Andrzej Sapkowski
SEZON BURZ
ISBN 978-86-7702-372-0
arobna knjiga
Beograd 2014.
Andej Sapkovski
SEZONA OLUJA
Uvodna knjiga Sage o vecu
S poljskog prevela
Zorana Lutovac
arobna
knjiga
Od aveti, od neastivih,
od stvorova dugoapih
I od bia to nou druzgaju
Izbavi nas, dobri Boe!
Prvo poglavlje
Vetac mu nije dao da pobegne. Sustie ga, nagazi zadnji segment toraksa,
zasee odozgo s razmahom. Ovoga puta pancir cefalotoraksa popusti, iz
pukotine briznu i pokulja gusta zelenkasta krv. udovite se koprcalo,
njegova ticala divljaki su mlatila o zemlju.
2
Izumrla vrsta iz roda divljeg goveda. Tur je istrebljen u Evropi u XVII veku. (Prim. prev.)
Geralt zasee maem, ovoga puta potpuno razdvojivi pljosnatu glavu
od ostatka.
Teko je disao.
Iz daljine zagrme. Naleti vetra i nebo koje je brzo tamnelo nagovetavali
su nadolazeu oluju.
Drugo poglavlje
Zaliv se jeio od jarbola i bio pun belih i raznobojnih jedara. Vei brodovi
leali su na sidritu koje je bilo zaslonjeno rtom i valobranom. U samoj
luci, kraj drvenih mola, privezane su bile manje i sasvim malecne jedinice.
Na plai su gotovo svako slobodno mesto zauzimale lae. Ili ostaci laa.
Na kraju rta, iban udarima belih talasa, uznosio se svetionik od bele i
crvene cigle, obnovljeni relikt vilenjakih vremena.
Vetac mamuzom munu kobilu po boku. Ukljeva podie glavu, rairi
nozdrve, kao da se i ona radovala mirisu mora koji je vetar nosio. Poto je
vetac potera, ona krenu preko dina. Ka gradu koji je ve bio blizu.
Grad Kerak, glavna metropola identino nazvanog kraljevstva, smeten
na dvema obalama pri uu reke Adalate, bio je podeljen na tri izdvojene,
vidno razliite zone.
Na levoj obali Adalate bio je smeten luki kompleks, dokovi i
industrijsko-trgovinski centar koji je obuhvatao brodogradilite i
radionice, kao i preraivake fabrike, magacine i skladita, trnice, bazare.
Suprotnu obalu reke, teren zvani Palmira, ispunjavale su prvare i
kolibe sirotinje i radnog naroda, kue i duani sitnih trgovaca, klanice,
mesare kao i brojni lokali i domovi koji su oivljavali tek nakon sutona,
naime, Palmira je bila i kvart razonode i zabranjenih zadovoljstava. Ovde
se takoe, to je Geralt znao, vrlo lako mogao izgubiti lajbok ili zaraditi
no pod rebrima.
Dalje od mora, na levoj obali, iza visoke palisade od debelih balvana,
bio je situiran pravi Kerak, etvrt uskih ulica meu kuama bogatih
trgovaca i finansijera, faktorijama, bankama, zalagaonicama, obuarskim i
krojakim preduzeima, radnjama i radnjicama. Ovde su se nalazile i
krme i lokali za razonodu vie kategorije, ukljuujui domove koji su,
dodue, nudili isto to i oni u lukoj Palmiri, ali po znatno viim cenama.
Centar etvrti bio je etvorougaoni trg, sedite gradske venice, pozorita,
suda, carinske uprave i kua lokalne elite. Ispred gradske venice na
postolju je stajao spomenik osnivaa grada, kralja Osmika, koji su uasno
zasrali galebovi. To je bila otvorena prevarancija, primorski grad postojao
je mnogo pre nego to je Osmik tu dolutao, boga pitaj odakle.
Iznad, na brdu, stajao je zamak i kraljevska palata, dosta netipian po
formi i obliku, naime bio je to stari hram, rekonstruisan i proiren nakon
to su ga napustili svetenici, ogoreni na potpuno odsustvo
zainteresovanosti stanovnitva. Od hrama je ostala ak i kampanila,
zvonara s velikim zvonom, a aktuelni vladar u Keraku, kralj Belohun,
naredio je da se u njega udara svakog dana u podne i evidentno u inat
podanicima u pono.
Zvono se oglasilo im je vetac zakoraio meu prve kolibe u Palmiri.
Palmira je smrdela na ribu, rublje i narodnu kuhinju, guva na ulicama
bila je sablasna, veca je prolazak kotao mnogo vremena i strpljenja.
Odahnuo je kad se konano dokopao mosta i preao na levu obalu
Adalate. Voda je vonjala i nosila klobuke pene, rezultat rada koare
smetene uzvodno uz reku. Odatle je ve bio blizu put koji vodi ka gradu
opasanom palisadom.
Ostavio je konja u staji ispred grada, plativi unapred za dva dana i
ostavivi konjuaru baki kako bi osigurao Ukljevi odgovarajuu negu.
Uputio se ka straarskoj kuli. Do Keraka se moglo doi samo preko
straarske kule, nakon podrvgavanja kontroli i ne ba prijatnim
procedurama koje idu uz nju. Ta nunost je pomalo ljutila veca, ali je
razumeo njen cilj metane grada iza palisade nije previe radovala
pomisao na posete gostiju iz luke Palmire, pogotovo ne moreplovaca iz
stranih zemalja koji su tamo pristajali na kopno.
Ue u straarsku kulu, drvenu graevinu skeletne konstrukcije, u kojoj
je, kao to je ve znao, bila smetena kordegardija3. Mislio je da zna ta ga
eka. Varao se.
U ivotu je posetio mnoge kordegardije. Male, srednje i velike, u bliim
i sasvim dalekim zapecima sveta, u regionima koji suvie, manje ili nimalo
civilizovani. Sve kordegardije sveta vonjale su na ustajalost, znoj, kou i
urin, kao i na gvouriju i maziva za njenu konzervaciju. U kordegardiji u
Keraku bilo je slino. Tanije, bilo bi da klasine kordegardijske mirise nije
suzbijao teak, zaguujui smrad prdea koji je sezao do tavanice. U
jelovniku osoblja ovdanje kordegardije, u to nije bilo sumnje, dominirale
su krupnozrne mahunarke, kao to su graak, bob i areni pasulj.
A ekipa je bila u potpunosti enska. inilo ju je est ena koje su sedele
za stolom i tonule u podnevni obrok. Sve dame su iz zemljanih zdela
prodrljivo srkale neto to je plivalo u retkom sosu zainjenom paprikom.
Najvia od straarki, po svoj prilici komandantkinja, odgurnu od sebe
zdelu i ustade. Geralt, koji je uvek smatrao da ne postoje rune ene,
naprasno oseti da mora da revidira to svoje stanovite.
Oruje na klupu!
Kao i sve prisutne, straarka je bila oiana na nulu. Kosa je ve malo
uspela da poraste, stvorivi na elavoj glavi neurednu ekinju. Ispod
raskopanog prsluka i razdrljene koulje izvirivali su trbuni miii,
podseajui na veliku uniranu dimljenu unku. Straarkini bicepsi, da
ostanemo pri mesarskim asocijacijama, imali su razmere svinjskog buta.
Oruje stavi na klupu! ponovi. Jesi gluv?
Jedna od njenih podreenih, i dalje pognuta nad zdelom, malo se
pridie i prodorno i otegnuto prdnu. Njene drugarice se zacerekae. Geralt
provetri vazduh rukavicom. Straarka je posmatrala njegove maeve.
Hej, devojke! Ajte vamo!
,,Devojke ustadoe, dosta mrsko, proteui se. Sve su, kako primeti
Geralt, bile obuene u slobodnom i laganom stilu, koji je pre svega
omoguavao hvalisanje muskulaturom. Jedna je na sebi imala kratke kone
pantalone nogavica raivenih po avovima kako bi bedra mogla da joj
3
Od fr.: corps de garde straara s uvarima na ulazu u tvravu; esto osposobljena i za paljbu. (Prim.
prev.)
stanu. A kao odeda od struka nagore, uglavnom su joj sluili ukrteni
kaievi.
Vetac utvrdi. Dva maa. elini i srebrni.
Druga, kao i ostale visoka i iroka u ramenima, priblii se, nonalantnim
potezom razmae Geraltovu koulju, zgrabi srebrni lani i izvue
medaljon.
Znak ima potvrdi. Na znaku vuk iskeenih zuba. Iskreno reeno,
izgleda da jeste vetac. Da ga propustimo?
Pravilnik nam ne zabranjuje. Maeve je predao...
Tako je Geralt se smirenim glasom ukljui u konverzaciju. Predao
sam. Oba e, kako mi se ini, biti pod nadzorom? Vraeni uz priznanicu?
Koju u sada dobiti?
Straarke ga, cerei se, okruie. Jedna ga unu, kao sluajno. Druga
gromko prdnu.
Evo ti priznanice frknu.
Vetac! Najamni ubica udovita! A maeve predao! Odmah!
Pokoran kao utokljunac!
I kitu bi sigurno dao kad bismo naredile.
Pa onda da mu naredimo! ta kaete, cure? Neka ga izvadi iz lica!
Da se malo divimo kakve to kite imaju veci!
Dosta vie zarea komandantkinja. Zaigrale se, namigue.
Gonorek, ovamo! Gonorek!
Iz susedne prostorije pomoli se elav stariji gospodin u mrkom ogrtau
i s vunenom beretkom. Samo to je uao dobi napad kalja, skinu beretku
i stade se njome hladiti. Bez rei uze maeve uvezane remenima i dade
Geraltu znak da poe za njim. Vetac nije odugovlaio. U meavini gasova
koji su ispunjavali kordegardiju, crevni gasovi ve su apsolutno zavladali.
Prostoriju u koju su uli delila je solidna elina reetka. Gospodin u
ogrtau zazvecka velikim kljuem na katancu. Okai maeve na vealicu
kraj drugih maeva, sabalja, kordova i lovakih noeva. Otvori iskrzan
registar i zakraba po njemu polako i dugo, kaljui neprestano i s mukom
grabei vazduh. Na kraju urui Geraltu ispisanu potvrdu.
Koliko shvatam, moji maevi su ovde bezbedni? Pod kljuem i
straom?
Mrki gospodin, diui teko i sopui, zatvori reetku i pokaza mu klju.
Geralta to nije ubedilo. Bilo je mogue provaliti kroz bilo koju reetku, a
zvuni efekti flatulencije dama iz strae mogli su da zaglue pokuaj
provale. Ipak, nije imao kud. Morao je u Keraku da zavri ono zbog ega
je tu doao. I da napusti grad to pre.
4
Fr.: matre d'htel ef sale; vlasnik hotela. (Prim. prev.)
Osetio je pogled na sebi. Kad ga neko posmatra, njegova veevska ula
su to odmah signalizovala. Pogledao je, krajikom oka i diskretno.
Ona koja je ga posmatrala takoe vrlo diskretno, neprimetno
obinom smrtniku bila je mlada ena lisiasto rie kose. Pravila se da je
zaokupljena jelom neim to je izgledalo ukusno i to je, ak i iz daljine,
primamljivo mirisalo. Stil i govor tela nisu ostavljali sumnju. Ne za veca.
Mogao se kladiti da je bila arobnica.
Maitre ga roptanjem otrgnu iz misli i iznenadne nostalgije.
Za danas izjavi sveano i ne bez ponosa predlaemo teleu
kolenicu dinstanu u povru s peurkama i pasuljem. Jagnjea lea peena
s patlidanom. Svinjski bekon u pivu serviran s glaziranim ljivama.
Peenu pleku divlje svinje serviranu s jabukama u pekmezu. Paja prsa iz
tave servirana s crvenim kupusom i brusnicama. Lignje punjene cikorijom
s belim sosom i groem. Grdobinu s rotilja u sosu od pavlake, serviranu
s dinstanim krukama. I, kao i obino, nae specijalitete: guji batak u
belom vinu, uz izbor voa peenog na plehu, i obli u karamelizovanom
mastilu sipe, serviran s mesom rakova.
Ukoliko uiva u ribi pokraj stola se pojavi Febus Ravenga, ko zna
kada i kako onda toplo preporuujem obli. Jutarnji ulov, razume se
samo po sebi. Ponos i dika naeg efa kuhinje.
