Anda di halaman 1dari 163

ANTO BABIe

IZ ISTORIJE
SREDNJOVJEKOVNE
BOSNE

Urednik SVJETLOST, IZDAVAKO PREDUZECE, SARAJEVO


MILICA GRABOVAC 1 9 7 2.
SREDNJOVEKOVNA BOSNA U DELU ANTE BABIA

Nauno stvaranje Ante Babia posveeno je skoro isklju-


ivo srednjovekovnoj Bosni. Bliska kao rodni kraj i poprite
mnogogodinje aktivnosti prosvetnog i politikog radnika, Bo-
sna je zaokupljala Babiev nauni interes. Prisan odnos premu
zaviaju mnogo je puta uticao na teme koje su istoriari birali,
ali nije est sluaj da se stvaralaki rad tokom decenija disci-
plinovano v!ee za jeldno podruje, ak i kad je ono izuzetno
zanimljivo i privlano. Takvo asketsko obuzdavanje duha, sklo-
nog inae da luta kroz razliite epohe i daleke prostore, donosi
obino nagradu u vidu produbljenih i temeljitih rezultata.
Kada se Anto Babi ukljuio u istraivaki rad na isto-
riji, srednjovekovna Bosna nije vie predstavljala neistraeno
polje. Naprotiv, bila je marljivo prouavana od 'Grednih i kri-
tinih istoriara kakvi su bili Vjekoslav Klai, Ilarion Ruva-
rac, Pranjo Raki, Konstantin Jireek, Ferdo Sii, Vladimir
orovi, da spomenemo samo najpoznatije. Ipak, slika prolo-
sti Bosne bila je i posle njihovih: veoma znaajnih i korisnih
napora nepotpuna i veoma jednostrana. Glavnu panju zao-
kupljala je tada sfera politikih zbivanja sa linostima vlada-
laea, ratovima, teritorijalnim promenama i odnosima meu
dravama u sreditu vidnog polja. Tome nije bila kriva samo
filoloka orijentisanost naih istoriara, ni periferni poloaj
nae istoriografije, koju nisu bile zahvatile raspre o metodi
s kraja prolog, ni moderna strujanja s poetka naeg veka.
Objektivni uslovi se takoe ne smeju prevideti: politika je
imala primat u iskustvu ondanjih generacija; inilo se da ona,
upravlja sudbinom naroda i zemalja.
Prilazei istoriji srednjovekovne Bosne Babi je nosio
iskustva svoje generacije, drugojaija interesovanja i nova

5
shvatanja o vrednostima. Veliki socijalni pokreti, krize prvog gotove, vrlo popularne, gotovo obavezne, sheme koje su do-
svetskog rata i otrenjavanje od nacionalnih zanosa, uzdrmali maim izvornim matetrijalom samo bivale ilustrovane. Radovi
su bili tradicionalne ideale. Znaajan deo inteligencije, koja o vazalitetu i feudaLizmu, koji u ovoj knjizi ponovo izlaze pred
je dorastala u godinama posle prvog svetskog rata, traio jc ttaoca, najbolje su svec1oanstvo o tome koliko je Anto Babi
nove puteve prilazei u politici opozicionim strujama i pri- ostao slobodan od vladajuih tendencija. Kao istoriar istan-
hvatajui ideje koje su ile za tim da temelljno preobraze svet. anog duha on nigde nije gubio kontakt sa izvornom graom
Stremljenja i angaovanost jednoga kruga naprednih intelek- i preko nje sa stvarnou srednjovekovne Bosne. Opte pred-
tualaca, okupljenog u Sarajevu, veoma je lepo ocrtao sam stave o feudalizmu sluile su samo za postavljanje novih pi-
Anto Babi. U istoriografiji su predstavnici toga novog talasa tanja, za otkrivanje jo nezapaenih podataka u inae jako
inteligencije naputali tradicionalnu politiku tematiku i okre- oskudnoj izvornoj podlozi, za izdvajanje onih pojava koje su
tali se problemima ekonomskog i drutvenog razvoja. U osno- za feudalni tip drutva karakteristine. Njegova rekonstruk-
vi toga zaokreta, primetnog i kod drugih istraivaa koji su cija je oslonjena na briljiviU analizu i pouzdane zakljuke.
se u to doba poeli baviti prolou srednjovekovne Bosne Otuda se njegov koncept vazaliteta i feudalnih odnosa u Bosni
(Gregor Cremonik, Mihailo Dini), lealo je uverenje da u vrsto dri i istovremeno ostaje otvoren za dopunjavanje i
ekonomskoj i drutvenoj sferi treba traiti opte uslove koji obogaivanje detaljima iz neiskoriene ili nepoznate doku-
su u krajnjoj liniji uticali na istorijski razvitak. mentarne grae.
Drutvenoj tematici Babi je ostao veran tokom itavog Slian po metodu je Babiev rad na prouavanju poetaka
svog rada, koji se sa prekidima protee na skoro etiri dece- bosanske drave u kome se naroito trudio da prikae vrlo
nije. Poeo je sa bosanskom vladarskom kancelarijom, pa je staro jezgro prvobitne Bosne i opte uslove njenog osamosta-
preko bosanskog sela irio svoju tematiku prema optim p1"O- ljivanja. Preoskudna graa predstavlja osnovnu tekou kod
blemima feudalizma u Bosni, bosanskoj dravi i bosanskoj osvetljavanja najranijeg perioda bosanske istorije. Paljiv
analitiar, Babi uspe~a da izvue l maksimum iz malobrojnih
crkvi. Unutar Babie~og naunog opusa mogu se izdvojiti tri
izvora. Posmatrajui kasniji, bolje poznati razvitak bosanske
kompleksa: feudalizam u Bosni i njegove osobenosti, nastanak
drave Babi je uoio i istakao ulogu politilwg okvira bosan-
bosanske drave i njeno ureenje i problematika bosanske ske drave u procesu etnike diferencijacije i uobliavanja et-
crkve. Pojedinim svojim istraivanjima Babi je prokrio i nikih odnosa na ovom delu balkanskog prostora. Pitanja koja
otvorio puteve sledeim generacijama naunika. su nekada bila tretirana sa mnogo estine i angaovanosti uz
Pionirsku ulogu on je pre svega imao u prouavanju fe- meanje naune argumentacije sa politikim tendencijama, i
udal1izma u Bosni. Sve do posleratnih godina kod nas se o talac sree u Babievom tekstt~ u istom akademskom vidu,
feudalizmu nije ni govorilo pod uticajem uskih juristikih kon- raspravljana nezavisno i objektivno, onako kako je u nauci
cepcija koje' su prihvatali i najautoritativniji istoriari. Babia jedino dopustivo. Takav pristup razume se olakava itava at-
je na bavljenje feudalizmom upuivala marksistika orijenti- mosfera u naoj zemlji, ali ga do kraja obezbeuje' nepristra-
sanost i aktuelnost problematike. Feudalizam je vieln u sa- snost, kritinost i moralni integritet naunika.
svim novom svietlu kao zakoniti stupanj u razvitku ljudskog U okviru prouavanja srednjovekovne bosanske drave
drutva, koji se sa svojim bitnim obe!ejima javlja na vrlo Babi se bavio i jednom specijalnom temom: organizacijom
irokom prostoru, daleko izvan okvira klasinog [eudalizma. diplomatske slube. Kako je izgledao dravni aparat i kako je
funkcionisao moe se otkriti jedino detaljnim ispitivanjem poje-
Ko ne poznaje atmosferu u naem naunom ivotu pede- dinih institucija i slubi. Diplomatija i u srednjem veku ima
setih godina, teko e moi da oseti koliko su velika iskuenja veoma vanu ulogu u ivotu drave, tako da uz vladarsku kan-
vrebala tada istoriara koji se poduhvatio da se bavi feudali- celariju i komoru, diplomatska sluba spada u osnovno jez-
zmom. Najvee je bilo iskuenje da na naem tlu primeni ve gro dravnog apamta, koji se i u Bosni tokom srednjega veka

6
7
uvrivao i razgranjavt1iO. U Babievoj studiji saopkt:ena ie 'i KESTO O KARAKTERU BOSANSKE FEUDALNE DRZAVE
analizirana veoma bogata i raznolika graa o poslan.~tvli'ma,
pretgovorima, diplomatskim obiajima, o brojnim poslanicima
koji su izvravali misije zastupajui bosanske dvorove.
Bavei se crkvom bosanskom Babi nije otvarao novu te-
matiku, ali je u tome mnogo diskutavanom kompleksu otkri-
vao zanemarene aspekte i uspevao da ih reljefno ocrta. U
veliku diskusiju o dogmatskoj osnovi crkve bosanskih krstjana,
koja je bila zapoeta jo uoi rata a zatim nastavljena u toku
nekoliko posleratnih godina, Babi nij~ ulazio, mada je sVIaju
privrenost tezi Rakoga pokazao u osvrtu na literaturu do
1954. god. Svoje gledanje na istoriju bosanske crkve u celini
Pre1Jpost8lVlljajruoi da e stranee Pregledae i dalje biti
~~ao je prilike da iznese u posebnoj nevelikoj knjiici, koju
cltalac ovde nalazi pretampanu. Izrazita su Babieva nasto- otvorene za tI'eltiJr,an}e ovakvih :p~tanja, da u se '11 svome
janja u dva pravca: da bosanske krstjane smesti u iroki okvir odgovoru na anketu RedJalkcijeogranii.tina to da II IlJ~jkrup
evropskog dualistikog pokreta i da, na drugoj strani, prikae nijilnncrtama ukaem na jednu ~kaTaJkte~sti~nru Qoobmu ~
konkretne drutveno-ekonomske uslove njihovog delovanja u sanskog srednjovjekovmog feudal'izma, koja 'J,e, po mom ml-
mjenju, ostavila svoj ,peat na optu sliku razvitka Bosne u
Bosni. Takav socioloki pristup se pokazao naroito plodan
u prikaZivanju poslednjeg perioda bosanske crkve. ovoj iis1Jcxnijsk!oj epohi. . . . .
Kad govorsmo o Bosni li Hercegovini uatmosferi nJez/inih
Izlazei ponovo pred itaoce posle v~e godina, a neke i
dananjih problema, 'esto naglaavamo .tekoe Ikoje proizlaze
posle punih decenija, Babieve studije o srednjove1kovnoj Bo-
iz zaostalosti usloviljeneitavomliJstOlr1jskom prolou ove ze-
sni uvaju naunu aktuelnost i privlae panju. ZahvaljUjui
mhje. Zasta, mnoge PQjilv:e u njeZIDQj istordji idoputa(j'l1 ~a
pouzdanosti rezultata i tematskoj novini, one e jo dugo pred-
IkJljluak da je Bosna ve u doba svoje dravne samostallnosti u
stavljati vrst oslonac sa kojega se moe prodirati napred tL
novo i nepoznato. :neklim ,oblicima svoga razvitka lila .sporije nego druge nae
zemlje. Bosanski srednji vijek nije ostavio nikakvih mo:ruu-
Sima IRKOVI mentalnih apomenka umjetnosti, knjievnosti Hi zakonodav-
stva -tih naj:V1idni:j:ih zmakovakojfuma se oiblino obi1'eav,a
gornja granica ido koje je jedan narod napredovaou 'odree
I11.IOjistorijskqj epohi. Ali ako te pojave ,gl~~amo samo .kao
'Pojave, Ito jest ialk!o ne li$p~tamo uslove lU :koJ,~ma se 'OIIle jav-
lj
1aju, mogli bilsmo tLako podlei pogrenom utiskJu kao da je
zaostalost dmanerrtna crta usamOlj is't!Orlij:i Bosne, aI1!iezina
srednjovjekorcma istoo::ija, puna !bes.mis181IlihveJ.iJkaki:h ratova
i svaa, Slama vrtlog dogaaja, u kojem se jedV'a moe otkriti
neka Imja kretanja naprijed. U stvari, tu se ne mOIe govorit!
o zaostalosti. Put razvsbka srednjovjekovne Bosne - ne .uzii-
majui ovdje u oIbzir porremeaje koji 'su dolazili liz vama -
bio je umnogome odreen samfm karakterom \njezinJOg feu-
dalizma lmji se je u neloirn .svojiimertama odvajao lod feudald-
zrna u dI'IUgim naim zemlljarna, Kad OO}8IIljUijemo stepen raz-
V'itka kojii je srednjovjekovna Bosna 'dooti,gla, treba da imamo
u vidu OSUOVlU na kojoti 'je taj !razNi-tak o()isltv.arli'v:an.

9
Bosanski feUJdalJirzam kroz litav srednji 'vijek IZ1aldJrao je viJnJom (novcem i dragocjenostima), Cinjen'ica da su se ovakve
'izvjesnu CI"DU 1mnzerva1JiV1nOiStli. Od samog poetka dravnog darovnice, sa ovakvsrn ograndersjima vladarakih prava i tako
ivota vlasteoski cr'odovi,Vlrsto u1mriJjenjenli u svojim pleme- konkretno n:z:rarenim gararrtovanjern cjelovitosti vlasteoskog
nitsm batdnama, nastu;paOu kao cjehina ti. ne doputaju da se 'tel1itorija ilzdavale d u doba Tvrtka I (1380. 19.) g'0IV0iri nesum-
I"!azviJje jaa vladarska vlast i da diode do j,a~g izraaja dr- njivo o tome da SlU vlasteoski vrodov! OIdraM neokrnjenim
avna cjeillina. VLadar nije raspolagao ,niJj,ednOlm dmutvenom svoje pozici:j,e i onda kad je drava bila relatiwno najmonija.
snagom Ikoju bi 'u ,tadanjliJm, feudabnim, uslovsma mogao da S Itih \POZioilja,vr:sto dzgraemh na zemiljinom posjedu, sa
suprotstavi vlesteosldim vodovtma i da dh upregne u svoju noograndienlim pravom sV10jme i nasljedstva, v.~aJSlf;eoo:kJi ro-
slubu. U srednjovjekovno] Bosni, kala to d'e utVlrrliiO profesor dtmni dje1JOlva1Ji SlU sve dio ilUJrske ,oooupacilje kao snaga rkioj a nid e
Ostrogorski, mikada nije postojao !pI'!OIIlij.ski sistem feudalne doputala da se mad n,om Ii!zgI1adi ma kakva cennradna vlast.
veeanosti niti su postojaM pr'OIIliJj,ari - feudadoi sa uslovnim U ostaiim maim, pa i u dr.ugfun Bl1ednj{)lVljekiovnJim zem-
posjedom fooda. Kad bosanske vladar daje zem~ju, nikad je Ijama, lorg,anJiJzovana enkva bila je 'Uvijek rj<ak falktoc u uvr
ne daje Ikao uslovni posjed ,kaljli bi trajao dotle dok nadareni ivanju centraine wasti k,olju predstavlja viladar. I u tome je
feudalac :is!pUlnj'avla uslove. Zemlja se uvijek daruje feudalcu BOSIlJa izuzetak. Dok je, na primjer, u Srblij!i Nemanjia pra-
k&o njegova puna svojina, njemu i njegovu pO\S!Iljednjemu. voslavna crkva kao namO'rridi feuJdalac Ipredstav1j,ala II 00-
Kad Stjepan Komromani godi/ne 1322. danuje I~nezu Vuko- noSIU snaga dzmeu vLaldwa cr. vdastele monu prevagu ukoll'1ist
slavu Hrvatdniu upe Banke i Viribanjiu, on mu, 'u lSiluaju da viladara, lU Bosni nIi katollka ni pravoslavna crkva, koje SiU
ostane bez batinika, dajle pravo da raspolae sa darovanim inae 'u ivobu naroda :igr,ale neznabnu U!l'Orgu, nikada !llIiSU u
zemJ:j,ama po SlV'oj'OO vaLjd.. Na ovati nain samo su se uveavale srednjem Vlidekiu imale one matemo'aWne osnove na kotioj bi
vlasteoske batine i jaala mo vlasteosldh roldova u odnosu se rnogao izgraidiJti neki ,ad~uniljri .uticaj na odnose snaga u
macennralnu vlast kojlu predstavlja vladar. Rasle SlU vlasteoske dravi. A heretika orkva bosanska IIlliikada n!iJj-e bila neki
teriJ1JoIriiJje na kojima vladar nij'e dmao nikakve ingerencije. U feudaJJn.i gospod an: niti Ise 'Oltimaila za fffi1ldJal1!ne posjede. Ovu,
!istqj darovnioi Vukoslavm Hnwatiniu ban odreuje da II da- inae poznatu, tinjen/iou Ido'h:l'O je Istakao A. S0I1oVijev u jednom
rovnim upama ne bude drugoga vladalca (sliu~benliJka) osim od svojih radova rkaJd je naglasio da crkva bosanska za feu-
viladalaca kneza Vukoslava. ZemJ1ja data II batinu me moe dalre mdload nije predstavljala nekog konkurenta lU zauzima-
se oduzeti osim u sluaju veleizda'[e, a i tada ,1leIk poto erkva njuZJemljliiIllOlg posOleida tte je 'i stoga naila na lnlaji:I1i. [Jirijem
bosanska ti Bosna , tj. vlasteoski sabor, stvar ispitajiu ii do- u iredovirna vdastele. U odmosusnaga <ll \bosansko'j feudalnoj dr-
nesu odhslou. Pa i to ne u svlim \S~uajevima. Kad je kra,lj avi crkva bosanska- pOjj,aava1:a je poiloaj v:lastel1e !prema
TVil1tko I 1380. ,g. dal1ivao Hirv10lju \0UJki6u ,tri sela u- ~u!pi lJa- vladatru i pored Vilasteookog s.abor,a bi,la g,aratn.t n:j:ihovih izu-
m:-: 'll lb1iStlioo, staVIrjena je u povelju ovakva Ik1a'U~UI1a: ako ibi
zetno veltklih prava II draVii. Na OViO '\IIrsto poveziv,anjle s Vil:a-
se netko od Hrvojevih nasljiednika :1znevj<eroo ;kraldlu illi nje- stelO1m crlkva booanska !bila jie lupuivana d tiiJrne ,to su v1a-
da'r'i, pod prlitiskoiIIl RiJrna i ugarsk,og dvor,a, Cl1kVill bosan:skiu"
gov;iJm naSlJij.ednicima, :zJboge.ga bi im se mogla 100dUJZetii ona tri
i nj,eziJne vjerni~e esto nemi,10 19!ooi/1Ji. i na njezin raoun far-
sela, da ,i/m se 2Jalto ne 'llI2Jimaju, ne,g,o ida p(la6a ona;j l\1Oji zgrd-
sil'a1Ji.rlims~uorkvu,,kiogla je za v1,asrelu uviij'ek rpredstarv'lj,ala i
jeli, g;laVlOlm SiVOj-om lilLi bla:gom u to ga Boona OIsudi, ,a ,ootali
te ,kako .orpalsnog konkiur'eln!ta ka,ko u zahvaItanju zemljinog
da ostaju II Vljer:i ,i 'u dranjiu reenih \Sela i lU ostaJloj SVOjlOlj posjeda, :tako d u uticaju na vladara uvoen'ju drav:nih po-
plementinli. Ovdje v,rIo :jasno do[azi do lizra~aj,a ]IlJtelI"es v1,a- slova. Iz jedne povelje od g,odilne 1244. dOQinademo da se 'u doha
steoskog Iroda: ni u :sluauu na;jlooe kil1ivioe, zloiJna veleimaje bana Ma!1:H!je N,iJnol31lalVla pia ve i u Idoha nj,egowh pretthOldruiJka, u
ka2Jna se nee izricati Ina tetu oj,eliiJIlJe zemiLjiinog posjeda; IkiI1i- rukama katoLi:ke biJS1kupije nallazLo veliJkbr10d zem:tjiin'ih ;po
vac e Ise kazniti JJino, ii to ne oduzimanijem zernllJje;ime bi :sj.eda, ra51u1)~h na IPlroSltralllam ,podruju od Usore do Nelretve,
biili oteeni interesi iJtaV'o!g vrasteOiSkiolg 1'OIda, nego gubitl.wm :i 'Old Er,aoe ,do Vrbaisa. Iz jednog papiJnslkog pisma (1233) 'VIiJdi
glave iJ~i iplaanjem gl!OIbe ibl,agom,'1Jj. SlVlQjom pokretnom duno- ,se da ije Ninoslav, poto je naipustio bOigUJmt1JstvO, pokuav;ao

10 11
EOISaJIlSIki <SreIdnjlo'V'j.elkrQ'vlnli feuOOillizam sadravao je, dJaJk1-e,
oo vlasaeld oduzima posjede, ali [enaiao na oltJpor. Da lli se
mnoge elemente Ik!o<ji nisu doputali da se !izgradi, mekar li sa
QlVdJ.je il:",ad!i o posjedima koji su ihlli predviiem za k:a1tOlEku
feudailnim~r'anJienj'ima, [edna vra dravna cjelina kao
crkvu? Iz izvora se to ne 'vridi, aM '1)/i bilosasvim u sklaloo sa
ira bazaekonomsloog li kulburnog razvitka. Mjesto voga tokom
dogaajima tih godina.
vremenastvoelo se nekoliko odvojenih terdtorija, vlasteoskih
Sve su, dakle, oko1ruOSitiupuiJv,ale vlastelu na heretiku dr8JVlilI1'a,sa divergenerran ilnJte'I'esima koji ISU se It1idetk:o kada
onkvu bosansku ii ovu na njih, ,i povezivale ih m vrst savez. mogli uskLaditi. Ekonomski razvitak srednjovjekovne B!OISIIle,
Vladar k'OIji je elio da se II Bosrri odri momo je voditi rauna kojd d'e ti Imae IteritoriJjal1no razbijen, dobiva u 'Ovom periodu
o na'klonosti !te cmkve i, jo vtie, biJti pniprawan na koncesij e 'izrazito ipaJrlik:ularristikJi smjer. S :teOlSThOV'e miJS1im da treba
Masi :koj-a jatu crk:V!U podravala. Uska povezanost vdastele'i rQcjenj1iJvll'tii li iOiSIfNail'enjla koj a je Bosna lU srednjem vijekiu po-
cnkve bosanske djelovala jie kao faktor upravou jaanja stigla. Ako su ona mukija nego 'u mekim drugem naim zem-
poloaja V!lasteoskihl'ooova i pomogla da ISe razviju 'i ojaaqu Jtj,ama, ,0000a 'I1Ji~ta ffiaJI1Ij re ne svjedoe o stalnom, makar i neto
tendencije njin.wolg osamostaljtvanja na svojim velikim ;po.ro- sporijem, prOg1DeSIU ko'jii se ostvartivao na drukoijlolj 1000000001vU, u
dinim batinama. okvaru kOlji je bio odreen samim karakterom bosanskog feu-
Ove ISU tendencije morade doi do punog izraaja 'u jed- da:l'izma.
nom :1stOlriljski odreenom momentu, uvajui budno osvojena Ova ,I1arzJbiljenOiSt bosanske :sredn}OIVjek:ovne drave, koja je
prava i ne lilsputajui ih niJkaid liz vida, bosanska vlastela ila u dobro] mjerti. hila rUlS l ovljena osobenim karakterom bosan-
su s vladarem ,i !pomagala ga lU nastojanju oko [aamja dravne '
skog feulC1a]iJzma, nLje se odraavala samo u nj,ez:iJnoj ekonomici
nezavisnosti i liJrenja dravnog teritorija jer 'su kroz tu sarad- i svemu onome to [e, u kraj,njoj linLji, proizlaznlo iz ekono-
nju mog.1i da unapreuju li svoje posebne porodine 1ntlrese. mike. Ona se morala odraziti i II odnosu naroda srednjovje-
U doba najveeg uspona bosanske drave za kralja Tv:rtka I kovne BOISIle prema dravi. Na ovako razbiJjenoj osnovd nije
udareni su u sto vrijeme temelj! !budue moi 'trijru najsilriijih se kod naroda mOgiLa :nazvlllti 'os,jeainj,e drave ,k:alo spol-jn og
vlasteoskih rodova, Hrvabinia, Kosaa i Radinovia. Ali po- oblika zajednikog ivota niti se mogla IiJzgradLti neka Itracticija
rastom mjihove moi rasla je i snaga koj a je neminovno vodla o draviIcao snazi koda rujedinjuje i podrava tene za samo-
rrazbij,aJnju dravne cj,eltne. Ona 'jie dola do punog izraaja u odranjem, Podvojenost naroda Bosne (i Hercegoviine) koja je,
onom momentu kad su se vffia'Sltela 'osjleti:1a dovoljno snana da u IlljegOlvQj kaSln;iJjoj istorijd, rtl presrudinliJm momentamaesto do-
S!VIQIje feuda~ne domene pretvore u rSI1JV'amno samostadne, i poh- Iazla do odluujueg uaaja, ne moe se 'obljaJSIllilti samo i
Itike i ekonomske, cjelinek!oje e lim dav,aJti ,punu mjeru ne- njenicom to iSU u njoo postojale td vjere - jer u drugim ze-
podijeljeneekeploatacije sviJh 1zVOI1a bogaenja 'i obezbijedati mljama ima dosta prlimjerra koji pokazuju da vjerska podve-
pogodnu bazu za pI1isvaljaJnj1e vlladaJrsk!ih preroga!tJiv,a. Mislim jenost n~je bila smetnja zajednikdm akcijama. Sto se Bosne i
HercegoviJne tie, crkvenim orrganizacijama samQ je bilO oi1ak-
da :se 'OVe promdene, ,izvrene na p'I1ela,zu 'iz XIV lU XV vijek,
an pOlSao da povuku IDIarod za svojlim ciLjevima i ,interesima,
mogu dov:esti u v,ezu sa porrraJstom robnol11Jo.vanog promreta u
kojii su se dijametralno razJi1a:zJi!lJi, ba zbog tog,ato Ise kod
drugoj poLovini XIV vijeka rkOlji jre vlasteli QltvarrarQ izglede
njeg,a, u odsustvu Jake tradicje o nekadanj'oj za,jedniJkoj dr-
:na donO'tke ilizdrugih, neposI1ednijih izvora n;go to su biH
avi, nisu mogla da razviju ni osjeanja 'o j'edinstvenim cil}e-
~emljdjni POlSjledi.Sto isuse vlasteOISke ter'itoride vie :i POlt-
V!ilma ilmj1i ~ll na zajednLlkJu alkcliju. iiJnjeniiou to SiU u
punije lizdv:aJaile ,iz dravne cjeline,to su ei primjeri uvo-
!~asnlijoj I1sltoriji ovez;ean~j,e ;prrevf1aidav:aJie,tendencije klolje SlU one-
enJa novih carina, otvaranja novih trgova za prodaju :soli,
mo~uavale da njemni narodi nastupaju kao nepodijeljena
pr!;1Sv,ajalDe prava na dohrQ\tke 'od trg'o~ll11e :iltd. Na <toli lOIsnovi
aje1lina u borbi za bOllje lUSIlove 2Jilv:olta, ito se talkvetemdencije
treba posmatrati este sukobe ii rratove humske vlastele s Du-
i daJnas ponekad pojavljujru 'u miJs]ima i d.(jeliJrna z~OISta1ih
broVl11iikomk!ao ii ratovanj,a izmeu velmoa, i~()jji ispunjavaju
ljudi -- :ne moemo obj,aJsnlLti jednostavno tilme da kao njezIin
dobar dio istorije Bosne u SI1'edn}em vijeku.

13
12
uzrok navedemo nau podvojenost. Objanjenje, \pO mom mi- o ODNOSIMA VAZALITETA
ljenju, treba 'traiti u karakteru srednjovekovlnlOig bosanskog U SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI*)
feudalazma 'i obliJka drave kakav se na takvom :Ileudalizmu
jedino mogao liJzgradtiti.
Pregled, asopis za drutvena pitanja, Sarajevo
1953, br. 2, str. 83-86.

U ovom pIiiJlogu htio blih da iznesem neka opaanja o obli-


ku ~ stepenu vazalnezavlsnostd UIlIUtaJr feudalnog drutva sre-
dnjovjekovne BOISIIlJe dz IkoOih ne ,reZluilJtJiJrao, po neikiim sJVojim
crtama, narost tip feudalne drave, razl~itte od dll1ugih tada-
njih drava ako ne po f,o["m:i a OIDJO po sarlriJini i !PIo ISiPOlj-
nim maniLfestacij'ClIma InjooiJna LUJIlJkdooisanja. Pni torne u po-
kuati da, IlIaOSlIlOMU datih podetaka, istaknem i objasnim
dvije IStrane pitanja vaza1nih odnosa u bosansko] dravi, na-
ime, pitanje odnosa gornjeg vlasteoskog slioj,a, velmoa, prema
cenltrailinO(j vlasti, ibo znal prema ivladall1u kao preds't a:VInI1ku
cjeline :feudailme drave i, drugo, pitanje odnosa :go'mjeg vla-
steoskog s11oj,a, to j,est njegovih ,g,lalVIllih predetavnika, prema
sebi podreeno] vlasteli. Tree pitanje kOlje se U!zl1a2lmatratIlJj.a
OVIh odnosa samo PO' sebd namee jeste piJtanje ikako su se ti
odnosa va!Za.llilteta :1lJnuta'r feudalnog dnutva po \QIbliJkJu fi. sadr-
ini odl13!ziai u o'rganizalCi'j.i bosanske srednjovfekovne drave i
kako su :uticali na mehanizam njezinog UllIUItarnJeg i spo[jnJeg
:flunkciOlIlisaID!ja.
1 - Od momenta kada o bosanskom j)eudalizmu :naliiliazimo
na prve sigume li odreene podatke u d!zvorfuma, tj. od dva-
desetih godina XIV stoljea, OIll se rpredstavlj,atO u -wdu vlaste-
oskih rodova, ija jeekonomsko..d:11Ultvena snaga zasnovaaa i
vrsto lulwr'1jenjena u njihovim iPlemeni1Jim batinama, Oba-
da d,e ov,aj 'OIblik feudalne svOjine, kao jedini, ostao e~OIIlJOIIll
ekom osnovom f,eudmog drutva na kJOj'OIj je iizrastarla poJJi-

*) Citano na I Kongresu istoriara FNRJ u II sekciji 7. V 1954.


u Beogradu.

14 15
tika mo velmO'a,tj. gLavnIh vlasteoskih 11'OOOVla predstav- Il1Iewetni1I11e uopte.) aJ1i je, s vremenom, dobio llJZI1a:Z\i1Jo znaenje
lijen~h svojim starjoeinama, ikoja lIJ!ijoe doputaa da se na dru- kao vozneka zemljd,nog posjeda vlesteoskih rodova iako se,
goj strani, pod neposrednom kontrolom vladara a u okviiru vjem:Vla:mo, njdme oznaavala li Zlelml.jla ISlh~bodll'1h ljudi uopte,
feudalnih odnosa, razVlijoe ma kakva drutvena 'snaga na bazi barem u .raniije doba dok su jo postojale slobome seljake
[ae uslovljenog i vlad3lrslwm vlau ogramienog zemJ.tj1ino.g batine. No ovo je pdtanje V,liIlJ okvira nae teme. Mi emo "se
plQI~leda. Plemenita baeina velmoa uveavala se a da se ograniits na pitanja vlasceoske plemenite batine kao po-
'na dI1ug'oj snrand, na S1trall1ii centralne Vilaslli, na Sl1Jmln!i cjeline lazne !take za objanjenje poloaja vlasteoskih 'vodova prema
feu:daffine drave, ,oJJiJene u v'ladamu, lnijle mogila :I1a':lJV'iJtli nliJ1mlkva feudalnoj dravi na jednoj li prema podreenoj vlasteli na dru-
ekonomsko-deutvena pronutea kqj1a bi narasu ekonomsku g 0I;j SItI' sni.
mo velmoa mogla usmjenitl u pravcu afirmiranja cjel,iine. Jedna od optih karakiterist'iJka srednjovjekovnog feuda-
Por'ijeklo plemenite batine ide dadeko unazad , po svod lizma jetste [)olwd:iJrlJa svojina na batimslou zemlju u kojo] svi
Ipr:ilici u doba karla se raspadala zajednlika, plemenska SVlQ- lanovi jre 'Po~ooice, ai Bosni bratstva, zajedniki uestvuju
jina na zemlju, te je ve Jiveoek doputao zakljuak da izraz u vrenju SVlod'lnskih prava. Upravio postojanje porodine 'svo-
plemenita zemhja oznauje, prvobstno, [edan kpag koga j,e jine na zemlju i .jeste ono to je u srednjem vujeku toluko ko-
prpadaoiaavom plemenu pa docnije izidelijen bio meu nje- ilo prometnu mobrlnost zemljinog posjeda, ali to je, s dru-
gove lanove.e-) Prema torne oo lU naaivu plemenita zemlja ge strane, izrvanredno diOiprii:nooi1o stabi'1lnoslti i sarnostalmosti
ili plemenita batdna bii10 sauvano SJjeaiIl(je ma nekaJdanglu feudalndh porodica, U Bosna je ovom obliku 'Sv,O!jli~e pogodovala
plemensku orgalI1iJzacij!U drutva i :z;ar,jedniklU, plemensku svo- relativno dugobrajna izolovanost od s.poljnj'eg prometa kolja je
jlinu na zemlju. Kada je zemlja postepeno prela u li!ndividu- nuno zahtijevala punu ekonomsku autalrkiju feudalnog po-
alnu avojirru porodlce, naziv 'se odrao kao oznaka punog i sjedaipodrav:a~a njegovu nede,lj,i:vQlst. Takve, u principu
neogranienog ,prava 'v[asJJJi!Itva kao suprotnost onome Ito nije nedjeljive i teko otudve 'baltine, IIlIa kojima je Mo ukorije-
svojina, to nije IsviQjje nego tue. Izraz na svOlj'Oii :zje.rnJ,jli na njen Jiibav vlasteoski rod, povezan vrsto ii. ekonomskim inte-
plemerdtoj opte je mjesoo u bosanskim medgrobnlm natpi- resom i krvnim sredstvom, predstavbjale su onu vrstuosnovu
sima te se kao :iJsta:lmut Izuzetak isuie jedan natpis dz ,000,0'1ine na kojo] se 'razvijala poilJitika mo bosanskih velmoa kao
Zvornika gdje stolja: Ase lei Brar,ja 'I'vrdoevd na zemlji preponderantna protutea centralnoj vlasti.
tu'd'O,i,2) a na bliJlegu potenoga vliJteza vojvode Radivoja Podaci !() vlaJSIteilii u Bosni javljaju se pri(je poataka o
Opraia 'Upisano [e: i legoh u Ituoj zemljii a bi:1ig mi ,gDoi nemolj sigwnolj i odreenoj dravno] organlizaci:j1i. Ukoliko se
Ina batirri.3) Ovaj lizraz upotrebljavao ,se u bosanskim ikance- moemo OIsilJoruiti rna DuJkljlalI1S1kJu kl1Oniku, i,e se kazi.vanie o
1:anijlaJma i za :pod:I1uja van 'ten:-!iltoTide booianslk>e dr~av,e kad giOld BOsmJi odJrrooli na VIriIjeme od kra:j,a IX do kralja XI stolje6a, bo-
se htje}o i'stai pravo .pune svojiine. U pOIVelli Srundalja Hra- sanska vlalS,teiLa (magnaltes Bosnae, u Oribiinrij'eV'U prijeVlodu
nia Dubrovniku od 24. juna 1419. 10 prOidaJji nj>egovog dijela m primi ibaJriQnli dii Boon,a) poka:lJuju se ve .kao dl1utvena
upe ~onavla i grada SOIkola iistaknuto je da Ij,e ta zemlja i srnaig!a' koja samo!SItJa[no i ,odluujiUe utie na dOiga,a.je: P!10iWV
ranije bila durbr,ovaka b3Jtina :i plemeniJto, te se sada, poto I1JeIpravednog k.r,a:J.tja Prlilbisllava pobunie se veJ:ikai bosaJJJSki
jekJuPlena, predade IU ibaJt1nu ti u plemeniJto gradu DubrolV- iu1biJe ga. G) Podatak 100amIti en, niti:m nepohr:ren, pored J1Jog,a
iIliJkJU i nega vil,astelem li vsOii op:ini<<.4) I nije ,termin pleme-
ntto oznaavao Isamo .zemljinu s\'ojinu nego li Isvojinu :na
S) Dubrovani, n. pr. god. 1399. daruju kue u Dubrovniku
Hrvoju Vukiu i kralju Ostoji u plemenito :i u batinu (M. S.
1) J li r e e k-R a d o n li , Istorija Srba, (Beograd, 1923), sv.
str. 238 i 240).
III, str. 64. 8) LjetopIis popa Dukljanina, izd. F. Sii, (Beograd 1928): Post
2) Glasnik Zemaljskog muzeja, (G. Z. M.) XXVI, 1914. str. 234. quem regnavit Pribislavus... qui multas iniquitates operatus est.
3) Isto, str. 252. Quodam [taque tempore insurrexerunt magnates Bosnae cum ali-
4) M li. k lo i , Monumenta serbica (M. S.) str. 289. quantis et interfecerunt regem (l. XIX, str. 312).
2 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
16 17
lwoDioi1okJi isuvie neodreen, a da bi se ~ njega mogao 1Iz- udaJ1ne klase rvlOldiL1abO'rba za posjed ti vlast nad ljudlima u
vesti kakav dallji zak~jlU6aik osim onog o postojanju vlastele kojoj ISlU Jedni. nestajali ili padali na nii ekonomsko-drutvana
koja jie iU klasnom drutvu ovog ranog perioda drutvenog stepen a drugi ss izdizadi li jaali formirajui se postepeno u
razvitka zauzela vodei poooa. BOIS\n'a se, zartJim,tridesetih g0.- red krupne VI1asJtele koja se, .u Ninoslavljevoj povelji diz g.
dina, XII stoljea, najedanput pojavljuje kao ducaeuse pod 1240, prva. put pojaJv'lJjujepod Imenom boljara.S).
vrhovnitvom ugarskog ktralja. Do tog se stepena ona hula
razvila Ikao dratVni organizam li utom o.blJilku ula u nove Ugarski vladari nasu mogli izmijeniti zateeno stanje n'i:tJi
odnose sa Ugarskom. bitno 'uticati na pravac razvstka bosanskog feudalizma. Njiho-
U vremenu koje je prethodlo lugarSkoj vrhovno] vilaSlu: va vilast U BolSll1li XII stoljea bilaje dosta nestabilna te i for-
ve ISlU se bili formdral! vlasteoski zemljini pos] edi sredsltWma malno prekimuta trcnaestogodtnjom vizantijskom vladavinom
koda SJU billa, uobia'[ena u periodu raspadaaja sLohodnlih seo- (1167-:-1180). U iP\rvo polovini XIII stoljea, kada se d.z Ugar-
skih opina i stvaranja klasnog drutva. Pravo [aega, koje ske poduzimaju este akoije protiv bosanskih heretika, stva-
je i mae u feudiaJlnom drutvu toliko dolazilo do izraaJja mo- ralieu se pogodnd uslovi za dalje uvrivanje moi bosanske
glo je tada da se u Boom primjenjuje u punoj mjeri ve i vlastele li daJ1jli porast njihovog ekonomskog i politikog zna-
zbog toga to u tom vremenskom razmaku nije ovdje postojala enja. Branei tadadaterese 'i poeicije herebike erkve bosan-
nikakva iva-a IlJi dravna ni crkvena orgaiIlli<zaoija \kioja bi ske od Ugarske i Rima, bosanska vilastela su, po svemu Izgle-
OIVo pravo mogla da (svede u okvire nekih op1:Ji:jtih !klasnih da, prisvajala ione crkvene posjede koji su ranJi:je bdli da~
interesa, Ukolliko jie BQISIIla do tI'lidesetih godina XII stoljea bosansko] bislkupiji. Prema tekstu povelje Bele IV od 20. jula
povremeno i ulazila u sastav susjedndh [ugoslovenskih drava, 12449 ) kClltalfuka beskupija u Bosni bila je, u vremenu koje je
OIIla je zauzimala poloaj periferijske zemlje te se ve i zbog prethodilo Izdavanju povelje, pretrpjela Izvjesne tete te joj
'boga suvee malo Isalr\l1ldawilla IS tim dravnim 'orgaJIlli::mn!ilma ko- je han Ndnoslav, u ime naknade, dao neke posjede u Usori
ji su i sami biM pre:m3llo IstllbiJLn'i, a da bi se njihova dravna PI'!Opte!r diversas milUJl1ias et dampna data eidem ecclesie. U
vlast mogla 'osjetiti kao QIZ,raz stvarne snage koja 'interese vla- ~stiolj po'veJ.ji navedeno je jo dvanaest posjeda, rasutih na
stele usklauje sa irrteresimaIdasne drave i v'ladajue klase podruju vtave Bosne, koje je ranije drala bosanska bisku-
kao cjeldne, Ukoliiko [e u Ito doba postojala kakva vlast, ito je pija. AlJi, dako je taj,relaJtli.vno 'veliki, zemljini fOUJd mogao,
bi:la ViLast predstavnika rodovskog !plemstva, svakog Ina svem uz ,0Isltal,e izvore da hude sasvim dovoljan da obezbijedi bogate
podruju, koja jie stvarno prevazdlazila vlast banova iNi kne- prihode crkvi, 'ipak se papa, g. 1238, morao obraatlugarskom
zove koje spominje DukIJj,anska kronika. I u drugim zemjama 'plllSkOiPatu da materijalno pomogne bosanskom biskupu JkOlji
ovog prelaenog vremena, .gdje je ']pak postojala vra drav- j,e iprtitisnut tekom siromatunom (paupertate niJmJia pregrava-
ma 10lrganizaci.dla nego u Bosni, centralna uprava Slabo je MIa 00).10) ta 'Se moglo dogodJiti IS 1Joilikl1m njegovim posjediima i
dorasla svome zadatku da obezbijedi mir i sigurnost te su ta je bosanskog biskupa najedanput dovelo u stanje teke
slaooj'i illi postajali rtvom nastlja monijih ci. !bogatijih pojedi- siro:maltline? Cltava t~anja istorijska situacija u Boom go-
naca dJ1i su se, odriui se slobode, stavljali pod njihovu zatrl.tu von za to da su 'll to VJl11,J,eme vIastelacoslonjena uua herebike i
da bi 'se isauv,aIi od gioreg zla. 7) I u Bosni s,e, rua o'vaj ili s.lli- njihovu c~k~u b~s~ku,.u borbi pvotiv UgaI'lS1ke li Rima, uspje-
an na'Ln, na ra:un OIpinSlke zemlje i slobodnih seljakih 1Ja. da SlplilJeceafl1rmu:ranJe ka1JoHke crkve koja je bila poela
pOlsjleda stvarala ekolnolIDska osnJOva moi ti uticaja potiedliinih da, uz pomo ugarsIklih kraljeva i uz veu ili manjiu pasiJvnost
vlaJSlteolskih rodo,va i njihorvih sta,rjeina na kajtoj ISU 00ii. sami bosanskih hanorva, zauZlima 2lemljini posjed i dase u tome
utv.riva]i sv,olj dl'u\tvetrlli i po.llirtiki status ili feUld.aJl'lliYj dlravd. pojavljiUjie kaoozbiltian takmac vlasteli. Ta je pojava mOJrala
Pr1i 'tome trlba ima:tIi u v:idu i illo da se i .unutar lSame nove fe-
8) M. S., 28.
:~ S m H. i k l as, Codex diplomaticus (C. D.) IV str. 239.
7) O takvim priLikama npr. u Franakoj dravi merovinkog
). T h e) n e r, Vetera Monumenta HungarJam sacram illu-
doba, upor. Ganshof, Feudalism (London 1952) str. 3 i d. stl~antla (V. M. H.) str. 168.

2-
'18 19
btti odluna za ordjentaciju vlastele prema heI1etJilroj cr!kvi druge zemlje (comfiltatus et terras easdem contra 'V'oliuntaltem
bosanskoj. ito iSJU se vilastela u vjersldrn borbama, tada ,mao i elilUIS temere detlinendo)14) da liih, vjerovatno, ukljue u SVOlJ
kasnnje, opredielirvaa za heretike bogumile ,inila ISlU rt;o Ine .ba,bilIllSlki posjed ti. 'VIlast u njima uine nasljednom u svojoj
zoog njihova vj,erskog uenja nego prvenstveno zbog toga to porodici. Ninoslavljeva l!Juba papi konstatuje <ovu ilnjen[cu,
njihovacrkva rrskad nije !p,retendJoiVala na feudal1ni IpDsj,ed nitJi a 'u isto 'V'liij,eme Izraava nemo vladara da ovaj proces zau-
na srta!tlllJS nekog feudalnog faktora uz vlastelu, te je samim tim staYli. U !drugoj pol'OlV1irni XIII SItold,ea kada se ugarskim kra-
!biiLa dJsikljluena kao konkurent 'u pli\banjima na kJojima su vlaste- ljevfuma, poto su S1:LQIll1Jil1li VJo,jrnJiJki otpor Bosne, radIiLo o tome
la billa :na'jYlie zainteresovana.U) U heretiko] mtici rimske da lilWbdJjU jedinstvo v!Las1:li i 1JociJtorij'a, <oni su ito pooltizavaLi
crkve, nj:eztJnla bogatseva i njezime 1Je~nj,e zla vlau JVl1astela su oslanjanjem na pojedine vlasteoske rodove uz preufno prdz-
nala snanu ideololeu 'OIS'J]IOIVU sa ,k1qj,e ISU mogla pokrenuta i nanje njihova zateenog SJtalnja.
narod u borbu p:I1otJiv Ikalbolike biskupije i nj,et21inih ekonom- Tek oo samog kI1a!.ila XIII srtJoilj,e6a moemo na k,ol1lklreitnijim
sk'iih i politikih pretenz1iij1a koje su diI1ekJtno ugroavale njli.- podacima sfug;urnli.je pratJi/ti kako se utvrivao' polo1a.d 'V!1J8JSiteil:e
hove l~nltere'Sle.12) U !toku te borbe vlastela SIU, lizgleda, uprkos prema viadaru kao 'I'e2JuJ1rtart prethodnog 'razViiItka. U ne1sltall>noj
vojnikdh usjeha !ugartsike krstake vojske, postepeno prisva- iStorijskoj siltuaci;ji kraja XIII i plrv'ih decendja XIV stoljea
jala crkvena dobrakoja Ise navode II pomermtoj poveljd kralja pD!j,av1d luj,e se u iOOSlaiI1lSlkJiJm Donjim Jcrajevjma md SltjlelPmlii-
Bele IV. Kraljevo OibnaJVIlj,an,je (1244) ranijim darovnica n1je u a-Hrvetinia ikao vaan faktor u odnosima izmeu Napuljskih
tome mnogo iPo!molg,lo. Bosanski biskup moralo je, sredinom An!Juj,aca i Ug'a:I"ISIkJih Arpadovua, a zatim u odnosima dzmeu
XIII stoljea, napustiti Bosnu 'i odrei se, via facti, crkvenih ubia i Ktotromaniia. N a !pirLmjeru ovog vlasteoskog roda mo-
!poISjeda na !O'V1om poIdruIju gdje su vlastela ostala kaoglavru emo prattiti kako se, u prvo] polovin! XIV s'tolljea,u:tvr'ivaoo
!koa:iilsit1ici love promjene k'oja jie, ,silgurrmo, po:idonitiell,a svoj di,o poloa] bosanske vlastele prema vladaru Ii.centralI1lolj vl'as1fi.
porastu njihOIve Iklo!!1loms'ke i politiike vanostd 'u odnosu na G. 1299. poevrdto [e Karlo II Amujskii knezu HrvabiJI1IU, ;rujego-
druge faktore ,koji su tada imali IUIticaja na dogaaje u Bosni. vimsinovima li brai posjed Donjih krajeva kao prli:ZInllnoe za
Prije svega, njihJo1v 'Pol101Jaj prema vladaru 1P00stao je samostal- njegove zasluge u oeuvarbvanju kraljevih nasto:jiMloa Ipr'ema
n.i(jlim to je prilrodno pir101i!ZI1aztillO iz injemce da su vlastela u Ugamkloj.l5) Niz porve[ja Pavla ubia :istoon knezu, ~datih iz-
vjerskiim borbama od:LuJ~!1JO stala na stranu heretine cr:kve meiu 130l. ii 1305. 'PlI'eJsltaiVQj!a jasnugradaciju u poveavanju i
bosanske,13) k,oja je ,konano iZliJl,a k.alO morrailini pobj,ed!!1li,k, doik pmj1ri!VianjlU feudaLnih li.muniteta kOlji ovog feudaloa wjedJna-
se vladar !pokazi:vao neodilunim, tavie i sklonim poputa- uju sa>njeg,oiVim serniJo,vom i 'k1ojli pl'elaze mj,eI1U lopte lU'Ohia
nIju pil'etelUZijlama kato[[:lke crklVIe. Podatak sadran u pismu }ooih lodnioo!a Ull1u1tar feudal1n.e k1Jase 'bolga dOlba.1G) Feudalac i
pape Grgura IX i~ g. 1233. govori lO 'tome da su rv,:LaJSJtel1a uto njel?/!O'v seniolr predJsltaJVljaju se lU lOJVfum po,v,e,lti,ama k,alo dv,amv-
vrijeme SaIIDOi\71olJjlIllo" po:rortJ]v baJIlioiVe volje, prtil<kav,ala upe i nopraV1Ila fak:bo,ra, upueni Jedan na drugog pri]iik8Jma, {PIQI-
tIrebama li intJeresrima,koji zakljuuju IUgioVOI1e 'o uzad,amnom
obezbjeanju. Porvel1j1()!ffi old g. 1301 17) knez Hrvatin za vjernu
11) v. S o l:o v j e v, Vjersko uenje bosanske crkve. (Poseban
otisak iz 270 knj. Rada Jugosl. akad. zn. i umj. Zagreb, 1948) str. siubu kolju e iVrlitli promlPlte, fliide1Jiber Itotis vti:ribus d!oibiiiVa
45-46. od Pavla ubia za .seibe, slV'ojru :brau i. potomke :punu garan-
12) Papa je, na primjer, svojim pismom g. 1246. ovlastio kalo
kog nadbliskupa da u Bosni moe oduzimati zemlje hereticima i
davati ih pravovjernim (Ut negotium fidei contra hereticos melius 14) C. D. III str. 388-9; v. Dinri Bosanska feudalna drava od
exequaris, presentium tibi auctoritate concedimus, ut possessiones XII do XV veka u skupnom djelu Istorija naroda FNRJ (Beo-
eorum, quas a fidelibus occupari contigevit, possis concedere grad 1953) str. 523.
eisdem fide1ibus eorumque heredibus, prout videris expedire) - 15) Rad JAZ 18, (1872) str. 222.
V. M. li. I 202 (br. 374). 18) Povelje je objav,io Taloci (Thalloczy) u djelu Studien zur
13) U jednom papinom pismu iz g. 1236. istie se Sibislav na- Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter. (Miinchen und
tum quondam Stephani bani kao jedini izuzetak meu heretikom Leipzig 1914) str. 325-29.
vlastelom C. D. IV, str. 15. 17) T h a II o c z y, Studien, str. 325.

20 21
cijusvojih posjeda u Donjim k,ralj>evlima i svaku potrebnn po- matrag donatom (vladaru) nego feudalac jo za svoga iV'ota
mo i pcdrku, consileoet auxilio. U drugoj pmrelJji liQ: 13Q5. moe njoaneslobodno raspolagati i H of;Ko IH 1.0l9:H WIS'HH U lS ,I,of;-
g,18) navedena oo prava koda ovog feudalea stavljaju u iPo,vla- T"4 H S,1UOI,1I1U, KOM~ xoqu AIITH 1.0,1.. H.. 1.)19)

moo poloa] prema njegovom senioru: Ako bude optuen zbog 2) SvJ dohodi sa darovane zemlje pripadaju feuidaJlou
nevjere tiiH druge krdvice, feudalac nije obavezan da zato odgo- (H ,1,,1 WH",I,'l: H't HH 1..... HorA AOXOTHII K" HIIM" HH 111"" 9113.... of; K"AII
vaea osim ako sam na to pristane (nisi propria ductus volunta- xoqu S,1UOI,1I1U). 20)
te); samo aJko bi uinio neku oiglednu nevjeru ('Si ,a;lIlquam 3) U upraIVlo,a:nj1U darovancen zemljom vladar, bez feudal-
/nlobis mandfestam infidelinatem faceret), te je Ine bi mogao ilJi eva lP'ristanka, nema nJiikJaJkve ingerencije (H,I,II Hof; HHorll l,1I1A"-
hitio ilSipraVli'1li, bie protiv njega preduzete sankcije, ali ak i U4" WHt.At 9113ut All IlS UII,I,III."4H KHI311 S,1 .. KOI,1I1I.II).21)
'll 'tom sluaju .sanJkcije ne nastupaju automadski nego e se
4) Feudalac uiva punu slobodu i zatitu vladara: .. A" Hof; lS
nevjernom feudacu da:1Ji rok od 4 mjeseca Ida bi se mogao HIlIO S,1t.IOl,1I1U 1~3""" HH nOrlSl.1fHHK.. H KTO HIIMIl HI ~'fHHH 3"11, "'11
za1JiJt'~tJl (uit a nobis et IlJoiSltrIDsSlilbiet suss precaveat) , i zja to
1'11 H IM~ HI ~'fHHH" .22)
vnijeme mita Sie nee protiv njega preduzimatd to bii. moglo
5) U SlJuajru kaikVle krtilVice feudalac tima pravo ",1,,1 ITIIH'
ugroaiti njegovu slobodu ili posjed (mtenim autem contra ip-
n9t,l,1I AOE9HMH M~l9:"MH All II WnpllI.H, II ,1,11 sroso HI nOXHTHl1I HH
sum atSUQiS ac bona iJpsiJUJs procedere non possirmrssed omni-
no erunt iLiJberi at securi). Manje SIU uslovljene obaveze i duno- 3" 4109'." 23)

sti droge ugovarajueetrene: Feudalac za vjernuslaibu stie Ako smo dobro If~jeli posljednje 'ri}ei, 'll mjima je
bezuslovno pravo zatite i pomoi protiv svakoga tko bO. htio sadrana garancija da se jednom derovana zemlja nee oduzeta
da ga ugrozi ('1IIlsupe:r prorruietlmnis, - predicbum Horvattnum I!lii. za to tIj. ona postaje batnska ,svQjinakJOIj,a se 'Vie \Illi
comitem et eius fl-ilHos contra quemJJibet ipsum vel ipsos ,offen- u kojem :s1uaJju ne vraa donatom pa ni u sLuaju krvice -
dere volentem, manutenere, defendere et adduvare). Ve SIU u to tie jasnij.e i iZiI'liito !ista:lm'l1lto 'll Tvrtkovoj !povel1j<i Hrvoju
ovim poveljama sadrane neobine privIllegije, date [ednom V,U1kJiu iz 1380. g.
waSlteosoom vodu koje 6e se kasnije, u slinm iJstorijlsldm okol-
mlOsrt!~ma, dalje proirrvat li na druge feudalce u pravcu izgra- Dopunu ovth pr1vi1eg1ljla predstavdja odredba povelje kneza
ivanja samostalnosti krupne vlastele na njihovim batinskim Vladlislav,a koji je upravjao zemljom u ime SIVog malodobnog
posjedirna. silna Tvrtka, izdane oko 1353. Vukoslavovom isinu knezu Vlat-
ku Vukoslaviu, ,kojom se potvruje ranija darovntca Sitj<epana
Povelja Stjepana Kotrornania Vukoslavu Hrvatiniu iz
Kotromania Vlatkovu ocu knezu Vukoslavu. 'Du je, pored
dvadesetih goddna XIV stoljea, kojima bosanski ban daruje ostalog, unesena priV1ilegija da Ille moe prijeti n.i:tkJo,re u na-
ovom feudalcu u lini posjed upe Banice i Vrbanju sa gra- em gospodsbvje Vlatkova lovjeka, ni sam ban Tvrtko n;i nje-
dovi'rna Kljuem ti KOItOIrom .. lS At,l,HHlS H lS HIK,1I1,1," lS I.tKH MIlS H
gov brat knez Vuk brez 'VIoJ'je kneza Vlatka.2J)J'a irnJilsWim da
f1rol.~ nOI,1i:,I,"HM1~" ocrtavaju 1JLpi:an poloaj bosanskog feudalca
izraz Vla'tkov oOlvj,ek ovdje oznauje nlieg vJiasltelliJn,a OIV1S-
prema vladaru na zemljii. k'oj1u je da1"OV'uioom primiLo ka:o Illa-
s1)jeooo dohIlo, po1o,a mjli odnosima v,az,aJliteta u s:rledrnjlo'Vjc-
kOVJnom bOlSanskom feudallizrnu daje speoifino obi1jej,e, sa-
dran'o, u OIV1im prti.vii1egijama: l' Povelja izdana u Milama oko 1322, T h a II o c z Y, isto, str. 8.
Corovi (Historija Bosne, str. 240) datira povelju 'Oko 1325.
1) DaroiVana zemlo/a POISItacjie feudaJe:V'om SV1olj'il1Jom kio- 19) Isto na istom mjestu.
jlom oln moe !'lalspolagati po svojoj vol}ite s:e,taJViie, ni u ll) Isto, n. i. m.
sluaju izmmra feudaleVlih direktnih nasllj,edni,ka ne vraa 12) Povelja izdana u Moitri oko 1323. T h a Ilac z Y, Studien,
str.ll.
U) Na istom mjestu.
18) Isto, str. 328-9. I.) Isto, 22.

22 23
nog 'o svome feudalnom gOlSpoda'l'u;25) ta se ovisnost ovom pri-
v1leg;ijlom jae utvruje, a vezanost ndog vIastelinaza idra'Wl gueg gubitka darovncom d!OIblitienezemllj;e mije ea v'V[asrt:eliJZ:~
i vladara Sl1"lJbii i uslovljava se voljom njegov,og ~ooredinotg bio drQlVloilJjno snaan motov za vrenje vazalske duznOlSti nifi
gospodara, za vladara dovoljno snano sredstvo za jaanje rdJraVlne v!lasti.
Na primjeru Hrvatinlia mo:~emo dalje P;Nllll~tIi. kako \SI~ se
Darovana zemlja stapala se, dakle, ISa '11ars1ijeenom bati- vlaeteoske plemenite ibatli:ne ~ :imunitetna prava na njima
nom m [ednu cjeldlI1u. Feudadae je na njoj uivao :pfieiJmuSJtvia
proirivaie do sl1lejpena ma .lrojeun ISlU se .mogle lobraz~'Valtii kao
tlmja prodelaze iz vazalmog odnosa (garanciju silglltr11lOlSlti) Lpra-
lzdvojene cjeline. Poto je uSIPj,eno 100db~0 IUig;alr;sro,:, ~?Jlslku, b~n
Via koja pri()liZl1aze iz p1.lJne 'SVIojiine na zemlju,dIOIk SIU prava
Tvrtko je, g. 1366, nagradio vojvodu Vukca Hrvatjruia za rije-
vladara tj. drave svedena samo na ono to joj rE'!udaiLa,cod
govu vjernu slubu Itrme ,ito mu je .da:l1o~vao g:a~ SokolI sa
sViO(j,e volje us,tJU:pli, tj. ddo dohotka kad hoe iingerenclrju U
itavom Pljevskom upom za plemento njemu II rnIJegiofV1u rp:o-
upraJvlj,anju kad hoe i da" za sve to, s[ui vladaru iOIl'IUjean i
sljednjemu lU vjeke ... bez vsakoga rospodskoga doho~a,.27) A
to kako mO~e najbolje, bee mekih precizI1Jitjih obavesa u po-
u Tvrt:koVlo.j povelji Hrvoju VIUlki6u g. 1380,28) kO!J'om mu
gledu vojne dJunolSlbi k1alkve ISU ,inae bi1e R.lJOIbi,ag,arue u sred-
d,a'rojetI1i sela u llIpii LaJvi,izriiiliito joe ~aglaena .nepov/~edivost
rnj,o'vjekoVlnOlm feUldaliZJmu. Sasvim drukije, to se prava dra-
li nedjeljihllQlSIt darovane ha,itine ak l u mulIJU nevjere ne
ve na dohotke li vOljmlu sI1'uibru 'tile, dj,eluje kateg;orina odredba
samo nadarenog vlastelina nego li njiegovih nasljednika: Ako
Duanova zakondka o 'Vlliasltelli baaindcima da daju 1S!0e ti
bi Hr'VOIjeilllinetlko od njegOtv,Lh masljednlka uimo kakvu ne-
vojsku da vojuju po z'aJk:orn'll26) neg;o sa mnogo obzirnosti iz-
IVjero zbog ega bi mure mogla luzeti ona ItJ.1i sela, dia i~ se
raeni K1oltrornanievi 2lahtj,eviije Je izvreinje ostavljeno do-
reto ne uzimaju nego da plaa lana~ ~ojli zgrdjel glavom S'V'O\JOffi
IblI"o'j Vlolldli i mogunostdma batinom nadareno,g vlastelina, Pre-
iilii bdagom, ,a OIStaiJJi da ostanu u vj eni i u dranjiu reenlLh.sela
uzete obaveze d d!ulI1JOISt'i, :taJkl() IUlSllorv1jcene, nezmlltne su ik:ompern-
i u olstal,oa srvojoj plernenuini. Ovdje Istaknutamepoveedsvost
zacije za sive '0Jl1JOlto feudalne pruma s darovandrn ZJemJljlLnllim
i nedjelijliVlos1t batinske svojine vlasteoskog roda lkaJk~ ~a
posjedom i prawima na njemu. Suverena praVia vladara na da-
nasljeE.injm,1lakio i na steenim zemljama, u srval~Oim .st1I\lo~aiJ~
rovano j zemllji olVlilsiJla su o V'01ij'i njegova vazala, dtoik valza~IC'V'ii
pa i u sluaju ne,vger,e, vana je 1il!llj,ernlica k:oja doprmosl obja-
vlasnika prava msu, 'stvamo, b~la lUS10vljlena ndiim .. Va:zJaJiova
prava ci im1.llnite'bi na dall'ova,norj zemlj,i k:oja se ukljlUilirvala u njenju iplolload a krupnihVlI'aJSteOlSlkiih I1odo~a ~ feudalrnOll'l?- d~
tVlU li TIijJholVa 'odnosa prema v:1ada!I'U i drzaVl1- Na odrel'VIainlj'e
ostalu vlasteosku batinu,o'Sltav16la111i su vrLo malo 'vladarsUrog
tog odnosa malIl!joe 'SIU ultical1;e SJmliljene mjere vladara, a mnogo
suvereniteta, tol>il~o malJo da sam taj Isuvel"enJi;tet nije biiI() luvij,~k
vie svlijeSlt vl,as:te1e I() n,eolgranienoj sigumQlS1tli porodiIlJog pl)-
dovoljan da vlau koja j'e iz njega IPfioizlazi1a pokrene :vlasteLu
s)jeda, liJZ !ka:je je li pro1zllazilla v1isOtka Jiina 5a~osvijest /~ SaJmO-
na osrtvarivanje dravnih ciljeva. Tako, je i darovnica g'1.lJbiIla
poueJdllLt1je u njihovimpostupCIima i rneusoibnl1m oidlIlloollima.
svoj pravi smisao li cilj, nalime, da bude trajrun ptoid.'stiJoaj VJlaste-
ilii.nlu za :vrenje vojne slube prema vLadaru. FormRJJ1a da- I5ItJill1la ova Tvrtkova rdarolVtlica 'jie izu2letak meu VlladaJr-
rov/nice .. " OKOtio{; f l'C:pUk HIIM SlfkKO'tlIIKk' c kojlom ISe pos;jed skiim. Ipo~jlaJma (uk:oliJkJo 'll navooeIlJQj ~otromanie~oti pov'elJJii
zemlje uslovljava vjernou vlastiliina, OISII,abljena ti,e drugom ViukoiSl.aJVIU ne naJ1.a~imol u SlUitilrui /iJs1Ju sad:rlinJu), rte b:usmo, mo/z-
fQ,rmulom "A" 3 11 Iro lO HI nOXH'T'HU HH 311 41oPI". Stfiah od anrO- da, mOlgIDi reJi da ISlU, wZJUrzJe,tno, samo Hrvojievurodu tdartJe tak,,:e
privilegije k:oj'e su ,ga IiJzdizaJJe iznad. uobiajeme ipr.~e .~rl~
mj'enQlivane prema drugoj vilaS/telU: Ah, ak:ota:~ve ,pr]VI~erg~e 1
25) Da su krupni :I'euda1ci ve tada imali o sebi zavisnu vlastelu
vidi se iz Tvrtkove povelje iz g. 1354. U povelji su navedena ime- moo davane iJii '8I1ro iih ne naJ1.aiZJiffil() u pOVIeljama, IPl"J.mJenru
na vlastele rooja su se, zajedno s banom i njegovom majkom za- pr'incipa o nepovred:iJv,OISIti VllalSteOlSkebat~ne mo~mo. naci u
klela da e potovati Sligurnost posjeda Vlatka Vukoslavia i' da pr,aktiJnim [liOlSItua>cJima vlrudliJra !pIlemaposjedu lnevJlemog vla-
mu se onoZJi ne otnime niore ni od sie gospode ni ot nih v1aste-
lina (ThaI., Studien, str. 24).
26) CI. 42; Taranovski, Istorija srpskog prava u Nemanjik:oj
---;;;. Fer m e n d i n, Acta Bosnae (Monumenta spect. hist. 51a-
dravi I (Beograd 1931) str. 23. vorum meridionalium vol. XXIII, Zagreb, 1892) str. 34.
2B) Povelju je objavio (u faksimUu) Thalloczy, G. Z. M. 1897.

24
25
stehina. Kad se Sanke Midtenovi, vlastelin 'll Istonom Humu, kOI}a ISU liskl~jrui.\raJ1a gotovo SValkJu,a esto 'ba SIValkiu V"lardaTieMU
g. 1367. odmetnuo od bana Tvrtka i pridruio se njegovom lingerencijlU na svom podruju. S takve osnove velmoe S!U
neprtijaiteJtj'll NliJkoJ:i Altomanovdu.w) Tvrtko ga je kao neprija- mogle da po svojo] Vlo/ljli li prema svojim 1nltereSlim.a ,00d're 'uj II
telja i nevjemika gonio i protjerao iz njegova vladanja, ali SVIOIje odnose, IS jedne stcane, prema vladarura, IS druge strane,
zemlju mu Illlijle uzeo nego je ostavuo u posjedu njegovih sinova prema nio], o sebi ovisno] vlasteli. Sto~e ova volja u Tvrt-
te se jedan od njih, Be1jak, g. 1378. nalazi meu svjedocima kovo doba ndje izraavala lU onako semostamm li samovoljnm
Tv,r,jjkolv,e povelje Dubrovamema.'') Vladaru ~u se na drugIi, posbupclma kao II doba njegovih nasljednika, rrije razlio g to-
manje d'~kasan nain lo'siig!Lliravali od vlasteoske nevjere, ah lIil~o u njegoVlo Ijakoj linostd koliko u injenici to su se, u
u njihovu batinu nisu dirali. Meu mj ere koje ue u tom toj fazi razvinka bosanskog feuda:llizmaa zahval}ujuli li odgo-
SID1Iilsilu preduzdmao vledar spada, na primjer, stipulacli:ja koju varajuim isltOlrfiOISlkiJm okolnostima, podudarah ~nlteresi cjelUne
[e Stjepan Kotroanani unio 'u ugovor OStOIllU g. 1333, Iprema u I1)jezillnih iijelova, Itj. feudalne drave i vl,as\teOSlkih rodova
lwjou GIU ISe Dubrovani obavezali da ne pnimamo !ll Prevlakiu kao predstavnka feudalnog drutva. U okvli!r Tvirtikove poditike
i u Ston li u Rat li 'll oneziotoke ke smo uz~1ii od gospodina ba- koja je billa usmjerena ka jaanju dravne nezavisnosti prema
na Stefana njegova vlastelina ki bude nemu nevjeran i nje- Ugarskoj i ka proirenju drevriog teritonija prvenstveno pre-
govom sinovom i njegovu simenevd do zgorenja svjeta.c ll ! ) ma Jadranskom primorju i srednj'odalmatinskim gradovbma,
Ali II praksi dma vue primjera da su Dubrovani 'ipak pri- kJod,aaie, daicle, vil,aJdaouem .sJ;oju otvaralape.rspek:,tiNu u mJI1IO-
m.awi mevjenrm vlastelu iz BOSiI1Ie, pa i samog Tv:rtkJoVlo,g braca gostranorn SI!I11S[IU, vlastela su mogla koefisno da SIIl1)jesrte i
Vuka kad je poslije lIleUISiPj,el,e pobune morao da bjei 1]Z zemlje. svoje posebne Iporodine interese sa dobrim :izgl,edJiJma na nji-
2) Izgleda da jie doba 'Ilv,rtkov:a kraljevanja bilo odluno za hOVlO unapreenje. Sa usponom bosanske drave OVlOg vreme-
konano formiranje odnosa krupne vlastele iJli velmoa pre- na, izgraivala se li mo glavnih vlaeteoskdh rodova ikJOja se,
ma vladaru kao predstavrdou cjeline feudalne dirawe i njihova II danim usdovima ri. 'll datom I1sbo.rtijskom momentu, poela da
po1itlikog \S\taltusa u .toj dralVIi, te nee biJIli na!iJnjenicama aktivno o'i,tuj,e kao samostalna snaga li. prema gore li. prema do-
osnovano tvrenne G k10jdm se uIdteraturi esto susreemo, da lje. A taj momenat' bao }e odreen, bez sumraie, ISitepelU10Im. i obli-
eu, nailrne, !tek sa 'Ivrtkcvom smru poeh dase !pojaJVIljlUlju mom robno-novanog prometa lmj1i jie u optem ekonomskom
znakovli vlasteoske samostalnosti. Nama dzgleda da se elementi iI",azJVll1tkuzemlj,e posbignart dIO kraja XIV stoljea, Proirena
te samostalnosti p:ojav'ljuju !kolIlkr,etI1Jo ve u pomenutlm pove- trgovina u to, relatawno srtabiJIDo, vrdjeme i svi ab1lidi dobiJti
ljama Stjepana Kotromania, da se lona, postepeno a dosl'[edno, i prthoda u veel IS time, IOI1Jvara,u su velmoama izgled Ina l1IOVle
izgraevada IkrQIz litaVlo XIV stoljee da bi se, 'odk!raja rIloga l1Io'v>ane dohotke, ito je ['ieZ1ultilrallio lute.n,j'i da sVlOjje domene
sluodjea, pojaivIila kao izgraena snaga u 'svim konsekvencijia- pr,e,tV1OJ.'e 'll s,aiIniOlStailne ekonomske i polibi6ke qjlel.iLne ,kJoe e
ma, ,ekonomslkim i politik,im. NjeZiina eklCmomska osnova je im :obezbi>jedi1Ji punu mj'eruek'Siploa.tacije S'Vlih izvma bo.gatlsrtva
vlaISIteooka p1Jem~nlilta batiJna koja se, 'od prvohiltrno.g poro- ,a ne :samoolIlim kodi proaz[aze iz zemljinog posjeda. lIlI ) Ne
diInog pOlSjeda" daI10vnllcama i idl'iugim feudalnim lSIred.sltviJma miJS[lim, [lacr-avno, reN da je ova pojava specifina samo za
pToS1rfilVala i Ii:muni,tetUma utvrivala, da Ise, ,kJOIn,aJno, pr,ffiV'Oll'li b!OlsaIlJSlki f'eIl~daillz,am aili je, Siva!kal~o, u BodnU, otSl1Javljaljui 'O'Vdje
u pI10straln'l Vllasrteolslku dJom,ell1u, vilaS'teo>lkll, dir~avu22) stvlar- defi!niijjivne pOlSiljediioe, dQlsljednJi,~ie li 'bra-jn'iUle iZlra~elIlia nego u
no, ialkJo tne uWjek i pll'avno, nreokmjivu, :snabdjevenru p,I1a1Viima diI1ugiJffi naim sTedl1lj:orl1j'ekJovnim drav:ama. Dok je II STihiji,
l1Ia primjer, dezlintegracija dravIe zaiUJstavJ.j,ena ve pod kn~m
LazaI1om, a nalI1O'QI1Jo IPod despoItima, 'u BQISIIlIi je, kao !p['oces,
29) e o I" o v i ,
Hist. Bosne, str. 293 i d.
produena sve do kraja nj>eZiiiD,a ipO!s1Jojanj,a. Sa pozidiJj,a kJoje
30) M. S. str. 189.
31) Isto, str. 100-7. su dug,o izgraiv:ane lj, kradem XIV stoljea ,lmna!fllo utwene
32) O upotrebi Jzraza drava u srednjem vijeku za oznaku
jedn:og vlasteoskog podruja V. St. Novakovi, Pronijari i batinici
str. 27 i d. U Bosanskim vlasteoskim poveljama izraz se u tom
znaenju upotrebljava na vie mjesta (n. pr. M. S. 229). :13) V. moj napis u Pregledu (Sarajevo 1953), br. 2.

26 27
bOSl~ka Vlas:t~la nametnIUla ISU lOIb]iJk :ara,ve I~oj,a je III XV U OIVO n:eikoiliillm prdmer.a, gdje lSegiovl(Jlr,i o 1l1JaJ!oj v3.aslteli,
Slto~~~ malo, II to samo SIPolIJ a, il!ii1a Ina monalrhijru. S .lJih o naim .s1lllgama 'P~emeni<tfu.rn lijudem, 10 ljludtma koji nas
pIOiZ10l!Jamro:~a v!asl1lela, V1eilJnwe, IOIdrehna,lii iSU, vie liWi manje sluaju, u.zr,aena je pioltinel11iOlSlt niJeg plemstva prema v~
Stam
el .OSIllaJ1.n:o, l SlV:oJle 'OlooQSe prema nJB~oj, sebi !J?IodreenO(j Iv~a moama, I.gospod:i bosamsko], na podruju tnj'i:hova 'goSIPo-
IS l.
stva, nj1ilhova 'V1Ia:dal11ja, njihove drave, gdje moremo
,', 3) Prve S]glume ~d:aitke 10. pOltiJnjEmOlStJi nie VilaJS1te1Je :glor- sei, na 1iltaVlom podruju gd:je se nallaze ljludli kJo.j1i nas 81u-
n:,]em :,Jaslteosk~ sJOUIIl l11aO.a:zllmo u poveldama kneza Vladii- aju. Vazaliskli po].loiaj nie vlastele prema velmoama naro-
SIlav:a lLZ 1~53 .. l bana Tvrtlk,a iz 1354. g.,34) a 10Id mraja XIV i:to jek:Olnikre1lno li adekvatno ,iJsJtaJkrrut iilZlraJZOiffi sluga (n.iko-
stOOdeca nallUI~o u. walSlteoskrim povel] ama na ee 1PI':iun:jere lIiJmo se odnosi na >>\pJetmernli:1Je Ijude) [er taj i:zra:z sasvim odgo-
o~,aik:ve piOltll:I1}e:t1!O:Sltl. Braa Sankovii, u pOIVeljli Dubrova-. vam !ptvlOlbil1lnJomznaenjtu ri!j>e,:i vaSS'U8 iz ikoje die nastao u
mm~ od 1391. ,god.35) ~o~Q1re olna~OIj vlasteld i dajuga:r,ancije feudalizmu opte urpoltrebljavanli IiJzmz vassalilus ik:aJO, oznaka
?,a~eodr~dbe lPolV'e1J,e po.toivati nai vlastele ii Visa/kli na plliemJia tQiViJs:nJog o nekom gOlS!piodaJr1u.42) Seni:OtJ:ISIld poloaj vel-
ill~Ik gdje moremo mJi sel. Ra,V!le Raden:ovti 1397. g.36) moe prema pi01tinjenoj V!1as1Jeffii. IS formalne strane analogan
daje ~a:nlaslt1Clu diubrova!~im itr'govoimada IDIOIgu slLo:bodoo je senJiJorlsllrompo:Loaju viJ.adara. l jedan li dI1ug,r piOtLoaj pro-
?<>hodliJtli sbrzm po vso] T1Ja:ojdralvj,e i po '~i:h ,moi nas slua- izlaze iz prava darfvanja z'em~jIiJInJ~g posjeda u bat:ilnu [ po
ru, a :sv:j:edooi su ~>na;i vlastele. Radi SamJ~ovi 1399. ,g.37) tome prava na vjerrni sIlubu. l u vladarskim li 111 vlasteo-
\UiS~rp~IUCl D~b~o'V'CJamma selo Lisac savietuje ISe S Vlla&te1i skim poveljama Istaknuto je senorsko pravo ma san/kdiju u
~aJSI1Iml, za.killIn~ e se l1ejpubil!ioi IS iV1Lasteli ii sLug,ama, a pove- s~llaju nevdere po iJSIto:j proceduru utvrtvanja. ik:Q"li:vioe. Iste
lJU 10 .tome upisa g;oopoc,tva mi logofet. U sveanom UVlOOU one sarnkoilje mode je predwido kralj 'I'vruko 111 da!'oV'IlJiai Hrvo-
!povelJ e o prodaji SV101g!a IclHtilela~upe Rjonavl)Je DublroiVialuJima jiU ViUimtu g. 1380, IPredrvia, g. 1434, Hrvojev nasjednk, vel-
1.419. g., Sandalj Hran1iJg01vori o lsviQljim sIlugama })liem1eniltim moa Jlt1Iralj Vojsali, u svojoj povelji brai Jit1lr}eVli: ima, ~oljlOIffi
1tiIllld:eo:n,3S)a R~d~SI1a1v Pavlovi u slitno;j pQv:elji po listom liJm pottvruue posjed njihowih plemenilt.ih batina gdje sie kae:
pOO1u (1427) zaJk1ll1Je se DtUlb:I1OiV1l1lilku 18 izbranem! vlasteli gos- "H~ dH I[H II 3roAHdO, .,.," EH KOH WAIio HHX" .,.OdHKO Illr,HwHo, All M~
poctva mU broo~a naega i ISILug na:lih.39) Kad Sie herceg Stje- IIHMll rMU WAIiolH1;H WHOM~, KOH I Illr,HWHO, II OI.,.lldH All lKHI[~ H
pan 14~~:g. :mmo 8a~l1Joo:n i sinom ViI adislalvom, oprostio je n'lEHU!O lS I[IHX" .,.HXIio 3ro,I1 HMIHOUHHXIio nIlIMIHIio4JHHI1XIiou4;1)
~Oim prlitl~?m ~u slg;Qehl1l i SUjpm1Ji:v1JiJnu . . . vsjlelIll V!1as:teLom Ba,r.em 100 100000m jedJruom primu,ero Vlidimo ikakJo je dailcako iLa
1 VlL.as1ie1Jicem lViSaik:e vX1S1te Judem HUimlSme zemlje >tlk'O su v:Last velmoe .nJad njemu polt'ilnjle:t1!iJm vIrastalinom li ikoJliIko iSe
godOle ... o1lsltiupiiiJJi od mene.40)
,njegiovo praVio li:zo'ednaaJV1awo s pI1a:V1om vlaidao.-a li imo SiVie do
. Na. poveJtii ~:u:rja ViOlj:salii~a brai JurjetVlilima IiIZ g. 1434. Ipll"IalVa k~nl}llJvanja SJmII"6u nevjemOigvllas1telina poto se na uo-
SVJedocI S'~'. ~a'O. Il ~a. vt1ada:rSlklm pov,eljama fnali d~bJri IjulC1i, biajeni nain IUtvrd:i nDleg;ova kirtiV!lca.
pred:s1laVnJ:Cl POOleldl:nh.oblasltJi !i mlpa .nJegiOlVla podiI'u\j:a, Hl1lm-
PilI"aVlo velmoiia da l1aJS1Po1Ja!JU ~eunl1ti,OIm kQj,a je sWliIlljavaa
ISIke.z:emlJe, Z~IJanika, Sane i P1lilVe,te ~vie, i :njegov
prIstav od dVlOira..f1) njihovu ",piLemelIlitu ba:ltJiJnIIl, bez .ab:zjj<ra da illi j,e :nalsillijeena
ili dob'iverua diao:"oVll1icom, pI1olizlazrlJJJo j'e iz ,nj~ilhoV1e, IPll"Iallmom
izgraene, S'tv,arne moi te /su ga i V'1.aJdari II s.vOij:im iPO"'i'el1aama
34) Vidi napomenu 25. Lzl1iir1lo prti:znavailli imajuii u wdu ba Itu stvarnu mo vell-
35) M. S. str. 217. moLa. OVIQ pr.aVIQ veil:moe, j,edna~o kao i V'ladaT1i, nagil.aavajlU
36) M. S. str. 229. u SV10jdm pOiV'eLj,ama pirmiikom IOtuiv.aJnj.a 'z.em~jle 'u brlilJo krCltj!ffiIl
37) M. S. str. 243.
obliku. Smisao riijei kJr,a~ja Tvrtka u pomelu1UtJoj lpio'verji iz gOld.
38) M. S. str. 288.
39) M. S. str. 341.
40) M. S. str. 457.
42) v. Gaushof n. d. str. 5,
41) M. S. str. 379.
43) M. S. str. 378.

t28
29
138044) sposoban bjeh carstvovati va zeml:jah l'odi~tet1:j ~ praro- je caspolagsa raznim sredstvima prinude,48) nego i potrebama
ditelj iIlaWh, dlij,elee ml:1osit li zapisanie vsakomue po vjed nie vlastele. Prije svega, velmoa je,efikasnije nego vladar,
li dOSloojanliJjlU ego ... li2Jraen j,e, na slian nain, u Sandalje- rnogao da tpolIl1logne svome vazalni -vilaste1JiJnu 'kad se iradill.o
voj poveljli Dubrovniku 1419. prilikom prodaje Konavla gdje
ov,a'jvelmo'a,:i!s
tome da ISe sprijei bjeanje zavisnih seljaka (kmetova) sa
'tiliuiSV1oj,e pravo caspolagenja kako nashije-
enom, tako i darovnicama dobivenom zemljom, kae: ...
v!l'aiSteiIJinove zemlje. UpreplisCii Dubrovana s PCl'WOiIll Radeno-
vicem (g. 1400) o prebJj:eglim Ijudima ma dubrovaloi teritorij
,,' mOHWM" 'pll'f'ilWM . romO,l,~1 H l:llllH!til I H 0,1," 'f'orll AIlI01;H H vidi se dil je !kJnez znalo preduzeti potrebne rnjere da bi u tome
I$,I,HI1l:lI01;H "OliM" ll1l:lrIlM" nI1IMIHH'f'HM" I1l:lAIM" Hil 11I010 IOI1l:l All! H zatitiointelleISe s~ojlih vazala [kojli ISU od njega d traJilJi unter-
31lnHll:lI l:l !t1llj.lHHlS H l:l nl1ll11lHH'f'O. ~6) venciju. Dubrovani su se ogcaivali od optubi Pavlovdh ljudi
rtsta formula, gotovo istim riid,eima, pona:V'ljla Be 'll po- i uV'ieraval1ii kmeza da oni ne bi htjeli ni ,.HIlHIIIIlH"WIIIIl:l 1I1Ill'f'MH'fH-
wlj'i Radoslava PaV'JJo~i6a 1427. god. 46) i nj'e~orva Slilrua KIO l:lIiOIH't---llIlll1" l:l'fHHH'f'H," 48 3 ) U poenatim prulekama kakve ISlU
Ivania 1442. god.47) gd:je ova] velmoa jo j,asndjeii izraziJtije vdadade u Bosni do kraja XIV stoljea, mali vlastelin mogao je
dscie svoje rpraviO raspolaganja zemljom rijeima: da nae relativnu sdgurnost j,eld1ino pod zatitom nekog mo
" l:l3 H/"I1IOKI H ",HMIKI H AIlIOKI H 3IlnHIl:lHI-6 ll1lll'f'M6111" H ll1l:lrIlM" HIl- nijeg velmoe i da se pod ,njom, vrei kakvni vaniju funkciju
WH/"" KIlKO romoAHH" pl:llIlWKH II !tOIKO.V plSlllrlS " ni njegovoj slubi, podigne na vdi stepen feudalne drutvene

U ovim vrlasteolSlkJim rp,o,veljama nema niJjednog elementa h:iJj1era:rhije u dravu sivoga gospodara, te da li sam postane
!iz llwjeg ibii se moglo zakljui1Ji da 'OVlO pravo dJiljeljenja zemlje gospodarem nad drugim prlirpadruicima nieg pJerootva. Vlaste-
sa obavezom vjerne sil.lUbe( prolzlazi iz viladerskahoviate- 'lin kneza Pavla Radenovia, Vlatko Vlaevd, imao je svoga
nOla, ili da je u tekstu dstaknuta ma kakva reeervau konst vla- vazala, vojvodu Miotoa, lwji mu je usjekao natpis na grob-
darskih prerogativa, dJ1i da je pravo darivanja rp,r:oiiz1azilo iz nom kamenu, a poslije smrti bio poloen u grob rnom gospo-
neke funkcije koju je velmoa vrio u dravd, Kad Ivani di~mu VlatlklU Vlaeviu klon' nogu, koti. mu pOlslJuJi ivu, a

Pavlovne kae da diijeLi i uzima zemlje kako voevoda rusagu mrtva pobiiJ1JLi boiorn pomoiu i kneza Pavla miLOIStjlu.49)
Ion to omi da bU jlae iiJsltaJkao svoje gospodstvo a ne da svoje Izrazom vjerna sluba obuhvaene 'Su sve obaveza vazala
pravo opravda vojvodskom funkcijom. Vlasteoske povelje u liIli slluge prema svome gospoddnu koje su 'vrene u razlt-
krojima segovori o pravu uzimanja i dijeljenja zemlje su i:5- \iltim oblicima kao to SIU biJli razliliJti i obltici miiLols,ui koje
:kljuIiVio Ii.lZ'raz odnosa izmeu velmoe li ni,eg vlastelina koji je velmoa dijelio za)~ilsnlQlj vlaste1Ji. Bilo [e IVila:stele koja su
darovnicom posrtaj,e 'o njemu oivilis,an vazal, lobavezan na vjerJlJU s'luJill.a ITha dvoru svoga gospodare m u ,n;jegov'<ml upravnom
s'1ubu orujem. T,a IQ,VWstnOSlt ruid1e, IS forma,lno-pravrrue ISItriane, a,ptllra:bu ili u lI'aznitm pov'~emeIllilffi mli,si:jlama. Oklo g. 1466. de-
hilla nita ,drukija od one Ikolju SIU vladari u ISV>ojl1m daroVJnica- ve'to,I1ica vlalstele iz Huma Ii!zjavljuju pred dubirovallkim Vlla-
ma nameltali kr,upillim feudaleima, ali lima dOlstar:azloga za stima da ISlU neikada zajledino IslJui1i i dvorit1Ji s ikne~OIIll Bl'lIi-
pretiposltaJVIku da je Vilast veImo,a nad ndihovim vazalJima stvar-
iIliO bi1a vra li nepo/SIT,ednija, lte da je, prema tome, i 'OViS:rltOlslt (8) Meu sredstva kojima je na pr. Radoslav Pavlovti drao u

njlih:o,vrih vazala 10 njima briJla strvarna ,a ne samo formal:na ovi- ruci svoju vlastelu spadala je i jedna odredba njegova ve spo-
mel1lUtog ugovora s Dubrovnikom iz g. 1427 prema kojoj su Dub-
,snolS't, dalieko vra d iIlePO!STednlij~ negoo'visnOSlt ma k,oJjeg rovani primili obavezu
ve1mo'e o vladCliT1l. Odinosnie vlasoole prema s\nQlj1im go\Slpo- .. "'. WA~ Ellli>f, WA~ B.~rMII II O'l'~ T~tl>IIHhI 'l'KO 1>11 IIIlW .. HlltnllHK~ AOWAW
da~itma odireivan je ne Slamo SitvamOlIll senioookom vlau :koja II All&~OIHHI>~ MAliH HIIH III lillIIKII, All rA HI IIM.IO n~HIIU'l'H I lut II All-

I~OIIlHI" IIII II nOH KO'l'A~" Hil II 1IE1 A~""U'l'H II AA rA HMlllO 'l't~A'I'H, KAliO
II IK" 101l0AA 1'A",OI.I.. II III"~ MH KH3" HUIIHW"---HM.MO 'l't~A'I'H II III
(4) v. napomenu 28. At~lftll'l'lI III1X~ Hllt~IIHKI".
(5) M. S. str. 288. (M. S. str. 349-50).
(1) v. napomenu 39. 48a) Puci, Spomenici srbski I, 32-3.
(7) M. S. br. 340. str. 412. 48) G. Z. M. XXVI - 1914, str. 252.

30 31
Lom (Tezaloviem) i n)jegQlvlom braom u gospodna vojvode tva, Kl1ozit8JV1O trajallljje bosanske srednjovje~oV!Ile drave
RadJO:SI1av.a Pavlovia.s'') Bradho T,ezailO1vti<: \SIPOmeIlJUlt je g. 1399. nije ISe ni u okv<1ru feudaLntih odnosa, ni u erkivi, ni u grado-
ikJao ca,I1in'ilk kneza P,a,vWa Radenorv>i6a,51) za1Jim kao \njegov pro- vima mogt1a r.azvi1li neka drutvena snaga koja bi, na stI1ani
!tJoves,tijaII'52) a kasnije mo je u sltnoj slJuJb!i kod Pavilova silna predstavnika dravne ejehine, djelovala kao protutea ikrop-
Radoslava. No za velmou SIU najveu vanost liJmail1i oni nrje- noj Vi1as1te1li i suzbi;jaJ1,a lli barem u pravu mjeru svodila feu-
govi vazali koji SlU sVioju vjernu ,Sliubu vrili orujem jer dalne OOnJdlencije rasparavande id:ra'V1Dogteritboi1:'iijla. U odsustvu
su oni bUM rta malga kojlu je velmoa luvij,ek rnogao 'Uibaai.1Ji ma takvih snaga mije rnogao da doe do pravog tizraaja nesum-
,tezulju na koooj sie mlierit1a lI1j>eg'OIva v>IiiJjednoL9t u odnosima njivo postojei .am~ izmeu nieg plemstva i velmoa
prema vladaru li prema svojim rSUiPa:rnlidma. ani su billE ,ti kodi IIlJi.tJi se na Siuprotnosl1Ji dzmeu ta dva vlasteoska reda mogla
su, kao upan J'llroj,e tl~ HUIma, ginulli na potenoi !SILubi za izgradiJti neka snanija centralna vlast. T.aJ1oo su se tendencije
svoga g,~podiina.53) NdWh su velrmoe darovanom zemJ1glom ve- krupne Vllaste1e ll1leipreiSltaJnO i nesmetano ISIncWiJe da se, utOlku
zali ma vjernu slubu mnogo vre mego to su samd biill:i ve- XV stoljea, konano .re~1rajru u stvarno samostalnm vla-
zacrlii darovnicama svoga vladara, steosktan teritorijlaroa sa svoj im posebmim alronomskim in-
U feUldaJ1nl()d hije1ralI'hijli sX'edJrujov'j;elwvne BOSIl1e IkI'IUIPna vla, teressma, 'I'azbiJjaJjruti 'i Jood stanovrsitva !OSjeanje povezanosti
stela, gospoda rbooanslka ISa SV10tjlim rodovdma !pX'eldi9uavilj,a1a iSU u jednom dravnom okviru. Taiko ni :srednjiQvjeilrovtnta bosanska
vrst drut'V1e1l1i redkoji je masu nie, o njlLma oJViiL1:lle, vI1a1Sltele drava nJitie liza sebe mogla <JlSltaiVli'1li neke jae ulrorijlI1ljene
odva] ao 100 vlladara, Na tnj ih se osl,alnj aju velmoe kalda, svaki tradlicide o svome ntkadanjlemposrtJojlllUju.
na podruQju svoie domene ilJi drave, izgrauju .svojru vlast
Godinjak istorijskog drutva Bosne i Hercego-
koja, postepeno, sV1eV11e IPOtilsikuje Ipa li POrtlp>UIl10 ,uklanja ostat- vine VI, Sarajevo 1954, str. 29-44.
ke dravnog suvereraiteta. Od kraja XIV lSIuolj'e6a esto se u
zemljama IkT:Uipne vilasteilie s:poo:nliJnj!U njihovi naredoenici,
!vla1Stnlici, !UpaJni,calrimioi, kateland iilii prosto !ljudi
kao 'olngatnli vlasteoske .aJd:m1ni'Sitracije i cardnske sLube liilii kao
zapovjednici g,l1adslkih posada IivlaiSteOlskih orusnth odreda.
N a podro'jru v:laSlteO's:kih domena u toku prve pohovne XV
'stoilije6a izgmauje ISe vlast koja postoji paralelno sa vlau bo-
sanske drave, kiotia absorbira njezine fUlnlkcij,e li lS\TIe vlie je
pretvara u praami 'ajpS1Jraikc!iJju. PO\TIellje v1Jac1aJra nUrsru vie za
DUlbroiVaJneoov>oJ1jna ga,r.ancija zaelobcdu frgovane u Bosni,
zato onJi ItClikve POI'V'eIlj,e trae i dOlbivaju 'i 'oo velmoa, Prema
meusobnim vlasteoskirn ratovima vladaru XV SitolLje6a odnose
se kao nerurtra.lni poematrai, 1Il!i kao savezndci jedne od za-
raenih srtrana, illi nemono gtledaju uspon jedinih ii 1P110\Pa-
dlanje drugih. Dr2JaVlIlla 'CijleilJilna 'Ulije ISe odrJaiVlala siVD,esnom
iiJnicl1j>a1tJiV1Om li smiilj enom 1poilittllmmaktiVllliolucentralne Vila
Is1Jiolfuene u 'vtladaru, nego jie !posuojiaJa vile k'alO tr~ulltaJnta
lSUiPl'otnih sila li dienidencija u nCljjglOrll1j,em s1,01ju feuc1affinog dr!iU-

50) M. S. 544.
61) v. e
r e m o n i k u Godinjaku Istor. drutva BiH, IV 1952,
str. 149.
52) P u c i , Spomenici srpski I str. 106-6.
53) G. Z. M. 1914, str. 332.

3 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne


32 33
NOVIJI POGLEDI U NAUCI O PITANJU domaim !izv{)ll"ima promai elemente njezine heretinosti i db-
SREDNJOVJEKOVNE CRKVE BOSANSKE j asni1li one k'ojli su u suprotnoebi sa heretikim uenjem, Za
dr-ugu pretpostavku nametala se potreba da se dokae ten-
denciozncst, prema 'bome ~ nepouzdanostenfiheretikih \izvora
te da se na IDalterijaJJu ikJl:>iji daju domai izvoni tizgradli slika
pravovjerne crkve bosanske kotia se po hmianskoj iSaidr~ilrui
nli u iInIU ne lrazilli:kUJje od drugih hri1anskih crkava, ka1Jolike
i pravoslavne. 'Dr,eba odmah istai da je ova druga pretpostav-
ka odvela svode tpr,erdstavtI1tke do suprotnih miljenja o karak-
teru pravovjernosei crkve bosanske,
Nepodudarnost u azvorima izazvala je v'e kod Petranovia
izvjesnu nesli:gurrllolSt tpil'li ,trertiiranjlU iOV101g pitanja. Iako on mje
sasvtm megirao vjerodostojnost la<tiitnskih arrtiherotJiikih dolcu-
menata, IOn fuh jie ilpak s rezervom uvrstio u S'V1~U !dOlkalZllU gm-
Piitatnje slred:n;jlCJlvjlelkJo;vne erkve bosanske-s i danas je u u uzimajui u 'Oibzi:r i dornae dzvore koji su, kao jaa kom-
nalum Isto onako otvoreno kao i 'Qnlc1a kada su 10 OIV1~ zanim- ponenta, iUlticaJii na njegove konane zakljuke. Prema Peera-
Jj!hnoj liJsto~jsikr~ pojavti IQIbjavljlene prve maune rasprave Bo- novdu orkva bosanska nnje, po uenju, bila bo,gumiQska ,tIi
ideea PertranorvdJ6a I(BOig<Omiilli.. Crkva bosanska i ikrr:stj,ani, Za- paterenska, nego pravoslavna onkva na koju su, zahvaljil.l.ju6i
dar 1867) i F,rande RaJlkJog (BOIg1omBi i patareni. Rad Jugoslov. njezinro zaputenosti, uticali sla vjaneki heretdoi dz Makedoni-
akademije VII, VIII i X, Zagreb 1869. i 1870). OVIO jie pitanje, je i S:rbij,e dajui njezinim obredima i organtzacijd herebike
odkako jie tplolSitalvl.jcenlO u nauci, liz.amval1o naunu polemiiou koj,a spoIljne iQlb1liike. Ukoliko je u cnkvd bosanskoj bilo herebikih
je ostala ka~aktelIi.ilSitiIlJomzanau (dijelom li. stranu) ilSltoroo- elemenata, oni su biliH ogranend samo na krstjane dok su
grafiju arvijelk kad god je tpokJuiav.ail.a da 'unese novo osvjetlje- iroke mase vjermiJka hille pravoslavne vjere. Uticaj bogumll-
nj e u IOVaj do danas zamreni problem, To die i razumljivo kad skih heretika postepeno se smanjivao i samo se u organizaciji
se uzme u obzir zamanost ove istorijske pojave ne samo u crkve odrao do kraja.
iJsrtJolI'lii Bosne nego li. u astoirlijli SIl'ednijlOvjelkolviI1lih heretikih po-
Oigledno je, daklle, Petranovievo tna:s!tojanje da nekako
kreta uope, pojave koja jie privleala Interes !isltoma,m i bu-
dovede ai SkIlad nepodudarna svjedoanstva Iatinsldh i doma-
dila kod njih ne samo naunu J',adio2JnaJ1oot nego, ponekad, i
ih izvora, Da bi dao 1I1Jelm racionano objanjenje oniheleme-
l[l/OIli1Jiik,e sltrasiti, ~ode su IQ'ViOIj pioi1emJici znale da dadu li. nena-
nata u domam spomenicima kloja. stoje u suprotnostii sa stro-
IUlnJikara!k1ler. A povoda za polLemfuku Idala je lU oibililjuinjeruioa
giro bogumilskim nrenjem, a ikJojli 'su naroito brojni u xv
to u lzvooirna nakojima se zasndvajumaunerasprave lO ovom
stoilij<eu (upOltreba krsta na poveljama-d spomemcemazalderva,
pU:tiam:jlu tpOls:tloe pll'lo,tivurj enosti tkJOIje ni do danas nisu u to-
potovanje 1ilk0lIla i svetaca Itd.), IQil <je momo pribjeii pretpo-
lii:kJo mjeni usldaene da bli. se mogla nacI1ta'fuista sHkJa o
stavci OI postepenom smanjdJvalIlJju <broja strognh bogumdla -
crikw ;b!oslaIIlISilooti Ji o njezinom IJlijleatU u slt"'e/dinj,orvjeklo1v!I1lOlffi
kJrstjlana - li possepenoen siIJab1denu nj'iliovla uticaj a. Taiko 'Sie
hJriansWu, hBo otrilold/oksl:tl!om, billohemtiioIDOim. Izmeu Istm-
njegolVla lralSp:flaVa, pisall1la sa veliJkJom naUIlJom savj'B't1lio6u, mo-
Illiih aJlitJiiherefuiiMh s/pi:lSa, na jedlnioj i dOlmalih ~polIIl:enika, na
dI1UgJOj ISit~ani, plOistojli jlOi uvijektoiliiika !niPoduc1arnOlSlt da se
mLa ~aV'riiiti~akljucima ~oji n!isu sa<svimaimti 'od :izvjetaene
kcmstrukcije.
n.a njo ii danas ~smvadu SIU\Pf('loitlniolSlti u milj'enii:ma o lkaralkJte-
['u Ol"kve hos,anske, Ikoja SUsie uS!mstailiisala u diliern.li: je li crkva Raki je, bez rrezoervt, pI"lihvatiola1JinSke izV!OiI"e kao 'V1je1'O-
hooanska bila heil'letilka tIi olr1Joidto!k!sna. Za prvu rpre11PooltavkJu dOiSltojne,te je i siVjedoanlSitva domaih s,piomeniika InaJSltO!ja<o
bJo je potrebno dOlkiazartti vjemdostoij,nost iaIJJtihere1Jikih QrQlku- da saOibTazi ttiIm izvorima. On je izV'eo zakljlUc:U\k d:a je crkva
melllJata lO orkvli ,bosaJIl/Sikoti i lI1\iezitnim vj,emi:cima, a zattJim u booanska bila herettkJa, da je po svojqj dogmatskoj sarlrnini,

3*
34 35
obredima i htiljelrarhijli OOglurniiJska li duaistika li da je, po mi'l'stva lU Bosni nadJolVsZlU,jiU na hrvatsko gilagollijartVio, ~oj'e je
tome, ISpadala !ll neornamihejske heretike crkve, da je po orga- poo;'fii:je crkvene reforme u drug,qj pol1aVi~nii XI s1JOIlj,ea nalo,
niz.a:ciJ:i li lUenju srodna sa heretikim crkvama na zapadu, pa- prema ov/im 'alUlWrima,UltOili1Ja u BOisni,~dje j,e \Sliu~alliO slo-
tarenskom li katarskom, da je, tavie, jedno vI1i;j<eme ~g1r,oo.a vensku iIfutlurlgridlU i postepeno usvajalo bogumislou dJak:trti:nu.
i znaajnu 'ulorgIU ctrkVleI1ogautOil'ciJteta za zapadne hel'~e. Za No dok je .&tom nastoOlaJo da :iz :izlV1ora izvadi potvrdu za mo-
Ral.kog nema nlikakve sumnje da Sie neomandhejska bogumil- ~:! IIIl!iiJJjenje, !l1ado;vi MJi[ohalr,a li Pilara Ira$linjru,jlu se u PIDO-
ska hereza kretala pnsrodnsm putem iz isrtloniih~mjeva Bal- irZV10[jnim kolI1JSltrruikclijama kioj<e u izvcrima nema:junii~akv:og
kaina (Bugarska, Makedonija, Vizantdja) u srednji Bailikan(Sr- osnova, 'te suvde odraz poftitike oI1ijentaCliJje njihovih laiutora
bija) a odavde u Bosnu. Iz ilisti.h limvJ~a pI1oilniJo oo hel'etiki po- nego rezull1Jat OIZbjJIjnog iJspitli:vanda.
kret, moda drugim putem, na zapad, te je diuaHSJtiillkJo manli-
Tek u nOiv:ije vrlijleme data je, u raspravama Vase GLuca i
hejstvo do sredine XIII sltornjea (prema savremenom svjedo-
Jaroslarca Sidlika, okumentovana krtiItiIka stanovita RliIrog,
anstvu biveg heretika i kasnijeg' inkvtLzitOlr:a Rajnera Sako-
klaja je dala povoda da se pitamjie onkve bosanske p!adlVlI'gJIle
nia, na !krog,a se IPlOziv:a RaJkli) bill10 organi:wvalnio u esnaest he-
novm IiJspLtivanjiima. G1IUac j,e u svtojlilm iradovlma poao pu-
retrli!kJih crkava, meu 'kJojdma oo, pored crkve bugarske li crkve
dragovike, naIVlQdii li Ecelesia Sclavoniae, za :kJOju jie Rarki,
tem Petranovia li Atoma ikada je postavdo ,tvrdnju 10 !P'1'aViO-
S1atVlj1u cr1kve bosanske u kategorinom oMilku. (Dr Vaso Glu-
s dobrim raziliozilma, srnaarao da je :ilden1J1na s crkvom :OOISalD-
ac: Sredinjevjek:ovnar bosaruska crkva, Prilozi IV 1924 - ;
skom. Raki, lwji je na !pitanje crkve bosanske gledao ii:z ireg
ISitlilna oo bogorndiima, Beograd 1945; Proiblem bogUlmi:lJSJtva,
~stpekta heretikih pOlwe'ta ;ll tadanjem .svtilje1lu, dao je, (dakle,
Godlinj,aik Isitorij5lkog ,dJrultva BiiH V 1953). Ali dok 6. Petra-
jednu sasvian zwoikmuenu rsiliiklu povezane organizacije hereti-
novIi i Amam doputaju rpostojanje bogumilslcih heretaka uz
kih crkava u ikojlOlj je ii crkvabosanska biJa d,edan lan. Ovo
pravoslavnu c<rlkiV1u bosansku li u njiOlj, dok, s IiJzv}esnim 'ogra-
j~inst~o vi~ se ~ramvaJI() u jednakcrn stavu heretika prema
druma, uziima(ju u 'OIbrzir i antiheretike spise ViOOe6i rauna o
rJ,'J:IJlSIkIOJ Cil"kvlJ, ~0iJ1U su lS!ffiat:narlJi cnkvom izopaenog hrian
nj:iiho~O'jtendenoioiZlI1lOlSti, Gluac je:itav problem do ~rad,a
stva, ,a manje u dogmatskoj, dokteinarmo] swanli, gdje je meu
Up:rOS!tiIO ~ pOSltarViio 'tvlI1dnju da je cnkva bosanska ista pravo-
njima bilLo i otTih I1JlSllagair1j;a, na pl'im;jer dzrneu strogih i
slavna crkva, i iPo uenju, i po obredma, i po orgarnizacijli i po
urnjereruih dualista, OneeJ.ernelllite 'll domaim spomenicima
kodi luika~tilu na hrlanslou ordodoksiju cnkve bosanske Rak:i hijerartuji; da ini u Bosni, Jl'i u Bugarsko], ni 'uope u bafkan-
siklim zeml'[asna IIlJiIkarda nije billo n1kalkv:ih brO!glumli,La; da de .sve
Qbj,arn;jaVia t1iJme ta je ta oI1kv,a proJazila kl'oz pastep<enu eViO-
ono to SIe u JJar1llII1S1k5.m i5)pilslim.a govOIri o bas!aJD1slclm hereticima
luclid:u, iprilla:~aaV'ala se I()lrtodook,slllliim crkv:ama k!oj'e su de ()Ikmu-
ivale Ii rUibla2Jw,aJ1a U pr.aikrsi sViqjU p~oibii1lrllu dua[iJstiilm dOlk:- od :r'iljiooi diO :r1jeli IPII100slta i:zmildKlI1Jma !p~ilnlSlke kaneeliadje ,i da
trinu. su, dakle, Il!jlihov,a iSVj.edolan:s'>tva !pKlitpUi1lJO lana; da su p:odaoi
sadrani 'u i:tJiju Nema:njje od StleivtaJD1a P,~avjenano,g 10 hooeti-
SIVe do 7l/{)'V!i(jeg Vil'emena ovo shv:atanje Rak!og nid,e dio- CIima u Smij\i Imao lipoidalci lU ISII"!p51k1m sinOldiJoima ;ll kodima su \Sa-
ved~o .u p~je li, 'ukoilJiJko su moena dl1ugamiIden}a - a drana proklle1JSltrva bosallli'llkih i humslkih hel'etika - kalliuerska
takVIh Je biillo - ona su, uglavnom, !saJmo ;primana na znanje misibifiiikaCJi.ja; da svj,ediOlalTIlsltva g,rokih antiheretiklih spisa ne-
a da ntiJsu izalZliJvalla potrebu revi:ziJje njle.gova mallOVima. Ra- maju Vir!ijedlrrosltii d,er poidaci o bO'glUffiiJJima !iJli ISlU llniOi11!i sa na-
sprava Atoma ~Sime T,omia?), objavl}ena u Bo~OIj v:lli mg1erQm da Sleumeil'ia iViO!t car'eva ili ,epiL9kJQpa iNi su nekri-
g,old:ilrJJe 1892. i 1894. pod nas['O~om Kalwia de hiJ'1a sredn:jevje~ tiki pren:OIerui fiz staJri:jlih pi:saca. Cak nli beisjiooapreslVliitera
kOiWla cl'kva hooarnSka, vjera 'bosanska, ~OIjlom ISe dokazuje KOIZIme, OOII1o~ni iZViOlr I() uenju bogumila, :l'a GLuca n~j,e au-
pr,alvD'S1av'Jlje crikve bOlSaMke, nilj!e u nauci ootavt11a znaajnijeg ,tenltian ili:l'VIOr, jer oo je li 'OInaprepi!sana iz Istarijih iSlPfusa. Glu-

traga, R jiD manje mdiQvi Mli:1:obaJra (Ban KUilliln i ll1(jegovo doba, ac, prema Blago~evu, twdJi da je KmJma izmiJSliilo bCltglU<rruile
Gl. Zem. iffiUZleja XV, 1903) :j SiidilJan:da - Pilara (Die siid- koja DJitsu bi:l!i niiImkva hererti:kJa sekta nego pollii,1IiCIki ,pokret
SIlawtiJsche Fr-alge und der WeltkJrieg, 1918), ~oje poj.avu bogu- uperen protiv bugarskJog ca["a Peltra (g. 927-969). I SlIipski he-

36 37
retiei lwdLi. se ~ominjlU u Jitiju Stevana Nemanje nIisiu, prema i osnovada SlVlolU samoetalnu dravu bosansku, a IS njlOme i
Gluou, nitadrugo nego Nerruaaujirii politi::ki promivruici, [er S!VlOOIUsamtOlstai1nU crk\V!U lbooalnlSkiu. Ako je tako, nevidlimo
joe {Jill ikaJonajmladi uzeo 'V'1a<;itod svoje <starlije brae (God. onda zato je bosa/nsik:acrik:va, kad je ve od polovice XII
Ist. dr. V. 1953, sk 128). Podatak u biografi.jli lwa;!Jja Stevana vijeka bdia samostalna lU samOlSltailJIl!oj dravi, otpala zajedno
Dragutina gdjle Sie kae da je krllijmnoge lod heretka bosan- sa S\I1PslkJom crflwom od carigradske :patriJjlarije II vnijeme Caira
ske zemlje obratilo u vjeru hranslou Gluac smatra da se, Duana, Iz .k:odITh de razloga tNbal10 da rpOlVlla!i kOTIlslelkvenci~je iz
lukJoJiikJo, je istinit, odnosd na katolike kOlje jelm-<ailj prevodto u Duanova prekda (1346) li Lazareva izmirenja (1375) sa ea-
pravoslavnu vjenu ,~istlO, str. 136), ne osvrui se na Ito to je rigiraldJslmm paltrli1arijlOm? Dok seto ne lobdiasnii., ne moe se
katohiki papa Nikola IV tog dstog !kJraJ.Jja naJZliVlaJoS!VIodim pre- jasnim Genaddi}evlim Tlijeima davati smisaoIocji lim daje Glu-
dragim u Krti:SltJu silIllom li. l1lo je :raUnao na njega, kao gospo- ac.
dama j,ednog dijeLa bOlsaniSlkJe z<emillj e, u akciji ma 'iSlklOlrlij enje- U domaim liiZJVloiJ:liJma nastalim Ilia podruju na kojem je
Iliju helOO1:lilOOe opaine u tim kradielvim:a. -Jasne podat- djelovala cnlcva bosanska, Gffiuac je naao dosta pcda1Jaka ,kJojli,
Ike savremenih vizanltli'jsiklih pisaca o kudnigerima, tj. 00- uzeti :sa:mi za sebe, govore protiv pretpostavke o dUlaJIi'stilwj
gumdlskim herenicima, u Hm:rusikio zernlji, da bi dim oduzeo herezi crkve ibOlS,anske. Zakletve, lS1V'etkOJVlrunjeprazniJkJa, poto-
snagu svjedoenja iproMiv njegove ,telze, GLuac 1JumaJi3i na svoj vanljeiJkona i !l1eilikV1ij ia, podzanje crkava, 'UjpoltrehaznalkJa knsta
nain. Kada je Ha:lJImik:ondil (dmuga polovina XV st.) psao da na 'Po:V1e.~jlama i gU."IOIooim spomencima - \SVe iSlU <110 elememti koji
u zemlji Sanc1alja (Hrania) ~iive stanovnici koji Be S1V!i na- se nailaze u domaim spomenidima, a koji OtI1O odudaraju od
zivaju kJudlug:e,rilrna, on, kako hoe Gluac, mje pod tim na- oo~iillsII{fQg iUien,ja olllakvolgkJalkV10 ije nacrtano u Be~j<edli pre-
zivom razumijevao ,rriJkaJkve heretike, nego je mislio na hun- svitera Kozme 1111i u :LwtlinJskim amtiheretikiim spistma. Na !nji-
sik:e Ku!trigure Ima.i SIU jlOI u VI stoljeu p1"odimwi u balkanske ma suzasnivane ti. ranjjeteorfije o pr<av'oslavJiju crkve :btolsa!l1.s1ke
zemlje te jie i HailikolllkJolIldil, kako miJs]i GLuac, zalk11juio da sa veim Iillii ma/Uljlim uticajem ibl()Jgulll!~i'h heretikafl'etrano-
SIU (:tj. Kutrigurni) nekad stanovah i na tome prostoru Sandalje- vi) illi sa par.a:Lel1nJirm postojanjem manjeg hTloj,a he,neltJiJk:auz
ve zemlje. (God. Lm. dr V. 134). Zaista, rijetko se moe nadi na prav<osJavJlJU mlkvu boeanslar (AifJom). Gluac lih uzfmakaoko-
ovakav priimjer podeavanja j,aJSIIlJQg smisla lilsitOrij:sk'og dzvora nant dokaz o isikilju!i'V1Om pm'Vlosi!.avlljlu crime bosanske i 10
da hi se oJaima[o dokazlvanje vlastite 'teze. Na drugom mje- potpunom odsustvu helretliJikiih elemenata lU nojirr\i pored nje.
Situ Gluac se na dJrugii nain oslobaa zapreke u ddlmzivanju. Za!1Jo jie bill!o plortJr<ebno dolka!lJatd: prV'o, organsku listOlrlijsku po-
U jednom pismucarig,rlaldJsllmg lP'aJtr\igarha Garuadija II (1454?- 'Vezanost orkve hosanJSlke sa pra.rvtOlS1avljem, o:dnosno sla oaJri-
-1459) opet se spomilntiu kJud:ugeirli u zemljii hercegia Stjepana graldJsiktom citikvlom; id~, lisikljulLi.JV1o ,pravoslavnu sadrinu do-
Vukia, :oa !ko'eg kae da je mrrlioge od njlih neki bOisarn:slk!i epi- maih SlPiomernka;treee, iapSlOilutnu nevjerodlOlSf:Jqjll1JOIst LzV'OfI"a
skop ,preveo ru poiSJJunost grkod crkvi. Ovdje Gluac ne pOl'lie kojli iSU nasitali van lkJr:ug,a crlkve boslaIJISlke, Ikla,ko IkJal1Jowilkih, tako
da je p.artrij1a,rh [pod kJudug<erima ,razumijevalo heretiike,a1i :to- . pf:avolslJa:vn1h, k<a1kJo a-lim,slkih, ItalkJo li 'griki:h. Ne ImIOle ise Ireei
me daje svoje objallljen,je, u kojem 'ima nedolpiU!srbivfih 10- da je Glluac lO!Vaj POlSiaJO rLlSipljelI10 obavio. Nj'eg1O'V'a argumen-
gitlcih pmznliJna. On kae: Fatr!ij.arhu je biLo poznato da je tacija Illije, po slollidJnolSti, <nlima~o u sra:mnj<6l1U sa sailll!OlUivjere-
srJllska mlkva za V1"e:me cam Duana posta,lalilzmatillnaprema If'..ou s :koj'om Olll pOiStalvil(ja i mnolgo puta iplolllavljia LSModiUtVrd-
grkoj crkvi li da se sa g['kom crkvom izmidLa tek za vlfeme nju. U LogikJom n~u nj!e;g:ova doikazivaJnjla IQstai10 jie dQlsl1Ja
kneza Lazar,a. Bmma se nije biLa izmirila, mti j:e prizuaJiVaila 'si1a:bih mjieSlta, dJolSlta logi!kih s,koiktQv,a, pnjjp1"olS1iih, jiedllloSlt:ralruih
gDlWig patrijarha, pa je cI1kvaooOOlI1iSka prema CaJriigr.aidu billa anallogrlj,a, plolvrtnslk!ih ,anallilza :i Illaliivnog zaklu!ivaJnja, pa i
izmatina ti j:eretika. Stoga GeII1adije ii naziva staJnQ!VlIlJiik:e prel1a:bena preikla f,a!kJalta na ,klolje je ikJritiJkJoon b1n u\p02lOlren. Ove
heroegove zemlje kudug:erlima, rnmumii!jevajuii pod 1ilim naziV'Olffi i druge ffianJjlkJav.osrti u GliUev:od do\kaznoj g,rai ne doputaju
jeretiJke. (God:i,II1j,aik IstoIrijskog drutV!a V, 107). Merultlim u da se ~z nje IiJzvediu IQlI1aiklO kaltegolI'!i!!nii za!klj!uci IkakJo lih on
lisltomlaJnikJu (Isi,r. 105) G1u<ac je napisao da ;gle Bo:sna poLo- izvlodii. .Ailli:, <alko Gliuac li nliu,e 'USIPio da dQka:be op:naV'danolsrt svo-
vinom XII veka iizJdv:oQii~a iz dlfJavne !lJaj:edinice sa SI1bidlOim de Iteze, IOIn je, [P'OISta:v:ljaju6i svu Ite1nu Ipi:tanjia na domae,

