ZATO I KAKO JE UBIJEN BONJAK MEHMEDALIJA MAK

DIZDAR
Autor: Sead Zubanovi
Objavljeno: 24. January 2013. 18:01:07

Sead ZUBANOVI: Za irinu, dubinu i
vieslojnost bosanskog jezika, upotrebu
arhaizama i narodnog govora steka kao i
Makovu Bogom datu nadarenost teko je ili
tanije reeno, nemogue nai zamjenski
adekvatne rijei, a da to ne bude na tetu
pjesnitva, jer je njihov viak, kako ree
uvaeni Alija Piri, najvei neprijatelj
poezije. Za taj jezik Mustafa Baeskija,
uveniji putopisac svjetskog glasa i izvrstan poznavalac
orijentalnih jezika, rekao je da je najbolji i najbogatiji.
Kada bih na ova dva pitanja iz naslova
nekome morao dati jezgrovit, ali to
krai odgovor posluio bih se sljedeim
citatima. Prvi je promiljanje o uzroku
Dizdarove ivotne tragedije, velikog
borca za istinu, uvaenog kolumniste i
pravnika, dugogodinjeg predsjednika
Liberalnog saveza Crne Gore,
gospodina Slavka Perovia.

- Dizdar je od poetka imao problema sa reimom. Njegov knjievni prvijenac zbirku pjesama
Vidovopoljska no, jo skoro maloljetnom, 1936. godine tadanja vlast je doslovno
iskasapila izbacujui iz nje ono to joj nije odgovaralo... A krunsko Makovo djelo Kameni
spava je jedan od temelja Bosne, vrhunska poezija koja potvruje duhovni identitet,
autotohnost, dravnost kao pravo na prolost i budunost Bosne. Upravo zbog toga se noem
krenulo na njega, naravno iz Sarajeva, a sve pod krinkom velikosrba iz Beograda. U tom
uasu najmranijih i lanih kritika svoj sramotno mrani doprinos dali su, Rajko Nogo i
Marko Veovi. Taj velikosrpski rat iz Beograda i Sarajeva, moe se mirno rei, na kraju e
ga kotati ivota.

Drugi citat je par Mehmedalijinih futuristikih stihova, ispostavie se napisanih samom sebi,
iz jedne od njemu najdraih pjesama naslova Gorin

- Zgiboh od udne boli

Ne probi me kopje / Ne ustrijeli strijela
Ne posjee
Sablja
Zgiboh od boli
Nepreboli.

Svoju ljubav prema pravdi, Bosni, bosanskom jeziku i Bonjacima ovaj veliki pjesnik zaista je
platio najveom moguom cijenom. Prvo smru majke Nezire Babovi i mlae sestre Refike
pa kasnije i svojom. Krenimo od poetka.