Onda obli u mastilu vetac savlada u sebi iracionalnu elju da
odjednom narui nekoliko jela, svestan da bi to bilo neukusno. Hvala za
savet. Ve sam poeo da oseam muke izbora.
Koje bi vino upita maitre gospodin eleo?
Molim vas, izaberite neto adekvatno. Slabo se razumem u vina.
Malo ko se razume osmehnu se Febus Ravenga. A samo
malobrojni to i priznaju. Ne brinite, odabraemo vrstu i godite, gosn
vee. Neu da vam smetam, elim vam prijatan ruak.
elja nije mogla da se ispuni. Geralt nije ni imao priliku da se uveri koje
vino e mu izrabrati. I ukus oblia u mastilu sipe takoe je tog dana za
njega morao ostati tajna.
Riokosa ena iznenada se okanula diskrecije i pronala ga pogledom.
Osmehnula se. Nije mogao da se odupre utisku da je to bilo zlokobno.
Osetio je drhtavicu.
Vetac, zvani Geralt iz Rivije?
Pitanje je zadao jedan od tri u crno odevena tipa koji su kriom prili
stolu.
Ja sam.
U ime zakona, uhapen si.
Kad nita ne tvorim krivo,
kakve presude se imam da bojim?
Vilijam ekspir, Mletaki trgovac5
Tree poglavlje
5
Prevod Velimira ivojinovia. (Prim. prev.)
omoguava da se proseju i odbace beznadeni sluajevi, u principu su tek
na prvim semestrima zaista pravila selekcija i ukazivalo se na one koji su
umeli da se kamufliraju. Na one za koje je razmiljanje predstavljalo
neprijatno i opasno iskustvo. Prikrivene glupake, lentine i mentalne
spavalice oba pola koji nisu imali ta da trae u koli magije. Nevolja je
poivala u tome to je obino posredi bila progenitura imunih osoba ili
osoba koje su iz drugih razloga smatrane vanima. Po izbacivanju iz kole
neto je trebalo uraditi s tom tekom omladinom. S momcima koji su
izbacivani iz kole u Ban Ardu nije bilo problema dospevali su u
diplomatiju, ekala je na njih vojska, flota i policija, najglupljima je ostajala
politika. Magijski otpad lepeg pola samo je prividno bilo tee kultivisati.
Premda su bile izbaene, mlade devojke su prekoraile prag arobnjake
visoke kole i okuale se u nekom stepenu magije. A previe je bio jak
uticaj arobnica na vladare i sve sfere politiko-ekonomskog ivota da bi
devojke ostavili na cedilu. Bilo im je osigurano utoite. Dospevale su u
sferu pravosua. Postajale su pravnice.
Braniteljka zatvori fasciklu. Zatim je otvori.
Preporuujem ti da prizna krivicu kaza. Onda bismo mogli da
raunamo na blau kaznu...
ta da priznam? prekinu je vetac.
Kada sud upita da li priznaje, odgovori potvrdno. Priznavanje krivice
bie uzeto kao olakavajua okolnost.
Kako onda namerava da me brani?
Ga advokat zatvori fasciklu.
Idemo. Sud eka.
Sud je ekao. Poto su upravo izvodili iz sale prethodnog delinkventa.
Ne ba radosnog, kako je konstatovao Geralt.
Na zidu je visio tit upljuvan muvama, na njemu se video grb Keraka,
plavi delfin nageant. Ispod grba je stajao sudijski sto. Za njim su sedele tri
osobe. Slabunjavi pisar. Bledi pomonik sudije. I ga sudija, po izgledu i
liku staloena ena.
Na klupi desno od sudija sedeo je asesor tribunala koji je vrio dunost
tuioca. Izgledao je ozbiljno. Toliko ozbiljno da bi ovek izbegavao da se
sretne s njim u mranoj ulici.
A na suprotnoj strani, levo od sudijskog sastava, nalazila se optuenika
klupa. Mesto predvieno za njega.
Dalje je sve brzo krenulo.
Geralt, zvani Geralt iz Rivije, po profesiji vetac, optuen je za
malverzaciju, oduzimanje i prisvajanje imovine koja pripada Koroni.
Radei u dogovoru s drugim osobama koje je podmitio, optueni je
uveavao visinu izdatih rauna za svoje usluge u nameri da prisvoji taj
viak. to je rezultiralo gubicima u dravnoj riznici. Dokaz je prijava, notitia
criminis, koja je optubu priloila aktima. Ta prijava...
Snuden izraz lica i odsutan pogled sudije jasno su pokazivali da je
staloena ena u mislima negde drugo. I da je mue neka sasvim druga
pitanja i problemi pranje, deca, boja zavesa, zameeno testo za
makovnjau i pukotine na zadnjici koje predskazuju branu krizu. Vetac
ponizno prihvati injenicu da je manje vaan. Da ne moe da se takmii s
neim takvim.
Krivino delo koje je izvrio optueni nastavi tuilac bez emocija
ne samo da unitava zemlju ve i podriva i rastae drutveni poredak.
Pravni poredak zahteva...
Prijavu ukljuenu u akta prekinu ga sudija sud mora da tretira kao
probatio de relato, dokaz na osnovu saoptenja treeg lica. Da li tuilac moe
da iznese druge dokaze?
Drugih dokaza nema... Trenutno... Optueni je, kao to je ve
ukazano, vetac. On je mutant izolovan od ljudskog drutva, koji
omalovaava ljudske zakone i stavlja se iznad njih. U svojoj kriminogenoj
i sociopatskoj profesiji dolazi u dodir s prestupnikim elementom, kao i s
neljudima, ukljuujui rase tradicionalno neprijateljske prema ljudima.
Vetac ima krenje zakona u svojoj nihilistikoj prirodi. U sluaju veca,
asni sude, nedostatak dokaza je najbolji dokaz... Dokazuje perfidiju kao
i...
Da li optueni sudiju uopte nije intrigiralo ta jo dokazuje
nedostatak dokaza. Da li optueni priznaje krivicu?
Ne priznajem. Geralt zanemari oajnike signale ge advokat.
Nisam kriv, nisam izvrio nikakvo krivino delo.
Bio je pomalo vian, esto je imao posla s pravosuem. Takoe,
letimice se upoznao s literaturom predmeta.
Optuen sam zbog predrasuda...
Prigovor! dreknu asesor. Optueni dri govor!
Odbacuje se.
-... zbog predrasuda o meni i mojoj profesiji, to jest zbog praeiudicium, a
praeiudicium unapred implicira la. Osim toga, optuen sam na osnovu
anonimne prijave, i to jedva jedne. Testimonium unius non valet. Testis unus,
testis nullus. Ergo, to nije optuba, ve pretpostavka, odnosno preasumptio. A
pretpostavka ostavlja sumnju.
In dubio pro reo! prenu se braniteljka. In dubio pro reo, asni sude!
Sud sudija udari ekiem, probudivi bledog pomonika donosi
odluku da se utvrdi imovinsko jemstvo u visini od pet stotina novigradskih
korona.
Geralt uzdahnu. Zanimalo ga je da li su oba njegova druga iz elije ve
doli sebi i jesu li izvukli neku pouku iz onoga to se desilo. Ili e ponovo
morati da ih iiba i izgazi.
A ta je narod nego grad?
Vilijam ekspir, Koriolan6
etvrto poglavlje
6
U prevodu Sime Pandurovia i ivojina Simia. (Prim. prev.)
depovima. Line sitnice i sitan novac. Toliko sitan da niko nije hteo da ga
ukrade.
Prebrajao je ostale bakrenjake. I osmehnuo se starici.
Molim vas, jo pola loneta radosti. Hvala vam za krastavac.
Nakon babine patoke svet se primetno prolepao. Geralt je znao da e
to ubrzo proi, te je ubrzao korak. Morao je da obavi neke stvari.
Ukljeva, njegova kobila, uspeno je promakla panji suda i nije ula u
akontaciju cautio pro expensis. Bila je tu gde ju je i ostavio, u stajskom boksu,
zbrinuta i nahranjena. Neto takvo vetac nije mogao ostaviti bez nagrade,
bez obzira na sopstveno materijalno stanje. Od ake srebrnih moneta, koje
su sauvane u tajnoj pregradi uivenoj na sedlu, nekoliko je odmah dobio
konjuar. Koga je ta tedrost ak ostavila bez daha.
Horizont na moru postajao je taman. Geraltu se inilo da opaa tamo
iskrice munja.
Pre ulaska u kordegardiju smotreno je udahnuo sve vazduh u plua.
Nije pomoglo. Gospoe straarke mora da su danas pojele vie pasulja
nego obino. Mnogo, mnogo vie pasulja. Ko zna, moda je bila nedelja.
Jedne su kao i obino jele. Druge su bile zauzete bacanjem kockica.
Videvi ga, ustale su od stola. I opkolile ga.
Gledajte, vetac ree komandantkinja, stavi vrlo blizu. Dovukao
se.
Naputam grad. Doao sam da uzmem svoju svojinu.
Ako dozvolimo druga straarka ga unu laktom, tobo nehotice
ta e nam dati zauzvrat? Treba se iskupiti, brale, iskupiti! A, devojke? ta
da mu naredimo da radi?
Nek svaku u golo dupe poljubi!
I jezikom nek polie!
Ama! Jo e neim da nas zarazi!
Ali mora da nam priredi sledea navali na njega poprsjem tvrdim
kao stena nekakvo zadovoljstvo, zar ne?
Pesmu nek nam zapeva druga prdnu gromko. A melodiju neka
podesi prema ovom mom tonu!
Ili prema mom! druga prdnu jo glasnije. Jer je moj zvuniji!
Ostale dame se pokidae od smeha.
Geralt prokri sebi put, trudei se da ne pretera s upotrebom sile. U
tom trenutku se otvorie vrata magacina depozita i na njima se pojavi
gospodin u mrkom ogrtau i bereci. Depozitar, Gonorek, valjda. Videvi
veca, irom otvori usta.
Vi? proguna. Kako to? Vai maevi...
Upravo. Moji maevi. Dajte mi ih.
Ali... Ali... Gonorek se zagrcnu, uhvati za grudi, teko je hvatao
vazduh. Ali ja te maeve nemam!
Molim?
Nemam... Gonorekovo lice pocrvene. I zgri se, kao u nastupu
bola. Pa odneli su ih...
Kako to? Geralt oseti kako ga obuzima hladan bes.
Odne... li...
Kako odneli? epa depozitara za revere. Ko ih je, majku mu,
odneo? ta to, doavola, treba da znai?
Priznanicu...
Ba tako! oseti na ramenu elian hvat. Komandantkinja strae ga
odgurnu od zagrcnutog Gonoreka.
Ba tako! Priznanicu pokai!
Vetac nije imao priznanicu. Priznanica iz spremita oruja ostala je u
njegovoj torbi. Torbi koju je rekvirirao sud. Kao akontaciju na ime
trokova i predvianih kazni.
Priznanicu!
Nemam. Ali...
Nema priznanice, nema depozita komandantkinja mu nije dala da
zavri. Maevi su odneseni, uje li? Verovatno si ih sam odneo. A sada
ovde pravi cirkus? Hoe neto da iskami? Nita od toga. Tornjaj se
odavde.
Neu izai pre nego...
Komandantkinja, ne poputajui hvat, odvue Geralta i okrenu ga.
Licem ka vratima.
Gubi se.
Geralt se suzdravao da udari enu. Meutim, nimalo se nije ustruavao
pred nekim ko ima plea kao rva, stomak kao dimljenu unku i listove
kao baca diska, a uz sve to prdi kao mula. Odgurnu komandantkinju i iz
sve snage je odalami po njuci. Svojim omiljenim desnim kroeom.
Ostale obamree, ali samo na sekundu. Jo pre nego to se
komandantkinja strovalila na sto, rasprivi naokolo pasulj i sos od
paprike, ve su mu bile za vratom. Jednoj bez razmiljanja rascopa nos,
drugu tako odalami da su joj ak zubi zapucketali. Dve je poastio Znakom
Ard, kao lutke su poletele na stalak s helebardama, obalivi sve s
neopisivim hukom i treskom.
Dobio je u uvo od komandantkinje s koje je kapljao sos. Druga
straarka, ona s tvrdim poprsjem, uhvati ga straga u medvei zagrljaj.
Udari je laktom tako da je zaurlala. Komandantkinju gurnu na sto, tresnu
je energinim kroeom. Onu s rascopanim nosom tresnu u pleksus solaris
i obali na zemlju, uo je kako povraa. Druga, udarena u slepoonicu,
mlatnu podianim potiljkom o stub, omlitavi, a oi joj se odmah
zamaglie.