38 :39
bosanske izvore, iJstaJkao nj.ih-ovu vanost jae nego je to ra- ska, SaV1I'eIl1end\k XXVII 1938). on se nJij.ezadrlllo na sumnjli
nije u-i.nliooo, a turne je, iIJfQSireClino, ukazao ina ,potrebu idaJ.jeg u vj ierodOlSitIoIjnJOlS1t ia1JiJIlISIkih Izvora, nego je, kao i G1IUac, pre-
IispiJtiivan(ja OIVIOg problema ~oti:i je, pod snandm utiiSlrom S:lda- ao na kJategOtt'lilmu neg>aiCiijlU njihove vjerodostoinostl, smatra-
d100g djela Ra6~OIg, dugo vremena p11aktino smatran riijeenim juIi ih !tt cjellirrui [ sve odreda prostim Sl'IOOstViOtD iJnJkvIDziJboI1Ske
i zatvorenim. Stoga je dlQ/brim diiJje1Jom i G1ueva zaSluga to antiheretliJke lpI1aJkse. Shvatooje RaImoga o herel1Jilko'i crikvi bo-
se na djelo RaIlrog prestalo gledati kao ma dokraja dokazanu S~'OII:l ne smatr.a SI8IDO [ednostranan 11Ji. nedovoljno OISII1V-
i go!toV1U i\Slbilt1lU kojoj se ne bi vie walo ta Illi dodati nJi odu-
vall1lhm,nego diz temelja lPogrenJim, jer, IPa Sida'1m, II BiO&lIi
zet . Ako Gluac li nJije UlSipWo da obort pretpostavku o ibogumi1- nikada Indje bli10 ntiJkalkivil1 dll1'ail.i'Sltiilkih heretska, nlikaikvili 00-
skoj, heretikoj sairieri crkve bosanske, uspio je da otvori ovaj gumiJa ili matnJihllj,a Ipa, prema tome, i niikrukvih l1lIi :idej.ni:h ni
problem za nova 'ils{piltU!VJa.n(j a, kolj,a ISJe, meutim, nisiu !kJI"'eltala
praktinih veza fuzmeu ClJ:\kJve bosanske i heretiJlkIih crlkJava na
putanjom njegovih radova.
zapadu. RliJm!slka ikurida Iflrel1:iIla.1a je crkvu bosansku kao here-
U ;SlVlOIm predgioV1Olru drugom ieJdanlU Rakoga Bogomslt tiamu zarllo to je >QIIla lQ/dbijja.a da priJ;1ma papu kao svog vrhov-
i patarem, !roje je 1931. Ii!zdaJJa S. A. N., Jovan Radonti je noga sta:rjeilniu i uporno se otiJmaJ.a'diase podvrgne jUI'ilSldliikc~ji
iJstaikoo dia se 'SvjedJoanJS,tVla pllfPSk1ih pisama i iLatinSkli.h spisa Rima. No dok Gliuac iptI1aMOSta:vne IizvIOre ;~oj;igQlV\Olre o DOISan-
o crkvi hOlSa.t1IS~OIj, poto potlli'U od vlj1ersk!ih protii!vmJi~a, mlO\I'.ruju skim hereticima dedinoisltavno proglaava kal1uemIrom miiSlti-
uzimati ISa najveom panjom ikJnLtliJmm, '1Jimpre to se ~z do- filkaoij1OlIIl, S'idaIk lim ne porie vjerodostojnost nego !iz njih
maih :iJzvoTia ne mogu lieMui 'OII:li zaldj1uci lkioD,e iizV'oldJi Rakti.. !izvod!i zaildju.alk da je srpska plrnJVIoislavna crkva, d,ed1l1JaJ~o kao
Noako Radoni i prepo!I'luuti.e naji\"eOu opreenostprema ;izvo- irimsika, ill vjerndcima crkve bosanSke gledada herertliJke liaiko flo
rima na 'kod,ima je zasnovano djelo Rakog, 'OII:l li;pa!k ne ponie oni nisu !bili. Iz izvora, poteldiJh j:z kl"Uga pralVoolaJVne crkve
]J'OIS1loj,a\nje j~UJrllIi11stv.a u crkvi bosansko] i na Bakanu, Iaiko koji sadre ipro'kiletstva bosanskh heretika on ]Z'voidi 2Jruldju-
se na meke po[jredinostli danas drukije gleda nego u vreme ak o PUnIO(j s:amooltal1nOlsltli cnkve :bo.sa!I1IS1ke prema ;pnalVOSl1alVlju
Rakog, kae RadonIi, ipak njegova 'Studid,a o Bogomilama kao i premakatoleizmu. stoo setli!Ie lLa1linSkJih herel1li:1kih sptsa,
'i Patarenirna ootatie j,Q uvek IS ta n d a r rl w 'o r k rsalrojega oni, Uilroiliilro se odnose na Bosnu, nemaju dlOlkaiZJIle vri(jedluOISilli.
e se u ~!Pitiv'a\ndu daltie poILaeJiJtli i koje e uvek \davati nove SaJStaV1ldeni su sa odreenom :tendencijom da ISe bosansk! k:rsit-
podstreks ZJa podrobrrjeprou&vanje nekiih Jo nedovoljno [ani ~au kao heretici pod sv:aiku cijenu, ne !na0lSn'OV'U ne-
OIQ.j.alnjenih potjediiJnJOstli. Ako, dakle, Radoni izraava izvje- kog njihOlVOlglro:nikretnog uenja, nego prema fl.UlalPriJjed S3.-
S11IU SlUmnjlll u vjeoodosltoljltliOStlaJtinskih ;izvora, on to inii u \StaJvltienim formu1alrlima, popIislima zabluda i optim formuLama
gramcama i sa svom ,rezervom iskusnog nlJu.:niikJa, ne sma- odrioanja, jecmalkim, urglalVDom,za sv,e heretike sekte. ISkaz
trajui dokaze iznesene proitliJv IQlSlliQIVnog shv,alJanj,a Ra:lklog 00- J akova Beka iz Ohieria pll'ed il1lkvizicijSlkim sudom u Torinu
w)iLjno fundill"anim da bi se njdma l1IlJOg1a oOOrttli jedna li potred g. 1387, II kJo~iem ISe nai1a,m i zanirmJ!tiliv,a dzjlW,a o Vlelzama a,tailli-
sv.ihnedOlStaltaka dobro 'OiSnIOIV~nalrtaluua lronce,pc:ija. I Oorovi jansldh heretika sa he.reticlima u SklaVlonijli, Sida!k, W.ui
(Hristorija Boon-e, 1940) u osnovi prihvata mii.ljenje Ral!rog o ukritdci izvora SUVii!e daJem, odbacuje ikao nepouzd3lU. Optu-
here1Jilrom, bogumi.113k!()m~aJra:rote!I'lu onkv-e bosamike lm/ja se,
eonii Beh je ILZfjavfuo: 1) da se meu hereticima kIOjli :su ga ipIre-
prema ovom auoo,fIU, podprliJtislrom katolilkJih pr.~ooa, pIiiibli-
d<JIbii1!i za 'SiVODlU vjeru nala:zd.toli neki ovj'e!k de Sc1avoniia;
aJva1a pravtQls1la vl1{ju i ti njlemlU,s.e, pOitik;raj neZJavi!snolSl1:ii hosansike
drave, postepeno uta.pala. 2) dia SJU i nega samog poslaili III SklaVlOniju da ooV'edeno
vjel'Siko uetnQe DJaulipoil1puno i slaVlreI1lo od uitelj-a k!ojlitamo
U is,to\ri'jli prollavaillj1a piitalnJja crkve bOlSail1lSlre 2JIlaajnii SIU ive (pro d'oC!1Jrina praediota i!llJtegrailliJteraddiilscooda et perrec1Je
radovi dra JarosIlliva Sidaika (Problem ClI'kve bosanske u na- a magtiJstlrfusibiildiem ooanmoll'antrlhus); aljuiiga tamo, U1pll1liJli
oj hi'Sltoll'iJcgrafijli. od Beibranovia do Gluca, Rad JugOlSliov. SIll ga u mOesto ,~oje se ZIOiVe Bo:lliooa (i;n looum qui diicitur
akademtije 259, g. 1937; Orkvahosanska li problembo:gumil- Boxena); 3) da SIU pJl'liJje nJega bi!lJi. uSmliaVlOlD~Jti, po prilici iz-
stva u BOISn!i, ZagJreb 1940; P.raMoslavni istok i cnkva Ibosllln- m-eu 1347. i 1382, II nelkoJli;kJo navrata eSltorica hereti1ka ill:

140 41
~hJj,er:ia..Izraav,a:jui SV101ju sumnju u vjerodJOIS1JotiillJOlSt o'VJOIga [e pre1)pOlS:taV'i1li li to dia je oipltiUendiku pod pritlir!l1rom psilio:fii-
iskaza SiJdak naV101di ove l1"iazl1Jog e za to: 1) iOp1Juenli Ille 'male Zii;kOlg kromplelkJsakioJjli izazlvafoetasra, mogla, ni ItakV10m du-
~odoj je lse~ti !pOIilInenilIlJO pzipadan; 2) u aJktiJma suda mne evnom srtJa:n:ju, da padne rua pamet nekakva Sklla!Vlonij1a li Bos-
Jasn;o ~na~ena ona siIJa'VeIIlJska 7leimJdla u koju je op1JuenJi b10 na (illi Boxena) ako s tomzemljom nije imao nikakve veze kao
upuen (~~ I1zrazBoxe~a nije jasan); 3) u procesu nije sa- to j:eiJs:tJo tako rbe'kJo p'l'etpoetavliitli da je i:nkvii!zitonilma nr Tu-
~,l'llian ~l~edaill lod iOISitatLrh heretjka kajri SIU, prema Behovu rinu 0010 ma:lo da toga ida, irs~jeu:jui 'tunilnslre heretliJke, 1UV1UJ~U
IS~~U!. mh.u ,S~la:,o[liju; 4) i)3ekove izjave ne mogu se utvr- u proces li. daleku BOiSll1lU. Inkv'izitorrsk'om rtoll"tiunO!Il i itavim
dlltil ~1!J'ed~~. sllJ!.nim podal1Jk:om; 5) dvoj ica op1JuenJiJh dailiisu onim duevnim srtanj,em koje ona izaziva ]jake bi se mJQg1a
pred rlU'llkvlZllOlJJISk'Im sudom lmn1lIlaidik:1JOIrneJ!zj,a:v;e o ,sardrrinJi lue o!bdalS!l1iti lm:nrt:raidlilktlolrnolst 'iz,java dvojice optuenjh o teoret-
,?,ja njihove Vljere; 6) lizdalVe eu devane paid pni1Ji:skJom torture te sko] sadrin! njlhova herenikog uenja, iPogo1tOivoallm u to
~Ie straI: 1Pl'~ m~~il~a. naV'old/iJo op1Juene da 'ilzjrave ~no nisu bili naroito UiPlUeni.
Sit? su ~vfi;zlr1JOIfl zel1Jilii. - Ovezamjer:kJe,koJ1li:Im god 'su na 'to Ise tliie losttalJih l,a!t~nlSikJih spdsa i papi.nJSkJih pisarna, i-
ffiJ,eSltu, iliJ?ialk ne dokaeuju nevjelI'tooOlSlt(JIjnoiSlt IOV101g izvora. dak kao li Gliuiac, smamraju! nh tendencioznim, negira njihovu
Naziw ScLafVIoiIl!ia u vezi s heretdcana spoonilIlJje se lok'O, vjenodolstod'noiSt. Svi su IQ!ni u otroj suprotnosti sa domaim
112~~.,. g. lU ~t~heretli~om s~u m~Wzi:1JoII1a Rajnera Salconja, spomenclma kadli kroz 250 godma saglasno \Svjedoe o ooslj.ed-
kJOIJIi Je l1anllJe li sam bilJa heretik, i[~d1J,e se Ecc1elSiila Sclavontae joj pravovjernosti crkve bosanske, Po mjihovu svjedoam
n~v,odii kao tieidJna odesnasse heretiIdh crkava (v. Kniewald stvu, za:~ljuiUijeiidak, crkva bosanska mje biil1a nIi u emu
VJel"odolslllojll1lOlSlt \lJatiMkih izvo.r,a o hosamkim kJrillStjaniiJma, Za~ ffiaJll'je pravovjema aid zapla/dne 5.iliistone crkve :kJoje su jie na-
greb 1949; SItI'. 71 i d.). Ra:1k1i j'e pI1etlpostaVl1j:aJo da se u oba padale kao hJwett'kJu. A i!zJv1olri sa podruja dJstone crkive
s.!ua:jra rada o Bosni, o emu ga [e wtvriV'ao li izraz Boxena otkrrilV'a,jlU I~raj[l)j,e rneptriJj'alte[:jsko dranje i~oje j,e doista izvan
u Bekovojizjarvi. ~jegQlva se pretpOlstaV1ka sada pOltvruje i svake surnnje.
~a~kJon:drnug:Org aednog :al!litJihel1eillillmg spisa (uklo 1267),koji U SIVI()Ijoj 11rolIlcepciljli ddak poi1am Isa stanoveta da se crkva
Je OIbrJa'v}J~ 1950. i koji narn je saoptio A. Solovj,ev u GlaSlIlik:u bosanska razvila izClnkve koja se li drugo] polovini XI vijeka
Ze~. ,~uzeJa 1953. Tu se, sasvim ordlI1eeno, Sc1avrOniaidlnr- spominje pod imenom Ecclesia bosnensis, koja jie od nrajsta-
1HiJkiuue. s BrO~~om, i Jto IOlpelt u 'V!OOi s hereticima (qruliida:m de r~i1ih vremena dio polj'a'Ve sarrn,olS!tai1Jrue crkV'e bosiaJnske tenillori-
SCllaV'~:ll'1a, ,s~iihcet de ~erra que dicitur Bossona). Za herre'tike j.aiLn'O prripadaJ1a IplOdnujl\.l zapadne crkve. U r,azvilt~ucI1kve
u rO~O ~emlJI tu ':": kaze da SIU, POtJOISU se namnol~i1i pos:tavlili bosalIl.Slk:e, kae idak, :glOdi:na 1232/33. zna:li onu siUJdiboll1JOlSUU
se.b~ eplSImiP~ ,kiOJI \Se Zlo,vre epliJskO!P Sklav'onije iLi BolSlIle (OOlIl- prek:I'e!tnicu \Illa kod/oo je 1SIUk!0h, kiojli je pov:oid:om [kU!riljlilnih l'e-
sItl tue rrurut ep1S00piUm quli diiClil1lur rapisaqpUiS SclraVlOme slive Bos- IDlI"!amra iizbiioizrmel\.l :ne li nimske kurije, urodio 10Jtplaldiom cr-k-
scne). Saida, :sv'aik!akio, postaje lodreen~j:eta su ii!1kivlir.?Ji'to1ri m- ve bosanslkre i njeiri:niirrnolSamos:taljenjem. Pro !tome bi Ise jo
Z1umijevaJJi ipod SikI1Ja'VIO!l1i~iOm.< i njezlinJom heretikJom orkvom. i moglLo obj aIS!l1irtJizai.tlO je nilmska kurij:a taIm 'UlP0rno optui-
A ~treelUije ~~ae .ioogdjet.reba ,tr.airtJi zemlju herJetikolg 'Vala BorSilllU kao heJCetliktu zemiliju i upiu61vaila na ,nju ~nstake
lID1l]ip~e;< ikioJIU Jedan !izvo,r ~z 1223. g. neodJr'eeno 10ikalh:7Juje vOUiske: Rimu se mo,g1Jo raiditi o tome da zemlju ikiod,a :je od
IU kr'~J'e:v1!ma BugaiI'ske, Hrvatske i Dalmacij:e, pOIned UgaIiSlke njega oJtplai1a li crkvu ikoJa je u rtlom otpadnliitV1U ;podrava
(v. Raok'l, BOglOltllJil1ii, 1931, SItI'. 415). 'POkIOri plOd svaku c\iijenu, ;pa i !plod cijenukl.evetnlrokJog lizmi-
1Jjranj;a maiIlliihe:jISlke helreze i ogLaavanja hJerertJidima pl'a'VIo'Vjer-
N a ~amjeI'lkiu da u BehJovu [procesu nije lSIaLS\lJuan nJi!j edan
od lOiSltaJ1ih heretvka kJoijii SIU prema njegoV'u lilSka:zJU oo,lazili u nih bosanskih ~SI1:jana. AI1ii kaJm onda da ,raZlurrrijemo lSitav
Iis,oo'ne i pOISelbno SI1pSlke praVlosl1avne crkve :irujezilnra ipToldli-
:~~I:a:OnJijlU mOig1Jo hi sie po,stalViJti :i pitamjie: jle'SU IlJi svi dJo-
~l'VJ:,lI1 .!pmces, jlElSlu li ISlvli Ibllli uhvaoelnJi :od li:nikvizJkije, jesu li njlan,ja hosalnlSk:ih heretika? OtkU!da kr,ajiIl.lj'e :IlJ!plrlij:ate1JjlskJo
dralnIje (tj. praViols}aVl1Je c.rikve premacrikvii bOlSanskoj) koje
lZorzali .1JorrtJUI1u - poll'e/d dirru,gih mogunostli ik:OIjillma Sie mare
je dioilstta ii:zvan SV:aJke !Sumnje () aIm crkv,a bm>aJnslka mije
olbjasinliti fakat da je tprIeSilJUllll srama jedan ,Old njih. A teko
hita Illi I\.l emu mllllje ptr!aVlo~jerna od d:stoaI1Jec~kve. ().
42
43
MOItivi tlzktodlih bi mogle da nastanu lane optube RliJma !P1'1()- time IiJndfureJk;tnJo i v}eI'!odoo'1;ojnoot latin:Sk1ih ,antiheretilkih
ltiiv Bosne ne mogu se ni ;po emu uzeti i kao mOl1:lirv'~ drlrunja iSjpcits~. ~i radorvlaJkio i mSIU dokiraja uk1~ protiVlu.rj~ooti
istone crkve, lkioja, i ipo samom Sirdaku, niilkada mje i:slticaJ,a izmeu domafih lj stranih izvora-o cokvd bosanskod, '~ S.U
onakve crkvene Ipreltene;ide na mne '.k:I'ajeV'e kiakve je me samo s'Vaka:lro,izazV1aili potrebu da se, unajimanju .ruku, ponovo I1Spll-
isticao nego i siom ostvarivao Rim i time protiv sebe i svojih tadu ioL'l1i 'alI'g1U!Illenti naklojima ISe zasnivaju konc\Pclje 10 pra-
predstavnaka u BOOnIi izazwao dosljedan otpor (vo Pro- vQlvjeI'lIliOStJi, .oOOOISino ipI"aV1OiS1a:vlju crkve bosanske.
blem ... , SItir. 148). Mihaillo Diini je, ni svoji()lj raspravi Jedan PlliJog za isto-
StidJak je S'VIO(jlim !rliSlplr'avama, koje ISU pisane fsadJobrliJm riju patarena u BOISni (ZboonIiJk FiloiZO:fiSk.~g faku~teba Boo-
pom8lV'alnljem prIO\blemaii sugestivnim imag,anj'em stvatrli, lzaz- graskog unlverZlil1lertia I 1948), podvukao dvrJe stvari, metod~
vao, mnogo ozibINdnije nego Gluac, potrebu POIllOVIl:og fiSlP'iltiva- lJolkli vane za ~piJtiJvanje problema crkve bOlSiamke. PrvIO Je
nja argumenata na ikJoj'ima je zasnovano shvatanje Rakog. istakao potrebu dase pristupi rraiiiJialVanj:u pojedinJih piea-
Rez.u1tatitlih 'is)p1iJtJ~v,anja nm, .iIsrtJiJnJa, potvrdtli idakovo shvaiba- nja i da ISe na Itaj nain doe do vrih oslonaca, na !OSIliOVU
nae problema crIkV'e bosanske, aU su itavo OVIO pitanje pomalk1i kojIih hi se mogli izvodibi opti zak1jud, a~atim li potrebu ~a
naprijed, dallii meto jlaLSiI1lijiU sliku 10 crkvU bosanskoj i 'OltiOlIlltli se temelji:tij~ lilS,pilta odnos 'i!zmeu predstavnIilka bosanske crk~
bar neto od protivrur(jeilll0lS1:Ii dzmeu latilllSkih antiiheretlifkih ve d njenih pri!stalica - skrenuvi pr'i tome pamju .illa taj
spisa i domaih spomenika. odnos kod francuskih katara, gdje je njihova crkva ibda vl'lo
popusJtJljiva prema SVOljim pristalicam~ i gdje se .u lizvorima
od 1947. g. oIbjaviJo je Aleksander Solovjev vie kraih ra:zilikuju haeretici i h aereticales, gdje su uvar: p~al\T: d~
rasprava o !pitanju crkJV'e bosanske i glavne J"ez:Wtate skupilo u trine ibi,lii u stvarisamo Il<ilnovi hleraclnle. Dobro je sto Je DI-
raspravt Vjel'S1kJo uenje bosanske crkve (Rad J. Akad. 1948). ni [podVlUikao ha o'V'U injenicu u here~im crkvama '~~ja ,je
Tooiste je postavio na domae izvore sa podruja crkve bo- u polemici o !pI1Olblemu crikve ibos~ske bIla .zan~a'l"El'naili p'1'e-
sanske, naroOil!lo liIZ oMasti crkvene kmjievnosti, m~imajlUi u uena te su se taiko mnorgolbooJm 2lnakJOIVI hrtenske pravo-
'OJbziJr ,tekstove za koje je nesumnjivo utvreno da su bosanskog vjernosti sadrami 'll vlasteoskim li vlada:-skim ~veljama mogli
pooii:jekla. UgWooaJma uz neke IOId oV!i:h teiksfJova 10iIl nalazi elie- da iznose kao nepolbiiJt:an dokaz praVlovJerIlJOIStIi crkve bosanske
menilJe Iroj i, po njegovom mli1jenju, svjedoe o dual:i\sitfukJom, li njeZiIDeistoe od svake heretike !primj>ese.
neomandhejskom, borgumilllSkom ikJal'alkJter:u crkve bosanske fr
koji se podudaraju s katamklim obrednliJkOlIIl. ti uenj!eJm kioje Prdilazei :I'aUav~jIU jednog od pojedli.nanih pitanja,
}atirns:kli ,antJiheretiki SPiISi pl'irpisuj:u bosall!skim here+tfrcima. Tu pitanju zatk1:etV'e lU clI"lkvti. ibo>Sla~()Ij, Dini~ jie, n~ ~IU du-
lima aluzija na reke pOi2ln:aJte take mall!i:he+jiskJo-bogumi!1Sko.g brolVake arhil\TSlke g;Tlae, uSip.io da dokaze da Je ijedno did
vjero,vanUa. U pOlPi.ISJu moiliitava uRadoslavljevu zbOlI"IlJiIk!U SoLo tvren}a,aJIlItiheretlikl1h spisa {) bosamskim heretic~ma,.n~e,
vjev IlJa\la~i rupadnu ,slin'OlSlt sa junofrancuskim kaltarsklim ri- da OIIl!i odbacujU zaJkI1etVlu (ne.g,ant itwamentUiIIl.), za1JSta I1Jsr~Lto.
tual10m i~ XIII lSillolljea ,i zCllkljuuje da Rados1avljev ruklOlpis On je rizru10 nekoWiJklo wemeooki ;odvojenih podataka J.roJ.1 ~
priklWUje patar,oosJku sI1ubu b o!iju, koja jie po su:tinli sasvim 0KID0iSe narazlifute sWuajervle iz ,koj'iJh se vti.d1i da :su Dubrovoam,
jednaika s :riitUaO.iQim tranClUiSkih kaltara , samo je neto skra~ kad ,gro jetrebaJ.o, ,Old hc:JlSlaIla1~ih patarena, tj. lOId pil"edsrtiavlnJiJka
Ji UlprI"OlI1la. SV'oju I1aJSpI'avu So.lrov}ev za:k~jluuje: Izvrena bofsaIlJSlke crikve, dooJ.jednJo tmallllri ne Z!alkletvuIl!lg1o IPooobno obe-
anaJl'iza dokazuje da je bOlSanska orkva biJJa lOd krraja XII do anje ,fjpl'\OIffiliissiOlll) prema njiho'vu obia:ju, oooji jie Du~rov
XV v. zatBlta heretlika, i to bogurni1ska. Drug1i njegovi radovi anIima bio dobro pomaIt. Dini je ovdje skil"eIllU1O panjU na
(J!'uIlidaj aj tti, pabreni i kudugeri,Zbonnik VizaIlJuo.lo'ikog tn- vanJudnijenJiou da oo i francuski katari tek priilii:kOlIIl. stu-
:SItiiituta S. A. N. 1952; Svedoanstvo pravoslavnih izvtora o bo- p~ja u red savrenih. dav:aH oV1akva obeanja da e ISe stoo-
gu:m:[stv>u ,na Ba,lkalIl!U, God. Istorijskog dru:tva V, Sarajevo g.o .pI'lidravatli. p:t"lOlpisa sivoga vjenskog UE:ma.(to.~a;i ~a ~e
1953) !UlpoibpunjlUju olVerezultate i utvruju v}emdOlStonost iz- pI'iJj,e sltmpanja u ;red sav:reIlih Inisu moraN prodrzavatli tIh
V1oJ"a sa podruja 'iStone orkve () hereticima na Ba.1k,a!IlIU, a p~Oplls!a). Re2'Ji:mWajlui s\V'oje izLaganje, DiJl,i IS purom praiV'O!ffi

45
44
~a'kllDIUiUje da je, to se zaiklel1lVie tie, sada utvreno 00 je ravdano tstakao da je teko pretpostaviti da bi izvori, nastali
slino bilo i sa i1aIlJOiV.iJmaorganJizaci!je bosanske orkve. Sada je na ta1)'o li!roikJom prostorar ill dugom vremenskom nizu od 250
podatak uteetamentu gosta Radnna o podje1li vjeI'lJlliJka njegove .godina, billi uV1iJj<ek sagLa1S[)Ji u 1~~:vanjIU edne crkve da je
crkve na one ikodi griha lrue ljube, tj. savrene li. na mrsne heretika BIkO do <ona nije bitla. I Dini li Knivald i:staikli su da
Ljude, tj. o:bli6ne vje:rnliJke tIli. pristalice, dobdva vire mj,e3to u prosuivanju 1OV10g pitaJnjatre10a uzeti u obZlilI' i iIlamOOite IQd-
u dokazno] grai o heretinosti orkve bosanske i u ukilam]anju nose koji 'su u heretikim crkvama srednjeg v\i'jeka vl,aclallli
p!l"OltiVlUrjer:ruooti liJzmielU stcanih 'itlvoTai domaih spomenika. izmeu 1IJII1avii:h predJsitaJV'n:iJka heretike crkve, nj;emnih savre-
U I'alSlVjetl;jla'VianjlU iPI1Oih1ema, onkve bosanske znaajan do- ni:h lanova, I unase obinih pristadica ili vjernika. Samo oo
prinos predistavJija knjiga D. KniLva1da VjeI1O!dooto:jil'1!ost la- pirVibi1I1i. obaveeam da se sitiI"Oigo Ipr,idrnavaju S'ViogaV1jersumg ue
tinSkih izvo,ra 'o bosanslcim IkJr.stja'11ima (Zagr,elb, 1949). K.niva1d ndla, dok su drugi IS tiim uenjem billli vezani V1I11ol!albavim VJeIZa-
je poao old sltwnolVita da u o~tndiivanju antiheretikih spii:sa i ma i 1ieIk ISU postepeno nrvoemi u nje.goVlu praVlu sladJrJiillJu. H.
u i:sp,iJtiV).iIl.jlU njiIDove 'UfPlo!1JrebiljlirvlOsti kao istorij~kiih 1iw'0l'ia tre- Puech, poo'hraj!u1i se na svjedoansava savrememh grkih anti-
ba priJsttljptilti alIlailizli SiVia)kJolg po;j,edli.!1Iog od njiih li. ustanoviti ta herert:Jik1rhspisa, rlJsl1:JiJe ~nalajjnuinjlellli.cuda eu hotg1urrnHi li vj!er-
se iz mjm moe !UZeti kao vjerodosojan podatak li. ta se u sklOlj 'propag.alllldi lb.i.lIitoili!kio o~m~lZnii. aa su ISVio'je uenje, namije-
njima odnosi na,kioMrertlne p!iilJiike ru Bosni. AUltoiI" je ovu ana- njeno novim Vjernicima, saSiVliim mk1Jaivali sa oetodoksnan
Iieu izvrfn i uporeuju; Lai:illl~ke lizvoreko;jli. se odnose na dogmama i mOII18Jlom (Vidi: H. Ch. Puech - A. VaIi!ll1ant: Le
Bosnu sa slinim iiiZVorima o zapadnom heretdcima - pri e tralilte conere Les bog;omiJ1es de Cosmas Ile prtre. Paeis, 1945,
mu sie sluio li podacima kJQJje jie Solovjev naao u domaim str. 158). Isti ,amoiI" i:slfJiJe klao jedinJu od bitnih crta vjel1skio,g
crkvenim spomenaclma - doao do zakljluika da crkva 00- morala heretika njihovm dzvanredrru 'PniilJaglQdljiVloo!t proliJkama.
sanska pr,edsltaJVl1d'a jialkiu oiI"g,a'l1!i:zaoiju neomanikejske sljedbe, Sam prezbiter Kozma kae 21a boglurrnt1e ida liz straha pred iljIU-
u bitnost! jednake OillJQJj, koju su ena zapadu zvali katarima iili dima !pohaadu crkve, ,cDlellhnaju krst i ikiOlne. EUltiml~j,e !iz Peri-
iPataiI"entilma. Pri pI1'10SlUi!V1anju V1jleI1QJos1lo:jnoetiantiheretikih hlepte (prva poilio'vlina XI stoljea) kazuje Ida bogumila uZiJmad'll
spisa 'Meha, nagleava KJ!1iWa1Jd, uzeti u iQbZlilI' i rtJo da OIiI1.i :n!iISIU uea u obredfma, da Sie dadu krtaVIarti, da iSe IPrli,euj1u,
lSaiStaNIllienJi. 'na <oSl:110'VU neke 'izmiljene hereze, nego na ,01SI10V\U da podiu crkve, slHkaju ilkome, Ii,z:naduju knstove, prisustvuju
dzv/je'taj'a :kioji SlU u Rim UiPlUivaa:i rrdsionar! ii:nkviZJiltoI1i koji iSilubi. EuthnJi:je Zigahen(prva pooo:vliina XII sltoilje6a) kae za
su djelovali u Bosni i liJmalli pr'il!~ke da na ,samom hOiS~om nj':ih <da priJSiUiS:bViujuCiI"kVlenli:m lobredima, prieiu, 1Jolvan:j',u
tlu, na poonu'jlu ookve <bosanJske, upoznaju nje,ziIllo uenj,e. likoillJa (Puech, str. 153). I fra;ncUiSiki kata:rli pOlsj,e6iVia1i suorkve,
P<Oll'ed s:veg nJa!plI'e1Jka lmji jie u 1P0001j,oonjle vrtiijeme uinjen priJsIUiS'tvQ.V'aWi misli i .nalolkJo 'se dr~aJ.i kalO katolioi (Puech, str.
u diOllw2Ji!V,anjlU heretiO'oSiti c['kve !boolainske, li. pored !toga to SIU 153). I k'ad se ,Sive 10~0 ilrna ,u v;idu, moe ISe, IS pcl1avom, IPostaviJti
u diolkw:uu ~ra'll ugII'aeni rl. neki novi podaci iz domaih iz- [piit!anje da ili bos,anski <spomenici 21alista Ipolbii!jaju ipr:etplosltav:kiu
VOiI"a, ostaje jlOi ruvli:jek dosrta s'vj<edoanstav;a domaih spome- !Q her:eti:lnosti onkJve bOIS:a!I1Jske ,illi, napmtiv, potvruju jednu od

nlika ilmjlipiI"oltivurjeJeO!Viom iS:lwaltal11ju. Predstavnici lmncepci- bdJtnlih arta botg1ulll1il!Slkle p:raikse, :tj. kradlnjlu p:r<iJliaJg.o1c:tljiIViOIS!t li po-
je \o hereltiillJOISIti crkve bOlSillI1Slke ISIa,glasno istiiuda su ta sivje- ,pu:stljiviQI~t prHikama li. iUislo\vi:ma. Moglo [bii se, is1:Ji)nJa, na IWO
doalIllStva IZIraz pOlsltepene evoiluoije bosanslke here,tiLke (bo- ipr'itmijlettrm ida lU BiOOillJi Inlisu pOlstlOQ:alli :razLozi 21a .d\is!imulaoLju i
~umiihsike) crIkvIe ii izrM: UJtioaj,a dvliJj!u hria;nskihcrkava !moje prikI'!ivanje .svoje vjere, poto je crkva ,boSlaruska biLa draIVna
SIU je 'ok,ruaVialle. PredJstaiV11Iici SiUIIJIrotnog mli.i1:jenj,a odbacuju crkva i njezinIi. vjlernici nisu morailJi liz Istraha da zartade \SVlQje
ovo objaJnj en:je i predstavljaju ga kao zIlalZod nu~de iz plI'O- vjerlOiVla:mj,e. Iistlillla je da je ilJo ibii1a dJraWla crkv:a, ali die diI1Ugo
tivulrjeja u i~OIrlima, i SIU!pWl1lsitav~jlaj!U mu se lislbim takvim pitanje .koilli\klo je IblOlSlJIlJska draiV1a, lOd k'~aja XIV SItoIljea pa
izlaz:om lod IlIude, tj. loogacijom vjerodos1lo'jillJOISti glavnih wo- sve do sVIoje ipI101paSlti, biLa u S!talllju :da SVIOjiu ClI'kvu i njlemne
ra za IO!VO pita(nje. vjer:nli.ke zaltiti lodestti:h !pohoda maaI1Skie ikrstaIke Vloj!ske i
D. Oboleruski u SiVlOj!~ kinji2li 0 b:Jgomili1rna (Cambcidge Ikloilliko su bosaruska vJiasteiLa bila ivoljna: da vjer,ske interese
1948) dotiui iSe uzgred piJtanja crkve bosans!ke sasVIim je DIP- bosanske crtkve pretpostave svojimfeudaJ!nirrn interesima, a

46 47
kolik,o su, s druge strane, vjertniicl crkve bosanske voJ:jelJi. da
se oomiZla1:li.UjU oZIlJa!kama prawNijernih hnlana kJO'j,e sufm o PITANJU FORMIRANJA SREDNJOVJEKOVNE
mogle prei i u n;avtillml bez tete po vjeru ~ojlU ISU lU sebi no- BOSANSKE DRAVE
sili.
.Sumnja u ~sprla'VlIllost Zlakljuaka Rakog, lizazvalIlJa naroito
i'C1ak'O'V'lm I'I81SiPra~ama, OipWodila je nauna dJstI'Iali~alI1I}a 10 ovom
,problemu i dala powoda za mova isptti.vanj a, ikJoj,a ~U dala
nekoliko znaajniiJh l'eZluilJ1lalta. Ovi rezultati poikazuju ve sada
da e Srljeavamoe pitlllIlli~ crkve bosanske uetaiti pravcem
kJojdJIn je poao Raki,a dia e, da bi ISe dolo do ikJonanJOg
t"j'enja, tr$a1Vi oovtijetliJ1li. mnoga pojedliJnatlJa p~tanja klada
se odnose ne samo InaorlkViU hOlSalIllSku nego 'i na UiI1IuJtranjlu
Slt:rukturu hereti:kJih. pokreta uopte. U tom o5'VIjetljenju nesta-
jae iprOItiVilWje1niosti izmeu domaih 'i stranih izvora o pi-
tanju crkve bosanske.
Odavno je s rp~a\nOLm konstatovano da [e ~ltarr1iji penicd
Pregled, Sarajevo 1954, br. 2, str. 101-107. prolosti Bosne dio S1I'edilnle XII stoljea najmrandje doba bo-
sanske li,S1tOI):'ije, ,ItO se, uostalom, jednaIm moe rei i za dou-
ge nae ZlemilJje u UJnutra,i'lnljlO~lti Balkanskog poluostrwa Itoga
dioba. Oskudnost dliJrektnih izvora o ovom periodu bosanske
istomije morala se odraaitt :i uIstoriografijd, koja se, tret1rajlUi
ovo doba, uglavnom oga-andavala na opte kcnstaeacije, kole
se, Vime tli manje, mogu odnositd na sva slovenska plemena na
Balkanu toga doba, i usmjeravala se na to da ustanov u kak-
vim je dravno-pravnim odnosima bila bosanska .tetllirto,rija ili
pojedini nijezJmii d'ijlellovli prema susjedndm slovenskim ~iili da-
Ijim, neslovensknm dravama. Pri tome je pitanje drutveno-
-polhtillm,g lI'liZVIii~a i pti.rtaruje unutranje vlasti kao r!'eZlU1tarta
toga razvil1Jka i kao znaka pootoarrl;ja dzvjesnog dravnog orga-
mizma OS:tlaWO p'~tan,je drugog reda lUe mu je u nLZJu konkretruiriih
injendea i u naraci:jii dogaaja koji se posredno lilJJi neposredno
odnose na Bosnu davanosporedno i nedovoljno Qlstaklnwto mje-
sto, I'VIan F. .Iuki, umosei Sie u prolost IOVie zemlje, losjeao je
PIOslt:ojiarr1Jje nekog dravno-podifikogoe-gaauizmau Bosni u ovdm
ranim stoljeima, te je, na osnovu Dukljanina i Orb!iJIlIija, ZJa!k-
1jui:V1aJO da je u ovo v.:r"lij1errne Bosna imala slV10je bane koji
SIU bih podloru kraljem vie reenim (tj. prelvaili,tarnskirrn i!l'i
dukJjailllSikim) al ovo podlotvo slabo je bilo dolk rruar,jpotSl1Ji:je
sasvim neodbace ga i bani nezavisno stanu iupravljal1Ji.l) Vje-

l) Zemljopis i povjestnica Bosne, Zagreb, 1851, str. 85.

48 4 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne


49
koslav Klai, plut prvu, na inauno] kmilt1ci ,000000IVanU, iilsJtoriju zalklljill~k:u sasvrn je jas/J.11O izraeno shvatanje jednog, funale
s'l'ed1njoV\jeko'Vrne Bosne, lU odsjeku kiQlji ise odnosa. Ilia ()/vao pe- uglednog.maarskog'1stOlrliam iz pOlslrij!eoiklu:pac'ij,sklog perioda
riod, ogranlo Ise na 'to ida QJJSltalIliovli 'P:dipadnoot Bosne kao o :iJs:1Jonijsk:om raevitku uopte, io ulozi maarske drave i
geol@ra:fs'ke oblasti susjedrnn dravama Jun!ih Slovena lU raz- njezsna kJraJja u razvdtlou Bosne napose. Pet stoljea, prema
nim iJstlo'rijsikim ,eitapal!na ovog vremena, ,ailii !nJi 101Il, kao ,Illi JIukli, ovom shvatanju, ekada SiU DIV/dije nastanjena plemena nepo-
osim kOlnstaltacije da su Bosnom lU \0\110 ~rij<eme !Uipra~j:a[i ha- mdno lU svojim upama dok nije doao ugarski kralj da ih
novd, nije rekao rnita poib~ie o stepenu razvitka dravnog meusobno powee i da lim napravi dravu, drugim iI1i:jeima,
orgamzma u oV'oj zemljii Ikonii je ona postigla do momenta nje- dia po!kTEin1e s mrtve ta:lke proces njihova ,rrazVlil1;Jm i njihove
zina stupan:j,a 'll dJralV!uIO-ipra\1ne odnose s Ugarskorn.) Ova iJstm,11j!e. Kad je N. Radoji napisao da su u evetsko] nauci
prva domaa nauna djela 'o rSlYednjIOlvjekov1n\orj Bosni, !Lako im- ve dugo razbijene legende o osndvaima drava ,ko!ii S\'<E,'sn'O
p1'iciJtno [pl'iel~polsitaV'ljaju postojanje bosanske drave lU iOII1JO rano 1 .iz niega sltvairl\jlu !draNJU sa svdm njenim sloenim fUln!kCli-
doba, nisu oluno ruk1c\nli:1:a utlilSalk kaJO da :pmva !istorli,a Bosne jama,5) nije, jamano, imao u vidu Paulera lj Sive one kojli oo
li floll'im1itran,jre bosanske drave poIDjuteik sa sredinom XII se za nMm svjesno !illi nesvjesno poveli u objliinjavanjlUiSl1Jo
stoJje6a, to '}est sa uspostawljamjem ugarske vrhovne \vIllalSlti i rijske si.tniacije koj a je prethodila uS;PlQIsta~llj:anju iUlgaI1ske IVtr-
dovoenjem na vlast u Bosni bama Boria, ug'aJT,S!kog vaesda i
hovme v'1aSlfu U Bosni.
narnjesndka. A ha takav utlsak krdstallzirao se lU drasltliinqj
formi u miljenju maarskog istoeiaca Paulera lkodli: je, ras- Paulerova ocjena ovog istQrijiskog perioda nije u nalQlj
previljajui iPlitaJnje !UiS[posl1;avljanja bosansko-ugarskih dravno- wSluOiI'ii,oigm:i1iji izazvala potrebu da ise pitanju DOtrm1ranja bo-
-pravnlih veza 'trrwdes:etlih godina XII stoljea.) naroito podvu- sanske srednjovjekovne drave blie prie ikonkre1hije iSipI]t:a
kao 'iJSlkljuiv:u ulogu ugarske drave ni poecima ddaV\IliOg stepen i 'oihlilk deutveno-polielkog razvitka klOji je na podruju
ivota u Bosni, Ovaj ,aulDo:r kae dra Bosna jo ill IPI'1V\Oj IPOilio1vii:nli Bosne bio ostvaren do momenta kada je ova zemlja situ,piila u
XII stoljea nije predstavtjada [l)el1~u organzovanu dravu; da blie Iodnose IS Ugarskom. Ljuba Jovanovi obradio jerani pe-
su jo tada na njezimorn teTii1Jo,rij:u ivjela pojedina srpska pile- :rIiod !bo,salnske iilstolrlije u posebnoj raspeavi'') i liznlio nelmilii!ko
mena bez ISltlilnije meusobna veze te da su se ova plemena, dobro osnovanih zakljuaka koji ISlU unijeti vie svjetla u od-
;kolja Itada jo nisu bila meusobno povezana nikakvmveirn nose Bosne OVlO,g perioda premaeusjednim snpskam dravama
dravni]m vezama, u treem deceniju XII \SItoiljlea od sV100,eVlo- Rako] ,i Zeti, aili u pitanje drutveno-politikog razvitka Bo-
Ije pOItiniJla IDrrailjiU Ugarske, koji je 2Jemlji oIDo 1137. dato 00- sne nije ulazio. Piltanje n3JSItajanja prVih draviD,ih lorga'll'izacija
giov,ara;juau orgal'llizaCliju a. osnovalO bosansku ibalIlo,va.nu, kiQija kod JlUnlih Sl:o'V,ena u PriViim stoljeima POlsl~i1je dQseljenja na
se lU tJOIku Vil"emena razvila U bosansko kraljevstvo.4) U OMOOXl BaiIJkan ostavio je Jovanovi po stral'lli i zadovoIljio se nekim
Oip1JimTtazmatral'llj,ima. Srplslka li: hrvatsk:a :plemena,prema
o'vom aWUO>I1U, :nJisu IOISll1JOlvraJa nii jedne ni vie svoUlih drava,
Vj. Klai, Poviest Bosne, Zagreb, 1882, str. 42 [ d.
2) nego su ive}a plemenskim, ra1zdl1Obljenim JiVOIDOIffi ... I tek
Julius Pauler. Wie und wann kam Bosnien an Ungarn.
3) pod uiicajem geogtrafskih pl"ilika iU nOiVIoj otadZbini, !kalO i [)lod
W:issenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und Herzegovina II, uticajem rlt.TIlISko-Vlizantij,skog ivota, pa 'lliavaJIa tu!i:nJSIkih,oso
1894. biilto bug:a!l1sJkih i f,l'ukJih (flrana6kJih), nasta,je .stvaranje tako-
4) Isto, strana 162: Est ist demnach ....... die gr6sste Wahr-
scheinlichkeit dafiir, dass die in Bosnien wohnhaften, damals noch Zlvatruih plemenskih drava u naem narodu, :upravo ahi,asnih
durch keinen festeren staatichen Verband aneinander gekniipften
serbichen Staemme im dritten Decenium des 12. Jahrhunderts
sich freiwillig dem K6nig von Ungarn unterwarfen, der dem Lande 5) N. Radoji, Drutveno i dravno ureenje kod Srba u ra-
um das Jahr. 1137 eine wenigstens den damaligen Begriffen ents- nom srednjem veku prema Barskom radoslovu. Glasnik skopskog
prechende Organisation gab, das bosnische Banat griindete we l- naunog drutva XV-XVI, Sk!oplje 1936, str. 3.
c h e s ... im Laute der Zeiten sich zum K6nigreiche Bosnien ent- 6) Lj. Jovanovi, "o Bosni s poetka VII do SU'edine XII veka.
wickelte. Brankovo kolo, Sr. Karlovci 1900.
4'"
50 51
Sasvim jasnu Slkicu sita/nija Bosne ovoga dioba dao ;jie Miha!i'l:o
Ddni ,u svom pri1og;u skupnom djelu IISlTIoII11ja naroda Jugo-
polUiltiakih celiina.") Neto VIse paznje posvetio je ovom pita-
nju, IUikolii~o se od!ruolsii na Bosnu, Milan Prelog, IIDojli je, u slavuje. Iz Pcrfirogemstova podatka o BQsni,moja u tadanjoj
jednoj svo:jloj il'aIS[Jil'a:vi iz godine 1908, JZ podaaka Dukljanske Srbiji predstavlja posebnu tenitorijalnu jedinicu, Diru izvodi
kronake 10 pOIstod,amdlU posebnog bOlsaookogtel"iJtolI1iai posebnog zak[,jiuoak o postonanju izvjesnih kldca posebnog dravnog or-
vladaoca na tom teditoIfiju izveo opravdan zakljuak o posto- ganizma u Bosni ko!ili Ise razvijao dahje ma da jie ona i daIIje
jamjni dravne oiI">g,ami<zlaoi!j1e u ovo] iZemJj<i prije nego to se povremeno pOltpadal1a pod 'vlast susednih [aih drava ... Bos-
u njoj pojavljuje ugarska vrhovna vlast.") Jireek za ovo rano na Sie ma poetka; XII v. odvaja (od Zete) ii postaje samostalna,
doba kae da je Bosma limaila svoju naslednu vladarscu Iozu Na taj Inalin Izgraena je u njoj I()JSIl1~V1a za jednu tmjniju
koja je, kao i v:LaidaiI:alilci mod TmV'Ulll(jalna u X v. poltUnjena dravnu ItV101revinu.l2) Dini je ovdje :i:stalkao bdtne momente
bila SiI1PSlkJim Ikneevima, ali se ona u XII velcu, javlja kao u razvitku bosanske dravnosti, ali mu ni prostor Illi cilj knjlige
nezavssna od njlih.9) VladliJmiia:- Cerovi, u s,vojoj I1as[>iI"avi o u iklojoj j.e oibj'arviiJo ov,aj 'piI"ilJog nisiu doputali da sie 111IH OV1om
p~tarrj'U vne zadri.
banu Boriu, prvom poznatom vladaru BOISine pod ugarskom
vrhovnom vlau, upustio se u genealoka djsp~tiv:amj,a Boa-ieva U 10iV1om napesu Ipolkrua6EIDJD da damo, ikoll1ilko 11IZ'v.orli dopu-
roda ostaviljajui sasvim po Isltrarn<i pitanje stepena razvitka dr- taju, ISlbmu drutveno-podetikog ra,zV1iluIm sILovenskih plemena
avne organizacije li karaktera vlastd u Bosni pTije uspostav- na ipodruju ikJasnije bosanske drave, razvitka koljd jerezulti-
lj,alll!i:a veza s Ugarskom.t") I u svojo] H1S1torrl.jii Bosne Corovt ra:o 'u fOl1IniLraln;ju prvobitne bosanske drave, li da odgovorfmo
zaobilazd pitanje u kakvoj je dravno-po]iJtiikoj rormli Bosna na p'itanje u 'kojem de lohliimu dravne organi'Ziaci.je Bosna ula
ula u odnose s U garskorn te, tavie, iIllJdirrekJtno li usvaja mi- u pOI1JiJ1J1rke 10ldIDJ~se s Ugarskom. Pcdazei lod pJ:101SDog J oigle
ljenje Paulerovo pretpostarvljajui da se bosanski terliJl1OO1ij u dnog falkita da pet si1Jo~jle!a 1;volta slovenskih plemena II ovoj
to doba raspadao na vie meusobno nepovezanih upa, meu zemLji In'iale moglo da me oetavi nLkakv.og traga u InijilJJovom dru-
kojima je, po OOiI1oVlilU, Rama billa prva ,kioda je poonala ugar- tveno-politikom razvitku, poknaemo da u oskudram 'iIzvo-
sku vrhovnu viast, i da je zbog toga ugarski kralj mzeo u svou rima IImjd se odnose Illa ovaj period bosanske dstorr[e lpr:ona,emo
stalnu ,WbulatlUru izraz kJr.al1j Rame a ne,mI1a,lj Bosne.H)

7) Isto, str. 405. Dukljanske kraljevine). Ali, ,isti izvor - Dukljanska kronika - na
koji se Pauler poziva u pogledu Rame kae takoe i za Bosnu da
8) Milan Prelog, tudije iz bosanske povijesti, Dvadesetdrugi
je, barem u doba kralja Bodina, bila u sastavu Dukljanske kralje-
izvjetaj Velike gimnazije u Sarajevu, 1908, str. 9. vine te je, to se te pripadnosti tie, jednako kao ii Rama mogla da
9) Jireek, Istorija Srba l, Beograd, 1922, str. 88.
ue u niz zemalja koje se spominju u kraljevskom naslovu. Zato
10) VI. Cerovi. "Ban Bori i njegovi potomci. Glas Srpske
je tu uzeta Rama a ne Bosna, dobro je objasnin O!1'IoV:] (H. B.
akademije nauka, CL YXXII, 1940. 157-8) time to je Rama prva od upa ovog teritorrja dola II
11) VI. Cerovi. Historija Bosne, Beograd 1940, str. 158. inje dodir s vlau ugarskog kralja koja je, tri decenija ranije, bila
nicu da se ugarski vladaru nikad ne nazivaju kraljevima Bosne, uspostavljena u Hrvatskoj te se iz ovog pravca, preko Rame, uspo-
nego uvijek samo kratjevima Rame Pauler takoer uzdrna stavljala zatim ii nad Bosnom. Iako je mogue da je, prilikom ras-
kao dokaz da u Bosni, prije ugarske vrhovne vlasti, nije postojala padanja Dukljanske kraljevine u prvoj polovini XII stoljea, Rama
nikakva dravna organizacija. Uporeenjem mnogih ugarskih po- bila prikljuena Bosni s kojom sainjava prirodnu geografsku cje-
velja :on nalazi da su ugarski vladari uznmali titulu kralja samo za linu, te je kao njezin sastavni dio ula u titulaturu ugarskih kra-
ona podruja koja su prethodno ve imala karakter drava (die ljeva obiljeavajui ne samo jednu upu nego, kao pars pro toto,
schon als Konigreiche gel ten kannten) to jest koja su ve imala itavo podruje Bosne. I, ako je osnovano stanoVlite Paulerovo,
izvjesnu samostalnu dravnu organizaoiju; suprotno tome, oni nisu da su se ugarski vladari nazivali kraljevima samo onih zemalja
uzimali titulu kraljeva za 'one teritor.ije koji ve ranIije nisu vaili koje su od ranije ve imale svoju samostalnu dravnu organiza-
kao drave li nisu imali samostalne dravne organizacije. U ovu ciju, omda on samo dokazuje da je Bosna takvu samolsltal!n1U dr-
drugu kategoriju teritorija spadala bi, prema Pauleru, i Bosna, avnu organizJaciju za:ista imala.
koja nije ulazila u kraljevsku tJitulaturu zato to ranije nije bila 12) Istorija naroda Jugoslavije I. Beograd, 1953, str. 515.
organizovana kao drava; suprotno tome, ugarski vladar naziva se
rex Hamae zato to je Rama bila sastavni dio jedne drave (tj.
53
52
elemente r~odi e utvrd1itli da de Bosna, tr1idesetih godina XII pooo~a zemlja u poikJrl1;:errllOj S:r'bijii, sa sv:od'a dvagrada-) old
stoljea, ula u meudravne odnose s Ugarskomkao ve for- kojih jlOOaJIl, Katera, po SiVlOIj pr'idicl odgovara naslel)ju Kotorac
mirana drava sa odreenim dravnim terirtoI"!ij'em, sa relativ- u Sarajevekom 'Polju vie Butmira-). Ostai1:i, u ovom fuzvol'lu
no utvrenom dravnom vlau i sa dovoljinto jasndm kontu- spomenuti krajevi i mjesta koji su kasnije obuhvaeni grani-
rama drutvene diferencijacije. cama Jboo!aJI1s1ke drave, nal:a:?Ji.l1i eu ISe, u Porftrogentovo doba,
van podruja Bosne: Meu gradovfma S['bi}e navedeni nasta-
njeni girald Salenes-) siguruo se nadazio u ,0iblals1Ji koja re pod
I imenom Sori ':OODO spominje u~aslllijiilffi bosanskim spomend-
dima kao sastavni dio bosanske drave; m g.rarn\i<nOlffi podruju
tadanje Hrvatske pomenute su Uipe ,koje :SlU ka;sni(je lpripale
Odsustvo sadrinorn bogatijdh dzvora za 'istoriju Bosne u EOI3lll1i, H]iv,a,DJjrska( fJ XA.!~[a.vcx) i Pl\ievska (~ IIA~cx ); u prvoj
ransm stolje'ma njezIilne prolosti uslovljeno jie, meu ostalim,
od njih nalazo SIe i nastanjeni grad Hlivrno ('tb XAE~lvo; )l6).
i 'm'jerniclom to se bosanska drava srazmjerno kasno podav- To su svi podaci ikoje Porfirogenit na ovim mjestima svoga
Irjuje kao aktivan inilac u Jlstolrijli jugoslovenskih naroda. Sve
spisa aje o ovom geografskom prostoru na kojem se izmeu
do sred':'Ille XII srtoJ.jea Bosna je izolovana rod Slvtih va7jnlijlih oblalSlt'i Soli s jedne, te Hhivanjske ii Fljev:sike fu1Jpe s druge
centara i!srtodj,slkO/g zbivanjana IklOlj l1ma se, u irim razmjerdma, strane ne spominje ni jedna od upa poznaitih dJZ :maslnijilh iz-
vrila razmjena dobana. Iako je sa susjednim dravama, Ra- vora. I~ navedenilh 'odlomaka njegova teksta ne rnoe se nata
kom, Duk.hjom i Hrvatskom, !iimaJI,a bilo neposredndh bilo po- zakilo'ui1ti o tome j,esu H lOMi klf'ajllvti u ma '~ojem lOibi1ii~u hliilii
srednih teri'1JOrlio,allnlih veza, ona je lipak bila daleko od poeor- ve tada Ipo1veza'I1!i s BO/snom li podrazumijevalli se IPod m:jeziJnim
nice ,kJru\plnih dogaaja Imj,i su se u tim zemljamaodliJgJrava:li imenom, !lPaik smatram dase moe rei tOr]iilm da se dz samog
l i vezi s monijrn susjednnm iravama pa, stoga, daleko i od
Pm'i'iI'lolgenlitoiVlOg iizraza Xrop[ov, Imj,i Ion upotrebljava za oz-
kruga lirn:telrelsa savremenih kI1OlUlografa ko:jli bi mogao da pro- na,m'llwrliibonijra tadanie Bosne, ne moe iiizvesti za!klouoak na
izvede nielkti hldi i puruiji podanak o :ovoj zlemlj'i. Porfiirogendt, koji esto i odavno na:iilalzimo u iliJterrruturi o Bosni, da, name,
goworei 10 oblastsma i upama moje su se nalazile na rpo!drudru KYvaj termdn Xrop[ov, oznaava lZlrazii1Jo maleno podruje, malu
kasnijeg bosanskog dravnog teriJ1Jorij a, dao jie '!"eilaltivnlO dosta zemlju; zlea:n:ld1iClU i:1i(po[,jre, za razil.liiku od termina xwpa
podataka o Treb:inju i Zahumlju, o onim obJlaJs1tiima, daiklle, k'olji ovaj pisac Ulpoltrelbljrava za obiulj>eav,anje veeg wI1itorida
kalje su 'se na~a~lile u bl\.liziDJi vdzarrtijskog Dubrovnika ii bilLe lilli zemljo krao to SIU iblile Srbija, Hrvatska iIii Duklja!"), Mi
rano uvuene u krugekolllomsik'ih i poLitikih iJruterresa OIV1org
prtmorskog grada, Isto tako l o zemlji prmorskih Neretljana. 13) Odlomak Porfirogendtova teksta, u kojem se nalazi jedini
Alli, za 'oibjanj<enje naeg Iproblema ovi sru prodac1i od maiLe iko- izriiti podatak o Bosni glasi :"O-;L 'IV 't1) ~alt'tLaJi,v"IJ 1:6pPA(q; s(a( xd.a'tpa
olxouJilva 'tQ .1la'twlxoy, 'to TflpvapouCJxs~ 'tQ MSTvphou, 'to .1psavI"(jx, -;Q
Iri:s.ti je'!" a've ,ohl,alsrti n:iSIU imale InliJkakve Inerposl'edne UlLolg:e u Alav'lx, -;Q 2"aA 7jva" "al al" 'tQ Xlllp(OV BQalllva W K!t1;lpa xa( 'tQ baVTpt
:DOrmi;ranjru bosaIllISike drave poto su u nj'zin sastav, lU cjelini De administrando imperio, Bonnae 1840, c. 32, str. 159.
dJi Idjeilomino, uI,e tek onda kada je ona bila ve ,odavno f,oc- 14) VI. Skar,i, Sarajevo i njegova okolina. Sarajevo, 1937,
miLrana .j :izgraen,a kao no>vi faktor u meudravml1m oooooima str. 32.
15) v. napomenu 13.
u zapadllllOm dlijeilu BaiLkanslIDog poluostrva. O ob1asrttima i ibu-
16) De adm. imp. c. 30, 145; c. 31, 151.
prama u UIlliUltrallldlors.tli Imja je za -interese Viza:n1Jije ibJ,la mamjle
17) Oba izraza. xropa i Xlllp(OV imaju, u sutini, jednako zna-
vana, 'o Ipodruju na ~oljem se s:tvalf'no odvijralo pl10Ces :Dormi- enje ~ako je Xlllp(OV po formi deminutiv od xiilpoa ) !i oznauju
ranja prvohitne bosanske drave, Po;rfirorg,enitovi direlktrni po- prvenstveno omeen prostor (v. W. Pape, Griechisch - deutsches
daC'i ,kazuju mnlo,go manje. BOIsna, iz ~oje je potekJJo rujedinja- Handw6rterbuch, III Auf I. 1914). I kod Dikana oba izraza, pored
razliitih, imaju i zajednikih znaenja i mogu da oznauju isti
vanje SlU!s'jed:nih oblasti koj>e privl'edno-g:eografslki gravliltiraju pojam. (Du Cange, GlassariJum ad scriptores mediae et infimae
rprema OV'OIffi iSIV'OIffi pI'l1rodniom s,l"editu, samoj,e :spomeI1lwtla :kalO graecitatis. Editio altera, 1905). Meutim, najvanije je to to i kod

55
emo vidjeti da je Bosna, nedugo pOlSIlije Fod1I1ogenliltorv:aV're- U Franakim alllla[ima II vezi s kazJiV'andem o franakim
mena, zaista predstavljala veu teritorijalnu cjelinu koja je ratovima protiv IdonjopalllonslkJolg (posavskog) kneza Ljudevia,
obuhvatada vli,e upa ujediJnjenJih pod jednom vlau. Zasada zabiljeene je pod g. 822. da je knez, poto je pod priitli:skom
emo ovaj ISMi Porfjrogenitov podatak uzeti onako dcako je franake VloQ'Slke morao tnapustilti svoje uporite Sisci.(ju (Sisak),
d alt, tj. samo kao georg,ra:liskJu orijentactju InJa pl'OOtOII1U na ko- p:objegao Srbdma Ilmjli, kako se gOVOII'li, dre vellilki ddo Dal-
jem se odvijao proces rane tstorije Bome. Da bismo dobili macije: zatim je na prevaru :ubiJo jednog lod [lJjt1holvih star-
neki nrvid u taj pIlOOOS, moramo ponrasti oslonca II drugim j eina, ipriJslViojliJo Itljego;v:u oblast ti. odatle poeo pregovaratd s
raspolorvem izvordma. Francima; IUSkmo je, zanim, naip!Ustio ovaj kra] :i otitao u prti-
morsku Dalmaciju gdje je 823. .g. bio ubijen18). Na gotovo isti
samog Porfirogenita ima primjera gdje on ova dva termina upo- nain opisao j,e ove dogaaje ti savremenl biograf caira Ludo-
trebljava u istom znaenju. Zemlju Zahumljana, na primjer, na je- vdka PIOhoIllllolg19). Za nae plitaIljjre vano je, prti:je svega, geo-
dnom mjestu obiljeava izrazom xwpa, na drugom izrazom Xlllp!OY
(De adm. imp. e. 33, 160); isto tako i zemlju Trebinjana i Konavlja- gmfSlko fiiksiJranjeone 'Oib1aJSti u koju se SkJlOIn:iIO posavski knez
na (isto, e. 34, 161-2). Zemlju Neretljana ili Paganiju Porfirogenit poto je najplUisltio SiJSlaik. Dobri ll'azl1ozJi 'upu6i:vlal'lJi SiU odavno na
konsekventno obiljeava izrazom xwpa (isto, c.36, 163) iako je po to da Ise oma nalaaila lD!a iteiI'tiJoriJju koji je, 'i:s\tina !kJastni~je, hi:o
svojoj povrini spadala meu male oblasti. I u latinskom prevodu u sastavu bosanske drave. Lj. Jovanovi u pomenutoj ras-
Porfirogenitova spisa, koji je u Bonskom izdanju dat uz grki tekst,
izrazu XlllpfoY daju se razLiita znaenja, koja nisu odreena praV:i istaJkao jie da je !p,OSIa:V1Ski knez morao bjeal1Ji preko
stvarnom sadrinom pojma koji oznauju, nego, izgleda, prostom granice franalcog uticaja te da jie Inajpr1wdnije uzetd da je
proizvoljnou prevodioca. To se sasvim jasno vidi na ovom upo- oblast u 'kJoju se skiLonio biiLa u lwa\ievima ,SWslku na jrurgni:siJOlklu,
reenju:
a u omeenom 'PTtOlSItOil'U, dakile na Vr'baJSU w~i Bosni o:eci20).
1) C. 32, 159:
.!, 'tO Xlllp~OY BOOlllya in a g l' o vero Bosonae I ili smatra da S,e ova oblast naJ1azJill:a svakako Sawii[ Vrbasu
2) C. 33, 160-1: negldije na JugodJsltolku, u bl!iziini dailmattiJnSlkih HrViaJta21). o
&Y 'tW Xlllp!lll 'tW~ ZaxAoup.lllVo dn Zachlumorum t e l' l' i t o l' i o rovi, takoer, ne sumnj,a u to da se ta oblast iIlialaziila negdje
3) C. 34, 161: u sjeveroeapadno] B:oiSl!lli22). Vjerovatno je bi!lla IiiSl1J0 od fra-
10IliO

I:Y 't<p Xlllp!lJl Tsp~otlY!a, 'lI:l 'tou Habet autem tam T e l' b u n i a
il1alklOlg g,DanLJllo.g podruja, ods'lde je, sa sigurnog mo,esiJa, pa-
'lI:avaA1) .!ol 'lI:cio'tpCt ol'll:oup.&vCt . quam. C a n a l e oppida quae habi
tantur ... nonski IkJnlez mogao da Viod!i pregovore s Firancdma, svakako ne
Isti izraz preveden je u prvom sluaju sa 3Eer (Bosna), u dru- mnogo udaljena od stare lI"!i'I!lske kJomuniiJkadije ,kJojla jie preko
gom sa terrtorium (Zahumlje), II 1r!:'(,prl" nrosto geografskim imc- Gradike, Banjahuke, Glamoa i Livma spajala P.OIkUlP1ti'e (Si-
n?m oblasti na koji se odnosi (Trebinje i Konavle). Nema, zaista,
nikakvog stvarnog opravdanja za ovakvo razlikovanje osim, mo- sak) sa primorjem srednje Dalmacije) i ko[om se ii Ljudevit
da, tenje prevodioeve da izbjegne jednolinost u izraavanju. rnogao kreeati u SVIOID plo1vlaenju prema jprnmorju. Moemo,
Ovaj, po konkretnoj sadrini u najmanju ruku neadekvatan, la- dakile, sa dosta sigu:rnOlsrtJi pretpostaviti da Se oblast na kolju
tinski prevod izraza Xlllpfov sa ager (polje), koliko se odnosi na se odnose navedena mjesta savremendh firanakih izvora za-
Bosnu, bio je, vie nego sam Porfirogenttov tekst, povodom to su
se stvarala i odravala apriorna shvatanja o izrazito malom opsegu
Bosne u prvoj polovini X stoljea, od kojih se onda, kao od date 18) Annales regni Francorum (Annales Einhardi), citirano pre-
istine, najee i polazilo u tretiranju bosanske istorije ranog doba. ma: Raki, Documenta historiae croaticae peniodum antiquam
Meutim, sam ovaj izraz ne daje pravo onim autorima koji, po- illustrantia = Monumenta spectantia historiam Slavorum meridio-
zivajui se ba na taj izvor, naroito istiu mali opseg tadanje Bosne nalium VII, Zagreb, 1877, str. 327-8. (Dalje: Raki, Documenta).
suzujui ga na granice jednog polja, upe ili kraja. Porf,iroge- 19) Vdta Hludovici imperat'Oris auctore anonymo (Raki, Docu-
nitov podatak kae samo toliiko da je Bosna, kao i druge zemlje menta, na :istom mjestu).
koje su tu opisane, postojala kao posebni teritorij, ne govorei nita 20) Navedeno djelo, str. 429.
o veliini njezina opsega. Sam podatak ostavlja pitanje veliine 21) ii, Po~ijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. Zagreb,
bosanskog terdtorija toga vremena sasvim otvorenim. Kad ovo 1925, str. 315, nap. 29.
imamo u Vlidu, onda moemo sa vie povjerenja uzimati u obzir 22) Historija Bosne, str. 127.
Dukljaninove podatke o Bosni koji, ne protuslovei Porfirogenitu, 23) v. Ballif, Karte der R6merstrassen in Bosn. u. Herz. u djelu:
daju konkretniju sliku o ovoj zemlji. R6mische Strassen in B. und H. Wien, 1893.

56 57
ista nalaziida illa 'onom !pordrruju ilmje je, u !toil>Ju kalsn1jeg raz- poto se njegovi podaci !kJrIon.oil:oiIk!i nadovezuju na podarke :l1ra-
VliitikJa, 'bilo obuhvaeno gr amicama bosanske drave. Ovdje nas nalkih analtsta i odnose se, u klJwpnim crtama, na dJsti i su-
mogni zanlimati podaci jednog [ drugog franalmg IizVlOI1a uko- sj en berlito.I1iIj.
hiko govorr- <o jednom [krruju bosanskog ,ueI1i!t~Oirija lU irem smi- U glavi 29 svoga spisa Porflirogenit kae da su za vlade
slu. Tu se pod godinom 822. kae: cara Mi:hailla Amorianina (Mihailo II 820-829) stanovnici
A) Atnnailes regni F,r,a:noolrum (Annales Einhardt): daimatdnskih gradova iPnstaili samostalni te, u vezJi s Itfi.m, na-
Ldudevitus, Siseli,a civntate relicta, 'ad Sorabos, quae nartJio ma- stavilja: Ltamonja plemena (~'tlX ExeLae l&v~ ) Hrvati, Srbi
gnam Dalma,jjiae partemobtinere didi!tur, fugienJdo Sie OOlnuulit Zahumdjand, 'TIreblinj:ani, KnnM'iltialIlii, Duk1jlalllJi i Pagand (Ne-
et uno ,ex ducibus eorum, a quo receptusest, per dolum IinJter- retljami), poto zbacie tiaram Romejskog caretva ( "rij~ 'trov
fecto, civdtatem eius in suam redeglt ditionem24). 'PWl.l-lX(WV ~ac(JlJ..e(lX~ 'lXrp7jVlciactvn,; ), postadoe samostailmi \ lXO'tO"t-
B) (Anonynni) Vita Hludoviioi imperal1Jo'l1iJs: qJlXAOl ) sa SVlOljli!ffi vlaJsltiiJtiJm ureenjem ( ZOlOpU&I.l-0l ) i niikiom
Liudevitnis) propram ,1'eiliqui!tciVlilt,atem 'et ard quendam DaJ1- potimjeni ('tw( I.l-~ 01tO"e!I.l-Evol). Ova plemena, 1k:JaJk,O kau,
matiae priiJniClilpcm veniems, ah eo susceptus est i!ntra civitatem. nemaju (drugih) viladana ,dpX0V'tlX,) osim upana - staraca
Qui tamen versa vice eusceptorem suum dolo comd'e,c1,t, et oiVli- (~OU1t&vou, ytpOV'tlX') kao to je i u drugsm slovenekirn ze-
tatem suo dominatan subieoit25). ml!jamaxlX&ili, "lXI lXr Aol1tlXl ~XAlX?lV(lXl IXoual 't01tOV )28). Da-
Za nae p,i:uanjie od vanostd je spominjanje starjeine Ije kazuje Pcrfirogemt za ova ista slovenska plemena da su za
Jedne od oblasti ovoga podruja. Taj staojeina spomenut j'e u vrsjeme cara ViasilJija (I, 867-886) plJimi;1a hrianstvo i tla
prvom 'i:ZVlOI1U (A) kao dux, u drugom (B) kain pr'inoeps, irn jecar 'tada postavdo za sitalr,je'ine (apxov'tlX~ ) one koje lSlU
ito bi ,olvdjeod:golVar;a[o slovenskom izrazu~upan imaJk,o i Slami htjellJi i iZ.aJbmai1i iz roda koji stu potovallli i VlO/ljeM. I otada
P,orfLmgel!11t naziva slovenske starjeine IX stoljea u zapad- pa sve dio danas postaju njihovi arhooti liiZ tih liJstih rodova,
nim zemllj:ama Ballkal1!skJolg POWUOlsltrv;a. 26) POII'ed srtarjlei;ne \SIPO- a ne iz nekog drugog29). Na navedenim mjestima Porfirogenit
memnta je ovdje li oblast (civitas) kJoj'a ISe nailazila pod njego- najpmije spominje dalmammske gradove kod,i su ort,pa1i od v!i-
vom vlau.") Moe Ii se iz ovih podataka izvest! neki, na zanltij:sk101g caretva a zatim nabraja slovenska plemena koja
vjerovatnosn ,o'snovani,zaJkljuralko ka["alkteru vlasti starje'ine su nastanjena u tamonjem kr.aJju >( heLaE), tj. u pOIl,adiini
nad njegovom oblau i o odnosu ISltarjeiIlJe li sltanovni:t~a rua- podruja dalmatinskih gradova, koja su se takoe u Ito vTli1jeme
stanjeruo,g na lteni1JOiri'ju koji ISe 'Pod Injie,gOlV'om Vlllau fl1IaiLazi? osamostalda, PtOI'UO se u nieu dalmatinskih susjeda spolIIliinj'u
PI1ij~, Inego to ~olku~amo da damo odgovor na 'OVIO' pitanje, tlto- SI1bii ,kalO pOls'ebna g'1JUlPa 'Uz Treb~njlane, Zanumljlane, KOIThaV-
punlicemo f,r.anaClNe IZV,Otre Podilro,geniltovlim :ka2JivanjlCim o SI!o- 1ja,ne li NerertJli.i'ane (koje PotJ::flLI1o,geniJt na drugom iffijestu30) ta-
venima ~apadnJolg dijela Bal1kanskOig po]uoo1Jrva lU IX sto[je6u, koder :sve ub["aja u Srbe), meru i~gI1eda da 's,e ovaj 100pti etniiki
naziJvna o~om mjestu 'Oldinooi ba na OIlJO stanoVlliitVlo Ikojie je
24) Raki, Documenta, 327. bilo nasrtatUjeno u dubljoj pozadini dalmaiLruskog primorjia,
25) Isto, na istom mjestu. u UJIlJu1Jranjosti, dalje od g,ranJinih hrvrutskih UJpa Imotske,
26) De adm. imp. c. 29, 128.
Hlivna, li ru,jeve, u podmuju, dakle, k:Joje je ulazilo lU bosanski
27) L ii (Povijest, 315), CoroVli (Htist. Bosne, 127) i Jovanovi
(nav. d. 429) iz~az civ~tas Uzimaju kao oznaku za teritonijaInu
oblas.t.. Da se zaIsta radIo oblasti, tj. o tedtoriju sa njegovim sta- 28) De admin. imp. c. 29, 128.
nOVnICIma, a ne o tvravi (Jdreek, I, 141), proizlazi dosta jasno 29) Isto, c. 29, 129: 'ltctt !i1'tOt 'to ~a1~'tla8-7jvll\l al,,;oiJ~, 'tbn npOI~~AI'tO
iz cjeline navedenih tekstova: Ljudevit je pobjegao Srbima i naao at,; ctu'tou,; r!PXou'tct,; 011,; ~xstvot, 7l8-sAO,/ xa! npotxpl'/O'/, linb 'TS'/Iri~ il,; S:xst'/ot
gostoprimstvo kod jednoga od njihovih starjeina ija se vlast pro- ilTct1tlll'/ C') 'ltll\l !o't!sp "(0'/. "at ix-;ou!itXpt'toii '/ii'/ Ex 'tlilv 06-;0'/ 'T1S'/sliIv 'Tl'/o'/'tctl
tezala na odreeno teritorijalno podruje te se samo na takovo
podruje (oblast) mogu odnositi rijei izvora civitatem eius in dPXovu,; st,; ct6'to!l,; 'lta! OU'lt s~ f.dpct,;. U Bonsk!om izdanju pogreno
suam redegit ditionem ili civitatem suo dominatui subiecit bez il'Ta3-ul'I mjesto YjTctnw'/; isto kod Rakog, Doc. 371 iCorovia, H. B.
obzira na to to je sredite takve oblasti mogla da bude i neka us8. Za objanjenje zahvaljujem prof. M. Budimiru Upor. i Mo-
tvrav,a u koju je Ljudevit bio primljen od svoga gostoprimea. ravikovo izdanje De adm. imp. Budapest, 1949, str. 126.
30) Isto, c. 33, 160; c. 34, 161; c. 36, 163.

58 59
tertori], te je djelomino zahvatalo ti. onaj dio nekadanjenim-
ske Dalmacije koji S1U, prema Franakim malirna, nastavali na znanje izbora koji je ve Mo izvren u uem krugu pred-
Srbi. Sibog,a ISe i Porferogenitov ikr,atkiopis karaktera starje- ;-IILav'nika naduti,oaj[1ijih pOII1odicakoj,e su ISe izdvoji'le bogat-
Jinslke vhastd ovdje odnosi kako na oblasti jadranskog ipod- stvom i ugledom, to pretpostavlja r,azvlijenije ii do jzvjesnog
ruja (koje su i poimenino navedene), tako dsto i na zemlju ste;plena izdiferenoiramo dnutvo.
i njeno stariovndtvo u poeadinu toga podruja, z,emil\ju Ilmj'a se 3) U takvom drutvu starjeinska vlast imaila je drukiji
pruala s onu stranu vododeondce jzmeu Adrije ~ Duna:Vla31).
karakter nego u ,istoj ,rodolvS:ko..,pl1ernenskoj or,gialnizaciji: 0,:-
Ovi Porfirogenjtovi p.oldiaci podudaraju se ii d!o!pluruujuju sa dje Sie vie Inli!je r;aidiillio, 10 prostoru, povremenom, prenosenju
navedenim fr,a,nakliJm izvonima te zajedno 's nadma daju makar odreenih funkc~}a, koje jie nametala potreba, sa plemenske
i nepotpunu predstavu o stepenu drutveno-poldtikograzvitka zajedruice na liz,ahI1<lJ1llo,g ,sta,rjeiln!u, nego o Istaihilnl~doj '.v[aSlti jed-
slovenskdh plemena ovog podru]a koji se postepeno ostvari- noz ovjeka nad stanovmitvom odreene oblasti kOIJ!a se srna-
vao u toku prvih stoljea poslije naseljavanja. Proces nj&- 'tIca"mamje plemenskoun a vie njegovom oblau, 1;j. podrujem
hova razviiibka u 'tom vremenu bio je praen veliikim prornje- na kojem se prostirala njegova vlast. Franaki izvor, ~a~. na
nama koje su snano uticale na slam taj Tazvitaik lkalO to su navedenom mjeslbugo:V1oiri o ubustvu onog srpskog slt'all"iJeSl1lne,
borba IS vdzannijsikim gospodarima Balkana, zauzimanje zemlje, kae da jie~nez Ljudevut poslije toga pottmo pod svodu vlast
meuplernenski 5lUkobii, trvenja i mijeanja sa starim i1Iiirlsko- mjegovu Oibl1aist (civtstatem e:1\]s lin suam redegdt dl~tionem):
. . romarnskiJm sltalnoiV1niitv,om; zatim IIlJovi 'uS!lovli ivota u zapo- Prevrat, opisan ovdje,tel~o se moe zamii,s]ilt~ u zatvoreno~
S)jlednutoj zemljii Ikoji lllJi.su vie doputali 'OOa!kIO esta pomje- plemensko] 'or.ganizacij,i vrsto povezaJnojkrvru~m v1ez.ama, ~.11
ranja ISlta,!wvni,tva kakva su billa u doba 'seobe; relatdvna sta- je mogu u <drutvu gdje je krv:no srodstvo gUblil0 svoje ramje
bii1ruolst naselja koja je omoguila relativno inoonz'iv:ir,alll'je pro- znaenje [ gdje su se, namjesto zatvooanih plemena, sltv,aTail.e
izvodnje i dzazivada vee pOItrebe razmjene dobara - sve je terrtorijalne zajedn'ice u ilmjima vlaststarjeina mje tolli\ko 0-
ito !rezultiralo i tU drlUlkijlim lo/bl>ic,ima drutvenog ivota Ikojli
visila IQ V10Jji njegowiih saplemenika kcldko o snazd i<zdvoene
se, IPQ'ema oskudnim podacima izvora za podruje naeg !1spi-
,i naoruane grupe na ikoj'Use onoslanjao,
tivanja, mogu karakterdsati ovim crtama:
1) U devetom stoljeu drutveno-poltila; jedinicu ne . 4) Na podruju kasnijeg bosanskog dravnog ter,iioll"ija (ne
predstavlja vJeiJsta rodovsko-plemenska krvtna zajednica uzimaju; u obzir june zemlje, Zahumlje i 'I'rebinje) bilo je.
:ialko rodovske veze jo nnsu prekiamte. U geografski ograme viie1Jakvih oblasti, svaka sa svojim starjelnom. Navedem
nim rter.i'to1rlij,alLrrirn obiastama !ivjelo je sada manje homogeno f,raJnaJki !izV1or doputa ovakav zakljuak. Tu je, naime, reeno
stanovnitvo, !',aizbijeniO 'll razme rodove i izmijeano sa staro- da je panonski knez, kreui se Ina bidegu ovim podrujem,
sjediooima. Ostatak Irall1'ije rodovske organizacije sauvao se ubio jednog od (vie) snpslcih starjeina (uno ex ducibus eorum
u praksi biranja sta1rjeine :iz roda ,lwji je :nall1od tovao li. vo- IiJnterfecto). Na osnovu navedenlih izvora ne moe se IlJitarei
Li,eo, bo1 reli 'iz odvedene porodii'ce ( reve<X) mdolV!Ske ari-
1}e
!o torne da lli Ije tarda, u IX stbo,lje'll, postoj,ala neka povezanoISt
sltoikTartije koja se izdi/gila biogatstv:om i iUlticajern pa time li na- meu 'olvim Ite!t'1iitoiI"lijalnim j1ediJnic1ama i kakVlo je m}eS1to u nj,i-
meJta1a >,1JolVanje.
hovim meusobnli.m odnosima tada ~auzimala Bosna. Sredinom
2) Ove !1Jelrito!I"Iidalne iOlillaslti (di:vitaJs) Q1jailazese poid vlau X stoiLje,aona je, jedina od obJ:ast~i ovog podruja, kod PorfJi-
staiI"jeiJna (dux, priinceps,arhonlt, upan). Prrema .Rod,i'!'fog,entitu, ll'o'genl1ta slP,ome[1uta kao posebna zemlja u tadanjoj Srbij'i. Da
starjeinu je bli'r<lJO nail'Jod iz jedino,g odI1eenog ,r'oda (dli POI1Q-
,m je plisac pod njeZl.inim imenom .podrazumid evao i ostaleOib-
dice,) to samo po se'bii. suava i ogranJiav'a izbornosJt. Ovdje se,
lasti koje se pru,aju prema VI1ba,Slu ii Drini, ne mOie ,se ISa ~Il
PIO SIVIoj !pI1i'lJici, radliJlIO samo o flo!rmalnom i'zbo,oo liM priiJmanjlU
giurnOiu Tei. Svakako, njeg-oivo definisaJn\je Bos~e kao ~lJ)P.wv
ne dade praVio da se :iJSkljUii ova mog:unos1t kOJa pOIS~taJe tlm
31) Jireek, I, 86. realnija to na njioj, kao ve datoj injenii.ci, DuljanJin zasniva
s,voje shvatanj,e o Bosni.
60
61
II l1azvliltJka onog stanja na IsI0,ve!nlSikJou:n pocJiI1uoju koje je obuhva-
talo li hOSlaJI1lSlkii tJeni,tornj, kakvo [e, za IX stoljee, prikazano na
nawedernim mjestima BOIrli[1ngeniluov;a~pisa. Kontimritet raz-
U DuJkllj,an;;k,oj kronici 32) BO>1>l1a je spomenuta na vae mje- vinka kojli dosta j,a1SUO ipl'oli:zlLaZli iz ova dva teksta, a zatdrn po-
Sita la u vle,Zii sa 'inae poznatim dogaajima :koj'i SlU ise, od sre- dudarnost Duk,~j,aIIliSke kroniIke IS Porfirogendtom i kaSlnJi1jiiJm po-
dine X do XII stoil(jea, rodigravali na i:s1Jorijskiod pozorrrici 00- 'UzdalIll1jlim iziV10lrima Ipa i sa dananjim stvarnim stamjem u iPo-
sjednuh jugoslovenskih zemalja. Iako u lovom izvoru nema ni- gledu gengrafekih :LokallJiJteta i podataka 10 bosanskom tedtoil1iJju
kakve dirT'ektne kr,omo:Lolk!e oriijentacije, :tak!o Ise veluka veina poveavaju vjerodostojnost dukQj,arnskog lizvora u onam nje-
Ii.mena1inosti,kiojese ovdje spominju, ne moe utvrditi dru- gov/im dJijeiLoVlima lU klodima se govor o najrOp6tijiJm prndikama
girn, sigurnijim podacima, iako je Iteko 'utwcliiti ta je u kro- Bosne -akJo, naravno, ne uzimamo u obzir mogue anahro-
mic; osnovano na Vljel'odos:1Jojnim podacima, a ta je Iegenda l1li nizme ,i lPo1r>eme6e[);osIt1i utoku pripovijedanja kad je ;rije o
narodna tradicija, ipak, ako se ogrsnilmo na opte dstorijske pojedinostima i'storijsko,g zbivanja. Dukljamdnovd opti poldti
pojave r stanja zabfljeena u ovom spisu 'i akcopte konsta- kO-igie,olg,raflslkii podaci osobsto su vand za nau itenu; jer dalju
tacije oJilsrtimlO od proizvoljndh pievih sJtiLiz,adija i ukrasa le- dosta jasmi stiku o Bosni kao [ednom ustaljenom :i organszo-
gendarnog sadraja, mti moemo, na 'OISInOVU 'OIVOlg izvora, dati vanom Iter1iltoil"iju mad Ilmjim je vrena j,edna odreena vlast --
makar i nepotpunu silJiJk!u drutveno-polrtikog iI',azvitka II Bosni utvruju, dakle, ove biiJt[}Je atribute dravne iO:rganizaClirje. 38)
II ovom vremenskom odsjeku li fiksirati stepen do kojeg se u Bosna 'je u DukrljalnlSkoj kronici, jasnije odreen pclitdko
\ooku X i XI srtOilj,ea.razVlio njeain dravni oI1ganiZlam. 33) Duk- -geografsk; pojam nego II Porfirogemtovu spisu. Njeeino pod-
Ijanska kronbloa, prema ubj1edljii:vim i dobrooanovarrim argu- lluqje prostire ISe lod Drine do Borove gore (a magno flumsne
mentiima Vl. Moina,34) nastala de, kako po svemu iZg1lJeda, sre- Drina contra occierutalem plagam usque od mo:ntem Pini), tj.
dinom XII stoljea illi, tonije ba 1149 ~odilIle.35) NjeZJin do gnubo zamiljene linije razvoa [izmeu dunavskdh (savskih)
autor u doba kada se dao na sastavljanje svoga spisa, bio je .i jadirans\ktirh pritoka, !k!oja je, prema kromioi, dijeliLa dva ve-
rve star ovjek, ka/ko li sam u uvodu kae,36) te je, na :O!SI1JOV'1l lika, podruja slavenske zemlje, Ito [est Prfmorslcu oblast (Ma-
vlastetog saznanja liilii kazivanjaetarijih ljudi prethodne gene- riaima) od Zagorske oblasti (Transmontana) iiH Sr:bije. 39) Ova
ll"aiClije37) mogao da dade vlj<eTlOido~bojneiP10daltke o optem stanju posiLj1eldnjra dijeld !SIe ina dva vea podruja (proviimcije): BOISDJU
prilika II zemljama 'o kojima govora ne salmo svoga vremena izmeu Drdne i Borove gore i Raku zmeu Dnine i L3Iba. 40)
nego li vremena prethodne generacje. Prvi OlPti podaci koe PoIitltlko-georg1mrslkro ime Bosne prenijelo se ~Z ramdjih, neodre-
kronika daje 10 Bosni i k!oj,i Sie mogu isk!olrLstiti za osvjetljava- endh, Podiilrioige:nri'1Jov.ih granica na susjedneupe ik!olje SIU pre-
nje naeg problema daJti su lU vezl s nekim wtocijsroim dogaa ma njoj gravitirale, na istok do Drine i na jugoz<liPad do jad-
jima druge poilJo'Vline X sltoiLjea k!oji 'se mogu, u ~e6oj liili ma- rans:ko-d!u[}Ja1vs!kog razvoa. Duikilij'a1n1LnoVO prianje o veltkiom
nj10lj mjeri, \Pl'Oivjerti:ti li drugim i~voil'ima. S druge strame, ,stanje namomlom sa\bmu iinp~anitie Dahnae u rklode je Uikljrueno i
BOISne ka/lm je !pLI'1kazalnJo lU kmnici logiarn je rezulita/t dalj,eg kazivalnje o podj,eh'1Job!olnj,e S[ofV1e1nJs:k!e draiveu zl!Pla.dnom di-
j.el1u Ba]k!aIIlJSkog p;ol!uolSltrv,a nema, na:I1avno, ikao kom:kiootarn d~
32) Letopis popa Dukljanina, izd. F. Sid. Posebna izdanja SAN ,gaaj mikakve istQ.T1ijske osnove, te je, prema tome, uzaludno
knjig. LXVII, Beograd, 1928. Sve ci:tate iz ovog izvora navodim
prema ovom izdanju.
33) Vidi N. Radoji, n. d. Upor. Si,i, Letopis, str. 175-184. 38) U istoriografiji je esto isticana vrijednost Dukljaninovih
34) v. Moinov Uvod u Ljetopis popa Dukljanina u izdanju Ma- geografskih podataka (v. Sii, Letopis, str. 175). Stojan Novakovi
tice Hrvatske, Zagreb, 1950, str. 23-27. za Dukljaninovo geografsko kazivanje veli da je dosledno i ver-
35) Isto, str. 27. no i da je sau'ialo i za dananje doba realne dokaze o svojoj
36) Letopis, 292: vim inferens meae ipsae senectuti, vestrae po- istinitosti (Glasnik Srpskog uenog drutva, knj. XLVIII. Beo-
stulationi parere studui. grad 1880, str. 2).
37) Isto, 292: quae a pat~ibus nostris et antiquis seni!or,ibus ve- 39) Letopis, Gl. IX, str. 305-6.
riica naT!ramone referre audivi. 40) Isto, IX, 306-7.

62 63
pokuavati da se lU nj1elIDu pronae malIDaJkvo \kmlIllol1loIDo 'llIPO- nitIl!O,ViO shvatanje i osjeanje Bosne utolilk,o je zanimljiV/ijie i,
rite 'koje bi posluilo kao osnova za priblino olcWeliv:anje vre- kao podalu3Ik, u:toilJilko v,a~itie to Se sasvdm .podudara Isa shva-
mena lU klol}em se lime Bosne pl:'~nlijlelo na 'oIvalkJo prostrano pod- tanjem Kdnarna, vizainJtijlSlk10g pisca druge polovtine XII stOl]j1e6a.
ruje, Ali tim veu vanost ovo mjesto fuma ikao politiko
I Kimarmi je Boona posebna ter.iitQlI1ijaJino-ipQlliltiIDacjlel1ina.U
-geog,.rafs.ki podatak jer se 'u njemu taniij,e filkJslilra\ju pojmovi vezi Sa pnianjem o ratovanju vi:Ziantlijskog caira Manojla
o [ugoslovenskim zemljama, koj[ su poenati ve iz Porffroge- Komnena s Ugarskom ~godtne 1150), Kmam prvi !put dolaz;
nJ~ta. DuMganJ1nova d:efriJIlliJCid:a Bosne li odreivanje In!i'elnog mje-
u prlilltiJku da 'spomene BOi:lIJJU i, dajui obj1aJnjenje o ovoj zemlji,
meu o~tall.im kae da jie ona od ostale lSI'bide iodijelij.ena dje-
sita 'u S.!1btji ne prot!ivulI'l.iee BOlrfiI1qgenitovlOm ,pQldatku, nego
g,a,talViie, rpoltv:ruju. Na ovom mjestukrondke navode se iisto- kom l?:rl~ruom te da nid,e POitinjlena SI'\PISIDOIffi velkom upanu,
nego je samostalna sa svojim :ptosebnLm JilVlOltom i posebnom
!I'ijske teritorijalne cjelime koje su u <i:sto vll1ijeme i po1iJtike
cjelrine, madrne, Hrvanska, RaIDa li Bosna. Posljednje dvije su lupravOlffi.45) Ovum jie samo konstatovano jedno !treriitorrjj1allno-
-pOl1itLko stanje,a,H nlije OO0iIJJO 100tiIDaJda oIl!o,t;raje. 46) Dabi se,
'saiSltavnidiijel1o'vi Cpmorvinoige) Srbije, klOja lU kronici figurti.I1a
vie kao g,eolg1rafislki, a manje kao lPolitilkJi POjlaJm, Ite se li dr- ma i Ipri'bllilIlIO, IIlIogl10 odgovoritd i na ovo pitanje, 'upueni Ismo
avmi ll'VIOJt ne .oojea illO>ll~kJo II njoj kQlli.kJo 'll njezinim sastav- na to da IPokaimo, nelcu olrlijlen1laJoiju u ;saJmoj Dulk1Jj anskoj
nim dijedovima, Rako] li Bosni.41) UdaJljem Iteksitu Bosna se kronici oslralntlajlui se na one rnjeooe podatke ollLnoslt!ima i
dogaajima klaji se mogu IIDontliO,1JiJsati drugim vj,emdOlSiuojlTIlim
na ~Ii,e mjesta navodn kao ~em1d,a jednake vanosti i u istom
redu sa ostadim jugoslovenskim zemljama ovoga podruj,a.42) :j'zlV/ori:ma. BOSIna se u iklI1ooici, lU vezi savde liI1Ii rnamje utvre
Oma se, kao :i Raka, naziva prowdncijorn, to, prema smislu ndrn iSltor.ijsldm dogaajima i Iinostima, spominje na vie
Dukl] andnova ItekJslta, luJkJljuuje lU sebi li:zvjlesne elemente dr- ~d'e~sta i rto~~jk kao odreena vea poJii1Jiilka li teritmijal!Jna
avneomg'31n1iziacijte.43) Dok Porffirogenit naitaJvom teri1horiju ej elima. Naveemo ta mjesta kiI1clInIo1okim redom.
kasnije bosanske drave navodi nekoldko upa li krajevakJOlji 1) KaZlujluli IQI napadu Maara na zemdju kJojlom je vladao
s Bosnom niim nisu billi povezani - tavde, nalazili se kralj Oiaslav (u koju je bila ukljuena i Bosna), !kronilar
van njena podruja - dotle ise nr Duikljanskqj kiromioi Bosna
(piOj1a1vljjuj<e kao iVe6ateri:to['~ja,1na li politilkiacj.elina, koja pod 45) Govorei o kretanju careve vojske pored Save Kinam kae'
svojim limenom poveauje vie upa, istono i zapadno od ueg E1tlt aa /;Tiu~ 1:rlOtl /;TtYI"tO, h,'hlpoy bat&ay l!1"tl)A&1 ~o"tCl.l!bv .1ptlYC!~
bosanskog podruj,a" meu njiima li nek'e ikiojekJO\d Boidlogenita Ilvol!Cl: II 1l).1Il&/;Y 1to&iy "t'ijY bpo).'ijv 1toLo6f.1lYo~ Bba&vv "tYj~ ll).).'tj~ 1:BpPLXYj~
~!CI'fli. la"tL al; 11 BQa~a ?U "tiji 1:sP~).lIlY ripXL~otln;rlvlfI XCl:! Cl:u"t1l t!xotla~
niJslu 'sIpomenute. Iz iteiIDsta koji Sie na ItO odinJo,si mogiLo bi se Cl:).). . I&Yo~ tO!Cl: 1tCXflCl: "tCl:tl"tTl XCII ~51Y XCl:I~~ripXQl!svo.. Ioannis Cinami
zalkJljlu6iti da su ,te JUiPe, :bj. Uskorptljle, LuJka i PljeVla na zlapadu Epltome Bonnae 1836. Lib. III. c. 7. 124.
ti. Drinska ~upa Ina !iSIUOlkJU, :bile veQko Isredine X sto1lje6a u 4~) Netaan.),:. naV'od orovi6a (Hist. Bosne, 160) po kojem bi
SJ3IStavu BOlsne.:l 4) ls1liJna, iplolVezalnost I(livih upa IS BOI.W1Jom i ill ~e Kmamove ~lJecl o samostalnosti Bosne prema srpskom velikom
zupa~u odno~lle k?nkretno na bana Boria i njegovo doba. Pove-
BOSInJI DJ.ijeodreenije IllitaJknuta"aJlIi ona lijpalk dosta glasno pm- ZUJUCl pogresno !<-mamov tekst na str. 104 (Lib. III, c. 7) sa onim
itzillarz;i iz dv,a momerutla koji se vicdIllo li kOlnslekJven'bno istiu kJroz na str. 131-2 (Llb. III, c. 19), on je ovako prod.zvoljno sklopljenom
libvtekst kI'1Onike: Pn;o, 1itaiv te:ni!uorij Ikodd. Isastavlja\jlu rna- tekstu naturio smisao kao da je (bosanski) vladar Bori nezavisan
vedene upe naziva se Bosnom, i drugo, cijela ova zemlja sa svo- od ra~kog veli~g ~upana. U prvom odlomku (str. 104) koji je
ukl~plJen .u k~zlvanJe o ratu g. 1150 (v. Jireek, I, 182) Kinam upo-
jim slaJstavnJim di,jelloivima SllloF pod vl.3I6u jednog sltalrjei:ne, znaJe svoJe ltaoce s Bosnom, s kojom se u njegovom tekstu prvi
jednog nosioca vlasti koji se naziva banom. Ovakvo Duklja- put. su~reu.'..dajui o~ta obavjetenja o njenoj politiko-geograf
skOJ sltua?lJ1l k~kva Je ~. to doba ve postojala, - koja, dakle,
mora da Je vec od ramJe bila izgraena. Drugi odlomak (str.
131-2) u vezi je s izlaganjem o ratovanju g. 1154. Tu se o banu
41) Na to je upoz'orio i ii, Letopis, str. 174. ~oriu kae: samo 'toliko da je tada bio vladar (egzarh) dalma-
42) Upor. St. Novakovi, n. d. str. 88. tmske zemlJe Bosne i saveznik panonskog (ugarskog) kralja u
43) Upor. N. Radoji, n. d. str. 6.
t<;>?1 ratu. I ii je na slian, isto tako pogrean, nain upotrebio
44) Letopis, XXIII, 316; XXIX, 324 - Upor. St. Novakovi, n. !'..mamove podatke (Pov,ijest, 461, str. 87).
d. str. 95.
5 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
65
64
opisuje dogaa] Ilwji 'se z:bio u Bosra, lU Drmsko] u\pi: Regnan- 2) PiOltO je pr!ilka2j8l0 rasulo V1eilWke dr8IV1e :koJ,e de IUi8lsltlUiPi,Lo
te Ciaslavo rege, Kys princeps Ungarinorum, cum suo exercitu poslije ik,raJiIjeve iPo~ijle, a zatim di~g8laljle kojli eu poslije roga
venit Bosnam et devastabat atque depredabatur eandem pro- s'lijedillli, Dulkllj1amiln LS1POIffiIi:n:je Bosnu ni vezl IS novom po[bunOlffi
vinciam. Tunc rex, congregans populum, exiit ei obviam in banova u nekim IPI1o'V'itnrojialffia Ikoja de iz 1bli1a pOls1Ji:je smrrtJi Ikra-
Drina iupania iuxta fLuvium... CeciJderunt die iUa innume- lja Paviliimir.a - Bela: 'I'ada je bam Bijele Hrvatske IPO nalo-
rabiles ex gente Ungarinorum in Loco qui Civelino dicitur. 47 ) gu Pavlamirova J1iaW,edini:ma preduzeo da sa svojinn 'url't~k{)lm
Dailje kazivanje odnosi se ma :pogiibijlukr1l'lja Ciaslava lU Siri- Kresimirom IU!POIkolr:i Bosnu li mj ezina hana. 53) O tome se u 11\11'0-
jemu, u bODhi s Maarima. U nalo,j iiJstoriJog,riaf:iji eaglasna su nici kazuje: Cresimirus autem... cum avuncuLo pugnantes.
mi'ldenja o Itome da je DUlklljaTIJinov Ciaslav idermiem sa srp- praedaverunt UscopLe, et Luca et Plova. Banus autem Bosnae,
skim IkneZlom Caslavom, :slnulom K1JolnJilmi:rtOlviJm, o k,onem gorvQ,ri videns quod ante eos stare nequibat ad pugnam, jugit ad re-
Porfdrogenjt, 1!1J.i,elglolv savremenjk. 48)is~, IS dobrdrn T'alzl\OlZima, gem Ungariae-Deinde Cresimirus cepit totam Bosnam et do-
smatra da nli urne maarskogvojvode Kisa, k,O\je se II Duklje- minavit eam. Defuncto etiam patre matris suae (sc. avunculo
lt1!iJnoiVIu :pr~p'orv.id,edanjlu ovog dogaaljia spomdnje, nijte izmilje- suo) domituuiit Croatiam Albam. 54 )
no; :O[)JO se vie puta navoda u maerskim li~voifi:ma XII li. XIII itavo prii:povije::l,amje:kode se odnosi Ina Pavlirrsira li nje-
Sltoilj'oca k.ao Irne k'oje je nosila stara jedria maarska velt- govo neposredno potomstvo (gl. XXV - XXVIII) 10001:avlij,a ne-
kaka porodicae.s'') I II IlmeIl!U mjesta Cdvelimo in Drina sumnjiv nrtsak diilgireSli;je moda, kao posebna tema, razdvaja
dupania Uluxt,a fhrvlham, ii nalazi upadnu arnalla,~idlu sa ime tekst gl. XXIV, u 'lmdod je prikazano stanje :oem[lje posJ:i:je a
nom Idana1'njeg sela CviJI,i:n na gOJ.1l11jOlj Drimi kod Foe te liz lSIla'Vlljeve smrti, lod \tekJSltagil. XXVIII i XXIX, gdje se giOlVlori
svega toga povl:ai:z;akln'll,alk da je POIP DuikljlJniJn zaista ou 10 :pobuni banova u melcim provincijama, meu losta]iJm li u Bo-
vao tragove srpsko-maarskih bojeva u Podrenju li u POISavi- sni (gl. XXVIII), a zatim o Kresim!irr,c)'VIU 'Tatu [pI'\otiv bcsanskog
nU.50) Zakiljuak je potJkr.ijepio utvrenm istorij,sk!im. mjeni bana (g:l. XXIX). Ovi ltelks1:olV!i, raiStwv:lj-enJi pr.i!tom o P,arvHm!iru,
cama o maarslcim prodorrma .pr'e!lm viiizalIlitiijlSlklegralnice na povezani su ilIliae logfkom as1:or.ijSkih dogaaja islplri3J11Jih ou
Savi ii Dunavu modi SlU ISte, u nekoljko navrata, p!OII1aJvil:jaJli SIVe njima. Sasvm De prrodno da joe :f1(llSUllo dira:ve rpOIslije f1aibne
do godine 969. Dva takva pro:dJoraZlalbi1j~ena su u igOldi;na- kaltlllSltriofe i pog~1Yie vdadara iza~IV1a:l0 nerede u njezilniiJm sa-
ma 959. i 961,51) i u taj vremenski 'razmak !padaLa bfi, najvie- stavnim di,j.el:orvima, to su iSkolds'1lii]i jai sasjedd. Taiko ni za
iI'ovaooje, i Caslavljerva pogiJbij'a, ,o!pis:anJa u ikI1Otll!i.ci. I poslje- Kreisimil10lv nap.ad na Bosnu ne 'treba da tm2llmo 100bjlanjenje
dice ove kaltasltu:o:lie plfiik!alz'ane su lU j.edinlOlffi )lolg1itnOlffi [',edu !kJolji u iP'O~ivu PavlimiroV1a nasljedn'i~a da to ruind u Iiinlteresu dr-
o!Stav!Lj:a I1LtliiSlalk vj'eiI1odJmsrto'jn,og p.rii8IIl\j'a. Po kifllljevoj smrti, avne cj,eililine; on lS1e i1a1ke moe obj aISI1~ti n,j'eg1ov10lffi ten,j,OIffi
naliJme, prligraiblih ISU SV1U vlaSIt lU 'P'odedliJnim obl,aJSItima (pmv'i!n- da, ,kJori.slteli se 'OjpItliJm nemdom, poiku~a lPI'IOIi!riJt!i sv;odu :teriito-
Clij'8Iffia) ibam,ovi, r'amiji 1Ili8lffijesnlIci JVlliaida:1'e'vi, Q Slada prislVloljli'H r!.iJjIU [ iUtvJ.4dilti Vilast nad SlUSjednom r2lemljlom.
sebi vlada,r.slke prerogative. ,>iSlicque dom1na'vlerunJt Item am mul- U liJ1iosti DUkiljlaJn~I1Iova KreslmWI1a 10 lmtiem Se l1Ia IlIwViede-
t1s tem!po/I'i;bus.52) nom mjles1lu g1O!1Vlolri, iJi, sa dosta ,dOibrih J.4a~Qg,a, nalalZli hr-
vw1Js:kog :k,rallj,a Mmadla K:mslimiraH Ite 'smatra da je Du:kiljamliJn
za lovov~ljeJme mesltliJmice -bez IS1UiInnje pooodam izVlOr, orpajui
47)Letopis, gl. XXIII, str. 316. ",alf :iz nekdJh IdJoblflilh slta.r1h zapis,a.55) KI'IonoJogija dogaaja
48)De adm. imp. c. 32, 155; 158---9. Na vlast u Srbiji, kako je poItvruje oOISlnovaIIlIost lorve pre1lpo.stavlkJe: SmI'\t ISI!'iPskog kneza
utvrdio Ostrogovski, doao je Caslav g. 927 ili 928 i vladao je jo
u doba kada je Porfirogenit pisao svoje djelo (izmeu 948 ti 952). ()a!silJa.va I(olklo g. 960)za.ista pada lU dOiba 'vlaJdaln!j'a K'reslimka II
(Ostrogovski. "Porfirogeuitov,a hronika srpskih vladara. Istorijski u Rrwatslkod (949-969), a u samOlffitiekstu l{JmnJike !Ilia k8iZiv,a-
asopis SAN 1-2, Beograd, 1948, str. 28-29. Upor. Jireek I, 147).
49) Le\topis, K!omentar, str. 440-41. 53) Gl. XXVIII, 323.
50) Isto, 441. 54) Isto, gl. XXIX, 324.
51) Isto, 440. 55) Povijest, str. 436, nap. 14; Letopis, Komentar, str. 448; UpI'.
52) Isto, gl. XXIV, 317. St. Novakovi, n. d. str. 95.