Roen je u 1917. godine u Stocu. Bez oca Muharema, nasljednika agluka, zemlje koja se
prostirala od Stoca do mora,ostao je.u estogoj godini ivota.(Oeva smrt je nastupila kao
posljedica rana nastalih smrzavanjem tokom rata za Galiciju). Za osvetu to prije svega njega
pa onda i brata mu Hamida nisu mogli uhvatiti i sprijeiti njihovu ilegalnu antifaistiku
borbu kroz Komunistiku Partiju tokom Drugog svjetskog rata, 1945 godine ustake vlasti
NDH drave odvode u Jasenovac i tamo im ubijaju majku i sestru. Kau da se Mehmedalija
nikada nije oporavio od tog udarca. Po zavretku rata niti je traio, a niti je dobio bilo kakvu
korist. Dizdar je ostao bonjaki dostojanstven, upravo plemito mu prezime i znai. Radio
je kao novinar, a u periodu 1948-51. postaje glavni urednik lista Osloboenje. Poslije toga
se okree izdavatvu i po naredbi drave prvo osniva Seljaku zadrugu koja ubrzo prerasta,
zahvaljujui prije svega njegovom entuzijazmu i sposobnosti, u Narodnu prosvjetu jednu,
za kratko vrijeme, od najuglednijih izdavakih kua na prostorima Balkana. Na anonimnom
konkursu 1959/60. godine, prva nagrada dodijeljene romanu Bihorci amila Sijaria donosi
mu neslueno velike probleme. Zbog sadraja romana koji svojom radnjom aktualizira
stanje i poloaj sandakih Bonjaka izmeu dva svjetska rata, njihovu izloenost teroru
kleronacionalistikih, faisoidnih tvorevina poznatih kao: Kraljevina Crna Gora i
Kraljevina SHS, kasnije Kraljevina Jugoslavija, nastaje lom. Narodna prosvjeta optuena
kao prokapitalistika, ali prije svegamladomuslimanska, doslovno je razvaljena i pripojena
izdavakoj kui Veselin Maslea. Esad Bibanovi i Mustafa Ziri, radne kolege koji su stale
na njegovu stranu branei ga u vremenu tih dogaanja, za razliku od Riste Trifkovia i
Ahmeda Hromadia, zajedno sa Mehmedalijom ostaju bez posla i bivaju stavljeni pod stalnu
kontrolu UDB-e. Bibanovi je za ivota pisao o tome ta su im sve inili, koje grozne zamke
postavljali, samo da bi ih imali osnova liiti slobode. Kasnije je njihovo praenje prelo u
nadlenost novoosnovanog KOS-a. Mak vie nikada nije dobio stalno radno mjesto. Radio je
samo volonterski. Nakon godina ekanja dobio je sirotinjsko uhljebljenje, kao glavni urednik
knjievnog lista ivot od 1964 godine zbog koga je na neki nain i morao obavljati munu
funkciju predsjednika ve tada uveliko razjedinjenog Drutva knjievnika BiH, gde je
mnogo smetao mrziteljima Bosne. Ta borba za preivljavanje sa suprugom i tri sina i to samo
od njegovih neredovnih honorara u stanu povrine 52 kvadratna metra natjerala ga je, kako je
jedne prilike rekao akademiku Muhamedu Filipoviu, da se izjasni kao Hrvat kako bi mogao
tampati svoje knjige u veim tiraima i vie izdanja. (Brat mu je Hamid,
knjievnik, postao Srbin, jer su se Bonjaci morali opredjeliti ) To mu je bio glavni izvor
prihoda u sirotinjskom preivljavanju kojeg je vei dio svog ivota vodio. esto je znao rei
supruzi Seni da je sanjao da im je, kako je u tom vremenu jedino i bilo mogue, dodijeljen
vei stan u kome e on imati svoju radnu sobu. Maina za pisanje i hrpe papira nisu nikako
mogli nai svoje stalno mjesto u toj tjeskobi koja je sa odrastanjem djece svakim danom
postajala sve vea.

Svoje kultno djelo, zbirku pjesama naslovljenu Kameni spava pisao je od prvih dana
djetinjstva i sam ne znajui da to ini, kada je redovno poeo obilaziti umu steaka
(nadgrobnih kamenih spomenika razliitih oblika) na polju zvanom Radimlje koje se
prostire odmah do Stoca. Za steke, koji su najubjedljiviji dokaz samobitnosti Bosne i njenih
stanovnika, Bonjaka po vjeri bogumila, Miroslav Krlea neprikosnoveno prvo ime Hrvatske
knjievnosti je rekao: Neka oprosti gospoa Evropa, ona nema spomenike kulture. Pleme
Inka u Americi ima spomenike. Egipat ima prave spomenike kulture. Neka oprosti gospoa
Evropa, samo Bosna ima spomenike. Steke. Isitavajui epitafe, (grobne natpise)
razgledajui uklesane crtee ljudi, ivotinja i prirode otvorio je vrata srca i due Bosne i sa tog
istog izvora istinite prolosti uio o njoj. Sve kasnije spoznaje su postale samo nadgradnja
graevine ije je temelj bio jezik i pismo tog vremena. Postao je vjeni zaljubljenik i
zarobljenik jezika Bosne, a kroz njega otkrio i uio njenu povijest i javno, to je tada bilo
haman krivinio djelo, govorio i pisao o njenoj historiji. Istrajno branei tu istinu doslovno je
izgubio glavu, a o svom knjievnom radu je nasluujui ono to ga eka govorio ovako: Sa
kamenih gromada ulazili su u mene simboli sunca, isprepletenog bilja i ispruenih ljudskih
ruku. U san mi je dolazio i samnom razgovarao ovjek prekriven bijelom kamenom prainom
ije su usne bile od miljevine (vrste kamena)... Piem teko. Godinama. Svaka moja pjesma
ima bezbroj verzija. Proces traenja novih rijei je kao traenje u pijesku rijeke zrnca zlata.
Proces je muan i sladak, ali kao to se zbog zlata lahko gine, umire se esto i zbog rijei.