Ali na nogama su se drale jo etiri. I doe kraj njegovoj nadmoi.
Dobio je u potiljak, odmah posle toga u uvo. A posle toga u krsta. Neka
mu podmetnu nogu, a kada je pao dve se svalie na njega, prignjeie ga,
lupajui pesnicama. Ostale nisu alile udarce nogama.
Udarcem elom u lice eliminisao je jednu od prignjetaica, ali smesta ga
je pritisnula druga. Komandantkinja, prepoznao ju je po sosu koji je kapao
s nje. Udarcem odozgo ljisnu ga po zubima. Pljunu joj krv pravo u oi.
No! razdrala se, bacajui glavu tamo-amo. No mi dajte! Jaja u
mu odsei!
ta e ti no! vrisnu druga. Ja u mu ih odgristi!
Stoj! Mirno! ta to treba da znai? Mirno, kaem!
Stentorski glas koji primorava na poslunost prodro je kroz borbeni
agor, obuzdao straarke. Pustile su Geralta iz zagrljaja. Ustao je s
naporom, pomalo alostan. Kad je sagledao bojno polje, raspoloenje mu
se malo popravilo. Ne bez likovanja osmotri svoja dostignua. Straarka
koja je leala kraj zida ve je otvorila oi, ali i dalje nije bila u stanju ni da
sedne. Druga, pognuta, ispljuvavala je krv i prstom opipavala zube. Trea,
ona s rascopanim nosom, pokuavala je da ustane, ali svaki as je padala,
klizajui se u kaljuzi sopstvene bljuvotine od pasulja. Od cele estorke,
samo polovina se drala na nogama. Prema tome, rezultat je mogao biti
zadovoljavajui. ak i u svetlu injenice da bi on sam, da nije bilo
intervencije, iskusio ozbiljne povrede i ko zna da li bi bio u stanju da ustane
svojim snagama.
A taj koji je intervenisao bio je bogato obuen mukarac plemenitih crta
koji je zraio autoritetom. Geralt nije znao ko je to. S druge strane, odlino
je poznavao njegovog druga. Kico u neobinom eiriu s udenutim
perom egreta, plave kose peglom isfrizirane koja je sezala do ramena.
Nosio je dublet boje crvenog vina i koulju s ipkanim aboom. S
nerazdvojnom lutnjom i nerazdvojnim drskim osmehom na usnama.
Zdravo, vee! Kako to izgleda? S tom razbijenom facom! Pui u
od smeha!
Zdravo, Nevene. I ja se radujem to tebe vidim.
ta se ovde deava? Mukarac plemenitih crta se podboi. Pa? ta
je s vama? Redovni izvetaj! Odmah!
On je! komandantkinja istrese iz uiju ostatke sosa i optuivaki
pokaza na Geralta. On je kriv, cenjeni gospodine tuioe! Pravio je scene
i besneo, a posle je preao na batine. A sve zbog nekih maeva iz depozita
za koje nije imao priznanicu. Gonorek e potvrditi... Hej, Gonorek, to
si se skupio tamo u oku? Usrao si se? Mrdaj dupe, ustani, kai cenjenom
tuiocu... Ej, bre! Gonorek? ta ti je?
Dovoljno je bilo paljivije pogledati kako bi odgonetnuli ta je
Gonoreku. Nije bilo potrebno proveravati puls, bilo je dovoljno baciti
pogled na lice belo kao kreda. Gonorek je bio mrtav. Prosto i jednostavno
nije bio iv.
Peto poglavlje
esto poglavlje
Sedmo poglavlje
Lita...
Moe me zvati Koral. Ali za sada nita ne govori.
Nil admirari. Miris frezije i kajsije. Ria kosa rasuta po jastuku.
Lita...
Moe me zvati Koral. I moe mi to uraditi jo jednom.
Prve noi nisu mnogo spavali. A ak i kada je Lita zaspala, vetac je imao
problema s padanjem u san. Obujmila ga je rukom oko struka tako snano,
da je teko disao, a nogu je zabacila preko njegovih butina.
Druge noi bila je manje posesivna. Nije ga drala, niti grlila tako jako
kao prethodne noi. Oigledno se vie nije bojala da e u zoru pobei.
Koral?
ta je?
Lita Nejd... Ni to nije tvoje pravo ime, zar ne?
Moje pravo bilo je teko za upotrebu.
Kako to?
Pa reci brzo: Astrid Litnejd Asgeirfinbjornsdotir.
Shvatam.
Sumnjam.
Koral?
Aha?
A Mozaik? Otkuda njen nadimak?
Zna, vee, ta ne volim? Pitanja o drugim enama. A jo pogotovo
kada onaj to pita lei sa mnom u krevetu. I zapitkuje, umesto da se
usredsredi na ono na emu upravo dri ruku. Ne bi se usudio na tako neto
da si u krevetu s Jenefer.
A ja ne volim pominjanje odreenih imena. Naroito ne u trenutku
kada...
Da prestanem?
To nisam rekao.
Koral ga poljubi u rame.
Kada je dola u kolu zvala se Aik, ne seam se porodinog imena.
Nije dovoljno to je ime udnovato, nego je jo i patila od gubljenja
pigmenta koe. Obraz joj je bio isflekan svetlim pegicama, to je faktiki
izgledalo kao mozaik. Izleena je, naravno, ve nakon prvog semestra,
arobnica ne moe imati nikakav oiljak. Ali se ispoetka zloban nadimak
zadrao. I ubrzo je prestao da bude zloban. I ona sama ga je zavolela. Ali
dosta o njoj. Govori meni i o meni. Pa, hajde.
Hajde ta?
Govori o meni. Kakva sam. Lepa, zar ne? Pa, kai!
Lepa. Ria. I pegava.
Nisam pegava. Uklonila sam pege uz pomo magije.
Nisi sve. Na neke si zaboravila. A ja sam ih opazio.
Gde si... Ah. Pa da. Istina. Znai da sam pegava. I kakva sam jo?
Slatka.
Slatka?
Slatka. Kao vafla s medom.
Ne sprda se sa mnom?
Pogledaj me. U oi. Vidi li u njima makar trunku neiskrenosti?
Ne. I to me veoma uznemirava.
arobniina vila, kao bezmalo sve u tom delu grada, imala je terasu s koje
se irio pogled na more. Lita je volela da sedi tamo i satima posmatra
brodove na sidritu, za ta joj je sluio dvogled na stativu velikih razmera.
Geralt nije delio njenu fascinaciju morem i onim to je po njemu plovilo,
ali voleo je da joj pravi drutvo na terasi. Sedao je blizu, tik do nje, licem
tik uz njene rie lokne, uivajui u mirisu frezije i kajsije.
Onaj galeon to baca sidro, pogledaj pokazivala je Koral. Na
zastavi je plavi krst, to je Ponos Cintre, sigurno je na putovanju do
Kovira. A ona tamo koga je ,,Alke iz Cidarisa, verovatno preuzima tovar
koa. A tamo, eno, Tetida, transportni hulk, lokalni, dvesta lasta7
nosivosti, kabotani, saobraa izmeu Keraka i Nastroga. Onamo,
pogledaj, u sidrite upravo uplovljava novigradski kuner Pandora Parvi,
divan, divan brod. Pogledaj u okular. Videe...
Vidim bez dvogleda. Ja sam mutant.
Ah, tako je. Zaboravila sam. Eno, tamo, to je galera ,,Fuksija, trideset
dva vesla, moe da natovari etiristo lastova. A onaj graciozni trojarbolni
galeon je Vertigo", doplovio je iz Lan Eksetera. A tamo, dalje, s
grimiznom zastavom, to je redanjski galeon ,,Albatros, tri jarbola, sto
7
Last stara merna jedinica, uglavnom za ito (3000-3840 litara). (Prim. prev.)
dvadeset stopa meu statvama... Oh, onde, pogledaj, pogledaj, jedro die
i izlazi na more potanski kliper ,,Eho, poznajem kapetana, hrani se u
Ravenzi" kada je ovde usidren. Opet tamo, pogledaj, pod punim jedrima,
galeon iz Povia...
Vetac razgrnu kosu s Litinih lea. Polako, jednu po jednu, razape
kope, smaknu haljinu s arobniinih ramena. Posle ega je dlanove i
panju u potpunosti posvetio paru galeona pod punim jedrima. Galeona,
kojima je zalud traiti sline po svim pomorskim putevima, sidritima,
lukama i admiralitetnim registrima.
Lita se nije protivila. I nije skidala pogled s okulara dvogleda.
Ponaa se ree u jednom momentu kao petnaestogodinjak. Kao
da ih vidi prvi put.
Za mene je uvek prvi put prizna on s otezanjem. A istinski nikada
nisam bio petnaestogodinjak.
Koral?
ta je?
Pria se da uvek moe da vidi ono to eli da vidi. Dovoljno ti je
nekoliko zaklinjalica i artefakt.
Onima to priaju pridie se na lakat, pogleda ga u oi izgleda
treba ponovo izvrnuti zglob. To bi trebalo da ih naui da skrate jezik.
Molim te...
alila sam se presee ga. U njenom glasu nije bilo ni traga veselosti.
A ta bi ti nastavi, jer je utao eleo da vidi? Ili ti treba
predskazanje? koliko dugo e iveti? Kada i kako e umreti? Koji konj
e pobediti na Velikoj tretogorskoj? Koga e kolegijum elektora izabrati
za hijerarha Novigrada? S kime je sada Jenefer?
Lita.
Mogu li da znam ta te zanima?
Ispriao joj je za krau maeva.
Osmo poglavlje
Jedva da su proli karsno vrelo i doli do prvih kraj putnih topola, kad
Geralt zauzda konja i naulji uvo.
Idu za nama.
Sto mu gromova! Neven zakrguta zubima. Ko? Pratove
vucibatine?
Nije vano ko. Dalje, jai to bre moe do Keraka. Sakrij se kod
roaka. U samu zoru idi s ekom u banku. Potom emo se nai Kod
Krabe i Iglice.
A ti?
Ne brini se ti za mene.
Geralte...
Ne brbljaj, samo obodi konja. Pokret, leti!
Neven poslua, nagnu se u sedlu i primora konja na galop. Geralt se
okrenu, ekao je spokojno.
Iz mraka se pomolie jahai. est jahaa.
Vetac Geralt?
Taj sam.
Poi e s nama zahripta najblii. Samo bez gluposti, u redu?
Pusti voice, inae u te povrediti.
Bez gluposti! jaha povue ruku. I bez nasilja. Mi smo predstavnici
zakona i poretka. Nismo nikakve secikese. Dolazimo po nalogu kneza.
Kakvog kneza?
Saznae. Hajde s nama.
Poli su. Knez, priseao se Geralt, nekakav knez bio je gost u Revelinu,
inkognito, kako je Prat tvrdio. Stvari nisu izgledale ba najbolje. Kontakti
s kneevima retko su bili prijatni. I skoro nikad se nisu dobro zavravali.
Nisu otili daleko. Samo do krme na raskrsnici koja je mirisala na dim
i bletala od svetiljki s prozora. Uli su u kafansku prostoriju koja je bila
gotovo prazna, ako ne raunamo nekoliko trgovaca na kasnoj veeri. Ulaz
u alkovu uvala su naoruana dvojica u plavim platevima, identinim po
boji i kroju onima koje je nosila Geraltova eskorta. Uli su unutra.
Vaa kneevska visosti...
Izlazite. A ti sedi, vee.
Mukarac koji je sedeo za stolom nosio je plat nalik njegovoj vojsci, ali
je bio bogatije izvezen. Lice je zaklanjao kapuljaom. Nije morao. Uljanica
na stolu osvetljavala je samo Geralta, a zagonetni knez se krio u tami.
Video sam te u areni kod Prata kaza. Prizor je zaista bio
impozantan. Onaj skok i udarac odozgo, osnaen itavom teinom tela...
Iako je to bila samo nekakva ipka, elezo je prolo kroz lobanju adaje
kao kroz puter. Po mom miljenju, da je to bila, recimo, bojna rogatina ili
koplje, onda bi prola i kroz verinjau, moda ak i kroz lim... ta ti
misli?
Ve je kasna no. Kada me mui san, nikako ne mogu da mislim.
Mukarac iz tame frknu.
Onda da ne dangubimo. Preimo na stvar. Potreban si mi. Ti, vetac.