66 67
kog uporita m:OII'amo()lSlLolll~tti na lIi1Qrlloot hrvatskog vladara o
nje :0 Kresirruirovu pohodu na BO\SIl1iu (gL XXIX), nadovesuje kojem se na owom mjestu govori. Akoapstraheremo epizodu
se podatak 10 smeti lbugalt1S1mg cara Petra {gl. XXX) za ikoju sa Legecorn i Predimirovam nalSilljed.nicima u dJukljans 1kom kra-
Ise kae da se desiia u 100nlO vr'ijerne, Itj. lu~r~jleme tih doga- Ijevstvu (gl. XXXI-XXXII) koju Si:i: odillUiDIo oojlenjlUj,e kao
aja u BOiSJ1i;56) zalttilm, [podaJtak owzaI1lI1lLj,s!wun oSivajaJ1iju Bu- krust:nJi!ji umetak u DukJJ.daJnliinov lt'ekst60) , onda se ikaJZi:~anje o
garske, kJoje jie, \preInia Ikmnici, lUISlJi!}ed~10, neposredno pOlsil:iij,e Predimirovu silnu St,epanu kI'lolnololkibez tekoe povezuje
ernrti cam Fetra,57) takoer je IOtSniOIVan na ,reailJnod poid1oZli. Sve Isa isitOrijlOlffi cara Sanunila ii zetskog V;Ialdlilffii:r,a koda se, pri-
su ,to sigurni :istorijski dogaajli u koje se, kronoloki, sldadno kazana u Kronici, u sultinli podudara sa dmugdm izvorima ka-
ukLalpaJj:u promjene 'u Bosni, j:sp~iane na navedenom mjestu ko u pominjanju i'St'OlrijskJih mjesta i l1nosti vezanih za dogaa
Ikmnilke: BugaJl'Iskti car Petar umro je g. 969, a uskoro za1tlilm, je taiko i u opisu samahdogaajad. redu njihova ~laganj>a.61) Ako,
li pll1011ijee g. 971, predmzeo je ear IVaJn CimJiJslk ralt u Bugar- dalole, iz DuJkld,aJIlii!l'O!va teksta i:slkljummo gore pomemrtu irrter-
skoj kodi j,e, uIjeto dsbe godine, 'ZalVil1eln, stvamim potinjava polaciju, tada se s podaekom o Btjepanu Kresirndrovau (gl.
njem Bugarske pod vizantijsku vrhovnu vvlast.'') Uzimajui XXXI) loglino povezuje IkaJZivaJllje /() caru SamrUlilu (gl. XXXII)
sve ovo u OIbzilir, IPI101ffijene u Bosna o kojima se govor! u XXIX te se onda d rijei 810 tempore-s, kOijima [pOiinje odomak o
glavi KlfIOInike mrOlgle fbii ISe fi!kSlilralt!i na ~I1ij,eme izmeu god!ina SaJm'UiiulU, upravo d odnose na doba StjepaJnlolVa vladanja, Me-
smrti 1S1l'pISlkolg kneza aslava II nrvaJtslmg !k:ra[lja Mii'hajlla Kre- utirn, iz vie z,vo'ra znamo da je u doba Samuilova
simliiI1a II, tj. dzmeu 960 i 969. I samo podruje 'ratovanja, tj. ustanika i njegovfh prvih UlS/Pjelh:a, lU Hrvatskoj vladao
zapadno granino POJdmUijle Bosne udoljn gorneg Vebasa, od- sin Mihajla Kiresimina II, Stjepan Drlislav (969-997).62)
govara stvarmo] geogiI1a:Dsko,j situalcijli. Sasvim je prfmodno to je I IkoonolOlgti.ja dogaaja i geneoloka l lmija i imena vladara
hrvatski vladar otpoeo lI1alt pirotihv SVQg susjeda, bosanskog upuuju nas, dakle na to da smatramo da je Duklja-
bana, pustoenjem @ra,nmmih bOlslalOOkihJUiPa Uskopl\j,a !i Lanke, ndmov Stjepan (~resJJm:i!l1o!V'i(:) identnan sa 'ilStorijSkOlffi li
koje se ovdje, ovom lPirliiliilk{)!m, prvi put spominju, i Pil,jffi7le, ikOlj,a nou hrvatskog kralja Stje!pana Drislava te da se
je u ,P!o.rf1rolgJemtJovu iPClIPilSu spomenuta meu hrvaitskim u- prema tome fi spomen 'o Bosni na ovom mjestu kronolo-
pama. Poimemino spomirsjanje 'oVlihgIianlimih bosaIlJSlkliih upa, ki u/Mapa u doba ovog vdadara. U potvrdu vjerodoetojnosti
koj.e se li u kasn:idim lZJv,oruma spominju (Lija drnena ii danas OIV'ot,g dl~d,ela Duiklljani:no!va ikaZ'i:VIanrja trebaiJSltai 'i ovajj mome-
oZlIlaavaolU iSlte ~ra:jeve), podie vjleroidootoj\nolSt DUlkiljlan'i'llIova !ntat. Ono mjesto odl10mka:o Stj'elpanu g1dije :se govorio IkOlllltlimJui-
rpripovlilj'Eldanja Inla OIVlOlffi mdes'tu ii s~j:edooi lO Indeg1ovom dOIhrom teltu vl!a:da:laoke Jinlije u n,jeglO'V1om k,()Iljenu liJma, upadne slllilnosti
poZ'navanjlU geog,ra:EskJih prilIika. sa od:govar.a:j,Uiilffi mj'elstom kod Tome avhiaikona 10 DrliSilavu,
3) Jo jednom spomeIlluta je Brolslna u vezi s Hrvaltsikom, ovaj to se ,na prv,i pOi<gled Vlidi iz U(ptOlreenJateklsto~a:
put uz ime nde~ilI1a vJJaldara Stjlepana, :sina Kr~simil1Ova, i to DUiikljansfka kronika: Historia Sa[onlitana:
u ,ovom :teklstu: Cresimiro autem natus est filius, cui Stephanus Rosteum (ISIC. SitelPhanum) Ab isto Di:r:sciJsclauo cet:eri
nomen imposuit. Iste post mortem patris rexit Croatiam Albam sempeu- I'egna!v:ernxnt :tn 0I10- sucoessores ,eiu;s ,r,eges Dal-
et Bosrnam, et post eum semper regnaverunt in Croatia (iZJo- a:ma (succeSlslQres ,eilus - i ma1JLe et ematie 'appel1lalti
sta'Vilje:no: successores eius; 'll O:rlbtnijevu p~ij,evodu stoji: Il che /SuDii postJeni).63) ~unt.64)
fecero etiandio i suoi posteri).59) Ovdje Sie u tlI'aenju hrolnOtl'O-
60) Isto, Komentwr, str. 454: Ovako Dukljanin bez sumnje nije
nikako mogao da pie.
56)v. S.ii, Povijest, n. i. mj. 61) Upor. Raki: Borba Junih Slovena za dravnu neodvisnost
57)Letopis, XXX, str. 324: Eo tempore defunctus est Bulgaro- (II ,izd. Beograd 1931), str. 31 li d.; Jireek, I, 149-151; Ostrogorski,
rum imperator Petrus namine... et Graecarum imperator, oon- Geschichte, str. 218 i d.
gregans vaHdam f,ortitudinem gentis suae obtinuit totam Bulga- 62) Sii, Povijest, 464 i d.
riam suo que subiugavit imperio.
58) v. G. OstrogorskJi, Geschtichte des Byzantinischen Staates 63) Letopds XXXI, 327.
(Miinchen, 1940), str. 209. 64) Historia Salonitana (izd. F. Raki, Zagreb, 1894) str. 38.
59) Letopis, XXXI, 327.

69
68
Rwziliika liizrneu jednog :i drugog liJzvloIm samo je tU 11JO/me to je vomu zja IOIVO doba.osim ItO' i'e kod ,vizaDit~jlSlkiolg lk!nol11liJalra os-
splitSIki arhiakon, 1ZIreiill.ji i obrazovaniji pisac ]z sredine XIII noVInJO' Plfl~Piovij'edalDije .ilSlPmtjelnO' mnogim pO'edinO/s:hima,68) dok
S1toiltie6a, !biJo sV(jestarn vanOlSiti 'oilIlijenioe da se, sa Drislavom, se DUJkljlanm ograniio nato da samo 1{jon:statujleterliltorijaiIJnlo-
!iz:mlijenilo meunarodna poilJolaj hrvatske drave iUJtaliJlm to su -poQ\ilti[{Jo Ista\nje tU balikanskim zernhjama iPiOislbij.e ,definitivnlOg
otada injez:i:ni vladari diaibivaili zrialkove (kiraJjevSlke 'vlasti i vlast sloma drave makedonskih Slovena-kada j,ecaIr Vlasilllije II
nad dalmatmskim gradovima laid vruzantijiSkiog cara "te oo se kao stvarno pmlliri:OV1izanlti.tiskiu vlaet na itavo Bakansko polu-
njleg;o,vi eparchi siNe [paJtmiJtiJi n:aziVtal]i 'krailjevlimla Dai1matie olSlttrvO. 69) Duld] annlI1lOlVto rralbr,ajlanje slovenskth ~ema;Ir.ja 1mj'e su
eIt Orto,aitie.65) DUlkJlj,anin nie uoavao 'OiVIU lin(j'enicru, Rili je tada :i tom priJ1iIlmm dole pod vizan:1liijlsklU vlast (Bugarska, Ra-
ZIll:OO staIl/je Iktoij,e je iz lllie slii.,edi!Lo, Ite j e smatrao pol1Jrebn1m ka, Bosna, Dsfmacija ,i prsrnorske ,olblasti sve do donije Dal-
da" kao li a,rhlialkiOllIl Torna, nagILasi kJontiiJDJUi!tet dJinastLj,e tpOISlJi.e macije) OSDiO'VaJnIO je, dakle, na ['elalniirrn 'iln:Jenic,ama, the ga mo-
Stdepana KJresdimilroiviia. Jo jedatn momenat u:kia~je na vje- emo nizeti u 100bz:iJr za, klflOnJoilol,.\{jo odreivanje njegova podanka
rodostojnost 0V10ig mjesta. Duk[jalIllirn, naime, ovdje lnialg11aav,a o Bosni na mnom ;mj!Stu.
da je Stijepan, pio :smtrltJi oevo], viadao Hrvatskom i BOIS'Ilom, 5) U dogaajfma etl1deseltiih godina XI SltoilJje1a, kojli su
dok za njegove nasil.O'etdJniikie kae da ISU tpOlSl1liQe InD'etga IUIvIi!jek ulz'a"v8lni nastankom U Zeti ipod knezom Vojislavom (u [{Jromlidi
vladali u HrVtaJtsfuad, 1aJlii. ne i u BO/sni, Jktada se 1000d(jev:ioo me ,kralj Dobroslav) protdv villzanl1Jioslke vlasti, wala [e, prema
spclminj;e. Time jie, ind.il'elk1lno, konstatovana Jedna sasvim mo- Dulkijan'inovnr kaziv,81Il'jIU, indirektnog uea i Bosna. Ona je
gua ii vj erovatna iSl1JOIrfitiSlka sdJtuacij'a koja j e pfloozill!ai:zli1a iz tada, ikao ii Raka, jo lllV'iti 'ek Ibi[a pod vehovnom mau VIi'-
opteg sltanja Dri:s1'avbj 'eve drave nastaJ10g neposredno lpiOISI1ije ~ant~e, te jie vij;z'an1Jijlski car, pokreui vlojlSlkiu protiv zetsldh
njegove smirlti. 66) Citav niz ,UJtvrrenih is1JO/r1ij!Slkiih 'lindeni:ca i ustaneka, (rlJaSltoj~ao da za :tu akcija; pridobije raloogupana, ba-
sl1Jan,a u ikioJ,e je kr'OII1Joook1i uki1op'!d,en Dl~kljialIlli!DiolV spomen Bo- sanskog bana i zahaimskog kneza. To je ru kronici reeno u
me na navedenom mesi1Ju doputaju da i ovdje potramo I~ro OIVIOIm :odillomlku: Audiens praeterea Graecorum imperabor quod
ThOI101ktu 1000ijiEmltaciju u trert!itranjlu Bosne ikoo draV1ll101g orga- evenerat ... misit statim Leqatos cum auro et argento non mo-
nizma. dico, ut darent iupano Rassae et bano Bosnae et principi re-
gionis Chelmaniae, ut mitterent exercitum et gentem supra
4) BOISIl1Ja se, ,naidal1jle, iS/Plom\ilnde lU :kronici lU veai IS IvizanltJij- regem. 70) Ostali dogaaji pirlikal2Jarniu krtOln:icl.i u [{JOIj,e je uk:l:o!p-
skom 100kUipaoiQlom na've6eg dii}el1a baibkaln51kih zemaJ!dla u doba Ijem olv,aj podalta!k tO BOIsnFl) podiudarajju SIe u IOlSl!lIovi s ka:ziva-
cara ~asiJIija II, Iknji je, pOSll~je :sboona maikediOlnske d:ralVe i njem o !bome wem~nu bQtilsikiotg Sikli[iice, a mOglu s,e i liOlgJiikii laJkio
1Smt'1tfi. nje2linOlg :potS!J.ij'e!dmijeg vladaIra Ivana V~adiJsWav,a (IOI8), 'ii~veSlti jz opte sIi:tluaCli.ije tU :kiojoj se n,aI~azillO' ViiZJa'nJt~'s[l{lO' caflSltV10
tprOdredio pod svoju vrhlOVIIlu vlros:t meuOiStalJilm. zemljama i 'tog,a vremena, ,.\{jao i liJZ prilika koje SlU z'emilljama b8l1klaDislkih
BoSlIllu. O ,tome :se utelkstu kae lSI1tiedee: Post morten Vladi-
slavi, imperatoris Bulgariae, Basilius imperator caepit debelIa-
re terram obtinuitque totam Bulgariam, Rassam et Bosnam 68) Georgia Cedreni HistorialJum Compendium (Bonnae, 1839) II,
468-9.
totamque Dalmatiam omnesque maritimas regiones usque in 69) Ako Skilica (Kedren) i ne spominje Bosnu meu zemljama
fini bus inferioris Dalmatiae.6 7) I lO/vdje i'~prliJarni dOlgaaji li nj,i- koje su tada dole pod vizantijsku vlast, ta injenica nesumnjivo
hov k'l:'lolIl101oam ["ed podJuJda["ajlu Ise sa stvarn:om istO/m.ti,'SIk!om si.- proizlazi iz drugog njegovog podatka u kojem se kae da su caru,
tuadjtom, te D!u:k[naninovlO lmz:iJvianje Ina 'OIVtom mQ'6SIUU ni u e poto je pokorio Bugarsku (tj. zemje kojima je ovladao car Sa-
muila), prila i meana plemena Hrvata - xal 'tell I}p.opcr. 1S&Y'l 't6iv
mu ne pirO'tuslovi Skill:ici (Ked'renu), g1avnlOm viiza:ntilljs:kom iz- XOP~Cl.'tii\v - (II, 476), to je sasvim u skladu sDukljanovim
navodom o Vasildjevom zauzimanju zemlje usque in finibus infe-
rioris Dalmatiae. Upor. Ostrogorski, Gesch. 220; ii, Povijest,
65) Isto, 38. 482.
70) Letopis, XXXVIII, 346--7.
66) v. Sii, Povijest, 471, d. 71) Kronologiju dogaaja u vezi s ustankom u Zeti, v,idi Jire-
67) Letopis, XXXIII, 344. ek I, 170-1.

70 71
Slovena nametnute od vieantijsloe vlasti ti nJjelzitnih pwvliJncriJj- dje je podata/k'O Bosnd uikiLOIPlljen II 'ka:z:ivalnjle 10 inae poznadim
skih organa, DoIk je Vasslije II, u cilju p'aclii.~kaicie pokorenih dogaajima li. /PIl'i'lJiJkama, rume on dobiva na vj erodoetojnostd, 75)
slovenskih naroda, vodio rauma o njihovim pmikama, mogu 6) Konano, Boona se u Kronli.oi spomilnj'e u vezi s osva] a-
nostima i 'Uis.tailJje:nJim oIblLajima, dotle su !l1Ije~olv.i :nasilrj,edniiCi, ndljma dUlkljanSllwg kllaIDja Bodina (1082-1101. g.). POI1JO Sie, po-
lo!lNlo,re:ni i svjesm e~SIPOInen1Ji velikopoejedndke lkilase, puta- 61hjeSlmrti svoga oca Mihaila (rex Michala), posredovanjem
jlui uz viida svaki ddavnli rezon, odbacili sve obzire li zavela hamsllmg aJI'hiepiJsIlJopa Petra, ii'zmi1'lilo sa svojim roacima, Bo-
jedln!u bezobzirnu lpIoilJirttilklu poreskog iscjeiv!alnja i!l1oikih sloje- dlJn je zauzeo Raku i postavio <tamo dva upana deouria sua,
va stanovrdtva. Sada Je i na podruju nedavno iP'OI~Oil'leniih Vukana {Beleana) .i Marka, koji su mu ipolJoiilli zaktlJeltVIU Vlje:r-
slovenskih zemalj a md'eISlto l'anijeg IPoreza iU mlaJ1JuI"i zaveden po- nosti te za sebe i svoje potomke 'PI1imiJli obavezu da e birbi
rez u nlOVlOU i utjet-ivan ibooohziJrillJO. 72) Kad ISe jo nizme u obelr podlJoilni tkrraljlu i njegovim nasljednicima (ut ipsi et filii eorum
da je krajnje odsustvo odgotV:OII'illJoslti TU vrhoviima vLzanltlidlslke, dr- essent specialiter homines regis Bodini et filiorum vel haere-
avne uprawe OVlO!g vremena, la naroito 'li samom dvoru, mo- dum eius).76) Poto j,e taiko uredila ISltv:ar.i sa Rakom, zauzeo je
ralo pogodcvata svakovrsrdrn zLoupotrebama u provinoijarna.t) Bosnu li u njoj postavio za kneza Stefana (Deinde cepit Bos-
onda nam Duktl(jianiiruo,v opls pI1Miika u Zeti, dalt u 'rl!j'ei1ma nje- nam posuitque ibi Stephanum knezium) 77) - vjerovatno pod
~OIV,a ikiraiItja Dobroslava (Vioij,iwav,a) ,kiQje jie ovad~o'V()lrti!O naro- LISI:I;m uslovima vazalne vjernosti pod kojima ISU UlpanJi Vutkalr
du karl ga jie podsuioao Ilia U1sttanaik, IiJz~leda sasvam vjerodosto- li Marko JQob:ll:i Raku, Odlomak kronike moji se odnosi na do-
jan i realan, zasnovan na tadanjem stvarnom stanju SltvaI"i li ba duklj'anSlk,ihkrall(jelV,a Mihaila li njegova silna Bodma (gt XL
odnosa II zernlji. 74) S jedne iS1t1"a:Ile opte stwnje iSilaibiOtsti tadanje i XLII) - ukoliko SIe ilJie ISlutinske sadrine IpriJpoVli'edanj'a-
Vii'zantije, a s druge strane be~olbzitrIlli postupci prema narodi-
ma k,ojli ISlU u 'biwo ,kioj,em obliku bilJi 'li zavtiJsnosti 100 ove drave, 75) Dukljaninov podatak o slanju poslanika u Raku, Bosnu i
i~azilV'aH iSU megodovanje li ibune,IDao to .je bliJlo II Zeti, illi 'ilglIlo- Zahumlje u cilju pokretanja njihovih vladara na rat protiv pobu-
'I'iilSande V1iJzantiUISlk!e vrhownevlasti, kamo [e, kao to prema Duk- njene Zete zanlmljivo je uporediti s onim to Skihca (Kedren)
llJaInlinu .ii~g1leda, biLlio u Rakoj, BIQIS/I1Ii i ZahUlID~j'U, Jer, vladare kae o vdzantijskim pripremama za ovu 'ratnu ekspediciju: Kad
ovih vazalruih z.emailjaitlrteballorjetekzlatom.iSlr.ebnom pri- je Stefan Vojislav poeo da sa svojim etama upada u susjedne,
Vizantiji podlone oblasti, naredio je car drakom namjesniku da
dobiti da vre SVloQU va:z.allJskJu dmnostI pokrenu v:o!ilsku :pmtli.v pored vojske sa drakog podruja skupi ,i vojske susjednih oblasti
piotblUnjeiDJe dnuge vazailne oomLj!e II Il\jlihovom susjedstvu. I QV- koje su mu podreene ( ... litt ~ x~L 'tlXli (l'tP~'tGiIi 't/i)v ant\j6v'tllJY
'to6'tljl&ap.ci.'tmv Xot~ ot6't41 unox.tp.sVllJY - Kedren II, 543), Jo vie upada
u oi podudarnost izmeu ova dva izvora na onom mjestu gdje
se, u vezi s ovim istim dogaajem, govori o carevim instrukcijama
72) O ekonomsko-drutvenim promjenama u Vizantiji ovog drakom namjesniku gdje 'ima i tekstualne slinosti, to se vidi iz
doba d 'o tome kako su se one u raznim vidovima odrazile u ivotu ovog uporeenja:
drave vidi Ostrogorski, Geschichte, 225-29.
Skilica (Kedren) : Duklj anska kronika:
73) Isto, 228-9. Skilica (Kedren) kazuje da je svemoni eunuh
Ivan, brat cara Mihaila IV Paflagonca (1034-1041) nudio na pro- (; 'MoVOP..xoli (tj. Car Kon- Imperator ...... m:isit Durachi-
daju dravne skube xbvrov npo'tt&sIl6VOIi 'tetli &PXlXli ), da je nepravdi stantin IX Monomah) . . . 'tip um, mandans cuidam Cursi1Jio
popustio uzde (X"A~vbv avat8ou, li.~tl(tot, ). i da je !itav sv,jjet ispunio 1;6'ta dPXov'tot 'toti AuppotX(ou toparchae, qui illis diebus Du-
bezbroj nim nevoljama (J10p!(J)v (lUWpop/i)v' btl.n:A ',aa 't~v o(xooJ1I.V"I)V,; da su T plip.p.CI(lt a'plo'Aa6n~t 'tov i)n: otin6v rachium totamque terra m Du-
inovnici samovoljno uzimali danak od stanovnitva (lX~aii\, 't/i)v 'ltpt- li.&pot(lott 't06 AuppotX(ou Aot6v (l'Pot racinorum tenebat, ut con-
1;/i)V (jl0p0),0Tollw'tllJV 'tou, iTXllJP(OU\j) i da nikoga nije bilo tko bi 1;to,tx6v. (II. 543). gregaret omnem populum ter-
vodio kakvu brigu o tim pojavama (ltot~ It'l"~avb tnt(l'tOOCl'1JV SAllJ 1;t&al- rae Durachenorum -
J1!VOO 'tiilv Ttvop.evllJV ) - II, 526. XXXVIII, 347)
"Quare tam grande malum sustine1Jis a Graecis, govorio
74) Ova dva gotovo istovjetna teksta razlikuju se samo u tome to
je Dobroslav (Vojislav) svojiim zemljacima. Iniuste vos iudicant, se draki namjesnik kod Dukljanina zove Kursilije a kod Skilice
bona vero tollunt, uxores adulterant, filas vestras virgines corum- Mihailo.
punt et polluunt... grande et grave malum est hoc. Letopis, 70) Letopis, XLII, 360.

XXXVIII, 344-5. 77) Jsto, 361.

72 73
lima sigurnu istOlfaOlSkJU :podlogu ak ii u neloirn dJeta~jlilma. Cit1lJV god. 1150, nego njeziin postanak pomjenimo do granice ,koju de
niz liJspr.tanih ii:stOI1i:jslkih Idog,a;8Jj!a s Jcojirna je povezan i po- positavio .iili, rtj,. do god, 1180, i:palk nema nliJkalk\7log osnova za
datak o BiOiSl1Ii, i vie navedemh lii.Jnos1Ji nalaze ,siglU!I1nu potvrdu pretpostavku dia se u oworn vremeruu, itj. lU drugo] pol1Jo1V1iJni xn
u drugiirn vjerodcstojntm iZJvorlima. 78) Bodinova osvajanja izvr- ISI1JoJjea do god. 1180. mogao o Bosni IstV/oriti pojam kao oo je-
ena su, ~po svoj priilici, II godiJnama vetiikJogVlizalnti.jrsko-mJnr- dinom uS1ta'1[jelnom dravnom org,alni'ZJmu sa osnovnrn oibiljei4,ji-
rnanskog rata, :kJolj:i Je zapoeonormanskom opsadom Draa ma draive kakav se ISltalino javIda u kronici. Bosna .tqg.a 'V'I'Ie-
(1081) li 1pi00tmljao soe do ,g. 1085. 79) Alko sie Bodinovo :osrv.aj,anOe mena zaista .n~jle ImolglLa dia na savremenjka lOISItaJVli utisaik nekog
BOISIIle i Ille spominj e lU drugim dzvorisna za lona doba ono j e faktora, vrli1j!edJnog da ISe Itaka. konsekventno i taiko esto spo-
sasvim u slk['adlu sa sltvalinlim dogaajima i optlim pr.illJiJkama minje u veei sa meudravnim odnosima dko nje;tiJm manje
u kojima Ise tada lIlallaziJla Vliza,I1Itija, nominalmi vrhovni go- ako je ona, kako je rnislto Paulervtek otpoelasvoj dravno-
spodar nad zemljama II OVIom dijelu Balkanskog pO[/UolsltTva. -poli'tikll rvot sa ulS,pOlSItCJIv!j;anjem ugarske vrhovne vlasti.
Beznaajno' doba bana Boria, oijem se dl}eIovanjlU li Bosni
U navedemdm podacima Dukljanske kJI10lniJke imamo, dakle,
zna samo toJiilko da je vrio vazalsku slIiUbu za ugarskog kra-
jedan neprekdmut nriQ: kronololdh IUJpar1ita, vezanih za poznate
\ja li 'vi:zantijlSlko~ugar:SlkJOIm r:arlJu 1154, IpreklilnlU1lO ije 'V/ilZJaJIlItid-
islUorlijslk-e dogaaje !koj i se mogu pOitvrdii:ti lPodadma liz drugih
ISIDom okupacijom Ilm:ja .de potrajada oko 13godlina (1167-;1180).
vjerodostojnih dzvoira, a koji su se zbivali li vremenskom raz-
itavn 'OIVO doba ibOlsanske .isuOIflije, oskudno u :ki111J1Pll1iij!im doga-
maku od sredlme X do kra,da XI iSI!JOI1[jela. 'TIalkv,a k,r'ono101/k,a
ajiima i sasvim u sjenJi ugCJIr:skio-vrizantijlS1kih odnosa, lsiilgumo
uporita lIlali smo za wlid!eme: 10lkJO god. 960. (doba srpsko-ma-
Ill'i'}e moglo stvIQmiti 1011llalkJO odreenu ii ill svijesti defindtdvnosta-
arskjh borba pod knezom aslavom); 949-969. (doba vlada-
,llolelnu :swi,rou o ovoj zemIDj,i da bi j'oj jedan savremendk mogao
rija Kresmdra II li HrvatlS<klolj); 1018-1025. (doba konanog
davati makvni ulogu li p:r'O101S1ti kKllIDVU jiqj daje duJkl(j,aJnJSkli kJI1o-
sloma drave maJIDedlolnlslk:ih SIIlo'v,ena li uS!P'Ois1Ja,vI:janj:a v,i1z,alnrtJi:j-
nJi,'alr. NaJ(pIr!oltiv,l1allwa slnka o rITjloj stvorena u pmlJOISlti i tra-
ske :v:lalsrtli nad rbalikall1skim ze;mJOlama pod VastiJUj.em II); 1042-3.
dirana na orvaj illi ona] nain ka:SIl1IiJjlim g,ellie.raaiJjralma brila j'e
(doba ustamka l1.l Zeti pod knezom Viojislavom); 1081-1085.
(doiba u rkiojem jie dJu:kI:jansk'i !kralj BodinZJau::wo Raku i Bos- to]ilko odreena i tolliIko li svilj'estii lukm:ijernje!t1a da je Illi bez-
nu). Ni~jle nam bii[a namje,r.a da utv:rujemo !pojediine OJoig'aaje naajn:OISt B!OInil6eva VIf'emen:a nlije morglla zaJSj,eni',ti lU lS'V1iJjesti sa-

bm,m~sike i!stOll~id'e lovog penioda (IDlm Ise !i ne mogu iUltV/r:di:1J.i na vrremenilka. S dnulge stralll1e, naveldenra mjesta o BoSll1li rpTedsrta,v-
Oisn:o'vu dosada piOlZJnaltih izvora) nego ISlamo da Duk~j,all1lil11JOf\"o :IijajlU rtOlI'ilko ,Sltilsko iorrg'Cl\nlS!ko ;j,edinstvo ,sa 'OiSta:tim ltelkSltQm u
SipominjCJInje Bosne fiksiramo UIZ nekoll1ko ilstorij.sk.i datih, po- .lmOem se n.ailaze da se:ne mo~e ,gOVOIriti 10 'eventuahnlim lilIlr1JeflPo-
tv,renih i po~natj;h .i:z ,drugiJh vjelrodo:s1tojn'ih i1zv-ora, da bismo IraciJjiama Ikals:nlidlih pr:epiJsiIVlaa. Mi ih, daik,I,e, 's punim praJvom
rulSltaJll10lV ii'lli !k[[1QinollolkJi ,okvir li ,kJodi Ise mqgu ukiJJoipli.\ti 'il1!jergove moemo knolI1lol101k.i smdielsltiJ1Ji u IV:I'Iemell1lski olkvli.1f lU ikJo/jem su r,e-
OIpltle narpomene IQ! Bos:nli. Ne uziJma.j1U6i 'll olbz!i:r ikiOlnka:-ertJne po- dom na,vedeni 'onJi 'ilsltOlflijslk.i dogaaji li Ilioll1losJti kJr'olnilkce lkiod/i se
jedinosti, mi iz Duk[jlanlske kronliJk'e moemo, rIDao 'u:tvrenuli mogu odreidliti drugim 'izvoriIma aza koje je Spomen Bosne telk:-
IIljenJi;cu, izdV/oj!iiti j,ec'LajTh ,ustaJ:jen 'OIPl1i pojam -o Bosni kalkalV ,se s1Juamoverzaln. O~o Itim viJe Ito iDUlk:ljanslm rkron'i1ka in'ije prv,i
o njoj .izg,raidiJo do DUlkJlj,all1lilll1ova vflelmena !i kalkJav SIU 10 njlOlj i'zvor :koji ispomiln'je Bos:n:u, nego se inastalVIlja na Po;f1firrogell'itov
imalli [)Iisa,c kllOlllliJke li njeig'OIvi \Savremenici. Pl1i 1JOIlIl1Ie, mislliJffi, podata!k, ikoji, Ikako ,:;:mo ista1d.i, o ovoj 'zemlji ipCllk kazuje ;nel,to
ne \treiba da nam smeta eventua[na pne!1Jpolsltavka da jie kI1olIlli- vie nego'to se oib.ilno pre1:lpOlslt<l.V'~i'a. I, uzima,jluli u obZ'1r isa-
a'r POljiaJm BO!SlIle SVlOlg Vlflelmen:a pro:jioiraJo li da~jlu p,rol1olslt <ve-
mo ;Ojpte DUlkJlja;niJnoiV1ekolll1Jsrtartwdide, 'mIi !iz n.jE;1gOiVJa 'telksta o
zavi ga lUZ rranlid,apo'ZJnaJta ilStolrlidlslka 'ZJbivanja ci dogaaje. Jer, BiOiSlIli, kio.jli Ise10ldnOlsli na [)leriJod !po IPtillicli od lS'ooddJne X do kradla
a,IDo i me IUSvojimo MoiJnof\"o miljenije 'o pOSltanJkJu kl.lOlIlik-e oko
XISI1JOIljea, mo:emo 'utvrdiiti da ,j<e Bosna lutOlm 'Periodu tpred-
iS\taVllja[a jedan .terli:1Jocr:<ijw1IIlo-lpo'1iJtiJlki lOirgCllnizam !lijleSlu gr,Cl\nlic.e
78) v. JliJreek I, 172-177 i napomene na Itim mjestima. u pravcu :iJstok--,~alPaid olbiUihvatille podruje !Old gOI'1I1jj.e Dr:ime do
79) Jirreek, I, 174-5; Ostrogorski, 252-3. g()lrnjeg V:rlbalsa; da j'e za iJtaVlo to vrri!jeme imala re1a1tivno

74 75
organizovana vlast li. noeioea Vl1asti koji se naziva banom sa
I~vi'esnilffi vledarskan obiJ1u'e;jiima; da se Bosna, u tooanj1iJm ma prinude pribavi potovanje sebi ii svojoj porodici. Jose,
.meudravnsm odnosima uzapadnom dijeLu Ba:lkansklog polu- u 10IViO doba, ne moe govoreti o postojanju drave - jer .jo Ine
'O'SItTva, nalaZJila JU istom redu sa Rakom i Hrvatskom - po- prOISIt:ojti jedan od hi!1mJih uslova za bo, naime jeddmstvo temi.lto["ida
evl od vremena rasula aslavlljeve Srbije, kad 'Se od :nJi.e lod- - aili se mO'JegoiVlo['iilti 'o postojamju od naroda odvojene v,LaSlti
vOijliiLa; da se, i porod povremene zavisnosti od ,susjeidinrlJh slo- II 'P'OijediilI1Jim oblastima sa ma i mdndmalnim stadruim funikcid'ama.

venskih drava 'iiLi od Vizantije, odrala kao posebni organd- Formnranje veeg jedii\nlslt:ven'Otg ter.i1Jooija vrtlo se postepeno,
zarn, 110 je slbka HOISiI1e IIDoti,a Ise lizgradiHa II evijesti savremeoka sastavljanjem ve postojeih oblasti. Po kasnijem stanju zna-
dn Dukljanimova vremena. mo da je u ovorn s8lSltavlianj'll bliih i daljlih oblasti krisltailliza-
ciOIIlJU jezgmr predJSltaiV'ljllli'a Bosna, lmj,a ve sredinom X stoljea
obuhvata vee podruje ii obiljeava posebnu ter:itoIiij,ailno-1Po-
litiJiku cjelimu, Njezine granice, 'istina, nisu konkretno odree
lilI
ne, aili nemanhkakva :mzlLoga za pI"elbp()1S1ta,.~kiUda iSU !b[I1'e mna-go
ue odonih klolJe joj daje Dukljanin. O nairni nakloji je do-
Ostaje nam, da iz navedenah poataka polcusmo dzvesbi
lazHo do sastavljanja randje odvojenih oblasti jzvori ne kazu-
zaJkiloulkle o ranim poecima dravne organizacije Bosne i nje-
JIU ntiita Ikonlk,reltno, pa jie stega lSIuvlilI1io u[plu'taiti se u neka zak-
nom daljem TazV1,lluklu do IUJslposrt;a~lj,aI\ia ddaVlOO,pra'V1nJih odno-
Ijuivemja o unuuralI1ljlim rakJtOlI"ima OVlO,g procesa na osnovu
sa IS Ugarskom, NOmlk,o god SlU izvomi za ovaj period Iblolsansk,e
:op1Jeeme zakonomjemostd ekonomsko-drutvenog lI'azv~ka.
li's1JolIiije 'V1I'lo knti podacima, mi moemo, na II)SI1JO,VU onogato
Blie su nam spoljne okolnosti ikoje su mogle da 'll tom smish;
smo II tdm liIZVIOtr!],ma Inaprilj,ed UiSltalI1JovJJli, da, barem u naijosnov-
djeluju d uhrzaj'u stvaranje saveza izmeu iOdVlOjenlih oblaJSti
,nijim crtama, ,pratimo razviitak ivota Bosne od IX do doraja
,naidi zaj edmike odbrane telrl'.JtOiI'tijla od ispo1onih lI1ie\PriJjla:tlllija, na
XI stoljea i da u tom ,razlv!ii1JkJu 'Uuvl'ettmo nekJollikeeltalpe ~oje plriimjer od Bugara ,i Maara, za koje sema da eu u orum
su znaajne za formiranje dravne organiza,ciJje na njenom te-
virememima l&tVaJI'nJO ugmo~av,aili :i pusl1JOIiiili zemlje juno od Save
rUluorijlu ,i koje emo lovdije iIZ:Loliti.
i Dunava. Pouni au za to BOlrflir1ogenliltovi podaci '.0 bugarskim,
1) Prema onome to smo naveln iz franakih analista i Ibo
esto ponovlljenim, uznemdravanjlma Srbije [lmj.a se proteu
je, kako je gore lisbaJkI1Juto, dO/plunJeno Porfirogenttovsm ipoda-
gotovo na 'liJtavO jedino stol1'jee, od Vlastlmdra do aslava; o
cima80), na :terilboriji 'll poeadnrui dalmatinskog pr:imorja"to jest
polouajema Bugara da prodru ill Hrvatsku, najprije pod Mi-
na '1Je'ritoiI1ijiklod,a [e, pored poirneruino (spomenUItih ohla:sbi,
hajlom Borisom, zatim iPod Simeaunom; o srpskim pretendenti-
OIbuhva,talla li ono 'Podruje na .Imdem se .:fJo.rmira,la !blosallska
ma Ikloji ISU se pJred bugatr,skim najezdaJmasiklaJnj~'~iu Hrvart;s~u
SlI"edll1jlOvjel~oVlna dralV1a -- bl110 je jOl ill IX ISboiltie6u Vlie iolhL8JSltli
i iOldalVlde preduzirrnalli aJkClije za polvJra,talk :u SrbiJU; o TIaIselJa-
u kJojtma se tada ZCIJwavalo ipI10ces :izdvajianja Vlla:s1Ji iz plemena
vanju stalIlJOiVfnitva Srbijie po Hrva1Jskioj li Biugamskloj Ii drugim
i injezinog prell8Jenua lU ruke sltar:jlei!na IIz OOI1elelnih lpol'odJica
zemiljaJma82), meu kojima je, !po ISlVlom geogI"afiSklom p01Joa!ju,
za kJoj,e ISe vjemv,a'ID da vUiku pOlr~jekl0 iz nelk1ih Istarihl'odov,a
prlije sveg<a mog,la dia bude bOlsa\IllSka ter!itorrija. BiOsaruska ,te-
&wje d'e na:I'Iod bofVIao. Ovo je iZI'liito reeIlio za M[hajla, sina
J:'Ii,torija, 'll tada:nj'i!mbiugarSlko-s~kJim li bugaJI"SIkJo-hrwatskim
z'8!humSlklOlg alrhiollllta Vi.evl,'a,11du genealLolglidlU Pio!ffiI1ogenit
pove~uje ,sa daLekom p'l'o.liOu jo od prije slLovenske lSeIoibe. 81)
odnosima" b~la je pI1e1l.azno podruje i :neke V,I1S1te poilalZna eta-
Ono .ltorvanjie moe bitizaJSInovanona predain,ji:ma mi:1Jsikesa- pa ,srpskih em~gramata ,s Ikojeg &u oni V'I'~tli :pQ~uaje da B~
drJine, aI1i '~srbo taJkJo !iIlJa ,aik'tuaIDnom, novom dirubv,eno-eikloniom- ga,re !potisIliu iz svod'e zemlj'El i ,preuzmu vlaSlt u njOlj. Ov,o VTl-
Slkom :pQLLolaju .stanj!e!Iirne i nj<egolVe porodice - .po}o~adlU kOO'i jeme, koj,e je za Boonu i [pOdI1uje oklo Bosne obi1lov,alo !pI1O-
ga je i~dlizalO iznad naroda ii davaio mu mogunost da Slredstvli- mjenama 'i OIPaiSnJolsmm:a, moglo je Jaklo pro/izvesti U11Jicaje koji
su djel1ov,ali u pI"aVClU spaj,mja hhirih i dailj.ih u.pa oiklO jednog
8'J) v. napomenu 29.
81) De adm. imp. c. 33, 160.
S!) If-to, c. 32, 159.
76
77
centra na kloji je onda postepeno prelazile i pclitiko vodstvo. peruodu konano uvrstrla li j'edna Vi1aJdalaOik!a dJinas1llua sa utvr-
Sv,alklodm,iJl1!iem.icada se Bosnajbez ob2Jira na !njezin tell'liJtlO!ri- denim redom naeijeivanja u j,edtnJoij pOJ."OIdici. 84 )
jalni obim) sredinoen X sl1JoJ.jea kod Porfirogenta pOljav1:jluje
3) Kada. je, uskoro pJ()lsafuje smrti kiIia'lj,a Bodliina, rta\SltailJo uza-
kao posebna cjehina oibiiJljeaiva zavretak prve faze 'll procesu
jamno zatiranje izmedu dVlij\u grana d:uJki1jlan:ske dli\Ili3JSJ1J1je -
forrnioanja prvioMtne bosanske drave.
koja prema Duik!ljiaruinJolVlu prlkazu ima dosta lOibiiJ.j~a krvne
2) U dalj-em procesu, ikoji traje do XI stoljea, dravno- osvete - dolo je do drlQlbljenljla DukljaIllSlke kiraJ1j,eVli.inJe, do
-politike konture bosanskog teritorija postaju j,aJSnIije i odre- upditamja Vli,zanitije, ZaJt:im .i Rake; Ik,ad je DrU!ik!lja hil,a vlie
enli;je - zaihva,ljutlui lonliJm podacima Dulkl,Lj'aooke (kiI1oniike za objekat u ,v,iiZwntiljlslkio-r,ai:kJim. odnosima nego samostadan :falk!to,r
kioe, kako smo ,vildJjeli, moemo pret[Jolstarvliitli da su vjerodo- u tadanjim poJ.iti:kIiJm dogaajima - prekiJdaju se J'laiDlije uspo-
stojni. Daljim procesom ~a}an:j,a - pTi emu su sada mogla stavljene weze izmedu BOISIUe li Duklje, te se Boona ii glubi iz
da igraju ulogu i plt'li'SilllJna sredstva, primjemtiiV1ana iz ojaai!Jqg daljeg teksta Duikljamslke 1ik!1'Iooiike. Samo jo na oeooOlm rnti,estu
centra - fOlIimi[',a[l;a je 'u tom perodu vea pOiliJtiJak,o-,g,oog,rafSlka spomenuta je kao Uitolli~te j ednog od i1IaruOiva diUikJ.:j.alI1isik!e di-
telt'liltlo:Jii.j.a koja se naZJtv,a B!()ISlI1Jom :i ikoj,a ve [ma OOI1lQlVna OI1>i- nastije koga ISU gIQDI~1Ji njegJo'V'i i[:>II1OI1lilvnici u Dukljli i RakiOij.85)
ltieja ranoeudaine drave, Dravna v!l3JSJt oSl101njelI1!a je na no- Ova imjendca, tj. da je BOlSiUa mOig!l,a da pI'1UJi Zaltt1Ju jedmom
vu drutvenu Masu rodovskog [plemstva. Prema DukJ)j'anmov:u, pretenderrtu kojd se tu osjeao sliJgumilm od sViOijih nepn:iij1wteil:j,a
kirOlIliOwokIi neodreenom, podatlcu, bosansko plemstvo (mag- u Du'klji i Rako], gJo,V!oI'li za 1Jo da de BOSnia tada, u samom po-
llJWOOs BOIsnae)83) .rano ISe 1P00jwvlljuj.e ikiao svlj,elSITlJa dmntvena [kla- E.'l1JkIu XII SI1Jouj,e,a,bi,la, samostadna drava, netZaJViJslUa old Duk-
sa koja ima odluujueg 'Uticaja na priJliJke u redjli. Bez oibzilra Ije li Rake. Ova mjentca ikJojla se :iJndiJrekItI1!O moe ilZvesti iz
na prvobizno lP'oltiJjleklo IUJStanove bana i p'rViob:itni ik!ara'lder i Duk!ljani:noViUl IbelkIsltapOl1Jwet1la je i lUa\pri[j1ed navedenm Kina-
oblim njegove f'untkclije, on se saida, u ovom periodu, [pod aVilljuj,'2 mQlV\im podatkom, 'anJije u p!f'OItJiv'lIjeju Ini sa prvim ugan:.sk!im
kao noailac O'rg.alnli~QIV,ane vilasti na odreenom li iI'eWaltiv:llio, SI1Jail- dolcumentom o ovoj zemilijli ilzgJoldfu:ne 1137. ,gdje je ona oznae
neomeenom Iter.itorli'ju i kao predstavnik te vlasti 11 spoljno- na kap bosnensis iClJuoaJtJUS,86) 'liJrne (je, :i s ove surane, dzraeno
piOiHtiiklim odnosima BOISIne. Ovu odnosi lirrnail.i su povremeno priznanje postouwnja drue tradlcije >o dravnom iiJvotru BOISne.
rOibl:ilk za'vIisnositi,ailii vliJe u fonmi lVaza:J'iJ1Jeta bosanskog bana Proces formiranja srednjovjekovne bosanske Idtrmlve zapo-
prema susjedinim slovenskim vladanima iill:i prema Vlilzanttji ne- eo te, paralelno SJa raspadanjemrodcvske orgatnlizacritie li aiJje-
gIO :u forrrui piodaniokiqg p'owo~ada zemlje. Vidjll1i smo kakav je
panjem drutva u Mase, V1e u prvim s1Jol;j,eima poslije dose-
tl stvari !bio v,a'zal:ni lodnos <bosansko,g Ibana pl"ema v1zalntijskom
ljenja SllO:Vlena u OIVe ,kinaj!eve. Razvlij,aju:i se poiSItepel11JO liJZ je-
CaJIiU u dolba 1USltwnka kneza Vou,islava u DU:klji I tada, i u dnosJtavnih oib1ik,a 'i ISIPJ3j anjem dijlelOivla 'llcoelinu .prVJObliJtln>i
drugim ,wnaJ1ognimSl1JUlaj,EwlimaIstepen vaz,a1]sltva iD!ijie p'1'I01i!zWa-
terlil1JOilli!'aJ111Jo- 1pOOlittkJi organizam dobivao d,e 's V1'Iemen'Oilll sve
z.i1Q jz pr,aVinO u'tvrelIllOg pOlloiaj,a zemlje prema dI1ug1od drav,i, kon:ik!n:etni1j1a oblliljeja oI1ganiJzorv:anedn:~avll!evl3JSJtli. U diravno-
neg,o iz Sltvarnog, aki1Juelniog odnosa snag,a li optih Ipmilika kioje -pr,avne odno,se s U g,arsiklom ula je BQsna !IlJe kUio slk,up p,Lemena
su u ti~ale :na taj oonOls. Raspadom CaISilaJvJj,eVle drlaJve iz.gJuibHe
JkiO(j.a 'balda jlQ: MSU m,La meuSioib:ruo pov'ezJalt1Ia nlilkaikv\im lVlr;im
su 'Sie ranij,e veze sa Srbitllom, a SamUliLaVia OIS,v,ajanUla i ;ratovi
dravnim vezama, nego k,aJo gotoVia dJrUiva kojla de u nove
iI'alS!kl]jlmalli su dio temlel1ja vizanHjsikru wholVlllu viLast naJd bwlik,an-
skiim ze.ml'jama, koda se, li ipo!'eid IUIspij!eha Vasiiliijla II, vie Ill~je
mog.la uv,rSltiitli ikIiQZ ttarvo XI stol'jee. OVIO je doha biIlJO od- 81) Na dva mjesta Dukljanske kronike spomenute su enidbene
luinlo za sttabliaizov,amO'e bQlsansikJog dra,Vinqg 1Jelt'litlOlI',i,jla i wasti veze bosanske sa rakom (gl. XXXVII, 343), i dukljansloom (gl.
k,Ojj\a sv,e oo1'looeni}e prima oblHijleja organil2lOivane feudalne XLIII, 365) vladalakom porodicom. Vidi i Sii, Komentar, str. 458.
dr~ave. Ro nekim zIlJa:cIima mqg]o W ,sezak]jui1li dia se u oVlom 85) Letopis, XLIII, ::S65-6.
86) Fejer, Codex dihl. Hung. II, 88:... quod rex Bela ... in
conventu StrigonienSi ubi filio suo Ladislao communi regni consilio
83) Letopis, XIX, 312. Boznensem Ducatum dedit ...

79
DIPLOMATSKA SLUBA U SREDNJOVJEKOVNOJ
odnose ulazdla sa diu!bo1ro ukord'[enjenom 1madicij!oon. Ova tra-
BOSNI
dlic.ija II kaJSlIliddm obicirna dravnog' ivota Bosne vI~dna je u
daleko veoj mjeri nego uticaj/i ugarske drave i uga'l'lsl!mg fe-
udalmng drutva.

Radovi Naunog drutva BiH III, Sarajevo, 1955,


str. 57-79.

.. qui bene guerizat bene pactizat . . .


(Iz mletakog uputstva za pregovore sa
Stjepanom Vukiem Kosaom 1443)

VJtjesti o slI'eliManju meunarodmh odnosa putem utvre


nih d.liplomalbs:kih formi vnlo su stare.TiOI starije su same for-
me koje su se, u vddu obiooJja, UJsltallile meu pojedirim etni-
ak1im grupama mnogo mn;ije nego to je o nDhn:a ma to za-
biljeeno. U anbikim cfuvi.llizacijama s vremenom SlU dostigle
vUsOlk stJepenl'laf~nl1ral1losrtli.. U ranom srednjem vlideku, II doba
ve1fuk!ih varvaJI"Slkih seoba, ViJzantija je, dia ba se odrella i prola
sato marije tete, rprIimjenlililVa1a dJitplloma1lsk!a sredstva vie i
etilkasnije nego sredstva oruja idJuill putem bogate rimske
tIradicije ;ali ne bjeei n:i od toga ida svoje dlitpiliomaItske metode
prIilagodi novom vremenu, novdrn prlillJilka.ma i potrebama. I
sam/i varvael nas1loe dia putem poslanstva i pregovora po~
.s:1li:gruu ono to se moglo .ptost1iJi bezupotrebe slile ilili da silm ili
pri1jetnju silom, upotll'.ijelbe samo kao sredstvo prlitiSllm da bi
ubrzalii uspjean zavretak pregovora. Brzo se kod var-vara
'UikOTj.eln!jUljlU i nek1e dipdomatske norme, makar li. u gmrbom obli-
ku. Osltavi!ti OO Mamijti u1fusiak lSOOg1e !i mom na drugu pregova-
rajuu stranu, - odavno je !i kod varvara vaslo kao piI"VO pra-
vilo diplomatske vjeItli!IlJe II menmarodnfmpregovorema u:koli~ko
su se, naravno, .VIOd1i.<1i na-ravnoj nozi. Istorija hunsilm-Vlizialllbij-
mh odnosa u At1iilllinJo doba daje rjeitih pmmjera za oo. HunskJi
6 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
81
80
~azvfutkai deutvenih onosa u njoj. Dip~Qmaltsdm sluba, kao
k!ralj, da bIi. !isJtakloo 5iV'ODI\l vanost li mo, waio je 448. 19 P~7 jedan vid i jedna manifesrtlac~ja draJVIlogliViOI1:.a, odraavala je
ko \SIViOijih pool1.anii.IkJa, upuendh I\l Oairli.grad, ocara 'I1~oidlosIiJ a svojom 'aiktli!VnJOI:U 'i IUSlp;jesima, SMOIjim !Ukupnim k\l1a!l)i!tetJOlm,
da mu, lU SlVlT'hu pregtOlViOllla, pD:aWje PlOSl1alI$\tVlo ISIaSItav1JJeno e r: stbeipen razvinka ik!olIl!OtIDJike drutva i drave 'll pojeduncrn eta-
od ma ikakvlih 1(judi neg/o oo najrVilih dvol'sikih :dioiS!1lo0alIliSltvem- pama nj,ezma uzrasta li nOezlilIlia padanja,
ka.') U hJtmSkJo-vlizanti.Dslkim odnoslma poSl1lojral1Jo jie iineilw ne- Na ItleirliJ1JorlijlU rkioji jie u lt/oku Ikaanli11eg JrIalZvtL1lkabiiJo obuhva-
pisano pil:1aVlO iiJmuJnliJflelta p'ool1anliJka rkiOlj'e je ~1loIVJao i hunsld OOn granicama Sil'OOnjIOlvj,elkIONIlle :bOlSransike drave prve znake-
vIl:adarr.2 ) Riad su !SIe :tlOJmlmI1ale V'a1r1VaJr$kie dJr~a~e Illa zapadu, ve samostalne diplomamske ak1JiJVIIliO\Sti ne naWaiZi:mIo 'll Bosni
'OIdnOlSli meu njima li. sa dalij[m lS'Vtijietom u:reiJva1i. !S1U se ne neg;o ill Z:aihJumlll,ju. U nizu slovenskih knezova ikoli:ma, prema
samo lSiilJom ii.raJtiolm nego li preg1OV1OlI'imakio,ji se vode putem :iio!t"muiliaro VJi.zantiljlSlk'e d'VIol!1slke kam.ce~auii)je prve pioilJO!VIine X
OIPIUlIliOlIDlOelIl!i.hpoollianii'kia" meunarodntm !U,~orvlOlTIima koli i se ut- stloiljeia, pripada ItIiJbula arhiOlIl1la li :m.atni peat na alkltmma koj~
VlI'utilU :U2.laijjaIDlIlim pol~a~aIIljlem zaJkiLertJve, :daIvaJnDem 11JaIoca, da- ilID se 1lpuooju, l1JailJazli ISe i ZJahJumslki knez.) Iz Piolr:fli[1ogenitoVli:h
lr.OJV:a,~altJroaidii .skiliajPlanU,emern:itdbenih veaa.") podaltaika moe se zaJkiIjulitli da jeZJahUiIDlSki knez MihClijwo u
JunJi SmOl\l1eIl1i., brzo po zalUZliJmaJnju !ballkrunslkiog podruja, ZJa:mrenimVJi.zantJi;j'Sl1m-lbUlgaJrlslko-lSrlpsikillm odnosima lP!t"VIih dece-
zahvaeni ISU d!ipromaitlskiom aktlilVlIllOlu v~aJIlItitislkie drave s je- nija X sl1l00je,a iPlolkuaVlatO daig1ra lSamolSl1lallinJu poillilti!ku mogu
dine li trltmisJkeCll'lkve, liZJa krotije je lSillajjlallia fralIllaJlka drava, s doo- sa ciljem da se, plofdiraVia)IlJjem dobrih 10d:IlIOISa sa Bugarskom,
ge strane, PiI10Ices Ikrlistijlamzac:ije Jruulih SiJiOlViar:a Iliige ste '~Vli~ V8llolbodJi plI"liltlts:ka sVJQljlih lIlIelPlOlSII1edin1ijih ISIUJSjroa, VlilZantlljie i Srbi-
jao bez svjesnog uticaja ovih f,akJtora. U dvorskim prevratdrna 1 je. Da bt zadobso nj:egoViiU naklonost, o/n j,e lobamjesrtiJo bugar-
IlIaJSIi:1ruiJrn smjenama vladara kod daJ'1matilniSkl~h Hrva'ta druge skog cara Simeona o rpiI1eIg101V10Imma vizantijiSllmg prefekta Dra-
polovne IX kod lrak\iih rSocha u prvim decenliti,ama X
a, Leona Rabduha, sa srpskfm knezom Petrom (Gojnikoviem)
VIi\j.elkiar Laiko' se m'O~eIllawetli IiJgr.a rimske ii.. vlilZantijlSlke kojli. su !SIe godme 917. VlOldllilii negdijie na !Oballii Pagamije i bliJ1i
d'iiP[IOIIDaitlhje. U zadiOlb~janjIU \ulticajra na dvorovima sloven- 'Iljpe1'lelIl:i rpiI101tiv Bugaeske, MIiliad1JOiVo SaloptelIl(je bilo Jie glavmfm
sikihvl1adaJrlaIlli.tjre IbrlJla bez dijelJoVlam.j,a dip1Joma1lsikia uglaiIllQISIt, POVIOdOlID bugarskog napada na Srbliljukic:J{jli je zavren zbaciva-
li.iziI'Iaena i!lialI'looilto utlil1lUHISlanju, Sl1a1U1Il1atJa na Ito dia !piolLaska :su- njlm Petra GojiIlliJkioiVli6a i 'dovoenjem na v!1:aJsrt !biUg1aJrniko.g o
jeti .dllinalSfba !kojli SiU se telk IU1ViI'li:Vailli 'li Vllalsm. S vremenom se vjeka, Pavla B1'IaIIlIoV!ica.6 )
ustalfo i iUtwoemI1oo rkoj'eg se u Vl~antiij'sI{lO dVOIrlSlkJoj :kanoe- Izv-om pooaoi o :TiaIIl'oj is1Jorfuji same BOSlne sVJe dio 80-tih
lIari.jjii.tI!:'elbaJ1lo Plrlidr'~aVlal1Ji. u tlirt:ulllilSlanO'u silioiVIenSlklihknez?lVa u godina XII Sltlol1jlea 1JoiJJiIklO su iOlSkluJdiIlli. da !l1ialIIl ne dJClidlu g1o!1loMo
pti.smeIllom SaJOIbil1aaJju (S njlima. 4) Sa srtabrlJ1iZlorvianjem prvIh rc1Jr- nikajkav !Uvid_u njezilIle odnJoSle Sla sill'\j~ednliJm dT:a1v,amia kiojdbii
alVlIllih ~aiIlliIzama korl Jiu2mih SLoiVeIt1a poinju Iiklold InUli:h da bni relZuJ1tJaIt S1a1ID101SltaJlne poJ1.itlike. U~uiliiIIlIOiVO i NliIllOlSl1avll.tieV'O
se 'ilZgrta1uljl\lli lUIS1lalI\jluj~u fuJrme u meudir'JaJVI1Iim oidinJOISiima ,koje: doha los:t\l1anenli su izvj!esniU!SlPileSli ru uVlr6iiv1alI1ju dir~av!l1ie Olr-
u plDileltikru tieid.inOlS1lavne, s vre~eIIlIom. doibi~ajU. har,em. ~ ,:oon1Q!W ganllizac~je. Oni Sili [pil"looZl1az1iJ.1i lmJ1.liIkJo iLZ spoiljni:h Olko/lJl(OISti, 1Joillilko
ti.pILIIleorlte dfup1oma,tsikie itJeh,nlike !ka~a ule.I~a Uioiblicaaen,a .u i Ii.IZ samOSl1JaIlm.e dipLomatske aiktliVln:OOI1ii IOIviih ViLaidaJI'la,kDlji su,
saMreIDeIlIOIID iSlV'ilel1:iu. Telmihku iS/P'oIlJnopolliJtLoko,g saorbroca,}a
baJI'lem ,pOlwe:meIIllO, UlS!Piti1evaJ1Ji da SiPoIli.ine dkol1nOlS1:li. iJSiJmrfuste ZJa
lrod Ju~nlih SWalV1enJa SlV1arI1ailli ISU ne samo SI.PKJIlljIIlii :Ultioa,jli i UZIOirli pQlSltizaIIlje UIIlIalPrijed posltavljenih cIi.IljeVla d1Ii. da Uiblaie njli-
neg\O ~ v1asltlii1Je potrebe li mogu'IlIOIStIi rkOljle SU proi~ae:ill1e Iiiz stv,aiJT- hoVlo lIlIepiOiV'oI1:ji!lio dij ,e1JOiVlaJIlij,e. NjiiliOlviJm IUi~OVlolI1ima s DUlbno'v-
Ille snage f'eudailJne dra:V'e kalO ~ralZa i ll'ezu1Itata ekCllIJ.iQlIl1lSiog nikiOlID, KiuImOiVlU (1189) 'i Nliinoslialvll!jeMU (1240), slLgurIlIo \su pre't-
hodiilii preglolV'olrfi, taiko nJi1Ita lIlJe znamo .o tehnici :i pI'!oceidJua:li. pll.'ie-
H. Homeyer, Attila der Hunnenkonig (Berlin 1951) str. 84.
1) gOVlaI1a1nOia. Tada j!O nema utvrenih :fiDJrmi. Ili d.lijpi1Jo:ma:tsklim
Isto, str. 95.
2) ,... T I. PI!1eg',oMoOC"lima; one JlJe!k pOlti.lIliju da se zameu pri prvilim kiomci-
(P. Renouvin) Histoire des relatIOns mternatIOnales. om .
'l)
Le Mayen Age, par Fr. Ganshof (Paris, 1953), str. 36 i d .. ma bOlSaIIlISIke dir'iajVe ika pil"loiriVla'Iljru meudria!V!I1lih V'eza. Di-
4) Const. Porfir:ogenit, De ceremoniis II, 48 (kod: RakI, Docu-
menta str. 416. G) De adm. imp. Ed. Gy. Moravsclik (Budapest 1949) s. 32, str.
5) Isto, na li. mj. 156.

6*
82 83
p~omatslkli poolJ0'V11 jo ISe svravaju lod :S1Juaija dio s[lIladia di- Dok eu prwi bOlSa[)Jskii banovii lSV'qj1u dd.pLomaltskJu laikilJiJVll1IOSIt
rekrtmJilrn jpiI'!egovolI'lim:a samog vladara sa predstavndcima druge podeavali prema piri1lilkama kOlje au im nameta'le SlPKJlltilne oikOl1-
ugovarajue strane. Ninosiav jie sam 'u iPI'!altnjli. s:vidjdfu boij!8im nosti ii vaza1JnJi odnos prema Ug,alr3lkJaj, od dvadesedih gladiiIIlia
plUllov<a!O lU DUlbrlO!V!I1fuk da hi dovrio pregovore li. pe.rLe~i:I1a1O XIV sItioilde1a ve se moe glO!vlOIriiti '0 :SlarnlOISltailinIo pOlSI1Jav1jenim
ugovor, Dolkiumenalt 'o ilJigOVlO!I1U sainjen jie 'u dva plI'iimjeI1ka lod ci1)jevtlima dravne poiliiJtfuke k!0Ij1i sekonsekvenno IOI:ltViair'Uj!U pod
kojiJh je po jedan zadrada svaka ugovarajua strana.t) Tako S~jrepat1lOlIIl II li TvrJ1Jkiom I Kotromantisna, Ovi Ciiljevd. proizla-
de 'UlOinjieIlJO s\ig!UriIlJO prema IUJOiOiaQleIlJOO praikJsi duorovake kan- zilli ISU iz 1Jadalnjeg stepena ekonornelcog Ir'alzvitka, iz 1looalnjeg
ce1arlij!eDJaStla~od u r-azgranjenom saolbl1a6aju sa ISlPOiJ.Ijnlim sVliQe- ekonomskog standa kotie de Bosnu dovelo dio lir:1h r1Jl1goVlaJkiih
born. Prvli. PUlt u slk!lJaJI)oojlll meudrevnog ugovora basa\IlSki veza s ib!lliim i dal1tiim ~em1)j;ama li kOlje je, ,sltJoJg,a,zahtijeVial10
v'l8idalr nas\bupa Isa svojim bodjariima -vtlasre~om kladi zajedno veu silioiboidu i samostalnost II S)poiljnoipOJJirt:licklim i . e!k'Cl'IlIoms!klim
s njim predsta'Viljladiu dlr&VIU li. pa1aw ZJaikIlJetVl\l na utanaen! odnosima. Shvatala ih je Ji podravala vladajua feudalna kla-
ugovor, Ovakva forma ugovaranja pona:villjailia seesto u kas- sa kJal()glLavmrr ~olrilsini!k reIllatli'V1n'og prtvrednog napretka. U
ni:j:im Slool1jlocima ii saavdrn je odgovarala sutinli iQlrg~<acij!e ostViar/Lvafnjj'll olVlih ciLj<Ma dravne politike bosanski vIlIaidaIri
bosanske SI"ednjov'jQIQiWlJe drave, ovoga doba moradi su se Sll'U~i;lli li di!pwoma1Jsk!imsreldJSItVlima,
S pojavom h!elreltlillmg bogumilstva u BOISnIi zemlja je drola Sito i vlie nego :oiI'!Uj>em -li'a~m je i ovdje klala i svuda, tada i u
IIIopasncst da bude prcstim objektom 1S10'mIe interVielIlC!tj.e mim- svim vreme'I1lima, arsaga OIliUja bii~a faktor 10 ikojem oo z,a,vfus6.)J.,i
ISke ~urlijre li ugarekog d~OIl1a, te je 'OIVU opasnosturebaio IOl1Jki1o- diplomatski tU.S1Pjesi. Otada poinju dase ja'Vl1jaju i odreenije
niti d.dJiplolIDaitlsIkim :Sifiedistv[ffia. I Kulin li Ninoslav nalS1Joj<a1iSIU forme m diplolIDal1J.sIkJom ISIalOlbra6aJju ,sa ,spoiI\jnlim :sv1i!jel1:lom -
da p~tanje heretika urede direktnim pTlegJoViomma s iriim:.s1kiom brez rSUmIlje nauene od Dubrovana, Vremenom, duim iilsiku-
kJutrlij'Oiffi i1:Jime 'llga:nslklom kr.ailju oduzmu vaelog oruane in- stvom i paid uilJicaljem pralki1Jin\iJh potreba ove se :6OlI'fme <izgra-
uju u IUlStaITlj<enu Jtiehnli\kiu spoiljnOlpoiJ.liltli.kJog saobraaja ~akva
tervencije. Kiu1JiJnl0lV'i posrednici u Rimu billi su dubirlOvakii
nadbfuSkUIP Bernard ii8irhJi:akJoo. MClJr!itn.8) k!ojii iSU, iizgLeda, 'l1JSpje1i je, ug]avnom, svuda bliila uloibiJa,jelIlia u ISrredln)jo:vjeikJQIVI1lJom svi-
da prlidetnjekJUIl'ije svedu (na zalhJ1lj,ev da ISe ban li :pl"ed:sitav<nicli jetu. Od St(jepana II KioitlI'lomand.a kJo\i drae olt Save do mo-
bos8inslkih heretika jaWllO odresnu hereze. Akt odreanja (1203) ra, ot Cetine dIO Drene ~oikio 1323),12) bosanska draVia obuhva-
lSiookic:ilondisan je zatim li od uga:rskJog lkimlj<a poilo je s1i1ll balila tala je prostranu, stailinJu i 's:reJeinru teTiitOltliJj!U !te jie ve S1arrnfum
Kuiliina lU me !SIVIOIj:e zemlije prillIllito jiednos1Jra/I1lU obaCV18Zu da e tiim ullilievial1a !duno Plo1JoiVal1Jje ISUisj,edi!ma li hut/lifLa kJodnjih
platiJtli 1.000 ffi!lIliaika sreh~a III S]JUadIU da prekri ru1JalIlia:enrl. s,po- ekonomski i plOililiJik,i iinrteOOS za lOVU zemiljjru. Vei 27. maTta
ralZlU!ID. 9) Ugarski balj fUJThgiJra ovdje kao gar.a[)Jt spomzuma i 1324. zakljiUJe[)JQ je bilo-ru dlllooorvaokJom V>ellii!kom vti:jelu da se
Iizwill1ac salUkci!jla, a ne kwo utSlI1l1k u pTleglo>vlOlrima. DiimelkJtni poatlju d\vla VillalSte1i[)Ja pro ambaxaltolribulS in servli.1ttiio commu-
pregovori bOisansklog bana sa mmSlkJOIm kUDiti<om, bez lPoo,redo- niIs adexcel:lenrtJemvliJ'l\lltll drom!im1m Si1JeiPanurrn ducem UlSIOIre,
vanja Ugarske, 'Z'IlJa.illi S!U i preu!tno plrizna[)Jje i'zvgesne samo- BoslSliJnJe 'It de la S~eelt la[Ii:OIfU1m pliuir/i,ffiJolruJllLooolr<um ... .13)
stal1lnoo'1Ji Boone u meuIlial10ldnim odnOlsima. l O) Slino jre postu- Damje je :zakiljlUeno da mru IrepubIrma !pIO pOlS/lanicima urom da-
pao i Ninoo<lav /iiaikJo ne uvliljek !Sa tiJs1Jim iU!S!pj1ehom. U njeg.olViolj I1QJVe u vrlijeooOlSlti od 150 pelI'pera. 14 ) Giodlill'lJe 1327,<kiarla se
b!OSa(rlls/k!i bajn sla mno,g'O 10dl1'U1noolti I uspjeha UjpliitalO u ZiamIre-
odIbl1ani \Old qpltJu,bli,kJOije SIU 1247. i 1248. podizane !pll'iorl1iv Illjleg.a
iz Ugarske, ima iiJZvjetsnih diplomatslk<ihaikoetnJata sll'iaiUnaJtJih na plirtanjja Huma fi .SIllsj<edmh oibilJasrtJi u .kJoj'imaje ibio ZIaJilntetrefSiO-
Ilia <to da Ise nj'egoiVIim :nE1pr1iljlatel1j:ima u Ugall1SkJoj i RJimu oduz- ValU D:uooQiWl.ik, DubI'!OIvani mu aliju 'u \SIUS1'eIt sVieianlo posl:an-
me ffilOIra1lIlio <CJ!PI'Ia1Vdanje nepiri\ja1JelOlskJih akcija prortJiv Boooe .11)

7) Mikloi. Monumenta serbica (Be, 1858) str. 28-29.


12) L. ThaJloczi, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens
8) Smiiklas, Codex diplomaticus III str. 15.
im Mittelalter (MiinchE:n - Leipzlig 1914) str. 15.
") Is10, str. 37.
li. v. Raki, Bogomili i patareni (Beograd, 1931.) str. 388. 13) Monumenta ragusina I, 115.

11) Cod. dipl. IV 341-342. 11) IHto, na i. mj.

84 85
SWlo - SIQll\1;~ lambaxtaltioo:lesaid hJoowanclium warn excel- ?SJam~staI1inoj diilplomai1:JSk!oD iJnidi(jlatJiJvIi b~a!llSlkiog vladara kioj,a
lent1iiam _.15) OV!o jie prvi poznMli pl'li!m\iie'.r dia Dubrovaka re- gezadi:-ai1a u meunarodno odnose :AOIdJUI!lIalV!lJjla, Barl!kana a Ja-
publika 'Ulma,zuje boeanskom vladanu poastl u DOiI"mikiOlj,a je drana l IPI1Vi IPokiuJa dia se ti ddinOiSii samostanom diplomat-
tada bina 'Uloibi,,aj,ena u meudravncm saJolbliooau. iSkiom iJnter:V!emIC!ij,om ffimIli'emJe !Il vIlIasi1JiJ1lu kJoofust. B11e.govOlI'li za-
Posjed j,aidJnantSke obale od Cetine dio Neretve doveo je poi~e1bi II VeIlJ~cijli na inli.CiidlaltiJvu 'b()lsa/l1lSlkog bana, nalSl1JaJVflje~1i. su
Bosnu u bJfi:e odnose sa Mlletaklom il."epwb1iiktOlm [~I'Ia!dlcwlima .~ ~ Boom \k;~o jte, lU itJ~ IPOISiIJu, bio upuen m!J.iltalk!i po-
srednje Dalmacaie. Mleani kao v~an fak!totr na Jadranu ulaze &aJnJnk. ) SaV'e~ mJ'e ~aren JIIr u 'tom momentu nJiJ.j'e OlO odgo-
u dallje Slpoil)jinlOlPo;liJtrlikierp!1anOlVe bosaI1iSkIih viliaidwra u ndihoViim 'V~'I1aIO mieil:I~lk.1llll n~JeI1ama. BregQJVlOll'i ISlU, u najveo] l1laljn-o-
odnosima prema Ugamkioij i J,aJdiI",aIlSlkioo:n prrlJmOil."ju. 8 druge rsti, Il!aStavlJemkad Je 1345. zbog Zadra iiJz]jito tU.g,arsklo-m1e11Ja:ki
strane, rm1et8lka Vima, 'll borbiza previlast InJa JaidlI'lalnu nauna rat, 13. felbJ.'iUaI~a rte.godlill:l.ezaJklti)uelIllo [e lU mle1Jalk'om viijeu ida
La je s Romom li uvlliatlil1a je u svoje dJi.ij?lomru1lsike Iklombiilnacij<e se bosanskom barni kao pOlS1andcli. poallijru dva redovnika i Ito ou
kad god 'lli izg1Jetlailio da bi SIe uz nj,e2Ji!I1lU pomo mo~a 'OIS\tV!ari1Ji to wood rtajnO/Slti (cum quam OaJu1J1orr'!i modo fieri poterbt) 'dia mu
I1aVl!l101Jea SiiI1a na Jadrarn; ili slbV!OIri1Ji prevaga u mletarklu ko- 2JahV1Me Ina diobroj voilji i dia ga pridiolbliju ea pJrliJ.jla1Je1jlsl1JvJo i
nist. Mleani SU pil'IavtillJnJo ii. reallmo oQjenjii.'V!ailJi lOMU ulogu kodu <I1~OlJlOist !pl'ema stvaJri ll'elpwblJiJke (ad mducendumeum ad arni-
bi BOISna, prema tardanjlolj njezinQj /StrJjaz!i, iIllIOIgla da odigra u ci\tiiJaJrn et favorem nostrum et agendocum iIl:0IS\1Jr0T'UiIIl).21) Re-
njihovrn oontOlSfumJa prema UgalI1skOlj. Upuuiai, 13. II 1346, diQlViIlitdi su liJmailli da pmprem:e tlo. P1osl1anik, Ikio\ji j,e 22. felbmua-
pcslanstvo u Bosnuoba-azlagadi 'su svojru ,odI1uklu time ibo bi ra 1346. odreen da poe ti Bosnu, upuen je nafraora Pere-
nakfonost hosan/siklog bama mogla da bude od kOirlifsl1Ji za re- ~rtlJni~, UtliCaljllllU. HooO/SIt na banovu dvoru, 'u I,kiO/ga SIU M1Jelani
publlikiu (qufua muilJbum conerre PQlteiI"&t negctiis IlJOlSI1JrtiIs facere lllmallli [pUno ;POIVOleI1enOe.22) Te godine odJviljlaJo SIe izmeu Brome i
banum BOISiSine fa~OiI"a)brli1em nlOibiJs).16 Iako V1aiZM u.galI"Sko.g kra- Veneci!je ~rJJoi'v Idiiip~ornraltSkIi !SIaIoibI1ooalj ISa 'estim OIbrttillllla !koj i
]jra, 81lj~an Kotromant, jula 1343, 'radliJo jie ipollajiIllO na savezu SIU odraavali stanje lrartruOlUih SIlIagJ!lJ kod Zadra, Poetkom
s metakim g[1atdiolV\i:rna u Darlmaciji IkloOli je, ~g'ledia" h~o CUJpe- lalPl'Iiffia bOlSlanslkli fpiOslaniilC,i izniJjleilli su pred m!JJertJaako vfiljooe ba-
men pil"lo,tiv UgaJl\Slkie. lVU1eani, Ip!OI%O SlU oCJi(jen!ilrl. stvarnu mo novu IPOll:l.lUdJu da iSle p.rimi ~lreldJOIVIanjla izmeu Ziall1aJ6ernlih Slma-
bana (inspeota poitJelntliJadiomiinli baiIlli), 'oolulillli iSU da pQe nj'e- ma, Viitjee de sa zahvsllnou [pll"imiJlJG POOllud!u i u1Jom smslu
g'o'V!o na:sI1JoD,amU,e IMO OVlOig ISave~a qufua dicIta un~o facer,et mul- odgotVIolt'illo iplooliainlicima (... res:ponooai1Jur ,ambaxiiJa:tooous bani
tum piVo Da~Ott'le iIl:os1l11a'l1um (l~vitaltulm ... , 17) pr~ffiVlail!i su Bossmne Il"lelgI1aciando ei de hms, que fecfut Iiin hO!!llOlrem It OOiIDIDO.
da u savez ue lSJ:'IPsikrikill"allj ihmnatski velliJkJalli~bamotnles 801,81- dum hulirurs diomin:ii ... et ... de oolIllSiillto nobis dato IPelr erum de
voiIlQe); tra:illi iSU, oipll"eza J'ladli, dia ISe u ovim utanaenjlma ni ~i!1JteIlldQ aJffibaxatamaJd d:ictum ,regem s8C'UJI1idium exposition.em
umQm s1Juaju ne pominje Mletaka Rep'Ulbllika. 18) Iz !podataJka dllc1JorUJm ,suoI1uroam'baxaJtorum). Izrazili ffil mu svoje puno;po-
o lo,vfum pil"egoVlo,rimla prvi PlUt doznademo neto o SJamo,j rpr.e- vje'rentie li, pll'eklo nO,e~Qivlilll Piolslliai11l~ka, zamolili dia lim ii IUbU!d!ue
oedurli pTlelgo1vaiI"anjla kJoo,a j,e tada ve bli!1a !Ulobiad'eiIlJa i u Booni. saoiptaJVa, SVio:je IliaJm61'le li dad!eISlaJVj el!; U ovoj slt'VoaiI"i (Elt lideo ,euro
Mletaka vladJa [lIl'ilmiJla je haJnjo,va izas~aJIlJ~ka (ambaxiaJ1lore.ID I1QIg.amus Wnsllanter, qUialtieinUS cum iJn ipsIo magnam lS!Pem eJt fliidJu-
dJomimii bani BOiSSiJne) 1ki00jli. je PI10000 pl.iJ.smetnu piOlI1Uikiu bll!llOVU cliJam veilJuit lin :fil1a1tre etamlico caiI"issimo habeamus, veliit no,biiJs
(am!baxllita iin 'scrip1iils dalta), a zatim je itaVIU stvaiI" i lI1lSIffietnO siJgnificli1"e ,suam i,ntent~oi!llemet cOlIlsiliiumsuper hOC. 23) Pora-
~lOililo (... audit~s super h~s alliis verbli.s 'per dic1Jum amilJ,axrato- zom iU!gaJl1ske :v;03tSke l. ju,la 1346. !pred Zad110m izmijenio se 00-
rem Oll"etenus expliclatis ... )19) 0\"0 je u iZVJoirlima plI'Vli pod,ata1k J101S S!lIalgi8J 'llkoriJst M1Jocana te je ortada r~Miika pOlSlUalia Is'UlZdr-
l:jliJVliJjom premabOiSaJlISIkiim p.oorudama, ialklo nije pireikimala ra-

15) lV~on. ng. V, 244.


la) Ljubi, Listine Il, 318. 20) Isto, II 186.
17} Isto, II 181. 21) Isto, II, 318,
la} Isto, 182. U) Isto, II, 323
19) Isto, II 181. 23) Isto, II, 337-8,

86 37
ndje veze, Dalje pregovore vodno je u. ime bosanskog bana tro- ISlk!o-jtaJdranslmg p'odinuQja, la kraJ1jlev dvor mjestom 'dliplomal1lsJke
g.il'Sk!i :kaJno.niJk Hija (Helyas), mletaki. 'Podanik, lkoji je u sep- akuivnosti oruih drraJva ikojie su BOISIIlIU morale uzimati u obUlI"
tembru 1346. kao bosalIllSki poslanik upuen u Veneciju gdje jie kao vanu Joomponenbu u zblvanjima tog vremena. Otada se
izloio banovu poruku u sedam ItaJaJka (capiltula), poredanih po pol111i!ka bosanskog kra.i1ja otkida od ugarske poilJiJtWkle,a Basna
vanosti sa gledta taidanjlih bosanskih liln1Jaresa. Na prvom mje- oig11edno ide svojim putem da zauzme IIlJQlVi meU{nJalI1odrni po-
:stu je p:red1log o savezu na kodi su MliOOain:i, reIei da imaju 1Jo~aj kojfi e dlOj fOIl10guiJtli. veu SI1obodu akcije. Ako kralj
I()ltVlOlrena vrata Zla pregovore s Ugarskom, oo1d neodreen odgo- TVT:tklO i nije jo daVlap inlicija'1livu za DOffiIl1a1JDJo kidanje veza
vor pravdajui svoj postupak moralnim iI1amJo.zima: itavom bi oIV1moSlbi prema Ug,aJrs:kiO(j, 10111 se, u ostvarivenju samoetalno po-
svijetu, ,ddgovonilli su, biilio zazormo i zja r~u:blJiJku neasno kad stavljenih diJ1jeva, tih veza nije drao u:k101iiJlw su mu smetale;
bi na JOOIlJOIj s1Jramli 'Pr~OI\1IaiJCaili s Ikralj,em IQ ml1ru, a na drugo] on ih je igmortsao Ulkolilko to mije dovodilo ou rpi!tam.,je pree i
sbrani s:klJapaJJi. SIaJV'eZ pi001JiJv njega. Ali, u neizvjesnosti kako e nepOlSl1"edtnlilje interese. Samostadnost poilliJtike aktivnosti bosan-
pregovori s Ugacskom svriti, 'Ostavili su i bosanskom baDJU ,skog krallij,a nar,jbiollije su osO/etili Dubrcvand u !toku novtih ugae-
!izglede na ev<en'1JuaJlni savez u budunosti. (Et quia il1Jud, quod ISIk'O-mleltaJokii.h nepI'ijlalteilr.iLSttaiVa 1378-1381. U strahu od Mlea
presenialtter fieTi non potest ... verosimtlrter forsan fieri /P'O- na 'traili SIUpiOI111IO od ugarskog' .krailjl8.; kad ih je ovaj uputdo
teni t in pXlOCetSISU temponis cum conservetdone hOlI1JOlri5 00- na Tvetka, svoga vazada :i njlioorva neposrednog susjeda, odgo-
stri ... 24) Dokraja ovog rata Mleani su p1itanlje saveza s Bo- vorili su 15. IlJQVIeIIIlIbra 1378. kT1aljevu poslaniku da Ise vie ne
snom dJralii otvorenim a dia ni jedina ni druga stranandje ula- mogu, kao dosada, pouzdavat! 'll pomo bosanskog kraJl:j,a jer [e
2Jilla u neke kJonkretnije obaveee? Jedno je sigurno, da je di- 'on sada zauzet SVIOj,im stvarana ill RaktOlj (quda habet facere sua
plomatska laJkrbivno.st bosanskog bana u ovsm goddnama bila servari que d1I11mOlIDiiJsiiJt de Regno RaJSSiJe. 25) Da li 'su Dubrovani,
usmjerena na uvrivamje prijatelljskih odnosa IS Mletalmm pod tim kmaljevfum stvarima, klOije ga toIliko udaljjujlU oo Ugar-
Repub~om u CIiiliju ;sliaib1ijenja moo rugamkOlgkrailja uopte, na- skoj vaza!1nog Dubrovnjka, .razurni] evali.meke dadje Tvrtkove
pose na Jaldi11anu, gdje SIU se ve tada vj)dno nazir,ali budui in- namjere na podeuju Snbitie, ne moe SIe ni naslutt1Ji iz tadanjdh
teresi bosanske drave. i kasnijih podaJtaiko. i dogaaja. Nii u DubIlOrvni~ku nlilSu bili si-
Prva dva decenija v1adJanjja bana Twtka protelda su u gurni o {Jemu se J:1lJdlii10, jer ve auuradan (16. novembra) rije-
sjenJi pol1tiJke ugaJrlSilwg kmal1ja Ludovika I. ZaJdamklim rrrirom eno je u Vijeu rurrroi1jeniih da se u rpliJsmu njihovom poslansku
1358. uvrena je za due V!I'li(jeme ugarska .preV!laJSt u itavom u UgaJI1Slkoj ne slpIOmlinju Tvrtkovi poslovi lU Rako] ,ali dato
J,adr.c:oosIrom .priillUlOrru !te su i Bosni biilJi,zasada, ~0Il"eInd. svi ipaik, vadjda premausmenog poruci, u ~jnosJtli (ilin segreto) sa-
dtzg,lJedii lIlJa '01VIO(j stJriani. Tim :Lake li UiSlPjenilje IlUIOgr1Ja je njezina IOJPlli ugamkiom lreafl\ju.26) Allii., podaoi icrogaaj,i 'u V'ezi IS ugaJr-
snaga <:La se, upog!Oidnim ~poljnOi.poliJtiiltklim ,oko]lnIOISitJilII1la, UiS- Slko-mle1JakJimcraJtomlIlJeISIU1IlI1'tj!iVlo pokazuju da jie bQlSialIl.Slki kralj
mj,errii na SiUJprotnu stl'1aJIlJU, u pravcu gornjeg Bodlcinja li Pold.m- uto VIriljeme ZialiJs:ta :imoo svojIih posebn'ih politikih pooilJOIVa
ljio.. Uklljuiv,anljem '0VI0g dJiljeI:a maJtiIlJog !podrrlUja staJre s,rpske kQj,e je, bez prenag11jenJoo:t~, dIO,sljedno SVlralVioo ne vtiJe kao
drave Boona je dobila ne SlamJO ik!OIliiJsIllO ZJaiOIktrufunJe dJrnav- Viazal ugarrrsikogkrail(j a, IlieJgIO kalO viladardlralve k'OO a pOlka2lUje
IllOlg tenilbotrija nego i rizvjeanJapraJVa na pOllitiku baJtlimt i~u Tfujeenost da uspQlSltavi stVIa:I'IlJU iSaJmosltai1Il10SJt. Da iSlU iti p05i!Jovi
l'IlJI"Ie dinastije Nemanjjioo. NetoklasIlliije iUkilijuOODJe su ugra- biJJ:.i wSIIlljerenli na TaZJblij,anje !illi ISlJab~j'enje ViazaJ.nlih obaveza
nicE' bQlSaJnsilre dclave oblJais1Ji KonaJvla, 'Dl'ebiiiIlljl8. [ Dr.aevlioe na prema Uga'1"skoj Vlidiljivoje ZiJtaV1Qig TvrrtkolVlog Idrranjja u
dOlInaiku. dubI"Ov,alkog i kotoTSlkolg iprimorrja. TaJko TVlr1Jk!ovlO kr!u- tadanjim i ktaJSnliijJim doga1aJjima. Jo u ,augUistu 1378. javlJjaJlIi
nisanje za krr,ailja(1377) ni:je bilo S'aJffilO fomnailianalkit uzdi7Janja u
iSlU DubT!O'Vanli. kralju LudovikukaJklo se govorri o IlJeklom mle-
v1JadaJrlSlkoj h1id ie rarrh iji lnego i sltVial'IllO odgoJV:al1"aju6i iZ/Daz tel'i-
iako-bOlSaTIISlklomISIa1VZJU (de liga que driClituT quod filt a Vencilii's
Ito.rlida1JDJog opsega i uIlJUJtir,anje Sltaoolnosti drave. Otada Boona
postade vamli:j:ilffi faktor.oom u meunaI"OIdnim odnosima bailikan-
25) Mon, rag. IV, 177--178.
24) Isto, II, 379-82. 26) Isto, IV, 179.

88 g9
CJUm dorino rege RassiJe.27) DUlbrovtani. su tada iniJli sve to odnosu na U gaesku nego i 1IlIj,ezfim! VialllOlSt 'll meiUlIlJwrodinliim
se moglo da p14iJvoWe TrvmtkIa da Jim P1'IWli pomo za OIdibrlln'll od odnosima. I DubirtoiVIoanima je saida bliJlrO j<alSitlJo dia sama lnter-
Mleana. Svrom plosiJJanIiIkJu 'll Bosnli plisa/I!i StU (28..augueta 1378) venoitila ugwsfuog kratltj,a nije vie dJOVIoodlnia dia lOibezbijedi nji-
da uvriljeik bude Illa: kraljia (quod debeat stare et esse semper h:OIVe 'interese .u Bosnd nfiJti da su dlOIVO!ljltle mjere eklOlIlJOOIlIS:K<og
cum domino rege Boesine et Rassie, ubiounque dominus rex prliJlliSlka koji seesto sastojao u pOOS!t()j 2)aibralIlli mrgovine bez
er!ilt.28) Mi, ~a llIjih!oV1a nastojianja nisu pOll'emetiJla krtailevu obzira na p()l3l1jed!ice za samu lI1epublillm. Saida se :pok,a:zailJa 'PO-
tri;jeeIIllost da ti:z milie\ta!lkio"Uig~rslkOlg IS1lIkoiba ,izvue ikOlrdJst za se- tire/ba da se sa Bosnom odrava vie ;}w!n1liJntUiJrani d!i:pillomaltski
be. .Aik!o 10 savezu s Mlletaikom Repuib1LiJkOlm, o kojem se 'll Du- saobraaj. Putem poollaJnlSl1lviCl kraja se upuoujlUeie i na dui
brovnliikugO'vrou:diJJo" [ ne Il/ailiaz\imo mlta u savresnenlim poda- rok !trebaLo Je odra'V'ati ik,ont!llkt sa hOls3Insklim dvorom i Mti
cima, naegoV'o draIlIje za 'iitaVlog i1lra'anjla ovoga rata ibJllio je U toku njegove !poillitike fi njegovih namjere; darovlana, blago-
neaumnjliivo naik1JoojienJOMJ1JOOamlima lU kojima de, u 10MOj ISiItua- naklomm !oo1Jugama i dJl"IU1giJm .iwCl'zima dobre V1Oil\j.e3l!) trebalo je
ciji, natltamo IlIaupoglOOn!irie sredstvo za obaranje iPIl'elSltIi~a Ugar- na dvonu stvaJraiti doororaspoloenje prema Repubdic! i njezl-
ske li OCl!j1ez\iJIlJoIg utioaij,a iU Bosni. Neposredni m!teres km1j'e\7 pI1i.- nim interesima ou SIUJS1j,etdinJoti zemljii. Saida [eporastao [ iiJn\ter.es
VllaiJo j1egr,arl Kiotolr lkioj!i tile, zbog nelprUJjlateiJljlSltVla s Dubeovm- Mleana za Bosnu Ikoiji se odeaavao iU mvlljiem obostranom
kom i ,IlJed!O\vrOl1ulIlJO pomagan od M1eam;a, bio upuen na Bosnu di plometsleom saobraaju li razJ.iiiJtim :iZ1r:azlima pri2Jl1lalIlj1a nje-
kao pr:il'lOidJnog zatiltnlilka. TVl'ltklO'ViO 1J!osred!ovatllje Izmeu dva zine Viat1IOIslti. Bosaeiskog kralja olSl1Jovil)j:alVlaju Isa serenssimus
zavaena gradavreno ,je,oig1JednJo, 'll ikOlI'liSt Kotora ill Vlidu dJomiJniUlS ... deigrataa .Tex (1383)33) !iJlIi lregliJa maiestas vestra
id1pllJomaJ1lsllmg i 'e!kolIlomskog pritiska na DulbmlV,alllm RelPiUlbliku. (1384)34) -til1luLama kJO\.ile obli!luealV81ju vt1ooa!l"!a sI1lvraJrIlJO samo-
Dubrovani iSU ISe, 20. dlUiIla 1379, iJalliIIii dia ~e kotOIrski pOlSlla'nlik stal1Jne drave. Sam 'Ivrtko, pun sl8IIlllOISVi:j 1estizaJSIIlJQlv,alne ma re-
lU Boom, MaJI1i.IIlBu6a, 1Si1JalIJnJo uz l{]I'Ial1Jj la ii :tnuidi se da tamo uradi allnom sitanjuSltvllll'li, nJlWi.V'a se (1385) velianstvom !~nostma
to moe gore po Dubrovnliik 'ClJo qua[ ambassador rolr sta de ma1ies1laJS).35)
oontJinuo cum 10 dfutto re ad adoiVIralr ]0 pezo che po contra ila
terra !deR!lIglllSa).29) KOI1loir,!lIIli \su i1li tako rdiailefuo - harem su DjnasdikaJoriza u UgaTSklod osamdesetih godima XIV SlOO-
Ijea dtvroll'iJ1a 'je Iklm1ju Tv~ku !izglede na dobivanje lnlOvih i:erti-
to tlVlrdi!1Ji DiUJbI1oIV:amli - dia SIU lSiVlqj l~l'Iad jploIlJUIdIiJli Twl1Jk1u samo
da bi ,ga nav;eilli nta olbrije mjere prema Republiici. 30)I ikiaid'je to:rtilj'a u Hrva!tslkioj .i Dalmaddi. Dliwektnojalkoiji u tom prlalVCfU
K'OItioIr, po drogi put 'll 'olViOm ra1Ju, !doao tU milJetake ,rlUlke (1380), prrethodi'lie su opseIlJe diJp1Jomat:slke prliJplreme. OcLnJOlsli IS DUlbr'Orr-
u BOISIIli ISlU rto ,smatirralli ooilj1ffi Irtjeentiem ltllgJO dia @m:d ooltaJIle niklom, JWDil su bili pOII1e!IIle6el!lli podizanjemgJ!'aJda Niovro:g u bo-
lU 'V1asrtJi UlgllI"S!kog 1kI11al)j,a. S1.logaTvrrrtlko [ daile Ml.eanli!ma Z1nalt-
ko:kJoto!"'skom prfumotju, ureienli su ukidanj,em triJta rso[i u
ll1IU pomib (magnam et nJoltabiWem iSubventfuonem) lU I4illtdJsltV1U, ovom mjestu {2. decemibra 138.2)36); poslanstva Utpuivana 1382.
iV1eu. ci. dJrtUiglim pOltvebama (Itarn de geiOit~biUJS quamvliJdtualliJbus i 1383. MilJeltOOK.oj Reipuih1Jiioi imaLa.SIU da sv.rle posao l()jk1o dzlgll"1ad-
et aliiis :rebrurS) da lbii sre ovdje mogJH odIriJatii.31) Ai1i, pitanje Kio- nje ,inJalol11Uanti ,a bosa;nJsike :fl1Iolte, u liisJto vrliJjeme, 1V!i'~V'altno, da
tom o:i1jeeno de nad:rng1om mjestu. MiJl10m ti ToJrilnu (1381) oboobijede blagoInaklonJost republike prema pripremanoj kra-
grad je 'VIl1a6en Ugla~fuo te je ~asaJdJa moralO i'Sp~ )iz dalj/ih ljevoj aikcij,i37) ; vezama s hrvartJsikim velikaima i prvilm vojnim
poliJtilImh :plJaJniovrabosaJnSlkog Kll'IailJjla.
;akcijama 'u HirVIalilskoj38) men je In!auga:nsk!i dVlOlr pritisak kOlji
Tvrltl1rolV1o dranje u miliel1Jalkio-mJgla:rskom rartJU, OISObliJto U
pitanju Kioltlotra, poik,arzJClI1o je nte samlO sa:mOlSltaliruoslt Bosne U
32} v. M. Dini, Odluke vea Dubrovake republike (Beograd,
1951) str. 162, 167-8, 173, 176, 181 i d.
27}Isto, IV, 160. 33} Listine, IV, 200--201.
28}Isto, IV, 162. 34} Listine, IV, 209.
29) Gelchich-Thollocry, Diplomatarium ragusanum (Budapes,t, 35} Listine, IV, 221.
1&87) str. 84 i Mon. rag IV, 223. 36} Mon. serb. str. 200-2.
30) Isto na ist. mj. 37} v. Listine, IV, 191, 194--5, 203.
31} Listine, IV, 187. 38} v. Corovi, Kralj Tvrtko I; Beograd 1925. str. 60-61.

90 fil
je uskoro urodio prviirn vehikim uspjehom: Sam pa~aitin, Ntlm.a miJju da uzme Zadar (quod in tento et diiSjplOsiltiJo ISUia est velle
Gi:rtjaIllSlkIi, dolazio je 'll prollijee 1385. 'll Bosnuradq pregovora acquirere civrtatem Jadrensem siout aquliisliv,i~; aiIWaS civitates
kojiisu zavreni uetupanjem Kotora bosanskom Ikfla10U.39) Dalmabie}; da se IfualO posrednek zaloi za uspos.1laiV'l\.ianje do-
TvrtkiolVe voo/ne mO'CIl'e pr-otiv dalrnatlmsk'ih gradova 1387- brih odnosa izmeu Mleana ~ na:puil)jSl1rog dvorajkonano, da
-1390. predarzimane su niporedo sa dipdomatsldan pregovooima. lOIs1tvalIii. [edan 100Prti 'S'alVez~lIiigam generalem) u koji bi ula i
U aprilu 1388. on' je, preko svog poslanika, rtIDaiJo od Mleana Mletaka ReiPub:l:ika.46) Nli.jeda:n odOlvfih predloga nje oolaJo
d:a IPoa!u [ednog predstavnika u Bosnu dabi mu saoptio na odaiv kod Mleana kiotjli.SlIl ve imali izgraene poglede na
svoje mJilLj,enj'e li, vjeiroV1altntO, da b: doanao 2Jastav mletake dallji razvoj odnosa d. dtog,a~aja na Jadranu: Iizgledal1Jo dm de za
vlade pflemaiIlO.eg1OVIim naroj erama, 40) M!lJeani se TIJiJslu odaz- njihove interese msnje 10lpaSll1JO pQdr2J8IV1aiti kra1o!a Sig1ilsmunda
vali pozivu jer 1SU,0ougledJnJO, 3Jzbjegavalli decidirano liizjanj'e- nego pomagati bosanskog ktraiLj1a, kiqji se ve !OOO 1U'VII1SIt'1o 'u
n.1'e i kriJi,ZalSJaOO, SIVoJe posljedmjenarnjere u pttanju Dailma- Dalmaciji, i naplU1(jsikog pretendenta koji bi, iUldJruen os Bosnom,
mje. Pregovori sa Splitom i d:rugimdiallmartilnlSkim gradovima mogao da dovede u piltaJIllie mletakni vIlaJst na Jadranu uopte,
voeni ISU pod V'O(jnim prIiItiisikom. Prisustvo bosanske vojske i Tada\lltii Il1I!POSlrOOnli. etiiI\j po1liJtt1ke m1JeItallke vlade bio je: ne do-
tekoe Iratnog stanja \i2JazvailliSJU u 'I'rogiru politi!lkie sukobe pUJSItrlitli ni jednoj od :kJoll1JkluJrent!S\kih sila da suvie Qijala na
na pitanju 1000'I1edjlel1jlelr1j aza U goJf'Sku ,iJli Bosnu, Pokret, kodli se ovom za lreipubJli:kIu tomo oS(jletlj'iv!QIn mjesrbu.
iOS}lamjao tnla puane, bio je uperen protiv OIlJe vlaJSitele .kJ0lj'a su DipilJomatslki iUSiPOesi ik:mLja Tv/rUka msnivaJfi. ISU se na Slnaz.i
se u upravugrada mticaH dcao rplI'ilSltaJIice Ugarske i nE1pOlm1r1jli!vi tadanje bosanske drave. VlalSlte1Ja SlU tada jo bez kolebanja
protivnci bosanskog kralja, l j buni Imja je 27. decembra 1387. stajala uz vladara ui(jiim SlU uspjeslima J1IaJ1azJiJ1i mogunosti
aizb'iWa na opoziiv naroda (ad vocem pOlpiuli)ubiijena ISU dva mnogostranog unapreenja svojih klasnih interesa. Mi, upo-
V'1Jastelina, dok ISU nekn u51pj,el'1i da pobjegnu II Sp]iJt.41) Meu redno jaanje feudJalline drave na jedinio i v:LastooiSlklih rodova
I1zbjegl:icama boo je i pu ama. 42) Ni u Splitu nij'e bilo [edno- na ol1UigOlj sltll1aJnJi, morao je dia, na odreenom atepemi ekonom-
dIUJt]JOSIti, iaiko su ovdj:e prisoahice UgamskeVlI'SI1:IO drale 'Vlast skog razvfnka, dovede oo sudaranja linJtJelretsa kiriupn'ih feudalaea
lU rtskama ioolunJO IOdbJijale sumnju da i 'u njihovom gradu sa iintleiresliJma feudal1ne drave kao cje<l'irre. OV'e suprotnosti,
ima ljlUdii k101j1i 'SU se pokolebahi u vjernostn ugaeskom krallj'll. 43) kotie se od knag,a XIV stoljea \PiOlj,aJVlijrw,ju iSJV1e vidnije, rezi1.lJfitri.-
Tek poto su elStim napa/dima i prusltJoenjima billi do !kralja iz- ["tale 'SIU u UIluiIDalIljem .sJJahljemtiu boisa.IlISke drave, zbog ega
nUlrenli.,a'lIi ii pod [p["itislkom nezadoV1o,l'jnog sianovnJiJtva, giflaido- ona u spio,ljnolPOIlitillcim odinooim:a ne igra vie 1CI:1,aikto samo-
Vii su pristali oo. Tvrtlkiove 'USllovekOlje im je, kaJO njJelg10v opu- sltaillnJU uWogu ikao !OOJ1.tje, u doba Stjepana II i Twtika L Fe-
!nomoeni POSll'ednlilk, pOJnJUidii:olwbaVlSlkii knez Juraj Kurjako- udai1ne iteriltorij,e sve se v:ile !izdvaj.aju kao stva'rno samostame
vi.44 ) GmidJovi su upiLlitIilli piolsl1anstva u BOlsmiU, potinili se kra- cjell1ne; ntilth!ovi rg101Slpooari Vlode ISiVIO(jIU poI1futfukru kod'a se maLo
JijeVIolj vla1Siti .i dioibLli za to !polV1e1lj,e <o pioltvrdli ISltairlilh 8.iUtol11Jom- obaziJre na liJIli1Jeresedravne cjelJiJne i njima Ise, esrbo, na strani
nlih pIraVIa (jIuni 1390).45) pirlildade vtela V1ainJO'Srt lIlleglO Slamom vladamu. N a diVIOII1U ikr,a1Jja
~a II plli.iJgoVJall"a1o se (1428) DUibrovoomruma da su posl!ClIlliike
Ro 5VIl'elnlOm pOsillU lU Dalmaoiiji, 'kma[,j Tvlrtko postavilo Je
rve]iik!i pol1tiltJi!ki p:lalTh koji je, moda :neoprezno, prekio SiVloih po- 'voDvode RadosaV1a PavtLovira poastilIi vie nego krial1j'e'Ve,47) a
mle1takoj dip1Jomatij 1i pedesetih godina XV slto,ljea vie d,e bito
'8I1anfuka 1irl000:o M!leanl'ma u ljeluo 1390. Iz mle:tw!klih ,0dg10IVloil"a
lOd 30. ,aug1Ulslta 1390. diolbi'Vwmo neki 'Uvid utaj [lilJan. NosIiJo se stal'o da slalUva diolbrp ,odnose sa herceg,om Stjepanom neg10 sa
hosaIllSMm k'ra1lj,em. Pri'tijeIljena s jedne str.ane od Uga,rske, s
39) Isto, str. 6l. druge od 'Du'fSlke, osiLablj1ena unutraniji.m odnosima li pmili1kama,
40) Listine, IV, 249. bosamska dira:va postade Vlie obekat a mano e samOlSlbalan fa:k-
41) Lucio, Memarie di Traguno (Venetia, 1674) str. 334.
42) Isto, 335.
43) Isto, 337-8. Listine. IV, 284-86.
ld)
44) Isto, 350--51. 47)N. Jorga, Notes et extraits pour servir a l'histoire des
45) Isto, 351, 352. croisades. II (Paris, 1889) str. 242.

92 93
tar u meJun:llJrodJnim odnosima. Njezli.na SIJl'OI1\jnQPIOlIilti1ka SI1u- grada 'kJ6j,i se mo~ Slllial1mlllti situpovimakTallj,e\V1Sltvla: dva su od
iba, vidno dOltjemnJij,a i po opsegu dJje[ovanja r~vijlanlitia nego' Ijjjh !g,rooOlV1a u sredrrl drave, ,a od idiriuga diVla ;jedian je 'kI1:u
r:anlijje, 'ali beeoslona na stvarnu mai1!eIri{j,ailJniu maglu, nemono Ugarske, drugi Da1maclilj:e i Prdmorja.4 9 ) Ug,al!'\SIkioj ti V,etOOCij!i,
se trudila da dii{pWOIIDartJsikfum sredstvma probudi mteres 'SJ}Q1lj- dvj:ema idralv,amakioij,e su prije svih otSta\llih dolazble u obzir'
njeg svijeta za ,sud.bilIllu zemlje. Od 1JrideSlei1Jih godna XV sto- kao ISIaViemJici, s,ta,v1Den.a je pred loi O~bil1jIlllOiSlt ,poI10~aja Bosne,
lje'a gilaVlIlia brtilga dravne poBtike billa je nismjerena na to da ito sa take ,gllediIta nj,ihorvlih rvU!asrtllitJi!h iiniterelSla i nllliove bli-
otkl1oni 10!paiSt1IOISt od Tumaik'a koja je sve :vie prijetiiJla IO(pIstooku stkJe budUJnIols:ti. Da bi SViOjirrn alI"gi1mlelIlrtfuna 000 to vie I\.1bjed-
drave - Z'adtaltaik, dakle, :kio'i je po teini oklOil!n.oSotli U ikiojima ljliJV1rEti, pozivao Ise, i sada IkJao li. u r,aJnli(joo poroci Mleamuma, na
ga je Ibrteibailo irjealVati zaihitlijeviao dobro poznavanje Sipoiljnj1ih sVlOii a predskazdvanja :SlUdibtiJne CaJrIi.igI1arda ilooj,a ISlU se IQlbistIi-
plI"i!lJilka ti dotj'erani\ju rdliip10matsikIu tehniku. U poollednlja dva lia.50) OjJij d~pllOmal1Sk.e ,aikltiV!IllOlsti ib05alIl!sJkog d'V101ra 100V!0:g 'Vre-
decenjja bosanske drave esta su poslanstva dvorovfma od mena pmeiliazti'o je olmvke neposrerrlh bosansklh QeII"etsa. Iako
'kojih ISe mO\g1la OIek!iv:atlinrelka pomo. ee ISe meu poslanici- se zamisao opteg saveza provi'V '.DurakiaJ, 10 :kioj,od Sie ltalda mnogo
ma poja,viljlUijlll iste Iinosbl, provjerene u ISIliubi, saIskustvom gpvrolI'li, :raJS1p]inlj'alVlaIlia u verbalnu pl'Io/pa,gan!du i Tazbij.aila se Dia
ti poznavanjem IPa:iitlfuka i formi ZV'MlIilnlQg saobraaja sa stra- supmoltlnosJtJiima tiinltelI"elSla :sJi[a lmde bli d!oll.le ill olbzilrroaIQ saveenioi,
Inim vLadama. U iSlJiillilZiac:i;j:i piiSmenlih poruka pmslljednjih bo- u BOlSIIli jie, wog v(118/Stiltih nevolja, shvaena lQ~biillijno, te S'I1
lSanlSlkii.h kra~jeva ima smiljeno 1liaJgllal,enih mjesta kJOIja poka- !Ovdje Uila'i~aIIl\i veUkJi napoei da se li s OIVle streme neIto uradi
zuju finitJIU diplomrutlskJu vj,eltinu nijli:hJovih rsasbaVlljaa: Ne po- na IlIjIenom ostvarenju, Kira[j Sitij:IpaIIl Tloma' upiU\tiJo jie, 24. jlwa
uzdMl'aUuse vie samo 'll 'Uiobi'lajene izraze starog .p!I',ij,alteIJj.. 1457, svog ,poSl1a1Ilii.\ka N!i!mWu TelSlW na vellilmu diilp1omal1lsik:u mi-
stva,'bratSke i1jutbalVi 'i hrianske solidarnosti nego-se trude siju pro nosteiscertts faetiset negotiis arduissimrs sa prepo-
da IUP\O~Ol11e na realne injenlce \koje se lIl!e 't'i.u samo Bosne rukama zja dmslk<u kUlI'liju, za m'!lIgonSkio-'Illapulti~olg ikirtailja,
nego, isto toliko, ti zemLje kojoj se poruka upuuje: ne rau mletacog duda, :rnIi.J:aJIlISkJOlg i ibUJr~g V1ojv.odu, ad oe-
najui na to da 'Samo lpriJjateljstvo moe da pokrene neku terosque :nIOInlIllUl1llJoo pirliinciipels et cOlIll:IlllUlDiiltates.51) Upozorava-
konism; ,akciJu 'olI1Iigleda(j1U da ZaIDntleI1e1S1QiVanim dravama pre- nje na opasnost, :molja pri'etli ISUISIj'eldinlim zenuljama aikio Bosna
doe koliko je njihova vlastita budunost uslovljena tadanjim padne pod tunsIkJu vlast, pion.avJijla se, miO iOtSll1J()vnJi lal11gumeil1art u
pOIloajem Bo.srne. U poroci od 3. nItIDa 1456. kraLj SbjepaJn To- tIraeniju pomOii, :u dipJJO!IDatskim pI1eidJsitJa~killJma nekiJm zapad-
ma podsje'l mleltJa'ku vladu na nijlegQiVa poil1ovlj,ena oiha'Vje- nimvll.adama Sive do !poSll.ijednj:ih oa!Slo:va opsrt.anika ,dIl'IialV'e. Alko
ltav.anja o S'tvaJrlima koe se tiu i jedne i dI'U'ge zemlje (quod ... li nlia'e la:utenltli,aan pOidjrutak 10 blOlsaIllS'kfurn iPosilJllJnicfuma koji su,
pI1Iuries :rnllselI"iJmus llJd . LSlel11elDJiltatem vesltiI1am nJOI1li:li1oanJdo de Inarli'OmO, 1461. izJio~ili papi Riu II 1JeaL1{ iPoilioaj BOISlI1Ie li sa-
rebUIs 100C!C!Ull'lelIlltibUis, iS!PecillaJntWbus 'tlam ad lSItIa:tum v>asltmum quam 100pr1n:Ii mu kJrail.[jiev:a /pood:v1ianj'a da e 'I1UJrci, !k,aJd ZialUIZilllIU Bo-
nostrum). Sada, mae sie '11 /poruci, T!mcii ,od njega tTia'e etiri BIliU, nafPalStii Uig,a,II1SIku li. DaI1macij!U li da 'e pil1!ko Kinanjske li. LsrtJre
grada, meu nljtima ti Bistr:iJlki g,rad (LiVnJo) ikJotii je jedaJn dan !pohoditli i I!1Jail!ij'll,52) - on je iSllliSViJm u ~adu Sin SIViiIm onlim
hoda udaili}elIl od Sp(hita, 'Dr1og.ira li Silbenika. RepUlbilJilka treba to jie lU tdlilpllomaltskO!j preplilS:ci bo,saJ11JSIkog d\1lolfa .voga Idioba ISltVaJr-
da razmi\Slli o sUldb:ini DallJm:aci:j'e i Islt1re :aIkJo BOIsna padne u no biILo esto nagilala:"alno. J'o: k>ra:j.em februara 1463,
suil:tanoV1e ruke (Vles1Jrum 'alUtem eJSt ooa1!Sllic1era're, si regnum pred :oo1Julnli tUJnski,IJjaiPad, bOiSa:m9ki plOsillamiici SlkJretlailli su pa-
!idem 'Stbi, wti ClOil1atur, SlubtiJeceriit et OClUpaV!eriJt, qU!id sequetbur nj!U mil.e1JlJlkJoO ~ladli na 'turSJke 'oiSlvaj,ail-{Je nJamere priema In:je-
de pa.rt1bus DaJ1maJtie et Ls1lrlie .).48) Iste alVe r;a.zlLolge liJslaika.o 7Jinim pOlSij,edima ill Rr:iJmOIljlu II tSlJulajlu da ~ajUJZilll!U BOISlI1Iu. Lslta-
je, goidiinu dooa ikasntiJje, 'slam kl'lalj mletaikJom polSl1anHm u
UgalrSllroj Peltru Tomasi:u kOlji de, 'll pr;ai1lnj:i. papinog ~egata kJa'1'-
dimlila Ka.rr'V1ajalJia, pil'IiSlUlSltV1Ovao lSaI9taIllk'l1 LS kraljem u Diolboru 19)
0 Fraknoi W. Wissenschaftliche Mitteilungen II (1894) str. 332.
(j1Unli.-jullii. 1457). lovidje je pono'V'1jeruo da Tiurci tlI"ale etki S~) Isto, na ist. mj.
SI) Thaloczy, Studien, 413.
4) Listine, X, 86-87. 52) Raki, Bogomili str. 476-77.

94 95
Imii su ka1k!o Turdi SamIi. izj'av1JjiUj1u da je oovajanj.e ove zemlje
vami ~IO,SlaiO 'a~i u fusto vlr~jeme da vodn pregovore 10 slltoiboid[ po-
prije svega upereno protiv Mletake RepubiliiJke (decharando
slovanja dubrovakih trgovaca.'') Prvi pult je spomennzt posla-
taJ occupation esser summamente contea el stado V'QIS:tro). Da
niik bana u odluci Veil!tlmg vijea od 13. jula 1327; tada je,
bi svom ti2JltaganjjlU daln to vie ubjedilijwV1OIS1ti, naveli su da je
'll nekom nepoznatom poslu, dolazlio u Dubrovnik Poznam Pur-
kinl'lj 10 SUJl!tanoV1im namjerama doznao preko nekog turskog
i (Poenanus de Purchia) 1iJn ambaxatam domini Clolmi1liis Step-
'polvjer1jiVlog ovjeka (uno SIUO oonseier intrinsico) kiO(jti je kra-
haaui de Bossinae.")
Jja 10 tome pOltajD1JO (cautamnete) obavj\jesrtiilO.:>3) To je bilo poo--
lliedJnjli dipiliOlmatsk.i napor SlI'oonjlOiVjlekovne Bosne u Itraenju Otada, u IdJLpllomaltisimom saloh:mJ6a:ju Bosne, 'll spomenicima
PIOIJ:Iloi na Zapaldu - uzalludan naIP0;r kao li svi TanLjii. se 'us,t,aiLjuju zja !posllanl~ke zvamini na:zIiMI: ambaxaitores, nuntJlli,
Ovaj sumaran pregled diplomatske d(je1aJtnooiW. srednjovje- oeatores, r:je,e proeuratores; lU bosansklim i dnibrowakdm ISllo
kovne bosanske drave bio je potreban da bi se dobila istonij- venskim spomenicima: poklisari, posli, posalbma, potena po-
ska kronoloka poeadina na ]mOloj se, u duem ptrOC/SIU, poste- sa1b:iJna. 58) U ovim raznim nazivima nisu lilzral2nll raz:liil'ttll ran-
pano izgil1aiV!ail.a drlpi1omat1Slka sluba II ovoj zemLjii 'km jedan govi !poslanika. Nazive arnbaxatores dIHi nIUJnlti!l daju Du-
od maza neziD1a poilJitilrog, W1Ju:mo.g li drutvenog miV-olta,. brovani ponekad i 'OnlimlliClima klolja Republnkaupuuje 10Imo/l-
Treba odmah 'iIsI1lai, da !IlIi u Bosni, IkaO uli. II drugim, razvfuje- noj vLals't,eilli i 100nJI njloa ti u neznatnim sltva:r1irrna,59) [Iako esto u
nJim srednjovjekovmm dravama - fzuzevi VizanJtiju li Mle- tu svrhu alju samo horninem, mmim llioibliileim, cursoeem,
taku Repub1liku - nije pOlSlt~j:al.a nema sta[naocganli.zacija oil/le iunurn de popul'0,60) a iz Bosne vLadatr,i i vlastela II takvdtm
slube, kao to nisu, sve dio pod kil1aO sreidnjeg V!iJjeka, pootJOIj<a1;a proslltovtlma u Dubrovnik obino upuuju naega slugu illi na-
ni stal1J:lJad\i;pJJomatsika predstavndtva p;ojledinJih drava kod ega dvora slugu ili slliugu naega uku'J:J!0Iga.61) Vremenom
stranlh vi131dJa..S4) Samo II povremenom djelovanju, u kojem su II diplomatskoj praksi naziiv ambaxator, mmtlinis, orator
se IS vremenom UISItailii'1e odreene forme saoblraaja oo iSpoiljnim ili pokllisar, posao (mn. pOSlE) dobiva <odreenu sadrinu i
svijetom, moe se posmanrati i d:i,pI101J:l1i8.1!;ska Siluba SlI'ednJjlO'vje- oznauje poslanjka, opunomoenog od nosioca vlaeti da ga
kovne BOISIUe. predstavtlja u meudravnom saobraaju,
Poslanici p;redisltavljaju vladara (bana, ,kir:a:lja) kao nosioca
dlravrie 'was,ti ~ nalsltl1lipajukJO<d stranih vlada u njegovo dme,
1. to j,e 'Uvl~jleik ,iJstalknnxto i u zvandnom itHJUlliJranju poslamuka
(ambaxanores, oratores ... domeni bani, regis BOSlsIID1Je). Stranim
Istaknurllo jie da SiU prvti. boisal!1lSkti. bano;w sami, dimelkJUniim vladama predatavljaild SIU Ise bosanski pOls/larrici pilsmenim v[a-
pOOgOV1Qll'1ima iSa p;roosta'Vlnli.cima Dubrovake R~lUbl'iike rurei dialI1ev'il!Il ~tUnomlOijlLma (lititeirae aredencl1ailes, 'WITh dpOKilHHH)

vailii me'1ldr'~avna pitanja o:d interesa za obje s:umne. Ka:sruiJje, u koj,1ma je bi,Lo s:adI'Iano IQIv~atenje da Viode pvego,violre jl1i da
na obje S1tmalne, posao piregJOiV.:lII1anja V1re poo1Janli.CJi ko- Isvre neki pOlS1ao-. '110 je bilaod!alvruo ulQlb1Ii3ljena forma II me-
jiima u dublOOVlakim SiPIomenJi.cima (uk:olliko se odnJooe \J)Ja unamodJnom s,alohraiaju kojle su !se DubI1OIV:lal1li i Mleani stm-
BOISIUu) ima Vijesti vei iiiz lsamog poetkia XIV iSI1Jo1Jjea. U MaLom OG) Mon. rag. I 85.
vijeu zaikllJjlueno je 20. f'eibiruara 1304. da se IilZ3ibere jedan 1>1) Mon rag. V 246.
!PIOsdan:iik {ambaX'iJa1Jor) qui ire delbealt ad banum MiLadelllUm in ;'8) Stojanovi. Stare srpske povelje i pisma (Beograd 1929. i
Bossenam ptro bOlll!o et u1JlilliJ1Jate mercartmmm It i1JoltiulS ClitvitJatis 1934): I, 1, str. 74 (g. 1375), str. 173 (g. 1392), str. 259 (g. 1404) i d., I,
Ra:grusiime.55) Uskotro pio.to je vIa/st SitljepaJIla K.:>t:I':omania bila 1, str. 248 (g. 1405), str. 328 (g. 1423), str. 338 (g. 1407) i d., I, 1, str.
239 (g. 1397), str. 240 (g. 1397), i d. Izraz posaobina mogao je znaiti
staibiilliz:ovana, lUiPutriilli iSlU DU!bmQIVarrri (28. maja 1323) po6ilanika i poruka, poslanica - v. St. I, 1, str. 276 (g. 1409).
ad dooninurrn c<:Jlnlllitem Stepos, koji je imao da svri netki :pri- 59) v. Dini, Odluke, 146,241; Mon. rag. IV, 247. PipI. mg. 711-
PUCI 1.
63) Listine X, 237. 60) v. Dini, Odluke, str. 16, 63, 338 i 346; Mon. rag. I 161, 258
54) v. Ganshof n. d. str. 272. IV, 204, 207.
55) Mon. rag. II 304. 61) v. Stojanovi, I, 1, str. 89 (1388); str. 241 (g. 1397); str. 242
(g. 1398), str. 278 (g. 1410), str. 283 (g. 1413).