A evo ta su o poeziji Bonjaka Mehmedalije Dizdara kazivali redom: Muhamed

Filipovi: Knjigom Kameni spava postao je najznaajniji bosanskohercegovaki pjesnik
i uspostavio kanon osebujnosti BiH knjievnosti. Ova knjiga je kamen mea. Mehmed
Francis R. Jones: Njegovi stihovi odjekuju svjetonazorom antike grke poezije vremena.
Mak je u rangu sa Homerom, Heraklitom i Danteom. Omer Hadiselomovi: Ova poezija
prelazi granice vanvremenskog i metafizikog. Midhat Begi: Za ivota je sebi podigao
dostojan spomenik svojom poezijom.Njega, odnosno njegovu knjievnu veliinu su svi
svojatali, ali ga ni najljui protivnici nisu mogli osporiti. Bio je borac za autotohnost Bosne
kada se to nije smjelo ni pomisliti. Alen Zeevi: On je nama ono to je ekspir Engleskoj.
Njegove pjesme su historija u stihu. To su poruke duhovnosti i ivotne mudrosti, koje je
Dizdar nakon stoljea ekanja uspio osloboditi iz kamena. Slaven Letica: Mak je bio u
najuem izboru onih iji si bar pet, est pjesama morao znati, ako si elio nai neku dobru
curu. Enes Kievi: On je pisac koji je uao u vodu, u zrak, u kou, u srca, u misli i govor.
O njemu se brinu i nebo i zemlja. Kameni spava je preveden na preko pedeset svjetskih
jezika, ali sa jednom zajednikom konstatacijom svih prevodilaca, a to je da nisu u potpunosti
uspjeli u svom poslu. Jedinstven im je zakljuak bio da ima puno neprevodivih rijei. Za
irinu, dubinu i vieslojnost bosanskog jezika, upotrebu arhaizama i narodnog govora steka
kao i Makovu Bogom datu nadarenost teko je ili tanije reeno, nemogue nai zamjenski
adekvatne rijei, a da to ne bude na tetu pjesnitva, jer je njihov viak, kako ree uvaeni
Alija Piri, najvei neprijatelj poezije. Za taj jezik Mustafa Baeskija, uveniji putopisac
svjetskog glasa i izvrstan poznavalac orijentalnih jezika, rekao je da je najbolji i najbogatiji.
ak i novosadska knjievnica, poliglota i prevodilac Isidora Sekuli, inae na pohvalama
poznata kao izuzetno krta, dala je bosanskom jeziku, brojne komplimente.