Za veevski posao. A tako se nekako udno sloilo da sam i ja tebi
potreban. Moda ak i vie...
Ja sam kraljevi Ksander, knez Keraka. eznem, i to silno, da budem
Ksander Prvi, kralj Keraka. U ovom trenutku, na moju alost i na tetu
zemlje, kralj Keraka je moj otac, Belohun. Starac je jo u punoj snazi, moe
da kraljuje, pu-pu, pomeri se s mesta, jo dvadeset godina. Nemam niti
vremena, niti elje da ekam tako dugo. Ma! ak i ako bih ekao, nisam
uopte siguran u sukcesiju, matorac u svakom trenutku moe da odredi
drugog naslednika trona, ima obimnu kolekciju potomaka. I upravo sada
se sprema da zane novog, za praznik Lama isplanirao je kraljevsku
svadbu uz pompu i rasko koje ova zemlja ne moe sebi da priuti. On,
cicija koja zbog nude ide u park ne bi li utedeo emajl na nokiru, daje za
svadbenu gozbu brdo zlata. Ruinirajui riznicu. Ja u biti bolji kralj. Caka
je u tome to to odmah elim biti. to je pre mogue. I za to si mi ti
potreban.
U sklopu usluga koje pruam nema izvravanja dvorskih prevrata.
Niti kraljeubistava. A vi ste jamano to imali na umu.
elim da budem kralj. Kako bih mogao to da postanem, moj otac
mora prestati to da bude. A moja braa moraju biti eliminisana iz sukcesije.
Kraljeubistvo plus bratoubistvo. Ne, kneevska visosti. Moram da
vas odbijem. ao mi je.
Nije istina kraljevi zarea iz tame. Nije ti ao. Jo ne. Ali bie ti
ao, obeavam.
Vi biste morali primiti na znanje da niemu ne vodi to to me
zastraujete smru.
Ko ovde govori o smrti? Ja sam kraljevi i knez, a ne ubica. Govorim
o izboru. Moja ili milost, ili nemilost. Uradi li ono to od tebe traim,
uivae u mojoj milosti. A ba ona ti je, veruj mi, preko potrebna. Sada,
kada se eka proces i presuda za finansijsku prevaru. Ima izgleda da e
narednih nekoliko godina provesti za veslom na galiji. Ti si, ini mi se,
mislio da si se ve izvukao? Da je tvoj postupak obustavljen, da e vetica
Nejd, koja se iz hira kree s tobom, povui tubu i gotovo? Grei. Iskaz
je dao Albert Smulka, upan iz Ansegisa. Taj iskaz te uvaljuje u nevolju.
Taj iskaz je laan.
To e biti teko dokazati.
Treba dokazati krivicu. A ne nevinost.
Dobar vic. Zaista smean. Ali ne bih se smejao da sam u tvojoj koi.
Baci pogled na ovo. Ovo su kraljevi baci na sto svitak papira
dokumenti. Posvedoeni iskazi, prie svedoka. Naselje izmar, unajmljeni
vetac, ubijena laukrota. Na fakturi sedamdeset korona, u stvarnosti je
isplaeno pedeset pet, viak podeljen po pola s lokalnim mastiljarom.
Varo Sotonin, ogroman pauk. Ubijen, sudei po raunu, za devedeset, a
u stvari, prema iskazu seoskog kneza, za ezdeset pet. U Tibergjenu je
ubijena harpija, fakturisano sto korona, u stvarnosti isplaeno sedamdeset.
I tvoji preanji izgredi i prevare: vampir iz zamka Petreltajn, koji uopte
nije postojao, a kotao je burgrafa okruglo hiljadu orena. Vukodlak iz
Gvameza, za sto korona toboe odmaijan i volebno odvukodlaen, vrlo
sumnjiv sluaj, jer je to neto prejeftino za takvo skidanje ini. Ehinops,
bolje rei, neto to si doneo lokalnom knezu u Martindelkampo i nazvao
ehinopsom. Gule s groblja kod naselja Zgragen, koje su kotale optinu
osamdeset korona, premda niko nije video leeve, jer su ih, ha-ha, spalile
druge gule. ta kae na to, vee? To su dokazi.
Varate se Geralt se spokojno usprotivi. To nisu dokazi. To su
isfabrikovane klevete, pritom neuspeno isfabrikovane. Nikada me nisu
unajmili u Tibergjenu. Za varo Sotonin ak nisam ni uo. Dakle, svi rauni
odande su javni falsifikati, nee biti teko to dokazati. A gule iz Zgragena
jesam ja ubio i, dabome, spalile su ih, ha-ha, druge gule, jer su takvi, a ne
drugaiji, ha-ha, gulski obiaji. A pokojnici sahranjeni na tamonjem
groblju od onda nisu uznemiravani i u prah se pretvaraju, jer su se preivele
gule odselile odande. A ostale besmislice sadrane u tim papirima ne elim
ni da komentariem.
Na osnovu tih papira kraljevi poloi ruku na dokumente protiv
tebe e biti pokrenut proces. On e trajati dugo. Da li e se dokazi pokazati
istinitim? Ko to moe znati? Kakva e na kraju biti presuda? A koga briga
za to? To nije vano. Vaan je smrad koji e se rairiti. A koji e se vui za
tobom do kraja tvog ivota.
Neki ljudi su te se gnuali nastavi ali bili su primorani da te toleriu
kao manje zlo, kao ubicu stvorova koji ih ugroavaju. Neki nisu mogli da
te podnesu kao mutanta, oseali su gaanje i abominaciju kao prema
neljudskom stvoru. Drugi su te se panino bojali i mrzeli te zbog svog
sopstvenog straha. Sve e to otii u zaborav. Glas o spretnom ubici i
reputacija zlog arobnjaka odletee s vetrom kao perje, bie zaboravljeni
gaenje i strah. Zapamtie te iskljuivo kao gramzivu lopurdu i mamiparu.
Onaj ko se jue bojao tebe i tvojih zaklinjalica, ko je skretao pogled, ko je
videvi te pljuvao ili sezao za amuletima, sutra e se grohotom nasmejati,
unue pajdaa laktom. Gledaj, ide vetac Geralt, ona bedna bitanga i
protuva! Ukoliko se ne prihvati zadatka koji u ti poveriti, unitiu te,
vee. Unitiu ti reputaciju. Ako mi ne uini uslugu. Odlui. Da ili ne?
Ne.
Nemoj da se uzda u to da e ti u bilo emu pomoi koneksije, Ferant
de Letenhov ili ria ljubavnica arobnica. Javni tuilac nee ugroziti
sopstvenu karijeru, a vetici e Kaptol zabraniti da se angauje u krivinim
delima. Niko ti nee pomoi kada te sudska maina uvue u svoje
zupanike. Naredio sam ti da odlui. Da ili ne?
Ne. Definitivno ne, milostivi knee. Ovaj to se sakrio u alkovi moe
sad da izae.
Na Geraltovo uenje, kraljevi prasnu u smeh. I udari akom o sto.
kripnue vratanca, a iz susedne alkove promoli se figura. Uprkos mraku,
poznata.
Dobio si opkladu, Ferante ree knez. Javi se sutra mom sekretaru
za dobitak.
Hvala vam, vaa kneevska milosti odgovori s blagim naklonom
Ferant de Letenhov, kraljevski javni tuilac ali prema opkladi sam se
ophodio iskljuivo kao prema simbolikoj kategoriji. Kako bih naglasio do
koje mere sam uveren u svoje argumente. Uopte mi nije bilo do novca....
Novac koji si osvojio prekinu ga knez za mene je isto samo
simbol, isti kao utisnut na njemu znak novigradske kovnice i profil
aktuelnog hijerarha. I znaj, obojica znajte, da sam i ja isto pobedio.
Povratio sam neto to sam smatrao nepovratno izgubljenim. Naime, veru
u ljude. Geralte iz Rivije, Ferant je bio apsolutno siguran u tvoju reakciju.
A ja sam, priznajem, mislio da je naivan. Bio sam ubeden da e
pokleknuti.
Svi su neto osvojili Geralt kiselo konstatova. A ja?
I ti si knez se uozbilji. Kai mu, Ferante. Objasni mu o emu je
bila re.
Njegova visost, ovde prisutni knez Egmund pojasni tuilac hteo
je da se na neko vreme otelotvori u Ksandera, svog mlaeg brata. Kao i,
simbolino, u ostalu brau, pretendente na tron. Knez je sumnjao da e
Ksander, ili neko drugi od potomaka, da bi doao do trona, poeleti da se
poslui vecem dok mu je pri ruci. Stoga smo doneli odluku da tako
neto... insceniramo. I sada znamo da kada bi do toga zaista dolo... Ako
bi ti neko zaista dao neastan predlog, ti ne bi naseo na kneevsku milost.
I da se nee uplaiti pretnji, niti ucene.
Razumem vetac klimnu glavom. Odajem potovanje talentu.
Knez se savreno uiveo u ulogu. Nisam osetio glumaku igru u tome kako
je govorio o meni, u miljenju koje je imao o meni. Sasvim suprotno.
Osetio sam samo iskrenost.
Maskarada je imala svoj cilj Egmund prekinu neugodnu tiinu.
Postigao sam ga i ne pomiljam da se pred tobom pravdam. A korist e i
ti imati. Finansijsku. Ba zato stvarno nameravam da te unajmim. I da
bogato platim za tvoje usluge. Kai mu, Ferante.
Knez Egmund ree tuilac plai se atentata na svog oca, kralja
Belohuna, do kojeg moe doi tokom kraljevske svadbe planirane za
praznik Lama. Knez bi bio spokojniji kada bi o bezbednosti kralja tada
brinuo... ko drugi nego vetac. Da, da, ne prekidaj me, znamo da veci nisu
uvari, niti telohranitelji, da je smisao njihovog postojanja zatita ljudi od
opasnosti koje im prete od strane volebnih, natprirodnih i neprirodnih
udovita...
Tako je sudei po knjizi knez ga nestrpljivo prekinu. Bivalo je
raznih stvari u ivotu. Vece su unajmljivali za odbranu karavana koji su
putovali kroz pustoi i gutare uzavrle od nemani. Deavalo se, ipak, da su
umesto udovita trgovce napadali pljakai, a veci nisu bili spremni da
se uhvate u kotac s njima. Imam osnova da strepim da tokom kraljevske
svadbe mogu napasti... basilisci. Hoe li se prihvatiti odbrane od basiliska?
Zavisi.
Od ega?
Od toga da li inscenacija i dalje traje. I da nisam ba ja objekat naredne
provokacije. Nekog od ostale brae, na primer. Kladim se da talenat za
izvrsnu realizaciju uloge nije retkost u porodici.
Ferant se prenu. Egmund tresnu pesnicom o sto.
Ne prelazi granicu zarea. I ne zaboravljaj se. Pitao sam da li e
se prihvatiti. Odgovori!
Mogao bih Geralt klimnu glavom da se prihvatim zatite kralja
od hipotetikih basiliska. Naalost, u Keraku su mi pokrali maeve.
Kraljevske slube jo nisu uspele da nalete na trag kradljivca i verovatno
ne ine mnogo u tom pravcu. Bez maeva neu moi nikoga da odbranim.
Stoga vas moram odbiti iz objektivnih razloga.
Ukoliko se radi samo o maevima, onda nee biti problema.
Povratiemo ih. Zar ne, gosn tuioe?
Apsolutno.
Vidi i sam. Kraljevski javni tuilac apsolutno potvruje. Pa kako e
biti?
Najpre da ja povratim maeve. Apsolutno.
Ba si tvrdoglav tip. Ali neka ti bude. Napominjem da e dobiti platu
za svoje usluge i uveravam te da me nee oceniti kao krticu. A to se tie
drugih pogodnosti, neke e odmah dobiti, u neku ruku kao avans, kao
dokaz moje dobre volje. Tvoj postupak u sudu moe ve smatrati
obustavljenim. Formalnosti moraju da se ispotuju, a birokratija nema
pojma ta je urba, ali ve moe sebe da smatra osobom slobodnom od
sumnji i koja ima slobodu kretanja.
Neizmerno sam zahvalan. A iskazi i fakture? Leukrota iz izmara,
vukodlak iz Gvameza? ta je s dokumentima? Onim dokumentima kojima
se knez posluio kao... pozorinim rekvizitima?
Dokumenti e Egmund ga pogleda u oi privremeno ostati kod
mene. Na bezbednom mestu. Apsolutno.