96 7 -- Iz istorije srednjovjekovne Bosne


97
go pmdrr,~aJvlali ilkogla se, onda, .us:tallila J lU Bosnd, I lU Dubrov- poslsmk kiOd b!oISaJns'k101g bana, u pregovoruma POlSI1JU[)i~o suprot-
miku li U Mlecima odJbli.)jlali ISlU da oIiJpolim.jju rplf,8jgorv,olre s poslani- no datim 'U1puibsi1Jvima (cenera comrnisskmem sibd commissamj
kom rkoljli se nije prledsltaJvJJo Isa urednim punomojem ili da te mu je odlnnkom od 15. novembra uzreena kazna konfinaeije
2lalkJld1uaudu ugovore ako poslanik nti!j1e umalO !i:ZIr1iJiJO ovlatenje u braj anju od trli. mjeseca Ikao zastraujui Ipflimjjeo: drugima 11
za 1110. 62) Punornoja bosanskih poslamika ikoji ISU ,U[)'uivani lU is~irnJim ISrIJuajievima (ne hoc Iactum de cetero ducatur !iJn exem-
Dubrovnik sadrana SU, n:aljlQibJn'ije, u kr,altiklom pliJSlffilU viadara pilJum 'et ad temromem omnmm qWiJbus C10mmitltUlIlJtur faclta corn-
(ili V:eWmiO1e) gdje je navedeno ime IPOlsrla:nliJka i, Ula ,IDfIaIjU, dato munis ne presumarst we C10iIlIura mandemum eteds commiJssa).66)
oV1laitendle da g!oVloa:ii u njegovo lirme (41J KMI... ro~opH KHp~H'r! M~ Mletake ilI1iSlbrukcij!e, opirne li. elastine, sadravaju-ne samo
MO! ,~ PH'IH).63) predmet pregovora nego li main na klodi e se pregovora voditi
Ako Ise 'radilo 10 Iva:niijlLm meudravnm pregovomma, PIO- dokle semoe pOlputart!i, ta ISe moe obeati i do kJQjih se gra-
elanici ISU s pimomoj irna IOlbii:nonJolsili ~ vladarevu p~slmell1lu U1Iica ang'aI~oiVIatli,te pO tome svemu predstavljaju [>Irli.mj<elre dii-
pomukni (ambaxata in ISIClriptis data) s gliaV1Uim rplI1orprozictjlalma plomatske V)jeluiJne onoga doiba. 67) O slirnrn mstrukcijama bo-
poredanim 'PiO takama (cap'itaila, partes) li kodim SIU, obtno po ssmskim poslanidima klodJi SIU upuivamd lU strane zemlje nema
vanosmi, biiJlli po redm navedeni predmeti rplfle!go'Volra. 64) Poruke direktndh [>odaitlaik:a u rLziVO!f:ima. LndJio:ektnJO, iz mletakdh ii du-
su sadravalie osnovna g;}edJi,ta vladara o p:i:ualI1dima o kojima brovakiih odgovora na pismene paf/uke bosansloih vladara mo-
je :1Jreihallo vlodJJti pregovore i u jsto vrijeme su lSIlu:Jille kao re se ~alkl\jrUlliti da SIU :i ru Bosni poSlratruiClima davana izvjeena
neka vrsta JlnlSltnulkcij a pOISllaniC'iima IkJojli su !piregoIVlo['e Vlodliiii. uputstva zavoenje pregovora sadrana, u glavnim cctama u
U Dubrovmiku i Mlecima !j)lrlida'Vlala 1510 Vleli:ka vamcst poseb- porukama s k;od~ima je poslanik prethodno bio upoznat, dopu-
lIlIiJm pismerrim inJsltflukc'iljrama (ooanmissiones) za pOrslalniike kJoJi Ylijena,V'jeflO'vait,no, usmeruirn savjetima i, prema pOitflebi, pis-
SIU upuivani na razne sararre, pa ii II BOISln:u. U DWb[1oVlIlJilku mirna p'ols.1anl~ku kojra ISlU :SJe dcstarvljala utoku pregovora. Bo-
jie posao olma :S:aJsta,v~danjla liI1Js:tlI1ukcij,a, UlklOlltklo ga Thide iOibwvljao sanski poslamsk kOOli (je U dlUlru 1343. blo upuen u Mletke s
Isam knez Isa Malm vdjeem, povjeravan obino posebnom od- banowhm planom J predlogorn 10' savezu 's dairnanirsskim g'flad!o-
borm, Isalsltlarvl1j:erruomofd iskusn:ih lanova Vlijea. Nacrt instrukoi- vima, poto die predao banovu pismenu porelku dao je li. usmeno,
ne itao Sie u VI~jleiu umol1Drelruih :i tek po n,jeg1oMom odobrenjU sivoj e, oblj!a,njenjenjjeIZliJne lSladJrine,68) Isli:gu,TIIlJO rplf'elffiia dlobive-
lrlIapiJsra:na 'irrus:t,riukciitia plfeda!vala se prolSJa:niici:ma. 65) POlsrIJalnik je, 'nOlm u,pultSltrvU. U SiPO'ffiernlictma kJOIji se ,odruOlsre na Isaobm6aJj
u loibaVlljan;jlu dii!plomatlslkie misl:jle,biio ,duan da se drliirrusr1muik- iS Dubf;QlV!n~k\olffi '<elsluo ISle naV'odli da su poslanici bOlslaj'1lSikiih V'la-
CI:Oe. U diubnov:aliklom ViJjieu umorljrelnihl'asprav1dalo se (3. I1JO- clarm li vellimoa U1smllno iz~,agaili njiihorve pmuke,69) SVClikalkJo u
vembma 1347) !o '<;)lJuajIU PaS/ka RastiJ6a (de Hesti) Imo,ji je, kaio granicama, daliJihUjpuusiJav:a kodili ISlU se mOlrlailJi priJdravati. Kad
su Druba:mraUli ~pre:maa,i pos:lia:nstt:Vioza Uga1r:Slku da obalviltlerste
kI1al1j,a iO prlew,al1Ju lU Bralsni GSlredl1nolffi maj,a 1404), p~Slali ISU heJr-
ce:gu Hrvojlu ,kaJm bii nj1iholvi rplolsllanioi marg;nt pOnJ~j,elti i nj'elgo-
62)v. Mon. rag. IV, 91; Povelje i pisma I, 1, 271-229 Jorga II,
192, Mleani su 25. V 1443. odbili da pregovaraju o sporazumu s ViU POlflUlkJU i siJo!ga ral'1o ho'e glOlSpodJSltVlO ti togod pisat najem
poslanicima vojvode Stjepana Vukia Kosae, jer nisu imali ovla-
tenja da ista zakljue (quod ... ipsi oratores venerunt solummodo
cum verbis . .. absque faaultate seu libmtate possendi venire ad 66)Mon. rag. I, 281-282.
compositionem seu concordium). Listine IX, 174. 67)v. n. pr. uputstvo od 24. maja 1422. poslaniku Dan Doriju
(Johanni Georg,io) koji je b:io upuen u Bosnu i tamo ostao due vri-
('3) Kralj Ostoja Dubrovanima, 28. oktobra 1416. Stojanovi
jeme. Listine, VIII, 174-178; v. i V 20-22.
Povelje i pisma I, 1, (g. 444 - Vidi dalje (isto) str. 445 (1418), str.
68) Listine, II, 181-182. U odgovoru mletakog vijea kae se ...
288 (g. 1413); str. 511 (g. 1424); str. 175 str. lJ92).
visa et diligenter examinata ambaxata in scriptis data dominio per
64) Listine II, 379 - 382 (g. 1346); III, str. 143 -144 (g. 1349) IV, ambaxatorem domiIlJi bani Bossine, et aucliitis super his ali:s verbis
str. 268 (g. 1389); 284 - 286 (g. 1390); V, str. 107 - 110 (g. 1407) IX, per dictum ambaxatorem oretenus explicatis ...).
str. 215 _.- 16 14452. (g) i dalje. 69) V. n. pr. St. I, 1, str. 436 (g. 1406) i str. 440 (g. 1409); 449 (g.
65) v. Mon. rag. IV. 229-30; 241; 249 i dalje. 1400); 451 (g. 1402); 583 (g. 1423).

7*
98 99
[pOiai1ije jednog lPolSiIJanl~ka !kodli e tS Ikraljem lI'IazgtOiV'aJl'Ialti, IkOjli e
gaolPomlinja:ti li. IIliagoval11alti li kOlji e, na !kradlU, ii~ltati .njlegovo
poslom i Ulvj'e~cLbati je da govore na suproeiv Ostoji, oni e go- mi:1Jjenje; Ij,ertvtom lI':~jleli lake ga je odJvojdlti od Badoelava
vorit.69 a ) Poelanlk Sandalja Hrania (1409) molio je dubrova- nego pismom i laJke ga je navesti da Sie slIioJi IS poslanlkosn
Ik1U vU.adu da ni SVlOiID 'Od,@OIVOJrtU navede nti~gtO!v,e ,rijei koje je vaeg veill~alnSllN'a. P1iISlmO :jIe, naume, 1Ilii(j'emJoOJilt,el"ie non ore 110-
u iSlVlOiID lJ?IOISI1anju Iir.l;g<OIVoo:i.ilO II VlovodJitnio ime, IsIii~wrno moga to qruuJnltJur) i osta] e r1la!mo g;d1j,e Jie IdiOlSl1JaJV!ljeno.74 a ) ,~PQlSlo!biIlJOtSJ1; dio-
tie svomgospodaru morao Ida iPloILQii raun o nainu :malko jie iz- brog !.i;z]algaJUja cijenJillla se ii u H()sn!i te ISlU lj ovdti:e za piOIsI1aJUlilke
vrio iSlVloQlU mliJsd!i1U IL ilm[iiko se drao datih upu1JSltalV1a.70) Pio- Qdaibiirrani [j~di kojli e iliti1elP'iIID i ubjed1jiviim lrii;jeoilma 2lruat!icLa
lSI1JaJnli!ci vojvode Stjepana Viukti!6a Kosae, IkJoji su lU februaru poteno i maidro 1LzJ1I0i.e svoju PO~aI()Ib~IliU i da vje:tJiJIl!om .go-
1445. u Dulbl10lVlUikJu p:fieg1olvlalraJ1li o prebjezima iz graiUi]onih kiva- vora dO!prli,nelSIU lUJs/pj'eh!u svO!jih d11pLOImaJ1Jskih mlisija. Kroz to
jeva, i2Jloili!1i 'su slV\olje poslanstvo lijlulbaZlnim1'l1j'eIlimaJtlO ilID ISe ii U BOISJlli, u uskom kJriu;gu [Dudi ikoji u,lelS't\nuju u di;p~OiIDat
bli'6e narufo gospoden voevoda Stipan ii negolVIi lSino'vi.71) sko;j s1JuJbli., stvarala i iirilakJuI1turla nisrnenog iz;raalV1antia kao
Iste godine, lU 'alUglUlSl1lU, S~jlejpalIl\oiVIi poslamdci u V,eIlieciiji IiJzuijleli jedna od lkOiIDPOlIllenatJa li ;jledain od )j'2lraza srednjiOlvjelkOVlIlJ01g ~uI1
ISU pliiSlaiUU 'lIL&tJu nje~olVih 2JalhltjelVla klotila jie pil"IOiltana lU v\ije6u. 12) rt!ulflIliogna:Zvil1Jkia [ ikuiLtumi:h nastoli anja na 'OMom podmujlu UlOiP-
Poslanik bosanskog k~a[jia kodi de, ~bolg prrliltiJska Ugarske i te. A nosioci ovih nas1Jotia>nlia U 'OIb1lalSit[ diplomatske sLube nisu,
'!iurske na BOlIDU u g. 1430, traio podrku M1eiaJUa, nl~jle se kao to emo VliJdije!ti, biila samo viastela nego i lj~d1i dz niih
zadovoljio prvim odgovorom mdetake vlade (vietnur non bene dl'IUtvenih lrercLolVa u slIiubi svojih feudalnih glOiS\podall'la.
comtentam deresplom101nle, quam !Sibi fec:imu.s) li nastalViio je
pregovore drok nije d!olbilio neto IPIOlv,oil:jni1jd. od~ovo,r.73) Poslanik
hercega S~epana, kloji jie lU jesen 1461. bHo UjpU6e1Il u Veneciju
da tamo obezbdjedi na!kiLolI1JOJSlt prema hercegovoj namjeri Idaod 2.
hana Hrvatske ii Dalmacije Pavila (SiPe!I1anlia) otme KJ:is, :izrvje-
ltavaJO d,e pfusmom SIV\QIg gOlSlPIOIcLall1a o etanovdtai Iriepublike u
PIVom pitaJUtilU dia bi 'OIvlaij rnogao preduzetil dalje 1P0I1;[1ebIlJe ko- ? iSlPOI1jIIliO!PO[tti!k!im odnosima BOl51na je IUlvUU'elk l1IDetiramla
l1ake.74) Uopte, ,i pored pliJsanihiPOI'iUka koje su poslanici redov- ~laiO Jedna drava ii n,jrezfun vladar Ikao jedini pirediSltcwnlilk te d:r-
nJO slobom :I1011S@i, lU IdJijp1Jomatskom Isaolbra6aljru mIlioglO Ise ClidetnJiJlia zave - !bez Oi~ZI~l1a na 1UIl!UltJran:je prrlilrrJkie li oicLnotS,e ikO!ji s'llesrt!o
iU\SmeJna IIii'e 'imnOlgo Ise plolIiagJ3l1o lIlJa nain na koji su pos[,anici Y'l.a!dar~ d~lV?dlh lU .saSlV:ilm 'OlVisaln poILoaj o 'V(l,asteos!rorm sabom
1UISIffieI1I0 izlagailii [svojlli immsiiru. V'aIliOlSlt li. snJagu 'tlSIIlrenih Jraz~o
Il;TI JO po,JI:rlirnhm veil!mOlama. Samo iz [1az:}olga ibaik:tike Ji :po1litik\Olg
VO[1a doibI'lo iSlU izraZJ~]i Dubmvalni u ISIV'OIjlOrj predJstavcli u:galr- OIp'?I'Itu!llilte!ta ?ru~~o,:anli ISlU 28. maja 1404 - [Imd je SlVlrgnut
!Skom kJraJ~jluod 6. ISejptemhm 1431: ZeiLe6i da ibosanSlkog k'ralO!a SltJ~,an OSltl~l~ II JOS ISe ntje zna!1Io koga e sabOT ~a!braJti za
IOIdVlQlje od RadtOlslIiava FalvloV1illii IS ikJojlim su billi U ,raltlu i da gla klrla[\J1a - iSIVIOQli1Il pOlSi1aniC:ilIDa tiIzIdal1li punomoja Ina est Iraznih
IPriv~u na tSvodu S1JraJt1lU, moIHli ISU ug!aIl1s1kog !kJ11aJtia da 'll BOISIIliu ~dT'esa da iSe iP/OISi1ue onom kiojla, sa .staJIlio'V'i:ta duhrolVlallkJih
mteresa.' !bude ~adbo~jl~ iQIc1Jg1O'v1lJ1"1aJa lI1iOIV:1m 1P1r[[iik,ama.75) I,r,arnlLje
O/P'~ U rZJUz~m p\l'lllrkrama, Du!hl'lovmi ISlU, 4.:l!eib:rIUiaJra 1366,
69a) Puoi, I, str, 54. S1laJ1li plolsl1aniilke u BOISlnJu IS rjiednirrn :ptUlllomojem a!d dJomiiIIlJurrn
70) Isto, str. 97.
'1) M. S. str. 430.
72) Listine IX, 225: ... porexeruntque in scI1iptis certum folium
, 74a)~eleic~ - Thailo~zy, Diplomatarium ragusanum str. 357:
eQIiUm, que pentunt. ;Et quon."am btere non SIC loquuntur et ubi deponuntur stant et
Ita s.upplrca.mus, ut unum mutium ex suis maiestas vestra ad ~um
73) Listine X, 192-93.
destrnare dlgn~Ur, qui ipSlUm aloquatur, eXhortetuI', eidemque per-
7i) U novoj poruci, (na kojru je mletaka vlada dala odgovor 1. suadea~ et. demqu;e menrtem eius inspiciat; nam facilius ore vivo,
decembra 1461), herceg se alio: Item adviso la illustrissima sing- quam lrter~s, rex lpse Radossavo cedet et maiestatis vestre nuncio
noria, come el mio ambassadore Previslavo, mio camerlengo, el conformabrtur.
qual manda per el fato de ban Paual, me ha scripto la risposta li 75) Puci, Spomenici. Primjedbe IX 76.
fece la signoria vostra , .. e assai me son maravegliato, per che non
expeotava simHe risposta, specialmente da castello de elis, Listine
X 193.
101

100
banurn 'Iverteum, Vo['chl'CiUffi suum f\ra:tr'emet comhtissam primjer', mOII1a[i da uloe ve,lJiJkje napore u pregovorma IS kra-
l~pSOII1Um mabrem?", Inae, u iplr'avlilLu, od S1li'iP,am.a Kotroma- ljem Tvrtkom II da b:i dobiJ1Ji njegovu potvrda; mirovnog ugo-
njia pa sve do p:I101pwsltidrave, IstI1ami poslamci, ikad god se vora s vojvodom Radoslacom P,avlolvii6em. 80)
Tacli"llo o m'eluddJaVlI1'lln poslorcuma, u\plUiVlam:i SIU samo vi1aidaru, Iz mnogih pod:alllaikla jasno se ,vi1di da s:ustralnli poslemtci
a bosanski Ipolsll:anlicli uv~jek TIialsluupadu samo !k,ao iplr1edsltalVIl\iJc:i ,kodi SIU u raznim rmisdjarna 'lllpui:Vlalni na hOlsalnlS:ldi dvor, glavne
V11adalfiU. V1adaJI1e'V dvor j'e mjesto gldd,e se primaju 1S:t;,r~alnli pio- razgovore vvodulli sa eamim vJiaid:amom. Tee je odgovonitfi na
slantci, @d,je ise vode pregovom meudu-avmog k,all'aJk,telfa, gdje plttarrll}ekcOJj e su linosti iTIJa bosanskom dVlOIl'U bJiil,e :ukJJjulnle u
se za.kljuu:ju ,uglo~orrii lilJi u\iJvru;.ie nain lIijea'Vanja sporova. ui k'I1ug vladaeevih savjetnska kodi su neipolsrr'eldnlO :Ue:Slt!VO~aJ]i
Na dvoru se zadravaju ISI1:!I1alnli pOISI1a:n1ici Sive:dlolk ne svre posao u voenju pregovora ii ltJerunri:kiom pr11preman;j1u ugovora illi u
ili Ine hudu IOlp0Q;iVa:n1i. i odavde iz~jeltalva:ju ISVlOij,e vlade o Itoikm ohav'ljlanju dlfugi1h rlaJd:n!jla k'OIje su spadale 'li podou[e spolltilIlio-
poivjeremh im posaloIva. D!uibro:vla,lki poslanici, l~o,jii ISlU ujuliu po[itikth odnosa, Vanu dngerenciju uspoljno:poht1kim pi-
1332. hOlnav11li na bosamekoen dvoru gdje iSU vodi'lii pregovore tiaJnj:ima limao je, prema UlsltUiljeIlion IPIl'aIDS'i, vlasteoskd sabor korii
o mogornu, isla:lli surplllsmeln,e :i:z'Vjle!taje li ovdje eJkali ,c'LaJlja je, u rnnog'irn ISI1lurajev1mai, <o torne donosio i konane IOIdlLuke. 8l)
UiPUliJsitva.77) PtolslLa:ni:ku Petru Ba:l:isllaVli6u bilo jre, 2. X 1332, Ovalkva \p1i:taTI/ja mog,]i :su Ina saboru da .polk~enu tkrlalj, tilli pak
nareeno da na banovu IclJVOlfU ostane mjesec daIT11a i da, pet- po:jed:tnre 'V1IImo~e .koljle ,SlU to 6ilnJill-e iz vLaJSlti1Je liJTIiicijialtiv1e i u
naest dana po dOlla,slk,u na dvor, 'Pismom 'izvi:j,eSltJi kneza 10 sve- 'Svom ineeresu liI1liu :iJntten~slu svoje ,grupe ili povremene ove ili
mu to Je uradio dio1Jogdana i da ja:Vli kakvli iSluliJzg1edii njegove ome vlasteoske .k'O!alli1cije, aim, esto, ~ na eil)ju !iz,memu izvana.
m;s:ij,e (laid quid liJnJtendit p:elrveniiJfie).78) Za vri}eme vlam!ih pre- Dubmovami SIU znal]i da Ise :utoku svojih pregovora s Bosnom
govora IS k,mQ:jlem Oislbo1jlOlffi u unarnu 1404, dubeovakavlada ITIia- olbraiadu podeditnlod vIlIaistelJi kao SIV1O(jlim IlJaI101liltim priljatelljima i
[1e:clJil1a jie svolj:i,m :pm~lanicima da odmah snrtmadam po prvom da se [)IT'lekIO svojih poslanika ilm na drugi nain obavjetavaju o
7sa) republske ZJaJuZ!imailfiza njene
kurliI1u alju izvjIe1\ta:j o razgovomirna prethodmog Idruna. U !tome kcoll!iko SIU se 11i prr'iij 1alte'1{jii

olSIO!hiJto vamim ISllluajle'Vlima nareavato se pOls1aniidma da odr- interese. U plQC\7IeilJjli Dubrovamimaod 25. augusta 1399. voj Vlada
a:vaj u stalan k'Oln!1:la;k:t s viadarevim dvorom. U Vlr'ijeme 'ugalr-
sfko-mletakogmlta (1378~81), ,koji se pra:1lio na DulbflOlvniik i
80) V. Jorga. 309-315; upor. Truhelka, Konavoski rat, Gl. Zem.
KiOiJOIf, kada d'e dlflalnje hOISlalTIiSlk:olg ik:r'lailJja mogilio da bude p!I1e- muzeja XXIX (Sarajevo, 1917) str. 198 i d.
sudno u o'clJnols1iJma Isnai@a 'OIVla dvag.rada, li dubJ:loVlaki i .koI1:lO/r- 81) Upor. M. Dini, Dravni sabOlr srednjovjekovne Bosne (Beo-
ski pOlsWanilk 'li' k:rtJtli:nim.:sii1tuaJcijlalma stalno Ise dre d VlOI!1a gdje grad 1955), str. 49 i d.
jiedan prlo1ti:v drogiOg V'odli liilavu ,diJpi1Jomal1Jsku bOirlbuza ikra[je- 81a) M. S. 241-42. VojVloda Radi 'Opisao je u svojoj povelji po
vu naik1onlolst.79) Ni kalsn'i,j,e" pa ni lU doba Inajvee sl'albolSi1:li cen- redu kako je tekla njegova intervencija u ovoj stvari: .. i pooh
traJ1ne vl,alSl1:,i, lI1Ii;j:e se rumlaiIlji1Jau,l,olga dV10!1a u pioHtil{JQm sao- u Bosnu presvijetlomu gospodinu kralju Ostoji, i pomenuh mu ...
preasnu slubu li ralJlike precjene dare, koje su primali gospoda
bIT'aajIU sla iSip<o[jn.jim sV1ije1Jom. G. 1432-33. DuhnDivani SU, na
bosanska od Dubrovnika, mole slavu kraljevstva, da bude milo-
srdan Dubrovniku astnimi darmi, i tui mi se objetova kra1evstvo
a govore kada doidu mn'je posli vlastele dubrov'ci, hoe biti vidi-
mo vsakomu, kako u Dubrovnik darovati upom, vladanijem kako
srane prijateljIi: I ja Radi to slJiav ot kralevstva ... upisah gos-
MOTIlumenta ragusina IV, 39.
76)
podi dubrovakoj... da polju poklisare gospodinu kralu, i na-
77) Isto,
V. 356. vjeuje dare koje im e gospodin kral dati, i gospoda dubrova
78) Isto, V, 367. ka . .. poslae gospodinu kralu svoje poklisare . .. i tui gospodin
7sa) Puci, Spom. Primj. XII: Item volerno che siando cu~ lo r~ kral . sveav se s gospoom i s vlasteli i s velemoami kralevstva
in Bissica (Bie), zascun zorno che sarete cum luy: sopra .11 statI i s vsom Bosnom i tui gospodin kral i vsa Bosna darova i zapisa
nostri, di presente in l'altro zorno de tutto .ne debla.te scnv~r e~ u plemenito ... gradu Dubrovniku vse primorie gospodina krala i
avixar per lo COl1i,er primo, a za che de horam J:ora mando aVlxat1 Bosne ... . Citava stvar bila je, dakle, prethodno udeena interven-
poserno veder meyo quello avererno a far et segmr ... cijom vojvode Radia kod kralja, a onda je iznesena pred sabor
79) V. nap. 28 i 29.
da i s te strane dobije potvrdu.

103
102
Radi Sarikovii na\ilf1oiko je izlioliilo slVo,je zasluge ito ,jie ~pub!i dala vana iulo,g,a U1toJJiJko 11tl? je mogao da utie na iSlt'alV vla-
ka dola u posjed bosanskog prr-imorja. 81a) Posltje ponovnog dara, pa i da iZVlr:i. prrit!iJslCl!k na nli,elga, ipak se konane odiluke
uspostavljanja 'I'vlrt:ka II na vlast u Bosnli, Dubmowami su 's,e nisiU mogle domijebi bez vlJJadariVla prilsltanlka, ilj. bez krenja
mnogo trudliili da od novog vladara dobiju iplo,velljl~ 'o potvrdi U1s1tallijrelnih prarvrrih obila\jia. UtoJku dubrovako-bosanskihpre-
n,jilllJovl:h stamih poV!LalsitiiCla 'te su z:aJmol'jJi d. Sanldialj1a Hrania da govora 'o m~I1U u aprilu 1404. ,i!zlvij,estli1i <SIU dnrbrovesii p;ols~,anlici
im u tome P'Olffiolglne. 82) On je to pokuao naO!pII1ijelmd kJfIa([ja ISIVOjU vliadu (25. ClIP,r!ilLa iz Podvsolcogjda jie u saboru (8.11 sboro
(poetkom augueta 1421), 'ikoji ,SlVlojlim madoudsum odgovo- tra 110 reet li baa-ont dn Bossma) bi~Ilo govora o .sl1Jva.rima kojle
nom ni}jle zadovoljio Dubrovane. Sandai~j jie na 'to obeao da sebiu rerpulb[ilke :i da im je dat iodg<o'VolI" ma ndih01ve ziah:tjieve (s
6e u SI!U:ajlu dia !krailj IQdb~jle dubrovaka traenja, pokT'e\11Iubi kloljliJrn odgovorom vlada ntje biiJl,a zadovoljna). Iz novog UlPUt-
ovu stvar Ina saboru ~SltalI1ikJU)kiOljli e se odra,m 7. 'aiuglusrtJa. 83) stva poslamicirna vlidri. se da 'Oldrg<IJV!OIr sabora TlI1SIU u Dubnovnln;
Zajedno SlO. SalI1Jda~j em, zauzdrnao Sie za duorovaka traenja i srnatradi def1inilt:lilviil'olffi 10d:1Juikiolffi. KraLj je, nsmne, izJavio posla-
vojvoda Vukmir Zi]latOII1JOISOiVi Ite je 15. aaigusta, kad je na sa- nicima dal bli Ise e1:io iS rru,jima ponovno ISaJstati li raz,g:nv'aifaJti o
boeu IsltvaJr ve bDIla povoljno svrena, lU Vii,jleu u:mollj,en'iih zak- tum stvarfma; 'UiklOilJiJJ.m tialj sastanak nJine odran liuJkolItko ve
ljueno da Sie vlada obojl}Cli vojvcdapismeno zahvai (sembemdi nlssu od klJ:'1ailj'8. doibiJ1ii 'ZJadolViol~j'avajui odgovor, treba da sami
Iiteras reglr~lJtiatotI'liats) na ,n,jihovlolffi~aluzd.malrrljlU.84)Kad je li:Zlda- naJstOljle da Ise s njim sastanu u pnsusnvu nekolicine patarena,
ta traena povelja (18. augusta 1421), silijedliJle su n1Oi\~e izija:ve velmoa li. dobrih lijiUdi - glla:s:iil:o jre IlI0VO uputstvo liz Dubnov-
zahvalnosti praene bogatim darovtma. Z,ah:Vlai]juj'Uli se, 26. nikla. Dubrovani, krOlji su dobro iPo1znavalli prii,liilke li. Qlr!galnJiJzacli-
augusta, S!andaII)ju i VuikJmli:r'U na svemu ito su za njlUh l\loi:nHi ju oosansloe drave, znalii ISlU, dakile, da stanoviite IsaibJOJrI8. me
lU ovoj p,rlii1lic:i, Duhl1Q1v ianJi ISlU narosto istJicalli mjihove napore moma znaifii i defLnit'iV'no Ir'jleel!llj'e nego Ida dlO< ostaje otvorena
pri gospodinu kradju i VlsemUI1USlagIU Zla oprave mae. Posebno mOIg<uanlOlslt da :se pregovara Isa :]~TaJ1dlem. Da je km,lju iplriilpadalIa
su se zlah!ValjiiVlalli SamJd<aldu na iO'nome, o emu ih je oba.ViOeiStlio POlsl1ij-ednD,a it':iUi u pibanjirna ISlpoiljlne po]iit:iik:e, dOVloiljno ijiaJSiIllO
njfiholV pOlsll,anJilk NI~ul\1n GUlnldiw1i: Kj8.JkJo mu je i@olSrpordisltVIO [mkaZiUjje ri linlj 18ruioa dia jej,edan IOlnako moan velmoa ,kialo to
vi TeJkilo da s V'elliikom IUSl1LolSltdru i trudom mo,gIii ,Site llIa:velsltii gos- j'e blilo vloD',vloda S!a.ndailj Hmnlil, samo lS vehkolffi Ulsillol51tjU i
podina k'ralja da tOli IiISlprlni ... .85) I 'u neVlol~jii, u 'kio!ju !SiU ih tl1''lldom m!Olgao da prwVlol1Ji kra~j a Tvrtikl8. II da izda iPlOIllJ.iffiliurtm
dovel]i ljudi Ra:dois!:ava Prav[IQlvia ,svodlian nasti1ji:ma u KonaVl1li- pOVIeliju ikoj:Olffi jre poJtVlI1diio dubrovaoke po.vlLaSltiCle. 86b)
ma" DUibmolV'iarnJi su ISle '0ibI1a6aali (9. maja 1422) Sivom priiljlal1Jelju Ako :SIU pitiainIja spoil:jlne poiI\iti:ke i 'biiiVlaila predmeltom Il'a-
SalIld8.l1:j'U IS moi1'biolffi da OIVIO 'pliitamljepiOlkir1el!lle na IsalbioJrU kolj li se iS!Pl18.vl~janja u vlla:slte:o'Slklom ,slabOlr:u, sla:mi diplomatSiki rplI"eg:OIV1o!t'i
'!:lih dana imao odratli ,i da za njih :PrlOig<ov:olri kloju :rlioe' neka <o taiklVlilffi pitaJnjlilffila Vlodii:li su iSe 'u uem ,kJrugu oGa.brr-anih vla-
glo/spoda I1usaJka vide jelI" Ije ned'l'a.goISJtnIO to je ItvIQ'1m pni,ja- daiT1eJvlih s.avjeltmJiikJa k,oji, za!jed:no s nj:ime, dajjlu pokltikiu 1510.-
teljem uinjeino ....86) Vida. se dia ISJIU SiPoll!jn:o-lprollit~Jkia pit8.lDjj1a d:rmu iO[lJOIffi !plo!imu 'kJojli ISle II dOlkiUJmelIl:tJima ,o di!plll0malbslkolffi
tretiLraJna u lViI:alsltlolSlk,om s8.lholru u kioj'Im ISlU hiiiIli mOg1uli li s:tl'aJIlJi Slalolbr:aalju IOiznalluje iUlSltailje:nilffi IteI1ffiin:om ka.oQuril8. dOImini
uticaJji pOIslredlSltv:olffi pOljiedinih 'Vlel!rrnIOJa, uesnliika u slabonSlkim regiis BOlssi!nle ili Js:laVlI1li dv,ol!' lwaljeVlSltva mi. Boda,cli vl1lada.r-
sikupov:ilffia. Alii vu:di Se i Ito da jie vIladareva 'ingerencij<a u do Iskih pov,ellja :Olsrt;av!~jajudolsrta lW:Slt w1iil51ak da je ii lU Bosni, !kao
il1JOhen,ju kOII1Jaond.:h odlUika imaIla preVIagu, :ilallm ne mo,elmlO 1'eoi li. u SrbIiOi,87) !pIOlsltodia~ojlednlo, vJi,e iili ffilainje staLno, Videlo rkra-
da je 'lliVIilj'elk li lU iSlVlaikolffi sl:lJuaou ,stva:rno hilla od1iU!uju'8.. I lj,evih sa'vj e:tln:iJka, sl8.SltaJV110'e[lJo 10dlJjudi punog POivje:rrenj'a, Ikiolje
PlOIred tOgia ito je lU :rjelwlanj'U ovalkvilh pitanja :SlabQifiU pripra- j,e,Zlaj~idno s kf:aljem, p,r ii,pmma110 !odLUikeli iza IIlJjlihstaJjal0 pred

Sf) Puci T, str 159 B6a) Puci


I, Primj. VII; Diplom. rag. 159.
S,) Jorga, 200. b)
S4) Puci I, Primj. X xr. B6 Puci,
159.
85) Isto, 158; Jorga, 200. 87) Vidi N. Radoji, Srpski dravni sabori u srednjem veku
S8) Puci I, 169; upor. Dini, n. d. 52-53. (Beograd 1940), str. 259 i dalje.

104 105
vlastecskim saborom. Mislim da se na OVIO t~jle10 odnose ona ISI1JilIl1ij l lffi 1:J~jI2l1'U k:o'je jebiJlo pod 1I'1U!k!om (kiralj u, iblte njegovom
mjesta !tl poveljama gd1jre sedosta esto gOIVlO'I'i !o nemoj odlnici , dvomu gdjoe SlU uvije/k biilJi IUlsrediolUaenli dl1plomaitJIS@i pregovori.
@OIju 'diOIlllOISii vdadar POI1tJO Sie prethodno posavjetovao IS vlaste- Iz kcoljdh eu redova uzimane lianosti da V'ladalI'1U daU!U sa:vjiet
lorrn i vellmoarna @olji u Ito vI'iJj,eme bjehu pIli mas liJli kodli se u talkv<,]m IPrIJl:~kalma im da ,SV!O!jim ueem u spOil)jl!llO!Pollilt1lkdm
iPl1i loralestvu mi obrr:iJtoIge.88) U takvim slluadeVl1ma izraz radnjama dadu podrlou inJ}etgloVlim ,od~Uikama? U iIleik'im povelja,
"HM~KWf rKW,"" i verbabno ii stvarno odgovara dzrazar hahito ma iSJP!ominju se rneu ttiirrn i]1!n\OlstI1ma na prvom illlij,e\S~U J.anolvli
comsiiio la:t1inlSlkih povelja i oznaava onu POill1tiku .radnju ue vlladaa-eve poroddee. Kr.ai] TViI'!111m, poslije pI'egoViorra sa
kioala Ise, i:nJidijia;tiVlom vdadara IOibav'lja i svrava na dvoru u Idiub!ro.v:aIikiJm IPOlsiLaniciJma, [lIortJvlrldiio ,die 10. ,alPmiJ~a 1378. Dubrov-
uem krugu '!lJj,e!@oiVih ISlarvj ,eltnlilka. Ovaj kmug obuhvaitao je lica nliJkiu Iranije povsastlce zajedno s bo~0Ida:l1OiV<anOliru mi .Maljev-
kODIai ISlU 1S11ubom b:iilia veeana za dvor, zatim punol1jletne la s:tlVlai mu llTI,albeT!jlU, gO!SIPOUrOIffi Je1lJe>I110m, :i s glOts!Pio:jlom IkrrulJicom kJiJra
1l1I00ve rue ik:rall:jevle POII'10dlke i 'OIDJU vilaS/telu klqjla SlU se iU datom Dorotdjorn i s izbransm; viasteli klrwle'vstva mi. Kr alljeva maj-
momentuzatekla TIJa dvor-u (lmli Ise pI'i k:l1all,eSJtvru md o!blrlirbole) ka Jeilena i njegova ena IkJr:aljica Doroteja [lIIliJsetglJe StU na po-
l:mik!oja ISU zato bitra namolirQo !po~Vaina. Ovo iuetijel0 iklriailje- vellljlu poto ISlU prethcdno IbiJ1!e nupozmate IS njezinom sadrinom
vih s:avrj:eltnika ISral1in,j>aVla,10 je ustanovu dvona u piQ\!<i:tiklom (s vidjeve obeanjja i uvjete gospodina 'kraljla, IS gradom DIU-
smJilsl1!u lrijleli Ji mio'eils:to to i dTlaVlnJi sabor. To se dio'Vlo[no jtas- brovmkom vde ptslan:a).91) PIll'iHilkQm donoenja (slin.e odlu-
sno iVk1ii iz ne1kol1:iJkro povelja. Kad je kral] Stjepan Ostoja, 20. ke, 17. dlulla 1392, S1Jjle[>!an Dabda rStaivj1entwwo, Ste s Ikrail,j~(lom
novembra 1398, nailazei se u Duvnu, doneslo odluku o pniiz- Jelenom li 'VlliaJsltlewom,92) a Stjlepan. Ostoja, load je 'izdarvao IS\P:0-
navalmju duga ikJI1ailj TVI~a Dubrovanima, on je na.jprii,j1e
'a merrtu ipove Dubrovanima, 1399, s i'kra1lji,cQim Kiuja'v0iffi93);
razmetnuo dubrovake ZJahJtjleiVe ,i, pOIUO Ise zatem :posalv:j,e1uOIvao 'lj:u
nlstJi Qiv,ad klralljiJzdao je :g. 1417. povelju brai ViukJi6irrnazaje
IS vlastelom }},kini 'u 'to v:rijeme 'bjehu pri nas 'ri,j<e10 da asdo- dino sa !korall:jlioo1m .Je[!enom, .s:ViQ\jlolm drugom enom, i sinom
VOI~ji m01llb,i dwhro'Varkih pOlsl:!Ja!l1JiJkoa. 89) lisIti kmlj, ilmd se raalo a St}elparruom. 9 4) Stjepan Ostoji donio je 5. marta 1419. odluku
potvrdi lIrgJ01vakih povlaetaca Dubrovniku, ITIJa:j:plnij:e je sasfu- 'o p'OltVlrdii dubrr:olv,a:lkiiih p!olvllaSi!Jiaa I1mlJve 'SvliJt UZrgJQiVlOlr iS p:d-
alo njihJo\vle piolsl}wnJirrtea zlatllm tie, "irrnavi IsVljelt li zgolV1o[' IS plJ:1e- vlLsolklorrn glolsipoj:om K'lljra'vlom, IkJraliicOiffi k!ralleiVlsrtJva m!i materju
ViiS!olkom gOIS[>IOliOIffi b:oglomdaiI'lolvlwTIJom JIlJi ikirailiaom ki:r Kuj a- i IS vliaslte1li. i iS veiltkomlolami Ikr.all!eJV1stVla mi.95) UgOVOI'1OIffi o
vom li 'v[leiStel,i i veil'emo~alID)i kr-ale1sltva ,mi d:olniJo odluk:ru li !izdao s.avezu !s DUlbr:orvnliJkOllTI PlrlOltiiV hercega Stbj'e[>lana (18. deaembll'a
'l.na:Jel!llu IpoIV1eJtiiU (5. febr<Ualra 1399).90) 1451) kr!alllj Stjeipan'I1olma pr'eluzeol ,jIe ob!aVlelzezajedno sla sI-
Uiolstal10m, POlt['Ielb!U :polSr1Jod'3!n,jla 10iVakvo:g lU1eg k:r<uga krailj:e- nom Stlj~lpal11Jom - medJu IOIS1ta/]ilm i l11je l:kJode 'su se odnolsi!1e na
vih iSlavjel1:lnilka iIlalITl!etal:a je i isama iva pra!kisa dravTIJog i- IOltuii'VaI11)je :dlijell10rva draV1TIJog Iter!itmnija u komiJst satvezmiiJka -
Vlolba k:oljta je eisbn ploiSltavlj,ala !@l1iUpna i sl1tna piJtanIjia !iez po- bez piitanjla, .dr~alVnlolg s'alblorria. 96) M:e'du ]!idirrna lS rkojliJmavllwdalI'
dnuI}a meiuLraJVnlbh rodno!sa Ikoja IlJiJsu JuviJjlek mo:glJa eika\ti priiJJilk'Olm msplrlaivlj:anj,a ISlpolljill'OIPooitiiktiJh 1pi1talnja oddava
da sie iSlaJSlbane dralVJni saboir; za:uim, lI"aisipnarvJlj,alnlje O'v'aJkviih pi- "rlH,,"'" H 3roKop"," navedeni ISU, 'u IOVlim :ptrimjerim:a, 1:kJJ.1aljeva
t:alIlja zna[o, !SIe i IOltergJIlJUti Ikl10Z dui vI'emenJSik:i il'okli zja li:tavlO malti, nje@OIv:a etTIia (kor:aLjka) li njegov najsltamilj1i s'iJnkalo p.l'e-
to vr'iJj-eme nije bilLo mo@ue dr,ati ISa/bolI' TIJa lQ\hJUpu; ikJoluaino" dolC1I'eienli 11Jalsilj
'edJniJk
!px!iJjlstiolla. U p;o]illii:kJoj iJ.1ooIl\jli ove w:g,te
p01trr'etba da !Sie !pll'~glolvrolI'!i dre u t,alj[}jolsti ,elslto je zahJtio'eiV,a[a da woeiSlt'VIUljru, idiaikl1e, samo 10ll1li i1,alnJOIVivtlaidaIiWe p!oI'lOtdice iS ko-
se IStva,r,i sVirav:ajlU u to jie mogme uem k:nu;g:u :najpovjerllj 'i- nima j e lOm nejpom-edJno ikrV1I1iO veZJan l i diill'lektnod :IliJnij i i koj i
vijlih J1Ii,ca. Ako ne uWljerk ,salIna odiLul@a, sliJgllllI1IlJO se [>JrIip:I'emanje
odluke, lU 'kJoj.e jie iSlPadJaillQi i vo:e!nj1e p,riegJolvolra sa preld:stalvmli-
Pl) Isto, 189.
clirrna ,sitImne tcIDialVle, m'Oma\IIQ!, ,SL:Lo:m pni11ka, ,pD:'ElpllJSttti uem, CI1la- 92) Isto 221.
93) V. nap. 90.
88) M. S. 232; 305. 94) Listine VII, 240.
89) Isto, 231-32. 95) M. S. 283.
fifi) Isto, 236. 96) Isto. 447--450.

,106 107
pl1edSltav1Jj'(l,jlU ikJolllltliJnUl.iJtet 'VLadajue IdiJnaJs1li~e. Ntj:iho'Vlo prisu-
IStVlO meu v}aldaJrlevl1m savjetnicima dzraavalo je patI1imon'i-
ja:mo shvatanje drave, uikOlI".i:}enO'6Il1o u ideoJ.Oigiji~oII"Ilijleig silio- UiPiJsaltli plI'liJstlN lod dvora IiiIJi dVlOlI'lsk1i dli iP:riJsrtav kralevstva
ja feuidallIllo,g drutva li v:jleltaki porevano lS1polljIllOlm simbo- mi dvorski knez illi naega kJraJ1eVlstva dVlolrski.99) SV1i ovii,
iliik1om, \te die JU bome smdslu imalo i :slimb!<j]ilIllo znaenje, moda meusobno Islini, nazivi oznaavaqu nosioca IjledI1le]s:te dvorske
li viie nego znaenje nelcog a!k,tiViIllOrg faJktora. slliube Imjla seredovno povjenavala iljudiJma Izredova vlastele.
U v{liadrarreVIu savjetu redovmo se sporruinju vlastela. Neke FIUIIl!kcija dvoralcog 'kneza - prastava bi~la j,e stalna, ailiSIU Sie
lod poveilUla koe smo navelld dosta jasno potvruju da vlastela lIlIOISliJo!Cli IO'Vlo~aZlvlarnjla esto milj~j>arli. Na povelj arma odi :iiUln-
klotila udatarn aluajevnma uoesl1;lvu:jlU :ll savjetu ne IlJaJstUiPaljlU giimaj'li - ni v~j ek lU iiJme dvora, tO. lU :ime cerrtrailne v:l00ti - karo
!kaJo neko ue predstarcniwo svoje klase lIlIe~o samo Ikaro proj e- svjedoci i~alDaJntiiti,e is~jleldoeIl/j>e, pored vladaireve sveane
diinci kOljli svojem iislkiuslUvOlm mogu da doprinesu bO[ljem iI'je- zakletve, obaveznrie CLI1ruVIU na potovanje 'Polve~jlom d:altih pra-
renju pdtanja o kojem se rra:spmaiV'lj;aJ1o. Ne moe Ise, tavie, Via kao to de ,i svjedoenje predstavnika pQljedJ~nlih upa 1ilii
govlolIiiJti Ini 'o odreenim l1inosltiima fiz redova vilastelle k10de bi oblasti davsho gaoanciju da e se ta prava potovami od :lJokal-
redovno bHe uzJiJmalne ni 'obzrilr u viladarevam sa:vjetOlVian,jl.i!ma. U Il/iJh Uplskiih vIl:ars1Ji. U j,elooou :la:tmsk1od povelji Tvrtka II liz g.
navedenim pi01vrell;jama StIjepana OSltoje od 20.lliolVlemblI"a 1398. 1436. dvomski Jonez naveden ,je pod nazivom parlatliJIlIus regni
ti 'I'vrtka II od 16. augmsta 1420. istaknuto je da se vladar sa- B!01SInae100)iJme de jo blie odreena Inle~olv,a funkcilja Ina
V]jletov.aJo samo s nmom rv,lastellom koja ISU Ise u Ito vl1ijeme zatekla dvoe-u ,i lU did~alvli. Njemu rje ,kaJo majbhiem vla:darevJU saradnd-
na dVOIl:'U,97) k1oij;a 'su mu, daikllie, Isl1JUla!dllio billa piri rucl u vrtiO.eme ku, dobro upuenom 'li dravne poslove.morala prtipadati vana
kad 'mu je savjet w'aJslteJ:e bio potreban. U drugim po'V'ell.lj,ama uloga lU vfadarevm savjetm kad Ise radil10 10 pregovordma meu
~ovoJr!i Ise o :1ZJaibl'lanojwaJsrtellii IS k1ojlom se vladar Isavjetujre u drawnog ,kaJI1aikltel'a.
ovakvim ,slula:jeviJma.9 8) Ovdje Ise, sigurno, ne ,!ladi <o ~j\udlima N a d!vije iPolvle~je kotie riJmaJtiIU ikamakter meudravnog ugo-
kloljli bii IPO neijem :iizbolI"lU biJli deleg1ralllli u 'DIVO ltiilj,ewo da 'tu VlOIDa updsan je meu svjedocima iPI"IO:bolvlesltiilj.arr (snaega kra-
zars'tupa!ju IUInaprrijed odreeno stvavove li miiLjenja. OIl/i \Se na- llievrs:wla :p[1otobiiJsltar) nepolsred:IlIo liza dVQI1SJkog Ik1Il1ezate SIe iz-
zivaju ,]zaJbraJnrim piO rt'ome tlO ISU illino u!ivai]i nall1Qiit ugled ir!LiltO SrpomiJnJ.i1e 'meu v!lalstel1Jom IS ,kojom Se .k1I1lilj S~jepan '110-
mediu 10lStai1om vt1Ja:stelom i iJmarili [IlJa lIlijIU ut!ica[j,a, rlt,o 'su uiv,aili ma saV'jet01v<l!0 !k,ad je 1444. v,odiJo uKreelVu pregolVlolI"e s du-
gilJalS :ilsmUisniJh li IialZJboritlilh Illudli, illi ibo ISU seiJsltica]i oda:noru br:ova,kim prolSilJamie:ma.l 1) Plr:oluOivesb1jar (u pomenutoo 1ail1im-
prema vladlamu li 'plosvemru ltomebiiJlli !SIplolSrolbni da :pOlIlIesu dilo slkioj po,ve~jd Tvrtlm :a camera:I1iius) jie po ISVloj'od fUIlIkcij1i nadZiolr-
odgJOiVio:rlIlJolslti,za aonesrene odluke. No aik10 \olvi odiaiblI"amJi l>judii mka dVIOJ11Sime (ito 'zIl/ali i drav:ne) blagajne ri prihoda mo,r,alo bi-
kole vlla:dalr II d'aJtim slluJajevima :piolziiva nJa IsavjetQlV1aJnje :i dio- ti ,k'on'SlUlltOiv,an u piltlan:jlima iSlpo[jno\pioilitlhlkih odno's,a ve li nadi
gOVlolr oj nisiU biiilli TImmalnoiza:hraIlli predstalvmliJCli slvoljekllJalSe 1Jolg,a Ua SiU ta piltaJnaelSl1Jo, aiko Ille ii redovno dodirivala ekJo-
sa IQIdl"een'im mandaltlom, I~ni l:om, ISV1akak:io, ,0dnaiava:liin;jlezruno IlIomsk1o-~ina[ljsijlSJk;e i:ntelr'ooe zreml:jle.
mii1jen,jek1uje jie VIladar iZI'lazlO'ga pio1it!ilkiog !O/portuniteta mo- Ima 10lSIliOVia 'Zla rpirel~poISltavik1u da je II vlaidaJre'vu rsavjetu
mo da luzima UObZ;L,[' iplI"ii dOlIl/olendru !Svojih odluka. 'liOelSltvoVI<l!O i !1olg'mfet (\illi diLjalk),:iJa:ko n,jlego'Vo u'e'e n~jle U
Ne Imoie !S'e si~urmJo :reii dalli 'su IlIOSliJOru v,a1nliJj:ih dVloIrelkih Iitl<Vlolrl.i!ma mg,dje d!1r'~tJno SlPomemJUlto. K:rolz nj egov'el'lUikJe piI10-
zvaIlIja pOSV'Oljioj:iiUl!1kcliJjri rulaziJli lU vladaJrev \SlaJvjlt kald /SIe l1a- iLa0i11i SIU IS1vli ,akiti ,aVIoIfisIke !kancelJaJr~je te jie 100n, bOlIJe lOd svih,
d!ilo 10 d~pwomaJtsJk1im pre~(JIV/m!ima, a]i Ise to po nekJiJm znacima moga!o da sag[eda !kontinuitet pregovora o :nekom spoJjlnorpo-
mo~e prr'etpos'tavi:lti. Na :poV1eillj.ama i ug()lvo,rima meudravnog ilJiJ1Jilk1om pitaJnju ukolriko jie ,n,jliholv ,sadraj ulazio lU di\plomat-
kar.aktel1aVlI"l10 lels~o rje karO svrjlediolk meu 10lSltaJlJom v:~alSitelloiID skiu .pl'eipiJsku. Nj'e/gov potpdis dalV>lllO jie veu ipI"iavnu valjaJllIOist
[pIolV'e[jlama :i1S1:Io OIl/ako Ikao pOitp\i'Si vlastele Ikada Sie IS vlac1alI"em
ZJalkllLnij:u.
7) V. nap. 83.
D8) MS, 189, 293.
99) MS, str. 189, 202, 222, 232, 273, i dalje.
100) FeDmend:in, Acta Bosnae 151.
108 101) Povelja Stjepana Tomaa od 1444. i 1451. - MS. 427 i 447.

109
ei~i. :Uoglorfet kr<ai~jia Ostoje, Sit[j'lpan i(Dobl1iJIlJQiV1i) ldiva (pUlta, 1399.
N avedenn dVloll'lSki siliubenici ~pamilnj'll Ise ili lI1a1ZJniJm diplo-
i 1403, spomemat ije kao iktm1j'elV pOIS'1aIl!ilk DubmvniJktu lU va-
matskm milsliJjama illi lU drug'im cadnjama ove vrste, Dubrov-
IJIij<i:m d;~1Jomatsk1m mliJsIijlaiIl1la;106) u ;pra1Jndi TVlI1tika II PI1i1li:kOlffi
a:n:i su Ise, 4. jula 1381, IQlbir:a16aQi Pll'loltlo~etSltijal!1u Tvrtka I, prez-
nj~QlVlog bOiraMka na dvomu IkiraJ1:j:a Sigismunda u j,anuarru 1436.
biteeu Rait1klU, u ISItv!ani :nekliJh srpOlI'lovrakiolje SIU dimailli s kraljevim
!DJa1a2Ji!lJi ISU se, Ipolred ostae V'1JaiSltel1le, dvorskiknez '.DV1r1Jkio Boro-
upanoen GflUlbal!em lU KJolI1avl1JirrnJa. 102) U dobaza1Jegnuitfih du-
vinli ii [prlO,tovesrtij ar ReSltojle. 107)
birof\T.a,klo-blos'ansiklilhodnosa Vdr,jie6e UJmo~jenih nanervailo die 24.
Iz injenice da se lU maznim poHtilkiim radnjama mem
aip'nil1a 1403, SIV10m rpOsiliatnliJkiu l i BOl.slIlIi da nastoj i !skiloiIlJiJti ibio/san-
dravnog ik,a,nalkte!"a PiQIlJaivllj,ajlu imena nosalaca zJVlanja vezamih
Sllmg PTloltolvelstiijwra Zora (Bokia) da klad l"ral;jamtervenie u
za dvorsku SLubu, moe se pretpostaviti da ISU, harem naj-
scvam noviih trrilta sI0Ili.13 ) PIJ:1QIuOIvestiijaJr ikmlja Dabie, Grgur,
v ial1lijjli od Inilih kao dVlorrsk!i kinez, !pl'Oluovesrlliu'ar li iLogofeit ,ulaZli.1Ji
boraviio dre rporetkiom 1394. u V,ooedir,j:i S 'olVrlate~lem da tamo u slta1niljiiklrlU>g dV1olr,skih~jlUdd .gdJe au se Vioc1i:1i duplornabski
prema svorn nahoE;1ndu uredi nek:i spor u stvani lkI1al~jevih ga-
pregovori sa sltmnim poslenicima, uehnilkii Iptrl~plI'emaWi ugo-
!lJ:lj,a (quod de gailiJiis nOlSltrr1iJs iJstic VenilliJils apud VlOIS existentdbais
vori i formu~is:arJ:i evemnualrii predloai za stanak vlastele, i gdj.e
vice nostra on-dinare d!iJsiPonereque deberet et posset [)Il'IOIUlt vi-
iSU Ise ;saSltavlij,alLe pismene po/rukle i uplUi1JSltv,a bosansklm [>os:1a-
d!elI1eIUUr 'et placeret eiJdem).104) Pl1OItlovesltidlarr hercega' HrV10ja
nicimakoji SIU rupu6i:VlaIlJi stranm vladama,
Vukaa Miho Kabui, bdo je jedan Old dvojice njegovih po-
sllanJiik,a Iklodli su lU proljee 1414. ili u Jedrene dia od Is'llIltaiIlJa MaJIl!jle se moe neto lI1e~ 10 ueu nosilaca druguh dvor-
trae pomo zla svoga gOl.sipodailla. 105) Na dougom !ffiIj'esltu bie skih Zlvamr,ja u 'uem vladarevom Slaivj'ell1U ikad se rr!adiJ,o o ~pio[j
ll'Idde!l o !UllIO'ZIi IPfIOltorvestij ama Resllolja u d!~plolIDatskioj sJiubi bo- nOIPo!li1tliklim plttanlj;irrn:ai Meu "iblo~jarrliJma iklojli ISU bili u prac-
sanskog dvora. Kao poslamdci 'u S1tV1aTli t~1buta i u nekirn drni- nj:i bana Matije Nanoslava pI1i1llikiom skiliapanj1a ugovora s Du-
g:irrn :SltVla:rl1ma bO/PaiV1]i SIU u Dubrovndlcu, lU decembru 1382, blI1Olv:niilmm (1240), naveden jetepliij,a Radoauja. Jedan od trloljlioe
ik!r;a'1jetIV ilioigofet V:Lardioj1e, Vlolj,vOIda V1atkto li. knea Mi1rkio, gdoe VlliaiSbel1e ikoijli au 1367. IS banomTvrekom boravillJi'll Dubrovniku
ISlU, iiz,g'1eda, VlodiJli razgovore i 10 Ipli!tanjima u wci s riov'im sta- i ;poltVrrld:iJIi stare priiiVIiiLeglilje republdke bio je tepija 81ad06e.
nijem, sitV1011"enJ1m pOivel1jiolffi od 2. decembra 1382. o uk1danjlu Niajznaadlniijli lod niolSliliaoa 101V101ga zV1aJnja, 11Je;pilja Braitailo, naIVe-
1Jl"i:1:la 5011:i u N!o'V1olm; tada se, 20. deoembna, u V'iJj'e6u ;umo,.. den jre vre puta i~meJu g. 13r92. i 1400. :kao svj'IdOlk !!la pove-
[jenih IraJSlp:I1avllj,a11Jo 'i 10 ItQme da \iim Ise ,Sltaiv1i na uvid veilJiikia ljama k10ljre Ise Hu bOlsans:klo-duhr:ova:kih odlruos,a li ikao rj,edan old
iporvelljla,105a ) vjenoVlaltno lOina :i1Z g. 1378.kojru jie li nalPlis'ao 10- :vlastele IS .kiorjlim sie vilaJdatni savj'eI1m,jiU [J!"illik\om !dOI1l0letnoa lOvili
gof'elt V1La1doje (VLade). Kinez (comes) Mi:r'ko, ~ojli jie lU ov:om alklalba. 108) Mli, ,ne mOle Ise ,rei rda]i je lOva 1JionolSlt U viladaiI1elVlu
pOlsJ,anst:VJu :spomellliut, vj'elJ:1olvlatno je idenltilan sla divorrskiim saVjeuu ruesltV10Malla k,alO nOISIi:1ac ':zjVlain,j,a :tlpilje iIi palk !kao je-
(IkneZiom) Mi'l"kiolffi Radoljlevi6em kioM tie ikalo mlnlilk !p1rvi IUIPIi- dan od ViellmOla melU vOljivo:dama ,i kneZlolvima. Os1:Iailia !dvOlrlSlkla
iSan Ilia poV'elij,i od 1382. Akto ,se 'J1a1d:iiLo 'o nelki:m spiorr:Il!iJm 11Ju- zv:anjla ii IiJnale se ~~jretkJo s!pIOm:i:n:jiU. U NmosiLav!lj>evloj [pIl'altnji U
maenjima veIiiike p01v,eI1je - a iiJzgleda da jeste - 'Onda je Du'b1lO'vniik:u (1240) na1a~~o sie njegoiV peharniJk MilI1olhnla, a klao
ISla'SlviJm ir.aZIUmJ.;jivlo ,to :SIU Zla 'prosl1Jat11like :i pregov,al1lale u oVIOlj jledaln od svjeldolklai priilsle~ruilka Ina njleg1oiV1oij povelj'i Du[bJ:1o~a
st'V1a'ri hiJJi ,odreeni l,o,go]et li dVlolrsikii kioj,i SlU po ISVlojloj fUl!1ikdji niJma lod 1349. naVieden d,e "Gnubeia peh3Jmilk,,.10 9 ) Meu vlIa-
na dv:oII1U najho[je biilli :upueni u sadrinu ptOiV1et1j,ai smi!salo iI1i.ie- ~telom s lklod'om ise kimIij '.Dv!rt1{jo I !Sa:v!jeltov,aJo pd~ilkiom ,izdava
zJ.Ln!ih odredabal. Br1susrtVlo uglednogVlojVlOide Vlatka (VukoViia) nj,a pOV1e[je DubI'lolvarui:ma I() [Plo\tVlrd:i Iranirjlih praJVla {lO. aprU11a
trebailo 'Ole da dade ptollliJtilkiu va~no!st PO'SIIa:IlISltv'll li njelgolvloj mJi-
106) M. S. 235; Diplom. rag. 117; Cremonik, Prodaja bosanskog
102) Dini, Odlruke, 149. primorja g. 1399. i kralj Ostoja. Gl. Zem. muzeja (Sarajevo, 1928)
103) Jorga, 90, n. 3. str. 121.
104) Listine IV 323. 107) Fermendin, 151.
lOS) Jorga, 145; Diplom. rag. 737. 108) M. S. str. 222, 230, 232, 234, 236.
105a) Dini, Odluke, 277.
109) MS, str. 28, 33.

111
110
jednom aktu barna 'I'Vlrtka, i~danom u akovu 13. februara
1378) malazio se i njegOIv stavdlac Tvrbko V1ac1Jj1eVlillO) kojii 1355. goddrne. 114) Na njega su Dubrovand 'UlPulivailii svog po-
se li lmsn!ije, u poslLansuVlima Dubrovnliku, ne/koliko puta spo- slarrika Ikoji jie poetkom februara 1366. bio odreen da poe
miJnj<e. 111) na dVIQiT bana Tvmbka radi ukWallljanja riekih smetnji u trgo-
U dip[:omaltlskim [)olsilIO'V\ima klQlj:i 'SUSie 'OldVlilj,ruJ.d. Ina dvoru vakom 'P1'0metu.l 15) Izmeu 1418. i 1422. u Dubrovniku je
uestvuju, pored .1judlik!on'i SIU zvanjem ii slubom biati vezani vue puta spomemat kao poslanik :iz Bosne u razili~itim misnu a-
za dvor, iillleLZvalniJJna hica ija je uloga pcoizlaaila koiLiilm iz ma neki fratar Stjepan; njemu su, 13. decembra 1422. Du-
njihovifi (\iiinih odnosa prema vladaru, toliko i iz ill'j,ihOlVih do- brovani tpOsla;1Ji pokl:otn oo 20perrperra da se zauzme <kod lora-
bnih iV1eLZa Isa stramm vladama. Meu njiima, odetrdesetih go- JJja Tvrvtka. II u marti njliOOva nastojanja da lcupovsnom dou
dina XIV sltolltieia, naalazemona iimema predstavnika kartJo1iJke u posjed dliJje1a K!cm.avt1a, kJolji je piI'fiJpaid;alo Radoslavu Pavle-
or:k""e, oSIolbilbo fmrnljie!Vaoa. U 1Jefuj[ da unitd heretiku crkvu ViU.11 6 ) Uticao r!imskJe kJurije na po[iiliik!u bosanskog dvora 000-
bosansku ili 'barem da ellfumillllie mjezdn uticaj U iivlOltU bosan- bito se IOSIje6a pod krai1\jem Stjepanom Tomaem. Bod uhiskom
ske drave, rwmslkJa :k!uTli!jla nastojala jie, esto IS uspjehlOm, dia kirajnje I1lISiJgIUil1nDlSlt1i. III zemljii. i na grandcama, pod pritJisloorn.
bosaraskog viladan'aokrmi svojim Ijudirna klaijie je slaila u Boenu pr'i(jetnji !iz RAma, ~aj vladar prepUJS1JiJo se uticaju :JjMnjevaca
da priOpag:ain1dniim d, jovde, polliUiiklilm sredstvima vode borbu i papinog legata, kJoji, kao nezvanini savjetnJici, usmjeravaju
proltliv heiretika ii da, iSiviOdim utacajem na dvomu, IOibe!zbjeuju kraJ:j-e'V1e postupke u .unutnanjlQ\j polD.tioi ip110Jt1<\7 bosan:skliJh he-
lin.teIl1E!Sle papi[]Jske polituke, Neki lod njjh, zahvailjuju] podrci retika, u S1p!oltlmm odnosrna II pravcu uik1a)pa1llja BOOI1Je u po-
Rima, svome !i1s:klUiSltVIU ivezama, UlSJ~jlel1Ji su da Ise na dvoru afir- llitike planove rrimlske k!unije, kojiima je tada dJomiJniir.a;la ideja
milrialjiu :kJao neophodrsi i">1a,v,jetnicii i da uvrste slvroj nrticaj kojli krsta1rog rata protiv ~a. Stvau:mli sprovodnici ove poIbiibilke
se ni!je ograniii'aJvalO na istmo:go crkvene ISltiVIwri mego se esto u BOiSnIi. bili. su papin legaJt li franjevci kio.jli iSU SV1e vie c:lKJi1az,L1i.
oitovao i 'll pli:tanjruma s\Illollj,nopo,lii:tiktih odnosa. Sipomenu1Ji do utdcajana dvoru, Vj'ertOIVa1m;o na nljii.hoVlo li!nsistiranje kralLj
smouogu klOdlU 'je Jnnao fratar Peregran Saksonac, vl~kJ3Ir fma- je 1iraJio i dobioodobrenje iz Rima (18. jl1.ma 1447) da dvojicu
njevakog reda lU Bosni, !u b!os,all1Jsko..,mleltaokiLm pregovorima franjevaca moe !UZeti kao SMoje drvOlI'lSlke kapcla\I1Je ii :slati ih kao
g. 1346. Zahvaljujui svom utllcaju na bana S~j~3Ina Koern- ip0lS1anilk e pro SUJiS et regini necetSlSi:ta!lLbU!S i bez posebnog
1

mamda, on je rtada mogao da Mlleamlima uini dzvjesne usluge, ooohrenj1a sltaTj:e!ine ntiihlOva red!a. 117) Ve od g. 1439. djelovao
te jie v:l>ada Rel[plublli:ke (18. ,apl:dla 1346) dornlijeilla odilu1ku da mu je kao legat u BOISIl!i hvlarskJi .btiJskru:p 'Doma kajfi se v!ie pUlta
se da poklon u V1I'~jednlosl1Ji do 100 dukata prro ilialudabi1i et s[p!IOiminje u vezi s bQlS3.llllSl1cir dliploma1sk1m misijama li drug1im
bono porltamento, quod hab'llii:t fDatlr P ,etI1egrli.nJus in !nors:trrus ser- spoljnopOl1itikimposI1Jovr.ima. Njemu je, prema dnsi1JrukCJidi SVloQ-e
vitlhlIS.1l2) Sipomlnum iSImiO Ji sliIllu uLogu Itrogirskiogkan,olllliika vlade,treballio da s:vratli Dia HVlar dJub11ovak!i. pos1anri!k ikadli je
Illije klOdi je, 'll:ustoj piT!illici u sllubi bOIsIalnskog bajnla z,a,duio 18. augusta 1451. bliJO upuen na dVlOlT bOlsarrusllmg kJra1j1a oo pre-
M1eta'ku Republillku i od nje prri:mao za 'DO nalgmde li [pcr:epolru- govara o savezu protiv heroega Stj epa:na.l 18) Legat je, sakJU!SIto-
1"e.113) Kad je fm Peregrin g. 1349. posltav'ljell za ibio1sanskog
bilSikJUjpa (sla srjedi1Jem u akoVlu) siLuba vika!ra [povdelfena je
frat,ru Fr:anCliSiku F1JomntinCI'I {~rialnCl1scUls de F'1,olrleIllCli:a), kiOji 114) Jireek, Spomenici srpski. (Spomenik SAN XI, Beograd 189~,
je zajedno' s hlli~Ud'om Pier 'egl1inom tp!orl1pisaln kaJO i">IvjedJok na str. 31-32.
115) Et debeas te informare a fratre Francesco de Florencia et
at aliis, cum quibus poteris, de omnibus novis, que scire poteris
110)IvlS str. 189. Diplom. rag. str. 44.
111)9. i 10. novembra 1379. (Mon. rag. IV 249)' ll. i 12. februa- 116) Jorga II 21()'-211; v. isto str. 162, 163, 165 i Puci, I str.
ra J380. (Dini, Odluke, str. 16 i 19. " 175, 177.
ue) Listine II, 337. 111) Fermendin, Acta Bosn3.e, str. 205 (Theiner, Mon. Hung. II
11:1) L~sti~e II 379.-82; 386-7; 406-7; 408; 428-9' v. M. Peroje- str. 235).
VlC, Trogu'skl kanormk lIlja, poslanik bana Stjepana Kotromania 118) Jorga II 454; 455.
Jugoslovenski list od 17, 18. i 19. aprila. SarajevIO 1938. '
8 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
113
112
dom f,raiIl(jev,a,OkJog reda, bio, 'izgLeda, jedan lod gLavnih inelaca
nije mog1o je da bude zaohiWaznio \i anonmno, aJ1i ne zato manje
u :pregolVlCllrti.ma ii u samom sik1apalnJju Ug/OVOll1a 'o saveeu. Oba- efikaSiIlJo, sve dok nije za posllijec1nljih kraljevesasvim Eiliminisa-
veze ugovora primilo je k~al>j sa SVIO/jim Isinom Stjepanom 18. no. Osobito su Dubrovani rado rtraJ1ili i primaliusluge patarena
decembra 1451. poiIJoiivli. zaki1ertJVu prid oteem 1Iig,atom biku- i njihovih IUIticajnih sta!rjeina, a naroito 'u stvari smirivanja
pom hvaI1Skiim i prid otcem ikui1Joidom li ikJapeI1JanOllll Mari- odnosa s Bosnom. SvQljIim iP'OO1anJi1CiirrnJa, kJode SlU, 30. marta 1404,
nom.119) U duhoV!Illi IkJrruig ovih ltiu,di ispadJaiIJa su ,i 1000a a:alika 'llPUl1Jill\i u BQlSmI da, na poziv kJr:al1ija Ostlade, preg101V1ar:a(ju 10 mi-
lJim [z idailimatimkiiih gradova kooa piolVtr'emeno susreemo u di- nu, dald su 'UipuJ1lsltvo da brane stara J)vaJVa Dubmv'11'1kJa sa:dJrana
pI1iomaltlSlkoj whi. bosanskog dVIOlI'1a. Odavde, od ovih ljudi iro- u 'van1:jim poveljama kloje treba da pokau i PrrlOOil1Ja!ju pred
mg znanj/a i liJSk'UlStva, ho[deg pCl!l'IliaManja diipl10matlsklih olbi'aja svnrna, a osootto u prfusiursitviu lPataJI'teJna (maxlimamente in pre-
li :fi0ll"mi saobraaja sa S\po!Idnim SlViiJjetom, ,dolazil1i ISU utJicajii na seneia dei pa1larlilnli); UJk!oilliikiodoe do SlkLapanij,a ugovora, tra-
bosansku l~aIIloeillarijlU ko.jli ISe nancsto oituju u sikJ1adln1o kom- ie, meu asrtJailrim, da lim stare privlille~ije potvrde ,kJlla1:j, kra-
pQlziJCiiji pisanih dIi.\PilIOIma:1:isIkIi.h poruka pOlS1jednjrih bOlSaII1Skih ljica, bal1OiIl!i. li patareni prema oibiaju.120a) U mekom sporu
sa Sandaljlem Hralnliem oiloo gran&II1ih sela Dubrovani su (30.
vladara.
apriJ1a 14()5)pred1agailli. posredovenje djeieLa crkve ooSlaltl5lke
NijeVli:dljd!ViO uee [pII"ledJs.talV\Ilika herelli:ke orikve bosanske che e Slig:nor et padre IS\PliJrfubUlai1e die la glexia vostra di BOIS-
u S1P'olOnJOIPolliilimm poslovima bosanskog dvora - ibo de i na.120b ) U ma(jll 1428. p1lis1ano .jle li.z Dubrovnika pQlSi1an'ioima na
r8lZurnIdli:viO kad se uzme u obzfur inij'Emioa da se s !0IIlIU stmanu bosanskom dV\or:u da potrae itnltetwenoiju djeda alko ga sLu-
dravnih granoa na ooSl8lnlSike here1Jiikegleda1Jo s kmjnjlQm ne- ajno II nekom !J?!OISIIiu mau klod ikra;lij:a TVil:'l1ka. 12OC) Ima i drugtiJh
pomi:r1jiVlo6u i da je ibOlSi8IIIJSI~im vladardrnamnogo hillJo stalo do prdmjera kolji pokJa2Uju kloilika su DubI10Vani polagah vanost
i1Joga da me budiu optueni zbog sarviie ve]i1kJe nakJIOl!1\OIs.ti prema na pmiislustvo predJslblwnlillmc['kve bosanske lU raznim pregovora-
heiretlilroj ortkv!i. Ii nljezdlIlJi.Jm. sJt8l11i1eilnama. Stoga emo edje1Jko ma i na n:jHlIOlV\o garan1JiJr>8iIlde zaJkl:jueIlJJih sporazuma u billJo
kald susrestd bosanskog kJrsltjanli.na ubliIlo kl8JkV1QjdJi(plomat- kJoj<emoibiIJiJkJu; ne zato ta bi 0IrUi :ianaili meku odgovorrui i . ZV1a-
Skoj milsijli. Izgleda kaodeuzetan sluaj poslanstvo patarena ,Dlinu funkciju iIlIa dvoru nego stoga to 'se U Dubrovmku dio-
Vil'arbka ikJoji je, u s[ptelmibtrIU 1403, dok ISe j'o vodiorat izmeu wo znalo koldki je bio njihov utdcaj na odgovorne ilj'Ud~ i javne
Bosne i DUlb:I"OVia)Il;a, ikiaJo pooil!aJnIiJk hOlSanskJo,g ,kira1dia bor:aVIiio u poslove u driavti.
Dubrovniku da [pII"cg1OlVlama o meru: kasni,d,e, 1. decembra, odo- VidIDje je djeJ..ovanjebosan.slcih krstjana na dvorovima
bren je diarpaltairelnlima mOli ISU Ise ,kaokJraJ[jevii pOlsllian:ici pojedin,ih velmOla kloi nis:u,kaJO vliadarti, mOl1aili eLa 'lloliiJko Vlode
llIaJlazltlli ill g'VaJdiu. 120) Allli, ne eslt lSIpomen heretlilktih krsltdana ramma o ooj,eltilQiivolSlti Slbraniog s1Vli.elta i nei1JrpeJjlivOlStli prrema
u v:e'21i sa dijplioma:1lskJom ISllUbom nikJalkio lIlJe iskiljuuj1e nijihJoIvo bosanskoj CXlkVli. Na dVOI101Vima Pav1o,v:i6a ii KOIsaa est je lSIPo-
Ulee II siP'CJl1jnopoiJJiJ1lilkimpo.slto!Vima uOtpte. Nj1ihJoiVlO dd,ellQlvla- men pOIjediinili kl"sl1tialIlla Imjli II DUlbrovniku obaVIljaju ,r,azrue
milsije za svojeg1OStpodaiTe. DO,VlOIlDno je dia na OVlom m:jestu na-
vedemo pirimjer goota Raidli!na iko'jii je, tada jlQ obinli. kiI'lS1;ja-
119) MS 450. KiUstod Mamn bio je jedan od dvojice bosanskih
nm ~ 1422. i 1432. Ilmo Sl.iu!gIa vlojVlode Radoo1aVia Pav-
poslanika kojfi su poetkom novembra 1451. u Dubrovniku vodili
pregovore o savezu i dobili pristanak na neke kraljeve uslove (Jor- lovia UieSltNovao U :raznlitm posil.Jansi1Jvima sVIoga gOlS:podara U
ga II, 459). Iste godine, ranije, Dubrovani su slal'i u Bosnu jednog vezi :sa VI00vOlCl\iinJim odnosima sa DubrtO'V!akiOm republikom.
svog redovnika da, sasvim nezvanino, ispita na indirektan nain. GOldIine 1437. strurac ~od g. 1450. gOlSt) RadJinje II sI1Jubi
raspoLoenje kralja, ati i da, na isti nain, nastoji da na njega i StjefPl8Jla Vukia Kosae k!Otjii. ga otaida eSto alje u Dubrov-
utie u smislu dubrovalh elja; reeno mu je da razgovara s
fratrom Marinom PribainoVliem (frate Marino Pribasinovich) ako nilk klao iSV'Og pooil.:anfuka u razliiSiJtiim pos1Jovima; stekao je velliko
g~ zate~. na dvoru. (Diplom. rag. 514). Meu bosanskim posiani-
CIma, kOJI su poetkom oktobra 1458. boravili u Budimu naLazio
se i neki. frate Marino del ordine de S. Francesco (Fer:nendin 12U') Puci, l, Primj. IV-VIT; Diplom. rag. 155-56; Jorga, 99
237). U svim ovim sluajevima radi se, bez sumnje o istoj linosti: Jorga, 107.
120 b)
UU) Jorga, 98, n. 1. ' n0') Isto, 242.

8 115
114
Po.vjeIr~1e i ultioad kod svrog giOiSpooora oodje de ~t1JaJO dio kJraja
'Olc.ljeanj!a, es,tJi:tanja ili sauea, prodis1JaWliitkla svoje drave.
s~cu'Va>t1i. ~kos tomu ~o je 'll godinama Stjepanova eata pro-
tiv Dubrov:acke ReiPUib;Like (1451-1454)odralVoo potajno veze Pio:mlIllUi1Ji smo sveano [lIOlslanswo :kOlje 'su Dubrovani g. 1327.
s. D..ubl1w.anima i oo njli.h pidmalo bogate d!aJl10/V1e; klad die zak- siliailli u 'SlU/SI'leJt banu Stjepam; KiQltmOlmaIlliu da mu IiJslklafu rpOCalSlt
1)!U:~ mer, gost Ria:diin nalazs Sie na elu helI'cego'Va pcslanstva klao t1JOVlOtn monom SUiS\}OOU i na 1000aj nain [izraze [panju kJaiklo
~Je J~. dJubrro'V1alroj vi1atdJi imalo da preda mLoovIllU POV,eilijlU; bi zadoooilli ntiegovu naiklJolnoslt prema repUIbilici. I drugom pm-
l .:maml.ili e mu ISIe obivaiauu DuJbir:ovani klao svom ovjekiu ~ad je Ilitkom, rpo:vKlldiom na:mjeraVlalnog doil:a:sika S1:f.jepam:a KJortmomanlioa
bila potrebna njiegorva liJnlte!I'Vencljau sporovima:s herCegiOllll.121) u Hum, zakil.[jIUiEmo je bIilLO u dubrovakcm Vij1eu {20. j~.1na
1344) da SIe 'kao po:slJanici uipute Itamo dVlqjlica vtla:stlle ad ho-
norandum domnurn banum BroiSS1ilIl1e.122) Sv:adbtrre SiVealnosti
na bosanekom dvneu davale ISU prtiillilk:u IStrraruiJm vIladama, da,
3. prema u1v:!I'enlom obiaju, putem narortdh polSillalnlStava .dadu
izraza svoje bJ.aigolIl:!ilclIQIl\OISiti, dobne VIolije li ]i'jeplihrelja, a]i li da
. . Vlad:a.r~ dMolI" je mIjesilo g,dji se vri l1tarv 8ipI0I1!jnO/Plo.Jilliki uzput korliJstieli radosno ,mspol1Joenje, .pOllle!k,ad svre nekli dobar
: ~1Jomaltslkl saobraa] s dirugitm dravama. Na dvor Sie U/PfU- posao piOliltike liM ak1onJomsikeprr:ti.mode. KJa:d se 'PflV1i ,put 1enfuo
euju stran:~ :POlSl1aJl1JS1Na li potieclJin!i. pOlSl1JalIllidi lU l1a:zlliOittim misija- Stj epan Kotromani (1329), Dubrovani ISlU mu .tim povodcm
ma: Iz 100b2i1l1"a meiunatrodlIle kurl1loaZlid'e, uobiajene meu dra- posilaili p'0I1dion, a ptrIillI]k1om m.6egove droge ~eruiJdbe {1335) TJijle.ili
V1~,a ,k~e iplOIV"ZU(jIU dolbri 'iiIi pIl'li(jal1;eiJijskJi uzaj!a:mniodnOOli; radi su da mu poalju PO,a!S!J]() poslanstvo s da:rovima.123) Krralj
dOlb!iV1~ill razlli.~ po~iJ1likJih ill eikKmomsl1mh kJo:ncestijla; radi Twitko II sam [epozvao Dubrovane na svoD'u svadbu, 18 '0IIlIi
~enJ~ .slpol1Illih.ptlJt ail1tJ a; radt ~varamdla o savezu :N.li dnu- su 15. madla 1428. naredlill.li lSV!otllim pOIsiLanJicilmJak1ojli ISlU se nai1a-
gnn ?bi1li~a 1Waal~og pomag1a:ntjia; radil pOSlredoV:aml,jia II me- ziJ.i u Bosntda mu esltitajlU u .ime Rerpublliike KIOj a ;je, u svoje
JUdr~V'IlIlffi~~; !kQnJaoo i mIC1Ii dooovanjaobavjellenja v:rilj:eme, uzela uea li. u svadbensm sveanostdma njegova oca;
o ~~ l ~O'SJIma u zemljii koja su se biLo kaJklo mogta kas:niijesu :ih u,puivaili da OI3talDJU uz Ikr:ai1Jjla za wirj,eme svea
llpOItrLJebrti u ikJOII'lst zemljie koj a je upuivaila SV'Oje poslanike DioSIti rida poikJualjlUiZViU6i od njega insku p1ovlaJS1liou; kad ga
u BOfSInJu.
nau ddkJol11ia li lU TlaZJdlI'la~anrnnI'alSlPOliolrenju, treba da ib!"Jae
ukJida11lje nekog nleiglO'V101g P!!"Jorplis:a. o punciranju :(isrelbrta).t24)
Dubrovani su, 21. ajprHa 1446, odJredlH\i posianstvo koje e u
ime SVIO/je vtlade li0r"azd!1Ji dobre eJtje kmlJju Silj.epalnJU Tomau
oecasione mrpttacum suarnnm; dva vlastelina koji e ['oi kao
pOSIlanim pOlruidee krla:lju da:r lUwti.j,eoooSti od 800 perpera, i
drugi .kII'aljlioi, u vmiljedJniQIsrt!i od 400 perpera: SlOIbom e povesti
i :svlitrae; kral)jleV1impos:1JanJ1c1ima, ,kioali lSuvjerQVlartJno dolli Imoga
da dubrovaku 'vlaidJu ZVlaninp ,oibavtjestie 10 svadbli, p,reda:ti su
pIOslelbni daroV1i zja ,k,ro.[jla ii kJraljiiou.l25) Herceg SjjjleipaJnoibavije-
sti~ jie plUtem poslan;jJka Mletaku vladu lO namlj,el1alVanoj enid-
ibii ISVloga ISina (Vi1adiLSIlaVia) ii Zamol1JiJO je da uzme uiee USIVad-
benim sVleanosttima;tada je, 5. XI 1953, 'u M1etaikom vijeu
2lalMjueno dia se poalJtje !pOlS1i3mtvo )}Iad oOlngmallu1Jall1dtUiID et ho-

W) Mon. rag I, 155.


12~) Truhelka, Testamenat gosta Radina. Gl. Zem. muzeja XXIII 123) Isto, II 323, 360.
(SaraJevo, 1911). 121) Jorga II, 242.
125) Isto, 418, napomena.
116
117
norandurn nuptias fiiliii sui i u tu svrhu tzabram de posila41Jik
kojem je odreenave6a pl1"atnja s jedn1m I1I01tal1Qffi ;i jed.nJim
tumaem; mk:1:jlUenio je da sem OVlU zgodu mabavd Skupocjen
dar u z1aibom izvezenim 'tro!lil1IDama. 126) I 'o enidbi drugog si-
na, Vla1!kJa, herceg je obavljestto MletakJu V'ladu klotila je, ida bi
pokazala s'V!Ojub1agonakJ101I1101St prema njegO'VlOO p<JIl1odiici (pro
ailiquaJi ostensione beIllliiVlo\lienti,e), mikLjuila (22. Ul 1455) da
poalje svog pOISI1a1Il1iJka '00 honorandum ,nuptias predJidtas.121)
Svadba hercegovih mOVla, Vladils1ava ,i Vlatl:ik:a, obavljena je
k'l'a;jem marta 1455. u gradu Sok!oiJJu. Pozvana je billa ii Iubro
vaka ,vLada da pOJalje predstavnke koji e !SvoJim priisustvom
uveliati sveanost. Iako sutada odnosi s hercegombiWi Zlate-
g11lU1li, vlada RepiUibliJke odazvala !SIe pozivu :i opremila SVOOalI1lO
poslanstvo 'sa veom pratnjom, sadaavncm glazbom li. sa bo-
gatsm darovima u vrdjednostaod preko 4.000 perpera - i sa
zadatkom da IiskOiI'liJsti rpr\iIlJiJku te da se hercegovlim s:iJno.vima
potue fIlla ravo [pOOItupanje n:jlihmraoca s dub:roIV1a:1kirn trgov-
cima i na druge nepri(j1alUnloolli koje nanosi Repuhtici. 128)
Ces1litanJjasu se vrla i u drugim zgodama mjle SIU sma-
trane sretnim zla zemlju lill!i Zla vwadara ,1iJano, :kao to su, na
pl'imdell", kropnJij'i po1Jt1iiiki u~jesQ, 1pi00Qjede u TatIU ili zakljue
nje POV1Qilj[)jOlg ugovora o miru. Poenato je S/V'ela!TliO estdtanje
100ne je v;j.lj~e gnada FWrlIloe na osnovu pogrenog obavjetenja
uputiLo 1k.r:aiL.i!U Tvrr1iku I g. 1389. povodom TI!jegoViog 1Jobonjeg
USjpjeha II boju na KOIS!OIVU. O SV'Q!j1iim uspieslma u Da1macliji
Tvr1JkJO je, 17. juna 1390, fratemo rnodo 'oiba'\l1iestio MletakIU
!V1adulooa mu je nato 8. juila pismeno estitala i waZliffia sVIOje
zaJdoVlOi1jstV!o i rr-adost.129) Kad je SVI1~U!t kna[j Ostoja, Dubrov-
ani oo, 28. V 1444, otpremliilli [pIOSi1arn~IDe vojvodd Hrvoju, glav-
nom vIDOVIlJli.k!U ovog poovrata, dia mu oos1liitaju to ga je bog
osvetio od neharan:ogOsitoje Ji da mu uz put polaskaju i u
povjlelrlIlj!U kau kako bi njemu naj!bollje pnistajra:1a knaLjelVska
:kJrutnJa. 129a) Dubrovakiim pool,an!iaima u BOOtlIi dato je 15. mada
1428. upU!tstvo da estitaju kiI"laJliju Tvrrtku U na u'SP1rehu u
uspootaVl1janjumiTa S1a Sandaljem Hmamdem i Radoslavom Pa-

126) Listine X, 19,23,24, v. Thaloczy, Studien 171-72.


127) Listine X, 55. 129b) Jorga, 242.
128) Croniche di Ragusa, ed. Nodilo, Zagreb 1893; v. Thaloczy, 129') Isto, 426, n. l.
179. 130) Isto, 326 i nap. 3.
1'!9) Listine IV, 282.
ma) Puei I, Primj, str. IX. 131) Isto, 354--55.

1.19
118
vojvodi Stjepanu Vukiu zbog nekih drugih stvari, I1Jrebalo na Nelipia i o podjeli IIljegJolVih posjedaukoldko ga Zia(jedJniklim
jie da mu dzraze i sauee povodom kraljieMe smrttli oi da tlom naporima pdbitiede; kJasnlide e, kaid se ukae po~odan trenutak
prtdikom i5ltaduUlU vu:Hwne pOlkJojnlilka i kau iroaJklO je bio principe (quando !biJbitempus 'vtidebitur), nastojaJbi da pr;ivoJii kralja da
degrande prudentia etdlscretione, amater et proouraaor dela mletakim :1:Irgovciima ~privileg~ju monopola s.oIli u Ne-
paze et trajnqui1li:tade de questio regnamede BOISSiJna et anche Irletv!i (quod a.1IiJUS sal non conducerebur nisi sal :II1deiliium et sub-
singuillalr arnioo et benvolo nostro, ali e u dsto vmi(jeme po- drtorum nostroeum): ikJonaTIo, u slJuaju ida se V1djV'Old:a San-
:taskam li VIOjV1Oidli li rei mu da jie on sada, pos1ijeroraUjeve smrti, dalj desi na krailjevu dvoru, po:shmilk e naJStojlal1Ji. da s njlime
prva linost u dJrl1Javi l1:Ietreba li on da bude ZJa1ii1miilk miJra.132) rijeJl .neka ,spomrlJa pstanja i, u:kiolri:kio mu bude izgl1e1dalo od ko-
PriJIilrom smrti kralja Stjepana Tomaa, Mleani au 20. VIII IriiSltJi, zamoilii6ek:ml:ja da bude posrednsk u pnegoverfima sa San-
1461, di:jeneistaro prijlalteil:js~vo i blagonalolonost pokOjjnog da:1tiem (ut se IiJntevponat et inducat clJictum Sandalli ad eonde-
kralJja, uputilJi poslanka njegovom silnu li nalSl1:jednJikJu St}epanu scemdendnim Ms, que eidem ohtuliJsses).134)
da mu d.eIDa:?i sauee povodom oeve !SmrtJi, a ujedno da mu
esrtfuta preuzimanje pr:iJjesrtJOiltia (tum :ut indoleamus de morte
S1Ju.!Paltl\j e na pI1iDeJSltioIlje i ka:mniJsanje klao ti Z!IlJooaJj1nije te-
patris, tum etdam congratulemur quod assumptus sit in regem
rttorijalnea!kvizicije saoptavadi su bosanski V'lada.rti. prema
obiajIima vremena, WaIIlim vladama zvarainom notifikacijom
regni eiUJSdem).133)
kiada je predSltavldaiJJa ne ssmo :fiommal1lIu akt ploJJi:tI~kekiwrtoaziDe
Ve je iiJstJalknJu,to da se poslanstva, roOljla su u ovakvrn zgo-
nego ,i nunu sponu u !koI1ltlinulilteibu dlijp10iIIl1a1:lsk.ih odnosa koja
dama upuliiVana u BOS!lJU nliw og1l'ian!i.lavalJa samo na to da u
jie 1.imaJ1a. svo] realan Sil'I1liSlaJO. Na OIV.a saopterr] a odgovarale
deklara1liMnlQj formi. !izraze osje8\nj,aprijateljstva i dobre vo-
su strane vlade lie.razima dobrih etllj,a" roa1Jkiail posebmm sve-
lje SV10jih vlJarla nego da iSU tom prfi!ltkiom svravala li razme
ansm pOlSllairus:tvim koja prisustvuju aktu krJulnliJs:a\nja ilIJi usto-
praktine plOISI1JoV1e iz podruja S[lIOlJjne poEi1iike, a eStIO prilcup-
!Lienja. Ovakvi i2lI"aZJ1 dli.rptllOiIllil:tsk'e Imwtoal'Jije ZJnJai,IIi \SIU ujedno
ljala li Tazliita obavjeten,a do ikJoOlih je tee 'OOilio doi redov-
ri foamalno priznaJnje novog 'VI1adama moje je povlailo i sve
mm putem. U atmo.sferi IDJaiOO:i.itOg raspoloenja kqje de stvara- SipOl1jiIllO\P:oJitliJke konsekvenCiij'e. Ova praksa moe se gotovo
no sveanim:i birarsim izrazima prijartJeljstva ii dobre Violoe, kao
meprekidno pll"a1Ji1Ji od vremena ~ a I do pasiljedinljih gOdIi-
i lijepim, s'kiupocjenJim darovima pruala se 'OOObito pogodna
na bosanske drave, Mi, lisltina, ne raspolaemopodacima kojti
prilika da se svre li onakvi poslovi kojli su inae zaipitnja!lli.
bi 'I'vrtkovo kmmiJsalntie u Mi:leeVlU IOsvje'1illjaVJalJi dz ovog vidia
KaJO primjer narveemo:mdJsijumJJe1:akJo.gpoolanfilkaDjan DOIl"-
SIpOIljltlJopoJrLllikih odnosa; moda, je isuvae jaka ovisnost o
ija moj!i. je 26. maja 1422. bio od SVIOIje vUade upuen u Bosnu
da Jcr-alju Tvrtku II estlita povodom njegova SltuipaJnja na pri- ugarskom kIra1j1U u to dioba bdiLa razlogom to oV>alj Z'!lJaailln!i
~ e i da svri nmoge di:pllOm:al1:lSke zadatIke zbog klO(jiih se dogaaj nije loorlla.vfuo traga u malnliJrnm dolkIwm.entima meu

poolarnk due Virao,eme moroo za!drati u BOISni. Izdato mu je clJraVinog kalI'aktera. l1ek su Ulspjesi osamdeseti:h ~OdiiJna XIV
o rtome <>!pirnlo iUlputstVlO: naaplliije e esltirta1ii. Jcral;ju de reli- stoljea, ostvareni pirotli v Ugarrske i na tetu njenJih interesa,
illbUlS SlUcoossibus SlUM et de creatli:one sua (sc. aid regem) li pri dovelli Basnu i njenog v1Jada,ra u pOOJoe;aj :SaInoSlt:atl.nDg faJkJtlOira
tome ka2Jasbiri.ijei poJwai1e, m:daenog Iprija1lellj1S,tva i dobnih e- 'u meunal'iodnlim odnosima Ito je olllJda doLo do /izraaja i u
lja; zatlim e, prvom pr.illiilk:Jom (prima vice qua 'iJbiis ad presen- orvoj rOI'lTIlJi mpltomats:roog sllIObraalja. Sv>oj!ian ,pilsmom, da1iilm-
tiam suam) predaJti kmlju daiI"ove l1;e e nalSltojlaM da s,e ponovno nim sa 17. 'jlUJIla 1390. u SUtljesci, a 2laItim li piOISelbnim rpoolan-
sn:j1im saiSbamJe li da mu tada iznese zvaniiIne predJJOlge saJ<:iJrmne s1:Ivom, Tvrtko je zvanioo<> obavijestio Mletaiku w.a:du o svo-
u UputsltViU; pok~lnlU6e piJtamje obostraLIlie si~UJrIIlQlSlti trgovaca, jliim novim teikovtiDJama u Dailimadi.jli ti, valjida, o luZimanju 00-
OOsaruskih Ji mIJeitakJih pod<lllllifua li, u V'ezli :s tim, ,r.lISp!l'iarv:iJti m0- sImla ,k!I'lailj:a Da:Imacije i Hrvatske. Mle8\Dli SIU :na rto uItivo
gunost SllIVooa'i medlnl1lcih mjem :p!'OItiv ceti~SkJ()Ig kneza Iva- odglOlVlOiI'dJli oi ,TadlOlsLna SlrCia primi:M na znatnije kraljevo sa:o!p-

132) Isto, 399.


133) Listine X, 179; 181. 134) Is,to, VIII, 174-181.