Roen je u 1917 godine u Stocu. Bez oca Muharema,

Interesantno je znati da prije nasljednika agluka, zemlje koja se prostirala od Stoca do mora, ostao
reagovanja kritike, ova knjiga je.u estogoj godini ivota. (Oeva smrt je nastupila kao posljedica
rana nastalih smrzavanjem tokom rata za Galiciju). Za osvetu to prije
poezije i njen autor bivaju svega njega pa onda i brata mu Hamida nisu mogli uhvatiti i sprijeiti
prepoznati od strane njihovu ilegalnu antifaistiku borbu kroz Komunistiku Partiju tokom
velikosrpske okupatorske Drugog svjetskog rata, 1945. godine ustake vlasti NDH drave
odvode u Jasenovac i tamo im ubijaju majku i sestru. Kau da se
politike kao veoma opasna Mehmedalija nikada nije oporavio od tog udarca. Po zavretku rata niti
smetnja nastavku svog, do tada je traio, a niti je dobio bilo kakvu korist. Dizdar je ostao bonjaki
uspjenog provoenja koncepta dostojanstven, upravo plemi to mu prezime i znai. Radio je kao
novinar, a u periodu 1948-51. postaje glavni urednik lista
posrbljavanja Bosne. Osloboenje. Poslije toga se okree izdavatvu i po naredbi drave
Mehmedalija Mak Dizdar je prvo osniva Seljaku zadrugu koja ubrzo prerasta, zahvaljujui prije
odreen za odstrjel i bukvalno je svega njegovom entuzijazmu i sposobnosti, u Narodnu prosvjetu
jednu, za kratko vrijeme, od najuglednijih izdavakih kua na
otpoela hajka, reirana i prostorima Balkana. Na anonimnom konkursu 1959/60. godine, prva
dirigovana iz Beograda. nagrada dodijeljene romanu Bihorci amila Sijaria donosi mu
Sarajevski dnevni listovi neslueno velike probleme.
Osloboenje i Veernje
novine kao i heftinik Svijet iz broja u broj nisu prestajali sa neosnovanim kritikama i sve
niim udarcima po Maku, na koje on nije imao pravo odgovora. Ulogu glavnog izvoa
radova na uniavanju, osudi i presudi Mehmedalije i njegovog djela u Srbiji na sebe je
preuzeo Nin, najitaniji sedmini list, perjanica i prva pesnica prekodrinskog novinarskog
faizma. Upotrijebivi Rajka Nogu, policijskog poslunika i dounika, provjereno instaliranog
KOS-ovog ovjeka, vjeto se kanalie i prema Mehmedaliji, uredniku jednog od najuglednijeg
knjievnog lista tadanjih YU prostora ivot, usmjerava bunt nadobudnih i neosnovano
uvrijeenih mladih sarajevskih pjesnika zbog, po njima, male literarne zastupljenosti u
medijima sa kojom on nije ama ba nita imao. Marko Veovi, Abdulah Sidran i drugi, neki
prije, a neki kasnije odustaju od ruenja, kako su govorili najveeg (Maka) postajui
svjesni svoje izmanipuliranosti od strane tada glavnog urednika asopisa Lica , ovinistiki
nastrojenog reimskog knjievnika Noge, koji je, kao samac, stanovao u veem stanu od
Makove petolane porodice. Enver Dizdar, Mehmedalijin najstariji sin i svjedok tih dogaanja
napisao je: Kevtali su i klevetali, neki od njih moda u debelom neznanju, slijedei reanje i
lave mone kuke-velikosrpskog projekta. Jedan od njih, Rajko Nogo, izdvajao se po
upornosti, poslunosti i pravovjernosti. Postao je strasno dresiran i dobro hranjeni vuk,
pridruio se iskonskom oporu i postao njegov nominalni predvodnik. Mehmedalija Dizdar
nije poklekao. Ponudu da sa porodicom preseli u Zagreb, to je za Hrvatsku knjievnost u
njegovom svojatanju ostao nedosanjani san, a nudili su njemu i sinovima tamo stanove i
stalno zaposlenje, dobre plate, odbija rekavi svojima da on nee ostaviti Bosnu i da bi to bio
njegov poraz: Nee me niko otjerati iz Sarajeva. To bi bila izdaja i mene i ove zemlje u kojoj
sam roen. 1967. godine Muhamed Filipovi sa svojim esejem Bosanski duh u
knjievnosti, ta je to hrabro staje uz Mehmedaliju i prihvata na sebe dio ogromnog tereta
svakojakih optubi. Istovremeno on mudro pokuava upozoriti javnost ta je to kod Maka to
prekodrinskoj politici smeta i ne odgovara i kakvi se iza toga sve kriju njeni ciljevi.
Nastavljajui svoju borbu Dizdar zajedno sa Alijom Isakoviem radi na prijedlogu bosanske
jezike verzije srpsko-hrvatskog jezika, koja bi se, po njima, koristila kao prirodna na
prostoru BiH. Svojom postojanou i hrabrou kao da je elio Bonjacima u praksi pokazati
ta je mislio kada nam je poruio:- Trebali bi se konano sastati sa ve davno odbjeglim
vlastitim srcem. Briga za Bonjaka, zbog njegove naivnosti i dobrodunosti, najslikovitija je
u Mehmedovom stihovnom pitanju: Treba da ivi med ljudima / a rijei nema / treba da
ivi med vucima / a zuba nema? O svom vatanu je govorio ovako:Bosni je sueno da
sanja o pravdi, da radi za pravdu i da na nju eka, ali da je ne doeka. Svoju poeziju je
adresirao reenicom: Za sve pod nebom dobre ljude / i za sve dobre /
Bonjane. Mehmedalija je uvijek, za razliku od nas jo mnogih, davno znao ko je i ta mu je
initi: Ovdje se ne ivi samo da bi se ivjelo / ovdje se ne ivi samo da bi se umrlo / ovdje se
umire da bi se ivjelo.