Mnogopotovana gospoa
Lita Nejd
Kerak, Gornji grad
Vila Ciklama
Draga Koral,
Nadam se da e te moje pismo zatei u dobrom zdravlju i raspoloenju.
I da se sve odvija po tvojoj zamisli.
urim da te obavestim da se vetac zvani Geralt iz Rivije konano
pojavio u naem zamku. Odmah po dolasku, za manje od sat vremena,
pokazao se kao iritantno nesnosan i uspeo je da okrene protiv sebe
apsolutno sve, ukljuujui uvaenog Ortolana, osobu koja moe vaiti za
otelotvorenje dobronamernosti i svakome naklonjenu. Kako se
ispostavilo, miljenja koja krue o toj individui nisu ni u najmanjoj meri
preterana, a antipatija i neprijateljstvo s kojima se ovaj svuda sree imaju
svoje duboko opravdanje. Ali za ono za ta mu ipak treba odati ast, ja u
biti prvi koji e to i uiniti, sine ira et studio. Ta individua je profesionalac u
svakom pogledu i u svom fahu apsolutno pouzdana. Izvrava ono ega se
prihvati, ili pada pokuavajui da izvri, sumnje ne moe biti.
Prema tome, cilj naeg poduhvata treba smatrati ostvarenim, uglavnom
zahvaljujui tebi, draga Koral. Zahvaljujemo ti se za trud, uvek emo ti biti
duni za to. A posebno ima moju zahvalnost. Kao tvoj stari prijatelj, koji
pamti ono to nas je vezivalo, vie nego drugi razumem tvoje odricanje.
Shvatam kako si morala da trpi blizinu ove individue koja je ipak
konglomerat mana koje ti ne podnosi. Cinizam proistekao iz dubokih
kompleksa, naroguena i introvertna priroda, neiskren karakter, primitivan
um, prosena inteligencija, monstruozna arogancija. Zaobii u injenicu
da ima prljave ruke i neuredne nokte kako te ne bih iritirao, draga Koral,
znam koliko mrzi takve stvari. Ali, kako kau, doao je kraj tvojim
patnjama, mukama i brigama, nita te vie ne spreava da okona odnose
s ovom individuom i prekine svaki kontakt s njim. Time e definitivno
staviti taku i odupreti se lanim klevetama koje ire zli jezici to od tvoje
prividne i lane ljubaznosti prema vecu otvoreno pokuavaju da stvore
jeftinu romansu. Ali dosta vie o tome, ta stvar nije vredna razmatranja.
Bio bih najsreniji ovek na svetu, draga Koral, kada bi htela da me
poseti u Risbergu. Ne moram rei da je dovoljna jedna tvoja re, jedan
gest, jedan osmeh, da dotrim kod tebe koliko me noge nose.
Mnogopotovani gospodin
Algernon Gvinkamp
Zamak Risberg
Ex urbe Kerak,
die 5 mens. Jul. anno 1245p. R.
Dragi Pineti,
Hvala ti za pismo, odavno mi nisi pisao, ta da se radi, oigledno nisi
imao o emu i nije imalo svrhe.
Dirnuta sam tvojom brigom za moje zdravlje i raspoloenje, kao i za to
da li se sve odvija po mojoj zamisli. Sa zadovoljstvom te obavetavam da
mi se sve odvija onako kako treba da se odvija, trudim se svim silama, pa
ipak je, kao to je poznato, svako sam kormilar svog broda. Znaj da ja svoj
brod vodim sigurnom rukom kroz olujne vetrove i grebene, visoko
uzdignute glave, koliko god oluja oko mene zahualo.
to se tie zdravlja, u sutini me slui. Fiziko kao i obino, psihiko
isto, odnedavno, otkad imam ono to mi je tako dugo nedostajalo. Koliko
mnogo mi je nedostajalo saznala sam tek kada je prestalo da mi nedostaje.
Drago mi je to va poduhvat, koji zahteva veevo uee, tei ka
uspehu, ponosom me ispunjava moj skromni udeo u poduhvatu.
Meutim, uzalud tuguje, dragi Pineti, mislei da je to bilo povezano s
odricanjima, patnjama, mukama i brigama. Nije bilo toliko loe. U sutini,
Geralt jeste pravi konglomerat mana. Otkrila sam kod njega ipak sine ira
et studio i vrline. Povelike vrline, uveravam te, mnogi bi se zbunili da
znaju. I mnogi bi mu pozavideli.
Svi smo se navikli na glasine, traeve, saaptavanja i intrige o kojima si
pisao, dragi Pineti, i znamo kako da izaemo na kraj s njima, a recept je
prost: zanemariti ih. Zacelo se sea glasina o tebi i Sabrini Glevisig u
vreme kada nas je neto toboe vezivalo? Zanemarila sam ih. Sada tebi
savetujem isto.
Bene vale,
Koral
Deveto poglavlje
Geralt je razmiljao. Priseao se svega to je ikada uo o arhimajstoru
Ortolanu. Koji je, po optem konsenzusu, bio iva legenda.
Deseto poglavlje
U narednoj Sei, ovog puta Pupavevoj, sve je bilo u redu, niko nije
ugroavao Pupavca i verovatno nita nije ukradeno. Geralt ak nije ni
zaustavio Ukljevu. Uputio se ka sledeem naselju. Zvanom Varionica.
Varo Varionica, u kojoj je takoe vladao mir i nita nije ometalo rad ni
ugroavalo radnike, svoj naziv kako originalno dobila je po potai koja
je tu varena, sredstvu cenjenom u staklarskoj i sapunarskoj industriji. Kako
su arobnjaci objasnili Geraltu, potaa se dobijala iz pepela drvenog uglja
koji su spaljivali u blizini. Geralt je ve posetio i nameravao je tog dana
da poseti okolna naselja ugljara. Najblie je nosilo naziv Hrastovac, a put
ka njemu faktiki je vodio pokraj mone skupine ogromnih hrastova starih
nekoliko stotina godina. ak i u podne, ak i pri jarkom suncu i vedrom
nebu, pod hrastovima je uvek leala mrana tmina.
Upravo je kraj hrastova, pre nepunih nedelju dana, Geralt prvi put
naiao na konstabla Torkvila i njegov odred.
Kada su u galopu istrali iza hrastova i opkolili ga sa svih strana, u zelenim
maskirnim odelima, s dugakim lukovima na leima, Geralt ih je odmah
okarakterisao kao umare, lanove proslavljene lovake paraformacije,
koji su sami sebe nazivali Straarima praume, a bavili su se lovom na
neljude, naroito vilenjake i drijade, i ubijanjem pomenutih na prefinjen
nain. Deavalo se da su umari optuivali umske putnike da su u dosluhu
s neljudima ili da trguju s njima, i za jedno i za drugo su im pretili linom,
a dokazati nevinost bilo je teko.
Stoga je susret kraj hrastova imao izgleda da bude drastino ustar
Geralt je odahnuo s olakanjem kad se ispostavilo da su zeleni jahai u
stvari uvari zakona koji ispunjavaju svoje obaveze. Komandant, crnpurast
tip prodornog pogleda, predstavivi se kao konstabl u slubi bajlifa iz Gors
Velena, drsko i nabusito je zatraio Geraltu da mu otkrije ko je, a kada je
saznao, poeleo je da vidi veevski znak. Medaljon sa zubatim vukom ne
samo to je prihvaen kao zadovoljavajui dokaz ve je pobudio izrazito
divljenje uvara zakona. inilo se da je uvaavanje obuzelo i samog
Geralta. Konstabl je sjahao s konja, zamolio Geralta da uini isto i pozvao
ga da na trenutak porazgovaraju.
Ja sam Frans Torkvil. Konstabl zbaci sa sebe privid nadobudnog
slubenika i pokaza se kao spokojan i konkretan ovek. A ti si vetac
Geralt iz Rivije. Onaj isti Geralt iz Rivije koji je pre mesec dana u Ansegisu
spasao od smrti enu i dete, ubivi udovite ljudodera.
Geralt stisnu usne. Ve je uspeno zaboravio na Ansegis, na udovite
s ploicom i na oveka koji je poginuo njegovom krivicom. Dugo ga je to
jelo, napokon je uspeo da ubedi sebe da je uradio koliko je mogao, da je
dvoje spasao, a udovite vie nikoga nee ubiti. Sada se sve vratilo.
Frans Torkvil verovatno nije primetio kako se veevo lice smrailo
nakon njegovih rei. A ukoliko je i primetio, nije se potresao.
Vee, ispada da nastavi obojica iz istih razloga jaemo ovim
estarima. Loe stvari su od prolea poele da se deavaju na Tukajskom
pogorju, ovde je dolo do vrlo ravih zbivanja. Vreme je da se stavi taka
na to. Nakon masakra u Krivuljama savetovao sam arobnjacima iz
Risberga da unajme veca. Kako vidim, posluali su me, premda ne vole
da sluaju.
Konstabl skinu eir i otrese ga od iglica i semenja. Nosio je kapu
identinog kroja kao i Neven, samo to je filc bio slabijeg kvaliteta. I
umesto perom egreta, ukraena je bila repnim perom lovnog fazana.
Ve dosta vremena brinem o zakonu i redu na Pogorju nastavi,
gledajui Geralta u oi. Bez hvalisanja, ali mnogo zloinaca sam ulovio,
s mnogima od njih sam zakitio suve grane. Ali ovo to se danas ovde radi...
Za to je dodatno potreban neko takav kao ti. Neko ko se snalazi u inima
i ko se u udovita razume, ko se nee ni stvora, ni aveti, ni adaje uplaiti.
Dobro je, zajedno emo straariti i tititi ljude. Ja za moju bednu platu, ti
za novac arobnjaka. Zanima me, koliko ti plaaju za taj posao?
Petsto novigradskih korona, prenesenih avansom na bankovni raun,
Geralt nije imao nameru da otkriva. Za toliko su arobnjaci iz Risberga
kupili moje usluge i moje vreme. Petnaest dana mojeg vremena. A po
isteku petnaest dana, bez obzira na ono to se dogodi, uplauju mi jo
dvaput toliko. Dareljivo. Vie nego zadovoljavajue.
Dabome, sigurno ne plaaju malo. Frans Torkvil brzo shvati da
odgovor nee doekati. Mogu to da priute. A tebi e samo rei: nikakav
novac ovde nije prevelik. Jer to je uasna stvar, vee. Uasna, mrana i
neprirodna. Glavu dajem da je zlo koje je ovde ludovalo dolo iz Risberga.
Ako nita, arobnjaci su pobrkali neto u toj njihovoj magiji. Jer ta njihova
magija je kao vrea zmija: koliko god jako da zavee, na kraju uvek ispuza
neto otrovno.
Konstabl kriom pogleda u Geralta, bio mu je dovoljan taj pogled da
shvati da mu vetac nee odati nita, nikakve detalje dogovora s
arobnjacima.
Upoznali su te s detaljima? Ispriali su ti ta se zbilo u Tisama,
Krivuljama i Rogovizni?
Donekle.
Donekle ponovi Torkvil. Tri dana posle Beleteina, varo Tise,
ubijeno devet drvosea. Polovina maja, naseobina testeraa u Krivuljama,
ubijenih dvanaestoro. Poetak juna, Rogovizna, kolonija ugljara. Petnaest
rtava. Takvo je donekle stanje do dananjeg dana, vee. Jer to nije kraj.
Glavu dajem da nije kraj.
Tise, Krivulje, Rogovizna. Tri masovna zloina. Dakle, nije nesrea na
poslu, nije demon koji se otrgao i pobegao, kojeg goeta fuer nije uspeo
da savlada. To je premeditacija, planirana akcija. Neko je tri puta zatvorio
demona u nosiocu i tri puta ga poslao da ubija.
Ja sam ve mnogo toga video. Miii na konstablovim vilicama silno
zaigrae. Mnogo bojita, vrlo mnogo leeva. Napade, otimaine, najezde
bandita, krvave rodovske osvete i nasrtaje, ak i jednu svadbu s koje su
izneli est mrtvaka, ukljuujui i mladoenju. Ali da neko see tetive da bi
zatim obogaljene klao? Da skalpira? Zubima pregriza grla? ive raskida, iz
trbuha izvlai creva? A na kraju, od odseenih glava piramide slae? Pitam,
sa ime mi to imamo posla ovde? To ti arobnjaci nisu kazali? Nisu ti
pojasnili za ta e im vetac?