120 121
,~SV'?m ~is~ju, 100nu Je Ml,erta~l)j vladi predao njegov po-
tenje.135) Stjepan OSltoja, poto Sie defini1Jiv:no uvratiiJo 'u vha-
S\tIi li kJriurnIiJsao m kJral,a, IObaviJjles1JiJo de o mome DuJbrovalklu Ivllta- . aiIl/iJk,~ .Je dzraena relja da se produe prJjatelllislki odnosi
du po posebnom pooil:anilku k:O!ilem 'je 26. ,a;prIiJIa 1399. IOIdirteen ~~:~u din],ile dr~; u svom odgov:,oru od 1. decembra 1461
~v=L;Q;&a "vlaidJa ,~,
dobnu Je p or.ed ~UlJ~la,
v...:. '
sa VIOje strane LwaziJa
dar poolPter !DIOMa CIOiNlIntiJOIIliis dndi regis que [por'taViit plI10 'Parte
. volju za odrzaViaJnJe pr1UlaJtelJstva sa noMirrn vladalI'1om. H O)
dietli r,egtis Boscme.136) U j'eldinom S\1iuialju,kiaJd je svrgIl!Uit Ostoja
i izabran TwtkJo II (jlUUli 1404), 100bavijle!S1ti0 jre Mle\tai3kiu vffiadu U oblike ddpll()matsllre !kurltoozije seada i WC'IO .....,-- !TVl<tO
dal1aLS1nmoof.n."n,(; ..... ~v -~ ~Ii<W., ,,,,~vu-
10 .00010lj [pIr:omjenli Viojvadia Hir!voore Vuki, tada jo najlodgolVolr-
j;
Z :. ~-'. ,W.""nu~ iOlJkCa davanja darova !koje poo1amiici strane
rojta ID!IlIOIsIt u Bosni, a ne nlom iV1lJaidiaJr; obavj'~de je JPi!'imIje- em~J,e u lime SV\OiJle wade [pll'edajlU vladaru i utieaj<nim l:jlUdiiJma
?a IllJe,gJovu dVOll1U, Uzajamno daJrtiManj,ekaJo znak mJilra ' .
obia]
no na znanje sa \iizvjlCSIlJoon uzdrlj:iN<OI6uj,er u Veneci:jli nisu
biilli pOltpU1IllO s~ III :tmajnOSlt mowe vOJastii ,te SIU li \SiVOj odgovor JJaJteilJjlSlbvi,
u a l,' dobre
..lti ' V1o[je
. prastar! [e ., v r l o 'Ila:spI'lOiSTiau1Jen
. t' pQ'li.,'-
saSitavti.ti rtlakJo dia se nJiim ne 7..amjere SVlI'g'IliUltom ik:Mil.jiU: ta vri.- .~lffiJl vnom ruwu. Ve u 'Ilanom srednjem vii'ek cl
e, IlliJSU 1PiI100000rtiilli dia fusit:aklnlu i \SV!oe simpa:bije prema nje- mvanJe postade ;usrtJaJ:j~na kruirbQa:zna fonmaI SII1CdsitV1O I~CYj: ~:=
~rzavne odnose mm prrliisni:j:im i intJiJmn('lim i kl', iL v
d~p10matske srniSlJu~aJrii'Vanj~:U<O :U~:~
mu.137) Reipublikia je, naiimlC, 22.aiPIrli1a 1404, malLo, dakle, pi!'fi.je
IOIVOIga pl'lewalta, b'iiLa ZalkUtilUliJ1a s Ikrailj1em OsllOljom pOVlOi!jiallJ. piI1eg101V1ore.1 41) U rom
til"~olV,ailki ugovor Ikoji jioij je davao gotovo m:OIIlIO[pdliistilku prli- vid zahvalnosta za pa7Jnijru ukazamu predsta
Pf(JdanJi.clIma "" ,. iilli
V1IlICLma " 1UJ0p1le
vful~jru, iSVakakJo na 'teItJU DwbmQ\Vlllilka.138) ZbachnaiThje Ostade broV1aar: s~ drave, Ltjlepo jeto istaknuto lU odluci du~
2'JIlIaKSiWo je, bar u OV1Om mOlmOO1Ju, :izvjeStan neuspjeh milietake og VOJeaa od 14.febI1UaJria 1427. kojom SIe marici bosan
'PoliltiJkJe; obuda je dolJa:zIi.lI.a i OI!lIa h1aJdna iSUZdrlliVlo,st u odgo- i~kJOg bana S~le!paJJ:]a Kotromanda odreuje clair u tkalnliJnam~
V1O!l1U MLelta:lre vOJae na saoptenje (() iOV!oj [pfl'om en i. ~ non ex d~bilto .se:t propter 'amorem et magnam d\iLedliJo~
Noti:liiJkJaclitliOOIl klraljra Sitjep,aIIla Tomaa MletaIkJoj V11aidi o quem domina banI~ BOlSISiiJne et 'e1U1S :lJmi ISCIIIl[lIl" 10Sltelnd t
iSVIOm s1JUipanu na [pI1"li:jesltol!je IlIajboiUf! je :izraJen:a forma i smi- et ostendunt erga ciViiltatem Ragusi! etmeroatoras "" .. ,--"
SluJiIs....uemI'!liS,
" 142) l'< esusoem
~
~,1_
__
VWl~e odlliuJke dubrorca
u, "
"-'~:,t. V']J,eca
,v~W\llLll '," . . .Jn
o u;puCillVanJiU
sao ovog dJiiplomal1JslkJogaJkta: poto je, posebnrim rpilsmom, saop-
tiJo samu ilnjiemau prewJimarnti!a vlalS1li, kra1'j je :iZJraJZJio eilju ~os l aIJ!~a u BIOSIIlJU bliilio VIladaru lilli podedinim velmotJama , m-
da se [pIriOdue dOlmi SlUSd'erlisiki ,odnosi kakvli ISlU bil1\i i ill vriJjeme eene
a vsu r e ' lredolVl1O V10ltliTalIlliem ve6e l.l
e,golloIVIo '1' manjie. ' sV'Orte ' p'de
ndleg~a prethodn'iika.139) I u nOItifdikadiji Stjepana Tomaev:ia .cornn:. lUnlJlS za daJI'lOIVe klade j,e ,trebalJO da nose soibom l'
pr ed ."- -"- liVOIlJO:SIt'Ima kK:JiJliffia
!>"ru , lU liffie ,.villCIUII::, ., ISlU IU'YVI1 6-- "....... .
na<lll
."U'
il" J<.: t . 'J:"~ t:JBU, uu Demo
n.a. Op""ut eil"lIIl!l'Il iambaxatolI"es cum 'do"";'~ ~'" am'baxata
"......, il1llI.
135) 8. jula 1390. zakljueno jc u mletakom vijeu quod scriba-
taumk Cl,oms, N1SIU taJko e5,ti slrutaJ'<mvil' ",,'v da'. .."".' -""uk
"'" J. ru Ol,UJJ ' ama We

. , <o ruPU,fuvanjiU [pIOOI1JaIIlIS!tva u BOffilJU l<rrV\IYV'lnini


tur domino iTegl BosSine ... sospitatem atque felices successUS sere-
nitatis vestre ... leto corde suscepimus . , , que oobis consolationem a e Vl1aIde,
.aikJO ~'J:"~.'_.'i."u rl aoov/J. .J:.-

maximam attulerunt (Distine IV,282), Slian odgovor dat je 30.VIII i 1 .~ DJem ~~Jnicli,kad je tr1ebaWQ, niJsu omaNailii dia dJ~
Tvrtkovim poslanicima: Ad ptimam partem per quam ipse dominus p~alZJIllih ruikJu. Ri~etkJo su gdje zabliJljeeni. podaoi 'o dJamovima
rex communicavit nobiscum prosperitates suas cum carissimis ami-
cis suis ... (quod) regraC!iamur multum maiestatli suae de amicabi1i
et fraterna parmcipatione quam facit nobiscum de exaltatione co-
rone sue et status sui (Listine, IV, 284). ~~srt:ft~~C~a~~t:~\:~i~~::S c:i~[aC~:::J~t~t;~~~~~fse~u~~:ed t~~-
136) J orga, 79.
SlCU empore quondam sere' . . d . . ' . . , ViSI,
fuerunt (20. decembra 1443).sSlml omml patrUl SUl regIS BO!1sine
137) Listine, V, 45847: Respondeatur, quod bene recordamus qugd
icturs Tuerticus, olim rex Bossine et simiJ.:iter :lii1ius suus sunt no- , 146) Listine, X, 193-96; u od ovoru .
stri cives, et dietus Tuerthico fuit noster bonus amicus, Simi1iter f:Jionc et coronatione prefat1 s~renissi:ik:::i~ . , . ~~~~~e C~~gurma
pul
de isto rege Ostoya non possumus dicere nisi bonum et amorem, t amur cum celsitudine sua q t . ,' . -
et propterea super listis factis nos dicimus, quod nil aliud optamus caritate et amore nostro in ' .uatntum possumu~ pro smcerissima
nec querimus, quam bonum et pacificum statum regni Bossine. plitudi t . maJSS a em suam, CU1US honorem, am-
1I1)nem chomodum vIdere semper desideramus (str 195)
138) Isto, 39-41. v. Geans of , n. d. str. 42. ' .
139) Listine, IX, 178: Serenissmus dominus rex Bossine per suas 142) Mon. reg. V. 233.
1itteras nostro dominio amica1i1iter nuntiavit promotiionem suam

123
122
Vian 100k:v:ima 'UIOJbiadlllle kur1Joaz:itje poslanici stralIlfu vlada,
'1' ~l-ozav uouena OiSIOlbliJto dubrovaki, dio.TIlOISiillli. ISlU u BO\SIliu p.okJ1Jone U lrobi j:1Ji I1IOV-
. . . anici boisiaJnSikih vladara 1 l veuuu -~ v "
koje su nOISIli pos1 . . , ., eitJkli dOV()ljnli su da pOik!am cu kojii au biliH mami'[enjeni lU druge, odreene svrhe i lkioa:JJm:etne
sbraruim cvl!adama ah, maik~ l mj ~''',,'i praktdne cilaerve. Davadi su sie Ille samo vLaJda;ro ,illIi pojedrl.niim.
. , ' . "~nlnfi. """"",to Jap takav UJJu ~...",
da Je l na IOvtOi] Sw.<1l '.l:"~~ , _ ' " "".... nniliJka:ma velmoama nego, JeJSItio, .i nD1movtim enama li. dinUgIi.m llicima
__I' OOJ1am!ICI dJOIIlu:>lJllll
_~l,n~ su .J,.""",-.re U lI"IamJIIU1l.lm ~-'
Ul",,"v v d ' v,
S1mwul P mliJSiIjle k!ojla }e ;imaJ1a a svrsi koda :su hiilla hliSkia d<vlOiI1U <ikioa eu, nabilLo kiOlili nJruliln, mogila
kako rprIhliJkom tOibi:~,. redovnetak>o li ~ ,izvanrednim zgoidama,
',V , '

hiti od 'koll'listi zahvtaJ1jrujui svom utUcadu. Ovakvi da!101Vii tirtnailii.


nekli odreeni poJiirtJrkll .:pOlS~O~ SltU!p9.nja na priijestol1je Hi kro- su nekad prJikJriven, nekad sasvim otvoren vid podmlilivanja
prilikiorn svadbe, Iio~J,a <SIm '0tSI1J . ci su prema uQbia:j,enom, ili nagrade Zla ve uinjenu konkire1m:iju ,W3I1ugru. Kad se radilo
n1SaIIl1 jta. U1:iaikv~m iplI"liiliiJkiama PdJU an:_",: zvaniOnog esl1Ji:tanja o il';jJeavanju plilJ;anj-a vanih po n:jiilioveekJ()lIlJQlInSlke interese
. ..._ , jj'ksimaIllom, re pUl:>J.l]e 1
\iako ne \SIUL',OIg<O ~ . , st 'aJ.' p nel'k!OIJllJ dana ul
n"'ko ,,,,u da dvore vsa- i obezbjeenje n,jimova posjeda lU .bWi:OOti i daljoj pozadlinIi grada,
lnT'ooavaili
....- darove li o aja l O . d ez"'''''';'Wl
dlI"lultvo II ' a !ll IlJev ,,"uuuu 'ralZ"'OV'O,mma
o' DubI10VaJIlii se nasu ustezaln da 1]JIOI1:iroe novac Ina pmdob~~iande
dara, tj. da mu prave ' ..... :lne ZVI"""'ine ,p!1egolVlore o aktuel- unicajnih Iinosti koje bi mogle neto pcidon:i(jeli ostvaIl"enju
. teren zae\V1enLlua <ou . ' .".-;
p1"1~:aJ~ . e n1a',obU;ooije, davaWi. u fJ~OO 1. .....~- pootav1jooih zahtjeva, NiadrugOjj >Stnani, dcod bosansldh vladara
nim pl!taiIllJ mma . D~Ovfi. .\SU vs, B~ teko mogilio dOI, pOll1laJJ- i velmoa kao \ik!od njihorvih d!VIOlrjaniJkJavladaila jepI1iJJi:na
etkoj iI'loibi do koje se mace u madar oosanSlkli ilJi pohlepa za ovakvlim damovfuma i pniJlina pI1ij:em1ltiiVfOsi Zla
J . . ee u goJ1JoVlom I!lIOVCU. v JJ
vae u tkanJm~, rJ . ' , kad d samd d:a Dubrorvani:ma na razne :oibil'ikekJO!TIUpcije ~oja je u 'alkumuJIacij'l njihova Linog
1P00jedmn ~elmoze znald ~u ~on~a ibii ~e1jeli da dobijU .!ka.o po- bogatstva odJig,ra1Ja ne mallu ulogu. Mnoge stvall'1i, :kOli'e su mae
ne[ci na!in. sta'Ved~ ~Ia , dlilli lI"Iaauna o I(}villrn ~e1\ilama. U zapdnjae, Dubrovani su svravadi ovim putem drei se prin-
k1oo,1(3) a DuibOOV:CIan~ S1uOlVi:olstizrule vunene ii svfullene tkaJJllinte, cipa sdo ut des. U tJOikru rpregJOiVfoJra s banom Sitdrapa:nom Ko-
BoSnlU su tako 'll vndu I ,a!1 .' l'i~~n';'J'I"[)Jsklih gNli<1orv!a ili S1a Le- tXiomani6em o Stonu ~ Srl:lollllSlkom Ratu, MOOo vijee jer:i;jeii10
diUie 'UV'ezene l'Z ~L.<:l-lJ.lli <o
razne v!11ite k a"
I;,
iL ~~. v ~""" btber l dlI"luge mwll0-
~I() V'oce iS aitJNJ,I1)'I, SOVOL,
(7. UWniUa!1a 1333) da se }}J1zvjesn:im banocVJim ve1moama (cel'tis
vanta, zal1fum J
oo

.'" . , a vina iuopte ,roba lroJ,a se



alids SUJrs bamonibus) dade pok101Il u V'II"IijedintolSlti do 200 per:peil"'a
ije.' s1a~a riba, :Via~~~a~~:~ao predmet tJ.'~oMine uViomla !pil"1O hwberndJo ... prd:viilegiJO et (piove1:ia de dicta Buncta.145) Kad
POOlzVlOdila.~ D';ri ',=ost 'dal1()Via odreivala se, ,~zgl~a, pre- su iIiadilli na tome da lOd liislUog bana dobiju Ploorednicu na Ne-
u Duhrovnfuk. ,J .. , ilialIliilk imao da obavlia1li il prema 11'Ietv!i i!lli dtrtuge zemJ;jle, s,elLa i mj<esi1Ja u qnomkraju, V'ijle6e
!p0's. pOlsiLa:nik upuen. Duorovanli,
ma vaIlJos1Ji poSJ.:a.kioU1l
t""""-'~.
k
~Rln.~,"I;u i va:ZmlClISl1:ti.llica oJem J~.
, ' , rUr"'oiVl1'n1 iS
B m li.maJii su ',l1ailma
OSIlJO, .
umQljenih bliillQ tie dOlIliijeLo od!1Ju:kiu (21. juna 1344) da se banu
ii, poseibIlJo, njeg1ov!lm vtelmtoama, Vlojvodii i drug.iJIn, uini po-
nadvie za11llteJ:'elSOva\IlU u .. b ' . ik1J ,. bOiSlall1lSikim kl1a11:j,e!V\ima Mon. u vrijedruOlSltli diO 600 perrPer,a da bii Ise 'll ,Qlvtorn pitanju
da budJu dare1ljiVli te iSlU nJl1ho":l \po, oni tome kJoitiikli su bi:lli positlig}O o\Sltva["'ene namjera Rejpruiblike (pm hrubenidlO Iintent.iJo-
., 500 diuikJatavri}ediIlJQlstI, V'eC premia .. ','
fulli li do . . ~RlitJikih i ekoruomskllh !kompenzaCUiJa. nem COlmmIUniiS); pokllon jetreba1IJo predati ,POIIOO ISIe POS!lI0 us-
izgledi na reail.~o'V,~],e 'pu'-', ~ rtli ueniim u BaSIllu pCll!lek~ pjlento ZlalVirli (veniEmdo lIlegloltium ad effectum) ; li, po1Jo sltvar
U Duol1ovrriJkiu Jie [piO,SI1anu;lma :Pl~'POViIlJU darloNia:koje ce rnje mogLa da bude privedena iklI"lrujU, :bila j,e 31. juLa 10000llV,a!rua
ma suma novca za ,~... . _1.'
odohravana pose, . !ii v rt!i''''''''a kJDlliiimla ISU upuenll. OV<l.i1'.v,l ra:n!i(jla odl1UJka 'o POOlaJIliSl1lVlU ii d:amovtima (quod dona et iaJIIliba:ssata
., pet'edartli 'enos.,. ~' 'k!
oni, u sVIOije ,1me, " 'zantaciJ'e samih pOlSJant a, ad donriJnJum bllIll\llIll BOISSiJne I1eV'ocen1Jur).146) BIOgtaIte daJl10rve
.J 1" u 'SII"IedstMa ll'epTe v u
daTOv'ti iSlPa~aJjl su '. " dob!1og !1"~p(J101~a pre- pll"imaili SIU tki!1ailj Sij,eipaJlll Ositloj.a ii Viojvtoda HrVIoje Vuki 1398,
aW da doprliinesiU st!JVaII"Ia!Il(jIU ko talkt
k!0Ja su 'lm. a . Th v sUi ii olakaju lini neposredntlJIi ,n v . ' lU Virlij1eme k.ad su se V101di.illii. IpregoVlolI'ti o !UJSllupanju oOlSaIl1sklQig
ma pos1aniJkio!VIOIJ eno.. ed ._1'1' ex par!te SlUJa n,a :IlIacm piI'Ii:moirja od KIUJr\iJa do S:1Jon1a Dub11Ovaakoj Reipubilici. 147) Pd-
sJiann.cIi su pr aV<m< , .'
Ovaikvte IdCJ.iIlOlve ,po , . od' .,' (pet'out IipsiiS me,lltUIS v\iidJebliJtUr
' J"~'l'zgledruo IlJaJzg mlJll ,
k OJI l:ffi ~,
expediJre).144) 145) Mon. rag. V, 374-5.
146) Mon. rag. I, 155-6; v. 157.
" I p -imjedbe str. XXIX. 147) Jorga, 73-4; 75.
143) Vidi, na pJ.-imjer, PUCIC, '8' IJorga 368, n. 3.
1014) v. Mon. rag. X, IV, 157, 22 , '
125
124
liiIkom preg<>1V'01ra o md:ru s BiOiSnlOm rupuen je, poetk!om sep-
tembra 1404. piosebm dubrovaOlm ipOlS1Janfllk Sandal1ju RrialOli6u
idia ga zam:o[i dia lisposwale mio: na osnovi sta!tus quo; vojvoda,
'SIe lirzg1edJa, ':iJnItereS~liaJO ta e dobi1li za oV'U dintervenci:jru te je,
mtiJm, pOOl!miJk loMlateln (6. septembra) da mu !obea j'roa
n
posjed ru nedaViIlJo sr\JeeJIllOm bo~aiIl:Slmm prlimo!l'jru kJOIjIi je nekad
prtijpadao Raidlilu SaIIlk!oMi.IU, zatim !wau u Du:bIl"ovni!ku, pravo
grI1aaiIllSllva ii1JailJi8!tV'O u VijeJU - sve to ~Oid ;USllovom . ~
[JiOISredUlje u s1cl.ia:ptanjru pIOlV!Ollijrtliog UiWOWl'Ia o mLrIU il da Repub1li-
ci U\Si1lu;pi ~om() selo lJi:s18JC. 148) Za v'l'Iijeme du,g0'1roajnlih prego-
vom sa RadiQlSUlavom PavilJo1V'iem o kupovlim:i 1Dli1~()'Va dijela
Kooavlia Dub!I'olVani iSU tplI'eklo je'dniQg SVlQg ()'Vjlk!a biJ.Ii u vezJi
skJne2'lOlIIl HraliWom 'I1eza[1()'Viem, dViOrjlani!kiom li si11beniilkJom
vojV1odind:m, te su mu, prema !odJludi Vii\je6a umoilijenili od 20.
sepltem'bI1a 1425, s1lav1jl1ili u iz~led novac ~ praIVO gIlaamswa
aiko bude poidJr~aiO pravo Dubrovana 'u IO:vJO!j StVla:rli.149) O
j!edlniom Bira:illiovom PIiISmrU 1'IasiP~avJJjiai1o Se u Vijeu .umoiJ.:j!ea:m
14. dkto'bI1ate~odinete je, moda ba Dianjeg()'V savJet, zak:1ju-
eno da ISe vojvOid\ilrroj ~elIl\i TeoolQlI'i dade poklolD. od 1000 duika-
ba iako DUl'bI1ovnilk dobije :K<onavilie.150) I neka RaidJosLaVl()'Va
vJiaJS!te1a dioibiivailia su sdarove da bi pomiogJ:a DubI1QfVIliiJklu u
ovo] krupovinli. Kiasnilj!e, jednom ~ril\ik~,.kald je s~ru: v~
davno S\VIl'ena, Sandiaajj Hrani pll"IlgOV10Ifu0 Je R~bhcl sto J.e
Rado'Silavljev dOO Konavla platftllia vti.e nego njlegiOv; da ga urna-
re DuhI1()'Vani SIU o1JV1O!l'entO l]lW1e'lii stvarne I1aWoge za ItO: Sto
se' 1Jie visoke ~'.ritiedinJo\Slti dWI'1ova, rekli oo da su ena Radios1a-
vova i nti~QIVa vJJaslteQa doib.iili (pOkiliOlIli sds bi ih RepiU?illilkJ.~ mIO:
glJa pmdoih1tii; nemau ndta P[1O!1fuv toga ~ i S8in,daJ.a~O() .~
dadu poklon od 1000 7i1Jaltmih dukata kao 1.RaldOlS1:avl
JeVio3,
~
iz dmgiih mo11iva, td. I~ ilR.lhaIVi prema ~en()m oc.u, bratu 1
precima, iai]i i iiz \OI'bziilra prema n:Jemu samom.151) U J>eS!elll 1422.
fkJada je mlei1lakli [piosiLaillliJk u BOISIllii Dan ori, ~a.ruputs!1l~
svoje vlade r!adliio, kako Iizgil.eda, prdti.v dUbrovakih Interesa 1
1~2) Isto, 206-207; 207-208; 2l0-2U Puci I Prim] XIX K
Dubrovanima dzgledalaopasnom 'po njihove !inte:rese ~kti~=
.
liko Je
na SIVe strane obeavao novac, Diulbrovani oo mogilIi da iOISlUljete ~ost. ov~g. mletakog poslanika u Bosni, vidi se iz njihova pisma
k!\iegove namjere zahva)]jujruii meu lQiStaillim li ,~aItim daro- j ralju Slgisrnundu od 15. marta 1423. kojim ga izvjetavaju quali-

vima kioesudieJ.!iilii u1licaj:noj VIl:aStCli i samom kralijlu TviI1tku ;1' orator Venet~rum per menses octo continues mansit in regno
II. NaJI1OiJllo SIU rt:adJa iaelni da!l'Ovima Sandail!j Hranli, braa
osr:e penes dommum Tuerthcum regem Bosnensem, a quo arduas
fontm~o.vardas multa~. res, negooia et pacta peciit contra hanc ves-
,ram CI1~ltatem Ra~usll que ad ipsius civitatis et nostri penitus
destructionem cedeoant (Dlplomatarium ragusanum 290)
liS3) Jorga 449-50. .
Isto, 104, 105.
__64~54) Truh~lka, Gl. Zem. Muzeja XXIII (Sarajevo, 1911) str. 62
148)
149)Isto, 227, n. 2.
150)Isto, na istom mjestu.
Ut) Isto, 250.
127
126
I~en darova u tr~aki ku:rentnoj robi, ne moemo ~ bio iUJpuen .Mletakoj vladi, predao [e kao dar pro parte do-
orbetti ubi5lku da oo Dubeovani IOVJim putem svjesno ilii li za tim ' mmi SIU!i ~egfus jednog [ahaeg konja i [ednogsokola; idue go-
oo za svoju robu tovfie zainteresuju mogue pabI10ae li. kup- dine Ostojin poslanik Mleanima donio je kao dalI' dva soko-
ce. BOI!aiti dal110vii doprlinoslill:i su 1'IaZV!iJjla:nj'll U1kJusa u jelu ti odi- ilia. 159) U januaru 1424.\I1oj\l1oda Sandalj poslao je po SIVIOOll po-
jevanju kod bosanske v lastele i d'VlOCj1aJIllika i pods:ticaWipo1.rebe siLanliJIDu InelmilJikJo j1elena na dar Dubrovantma.tw) Vjell1OVatno
mjle ISU se samo maillim di;jeJiom mogle zadJoVIQilijtiilii. darovima ti su ISe iz BOIS:ne sla11e na dar li droge stva.rIi od vrijednosti pro-
mitom, a mnogo vie Oioonom ikJuipovmoun, .prti emu su bosaa- izvedene u zemlji, kao ito su proazvodd domaeg zanatstva [[i
ska gospoda bIi.i1a upuena lpJ11Venstveno na dubr.ov:ake1lr[govoe. kune Irad~no,sbi. Prema jednom podatku moglo bi se zakljui
Mailio se zna lO diall10lvfutna kioj;e ml bosanSki v1JaJdaJri i velmo- ili da su se na dar slale srebrne posude, vjerovatloo li drugi
eoovailii predlSltavtnliclima strarruih drava i Il(jlihovli:m poslani- predmeta dzraemi 'u metalu; naJime, u [anuaru 1433. poslanik
dima 'u Bosni, ,aili je lSilgulrno da je ti na OV'Oj strani postojeo VloO\l1ooe Radoslava Pavlovia stavtjao je Dubrovanima u iz-
takav obliiad. K:ad je u MJ:elbadrom vijeu rjeavano (13. IX gled nekii dar svoga gospodara kJoju e ih iznanaddtd: ne konje
1440) o darivanju poslanaka hercega Stjepana, zaJlclj'lleIlO je ili srebrene pladnje - predmete, dakle, koji ISU se obino 00-
.00 lim re dade dar o,ediniake wiijledn!ostikJao IOnaij looljli. su OIIli !V'ailJi na dar - nego bolje stvaen (non di cavalld, nedi taze
sobom dOlIlJije>li (quod dietis olm\torfubiu.'s voyvode Stephani meri d'argento, ma d/i eose meglliloire),16i) KaJO dar slat je, naravno,
debeart unum donum quod equiwalet i:l:li quod nostro dominio i novac. Dubrovanl su, poetkom maja 1433, preko svog po-
P~eseI!ltaTlUIllt).155) 25. septembra 1458. herceg obaV'ijetava Mi- slamika savjetovali vojvoda Radoslavu, valjdarra njegov up~t,
Ianskog VJQij'VlOdu da mu /PO S'V'OIjlim poslani1cima aI1je nm mali da ugarskom kealju Srrgilismmndu poal1je na dar zlatne dukate,
dalI' (per quos afuiqlUod munuscudum VestraeillustritaJtis mJi;ti- 001I' !kodi e mu najvie biti od kJoriJsti.162)
mus ... fun sigman amOrIiJS).155a)
Riijettkii su podam iz kojih bi se moglo vidjeti ta ISU sve
booanslci .poSl1anJici u :ime S1V,o,ih gospodara nosiilii na dm pred- 4.
stJa'VJI1iioima si1mal!lih drava. .Si:gurDlO je da 'su 'u obzir dl()~a2JiJ1i u
prvom redu (aikJo ne i isklljulivlO) idJomam proizvodri. Zlem1je. U
prvoj vijesti 'o torne, u pismu papina legata Tebadda banu Ku-
o 1lianlolSltlima koje su u slubi bosanskih vladara lili vel-
moa obavljali diplomatske poslove u stranim zemljama ne
lIiniU z g. 1180, spornennzte su 'kUl!liJnekJoe kao pole1jalIl dar od
zna se mnogo. K!oWiko je est spomen bosanskih poslanika u
bosanskog b~.156) Kad se u dJubil10vakim spomenicima govo-
dubrovaldrn i mletakim spomenioima, toliko oo rtioeltkJi podaci
ri o daIrorvlima jz Bosne, mahom je Imje o darovima u lSI1looi (do-
o njlihewirrn]i'IlJost!Jima i njihovom poloaju u tadanjem dru-
num ainimali.um)157): radi se, tp<> svoj .prilici, o tovtl}enoj stoci ko-
tvu, Ipak, od lonaja XIV stoljea u izvorima se sve potpunije
ja se, ponekad, slala i pIl'Hikorn. blagdana; 28. decembra 1441.
ocrtava slikanj!ihave djelatnosti te se kroz to dobiva :i neto
rz;alkJ.j'll'ooo [e u Duibtro'VlIliJku da ISe daruje poslaniJk hercega Stje-
jasnija predstawa i o samam 1lianlOIStJima koje su d:jelovaJ1e u ovoj
pana qrui portavit donum animailium faotullIl per dictullIl voyvo-
oblasti dip10matske slube. Na OSIIlJO'vu poznatih podataJka. mo-
dam S1fupanum IdJoninio IllIOSWO ;jn hac festrl.vfi.'tate nativt1laibis dJo:-
e se .kOIlJS1tatoval1Ji :da se d'~prJ.,amar1Jski zadaci na strani sve vie
minli nosl1lri.158) Poskmliik kJiI1alja OSItoje,moji j,e ti proljee 1402.
povjeravaju odreenim [icima i sve ee domarlm tjud:ima
kJoUi su dJuiom SI1ubom u tom poslustek1i iskustva,ovladali
15~) Listine IX, 123. Itehru~kJom diplIOmaroskog s:oobra.aja i u mnogom po,gledu poka-
asa) Makuev, Istor. spom. Junih Slov. II gl. S. U. D. XIV, 1882,
str. 116.
zali svodu SlpOlSlObIliOlSlt li. upotrebljiVlOlSt. Meu njiima esto naila-
Fermendin, Acta Bosnae, 4.
156)
Jorga, 363, n. 2; 368, n. 3; 409, n. 1.
15'/) . . 159) Listine IV, 461; V, 3-4.
Isto, 386, n. 2. Takve darove slao je herceg Dubrovamma 1
US)
166) Jorga, 220, n. 1.
kasnije. 18. januara 1459. Vijee umoljenih donijelo je odluku de 161) Isto, 314.
dividendo cervos et porcos missos in donum ... per cherzech inter 162) Isto, 315.
omnes damas nobilium. Dubr. dr. arhiv. Cons. rog. XVI, f. 8.
9 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
129
128
mmo na 1Q,udelroijli potjeu iJZ n,i>ih drutvenih redova li ,lroiji Tvrtka I i Stjle(pall1'a Dame, koji je ma Tvrtkiowj povel\jd od 12.
su se dOlkJa~anim ~obnolStima lU diplomatskoj slnib! pmbHIi " manta 1380. i Dabiino] razejendei rauna od 6. marta 1392.
uired vlastele jj]Ji dOO1i dio vdih dvorskih zvanja obaJVljajud. i upisan meu svjedocima klao pnistav od dVlora.170)
dalje kad bi potreba zaihtijevalaposlalillikezadarske. Ima dosta pxtimj:enakojii pokazuju da su lokalna vilaiStela
Jo lU XIV lS!toill}eIU, u i1oka:1nrlJm P'Og;l'IanlrnliJrn spoeovfma sa kao I1IOsLoCli nekih javnih sWuhi 'll graninim podrruljlima iili kao
Dulbrovn~kIOim, pregovore vode tamonja SlliSIi,edna V11JasteJ:a kao lm'alje'Vti dvorski slnibemlci vodIiJli, prema posebnom vladarevu
opunomonioi bosanskog vladana.: U dubrovalcsm odlukama mandatu, pregovore s predstavnicima Dubrovake RepublliJkie
iz igo 1347. (28. i 31. marta) spominju se Kragin ili Kraguj, ba- ili njihovdm ovlatenim opunomoendcima kad se rad1lJo ,o pi-
nov pristav (presltaUIllirus dommi bani) koljli je tada,u b:an0v.0 t<aJn:jlima vie lokalnog k:araktera. Za vanije pollbike pregovore
ime ureivao SJPOtI1ove izmeu Relplub1i!ke li humske vlastele Nl- upotrebljavaju se iiiSlkilli'mlijli, u IQVJOj V1I'Sitli posla provjereni [duda
kJoilia.163) U f,ebmuamu 1376, ovjek bana Tvrtka, Krasoje (l~o:jli bez obzira na ndihoiv,o staleke porlljekLo ilJi paJk ljudi kioji su po
je lU 1378. vrio !SLubu ik;aw.1aca), vodio [e II DubroVlIlliku u ba- svom drutvenom poloaju iLi funkciji imali dovoljno Iinog
novo ime pregovore s nekim predstavnicima TJ:1ebiirnja, obLasti autoriteta potrebnog za ovakve pregovore, ,illi, katkad,Sltranci,
oko k'Qj,e se ban spoaiio sa urom Ba1IDem.1 64) P,oerbkJom no- dubrovaki ili mletaki podantci u povremeno] ili trajnoj slu-
vembra 1379. boravio jie 'u Du:briO'vlI1Jilku, u poslialnstvru kTiaJdevu, bd bosanskdh vladara. Kad je u ljerbo 1346. trebalo s Mleanima
Tvrtko VLaevi koji je na povelji iz g. 1378. upisan meu svje- vodJilti pregovore 10 pliJtaIliju ip<ll1Jajne earadnje protiv ugarskog
docima kao sJta!Viii1ac;165) '110em\u je, ll. :februara 1380, u Konavle waIja, Std,epalll Koeromaru zaeraio je sam od mletake vlade
U1Puen~z Dubrovnika G,edan emiear da saslna meko njegovo saglasnost da n,jieZl;JllJa podanika, trogirskog IkaiIlJOIIlika IJ.Iiju mo-
saQptelnJe.l66) Inae je poeodaca Vlaevia pozneita !iz dva nalt- e UiZ<eltli kao svog poslanika za voenje ovih pregovora: ~ 1Q1ta-
pisa 1Iz V!laevine, u rogatikom kraju, gdje se nalazio njen Vila- da, sve dn poetka 1347. godine djelovao je ovaj ovjek vr10
steoski posjed; odnose se na VlatJka VilJaevia,167) koji je, vje- ivo me lSwmo IkalO poslanfk banov u pregovorima s Mleanima
rovauno, sa Tvrtlmv1iJm stlarvtilcem bio u najbhiern srodstvu. U It]elgo li ikao gilavni njerg,OiV savjetmlk u konkretnom pliJtanju ta-
iSpOmeltJlullolffi ipoolans:tlvu TWitJka Vwaevi6a iz 1379. naveden de danje mletako...<bOlslalnsk:e saradnje u okviru poi1iJtike prema U-
i Gruba, koji se 24. marta 1383. spomlnje kao Joradjev upan gamskioj.171) U vanijim pitanji.ma slao je TVI1tko I kao poslana-
'll Konavlu; 'On je kroz eJtiI'i~odine (1379-1383) povremen n,
kao predlS:ta,v;rui:k bosanskog kralja, vodio pregovore s Dubrov- 110) Wissenschaftltche Mitteilungen aus Bosnien und Herzego-
anma 10 raznim gnaMlIlJim sporovima; kao jedan lod kvaljev:ih vina VI Wien 1899. (Faksimil, Tabla XVI); Stojanovi, Povelje i
SI]uJbtt1i.ka u Novomradiio je, ilzgleda, P!101ti:V 1JrgoV1akih liIIlJtj~e pisma I, 1, str. 170, 171.
111) Listine II, 355; 379-82; 386--7; 406-7; 408;428-29. Ovaj Tro-
sa Dubrovana /te su onikaili ik["!ailjjevu ILnt&venctjlU pozdva- giranin imao je da svri jedan odreen zadatak te se poslije toga
juoi se na nedwv:no ~c1atu pOiVeiljlU. 168) N eke, ~nwle IlJepoZinJalte, vie ne spominje u bosanskoj diplomatskoj slubi. Dok je bio II
pregoV'olI'e s DUlb!l"lOiVwruima vodJ~o de u j'uilu i ,augustu 1383. knez slubi bosanskog bana, on je, u isto vrijeme, sluio j interesima
Mleana te je, kao bm;anski poslanik, od njih 4. septembra 1346.
Gojak (oomes Goyach) kojli 'le tada niavoidi kao oomissa,riius
dobio poklon od 60 dukata pro suo Labore quem habuit in factis
li !nuntJirus domiIlJi regilS Bosne et Rassie;169) to je, 'bez sumnje, nostl1\s (Listine II, 382). O Trogiraninu Iliji vidi i lanak M. Pe-
k!nJez Gnjla:k DI1agosaJii (ilLi DragosiLaVIi), dtvlolI'skii slubeniiJk rojevia u sarajevskom Jugoslovenskom listu od 17, 18. i 19. apri-
la 1938. Uopte, strani podanici u bosanslwj diplomatskoj slubi bili
su ogranieni, vezani podanikim dunostima koje su ih obavezi-
1113) Mon. rag. I, 258, 259. vale da se u svojoj djelatnosti u slubi bosanskog kralja niim ne
164) Mon. rag. IV, 153, 184. ogrijee o interese svoje drave. 18. januara 1455. Dubrovani su
165) Isto, IV, 249; M. S. 186-90. odobrili svom graaninu Tonku Stanetiu quod possit ire in am-
166) Dini, Odluke vea Dubrovake republike I, Beograd 1951, baxiatas pro domino rE'qe Bosne cum hoc tamen quod in ipsis am-
str. 16. haxiati<; non possit aliquid diicere, facere aut tractare quod sit con-
161) Gl. Zem. muzeja XXVI (Sarajevo, 1914) str. 252. tra serenissimum regem (sc. Hungariae) nec oontra sacrum regnum
168) Dini, Odluke, I, 317, 318. Hungarie, nec centra statum civitatis nostre DubI'. dravni arhiv,
16~) Isto, 236, 243. Cons. rogatorum XIV, fal. 123.
9*
130 131
1390, zajedno sa pl'dtovesl1Jijar:om Tnifunom(Buom) li drugtian
Ire iJ.tjlUlde dz sV1O(je bil.:ie ~oUne 7Ja koje je mogao znaiti da stl. bio odreen kao krailjev povjerenik za razgranienje izmeu
dovoilijrrl!o upueni u dati problem i da raspolau potrebnim Splita, IS jedne i Klisa, Omra i Poljica, s druge strane.176)
auito~irtJetom mOlji 'je prozlazio li:z Inj1ihove funkCije u dravi. U
decembru 1382. djelovao je u DubrOVIniku kao njegov poslanik U pregovorima sa da1matiJlSlroim gradovima koji \su se po-
Lo~olfet Vladojezaljedno sa vojvodom Vlatkom (Vukovtem) i vremeno voddli u ,tokJu 1388. Ii kasnije, vanu je ulogu imao
knezom MiLrklOm;172) u septembru sljedee godine Iogofet Vla- vojvoda Vlatko Vukovi, kraljevopunomonikza ovaj posao.
doje ponovo se nalazi u Dubrovnli:rou lroao kraljev poslanik, ovaj Kao vojvcda bosanske vojske koj/a je tada vrila prrtdsak na
put u drutvu sa knezom Vlukai:nom. Nema sumnje da je Vla- gradove wedln,je Dalmacije on je, svojim pnisustvorn u ovod
daju bila povjerena ova mislija zbog toga to je kao 1Jo,gofet diplomatskoj misiji, Vrebao da oldava vojnu snagu peegova-
dobro poznavao poslove klraljeVle kancelarije i kao sastavlja rajuestrane koju je predstavljao i da idavoj diplomatskoj rad-
pove1ld,e najbolje se razurrri[evao u legalnu 'stranu problema njti dade naglliaJsak opomene i pI'Iijetnje. U poslanstvu, koje je
knji jletrebawo raJSiPI1a'v'ljalbi d u Isac1rJinu starih povelja o koji- u martu 1388. trebalo da vodi ove pregovore nalazio se, pored
ma je bHoI'li:jei u J'latzgoVlorima poslanika IS Dublrovanlima. vojvode VLaruroa, li Stanoje Jelail 77 ) koji je, moda, s obzerom
Vojvoda Vlatko je jedan lOd najbJlilfJih Tvrtkovih saradnika i na slubu kolju jie inae vrlo, bdo mkljuen u ovo poslanstvo
dobro pozmataIdnost bosanske listor~je, koju emo jo jednom kaobehruiko lice. Nanme, dSIbi ovaj Stanoje Jelai (Jelascich)

sresti II vanoj dJilpiLom~tsrkloj misdlji. Kinez (Comes) M!ill"ko, koji s:1a t je u novembru 1381. Ii maju 1382. u Dubrovnik da primd
l

[e spomemzt u prvom od navedendh poslanstava, vje,roiVatno je kraljeve dohotke; naveden je tada kao kraljev famdlnaris nun-
ilde~tlian s T'V'I"tkx)wm dvorskim knezom Mirkom Radojeviem t~U1S et Pl1ocu~a:tO[';178) ni tada, u1li kasnije 1388. godine uz nje-
k,ojli je s tim zvanjem upisem na prvom mjestu kao svjedok na gO'VQ ime nije navedena mJiJkakVla vlasteoska titula; meutli:m
povelj Dubrovanma od 2. decembra 1382..kojom SIe ukida ill iS[)I'iav:i od 2. juLa 1390. koja se odnosi na razgranienjeizme-

trg 5I01]i ni Novom. 174) U drugom poslanstvu, septembra 1383, u splitske optine s jedne, te Klasa, Omia li Poljica, s druge

pored Iogofeta Vladoja naveden je i knez Vukain. Radi se, strame, StaJnOlje Jelad, jedan od lanova kraljeve komisije
po svoj p~i!licd, o knezu Vukalinu Mjlatoviu koji je na Tvrtko- koja je mala da provede ovo rezgranienje naveden [e kao
voj povelj:i Dubrovanima iz g. 1378. upisan meu vlastelom knez (comes) , d:aikJ.e vLaSlteilin.179) Blio j:e ti u wlbd kralja Da-
s kJo:jom se k1raUj savjetovao prilikom izdavanja pove1Jje,175) Jo
jed''lom se susreemo s Iogofetom Vladojem kada je, u Ljeto Povelja od 2. jula 1390. - Listine IV 280-82.
176)

Lucio, Memorie de l1ragurio str. 335. Trogirska opina odo-


117)
brila je 19. marta te godine da se potrai 50 libara pro exendts
172) Dini, Odluke, 277.
Vlatcho Voyvode et Stanoye Jelacich ambassiatoribus regis
Is to, 348.
173)
Bosne venturis Cliss (n. mj.). I inae je u ovim godinama, kad je
174) M. S. 202. Knez Mirko Radoievl i inae je vie puta upisan snaga oruja bila najvaniji argumenat u pregovorima bosanskog
kao svjedok na poveljama: Na Tvrtkovoj povelji Hrvoju vuktu kralja s dalmatinskim gradovima, misiia pregovaranja bila po-
iz 1380. (Wiss. Mitt. VI, 1899), na Dabiinoj povelji keri Stani iz
g. 1395. ~ 0stojinoj povelji Hrvoju iz g. 1400. (na obje ove povelje vjeravana zapovjednicima bosanske vojske (capitanei exercitus regts
kao svjedok od Bosne - MS 225 i 249); na svim ovim poveljama Bosne - Isto, 335); u martu 1389. vojvoda Vlatko, u svojstvu zva-
njegovo ime nalazi se na uglednom mjestu, meu imenima najmo ninog kraljevog predstavnika, traio je od Spliana da mu upute

nije vlastele. svoje poslanike radi pregovora (Isto, 344); poetkom novembra (ili
175) M. S. 189; i on je, zatim, vie puta naveden meu svjedoci- neto ranije) 1388. boravili su u Kninu vojvoda Hrvoje Vuki i
ma, i to kao predstavnik Humske zemlje: 1380. (Wdss, Mitt. VI) 1395. r.jegov brat Vojislav koji su kao poslanici bosanskog kralja imali
(M. S. ~26); na Ostojinim poveljama od 15. januara i 5. februara zadatak da dalmatinske graane privole na privrenost Bosni (Isto,
1399. i od 8. decembra 1400. uz njegovo ime upisano je zvanje voj- 343).
vode; ponovo se pojavljuje kao svjedok na Ostcjinoj povelji od m) Corovi, Kralj Tvrtko I Kotrornani (Beograd 1925) str.
4. decembra 1409, ali ne vie kao vojvoda nego samo kao knez; 103.
nema ga meu svjedocima na poveljama izdatim za vrijeme prve 179) Listine, IV, 280-282.
vlade Tvrtka II.
133
132
bie k-oi ga je 17. jula 1392. slao u DubJ:lOlVlDli,'k lU iStvaJlii doho- do svrgrsua kralja Ostaje; s '!lIjegovLm padom iglUbi se svaki
dakia. 1SO) l
dalji spomen o dijelo'V'a1niju lOiVO<g~j,egIOIV'OIg ilngnf,eita i dli\Pilromart:e.
U rpreg,oIVIOo.1iJma IQ 'Ustupanju bosanskog priimwja Du- U jedinoj p.riizn.aIIlliCli od 15. januara 1399. kralJij Ostoja naziva
brovanime dijeliOVCliQ je k'8JO poo:1aruilk kralja OSltou,e nje- Stjepana metmom;lS5) po tome izgleda da je imao neko ko-
gov Iogoet Stjepan 'koj'i je uestvovao u zavrnom lavanje, a moda je bio i neki 'Uitelj na kraljevu dvoru ili se
aktu 0V'e :radJnijle ikao (piis:aJr povelje od 15. j anuara 1399. inae negdje bavio 'tliim poslom prnje nego to j'e postao pmr,
kojom kIia'lij navedeno podruje prodaje u posjed Dubrovniku; liogofeit i drlipl'omaluSlkti PI'edistavnl~kkJrailijev. Svakako je znao vrd-
otuda mamo da se porodlindm dmenom zvao Dobrlnovi.I-) jiednoot lmJISllw<g obrazovanja kad se pobrtmnio da neakovog
Stjepan (Dobrinovi) i kmez RiaIUlp, VIQjvode Hrvoja sluga, billi sina smjesta u Inelku dJuib'!'!<rnaku kolu.
su bosansk! de~egal1:li klQdfi au 'izmeu 14.:i 17. februara iste go- Od IPoet:ka XV stoouea funkcij,a posl,a:nLilm postade stalrsi-
dine dzvruli !pr,edaju I1lJSUuJPJijenezem:ljektomiJsiiji Viijea urno- jom te ISe sve ee susreemo sa Licima :kiojlirrIlJa se 'vie
ljenih poto su prethodno IpiriJmlili zakletvu Vijea koja se vje- puta i drum miz godlina pOVlj-ena;v,ao'u dii;ploma1JSlkli zadaci. Zahva-
rovatno odnosila na '.isIPunjavalne uslova ovog sporazuma sa ltilujlu6i mnogostrenorn "US1P01IliU drave kOlji je 'Q1S11Naren u pret-
strane Republik'e.t 82) DubrovaIIli oo visoko etijeIlliJ\i U\jiiholV'e hOidJnomstQ/ljeu, Bosna je priv,la:ila .panju bliih i daljih
usluge 'li ilta:vom ovom poslu ikad SIli tm ,odredlili dosta veillilkte susjeda koji su u n'C)j imali sv,oihpoli1J1ktihli ekonomskih :in-
darove 'li iznQ/SIU od po 500 perpera IS'W1Ikom od rijiih ; posebno iSU teresa. 'Do je dovodiii1o dJr'3.'VIU uiv!ldli i siIJo~enida srpoJtjnopQlliitli-
n:algradi[li Jqg10feta Stjepana time ibo oo, na njegovu molbu, pri- iki saobrae] koji je, sada-zahajeveo vietskustva, vjetene i
m~li na ktollov,anje slina nd,egoVlolg neaka na troak grada i odre- stadnostd 'u diplomatsko] Slubi. Diplomatski zadaci povjera-
dJilii. mu u iJU ISVdllU pomo od 50 perperagodnle.l'") Logofet vaju se ilj!udima kO\j11 su po SIVOij!oIj fUlnJkc:tji !ima!li dobar uvid u
Stjepan ostao je u sI1Juibi ikma:1)j ia Stjepana Ostode sve do kraja Ji:V'OIt drave i ,koji eu ilmlO rlverski s1ubenliCli 'ovisEE 10 lkJl'alj,u
njegove prve vlade, U drutvu sa Sil1jep:a[llom Sergovdem boo je i svcjom sI1IubQm slt1callii li uvrivald 11li}eglovo povjerenje. U
u onom Jwal1j-evom poslanstvu koje je poetkom [una 1403. Du- Vla2:ni,j!1m ,slruClIjeV'lmaktojle su nametale i ~o,ldane prtlike,
brovakoj vladi izloilo kraljevu ultimativnu poruku ii. JPlOISta- uzimajm se,kiao ponekad li rai!1lije,za poslanike ;lilji posrednlke
vilo zahtjeve u jedno.j formi koja je u stv.aJni :izg.leda!lia kao lj'udJi sa strane, iz DubI101V'nlika Iilli iz dalmatinskih gradova da
naV!.ietJa:j rata i uvod u IlIeiPIri(jalteljISltv,a; zahtijevali su, maime, bi se !iJslkoirJ..s't1lo Djj1lihoV'o bolje pol'Zj:llaVlanje sVl~jeta, :prii!1iJkia ii 000-
da Dubrovand Ina svom gradu IiJzvjese kraljeve su~jeg,ove i prlz- aJj,a u zeml:i u kl()\ju su Uij;>UiJVllJIlIi.
naju ga za svog gospodara kako su dosada pniznavad kralJa Ve lod lP'o,SilJedJnjih godina XIV suoljea u odnosima Bosne
Ugarrske. Njload IOId BOSll1!e nismo SI1uali ovake rdjel a:IlLli su li. Dubnovnika esto sesI1eemo s :irmenom bosan:skiolg rproltove-
se Dubrovani Vlojv,oidJi HrVlolju.1 84) R3it ;s DUiblI1oVlIlikom doveo je sl1:liija'l',a Zare Boikli'6a koji se u tom zValIlju rprvti PUlt spomilIlije
6. marta 139.2. 186) Zore Boki (ZOire de BO:lQa, de Bochsa), du-
190) Stojanovi, Povelje i pisma I, 1, str. 175: ... poslasmo k
brovaki gnaian:iln, pir~e negiOto j'e primio sJJubu [pmtovesti-
vama naega srdanoga slugu kneza Stanoja Ela1a .. ''.
181) M. S. str. 235: ... pisano od ruke Stipana Dobrmovla j.ama u BiosIIlli haJVlio se 1mg,olV:alkim i ,polS/nedruLkim pOiSlovlima te
kralevstva mi dijaka ... je tako li. doaJo ru dodlllT s bOlSaI1JSikim d'viOtliOm gd:je jie znao da
182) Oremonik, Gl. Zem. muzeja XLIII (sarajevo, 1928) str.
121; Jorga, 76. 18. Stojanovi, Povelje i pisma I, 1, 423---.24: >l poslasmo k
183) Cremonik nav. dj. 121-22.
184) Diplomatardum ragusanum, 117: Item 10 dito re Ostoia ne
vam naega sranoga slugu metra Stepana i vojV'ode Hrvoja slugu
mando per soi ambassadori Stiepan LogotE'th et Stanichna Sergo- kneza Raupa .... Izraz metar imao je razna znaenja, a u prv()lffi
vich, digando et domandando che nui ne debiamo S'ottometer al redu je oznaavao uitelja (magister) i uopte kolovana ili uena
ovjeka, lili majstora u nekoj vjetini ili zanatu (v. Maurani, Pri-
d1to re Ostoia et levar soe bandiere et cognoser1o per signor no-
stro come ha~emo habuto lo re d'OngaJ.iia. Ove rijei sta,vljene su nosi - Zgb (1908); u starim franjevakim kolama u Bosni nastav-
u uputstvo dubrovakom poslaniku koji je 13. juna 1~03: b~o UP1;1- nik se redovno zvao metaJr.
186) Cremonik, Godinjak Istordjskog drutva BiH, IV (Saraje-
en vojvodi Hrvoju da mu se poali na postupak kralJa l n)E'goVlh
vo 1952), str. 149, n. 2. 1.
poslanika.

135
steldne ii UV1mt1i povjerenje. Brvli put j,e spomenuto njegovo 1399195) te je vjerovatno uslooro ,zaJtiilm i umro, Ostavo je ma
ime 27. maja 1381. i zatim, vtiJe !pulta, i to u vezi IS trgOViiIl!prrtl NilkOllukiodi j-e preuzeo mjegove poslova u Bosni, Nikola de
soli i ,oloV1a,187) 29. septembra 1382. dozvoljeno mu je da u Z~ra (ili ~esto: samo pod oevdrn imenom ZOI1a) nas1idedJio je
Dubrovniku nabavi neto robe za eaun bosanskog kirwlja183) oeevo povjerenje na bosanskom dvoru i nastwv,to da vri nje-
li otada poinju njegove trgovake usluge mojima je sebi otvo- g101\T1U sJJubu. U dva maha, sredinom 1402, bio je 'u Dubr:ovniJkiu
do put II kJ:"upn~je poslove s dV101"Offi i preko njih u dvorsku Ir:adi l11Jel~ilh l11JaJbavkii za kLnailja Ostoju, a 8. [anuara 1403. spo-
Slubu. Pod TV1l'1tkom I drao je II zakupu caI1ine i komore menut Je kao hooal11lSlkli Pl'lOito:VlestiJja:r. Na dvoru je Istekao izvje-
u BOISn:i.189) Na j,edill'Ojj [',a:zrjenlidraUlna kralja Dabie, 6. stacr: ugled i uticaj, tle jie Vdjee umoljenih, 24. apl'li!la 1403, na-
marta 1392, upisao je meu svjedocima i gospodin Zore, na reivado svom rposQ,wntkiu ill Bosni da nastoji obezbijedil1:li nj1e-
vjenni li V1azJjubljeni protovestajar; ,iJstog dana izdano je jedno govu intmv,endiolU kod IkJrala :u pliJtall1ljlu (novih trg,oIva ,Sloli.196)
kraljevo punomoje za Dubrovanna Dragoja Guetia za k'o- mae, ,DJ.i,egolvi 1JrgovaJkLi pOSllovli riisu, izgleda, uspijevali te SiU
je se u tJ'kstu kae da je pisano na Ceooni II dvonih reenoga ga dovela 'u Vleliike dJug10ve u Bosnd i II DUbrovniJku.197)
naega protovestdiara Zoreta ... .190) Iz same ove injenice da U novembru 1409, poto se kralj Stjepan Ostoja 'ponovo
je kmlji!zJdavao jedan akt u kui svoga slubenka, Vlidi se koli b~o. UITI1stto na vlasti, u Dubrovnakn se rualaze Il(j~govli posla-
ko je ve bio porastao drutveni ugled ovog spretnog trgovca. Za nlici, ik1nez Hrvoje U. knez Toma, kOljli S1U tamo upuend u stvari
itavo v.r!i;j.eme Dabiine vlade on je ostao II kra:]j,eVlo sWulli mara li Isl1oge.198) Radiilo ISe o nOIV1om ugovomr ikoji bi obostrano
dako nije prestao da bude dubrovald graaLnUn.1 9 1) 2. februara obuhvatdo i potvrdno S1V1e ranJij1e uzajamno date priivi1egije i
1394. uputio ga je kralj Dabda kao svog poslanika u Mlel1ke 'Prava. Dubrovani su, PO svom kancelaru Rusku, lkioj[ je 'u tom
sa zadatkom da prema svom nahoenju uredi stvar bosansktb poslu bio upuen u Bosnu, potvrddll vse fi vsakoje povele koe
galija kaje su s-e nalazlle u mletakim ar:senaJJil1ua. 192) Po Dabi- e uindl .j zapisal grad Dubrovnik kralevstvu mi, Sa bosanske
ino] smrti zadrao je slubu IPr:01oovestijara li pod kralljicom strane ranije privilegije potvrene su kraljevom poveljom od
Jelenom ,am je, u isto vr'ijeme, svravao ponekad d POISi1JoIVle SV<l- 4. decembra 1409. 'k1oju je pdsao logost kraljevstva mi To-
ga grada te je jednom, II pitanju carena II MwsliJnli i Slanom, ~a' B~aIlJiJnJin.1U9) Oba navedena bosanska poslanka, Hrvoje
fllnglirwo i kao poslanik Republdke na bosanskom d'V1O'ru.19~ '1 Toma, pomamrta su U povelj; duJbJ1'lovakeopine mal!ju Osto-
Iako je II Bosni dui niz godina V1l"io slubu protovestdjara li. jliod 31. decembra 1410, gdde se u uvodu kae da je kva!l.j po-
bio zakupnik carina i komora, njegove graanske obaveze SI1wo u Dubrovnik svoje .vtlaJslte1Je i poklisar-e, kneza Hrvoja Viilg-
!prema Dubrovnrku rnsu se smanjile. 12. juna 1397. Viijee iUI1IllO- njevia ;j kneza Tomaa Buaniae sa zadeitkom da, prema
lenih 'trailo je od njega da preduzme korake kod .kJraljice kirCl'1j.eVlom ovlatenju, uspostava s Dubrovansma stare dobre
J elene 'll stvani !potVlrde staJ:1ih prtirv:m.egij a; IPOI\T'OOom nekog n.ie- QiclJnIo1se ,kojiisu bili pomueni booamsk1o-dubI1oIVlakllimratcm g.
go,vog SUkoba sa ljudima Radia Sankovi,a, Dubrovani su, :H. 1403-4. 200) Ova Toma Buani j,e, bez sumnje, OstOjjlin logo-
aJugiUSta 1398, javljam Radiu da e pisat i zapovidjet ZQII'!U da fet Imai je na pomenutOlj po'Veldli d.z 1409. pogre&IlJO u\pifs,an kao
se 'vaih ljrudi ,ostavk 194) Bosljednji put ISe S1PiOmtnjle 20. j'Utna B:uaniJnin. U pregovorima, dwk1e, s jedne i s drnge Sltrane
ues'tV1Uju licakioja r:Uik1ol\T'ode kancelarijom, s bosanske 11()gQ-
f,et ':Doma, s dubrovaiIke &1ovenski kancelaJr Rusko. O Hrvoju
Odiluke, 138 i dalje.
187) Dini, Vignjeviu nemalinae !Spomena ,osim na ov,om mj,es\1m. Kad
Isto,
188) 250.
uzmemo ru OIhzilf da j,e WiJIIliOime V~ganj jedinstV1el11Jo u bosan-
189) Povelje i pisma I, 1, 179.
190) Isto, 170, 171.
191) Isto, 176, 177, 179. 195) .Torga, 66, n. 5.
tn) Listine IV, 323-24: Dabiin protovestijar Zore pojavljuje 196) Isto, na ist. mjestu; 90, n. 3.
se ovdje pod l~tinskim imenom Georgius (v. Jireek, Die Romanen 197) Puci, I, 55-56.
in den Stlidten Dalmatiens II, str. 38: Zore = Georgius). 198) J orga, 123.
191) Povelja kraljice Jelene od 13. maja 1397, M. S. str. 229-30. 199) M. S. 272; v. Puci I, Primj. XXXI.
m) Jorga, 69; Puci, I, 16. 200) M. S. 275.

136
137
sllcim spomendcima i dia se jiarvlja samo u iI1Jaltpi:su u Koerdnu, Rastaje je ve u staleu vlastele: Kral] Twl:JkJo II slao je 14.
doputeno nam je pretpostavljatia je ovaj Hrvoje sin kQe decembra u Dubrovnik lIlelcl SVlOti depozit po lS1Juzi li pok1Ji'SaI1U
rlnsikog vI1astelina Vigln)ja :MJiilJoeMi6a za kojeg se u spometIlluJlJom svomu po potenom vltezu po kinezu RestojIU.207) U sJlinlQlm
!1JalupliJsu kae da de iSI1uJiJo redom svtirrn v1adaI'iJma od Sitjepruna poslu slat je u Dubmvnik i u 'junu 1445.208) Slubu protove-
(Kotrornarnia) do Ostoe i dia je umro u vmil.i'eme Ostaljma swg- stiljlaI1a vrio jie li pod novim kraljem Stjepanom Tomaom te
nua 1404.201) je ve na njeg'olvloj povelji Dubrovanma od 3. IX 1443. meu
U ISM;apalnQlU hosamko-anJ1et:aikog Ug10VICllI1a 'od godine 1422, vlasteLom svjedocima UlP'iJsano li ReSltoj'ev,o lime (snaega kira-
koja je blio rezultat dueg djelovanja u Bosni mletakog po" levstva proOOIWstrur kmez Restoe IS bratioen). Sam :je i pisao
sllan:~ka Dan Dora uestvovao je 'tac1amjli kancelar (1o;gofet) ovu ipovelju tplO zaipoVlidli gospodina mi iklI1ala 'Doma a .2011 U
kralja Tvrtka II, Restoje. On je isa mletakim rposl~iJkom i nje: svom djelJwanj'u ik.a'o,malIloe1ar li pirlQltmnestijla[' 0IIl je, u godma-
govim notarom rsastavljao tekst 'I'vrtkove povelje od 21. XII [ ma gonjenja heretika, ivo '11adli'O Illa unapreenju nteresa nim-
Slam je napisao slovenski primjerak dokumenata.'") U I()~javi ske enkve u Besnd, losllrunu,aouli ISe, sigumo, ,i na SViOO U!ticaljni
ovog bosansko-mletakog lugovora oo 6. II 1423: ~a~e~en~ Je da pdl:oa:j na dvoru, pa de li u RiiIffilU va:10 kao oOlvjek mimlSlk'e ku-
je slovenski primjerak sastavljen per mamim VtiiI'1 S~lentl\S Re- nije, Njemu ,i IkJraJljlU Tomau papa Eugen IV p()(li}e1jlUje pot-
stoe M~10!chna, oruncell1adi sereniJSlsimi dorrnllirui reg]s.203) Ota- pumni induLgenCliO.u (30. IX 1446),210) a Nikola V uzdma Restoja
da, kI10Z dUJi :nJiz g1odJ1na, Restoje Milohna (Mt!onja) ostao j,e u qui ... pro augrnento et conservatione fidei catholieae pluri-
dvorsk:oj slubi vrei, pored ostailih, ,i razne dtpomatskepo- mum laboravrt pod svoju zatitu (8. II 1448). ZatJilta se odno-
slove. U prvod polovmii maija 1428. 1)10 je upuen u Veneciju sli!1a i na Restojeve posjede (suna cum terris SlUiJs)211) koji su
u iI1Jekoj,~na>e nepoznatoj, k:I1a!l.jevoj mk:liji to je dzazvalo po- morald lbiilti matnli ;}{Jad se u ovoj formi ovdje [2Jriillo spominju.
dOlz,I11vloIst Dubrovana u ,rolJikoj mjeni da ISU piJsal;i sv:ojim po- U maju 1448. preduzimao j,e Restoje, po 'kirIlJIUev.o!i naredbi, Ine-
slanicima u Bosnlida nastoje isp~taijji k:Qjli su r~i odadja- ke mjere u Srebrendci na tetu dubrovakih trgovaca lImale su
nd,a OiVIO;g pQlS,lamlS,tVia. 204) Poetkom 1436. godine nata2'Jio. ~e u sekosile ISa trgovakim prliv.i1eglijama odobrenim jo od krallja
kralljev,oj pratnji prmkJom njegovog boravka u UgaJrI9kJo~ lJ. to', Sigismunda i vojvode Hrvoja. Zahfijevao je od dubrowakih
sada 'll svojstvu protovestijara ili komorrrika. Tada je, 25.1. graana da, u rabu izmeu "kraJi.jla Tomaa i despota ura po-
1436: k ir,aIl.g Tw1JkoII li!Zldao povelju boeanskim j)T'a:iI1Jj'evai~.a II mau krall ja, da u 1Ncra~ sagrade kue li snabdiju ih oru-
prusustvu ugaeskih vleQ~kaa i fbosalnlSlke v1aJSitele? m~u kojima jem. 212) Posljednja nama poenaaaelkuivnost Bestojeva u dlilpllo-
je naveden i kralj,ev l{jQrrn!Qlrm~ (camerartns) Hrdstoja de H1ev- matskJoj sU.ubi u v~ Je sa pregovorima o LSaNleZU izmeiu Du-
na. 205) 'DaikodJoiZna)jemo i za mjesto Res1JoIje'Va ;porij.e1k:1a. Godine bI1Ov1lna i bQlSRiIlIS}{Jo.g 1"kr.ai1j,a S1Jj~1Il1a 'Domaa protli'V hercega
1441. IOlIllSe podavlljUljekJao IUvia:ena li lodg,ow:oooa '!ii'!Vost na dvo- S1Jj'epam.a V:ukli6a KOlsae. U jUnJui aJug1US1Ju 1451. Resj;l()ljle je
;fU kao slulbenJik koja ui~a puno povjerenje kraljia i sa Mle- boravio u DubroVlTIiku k,amo je donio kra!ljevep1'ed[Qlge o sar-
tamom vladomli!zrrnjemau:jle miljenJe punem liJzasi!Jrunika ik.oji gtO- Ve'2JU. 213) U samom dOIk:umeI1Jtu o u;gOV{)'ru, lizdanom lU Booo'VCU
viom ne samo u k1raJ.jeiVIo lllieig10 li II njegnVlo ime. 206) Godine 1442. 18. decembr,a 1451, ResIt:oje je, rrneu ostalJim Vilastel1;om, n:a-
Vieden kaJO svjedlOlk i, na !kr,ajurtekJsta, kao njegov pisar. 214)
Gl. Zero. muzeja, 1914, str. 235.
201)
Listine, VIII, 206.
202)
203) Isto, 217. 207) Povelje i pisma, I, 1, 518.
204) J orga, 242. 208) M. S. 426.
205) Acta Bosnae, 150-51. .
206) 21. februara 1441. dat je u Veneciji odgovor ~~kobu e.sti ,
Toogi.raninu qui huic venilt pro parte Restoe,. camerar1l seremSSlml
:r 200)
210)
Isto, 428-29.
J orga, 420.
domini regis Bossine. Radilo se, meu ostahm, ? p.redlogu bo~an 211) Acta Bosnae, 207.
skog dvora da Mleani prime vlast nad Bosnom 'l nJome vladaJU. u 212) J orga, 425-26.
svoje ime. Mletaka vlada nije prihvatila ovaj predlog (J. S~farlk, 213) Isto, 449, 454.
Srbski istoriski spomenici. Glasnik Drutva srbske slovesnost1 XIV.
Beograd, 1862, str. 41-42). 214) M. S. 450.

138 139
Restoje MMonja, rodom U:Z Ldvria (de H1EWl1la), vrio je va- Thomeet Lauremtdo de Stipos de 'Drragudo. Ond ISU dolii u Ve-
ne /S1Jube na dvoru IkJr,atl:jla Tvrtka II li Stjepana Tomaa iIlJepl'e- neciju 'll j'ed/'1Joo iOIS~etljliV1od mfus~ji gdje se rradtlo o pI~anjima
k~dll1JO knoz nekih nrideset godina (1422-1451). Poeo je kao ~{lQua iSlu prelazdla okvir neposredmdh mletako-bosanskih odno-
piser li sastavla pOIV'eld,a,~aolto@od'et illi kancelar Ida II toku sa. MletakJo VilaJClii 'izl:oli1Ji su kraljevu poruku sastavljenu u
SiV'ode dUglogodlliJl!je siubezekorai na viu stepenicu drutva, etiri take. Kralj je saoptavao Republici da je aI1aglonJSikJi 'kralj,
da ue u red vlastede, - Jonezova, posjednika plemente bati- posredstvom dvojice franjevaca, nastojao da od njega doib1je
ne ,l da rutom S\"OD1sl1Jv:u II tiJme ~v,oDle II svoga bratstva :Jj1.lJ!1igUma kao grad Drhjeva (Nan eneum) da bdloroz ovo pnistanite dobio pri-
svjedok na vlaJC1a'I1S1k1im ipo\"eldatma II drutvu predstavnika sta- laz u Ugar.slku na kojlU de imao dzvjesnah pretenzija, Bosanski
mh vlasteoskih rodova; da, vrei dugd !lirz godina shubu pro- kJ:-al bii vomo da Drid,elva UJstu\pri Mleanima nego Aragoncfma.
tovestdjara, postane ugledna i l\lItica>j!IlJa lino/SIt na bosanskom Dailije, II vezi IS tim,al1agol1islk1i kralj traio je salvum oondu-
dvomu, dobro rpolZlI1atta sbraruim viadama IS I~ojtma j,e Bosna odr- ctmm za ip1l1Oil:aZ kroz Bosnu njlegov:ih poslamska koe je namje-
avala diplomatslo; saobraaj. ravao posILati ru Ugarelcuda se sastanu tamo s nekim njegovim
Manje je poenata llinost bosanskog kancelara (logoeta) !prtistalicama. to se tie Dr'ijeva, Mleana nisu billi voljrn!i da
PavLa Jajanina (Paulus de Jayoe) koji je prvih datna marta u tom momentu iplI1eIUZmU grad ti 19aVljeto~a]i ISU bosanskom kra-
1445.kiaiO pOlsllan/i!k boravio II Veneciji gdje je mletakoj vdadi, Iju da ga sam zadrJi jer dok je 'll nj egovim rukamakao da jie
meu ostadim, litl!1o,mlQ 1kil'aJ1(j,erv predlog 10 savezu protiv vojvode
i 'li maim. U rpitan\ju slobodnog prolaza aragonskih poslanika
S,jjjepana Vulkia. Ovom vkealjevom dcancelaeu ri. ;poS11an:ilku:< kroz Bosnu, meka rklrailj odgovori tPTema .sVOrITI naho-enju, ali
(cancelaeio et oratora serren:ils:siJmli domini regis Bossine) dalt je svakako neka pazi da riz ItOlg za njegowe rprij,a'1Je:l\jske susjede
odgovor kOljli je lU stvarii znaio odbijanje kva,~j'eV'ih predloga U ne frs'Pad{nle~akva nezgoda. itO Ise tie kraljeve ebje da mle-
stvarti sarv 215) jer su MletalnJi, 1~a10 to je esto bivalo ru nji-
1eza
takJitrgovai vlie zallaze u njegovu zemlju u lmd'od su Dubrov-
hovim odnosima prema BOrSI1Ii, na sporove na ovo] strani gle- ani Sltek,lJi svoja bogatstva, odgovoreno je poslanicima da e
dalu isk1l'jIUtivo sa stanovtta s!V()tjih daa.jih lin1Jerresa. vilada piI1erpolI1'Ui:1Ji lSV'ojim 1:Jrgovdilma da dolaze u bosanska mje-
U pregovonima izmeu bosanskog kralljra i Dubrovana u SIta. KOiIlJaIliO, na traenje poslanika da Republika posreduje 1.1:
vezi s kcnavosclm ratom Idl:i'el,ovao je 1431. kao krailijev POlS1a- uspcetavljamju dobnih odnosa izmeu Bosne li Turaka, dato
niJk Ivani GojikJoi jie II 'tom posbu vte puta odlazio 'll Du- tim je obeanje da e Mletaka vlada, kad sama uSlpostaVli mir
broVlI1~k cr. jednom primio dosta vlisoik poklon II vIiijednlO!s11i od s Turcima, nastojrali da neto uini li 2la BOSinU. 219) Obadva po-
150 peI1Per1a. 216) Zadaa mu je bi.il1a da DubtrovtaJnilma staV1i do siLanJika IkJoOri. su v,odJilli 1()tV1e r,azrglO lV1Olre u V,eneQ'~ji ,su ,stlramdi, an-
manj a 'kJarko dzmeu ~mJdla Tw1:Jka II i Rad(}sLa~a PaVlovia, g1ao 1vatni, moma, li. soibzilI"om na ndlihove Line veze, za jedan
kojli ije IpiI"Otiiv Dub['lolVlI1iJk:a vodi!O J:"iat, 'Pootoji puna ,saglaSInOISt odreeni dilpllomaltski rposalO u datoj iPl1~1Jiai. O drolkitoro medii-
i da Iiz1ra:zli kJraljevo n~g1odovanj'e2lbog dralnj:a Dubroivana ti dlne Tomi ne znamo nlita van 'OiV1e Ino,eglo've milS/ije u Venecijli.
OiV1om SpOII"U,217) te da naJStoji i'zglladi1Ji nesugl,ClJSice cizmeuza Nrjego1V drug II 100000m IPOISllatl1istv:u, Laurentius de StJiporS (Stipo-
vaen/ih strana j dIOvesti ih do uSipostavlj/a:nja miI1a.218) Devi?), '.Dr.()g~rramn, liJmao j,e u g. 1450.'l1iekli spor sa dV1o,j:icorITI
MLetako vijee dalo je 17. III 1446. OIdgl0V101f pD'Silanicima
ibe.'likih giraatna zbog ,SiVOlg :prosjeda u Suhom Dolu IkJO\jli. 'se
bosa:ruslkog kiraJlja,egre@iJo mili1li it medicine dootori domi..niO Ilia:lalZo1'O na g,ranJiJci iiJzmeoo ibeniLlmg i tmgilI"slkiog di'stmkta.220)
Meu IliatjlisltaJk:ntlJtlilj,e li. naj,a:ktirvnJije dJ~plo.ma!tske preds,tav-
215) Listine, IX, 215-216.
216) J orga, 302. n~ke Bosne ,ide NikoLa Testa, .sin Jakova, Trogi.rani!n, koji je u
Diplom. rag. 9, 35.
217) pOlsJjedJnjqj decenl1di postQjlanj>a bOlSalnSke drave, u 'te'k!im pri-
Vojvoda Radoslav, u svojoj povelji o miru s DubrovanJima
218) lJ1kiama, kada je rturSlk!i pIiiJ1Jisak bivao srve veii, vordJ~o prre.glovore
(25. oktobra 1432) kae da je zamolio ~ralja Tvrtka da bi poslao Ilia raznim ISI1Jr,atnatma naJS;LoUlei rda zatinteresuj,e sltiran:e vlatde2'Ja
svoga vlastelina u Dubllovnik i tegnuo ih besjedom o miru meu
mnom i vlasteLi dubrovacjemi, :i po milosti gospodina naega kra-
lja Tvrtka posla knezu i vlastelom dubrovaejem vlastelina oi po- 219) Listine, IX, 235-36.
kldsara svoga kneza Ivania Gojia - M. S. 367. 220) Isto, IX, 322; 353; 358-59.

:140 141
&udJb!i:nru Bosne ~ nae saveznike za borbu protiv 'Duraka, To na da1maltinstkJimotoci!ma. 225) Poetkom juna 1456. uestvovao
je, po svod pri1idi, iJsrtji iOll1Jalj ,knez Ni~kJola 'I1OOglirralnlin dJikar jie zajedno sa hvarskim biskupom 'Domom u poslanstvu koje
senjskd s koOfun de Ikma,lj Stjepan Toma, na ndegov !predLog, 3. je Mletako] vladi ipriJkazalo teko etanje u kom se nalaziJla
II 1449. II Vll'aIIlidJuiku DJ8.ipJ'larvuJO ugovor da iiima pribiiv,ati u na- Bosma pod neprestandm ItUlI1Slktim prliJtiiJslmm. Poslaniol 'su tom
em kJI'IalevstvJuza naega siliugJU ,i ulini1Ji s ID/almi IOIP6eno Itrgov,a~ plI'iililkom izJlolil!i sadrsf k.railQe<vie potrUke lU ~0Jj10lj ISU billa nagla-
nae. Ortaci, kJ'a:lQ li 1Jr;ogill"skii graanin, imalli SlU da rUJ10iIe rSlV,akti ena ona irndesta gdje ISe 'ukazuj,e na opasnost koda prliije1Ji i sa-
po 6000 d:ukalta II ovo Ibl.lglolViakJo preduzee iprekJo kodeg [e tire- moj Mletakoj Republici i njenrn posjedima s ovu stranu Ja-
balo da se odvija 'owav promet ISII'eJbra u zemJUi ci. dia Be dobiLt rod drana 'u sluaju da Bosna padne lU ruke Turaka. 226) Vdeta 5iti-
ove :brgorvme dijeli na O'Eldinake rdJiijrel1ioVie. 221) Alko jekI'lail.jlervortak lizacij a poruke uika0U'je na to da su j e ,sa:stalVllj aH iskusni, do-
1J:'Ian.i,e bio idlikar tj. dbkator (slkup1lja poreza), rnogao je u bro IQ\barv'jel1JelIlJi :i obrazovani Ijudi, Vl.iietroViaJtno sam Testa iibd-
novi posao u B~O\SInIi 'l.lIIli;jetli dobro liskiuJstvo. A da Ije li lI'aJIliiJj'e sikulP Tom a, kOOli je !kiao paplblllSfkli legatt due V'rijeme !pO'oveo u
fumao dobrih veza, vddi ISe Iiz pismagubernatora Ugarske Ivana Bosni i dobro poznavao priJliJke i odnose. U druge poruoi koju
Hunjaija od 7. novembra 1447. kinjim Nliikolupreporuauje Mle- suistdposlandcl tada izlom1i,skrenU!ta je panja Mletakoj vla-
takoj v1adi. 222) dli na siJ1JuaCliou koj a 'bii mOgila da bude nezgodna, Ikalko za BOOl1IU
tako [ za V:al1leCliju, u siuaju da celjski grof ovlada Kninom i
S imenom Ndkole Teste susreemo se vli.e pruta II razerim drogimpoojlooima Petra Talovca .u Hrvatskoj. Znajte pod-
d1ipIJomaltlslkllm mLs/ijama u onimkretanim ,godiInJama ivota bo- s1gurno - reeno je u 'POII'Iuci - da e on bez Imno.golo,kJi-
sanskedrave. U~'PI'Iiillu 1451. on, zajedno Isa ik!ne1Ziom St:i,epa~om jevanja ipIOItmalilti naim. da Dalm:adnjii nanese tetu [ da je za-
Kleiem, vodi pregovore II Ven'eailjli, meu ostaldrn, i 10 pita-
posjedne, Ietaknnrto ~Ie, dalIde, ikJo!lliiko bi moglo biti neprijatno
njima koja 'su se ticaLa odnosa Bosne 'Prema despotu u;ru i za olbj'ezem[jj,e ,aJko bi preko TaJllolV'eV1ih IpOiSjeda dolo do srpa-
'I'urcima. Mletaka \TIlad a, tada u prijateljskim odnosima s bo- jiaiIllj:a :terlJuOII'ije dvojice saveenika; oe[jiSik'OIg grofa i hercega
iSanslklim ,kraljem, dalla [e IPlors1anidima uvjeravanja da e 'u po- Stjepana, susjeda vie nezgodnih za Bosnu nego ZJa Venee-
gledu neutI'lallnolSltli ukraljevom SiPIOII'lU 's despotom poseupitd po j'U. 227) Posbupajui ipO prastarom !pravilu svake d:iIP'10matJie, bo-
kr.allOreVio ei!dli li da e oo]tal!llU upu1Ji1Ji poslanstvo i iJnJterveli11i1S,ati sanski poslandoi iSU setJrudiJJi da kod Mleana probude raeumd-
u smslu u>spootaV'lljaI1lja 1SII1i00llj,iJvih odnosa li~medu BOISIle i Tu- jevamje za 'saJradinIU IS Bosnom uo1lJju 'l'aJzbij'anja 101Vi0ig plana o
raka. Udovcljeno je likraljevolj el:ji da jednolg mlieltalkog vla- tell.'1torijalnOlm ~paj aJnliu d vlod ice moniih dinasta lmjii bi, iOV,aJk!O
slte]ilIla IU2lmekao svog agoota (e,iJuIs negotiJoI'lUJm :~estorr'em) kOljli 'SlPoj,enli:, mOlg1i da budu loplisniza liJn1JerelSe j,edne li druge ISltr,ane.
e u Venecijli iSwavaM njeg,ove posLove {qui hic faciJat lagenda
SU.a).223) OVO je, lwJJiumznaJl11Jo, pI"VIi sluaj da ISe u BOtSIIli polkJa- U pmollQee 1457. bOlra:Vlio je u Bl.l'dimu jiedan bosanski po-
zaila pOi1Jreba :us]?<OISItavtljlarrlija slt8J1nid'e diJpliQlIIlats~e agenture u sllaJruik :koji je uglaJrslkolID Ikralju i1Jalmonjem pa:piInJolID Legatu,
Sltrano~ zemllj i. (kalI'ldiJna'lu Kalrvaj 1a:lu) lizlomo rbeik:o stanje lU kojem se, zbolg
Poetkom marta 1455. Nikola Testa ponoVio se nalazi u tUJI'lSkJog prliltiSIka, na1ae;Hia njegoV'a Z!emllja i zamo.J.liJo :Legalta da
Veneoiljli ikalo poslan/ik bosanskog rorarlj,a gdjle Je iznJio njegove Slam, zholg 'to,g,a, doe lU BOLSlnu 228)dJa bi ISe SJaiS1;ao s rkraQjem i
pTedJlolge 'o z,a(joonikiim mjerama kolje bi itrebalo predJuwti da u!p'OI2lIllOO IS 'PI1il1Lilkama. Ovaj sastanalk die ZalilSIta i odran II prv,OIj
batina PeI1lra T,alovca u Hirvatls1kloj ne bi ,pala u rrU;ke UlJrihia piOllorvmi juna 1457. u bOISa1ruskom gmldu Doboru. U rrazg:oViocima
CeJ.jlsl{lOg.224) Ua[JlrIiI!Iu t. g.zals1luipao jie :kralja kod rimske l~u koje Ije oV1de Viamo' !s llegamom ,i Isa mlet1laak1m pasWaIIlIiJkom II
rije lU iStValI'li 1Jetri1lolrij'a[ne iprtilpadnolS1Ji :Eramljevalkih manastiJI'Ia
225)Fermendin, 221.
221) Solovjev, Odabrani spomenici srpskog prava (Beograd 1926) 226)Listine, X, 86-87.
213-214. 227) Isto, 88-89: . inquirunt se appropinquari alter alteri
222) Listine IX, 265. confinibus. Nam si obtinuerit prefatus comes Cilie dictam Croa-
223) Isto, IX, 377-78. ciam, isporum confini erunt coniuncti, uti cupiunt".
22B) Fermendin, 229.
224) Isto, X, 46, 47.

142 148
Budimu kJojli Ise lIlJalliazto u legatovo] prannji,kra'lj je postavio na novembra nalazio se u Rimu gdje je sa JijiU!d!irna Ii!z k'UJI"'i:je
teJi!te na to da /pokae koLiku vanost tima Bosna za odbranu voio razgovore 'll vezi sa pnipeemanom akoLj'Om protiv Tura-
zapadeuh zemalja ti I~oilitko ii sami Turci cijene mjen s:IJraJteg>ijSlk.i ka, a zatim, uz put, [ o jednom pirt;anju pall"Ohirjalne slube; pred
poloaj u s'vQljd,m dalljlm planovima (eonsiderando diototurcho polazak u Bosnu uruena mu je porukaza kralja u lloojoj se
questo regno lesser La pnincipal pQII'Ita de chrtiJSltJianJi). Mnogo mu ovaj podstie da bude vrst i revan u preduzetom poslU. 233)
je biil:o stal:o do toga da se ea dugolVr.ajIllih priprema saveza pro- N1ije poznato da h je T1Sta poejetio i ostale dvorove ikiO'jli su
ttv Turaka, rkodima j'e IrrukovodiJla rimska knmija, pree na kon- bili u planu njegove dJi.pll()ffiaJ1:ISike misije. Mogu6e je da je sam
kiretnuatkciju ukojo e i Bosna uzeti na sebe svo] d10. 229) tok stvatniprek!ii1l'l.IJo njegov daJ(j1i !put, jer, nii1i se iOO zapadu ilo
Nije zabi~jeeno drne bosanskog poslantka ikoj'i jie aranirac mnogo da.1je od IraJZ,gOV'OJra i preporuka, niti je boeanski kra~j
olVaj sastanak. Mogao bi. to hitJi NliJkola Testa kojem je ovih znao da II ovoj akciji bude konsekventan te da u dip10matskfum
godena ikrralj povjeravao zadatke da sa mekim vladama na za- i vodnim prupremamatette postavt iiSlkljiUiVlO na pitanje dd-
padu pregovara 10 istim stvarima koti ,e su biJle predmet razgo- brane od 'I'UJnaka. Usred najvee opasnostd os te strane, on je
vora u Doboru, sav biJozookiup1den mrl:J.Ijill kako oo doe u posjed batine Ta-
Moda u vezi sa zalkljucima sastanka ill Doboru bosanski lovaca u Hrvaltskoj pa se tim i rukovodio II SViojoj dipdoanatsko]
kralj je neposredno liza 'toga, 24. jula 1457, poslao Nikolu Testu aktivnostl u goddmi 1458.
da pOlsdeJtJi neke evropske dvorove Pr'O nostris certis facbis et
negortJlIils ardulsslms. Izdao mu je preporuku za Ii1rnsilml kuri- U jarruamu te godine '!'esta je u povjledjivoj miJSijli hiJo IUPU-
en u Veneciju da za kra1(jeve namjere lU Hiwatslmj 'OISigura
ju, za aragonskog lkira<l.a, za mletakog duda, za voivode mi-
lanskog li burgundskog i za meke druge vladare i op'ine.230) PO<:lJrlW lili baremb1'agonaiklonost Mletake v1ade. Ovdje je
lizloJ1o iklral(jev plan o 'tome i nastojao, kao i lU milSlijli. 1456, da
Poetkom septembra Testa Ise, u ovoj misiji, rialazil u Veneciji
rOIV'U krallievu namjeru predstavi doao rjeenje korisno i za sa-
gdje je Mletakoj v1adli izloio prilike u Ikojiima se nalazdla
mu Republiku; kralj eli da zaposjedne hrvatskil banat da ne
Bosna s obzirom na tadanje odnose s Turcima i tra2JiJo dozvo-
bi pao u rukezajednikdh n'jptr'i:jatelja (ne aid maIlJUS liinJimi.co-
Lu da se u Dalmaciji prhloupljaju novani pnilozd i tmajmljuju
,1"UJID suorum .ert; mostroeum IPElrvener!iJt), il"'a21urnfujevajuipod za-
ballistari za potrebe bosanske vojske; uz piUJt je postavio li rpita-
jooniklinnn.epIiij.atel:jima na prvom 'mjestu hercega Stjepana,
nje batane Petra Talovca ukljuujui grad KnliIn koji je k,raLj
<a'li i Ugarsku; traio je da i Mleani uestvuju u podjeld Talov-
namjeravao da 2Japosjoone. 231) Iz V,ooecirj,e krenuo je ;u Milano
evtih posjeda li nudio tim jedan Lli vie .utvremh gradova u
gdje se zadrao do kn-aja septembra liilJi do prvdh dana oktobra.
Hrvatskoj - taiko je trebao 'OISirgurati moralnu i rna1Jeri~jaJaw
Tamo je kienim i 'rijeti1fun dzlaganjem (ornate copioseque)
podrku 'reptubld!ke u ovom poduhvanu. No Mleal!lii se misu dalli
upoznao milanskog vojvodu sa eljama bosanskog kralja koje su
'Uvui u ovaj nesiguran pasao i iOdgov:orlili eubosanskomposla-
bile sadrane 'llInjegoVlu ptsmU. 232) Krajem 'ok1JoIbr:a li prvih da-
nli.ku da ele oo ive umimu i da su zadovo1dnli. s lQI!l/1m to lima-
229) V. Fraknoi, Cardinal Corvajal in Bosnien 1457. Wissen- jU.234 ) Iz BOlSne je ,polIlJwljen isti predl1Jog u j:Uiliute goclfune. Iz1o-
schaftliehe M:ittel1ungen II, 1894, 330-332. iJo ga je satda Stijepan 'Desta, novo lJice u bo5'aiIlSlkIOlj driJp1Jomat-
230) Thalloczy, Studien, 413. skOlj sLubi !roje se ovdje iP!'vi li ipOISIljednji !pUt plOj,aVlljruje kaJO
231) Listine, X, 113-115.
232) Thalloczy, n. d. 92-93 (nap. 1). Iz nepotpunog dokumenta
poslanik lbo.sansk<Otg Ik\ra1ja.235) lISItakao je da d Ugrrii IiJmajlU na-
(pismo milanskog vojvode bosanskom kralju od 2. oktobra 1457) ne mjeru da zaposjednu TaJiOiVelVie 2Je!ID'1ije, a OiDli ne bi ,bIiJli dobri
vidi se konkretna sadirina razgovora koje je Testa vodiio u Mi- s'UsdedJi lIlJi za Mlealne uli za Boonu. MlealIlJti sU,kao d. ranije,
lanu. Thalloczy (n. mj.) ovu Testinu misiju dovodi u vezu sa ra-
nije zapoetim pregovorima o enidbi Tomaeva sina Stjepana sa
jednom od keri milanskog vojvode. Mogue je da je i o tome bilo Fermendin, 235.
23:1)

govora. Meutim, kaklo se ovo poslanstvo vremenski uklapa u okvir Listine, X, 125-26.
234)
235) Isto X 131-32: 10 Stepano Testa orator de la maesta del
diplomatske akcije bosanskog kralja na zapadnim dvorovima u
cilju obezbjeenja od Turaka, mislimo da su se i razgovori u Mi- serenissimo signor re de Bossina ... <c. Vjerovatno je, sudei po istom
porodinom imenu, blii srodnik Nikole Teste koji ga je, moda, i
lanu, kiao i u Veneciji i ou Rimu, vodili prvenstveno u tom pravcu.
doveo na bosanski dvor.

144 10 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne


145
dal! odgovor kiojliih ruiJje nJi. na to rOtbavez/WalO ostav:lj'aJju6i ~l'\a s.milj1eno su nag['OOelIlJeI'lijeli kojiima je trebado ubijedJi1li Mle-
!(jIU da sam o tome odJ1JulUje; samo su ilStakllii da grad Kai!S sma- ane da o SlUd'bdnti Bosne lom i njlihovasudb!in.a i dia je pitanje
traju podrujem 5V1ojlih ruih imIteresa. ~dJbrallle od furaJka zajednika sevar jedne li. druge zemlje; jo

Posljednji je pult SjpOmetrllUto lime NiJkioLe Teste, u vezd s nje- jednom Ole pozvana S/ialtilollii(jia da razmdsli 10 namj'eJvi Turaka dra
govom diJpllomaJtsiktom slubom u BosnJi, 8. oktobra 1458. Tada UJn!ite B()I~l1lU to bi, Ilia IkJrajlU, znailo propast za samu MleltakJu
Re 1publlliku. 240) To je bila posljednja diplomatska rnlisija srednjo,
se nalazio II bosanskom poSll;msIt\71u ugarskom lwailjjlu kode ,SU,
1OSim. mjega, sainjavali brtaJ1; kralja Tomaa Rrudiivoj i fratar vjekovme Bosne. Bosanski vladeni O\71og vremena niJsIU billli u
mogunosti da na it~1U diJpl1om1art:lSkih pregovora stave li neku
Malrilll. 'I1I1aillJi SlU da ugaJI'fSiki .kll"altj !ispuni liJzvljesne uslove, pa
e se 10000da li. na ooSlal1llslroj str,all1Ii iSltvarli iv!lti'e piO,krenuti. Bo-
svoju zn~ajrnlilu 100000u2JaJI1IU snagu te su stoga li napori, :Imjli su
slanlci su, prema savremenom D.lZVj,e,t1liju, dobl1i SVe to SlU :tm- kroe nekli:h petnaest godina iintienrl. da se 'nau lSav'ezn!ic!i za od-
2Jiilli.236) PO svemu to je kaSlnJijre iSilijlooiJ10 izgl100a da SlU poslamdci branu zemlje, 'OISi1Jali bez rreZlU1lta1Ja. MOIglUi saveznici lwjii su
ovdje iznJij,eili pmbanje iSiP'a01arnja srpske despotovdne s Bosnom dola1zilri lU oIbzirr", WeilaJllJi i Maiami, nisu !p!oikaZJi'Va1i\71o[je da
~vojlirm snagama s!p'ffiSaVlaju bosanslou dravu; pI'iObitanije :ilm je
to bii se, s'dimastiOkog gledliita, U!tVlI1dii1o enidbom Tomaeva
sina s kerli umrI10g despota Lazara, i da su Ito ,bi/lli ond uslovi IlZgliedaiO dia, posl1Ji(j,e njenog rasula, pokuaju da za sebe loItkm'U
ponekd dio wml{jQ1g plijena.
na lkioje je uglaJrSIkli. ktraltj odmah lPo:tiIsitlao. Vder.ova!tno je truda s
:poSl1aJnJicima utvreno da se bosaIllSkIi kI1aJ.(j pozove na saboe u U optem meteu koji je stvorio turska napad, Nikola Te-
sta, kao i mnogu drugi dlVl()lqj'anici, '11IaJP'UlSltfuo je Bosnu da potrai
SegediJnJ kiOli~ je Itll"ehailn da se oidir!i u decembru 'o NliJklQllj1dranu;
tu ibi se limaILa r:a:sprralVliJtli [}le samo lIl!eka lIJIii1Jall1I.i:a granica nego slIUlbu na dIl"ugod sltiralni. Poetkom septembra 1463. n.aJ.'aJZ'w se
II Veneciji kao poslamkene hrvatskog bama Pavla Speran-
li. .rueIke vie ISltVllllm kra:ldeVlstva (non solnim in f'acJto metanum,
ia; pregovarao jie o zajmu 'kJoji de ball1liCli blito potreban za
verum :in 'ailibiJOll1i!bUlS rebus lI1eigni).237) Sastanak d'vtodrire kmiljeva
odran je u Segednu u ianuaJI1U 1459. godiIlle. lli je, konano, ot1kurp njenog mua iz tumlmg Il'IO/Pstva. 241) . Kasnije je, !izgleda,
preao lU swubu mletake uprave u Zadani te je 5. 0lklt0l1Yro 1464.
utveen spoeaeum opitallljlU srpskedespotovine iu smisilJu ho-
spomenut u pliismu zadarscog ImeZJa Luke Maura mletakom
sanslkiilll plredfliog,a;sa u,glaa"iSlke strane data je obaveza prlUalQjia
poslanikm u Buditmu.242 ) Otada mu se gubi dailljli trag.
pomoli 7Ja odbiI1anu Bosne old TUI1aJkia. 238)

Nijle poonialto litme IbosalllJSk,OIg pOlS1antkJa Ikoji j,e,kJrao,em IlIO-


vembra 1461. iz1'agao Mletakoj vladi neke elje kralja Stjepa-
naTiomaevlia u pOlgJ1erdu njegove 1Jiine sigurnosti II sil:ualju *
**
portmebe li knjli. die dao zv,an~no :SaJCliptienljle 'o nljlegJo\71u rk.inunilSa-
II1IiIU. 239) listo Itako nisu po~niaJta imena LaIl!o\a polSiltjedJnjeg bo-
samslktog poslalllJSJtva Vie!llecili, febI1Uar;a 1463. k,oje je,ll'o,li same
propasti drave, u11niiJ.o posljednji na!pnr da se od Repuibl:ilke NooVlisno o hooans:koj dravi li njenom vladaro odvijala
dJ()ibiiije ISItv.amali. ef~ktalSllJa !pomo. 'Dada su diznesenJi wgumentll se diplomatska d.oe,lartJnroiSlt na dv,nI1ovtlma mOllIl!ih booanskli.h i
koji posadirraj'u iaikceJTh1Ju mnogo podsJeau Ina 'One koje je ihurnslkih velmoa. Ve u XIV vli.jeku, u dO/ba relatiivno jake
'.Desta :iJz1agaJo lU lS'VIOOiJm mrisliljam1alte ,m:je nimalo iJslcl!jiueno da centraliI1Je V1a1Slbi., IUJpuli.va1e su pojedlirne velmoe SVIOije posllalIlli-
je on iplrod:Vloidliio li ,orvo rposlalnSitvo oi 'V1ooiJo g[,avnru xlide lU lI1alzgo- ke u Dubl'QlVnik i lodatle primalJJi pOlSl1anstva da iureuj<u 'razna
volI1ima. UkJI'IaJ1jevoj pomeli, k<Jliu ISlU posila1n!icii i 'UlSmeno li:zilJo!irli,
240) Isto, X, 237-238: Per tanto excelsa principe voia intendel'
Z86) Fermendin, 237. la illustrissima signoria vostra, quanta ruina pensa far el Turcho
287) Isto, na ist. mjestu. al mio regno, et per consequente al stado vostro.
241) Isto, 271.
288) Thalloczy, 100, 101. 242) Isto, 313; Mauro javlja poslaniku: Da Venecia non altro
239) Listine, X, 139-96. da novo oltra quello vi scriss1 pocho avanti per miser Nicolo Testa.

146 147
slanstvo Ikoje je bilo upueno Mletakoj vladii.241l) Radilo se si-
sporna piJtan:}ave6inom Iokalnog ~aJl'1aktel'a. Drukiju je Vli1d
[mala slPold,I1IopoiliLtliik'asluba veliikih feooalnih dJirn,alSlta XV vd- gumno o onom poslanstvu koje je pomenuto u odluci Mletake
jllka, u. prvom X'eIC1IU Kosaa, gospodara Hums!ke zemlje, kOjli SIU vlade 'od 28. ~pri[a 1422. Pored os1JwldJh stvara, p.oslalI1JSltvo jie po-
n.OViO polStaiVIiJlo piIta)nJjoe Kotora (ikoje je bilo pokeenuto jo u
tada ibliJlJi (l'Ia'WlOlPr~vaiIl [lioili:tilki JiiI1IiJlac ne samo u Indihiovom
odnosu prema drugum velmoama nego i u odnosu na bosan- martu 1421) i obnovalo Sa!Ilida!ljoevu ailibu ;zJbog mletake ,Oiku-
sku dravu :i mjenog vJadaJm. Njiillrova teritOlI'i:ja i!lli. drava paoije ovog grada. Vlada Republike dala je odgovor na liIs'ti na-
liin. Ii istim riljeli.ma Joao li godlnu dana ratnlij,e: KiQi1Jo1r sa njeigo-
rano jebii1a uvuena u kimI.g poilliJtliikih tintWe3a mo6rui:jih sila
klao to su !bile 'l'1ursika fr Mle!ta!ka RepiUb1liJka, pa filin je ta si-
vim podrujem ~sjelJi 'SlU Mdeani .na1ma~I1ije samih IIWltolr-
tuaci!jla i nametala potrebu da dosta pan] e posvete diplomat- sklih graana da bi im oibeztbiljed:iilii zatiJtukoju mm nJiIj,e mogao
sUroj slubi. I ovdje su, kao \i. JJJa bosanskom dvoru, vaniji d!i- pruJiJti vojvoda SiandaJti; njiemu e, kao otetu,osliJgn.uralti pri-
plomatsk!i zadaci povjeravarri odreenm ljudima kiojli SlU du- hode koje je lt'amJi(je imao od ,Kioitol1a.250) Ne znamo ~oJ~ko je
gogtod!i,IIlIj1om slubom znailii da slbekJnu potrebno iskustvo 1i00si- P!illbilSl1av uestvovao u Swnda::I:jeVlim pregovcrrna o Kioltoro sa
mletalcim posrankom Dan Dori]em koji je u tom poslu u
gll:l'aju PO!V!joerenje svojih gospodara,
tokm 1422. i 1423. ta-i !pIUIta dolazso na VlOovOldJin dV10T i konano
Vie od tmi decenije d(jleJOVlao je na dvoru Kosaa Pribislav postigaoea objestrane mnogo eLjeni sporazum. 251) Sljoedeih
Pohvali (HJi Pohvallica) ruzdJiui se postepeno u slubi [ drai- godana SaJnda!j ga esto ailo'e u Dubrovmdk u stvarii depozita i
tvenom uigll.edu. Poda:vJjuje se prvi !P'Ut 4. maja 1406. kada je drugih siVloj'ih ilionJiJh posJov,a. 252) 11. augusta 1428. odobreno mu
kao sluga banice Anke, .tate Sandai]ja Hrania, udovdee ba- je u Dubrovniku da se na dravnom brodu preveze 'Il Veneciju
na Vuka Vukia, donlio u Dubrovnik vei plOikl1ad kotili su ova- ikiamo je ib!io piOlS1ta!t od Sandalja sa nekim driae nepoznatim za-
mo poslali SaII1JdJail:j, njegova tata li J)jjegtov,a ema Kat~ilna.243) d..a1JkJom. 253) Pohvali Ise za OVO Vorlijeme ve laJfimmillsao 'Il redu
Sljedeihgodinaesto se spominje u vezi s ovakvim i Slinim vi1alsltele te se u dtolkumentima '~01Ii se odnose ma tadanju nje-
poslovima u Dubroremlou. Tokom tog vremena suicao jie sve govu aktlrnniom mz nd,egiovo lime navode li 'aJ1JrIiJbuti kriez, vla-
vie povjer,enja kod svojih gospodera pa se 6. maja 1413. pojav- stelin, vdtez i plemenati ovjek.
ljuje sa vlasteoskom tlituLom kneZ'a. 244) U januaru 1419.bomvio
Kad je poeo konavoski rat Dubrovani ISU ivo nastoj.ali
je kao Sandaljev opunomoenaku Duoeovntkugdie je voddo pre_
oko toga da protsv Radoslava Ra;Vi1ovtica Obmll:mlju savez ou koji
govore o ustupanju Republici njegovog dlijeLa Konavla,245) te
bii uld Sandalj HI1an:i li tbosansklikI"a1j. Samdalj je ibio sk10!Il
je, u SV100Sltvru d~dia!ka, i !Il.aplisao SaJIl!dail:j evu POlVe!l.ju () IltSItUIPatnju
da Se u tome ang,auj,e te je, vjelI"OvlaJtmo !PO ~ljli Dubl1Ovana,
ovog podrucja (24. jUJl1Ja 1419).246) Kroz .sljedeie dvije gOldiine
ti junu 1430. posLao na bosanski dvOlr Pr!iib.iJSI1wva Piohva:1Ji6a da
bOlflwio j'e V1iJe pllLta u DUibl'OVillIiiku ~a'o SaII1JdaJ.jev poolanik i
pomogne nas1tojamti:a diub['ovaikog pioS1La:nHm ou pmiidobiij'anju
tamo vodl~o PII'ElgJo!\nolre 10 us10vimapmeuziUmwnj a UlSltrupld,ene zem-
~raljaza 'ov,aj pilan. KiraJ.j TvI'ltlro II nii(je u ovom SIlLkoiblU bio
[Ole. 247) Oidlenei, bez sumnje, njlegovru okiremoot kodu je poka-
naklonjen Re}>ublici, te je 'trebalo da Prihisl:av uime sVlo.ga go-
zlilvao u !P'I'egOVlOrima s DruJhrovniJk'OlIIl, njegov goopod~ lPov!jera-
VlaJO mu je OltaJda ti krupnije d!iipwomatSke ~aJtke. U janu~u
1421. hiJo jie upuen u Vienecii(ju te je u DUibr'OViIlIliku1lraio pre 2(9) Isto, 202-203. Sandaljevi poslanici najprije su svratili u

lporUku iZa kapetatrl'a brada kojIiim je trebaLo da Oitputuje. 248) Dubrovnik gdje su zatraili li dobili preporuku za dubrovake gra-
ane kojti su ivjeli u Veneciji; zamoljeni su tamonji Dubrovani
Sljedee ,godine, krajem januara, predvodio je Soo!daljevo rpo-
da Sandalj eve poslanike smjeste u svojim kuama za vrijeme nji-
hova bavljenja u Veneciji.
2(3) Stojanovi, Povelje i p!isma, I, 1, 333. 250) Listine, VIII, 165-66; vidi i 73-75.
Isto, 358.
2(4) 251) Sandalj eva povelja od 1. novembra 1423. (Mon. serb. 325-
2(5) Jorga, 170, n. 5. Vidi i Resti, Cronicha di Ragusa-Zagreb -328); vidi i Jorga, 209-10; 212.
1893, str. 218. 252) Puci I, 169 i Primjedbe XXVIII; Jorga, 224, n. 3; 224, n.
2(6) Mon. serb. 288-91. 5; 256, n. 1; 321; Mon. serb. 356--358; 358--359; 360; 364; 372.
241) Jorga, 191, 192, 198.
253) Jorga, 244, n. 5.
2(8) Isto, 198, n. 1.

148 149
}

spodara preuzme ul'ogu posredrnka. Pregovori, puni obrta, ra- pOiSJlnvima vojvodske kJanoe1a'rije. Prvi PUlt je 1SpI00000eIllUlt 12. ma-
zvuJki1i su se i u sljedeu godimi a da SandaiJjevposl3ll1lik mje ja 1429. lU Sandadjevo] iPOItVlI'ldli o primitku dohobka od llililjewikle
uspdo da stver privede kraju onako kako se u Dubrovniku carine, lw}u tie Iruapl1SaJO rokom svojom Vlatko Pohvali, sin
e!lje1o.2l>4) kneea ~,ri:biist1Ja.IVla PohVlaJJta.261) I 'OIJ1 [e, kao ii otac mu, !posl\i~e
Boolij,e Sandeljeve 'SltIliI'lt:li Pohvai je ostalo u Slubi njego- San!daiJJ]'evle smrti. iplI'eao u Sll'U:bu vojvode SitjepaJI1la 'te se 22.
va na.sJliec1nilka Sitgepa,na V'uikia te ve 28. marta 1435. sastav- februara 1438. i 24. decembra 1439. spominje /kao njegov po-
!ljja u Du:bwlVniJkiu ug,olV1olI" o depozitni za svog novog gospodara: slanjk Dubrovnou u inae nepoznatom poslu. 2'32) U Stjepane-
tamo je zatim, u s.1Ii.6ruim poslovima, vie puta IUipumv.an u toku V10m poslaoetvu, koje je poetkom ,augu:slta 1440. bdlo upueno
tegO!dline. 255) U maju 1436. bOl'aJvd/o j,e,zajedno ISa hivlim San- III Veneciju naveden je, poredgore pomenutog GrupIka, i knez

da1j'evIDm slugom Gru;pilrom, kao poiSI1a1IlJi1k v,ojv\OIde Stj,epana Vllatlm bez naV!oo'elI1lj piol1Odimog !.imena; SliJg'UII1ntO ser.adli 'o
1a

u Venedijii gdje je vodio pregovore o pi/tam.j'ima V!ojvoomih VlaJ1Jku Pohvadu skoj/im emo se srestd 'i u Jednom kJa5lld-li'em
prava u Koitom, nasltjeenih od SamdaJlja. PooIlamd SlU tada poslanstvu Veneciji.Ovaj !put ISlU se poehamici 2ladI'a:Ii u Du-
!kod Mletake vlade lJsposlovali potvrdu povlastica da'tfih San- bil1(YwJ1iiku gdje de u Vije6u umoajOOlih 9. aJUgu:s'ta Zaik!.tiuoeno da
da'lju, tj. pravo na kJu!U u K!otorr-u i dohodak od 600 dtuikata go- ISIC izvrepripreme za njl1hmr prevoz u V:eneoiju.263) To je, VJje-

dJinje od koltJolrskJilh sal ana pod UisllJO'wma pod lkJojima j'e ta pra- rovatno, ono 'isto poslanstvo kojem je Mletaka vlada 13. sep-
va u SivQlj:e wi.(jeme uivao li vojvoda SaIIl!dailJj.256) UslkJOII"iO poslije tembra 1440. dala 'odgovor na vojvodinu portslcu: Odbila }e da
toga Br11:xiJsiliav je pao u nemilost zbog nekog ubilStvafjpro CMU podri njegov mamjeravand ra1JnJi poduhvat protav bana Petra
homicliJddli oceursi), 'ilJi, prema Restim, zbog neke dn1rige na dvo- Talovca i da mu povrati Kotor; pristala je da ga preporui
!flU, rte se morao slkiliomiiIti u Dubl'QlWlli/k. Zahvaljujui zauzimanju kod 'I1um'ka i da nz svojih zemauja UJki10nli preojegle bunltolV'lIlJilke
Dubrovake vlade stvar je bila ,izglaena te je 30. juna naree koji surovarrli protiv V1ojVlode. 264) VI1atko Pohvali nalazio se
no dubrovakomposlaodku da u lime Republike zahvali Vlojvodli. u vojvodinu poslanstvu u junu 1445. godrneko]e je sve do 2l.
za uvdavan posIt!Upalk ptre:ma .Pirii!bislIJaVIU li njegoV!i:m sinovi- ~g1U~ta s Mletakom vladom vodilo pregovore 'o miru i prd-
ma. 257) Prema Restijevnr kJa2iiV1am.OIU, vojvoda g,a je pnimio eon )ate13ISt vu . Izgleda da poslanlct nrl!su limalli Pl'OIPiSlIl!og o:vllatenja
diilSltinzli,oi!lle i postavio ga zja svoga prvog sl1uoonilka (000 za zakljuenje definitivnog ugovora. Dorrijeli su ga u augu-
prmo mfunistro);258) POltVT'dJu za to nalazimo i u odJ1ucii Ma1JOg vi- stu265) to je i komstatovamo u oluci vijea od 19, tog mjeseca
jea od 29. jiUlrua 1438. kJojom je odobren POlkJ'OO. dvojici voj- (... venernmt ad nostram presentaam ostendentes sindcatum
vodirsih !fJIO'SI1anika et Pricdssavo, caricellamio dioti VJ()yvo- et m.a~da1Jum ~m1?'}Ii!Ssimum domini mi). Sada se tek m{)gl'~ri
de ;259) do tog stelpena ulzdigao Sie ov:a;j sluga pOil"odIice Kosaa 'stUpitI sa!StavJ:]an]iU ugO'vorr-1). koji j,e Ji. salinjoen 21. Ii oojavl:jen
u toku svoje dug'ogodJilnje 'slube. OVIO je posljednji 'Podatak (j 23. augulSlta. U ime V'oj"J1ode Stjepana primiH su ga njegoVIi po-
djeloIVanjIU :AriJbiiSO.aV'a Pohvali6a; 27. maja 1439. spomenUJt je slanici kojli 3u li vodiH p,regov,ore: J'uraj (Goo1rg'iIus), vOijVloo1in
bo pdkJOIjlI1li. 260) dvorski knez, za,tl!Jm Ivan (Johannes), Vlatko Pohva:li i Grup-
U s1rUJbi ~ooaila hto je i PI'Ii:biSlJavov sin VlatkJo Iroj/i je,
sigulrnopod 'ruJlrovoe[)(j,em svo'g',a oca, sticaJa prva liskJusltWl u 261) Povelje i pisma I, 1, str. 331-2.
262) Jorga II, 351, n. 1.
263) Isto, 369 (nap.).
254) Jorga II, 268, 269, 277-78, 289, n. 4; v. Truhelka, Konavoski
264) Listine, IX, 122-23.
rat (Gl. Zem. muzeja XXIX, Sar. 1917), str. 177 i d.
255) M. S. 379-80; Jorga II 326, n. 3, M. S. 384. 265) U dubrovakom Vijeu umoljenih raspravljalo se 21. jula
256) Listine, IX, 88. 1445. o tome da se da jedna barka pro Venetmis et Apulea za
251) .Torga, II, 338; v. inapom. 2. Resti, 268. Grupka, poslanika vojvode Stjepana, te je mogue da je Grupko
2.8) Resti, na i. mj, bio onaj lan poslanstva koji se vratio da donese traena ovlatenja.
25Q) Jorga, 351, n. 1.
(Jorga, 409, n. 1). Ovlatenje je izdato u Sokolu 20. jula (Listine
260) Isto, 363, n. 2. IX, 227).

150 151
ko. 266) Slovensku kopiju ugovora (iln idioma sclavonico) sa- slanstva od godine 1445, sapiens wr Johaones, vjlerovatno
inlo je 'Vjerno (de verbo ad verbum) dragoman poslanstva je knez Ivan Vardi kiogti jie meu 'Poslanicima z godine 1451.
Johannes de Pace mae berberin (barbjtonsor) 'i valjda ldni spomenut sa pU~imoEnOlffi kao comes Johannes ViaJrd!ich
ljekar vojvodin. 267) Pohvali je jo jednom, 10. januara 1449 ti lrojli je, takoe, u,plisan kao svjedok na hercegovoj poveliji iz
spomenut kao Stjepanov povjerendk u nekom trgovakom po- g. 1454.2 7;2) U IpOOI1a1Il!SItV!u od godline 1445. ,lro;je je imalo da ~
slu s Verueoi.jom26S) i otada mu SIe gubii dallijli trag. U januaru ~j'lli meudravnd l.tg1OIV!OC, kneZJOIVi JiUirla(j Cemerovi. .i. Ivan
1456. boravio jie lU Dubrovniku, kao opunomoenik hercegov, Vardi fungwaiH su, vjeJrovClJUno,kao predstavmdci vojvodina
Radoje Pohvali sa zadatkom da 'Sa dubrovakom vladom ure- dVOJ:,a li njemai poltitnjeI1le vlastele, dok su Vlla1Jko PohlVaJ1i i
di neki spor oko prava naplaivanja calmna. 26Sa) SigurnI) je i Grupko bili struna lica ii!z vojvodine diplomatske shibe.
on blo iz Pribislavove porodice, moda njegov drrugi sin ili Grulpko,273) ,klalO i oba Pohvalda, probli-jao se od niih sll1lbli.
unuk. na dvoru Kosaa do poloaja poslanriJka ikropnilj[h dipi1omat-
Ostali lanova poslanstva iz godine 1445. mogu se utvrditi skih zadataka. RrVli put se spominje Ipod limenom Grupko Do-
samo sa dzvjesnom sigurnou. Georgius, magister curie, koj: brievi 4. jamuara 1423. kada je lU Dubrovmou za vujlV'Odu
je oznaen kao miiQes to bIi. odgovaralo bosanskoj vlasteoskoj
tituli i!mem, lako bi mogao biti knez Juraj Cemerovi koji se
[emom, !ll maju 1451, pojavljuje kao prvi lan poslanstva her- 27~) Pored Ivana upisan je kao svjedok i knez Radovan Vardi
(M. S. 468). Ne znamo stepen njihova srodstva. Jedan od Vardia,
cega Stjepana V.eone<:ijli sa punim WeIliom (comes Georgius Ze- knez Vukac, spominje se 26. juna 1411. u slubi vojvode Sandalja.
mcrovtich).269) Vrlo je vjerovatno da je i onaj eonte Georgio, Tada je dolazio u Dubrovnik poslaniem gospoe banice Anke i go-
jedan od dvojice Stjepail10iVIih poslanska napuljskom dvoru ko- spodina voevode Sandalj a i gospoe Katarine Sandaljevice- da pri-
ji su u fubnuartl 1444. v.od\illJi. pregovore sa kraljem Alfonsom, mi neki njihov poklad (Stoj. Povelje i pisma I, 1, 351-52).
'irleanioon sa knezom Juraem Cemerovi6em.270) OVICI zaklju- 273) U kratkom razmaku od 13 godina (1423. do 1436) i u vezi
ujemo ne samo 1ztoga to ga i inae susreemo u Kosainoj s istom ili slinom slubom u izvorima se uz ovo ime pojavljuju
dipomatsko] slUJbIi. (g. 1451), nego i po tome to je na njego-
tri razliita porodina imena: Grupko Dobrievi (1423), Grubico
de Pruchienich (1436. -i Gruppico Popovich (1436), Prvi put u do-
vom dvoru zauzimao mjesllx> uglednog vlastelina te je upisen maem dokumentu (Povelje i pisma I, 1, str. 368), drugi put u mle-
1 kao svjedok noa hercegovoj povelji G mirovnom ugovoou s takom (Listine IX, 88) i trei u kotorskom (Solovjev, Odabrani
Dubrovnikom ad 10. sprl.iJa 1454. godine. 271) Drugi lan po- spomenici 203). Teko je pretpostaviti da su l i tako kratkom vre-
menu, u istoj slubi i kod istih gospodara bile dvije, ili ak tri
razliite osobe s istim linim imenom. Stoga smatram da se u sva
!G8) Ustine IX, 227. "... spectabilis et generosus miles dominus tri sluaja radi o istom ovjeku. Grupku Dobrieviu. kako se sam
Georgius, magister curie... magnifici domini Stefani, ac sapiens upisao u Sandaljevoj priznanici na podignuti depozit 4. januara
vir Johannes ac egregius vir Vlatcho Pochnaliza(!) et Grupcho co- 1423 u Dubrovniku (Povelje i pisma I, 1, str. 368). U objavi mirov-
emptor suus, honorabiles oratores, sindici et procuratores prefati nog ugovora izmeu Venecije i Bale Stracimirovia od 26. novem-
magnifici et potentis domini Stefani ... , O toku pregovora v. Li- bra 1412. stoji i ovo: . facimus manifestum, quod cum magnificus
stine, IX, 222, 225-26, 226-29. et potens dominus Sandalius ... misisset ad presentiam nostram
237) Listine IX, 226-29. spectabilem vlrum dominum Grubaciom Dobreaveg, honorabilem
288) Jorga, 434, n. 1. suum ambassiatorem ad tractandum et concludendum pacem inter
268A) Odluka Vijea umoljenih od 27. januara 1456. Dubr. dr. nos et dominum Balsam ... (Listine VII, 26-28); u Balinoj pove-
arhiv. Cons rogatorum XIV, fal. 250. lji od 30. januara 1413. kojom se potvruje mirovni ugovor, ovaj
289) Listine IX, 380. Ovo poslanstvo imalo je zadatak da za Sandaljev poslanik spomenut je pod imenom Grubaz Dobranichi
hercega obezbijedi podrku Mleana u njegovom ratu protiv Du- (el spectabele et egregie homo meser Grubaz Dobranii.chi, Listine
brovnika. Misija je uspjela utoliko to se mletaka vlada obavezala VII, 68). Mogue je da su pisari u Veneciji, odnosno u Baru gdje
da e preduzetd mjere za osigursnje prometa na Jadranskom moru je izdata Baldna povelja, pogreno naplsal slovensko 'ime Dobri-
koji su, na tetu hercegovu, ugroavahi dubrovaki naoruani bro- evd kao Dobreaveg, odnosno Dobranich; nema nikakve druge
dovi (Isto, 381). osnove za uspostavljanje neke genealoke veze izmeu ovog San-
270) Thal1oczy, Studien, 356-360. daljeva poslanika Grubaa i njegovog kasnijeg sluge Grupka Dobri-
271) M. S. 468. evia, iako je ona mogua.

152 153
SandJallja prriiImilO iz depozita neke turske aspre fr napisao priz- optom aikc1jlom koja se U to V1r.iQeme pniprernaJla protiv Tu-
nanieu lSvojom l1UJklom.274) U potvrd o primicllkutog novca raika. 283)
od 27. decembra 1423. S<lllIldal~ ,k.ate da [e III itom pOSllIU 'SI1!ao u Ugledno mjesto u ,dl1pJJomaltskoj SllU1bi vojvode li hercega
Duh:wvniJk lSrlJuglU naega mete ukunje Gwpka.275) Tada je, S1;jlepana zamzdmao je knez Pribislav Vukoti, 1iinlOlStt dobro
daJk1e, j:Di spadao u kninu posluge, moda i 'Il startJusu neslo- poznata i ci,j.enj'etlIa na dvorovdma s kJOIj'ima je humskli di1naJSt
bodna ovjeka. Sljedee, 1424. ,g<Jldiill'le, i lka:snJije 'Pojavljuje odravao pot1l1tilke veze. Na hereegovom IdVlQIr:U ~auz:imll!O je
se kao carriilnik vojvode Sanrlallja.276) U d1plom,altskoj ISII'UbIi pi1'Vi !poLoaJi :fuomoomiilka (caanerarrus, camerlengo) to bi iOIdigolV,a.r,a'lo
iPIUIt ga susreemogodine 1436. ikada je zajedno sa PrrlibiSllavolffi os1Jubi prlOtoVlSl1:lij,alra lU koju StU ISPadali finan:sJiJjlSlkli ,polSlliow. U
Pohvaldem zastupao interese V1ojV1Ode StjepaiI1a Vukli6a kod tom manju, koje je zadrao sve dio hercegova !Smrti, prvii put
Mletake vlade u pd:tanju njegovah prava u Kotorru.2 77) Otada se spomdnje godine 1455,a zatim vie puta. Sluei. hereegu
se vie pruta ~omiJnj,e Ikalo V1Qijvoddn poolalnJilk mletako] vLadi, nije zaboravljao m svoju Iillnu korist te je pred smrt testa-
esto 'll drutvu sa Vlatkom Pohvahem, Poetkom jula 1441. marrtom !O'sta.rvliJo zamaan liJmetak u novcu li drsgocjenoeuima.
d~.lbro:vaklo Vij ee IUmoiljenlih looOib1'lilo mu je !P1'eV1oz na drav- U diplomatskoj slub! eusreemo ga prvii purt 23. augusta 1445.
nom brodu u Veneciju,278) te jestoga vjenovanno da je Gnupko kada je u Venecilj[ kao 10[JIUnom06eniJk svogagospodara tpXlisu-
bilo onaj poslanik 'kOlji je Miletakoj vIladi izlOlilo ne/ke zahtjeve stvovao potpdsivsnju mirovnog ugovora dzmeu vojvode i Mle-
vojvode Stj'epaJIlJa u pelt ~aka.279) Sve do igodilIle 1449. u Du- take Vilade.284) U malU 1451. bdo je sa J1urjem emeroviem
biroMntiku je esto spominjan Gtl'lUip!kov odiezak 'Il V:eneciju u li IVlaiI10m ViaJrdliem u poslanstvu Mleamma koje je s vladom
mae nepoznaaim poo.Iovima. 280) Bosljednji put je spomenut 1. !Republike vodjlo pregovore lU vezi sa hercegovimratorn protiv
marta 1451. kao lan [ednog poslanstva hercega Stjepana Du- DUibrovnilka.285) KJmjem marea 1455. blvo jekao poslialll'iJk upu-
ooolVD1i'kru Ik!oje je, meu ,oota,lJim, .~ma,}!() da se poali rna neke en u Napu:lj da tamonji dvor zvaniJmJo obavtjesti o enidbi
carinske morupotrehe. 281) hercega li njegovdh smova li da dozna za namjere kJmilj,a AlfJcm-
sa lU pogleda; odnosa p!1'ema TUJrcWma kako bi i herceg mogao
Vj:emv,aJtn,o je sin Grrupikov Radi Grupkovi~oj:i se 6. ju- uskladini svoje ddaJlllie sa akituewnomklr,alj'V1om pol\iltik<Jlffi;
na 1443, a zatim vie puta sve do 1470. spominje klao opuno- hercegu je dat pUsmelOli rodgOlV1ol1' sa saoptenjem da 6e ga 10 tom
moenik S~j~aiI1a VUJkia li, ikaJS[)Iije, njegrOVih (sinova u wezi
podrobnije 10havjjjestiJtli njegov pQlSl.a!l1'ik 'klOljernu je SVJe u raz-
sa n:jihovlim novamim pOlSi~OIVlima IS DubOOV'IliJ~om.282) Od go- govoru Izloeno (CIUIi ommda verbo de!texriJmus).286) KJrarjem sep-
dine 1468. uz njegovo ime staVllja,jru ise a1Jrtilbuti )}vlaJSlteilin ii tembna PrliJbisilav jie ponovo iao III Napuljk.alO hercegov posla-
lklIlleZ. U ljeto 1457. na;laz1io ISe sa Hrebeljanom Dabliiiem u nlik sa njegovom porukom, ~jia sadr2JiJna nije poenana; u krat-
hercegovu pOSllaJl1lSltVlu napulSlk,om k!rlaljlU A1fonsu. Ova diplo- kom odgovoru ,od 3.0IktoibQ1a 145'5. lreeI1lO je ra e herceg 'll to-
matska mlislija imala je, meu !osotallim, i taj Z:aidaltaik da za her- klu ,'1"azgQoV1ol1'a biti /Oipliumije obaVliijle!\ten od pOSllaJnika PiO 1I10ego-
ceg,Qf\re potrebe doblije neto V1Oji11Je pomoi - ",aljda u vem sa V1ompoiV'l'atklu (super 'omniibus ei res!polDidiJmus quemadimlOldium
i.pse cum ,ad vos redrlJerit, l<Jng.iulS vO/biJs refer:re poterlirt).287) U
POV. d pisma I, 1, 368-9.
271)
Isto, 374.
275) 283) Thalloczy, Studien, 414. - 16. oktobra 1450. spominju se u
278) v. D. Kovaevi, Razvoj i organizacija carina u srednje- Napulju hercegovi poslanici Niladenus(!) et Radliz. Vrlo je lako mo-
vjekovnoj Bosni. Godinjak Istor. drutva BiH VI, Sar. 1954, str. gue da je ovaj posljednji Radi Grupkovi Isto, 385).
240. 28!) Lis1Jine IX, 229: "... Actum Venetiis ... present:ibus ... ct

277) Listine IX, 88. prudenti viro Prebisano de Vuchota et aliis testibus ad hec voca-
tis ... . V. i nap. 269 i 270.
278) Jorga, 379, n. 285) V. napomenu 273. U istom pitanju herceg je slao u Veneciju
27") Listine IX, 145. poslanike (ija imena nisu navedena) u augustu (:Ustine IX, 398),
280) v. n. pr. Jorga 368, n. 3, 389, 417, n. 5, 425, n. 3. novembru (isto, 403) decembru (isto, 410), u martu 1452. (isto, 411,
281) Jorga, 444, n. 4.
413).
206) Thalloczy, 403---404.
282) Povelje i pisma I, 2, str. 58, 62, 86, 180, 181, 190, 191. 287) Isto, 409.