Velikosrpskoj javnoj i velikohrvatskoj tajnoj dvoglavoj adahi, 1968. godine zadala je teak
udarac njegova knjiga naslovljena sa Stari bosanski tekstovi. U njoj je historijski elaborirao
i dokazao hiljadugodinje postojanje drave Bosne, bosanskog jezika, (jezika Bosne) i njenih
stanovnika, dobrih Bonjana, po vjeri bogumila. Objasnio je i dokumentovao da je glagoljica
bila pismo bosanskog svetenstva i da su ovdje u Bosni prvi put sa zapadnog Latinskog u
istonog Grkog, vjerskih jezika katolianstva i pravoslavlja na glagoljicu prevoena
jevanelja. (Marijansko jevnelje XII vijek). Predoio je postojanje Humakih ploa
pronaenih kraj Ljubukog, zatim povelje, darovnice i pisama koja datiraju skraja X i poetka
XI vijeka prevedenih sa glagoljice na Bosanicu, pismo Bosne dokazujui da Povelja
Kulina Bana nije jedini spomenik svjetovnog karaktera pisan na narodnom jeziku, reprezent
bosanskog kulturnog naslijea. Pojasnio je i objasnio zato je dolo do negativnog odnosa
bogumilskog monoteistikog vjerovanja (bosanske crkve) spram zapadne katolike, crkve za
koju kritiki kau da: slui knezu vijeka (odala se uitcima i porocima ovog svijeta i zato je
naziva sotoninom crkvom) Istonoj crkvi, pored toga, javno zamjeraju to je podmitljiva
(starjeine se na visoke poloaje postavljaju pomou mita). Bosanskim bogumilskim vjerskim
velikodostojnicima, koji su ivili od svog rada, nisu trebale crkvene zgrade jer su vjerske
obrede obavljali najee u za to napravljenim skromnim kolibama, kad su vremenski uslovi
dozvoljavali vani, a zimi po kuama. Oni u tom vremenu razbijaju misterij drave i njene
vlasti u kojima je carovala strahovlada nad narodom, njegovana od strane crkvene hijararhije
Carigrada i Rima. Papu i patrijarha carigradskog nazivaju inkarnacijom samog neastivog. Ta
borba demistifikacije zla razvila je, ba runo reeno, heretiku knjievnost ( hereza je
pogrdan naziv dat za sve ono to nije na pravcu ova dva crkvena uenja kao i patarenstvo i
paganstvo ) zacrtanu pojavom Tajne knjige(posjeduje je samo beka nacionalna
biblioteka), a zavrava knjigom Poetijem svijeta u kojima je osnovni motiv, ideja vodilja
ovjeka kroz ivot: pobjeda dobra nad zlim i potreba da se zlo savlada pravednim ivotom i
radom. Bosna je tada po Krlei: Jedino evropsko ostrvo gdje se potuje sloboda savjesti i
uvjerenja. Evo, poslije vjerovanja u Jednog Boga, neprihvatanja kipova, slika, krsta,
zvona i odbijanja trojstva, krucijalno vane podudarne take sa islamom i odgovora
zato je isti, od strane ogromnog broja Bonjaka bogumila masovno i bezrezervno
prihvaen. To je izgledalo kao jedan veliki fenomen da narod koji stotinama godina,
bukvalno vijekovima, strada, krvari, biva ubijan i proganjan u kriarskim i krstakim ratovima
zato to nee da se odrekne svoje vjere, a onda dobrovoljno, bez ikakve prisile koje u islamu
ne smije ni biti, prihvata novo vjersko uenje. Ustvari, analizirajui podudarnost bogumilstva i
islama dolazi se do zakljuka da su Bonjaci tada samo promijenili naziv vjerske
odrednice bogumil u musliman. Mehmedalija ovako, zbog zla nanesenog svojim pretcima,
kae za pape i patrijarhe, poglavare zapadne i istone crkve tog vremena u pjesmi Zapis o
prijestolju - Kakvo to lice udno vidim / na svetoj stolici / Kakvo to lice vidim na stolici /
Petra i Pavla / To lice sveto odraz je kleti / samoga Dijavla. Spominjanje Pavla nije ni
naivno ni sluajno. On je historijski potvreno bio monoteista. A evo kako glase vidoviti
stihovi pjesme naslova Poruka, koji su nam postali jasni tek po agresiji: Doi e jednoga
dana na elu oklopnika sa sjevera / I sruiti do temelja moj grad / Blaen u sebi / Velei /
Uniten je on sad / I unitena je / Nevjerna njegova / Vjera... Zakleo si se na to / Na kaleu na
kriu na otrici maa / Pijan od pojanja prokletstva i dima tamjana. Nije se bojao, nije ga bilo
strah rei istinu jer je vrsto vjerovao i tvrdio da smrti nema: I nema kraja / Smru je samo
obasjana / Staza od gnijezda do zvijezda.