Za ta je vetac potreban arobnjacima iz Risberga? Toliko da su ga
ucenom morali naterati na saradnju? arobnjaci bi svakako spretno izali
na kraj sa svakim demonom, sa svakim nosiocem, i to bez specijalnog
truda. Fulmen sphaericus, Sagitta aurea, prve dve ini, to na pamet padaju, od
mnogih ijem se dejstvu moe izloiti energumen s razdaljine od sto
koraka i upitno je da li bi preiveo dejstvo. Ali ne, arobnjaci vie vole
veca. Zbog ega? Odgovor je jednostavan: arobnjak je postao
energumen, konfrater, kolega. Neko od kolega po profesiji izaziva
demone, dozvoljava im da uu u njega i nareuje im da ubijaju. Ve je tri
puta to uradio. Ali arobnjaci nikako ne mogu da spale kolegu loptastom
munjom niti da ga probue zlatnom strelom. Za kolegu je potreban vetac.
Nije mogao, niti je hteo to da kae Torkvilu. Nije mogao i nije hteo da
mu govori ono to je kazao arobnjacima u Risbergu. A na ta su oni
reagovali s omalovaavanjem. Sasvim primerenim banalnosti.
Ako nije oluja, onda su poplave utvrdi Frans Torkvil pri njihovom
narednom susretu. Svaki drugi dan grmi i pada. A posledice su takve da
je sve tragove koje trai kia zatrla. Zgodno, zar ne? Ba kao po
porudbini. I to mi mirie na arobnjatvo, konkretno na Risberg. Vele da
arobnjaci umeju da umese vreme. Da izazovu magini vetar, a prirodni
da zaaraju kako bi duvao kada oni ele. Da pojuruju oblake, bude kiu ili
grad, a i oluju da podstaknu na njihov poziv. Kada im to ide naruku. Kako
bi, na primer, izbrisali tragove. ta kae ti na to, Geralte?
Istina je da arobnjaci mogu dosta toga odgovori. Vremenom su
upravljali oduvek, od Prvog iskrcavanja, koje se navodno nije okonalo
katastrofalno samo zahvaljujui inima Jana Bekera. Ali kriviti volebnike
za sve nesree i nepogode jeste preterivanje. Na kraju krajeva, govori o
prirodnim pojavama, Frans. Jednostavno je takva sezona. Sezona oluja.
Jedanaesto poglavlje
Dvanaesto poglavlje
Zora ga je zatekla tamo gde je pao, gde ga je portal izbacio, na travi mokroj
od rose, u ipraju kraj movare ili jezerceta zarojenog pticama, ije ga je
gakanje i kvakanje probudilo iz tekog i munog sna. Uvee je popio
veevski eliksir, promuurno ga je uvek imao uz sebe, u srebrnom flakonu
u tajnoj pregradi priivenoj za pojas. Eliksir, zvani Vuga, smatran je
efikasnom panacejom, osobito protiv svake vrste trovanja, zaraza i
posledica delovanja svakojakih otrova i toksina. Geralt se spasao Vugom
vie puta nego to se mogao setiti, ali ispijanje eliksira nikada nije
uzrokovalo takve posledice kao sada. Sat vremena nakon uzimanja borio
se s grevima i nevieno jakim vomitivnim refleksom, svestan da ne sme
da povrati. Iako je pobedio u bici, rezultat toga bio je dubok san u koji je
izmoren pao. Uostalom, san je mogao biti i posledica meavine korpijinog
otrova, eliksira i teleportacionog puta.
to se tie puta, nije bio siguran ta se zbilo, kako i zbog ega ga je
portal koji je Degerlund stvorio izbacio ba tu, na taj movarni pustinjak.
Upitno je da li je to bio precizan arobnjakov in, verovatnija je bila
obina teleportaciona havarija, neto ega se plaio ve nedelju dana. Ono
za ta je mnogo puta uo, a ega je bio svedok nekoliko puta kad portal,
umesto da ga poalje tamo gde treba, izbaci putnika negde drugo, na
sasvim nasumino mesto.
Kada je doao sebi, u desnoj ruci je drao ma, a u stisnutoj levoj imao
je komad tkanine koji je ujutru identifikovao kao manetnu koulje.
Tkanina je bila glatko odseena, kao noem. Meutim, nije bilo tragova
krvi na njoj, znai da teleport nije odsekao ruku, ve samo arobnjakovu
koulju. Geralt je alio to je to bila samo koulja.
Na poetku svoje veevske karijere, Geralt je bio svedok najgore
havarije portala, havarije koja ga je zauvek odvratila od portala. Meu
nuvoriima, bogatim gospodiiima i zlatnom mladei tada je vladalo
pomodarstvo odailjanja s mesta na mesto, a neki arobnjaci su za
basnoslovne sume pruali takvu zabavu. Jednog dana vetac je ba tada
bio prisutan odailjani ljubitelj teleportacije pojavio se u portalu precizno
prepolovljen du vertikalne ravni. Izgledao je kao otvorena futrola za
kontrabas. Zatim je sve iz njega ispalo i prolilo se. Nakon tog nesrenog
sluaja, fascinacija teleportima primetno je oslabila.
U poreenju s neim takvim, pomisli, prizemljenje u movaru je prosto
luksuz.
Jo uvek nije povratio punu snagu, stalno je oseao vrtoglavicu i
dosadu. Za odmor ipak nije imao vremena. Znao je da portali ostavljaju
tragove, arobnjaci su imali naine da uu u trag putu teleporta. Ako je to
ipak bio, kako je sumnjao, defekt portala, praenje tragova puta graniilo
se s nemogunou. Ali i tako je bilo nerazumno ostati previe dugo u
blizini mesta prizemljenja.
Krenuo je ivahnim marem kako bi se zagrejao i razmrdao. Poelo je
od maeva, pomisli, gacajui kroz kaljugu. Kako je ono Neven formulisao?
Niz nesrenih okolnosti i baksuznih incidenata? Najpre sam izgubio
maeve. Nije prolo ni tri nedelje, a izgubio sam konja. Ukljevu, koju sam
ostavio u Borovini, pojee vuci, sem ako je neko ne pronae i ne prisvoji.
Maevi, konj. ta je sledee? Strah me i da pomislim.
Posle sat vremena prelaenja preko movara domogao se suvljeg
terena, a posle drugog sata izaao je na ugaen drum. A nakon jo pola
sata mara, drumom je dospeo na raskrsnicu.
Trinaesto poglavlje
Krma nimalo nije zasluivala svoj naziv, ali nisu se mogli ni uditi.
Zadovoljavala je potrebe drvosea i splavara sa brane, kojima je bilo
svejedno gde piju, samo da bilo ta piju. upa sa izbuenom strehom,
nadstrenica poduprta pritkama, nekoliko stolova i klupa od nemarno
izblanjanih dasaka, kameno ognjite lokalna zajednica nije iziskivala i nije
oekivala vei luksuz, cenile su se bave iza pregrade iz kojih je krmar
toio pivo, a ponekad i kobasice koje je krmarica, ako je bila voljna i
raspoloena, bila spremna da ispri na aru uz dodatnu naknadu.
Po pitanju potreba, Geralt i Adario se nisu uzdizali iznad drugih,
pogotovo to je pivo bilo svee, iz tek otepljene bave, a samo malo
komplimenata bilo je dovoljno da krmarica rei da im ispri i servira tiganj
krvavice s crnim lukom. Nakon itavog dana tumaranja po umama,
Geralt je tu krvavicu izjednaavao s teleom kolenicom u povru, plekom
divlje svinje, obliem u mastilu i drugim majstorijama efa kuhinje
gostionice Natura Rerum. Mada, istini za volju, malo je eznuo za
gostionicom.
Interesuje me Adario gestom pozva krmaricu, narui naredno pivo
da li zna sudbinu tog proroka?
Pre nego to su seli za sto, osmotrili su kamen obrastao mahovinom
koji je stajao kraj stoletnog hrasta. Slova uklesana na obrasloj povrini
monolita informisala su da je upravo na tom mestu, na dan praznika Birke
godine 1133, post Resurrectionem prorok Loboda odrao propoved svojim
uenicima, a obelisk u ast tog dogaaja ustanovio je i 1200. godine
postavio Spiridon Aps, pozamanterijski majstor iz Rinda, radnja na Malom
trgu, visok kvalitet, cene pristupane, doite.
Zna li Adario pogreba iz tiganja ostatke krvavice priu o ovom
Lobodi kojeg nazivaju prorokom? Govorim o istinitoj prii.
Ne znam nijednu. Vetac omaza tiganj hlebom. Ni istinitu, ni
izmiljenu. Nisam se interesovao.
Onda posluaj. Stvar se odigrala pre vie od sto godina, ini mi se, ne
mnogo posle datuma isklesanog na tom kamenu. Kao to ti je dobro
poznato, danas se gotovo ne viaju zmajevi, moda negde u divljim
planinama, u pustoi. U ta vremena su se ee pojavljivali i umeli su da
dosauju. Nauili su da su panjaci puni stoke veliki restorani gde su se
mogli siti naderati bez preteranog truda. Sreom po zemljoradnike, ak
se i veliki gmizavac ograniavao na jednu, dve gozbe u tromeseju, ali
toliko je derao da je mogao ugroziti uzgoj, naroito ako bi se okomio na
neki kraj. Jedan, ogroman, okomio se na neko selo u Kaedvenu. Doletao
bi, pojeo nekoliko ovaca, dve ili tri krave, a za desert je hvatao malo arana
iz ribnjaka. Na kraju bi bljuvao vatru, palio ambare ili stogove, i potom
odletao.
Patuljak gucnu pivo, podrignu.
Seljaci su se trudili da uplae zmaja, pokuavali su s raznim klopkama
i smicalicama, ali nita nije vredelo. Kakva sluajnost, u oblinji Ban Ard
je s uenicima doputovao ba taj Loboda, koji je jo u to vreme bio slavan,
titulisan kao prorok i imao masu sledbenika. Seljaci su ga zamolili za
pomo, a on, udo jedno, nije odbio. A kada je zmaj doleteo, Loboda poe
na panjak i stade egzorcirati. Zmaj ga najpre oprlji vatrom kao patku. A
zatim ga proguta. Jednostavno ga proguta. I odlete u planine.
To je kraj?
Ne. Sluaj dalje. Prorokovi uenici su plakali, oajavali, a onda su
unajmili tragae. Nae, znai patuljke, koji su imali iskustva sa zmajevima.
Oni su mesec dana tragali za zmajem. Standardno, idui tragom izmeta
koji je gmizavac gomilao. A uenici su kraj svake gomile padali na kolena
i kopali po njoj, gorko plaui, pronalazili su tu ostatke svog uitelja.
Napokon su kompletirali celinu, bolje rei, ono to su smatrali celinom, a
to je u stvari bila vrlo haotina kolekcija ne ba istih ljudskih, kravljih i
ovijih kostiju. Sve to danas lei u sarkofagu u hramu u Novigradu. Kao
udesna relikvija.
Priznaj, Adario. Izmislio si tu priu. Ili si je valjano napumpao.
Otkuda ta sumnja?
Otuda to esto provodim vreme s jednim pesnikom. A on, kada
moe da bira izmeu istinite verzije ili atraktivne verzije dogaaja, uvek
bira ovu drugu, koju dodatno zaini. A na sve zamerke u tom pogledu
odgovara sofizmom: ako neto nije u skladu s istinom, uopte ne mora da
znai da je la.
Domiljam se ko je pesnik. Neven, naravno. A pria ima svoje
principe.
Pria je osmehnu se vetac uglavnom neistinita relacija uglavnom
neistinitih dogaaja, koju nam plasiraju istoriari, uglavnom budale.
I ovog puta se domiljam autora citata Adario Bah iskezi zube.
Vizigota iz Korva, filozof i etiar. Kao i istoriar. A to se tie proroka
Lobode... ta e, kako bi se reklo, pria je pria. Ali uo sam da svetenici
u Novigradu s vremena na vreme vade ostatke proroka iz sarkofaga i daju
vernicima da ih poljube. Kada bih se naao tamo, ipak bih se suzdrao od
ljubljenja.
Suzdrau se obea Geralt. to se pak Novigrada tie, ako smo
ve kod toga...
Bez nervoze predupredi ga patuljak. Stii e. Ustaemo u ranu
zoru i brzo stii u Vetrovitu. Zgrabiemo priliku i za tili as e biti u
Novigradu.
Kamo sree, pomisli vetac. Kamo sree.