154 155
proljee 1456. nelkli enovljsn su oplJije:nIiJ.i e/dlatn brod. na .~: pomenutem misdjama u novembru 1462. i februaru 1463, a vje-
jem je putovao Rrrl!biSl1aIV, vjerovetno .pOiTh()IVIO u nemJ m1i'Sll(Jl rovatmo i u orruim u gOldlinli 1466. Posljednju silJubu za hercega
preko mora. Zadrali su 'ga nasv~ ibrodu. te se Iherc;,g n:0l'aO izvrio je kada je ndlegov !tesbament Ji.bogaiu oetavtanu donio
O!bmtiJti Dubrovanama da posredarju za I1J,egovo pus1JanJe na u DtUlbrovrnk. 291)
slobodu. Poto dubrovaka intervencija nije l\lISPd'eilJa, herceg je PosJJi.je smeti hercega Stjepana sve su prtiJldlke u 2jemiltii na-
UII1Cl[)1I'1i:jed podgao dohotke na i11Iloeni novac u Dubrovnaku da govjetevele skoro i sigurno rasulo i propast. Prdbislav Vuko-
bi rnogao p1aJtIiJtJi 'Otkru:p za SIVoga rpOlSl1anika. 287a) U ap['l]1u 1457. tli napustdo je zemhju i sa porodieorn ttrajno se nastaato u Ve-
oio je upuen u Flirencu da vladi Republike iiJzlraJZJi odanost sv!og neciji gdje je ve ol1Jprli.jeimao dobrth veza. Tu je priJmlio dme
gospodara i utvrdi obostrano prli.jlateljlstvo.288) Od septembra Laneilago, '.Du je, sLomlJjen boileu, 21. IOOIrta 1475. napssao te-
do decembra 1461. boravio je u Venecij[, gdje je, prema herce- stamenat koja poinje rdjeima: 10 Lanzslago dick> Pribdslavo
~OVIOm UJPu1JStvu, opurno wI:o~io teko stanje u kJojem se iI1~i Vuchotch chalVlai1iJer de Bcsima. Iz ovog dokumenta doenajemo
n;j,egov,a zemlja ! \iizndJo najhiJ1Jnlije po1Jrreb~U P<QgleidJu ,!"OI!Ilo~ s n',1Jo vie kako o porodici Pribislavovoj, tako li o LiJnim veza-
OIb7limom Illa S1VIe vei prlitisak Turaka. Njegova ,taidal!llJa ,a1cilv- ma kojle je IQivalj naarednjovjekovmi diplomata 2mJaO da 'U!SlPO-
nost bila [e, barem vremenski, u~Laena Isa d:je1ov;aIIlIjem po- stavi sa razrsim vlOOarima za veijeme ISVIOje dJugogodinje SLu-
,Silan/ilka booanslkogkJllaJ1)ja klodi se u odnosu Ina Turke tada nala- be na d~OiI1U humskog-gospodara. Meu predmetima kJOIje je
zio 'll dsto !taJOO tekom poloaju. RrdIbiJs1av je, u skladu sa do- testamentom ostavio sV!ojoj eni Doroteji nalaze se i nekl1 po-
bivenim iUJPutsitvima nastojao dai, utosu OV'ih razgovora, dobiije !kLoni Ug.~OIg, napuljsilrog i IkiJP3lI"~OIg kralj.a. ad prveene
saglasnost Republike za hercegova namJ'~ ~a. zauzme K~>is ik?- (nepoenatog imena) dmao je jednog silna, od druge, Doroteje,
jli je drao hrvarbslkli ban Pavao SiperamiClc,alJi Je u tom Pllj;aIll]~ koja je, izgleda, bli1a iz Bosne iz neke ugledne poredice (de
bio odluno odibiijeln.. O svemu je pismeno izvijestio hercega k,oJ[ bon parentade), dva sina i 'trli. kerti. Iz popdsa njegoIVe ostavti-
je, u pismu Mletakoj vladi, izrazilo svoje uenje zbo~ tak!V1~g ne 1ID000e se zakiljiUiJtli da je ivio pr1i!liIlJO udobnim :mvo1JOI!Il.
odgovora koj li nJiJkakJo nije oek[voo.2 89) Imena poslanika, .kOlJ e Izgleda da die i sinove kolovao, te IJe onom od njih, kodi bi
je herceg slao u Venecrl!ju u novembru 1462, u februaru 1 no- postdgao stepen doktora tilJi kavaljera, testamentom OISIba~iJo svoj
vembru 1463, te u februaru li marsu 1466, rrlJiJsu navedena. Ipak, ma, mamuze i poj,as. 292) I do taikvlih se, dakle, ve potreba do-
RriJb:iiSllavova diplomatska iaiklthT'Ilost 'u godini !pi1"Opas1Ji bosanske Laz110 [POd Ikmj srednjeg videka 'llpoI1odtidi jednog dvorskog
drave hilla je u Veneciji osobito zapaena. U ispravi Mletake slubenlka naeg podruja koja u to vu-ijeme moda li nije bi:1a
wade od 4. septembra 1463. kojom se Pribislavu ViUJkolt'i:6u da- osamljena u osjeanju vanosti !potpunijeg obrazovanja,
je prdvdlegiija mletakog graaodna de intus s pravom J.1Ia-
Manj!eIg znaaja i mandeg obima rola je spo~jnorpoilii1;li<:kJa
sljedstv:a u njegovoj pOr'Oldlik:i dSitalknuto je ida je on u rposljed- sluba na dvorovlima dinuglih dvilju V!laSlte:oskiih dJiJna's1Jija, Hrva-
nje vr.iljeane !u Venedi;jli djelQlV1aJO kao poslanik hercega Sitljepa- tlitnd.Ia u DoojJm Kjrajev!ima i J'aJbl!aJllia - Hwill()vi6a II 00-
na (qui IIlUper apud nos :fUli-t OIf,atQlr .ii11Jusl1JrIiJs dom'iJni d'llcis Ste- SanJSllmm Podmnju. Na,je;naadnij:i njlihovi pI'edstaVlnlici, Hrvoje
fll!nli.).290) Stoga ,se moe pretpostavlilt1i. da je li ouuelSltvova'O u Vuk!i li Rard!Olskw PavJ!ovi ni u doba njliJhave iIlJajveOe moi i
utioarj,a ne potlmZluju u 'odinoslima prema vanj.skom &vci(jeltu SIa-
mOlSita!Lne inJiJcilj,,,'bive klona bi bliJlla odmjerena prema njlih:ovoj
287a) Dubr. dr. arhiv. Cons. rog. XIV (1456): 3l..marta, fal. stvamoj snaZii li mo:gu6nosltiJma te se, vie ka>o iOI'Iua ~ljnjilh
277YO; 2. aprila, fol. 278YO; 3. aprila' fol. 279; 6. aprila, fol. 280; 7. faikrbora, IUlPraJVJtjaju prema priliJkiama koje lim nameu spOl1jne
aprila, fol. 282. okolnOOl1li. Ne osjea se Ikon1rlinul1tet ni u nji~OIj poWi.tici ni u
28q) Fermendin, 230. llilI1l00tima kOlje SiU je idlirp!Lomatskimputem trebale dia sproVlOde.
289) Listine X, 193: .. e assai me son maravegliato, per. che DiplomarlJsikii zadaci povjeravaju se, povremeno, ljUJdlima.koji
non E'xpectava simile risposta, specialmente de castello de Chss,';
v. i str. 188-196. 291) M. S. 496.
290) Listine, X, 270. 29") Thalloczy, Studien, 222-230; 436-439.

156 157
su se u slubama druge vrste pokazali kOlriSlIllim i vjetlimiWi pak poslu postdgle ~ZVjie&liU s1kuIl1.oSit po rkoi'oj bi se mogli mjerti.ti
IUglJe.dinIim :IIjIUdima van vlasteoskog dvora koj,i iSU, po SiV!ojim sa nekim poslanicima ibIoiSansrkih 'kral1j,eva lillli hUJInJsklih gospoda-
vezama, mogilii. da budu od k10lrisrtJi ikao pOiSI'ledni:di. rao U Hrvojewu saobraaju s Dubrovnkom dzmeu 1400. i 1403.
Hrvoje Vuki kao herceg splitski li gospodae srednjodal- vie puta je Joao p01slaJnlilk spoenemnt IlIjegov Vilwslte1Jiln i SI1Jugax
matinJsk.ih oto ka ,1mudio se da ov,wj posjed, steen stdcajem s.pollj- Ratko Mianovi kqjlemu !SIU tada iPO'vjeraivan:i ne mnogo Vlani
nih okoJooSltii, uinJi trajnijIim, lalli ale biJo suvie rslJa;b da bi sVlod zjadaci.297)
1P0[oaj u Dailmalcli:jli rnogao odrraJti ik!olebajuOi ISe iJ:mneoo Na- B['Ioanlijli SIU podacl o s/P'oljnopolitiklQij slJubi na dvoru Pa-
[pUIJJja, Budima i V'ejnleClije. A kad je i sam osjetilo da ib~, lpio.sllle vlovia IkJojli iSU posvonim posjedrma na dubrovakim gramdca-
napu1js:ko-mlet8lkog sporazuma od g. 1409, tI1(jegoV1a wlast na ma im:aJi s Republikom b1lil:ih do e&ih dodiJra,a1Ji li. te2Jih zapleta
0IVI0Im ptOll:lirjJU (Lako mOg1lJa d!oli lU pliJtalIl!je, onje p!oie1JkJoanwprti,la koji SIU ponekad nametailli potrebu ddlJufI1jiJJe ditp[omatske 1iIIl1Jen:'-
1410. 'UiPlUitliio u Veneciju poslsnstvo sa 'SlPlIitskian nadbitsmlliP!Qil1l venoije. U njihovim poollialnlSiWima najee se nalaze 1(judi ve-
ma elar da se kod Mletake vlade lo:bavli:jes'ffi: I() njenim na- zani za v Iasteoski dvor diu~omSllJU1hom lU raznJim poslovma
mjerama poto se ve jwVlIlo groVlorti.(quia IpUbllice divulgatur) fiJIlwnsli;j:l:lkie prr11I1oide, nall1oi'to carfinskm.
kamo hi ona eljj,e[a da doe 'll posjed 'Svih daimetinskih grado- V'ie od etllirfi decenfuje bio je II slubd love vlasteoske po-
va ii otoka kao li ooltallih pramorskrh mjesta ~ utvrda. Sada su rodice BrajIo Tezalovi iko,j.i se po ocu Mihoju zvao i :Mi11JOlj ie-
mu jo Mleani dali umd:r:ujuli odgovor, ali su mu jasno stavli:li vi. fuva put se spomliinj'e 8. felbrlUara 1399. kao cwiJnliik (doa-
do znanja da vodi rauna o njihovim pravima na Dalmaciju nerus) kneza Pavia Radenovia u Lederricama, a zaltim 18.
koj'a su SItekIli k1JiPtO'vliinoan. 293) No kad jte Hrvoje de:()jnitlirvllio pao marta ilSlte godne kao jledaJn od sv'[edoka koji su lU Duhl'lOiVnJillro
u lllemJiilJost ikod ikIr:Ci!1j1a SiIg11smJunda (1413), uzalnidna SIU bila prisustvoval l~imanlU poik11ada kralj,ioe Gl~be.29B) U augustu
!IJ)jeg.of\nalPooiLai!lJSItv1a V,eneC!itji ma,a su ovdje tr,aJila POldcr:-kJu za 1411.'slPorrnelllUt jie kao ,proltl()vest1jlacr:- kneza Pavla, u jra!lJuwru i
svoga gospodara; salda SIU M1eOalIlii. hilli IDitvoretnJitili ft ocill>tjla1i su aprilu 1412. kao [edan od zakupnika Sandaljeve drjjevske ca-
da se ma koWilk:o zal!ole u lSiPasavlalIliiu propal1og hercegovog po- rine pod zakon ikako je bio za protovestijara z.oreta.299) U
l!0,~ajta.294) Za,nlinnljj:i:vo jie istai da 'll godinama 1405-1407. Mle- aUiglU!S11Ju 1415. nalaziose lU ptvatn'i 'kne2a Pavla <kad jie ova iao
ani ,pcr:-,imaju pojedina poslanstva kJo!ja preclisl1lavl1j.ajlU bosan- u SlutJesku na neko lSa~j'eJtOiVaIIllirekJod iklratja Ostoje koje se
skO!g kcr:-aJ.ja i Hrvoja lli 1m'aiLja Ladislava ti HrvIQljla.295) Na dru- zavrslo meOOViom po,glilblijom; tada le i HVajjlo blo uhvaen ~
grod SJtl1anU, klad su Dubl'oviJaltli u decembru 1404. traJIj;lii Did Bo- zatvoren Old PavLovih illelPrij,atela.300) U jaJlJUialrU 1419. diolJazlio
l:me !potvrdu svojlih ,r1lllijilh Iprlivilegrija, upuivalli su ,S\o"oje pOSlla- je u Dubl'lovrnikkao pOlsllanliJk kneza Petroa Rav1JQJV1ia 'i tru umniJo
nik'e da funJsitsltl1raJu na ,tome da im se izda poveljj,a svakIalro u nekie predJLoge lU pi1Jwnju KJOltla:v'1a,301) valljda prve ipIOIIludie o
ime k~alija i helrceg,a lkvoda. 296) Sve 0'\110 Utpu'\lij'e nato da je us1Jov:irrna prodaje. RQISlli,e PeDr'OiVe smrti ostao Je u sI!Jubii nje-
HrvlOj,eiV namjeslllltJki pol1oaj imao nekog, mrem :DocmailJruog, gOV:Oig brata Radoslav,a li JelSto bivao njiegov OIpunomoenJilk u
zmaaJa u tadam,lim Slpoljno!Po)jrtikilIn ono,sima Bosne. posLo'v\irrna s DU1b:r:oiVnilmm. Na dVlOII'U vojV1ooe RadosLava SltJe-
Nillsu poznata limena HrvojevID rposlalIllilk.a Mletakoj Re- kao je :z;nataJn iU:gLed li ulttcaj a odraV1wo je veze li IS DU1broV!ani
publici te se ille moe 2Jaklj'llivam ,kiolJiko su pojedine linosti ma lwjli mu se 27. jlanuar.a 1421. OIbl1awju pilSmom lkJao SiViom
V1rlille diiplomatskJu S.hlJbu u due-m tbrajanjiu li kloil'ilklo S1U u t0iffi poetnom Ipr'ij!albeJijlU li pre!po:r:uIU!j!U mu svoje ,poslaJnike ~oid
'VIoj'VIooe Rwdosi1aiVa jelr imamo uzdanje u tvodu Ljubav ko'1tiJloo
da bi jedJaJn cd nalS.302) U dugO'tr:l:jlniJm IPregiO'V100'.irrna o pliJtanjlU
293) Listine VI, 78--82.
294) Listine VII, 127-28, 137-38,200-201.
295) Listine V, 63-64, 107-110: .. quod respondeatur ora- 297) V. Povelje i pisma I, 1, 449, 451, 453, 455.
toribl1s serenissimi domini regis Bossine et magnific:i domini Cre- 298) .Tireek, Spomenici srpski (Spomenik SAN XI.) str. 103.
vole ... ; isto 78-79; 80-81: .. quod detur responsio ambassiato- 299) Puci I, 106, 110, 112.
ribus serl1'issmi domini regis Ladisiai ac maqnifici domini Cra- 300) Isto, Primjedbe XVI.
voye ... . 301) Jorga, 173, n. 4.
2lle) Jorga, 106. 302) Puci I, 151-152.

158 159
prodaje Radoslavljevog dijela Konavla Dubrovandma, Brajlo ao da metom i faJJslifd:lm'van!iIm dokumentima ubrjedl odgovorne
de, od samog pOeI!1ka, igrao izvjesnu ulogu i kao predstavtndk faktore u opravdanost vojvoddnih zahtjeva i postupaka prema
svoga gospodara i kao pooredl,1li1k dzmeu dviti'U zainteresovanih Dubrovniku. N:iJje li li sam Brajlo naao nekii povod da izbjegne
strana, Kad eu se, lU dI1UgOjj poJovthlJi 1425, pregovori poeilii pri- neprijatnu ulogu aOObem u jednoj, oigledno nepravedno}, ak-
bJiaNlaJti kraju, on [e :bilo ttajklQljJ. je Dubrovane obavjetavao ciJjli protiv Dubrovana s kojiima je bio vezan li ldndm i poslov-
I() 'VI01}vodiinom p1"omjen1ji~om raspOl1o~enju za ovai posao, i ko- nim vezama? Tek kad su, od proljea 1431, stvard poele da
jemu su !billii saopteni dubrovakn 'I.1iSllQvi za ovu lml:po(p:l"looaj'U. se razvijaju dJruklije nego to jIe elio vojvoda Radoslav, kad
Dubrovand su ga smatrali svojim ovjekom Ikojli dm moe biti se, maime, pokazalo da ne moe raunati na oekivanu tursku
odkonisti 100 oo mru 20. septembra 1425. obea~lIi dtuib!rovako podrku, PO!javljlUlj.e se Brajho 'I'ezalovi kao njegov predstav-
graanstvo i movami magradu ako njihove usll(),ve podrli na ni:k i opunomoeruik da kao nekompromitovana hinost U1SPO-
vojvodinu dJVO[1l i alko Se pitanje Kio.nlW'la povoljno irli[jei. 30S) stavi kiontakt s Dubrovakom vladom i ispita mogunost uspo-
Kad je posao bio svren, Radoslav je, 31. decembra 1427, Du- stavljanja mim. Kad je poetkom maja te godme stigao u Du-
brovandma izdao povelju o UlSltupaJIltju Konavda na kojlOlj je brovnsk, brno je zvanino primljen sa hladnom utivou kako
meu vojvodinlim svjedocima upisem ii Brajlo, sada prvi put je zahtijevao obiaj primanja poslanika koji su Ip!'1eds1Javljali
sa1i1:lu1om :k1lJeza;304) moda j'e do 'Ove vlasteoske 1:iitufle do- neprijateljsku 'stranu. Zadrao se u gradu vie od mjesec dana,
ao ba zahvalijujlUli svom uspjehu u ovim pregovorima koji 'illooda sa povremenm odlaenjem vojvodi da ga obavlije:SI1li. o
.su, nema ISlUm:nje, zawelni na zadovoljstvo vojvode Raldti:slava; staNU Dubrovana. Jo 5. juna vodio je pregovore alJi nije po-
jer, za usl1lUp~jene ~lje dobio jie znatno vie nego u svoje stigao uspjeh kodli bi mogao zadovoljiti njegova gospodara,
vrUU,eme Sandala za svoj duo Konavala, Brajlo Tezatliovli bio Dubrovana, uzdajui se u izvjesna obeanja koja su njihova
je jedan od Radioo1aviljevtih poslsnjloa kodi su, limi dan kad je poslanici dobili na Portd, 'Postali su nepopustljivi lj traili otetu
izdata povelja, pnmlili od Dubrovake vlade ugovorenu Slumu meu ostalsm li u vidu ter'itor ijalriog proirenja na raun Pa-
'Od 13.000 dukata i lod toga odmah ostavli1i 6.000 dukata u vlovievtilh posjeda. 30 7) Neprijateljstva su nastavljena, 'a~i nisu
komnm na dJobdlt uz 50/0 kamata sa otkaznim rokom od dva obustavljemi posredni diplomatski dodiri. U pregovonima koji
mjeseca. 30S) su se sljedee, 1432. godine vodim i na dvoru bosanskog kralja
u Sutjesoi i, zatim, u D'Ubrovru~k'U,308) ne uestvuje Brajlo Te-
Bred sam poetak konavoskog rata, OkJO 20. apr'iila 1430, zalovi, alJi je vjerovatno bio jedan od glavnih vojvodnih sa-
Radoslav je Ulpufu lU Duhrovnilk poslanake, da dznesu njegove vjetnika u sastavljanju uputstava poslanicima li konanom :!lor-
zahtjeve u pogledu SIPOO'llihpitanja. poslaJnli.ci oo, sigurno pre- mulisanju mirovnog ugovora koji je zakljuen 25 oktobra 1432,
ma uputstvu svogagospodara koji je traio formalnti povod za na osnovu stanja kakvo je bilo prije poetka nepnijateljstva,
Tat, pred Malim vijeem i ikmezOlffi nastupili s prdjetnjarna, uv- Na Radoslavljevoj povelji o miru upisano je meu svjedocima
redljivo i OOO\l"Il'l!O, postavljajui zahtjeve u ultima!ti!Vn!O formi i njegovo ~me.S09) Isto tako i u potvrdi ove povelje 25. marta
i elei svakako da orili budu .od'bijenli.306) Imena ovih poslanfka 1433.310) Otada se krozcLue vrijeme ne susreemo 's njegolVlim
nisunavedena alli. ISe moe pretpostavljatt da Brajlo Tezalovi dmenom. Spomenut je ponovo 5. novembra 1436. kao RaclJtSlla-
meu njima nlilj!e bio, jer mje vjerovatno da bi se ovaj stari
VOIV poolanik Dubrovndku gdje je tada vodio li neke tane p,re-
prijatelj Dubmvana ionaiko uVlrec1']jivo ponaao pred tnaljvdlim
govore IQ uSltupanju graninog krajla Povri, valjda bez manja
preds.1lavnidma Republike. Ni na POI1"tU nlije RadO'slavslao Braj-
li. ovliatenj.a Isv,oga gospooara.Sll) Jo j,ednom se spomitnje u
La nego drrugog ovjeka, Ostoju Patrovia, koji je tamo pOtkru-

307) Truhelka, n. d. 190; Jorga, 302, n. 2.


303) Jorga, 227, n. 2; Puci I, 154-58. 30B) J o.rga, 308; 309,
n.
304) Mon. serb. 341. 309) M. S. 370.
305) Isto, 350. 310) Isto. 376.
306) Jorga, 266; Diplom. rag.: 345; Truhelka, Konavoski rat str. 311) Jorga, 338, n. 2.
150.
II - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
160
161
slubi RaldJolS[]]a:vla P,aJV11ov!i16a kalda j-e 11. januara 1437. u Du- mnogo poteno
li. raaunmo o vsem govorie i opravljae, li. vsa-
brovmkuzajedno sa jo dvojicom piOiSLantka deponirao nj!e~orv ku potenu ljubav i ;prijazen vjenu meu nama zapisae i
inJOVlac.312) Na Rad!OIs,l,aw,j'Elvom dokumentu od 19. aJUig'U1Sta 1439. utvrdie ponovie ii usl1JaJnorvliltie zapovjediju gospodstva tJi.315)
kJoljlim se po>tlV1ru:je i~uzimaJnje de!poZJita kao rui na .pov~ltj[ n~e Zajedno sa drugdm jednim patarenom, krriStja\l1Jino<.ID Radlnom
gova Slina Ivamla 'od 29. septembra 1442. meu uprsamam SV1J~ kodli je tada bio u sI1ubi Pavlovda, radi'o je na izmir-enju SVlO-
docima nema B[',aj1JQlVla imena. 28. jlanuara 1446. spomenut Je ga gospodara sa Sandaljom Hrannem, adsto 1JakJo na izgl<alilv:a
'u DubrovnJLk'll kao pokoj.nli. 3i3) nju nesugasica sa Dubrovndkorn; lU oba 'sluaja postgmst je
U di:pLomaJt:slkoj Sl1ubi Bawolvlia susreemo sevre puta i zadovcljavaiui sporazum, to je istaknuto u poveljama \kIOljle
kroz dui 'niz godina s ime.no,ffiikJrstj,anina Vlatka Tumarlia, se na to odnose, dJu!brovakJoj od 15. februara 1423. ii Radoslav-
patarena, osobito kad se radblo 10 sLuajevdma. mill'eI1Ijl~vi uspo- lJjeVlod od 7. aprala IiJslte godine. 3i6)
sltavJ:jianja prlijalteiljsiklih odnosa. Ovaj redovrnk herebike bo- U toku d!i:pl:omatske alktivnosti u vezli s konavoskllm ra-
Slamke crkve prva /put Ise ISlpominj,e 17. :sep1Jembr,a 1403. kada se tom, u Dubrovniku je bilo mnogo rijei o Ostoji Patroviu
kao poslanik kiradja S~je!pana Ostoje na:1JarziJo u DUlbrovnl1ku gdtie koji se kao diplomatsld agent vojvode Radoslava zamjenio
de vodio pregovore o rniru izmeu Bos~e ii R~ublike.3:4) Izgle- Republici Ille manje nego njegov gospodar. Mnogo ranije, Osto-
da da O.e posiije Ostojima .svrgmJUa presao traJ\l1Jo II slnibu kne- jia je bio u naOO1j 'iJm odnosima IS Dubrovanima te je 23. okto-
za Pavla Radenoviia li. njegovih sinova. Kad jie Pavle u augusou bra 1419. POSItaO li njihovim graanliJnom.3 i 7) 'Dada je jo, kaiko
1415. dao na sav}etovanje 'na dvor u Sutjesku, V1JaltkJo se na- izgteda, bio vI1astell.m Sandalja Hranda kao li nijegova br:aa.3 i >!)
lazio u IlIj,egoVloj praJtnjli ibo !Svjedok njegove pOIg1i'blije na. Pa-
renoj pol] ami, a ZJaltl:m se pobrinuo dia .!Se .mrtv:o <1Jijeillo kne:vo
315) M. S. 306; Puci I, 150-51.
prenese lU Vrhbosnu. U j,elsem. 1420. bIO iJe zajedno IS Ostojorn
316) M. S. 319-21; 322-25.
Patroviem u poslanstvu Radoslava Pavlovia .koje jie s Du- 317) Jorga, 174, n.
brovarrima pregoV1alral-o o sklapanju ugovora o Iprijaitel-jstvu i Vlastela Patrovii, braa Aleksa, Radi i Ostoja, bili su,
318)
d.zJ:oi1o vojvodfunu elju da Republlilk!a preuzme ulogu :posrednJi- kako izgleda, najprije podanici Sandalj a Hrania; to se sigurno zna
lm lU UlsIPoSitaVilj>alOljJU mira lirzme:u njega li Sandalj a Hrania. I za Aleksu, vjerovatno najstanijeg od njih; njemu je Sandalj darov-
nicom od 15. juna 1409. darovao selo Cricena draga in comitatu
uskoro zatam, kad je Radoslav poeo pokaaivati namjere da Ostrovice. (Thalloczy, Studien, 352); g. 1413. slao ga je Sandalj
pogazi tek ZiakljueniugoVlor, DIU:bI10VlaJnJi Sluga u pismu od Irao svog poslanika BaUH Stracimiroviu (v. Radoni, Arch. f. sl.
12. januara 1421. podsjealfi rua rijei ovdh rnj>ego,v!ih poslanka Phil. XIX, 1897, 436, n. 1). Krajem 1419. predao je Sandalj u svoj
grad Bijelu (juno od Konjica - upor. Radoni, na istom mjestu)
ik!oj!i. vie reeni poslli' doad k mam s vae strane s nama i za to kao otetu dobio od njega posjed sa 130 kua (Puci I,
146-47). Mora da je sredinom decembra 1419. dolo do nekog su-
312) Mon. serb. 399. ., . . . . koba Patrovia i njihova gospodara; 20. XII 1419. Vijee umoljenih
313) Jorga, 417, n. 5. Bradlo Tezalov,lc Ima? Je .~va ~m~, Rad~nJ~ dalo je, naime, ovlatenje knezu i Malom vijeu ordinandi ista facta
i Radoslava, koji su umrli bez pot<?m~tva, i. ~';'IlJe kceEI, Jelacu l nunc denunciata inter voyevodam Sandalium et Alexam Pastrovich
Vladislavu; prva je bila udata za Mllosa UtvI?ICa u FOOl, <;lruga..~a (Puci I, Primj. str. XX), a 21. tog mjeseca odobrena je u Dubrovni-
Ivania Pievia u Dabru. Mlaa njegova braca, VUk~s:'lv l Bogia, ku jedna barka knezu Aleksi radi sigurnosti njegove porodice
zvani Hval (Hvao), zajedno su s njim slu'ili i dvorili na dVO.~ll (Puci, Isto, XX; Jorga 174, n.): 24. januara 1421. data mu je nov-
vojvode Radoslava; Vukosav je umro. .mlad be~ poto.mstva,. a Bo~!?a ana pomo u iznosu najamnine za stan u Dubrovniku (Jorga, 190,
Hvalovi ostavio je tri sina od kOJIh se najmlai, J'uraj BOgISi, n.): ll. augusta te godine spomenut je u Dubrovniku kao poslanik
iza g. 1466. pojavljuje kao jedini potomak i batinik SVOg~ odavn~ bosanskog kralja (isto, 190); od njega je preao u glubu Radoslava
umrlog strica Brajia Tezalovia (M. S. 5~4-45). Na P?VeIJI. Petra l Pavlovia kod kojeg se ve od ranije nalazio njegov brat Ostoja.
Nilmle Pavlovia Dubro<vanima od 15. Jula 1454. upIsan Je meu Na Radoslavljevu dvoru stekao je znatan ugled i uticaj te je na
svjedocima i knez Radoje Tezalovi (M. S. 472) mod~. je to tre~i, njegovim poveljama od 25. X 1432. i 25. III 1433. upisan kao jedan
inae nepoznati, Brajlov sin ili jedan od pomeI?-ute d:'OJ:lce,.RadonJa od svjedoka. (M. S. 370; 376). Kad su ve zakljuili ugovor o miru
ili Radoslav ija su imena mogla da budu napIsana 1 u oblIku Ra- s vojvodom, Dubrovani su se obraali Aleksi Patroviu da bi
doje. preko njega dobili jo neke za njih vane ustupke; u januaru 1433.
314) Jorga, 98, n. l. stavljali su mu u izgled pravo dubrovakog graanina i novanu
11*
162 163
Krajem 1420. pojavljuje se kao ovjek Radoslava Pavlovia brovakih poslanika, pokazivao nelouIaru; povelju (poveglJi.a
kada je sa Vlatkom Tumarldem predstavljao vojvodu 'u pire- facta Con grande falsita e 1Jr!is1Jicia) da bii dokazao da Dubrov-
govonirnasa Dubrovnikom.t") Poetkom 1424. bio je u slubJ and Konavle nisu kupili nego samo uzeli pod najam; klevetao
bosanskog kralja: 13. februara te godine slao je kralj Tvrtko II je despota ura, kralja Tvrtka, Sandalj a Hrania i druge
Dubrovmik vlastelsna naeg kneza Ostoju Patrovia sa vje- velmoe i tvrdio ela su oni dnteresima povezani s Dubrovnikom,
rovnm Estom i priznandcom da primi dohodak srpski.320) da tamo !imadu kue li 'odatle pnimaju dohotke; vezdri ne treba
U vrijeme konavoskog rata ponovo se nalazi na dvoru vojvode da vj,eruju nakom osim Radoslavu koji nema drugog gospodara
Radoslava kojli ga u naroitoj misiji upuuje na POI"tu da tamo, do sultana i koji se samo ddi sudtanova skuta, Svoje rijei
ne bira\jrui sredstva i bez mnogo skrupula, dokazuje opravda- potkrepljivao joe rmtom li obeanjem veih svota, No u ovoj
!lIOISt vojvodina napada Ina dubrovako Konavle ci. da obesnal vrsti argumenata koja je, izgleda, bila odluujua, Dubrovall1Ji
uporno nastojanje Dubrovana da vojvodu kompromftuju kod su bili mnogo izdandji znajui dobro da e pobjednikom ostati
Turaka i dzoluju od njegovih susjeda, O Ostojinoj djelaitnostd onaj ikio vae pOillwdL322) Oni, isl1lina, u zavrnom dijelu ove di-
na Porti obavijeteni smo IiiskljuJlivo posredstvom duJbI"ovaokih plomatske 11grenlisu dobiln ono to su, ohrabreni turskim obe-
dzvora kodi nisu nimalo objektivni kad govore o tadanjim od- anjima, oekivalii i um:i]i, ali 'su :ipak uspj,erIJi da sauvaju ne.
nosima izmeu Republike i njenog silovitogsusjeda. Uskoro po okrnjen posjed Konavla onako kako su ga 'll svoje vrijeme
izbijanju neprijart!el.jstava Radoslav je uputio Ostoju Patrovi- kupilIi od RadoSl1'ava. 323) Poto su ugovorom o mlLVU konano
a na Portu sa zadatkom da itav spor predstavu tako kao da ureena granina d druga sporna pitanja i uspostavljeni nor-
sporno podruje Konavla u stvari pnipada vojvodi i da Du- malni susjedski odnosi izmeu Dubrovnlka d Radoslava Pavle-
brovani na njemu nemaju ndkakvdh svojinskih prava. Pri to-
via, gubi se u izvonima dalji spomen Ostoji Patrovu. Mo-
me su i poslanik li njegov gospodar polazli1i od naivne pret- da je i on uvrten u md onih zlih ljudi na koje je vojvoda
postavke da Dubrovani nisu sauvali dokumente o kUlpoV'1nii ill SViOjOj povelji o uspostavljanju mira svaljivao odgovornost
Radoslavljevog dijela Konvala lilJi su to moda pretpostav- ZJa lizazivanje jednog oiJg,l'edno nepravednog rata li koje je sada,
ljaH na osnovu nekog pogrenog obavjetenja;32t) ili je pak poto pokuaj nije uspio, brebado ukloniti iz javnog djelovanja
Radoslav kao turski vazal i potpuno turski ovjek svoi da bi se nekako, barem u slPoJjanjem vidu, spasila ast nji-
poloaj na Porti smatrao toliko vrstim da jeoV'dje u hova gospodina.
svakom sluaju mogao raunati na pomo li podrku bez Istakli smo imena najznaajnijih dliipllomatsikJih predstav-
obzira na to kolliko su njegovi zahtjevi bili zasnovand na lIlika bosanskih vladara i. velmoa koji su u dlplamatskoj
nekim pravnim principima i pisanim ugovorlma. Takvim shva- slubi djelovali u duem kontinuitetu ili kojli sru u povre-
tanjem bilo je odreeno li itavo djelovanje Ostoje Pat- menom djelovanju obavljali poslove od veeg znaaja za
rovia na Porti lU toku 1430. i 1432. godine, Sluio se, spoljnopoldtike odnose. Kontdnuitet njihova djelovanja u
prema !i'zvjetajima dubrovakih poslantka sa Porte, i mi- jednoj odreenoj gramJi spoljnopolitikIih poslova pokazuje da
tom, i Iandrn dokumentima i klevetama, i time navukao je diplomatska sluba u posljedndm decenijama bosanske drave
na sebe omalovaavajui preaic Dubrovana koji nisu birali poela da dobiva odreenija i stalniji oblbk d da se najee
:rl.i,jei da OiVOg diplomatskog predstavnika vojvode Radoslava povjeravala ljudima koji su u tome ve pokazali dzvjesno
peikaai u to nunqjim crtama. Na Po:r'1Ji je, u prdsustvu du- dskusbvo i vjetinu. Cinjenica da su neki lod njih l1z niih

322) 23. februara 1432. pisali su svojim poslanicima na bosan-


nagradu ako isposluje da se kazn'i osljepljenjem Radoje Ljubii, skom dvoru da kralja upozore i na ovo: ben sa et cognosse la
neugodni susjed, koga su u Dubrovniku najvie optuivali kao ne- maiesta vostra le costumi di Turchi : ogni cosa fanno per denari
posrednog uzronika smutnji koje su dovele do rata (Jorga, 314). e chi piu da, quello e vincitore - Jorga 306. '
319) P. nap. 315. 32~) O djelovanju Ostoje Patrovia u vezi s Konavoskim ratom
320) Povelje i pisma I, 1, str. 511; v. J'orga, 222, n. 1. v. Jorga 268; 276; 272; 293; 306; upor. Diplom. rag. 336 i dalje'
321) Jorga, 276. Resti, Croniche di Ragusa, 242 i d. Truhelka, Konavoski rat. '

164 165
drutvemh redova uli u red vlastele pokazuje kioliJko se estJiJtarnja ii J!ijepe elje bosanskomvladaru. ?ov~vim pril~
cijenila njihova sposobnost li koliko se cijenila sluba u koju !kama svravali su se li vani politiki poslovi. Svoje stupanje
su svoje sposobnosti ulagali. na prijestolje vladari su saoptavald stracr:im vla~~~zvani
nom notifikacijom koja je ponekad sadravaia :1 elju da se
produe pIiijateljs.ki odnosi kakvi su blilli za pre~~og ~la~
dara. U oblikedilplomatsk:e kurtoazije 'spadao Je l obia]
ZAKLJUCAK uzajamnog danivanja. No darovi koji su slati U B~u, naro~~~o
.velmoama, limali su esto prikriven Hi otvoren vid pod~Cl:
1) Diplomatska sluba u srednjovjekovnoj BOSl1Ji je jedan, vanja. Bez ob~ra na neposrednu namjenu, darovi u pOitr~noJ
od vidova u kojem se manifestovala oorgamzaeija drave, lro,bi doprmosi1li su razvoju viliih potreba JJiJooJOog mvota
:U poetku jednostavna li neposredna, ona s vremenom, sa u gornjem, vladajuem drutvenom sloju.
razvdtkom drave i proirenjem spoljnOlpoJliltike prakse, do- 4) Funkciju poslanika u pibanjilma graninih i drugih
biva ,staJ1n:ije forme koje se priilagoavaju rustadjerrnn ddplo-
lokalndh sporova vre u poetku lokalna vl~'~~el~ ka? ()IP.~o
matskim obiajima Irazrvijenijih dravnih organizema, prven- moeniei vladara. Kasnije, u krupnijim pohti,klm pitanjima,
stveno Dubrovake i Mletake Republike. Odellrdesetlih sluba poslanika povjerava se nosiocima vanijih dvorskih
godina XIV vijekadirplomatsk'll slubu u spoljnopoliitikom
tzJV1anja !kao to su bili logofet, protovestdjar li d~'OIl':sIkliE:nez,
saobraaju vre za 'to odreeni poslanici (posli, poklisari:
lali i pojedndm uglednim velmoama, katkad ll. strooc.~a.
ambaxatores, nuntii, oratores), ija funkoija vremenom postaje
Od kraja etrnaestog vijeka sluba poslanika postaJ.e.stal;tlJ~
sve stalmdjorn. Od ovog vremena uobiajene SIU u Bosni
d, mogli bismo reoi,struuij,om; otada moe:n0 'P:~tlt7 pOJe~e
pismene poruke nosioca vlasti koje se putem poslanka upu- hnosti u nj-movom poslanikom djelovanju dui nnz godina,
uju stranim vladama; bez rOlbzitra na njihovu I1ronkretnu
pa i nekolnko decenija. Ima sluajeva da je ovu dipLo~atsk.u
sadranu ove poruke po svojoj kompoziciji obiljeavaju
funkciju preuzimao sin poslije smrti svoga oca. ~eu. hcno~tl
postepen napredak diplomatske kulture kao jedan 'od vidova makoje su due vrijeme vrile povremeno slubu poslandka
kulturnograzvirbka uopte. nalilazimo i na ljude Ikoji pOltjeu iz niih drutvenah redova,
2) Spoljnopohitiki poslovi usredinjovjelk1O!VD'oj Bosn rbilli moda ak ,iz reda neslobodnih 'ljudi. Nem 'Old Illjliih SIU uspjeli
'Su 'koncentrtsani na vladarevu dvoru. Iako je vlasteoski sabor da se zahvaljui svojim zaslugama u slubi na dvoru, prebiju
Imao dzvjesne ingerencije i izvjesnog uticaja ma donoenje u red vlastele li da postanu feudalni posjedrsici zemlje.
odluka, dvor je blio ona ustanova gdje iSU se V!OId!il'i diplomatski
pregovori i zakljuivali ugovoru i gdje se obaviljao sav Radovi Naunog drutva BiH. Knj. 5. Sarajevo,
!tehnli.kJi posao jedne diplomatske radnje. DV10r 'tl lpoil.i:tikom 1960.
smislu (dvor kraljestva m:i., curia domini regis) sainjavaju
vladar koji u pitanjima spoljne pohtlke ima odluujuu rije,
zatdm lanovi ue vladareve porodice, odabrana vlastela i
nosioci glavnih dvorsldh zvanja. Sva ova lica sainjavaju
vladarev dvor - 'll~i savjet Ikoji se-sastaje povremeno, 'Prema
potrebi. Iako ovo t!ijelo nije imalo pravo jodluivanja nego
samo savjetovanja, ono je ipak vrilo znatan uticaj na
vladareve odluke.
3) I na bosanskom dV1O'l'U, kao i drugdje.bile SIU uoib\iajel1le
forme diplomatske kurtoazije koje su naroito dolazile do
dzraaja u razliitim sveanim zgodama, kada su strane vlade,
bilo pismeno, bilo p.utem sveandh poslanstava, izraavale svoja

166 167
STRUKTURA SREDNJOVJEKOVNE izgrade li zajednike ill1a di.lOnamo-<pol1 tJike tenje tlroje bi
BOSANSKE DRZAVE otupjele, ako ne i ponitdle, razjedinjavajue djelovanje
vjerskih organizacija. U traenju odgovora na ovo pitanje
treba uzeti u obzir mnoge komponente. Jedna od njli.lh
nalazd se, po mom miljenju, u injenici da se u svenjO!
vjekovnoj bosansko] dravi mje mogla da ostvari vra
teritorij alno-poldtika jmtegracf a nj enogetnllki jedinstvenog
stanovmtva, pa se stoga nJije formdeala nIi dravno-pohitika
ltradicija koja spaja i ujedanjuje Ji koja bii onda, udatLm
uslovima, oslabiia iJli neutradizrrala snagu anog faktora koji
je djelovao u pravcu rastvaranja irazjedJinjiavanja. M:n:ogi
evropski na/rodi su i!zLJi iz svog <srednjeg vijeka sa jako
u~onijenjeniJm osjeanjem dravno-politike ejelline koje [e
PRILOG OBJASNJENJU PITANJA RAZVITKA
onda :ka,o faktor djelovalo i u njihovom daljem razvitku.
NACIONALNIH ODNOSA U BOSNI I HERCEGOVINI
Sto razvitak srednjovjekovne bosanske drave rnje doveo
do ovakv1i:h rezultata, razlog treba tramti meu ostalim li u
Vrijeme, koje je 'sobom donijelo uslove za formil'lanje njenoj teritorljalno-polauiko] struktun.
nacija na prostoru Balkanskog poluostrva, zateklo je stanov- Govorei u optim razmjerama, srednjovjekovn feudali-
nitvo Bosne i Hercegovine razbijeno u tri poldtdkd odvojene, zam je, osobito u SV100n razvdjenom oblnku, li. pored svojih
po shvatanjima dosta odreeno de:ffilll!isane grupe, ije su unutranjih protivurjenosti, [ pored jako naglaenog anta-
dravno-politike tenje, makar jo mutne i nejasno izraene, gondzmadzmeu dv,ije glavne drutvene klase, vre povezivao
bile usmjerene u tni razliita pravca i tekle tU trli razliite dravnu teritoriju razbijajui zraruiju izolovanost malih teri-
struje kojima je boju raspoznavanja uglavnom davala pri- !to1rtija1nih cjelina. Vazalna vjernost prema vladaru feudalne
padnost jednoj od triju postojeih vjerslcih organzaoija. drave, I~oj-a se najizrazitije pokazala !ll slubi orujem,
Citav splet istorijskih uslova doveo je do toga. da su se povezivala je feudalce mnogih oblasti ii dk:UJPlj,ala ih oko
vjerske zajednice mogle u toLikoj mjeri UIIlJijetii lU narodm vrhovnog predstavnika feudalne drave li feudaine ldase.
ivot i u tolikoj se mjerd nametnuta kao formativnJi faiktoor Odredbe darovnih povelja, iako se izdaju u ,koI1ist pojedunaca,
u procesu formiIranja politikog miljenja da je vjerska obezbjeuju, naelno, prava, privilegije i interese feudalne
prdpadnost opredjeljivala, uglavnom, li dravno-polbtiku klase Ikao cjeline. Feudalce Illa itavoj dravnoj terli:tolI1ijli --
orijentaciju svake od triju grupa stanovnitva posebno, a pored svih suprotnosti meu njima - povezuje jedinstven
kasnije, u vremenu formiranja nacija. i nacionalno~o~tJi:k?,g interes, jedinstven klasni mentalitet i nain ivota. Na drogoj
miljenja odreivala automatski i nacionalno opredjeljivanje. strani,eksploatisani slojevi itavog dravnog teniJtlOlr:i}a 1JI0Ive-
Ovo je, sumarne uzevi, opte poznata injenica koja se u zani su meusobno podjednakim obavezama li. teretIima pll'ema
svojim izdancima li danas djelimino oituje prilikom popu- feudalnim gospodarima ii prema feudalnoj Id!ravli. U fazi
njavanja kojekakvih rubrika o nacionalnoj pripadncsti. svoje relativne konsolidacije, 'lJ uslovdma feudalnah odnosa
Ovdje se sada postavlja pitanje kako je vjersko-konfe- i u ogranienjlma koja !Ji odnosi nameu, drava se ukorje-
sionalni faktoT mogao da prigui i neutralizira, ili 001'001 njuje' u svijesti svojih podanaka kao vrhovnli normatnvni
da oslabi djelovanje drugih faktora koji su kod etniki faktor u bitndm tokovima njihova ivota [njihoV1ih meusobnih
jedins1;venogSltanovnitV1a, koje [e u s:~.~nje:n ~j.ek? ivjeLo odnosa. U poveljama i knj'ievlIlim djelima se dstde sakralni
u zajednikoj dravi, mogli, udrugacIJIm IlStoI1lJskim \liSJo: karakter li mistini iZV10r vlastrvladaoca kao vrhovnog pred-
vima da stvore li razviju zajednika osjeanja pripadnosti stavnika dravne cjeline u kojoj se utapaju plemenske i
[edno] cjelini i otvore mogunost da se na tim. osjeanjima regionalne pojedinosti. Vladar nastupa kao zakonodavac ije

168 169
se odredbe proteu Illa cijelu dravnu teritoI1i.j'll. StJalbilJizovana neenatne !prerog.altiv;e i .ingeren:cij e vladara na vlasteosldrn
dravna tenitorija - tU uslovdrna i >Oigranielllj~lma feudalnih terltordjama. Dadji razvitak feudafmih odnosa samo je ubvirli
odnosa - omoguuje 'll veim razmjerama nego to je [,>aIllije V3,\0 podvojenost ,oblaJsti, udaljavao ih IQd draV'I1Je cj,ei1ine i
bilo da se ubrza li proiri razmj ena proizvcda na veem prostoru vodio lih uzajamnoj iZJowOV'aJI1JostJi to ;jel'ezutliJral:o lU konanom
to jebii.tno uticalo na ubrzanje procesa spajanja i ISlbaipam.ja formiramjiu velildih vlasteoskih tel'liJtol'li}a i]1,i drava od kojih
stanovnitva ["aznilh oblast; i podruja. Feudalna drava su meke - kao na primjer HumsIka zemlja i, rnanje wZlramuo,
ugovorima li. garancijama o bezbjednosti stranaca omoguuje Donji !KralJevi - 'll sastav bosanske rrave 'Ule sa svojim
ivlji i obimrrijli trgovaki promet sa stranim zemljama ii. prO.';- posebnim regionalnim tradicijama koje su se onda praksom
laii tU veem broju strane interesante koji dolaze 'll 00<111" feudelne vil:asti da!ljleuUv,rilVJal,e i samlirnmim spreavale dia, se
sa domaim stanovnitvom, te se ti. na taj nJaim. WkOJrj,ellljlUje kod njimoN101g SiuaJI1Jolvnitva l'Iazvlije lalsjeande drevne cdell~ne.
li rlISIpunjava lron~retnimznaenjern pojam domai i stram.li., U tom pravcu se razvijao odnos i dnugdh vlasteoskih teritorij.a
a osjeanje pripadnosti jednoj dravi, a ne drugoj, pojaava !prema dravi, suavajui njenu neposrednu li. stvarnu kom-
se kQlI]k,retnJim i neposrednim dnteresom. Sve SIU to elementi !petenciju na relativno malo centralno podruje,
na kojli:ma su, u uslovima normalnog razvitka, moglli. da se
kod stanovnltva feudalne drave stvore uslovi za :llormiJranje Brvi, neto halje poznati banovU. Bosne, Kuhin i Matej
trajne i stabilne svlijestJi o peipadnostd jednoj etJruiJlkoj cjelJi.~ iN'lil!1Joslav, u S1V'ojoj zvaninoj tdtulaturt ne spomsnju nIi. jedne
obuhvaeno] dravnim granicama, svlijesti koja se ikao tradi- druIg!e obwasit\i. IOSim matane zem1)j1e Bosne.vte se ,jedaJn li drugi
cija i polibika snaga odrava i onda kada se Iii2m1iijene nazivaju samo: Ja ban bosanskn (g. 1189, 1234, 1240, 1249).
dra vno-politiJki O!kwrO.. Dra:va tada jo obuhvata samo bosanske upe, dok SIU druge
oblasti u to vrIlijeme blille lU drugim draV1no-polli:t1iJkJimvezama,
Proces razvitka srednjovjekovne bosanske drave '11Iije te se l1Jek u trecoj deceniji XIV stoljea de:BiJnitliJV'fio iUlkJ1a[)au
iao ovalkvim tokom i nije doveo do ovakvih rezultata. Ovdje u bosansku dravu. U nedatdrano] p'QlVelji Stjepana Kotroma-
se proces sklapanja dravnog tel'litoOC'i.ja neta veeg opsega nia ~o,kJo 1325) prv put Sie u banovoj tiJ1JU1'l1ri navode, jedna
odvlijao SpOTO li u takvim {)llmlnootJima da se za itavog pored druge, glavne ob1>aISI1li bosanske drave: Tu bosanski
trajanja drave kod njenog stanovnitva nije pravo iI1Ii osje- vladar prvli prUlt nasbupa kao gospodsn vslrn zemlam bosan-
ala njena teritalrij'alma cjeldma, ni u poJ.liJtikom lIlIt u ekonom- skfm, i Soli i Usori, iDolnJim Kraem, i Hlmskezemle gospodm,
skom smislu. Oblasti koje su u razliitim istorijskimokoQ- otada e se ove oblastd, uz druge manje znaajne, staloo
InostJima i u razliitm vremensma ulazile :u Sklop drave zadraIti u vladarsko] t11JuJla:1JuJri. Svaka 1SIe od njlih mzvfuj:ala
IiStlI1gnute su iz ranijiihdiravnio-,politiklih veza, pa su se ii dalje dotada u drugim draiV1I1O'""'Pol:rtlikimoikvilrwali bez nelm
l1'azvij,ale vie u znaku neposredne vlasti. nj'IDovih feudalnih znaajnijih meuscbnih veza li. uZlaj'amnih ut1ioaJja.
gOlSpooora, nego u ztIlalku optetdravno,g autOllii.te1Ja. Pioloaj
vladam :izmeu nezaviJSnos'm i vazalstva prema UgaJIISkoj bilo Od navrooen'i.h oblasti Humska zemlja je imala lnajjlale
iZlIiaJene mite isarnos,talnog r,azvtiJtkJa. Ona je, :prema lls1:lQIIiijs!kim
je suv1ie neSliguran da bi se na njemu mogao izgraditi
podacima kodlimaI1aiSpOWaemo, kala ,tetrti!1Jorij,aJl.ll1Jo-poilJitikii po-
stabli[an [ trajan ,autOIritet vrhovne feudalne vlalSiti. kloji bi se
jam, jednako stara kao li BOSlI1a, a prema d.nteresukojJi joj po-
podjednako 'Pl"otezlao na itavu araVtnu teritcl'!1ij:u li kOlhermVlllo klanj.a PorfiJmgendt u svom spisu iz sredi.llle X V., ona je 'tada
djelo'V'alo na njene sastavne dijelove. Nesrl!gumostdiravne, i v,a!.tnliJja od BOISne. Dok on, naime, samo s[pomi:n:je bosansku
odnosno vladaoeve vlasti u ulI1lUllranjlim odnoSIima osje6a se Z1emlju u skliOlpiU SrMje, na ZahU!mlju (Humskoj zeml1Jjli) zadr-
i pod IOnUm vladarima koji !su, mae, 'PostJiglli v~e ~ljne ava se vie, daje njegove gran/ice, spominje vei broj nasta-
US1Pjehe, pod Stj,ep1anom II ti Tvrtkom I KjOl1:lromalIliima. Nji- njenih graJolVia, IiJsJtile gla kao posebnuarhicmlllidu oo v;laid:ala
ho'V'e dar,ovne poveLje jalSlI1Io pOl~a\?JUjlU kolikJo jie njiiliov:a mo kom di:nasti(jlom, te Zahuml:janJima odreuje .i e1mliJlro pdpad-
billa 'UISl1ovljena V'Oilij1om VelImo,a i koill~kJo su, lU odnosima V'a'Zlar- nost ubrajajui ih u Srbe. U Por:lliJmgenitovim podacima
]iteta, bIiIle 'oIbi.ilmne prli'VfiilJegije f,eudalaaa, a looJ!iJko su mail.e i :se istiu, dakle, ve u X sluOl1deu .grLavne 1Iljjlenl1ce kloo,e zemljii

170 171
Zahumljana dajlUOISIITo1V'l1ia ohli1}ei.ja ranog dravnog orgaruz- [eddnstvenu vlast koja 'bii, ma i nominalno, mogla predstavljati
ma i terdtorijalno-polntdke cd eline. U Dukljanskoj kronici, u iltav1 0 podruje. Ipak, ni bosanski vladari, kao IllJOVli gospodari i

vezi s ustankom u Zeti ecrdesetdh godina XI stoJIjea, sporne- Humeke zem1je, nisu mogli prei preko iJnjenioe da [e tradi-:
nuta eu naporedo aepan Rake, ban Bosne i knez Humske oi}a o teritorijalno-politikoj cjeliini ove oblasti bila 'Ve vrsto
zemljie (pninceps regionis Chelmaniae), sva tr. kao vizarrtijski ukorijenjena kako u svijesti savremendka, tako i u ;plisanim
vazali. Bo~liije raeula Dukiljanske doraljevdne, Humaka zemlja spomenicima vremena. U prvom ugovoru Stjepana Kotroma-
je nila sreddnom XII stoljea ni sastav Rake (S,rbi:jla), gdje jie nica s Dubrovnkom (g. 1332) nail,aZii se posebna k1auzuila za
zadrela ve izgraeni status posebne tefliitolr~jla1JITo-ipo.lJiltike Humsku zemliju, koja le istaknuta u riJjeiJma da Dubrovane
jedlimiice. Ovdje oko sto godina vladaju lanovi sporedne linije ivu Humskom zemLom u ndh zaklonu u prvom, Dime su, sigur-
Nemanjine dlinastwje, Nemanjm bnalt Miroslav i rujegmni ddrek- no na traenje, Dubrovana, formalno priznate ranije ugovor-
trni potomci. Te:riitolI'ija!1Jno-po,utiki pojam Humske zemlje se ne obaveze vtadara Humske zemlj-e kaoferrtorjadno-poletike
1JoJr1ko ustaio da Ise on neprestano pojavljuje u titulailluri nje- cjeldne. Njeno mjesto u Si1Jrukturli bosanske drave odreivao
nJih neposredruh vladana i u geografsko-politikom nazivu je, uz SiudjlelLovanje drugih faktora, ,i njen posebni razvitek
tljj.emJog stanovnntva, Sin kneza Miroslava, Andrija, u povelji klojli je, do uspostavljanja ove vere, trajao !puna et1rii stoijea.
Dubrovaruima (1247/9) naziva se velikim knezom humskm
Drugi po vanosti sastavm dlio bosanske drave bila je
i navodi limena svode vlastele Humljana kojrsaklee kao oblast Donjih Krajeva. Ona je, prvobitno, predstavljala samo
.sv;j>edoCli li. jamci kmeevdh obaveza. Njegov sdn Radoslav, kodli geografska pojam, ahi je s vremenom, pod vlau svojih feu-
Ise vie ne naziva knezom nego upanom, u ugovoru IS Dubrov- dalnh gospodara ,iz porodice Stjeparria-Hrvatimiaikao tenito-
nikom (g. 1254) poziva Sie na stari rzakon kod jest medju rijalna cjeldna dobivala i poilitiki sadraj. Prvi podatak 0, dosta
dubnovaki grad i medju knestvo hlmsko.
nejasnim, vezama ovog podruja IS Bosnom potjee iz XIII
IstQ\viijlska zbivanja druge po[\o!VIiJrue XIII s1Jol'jea,koja su stoljea (1244). KIlaIjemtog stoljea kad su Bosnom zavladali
se u ovom naem podruju odvijala u znaku ugarske prevlasIti, beibirskl Ulbii, Donje Krajeve, kao njihov vazad, dri Hrvatin
dovela su u Humskoj zemlji, kao li u Bosni, do usltnjavanja Stjepand sa svoj-om braom i sinovima. Kada je poetkom
v'raslti :i teniJtotriije, do izbiljianja na povri.J1Ju Lokalne vlastele dvadesetih godina XIVSItoljea izbio sukob dzmeu Mladena
kI1UpnJ~jeg [ :sitnijeg ranga, do slabljenja osjeanja jae vla\SltJi ubia i njegovih brojnih vazala koje je pomagao i ugamskli
z bdlo Ikog/a centra. Kad je poetkom dvadesetih godina XIV kralj, Hrvatdnovi sinovi su napustili svoga dotadanjeg gospo-
stoilje6a u Srbijd a.zb~ilJa dinastdka kriza, Humska zemlja je bila dara i stupili III vazalmi 'odnos prema bosanskom banu zadra-
s ove strane, kao sasvim zaboravljena, to je bosanskom banu vajui na svom podruju iroka irmmntetna prava kakva su
Stjepanu Kotromaniu ii dalo pogodnu priliku da zakorai II imali li. pod ubiima. U nedatirano] povelji Stjepana Kotro-
OVIO podruje. Oko pedeset godina kasnje, u drugoj [edno] mania (oko 1325), kojom Vukosavu Hrvatiniu daruje dvije
kJnizi srpske drave (iza 1371), Tvrtko I proirfo je bosansku upe na ovom podruju za njegovu vjernu slubu, ere
Vilast na aiitarvu Humsku zemlju zajedno sa nj.enim prostranm ostavi hrvatskoga gospodina, prvi put su u banovoj titula-
okvtarnirn podrujem. tum 'izrii'1lo navedeni Donji Krajevi kao :sastavni diobosans,ke
Stanje vla1iS\1Ji i odn:OtSa na podruju HuffilSke zemlj-e lU vre- ,drave. Opseg ovog podruja se moe samo pl'ib1iJno odrediti.
menu njenog uklaJpalnja u bosansku dravu oSitavlja~o je bo- U pomenutoj povelji se kae da je Vuikosav sin kneza
sanskim vladarima dosta mogunosti da ovdje uspostave jlai Hrvatina Kljtikoga, te bi iz toga Ii.zlaZlHo da je .glaVlI1o upo-
dr~avni autolI'itet. Raniji goopodari su biLi uklonjeni, a njiho'vi rite gospodara Donjih Krajeva bilo u gradu KljUU, sreditu
si1Jarrl.ji v'aZlali vemnom su se stavtiJd na stranu bosanskih vla- upe Ban-ke. Pored to,ga, ova o'blast je Qlbuhvatala tada
dara i !pomogli im prililwm zauzimanja zemlje, aime se li itav pmstQ\r od Vrbanje do Sane, aH se kasnije, zajedno sa
mo'e loIbjasnitJi injenica da je zauzimanje prol!o bez znaaj vla,u njenllih gospodara, proini.vala u svim pravcima na vei
nijih horbi. Ovdje nij,e ZJalteeno nJita to hi 1ii1o na neku broj susjednih ii daljih upa.

172 173
Oblast Donj1iJh Krajeva mje, kao Humska zemlja, Ula u Rami i gornje] Neretvi. OVIO se podruje, podli\jeljeIllo u vei
sastav bosanske drave 'sa nekom dravno-poldtdkom tradi- broj upa, u stvani poklapalo sa zemljindm posjedom porc-
cijom, alJi 'se njen razvitak dotada odvijao uglavnom odvojeno ilice Kotrcmanna, te ga i TurC!i., u prvo vrijeme :SV1O\je vlasni,
od Bosne. I kasnije, pod neposrednom vlau Hrvoja Vuk- nazivaju Kraljevom zemljom,za razliku od zemlje Pavlo-
ia, 'ova je oblast imala malo zaji<IDikolg sa bosanskom via, Kovaevia itd. Neposredna 'vLast nad !podrujem ikoje
dravom, Ona je, kao teratordjalna osnova, pDije svega imala je zauzimaliocentJralaJn poloaj u dravi, u kome BU se,
da poslui ostvairlivanju1i,rtih feudalnih ciljeva ovog feudal- zahvaljujui rudarstvu, biilli razvtl! ii neto znaajIllijligl'laldovi,
nog dinasta, bez obzdra na dravnu po1itlilku i njene mogu mogla je, u drukijim uslovima Ji u drukijoj terdtorfiabno-
nosti. -politnko] strukturi drave. da se jae li:zra:zi u pravcu
PBtvarirvaJnjaVTe !integracije cjelokupnog dravnog rteri-
Oblastd Usore i Sioilii biile su povezane e bosanskom toJ:4ij,a i njenog stanovnitva. Do takve integraciije lnije nikad
dravom isto tako nesigurnrn vezama, nesigurndm ak 11 onda dolo. Naprotiv, tendencija razvitka li!la je u suprotnom
klada su, od dvadesetnh godlina XIV stoljea, trajno zauzele pravcu i kO'I1JanlO dovela do :Ilomnli:ranja posebl1lih vlasteosknh
svoje mjesto u titulatur'i bosanskih vladara. Do tog vremena :te.I1i:toriija ooi ddJavalij!i je odnos prema vladarevoj vlasti
ovo je ipodmuje vie lputa bilo uvlaeno u sporove izmeu sve vie &aibiio i ikod snanovnatva gasio svako osjeanje
ug'aI1s1kJiJh i ,sI'!pSkfuh vladara, a ponekad je sluilo i kao sred- dravne cjelirne.
stvo meusobnog pogaanja. U drugoj polovini XIII stoljea
USOII1a i Soli, pod nesumnjivom dorndnacijom Ugarske, povre- 'I'eritoeijalno-pohitakastruktura bosanske Idrave je bi;La
meno se spajaju s banovtnom Ma:vom. Godine 1273. spomdnje odire-ena kako posebnim isto:rtijsldm razvrtkom pojeddnih
se posebni ban Usore i Soli pored bana Bosne, a od 1284. ovo se oblasti, taiko li karakterom feudalne svojine IIlIa njihoV1olm
podruje nalazi u posjedu srpskog kralja Dragutina. Od vre- podruju. Ve u doba najveeg uspona bosanske drave pod
mena Stjepana Kotromania Usom i Som stalno se spominju 'I'vrtkom I poinju da se formi!l1aju velike vlasteoske terito-
kao sa,stavn!idJio bosanske drave, a njihova vlastela ka:o rije li da se postavljaju temelji moi 1l1!ekolliko glavnJih vlaste-
svjedod na vladarakim poveljama. Ali i sada, a osobito u oskih rodova. Njihova ekonomsko-drutvena .i poliuika snaga
XV stoljeu, ovi su krajevi esto bivam uvlaend u rpo,litike bila je zasnovana na njlihiovim plemendtim batinama kao
kombinacije ugarskih kraljeva, to je ometalo njiihJOvovre [edmom obliku feudalne svojine, Plemenita bauina svakog
urastamje u !bosansku dravu. od ovih rodova uveavala se vladarskim darovnicama i drugim
Konano, u nizu tertito,riijaln!iJh sastavnih iijelova bosan- sredstvima, 'a da se Illa drugoj strarri, ito jest na strani cjelsne
ske drave, treba istai zemlju PavloV1iak1oja se poslije feudalne drave !i njenJolg vladara I11ije mogla razvliti nJiJka:kva
mnogih promjena stabilizovala na podruju dzmeu srednje drutvena snaga koja bi maraslu mo velmoa mogla uJSmjeriti
Dume li. Vrhbosne, sa sjeditem lU gradu Boru u dstoimeno] u 'Pravcu affirmiranja cjeline. Plemenita batdna, u koju
upi. Ova oblast mje mnije imaa neki posebnferdtordjalno- SiU billi ukljuend kako nasliijeend, tako li darovnica:madiobii-
-pollitiki razvitaJk, te na mjen ipoloa] u dravi i nije uticala Ven/i posjed, bdla je osnovom ekonomske moi velikiiJh vla-
neJka posebna tradicija ove vrste. U vladarsko] tatulaturl steoskih roooV1a,a opseni JimuI11iteti, koji ISU liiskljuivali
Ine s:pomliJnje se 'DJi:kacl kao posebna teritortja, la ime [ednog od gotovo svaku ingerenc.iju vladara na njihoV1oj zemlji, utvri
njenih najmondjih gospodara, Pavla Radenovia, upisano je valli su njlihovu pohitiku samostalnost. Iz nekoliko pnimjera
na nekim poveljama meu tmenima svjedoka od Bosne, u darovnim poveljama vidli se da je vlasteoska baulna, bez
Njen poloaj u bosanskoj dravi bio je vzasnovam ,isldjulivo obeira da li naslijeena lim darovnicom steena, bila nepovre-
na moi njenih gospodara iz porodice Jablaeua-Pavlocfa. diva .i nedjeljiva. Pa dako je vladar naelno mogao da u
pod nepoSIrednom vlau vlada!raOlStal0 je pocliruje Slre- sluaju nevjere vlalstelinove oduzme darovanu zemlju, on se,
dinjeg dijela drave lUZ gomju i srednju Bosnu Ji njene iU stvarti, vrlo rijetk'O sluio 11fun praV1om. S ,diruge strane,
prritoke, odakle seSlteralo prema Krivajli, gOJrnjem VI1baSlU, ,mamo za IPl"limj'el1e da sluaj nev}e:re nije povlaio za sobom

174 175
gublitak posjeda. Ovo je najja:sn.ije kazano u Tvrtlko'VOj povelji milosti bojoj. Onli svoje mnogobrojne sitnevazale dre pod
iz g. 1380. kojom Hrvoju Vukiu daruje 1:rni sela u upi svojom vlau vre ii neposredmje nego to su sarmi bili
Lavi: Ako bi Hrvoje ili netko od njegovih nasljedndka drarui od Ikl1alja. Na podruju nji!hoviJh drava iJzgrauje
uindo kakvu nevjeru zbog ega bi mu se mogla 'oduzeti se u toku prve polovdne XV stoljea orgarnzovana vlast
ona tlm sela, da im 'se za to ne 'Uzimaju nego da plaa onaj koja pos,toj1i paralelno sa vlau bosanske drave li ,koja sve
koja. zgnijei glavom svojom ili blagom, a ostali da ostanu vie, do granica potpunlosbi,apsol'hira funkcii,je drave. GOSIpO-
u vjeri ii u dranju reendh sela ,i u ostaloj svojoj plementdni. dari Humske zemlje, Donjlilh Krajeva li zemlje P.avloiVIiJa samo-
Ovdje Istakmuto naelo nepovredivosti 1 nedjeljivosti batinske stalno pregovaraju sa stramm vdadama, daju 'Privilegije
svojine, koje se u praksi preutno i dmplleitno primjenjivalo stranim trgovcima, postavljaju <i ubiru carine, dre u !rukama
'i. na 'druge velmoe, Kosae ii Pavlovde.vana je injenica itavu ekrmorniku svog ,podruja. Njihova podanici osjeaju
koja doprinosi objanjenju 'Poloaja krupnih vlasteoskih samo vlast ovih ,svojlih neposredndh gospodara, iko!joa se nepre-
rodova prema vladaru ii drava, Na odreivanje ovog odnosa stane ii neposredno uplie u njihov ivot, te u mjilhovo]
manje SlU uticale smJiljene mjere vladara, a mnogo vie sv'ijes,tli ne ostaje mjesta za oSIjeanje drave. RazviLtak, koji
svijest velmoa 'o neogranienoj sigurnosti njihovog porc- se u nek1m od 'ovih vdasteoskih teri torija nadovezivao li na
dinog posjeda odavno ukoriijenjenu tradiciju - to je IOSlobliJto dolazilo do
Ve se u XIV stoljeu utvruje vlast velmoa 'Illa njliho- izraaja u Humsko] zemlji - tekao je u pravcuudaljavanja
VIim tenitordjama sa vidnim tendencijama ka to veoj samo- od d'ra:1ve,a .ne 'Ll Ipravcu pr1bliavanja dravi li spajanja
stalnost]. Njena osnova je plemenita batina koja ISe od prvo- II njoj. To je - ostavljajui na sbranu druge faktore koji
bitnog porodinog posjeda darovndeama i drugim feudalnim su u tom pravcu djelovai - rezultar 'Slame struktnre bosanske
sredstvima proirivala i imunbtetdma utvrivala da se, kona drave i mjenog razvitka u takvoj struktuni. Regdonallizam
no, pretvori II prostranu vlasteosku domenu ilJi vlasteosku je presvodio osjeanja dravne cjeliine li u toliko'j ga mjeni
dravu, snabdjevena pravima koja su iskljuivala gotovo prtiguiio da u slrednj'OvjeikovnJoj bosanskoj dravii nije u
svaku, u nekim sluajevtma ba svaku vladarsku dngerenciiu. narodnom sjeanju i predanju ostalo nita ito hi okUIPlj1ailo
S takve osnove mogla su najmondji meu velmoama, i IkT'ea'tlivno djelovalo na forrnirande zajedJrrwkih po1i1J1lkih
Kosae u Humskoj zemlji, Hrvatlnii u Donjim Krajevima ii miljenja li shvatanja njen'og stanovnitva. Poeldje iPl'iopasti
Pavlovii u istonoj Bosni, da po svojoj volji i prema svojim drave nije ostalo ni traga od nekezajeidnilke dravno-
dnteresima odreuju svoje odnose s jedne strane prema -rpolJ~jjike misli koja bi pcvezavala podjarml] eni narod i po-
bosansko] dravi ii vladaru, a s druge strane prema ndoj, kretala ga kala ideoloka snaga na zajednike 'akcije. U od-
o njima ovisno] vlasteli i prema irokom sloju svojih obinih sustvu svakog ,drugog kohelz,ion'og faktora, lmnfesiiJonalrne
podanika. U poveljama ovih velmoa govoril se a nao] organizacije 'su mogle Iako da postanu 'krtisialli:zacliolllJa jezgra
vlasteli, o naim slugama plemenitim Ijudem, o ljudii.ma i da se nametnu kao politike snage koje SiU onda etrnli:lki
koji nessuaju na podruju njihova gospodstva, njiho- jedinstven narod mogle da povedu u razlddtm smjerovima
va vdadanja, njihove drave, gdje moremo sel, na svoj kaI1a'zH\iltlim dravno-pohtikdm cidjevilma.
teritorijt gdje ive svake vrste ljudi kojd nas sluajue.
Ve od kraja XIV stoljea u njihovim zemljama 'se esto Pregled, Sarajevo, 1961, br. l, 1--8
spominju njihovi naredbenicle, vlasniole, upamli, eani-
nici, katelanJi. lill prosto ljudi kao organa vlasteoske
uprave li carinske slube ili kao zapovjednici gradskih posada
ii vlasteoskih o.ruarnm lodreda. Fo ugledu na k:ralja, li. oni
svojoj funJkcij1i daju slakralnii karakter, svoju vlast irzvode
!iz mistilnog Iizv:Q1l'ia i u svoju intiJtulaciju uvode fOlI'ffiulu po
12 -- Iz istorije srednjovjekovne Bosne
176 177
SREDNJOVJEKQVNI HERETICI mjesto da damo 'here,tJi'kim ,poIkretima ill optem kiretanju
ljudskog duha ka savreu1li'jiim oblicima mliIljenja i shvatanja?
Takva pitanja su odavno zaokupljala interes iislJra~V1aJa, te j-e
u posljednjih stJo.gold1ilIJJa (po prti:lici) o raznm vidovima here-
tikih pokreta napisana ii objavljena tolWkooibfunma ilIitsmtwra,
da je jedva mogue sagledati je osim onoga 'tlo je ill njoj
majbitruije. Pckuaemo da na osnovu dostupne lliterature,
kao li vlaSlt:H;og uvida u savremene iJstOlrijslke izvore, damo,
ako ne konaan odgovoir, barem nnna oba'V'jetenja oprta-
njima kioja su ovdje postavljena,
Heretika vjerska uenja su pooli!kla iz krti:t~ke IhDiSanske
crkve, kioja se pojavljuje, moglo bi se rei, OIIJJO!g momenta
kada je, krajem IV vdjeka, crkva postala zVamJ~lfia vjerska
EV.rDiP,skli srednjo. v/ijek - u kome se, Ikako je ~a:to,
ustanova urimskloj dlravii ti kad 'se, iJzg:m!divli svoju crkvenu
itav javn1i pa iprivratni liiVolt Ikretao pod ~tom ~J~m vlast lih!ijerarhiiju, biila 've znatno wdaljlilaod [plrvoiblitne
i lrvJrstom ,stegomcrkfVle ,ii crkvenih shvatan] a - olnlJezen organzacijo ranih hr,i6anskiiih opma, Osl~anjaj!u:i se Ilia
je i jednom otrom crtom koj,a iUlpardno odudara old :Qplte dravrn; vlast, erikva je sebi priisvojlila pravo da aluto'rlita,tliV'Ilo
duhovne \konstI1Ukcije na k!ojoj je ar1kV1a stoljeima neurncmo tumai Izvore ihrti:anstva i da svoje tumaenje, snagom
radila ullaiui'i u Ito meizmjerna sredstva duhovne ii mate- ,v::rhoVlfi!og i apsolutnog autoriteta, namee vjernicIima. Prvo-
mijalne moi. ~a!crrtali 'su je sl'eldJnjovjelkJo:vni~etreitJi~polk:retli biitne hnianske zajedrrice, koje su nekada svoje vjermJiJke
tiOiliilkio .SII1JaI1lo itiolfuko duboloo da je crkva svtm 1SIV00J'liIIl sred- okUlplja!le na osnovi bratske sohdarnosta u uzajamnom poma-
~tV1ima nilij e mogla ii'~briSlati ,ii !U'kllom:iiti. JiJZ sVlij esti sredn] 0-
ganju, ustupale SIU mjesto sve monijoj crkvenoj oirgarnzaeiji
vjekovnog ovjeka. Ona se kl'oZ itav srednji ~jek P:rl~.OIsnO koda je vjemike pretvarala u podamiike ii vie ih vezala
odravala kao prijel1Jnja li negacija svega onoga sto se 'd1rzalo propdsima, obavezama ii sredstvima vlasti mego osjeanjima
da je '~~brie, kao rpoZiiv za otpor pI'?tiv urr:lifo~nja.~salPii branske ruzajamnosti. Prvohitna dobrovodjnost pretvarala se
nj!anja ljudssog duha, kao teka b:r'lJga koja 1Illi'~a~o mje p~'e~ postepeno lU dunost, mjesto :rani:jiih !prllioga za tizdI1avanje
stadala da nelI~viiJra veli:kod!os.tojJ1liike i vlastodrce lU crkvi 1 siJramanli:hlan,ova hraanskih opina, '~,a,VlOId:ila se sadaerk-
draV1i inae nllV'ikle na apsolutnu li shijepu poslunos. U[pIrI1ros vena desetina, stalna dabdna koju oo moraili iPl'aatJ. sVli
ilI1kv~zicionJrn procesima, lomaama ii Ikir:s!1JakJim lPJOhoidmna, hriani, i koja je postala prvaosnova bogaenja crkve, Sarad-
uprkos amatemisanjima i oibimnim sveJI1Ij.iJffia 3JntiJheretiikih njasa dravom je s jedne strane pnibliavala crkvene velli!ko-
spisa, srednjovjekovna se hereza upormo odravala ikao snano dostojnike svjetovnomlivotu li. Sive ih vie 1zjed1naav,aIla sa
stablo Ikoje se pod jalk1m Ivjetrovima naprija'teilj.slke mrnje ne- gospodaoima ovoga sV'!i.j.eta, a s druge strane je davala 'vrhov-
prestane lPovijal10, tako da mu je ci. ,S3Jmo povijamje postalo mo- nJoj crkvenoj vlastu marerajalna eredstva prinude, da hi pomou
no sredstvo sarnoodorane ii sarnoodranj a.
njm svoje vjernike dovela u pobo'a:j poslunth podanika 0-
Ova, u mnogim pOIgledIima neoibilr1a liJstJooiijsika pojava optereenih materdjalnim i duholvniJm dunostiIma, a bienlih
IOdavnlo je irzaz!i.valJa IradJoiznalost Iisl1JraivaJla!i. iI1Jametala im prava da ,sVIoje hri'6ansko vjeI10vanje izraavaju (prema svoj!im
pi'ljanja: iz kakvog je kOlrlijena ~rasla sI1ednjO'V'jeroovna hererza, vJasti:tiJm lII1Jo'l'a!lnim losjeanjima.
Ikakvi :su listolrli:j~ki uslorvi lomOguiJ.i dia sera~g:rlana na 'ogrom- U sara:dnj!i ISa d!I'aV'om crkva se poikazala ikao vrlo
nom PII1ostOI'U od Calrilgrada do Tu1uze li da ~ \()~l'i .-bez podesnoSlredstvo da ,se iblUnltovniJka raspoloenja p01t1a e:n:ih
osLona na Wo k3Jkvu materlijalnu :snagu? KialkVlo Je ibIiJlJo nJEmo k1asa IrIimske imperije kanalii~iJrIaj;u u vj erovaJI1lj e u ib!oljliivot
.uenje da je, uprkos neprestan'im 'g1onjenjiima, ptJivlaliIio 'ljude kiOj!i !postije .smrtli oeikuje sV'e one 'moji posluno ii slJI'!pljiiV'o
ii ,ini101h SIPremnim :na rtve li. od!rt1canja? I, !kiOlIl:aJno, ka!kvo nose ja'ram nepravde inaSlilja. Blago g1aJdnima iiednlima
12*
178 179
pravde jer e se nasi.titi; blago onima koji su Iprolgonjeni Heretike sekte se pojavljuju onda, Ikada se osnovrui
pravde rali jer je mjihovo carstvo nebesko. - Ovakvim li stavovi hrianskog vjerovanja, nejasno i'zloemli u tekstovma
sllindm li'z'rekama, uzetim i'z evanelja i drug!iih hrli\ansikih evanelja, poinju da rOl1lffi1uliliu u Ikrote vjerske dogme,
tekstova crkva je (onda dcao i danas) stiavada nezadovo'ljstvo kojima se onda davao karakter nepnikosnovennh, nepromjen-
potlaenih i uspavljiviala volju za borbenom akJtivnou. IjiviJh li za svakog obaveznih 'vjerskih 'istina. Iz neslaganja
Razumljivo je, stoga, to je rimska Itmpeni}a, V'erasrtJolen~ u zamrenim li nerazmrsivim pitanjima hmanske missike,
tekom unutranjom krzom, pruila hrlianskolj crr"kv.i svu iz uneh polemJilka o naravi Kristovoj, 'i'2ldvajal;a iSU ,se
podrku u vrenju njenih duhovnih i crlkvem.o~ol'i:ttlkih sektarska miljenja li uenja koja SIU po svom sadraju bila
funlk:cija. A crkva, oslonjena na dravnu vlast ii povezana s sasvim daleko od shvatanja i interesa Ob!iJlIlIOlg 'ovjeka 1
njome i:SDovjetnim materuj ailnirn i !politikim interesima, po- sasvim !Lrelevan1mla za njegov pooa] JU drutvu, pa li Zla
ela je uskoro sa .g1olnjenjelffi {)1I1Ji'h koj1 su j,aV1I1loi!zr.a.avah njegove vjerske !predstave. Zbog toga heretike sekte, iz-
drugaija miljenja, suprotna shvatanjilffia vrhovm.ecr\kvene rasle iz ove osnove, nisu bile ni dueg trajanja ni lilreg
vlasti. Prvi, u ']zV'orrtma plQIsvjedoiemJi sluaj poig1Ulbljenj.a here- zahvata - izuzevi monofizitsku li, osobito, arijansku sektu
tika zabiJljeen je u godiini 385. Otada su se ne samo mnoile ije je uenje, po izvjesnim racionalistdlcm crtama, hilo
osude ii smrtne kazne pro-iliv heretika nego ISU ovakvd \postupai blule shvatanjuobdnog, 'zdravog razuma.
protiv vjerSlkJilh shvatanja, kJoja je crkva oglasila kao !knvo- Iako su raspravtjanja apstraknruih teolokih !p11tanjla, iz
vjerstvo, nalazili opravdanje li u teoretskim raspravama naj- kiQjih 'su nastajale prve heretike sekte, hil:a daleko od
viilh predstavnka crkve. stvarnog ivota 'i interesa mase hr1ianslklih vjemdka, lipak SlU
doprmoeila da ,se uzdrma vjera u autoritet zvamdrie crkve
to se hrianska crkva vie utvrivala u poloaju drav-
ii da se ipou'avna 'put dUJali~s:tiikim her:ei1Jilklimpolkre1tima -
Ine crkve, to su jOlj se vie otvarale mOigu:ooosi11i da se :kOlri:slti onim poilnetima koji su udarih toEkio vldan peat srednjo-
matemijaJnim dobnima koje joj je obezbjeivala drava, to se vjekovnom miljenju li vjerovanju ('i Ikojli li jesu predmet
temeljitije njena viselka hijer:arhija po nainurvota IUidalj'a- ove nae .teme). Jer, heretici..dualliiSl1Ji mJisu se ir,aspl,injavalii
vala od ,s'krOlffinliJh 'Pa.no!hI1ianski'h obiaja. V1iSiOlki Cirkveni u pustim .teolokirn disputacij ama, nego su preli na stvarnu
poloajt misu samo davallJi aUltol:r\iitet u p1irtJam.jlima vjere 'i mo- kritiku lmlIlik:retne crkve. I ne samo na krii1J1k1U njenog
rala nego su donosili li oibilne 1i'zvore bogatstva ,i iQ\beizhjeli.vali vjerovanja nego ii njene orgaarlzacije, Ipa i same ustanove
udoban i raskoan ivot, klao ti ugled li ultlie:a:j u v,~solkolffi drutvu, crkve kao alUtolrtita'tivne cnkveno-pol'itake slile. Dualistdki
Kao 'u drUl:tvu niopte, .tako su <se i 'u podr-uju or.kvonog ivota heretiki poklretJ nisu se ograniavali 'na 'ZaitViOlrerliO podruje
posebno, stvarale suprotnosti li iproidubljivao jaz liJzmeu 'vrhova intimnog vjerovanja, mego su prelazili na aktivnu i borbenu
hiijera:rhije s jedne strane i orbinilh vjernlika IS dJrugest,rane. propagandu li na osnivanje vrstih vjeiI1S1kilh zajednca kode
A ma ovo] drugoj strani - po drmtvenom poloaju, InaJlinu su uspijevale da svojim djelovanjem za:hVialteh"fOlke lPllXl!Sl1lore
ivota ti mental'i\1Jetu - InaJ1aiZiila 'se ~ masa .s:veltenJStva 'najnieg na poldruju k:ako C1a1l"1igradske (istone), ,tako i 'rimske (Zia-
hijerarhijskog reda, pall"lohijsikoig ti, oSlolbii10, Iffiiomtlmg sve- padrne) crik:veno-poLi1:i'1ke sfere.
tenstva Ikoje je, u veini, do,laZlilo iz nU'ih drutveniih sLojeva. Do/k su gore spomenute hereiIiIke sekte pI'OIitzJ.azi1e iz
U sistemu li ol"ganizlaciji crkve stvarale su se - na materij.al- nesllagarnj,a ui'sto teo.IiOIklim piltarnjirma, duall'istfuko sihvaltanje
IImj IOls:DJoV'i - suprotnosti koje se :DJdsu mogle Ini oibjasltl!tti ni lO !porijeklU (kOSffiIOlg0IIliji) svijeta je pIolDJiildo iz kol!lklI'etne
pravc1a.'ti nikakvlirn izrelkama evane,lja i drugiih hrdJa:nSlkiih drutvene stViarnos:ti kolja 'Se U mnorgiJm svoj dm Iffiia,nifestaci-
tekstova. One su se, naprOltJiv, kalO koitlJkreltna sitvamOIst, jama polkaziivala u :voja;&om, dUiallnolffi viidu - u vlidu oitI1i!h
s:klaldno uklapale u dokaznu g~au d;ua1'ils1Ji:kiJh hereVika, kada pro.l1;livurjelnos'tli s kojima se'Ovjek neprestam.io slUsretao u
su crkvu kao i itav matel1ij1alnli svije't predsitavljali Ikao djelo svalkiJdanjem 1ivotu. U tadanjim USlovima, u tadanjlim ogm-
zlo'g tvo~ca lili 'Siotone. nfuemJOSi1Jima mi:ljenja i !i:skustVla nUje ih mogalo ni znao

180 181
objasnitJi drugaije nego kao dznaz !&Oills'kJih, ~esplOjli'V'm:, sek~alma sa-ednjeg Vlijelka kako na :ils1Jolku, tako ii ma ~aIPaJdu,
neizrnlirdjlvih supno1molsiui !izmeu dobra li zla. DvoJ1a!kJost SV1- te su imenom mandhejaca naZliViainJi d1ualisltiikJi. heI1e'tU ci razld-
1

jeta \iSIUIPQ"otnosti koje vladsdu u njemu pIOka~Vlale~u ,~e ~a ito nijansiVram!h smjerova, meu ostalim, ponekad li bosanski
svakom koraku: u odnosu izmeu klasne drave il nJenJih ." klnStjani.
bespravnih podanika; !i'ZIneu moiboviasnika li njihmr,ih robova; Prema ma'I1liihejslklOm uenjru, od iskolI1JaplOlStoje diva 1Um.-
izmeu bogatstva li blijede; izmeu hnianskog uenja l [amno nezavisna tvoraka 'Poela: Jedno je bog-troorae idJu!:l'ov-
ivotne prakse -crkvensh ve:Li'kodolstojni:ka. Ovakve protivu- nog sVIijeita, droga je 'zao tvorac, demdurg :ili ISIOtJOn.a od
:rjellJOlsti, koje je u seibli. nosio konkretnu 1h7101t, tPre~e5e~e 'u koga potie 'svijet materije. To su dVlije, jedna tdrurgoj suprotme
\Oblast ,relig;~jskolg miJljenja nuno su nametale iPli:tan] e o naravi kao svjetlost li tmina, kao dobrot zlo, kao dva suproena
porijeiklu i svrsi ovalkVlog sIvijeita. Za nain mJi\ljelnja tada- elementa koji se meusobno bore il. uzajamno IPOIbij1ajiU, alii.
njeg ovjeka nita nJije maglo bliti pri!rodnJije nego da sl;! ISU u fkJonklretJnom svijetu ipak 'spojeni u jednu !slU[pIStaJnoiju
konkretnu matenijalm'i sV1iljet, pun zla, nepravde, nasIiljia 1 rtl IkIO'Oj se neprestano odvlija proces borbe lizmeu dvaju
iitznaJhljliva~ja odvoji ood onakvog 'boga - tvorca [kakv.og je sU!pootJnlih elemenata.
hriansko vjersko uenje predstavjalo svojim vj erni dima,
I ovjek nije nita drugo nego umanjena sIlika cj,e[JJo'kiu(pnog
to [est od boga tvorca kojli. je u hrianskon IpreidJstJaV1i liisipunjen svijeea. U 'lovjeku IpotStoje pcmijeand elemerrti duha :i
svim najboljim li najsavreniijim kvalitetima. Zdravom razu- matell:lije, i u II1jemu ;se neprestano voda borba IiJzmed\u dlv'ije
mu li Ipni'rodnOlffi raaulvamju logiJiIlo se nametalo <'lakljuak, suprotne 1Jelnje: 'tenje 'ka dobru :kao' ostvarenju pobjede duha
da savreno dobro bie nije moglo da stvori izlo u svlije'tJu, i tenje lm zadovoljenju ;poitreba kloje proielaze d!zprilI"OIde mate-
da savreno razumno bie nije moglo da stvonl eierazumne i nijalnog elementa u ovjeku. ovjek, prema manihejslkom
nepravedne odnose u drutvu ,i idacrlkva koja takve 'odnose uenju, nije bio svjestan svoje dvojne, dualne [pIr~nOlde sve
podrava i titi ne InIO'e biltfi. ho!j,a, hr.ilaInJ~acnkV1a. I poto dok Ii:z sfere duha li svjetdostd mije siao meu ljude K!rmt -
se sva 'z1a pojavljuju u konkretnom materijalnom sv!ijetu emanacija boga - koji je samo prividno uzeo lilk ovjeka
kao njegov dzdanak, logino se nametao dalji zakljusk, da dia bli ljudima rnogao u!kazaui na boanske elemente Ikojli se
je materijalni sviijet, ea sviim svojim odnosima [ ustanovama u njlilma kriju, utamnieni u1Jijelu - matertji. 'SVlrha 'lOiVje
slile i nasilja, djelo nekogzIlog tvorca lili ISObone 'k.Jogli vlada kova postojanja jeste ru tome da voda borbu 'za osloboenje
svijetom, kojli postavlja zle zakone i nepravedne odnose .. duha I~Z okova tijela, to znai da savladava tijel10 [ pr\iigruluje
tSU'P'I101JI1IO volji boga, tvorca duhovnog, nerriatenijalnog sv\1jeta tjelelSlD.e potrebe i nagone koji 'i jesu 'izVIor svega zLa li Ikojli
li svega to je doibI1o >ll njemu. Ov,alkv'a se tOisjeaJDJja li r,aSlpo1lo- samo slue snagama tmine ,i zl'a. OValkvo lsihvatanje, dosljedno
enja n:ilsu, naravno, u '1Jadian.j;im ruslIolV:ima mogla dl~li.je uzeto, vodilJo je uapsolutn:i as1kJe1JiJzam li, u iklra,jnjoj liilIl!iji, u
IizraJziJti do u ,okviru ,religijski!h pmdistava, pa SJU se ru tlom negaoiju sV1alkog progresa jer, prema marrrliJhejsilwm ru'eIlju,
okV!iTu i tmila obj1alnjenja pmtivmjeinosl1li \kIode !su idoiInlini- sV'aklOnasbojaJnje na poboljanjU materijalnlilh IUIslm>;aiv{)!ta
Irale ikonkretlnimJivobom. znai arfirmac~jlU i [pII'Od'uienj,e vlaisti zlog Itvolrca i gOlslPoda'l"a
Drualisttko shv<ltanje sV!ijeta nalo je vei u IprViom sto- sV1ijeta.
ljeu nae ere sV1oju:f)iLozof.sku formulaCIiju ikoidgT'kih 19nolstika Nio Inemogu:6e je hHo ovako :S1tro/ge zahtijeve postavJjRiti
ik10ji su tvorlaikOlm bOIaI1lstvu srupnotstavljal[ malteI1iju i sm!ilsalo S'V1im pI1istalicama li iSI1jedlbelDliclima. Kao sv,aJlm .re1liIg1ij1a, tako
ii'vota nalazil,i u borbii. du'hazla losloboenje od olkov-a matertije. je li manihed'zam morao Jda pravi k!omtProm~se ISla stvalm~m
No loMik vjerskog lUenja sa h!Iiiam:skom sadrillOlffi dao mu ~votom, ako je'elHo da s :uspjehom iramvij.a ,svoj 'Ut~caj. Stoga,
je Persijanac Mani l(iH Manicheus) sredinom 'tmeeg stoljea ve 'll samom ,po1e'1Jku, 'Manihejeve rpristaJl'ke dije1ille su se na
n.e. i time po,stavio temelje smalnom heretJilkiom pokretu dvije meusobno OId:vojene kategorije: na jed.!I1Joj iStr:arn.i billI
koji je poimelllu SVOigla 105nJi!vaa Ina'zv-an m'arnlihelizmom. Mani- su onJi vjernlici kioj,i su u poitlpUllJootJi uSiVojliilli ueIllje i billi
hejsko je uenje dalo sV10j peat ISVtim dualisltliooim he,retlilkiim spre:tltDli na ,sva odricanja, te su stoga naziv;Rin'i ~a1bI1anim,

182 183
savrenim, pravedmim; na drugoj strani billi su ob\iJrui vjerrrici, kih uenja dalje na zapad najvei znaaj su Imae sekte
sluai koji, Iako oo Ispadali u maaushejsku zajednlicu, nli,su pavI:ikijiana ii, osobito, bogumila. Prema jednom pouzdanom
bili obavezni da Ise :prlildr~avajlu sVliJh ~stI101~ih propisa u pogledu svjedoanstvu lliz srednne 13. viijeka, Old njh potjeu sve osta-
odricanja; njima je hilo puteno na volju da ive normalrdm le iheretikecr:kve - medu ostellim i crkva bosanska,
ivotom, onako IkJak,o su liJm pmilike doputale, ali je i njlih Drogo jedno svjedoanstvo - PIO rpvilii!C'i iz istog vremena -
vezala moralna dunost da nasto] e ;sV1OjiV1olt dovesti u sklad kazuje da su neki Franouzi, koj;j su uestvovaji u drugom
sa nuajviim oilljeV'ima da bi jednom 'i olni mogIli :blim primljem krstakom crabu (1147-1149), iz Carigrada prenijeli u Fran-
u Ted savrenih vjernika. cusku heret!jlU;:a shvatanja, koja ISU se onda bimo proinila u
Matniiheli!zam se brzoralimo, osobito lU po/druju Sredo- Francuskoj i sjevernoj Italiji pod imenom IkatharSlke hereze
zemlja, te je ve poetkom 4. stoljea timac pristalica i 'u prvi IpU!t spomennna prod timia:r1elnom 1163). Kasniji 'izvori
samim metropolama rimske ~pelI;ije i hrdanske crkve, u o ovoj najbrojnlijoj heretsko] tsekti na zapadu daju dobra
Caragradu i Rimu. U vremenu teke unutranje IkJrize 'aJntli:lmig i IpouZJdana obavjetenja o sadraju njenog uenja; [z njliJh
sviijeta, u vremenu varwarskih provala i seoba, pustoenja, nesumnjivo ipl'1di:ZI,az\i da SIU ka:t!haJr:i do S'Vo:jtih vjerS1k1ilh i vjerS1ko-
razerranj a li opte nesigunnostd, lU telnom vremenu kad su se -moralnih dualistskth ubjeenja dolli posredstvom balkanskih
pred oima savremeniika SUll'OVO sudarae iS!u')J!l'Oltnolsltii u sv\im.100b bogumila, te se njlihovo uenje u zapadnim ,iJzvOiI'liJma esto
lastima svalkodnevmog JiV10'ta kada je iiJz,gledal0 nemogue od- naziva bugarskorn herezom (-Bulgarorum haerels!lls'--). Ima
bnaniJti se 'Od nesrene 'SudbiiJne, rnanhejsko dual:Jiislt1~lko obja- vie podataka kcji govore 10 vezama 'izmedu zapadmifi heretnka
njenje svdjeta lako je sjedalo u glave ii srca mnlolg1ih kojima je - kathara, patarena j albigenza - sa njihovim vjerskam
teka nvotna stvarnost nametala duhovnu potrebu dia lU oblastt li~s!tO!IDtiljeI1Jicim,a na istokJulroje su smaerald Ikompeteln!tlnJim u
rdiJgtije 'trae odgovor na pitanje o porjekllu dobra ,i zla. spornim pitanjima vjerovanja ,i organizacije, G. 1167. NiiJketa,
U odgovoru, koji je na OiVO piJtanje davalo maruhejsko uenje, starjema caJrligradsik:iJh heretika, boravio je u Lombardijt
bilo je sadrano vtie nego prosto lrel'iJglijskooibjanjenje ko- 'radi usklaivanja shvatanja dvaju tamonjih heretikilh enka-
smogomje, pa je li sama 're]i'gija izlazila iz okvdra 'I1stog va, a zatm je ,preao u Francusku, gdje je rukovoiio savje-
duhovnog razmatranja li zalazila u podruje konkretnog' tovanjem tamonjih !kathara u Sen-Feliks de Kamarnanu
ivota, Ako je rnaterijalmi svijet djelo sotone - ta su onda (Sarnt-Felix de Camman),i, zahvaljujui autoritetu crkve
vlasnici materdjalnih dobara, vlaooicli iblO<galtsltva, Ipo!S:jeidni.di koju je predstavljao, barem pnivrerneno, uspio da ostvari
vlast! li materijalne moi u crkvi i dravi? ta su drugo, to jedinstvo heretiikiih crkava u junoj Francuskoj i Lombardiji.
mogu bdfi drugo do, takoer, tvorevdne sotone, 1:z:raz njegove Bogumilskog je p:ol:rlijekla li. uveni vapokrdf Kmjiga svetoga
moivdzvrioci njegove vlasti u 'SVijetu li neposredan uzronici Ivana (Uber samcta Johanns) koju je ,iz BlUg,a1rslke (Makede-
zla, nesree, bijede 'i ugnje,ta:v'anj,a. Pa aik10 su to Itv:oJreV:iJne so- mije), u slovenskom rukop1S1u, !biog'U!IDIHsk'i :sta:rjel[,na (epi:SkOlP)
tone 'iizvirioc1i njeig'ove vla!S:ti u so'tonlski nepI1avedno :ure,e Nazarlije u drugoj polovIini 12. stoljea prenio u LombardijU
nom svijeltu, onda i prema njima t:l'eba okrelIllu1Ji otriou mr;bnje i gdje je, u latliln\9kom prevodu, slu~ila ,kao jedan Old glavnih
prelzi:ra kao i p:rema njlihovom tvorcu. I to je ImanJilhejslko iizVlOira he.ret'i'kog vjerovanja. ~a!snlije je i crkvla bosanska,
uenje - pUitem mnogobnojiI1liih heiretli1kih Iseiki,a Ikoje su koja se krajem XII stoIljea ve 'Pojtavljuje 'kao iorgaln:iz1ov3ina
nastajale Inla njegoVloj oSlnovli - V:iie liIo uiJrinu,toSle sve heretika zajedn!ica, za zapadne hereltiike IPl'eds,tavlj'a1aautolI'Iltet
vlre guhio njegov mistiikti okvir, a u prVli plan je dolarzlHa u pHJalnjim:a dualist:i.'ke vjerske do'kltnilne. Pre'ma jednoj V:ijestJi
njegova socijalno-moralna sadriina koja je 'privlaJiiLa glaV1n!1 iz 19. 1223, tilZgleda da je ovdje Itih godina boriavio glaVIIli s\taJrje-
interes olbi,mih sIJjedihenlika, ,i dava:lla vitaJlnu sna@u 13rednjo- ina helretikih albigen:Sla ,k,oga 'su u katoll;l1klim kirugovima nazi-
vjekovnim helretii'lkim poikre!tima uope. VlaM heretiliklim Ianttilpapom. Iz objavljeniih s:pIisla inkvi:?Jid,j~kog
Na osnovama maniheuizma n,aJstajale su od 4. do 10. sto- suda u Tor:inu vtidi se da SIU lizmeu 1347. Ii 1382. [)ojedilIlii
ljea brojne heretdJke dualis1Jike sekte na IpodI1uju Male helretlici i,z grada KijeI1i (ChietI1i) VliJe puta billi iUpuiivani u
Az\ije, S~l1ije, Egipta i iiJstonog BaIJkJana. Z,alirenje duaHsti- BOISIDJu da bi ,o'Vdje potpuno i 'savreno nauili rdolktmnu od

184 185
uitelja kojli tamo borave, Nije li se, u ovim vremersirna, Ulspootav:ljam'j,as1:JI1oije discipline nego i meratorna ie:hkasna
u kirugu crr:kve bosanske bila na osnovama hogumi:l:sikiOlg here- osuda svake zloupotrebe bogatstva li mom na tetu slabih i
Ititikog uenja cralZwla crkvena ikJul'uura veeg obama li inten- nezatdendh, pa i samog bogatstv,a kao izv{l\I1a i uzronika
lZiteta nego to bii Ise moglo zakliuivata iz osloudnih (fragme- svih zloarpotreba, u prvom Irediu u samoj crkvi. Ovakva su
nata isredJnj'O'vjekow1i1h bosansknh 'rukopisa? liIJij,eniJca da je oekiJvaIllja dala ipodstreka midamskoj ,paltar.ijli, tbuni siromanog
Bosna JU 14. vij eiku mogla da privue !interes heretka iz stanovnitva gradske pel'iferije protiv svoga nadbiskupa,
dalekog grada Khijerda u ntahijanskom Pijemontu, c1JopUlta prot:ivniika crkvene reforme i nosioca vlastd u ,gradu, - lbum
da postavimo ovo ,pIitanj e uako mismo u mogunosta da na koja se jo odvijala u okviru reformnog pokretavals koja je
IlljegJa damodokumentovan 'odgovor. ve tada r(10:56 , 106 16) pokazivala tendenciju da se iziI.ije
preko okvira zvanine crkve li ida se okrene temjama koje
Ako su dualistaka enandhejska 'shvatanja na zapad pro- crkva nJije mogla daodobri. I kad se crkvena refoirma konano
dela posredstvom balkamskdh bogumila, ako su, 'dlakle, unesena svetla na 'kompromisno ureenje odnosa dzmeu crkve li drave
azvana, ona su tamo mogla da se ukorrjene, ojallaju li IraJzrastu i na unutranl[u reorganizaciju crkve na osnovi 'strogehJijerar-
u manje Hi vie vrste i trajne herebike orgardzaci'[e samo ihijske suborddnacije, ikad se itav :reformnii 'pokre/t unutar zva-
zato to su ovdje naila na duhQV11110 pnipremljena, lialko jo nJim.ecl1kve konanJO slegao u marnu klolQiteliilnu samoeadovolj-
nejasno odreena raspoloenja, koja su odudarala od shva- mg uavanja 100bez!bijeelIliih privli:legtja, ostade SJU Vian ovog :boka
tanja li, osobito, od prakse zvanine crkve ii IIljenJilh pred- Z!ive struje nezadovoljstva i razoaranja, koje ISlU zahvatile
stavnika. Nastajala su ii oidravala 'se u latmoorfeni zamanih na Iprvom mjesnu siromane stanovnike gradova, ,aIii i nde
ekonomskih preobraaja XI li XII stoljea do lmjlih je doveo redove iP<troihijlskog i, osobito, manasekskog .sveterrstva, Iz
dosta nagao razvitak gradske privrede i novanog :prolmeta 'ovJiihSlrediina izlaze zaneseni 'Pil1oipovjedniid Ikoji ea mnogo
sa sviim popratmim pojavama u oblasti socijalnih odnosa na samoodrioanja putuju sviijetom da, pozivajui se na evanelje,
podmuja; grada ii sela. Obimnijim strujandem novca u :priv-
pOldli~u glasprotiv bogatstva, da velfajuskromnostkaJO j!deal
redni ivot i, uopte, u meuljudske odnose, jae su se nagla- 'Pra~1h hriaria, ali i da nemilosrdno kirit1ilkuju one predstav-
avale i ottrije d:slticale socijalne raZ:]ike, a nepomiJrlj.lvost neke zvarnne crkveiji je nehraansld, sablanjiv ~iVlOltgrulbo
dzmeu bogatstva i siromatva pokazuvaila 'se sveouglednije u
odudarao od iijei koje su gOVlori'lli i funkcija koje !su vrili.
svirn oblastima Ikonkretmog ivota. Da bi Ise u irokom opsegu Kritika konkretnih sluajeva vodila je daljam konsekvenci-
ovog problema :iJpak drali okvura vjerskih Ipokreta, istai jama i ,izazivala pttamja: da lii nedostojan svetenik moe
emo da je ba u XI viijeku naeoito cvjetala csirnon'[a, tj.
vr:itJi funkciju koju 'mu je crkva povjeri'la? Kakvu vrijednost,
predavanje i kupovanje arkvenJh, prvenstveno viJslolkiiih i i da ili uopte imajuvrijedeiost sakramenti koj,e on podjeljuje?
unosndh zvanja 'Za novac, da su crkveni vellikodostojnict Kako moe odrijeiti Old grdjeha svetendk koji je sam ogreeao
feudahmim dobrima li IprivJilegijama vie :biili vez:ani. za svJe-
u ,gI1ijes1ma? Zar jednom Iai/ku, obii:<nom lovjeku ista mo-
tovni iV'ot i poslovni svijet nego za vjer~s1ke dunosti, da su rala, '!lie pdpada vee pravo da ipTloplOvijetda evanelje prema
se ml1io<g!i malna\S'tJi:I'Ii lo!1Je]i :svakoj kOlnl\iroli li sve Vie poputali svom unut'ranjem hI'ii'anskomnaJdahr1lUou, nCJgio jednom
u:ade mDlIlake diiscipliine, dok ISU opet neki dI1Uigi :sa zalbr!iln:u- zareenom, kianOlIllslkIi oVlllatenom sveten:iku ,iji je ipr.alktlini
tau gtledalli kako sve v:~e blijedi hri!anska, vjerskla:liunkcija
iV'o!; prava negacija isto;g onog hI1iJanslkolg mO!l1ala koji
crkve, kaJko rtu funkciju neprestano 'potiskuje svjetoVlIlIi, propovijeda drugima? Pii:tanj.a su se, !po jedl1io!j lOigli~nO'j l1iiti,
materijalni ,mteres i 'kaiko bogati maJna'sm'ni li lunosniaI1kveIlll admKJ.t!avala !Sve dalje, da se,esto, jave i u 'O'WlikVlOJ fm1l1lU-
poloaj:i prelaze lU ruke monih feudialnJi'h porodilca. Od refDII"m- !aciji: Kakva je to crkva koja nedostojnim tljiUdima daje
nog pokreta, :kioji je po!tekao iJz 1l11Ian:aJs~iJra KJJimiijla (Cluny) vlast da v!'e 'OdgovorIIle vjerske :funrkciije, 'Imj.a takve ljude
i Illjegovih fiHj.ala, ti iji je pmgr'am papa Grgur VII pIiThvatio podrava i Miti li koj,a svojIim al\.lJ1Jolritellom pokiriva li saJn\kci-
kao 'o:sInOVU svoje pa.lliltike, oekivala se u lI"ediovima donjih onie njiJruove vje:rsikeakte? I, :konano, Z!aII" Ise CI:rIk!va, sa
drutvenih SilJojeva ne S1amo reorgaJnli!zaclija cI"kve u smisiu sV'O!jlim silnim bogatstvom, sa svojlim materijaln:ilm liinteresli:ma

186 187
i svjetsko-politikim pretenzijama nije odvojila od iP'I'Vlobiltne, okupljaleoko pojedinih uitelja ii propovjednika. Najbrojndje
k1iPo'Sluo,lske crkve, otuiila old pravog hrianstva ii nj.elgtoVliih du- su bdle zastupljene 'll podrujima sa razvdjenijorn gradskom
hovnih potreba li svoje :imterese pomijeala Isa interesima priivredom - u Lornbariiji, Junoj Francuskoj, l!'landr.ijli,
nosioca bogatstva i svjetovne moi? pa ak li. u paniji. Sto je dualastko uenje, koje je od
Dok se krrtika slobodmih propovjedndka odnosila na sredine XII stoljea poelo da prodire u ove zemlje, moglo
!pojeiline sablanjive sluaj-eve, nije dzazevala Oisobiltu pod!olZlr'i- da se 'tako brzo ukm1i.jeni li. ratiri, moe seOlbjasnn.ti samo
injenicom to je ovdje nailo na ve priiP1'emljeno tlo, na
vost crkve. Zazorna i opasna je posta/la onda 'kada je poela
da osporava vrijednost sakrarneneta k!oje podjeljuju nedostojni iroko rasprostranjeno aJntdklerliko li an1JiekJlesijastlikJo raspo-
svetenici, a pogotovu kada je ovu nedostojnost prOIteigla na loenje, n:a brojne opozicione, vjerske grupe li ve :l1o['miJra-
svetenstvouopte: Godirrue 1077, Ibio je u Kambreu (Cambrai) ne heretike 'sekte. Mandhejskn dualizam je donosio, u vjerskom
spaljen kao heretik jedan niJi svetenik zato1Jo je [avmo smdsl u, radikalan odgovor rua pilt:alllja vjere li. morala, dabra
rekao da k10rumpiraillli li. nemoralni svetenici ne bli smjeli da ii zla, ikoja su odavno muila dobre hmane :i davao, u g:rani-
,aIle misu 'i da aid njih ne treba iprJmaJti sakramente. Poetkorn cama Tel1igijskog miljenja i osjeanja, lloginu, dogmatsku
XII stoljea jedan raeoarani monah, Heimricus dz Le Marisa, forrnulaciju cjelovdte koncepcije sviijeta li ivota.
koji se kasnije prouo meu propovjednacima apostolskog Manihejske dualistiko uenje od sredine XII vijeka naglo
iv1Cita, privukao je na sebe mrnju crkvenih vlasti 'kad je se iriilo u zapadnfm zemlj ama ;i, 'Pod dmenom kamharske
javno tvrdio da dananji svetenici nemaju opravdane vlla31Ji hereze, brzo apsorbiralo najvei bno] 'ralllijih heretikiJh sekti.
da veu i razrjeuju - (sacerdotes huius 'temponilS mon U pomenutom ant~lheretJiJikom spisu dz sredine XIII stoljea
habent potestatem Iigandd et solvendu). - Sredil1lJom XII kazuje se da je nekad bflo mnogo heretikih sekui, ali da
stoljea iz kruga Arnolda od Breije (Brescia), moda i od su gotovo sve propale. Ipak su ostale dvije glavne (due
njega samog, po tekla je reenaca: Zbog pokvarenostd svete- pr.iIl'lJClilpales) Old Imjcrh se [edna zove limenom kathara lili pata-
ITlIi!ka treba dzbjegavati crkvene sakrarnente - (Pro maliltliia rena, a druga [menom leonista illi ]ioill'islkih siromaha. -
clertoorum sacramenta ecclesie esse vi,1Janida). Ova druga nikad 'nije ip'relazHa granicu koj'a [eualllste neplo-
OVi primjeri obiljeavaju gn-adaciju razvdtika jednog, u marljivo odvajala od hriianske oirtodolkaije, li. uvdjek je,
poetku jo ortodoksnog vjerskog pokreta na Liniji Ipostepenog
uprkos bezobzirne] krirt:Jicli koja je na sektu navlatla rteke
udaljavanja lod zvanine crlkve, sve d<:>kruije ,praogranicu progone, drala otvorena vrata za izmirenje s crkvom, dmje
na kOlj'o,j se nepornjrljivo dijele ortodokslja i hereza. KJrit~ka nica da leon'isl1Ji nisu iLi dalje ,odkrit'ike konkretne crkve
konkret:ndJh sveteauicih zloupotreba-dovela je doanti:kleri li da niSiU ulazila u 'religij,ska oibjainjenja porijekla dobra li. zla,
hng ISlt'~va, a u daljim konsekveneijama dostavljanja 'll pdtain.je moda 'i jeste razlog to ova sekta ruije mogla da doe do
crkvenih dogmi, !pa i same crlkve kao bi,rokratsko..JhijeI1a!rhijske vee snage i irticaja i to su mnoge Injene pr1i.staJ1ice, OSOIbltTIO
institucije. Svetenik treba da bude unoralno savren, II Lombardtji prtilazile radikainijo] li dosljednijo] ikatharS1koj

inae nije nd svetenik Ini hrianin - govorild su heretici. sekti. Kathari nisu ni u jednom plitan."lj'll vjere i- morala \htjeli
Sveteniki red rulje stvar linog morala nego stvar 'Prava da znaju za :lwmpromis sa katoHolmm crkvOim: Dok SiU TanllJi
--:- ~'alcerdotium res i.ur1i's es:t - odgovarali su Injli:hov'i prort:Jrv- kriUi.ani svoje napade usmjeravali na pojedine Ipredstavnike
UllCII s druge s11I1aJne granJvce. Tu su se sukobljavaJa dva crIkvie i Ina 'ralz:ne zllolu/potJ:rebe kao na akciJdentalne pojave, kalt-
nepoanidjiva shvatanja: heret1lko, zasrruovaI1lo na pI1incilpima hari ,su, u Ikri,tici, i~li do k,rajnj'ID Ikolliseikvencija.Ka'tohka crk-
morala i drugo, zvanine cr'kve, z,aSnJovaniO Ina pr\iinClipima va, govodVi .su, ne mOie ibiti ip'rava onkva. Njeini ,plodovi su zli
kanonskog prava li. crkvenog zakona. pllodoV1i. A po1Jo, po rijeima evanelja, dobIlO drvo ne moe
U XI vijeku - vie od jednog stoIljea prlije nego to da raa zlim plodovima, {)lIla se prije mo~e 2Jvati crkvOlffi
se pojavljuje dUMistiiko uenje u zlapadnoe'vrOlpsk:im zem- sotoninom nego crkvom bojom. I, brzo se pokazalo da
ljaJma,bli10 je veih ili manjih heretikih gnupa koje su se ovakve radikalne i besllmmpromiJsne rijei jae Ih~a'zivajJ.