Svo to vrijeme vrijeme, nije prestajao u listu ivot objavljivati serijal pria o bosanskim
legendama pod naslovom Peatom zlatnim peaeno. A 1970. godine po obznanjivanju
njegovog eseja Marginalije o jeziku i oko njega, ivot mu poinje visiti o
koncu. Neprijatelji Bosne odmah su u ovim zapisima naslutili po njih razornu opasnost od
buenja svijesti i otpora njihove temeljito obraivane, izdrilovane i indoktrinirane rtve
citat E. Dizdara. Otvorene etnike prijetnje sada i javno, usmeno, pa pismima i telefonskim
pozivima u svaka doba dana i noi njemu i njegovim postaju svakodnevnica. Mehmedalija
Mak Dizdar je u tom napisu skrnavljenje bosanskog jezika i nametanje svog od
strane pridolica Srba, kako je imenovao sve uvezene lektore, cenzore, urednike, novinare,
uitelje, nastavnike i profesore jezika, nazvao doslovice diktaturom manjine nad
veinom. Posebno se osvrnuo na izostavljanje ili zamjenu slova h prvo sa j i v pa k i
g. Naveo je primjer kako su se aci smijali kada je uiteljica Srbijanka na asu pokuala
izostaviti slovo h u reenici: Prhnu ptica s grane. Dokazivao je da se nikada u Bosni nije
govorilo, a niti je pravilno naprimjer umjesto duhan rei duvan ili kazati odok a
ne odoh. Navodei natpise iznad ulaza u rudnike gdje pie sretno, pobijao je ispravnost
upotrebe rijei sreno u Bosni, a poslovicom Trbuhom za kruhom svjedoio da je
rije hljeb bosanskom jeziku strana. Pretapanje slovne skupine i t u (t-) je u
Bosni jeziki okonano i pravilno je kazati opina a ne optina. Uvezene lektore i
cenzore optuuje za haos koji je nastao u novinama, radiu i TV ekranima zbog njihovog
nepoznavanja jezika Bosne, bosanskog jezika i nametanja srpsko-hrvatskog lingvistikog
kodeksa koji je ovdje stran. Na ulici mu se, izmeu ostalih mnogobrojnih doivljenih
neprijatnosti, dojueranji prijatelj i kolega po peru Srbin unio u lice i izderao: ta je, mi ti
Srbi ukrali slovo h. Pukama emo mi ovo raspraviti. Misli li ti na svoje
sinove? Naalost, i Enver Dizdar je sa sobom u grob odnio kao tajnu ime ovog (ne)ovjeka
za kojeg je 2010. godine rekao da jo ivi u Sarajevu.

A onda, kada se najmanje tome nadao, 1971. godine dodijeljen mu je vei stan. Par mjeseci
srei Dizdarovih nije bilo kraja. Konano je knjievnik dobio prostor za svoj nesmetan rad, a i
djeca su se mogla najzad raskomotiti. Ni slutio nije da je to bio zavrni in monstruoznog
zloinakog plana koji nije mogao biti osmiljen bez saradnje tima psihologa, vrsnih
poznavalaca ranjivosti ljudske due i granica psihike izdrljivosti ovjeka. Par mjeseci po
useljenju, najmlai sin Murkel mu iz potanskog sandueta donese plavu kovertu. Nakon
iitavanja njenog sadraja Mehmedalija je uspio samo rei da ga strano boli u prsima na
koja je naslonio ruku, previvi se onako sjedei u pasu. Nekoliko sekundi kasnije glava mu je
klonula na pisau mainu pored koje je stajala ae nedopijenog soka. Umro je u pedeset i
treoj godini ivota proitavi slubeni dopis Izvrnog vijea SR BiH iji je naslov glasio:
Rjeenje o deloaciji! U odluci je obrazloeno da je ista doneena zbog bespravnog
zaposjedanja dravne imovine, odnosno samovoljnog useljenja u stan od strane imenovanog
?! Poslije njegove smrti niko vie nikada nije spomenuo iseljavanje njegove porodice iji
lanovi i danas tu stanuju na osnovu prvobitnog konanog rjeenja o dodjeli stana Maku,
kojem se on toliko radovao, izdatog od strane istog tog Izvrnog vijea. Svaki komentar je
zaista suvian.