Ljudi i ivotinje pripadaju razliitim vrstama, a lisice ive izmeu
ljudi i ivotinja. Umrli i ivi putuju razliitim putevima, a lisice idu
izmeu umrlih i ivih. Boanstva i stvorovi koraaju po razliitim
stazama, a lisice hodaju izmeu boanstava i stvorova. Staze svetlosti i
tame ne vezuju se i ne presecaju nikada; lisiiji duhovi bdiju negde izmeu
njih. Besmrtnici i demoni stupaju po sopstvenim drumovima lisiji
duhovi su negde izmeu.
i Jun, uenjak iz vremena dinastije ing
etrnaesto poglavlje
9
Nem.: vorstag element nepomine opute na nekom plovnom objektu koja pridrava jarbol da ne padne.
(Prim. prev.)
Gospodine Van Vlit prekinu ga, prilazei, jedan od tipova pod ijim
koracima naglo zadrhta brvno. Ne zalazite u detalje. Ne bih rekao da oni
zanimaju gospodu. Niti bi trebalo da ih zanimaju.
Bila su petorica tipova koji su doli na brvno iz pravca sela. Ovog koji
se odazvao, sa slamenim eirom, izdvajala je vrlo isturena vilica, crna od
viednevnog nebrijanja, i vrlo izbaena brada. Na bradi je bio razdeljak,
zbog ega je izgledala kao minijaturno dupe. Pratio ga je veliki klipan, pravi
gorostas, mada po liku i pogledu uopte nije liio na maloumnika. Trei,
zdepast i preplanuo, bio je moreplovac od glave do pete, ukljuujui i
vunenu kapu i alku u uvu. Ostala dvojica, evidentno matrosi, nosili su
sanduie s provijantom.
Ne bih rekao nastavi onaj s bradom da ta gospoda, ko god da su,
moraju da znaju bilo ta o nama, o tome ta radimo ovde, i o naim drugim
privatnim stvarima. Ta gospoda sigurno razumeju da se nae privatne
stvari ne tiu nikoga, a pogotovo ne osoba koje smo sluajno sreli i koje
su nam sasvim nepoznate.
Moda ne ba sasvim nepoznate dobaci gorostas. Gosn patuljka
zaista ne znam, ali vaa bela kosa odaje ko ste. Geralt iz Rivije,
pretpostavljam? Vetac? Ne greim?
Postajem popularan, pomisli Geralt, prekrstivi ruke na grudima.
Previe popularan. Moda da ofarbam kosu? Ili da se oiam na elavo,
kao Harlan Cara?
Vetac! Kevenard van Vlit primetno se uzbudi. Pravi vetac!
Kakva sluajnost! Gospodo! Pa on nam je stvarno s neba pao!
Slavni Geralt iz Rivije! ponovi gorostas. Imamo sree to smo ga
sreli, sada, u naoj situaciji. Pomoi e nam da se iskobeljamo...
Previe pria, Kobine prekinu ga onaj s bradom. Prebrzo i
previe.
Ma ajte, gosn Fi frknu koar. Zar ne vidite kakva nam se prilika
pruila? Pomo nekoga kao to je vetac...
Gospodine Van Vlit! Ostavite to meni. Imam vie iskustva od vas u
kontaktu s takvima kao to je ovaj ovde.
Zavlada tiina u kojoj je tip s bradom pogledom odmeravao veca.
Geralt iz Rivije kaza napokon. Ukrotitelj udovita i natprirodnih
bia. Rekao bih, legendaran ukrotitelj. Rekao bih tako, kada bih verovao u
legende. A gde su vai slavni veevski maevi? Neto ih ne vidim.
Nije udo odgovori Geralt to ih ne vidi. Zato to su nevidljivi.
ta je, nisi uo legende o veevskim maevima? Strana lica ne mogu da ih
vide. Pojavljuju se kada izgovorim zaklinjalicu. Kada se javi potreba. Jer ja
i bez maeva mogu dobro da premlatim.
Verujem ti na re. Ja sam Javil Fi. Vodim u Novigradu firmu koja
prua razne usluge. Ovo je moj partner, Petru Kobin. A ovo je gospodin
klopocaner, kapetan Proroka Lobode. I poznat vam ve uvaeni
Kevenard van Vlit, vlasnik ovog broda.
Gledam, vee nastavi Javil Fi, pogledavi oko sebe stoji, eto,
na brvnu u jedinom naselju u radijusu od dvadeset i nekoliko milja. Da bi
odavde dospeo na civilizovane puteve, treba dugo lutati po umama.
Izgleda mi da bi radije otplovio iz ove pustoi, ukrcavi se na neto to se
na vodi uznosi. A ,,Prorok taman plovi u Novigrad. I moe da primi
putnike. Tebe i tvog druga patuljka. Jel ti odgovara?
Nastavite, gosn Fi. Sluam vas paljivo.
Na brodi, kao to vidi, nije bilo koja rena krntija, za plovidbu
njime treba platiti i to ne malo. Ne prekidaj me. Da li bi hteo da nas uzme
pod zatitu svojih nevidljivih maeva? Moemo tvoje dragocene veevske
usluge, to znai eskortu i zatitu tokom plovidbe odavde do samog
novigradskog sidrita, iskalkulisati s cenom za prevoz. Intrigira me, na
koliko e proceniti svoje veevske usluge?
Geralt pogleda u njega.
S pronalaenjem ili bez?
Molim?
U vaoj propoziciji Geralt ree spokojno postoje zakoljice i
zavrzlame. Ukoliko budem morao sam da ih pronalazim, onda u
obraunati skuplje. Bie jeftinije ako se odluite za iskrenost.
Tvoje nepoverenje Fi odgovori hladno budi izvesne sumnje. Jer
varalice u svemu vide prevaru. Kako se ono kae, ko se osea kriv, taj se
za kapu maa. Hoemo da te unajmimo kao eskortu. To je vrlo prost
zadatak lien nejasnoa. Kakve se to zakoljice u njemu mogu kriti?
Eskortovanje je bajka. Geralt ne spusti pogled. Izmiljena na brzu
ruku i neveto maskirana.
Tako mislite?
Tako mislim. Jer, eto, gosn rukaviaru izlee neto o spasilakoj
ekspediciji, a vi ga, gosn Fi, drsko uutkujete. Za koji trenutak e tvoj
saradnik izbrbljati sve o situaciji iz koje treba da se iskobeljate. Pa ako treba
da saraujemo, onda neka nema vrdanja, molim lepo: kakva je to
ekspedicija i kome urite da pomognete? Zbog ega je tako tajna? Iz ega
se treba iskobeljati?
Objasniemo Van Vlit predupredi Fia. Objasniemo vam sve,
gosn vee...
Ali na palubi prekinu ga promuklo dotad utljiv kapetan
klopocaner. Nemamo ta vie da dangubimo na ovom keju. Vetar je
povoljan. Plovimo odavde, gospodo.
Petnaesto poglavlje
10
Viktor Peljevin, Sveta knjiga vukodlaka; prevod s ruskog: Mirjana Grbi. (Prim. prev.)
Adario Bah opsova.
Leva obala vrvela je od zmija. Gmizavci su se uvijali meu trskom i
priobalnim biljkama, puzali po napola potopljenim deblima, visile su,
sikui, s nadvodnih grana. Geralt je raspoznavao mokasine, zvearke,
ararake, bumslenge, daboje, kopljoglavke, siktavice, arijete, crne mambe
i druge, koje nije znao.
itava posada ,,Proroka u panici je pobegla od levog boka, derui se
razliitim glasovima. Kevenard van Vlit dotra na krmu, unu, tresui se
sav, iza veevih lea. klopocaner zavrte kormilarski toak, a slup stade
menjati kurs. Geralt mu stavi ruku na rame.
Ne kaza. Dri kao to je bilo. Ne pribliavaj se desnoj obali.
Ali zmije... klopocaner pokaza na granu kojoj su se pribliavali,
svu okienu sikuim gmizavcima. Pae na palubu...
Nema nikakvih zmija! Dri kurs. Dalje od desne obale.
Pripone na velejarbolu zapee o obeenu granu. Nekoliko zmija obavi
se oko uadi, nekoliko je palo na palubu, ukljuujui mambe. Pridiui se
i sikui, napadoe zbijene uz desni bok. Fi i Kobin utekoe na pramac,
matrosi se vritei bacie ka krmi. Jedan skoi u vodu i nestade u njoj pre
Aego to je stigao da krikne. Na povrini se uzburka krv.
Vodeni tanjiri! Vetac pokaza na talas i udaljavajui tamni oblik.
Istinit, za razliku od zmija.
Mrzim gmizavce... zaria Kevenard van Vlit, zgren kraj boka.
Mrzim zmije...
Nema nikakvih zmija. I nije ih ni bilo. Iluzija.
Matrosi su vikali, trljali oi. Zmije su iezle. Kako one s palube, tako i
one s obale. Nije bilo ni traga od zmija.
ta je to... protenja Petru Kobin. ta je to bilo?
Iluzija ponovi Geralt. Aguara nas je stigla.
Molim?
Lisica. Stvara iluzije da bi nas dezorijentisala. Pitam se od kada. Oluja
je svakako bila istinita. Ali bila su dva rukavca, kapetan je dobro video.
Aguara je sakrila jedan rukavac pod iluzijom. I lairala je vrednosti na
busoli. Stvorila je i iluziju lisica.
Veevska lupetanja! frknu Fi. Vilenjaka preterivanja! Sujeverje!
Ma nemoj, samo kad bi lisica imala takve sposobnosti! Da sakrije rukavac,
prevari busolu? Pokae zmije tamo gde ih nema? Kojeta! Ja vam kaem,
to su ove vode! Zatrovala su nas isparenja, otrovni movarni gasovi i
mijazme! Zbog toga su te halucinacije...
To su iluzije koje stvara aguara.
Misli da smo glupi? kriknu Kobin. Iluzije? Kakve iluzije? To su
bile najistinskije zmije! Svi ste videli, zar ne? uli ste siktanje? Ja sam ak
osetio njihov smrad!
To je bila iluzija. Zmije nisu bile prave.
Prorok" ponovo zakai priponama o obeene grane.
To je privienje? ree jedan od matrosa, pruajui ruku.
Halucinacija? Ova zmija nije prava?
Ne! Stani!
Ogromna arijeta, visei sa grane, ispusti siktaj koji je ledio krv u ilama
i munjevito udari, zarivi onjake u mornarev vrat, jednom, pa drugi put.
Matros dreknu prodorno, zatetura se, pade, zadrhta u grevima, ritmino
udarajui potiljkom o palubu. Pena mu izae na usta, a iz oiju stade curiti
krv. Bio je mrtav, pre nego to su dotrali do njega.
Vetac prekri telo platnom.
Doavola, ljudi ree. Sauvajte opreznost! Nije sve ovde
privienje!
Panja! dreknu mornar s pramca. Paaanjaaa! Vir je ispred nas!
Vir!
Staro korito se ponovo razravalo. Levi rukavac, onaj u koji ih je nosila
struja, klokotao je i uzburkavao se u neobuzdanom viru. Vrtloei krug
ispunjavao se penom kao supa u kotlu. U viru su se okretala, pojavljujui
se i nestajui, debla i grane, ak i jedno celo drvo s razgranatom kronjom.
Matros s olovnom sondom pobee sa pramca, ostali poee vritati.
klopocaner je mirno stajao. Okrenuo je kormilarski toak i usmerio slup
u desni, miran rukavac.
Uff obrisa elo. Na vreme! Loe bi nam se pisalo da nas je uvukao
taj vir. Oj, ala bi nas obrnuo...
Virovi! kriknu Kobin. Vodeni tanjirii! Aligatori! Pijavice! Nisu
potrebne nikakve iluzije, ove movare vrve od gadosti, od gmizavaca, od
svakojake otrovne gamadi. Ne valja, ne valja to smo ovamo zalutali. Ovde
je bezbroj...
Brodova nestalo Adario Bah dovri, pokazujui. A to je verovatno
istina.
Trula i smrskana, utonula do ograde, obrasla vodenim korovom,
upletena penjaicama i mahovinom, stajala je na desnoj obali, zaglibljena
u blatu, olupina. Posmatrali su je dok se Prorok" noen slabom strujom
pomicao pored.
klopocaner unu Geralta laktom.
Gosn vee ree tiho. Busola i dalje luduje. Sudei po igli,
promenili smo kurs sa istonog na juni. Ako to nije lisije lairanje, onda
nije dobro. Ove movare niko nije ispitao, ali se zna da se prostiru juno
od plovnog puta. Prema tome, nosi nas u samo srce movarita.