188 189
radoznalost i vise privlae pristalice nego prosto p1'OIP0iVlije- 2 - Krist nije postojao 'kao ovjek nego je samo prividno
danje apostolskog i'vO'tai raeotkrvanje pojedinsh nevaljalih uzeo Lik ovjeka (dicunt eum habusse corpus phantastli:cum
svetenika. Jedan savremeni crkveni pisac, monah Cezarije et aereum), prividno je podnosio muke, privdno umro i
UIZ Hedsterbaha kod Kelna, sa zabninutou Ig1OiVo::rii kalmo se uskrsnuo, Sve to se u evaneljima prrila o iI1ljelgOlVlim ude
novi enamiheizam, to jest katharska hereza, do lkiraja XII sima :ima samo alegorino znaenje; nikalkvih 'udesa u stvari
Istlolje6a 'razvi~o takvom brzinom, da je ve taidaimao prista- n.ije bU'1o. (Priu, npr. kako je Krist sa 5 kruhova nahranio
Idea u blizu 1000 gradova i, kad se ne bii preldiUlZe\]e mjere 5000 lj!udi 'tumaili su heretrici Ij;alko da 5 kruhova predstavja
da se maem iSlk1orlieni, preplavio bi itavu Evropu. I stvarno, fi :svelt!iih knjiga, 'tj. 4 evanelja ii ] knjliga Djelaapos1JoJ:slkiih.).
kaltharii su sa svojim neomandhejskim, duallistdkian uenjem Doketizam - pnividnoet ovjejeg lika Kristova - jedna je
i organieacijom wnijel! u heretirIka raspoloenja OIIlU lalktJi:vnu od najbitnijih crta uenja kathara (kao i bogumila i bosanskih
snagu Ikoja lih jie sikupila u polklret, toliko dinamian i ekspan- :k.1!'Stjana).
zi-vam. da je erikvu mogao da sitavi pred VIl'i1o dz!l:)i]jiI1e brige 3 -- Heretici ISU najotrijim izrazima osudvah zvandnu
i da je dovede do stanja Ikoje su savremenidi uporervali crkvu, i zapadnu i istonu, i smatrali dato uopte nisu
sa najteim krizama kroz koje je crkva u svojoj istoriji hrianske crkve nego ustanove sotone. Ka1Jhari su katoliku
prola. crkvu nazdvaili smagogom sotone, a njen kler varaldcama
Na zapadu, 'pod imenom tkathara, bilo je jaiiJm iiJlli .slaJbijim i licemjerima. U jednom tekstu se kae, da rimski svetenici,
vezama spojeno vie dualistikiih heretik:ilh 0aijedmlica koje poput farii:zeja, tovare na ljude teke terete, 'a sami nee ni
se od kraja XII vijeika nazivaju crkvama. Osim kathara prstom maknuti da im pomognu. Kato\liJlka crkva ukrauje
oltare ne sa stranje strane kamo nitko ne Z<liwruje, nego
II uem smislu (tako su se nazivali heretici osobito iU NjemaJlkJoj
sa prednje ... Slui se dugakim molitvama da fbi se domogla
- otuda Ketzer - heretik), u zajednicu ovog imena spadali
rmovdne udovica i da :bi seba obezbijedila desetsnu: zaJhtLjeva
su i italijanski patereni, i junofrancuski albigenzi, i lom- rPrviJne od Iplodova i 'Stoke; ukratko, iJni nnpravo onIOzbog ega
ba:rdJ1jslki siromasi kJoji SfU se odvojih od leondsta, :Meiu njima je Krust osuivao farizeje i krijigoznance.
je 'bIiJo nebdtnih eazlaka u vje:t'lOVanju li oibreditrna,alti liih je
vrsto sj edinjavaflo dualiSitiicko~a:psulutno 11:]i umjereno) Zbog toga i jesu dualistiki heretici, i na istoku i na
shvatanje svijeta, nE:lpomirl1jiv odnos prema ikatohko] crkvi zapadu, tako dosljedno isticali i u svako] !pI1ild:ai naglaavali
ti, kalO spoljna sjedinjavajua snaga, mrnnj.a Iklojom dh je sve
svoje hrian.stvo kao jedinu pravu Kristovu vjeru tkJQja je
jediiJna ostala dosljedna i vjerna apostolskm tradicijama.
bez razlike crkva progonila i zatirala.
Stoga su svuda sami sebe nazivali hrianimae (chrlstianl,
O vjerovanju i organlizadiji heretdkih kathara ostaha su tl Bosni krstjana), dok 'Su vjernicima ort!odoik.snihcnka,va
brojna svjedoanstva u viduanumereti:kih spisa, akata su- osporavali pravo da se tim imenom na~i:vaJju.
dova inkvizioije ii maliD sauvanih tekstova kojii !potljeu iz
4 - Jednako, 'iako ne tako otrim rijeIima, heretiel su
krugova samih heretika. Ne ulazei u pojedinoSItii - 'kloje
osudvali i svjetovnu, dravnu vlast. Poznato je mjesto j,z
ne mijenjaju mnogo 'optu s]iku ove Ii:stJoriilSlk:e pojave -
Besjede prezbitera Kozme, iz X stoljea, gdje se bogumili
dstai emo neke bitne, svim katharima 'zajedntllkecrte oi onu
optuuju to svoje vjernike ue da re me pokoravaju vhastdma,
stranu njihova uenja zbog koje lih je crkva IOSO!blitO gonila. da mrze cara, da se izruguju starjeinama, da !vr1jea,ju bo-
1 - Sotona je stvorio ovaj svijet i sve s110 se u njemu Ijare. Zapadni kathari SlU osudvali svjetovnu vlast li njeno
nalazi, Dosljedno tome, crkveni sakramenti, !poto se vre pravosue ikao ustanovu sotone 'i pozival1'i svoje vjernike da
materdjalnim sredstvma, nemaju vnijednosti i lIlliIsu !n.ista drugo im se me IP'O!lwravaj'U:KJrajevi iVl1Jasti nisu postavljeni od
do avoLska prevara i i!zmiJljotina crkve, Otuda tplrlQizJazi boga (non sinlt a deo OI1dJiJnati); naJpr:otilv, 001 iSU protti:v !boga
i odbacivanje svih matenijalmdh vjerskih SI~bola (kJrst,cr.kve, i Ikad god ;iz.rriu presudu, griij'ele smrtno, jer SIlI._ !pOstavljeni
il{]Qne - koje naz,tvaju !idolima). od ovog 'svijeta Ikoji nije boji nego SIOtO\nfun sVlijet.

190 191
5 - Podjela vjermrka na savrene ('perfeC'lli) i olbi~ne slobodno IrazgJOvaraLi o stvarima 'Svoje vjere, dok SU se vani
vjerm'ike (eredentes, ,a'uidito.res)zajed:nika je za sve du~liS1~e u gradu u svemu ponaali kao katolici. U svojim radionicama
ISlU se osjeali, dakle, Sigurni old svake opasnosni. Iz Oiwh i
i u tome se 'pogledu kathari nrsu ralzlii!kiorval1Ji od \prVObll\tnlh
manihejaca. Time je napravljen komprorrsis izmeu z:a>h.tjeva slinJih podataka ne moemo, naravno, iZVlOldiJ1:Ji sumaran za-
kljuak o izrazito klasnom Ikllir,a:kteru srednjovjekovnih here-
strogog asketizma koji je dosljedno proizlazio iz duah stikog
tiikiih pokreta, ah, isto tako, ne moemo :por,eimnjeniou da
shvatanja SVijeta 'i zahtjeva ivota i ivotnih potreba.
su oni svuda gdje su se pojavili prvenstvenoprtvlailtdonje,
Zbog progona i stalne opasnosti, heretici su vrlo hrtilljivQ u ovom ili. onom vidu ii'Zra:bljivlline i ponlaene drutvene slo-
Ip'ri!krivaE svoje uenje, osobito one take 'ki~je suunogle
v
jeve. Sluajui heretiku propagandu, u njlihOV'iim usima sna-
da 'iJh izloe gondelIlju. Stoga su samo savrsenn, 'to Jest om nije suodjekivalli oni stavovt koj'i osuuju bogatstvo i boga-
koji su primili duhovno krtenje (consolamentum), bili upu- tae, koji pozivaju na neposluh prema vlastima i PD'sjednddma
eni u pun sadraj vjerovanju dok su obini vjermdci poste- boganstva, kojli crkvu nazivaju ustanovom sotone, a njene
pena i V'r10 oprezno uvoeni u to. Prema jedn~ savlremen'O~!l svetelIllike varalicama i sakuplj aima desetine, nego .OOCIIi koj i
svjedoanstvu, kathari su znali da 15 godina posmatraju se odnose na magiJ.ov'i,ta :pitanja vjerske mistIilke, kosmogonije,
i lisrp;iituju riove pristalice i da kroz itavo to vrijeme pred kristologije i askeze. Apstraktna antiteza bog - sotona nala-
mjirna dre u tajnos/bi glavne take svog uenja. Zbog straha zila je u heretildrn masama vrlo kon!kretan odraz u anti:tezi
od gonjenja znali Slll da se prilagoavaju prdlikama i da se gospodar - sluga, bogata - siromah. Mrmjla !P'liOltiiv sotone,
u svemu ponaaju kao ortodoksni hrtiamli. Kad SIU IpriHke koga nitko nikada nije viddo, k<on.roreti:zJiralla se u mrnji na
'za>htJijervale _. pohaali su crkve, cjelivali krst ii [!kione, pnimal i njegove vidljive i teko podnosive tvorevine koje i jesu uz-
priest - iako su sve to smatrali avolskim poslom. Vjetina ,rOlnJi:ci svakog zla, na posjed.I1Jike bogatstva i V!last;i u crkvi
prilagoavanja im je pomagala u njihovoj propagandi, .t.~ su, 'i dravi li na ustanove koje iiJh podravaju i ti!te. Pa alko
zahvaljujui tome, esto uspijevali da ortodoksne hriane srednjovjekovni heretiki pokreti i jesu izrazito vjerske
privuiklu ria svoju straeru. pojave, oni su ipak predstavljali tokove u koje se slij~ala
i klasna mrnja izrabljivanih drutvenih slojeva koja im je
[ davala snagu ekspanzije i ir1ave otpornosti.
....*
KaJkvo mjesto da damo dualistikim heref1:iliikim pokre-
U kakvlim su socijalnim sredinama djelorvali heretiki 1fima u optem >istoniJslrom razvitku?
uti'te.Jji
iiz '~ojiiih su drutvenih slojeva pr,i~dolaIZIiH njihovi Njihovo propovijedanje apsolutne askeze, koja je, dos-
sljedbenici za koje jedan izvor iz kraja XII stoljea - pretje- ljedno provedena, ila u negaciju samog sebe i, u krajnjoj
rujui po srednjovjekovnom obiaju - kae da svuda vrve liniji, u negaciju ljudskog roda uopte, a zatim isticanje aske-
kalO pijesak u moru? Savremena svjedoanstva su isaglasna Itizma kao $edstvaborbeprotiv 'zla -- Ulije moglo sluiti
u konstataciji da su na zapadu gradovi nHi najea, a~'O niemu drugom no usnrtvjavanju IvoJj,e za ivot, zaustavljanju
me 'i jedina uponita heretdke pI1Opag,an:de i sjeidi:'ta njliihovlh progresa, teoretskoj osudi i negaciji progresa uopte, jaanju,
crkava. Iz sudskih spisa rimske .inkvizicije wd!i se da SlU uz dakle, [edne, sa gledita listorijskograzvitka negamivme reaik-
njih prisltajalli vellikiOlID veinom - iako Ine iskljuivo - mali oioo.ametendelIloije. Alii, vidjeH smo, da su heretici znali
ljudi najvie zanatlije I~oje su radile u svojim lilli tuim i da naprave komprom:is izmeu teoretskog stava i 1k000000retnih
radi~nli'cama. Dalmatnski heretici, Matej li Aristodije, bili su potreba ivota i da toleriu neophodnost da ivotna praksa
po zanimanju zlatari. zasjenJi njiihO'Ve teoretske, apsolutne pnincjpe. Ono to je
Pisac XII stoljea, opat Ekhert, u jednom od svojih pl'logresivn:o u njihovom pokretu jeste nepomirljiva kritika
govora proti'v kathara,za heretiJke u Kelmi ii 'I'uluzi kae nametmrtog auaorsteta crkve i drave koj,a je uzdrmavala
ida su se osobito ugnijezdili u tkalakim radicnaeama gdje su vjeru u nepovredivost i nepromjenljivost postojeeg stanja.
13 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
192 193
Na tom podruju heretici su, u najmanju ruku, olakavali
pojavu buna i ustanaka ipotlaenJi.h klasa, li, nesumnjivo,
iPripremali tlo za pojavu reormatorskih pokreta Viklifa,
Husa i Lutera, u kojima su, veinom, konano li nali svoje
ue. Njihova se kritika crkve pretakala neprimjetno u pera
kasnijih, misaono bolje opremljenih mislilaca koj,i su je znali
efektnije izrazim i bolje obrazloiti li od nje napraV'itli mono
oruje u borbi za slobodu miljenja. Svakome je poznata
Volterova buntovna izreka Ecrasez l' iilnfame koja je nada-
!leko odjekivala kao poziv da se !kidaju okovd II koje je crkva
stoljeima sapinjala ljudski duh. Treba da je jo ;poznatije
da su je davno prije Voltera izrekli i esto ponavljali srednjo-
vjekovni herefioi i mnogi zbog toga izg,orjeLi na Iomaama.
Relli~jska naslaga njihova uenja davno se raspala. Ostalo je
ono to ljudima nije dalo da se uspavaju u srednjovjekovnom
mraku i to ih je neprestano podsticalo da ne zaborave na
svoja Iljudska prava. Stoga, kad govorimo o razvitku slobod-
Mg miljenja koje samo po sebiobtiljeava pUlt na lJiIniji BOSANSKI HERETICI
progresa, ne treba zaboraviti da su i srednjovjekovni heretici
u uslovima vsvoga vremena izgraivali SVO-JIU dlitonicu puta
Ik,a CIiljevima duhovnog napretka.

Pregled, Sarajevo 1962, br. 3, 141-153.

194
I

UVODNA OBJASNJENJA

od ~raja xn 'Stoljea - upravo od g. 1199. - u savre-


menim dokumentima, koji su nastajali na podruju zapadne i
istone hrianske crkve, dosljedno se govori o Bosni kao zem-
lji heretika. Od tada ipa sve do propasti srednjovjekovne bo-
sanske drave - dalIde kroz vie od 250 godina - neprestano
l1l'afiJazimo na tmgove hereti'kJog uenja tt djelovanja u ovo]
zemljii. Nalazimo dh '\l ,raznim crkvemm i drravnlilm aktJiima,
u antiihereti&im spisima, i\l obrednim tekstovima i zapisima
ii u drugim piSanim spormeinlicima JOInJOg vremena koji su nastald
lralZH:itim povodlima li na raznim stranama jedlI1log li. dmgog
eTkveoog podruja. Prema svjedoanstvima iz sriddine xm
vijeka, bosanski heretici imali su ve odavno svoga episkopa
,i !SVoju cnkvenuorg8!I1dzacij:u koja je - danes o tome vie
nema sumnje - iidenti!lna sa cl'Ikvom ibosanSlrom kJojl8 se
pod tlitm nazivom prvi !pUt spomlinje u jednoj d'OllllatOj poveTj'i,
izdatojok.og. 1325. U izvorima koji potiu friZ kruga zatPadne
illi istoI:ne crkve, pr.iJpadmCli crkve bosmSke nazi'Vaju se
patalrenima, m8llllihejima ili 'katha'l1ima, za11i:rn lbalbuJnlima,
lwdugerima m, prosto, bosanskim heretiidima. Samo u jed-
nom podatku koji se ,odnosi na ogranien prostor narzvand su
bogumilima; u jednom od rukopisa biografije despota Stevana
IJazaTeviaod KoIl9tantina Flilo.zom kae se, naime, za sta-
novndke bOS'a.n'S1lrOg gl'lada Srebren.iJce da su m [eresi bogo-
miUske. Sv.! ovi n~vi <>maI'Uju srednjOVj.etkOV1lle iheretike
na prostranom podruju 'ok! j'i.Wle FranC'UiSke do Male A7Jije,

197
koje je, i pored razlika u nebi1lnJim pojedlnostdma, ujedimja- AlIi., s druge strane, lU domaim spomencima mna lj takvih
valo zajedniko, dua'lJi.:st1iJlro uenje o ponijeklu svijeta podataka koji, alko se uzmu sami li. izoIovaJnO od svih kompo-
(kosmogomjl) koje se, kao nepomirljiva suprotlm:JL.9t, bitno nenata koje 'Su u spletu istorijskih uslova ualcale na fOlrtrnli-
razlikovalo od shvatanja li. uenja jedne 1 druge ortodoksne ranje mentaliteta srednjovjekovnih heretika, mogu da izazovu
crkve. sumnju lU iheretriki karakter crkve bosanske. Ovii podaci
pokazuju, naime, da u krugu crkve bosanske nije Ib'ila :is:klju-
No 'n!isu samo ovi nazivi davali peat heretinostd bosan- ena upotreba znaka kria, upotreba cMava, svetakih 'slika,
skom stanovndtvu i njegovoj crkvi. U mnogim li.zvorima relikvdja i drugih nekih spoljnih znakova hrianske pravo-
navedenog porijekla moemo nai dosta iZ'riOitih li. jasno vjernostie ikoje su i zapadni i ist:oni heretici naelno odbaci-
fovmulJisaJnJih podataka ikoji direktno ill indirektno svjedoe valli. i preziraLi. Oigledno je da su podaci ove vrste u protivu-
o zaista heretikom karakteru orkvebosanske, o njenom rjenosti sa onim latinskim izvorima u kojima se pripadnici
uenju d organizaciji i o njenim doktnmarnsn i org~aci crkve bosanske optuuju i osuuju meu ostalim i zato to
onim vezama sa drugim heretikim crkvama onoga vremena preziru materijalne crkve, slike, iJkone i, osobito sveti kri.
Ovakvi podaci sadrano. su, prije svega, u aktu odnioanja Ovakve protivurjenosti i nepodudarnosti u izvorima dale su
iz g. 1203, a zatim li 'll izvjetajima koje SIU iz Bosne slahi u povoda da se ispitivanje problema crkve bosanske ve od sa-
Rim papin! izaslaniei (legati), dnkvizitlori i starjeine f,ra.njeva- rnog poetka kretalo u razliitim pravcima i dovodilo do sup-
ca; u popisima z a b l u d a bosanskih heretika koji su rnkvi- rotnih zakljuaka o njenom karakteru, uenju i organizaciji.
zitorima slu2Ji:li kao 'Podsjetnik u pobijanju njihova uenja; Nauna polemika, Ikoja se protegla do nailh dana, u sut:ilIli
urazndm anJbi:heretikim spisima; u anatemama koj,e je srpska se svela na pitanje: je li crkva bosanska bila heretika ili pra-
pravoslavna crkva izricala protiv heretika bosanskdh i hum- vovjerna? Za prvu pretpostavku bilo je potrebno dokazati
Skih. Podaci ovih Ii.zvoratolJiJko su jasni li. meusobno toliko vjerodostojnost antiheretikih dokumenata o crkvi bosanskoj
podudarni da ne 'OStavljaju nikakvu sumnju u to dia je i njenim vjemicima ti, zatim, u domaim ,izvorima pronai
srednjovjekovna crkva bosanska bila zaista heretika i, kako elemente njene heretdnostd i objasniti one koji su u suprot-
po svom dualistikom uenju, tako j po organizaciji, srodna nosti sa heretikim uenjem. Za drugu pretpostavku nametala
sa srednjovjekovnim ih!=!Te1l1kimc'I1lwama patarena, lka1Jhara se potreba da se dokae tendencloenost, prema tome i nepo-
i alblgenza na zapadu, maniheja, .pavlikijana i bogumila na uzdanostantihere1Jilkih izvonnih tekstova te da se na rnate-
IiJStoku. Smoga i jeste dosljedno napadana li. od listone .i, cijiaJlu Ilmj,i daju domai bosa1I1ski izvori ~radi SliJka ove
osobito, od zapadne crkve, koja se nije ograniavala samo crkve.
na teoretske oS1JJde li proIkIlinjanja illego ju je i gonila sred- Osnovno djelo o crkvi bosansko] i njenim vjernicima
stvima inkvizicije i ugarske vojne sile kad god su joj to koje do danas nJije prevazieno predstavlja opsena rasprava
doputale darte 'Okolnosti. F1ranje Rakog, objavljena 1869-1870. pod naslovom Bogo-
DO'ffiJai,iriJ.S!ki spomenici, nastali na 'tlu Bosne !illi u miLi i patarenie. U ovom svom radu Ralki. je !pr:ihvatio
krugu same orkve bosanske, mnogo su oskudndj] podaesma latinske Ii.~vore kao vjerodostojne, te je i svjedoanstva doma-
o sadraju njenog vjerskog uenja i o njenoj unntoanjo] ih spomenika nastojao da uskladi s tim izV'O'I1ima. On je
cmgaDtizaCliji. Podaci domaih spomentka govore, istlma, o doao do sligurnog zakljuka da je crkva bosanska 'billa
starjeinskom redu crkve bosanske koji se u hijetJ:1alI'lMjsikim heretika crkva, da je po svojoj dogmatskoj sadrini, obreddma
stepenima podudara sa starjeinskim redomzapadnih here- i hijerarhiji dualistika te je, po tome, spadala u neomani-
tikih crkava; o njenim pravim vjernicima koji se, kao iu hejske heretika crkve, da je po orgarnd21aciji i uenju srodna
zapadnim heretikim crkvama, naztvaju krstjantma (ohrd- sa heretikim crtkvama na zapadu, patarenskom d ikatharskom,
s1li.'aa'lIi.); o podjeli vjernika Ina savrene lilJi prave IkJrstjarne da je, tavie, jedno vrijeme igrala i znaajnu ulogu crkvenog
koji grjeha ne ljube i obine vjernike ili mrsne ljude, autoeiteta meu zapadnim hereticima. Prema Rakom, neo-
to takoe odgovara slinoj podjeltikodzaipadnli.ih heretika. manihejsko bogumilsko uenje kretalo se prirodnim putem

198 199
iz Iistonlih krajeva Ballkaina (Bugarska, Ma'kedonija, Vizantija) zemljama odbacio ikJa,O nevjerodostojne i llli7m.e. TvrtliIo je da
u srednji Balkan (Srbija) i odavde u Bosnu. Iz .ilSItili izvora je sve 000 to se u latinskim dokumentima kazuje o bosan-
jproliri!o se heretlilkli pokret, moda drugim putem, na zapad, skim hereticima prosta izmiljotina papske kancelarije; da
u Italiju i junu FrtarI1lCUsku.Na irokom prostoru od jiU7me su podaci u izvonma iz kruga srpske pravoslavne crkve,
Francuske do Carigrada dualistiko manhejstvo bilo je OO u !kojima su sadrana proldetsnva bosanskih i humanih here-
sredine XIII stoljea organizovano u esnaest herebiJkih tJilka, prosta kaluerskia mistifikacija; da svjeoanstva 19t1"k.ih
crkava, meu kojima se nalazila !i. cll'kVJabooanJslka. Ralki, an1lilheretiilrih spisa nemaju vrijednosti. [er 'su podaci o
!Iroj.i je na pitanje crkve bosanske gledao u irem dkvi11U hereticima u njili unoeo samo zato da bi se uveliao ivot
heretikih pokreta u tadanjem SVi.ijetu, dao je, dakle, jedinu ;pojedinih careva i episkopa i da bi se istakle njlibove 7J3!slu.ge
rzaO!kl11Uenu 'Sliku povezane argamJi.z,acije b.eretiJlk.ih crfkava u u brizi i borbi za istotu vjere. Iz domaih izvora, IlIastailiiih
kojoj je i crkva bosanska oola jedan lan. Ovo jedinstvo na podruju na ko,jem je djelloval'a crkva bosanska, Gluac
vie se dzraavalo II jednakom stavu heretika prema zvani Je izvadio one podatke koji, uzeti sami za sebe, govore protiv
nim crkvama, rimske] i carigradskoj, a manje u dogmattslkoj, pretpostavke o dualiiS1JiJkoj herezi u BQISlni. Na njama su
doktrdnarno] strani gdje je meu njdma bilo zna1:JnJiJh mesla- zasnivane i ram.ije teorije o pr!avO'Slliaivlju crkve bosanske sa
ganja, Ikakva su, na pnirnjer, postojala i'ZIlle:u strogih i veim ili manjim uticajem bogumilskih heretika ili sa para-
umjerenih dau1lislta. One elemente u domaim spomenicima le1Jnim :postojanjem manjeg broj'a heretika uz pravoslavnu
koji ukazuju na hrdansku ortodoksiju crkve bosanske, crkvu, Gluac dh uzima kao tkonauri dokaz o llisk'ljuivom
Raki OIbjanj'ava time ilo je ta crkva prolazla kroz postepenu pravoslavlju crkve bosanske !i o potpunom odsustvu here-
evoluciju, prilagoavala se ortodoksnim crkvama koje su lti'llcih elemenata u njoj ili pored nje. Ali, lU oIbjartjaV'anju
je okruivale i ublaavala u praksi svoju prvobitnu dualls- svoga Shvatanja V1iJe se sliUio prostim tvrdnjama i jedno-
tilku dolktriJnlu. stranom interpretacijom podataka nego naunom analizom
i svestranim uporeivanjem svih izvora i izvornih podataka
Spomenuli smo dia u domaim Izvomima ima podataka
koja ISe odnose ll1Ia dati 'problem. U 'log,jinom nliJzu njegova
koji sadre neke clemente pravovjemosti 'crkve bosanske
dokazivanja ostalo je diosta 's1Ja'bih mjesta, dosta loginih
i kJo1ci. u tom pogledu stoje u supmtnostd sa optuoama za-
skokova, uprotenihanailogija, povrnog zatkljJUivanja a pre-
padne i dstone crkve protiv bosanskih hereti!ka. Od Uh
utnog prelaenja prellro ia'ljenlioa Illa koje je kniiti~om '0010
podataka polazihi su onli. aUJtoiri ko'jli su, suprotno Rakom,
upozoren. ovi i drugi nedostaci u Gluevo] dokaznoj grai
zastupali stanovite da crkvabosaIllska nije !biLa here1liJk1a
nikako ne doputaju da se iz nje izvedu onako kategorini
nego pravovjenna. No u pokuajima defiJnJisanja njene
zt1lkJlj:UJci ka,ma ih je 0J1 izvodio.
pravovjernostd miljemja i sthvatanj'a su se rmJHazila i svoje
predstavniIke dovela do l"azliitih zakljuaka i koncepcija. J. Sida:k, u svojim ranijim lJ'adoV'im'a, taik.oe je zastupao
Za dalje .ispitivanje ovog problema imam su veeg znaaja mii1j eIlijle da oosanska crkva mije bila heretika nego pravo-
radovi V. Gluca i' J. idaka, objavljeni izmeu 1924. i 1953. vjerna. Ali u odreivanju mjene pravovjemostii on seraz.i1azio
U njima se najjasnije ocrtavaju dvije razliite koncepcije o sa Glucem utolikotIO je smatrao da crkva bosanska mje
pravovjernosti crkve bosanske. bila pravoslavna nego samostalna hrianSlkia crkva koja nije
Gluac je svoja ispitJi:vam.ja usmjero na to da dokae billa ni u emu manje ,praVJOvje'ma odzap3!'dnei1i liistone
da je srednjovjekovna crkva bosanska bila pravoslavna crkve koje su je 11IalPadaQe kao heretiku. RrlirnIska mrija
crkva koja se ni po uenju l1Ii po obredima ni po U!IllurtJralnjoj tretirala je crfkvu bosansku kao hereti''kuza<to to je ona
organdzaciji nije razlikovala od srpske ili ma koje droge odIOOjala da pri.7lIla papu kao SVIOlg whOlVl1'Og starjeinu li
pravoslavne crkve onog vremena. Da bi svoju postavku uporno se otimala da se podvrgne pod starJeinstvo Rima.
mogao odrati, 0Il1 je sve izvore ~ojigovore o heretinostd Dok je GJU!ac pravoslavne izvore 'koji govore o bosanskdrn
crkve bosanske i, uopte, o heretikim pokretima u balkanskim hereticima [ednostavno proglasio kaluerskom miJStli:fiikaci-

200 201
[om, Sidalk im Ille porie vjerodostojnost nego iz nj:ih izV10di dubro~aikJiJh vijea kao i u drugim laJktima svjetovne ,i crkvene
(Zakljuak da je i srpska pravoslavna crkva jednako kao ti provenijencije. Nemogue je pretpostaviti da su svi OVI
nimska u vjernioima crkve bosanske gledala heretiike diako podaci, koli se kroz dugi period od 250 godina na raznim
za to nije imala opravdanja. Iz izvora poteklih iz kruga pravo- stranama od Budima do Dubrovnika, Splita i Torima nepre-
slavne crkve koji sadre prokletstva bosanskih heretjka ion stano ponavljaju i saglasno svjedoe o heretinosti srednjo-
drzvodJi zakljuak o puno] 'samostalnosti crkve bosanske !prema vjekovne Bosne, proizdli iz jednog jedinstvenog propagandnog
pravoslavlju kao i prema katolicizmu. Sto se tie Iatdnskih plana. Uostalom, sve kad bi pretpostavili da su svi ovi podaci
amltihell"eti!kih 'spisa ona, ukoliko se odnose na BOSIl1U, nemaju latinskih izvora samo odraz [edenstveno smiljene, jedin-
dokazne vrijednOSIti. Sastavljeni su sa odreenomtendencijom stveno i dosljedno sprovoene propagande li da ISU insp,i:riSlaIllIi
da se bosanski IkrstjanJi prikau kao heretici pod. svaku jednim jedinim motivom, ostaje jo uvijeik neobjanjeno
cijenu 'Ile na osnovu nekog njihovog konkretnog' uenja nego zato je srpska pravoslavna crkva vosuivala i proklmjala
prema unaprijed sastavljenim formularima, popisima zabluda izniito bosanske i humske heretdke. Motivi iz ko'jiih bi mogle
i optim formulama odricanja, jednakim uglavnom z;a sve dia nastamu lane optube Rima protiv Bosne ne mogu se
heretike sekte. U svojoj koncepciji SdJdak je polazio lod uzeti i kao motivi 'istone, posebno srpske pravoslavne crkve,
toga da je crkva bosanska od ranih vremena do tridesetih Ako je crkva bosanska bila pravovjerna iUi, Ikako je tvrdio
godina XIII stoljea teritonijalno pripadala podJI1Uju ~padne Gluac, pravoslavna, 'onda bi bilo prirodno 'oekivati da joj,
crkve, ali je zadrala 'Slovensko bogosluje i po obredima u njenom otporu prema Rimu, srpska pravoslavna erikva
se pribliavala istonoj crkvi. Kad su g. 1232. iz Rima predu- ;prui barem moralnu ako ne i matenijalnm podrku. Ali
zete odlunije mjere (Za undfi:kaciju crkve i za sprovoenje nigdje u fzvortma nema ndkakvog traga o saradnji 'Ove vrste.
jeddJnlStvenog laiooskog obredavbosanska eekva nije se poko- Naprotiv, dobro je poenato da je srpski kralj Stevan Dragu-
rtla tim mjerama, otpala je oo Rima i ofonnilia se kao tin, kao gospodar [ednog dijela bosanske teritOlIuje, saraivao
samostalna hrianska crkva i takvom ostala kroz itavo s Rimom na iskorjenjenju heretika opaine Illa ovom pod-
trajanje srednjovjekovne bosanske drave. ruju i xa to dobio priznanje ti pohvalu od srpskJog8ll1hiepiS'-

Ovo objanjenje moglo bi ISe uzeti tk'a'Ol'!w;l,og zato je kopa DaJIlIi1a, svoga biografa.
II"ilmSka kurija optuivala Bo!SIl!U kao zemlju heretika i zato Potrebno je bile tlJkJratko izloiti navedena ShVlatanjla ~b()lg
je na nju upuivala krstake vojske: Rimu Se moglo radim toga to su ona u stvari izazvala potrebu da se ponovo uzmu
o tome da zemlju kojia je od njega otpala d crkvu koja ju u razmatranje argumenti na kojima je zasnovana !koncepcija
je u tom otpadnitvu podravala pokori pod svaku cijenu o heretdnostd crkve bosanske kako ju je izloio Ralki. Rezul-
i da, u tom cilju,iQ:misli bosanske heretika kao podesan motiv tati nOViijd;h ispitivanja dali su jasniju sH!ku 10 ovom 'Problemu
za polkretanje krstakih ratova protiv Bosne. Objanienje je i otklonili neto od protivurjenosti izmeu latinskih izvora
logino, 'ali nije u tolikoj mjeni j konkretno dokumentovano lidnmaih spomenika.
da bi :se moglo uzeti kao dokaz o tendeneioenosbi, prema
od g. 1947. oibj1avio je A. Solovjev vise kraih sastava
tome ti bezveijednostd svih onih dokumenata kioji govore o o pttanju crkve bosanske i glavne rezultate 'sikJu.pLo u 'raspra-
postojanju heretika u Bosni. JeIl", bosanski !heretici Ille spa- vama Vjereko uenje bosanske cnkve (1948) ti Svedo-
mimju :se 'Samo u :aiktima rimske kurije niti samo lU spisima anstva pravoslavnih izvora o bogomdlstvu na Balkanu
koji su od kurije ibilidrirektno tinslpiJri:sani. Prva vijest o poj'aVli (] (153). Osobitu je panju posvetio domaim izvordma, naroito
herebikog uenja u Bosni nije potekla iz Rima nego Old onim iz oblasti crkvene knjievnosti uzimajui u obzir teks-
duklja>nSik,otg :kneza Vukana, ,stalrijegsi.na Stevana Nemanje; tove za koje je nesumnjivo utvreno da su bosanskog
zatim, na podatke o bosanskim hereticima nailazimo u raznim rzorijekla, U njima [e naao elemenata :koji se podudaraju
izvj'etaj'ima, u spisima pisanim na raznim stranama i, s uenjem koje 18lbi.!Ilski 'antiheretik:i spisi pripisuju bosanskim
osobito i ne ,I'Iijetko, u odlukama, pismima i uputstvdma krstjanima, a isto tako sa uenjem i obredima drualisroiOki.lh

202 203
heretika raznih neomanihejskih sekta, osobito bogumila na u red .savriendh ntisu morah pridravati Uh propisa). Poda-
Balkanu i kathara na zapadu. AnaJ..izom :izV(>lra sa poidJl1uja cima koje je iznJi<o u ovoj rsspravt utvreno je Slada <da je,
istone crkve o hereticima na Balkanu Solovjev je utvrdio ItO se zalkletve tie, slino bilo i kod lanova ibosanske crtkve.
lnddihovu vjerodos:tojnost, a time, ,indirektno, barem ;relativm:u U '1"asvjetljavanju problema crkve bosanske znaaien
pouzdenost iatinskili an1ri:hererf:ilik~h spisa. Iz'1"lZu1tata sV'Olj.iih !doprinos predsllav1ja k!I1jtitga D. Kirui:valda Vje~j!Illo~t
ispdtivanja on je <i1zveo zakljuak da je bosanska crkva bila latJrnsllcih iZVlOiI'a o bos8lI1Skim tkJ:lStj8lI11ma (1949. Kndvald Je
od kraja XII do XV V1ijeka zaiJsta heretika lito !boigomiiLska poao old stanovita. da u ocje~~liv~1U an~er~~~. spisa
i d!a su ug1Javnom toIIneoptuibe Troje S1U iznIOIS1ili probiv nje i u ispitivanju njihove upotrebljivosti kao lst~rlJ~klh lZVO:~
srpsld arhi'epLs!kopli i crkveni sabori, rtmske 'Pape li frtaJnjeVlaki treba pristupd.ti 'anaItim svak!og pojedinog od njih l us~oV1ti
redovnici li. da te optubeodgovaeaju pravom IStainju stvari. ta se iz '!ljih moe uzeti kao vjerodostojan poIdata:k il ta. se
U:tvrdvaJnjlU heretli.&og ikarakteira crkve bosanske dopri- odiniosi. na k101I1lkretlI1e pri1li.ke u BOlSIIlIi.. on je ovakvu analizu
mo je li Mihailo DinIii svojom raspravom J edan prilog za .izvrilO li, IUporeujui latinske ,izVOIre 'koji se odnose lI1Ia~
istoriju patarena u Bosni (1948). on je podvukao dva mo- sa sl!inJim izvorima o zspadnirn hereticima, d0i8IO do zaik!J,lukla
menta, metodoloki vana za ispitivanje problema crkve da crkva bosanska predstavlja jakuorga'!l~aci:ju neomsnd-
bosanske. Prvo, naglasio je da je nauno cjelishodno da se hejske sljedbe, u bitnosti jednake onoj koju su n.a zapadu
prdstutpli. ralavandu pojediniIh 'PitaJnja li da se na taj naim. .zvali katarima ili pataJreIllima. Pvi pvoS1UivalIl.JiU vjero-
doe do vrlih oslonaca 'Illa 'OOInOVU kojih bi se mogli liJzvoditi
dostojnosti antiiheretikli.h spisa treba U1Zebi lU dbz:iir :i to, da
opti ~akljlUci li, drugo, ukazao je na potrelbu Ida se teme- oni n:iJSU sastavljeni na osnovu nelke ,ilZm~Ijene hereze nego
ljl1bije ispita odnos izmeu predstavnika crkve bosanske i na OSIlIOVU izvjetaja koje su u Rim 'slBili m!isiOlI1ari li tin.kvi.zi-
nj enih prista'1!ica ,skren'Uvi Ipri tome Ipaenj:u Illa taj odnos tOIri. kJoji su djelovali u Bosni li dmaH ptrlil1ike da ma SlaJm~
kod francusklli kiatha:ra, gdje je II1jihoVla crkva bilLa wIo bosanskom tlu, na podruju sarme crkve iboSlaJnSk'e, 'Upoznaju
\popustljiva prema svojim pri:stal:ilcama i Igdje su uvari prave njeno uenje.
doktrine bili u stvari samo lanovi hijerarhije. Upozorenje na Iz ovog to je izlOienlO vidi se da je u pOlSljednje v:rijeme
ovu injenicu je tim vie korisno to se u polemici o pro- ostvaren znatan napredak u dokazivsnfu heretdiI1lOstIi. crkve
blemu cr!kve bosanske preko OVQlg momenta UltJke prelazile bosanske. U dokaznu grau ugraeni su novi 'PodaJCi iz~o
te S1U se tako ~ljn:i ZII1akOv!i iht'li.~aJIlJske pravovjemosti, maih 'Srpomenik'a i nov reZiUl~'bi iispitiva?,j.a st~, '~l~
saJdr8!I1li. u domaim spomenicima, mogla da i,mOSle kao ISilgumi latin:sldh izvora. A ako u domaim spomemcema 1. ama S'pO'IJna:h
dokaz da je crkva bosanska bdla li.sta old sVialke here1Jiillre znakova :~oji nisu u skladu sa heretikim lUenjem, objanjenje
primjese. U razjanjavanju jednog od 'Pojedinanih pitanja te pojave treba traiti u samoj ivotnoj praksi srednj.o-
Dini je uspio da dokae da je jedno 'old tvrenja ,att1JtiJhetre- vjelrovnih heretika koja nije mogla biti.. strana 'Illi !b.o~lm
tikih spisa o bosanskim krstjanima, naime da oni odbacuju su lU heretikim crkvama srednjeg VI1Jeka vladahi 1iZme~u
zakletvu, zansta is1JinJito. On je iznio lIleJkoli:ko vremenski hereticima, I D1ni: i KJniv.aI1d istakJ.i su da lU Irazma'1lraJnJ~
'OIdv:ojeni:h podataka, koji se odnose na sluajeve Jl1azUi.te IOVIOg proiblematreba uzeti uobe.ir i na~Iilte ~~d:n~e kOJ,l
prirode iz kojih se vidi da su Dubrovani, kad god je trebalo, pravih predstavnika heretikih crkava, to Jest njihovih sa-
od bosanskih patarena, to jest OO predstavnika crkvebosan- VI'enih lanova i mase oibilI1.i1h priJsta~d.ca ili vje<rnli.lm. Samo
ske, dosljedno traili. ne zakletvu llle,go 'P()Isebno 'OIbeainje su prvi biti oIbavezni dase -strogo 'Pri'dra~aj~ pro~a 5VOlg~
prema llljihovu ol1Jiiiaju ~ojli je Du!brova:nJilma lbio dobro vjersiko,g uenja, dok su ostali s tim uenJem.billi ~ezam
pmmat. Dini je ovdje skrenuo pa'nju na ilIljenliou da SIU vrlo labavim veooma i teJk iSU postepeno uvoetIl:l u njegovu
fralIlcuSki tka1Jhari priJliikom stupanj,a ured savr'enrlIh davaH pravu sadriinIU. Kao van:IU injenicu u .ovom p~~jlU Ria'ki
ovakva oib8II1j'a (a ne zakletvu) da e .se strogo pridravati je IlJaveo jedno svjedlQl!llI1Stvo iz sredine XIII V!lJJeka prema
propisa svoga vjerskog uenja (to znai da se prije stupanja !koj>em svih resnaest iherebtkih crtkava zajedno :nisu maJe

204 205
vie od 4000 pravih d.1isavrentih lanova i da je oo toga Rezultati novijih ispliJtivanja utvrdili su. nesumnjivo one
na sve 'etirti crkve ma Balkanu (ukljuuju; ltu i cIlkV'u argumente koji dokazuju da je srednjovjekovna crkva bosan-
Sklavonije koja je identina sa crkvom bosanskom) otpadalo ska zaista MLa heretika crkva, da je dspovijedala dualdstiko
blizu 500 takvih lanova, Crkva bosanska imala je, dakle, neomandhejsko uenje, da je po svom porljeklu ii. slovenskom
mali broj savrenih lanova, 'a ma'SIU njlIliiih vjemi!ka, kao obredu bogumilska i da je idejno bila povezana sa zapadnim
i udrugdm heretikim crkvama, sainjavah su ob.iJIlli sljed- heretikim crkvama OIOog vremena. Polazei old ove utvrene
injenice, potrebno je da crkvu bosansku kao dstcmijsku pojavu
bendei koi ndsu bili obavezni da se strogo rpr~dravaju propisa
.svoje vjere, a naroito ne u pogledu spo,ljlOiJhznalmV1a.' Savre- sagledamo u istorijskim uslovima u kojima je nastala li trajala.
mena svjedoanstva dz kruga istone crkve saglasno dstiu
znaajnu injenicu da su heretici, posebno bogumili, u vjer-
skoj propaganrlJi.biLi toliko oprezni ela su svoje uenje, nami-
[enjeno novim vjernicima, sasvim usklaivali sa ortodoksnim
dogmama i moralnim shvatanjama zvanine crkve; ili su tako
daleko da su iz straha pred ljudima pohaali c:nkve i cjelliva1i
kl'st i 'i'kOlOe, da su uzimali uea u obredima zvanine crkve,
da su se znald prieivati, krtavati, podizati crkve, sLikatli
dkone i izradvatl krstove. Zna se, s druge strane, da 'su fran-
cuski heretiki kathari posjeivald crkve, prisustvova'li misi
li naoko se drali kao katolici kad suto prilikezahtijeV'ale.
I kad se sve ovo ima u vidu, moe se, s pravom, postaviti
pitanje da li izvjesni ZiI1iaIk:ovi u bosanskim spomenseima
zaista pobijaju pretpostavku o heretinosti crkve bosanske
dH, :naprotiv, potvruju jednu od bitnih crta heretdke poseb-
no bogurnblske praJkse, to jest krajnju prilagodljivost prdldkama
li. uslovima opstanka. Moglo bi se, istina, na ovo pnirnijetdti
ida u BOSlOi nisu postojali razlom za ovakvo pretvaranje i
pnikrivanje svoje vjere poto je crkva bosanska bila dravna
crkva pa stoga i njeni vjernici nisu morali iz straha da taje
svoje vjerovanje i da ga maskiraju spoljnem mJafkovima
hnianske pravovjernosti. Istdna je da je cI1kV1a bosanska
bila usko povezana sa dravom, ald je veliko pitanje Ikoliko je
bosanska drava bila mona i koliko je bila u stanju da svoju
crkvu i njene vjernike stvarno zatiti od estih pohoda ugar-
ske krstake vojske i od pritiska rimske inkvizicije koja je u
Bosni djelovala pod zatitom ugarske drave; i 'mliko SIU
bosanska vlastela bila voljna da u svakoj prilici brane svoju
crkvu i svoja vjerska ubjeenja i Zlato stave Illa kockusvoie
.b1i'emtel'ese, a koliko su, s druge strane, vjerndci crkve
bosanske voljell da se sarruzatduju oznakama pravoviernih
hriana i simuliranjem pravovjemosti koje im je moglo PtreIi.
i u naviku bez tete po vjeru koju su u sebi illJOsilli.

207
206
II vjerovanje ubo'1ji ivot koji posHje smrti oekuje sve one
kodi strpljivo i posluno nose jaram tekog ivota i nepravde
PORIJEKLO HERETICKOG UCENJA klasnog drutva. Blago gladnima i ednima pravde jer e
se nasititi; blago onima koj,i su progonjend pravde radi jer
je njihovo carstvo nebesko, - ovakvdm i slinim .izrekama,
uzetim iz evanelja i drugih dzvora hrdanstva, crkva je,
onda kao i danas, stlavala nezadovoljstvo potlaenih i uspav-
lj'ivala volju za borbu d revolucionarnu alotivnost. Razumljivo
je stoga to je rimska imperija, ve rastoena tekom unu-
tranjom krizom, pruila hrianske] crkvi snanu podrku
u vrenju njenih duhovnih i crkvenopolrtikih funkcija. A
crkva, vrsto oslonjena na dravnu vlast i povezana s njome
istovjetnim lffiaterijaiLnim i politikim interesima, poela je
uskoro sa gonjenjem onih koji su [avno izraaVia1ddirukija
KritiIka hri.lanske crkve pojavljUje se, moglo ibi se lrei, vjerska mdljenja,suprotna shvatanjima vrhovne crkvene
onog momenta kad je ona, lrnajem IV stoljea, postala zva- vlasti. Prvi, u izvordma posvjedoend, sluaj pogubljenja here-
minom crkvom rimske drave i Ikad se, izgraujlUii svoju t1ika zabiljeen je u godiini 385. Otada su se Ille samo mnoile
crkvenu vlaJst i hijerarhijU, ibHa ve enaeno udailjiila od prvo- osude i smrtne kazne protiv heretika, nego su ovakvi postupci
ibitne o11ganWacije TalIllib hrial!lsk!ih oip'ilna. Oslanjajui se protiv vjerskih shvatanja koja je crkva oglasila kao krivo-
'na dravnu vlast, crkva je sebi IPrls~ojila pravo da lauJto.mta- Ivje~stvo, nalazila opravdanje i u teoretskim raspravama
tivna ltumali izVlOre hranstva i da svoje tumaenje snagom najviih predstavnika hrianske crkve.
,whovnogautordrteta namee vjernicima. Prvolbirtne ihrdanske
zajednice, !roje BU svoje vjemi1ke nekada omplj1a1e Illa 'OISnoVli Sto se hnianska crkva vie utvrivala u poloaju
bratske solidarnosti i uzajamnog pomaganja, ustupale su dravne crkve,to su joj se vie otvarale mogunosti da se
bogati i k:oris:ti materdjalndm dobrima koja joj je obezbieivala
mjesto sve mo6ni.joj or'kvenoa organdizacijd ikoa'a je vjernike
drava, to se temeljitije njena visoka hijerarhija po nainu
pretvarala u podanike i vie ih vezala propisima, obavezama ivota udalj avala od skromndh ranohrianskih obiaja. Visoki
,i sredstvima vlasti nego osjeanjima bratske uzaj'atmnJOS1li.
crkveni poloaji nisu samo davali autoritet u pitanjdma vjere
PrvOlbitnJa dobrovolinost pretvarala se postepeno u dUinost. i morala nego su donosila ti obilne izvore bogatstva i obezbje-
Mjesto raJniijtih priloga za Izdravsnje ISiimmaIllih lanova ivali udoban i raskoan ivot kao i ugled i utica] II drutvu.
hrianskih opina zavodila se sada crkvena desetina, stalan Kako u oblasti ivota u klasnom drutvu uopte, tako su se i
!POl'ez kojd su morali p1aaJti svi hrdafi li kojd je postao -~ oblasti crkveno-vjerskog ivota posebno, stvarale suprot-
prvom osnovom bogaenja crkve i njenog postepenog pret- nosti i produbljivao jaz izmeu vrhova hijerarhije s jedne
varanja u ekolIl'OllllJS'kd i poldti'kli monu organi'zaciju. Saradnja strane i mase obinih vjernika, II koje se dobrim dijelom
isa dravom davala je vr:hoVlI1loj crkvenoj vlasti potrebna moe svrstati i svetenstvo najnieg hijerarhijsk10g 'reda, s
maiterijalnasredSltva prinude da bi pomou njili sViOIje vjemike druge strane. U sistemu d organizaciid crkve stvarale su se
postepeno dovela u pcioa] poslundh podanika, optereendh Illa materijalnoj osnovi suprotnosti koje se nisu mogle ni
materijalnim i duhoVll!iim dunostima i obavezama, la liemh objasniti ni 'pravdati nikakvim izrekama evanelja i drugih
prava da svoje hrdansko vjerovanje izJraavaju prema svojilffi izvora hrianskog uenja; one su se, naprotdv, kao konkretna
vlastitim moralnim OIsjeanjima. UsaraJdnjli sa drlaV10m crkva stvarnost skladno uklapala u dokaznu grau dualistikih
se pokazala vrlo pode&nJim sredstvom da se ibuntovniJlkJa ras- heretika kada su crkvu kao i itav materijalni svijet pred-
lPol>ooenja potlaenfh kli8lSa rimske 9.mpenije kanamiraju u stavljali kao djelo zlog tvorca ili sotone.
14 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
208 209
U prvim stoljema h:l1ial!lstva jo ruje 'biJa u pumj pojam bogoovjeka, koji je dogmom ooakOlIllilJ:a zVaJninacrkva.
mjeri uspostavljena centralizovana organizacija crkve. U veli- I ova raciona1isJliika crta, pored dnu'gilh faJk1Jol"a, moe da
kim gradovima nimske imperije, u Rimu, Carigradu, Aleksan- doprinese obj'a1nje'Ilju zato SlU itavi va~v~nsiki. germanski
dr~j!i i Antiohiji lIlallazila su se sjedita glavndh episkopija naroda primilii hrianstvo u~rijanlSkom 'obliku I zato su ga
(dtijeceza) i,ja se crkvena ju:rlisidikcija protezala na pl1os1lralIla lU ovom obliku stoljeima zadrali Goti i Langobardi doazei
podruja i obuhvatala itave 'PI1Owncije. RiiVlailstvo iiJzmeU time u nepomirljiv sukob sa uenjem rimske crkve. Arijanstvo
episkopa ovih ddjeceza, osobito dzmeu Rilm:a li Carigrada, je, uopte, ostavilo dubok trag u hrianstvu ranih stoljea
esto je dolazilo do izraaja na optim (ekumenskim) konci- srednjeg vijeka te se ponekad njegovim imenom oznaavalo
lima prilikom razmatranja i raspravljanja teoretskih pitanja heretiko uenje uopte.
iz oblasti hrianskog vjerskog uenja. Nejasne, esto i pro-
tivurjene formulacije u t~stovima NOVlOig zavjeta li crkvenih
Iako ~1.\ raspravljanjia ovihaps1Jraktnih tM~o!k!ih pitmja
otaca ostavljale su svakojake mogu'nostiza irarzldli1Ja, pa i bila sasvim daleko od stvarnog ivota i interesa masa hiri-
anskih vjernika, ipak su ona doprinosila da se oslabi veza
suprotna tumaenja i shva1tanja o raznim p!itanjliima ]z Oiblasti
izmeu vjerenika Lzvanine crkve, da se uzdrma vjera u
hrrl.aIIlS'ke mitologije: Je Li ~nistt Jmao lbOOaII1JSku i ovjeju
narav, lili pak samo ovjeju, kakio je uio :a[LeksandrijSJki autoritet crkve do da se time poravna put duallilsll~ktim here-
'tikim pokretima koji se nisu uputali u PVaiZIl teoloke
presbater Adje, ,ni samo boansku, kako su IUillJi. monOlfizi1Ji;
dtsputaclje nego su preli na stvamu kI'litlilm ikolllkretlne crlkve;
predstavljaju li dvdje ~riJstove naravi nerazdvojivo jediitnJstvo,
li ne samo na krttiku njeno1g vjerovanja nego i njene organl-
ili su 'oo meusobno odvojene naravi, boanslca i ,ovjej:a,
a:ooije, pa i same ustanove crkve kao 'autOO1itaJtiVlIle politike
IkaJko je uila anmiohijska kola, ije je shvatanje OId1U1no
sile koja svoju volju i miljenje namee vjernicima i od
zastupao i carigradski episkop Nestorije, dok nije ibio OIS1Uen
njih zahtijeva bezuslovnu poslunost, Dua11srtliki here1JiJi1ti
kao heretik (431). Konani dShod ovakvih i sUIIlm, esto
pokreti nsu se ograniavali na zatvoreno podnuje !intimnog
unih i dugotraJjcruiih rasprava eavisio je lU kirajlIlijoj lilIliji
vjerovanja nego su prelazili na aktdvrni iool'lbenu propa-
od stava nosioca univerzalne dravne vlasti koja .se old KOIIl- gandu i na osnivanje vrlSl1J~h vjerskih zajednica Ikoje su
stantina Velikog sve vre ustaljivala na istoku, u Carigradu, uspijevale da svojim djelovanjem zahvate iroke prostore na
da poslije diobe drave (395) i, konano, poslIije propasti podruju kako carigradske (istone), tako i rimske (zapadne)
zarpad!norimskogca1rstva (476) potpuno pree u ruke dstono crkvenopolitdke sfere.
rimskih imperatora. Raspravljanje se zavravalo autoritativ-
nom formulacijom zvaninog miljenja koje je onda dobivalo Dok SIU gorespomenute hereeike sekte proi!ZlazUe iz
karaJkter pravovjerja (ortodoksije) i isto tako autoritatdvnoen neslaganja u miljenjiima o isto ,teo1o~iIm pitanjima, dua-
listiko shvatanje o porijek~'u svijeta (koomog1Oltl!i.jli) polIliklo
osudom suprotnih shvatanja koja su oglaavana kao krivo-
vjerna ili heretika; ona su, iako bezobzirno proganjana, na- je dz konkretne drutvene stvamosti Ikoja se u mnogiimsvojlrn
manifestacijama pokazivala u dvojakom, dualnom vidu, to
stavila da ive u brojnim heretikim sektama koje su, prikri-
jest u vidu otrih prottvurjenostd s kuj:ima se ovjek nepre-
vajutsvoje vjerowanje, esto :u~ijevaJ.e 'Ille samo da ISe odre
stano susretao II svakidanjem ivotu, 'a \koje, u tadanjim
nego i da znatno proire broj vjernika i podruje uticaja. He- uslovima, nije rnogao niz:n'ao objasntd dirukije nego kao
retike sekte privlaile su pristalice primjerom skromnog i-
izraz iskonskth, nespojivih suprotnost! izmeu dobra li zla.
vota, gotovou svojih vjernika da 'se rtvuju za svoja vjerska Dvojakost svijeta i suprotnosti Ikoje vladaju u njemJU poka-
ubjeenja, ali i dzvjesnlim :I'iaciOlIlalli.sti~k.im elementima svoga 21iv:ale su ise na svakom koraku: u odnosu iimneu klasne
uenja \kojdo se kod ;njiIh naziru i pored sve mistike vjerskog drave i njenih bespravnih podanika: izmeu nolbovltasnika
zanosa, Arrl.jevo uenje, na prlrnjer, ~oje je negralo ibOlaiIl!Sku i njihovih robova: izmeu bogatstva li bijede; izmeu hri'aI!l
narav Kristovu, bilo je blie zdravom razumu ti. oibilnom, skog ueni-a do ivotne prakse crIkvenih velikodostojtrlJilm
prirodnom nainu miljenjia nego neSlhvat1jtiVli, lapslUlI'ldtlii Ovakve pr.otiVlUrjetnoS'ti koje je u sem nosio konkretni 'mvot,
14
210 211
jdetrililUrga ili zlog bia. To 'su dvije, jedna drugo~ suprotne
prenesene u oblast religijskog' miljanja, nuno ~ nJ~~t~e naravi, kao 'svjetlost i tmina, kao dobro i zlo, kao dva
!Pitanja o po'rujeklu i svrhi 'ovakvog sV1ijeta. Za ~~liIl IDl1lJenJa suprotna elemanta koji se meusobno bore d. uzajamno pobi-
1:adanjlg o~jeka nita nije moglo biti prdirodJnlJe nego ~~ S~ jaju, ali su u konkretnom svijetu ipak spojeni u jednu sup-
konkretni, materijalni svdjet, pun ~la,lIl!epravde, nasilJa.~ stanciju u kojoj se neprestano odvlija proces borbe d:zmeu
izrabljivaInja odv'ojliod onakvog boga - tv~roa kakvog J~ dobra i zla, svjetla i tmine, duha i materije. Elementi duha,
~rlianSlko vjersko uenje predstavljalo \SvoJim vJ ermeema, svjetlosti i dobra nalaze se kao zarobljeni trmatenlji koja ih
to jest od boga-tvorcatispunjeno>gSlvim :tl?jboljim ,i najs:av;r~ spreava da postoje u svojim savrenim, to jest boanskim
nij.im .kvaliitetima. Zdravom razumu i p:lrodIliOlIIl IraiSU.&v~J.u kvalttettma. Do takvog postojania mogu doi ako se oslobode
Iogino se nametao zakljuak da savrseno dobro b~e 1Il~~e pr.itliska materije i iziu iz svoje tamndce lU kojo] Irobuju
moglo da stvori zlo II svrijetu, da savreno razumno bie In1Je materiji i materdjalndm potrebama. I ovjek ,nJije nita drugo
moglo da stvori nerazumne i nepravedne :?~ose II drut~~ nego umanjena slika cjelokupnog svijeta; li 'll ovjeku postoje
t da crkva koja takve odnose podrava li stItI ne moe blt! pomijeani elementi duha ii materije, i on je proizvod dviju
bo~ja, hrianska crkva. I poto 'se sva zla pojavljuju ~ suprotnih tvoraksh' sila. Covjek, prema manihejskom uenju,
konkretnom materijalnom s,vlijetu, logino se nametao dalji nije bio svjestan svoje dvojne, dualne prirode sve dok meu
zakljuak d~ je materijalni svijet sa svim svojiJ? odnosima .~ ljude nije iz carstva svjetlosti siao Krist, emanacija boga,
ustanovama sile i nasilja djelo nekog zlog tvorca Ili sotone kOJI koji je samo prividno uzeo likovjeka* da brt Ijudirna mogao
vlada svijetom, koji postavlja zle zakone i nepravedne ~nose ukazati na boanske elemente koji se u njima kriju, utamni-
_ suprotno volji boga, tvorca duhovnog, nematerijelnog eni u tijelu - matertijri. Svrha ovjekova opostojanja jeste
svlijeta li svega to je dobro u njemu. lU tome da vodi borbu za osloboenje duha iz okova tijela,
Ovakva 'raspoloenja nisu, naravno, u tadanjim ~o~i~a to znai da savladava tijelo i priguuj e sve tjelesne potrebe
mogla dovesti do svjesne iak1Jivne borbe .~a 'mJJenJ~anJe i nagone Ikoji i jesu izvor svega zla i koje samo slue snagama
materijalnog svijeta, nJiti su mogla da se uoblie u aktivnu tmine i jaaju njihovu mo. Ovakvo shvatanje,dosljedno
ddeolokusnagu osim u okviru religijiSkih osjeanja, U tom uzeto, vodilo je u apsolutau asketizam, u odricanje Old svega
okviru traila su se objanjenja pm1Jivurje'1l11osti koje su to potie od tvorca tmine i materije dakle i od hrane !koja
dominirale konkretnim ivotom. potie od ivotinjskog tijela, pa i od branih veza jer se
kroz njih produuje tjelesno trajanje ovjeka, pa prema tome
Dualdstiko shvatanje porijekla svijeta nalo je ve II
i sva zla koja proizlaze iz tjelesnih ljudskih potreba. .
prvom stoljeu n. e. svoju filozofsku f~~ulaaiju..k~g~kiJh
gnostika koji su boanstvu suprotstavljali materiju l smls.~o No nemogue je bilo ovako stroge zahtjeve postavljati
ivota nalazili u borbi duha za osloboenje od okova materije na sve pristalice i sljedbenike. Kao svaka !I'eligija, tako je
!iZla sjedinjenje sa boanstvom. No oblik vjerskog uen~a sa [ mandheizam morao, da pravi kompromise sa stvannim ivOItom
hr:ianskom sadrinom dao mu je Perzijanac Mn (sredsnom ako je elio da 'I'azvija svoj uticaj. Stoga, ve u samom
treeg stoljea) postavivi temelje snanom heretikom po- poetku, Mamijeve pristalice dijelile OO se na dvlije, meu-
kretu koji je po 'imenu svoga osnivaa nazvan manihedzmom,
Mandhejsko uenje dalo je osnovna peat svim dualJistikfum *) Manihejsko shvatanje Krista je izrazito doketistiko (izraz
heretikim sektama srednjeg vijeka, kako na istoku, tako i doketizam uzet je od grke rijei dokein - priviati se, initi se):
na zapadu, te SI\l dmenom manihejaca nazivani dua1istikri Krist nije ovjek nego je samo prividno uzeo lik ovjeka; Marija
~etici razliito nijansiraJndrh smjerova, meu ostalim, pone- nije rodila Krista nego je on na mistian nain ,.iz nje azaao
kako stoji u jednom bosanskom bogumilskom rukopisu; on je samo
kad, oi bosmski skrstjam. prrvldno umro I: samo prividno uzaao na nebo. Pored dualistikog
Prema Manijevom uenju (u kojem je vidan uticaj gnos- shvatanja svijeta, doketistiko shvatanje Krista je osnovna crta
flka) od iskona postoje dva uzajamno mezavlsna poela: jedno manihejskog uenja kao i svih heretlkih sekta koje su proizWe
iz maniheizma.
je bog, tvorac duhovnog svijeta, drugo je materija, tvorevina
213
21-2
sobno VliJdJno odvojene kategorije: na jednoj strand biN su pavlikijana koja je u mnogim crtama dala osnovu bogu-
IOni vjeI1Iliici koji su u potpunosti usvojil! uenje d bili spremni mdlskorn uenju.
ma sva odricanja te su stoga nazivani uiZabranim, savremm Pavlikijanska sekta nazvana je po imenu svoga osnivaa
i pravednim; na elJJ:'IUjgoj strani bili su vje'mici <ili sluai i prvog uitelja Pavla iz Samosate (grada na gornjem Eufratu),
koji, iako su spadali u manihejsku zajednicu, nisu bili obavez- ali joj je prave temelje postavio Konstantan JezmenJiin, koji
ni da se pridravaju svih strogih propisa odricanja. Samo su je u rdrugo] polovmt sedmog stoljea djelovao na podruju
ieabranl smatrani pravim li istim vjernicima, 'samo je njima vi'ZantijSlke Jermenije. Ve je U njegovom praktdnom djelo-
bilo strogo zabranjeno da stupaju u brane veze, da uzimaju vanju vidljiva tendencija prilagoavanja'PI1iJJiJk'ama li. usdovirna,
hranu koja 'potie od 1hnotlin ja i da uliV1aju opojna !pia. koja e ostati kao karakteristdnacrtadJwalistli.k!ih heretlikih
Od obinih vjernika nisu se traila ovakva odricanja; njima sekta ka10z itav srednji vijek. Poto su prista1ltee manlliheizma
je bi'la puteno na volju da ive normalnim ivotom, onako u Vie;mtiji strogo gonjeni i kanj,avalIlli. SI1ll!l"U, KiOtnstalIltin
kako su lim prilike dozvoljavale, ali je i njih veeala morama je isticao na prvom mjestu hrtanslot vid svoga uenja
dunost da svoj ivot nastoje dovesti u ,sk!lad sa najv:iriJln lj objanjavao ga istim izvorima hnianstva Ilmjdm Ise silruila
ci'ljevima da bi jednom i lonii mO/gli biitli pDidjeni u red savre- i zvanina crkva u objanjavanju svojli.h vjemlriftl dogmi;
nih vjernika. Najvei broj heretikih sekta dualistikog poz:iivlao se na knjige Novog zavjeta da bi dokazao opravda-
mmthejskogsmjera doputale su postojanje lovakvllih razlika nost dualstikog, to jest maJnJibejskog shvatanja svijeta.
izmeu savrenih i obinih vjernika. Ovu crtu njihovog Postavljajui teite svoga uenja na hrianske izvore, on
praktinog morala 'treba imaiti u vidu kad se uzima u raz- je svojo] seiktidavaJo iZlI'lmti VIiJd hrianstva li tako je, s
matramde teoretsko uende ii votna praksa :bosansklilh heretika jedne strme, uinio manje upadljivom gonii,teljlima, a, s droge
li kad se madlazi na protivurjenosti u svjedoanstvima o strane, lake pristupanom li za same hriane, U heretikim
crkvi bosanskoj, sektama koje su proizlile ~ pavlikrjanskog rraaniheizrna u
tolikoj je mjeri li.stioa:ruo i naglaavano njihovo <hrianstvo
BrvohitnJi. manlihe~am brzo se 'rairio >tl podruju Sredo-
da su se njihovi vjernici nazivali hrianima uopte (za za-
zemlja te je imao prista1JiJca li u samim metrQI)oI1Jama 'rimske
padu c'hnisrt;iliall1Ji, u Bosni krstjanie) i da su samo svoje
imperije i hrfanske crkve, lU Caeigradu li Rimu. U v,rem.e~ crkvene opine smatrali pravdm hrianskim crkvama, dok
teke unutranje krize antikog svijeta, u vremenu veliik.ih
su na istonu .i zapadnu evantnu, ortodoksnu crkvu giledali
seoba varvarskih naroda, velikdh pustoenja, razaranja i
Umo na ustanovu soton:ea ne K:rlisfJa. Otuda 'su i rimtslki
opte nesigurmostd ivoIta ,i drnovtne, II tekom vremenu kad
inkvizitori pod imenom hrianin (christianus) obino ra-
su se !pired oima savremeneka sudarale suprotnosti u svim
zumiijeva1i dualdstikog heretika. Kad je IgodilIle 1203. papin
oibla,stimasvakodnevlIllOg Jivota, manJi!hejisko dua1lis1lil'ko
legat od predstavnika crkve bosanske zahJ1JijevalO da se
objanjenje svijeta lako je .sjeda~o u glave li srca mnogih
odreknu here tikog uenja, traio je, meu ostalim, izriiIto
kojiima je stvarnost ivota nametala duhovnu potrebu da u
oblast relilgije trae odgovor na pli;tanje 10 porijeklu dobra li
da se meu sobom vie ne nazivaju krstjanlilma nego h1"aOiIIl.
zla. No u razliitim kirajevima svoga djelovanja li u iWmije- Prema savremenim svjedoanstvima dz IX vijeIka, osnova
njenim istorijskim uslovima, maniheizam je doivio izvjesne vjerskog uenja pavltkijana je strogi i apsolutna dualdeam.
modi:flikacije, osobito u smislu jaeg naglaavenda SV'Oje hri- Izvodlili SlU ga dskljuivo dz lIlovmavjetnJi.h iknjliJgagdje na
6atnskesadrine i :u zauzimanju borbenlijeg stava probiv nekim mjestima ima dJualistli:ilci!h elemenata, OSlOibli,to u sta-
zvanine hrianske crkve. Iz prvobitnih osnova nastajale vovima gdje se gov,ori >o odnosu izmeu boga li mateimjamog
su od IV do IX stoljea brojne heretike dua1istlike sekte sv:i:jeta li osili materdde kojla djeluje suprotno volji bojoj.
na podruju Male Azije, Sirije, Egipta i Istonog' Balkana. iKojli hoe sviije1lu prijatelj da hude, 1IlpI'1ijate~jem bojdm
Za dalje irenje dualiis1:ii'ke hereze u ovako i!Zmftjetnjenol1ll posttaje - kae se >tl Jakovljevoj poslanici (IV, 4); ,i jo
ob[i!ku, u vidu neomaniheizma, najvei maaj mala je sekta jaSl.lllije duald:stliki smlisao izbija iz ovog 'stava u posllJainic,i

214 215
apostola Pavla Korinanima (II, 4, 4): Onimak1ojii ne vje- Nisu polaJgali vanost na asketski i'\"ot i tjelesna odricanja
ruju bog ovog vijeka (tj. svijeta) zaslijepio je razum da ne bi niti su 1JZriito isticali raallku Izmeu savrenih i obinih
mogLi vidjeti sjajnu svjetlost evanelja o slavi KI1Lsta koji vjernika, u emu su se unekoliko odvajali od manihejaca
je slika boga. Izgleda, da prvi uitelji hrdanstva, ljudi iz [ srodnih dualistikih sekta. Ipak su, vjerovatno iz obztra
naroda, nisu bili sasvim naisto s pitanjem da li svijetom predostronosti, obinim vjernicima saoptavali samo teks-
vlada jedan ili dva, vie Hi manje ekvivalenbna, 'PO naravi tove evanenja dok su onima, koji su ve bild uvedem u tajne
suprotna tvorca. Apsolutna monoteizam Iizgraivala je crkva njihove sekte, uz tekstove izlagali li. dualistdko tumaenje
postepeno na monarhijskim principima na kojima je izgra- pojedJilnli.ih stavova. Ovakvu praksu vjerske propagande pre-
ivana i njena hijerarhijska organizacija; zato je bilo potrebno uzele su od pavldkijana li. druge dwalistdJkesekte, meu
izvjesntim stavovima novozavjetnih knjiga dati autorttaslvno ostalim li. bogumilska. No, kolikogod je Ipavaikijanizam II
tumaenje u monoteistikn - monarhijskom smdslu i svim praJksi bio elastian, prilagodljiv i sklon pretvaranju Ji pri-
sredstvima suzbijati heretika miljenja koja su u gore vsdnom konformizmu, toliko je, u iz:mJijenjeI1Jim uslovima,
navedenim i drugim slinim stavovima na<lazila 'llIl'gumente znao da bude aktivan i borben, oanzivan linepomi.rlj,iv
za dualistiko objanjenje svtjeta. prema ortodoksno] erkvd Ji vlasti !kJoja ju je titiila. Jermenskt
pavlikijani, koliko god su pokazivali gotovost da prihvate
Prema pavliJkijanskom uenju bog ovoga vijeka, o
sve to su od njih traile v,iz8lIltJijske crkvene li dravne
kojem govori spomenuta poslanca apostola Pavla, j-e zao
vlasti, znali su, u pogodnim -SIPoljno1poliJ1li,kim okolnostama,
tvorac, demurg koji je stvorio svtiet i koji njime vlada. da se poveu s neprijateljima Vizantije, osobito sArabljanima,
Tvorac neba, to jest duhovnog svijeta, neto je drugo i
Ji da naoruani napadaju viz8lIltijske posade, razaraju crkve
ovome suprotno; to je bog iji glas nikada niste uli, iji i obeauju simbole pravovjemih hriana, Ovdje se samo
lik ndkadarriste vidjeli (Ev. po Iv. 5, 37). Citav Stari zavjet IpO sebi namee uporeenje sarlr8lIljem bosanskdh heretka:
je demiurgovo djelo i zato pavlikijani odbacuju proroke i
nazivaju j,h varahcama, ahi one stavove iz gov-ora prorokih
lOm su se g. 1203. bezotpora odrekli 'SV'Oga uenja i pnil1wllitili
sve to je od njJh traio legat nimske kurije; sliltlJihodri
u kojima je sadrano neko nagovjetenje Krista uzimali su
canja bilo je i kasnije. Ali u pnildkama koje su za njih blle
Ikao listinu. Odbacivali su sakramente (svete tajne) jer su tvam poV'O~jll1tije nisu se ustruavali da protiv nasilj:a iUlPotI1ijebe
loojima se vre ovi obredi, to jest voda, ulje, kruh, wno,
bruje i da trae pomoi tamo gdje im je izgledaLo najzgod-
djelo demiurga. Krtenje su shvatali ne kao oienje od iskon- IIldje; u maju 1459, kad je ve poela agontijabosanske drave,
skog grlj,aha nego kao stvarno usvajanje evanelja i pavli-
!kralj Stjepan Toma alio se da se ne moe sam borrlJti :protiv
kijanskog uenja. Stoga krtenje nisu obavljali odmah poslije
Turaka jer da njegovi podamci mam:iiheji mahom !prilaze
roenja djeteta, nego u zrelijim godinama, kw ovjek postane
Turcima,
sposobndm da shvati sadraj vj e-re i poto se svojlim liV'Ottom
pokae dostojnim da ue u zajednrou hrana. Sam obred
nije se vrio vodom nego polaganjemruku na glavu krtenika.
Sebe susmairali jedinim pravim hrianima dok su u obje
ortodoksne crkve, u rimskoj i carigradskoj, gledali ustanove
:izopalenog hrianstva. TekstoVIi njihO'Vli.lh crkventiJh 'mjlilga
ndsu se razlikovali od onih koje je upotrebljavala IiJStona
erkva, samo su 1an davaLi svoje, duallstdko tumaenje. Otuda
su dolazile krajnje tekoe u raspoznavanju pavlJikiijana od
ortodoksnih hriana koje su se poveavale i time to su
pavlikijan:i bez moralndh skrupula uzimald spoljna obiljeja
zvaninog hrianstva kad god bi ih prillke na to natjerale.

216 217
III hijerwl'Ihijs'kim. p'J:lincilpilllla, prenesena je u eI~no.msldi j~
nerazvijeniju zemlju gdje je [obic vrsto ukorIJenJen ptwtrll-
[arhami mentalttet d. gdje su, i pored klasne podv:ojel11oSti~
jo uvijek u svm 'slojevima daleko preovladavah jedno,stavnl
obldoi ivota kakvd su li odgovarali izl'azi'to naturalnom ikililralk-
Item privrede. Sa oll'lganlilZJacij.om crkve u Bugarsku su poele
da prodiru 'i:Eolrme vizamtijske admmistracsje -:-Skupe admi~
nistracije koja je otro odudarala od ekonomskih mogunosti
;z;emlj.e. Kada su se ma prostranom podruju Jtadaln}e bugarske
drave lPoel1e brno osnavatd ih1'O'jne episk!opij,e sairokirn privi-
legijama u pogledu posjeda i imunbtetnih prava, postajalo je ja-
sno da se uvidu onkve !pojavilo movi pretendentna zemljilni po-
SIRENJE HERETICKOG UCENJA MEDU BALKANSKIM sjed :kojli [e ugroavao IkaJk!o pretenzlje boljara - cfleudallalca, ta-
SLOVENIMA ko ineposredne interese ilrakJih seljakih masa. Ve Ito je moglo
biti dovoljno da izazove suzdrljivost i nepovjerenje prema
crkvi i njenim predstavnicima, pa i prema njenom uenju. Ja-
Vd:zalntijska drava, u vremenu kad je sa mnolglilh 'SItI'lalna anju i irenju ovog nepovjerenja doprinijelo je i kratkotrajno
MIa ugroena od Arabljana, nije na ovako oojetljdiViattn gra- povezivanje kneza Bomisa sarimSlk!om o!'lk'vom (866-870)
ninom podruju kao to je bii!la Jermenija mogla ostaveta upravo u onim godinama kad su izbile na povrinu nepomir-
ta] nesiguran heretiki elemenat. PreseljaVianje pavUJkJijana ljive suprotnosti u dogmatskim i orgaruzacionan piltanjliJma
dulblje u unutranjost zahtjeIVali iSU koliko dravni razloet, dzmeu rfimskog pape li calrfiigradskog pa;brijarlha. 'Dada su
tQ!liko i vjerski iruteresi. Od srediJne VIII stoljea vrena su otvorena vrata u Bugarsku latinskim mis!ionaimma :koji su
stoga u vie navrata masovna preseljavanja jermetr1iSlk~h razvili bezobzirnu propaganda da u oima naroda kompro-
:pavliklijana, u manjo] mjeri i drugih hereuika, masallijaJIlJa mituju grku crkvu. A klada je Bugarska g. 870. definitivno
li mono:ffilZita iz Sirtije li drugU} ug,~endh oblasta. OVIO here- tprek\ilIliula IS Rimom i ponovo ula 'll SiklOiP \iosltolne crkve, njeno
t!i'iko stanovndtvo naseljavano je najveim dije~om u Traikiljli, stanovnitvo, jlO sirovo u vjeri, tkako se kae 'll jedinom
gdje je upotrebljavane u gmarr:uiaimkoj Islubli na grandci savremenom dokumentu - biilo je Slada i1zlOi~eno suprotno]
Bugarske. Kad su Bugari, poetkom IX stoljea zauzeli Tra- propagand. Ogorena polemlitka izmeu jedne i druge ihni-
kiju, pavlikdjand, izmijeani sa drugim hereticima, nalli. su anske crkve, od tkojilh je svaka pretendovala na Itskljuivu
se u novim prilitkama ,k!oje SIU blUe Vido pogodne m irenje pravovjernost, nd.je mogla da 'mod naroda ne ~azove krajnju
njihova uenja. Bugarsko-slovensko stano;VIIliltV'o ovog V'I'Ie-
pometnju i <sumnju u autoritet jedne rruge. Jedva se mogu
mena joo nije bilo oQ:bi1jlIlli:jezahvaeno hrliaJI1iS!kom vjerom
zamdsltd pogodnd.jii. uslovt 'za 'LrenjeI'laz1ii1llh heretiilkih
u ortodoksnom obliku. Grki hnianski misliornaJl'li, IkJojli su
uenja i jedva je moglo biti povoljndjih drzgleda na IIljilhov
ovdje djelovali, susretali su ISe sa dvostrukdrn tekoama:
s jedne strane s nepovjerenjem vladajuih 1S'1ojev,a tadanjeg uspjeh. Zaista, Intenzvno djelovanje heretika u ovm we-
bugarskog drutva prema vjeri, koja se prenosila iz tue, memima upalo je u oi savremenicima te je 'll [ednom doku-
v:ve Ili manje neprijatelj-ske, drave, s druge strane sa pavld- mentu iz g. 886. i zabifjeeno kako dolaze 1Il1n000i liiZ Irazlliiiltiih
kijanskom propagandom koja je sa svojim dualstikim mjesta te govore mnogo i il'azli:ito. Meu njlima iSU se
objaiinjenj'emsvtjeta h~la :bili:a ipa,gan:Slk~ SlhvlltaJ1llj~a Slo- morali istaii pavHkijani, aktivnija i botrbenijli od drugih.
vena i Bugara. Kada je g. 864. Ilia bugarskom dvoru zvanino SikTomaJIl, jednostavan iV10t i nepretencioeno dralnje pavld-
Iptrtimlje,n:o hranstvo - ne 'bez pritiska ViJzaJl1l1frje - pr>iJJiJke kdjana pribliavali su ih masama d. davali snagu uibjed1j,ivDsti
se nisu mnogo izmijenile. Crkva, orgamlzovana prema grkim njtiJhovoj :kritici zvalIl!ilI1!ih crkava; a njdlhovo dualdstiko

218 219
objanjenje SV'ijeta i uenje 'o' 'suprotnosti izmeu dobra i zla
lake je lijegalo u glave sluatelja nego dogmatika nadme- ~ro'ij'Oj manastrsko] stegi; ~zbjegava1isu svaki
.rad i ivjeH
tanja i cjepidIaenja rimskog i grkog klera. uglavnoenod-rrulostnje koju su skupljali putujui od naselja
do naselja i uz put propovijedali svoje uenje; znali su dase
.vreme~ski se u ove dogaaje uklapaju i poeci djelo- smjeste i u manastire bugarske crkve gdje su, esto s uspje-
vanja uenika slovenskih uitelja hrianstva Cirila i Meto- hom, meu kaluenimanepriJmjetno li nenametljivo, pod
dija, koji su, poto su 885. g. bili protjerani iz Moravske nali spoljanjim vidom pravovjennog hreanstva, irili svoja
lijep prijem kod tadanjeg bugarskog kneza Mihaila Borisa. On duallstdka shvatanja.
Je pokazao puno razumijevanje za njihovo nastojanje da na
podruju bugarskih i makedonskih Slovena postave temelje Dualistika heretika uenja, ikako 'se v1idi dZovog preg-

slovenske pismenosti i slovenske rijei u djelovanju hrianske leda, bila su u Bugarskoj poznata i prije pojava bogumilstva.
crkve.. Gradovi Pre~lav. u Bugarskoj i Ohrid u Makedoniji U zemlji gdje su jo vladale sasvim <nejasne predstave o
postaji su pod B01r.IsoVlIm nasljednikom Sirneonom sredita ihrianstvu iorkvendm dogmama, gdje su se dvije ortodoksne
slovenske crkvene kulture koja 'Su zraila po itavom Balkanu crkve meusobno estoko pobijale unosei jo vei haos u
pa i u ostalom slovenskom svijetu i u kojima se brzo razvi- vjerske predstave stanovnitva, heretika uenja 'laika su
j~la bogata crkvena knjoieV'Il!ost na slovenskcm jeZJiku. Pro- mogla da privuku panju svih onih drutvenih elemenata koji
d:vranJ~ slo:renskog jezika i pismenosti u orkvetrlJD-vjerslkJi su imali razloga da budu nezadovoljni zvaninom crkvom
Ivot Il? Je naruku hereticima koji su, sigurno, i ranije - a takvih nezadovoljnika bilo je ne samo u masi vjerniJka
upotrebljavah slovensku ivu rije u vjerskJoj propagandi. nego i u redovima nieg svetenstva. Njihovo pnistajanje uz
Sada su sa slovenskim crkvenim tekstovrna, ikoj:ima su heretike vde je znailo dssolidardsanjasa ilZvjesnim. pojavama
dodavali komentare i tumaenje u 'skladu sa svojim vjerskim u crkvi i dravi, koje su im izgledale nehrianske, negoli
uenjem, dobim novo sredstvo koje im je omogu6iJJo jo svjesno usvajanje here1Jikog dualistikog vjerovanja. Uosta-
uspjendje djelovanje. lom, ako dzdvojimo uzak krug vieg klena i zadrimo se na
masi laikih 'i svetenih vjernika, jedva se u njihovim duho-
Pavlikijanska propaganda na podruju tadanje bugarske vnim predstavama moe govorttt o nekom suptdlnom '1"azLi-
drave pripremala je tlo za pojavu kasnijeg bogumilstva. kovianju li. str-olgom razgranienju pojmova o tome ta je u
No pored pavlikijana djelovale su ovdje u isto vrijeme i dru- hrianstvu pravovje:mo a ta heretikoj ovakvo 'razlikovanje
ge dualistike sekte, od kojih je sekta masalijana imala neto bilo je tim tee to su heretici dosljedno prikrivali sutinsku
vie znaaja za razvitak.idocnijdh vjerskih prilika cr. odnosa. sadrinuisvog Uienj,a li uvij,ek i Ina prvom mjestu 'isticali
I masalijara su nas:i.'1JnJim preseljavanjem [z maloazijskth svoje hrianstvo i na njega u propagandi postavljali svu
oblasti dospjelli u Tr-ak:iju i odavde u Bugarsku i Makedoniju. teinu. U optoj pometnji pojmova neizbjena je bila idejna
Njihovo uenje podudaralo se uosnoVJI1Jim crtama sa pavlli!ki- fluktuacija na planu religijskog miljenja kao to 'su neiz-
danskim, samo to je kod njih suprotnost ~zmeu duha i bjeni biH lj uzajamni uticajdfi.zmeu pojedJiJruih heretikih
materije shvaena u neto ublaenom obiliku utoLiko to su sekta, ali isto tako li izmeu ortodoksnog li heretikog vjero-
vjerovali dase ovjek asketskim ivotom i neprestanom vanjla. OVlO ukrtavanja uticaja dovodilo je do mijeanja
molitvom moe osloboditi od satanskih sUa materije i doi i stapanja razhiuh, aLi po osnovnom duaLis1likJom stavu
/do savrenstva kada ga vie nikakav grdjeh ne moe vratiti istovetnih heretikih sekta ili do izvjesnih modifikacija u
u stanje 1()Iv1.snostJi o zlim silama; 'Ovo uvjerenje znalo je da uenju i pr-am u smislu ij;)1'ibEiavanja ortodoksnom ihrti6an-
!ih zavede u kojekakve razuzdanosti i njihovom moralu dade stvu IiJstoooe oI1kve.
jednu crtu koja je ll' otrom kontrastu sa njihovim askefizmom
i bogomoljstvom i ;lmj;a im je davala 'ilzvjesnu boju liicemjer- I bogumilska uenje proizilo je iz ovih meuvjerskih
stva. Za razliJku od pavllldjana, masa']ijanli su pokazivali strujanja li dodira na podruju tadanje Bugarske ,i Maikedo-
sklonost ka monakom ivotu, ali se nisu podvrgavali nekoj nije. Samo uenje - jo ne pod imenom bogumilstva - spo-
menuto je prvi put izmeu 940. Ji 950. g. 11 jednom piJSmu
220
.221
cartgradskog patrijarha 'I'eofilakta, gdje je oznaeno [{.a,() stara injeniJh drutvenih slojeva, u prvom redu ooljaika kojli, u
a u isto vrijeme i nova hereza, kao maniheizam pomijean ovom periodu, pod pl'i!tliSkom SilIe Hi ekonomske nude dolaze
sa pavlikijanstvom, dakle ipak kao novo uenje Ikoje je u poloaj ovisnosti o feudalnom gospodaru ili o crkvi ;,
nastalo k!aorezultat odabiranja oi spajanja iJzvjesntiih eleme- njenJiJm ustanovama sa svem uobiajenim i ilZvall1JI'ledniJm tere-
nata preuzetih az dviju heretikih sekta, Iz svega to je u tima oi davanjima. Bugarska crkva ipod SiJmeon()lffi postepeno
pi$mureeno o njegovom sadraju vide se jasno uticaj~ se pretvarala u glomaznu organi'z!adju ikoj,a se utolku X
masall}aIIliStva kao ,i liizvjesnatendencija UlblaiJaVianja dualls- stoljeatloliko razgrsmala da je imala oko 40 'epi:sk'O\piLja,
tilke suprotnost; li prti'b1iOOvanja hrianstvu dstone crkve, ve]iIk broj msnastira i mnotvo kaluera. U svakodnevnom
Prema Besjei presvtera Kozme, najvanlijem savremenom dodiru s narodom predstavljala se, jo vlie nego drava,
svjedoanstvu o bogumilstvu X stoljea, novu vjeru o kojoj kao sila koja isorpljuje njegove materijalne snage.
govori pomenuto pismo propovijedao je, kako po svemu
izgleda, sam pop Bogumil, ije ime patrlLjamu Teoifi!laktu Neposrednopos1'iije Smeonove smrti (g. 927), IPod nje-
jo lnije bilo poznato. U uvodnom dijelu Besjede kae se govim nasljednikom Petrom (927 - 969) mkljuen je 's
naime: Taiko se dogodi (da) II bugarskoj zemljii, u Virijeme Vizantijom mir kojim su ponovno bila otvorena vrata grkom
IPdli:tli'kom i crkvenom uticaju. laJko je ii daljeostala 'bugaI1Ska
pravovjemoga cam Petra (tj. izmeu 927. i 969..g.), bIjae
pop imenom Bogumil, a IilStinu govorei bogu ne mdJI, koji pa1Jrijarija, ona je neevaaunirn putem ipak bila podreena
prvi poe uiti jeres II zemlji bugarsko], Iz olnogato pre- eargradskorn pabrij arbu. GI'fki kler ponovno je poeo da
sviter Kozma dalje izlae o bogumilstvu vidi se da je to za'llzlima vie poloaie u bugarskoj crikvi, da unosd ,gI'fke
zaista oma nova vjera o lmj!oj govori patrijalI1h TeorfUa;kt. uticaje, obiaje i svjetovne manire u ivot ibugalnslkolg vieg
svetenstva i da postepeno pOItiskuje sloverusIlci jez'1k liz onkve- .
Okolnosti koje su omoguile naglo irenje bogumilstva mh Obreda. Sve je to doprmosilo udaljlaJ'li'anju 'cIl"kve od naroda
pod vladom cara Petra stvarale su ste ve u doba njegovog i ograivanju vieg klera old mase vje~a inrl:ih IsvetenJikli!h
prethodndka, cara Simeona (893-927) 'i II godlinama posldje redovakojima je preputena briga o paJroihlij'skoj ISIluJbli. Mnogi
Poto je u ratovima s V'izantijom i n.jenim saveanioirna svetenici, ostavljeni sami 8eIbi, nedovoljno obrazovars i
smrti ovog najmonijeg bugarskog vladara svih vremena. premalo 'siigurrui i vrsti u svojm vilastitim vjerskim ulbjee
Srbima postigao velike teritorijalne uspjehe, poto 'Se'Pl'o'gllasio njima, bez podrke i pomoi odozgo, a pored svega !pritisnuti
carem Bugara i Romeja (GI1ka), poto je uspostavio posebnu li vlastrtim porodinjm bnigama, lako su guibiLi vjelrsku
bugarsku ipatrijaTiju i od CaJrligrada nezavisnu crkvu, ovaj orijentaciju i moralnu ravnoteu ii. esto se putJaJ1-i !Struji
vladar zanosio se ambicijotm da dravi, kojlom je vladao ivota da !ih nosi uivanjima koja je ivot mogao da im
kal()samodrac, barem uspoljnjem vidu dade 'olbliljeje i prui, slijedei u tome primjer viih starjeina. Mnogi od
sadraj carstva. Cesta li dugotrajna ratovanja, nUlmo praena lPaJrohijsk1hsvetenl1kana:putali su parohije ti s'V'oje porodice
opadanjem proizvodnje dovela su zemlju i narod u IstaJnje i /SklanjaLi Ise u manastirs, gdje su se, kao ti. ostali ikalueI'li,
u kojem se bez velikih odrdcanja cije rnogao podnijetli teret osloboeni 'svakodnevnih briga, odavali lagodnom, svjetovnom
kojli je nametala 'izgradnja drave i crkve prema v11Izantij- iivotu, ne vodei mnogo rauna o manastilr'Slkcil1Il li opte
skom uzoru. Suprotnost izmeu spoljanjeg' sj!a>j,a bugarskog moralntm 'Pravilima li obiajima. Pio svom svjetovnom, pre-
carstva i bugarske crkve, s jedne strane i neznatnih ekonom- malo ihr1ianskom 1ivoiu upadali ml uoi ne samo iheretlidima
skih mogunosti, s druge strane, odraavala je istinsku sliku nego i onim pojeddnim lanovima klera kQlji slU,kaJo 'Pomenuti
protivurjenostl u tadanjem bugarskom drutvu. G0l"l1j1i feu- presvter Koema, imali prema orliodoksnojorkvti najbolje
dalni slojevi, koji susa vl1adwrom predstavlja:Li dravu i ,crtkvru, namjere i biJli dskrenozabrinutd za njen ugled. Pojave TaJZUZ-
teili su da se u svemu izjednae sa gornjim slojem vizantijskog dalIlJosrti bi:1e su osoibti:1Joeste ,i rasirene meu !kaluerima, koj-,i
drutva. Z'a zadovoljenje ovih aJmbicija jedva su ima'1i dru- su SV10jim sablanjlivimlivototm dava'1i here1JiJoima dovoljno
gih matel1'ijalnih iZV1011a ostim nepo!Sl'edne ekJ$ploataoije pot- materijala za kritikovanje crkve uopte i manastira posebno.

222 223
Oni su - kae na jednom mjestu Kozma - u stvari uzrok dica, sluba gospodarima, nasi'lja vlastJi predstavljaju smetnju
mrnje koja se sruuje i na najbolje meu njima, na one pravom hrianskom ivotu. Tekoe mukotrpnog ivota po-
Ikoji se pridravaju !p:ravila svoga reda. 2ivlim ,i slikovitim stajale su izrazitije i osjeale se tee 'll ratnim i poratnim
,rijeima prikazane su u Kozminom spisu razne nepodoptine prli.Iika:ma te je sama ivotna stvarnost nametala pitanja:
neobuzdanih kaluera: Onise POtJliO'Se svojim lijepim ode- otkuda zlo u svijetu. Mnogi od naih, kako ujem, govore:
dama i epure se na elu pratnje konjanika ... Tko da iskae zato je bog avola pustio na ovjeka, kae presviter
sva nasilja koja od njih podnose slabi? ... Ne mogu se izbrojiti Kozma, Njegov odgovor, da su sve nevolje rata i sve nesree
njihove gozbe i veselja; na njihovim trpezama nai ete mno- Ikoje prititu ovu zemljupoSlljedioa grijeha ljudskih lIlIije,
tvo razliitih jela, sasvim kao i kod bogataa koji ive u svi- :razumli.je se, mogao bati dovoljno ubjedljiv za one mnogo-
jetu; vidjeete kod njih mnogo raspojasanosti i uti neprilinih brojne vjernike koji su te nevolje i nesree stvarno podnosili
,rijei; ljubav prema bLinjemu oituje se kod njm uvidu ,i osjeali na svojim leima. Jer, ovakav odgovor odmah je
lz'azJU:zdanosti; jer svau prekidaju da hi se baoihi na pie izazivao druga pitanja na lkoj.a cnkva, ka/ko onda u X stoljeu,
pa se mire i bratime u vinu a ne u bogu ... Ovakve taiko ni danas poslije hilj'adu godlina, nije mogla da odgovori
i sline pojave bile su vjeran odraz neurednog stanja u a da ne doe u sukob sa prirodndm i loginim rasudvanjem
bugarsko] crkVli., posebno u njenim manastbrdma, ali Isto tako [ da ne otkrije nerjeivu protdvurjenost u svom vlastitom
i prirodna posljedica nesigurnih prilika II buga,rsk!oj drav; moralnom uenju. Ako su, name, nesree kazna boja za
X stoljea, - 1storijsroim okolnostdma dal:l~h prilika koje su grijehe Ijudske, zato ta kazna obino najtee pogaa
obinom ovjeku ostavljale malo ili nimalo izgleda i nade II one koji nisu greni, i zato redovno ne pogaa grendke
budunost. Poslije naglog uspona pod carem Simeonom, koji koji uivaju blagodati svijeta i uvijek nalaze naina da
'su pratile sve nevolje ,isc,rpljuju!ih ratova, Bugarska je dola se od nesree zatite? Zato bog doputa da pravedni ,i slabi
pod snaan utkaj Vi~antije Ikoji je nosio sva Obiljejia pold- stradavaju zbog grijeha zlih i monih? Zato i:h ugnjetavaju
tlLke i crkvenopoldtike prevlasti; oko sredine stoljea zemlja gospodari zemlje i poglavael koji dre vlast u rukama?
je vieputa bivala poharana upadima Maara i Peenega, Savremenici ti sugraana presvitera Kozme nisu, naravno,
la izmeu 969. i 972. postala je popritemrusko-Vli.z.a:ntijSlkiih mali da odgovor na ovakva pitanja potrae van okvira reli-
'ratova i, konano, od 972, palla pod vliz,antij'slku okupaciju. :g:ijslmg razmiljanja. A u tom okveru njihov interes privla-
U ovim vremenima, punim nasilja, nesigurnosti i straha, bilo ilo je IUlenje rbo'gumi1ski:h heretika, po kojoemsvijetom ne
je dosta naputanja domova i bjeanja 'll nepoznato, bilo je vlada bog nego sotona 'roao njegova suprotnost i negacija.
prisilnog preseljavanja stanovnitva iz jednog !kraja drave Prema Kozmmom svjedoanstvu, tadanji bugaeslel kler
u drugri, bilo je unitavanja dmovine, bilo je Isvakoj;ak'ifu nasilja nije bio dorastao zadatku da uspjeno radi na uvrenju
i drugih nevolja ikoje su 'sobom donosilli Iratovi u vlastitoj pravovjernog hrianstva u prilikama koje su ile naruku
zemlji. Eksproprijacija seljakog posjeda nije se vma samo rastrojstvu ,i moralnom propadanju crkve. Na vie mjesta
putem obinog procesa feudalizacije nego li spoljnim faktorom on zamjera predstavncima zvanine crkve to svoju uenost
rata i prisilnim mjerama domae dravne, iili strane oIkupa- zadravaju za serbe i to svoje znanje ne ~Oil1iJste praktino
etone vlasti. Dola su zla vremena, govorili su savremenici JU cilju vjerskog pouavanja naroda, Zato zatvara put

presvitera Kozme kad ih je opominjao da se okane poroka. spasenja pred oima ljudii skrivajui pred tvojom braom
INemogue je, govorili su, u dananjavrajema biti onakav rijei boje; nisu li one napisane da bi ioni nali spasenje,
k,aJkvi 'su nekada bili svetitelji; . .. nemogue je spasiti se a ne da ih izjeda plijesan i nagrizaju crvi? Ovakvim pita-
ive! u svijetlu jer j'e !potrebno da se brinemo I() eni i dj-eci; njima obraa se Kozma bugarskom sveteniku i samim
pored toga, duni smo dia sluimo gospodaJrimazemlje, da pitanjima konstatuje jednu mjenicu koja je prolzllaeila iz
podnosimo sve nevolje i nastillja poglavarae, Ne samo heretici, stvarnih prilika. Nije li u ovom i slinim prigovorima sa-
nego i pra~ovjemi hniani ~sticali su, dakle, da mjet, poro- drana 'a'luZlij>a na znakove birolcratialranja i hijerarhijske
15 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
224 225
ukoenosti slovenske irilometodske crkve i njenih veliko- od tih vlasti. Presviter Kozma optuuje bogumile da ue
dostojnilka Ikoji su, povodei se za visokouenim grIkim svoje pristalice dase ne pokoravaju vlastema: onl vrijeaju
'klerom, ivu i plodonosnu rije zamijenili praznim !i samo- 'bogatae, mrze vladare, podruguju se starjeinama, napadaju
dopadnim teolokim razmatranjima lo.dvajajuli Illa taj nain !bolj-are, smatraju da StU mrsld bogu svi 'oniIDoji rade za
i samu slovensku 'pismenost oo onog naroda kojem je u cara; ol1ii preporuuju slugama da ne rade za svoga gospo-
prvom redu hrla namijenjena. No tJim vie i tim la1ke su dara. Nije li u ovoj optubi - bez obzira na to koliko
slovenska '!'lije i slovenska pismenost 1P00000ale sredstvom od je 'Ona bila osnovana Illa stvarnim injenicama - !iz~aena
neocjenjive vanosti u djelovanju bogumila koji su se njima bojazan crkve i vladajue klase da se bogumilskl heretici
plodonosno sluili u propagandi svoga uenja meu masama ne poveu sa narodnim masama ne samo na pitanjima vjere
!bufgal'lSkog li. makedonskog stanovndtva, nego i na piltanjiima koja su neposredno zadirala uOSIlove
U vrijeme kad je presviter Kozma sastavljao 'Svoju Be- drutvenih odnosa? Nisu ;Ji heretici svjesno .kremnli putem
siedu, tj. neposredno poslije vizantijSke okupaclje Bugarske suprotnim od onoga kojim je ila crkva da 'bli na taj nain
g. 972. uenje popa Bogomila ve je bilo uzelo to,lIiJkog maha stekl] povjerenje naroda i otvordli vrata svom vjerskom
da je ve predstavljalo ozbiljnu opasnost !P'O 'bugarsku lpr,avo- uenju? Ako bogumilski heretici i nisu, moda, ovako direktno
slavnu cr'kvu. Kozmin spis je li nastao iz aktuelne potrebe izraav'aJd svoj prezir prema nosiocima vlasti i bogatstva,
da se nekako stane na kraj heretikoj propagaodi koja je, ovakav stav jasno je proizlazio iz samog njihovog uenja
:kako izgleda, postizala nagle uspjehe aJk ii meu neukim i u ~ rotpteg shvatanja svijeta i ivota. Ukazivanje na konkratna
prtltno] mje:fli nezadovoljnim niim svetenstvorn bugarske zla i nepravde kao na izraze vlasta sotone nad svdjetom, nije
crkve, osobito meu kaluerima nad kojima je crkva bila se moglo o'besnairtfi poeivanjem na rijei svetog pisma, jedine
izgubila svaku kontrolu. Ve prve nabaene oznake bogumila 'aIr?umente koje predstavnici hrianskih crkava i danas po-
pokazuju njihovu srodnost sa pavlikijanima, masalijanima i tezu kad treba da opravdaju posljedice !klasnog poretka.
drugim hereticima u pitanjima praktnog morala. Po :spolj- Tako je posoupio i presviter Kozma kada je, pobijajuci
njem 'ilZgledu, kae Kozma, aVli heretici 'su prijalZni,s'kI'omni ovakva shvatanja bogumilskih heretika, kao jedini argumenat
i utljivi; ne govore prazne rijei, ne smiju se raskalaeno, ne navodiorij.ei apostola Pavia: Svatko dma da se poko1rava
zabavljaju se prostakim alama; nastoje da ne upadaju u vlastima, jer nema vlasti koja nli.je od boga; i: Sluge, sa
oIi i ine sve da se spoljanjim dranjem ne bli ,l"IalZliiko,vatli strahom i strepnjom sluajte gospodare svoje kao samoga
od pravih hriana, Svojim iSkToml1JimivotJom i prijaznim Hrista, ne samo radel rna oko da bi ugooi1li ljudima, nego
ophoenjem s Ijuddma upadno su se razlikovali 'od prosjenog kao sluge Hristove vred od srca volju boju, Iosl'alIljajui
svetenika bugarske crkve i lake nalazili put ka osjeanjima se na ove autoritativno kazane rijei, Kozma, u ime crkve,
obinog ovjeka. Svjesni svoje moralne nadmoi, oni su !izrie prokletstvo nad hereticima 'k1oji su crkvu li bogatstvo
samouvjereno dobacivali pravovjemm predstavrsicima crkve smateali djelom :i izrazomsotonin,e vlasti nad svijetom:
Ako ste posveeni kao to govorite da jeste, zato ne iJvUte Onaj iko 'smatra da crkveno starjeinstvo nije 'Ustanovljeno
onako kako vam je propisano? Otkako postoji crkva pa sve oo boga i apostola da je proklet; i: onaj ko vr'ijea boga-
do naih dana svetenici su svojim ivotom davah povoda tae kojli pristojno nose svilene haljine dia je proklete. Nije
da se postavljaju ovakva pitanja, ali na njih ruikad mje bilo teko razumjeti da ovakvim praznim rijeima i autoritativnim
zadovoljavajueg odgovora.
prokletstvima nije btlo mogue ozbiljno pokolebati panju s
Bogumilski heretici privlaili su panju masa prvenstveno kojom su mnogi pratili uenje bogumila. Vie nego rijei
pnimjerom vlastitog ivota koji je bio u skladu sa njihovim li prokletstva mojim su se sluili predstavndci zvanine crkve
:rije!ima. Iza njih nije 'stajala nikakva vlast, Illi crkvena ID II suzbijanju hereze, privlaio ih je lini primjer bogumilskih
dravna, pa su tim vie bili bliski narodu i njegovim svako- uitelja, jo vie njihova spremnost da podnose progone za
dnevnim nevoljama koje su, dWrektnJo Hiindtirektno i dolazdle svoje ubjeenje. Mnogi, kae Kozma u svojoj Besjedie,
15-
226
227
duha i tijela. Da bi pomogao ovjeku da se oslobodi okova ma-
stvari ti ne znaju ta predstavlja ova hereza; oni misle
:lI>U
ter~j'e ukoje ga je sapeo sotona, bog je poslao svog drugog sina,
jda hi ljudi (tj. heretdci) trpe za pravdu i da od boga primaju
Krista, da pokae J.j!udima put spasenja. Prema tipino bogu-
nagradu za okove i tamnice koj.ima SIU izvrgnutd, Prokletstva,
milskom uenju, Krist je kao duh uao u Mariju - anela
okovi, tamnice i svakojaka druga gonjenja mogli SU 'Samo
i :iz nje iziao uzevi samo prividno lik ovjeka. Marija nije
da potlaene slojeve priblie bogumilima i da poveaju inte- bogorodica nego samo privienja anela i'li gonnjli Jeru-
res za njihovo uenje. U njemu su mogli da potrae barem salem iz kojeg je !i'ziao Krist da bl mogao izvrlihi svoje
religtisko objanjenje svojih nedaa,iako ne i stvarni izlaz poslanje. Borba protiv sotone - tvorca materije i zla koje
iz jednog mukotrpnog stanja. Sama injenica da su bogumili iz nje proizlazi -'- zahtijeva negiranje materije'i odricanje
bogatstvo, vlast i gospodstvo igosali kao djelo sotone i da od svih potreba koje proizlaze iz tjelesne prirode ovjekove.
su konkretni svijet, pun nepravde, predstavljali kao sotonino KOInal1!~ ~hod ove borbe jeste osloboenje duha, unitenje
carstvo, mogla je hihi dovoljna da istakne nepomieljivu pod- sotone l njegove vlasti. lovim stavom bogumilskog uenja
vojenost drutva i, s druge strane, da izazove bojazan u dzraena je ogranienost sotonine moi i njegova inferiornost
vladajuim krugovima crkve i drave da relig1ijSlki herehiki u odnosu na boga, ime se bogumili takoer pribliavaju
pokret ne 'krene putem neke stvarnije borbe protiv carstva hniansktm shvatanjima,
sotone, putem nekog, makar i <pasivnog, otpora protiv stvar-
ndh gospodara svijeta, protiv stvarnih nosioca vlasti u orikvli Doketistiko uenje o privldnostd Hristovog ovjejeg
i dravi.. bia mnogo je otrije odvajalo bogumile od zvanine crkve
nego njihov dualizam. Ne samo ovjeji li!k nego i itavo
Vjersko uenje bogumila bilo je, u svim bitnim crtama, djelovanje Hristovo kako je prikazano u evanelju ima,
osnovom vjerskog uenja dualistikih heretikih sekta koje prema bogumilskom .uenju, karakter !prividnosti i alegorije
su se u toku XI 1 XII stol lea rairile u zemljama Balkana la ne stvarnog zbivanja k~o je uila (1 ud) zvanina crkva.
i Mediterana, meu ostalim ii II Bosnli. PrdIkazano je dosta U Besjedi se o njima kae: Ne vjeruju da je Hrist inio
iscrpno i vjerno u Bestedd presvitera Kozme, koid ie stvari udesa; nije dao vid slijepima, ntije lizbijeio hrome nije
gledao oima savremenika i svoje znanje o uenju bogumila nikoga uskrsnuo od mrtvih - sve su to samo prie bes- li
stir.~o II neposrednom dodiru sa samim herebiclma i nithovim mislice; u stvari, izlijeenje od grijeha evanelisti su predsta-
uiteljima li propovjednicima. Prema njegovom prikazu, koji vlli kao izljeenje od bolesti. Oni ne vjeruju da je Krist u
treba dopundti podacima drugdh, vremenu bliskih, antihere- pustinji mnotvo ljudi nahranio sa pet kruhova nego kau
tilcih spisa sa podruia stone crkve l, osobito, podaelrna da pod pet kruhova treba razumijevati pet svetih knjiga, to jest
neto kasnijih bogumilskih tekstova, bogumili su, jo vie etiri evanelja i Djela apostolska kao petu knjigu. Isto
nego pavlltkijanJi, svoje dualisbiko uenje pribliili hrian iatko samo prividan karakter dm'aju muenje Ji raspee Kris-
skim shvatarrlima te ga i na taj nain uinili pristupanijdm tovo Ikao i njegova smrt ti. USkrsnue.
ma-sama ihriansldhvjernikia. Prema njihovom uenju,
I Dosljedno sprovedeno dualistiko ubjeenjeodreivaloje
tvorac duhovnog 1 tvorac materijalnog svijeta nisu oddskona
dva ravnopravna, meusobno nezavisna ,i vjeno [ednako stav bogumila 'll p1tlmjima morala, 'V'jerskiih obreda l odnosa
prema zvaninoj crkvi. Moralna dunost ovjeka jeste da ne
mona faktora. Tvorac materjalnog svijeta je jedan 'od dvaiu
ininrl.lla to bi moglo da doprinese [aaniu moi sotone
sinova bojih koji se, kao rasipni sin iz alegorine prie
II Lukinom evanelju, odmetnuo od oca i stvol'liosvoje carstvo
i produenju njegove vlasti nad svijetom, nita to bi moglo
kojim kao sotona (sathanas, diabolos) vlada i upraVl1ja neza- da spreava ilJi usporava osloboenje duha i produava robo-
visno od boga. Njegov poetak je, dakle, ogranien u vremenu vanje materiji. Stoga su bogumili, kao i manihejci, naelno
osuivali one koji se povode za nagonskim tjelesnrl.m potre-
te je ve Ji po tome njegov tvoriteljski kvalitet po stepenu
nni od bojeg. U biu samog ovjeka odrava se nepomirljiva bama ti. asketski ivot postavljali kao ideal pravog hnianina,
suprotnost izmeu dviju tvorakih sila i njihovih tvorevina, Ongovore - kae se u Besjed, - da je sotona zapovje-

228 229
dio ljudima da uzimaju ene, da jedu meso ,i piiju vino, crkve, ona je dirala u najosjetljliVlije mjesto itave zgrade
jednom rijeju, izruguju se svim naim ljudskiim zadovolj- hrianstva, uspjeno razarala autoritet i uticaj klera i podri-
stvema. Preeirali su bogatstvo, rasko, razmetljivost ,i nad- vala temelje rnaterijalmsh interesa crkve. Ko' te je postavio
menost Ji na sve to gledali kao na 'i.Zlraze 'Sotonine vlasti da nam bude u!itelj , !pitao die heretik presvitera Kozmu,
i znakove sluenja 'sotoni. No bez obzira na vjersko-doktrinenm izraavajui ovim p~ta:njem opti stav svojih istomiljenika
izvor ovakvog shvatanja, bogumilski stav prema bogatstvu prema erkv! i njenoj hijeraThiji. Heretici ISU s pravom preba-
i posjedu dobara savreno je odgovarao stvarnom raspoloenju civelipravovjernrm svetenicirna da ne ive prema proplsima
izrabljivanih masa i izraavao njihovu mrnju na posjedndku hnianskog uenja, da se opijaju, pljakaju li da su puni
klasu, kojoj su iskljuivo pripadala sva bogatstva svijeta, svakojakih prikrivennh poroka te da stoga nemaju prava
sva sredstva uivanja i razmetanja, dakle sve OIIlO to su da se zovu hrianima a kamoli uiteljima hrianstva. I kada
bogumili predstavljali kao tvorevinu sotone. su svetenike zvanine crkve nazivali slijepim farize'jima,
'zmijS'kim porodom, slugama mamona, imali su u vidu
U skladu sa dualistikim vjerovanjem bogumili su odba- nj'ilhove ilwnkTetne poroke koji su svakome 'bili Vlidljlivii koji
civali i izvrgavali preziru sve materijalne predmete hni- su hereticima mogli da poslue kao oigledan argumenat da
'anskog kulta kaoto 'su krst, ikone i svetake TelilkVlije je i sama crkva kao ustanova djelo sotone, da je to sotonaia
(mota). Heretici - kae presviter Kozma, - oijepaju erkva, baZ'ilrl!ka avola ili sirragoga sotone, te da llIi po
krstove i od njih prave orua; Ine potuju ilkone Ji nazivaju emu nema prava da se naziva hranskom crkvom. I dos-
ih idolima, ... ,~smijavaju nas kad vide da pobono kledrno ljedno ovakvoj ocjeni, bogumiri SIU odbacivali sve obrede,
i molimo se pred svetim reljkvijama da bi nam bile lIl'a slube i molitve koje su se obavljale u crkvama smatrajui
pomoi. Crkve su smatrali kuama licemjerja i stanovima to avoljim poslom ii praznim mnogoglagolenijem. Od moh-
sotone te su pozivali svoje vjernike da se (shodno rijeima tava Cl:ad'ra1i su samo Oena, III Ikojem je billo u osnovi
Matejeva evanelja) mole bogu d:za zatvcrenih vrata, skriveni sadrano itavo njihovo vjerovanje. Krtenje vodom, tajnu
od svijeta. No, po-novo treba naglasiti, bogumili su, kao i ispovijed, pr:ie6e ikruhomi vinom, !pomazanje 'uljem kao i
drugi dualisti, znali da izmijene svoje dranje prema wim druge crkvene sakramente smatrali ISU bezvrijednim ,aktima
hriansksm sveti:njama kad bi ,ih opasnost na to pl1i1s1ilila. kJOji ne vode spasenju, jedno stoga to se obavljaju pomou
Oni ne potuju ikone - veli na izvor - kad su sami materijalnih sredstava, la drugo li zato to ih obavljaju
meu sobom, aJri zbog straha od ljudi pohaaju crkve, cjehivaju svetenici Ikoji su zbog svog 191rijenog ivota nedostojni da
krst i ilkane; to nam kazuju ond izmeu njih kojli su se 'obratili budu pcsredmcl izmeu ovjeka li boga i da, li semlgrrjenici,
na nau pravu vjeru. Svetlo, kau, inimo Zlbog Ij:udJia ne odrjeuju :ljude od gdjeha.
od srca; nae vjerovanje uvamo skriveno od [avnosti. Iz savremenh svjedoanstava ne moe se v~dje1Ji dia li su
U pogledu mjera opreznosti koje su imale da ~ zatite od prtstal1:ice bogumi\lJsike sekte ve lU X stoljeu bili udrueni
opasnosti gonjenja bogumili nisu bili nimalo vie skrupulozni 'll zajednicu 'prema starjeinskom principu sa dzvjesnm oba-
nego manihejei ili pavlilkijani. vezama li 'Odgovornostima njenih lanova, Na jednom mjestu
Nepomirljivu mrnju zvanine crkve :navuUtU su na sebe svoje Besjede presviter Kozrna osporava :bogumilima pravo
'diTektnom i konkretnom krltdkom same crkve i njene 'hiQe- da se nazivaju hrianima jer, kae, on,i lIlemlaju 'svetenika
rarhije. 'Do je bio neposredni i glavni ~rOIk gonjenja Ji ana- Jro'jibi fuh krstili. Izgleda da u ovo prvo vnijeme sekta
temisanja bogumila i njima srodnih heretikih sekta kako n:~jeimala nekih odreenih i ovlatenih starjeina iji bi po-
na podruju istone, tako i na podruju zapadne crkve. Ova loaij odgovarao pOll!oaju zareenih svetenika ortodoksne
kritika mije 'P'roizlaZlila samo iJZ vj-erskih, dua.listikih ubje- crkve; jo manje neku organizovanu zajednicu :koja bi svoje
enja li dogmatskih stavova heretilkdh uitelja. Upravo stoga vjernike vezala vrim vezama i odreenim dunostima. In-
to je bila zasnovana na konkretnim li trajIlliJm,svakome teres za dualdstlko uenje i, osobrto, 'otra kritika zvanine
vidljivim 'POjavama sabl.aljdvog ivota visokdh predstavnika crkve i svega onoga to je ona II feudalnom OlI1utvu pred-

230 231
stavljala, ,()ikru.plja1i su mase oko bogumilskih propovjednika, proi.ll"1la daleko na zapad.,oogumHisu dobjli veu mogunost
ikojii su se Isticali linom vrijednou i skrommm 7JiNotoIn i li .iJI;i prostor kretanja i dj elovanja. Mogue je, daJko za ito
koji su anali da vlrust]t~m 'Primjerom, spremnou na rtve ii nema potvrde u dzvorima, da je u ovm uslovima njihovo
odricanja i ivom rijeju uzoude osjeanja i povukuza sobom uenje poelo da prelazi preko sjevernih granica Makedonije
sluatelje. Nisu dmali stalnih sjedata, ni odreenih podruja i da se s ontU stranu Sar-plaOClline pojavljUje i III susiednam
djelovanja, ni. odreendh mjesta na kojima bi OIkupljali one srpskim oblastima.
kojO. su eljeli da uju njihovu rije. Putovali su 00 kue do
kue i u neposrednom dodiru, u slobodnom razgovoru izo- Kada jeg. 1018. ponovo uspostavljena vizaJntijs~a vlast
bllavati crikvu, bogatstvo i vlast i objanjavali djem evane uramijem opsegu, izmijenili su se iz temelja uslovi cjelo-
lja u svom dualdstlkom smdslu. Izmeu sljedbendka bogumil kupnogivota njenih slovenskih podanka, Postepeno, na
ske sekte i njenih uite1ja, skromnih i siromanih kao to su podruju MaikedJOnije i Bugarske svi Vla2mJij'i poloaja u cl1lwii
>i. dravnoj upravi prelaZlili su u ruke vri.zaJnJtJijskdh ~UilllkcioiIlie
:bile ,i mase kojima su 'se obraali, cije [o uovo vrijeme bilo
ni traga od razlika u socijalnom poloaju kakve su u vrlo ll'Ia koji SUSIe ovdje ponaali kao predstavnci osvajake vlasti
zraaitomobllku postojale izmeu vieg klera zvanine crkve upokorenoj zemlji. Ne samo marod nego !i. IlIiie seosko sve-
~ mase Injenih vjernika. Ubogumilsiroj zajednici IlJi.je bilo tenstv'obi1Ji su izvrgnuti preziru vtiJsoke crkvene gospode,
nfkakveodozgo nametnute stege i IlJikakV1ih strahovanja od Ohridski arhiepiskop Teo>filakt, koji je oko 1078. doao Illa
bilo kakvih sankcija. Ne organizacija, ne potiJnjenost niih ova] poloaj iz sredine visokog carigradskog drutva, gorko
V1iima, ne strah od sankci] a lilJi izgledi na rnatenijalnu korist, lse u svojim pi.smima alio ito ga je sudbina odredJilla da ivd
nego osjeanje pripadnosti jednom uenju koje je u vjer- 'U ovoj prljavoj movari, meu ovim udovltdma kakvim
skom ri. drutvenom pogledu odgovaralo raspoloenju naroda je smatrao svoje slovenske podanake ija je sama narav,
ujedinjavalo je vjernike ii prdstaltce i davalo snagu ovom. kaJiko kaearhiepiskop, majka svakog zla. Crkveni li dravna
heretikom pokretu -takvu snagu da je ona ozbiljno zabrl- nameti, a pored toga gramzivost vizantijsikih inovnliJk1a (koju
njavala nosioce vlasti u crkvi i dravi. ne krije IlJi. pomenuti arhaepiskop u svojIim pismima) dovo-
Ve u doba kada je presvi.ter Kozma sastavljao svoju
Idili 'su nekolko puta u toku XI stoljea do narodnih ustanaka
Besjedu, bogumilstvo je brojem i prostorom Wo zauzelo koji su se zavravah porazirna sa itekim posljedicama. Mrnja
iroke razmjere. Njegov nagli uspjeh bio je zasnovan prven- protilV Vizantije injeniJh predstavnika u crkvi li. dravi,
nemona da doe do dzraaja u otvorenoj borbi, mogla je,
stveno na kritici crkvene i dravne vlasti ijli su odgovorni
nosioci bili pouzdani eksponenti vizan:t!ijske dominacije u )tadanjim uslovima, da nae svoj prirodan tok u bogumilskom
crkvenom i dravnopolitikom ivotu. Mogli bismo rei da je pokretu i da u njegovu aktivnost ulije novu snagu. Stoji,
latentni otpor potinjenog slovenskog stanovnitva Makede- svakako, utvrena ,iinjenica da je u ovdm vizantijskim pro-
ItlJije i Bugarske protiv viza:ntijskih gospodara i protiv tereta ,viincijama, osobtto lU Makedooliji, bogumilslkd rpakret u XI
koje mu je nametala strana vlast dolazio do snanog izraaja i XII stol1jell znatno ojaao, i da je u OVOlIn periodu dobro
upravo u bogunulskom heretikom pokretu. Koltko je ovaj i neke stalnije konture vjerske organizacije. S druge strane,
pokret davao snage velikom ustanku makedonskih Slovena vizantijls~om okupacijom bugarskog i makedonslrogtenitolI1i.ja
pod Samuelom ne moe se, istina, utvrditi dzvornim podacima, li.z!bliisana je dravna granica te je sada bogumilskom uenju
ali se s pravom moe pretpostaviti da je III borbi protiv prostorno otvoren P1Ut U ue Vlizantijslko podruje pa li lU sam
vizantdjske drave, koja je drala III rukama crkvenai i poli- Carigrad, gdje ve li raIlJi.je ima spomena o< dualistliikim
tiku vlast, heretiki zanosdoprdndo SV'Oj dio uspjehu ustanka, sektama razliitiiJh smjerova, Ovdje se od sredine XI stoljea
pa su utoliko li pobjede ustanika bez sumnje doprinosile vie puta spomJilnje djelovanje bogumila, a u poetak XII
moralnoj afirmaciji bogumilskog heretkog uenja u masa- stoljea pada li prvi za:biljeenli proces protiv jednoog od
ma slovenskog stanovnitva, U novoj dravi, koja se u tOikJU lIljihovih starjeina koji se zavrlo ,njegO'Vli.m spaljivanjem na
ustanka formirala pod carem Samuilom te se iz MakedoIlJi.je Iomad (oko 1110. g.). Na proirenom prostoru, u novlimsredi-

232 233
naima bogumilsko uenje susretalo se Sa Tla:z1Jil:ttilm itl1adiicijama, dno mjesto rpripadalIo joe !bQgumi:lskilmOipina:ma na ~o~r:uj'\1
rta:z11it'im kulturnim i socijalnim uslovima gdje SiU neizbjemvi Makedonije i Trakije, gdje se od XII stoljea spominje ne-
biM uzajamnJi. U1ticajli koji S1U se oitovali ne samo utakttkom kollkc jalih bogumilskih. sredita.
prilllig'OaV1anjusredin.i nego i u izvjesnJi.m modifikacijama
Iz Makedonije zrailo je heretiko uenje po okolnim
u pogledu vjerovanja li organizacije. Iz podataka XII i poetka slovenskim oblastima te se, u drugoj polovini XII stoljea,
XIII stoljea v:idJi se da je u bogumilskim vj,erskJim opinama
pojavljuje i u Srbiji pod Stevanom Nemanjom. Pojava je,
lili crkvama, kakJo ih nazivaju savremeni latdnski dzvord, ve
dosta nejasno, opisana u Nemanjinoj biografiji od njegovog
bilo uspostavljeno starjeinstvo, da oo se vjersld obredi
sina, kasnijeg kralja, Stevana Prvovjenanog. Lukava je-
'U!stalili i dobsli odreerrije forme i da su vjenndci ;prema
res o kojoj se tada raspravljalo u dravnom saboru (izmeu
svojim vjerskim 'OiPtinamabiilJi vezaJn.ivrim moralnim
1172. i 1180. g.) osuena je i odluno suzbijena: srpski vla-
obavezama. Razumije se da uticaji 'ClI1UgliJh dualJiJsti:ki:h sekta
dar, po zakljuku sabora, preduzeo je protiv ovih heretika,
ili ortcdoksnog hrtanseva nisu na tajko velkom prostoru
koji su, kako se u biografiji navodi, ili 'za u.enjem~ezu~
mogli djelovati [edsnstveno i ujednakonn ab1I1kiu na itavu
nog Arija, brze i stroge mjere: Jedne popali - <kaze nje-
.bogumiIsku zajednlcu i na sve njene opine liIliorkve. Ostale
su nejednako nijansirane razlike u dualistikom objanjenju gov biograf - druge raznim kaznama ~azni: tree ~rogna
3.'Z drave svoje, domovine njihove i sve imanje SaklUipllV \raz-
~ijeta 'koje 'Odraavaju jaiCi i]i slabiji uticaj dJrUiglih dua1iiStI1lkih
da gubavdm i ubogim. Uitelju li naalniku njlihovu jezitk
sekta, odnosno ortodoksnog hnianstva. Osobito je bila nagla-
ureza u grlu njegovu - a knjige njihove neastivespali...
avana razl1ika 'izmeu crkve bugarske (ecclesia Bulganiae)
i. ,CIl1k'V1e ragovike (ecclesia Dugunthiae). Prva rairena I na sve strane iskoreni tu prokletu vjeru da se i ne spomi-
nje nikako u dravi njegovoj. Ipak se spominjala. Ako bo-
na podruju Makedonije, sa [airn sreditdma u Me1rui!klu i gumiJlsIki heretici (o njima se, naime,s1guI'lnQ ovdje radi) i
iMoglenu, zastupala je umjereni dualizam, tj. vjerovanjeda
nliJSIU uspjeli da se usrednjovjekovno] Srbij!i odre ka'~ oJ:"~a
tvorac materdjalnog svijeta nije jednak IbOlgui da mu je nieovana vjerska zajednica, ipak su ponekad zadavali brige
djelovanje vremenom ogranieno; druga, rairena ma podruju
predstavnioima csrpske pravoslavne crkve koja ih podiJm~
'slovenskog plemena Dragovia u 'I'rakiji, stajala je Ilia stano-
nom babuna.bogumila illi., uopte, heretika osuuje i POOilclJi,..
JV:iltu strogog, apsolutnog dualizma tj. smatrala je da su
inje. Jo sredinom XIV 'S1toljea smatrala se patrebn~m bud-
tvorac duha i tvorac materije od iskona dva ekvivalentna nost prema djelovanju heretika te su stoga i u Zakoniku cara
bia; kod prve se osjea uticaj ortodoksnog hrianstva, kod
Duana predviene kazne igosanja i izgnanja za heretike
druge radikalnog pavlikijanstva. U jednom latinskom spisu koji ive meu hrianima ,kao i za one koji ih prikrivaju,
iz sredine XIII stoljea navedeno je poimenino esnaest he- a posebne Ikazne za svakog :ko ieree babunsku 'rije. U~bi
retikih crkava, rasutih na irokom prostoru od Carigrada ajena mjera koja se u Srbiji primjenjivala lprotiv heretika
do Tuluze, a (latim se, na kraju, 'kae da sve potiu od crkve bila je kazna izgnanja iz zemlje. Tom mjerom posluio se i
bugarske i od crkve dragovike. Kod zapadnih heretika po- Stevan Nemanja u pomenutoj prilici. Samo po sebi namee
stojala su u pogledu vjerovanja i obreda razmimoilaenja se pitanje nisu li se neki od prognanika sklonili u Bosnu
u kojima se ogleda razliitost njihova porijekla od jedne gdje je 've IbHo IIl.jiihoviih ,istomil1}e.nika i gdje iSU se, !kalO Ito
illi druge bogumlskeorkve. ALi i 'Pored svrh, u sUltinli manje se zna, pod kraj XII stoljea sklanjali heretici prognani iz
'Vanih .razLoga, iJpak susve bogumdlske opine i, uopte, sve dalmasinskth gradova? Iz onoga to je poznato o heretikom
dualistike sekte razliitih imena i razliitih nijansa u poje- pOtkiretu lU Bosni l1Joga vremena proizlazi kao sigurna injenica
dmostdma dogmatskog i anoralnog uen]a, IbIle jedinstvene da je Bosna u posljednjim decenijama XII stoljea bila pri-
u apsolutnoj nepomirljivosti prema objema ortodoksnim cr- vlana za sve one <koji su zbog svog heretikog ubjeenja
kvama, koja je drastino bila izraena u negiranju hrian bili gonjeni iz svoje vlastite zemlje. Ovdje su mogli, jo ne
skog karaktera ovih crkava. U ovoj heretikoj zajednici ugle- ometani, da se nau zajedno i dalmatinski heretici, koji su

234 235
donosili uticaje zapadnih kathara i patarena u pogledu orga-
IV
i~~ija i ob:~, kao ti bogumili, koji su iz Makedonije, preko
Srbije, prenlieli slovenski obredni jezik i, vjerovatno, 810-
venska heretike knjige. Prema onom to lilL kt/lSlIllijiih poda-
ta~a .~ I() h~retilko1 crkvi bosanskoj, u njoj su se spajali
uticaji s Jedne l s druge strane da se onda izraze II jedin-
stvenom vjerskom uenju sa preteno bogumiL1.Skim sadra-
jem.