- Moj otac je ubijan i mrcvaren postepeno, vjeto doziranim instrumentima i metodama

specijalnog rata psiholokim i knjievno estetskim presingom i torturom, a konano
umoren, dokrajen uasno poniavajuim falsifikovanim optubama, surovim udarom na
egzistenciju i mogunost opstanka. Zavrni udarac mu je zadat pismom. Ono ga je
dotuklo Zapisao je njegov najstariji sin, oevidac svih tih dogaanja.

A to se tie odnosa ovog poetskog velikana prema vjeri na koju mu neki, ne znam odakle im
hrabrost, uzimaju pravo, evo jedan primjer kako u Mehmed Alijinoj verziji glasi hadis
Muhameda a. s. da je najvea borba ( veliki dihad), borba sa samim sobom: - Jer najmanje
zna da u svome iu / Najtea hrvanja su / I ratovi pravi / U samome / biu.
Svoju tevbu, iskreno pokajanje Gospodaru, Dizdar je izgovorio i zapisao ovako: - Boe /
Oprosti mi / to sam tek doao / Tamo odakle sam pun nade i poao.
ta je steak?
Olienje gortaka Bonjaka !
ta radi Bonjak na steku ?
Stoji uspravno. Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje, nigdje, niko nije pronaao
Steak na kome Bonjak klei ili moli. Na kome je prikazan kao suanj.
Ovo je citat velikog prijatelja Bosne, koji se sa njom itav ivot poistovjeivao, najveeg
hrvatskog knjievnika Miroslava Krlee. Rije Bosanac je u skladu (sukladno) sa istinom
zamijenjena rijeju Bonjak jer su se tako od desetog vijeka (stoljea) pa nadalje, po
pisanim tragovima, izjanjavali i bili imenovani stanovnici (itelji) ove najljepe drave na
svijetu, bez obzira na vjeru!

Bosanski velikohrvati Lovrenovii i ini tvrde da promiljanje gospodina Krlee o Bosni nije
ispravno jer je izvedeno iz knjievniku podastrtih netanih historijskih podataka. Ovo je i
smijeno i alosno. Oni koji se nikada nisu odredili (oitovali) o kriu iznad Mostara koji sem
provokacije Bonjaka uveliko ugroava sigurnost avionskog (zrakoplovnog) saobraaja, o
steku iscrtanog ahovnicom ispred mostarske opine to je falsifikovanje povijesti,( jedan od
njih je predsjedavajui instituta za zatitu historijskih spomenika) o dvije kole pod istim
krovom, o aparthejdu nad Bonjacima u Stocu... uporno govore neistinu. Naalost, nisu sami.
Poput mnogih i oni lagodno ive od funkcija i novca drave BiH, a sve ine da je unite.
Rahmetli Adil Zulfikarpai priao je da mu se Mak alio, jo kao mladi, kako je poslao
jednu pjesmu u Zagreb da se objavi. To je i uinjeno, ali je ispod, kao njen autor bio potpisan
Novak Simi knjievnik kojem je i dao tu pjesmu da je ponese! Stariji brat Hamid mu je uz
osmjeh rekao da se ne sjekira i kako je to dokaz da ono to radi sigurno vrijedi. Lovrenovii
nikada o istinitosti tog dogaaja nita nisu kazali,mada je jednom od njih knjievnost
profesija.
Rijeima se nekim divimo, a nekih se rijei opet stidimo poruio je ovakvima, jo davno,
Bonjak Mehmedalija Mak Dizdar.

Maka se jednostavno ne moe i ne smije vie zaobilaziti, ako se eli afirmisati Bosna. On je
jedan od najveih simbola Bosne koji e jo rasti. Njegovo vrednovanje nije zavreno. Jo
niko nije protumaio sve tajne Mehmedalijinih stihova, poruka... Ovo je na neki nain i
amanet Bonjaka rahmetli Adila Zulfikarpaia.

ZATO I KAKO JE UBIJEN BONJAK MEHMEDALIJA MAK DIZDAR

Autor: Sead Zubanovi
Objavljeno: 24. January 2013. 18:01:07

Postavljanje komentara na priloge je trenutno suspendovano.

djerzelezalija (2013-01-28 01:10:53)

@ stecak..!
Obrati se redakciji za moju email adresu pa se javi meilom...

Pratitelj (2013-01-27 23:05:04)

Hvala gospodinu Zubanovicu na sadrzaju teksta. Djelo i zivot Mehmedalije Dizdara treba izucavati. U djelu se
ogleda sirina znanja i genijalnost dalekomisleceg covjeka, a zivot mu je ogledalo sudbine ponosnog Bosnjaka koji
se usudio govoriti istinu. Ostavstina Mehmedalije Dizdara, rahmetullahi alejhi, je bezvremenska, najljepsi poklon
koji su Bosnjaci i Bosnjanke mogli naslijediti.

stecak (2013-01-27 15:52:41)

Bilo bi mi jako drago kada bih znao i ime autora ove pjesme Mehmedaliji Maku Dizdaru?

djerzelezalija (2013-01-26 00:06:43)

MEHMEDALIJI MAKU DIZDARU...

Zao mi je mnogo zao,

sto o tebi nisam prije
mnogo vise znao...

Jedni mi nisu htjeli,

drugi mi nisu smjeli
istinu pravu o tebi reci,
i konacno shvatih da je to zato
sto si od njih bio
mnogo bolji i veci.

Dos'o je vakat
da istina cijela
pokaze velicinu tvoju i tvojih djela......

Ovu pjesmu sam napisao rahmetli Maku Dizdaru prije petnaestak godina i raduje me ovaj tekst autora kojim nam
otkriva mnoge detalje koji govore o Maku kao ljudskoj i pjesnickoj GROMADI koja stoji rame uz rame velikim
svjetskim pjesnicima....

Tako VELIKI COVJEK PATRIOTA i PJESNIK iz tako male a VELIKE BOSNE, prava je ZAPRSKA ISTINE na
velike lazi i podvale Bosni i Bosnjackim-svjetskim velicinama kakva je bio Mak Dizdar......

U jednoj drugoj pjesmi sam napisao prije cirka 18 g.

A Bosna ti je bolan
k'o dzennetska ptica,
i ona ce uz Boziju pomoc
cijelom svijetu
biti dobra uciteljica.....

Zivim i umrijet cu u nadi (i mrtav bit cu "sretan") da ce se ova moja vizija ostvariti kad, tad, a po nekim
pokazateljima vec je uveliko pocela da se ostvaruje moja vizija (piramide, kugle, stecci, hutovo blato i td, i td)

Davno procitah jednu recenicu: " Bosna je Bogom dato podrucje za fenomene svake vrste".
Kad se malo dublje analizira nije tesko primjetiti da je ova recenica u potpunosti tacna. Na zalost mnogima je
"izapran mozak" o svemu sto je nase Bogom nam podareno.
Nadam se da ce ove generacije koje dolaze iza nas biti svjesni svih vrijednosti koje ima jedina nam domovina
Bosna i Hercegovina i da ce to znati cijeniti i cuvati jos bolje nego su to cinili njihovi pretci....

stecak (2013-01-25 11:23:18)

Bosnjak nebi smio cutati i mirno spavati kada zna a znamo da zna, da mu je komsija Bosnjak maltretiran i gladan.

Enver-beg (2013-01-25 08:27:22)

Aferim autoru za ovaj iscrpan i dobar text.
Treba naglaavati veliinu i snagu MAKA DIZDARA.
A vidimo da je stradao samo zbog svoje veliine i ljubavi prema BOSNI.
Ubili su ga mlada, jo puno nam je mogao dati, ali i ovo je DOVOLJNO.

Munir Mujezinovic (2013-01-24 22:18:29)

Mi Bosnjaci smo ipak veliki narod, nismo mali jer da jesmo, odavno nas nebi vise bilo.Sta su sve dusmani na
pravdi pored Boga dz.s. radili.
Nemoj Bosnjace nikad vise cutati dog ti gnjece drugog Bosnjaka,Ti nejmas pravo na cutanje!

huso75000 (2013-01-24 22:02:07)

PS
CESTITKE AUTORU...
...Ne pominjite molim te Mesu Selimovica umanjujes Gromadu Maka...

Konacno ne postoji u pjesnistvu nista jezgrovitije , viseslojno i viseznacno sa manje rijeci kondenzovano kao sto
je to kod izraza MAKA Dizdara

huso75000 (2013-01-24 21:54:12)

autoru ...dobar prilog...razjasnio sam sebi neke detalje oko "revolucionarnog" naivnog djelovanja skojevca Avdice
S upregnutog velikosrpskim jaranstvom Vesovica...
...Ne postoji nista jace a konstantno u temelju Bosne i korijenu Bosnjaka od Mehmedalije Maka Dizdara i Spavaca
od Kamena...Maka smo otkrili u ovom zadnjem pokusaju naseg istrebljenja od nasih tzv komsija...
Mak je odsanjao nasu proslost , mi je zivimo kao sadasnjost i buducnost...