POJAVA HERETIKA U BOSNI

U jednom nedavno objavljenom antiheretikom spisu


iz druge polovine XIII stoljea govori se na jednom mjestu
kako su neki Francum, koji su poli II Carigrad (radi seo
drugom krstakom ratu 1147-1149. g.), tamo upoznali i usvo-
jili manihejsko uenje. U nastavku pripovijedanja kazuje se
dalje u tom spisu: Zatim neki iz Slavonije, to jest iz zemlje
koja se zove Bosna, il1i su u Carigrad radi trgovine: kad su
se povratili u svoju zemlju, rpropovijedalisu (naime manihei-
sko uenje) i, kad su se namnoili, 'postavili su sebi episkopa
koji se naziva episkopom Slavonije ili Bosne. Ako se oslo-
nimo na ovaj 'Podatak, onda bismo prvu pojavu lhereH'kog
uenja u Bosni mogli smjestiti u sam poetak druze polovine
XII stoljea, a neto kasnije ti organizaciju heretike optine
sa episkopom na elu. U drogom jednom izvoru, pod f.{. 1167,
spomenuta je pored drugih heretikih crkava na Balkanu i
crkva Dalmacije. Iz drugih, sasvim pouzdanih podataka
znamo da je izmeu 1185. i 1200. g. bilo heretika u dalma-
tinskim gradovima, osobito u Splitu i Zadru, i da je izmeu
njih i njihovih istomiljenika u Bosni odravan saobraaj.
Na posljednie ~odine XII stoliea odnosi se podatak da je
spliits1ti InadbfiJskUip izagnao iz Splita i Trogiiira ne malJi broj
patarena koji su onda nali utoite i zatitu u Bosni. Za-
darski graani, inae rodom iz Apulije, braa Matej i Ari-
stodije, po zanimanju zlatari, boravili su tih godina esto u
Bosni u poslovima svoga zanata. Crkvenim vlastima bili su
poznati kao aktivni heretici, vjeti. latinskoj i slovenskoj
knjizi. Prema dobro OISnJOVanom miljenju A. Solovjeva ovaj

236
237
Aristodije identian je sa Rastudijem, koji je u jednom bo- ralnu snagu koja je hranila heretiki otpor kroz vie od
sanskom rukopisu iz g. 1393. naveden kao prvi u nizu star- dvjesta pedeset godina.
jeina (djedova) heretike crkve bosanske, i da je to isti onaj Od 'svih zemalja jugoslovenskog etnikog /podruja u
Rastudije bosanski koga u XIII stoljeu srpska pravoslav- istorijskim izvorima najkasnije se pojavljuje Bosna ikao dr-
na crkva proklinje zajedno sa drugim krstjanirna li krstja- avnopolitika injenica; a i onda, kada poinje da se spo-
nlcama. Bosna je, dakle, ve u drugoj polovini XII stoljea minje u izvornoj grai, podaci su o njoj, u poreenju sa dru-
postala privlanom za heretike sa raznih strana koji su ovdje gim naim zemljama, jo dugo vremena rijetki i oskudni.
imali povoljne mogunosti djelovanja bez straha od gonje- Ve je ta injenica dovoljna da pokae koliko je dugotrajna
nja. Ovdje se, do Ikraja tog stoljea, na irokoj teritorijalnoj bila relativna izolovanost Bosne od spoljnih istorijskih zbi-
OSIlJOv'i staloilo heretIika uenje, bogumilskopo dogma~oon vanja. Hrianstvo je ovamo prodiralo sporo, slabanim toko-
sadraju i slovenskom obrednom Jeziku, sa uticajima 'zapad- vima, koji su esto bivali u opasnosti da presahnu, Glavna
nih duaIista, kathara i patarena, II pogledu organizacije i ibtiiga lOIk:o pokrtaJv,aJnja slovenskog stanovntva 'i oko orga-
obrednih forma. nizacije crkve na bosanskom podruju pala je u dunost kle-
ru splitske crkve koja je naslijedila staru salonitansku crkvu
Zetski knez Vukan, stariji sin Stevana Nemanje, izvije-
ija se jurisdikcija jo iz rimskih ranohrianskih vremena
stio je g. 1199. papu Inocentija III da je heretiki pokret u
protezala duboko u dinarsko planinsko podruje. Tragovi
Bosni ve bio osvojio vrsta uporita. Neemo da vam kri-
misionarskog rada s ove strane sauvani su jedino u oskud-
jemo - 'kae Vukan u svom pismu - da se u 'zemlji ugar-
nim ostacima uglavnom malih crkvenih graevina iz VIII
skog kralja, to jest u Bosni, razvija hereza ne malih raz-
.dIO XI stoljea, '01bino rprilZiidanih 'uz ostatke zklJina IsIninih
mjera, i to u tolli/koj rojem da je i sam ban Kulin, poto je graevina iz rimskog vremena. Nikakvi pisani 'spomenici o
sa svojom enom i svojom sestrom, udovicom pokojnjeg Mi- ovom misionarskom djelovanju nisu ostali te se s prilinom
roslava humskog, i sa vie svojih srodnika bio zaveden, pre- sigurnou moe pretpostaviti da ono i nije bilo naroito
veo u onu herezu vie od deset hiljada hriana. Dalje se intenzivno. Tek sredinom druge polovine XI stoljea formi-
ovdje kazuje kako je ugarski kralj, ogoren Mog ovoga, ne- rana je nekako bosanska biskupija koja se, od tada, navodi
ke od heretika otpremio papi da ih ispita; oni oo se zatim i u pisanim spomenicima, ali jo dugo gotovo samo po ime-
vratili sa lanim pismima i tvrdili da im je papa odobrio nu. Nita nije zabiljeeno ni gdje joj je bilo sjedite, ni ko
njihovo uenje. Iako broj od deset hiljada hriana prevede- su bili njeni biskupi niti ta su radili na organizaciji crkve.
nih u jednom mahu u heretiku vjeru izraava pomalo sred- Tek kod dubrovakih pisaca XVI i XVII stoljea navedeno
njcvjekovrnr sklonost ka pretjerivanju, ipaJk V;ukano'Vo pismo je poimenino nekoliko bosanskih biskupa koji su taj poloaj
nesumnjivo pokazuje da se heretika uenje u Bosni ve bilo zauzimali negdje od sredine XII stoljea nadalje. Svi ovi
toliko rairilo da je moglo predstavljati ozbiljnu opasnost za biskupi imaju slovenska imena i sigurno su bili domai ljudi.
interese rimske crkve u ovojzemlj'i - tim vie to je bilo Za jednoga od njih, Radogosta, hroniar Resti kazuje da je
nalo put do samog vladara i njegove porodice. U Rimu je to u vrijeme bana Kulina dolazio u Dubrovnik da primi posve-
i shvaeno kao ozbiljna opasnost te su odmah i preduzete enje od nadbiskupa Bernarda; i, poto nije znao latinski
Ta'zllilite mjere da se pokret u Imrlijenu presijee, Nopekazalo niti koji drugi jezik osim slovenskog, morao je da svom
se da su bosanski heretici u stanju da prue jai i ustrajniji metropolitu poloi zakletvu na slovenskom jeziku. Ve i iz
otpor nego to se oekivalo i da su u otporu njihove snage ovog proizlazi da je u Bosni vjerska crkvena sluba vrena
samo jaale. Istorijska situacija Bosne, u vremenu kad se na slovenskom jeziku prema slovenskim liturgijskim knji-
u njoj pojavljuju heretici, predstavljala je, ikao i u Bugar- gama koje su mogle da se ovdje udomae putem djelovanja
skoj u X stoljeu, pogodno tlo u kojem je njihovo uenje 'kiJ1ometodsikie crkve, Nita nije poznato 'o tome gdje su .se
moglo da pusti vrsto korijenje i da se razvije u monu mo- kolovali ovi 'bosanski biskupi i kakva im je bila priprema

238 239
za ovo odgovorno zvanje, ali moemo sa sigurnou pretpo- heretika, da u crkvi ne vri slubu niti dijeli sakramente,
staviti da kod svojih starjeina u Splitu i Dubrovniku nisu da ne zna vriti ikako treba obred krtenja, da boravi u ne-
mogli traiti mnogo pomoi niti oekivati da e visoka cr- kom selu meu hereticima i da je njegov roeni brat neki
kvena gospoda ovih starih crkvenih metropola posvetiti neku starjeina heretika. Biskup se izgovarao neznanjem i time
naroitu panju njihovoj ne mnogo privlane] zemlji. Iako najbolje pokazao koliko je njegova crkva bila nedorasla da
po crkvenoj organizaciji vezana za Split, odnosno Dubrov- se odupre iskuenjima koja 'su heretici unosili u njene re-
nik, bosanska biskupija bila je preputena sama sebi, odije- dove.
ljena od svog vieg starjeinstva ne samo terensko-saobra- Sve do pomenutog pti:sma zetSktog kneza Vulkana, m u
ajnim tekoama, nego i svojim slovenskim obredom i pa- Rimu ni u Splitu nije se pojava heretika u Bosni uzimala
trijarhalnim obiaiima na ikoje se iz Itornjih redova dalma- ozbiljno iako se o njoj i ranije moralo znati. Sve do tada
tinslrog IkJera IgI1eda:lO s visiJne. Ne moe se oekivati da je heretiki pokret mogao je nesmetano da se iri, da osvaja
teoloko obrazovanje tadanjeg bosanskog svetenstva prela- pozicije II redovima slovenskog klera bosanske biskupije i
zilo granicu najoptijih znanja i da je omoguavalo ne'ko si- meu njenim redovnicima i da se konano pojavi u vidu
gurnije snalaenje u zamreno] hrianskoj dogmatici. Stoga organizovane heretike crkve sa svojim starjeinama, redov-
se jo manje moe pretpostavliati da je bosansko sveten- nicima i redovnicama - krstjanirna i krstianicama koji
iS'tV1O bilo u !Stanju da sa vje1Ji:m hereticima na ravnoj nozi su ivjeli u bratstvimae prema ,oibiiajima monakog 2Ji!\'lOlta.
raspravlja o tome kg/ko treba shvatiti pojedine alegorine 'I1e1k: je Vul~ai11JO!Vo pismo slkrenu10 panjurtimslklilh crkvenih vla-
tekstove evanelja ili da sa ubiedliivou znalaca pobijaju sti na snagu heretika i opasnost koju predstavljaju za inte-
Zlamam1j1ivo dualistiko olbjanjienje svijeta. U stvan, u Slamom rese rimske crkve u Bosni, i tek od tada rimska kurija po-
poetku svoga djelovanja u Bosni, heretici su u postojeoj inje da preduzima mj-ere 'protiv ove heretike 'zemlje, slu-
crkvi naili na slabu branu koja se u dodiru s njihovim ei. se esto krstakim ratom i oruanom snagom ugarskih
uenjem lako mrvila i lomila. Teoloki nedovoljno i povrno k,raljeva. Ve 'slIjede/e, 1200. g., papa se obraa rpiismom ugar-
obrazovano svetenstvo nije moglo da se snae u pitanjima skom kralju Emeriku i trai njegovu intervenciju u Bosni.
koja su postavljali heretici, niti da argumentovano brane Bana Kulina prikazuje Ikao ovjeka koji je ve sasvim otiao
zvanino stanovite, niti da raspoznaju ta je u obianjava-
na stranu heretika: dao je sklonite ne malom <broju pata-
nju tekstova heretiko a ta ortodoksno stanovite. Kad ima-
rena koje j,e splitski nadbiskup protjerao iz Splita i Tro-
mo u vidu izvanrednu sposobnost prllazoavanja heretika,
gira; iskazuje im ast 'kao katolicima, pa i vie nego katoli-
osobito bogumila, kOIj!a je toliko puta ilstaknu1ta u savremenim
izvorima kao jedna od njihovih bitnih crta, kad imamo u cima nazivajui ih hrianima 'kao da im je to zvanino ime.
vidu njihovu vjetinu da svoje uenje predstave kao pravo Papa je odluno 'zatraio od kralja da pozove bosanskog bana
hrianstvo i sebe kao prave hriane, nee nam biti teko da protiv heretika preduzme potrebne mjere; i ako ban ne
razumjeti to su uspijevali da se izmijeaju sa pravovjernim protjera sve hereti:ke rz 'Svoje zemlje i ne oduzme im sve
svetenstvom, da se udome u postojeim redovnikim kua li!manjoe, kralj treba da d bana i heretdke progna ne samo iz
ma i da gotovo neprimjetno nametnu svoje uenje i shva- Bosne nego iQ; cijelog ugarskog kraljevstva i da im svuda,
tanje neukim redovnicima. Jedno pismo pape Gregorija IX ma gdje se nalazili, zaplijen! njihova dobra; i, ukoliko se
iz g. 1232. najbolje ilustruje 'koliko je ve bila preovladala ban drukije ne moe vratiti na pravi put, da protiv njega
heretika atmosfera u vjerskom ivotu Bosne i koliko su primijeni pravo dravne sile. Sve ovo trebalo je preduzetl
heretika shvatanja i uticaji bili prodrli i u najvie redove ne samo zbog Bosne nego i radi toga da ova bolest, ako se
zvanine crkve. U pismu se kae da tadanji katoliki biskup u poetku ne SUZbije, ne zarazi okolne zemlje pa da se i po
II Bosni ak nije vjet ni pismu, da javno zatiuje heretike, ugamom kll'la1jevstvu ne razvlje njena poast-e. Ovim je
poela bliska saradnja Izmeu rimske kurije i ugarskog kra-
da je do biskupskog poloaja doao pomou nekog poznatog
16 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
240 241
ljevskog dvora protiv heretike Bosne, saradnja izmeu kri- tom je izdat i banovom sinu uruen dokumenat sa kraljevim.
a i maa koja se vie nije prekidala. peatom i nalogom banu da preduzme to je potrebno da se
Opasnost krstakog rata izbjegao je ovaj put ban Kulin primljene obaveze, kao i ostalo to bi u vjerskim stvarima
time to je odmah pokazao svu pripravnost da u pogledu traila rimska crkva, potuju i sprovode od svih njegovih
vjere prihvati sve to [e kurija od njega traila. Pravdao se ljudi. Posebno je predviena globa od 1000 maraka srebra
od op1Jmbe time to, ik~o je izjav,i'o,nije znao da razliJkuje ako bi ban svjesno podravao i titio heretrke; od toga bi
heretike od katolika; izjavio je 'spremnost da primi svaku polovina pripala rimskoj kuriji, a polovina kraljevoj bla-
pouku i zamolio papu da u tom cilju poalje u Bosnu svoga gajni.
izaslanika koji e o stvarima vjere ispitati njega i njegove Sam akt odricanja nije predstavljao nita drugo do tak-
ljude. Njegova elja, izreena pod pritiskom prijetnje krsta- Uki IPOltez koji je nametnula opasnost k1rsta\ikolgraJta.i mrnost
kim ratom, uzeta je u Rimu u obzir te je u Bosnu upuen samoodbrane. I ovdje se, dakle, radilo o taktici prilagoa
ovjek papina povjerenja, dvorski kapelan Ivan de vanja koju su, kako smo vidjeli, bez dvoumljenja primjenji-
Kasemaris (Casemaris). DObiveno uputstvo, prema kojem je vali manJihejslki heretiici,posebDlo bogumili, kad god eu se na-
imao da postupi u ovoj svojoj misiji, podudara se sa utvr- li u opasnost i amd god SIU to naroite prtiliifkezahtijevale. A
enim principima koji su se tih ,godina primjenjivali prili- prilike u vremenu kada je sastavljana bilinopoljska izjava
kom voenja slinih istraga protiv 'kathara i patarena u nagovjetavale 'su sa svih strana blisku opasnost ne samo
Italiji i Francuskoj: najprije e pokuati da heretike prevede za bosanske heretike nego i za bosansku dravu. U to vrije-
na put istine: ukoliko se 'Ile odazovu njegovom pozivu, po- me poele su ve da se vrlo vidljivo ocrtavaju posljedice
stupie protiv njih prema propisima koje je izdao papa. IOdiaJD.:Ziiivllle aktivnostJi rimske kunije pod Inocentdjem III (1198-
Papin legat stigao je u Bosnu poetkom aprila 1203, te -1216) koja je imala za cilj uspostavljanje crkvene prevlasti
je sa starr:jeinama lkrstjana, <li prisustvu bana Kulina, Rima na itavom Balkanu. G. 1202. uklonjen je pomou
odrao sastanak na Bilmom polju pored nijeke (na podru- ugarskog kralja sa vlasti u Srbiji 'mlai Nemanjin sin Stevan
jrU Zenice). 'LspitJi.ivanj,em Ipni'Sultn~h ustanovao je dia su iIlJjlillrova i na njegovo mjesto doveden njegov stariji brat Vukan, koji
vjerska shvatanja i obredni obiaji u bitnim takama su- je svojim ranijim djelovanjem u Zeti dao dokaza da e i sada
!pf1o:tni uenju katolike C'I'!kve i zvarunog hrtanstva uopte; kao srpski veliki upan voditi brigu o interesima rimske ku-
zatraio je i dobio izjavu kojom starjeine (priores) onih rije. Tih godina jaao je uticaj Rima i u Bugarskoj, te je
ljudi koji su dosada sebi posebno uzimali pravo da se nazi- 1204. lronanowraen u uspostavljanju papske vrhovne
vaju luriandrna i(dhristi:ani), 'Usvajaju dogme irimskectkve vlasti :nad bugarskom crkvom, Slalb[jenjoe Vi:zantije u po-
odriui se time pojedinih taaka heretikog uenja. O tome sljednjim godinama XII stoljea praeno je nastojanjima Ri-
je, 8. aprila 1203, ispostavljen dokumenat ikoji su u prisustvu ma da i ovdje doe do dominacije nad istonom crkvom bilo
papinog legata po'tpisa!le prisutne starjeine bosanskfih krstia- u vidu unije, ili u vidu prostog potinjavanja. Kad su latin-
na, ban Kulin i, kao svjedok, dubrovaki arhiakon Marin.
ski krstai g. 1204. osvojili Carigrad i kad je tu postavljen
To je dobro poznati akt odricanja (abjuracija) na Bilinom po-
latinski patrijarh kaosufragan rimskog pape,izgledalo je da
lju u kojem se mogu 'konkretno sagledati glavne take vjer-
skog uenja i vjerske prakse 'bosanskih heretika. Poto je je Rim vrsto uhvatio u svoje ruke kontrolu nad vjerskim
!Svr\ilO posao 'll Bosni, legat je poao u Ugarsku da ii s te strane ivotom i ovog matinog podruja istone crkve. Pod uti-
utvrdi bilinopoljska utanaenja. Sa sobom je 'poveo banovog skom, koji jie ostavljalo naglo jaanje papinskog uticaja u
sina i dvojicu heretikih starjeina, Ljubina i Bragetu, koji balkanskim zemljama, prijetnje iz Rima upuene Bosni pri-
su pred kraljem, kalokim nadbiskupom i drugim velikodo- mane su u ovoj zemlji ikao neto to je opasnije i neposred-
stojnicima u i:me sve svoje brae i samog bana Kulina po- IIli1j.e nego obdnd pokuaj zastraivanja. U takvim prilikama
novilizakletvuda e se pridravati svih datih obaveza. O bosanski heretici nisu imali drugog izlaza no da javnom de-
16-
242 243
klaracijom o usvajanju zahtjeva rimske crkve privremeno v
zatite i prikriju svoja vjerska ubjeenja.
Papin legat Ivan Kasemaris u svom izvjetaju od g.
1203. naziva bosanske obraentke bivim patarenlma -
imenom kojim su crkvene vlasti nazivale heretike dualiste
u sjevernoj Italiji, a zatim ga i kasnije esto upotrebljavale
za oznaku bosanskih heretika, Iz samog pak 'akta odricanja
vidi se da je njihovo vjerovanje bilo zasnovano na manihej-
Iskioan uenju 'klao j vierovanie botgUJmll1a ii zapadnih here1likia.
Sami SlU selbe l1Ia1z~V'aI1i hranma (u docnIijim domairn spo-
menicima kJI1Stj,ani) kao boigumilii li drngti herefm,cli mani-
hej skog smjera na istoku i zapadu. Time su isticali da su BORBA ZA SAMOODR2ANJE
oni jedini i pravi hriani, jedini istinski uvari Hristova
uenja, to im je naroito zamjerala i istona i zapadna zva-
nina crkva. Stoga, je, prilikom raspravljanja na Bilinom Izjava starjeina bosanskih heretika izg. 1203, kojom
polju, papin legat izriito traio od heretika da se vie me- se odriu SIVoga ueni a i prjhvadaju dogme i obrede rimske
usobno ne nazivaju hrianima nego braom da se onim crkve, bila je nudom nametnuta mjera da bi se izbjegla
posebnim imenom (tj. imenom hriana) ne bi nanijela ne- opasnost progona ili unitenja. Ni papin legat Kasemaris
pravda ostalim hrianima. Iz akta odricanja vidi se, dalje, nije bio osobito siguran da je njegova misija postigla trajan
da su ve u to doba bosanski heretici imali svoje starjein- uspjeh. Iz Bosne je otiao sa ravom slutnjom. Ponio je uti-
stvo i vjersku organizaciju koja se u jednoj nedatiranoj po- sak da je korijenje ikatoHke crkve u ovoj zemlji slabo, da
velji Stjepana II Kotromania (izdata je oko 1325) prvi put se crkva ne moe osloniti na slovensko svetenstvo koje je,
javlja pod nazivom crkva bosanska. Od tada se u bosan- kako se pokazalo, bilo vie sklono hereticima nego Rimu.
skimspomenicima uvijek navodi pod tim imenom. Meu Stoga je predlagao da ISe na mjesto umrlog bfilSk:u!pa, klOijd je
tim, kao to je ve reeno, u jednom antiheretikom spisu bio Sloven, postavi jedan Latin i da se broj biskupija po-
iz druge polovine XIII stoljea spomenut je heretiki epi- vea na tri ili etiri. Ovaj predlog nije, zasada, bio uzet u
s'kJop SlalvlOnijie m Bosne koji je, ikaiko izgi1eda prema ovom obzir i stvari su ostale onakve kakve su bile i prije 1203.
izvoru, ve u drugoj polovini XII stoljea morao biti u ovoj Obaveze !roae su pnimili heretici nfusru bile obeebijeene ni-
funkciji. Prema tome bi i crkva bosanska bila formirana kakvim unutranjim promjenama nego samo 'spoljnim sank-
mnogo ranije nego to je prvi put spomenuta u domaim iz- cijama. A sankcije su mogle djelovati samo toliko da he-
vorima. retici svoje uenje privremeno zataje i pr~kriju ili da ga pro-
povdjedaju 'sa vie opreznosti; j samo dotle dok ISlU postoja!le
mogunosti da se sredstvima sile stvarno i primijene. Takve
mogunosti nisu mogle biti trajne.

Ugarska, na Ikoju se u Rimu raunalo da e biti izvri-


lac papinih planova na Balkanu, bila je pod Andrijom TI
(1205-1235) suvie zabavljena svojim unutarnjim i spoljnim
za'P1etajima a da bi s dovodjno snage mogla da se posveti
brigama o vjerskom stanju u Bosni. Na drugoj strani, sva
panja rimske kurije bila je tih godina okrenuta pitanju he-
retika u junoj Francuskoj, gdje su bili ugroeni ivotni in-

244 245
teresi katolike crkve. U takvim okolnostima, i rimska ku- stva i mrnje meu pripadnicima istorodnog naroda - sred-
rija i ugarski dvor morali su se zadovoljiti samom izjavom stvom koje je ve bilo isprobano u primjeni na heretike ju-
bosanskih heretika, a sve ostalo prepustiti svome toku. I ne ne Francuske. No sve ove mjere nisu bile dovoljne da po-
dugo \poslije ibilinopoljSke 1zjave heretiki pokret ponovo krenu ljude u 'krstaki rat te je i heretiki pokret u Bosni
izbija na povrinu u punoj snazi. U jednom papinom pismu kroz itavo vrijeme ovih priprema oigledno jaao. Od g.
izg. 1221. istie se da heretici u bosanskim krajevima ... 1232. na vilast je doao ban iMaltej Ndnoslav, za !kojlE!lg se ZiIlaJlO
javno propovijedaju zablude svoje opaine na veliku tetu da je bio iz heretike porodice kao i onaj biskup nepozna-
stada gospodnjeg. Javno propovijedanje heretikog uenja tog imena ~oj[ je 1233. brio smijenjen. Desetgodinje na-
bilo je mogue jedino uz pretpostavku da je imalo podrku stojanje rimske kurije nije donijelo nikakvog r~ultatakoji
ne samo u narodu nego i u vladajuim drutvenim slojevima bi ma koliko izmijenio odnose u korist katolike crkve. Na-
i da je naillazilo na pasivnost, ravnodunost pa li na sim- iPlIO'tiiv, heretika crva je, ki~o lPo svemu izleda, ou 1()'VOm
patije meu slovenskim svetenstvom zvanine crkve. Iz- deceniju definitivno uvrstila svoj poloaj u Bosni i proiri-
gleda da su takve pretpostavke u Rimu li uzete uobzi.r. Ta- la svo] uticaj i na susjedno dblasti. tavie, kako prema je-
mo je, naime, rije'elIl.lo da se ne samo .pI1otfuv herel1Jilkia nego i dnoj V!i:jesti !iJzg. 1223. ~gleda, ovdje je tih ~OIdina jedno
protiv svih onih koji ih primaju i tite preduzmu sada vrijeme boravio starjeina zapadnih dualista, heretiki an-
otre mjere, drukije od onih iz 1203. Sada se ilo ne na is- tipapa; njemu su prema toj vijesti, ovamo dolazili i neki
pJt:ivanie 1. pri:dobij.anje nego na iskorjenjenje heretlilk\a si- heretici jz j,une Francuske, da se s njima savjetuju,
lom. Odreen je, g. 1221, novi legat za Bosnu i Ugarsku sa Godine 1225, pored Bosne spomenute su i oblasti Soli
zadatkom ~ uputstvom da propovijeda krstaki ;mt ;proltiv he- i Usora kao podruje zaraeno heretikom opainom. Novi
retika i njihovih zatitnika. Da bi mu posao olakao, papa papin legat, kardinal Jakov, poto 'se upoznao sa stanjem II
je posebnim pismom pozvao kra'lja i kler Ugarske da mu zemlji, poslao je u Rim izvjetaj (1233) 'll kojem je stanje
pomognu rprtilikom verbovania krstaa za pohod protiv Bo- katolike crkve prikazao u crnim bojama. U zemlji, gdje su
sne. Ali itava ova akcija doma je u nezgodno vrijeme. Ugar- stanovnici veliklm dijelom pristajali uz heretiku uenje
ska se tada nalazila pred graanskim ratom koji j,e izbjeg- djelovao je kao b.skupoo'vjek koji je, mjeSilJo da bude vo-
nut samo time to je kralj Andrija II Zlatnom bulom 1222. di drugima, zapleo povjerene mu due u nerazrjeiva oko-
g. feudalcima dao toliko opsene privilegije da je kraljeva ve, Sto je legat smatrao kao jo gore zlo bflo 'je to to je
vlast postala sasvim ovisnom o njihovoj volji. U takvim okol- dubrovaki nadbiskup, ija se nadlenost tada protezala i na
nostima, i pored svih nastojanja papinog legata nije se ni- Bosnu, sve ovo trpio iako mu je bilo poznato da je taj bosan-
kako mogla skupiti krstaka vojska niti nai podesna linost ski biskup sklon hereticima i da se u crkvama bosanske
koja bi je predvodila. Da bi sa sebe skinuo brigu i odgo- b[S!kJupije ne vri sluba boja. U DubrQlVJ!1Jriku su, dalk1e, rav-
vornost, kralj Andrija je g. 1225. predao Bosnu, Soli i Usoru noduno gledali na tekoe katolike crkve u Bosni te nisam
u vlast kalokom nadbiskupu stavivi mu u dunost da se nadbiskup nije pokazivao volje da se mijea u crkveno-vjer-
sam pobrdne da se ove 'zemlje 'oljste od heretika. OVla lera- ske prilike njemu 'Podreene bosanske biskupije. I,zgleda da
ljeva odluka dobro je primljena u Rimu. Iste godine papa su i sada, kao i kasnije, trgovaki interesi Dubrovana bili
hvali alokiolg nadbtsloupa ito je hrabro prilpalSlalO kll1sta- prei od crkvenopolitlkih te da su i crkvene vlasti, u skla-
ki ma i to je preduzeo da goni heretike u Bosni, Soli i dusa politikom Republike, Izbjegavala Ida se suvie eksponi-
Usorl, Da bi pak - kae papa 'll pismu nadbiskupu - pre- raju u osjetljivom pitanju vjerskih odnosa da time ne bi
duzeti posao mogao to potpunije izvriti, treba da u onim kvarile druge, za Dubrovane vanije poslove. Papin legat,
zemljama pnopoviijeda ,kll1st,a,kii rat podstiui vj.emiike pro- koji je stvari gledao drugim oima i postupao sa drugog sta-
tiv nevjernika (fideles contra infideles exhortando). Tre- novita, osudio je nebrigu dubrovakog metropoltta i smije-
balo je, dakle, uspjeh obezbijediti raspirivanjem neprijatelj- nio bosanskog biskupa. I, nemajui vie povjerenja u doma-

246 247
e ljude, on je, po ovlatenju pape, na taj poloaj postavio balo da poslui kao materijalna osnova za' crkvenopolitikti
jednog stranca, Ivana Teutonca, rodom iz Njemake, \Novi prevlast Rima i u tome se nazirale !preimustvo katolike
biskup pripadao je redu dominikanaca koji je bio osnovan crkve koja e ga moi upotrijebiti na propast heretikog
1220/21. i kojemu je, kao prvenstven eadatak, bilo povjere- krivovjerja (pravitatis hereticae detrimenturn), Ali bosan-
no da suzbija heretika uenja. Kao uspjeh, iako sasvim pri- ska vlastela u tome su gledala ogranienje i ugroavanje
vremen, mogao je legat da urauna i to to je ban Matej vlastitih pretenzija na zemljini posjed kojih se nisu htjeli
Ninoslav napustio heretrke i pribliio se katolikoj crkvi. Iz- odrei u korist nikakve crkve. Nepovoljan poloaj, u kojem
gledalo je da je sve ureeno i da su, barem sa formalno-or- se katolika crkva u Bosni nalazila u drugoj i treoj dece-
ganizacione strane, obezbijeeni 'interesi rimske !kurije. Ali, niji XIII stoljea, ini vjerovatnom pretpostavku da su bo-
stvarne drutvene snage, bez kojih organizacione mjere nisu sanska vlastela u tom vremenu prigrabila one upe i ze-
mogle dovesti do trajnih rjeenja, ostale su po strani ovih mlje koje su iza 1203. Ibile darovane katolikoj biskupiji.
poslova, i, kada je trebalo da se donesene odluke sprovedu Sada, poto je rimska !kurija napravila sporazum sa banom
u djelo, te su se snage isprijeile kao ozbiljna smetnja. Iste Matijom Ninoslavom g. 1233, i poto je postavljen novi, la-
godine, 1233, mada se pokorio Rimu, Matej Ninoslav alio se tinski, biskup Ivan Teutonac, trebalo je, na korist vjere
papi na neposlunost svoje vlastele: dok su njegovi preci - (in favorem fidei), ove posjede vratiti crkvi, a moda i nove
kae ban u svojoj albi - po starom obiaju davali upe i dati. Ali, vlastela su odbila da steene posjede ispuste iz
sela kome su htjeli i oduzimali ih kada 'su, prema svom na- ruku dovodei time u pitanje ranija prava vladara, zasno-
hoenju, htjeli, sada njemu, Ninoslavu, koji je nedavno sa vana na 'SI1la:rom obiaju. U ovakvom ISVOI111 ISIta'V1U vlastela
heretike preao u katoliku vjeru i poeo da goni heretike, su sigurno mogla da ruanaju na podrku heretike crkve
draoci onih posjeda uskrauju poslunost, 'kre stare obi- bosanske koja sama nikad nije pretendovala na to da po-
aje i samovoljno zadravaju one posjede protiv njegove stane feudalni posjedrrlk zemlje, Stoga je godina 1232/33.
volje, Potaknut ovim obavjetenjem, papa je zatraio od bila odluna ne samo za dalji razvitak heretikog pokreta u
hercega Hrvatske Kolomana, sina ugarSkog kralja, da pre- Bosn, nego i za dalje odnose iZmeu vlastele li vladara kao
duzme to treba da bi se u Bosni odrao onaj stari obiaje iza odnose izmeu vlastele i heretika crkve koja im je do-
na korist vjere a na propast heretike opalne; jer - kae bro dola kao prirodni saveznik protiv svih snaga koje su
papa u pismu hercegu - ne bi trebalo pustiti da Ninoslav iznutra ili izvana mogle da ugroze njihove feudalne interese
(sad kada je preao u katoliku vjeru) bude u gorem poloa- i pretenzije. A heretika crkva sa svoje strane pribliavala
ju nego to su bili njegovi preci koji su bili zaraeni here- se vlasteli iako je naelno osuivala svaku tenju za stica-
tikim IkrivoVjerjem. njem mater'ij;alnJilh dobara, daklle i feudalnih posjeda. DOk
U Rimu se, dakle, mnogo polagalo na to da bosanski ban Su, prema svjedoanstvu presvitera Kozme, IbogumiilJi X sto-
ljea propovijedali mrnju prtiv vlastele Tboljara), za bo-
zadri staro pravo raspolaganja zemljinim fondom jer su,
sigurno, od toga oekivane materijalne koristi za katoliku sanske heretike to se nikako ne moe rei - barem II izvo-
crkvu u Bosni. listina, do ovog vremena nije sauvana ni je- rima nema traga o sli'nomstavu. Heretika crkva bosanska
dna darovnica u Ikorist katolike crkve, ali se iz povelje uinila je ustupke moralno-teoretske prirode da bi dobila
ugarskog kralja Bele IV iz g. 1244. vidi da je i prije Nino- podrku lruajmonije d!rutvene adase u borbIi proltliv kaJbollii!lke
slavova doba bosanska biskupija bila nadarena posjedima crkve moju je smatrala svojim glavnlm li neposrednim Ille-
na itavom bosanskom podruju sa svim uobiajenim feu- prtij'atelljem.
dalnim privilegijama. Na ovoj 'injenici mora da je dolo do Z,ada:lji razVIiitak vjerskih odnosa u Bosna <JIdluIle su
sukoba izmeu bana Ninoslava i njegove vlastele: katolika bile ove, 1232/33. godine izvrene promjene:
crkva pojavljuje se ovdje kao pretendent na zemljini 10- 1. Rimska kurija prekinula je sa dotadanjem praksom
sjed i na privilegije vezane uz feudalnu svojinu. To je tre- da se na poloaj biskupa postavljaju domai ljudi, te je sa

248 249
strane doveden Iatlnski biskup, dominikanac Ivan Teuto- je heretiki pokret zahvatio i susjedne oblasti meu kojima
nac, Kao pomo u vr'etnjiU Illje,gOlVe mliSitl<e 'trebalo je ida mu se izriito navodi Slavonija. Pokazalo se da je stanje stvo-
poslui nekoliko redovnika dominikanskog reda, takoer reno mjerama iz prethodne godine .bilo zasnovano na slabim
stranaca, koji su kao inkvizitori imali prvenstven zadatak da temeljima te je ponovno uzet uobzr krstak! !!.'iat kalo [edino
djeluju na iskorjenjenju heretika. sredstvo da se savlada Boona i da se od same Ugarske ot-
2. Bosanski ban Matej Ninoslav, vjerovatno pod priti- kloinii. OIpaSI1JOISit koja se prliblliavala. Novom bosanskom bdsku-
skom iz Ugarske, preao je na katoliku vjeru, a zajedno pu povjerena je iz Rima zadaa da u Ugarskoj propovijeda
s njim i njegov roak Prijezda; kao garanciju da nee od- krstaki rat protiv bosanskih i slavonskih heretika; s tim u
stupiti od rimske crkve Prijezda je dominikaneima morao vezi dato mu je ovlatenje da daje oprost od grijeha i dru-
predati svoga sina ikao taoca. Rijeeno je, takoer, da se u ge povlastice svima onima koji stupe u krstaku vojsku i po-
BOtSIllIiS1a:gradfi. biskupska katedralna crkva ito je liJmalo da u u borbu za unitenje heretika, Cak i palfkuama i si-
doprinese podizanju biskupova autordtita i uvrenju Qr- Ieijama kojli su digli ,l"Ulku na crkvena Lica obezbijeen jie
ganizacije biskupije. oprost od grijeha ukoliko se svrstaju u redove krstaa. Po-
3. Briga o zatiti interesa katolike crkve ostavljena je sebne prvilegije date su hercegu Kolomanu, koji je bio pred-
ugarskom kralju, bez ije Ise oruane podrke navedene pro- vien da rukovod krstakom akcij.om na cjelo1kupIlJOm pod-
mjene ne bi mogle zamisltti. O tome koliko je Ugarska bila druju koje je bio zahvatio heteriki pokret. Uspjehu akcije
u mogunosti da se s orujem angauje lU Bosni zavisila je trebalo je da doprinese i odluka ugarskog kralja, s kojom se
u 'stV'aIl"i dalja sudbina ovog vj etaki stvorenog stanja, Izvr- naknadno saglasio i papa, da se bosanska drava stavi pod
ujui mandat koji im je povjerila rimska kurija, ugarski neposredrnr hercegovu vIlaist, ibo je u stvan !znaiilo uk]anj a-
kraljevi su potrebu borbe protiv heretika esto uzimali kao nje domae dinastije.
zgodan povod i izgovor da nametnu i uvrste 'svoju vlast Izvrene su, dakle, svestrane pripreme za krstaki rat
nad Bosnom. Stoga je i u Bosni pitanje odbrane heretike od kojeg se oekivalo da e definitivno utvrditi sve one pro-
crkve dobivalo dravnopolitiki znaaj. mjene ikoje su bile izvrene u crkvi i dravi. Trebalo je da
Organizacione promjene, sprovedene odozgo, nisu kato- krstaka vojska uvrsti poloaj latinskog biskupa, da obez-
!IlLJko,j
crlkvi.otv.orile lPUit uire slojeve naroda li plemstva, gdje bijedi djelovanje inkvizitora i da konano iskorijeni here-
se nalazila snaga heretika. Naprotiv, postavljanje stranca za tiki pokret. O samom ratovanju, koje je poelo 1235, malo
biskupa u Bosni i dovoenje stranih redovnika dominikan- smo obavjeteni. Zna se da herceg Koloman mje mogao po-
skog reda da vre slubu inkvizitora moglo je samo da Ulije stii uspjeh bez velikog napora i da su tekoe ratovanja
novu snagu u heretiki polkret. Vrlo je mogue - iako u iz- bosanskog biskupa dovele dotle da je ve u prvoj godini rata
vorima nema za to direktne potvrde - da su sada u veem traio od kurije da !bude razrijeen dunosti. Ipak je Kolo-
broju prilazili hereticima i oni svetenici i redovnici sloven- manova ikrstaka vojska konano postigla barem privremen
skog obreda koje je rimska crkva ubrajala u svoje iako nije uspjeh te je g. 1237, na osnovu primljenih izvjetaja, uRimu
mnogo 'Cijenila lll.inJj,vh inJi njihovo teoloko znanje. Ve Slije- konstatoVlaloda je Boma,QIienaod hereze, li da je ovo
dee, 1234. godine, obnavljaju se pritube iz Rima, sigurno ienje obuhvatilo i Humsku zemlju, koja ranije nije bila
zasnovane na Izvjetajima iz Bosne, u kojima se vjersko sta- spominjana kao nere1JJkia. No, uprkO'S ovo] ikioin!sta'tlaci:jJil, us-
Inje u '01J'oj zemlji opet p!l"ikazuje u crnim bojama. U jednom pjeh ni izdaleka nije bio potpun, jo manje trajan. Pojava
papinom aktu iz te godine kae se da je u Bosni i u susjed- strane krstake vojske ujedinila je, kako rpo svemu izgleda,
nim oblastima naraslo mnotvo nevjernika; da je sva ze- glavne snage zemlje u otporu prema zavojevaima koji su
mlja zarasla u trnje i koprive: da je postala leglom zma- ugrozili ne samo opstanak heretika crkve nego su dovodili
jeva i pasitem grabeljivih ptica. U Rim je dostavljen iz- 'll IpIitanj.e dravnu samostalnost i, osobito,vlasnilka prava
vjetaj da je i ban NiIlloslav ponovno prdao heretleima liJ da vlastele i ostalog stanovnitva. JeJ.",zapljena lmanjla bila je

250 251
.urobliajena mjera kioja 'se redovno primjenjiivala proti'\' hereti- veo. Biskup Ivan Teutonac i dalje se osjeao nesigurnim u
ka, a izgledi na pljaku i plijen bili su zavodljiv mamac ko- Bosni te je 1237. ili 1238. definitivno napustio svoj poloaj.
ji je mnoge privlaio u krstaku vojsku, Ve je g. 1200. papa Na njegovo mjesto postavljen je drugi jedan stranac, domi-
zahtijevao od ugarskog kralja da bosanske heretike, ukoliko nikanac Ponsa, kome je izriito stavljeno u dunost da dalje
ne odustanu od svoga uenja, progna iz zemlje i zaplijeni radi na iskorjenjenju heretika u podruju svoje' biSkupije.
sva njihova dobra. A kad se radilo o tome da ovakva ovla- Kao i njegovom pr:ethOldinlLku, 'tako je i biiSkiUpu P:OIIl1S1i rtl :tu
irenje sproVlodi 'kl'iSlta\~lka VIOjs:~a, SlaStavljetna doibriJm diije- svrhu stavljen na raspotaganje jedan broj ugarskilh dlominlika-
lom od ljudi eljnih pUjena, onda se nije moglo oekivati da naca. Iz Riima su ga upuivali da iz Ugarske 'za!trali pomo
e se, u grabljenju tuih dobara, mnogo paziti na to da II ik:mta!ke vojske kad god mu bude trebalo, a bmkupi Ug1aIrSke
ona pripadaju prijatelju ili neprijatelju. SIU pKXlV1a:n:i da mu u tome ~au u susret. I, da bi poija'a/o malte-
rijalnu osnovu bosanske biskupije - poto njeni posjedi II
U Bosni je, kak!o i!zgleda, olVaj rat shvaen ~ao ~ki'uaj Bosni nimalo nisu bili sigurni - herceg Koloman darovao
da se oruanom silom uniti dravna samostalnost i da se u je g. 1239. njenom biskupu zemljine posjede s onu stranu
zemlji uspostavi neposredna ugarska vlast to bi moglo do- Save sa gradom akovom.
vesti do posljedica Ieoje bi izlazile iz dravnopolitikih okvi-
ra i mogle da zadru u ivotne interese stanovnitva. Takvo Sve ove, kao i ranije, izvana preduzimane mjere nisu
shvatanje ovog lJustakog rata mogla je da izazove i inje mogle da puiS'telk'OI'iijenje u bosanskom Hu. Ovdje su se stval1i
nica da je ugarski kralj, g. 1235, vlast nad Bosnom prenio i dalje odvijale nezavisno od odluka rimske 'kurije i ugar-
na svog sina hercega Kolomana i time formalno svrgnuo skog dvora. Matej Ninoslav, kojem je odlukom ugarskog kra-
bana Ninoslava. Ratom S!U, da'k1le,bli1i ug;ro~enli ikiorrli~o !here- lja 1235. bila oduzeta vlast, opet se, 1240, !pojaV'ljuje kao ban
tici, toliko i posjedniki interesi vlastele i dinastiki intere- '1'0 milosti bojoj i, u prisustvu svojih velmoa, u Dubrov-
si bosanskog bana. Stoga je ova krstaka akcija, pokrenuta IJlIi:ku zakljuuje !Ugovor sa RepubLikom te se,tavfi!e, obavezuje
uci1ju iSltlrebljenja 'hereltfuka, ustvari ujedlin:na u ottiporu li he- da e mi,titi Dubrovane ukoliko hi zlllrati!li sa ,raliki~m kra-
retike i vlastelu i vladara. Kad je ban Matej Ninoslav bio u ljem. Najezda Tatara 1241-42. g. zaiOiku.pila je SVIU bI1ilgu ugar-
Riimu IOpltuen ida je poillJOIVno oitiparo od ka'toH.ctlzma i priao sklOlg klI'laljia te se ni u Bosnd, bar za neko VInijeme, nJije 1:Tebalo
hereticima, on je optubu odbio i izjavio da je samo iz ne- bojati novih krstakih akcija. Bosanski ban osjeao se toliko
volje primio pomo heretika protiv svojih neprijatelja, Za- monim da je na poziv grada Splita, koji je tada bio u ne-
hvaljujui slomom otporu, uspjeh krstaa nije mogao biti prijateljstvu s kraljem Belom IV, s jaom vojskom oomogao
t~ajan. Vojska je prola kroz Bosnu i Hum:sku zemlju, '1'1"0- Spl'ialll!ima u TlaJtu pl'lOitJi'V kJrialju odanog Trogilrla (1243-44).
111a mnogo krvi i odvela veliki broj heretika ija je dalja Uzdajui se u njegovu pomo i moguu zatitu bili su ga,
sudbina ostala nepoznata. Kad se vojska, po svrenom poslu, tave, d2iaibral'i d za svog gradSkog kneza.
povukla, stvari su opet ubrzo krenule starim tokom. Briga o Vjerski odnosi u Bosni nisu se promijenili ni onda kada
rz:aitlilti interesarlmsik,e crkve preputena je n1adbislku\p!u Kia- je Bela IV u prvoj polovini g. 1244. prisilio bana Ninoslava
loe, ikoji [e ill Bosni podigao 'Vie tV'M,ava,radi 'Olbrane cr~ da mu se pokori. Tada je, 20. juna te godine, kralj, u banovu
kve ti vjetre i taidiistlrebljett1joa heretJi.lka. U .tvravama je, prisustvu, izdao povelju u korist bosanske vbiskupije 'kojom
vjerovatno, bila smjetena ugarska posada. Odavde su, izgle- je potvrdio njene ranije posjede i privilegije na podruju
da, vreni oruani ispadi u okolna podruja jer papa, u jed- Slavonije i Bosne. Posjedi na podruju Bosne bili su razasu-
nom kasnijem pismu, hvali ikaloke nadbiskUlpeto su ne ti po mnogim upama od Usore do Neretve i od Uskoplja do
bez ovelinrolg proJlijevranjakrv1, gubIjJtka ljUJd!i i troka veIDiiki Prae; zajedno sa posjedima u predjelu akova, bosanska
dio zemlje (bosanske) bili osvojili i odande odveli mnogo hi- biskupija imala je u rukama dovoljno bogate izvore nepo-
ljada heretika. Ali, pored svega, jedva se moe govoriti o srednliih feudalnih prihoda kojli SlU, u za nju povoljnim us-
kakvom osjetnijem slabljenju snage i uticaja heretike erk- lovima, mogli da budu sigurna materijalna osnova za uvr-

252 253
enje njene organizacije i slube, No takvi uslovi nisu se ke crkve, ali i crkvu svjetovnim poslovima vlastele, Cvr-
mogli stvOII'i1Ji.Uiza1udna je bila odluka Rima (1247. flJi 48) da sta povezanost sa vladajuim drutvenim slojem obezbjet
se bosanska biskupija stavt pod jlUrisdikciju i pod zati,tu Ika- vala je heretikoj crkvi opstanak u najteim okolnostima,
loke nadbiskupije u Ugarskoj. Nisu mnogo pomogle ni tvr- ali je iz ovih veza nuno i neopazice nastajala sklonost ka
ave koje je radi odbrane vjere podigao u Bosni kaloki poputanju u pogledu, inae strogih, vjersko-moralnih prin-
nadbiskup, One su, kao i utvrene zidine, podignute za za- cipa i njihove primjene u praktinom ivotu.
tliltu crkava, bile neprestano izvrgnute napadma i opsjeda- Sasvrn ismo medovoljno obavijetend o tome u lkaJkvim je
njima te su konano i propale. Iz Rima se, od g. 1246, ob- okolnostima u drugoj polovini XIII stoljea uspostavljena
navljaju zahtjevi, sada upueni kalokom nadbiskupu, da se ug1a
in51kia vlast nad Bosnom, Jedan podatak 'iz kraja 1253. g.
protiv Bosne povede novi krstaki rat i 'da se zemlja, koja Ikaizuje oda je tada jedna vojska kralja Bele IV vodila barbu
bude oteta od heretika, podijeli pravovjemim hrianima, protiv heretika u Bosni. Ne zna se koliko je ta borba traja-
to jest pristalicama Rima i bosanskog biskupa. Izostao je, la ni s kakvim je neposrednim rezultatom zavrena. Izglea
meutim, i rat i zapljena zemlje ikoju su drali heretici. Na-
da je kralj znao da ~!21alzove ii !is:kori..s ti <neiki razdor u bosan-
protiv, zemljini posjedi koje je Bela IV 1244. g. bio potvrdio skoj dinastiji. Ban Matej Ninoslav ne spominje se vie iza
bosanskoj katolikoj biskupiji bil! su, kako po svemu izgle- .1249. g., a njegovtroak Prijezda preao je ve sasvim na
da, ugroeni Hi barem nisu davali one prihode koji su se stranu ugarskog kralja 'koji mu je 1255. potvrdio jedan po-
mogli oekivati. Iz jednog papinog pisma ugarskom episko- sjed u 81avolJ1iiji istrl.lUi tom p1ii1likom nje~ovuvjernlotS!t. Nije
patu iz g. 1247. doznajemo naime da je bosanski biskup to- li, moda, ovaj Ninoslavljev srodnik ovu svoju vjernost po-
Iiko osiromado da ose pokazala potreba sakupljanja I1IoiVaI1Jih kazao u vidu pomoi ugarskoj vojsci prilikom njenog rato-
priloga u zemljama Ugarske za izdravanje njegovo i nje- vanja protiv heretika? Poznato je toliko da su ugarski kra-
gove crkve. Biskupov poloaj postajao je sve teim te je na ljevi od tih godina za due vrijeme raspolagali bosanskom
kraju, prisiljen aktivnim i pasivnim otporom stanovnitva, zemljom i davali je na upravu ljudima svoga povjerenja.
morao da definitivno napusti Bosnu i da svoje sjedite pre- Prijezda, praotac dinassije Koteomania, kao odan ,k:l'aljev pri-
nese u akovo, gdje se g. 1252. prvi put spominje dvor bo- stalica, dobio 'je sredinju bosansku oblast, dok su Usora i
sanskog bislkupa. Otada bosanski biskupi upravljaju svojom Soli izdvojene Ikao posebna banovina i davane na upravu ra-
dijecezom iz sigurnijeg mjesta s onu stranu dravne granice, znim linostima ibWisk.im ik'I'aJ]j,ev;SIkom dvoeu. Kad je u Ugar-
a u Bosnu se vie ne navraaju. Zanimljivo je, uzgred, istai skoj krajem XIII stoljea izbila teka dinastika kriza, po-
da je, nekako u isto vrijeme, i pravoslavni episkop Huma, javljuje se od g. 1299. kao gospodar Bosne bribirski knez
ije se sjedite nalazilo u Stonu, napustio ovo mjesto i pre- Pavao ubi, koji je ovdje kao namjesnika i bana postavio
selio se u manastir svetoga Petra na Limu. Ne znamo da li svoga brata Mladena.
su i koliko su alktivnosti humskih heretika doprinijele ovoj
Oskudni podaci o ovom vremenu ne govore nimalo za
odluci.
to da su, pomije svih ovih promjena, vlasti pojedinih dina-
Uprkos svim pokuajima rimske kurije li ugarskog dvora sta na bosanskom podruju fumkcionisale vrsto i sigurno
da ugue heretiki pokret, u Bosni se ba u to vrijeme konano - svakako ne toliko vrsto da bi mogle omesti crkvu bo-
afirmisala heretika crkva bosanska. Ona se, u odbrani od sansku II njenom djelovanju, S vremena na vrijeme Obnav-
kJrsrt:ak!iJh akcija, sve ee povezivala sa bosanskom vlaste- ljaju se iz Rima ve stereotipne optube i pozivi na borbu
lom koja su, udruena sa heretikom crkvom i branei je od protiv bosanskih heretika, ali bez nekog vidnog efekta. Zna
spoljnih neprijatelja, branila u isto vrijeme i svoje feudalne, se, meutim, da je u jednom sukobu s njima 1304. g. poginuo
zemljoposjednike interese i svoj politiki poloaj u zemlji i ban Mladen ubi. Neto uspjeha Iimao je, dzgleda, srpsk!
od nasrtaja rimske crkve i ugarske drave. Saradnja u sa- koralj Stefan Dragutin, kiojt [e od 1284. drao USIOJl'IU li Soli
moodbrani bribliavala je vlastelu vjerskom uenju hereti- kao vazal ugarskog kralja. U njegovoj biografiji kae se, na-

254 255
ime, da je mnoge od heretika obratio na vjeru hristijansku VI
i kll'Stio !ih. lZl'1az tnJOOIgli U srednjovjeJrovnim b:i:Qlg'l'la:Lija-
ma ima vrlo relativno znaenje i nikako ne kazuje ni pri-
blino koliki je bio stvarni obim ovog uspjeha, a jo manje
koliiilm je OVIO obraenje ibiJ.o stvarno a Ikciliko je paJk ima1:o
samo da privremeno prikrije intimno vjerovanje heretika
pred spoljnim pritiskom.
Za dalju istoriju heretikog pokreta i za ra'zvitark vjer-
~klih odnosa u BosnJiw!Ilij,a je bila druga jedina micijatliva
koja je potekla od Stefana Dragutina. Na njegovo traenje,
naime, rimski papa obratio se 19. 1291. starjeinama franje-
vakog reda u Dalmaciji i Slavoniji da u Bosnu upute dva UCENJE I VJERSKA ORGANIZACIJA
franjevca koji su verzirani u pismenosti i vjeti jeziku one BOSkNSKIH HERETIKA
oblastd. Ovo je prvi znak da se 'll Rimu shv,aIti1oda je po-
znavanje jezika stanovnitva u ijoj se sredini vrila propa-
ganda protiv heretika jedan od biJtnih uslova za 'brlo kakve Za poznavanje vjerskog uenja i crkvene organizacije
izglede na uspjeh. I ovo je prvi spomen frarnjevaca u vezi bosanskih heretika upueni smo prvenstveno na izvore koji
s Bosnom. Postepeno, oni preuzimaju funkciju dominikana- potiu iz kruga rimske crkve. Poslije ve pomenutog akta
ca i u antiheretikoj propagandl primjenjuju drukije meto- odricanja iz g. 1203, u kojem su indirektno sadrane osnovne
de nego njihovi prethodnici. Nisu se ograniavali samo na take njihova uenja, nastalo je, u toku XIV i XV stoljea,
inkvizitorsku slubu i na pritisak silom - iako ni to nisu nekoliko drugih dokumenata u kojima su ove take formu-
zanemarivali - nego su, pored toga, ustrajno nastojali da se lisane jasno i nedvosmisleno. Tu se, uglavnom, radi o tek-
priJbllie lIlIatrOOU i, s droge strane, da obezbijede trajnJijli uticaj stovima u kojima se nalaze popisi zabluda bosanskih he-
na vladara i njegov dvor. Od treeg decenija XIV stoljea . retika sa uputstvima kako da se te zablude pobijaju ar-
Bosna postepeno postaje samostalnijom u odnosu prema gumentima katolike dogmatike. U njima je,gotovo u pot-
Ugarskoj i ulazi u ire meunarodne veze koje njenim v'la- punosti, sadrana vjerska doktrina crkve bosanske i njen na-
dardma esto nameu itakve obzire i obaveze koje se nisu elan stav prema ortodoksnom vjerovanju i praksi zvanine
podudarale sa interesima heretike crkve. Ali, s druge stra- crkve. Manje su sadrajni izvori kojd poitJLu !iz kmga ~e
ne, nisu se mogli, 'bez tete po vlaarev poloaj, zanemariti pravoslavne crkve ali i u njima ima podataka o vjerovanju
ni obziri prema heretikom raspoloenju zemlje; naprotiv, bosanskih heretika koji se potpuno podudaraju sa onima iz
ovi obziri nametali su vladarima potrebu da vode rauna o latinskih izvora. Najmanje podataka _sadre oni iJZvori koji
postojanju heretike crkve i njenom ugledu i da joj, preut su nastali u krugu same heretike crkve bosanske. To su ri-
no, u praktinom djelovanju priznaju mjesto koje je sama jetki preostali fragmenti crkvenih tekstova ikoji su bili u
sebi obezbijedila u drutvu i dravi pa da se, prema potre- upotrebi u heretikoj slub! sa vrlo znaajnim zapisima uz
bama, i koriste njenim ugledom i uticajem. I, uprkos inje tekstove koji su sluili 'kao njihov komentar.
nici da je rimska crkva otada postepeno utvrivala svoj po-
Iz ovih izvora sasvim razliitog porijekla moe se re-
loaj u Bosni i putem franjevaca esto odreivala smjer vla-
konstruisati dovoljno jasna sliJka o vjerovanju koje je zastu-
dareve politike, heretika crkva jo uvijek, kroz due vri- pala heretika crkva bosanska. Osnova ovog vjerovanja je
jeme, nije i2Jgubila nita od svoje ranije uloge u ivotu bo- manihejske uenje 'kao i kod ostalih 'dualistikih heretikih
sanskog drutva niti od svoga ugleda koji je stekla meu crkava na zapadu i istoku. U popisu zaJbluda bosanskih he-
zapadnim hereticima. retika (errores hereticorum bosnensium),. koji je sastavljen
17 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
256 257
oko g. 1357. na osnovu poznavanja prilika u samoj Bosni, Obred krtenja bitno se razlikovao od istog obreda u
izriito je navedeno da bosanski heretici vjeruju: da postoje zvaninom hrianstvu Ille samo po obredno] radnji nego i
dva tvorca, to jest stariji bog (maior deus) koji je svorio po shvatanju njegovog simbolinog znaenja. Bosanski here-
duhovni, nevidljivi svijet i mlai bog ili lucifer (minor deus, tici, kao i ostali dualisti, odbacivaii su krtenje vodom jer je
scilicet lucifer) lkoji je stvorio sve to je materijalno i vid- voda kao i svaka materija tvorevina sotone, te stoga rie moe
ljivo; da Krist nije bio ovjek nego je samo prividno uzeo biti simbol primanja ovjeka u zajednicu pravih hriana.
lik ovjeka (corpus fantasticum); da njegova muka, smrt, Smatrali su besmislenim i vjerski bezvrijednim krtavanje
uskrsnne i uzaae na nebo nisu nJikralkv:a sltVlau-n:a zb!ilVaIIlja male djece 'koja su van svake moi da shvate znaenje ovog
mego srama Iprfrvidna; dia je ntmslk!acrkvra moa idloi1a '1 ida ISU akta. Stoga su u zajednicu heretike crkve aktom duhovnog
idolopoklonici svi oni koji pripadaju njenoj vjeri (ydola ado- krtenja primani samo odrasli ljudi, sposobni da samostalno
rant qui sunt de illa fide); da su oni (heretici) prava Kristo- odluuju i da sa punom svijeu i sami uestvuju u obredu
va crkva i pravi nasljednici apostola te je jedan od njih njihova primanja u zajednicu hriana. Sam obred vren je
(tj. starjeina crkve bosanske) sebe smatrao Kristovim na- na taj nain to bi jedan, svakako od uglednijih lanova he-
mjesnikom i nasljednikom apostola Petra (dicit se vicarium retike crkve - bez obzira je li u njoj imao neku hijerarhij-
Jesu christi et successorem sancti Petri). Nisu vjerovali u sku funkciju ili nije - u prisustvu drugih vjernika, krte-
uskrsnue tijela te su tvrdili da nikad ne moe uskrsnuti niku na prsa stavio knjigu evanelja i potom poloio ruke
lij-eLo koje je umrlo, nego samoduh k!oji se tom smru oslo- na njegovu glavu. Knjiga evanelja na prsima krtenika
bodio. Osuivali su smrtnu Ikaznu i svako prolijevanje krvi. izraavala je simboliki njegovo usvajanje vjerskog uenja,
Grenim su smat I'iali upotrebu svake hrane koja poitliJe od a polaganje ruku njegovo primanje u vjersku zajednicu. Sa-
ivotinja; onaj koji je poinio takav grijeh nije se, prema mo ovakvfm rkrtel!ljem ovjek se oslobaa SIVliili !I':amje po-
njihovom vjerovanju, mogao spasiti ukoliko ne bi primio du- injen\ih Igrijeha; ukJQll:iko bi i posldje vtoga zgI1i:je~o, mora o
hovno.ki-tenje po njihovom obredu. Crkve i druge kultne je, poto bi se javno pokajao za poinjene grijehe, da bude
graevine smatrali su sinagogama sotone u kojima se vri
ponovo krten, Zapadni heretici saglasno su isticali d. ruglu
ido,lo!PlOlldoinJstrvo ite ISU, do,s}ij,oononOlme, osuivaili kao ido-
izvrgavali ne rijetku pojavu u rimskoj crkvi da su svetenici
latrijutovanje krsta, ikona i relikvija. U ovim takama sa-
glrij1elIla i saib[alIljiMai'votl;a V1l'i!Li !vjerske obrede i razrje-
drane je, naelno, teoretsko shvatanje bosanskih heretika o
osnovnim stavovima hrianskcg vjerovanja. Kao 'to je ve avali od grijeha druge iako su i sami bili greni. Osuujui
ranije istaknuto, kod bosanskih heretika kao ni kod drugih ovu pojavu heretici su smatrali da nema vrijednosti obred
duatlsta nisu u praksi bila isk!ljruena odstupanja od ovih krten] a koji je izvrio grlj eam ovjek. IT Rl~musu Ikao j.ednu
naelnih stavova.' Pod pritiskom opasnosti i prijetnje znali od zabluda bosanskih heretika isticali i to to su uili da
su, bez mnogo skrupula, da prihvate spoljne znakove zvani- sv,e'tost li vrijednost krltenj-a proiz1aZli iz zasluga 1000000ga Ikloji
nog :hri:aIl!slJva, tavie, da de!kJrumtivno odustemu i od krtava i koliko puta sagrijei onaj koji je krtenje podije-
naelnih stavova svoga uenja samo da bi izbjeglig'onjenja. lio, toliko puta treba da se ponovno krsti onaj koji je takovo
krtenje primio. I u ovom pitanju dolazile su do izraaja
O vjerskim obredima bosanske heretika crkve sauva
nepomirljive suprotnosti dvaju moralnih shvatanja: rimska
no j.ema/l0.i.to!P.retenoi!ndi.relkitnih iPodatalk.a. Svaksko, po-
crkva stajala je na stanovitu da je bitna funkcija a ne moral
to znamo da su heretici odbacivali i !prezirali crkve, crkvene
ukrase, crkveno pjevanje i sve to je bilo sraunato da utie funllroilonera, dolk su bOlS:anski (Ii drugi) heretdci 'Uili da vri-
[ednost funkoije ovisi o moralnoj vlI1ijedllJOSti onoga kojliJ tu
na matu i ra21vija kult crkve i klera, moramo pretpostaviti
funkciju vri.
daeu njrihov'i v:jemki olbl1edlr bild do kmjnoStii. j,edJnosta:vlIl:i. j
skromni. To potvruju i oskudni podaci o ovoj 'strani nji- Ispovijed je sastavni dio obreda duhovnog krtenja. Pri-
hove vjerske prakse. - je akta polaganja ruku, koji je znaio formalno primanje u

Z5.8 259
!to: je mogao birtli sVIm stariji lan crkve) !i oib[!nill1. vjemika
zajednicu vjernika, krtenik je [avno priznavao da je kriv koji u tome uestvuju. U tome se herretika crkva sutinski
Iz;a sve swde grijehe, i rnOOo oprotenle '00 roga li od vase razlikuje od ortodoksnih crkava gdje se pri obredu slube
(tj. od svih prisutnih vj:rn~ka). Jav~ karakte: i .jednostav~ (mi:se ili ]i:tlurgije) mnogo polae na to da IL uspoljInjem vlidu
oblik ispovijedanja pojedinaca, u cemu na IZVjestan na~n doe do izraaja uzvtenost svetenika iznad mase vjernika.
uestvuju svi prisutni, doprinosili su i~timn~jem .zb1i~vanJ~ J ednostavnost obreda lomljenja kruha omQlguil:a je ida on,
vjernika i pristalica heretike crkve i Jaanju ~~Jean.Ja pr~ u jo uproenijem obliku, pree u rasprostranjen obiaj j
padnostl istoj vjerskoj zajednici. Prilikom ispovIJe~anJa: gtl: da se u lk!ru!gu poeodice ponavlja rprrtiiliiklonn uzi:mlanjla jela
jehe ne oprata nikakav ispovi:jedni'k. ?ego. SVI prisutni osobito prilikom veere kad je itava porodica na okupu.
vjernici koji u tom momentu predstavljaju vjersku zajed-
Bosansld kao ii d!rogi here1lici odbaciVlaJJis:u i prezJiira1li sve
nicu i u njeno ime preutno preuzimaju moralnu. odg~~rno~t
kultne graevine, i crkve smatrali mjesitJima i!do]OIpdki1ons1tVa i
za budue postupke njenog lana 'koji je aktom ispovijedanja
sinagogama sotone. Svoje vjerske obrede vrili su u obinim
javno priznao svoje grijehe. kuama, u jednostavno opremljenim prostorijama bez ika-
Obred lomljenja kruha predstavlja izviesnu analogiju kvli:h ulkirasa ill Ilia Oitv'OII1e1!llOID prostoru nedaleko od naselja.
slube boje - liturgije. ili mise - ortodoksnih crkava iako Tako se i sam obred unosio u obini ivot vjernika i prista-
se Ipo formi i po simbolici svog sadraja od nie bitn.o raZli: lica povezujui ih intimno sa njihovom crkvom na jedan ni
kuje. IBosansk>i heretici kao lIli ostaH. dua1isti Im~ ~I'1JZiI1Ja'Va~ najmanje nametljiv nain. Kroz vjerske obrede crkva je
sakramenat tr:ansupstancijacije te ni obred lomljenja kruha unosila svoje uenje u kue obinih ljudi, ulazila u njihov
nije predstavljao pretvaranje kruha u tijelo .~ristovo nego ivot i zadobivala njihovo povjerenje.
je simbolizirao rije boju koju je, prema njihovom tuma- Organizacija herretike crkve u Bosni postojala je i prije
enju evanelja, Krist na posljednjoj veeri u vidu kruha vremena u kojem se pojavljuju prve vijesti o pojavi here-
podijelio svojim uenicima. Ovaj obred vrio se u vidu .za- tikog pokreta u ovoj zemlji. Pomenuli smo podatak iz druge
jednikog objedovanja. Poinjao je zajedni~im izgovaran~em polovine XIII stoljea koji doputa zakljuak da se ve u
molltve Oenaa, a zatm hi jedan oo Sltarijdh lanova zaied- drugoj polovini XII stoljea formirala heretika crkva kojoj
nice izlomio kruh i podijelio ga prisutnim vjernicima; uko- je rna 'elu istrujao episkop (episeopus Selavonie sive Bossone),
li:ko bi bilo prisutno vee mnotvo, iz1omi,o bi i podijelio vie Predstavnici bosanskih !heretika ikoji su se g. 12.03. na Bilinom
kruhova. Vaan sastavni dio obreda biio je itanje, vjero- polju 'od!rekJli svoga U1enja sarnd 'sebe na 1zlv,ajustaJrjtelinama

vatno i tumaenje u obliku propovijedi, poetka Ivanova (priores) bosanskih !kJrstjana. U domaimtavorlmaecrcva ibo-
evanelja u kojem su heretici naroito nalaztli potvrdu svo-
sanska prVl1 put je spomenuta u jednoj nedaeiramo] povelji
ga dualistikog vjerovanja. Pored pravih vjernika koji su bana Stjepana Kotromania (oko g. 1325); tada je ova here-
primili duhovno krtenje, obredu su mogli prlsustvovatl i u tika crkva ve imala svoju definitivnu organizaciJonu fizio-
njemu uestvovabi li Qbi11li vj'eumlioi li pristal'ice li, U!op'te, svi nomiju koju je zadrala do kraja svoga trajanja.
koje je sklonost privlaila vjerskoj zajednici. Stoga je obred
U pogledu unutranje organizacije crkva bosanska imala
lomljenja kruha jae od svih ostalih povezivao pripadnike
je mnogo slinosti i podudarnosti sa drugim dualistikim cr-
heretike crkve sa svima onima 'koji su pokazivali interes za
kvama ikoje 'SIU se ralZlvtile .'iJz osnova bogumilskog uenja. KO'd
njeno uenje i sklonost da postanu njeni lanovi. A okuplja-
zapadnih heretika postojala su etiri stepena ili reda u
nje na zajednikim objedima davalo je podesnu i estu pri-
srta!rjelinlSltvu pojediJnii.ihcI'kava, li to: 1. erpisklop, 2. sltar:ijd !sin
liku da se vjersko uenje propovijeda i objanjava i mimo (filius major), 3. mlai sin (filius minor) i 4. akon. U crkvi
strogog okvira samog obreda 'i da se tsko pristalice poste- bosansko] poznata su sigurno tri stepena: 1. episkop ili djed,
peno uvode u sutinu dualistikog vjerovanja. Ovo je bilo 2. gost d 3. starac. U Iizv10rIima je samo jedlmiPUlt ('oIko 1325)
olakane i time to kod vrenja obreda nije bilo nikakve naveden naziv gost veljki i, isto taiko samo jedanput (g.
hijerarhijske ograde izmeu onoga 'koji je obred vrio (jer

261
260
1446), naziv did kon dida. U literaturi je postavljeno pita- jem lSItar:ci zauzmatu nili a gQlstli vii stepen htjell1a1l'1hlije. Ova-
nje nije li nazivom gost veliki oznaen poloaj onog star- kva podjela potpuno se podudara sahJijeralrhlijslrom s1Jruk-
jeine koji je u hijerarhijskoj ljestvici zauzimao prvo mjesto turom u heretikim crkvama na zapadu gdje su nosioci ste-
iza djeda i bio predodreen za njegova nasljednika kao to pena nii od episkopskog, tj. stariji sin, mlai sin i akon,
je kod zapadnih heretika stariji sin redovno bio predodreeni spadali u red uitelja (magistri). Iz 'Ove podudarnosti moe-
nasljednik episkopa. Mogue je da je ovaj starjeina ranije mo zakljuiti da su se i po sadraju podudarale funkcije
imao naziv gost veli'ki, a kasnije, da bi se jo jasnije ista- bosanskih strojnika JizapadnJih heretikiiJh uitelja. Prema
klo njegovo pravo na najvii poloaj u crkvi, nazivao se did tome, u dunost strojniika crtkve bosanske, tj. gosta i staraca
kon dida (tj. djed uz djeda), to ibi, po samom ~alenjlu dzra- spadalo je, prije svega, da budu uitelji i iritelji vjere, da
za, odgovaralo funkciji djedovog zamjenika ili pomonika. aktivno propovijedaju evanelje i daju mu kompetentno tu-
Red je, napokon, da se ovdje spomene jo i ovo: Kao jamci maenje u skladu sa dualistikom doiktrinom. U okviru ove
povelje brae Pavlovia, Petra i Nikole, Dubrovanima g. dunosti imali su, vjerovatno, i tu zadau da vre nadzor
1454. navedeni su strojnici gospodin 'gost Radosav Bradije- nadzajedJnli'kim domovima u kojima su, na naClnn sIl'i:an re-
vi i gospodin starac Radosav unuk, Ovo je u izvorima je- dovnikom, ivjele pojedine grupe pravih ili savrenih vjer-
dini sluaj da je uz hijerarhijske zvanje starca dodata i ozna- l11Jikia. Ovakve dunos'bl upuivale su ove u1Ii\telje Iiiz reda
ka unuk. Iako se iz ovog izoliranog podatka ne mogu izvo- strojnika da se udublju[u u razmatranje crkvenih tekstova
diti nikakvi, ma i priblino sigurni zakljuci, ipak ne moe- i dualistikih spisa; njihovo znanje i poznavanje druali:stike
mo preko njega prei a da ne postavimo pitanje: nije li u vjerske doktrine bilo je poznato i van Bosne te je izazvalo
nazivu starac unuk sadran neki hijerarhijski in i, moda, panju i interes i u krugu hereti!ka u sjevernoj Italiji.
neka analogija sa nazivom mlaeg sina (filius minor) kod
ZJapadnJiih heretika? Na alost i OViO, ka/O i mnoga druga ,piita- Kod zapadnih heretika, a isto tako i kod carigradskih
nja u vezi sa crkvom bosanskom, ostaje neobjanjeno. bogumila pominju se dvanaest odabranih uoiJte1j:a k>ojriza-
jedno sa svojim episkopom rukovode crkvom kao njeno
Djed ili episkop bio je najvii starjeina crkve bosanske,
zvanino i meritorno predstavnitvo i \koji, svojim poloajem
koji se smatrao namjesnikom i nasljednikom apostola Petra
oo svom ;pooroj'll. On lS'1Joji na elJu CI'lkve boj.e liJlli sonkve i ulogom, odgovaraju poloaju i uloz! dvanaest apostola u
Kristove koju predstavlja pred vjernicima, pred vladarom prvobitno] hriansko] opini. U jednom izvoru XII stoljea,
i pred vanjskim 'Svijetom. Dubrovani ga, u jednom pismu koji se' odnosi' mi zapadne.heretlke, 'kae se da 'izmeu oda-
iz g. 1405, nazivaju gospodinorn i duhovnim ocem vae cr- branih imaju njih dvanaest 'IDO je, kao da su apostoli, nazi-
kvebosanske, Izgleda da nije imao stalnog sjedita to je i vaju uiteljima. Izgleda da je i u crkvi bosanskoj postojala
shvatljivo kad se uzme u obzir daje crkva, ne rijetko, mo- ova ustanova od dvanaest odabranih strojnika koji su sa
rala da prikriva svoje djelovanje. Samo za jedno zvanino svojim episkopom predstavljali crtkvu u zvaninim odnosima.
pismo djeda crkve bosanske iz g. 1404. znamo da je napisano To se moe naslutiti iz ovog podatka: kad je herceg Stjepan
tl Janjiima (kod Zenice), ali iz toga jo ne moemo zaklju- g. 1453. izdavao povelju o izmirenju sa enom i sinom, oba-
iti da se njegovo sjedite, ma i privremeno, nalazilo u tom vezao se da ubudue nee protiv njih preduzimati nita do-
mjestu. Prilikom izdavanja ve pomenute povelje Stjepana kle god' je ne bih obiskao i obnaao pravo i cielo i istino
Kotromania, djed se, okruen uglednim starjeinama crkve, gOLspodinom djedlom crkve bosanske i 12stToliin:iJlwma ... Ko-
zajedno sa banom i njegovom vlastelom, nalazio u Moitri l!illro god je,QIVaj podatak osamljen i stoga nedovodjan dIS. se-
(kod Visokog) u hii gosta velikog Radoslava, Druga nje- iz njega izvede siguran zakljualk, on nas ipak upuuje na
gova povremena boravita nisu poznata. pretpostavku da je i u ovom pogledu, kao i u mnogim dru-
Nije dovoljno jasno kakvu su crkvenu funkciju imali gim, 'postoj.aiLa slinost :u organizaciji 'izmeu bosanske i d'I"u:g~h
gosti i starci. Jedni -i drugispada1i se u red strojnika u ko- srodrrih heretikihcrikeva,

262 263
Strojnici, hijerarhijski podijeljeni na dva stepena, goste Tu se spominje u upi Neretvi neki Radisav pataren, jedan
i starce, zajedno sa episko,pom (djedom) predstavljal; su .star- iz zajednice Bjelosava patarena (unus de societate Bjelo-
jeinski red u crkvi bosansko]. U nii red spadali su SVl oni ssaV!i pathareni). Prema ovome, pataren (k!rstjal11lin) BjellOlsav
vjernici koji su, poto su svojim i~otom. i djelovanj~m po- bio [estaejeina ove redovnike za] ednice krstjana koja je :bila
kazali nesumnjivu privrenost crkv! i njenom uenju, pri- poznata !PO nijegovom limenu i koju je om predsltavlljlao. I kalo
mili duhovno krtenje i postali savrenime lanovima crkve, starjeina imao' je samo naziv patarena (krstjanina) kao i
~ !im je samo !PO sebi davalo odreenu fUlIl:kciju li. obavezi- ostali lanovi zajednice te bi po tome izgledalo da je, barem
valo ih na naroitu vjersku revnost. U ovaj red mogli su da u ovo vrijeme, u zajednikim kuama krstjana vladala hije-
uu i muki i enski lanovi crkve. U izvorima se redovno rarhijska jednakost i da su, moda, sami lanovi zajednice
i dosta esto spominju pod nazivom krstjani (christiani), birali jednog izmeu sebe i povjeravali mu starjeinske du-
mnogo rjee krstjanice (christianae). Veinom su, kako. po nosti.
sauvanim podacima izgleda, ivjeli u zajednikim domovima
U svojim zajednikim kuama krstjani su bili podvr-
(hiama) na' nain koji bi se mogao uporediti sa monakim,
gmutJi nepisanom lObiaju ti traldJidijlom ustanovljenom redu
ali bez nekih propisanih pravila. Ve se iz Bdinopoljske iz-
koji je od njih na prvom mjestu zahtijevao da se, u skladu
jave vidi da su ivjeli u zajednicama (conventus) u .poseb~im
sa uenjem crkve, strogo pridravaju moralnih principa, da
kuama gdje nije bilo nita to bi Uilo na bogomolju, U Jed-
esto obavljaju uobiajene molitve, da itaju evanelje i da
nom dubrovakom saoptenja iz g. 1433. kae se za bosan-
primjerom strogog ivota djeluju na druge vjernike. Kao ni
ske redovnike da ive bez uredbe i pravila. U drugim du-
lanovistarjeinskog reda crkve, nisu se ni lanovi redov-
brovakim spomenicima u vezi sa Bosnom nailazimo pone-
nikih zajednica po odjei razli!kovali od ostalih ljudi. Papin
gdje na izraz kua patarena (locus, domus patarinorum),
legat zaihtjevao je g. 1203. od njtih:ovilh iSllil!rjeina da zavedu
gdje rije spataren, ovdje kao, i inae u dubrovakoj upo-
dugu, tamnu gornju odjeu kakva je bila propisana za mo-
trebi, uvijek znai isto 'to i krstjanin. Zna se da su t~ve
nahe zvanine crkve. Ni ovaj, kao ni drugi 'zahtjevi koji su
zajednike kue patarena ili krstjana postojale u predjelu
tada bili privremeno prihvaeni pod pritiskom prijetnje,
Ljubskova u bosanskom Podrinju, u predjelu Gorada i u
upi Ne.reitvi kod KOll1jlioa - no nemaSUlIlmje da 00h je biiIo- nije 0010 ostvaren, Likovii neklilh hemtikJih starjema, kako
i II drugim predjelima Bosne i Huma sve dok nisu poele SIU prikazan! na kamenim spomenicima, ne pokazuju nika-
neStajiati uslied ve1dkih lg'Onjenjasredlinom XV stoljea. kve naroite razlike u nonji izmeu njih i drugih. Nosili su
jednostavnu gornju odjeu koja je dopirala do iznad kiolje-
Malo se zna o unutranjem poretku i nainu ivota u
na, u pasu stegnuta pojasom u 'obliku pletenog 'konopca; iz...
ovim redovnikim kuama; isto tako o njihovim starjeina-
rez oko vrata sezao je do sredine prsa, bez ovratnika, kako
ma i njihovom poloaju prema ostalim lanovima redov-
nike zajednice. Bilinopoljska izjava iz g. 1203. ostavlja uti-
se i danas izraUju obine koulje od grubog platlnakod
sak da su starjeine (priori) krstjana, na sastanku sa papinim seoskog stanovnitva u Bosni.
legatom, predstavljali ne samo svoje redovnike zajednice I enekrstjanice mogle su biti lanovi redovnikih
nego i cr.k:vru u cjeili:ni. Zauzimallisu, dakle, UigilOOal!l poloa] zajednica. Izgleda da je meu ovim krstjanicama, starijim
u hijerarhiji i predstavljali istaknut red II cjelokupnoj orga- enama, bilo i takvih koje su se istakle u revnom propovije-
nizaci:ji crkve te su se U rukovoenju redovnikim zajedni- danju here tikog uenja te su po svojoj aktivnosti izile na
cama. mOigli OISl:o!ni1:Ji kako 100'svoj lliJni ugled, 'tako li na'lpIQ1o- glasi van kruga crkve bosanske. Meu imenima bosanskih
aj koji su zauzimali u crikvi. Prema drugom jednom' podat- heretika nad kojima se izrie prokletstvo u jednom obred-
ku iz g. 1466. ~ iz vremena kad je heretika crkva bosanska niku srpske pravoslavne crkve ('ll prepisu iz kraja XIV v.)
bila ve pri kraju svoga trajanja ~ i~gleda da je p'oloaj nalazi se i nekoliko enskih imena. Njihova aktivnost mora
starjeine krstjanskih zajednica tada bio mnogo skromniji. da je bila znatna kad je mogla da izazove toliku panju i u

264 265
svetenikom krugu susjedne Srbije da su i njihova imena zemljinog posjeda crkvi bosanskoj, ili nekoj od njenih za-
upisana u tekst sveane anateme. jednica ili pojedinim lanovima nj-ene hijerarhije; nema ni
Od sauvanih tekstova crkvene knjievnosti sa podruja indirektnih podataka iz kojih bi se tako neto moglo naslu-
SIl"ednjovjekovne BQiSIle, vei d!iio portJie iiz kruga arlke ibo- titi. Ona nikad i ni u kojem obliku nije bila feudalni gospo-
sanske. Na nekirrrod ovih tekstova upisano je i ime prepisi- dar kao to su u srednjem vijeku i kasnije bile katolika i
vaa - krstjanina koji je ovaj posao radio po narudbi ne-
pravoslavna crkva. U svjedoanstvima o duhovnim srodni-
kog velmoe Hi nekog od starjeina crkve bosanske. Uz tekst cima bosansldh krstjana, bogumilima i nekim za1p8ldlnJim 'he-
esto se nalaze lijepi ukrasi i alegorine slike u bojama. Uz reticima, nailazimo na tvrdnje da su prezirali fiziki rad i
tekst ItzV. Batalovog evanelja, od kojeg su sauvana SYelgla da su se izdravali idui od sela do sela i uzimajui ono to
4 lista, zapisano je da je ova knjiga bila lijepo povezana i su im vjernici i pristalice davali od dobre volje. Time su na-
opkovana zlatnim i srebrnim okovom. Tekst je g. 1493, po glaavali svoje siromatvo i odricanje i dolazili do najnu-
narudbi svoga gospodara, poznatog velmoe tepije Batala, nijih sredstava za ivot. Sva je prilika da su tako radili i
prepisao njegov dijak Stanko Kromirjanin, vjerovatno pri- bosanski heretici i pri tom naroito raunali na dareljivost
padnik reda krstjana. Za vojvodu Hrvoja, hercega splitskog, svojih pristalica meu vlastelom. Ipak, jedva se moe pret-
prepisao je krstjanin Hval evanelje i druge neke crkvene postaviti da je to bio jedini ili glavni izvor njihove egzisten-
tekstove (1404), a krstjanin Radoslav, u doba kralja Stjepana cije. Mnogo je vjerovatnije da su najvei dio sredstava za
Tomaa, prepisao je obredne molitve za krstjanina Gojsava. izdravanje obezbjeivali vlastitim radom, prvenstveno obra-
Znamo, dakle, da su se klI'lstjanJi. baVlilJi pretpiSivllinjem erikvendh ivanjem zemlje koja je pripadala njihovim zajednikim ku-

tekstova, prvenstveno evanelja. Ovaj u manjem vlijeku ni- ama, kao to su in'i:lli i drugi rediovniici II prvim rstolje.ima
malo jednostavan posao zahtijevao je sredstva koja nije mo- monatva, Mogue je da su pojedimi mokosni vjernici, kad bi
gao obezbijediti sam prepisiva. Mnogo sloenog posla za, pod stare dane postali savrenim lanovima crkve i uli u
htijevala je izrada pisaeg materijala, u emu se moralo an- redovniku zajednicu krstjana, svoju batinu unosili u za-
gaovati vde UCla. Stoga predpostavljamo da SIU u nekim jedniku svojinu. A nije nikako iskljueno ni to da su poje-
od ikua krstjana bile ureene skriptorije na slian nain dine kue krstjana uzimale i dijelove vlasteoske zemlje da
kao i u manastirima istone i zapadne crkve. Tu su se, u je obrauju u kmetskom odnosu i feudalcu daju uobiajenu
pismenosti dobro izueni kl'stjani, dobri poznavaoci crkvenih rentu.
tekstova, bavili prepisivanjem i ilustrovanjem crkvenih !knji-
ga koje su bile u upotrebi u crkvi bosanskoj. Tu su svoje Vjernici crkve bosanske, kao i njeni redovnici, zvali su
znanje, vjetinu i ukus prenosili na mlae poslenike koji su se takoer optim imenom krstjani (christiani) - nazivom
im inae pomagali u ovoj l1'aid'ruji. Odavde, vjerovatno, polti:Ju koji je bio opti i zajedniki za sve dualistika heretike, Nji-
mnogi od brojnih dijaka - pisara koji su djelovali na dvo- me su isticali ubjeenje da su oni jedini pravi hriani, hri-
irovdma vladara i velmoa kao sastavljai povelja i dlI'lUgih ana II 'PI'IaV/om stmlis1u rijei, jedini. kojd s pravom nose to
akata, a esto i u drugim poslovima koji su zahtijevali iz- ime. Njime je istaknut stav prema vjernicima ortodoksnih
vjesnu vjetinu u pismenosti. crkava, ije vjerovanje nisu smatrali hrlanskim. Ovo se
U emu se sastojala materijalna osnova i odakle su tekli u rimskoj crkvi uvijek osjealo ne samo kao heretika za-
izvori egzistencije krstjanskih zajednica i heretike crkve bluda nego i kao vrijeanje crkve i njenih vjernika. Zato
UiOJp'te? S'ilgu'l"nO je da crk1vahooon:skla, kao nJi druge heretdke je na Bilinom polju g. 1203. papin legat od predstavnika
crkve; nikad nije od svojih vjernika zahtijevala niti ubirala bosanskih heretika zahtijevao da se vie ne nazivaju 'krst-
lllIi:kaJkV'ih dabtina jer :bii ovakva praksa bila u dirasmll1iOj [anima nego braom da isticanjem onoga imena ne bi
suprotnosti sa bitnim osnovama njenog moralnog uenja. naIn!ijel'i nepravdu drugim hrl6a1Il1ima. No naziv kJrSltjalllli.
Poznato je i to da ne rploollojli nijedna povelja 10 dartivlanju za vje,rnilkecrlkve bosanske ostao je i d:aI1je u optoj upotre-

266 267
bi te se, kroz izvjesno 'vtnijeme, OIdmavao :i po~ tursk!om yla-
protivurjenosti izmeu uenja i prakse - protivurjenosti
u kada je ve bila iezla crkva kao orgamzovana zajed-
Iroja se ni u ovoj kao ni u jednoj vjerskoj zajednici nije mo-
nica. gla rjeavati drukije nego kompromisom na raun prmclpa
Ve se i ranije pretpostav'ljalo da u pogledu podjele i koncesijama prirodnim za:htjevimaivota. Trebalo je da
vjernika na obine (credentes) i savrene ili izabrane. (per- pravi ili savreni krstjani svoj'im saveenim moralom,
fecti, electi) nije bblo razlike izmeu crkve bosanske .1 d:U- odricanjem i skromnou privlae ostale, obine vjernike i
gih dualistikih heretilkih crkava. Kad j.e ?' 1911. obJavlJen
v
da ih primjerom uzdiu do stepena vlastitog savrenstva. Ali
testamenat gosta Radina, uglednog starjeine crkve bosan- je i druga strana, strana mrsnih ljudi, vukla k sebi i ivo-
ske, ova je pretpostavka dobila nesumnjivu potvrdu: U o,,:om tu i uticala na svoje uitelje unosei kolebanje u njihov stav
dokumentu je jasno i nedvosmisleno istaknuta podJel~ vJer~ prema moraWni:m prmclpima, M:nogipravi ikrstjalIlJi 'Proveli
nika crkve bosanske na obine vjernike ili mrsne Ijude l su dobar dio ivota u slubi raznih gospodara, velmoa i
savrene ili prave lkrstjane i krstjanice koji .grije?a ~e lju- kra'ljeva, obavljali za njih poslove svjetovnog karaktera u
be koji su prave vjere apostolske. Samim hm to. ~e diplomatskoj, pa i u carinskoj slubi, dolazili u svakodnevni
ovdje 'PI'Iavli krS'tjarui koi grijeha ne ljulbe sup:tlOlt5ltavlJaJu dodir sa spoljnim svijetom te postepeno primali i navike svje-
mrsnim ljudima reeno je dovoljno jasno d~ su. samo ~a tovnih ljudi. Zamani razvitak trgovine i robno-novanog
!pI'Ive postaviljani Sbl'Ogi Z1ahtJ}ev.i <u pogleda '~dn;~nJa od. tJe- prometa koji se OOtvariV!a10 u Bosnli prve po1lOViiIIle XV sto-
lesnih potreba; od njih se trailo da skro~mm ZlV'Oto~ l po- 'ljea n1je ni ugledne ~rstj;ane OISItiaiV!i.loraVlIlodUnlim prema
naanjem djeluju na svoju okolinu i privlae cr~l o~~le ma1tecijaln:im dobmna. Jedan tOid njili, gost Radin, Ikoji je
koji se jo nisu uzdigli do <tolikog savrenstva ?a bl, oie lVIiie od 40 godfna proveo u sluMJii' RavlOiWa ti KOiSaiia,
ni od svakog materljalnog interesa, mogli dostoJn~ pr~stav ostavao je rtesltalment!om poeamaan imetak u v:rdIjednosti
ljati zajednicu pravih Kristovih Sljedbenika. I?ru;g~~a Je, ?a- od preko 5000 dukata samo UgortOiVU novcu. Imetak je
rem preutno, bilo doputeno da budu mrsm lJ.udl,. tOJ~st nagomilao me samo redovnim putem nego i lod darova, po-
da, prema datim mogunostima, ive n?rma:lmm .1Ju.dsk:m kkma i mita koje je esto 'Primao od DuIbl'Iovana da bi Iza-
ivotom. Sa crkvom ih je povezivalo pnsustVlovanJe l uce- stupao nj1ihove interese, ponekad ~ na tetu svoga gaspoda!ra.
stvovanje u obredima i jae ili slabije razvijena tenja da I gost Milutin Crnianin (iz Crnice u Foanskom ikraju) u
se priblie onom savrenstvu koje je crkva svojim. moralnim svom nadgrobnom natpisu ostavio je lU ovom pogledu zanim-
uenjem posItJav1j!ala kao ikrajnj~cilj hl'lialIlSk!OIg 7Ji~. ~~ ljiv podatak: kao da se ispovijeda i trai oprotenje lod po-
ki su tek pod stare dane ili pod kraj ivota, ika.d .t? vise n~Je tomstva, on tu kazuje kako je ivio U asti bosanske go-
ni bilo teko, usklaivali svoj ivot prema najviim zahtje- spode i kako je primao darove od velike gospode i vlastele
vima vjere, primali duhovno krtenje i ulazili u red pravih
i od grke gospode. Njegov liik Iprikaroje ga u prosto], kao
ili savrenih krstjana. Mnogi nisu nikad stigli do tog stepe-
pokornike] odjei; meutim, na ostacima odjee u ikojoj je
na. BezoiV'a!kVilhlk1olnooslija :plr'ilro(m'im ljudskim nagonima
ne .bi se mogla razumjeti injenica da su u crkvi bosanskoj sahranjen vidi se da je bila izraena od skupocjenog broka-
nalazila mjesta i vlastela koja, 'sigurno, ni u izuzecima nisu ta i ukraena bogatim vezom. I drugi 'Ugledni k1rstjani, iako
ivjela isposnikim ivotom niti su se odricala uivanja bla- SU spadali u one koji ,grijeha ne Ijube, lprimali su, ne rijet-
godati koje im je davao njihov privilegovan poloaj u dru- kb, old Dubrovana darove u novcu liLi u tkaninama. Slu:!be
:koje su ih dovodile u vezu sa dubrovakim trgovcima i po-
tvu.
slanicima, putovanja u raznim svjetovnim misijama i 'bora-
U ovoj podjeli na dvije kategorije vjernika iste cr!kve, IVak na V!lrosteoskiian dV'OI'iO'Wma - sve to mje mogloa da ne
na jedne, malobrojne, koji su ibili okrenuJtika~oralnim pri~ ostavi traga II njihovim ivotnim navikama i da ih ne uda-
cipima vjerskog uenja i, druge, koji nisu mogli d.a se odv?Je ljava od strogih moralnih principa njihova uenja. A time
od materijalnih, nagonskih potreba ivota, nalazila se ikhca je li orkva, ikojIU su !P'Vedstav1jaili, morala da glUibi na rnors-

268 269
nom ugledu i UItlicaj:u na periferni 'k<nug SV1Oji!h vjermJika j teresima. Stoga ,se vlastela u istoriji heretike .crkve bosan...
pnistalaca. DOIk je, name, kritli'ka sablanjIivih 'pojava u. ~ ske od poetka do kraja pojavljuju u prvom redu kao njeni
sk~'j crkvJi. magla da bude po\tkI"ijepljlIlla S!tr()~m~e~,.i zatitnici i saveznici u borbi protiv pretenzija rimske crkve
vatom heretikih Uirtelja, dotle je mogla da dJelUJe UlbJedI1jillVO pa se utoj ulozi najee i spominju u savremenim izvorima.
ii da priivlai. 'pl'li'Stallice heret'iClkoj crkVfi. _~1i ~d su s: li pred- Mnogo se manje zna rkoliko su pojedini pripadnici vlasteo-
stavnici 'te crkve poeli ,000000000al1li. za mata!I'\l] aJ.!nIim d'Oibrnma, ikad ske klase uestvovali lU ivotu crkve kao aktivni vjernici.
su se svojim ivotom 'poeli da pribliavaju, ?a. ak i izje~ Ne vjerujemo da S'U ptrdisustvova!l!i obredima II OIbI~ ku-
nauju sa 'Svjetovnom gospodom; kad ~ po,:eh da rpost~J~ ama gdje bi mogli doi u neeljenu priliku da se mijeaju

diplomati, carinici i posrednici u posloV1ma Imaoca vlasti l sa svojim kmetovima, ali je vrlo osnovano pretpostaviti da
bogatstva; kad su, jednom rijeju, prestaj ali da .~udu a~o su, barem ponekad, dollca'zIil:i u krue uglednij!ih heret1ilkJiJh star-
stoli i postajali starjeine - onda je interes za nJIho:,o u~~ jeina da uestvuju u obrednim molitvama. Isto tako izgleda
nje poma.l1o hladio :i. nwsjetnlo se pretva'I1ao II irezJi!gnalCilJU sigurno da su se, barem povremeno, neki obredi vrili i u
i ravnodunost. Izmeu starjeinskog sloja i nieg reda ikrst- dvorovima heretika vlastele, a svakako obred lomljenja
jlana li vjerm'ika stvairalo se odstojanje koje je dJ~d~o do kruha pIii1JilkQ.tn zajedm~krolg objedovanja uz vjerOlVartnJo ue
e onih krstjana koji su Ikao kuani bili u slubi dotinog
izraaja ne toliko u unutarcrkvenim odnosima koliko u raz-
liitom socijalnom poloaju jednih i drugih. Na jednom ru- v1Jasltelfun:a :i spadah u !krug njegove dvortdnee. Bez sumnje
kopisu evanelja, koji je nastao u B?sni, negdje na ~relazu su i u..tu 'SIVIl'Ihu :pojed.liJnli feU!d!awi crlIaro]valli kod vjetIih pi-
iz XIV u XV stoljee, ima zapis lU kOJem se .pisar, valjda ne- sara hlepe prepise evanelja i drugih crkvenih tekstova.
ki tlibo,gi Ik~SItjatnJin, ovako ali:Pre;podobnejli Raljj~O, daj n;i Dijak Stanko Kromirjanin napravio je g. 1393. ovalkav pre-
da ruam, gladni siromah. U literaturi o bosanskim her~tl pis po narudbi svoga gospodara tepije Batala, poznatog
cima spravom je postavljeno pitanje nije li u 'Ovom zapisu :relmoe koji je drao posjede lU upama Lavi i Sani, koji
sadran prigovor siromanog i gladnog pisara na raun nje- Je spadao u red najmonije vlastele svoga doba i koji bie ...
govog naredbodavca, heretikog starjeine rprepodobnog Rat- ~ogo slavan dobrolm k'l'ls1tijam (krstjarrima): kJrstjamJiln Hval
ka za koga je pisar radio ovaj mukotrpnr posao prepisivanja? Je g. 1404, u dni gospodina djeda Radomira, prepisao jedan
I nije li u ovom prigovoru sadrana sumnja u moralnu ispra- zbornik razliitih vjerskih tekstova za svoga gospodara voj-
v?du Hrvoja Viukia; nedavno je pronaen jo jedan ruko-
vnost starjeina i uitelja, koja se poela pojavljivati u mi-
pl1ls evanelja koji je napravljen za vlasteldna Ddvoa Tiho-
slima pojedinaca iz niih redova? Podatak je suvie neodre- radia, poznatog iz povelja Stjepana Kotromania Dubrova
en ada bi 'se mOlgla'o urzeibi. kao sigurna, makar ' osattn1jenia, nim~ iz g. 1332. i 1333, 'gdje je umisan kao jedan od svjedo-
potvrda jednog logiki lako objanjivog Irazvitka. ik'a, lJ. to na jednoj od njdh u fUllllkc:ijJ banovog ptI1ma,va. Vjero-
Prema b!rojlnim izvOl11nim !podadma veWi!k dio bosaJnSlke va!1mlo je bilo li vie ovakvih knjiga, Sluile su i u obredne !SV,r-
vlastele pripadao je heretikoj crkvi. Vidjeli smo i ikoji su he :i kaoiti.vto koje se italo sluaocima u krugu vffiastOOSikog
bili odluujui motivi njihovog vjerskog opredjeljenja. Ma- dV01I1a, te su i na Ibaj naliJn vlastela povezivana ISa uenjem
nje smo sigurni kad treba da, ma i priblino, utvrdimo ka- heretike crkve.
kvo su mjesto u crkvi bosanskoj stvarno zauzimaH, gdje je
Samo jedan siguran Iprimjer pokazuje da je meu ibo-
bilo njihovo mjesto u redovima brojnih vjerni'ka i koliko su
sanskom heretikom vlastelom bilo i takvih pojedinaca koji
se pojediJni izmeu ,njdh rp.ri:bli:iH. viim zaht}evima V'jer-
!SiU se Ji laktivno :isltdca1i kao reVlIlli vjerntioCli crkve bosanske. U
skog i moralnog uenja crkve kojoj su pripadali. Svakako,
Deanskom rukopisu jednog sinodika pravoslavne crkve, ko-
u razmatranju ovog pitanja treba poi od injenice da su
srednjovjekovna bosanska vlastela uglavnom bila ravnodu- ji nam je poznat samo po objavljenom izdanju iz g. 1864,
na prema vjeri uopte, i da su vjerske predobe kod njih navode se pojedinano imena nekih bosanskih heretika nad
bile jako zasjenjene konkretnim i neposrednim ivotnim in- kojima se izriu prokletstva. Meu njima naveden je (u po-

271
270
menutom izdanju) i' Vlah Dobrojevi. Oigledno je da je VII
izdava OVOlg, kasnije zagubljenog rukopisa pogreno proi
tao to mjesto i u svoje izdanje unio ime Vlah mjesto Vlaj
(Vlai). Ovdje se, bez ikakve sumnje, radi o dobro poznatom
vlastelinu Vlaju Dobrovojeviu koji je izmeu g. 1353. i 1367.
vie puta upisan kaosvjedoik !I1a poveljema bana Tvrtka. Ci-
njenica da se njegovo ime izriito navodi meu drugim he-
reticima nad 'kojima se izrie prokletstvo pokazuje da je ovaj
;yllasitle1Jin u ivotu crkvebosanske lig-nao i ~VnIU !Ulogu, Vi-
u i znaajniju od uloge obinog zatitnika.

CRKVA BOSANSKA I ZAPADNI HERETICI

Heretika crkva bosanska bila je jedna od esnaest dua-


listikih heretikih crkava ije se podruje djelovanja sre-