Pa plutamo primeti Adario Bah. Vetra nema, nosi nas struja. A
struja oznaava povezanost sa rekom, s vodenim putem Pontara...
Ne mora da znai Geralt odmahnu glavom. uo sam za ta stara
korita. Imaju promenljiv pravac oticanja vode. Zavisi da li je doticanje, ili
isticanje. I nemojte da zaboravite na aguaru. I to moe biti iluzija.
Obale su i dalje bile gusto prekrivene empresima, pojavile su se i
nabrekle, pri dnu lukasto razgranate nise. Bilo je dosta osuenog, mrtvog
drvea. S njihovih beivotnih stabala i grana visili su festoni tilandsije, koja
je srebrnasto svetlucala na suncu. Na granama su vrebale aplje,
promatrajui prolazeeg Proroka" nepokretnim oima.
Mornar s pramca kriknu.
Ovog puta su je svi videli. Ponovo je stajala na grani obeenoj iznad
vode, ispruena i nepokretna. klopocaner bez urbe navali na kormilo i
usmeri slup ka levoj obali. A lisica odjednom zatekta, gromko i prodorno.
Ponovo zatekta kada je ,,Prorok prolazio pored.
Velika lisica promae preko grane i sakri se u gustiu.
Aukcijska kua brae Borsodi nalazila se na malom trgu kod Glavne ulice,
faktiki glavne arterije Novigrada, koja povezuje pijacu s hramom Venog
ognja. Braa su na poetku svoje karijere trgovala konjima i ovcama, i tada
su mogla da priute samo upu u podgrau. Nakon etrdeset dve godine
od osnivanja, aukcijska kua je zauzimala impozantnu trospratnu zgradu u
najreprezentativnijem delu grada. Stalno je ostajala u rukama porodice, ali
je predmet aukcija iskljuivo bilo drago kamenje, uglavnom dijamanti, kao
i umetnika dela, antikviteti i kolekcionarski predmeti. Aukcije su se
odravale jednom u tri meseca, obavezno petkom.
Danas je aukcijska sala bila ispunjena skoro do poslednjeg mesta.
Prisutno je bilo, kako je procenila Antea Deris, dobrih sto osoba.
um i amor su utihnuli. Mesto za pultom zauzeo je aukcionista. Abner
de Navaret.
Abner de Navaret je, kao i obino, izgledao sjajno u crnom somotskom
kaftanu i zlatnoj brokatnoj koulji. Na plemenitim crtama i fizionomiji
mogli su mu pozavideti kneevi, a aristokrate na figuri i manirima. Bila je
javna tajna da je Abner de Navaret zaista bio aristokrata, iskljuen iz roda
i razbatinjen zbog pijanstva, rasipnitva i razvrata. Da nije porodice
Borsodi, Abner de Navaret bi se odao prosjaenju. Ali Borsodijevima je
bio potreban aukcionista koji je po spoljanosti aristokrata. A nijedan od
kandidata nije se mogao meriti s Abnerom de Navaretom u pogledu
spoljanjosti.
Dobro vee dame, dobro vee gospodo progovori glasom jednako
somotskim kao i njegov kaftan. Dobro doli u Kuu Borsodijevih na
tromesenu aukciju umetnikih dela i antikviteta. Kolekcija koja je
predmet aukcije, s kojom ste se upoznali u naoj galeriji, a koja predstavlja
unikatnu zbirku, u celosti potie od privatnih vlasnika.
Kako konstatujem, velika veina vas su nai stalni gosti i klijenti,
kojima nisu strana pravila nae Kue i pravilnik obavezujui tokom
aukcije. Broura s pravilnikom uruena je svima ovde prisutnima prilikom
ulaska. Stoga vas sve smatram informisanim u vezi s naim propisima i
svesnim konsekvencija za njihovo naruavanje. Ponimo, dakle, bez
odlaganja.
Predmet broj jedan: nefritska figurica, grupna, predstavlja nimfu...
hmm... sa trojicom fauna. Sudei po naim ekspertima, izradili su je
gnomovi, stara je oko stotinu godina. Poetna cena dvesta korona. Vidim
dvesta pedeset. To je sve? Nudi li neko vie? Ne? Prodato gospodinu s
brojem trideset est.
Dvojica pisara, koji su radili za susednim pultom, marljivo su zapisivali
rezultate prodaje.
Predmet broj dva: Aen Nog Mab Taedh'morc, zbirka vilenjakih bajki i
romana u stihovima. Bogato ilustrovana. Idealno ouvana. Poetna cena
petsto korona. Petsto pedeset, gosn trgovac Hofmajer. Gosn gradski
venik Drofus, eststo. Gosn Hofmajer, eststo pedeset. To je sve?
Prodato za eststo pedeset korona gosn Hofmajeru iz Hirunduma.
Predmet broj tri: sprava od slonove kosti, oblik... hmm... obao i
izduen, slui za... hmm... verovatno za masau. Prekomorsko poreklo,
godina proizvodnje nepoznata. Poetna cena sto korona. Vidim sto
pedeset. Dvesta, dama s maskom, sa brojem etrdeset tri. Dvesta pedeset,
dama s velom, s brojem osam. Niko ne daje vie? Trista, apotekarova
supruga Forterkranc. Trista pedeset! Nijedna ne daje vie? Prodato za
trista pedeset korona dami s brojem etrdeset tri.
Predmet broj etiri: Antidotarius magnus, unikatan medicinski traktat,
izdao ga univerzitet u Katel Graupijanu s poetkom postojanja kole.
Poetna cena osamsto korona. Vidim osamsto pedeset. Devetsto, doktor
Onzorg. Hiljadu, potovana Marti Sodergren. To je sve? Prodato za hiljadu
korona potovanoj Sodergren.
Predmet broj pet: Liber de naturis bestiarum, retkost, uvezana bukovim
daicama, bogato ilustrovana...
Predmet broj est: Devojica s makom, portret en trois quarts, ulje na
platnu, cintrijska kola. Poetna cena...
Predmet broj sedam: zvono s drkom, mesingano, patuljaki rad,
teko je proceniti starost otkria, ali je stvar sasvim sigurno antika. Na
rubu je natpis patuljakim runama koji glasi: Pa zato zvoni, kretenu".
Poetna cena...
Predmet broj osam: ulje i tempera na platnu, nepoznat umetnik.
Remek-delo. Molim da obratite panju na neobinu hromatiku, igru boja
i dinamiku svetlosti. Polumrana atmosfera i izvanredan kolorit
majestetino odane umske prirode. A u centralnom delu, u tajanstvenom
kjaroskuru, pogledajte, glavni lik dela: jelen na rikalitu. Poetna cena...
Predmet broj devet: Ymago mundi, poznata i pod naslovom Mundus
novus. Neobino retka knjiga, oksenfurtski univerzitet poseduje samo jedan
primerak, brojni primerci su u privatnim rukama. Uvezana u koziju kou,
kordovansku. Idealno ouvana. Poetna cena hiljadu petsto korona.
Uvaeni Vime Vivaldi, hiljadu eststo. Cenjeni svetenik Prohaska, hiljadu
eststo pedeset. Hiljadu sedamsto, dama s kraja sale. Hiljadu osamsto,
gosn Vivaldi. Hiljadu osamsto pedeset, cenjeni Prohaska. Hiljadu devetsto
pedeset, gosn Vivaldi. Dve hiljade korona, bravo, cenjeni Prohaska. Dve
hiljade sto, gosn Vivaldi. Da li neko daje vie?
Ta knjiga je bezbonika, ima jeretiki sadraj! Mora biti spaljena!
Hou da je otkupim kako bih je spalio! Dve hiljade dvesta korona!
Dve hiljade petsto! frknu Vime Vivaldi, gladei belu odnegovanu
bradu. Hoe li dati vie, poboni loau?
Skandal! Ovde bogatstvo trijumfuje nad potenjem! Paganski patuljci
su tretirani bolje nego ljudi. aliu se vlastima!
Knjiga prodata za dve hiljade petsto korona gosn Vivaldiju Abner
de Navaret spokojno objavi. A cenjenog Prohasku podseam na pravila
i propise obavezujue u Kui Borsodijevih.
Odlazim!
Zbogom. Izvinite, gospodo. Unikatnost i bogatstvo ponude Kue
Borsodijevih deluje, utie na emocije. Nastavljamo. Predmet broj deset:
apsolutni kuriozitet, nevien pronalazak, dva veevska maa. Kua je
odluila da ih ne nudi odvojeno, ve kao komplet, u ast veca kome su
pre mnogo godina sluili. Prvi ma, od elika koji potie od meteorita.
Otrica iskovana i otrena u Mahakamu, autentinost patuljakog iga
potvrdili su nai eksperti.
Drugi ma, srebrni. Na nakrsnici i itavom duinom otrice runski
znaci i glifovi koji potvruju originalnost. Poetna cena hiljadu korona za
komplet. Hiljadu pedeset, gospodin s brojem sedamnaest. To je sve? Niko
ne daje vie? Za ovakve raritete?
To je sia, a ne novac proguna Nikifor Muus iz poslednjeg reda,
magistratski inovnik, naizmence stiskajui u pesnici prste uflekane
mastilom ili proeljavajui njima retku kosu. Znao sam da nije bilo
vredno...
Antea Deris utia ga siktanjem.
Hiljadu sto, gosn grof Horvat. Hiljadu dvesta, gospodin s brojem
sedamnaest. Hiljadu petsto, potovani Nino anfaneli. Hiljadu eststo,
gospodin s maskom. Hiljadu sedamsto, gospodin s brojem sedamnaest.
Hiljadu osamsto, grof Horvat. Dve hiljade, gospodin s maskom. Dve
hiljade sto, potovani anfaneli. Dve hiljade dvesta, gospodin s maskom.
To je sve? Dve hiljade petsto, potovani anfaneli... Gospodin s brojem
sedamnaest...
Gospodina s brojem sedamnaest iznenada uhvatie ispod ruku dva
krepka pandura koji neopaeno uoe u salu.
Herosa Fuerte, zvani Probada procedi trei pandur, tutkajui
uhvaenog palicom u grudi. Najamni ubica, za njim je raspisana
poternica. Uhapen si. Vodite ga.
Tri hiljade! dreknu Herosa Fuerte, zvani Probada, uzmahujui
tablicom s brojem sedamnaest koju je i dalje drao u ruci. Tri... hiljade...
ao mi je ree hladno Abner de Navaret. Propisi. Hapenje
licitatora anulira njegovu ponudu. Vaea ponuda je dve hiljade petsto,
potovani anfaneli. Ko daje vie? Dve hiljade eststo, grof Horvat. To je
sve? Dve hiljade sedamsto, gospodin s maskom. Tri hiljade, potovani
anfaneli. Ne vidim dalje ponude...
etiri hiljade.
Ah. Potovani Molnar ankardi. Bravo, bravo. etiri hiljade korona.
Da li neko daje vie?
Hteo sam ih za sina planu Nino anfaneli. A ti ima samo kerke,
Molnare. ta e tebi ti maevi? Ali dobro, neka ti bude. Preputam.
Maevi su prodati objavi de Navaret potovanom gospodinu
Molnaru ankardiju za etiri hiljade korona. Nastavljamo, uvaene dame,
uvaena gospodo. Predmet broj jedanaest: plat od majmunskog krzna...
Nikifor Muus, radostan i iskeen kao dabar, klepi Anteu Deris po
lopatici. Snano. Antea se poslednjim atomom volje suzdra da ga ne
tresne po njuci.
Odlazimo siknu.
A novac?
Po zavretku aukcije i obavljanja formalnosti. To e potrajati.
Zanemarivi Muusovo gunanje, Antea krenu ka vratima. Izazvao ju je
neiji pogled, pogledala je kriom. ena. Crnokosa. Odevena u crno i belo.
S opsidijanskom zvezdom na dekolteu.
Osetila je drhtavicu.
Antea je bila u pravu. Formalnosti su potrajale. Tek nakon dva dana mogli
su da odu u banku. Filijalu neke od patuljakih banaka koja, kao i sve,
mirie na novac, vosak i mahagonijevu boazeriju.
Iznos za isplatu je tri hiljade trista trideset est korona izjavi
inovnik. Posle naplate provizije banke u iznosu od jednog procenta.
Borsodi petnaest, banka jedan obrecnu se Nikifor Muus. Za sve
bi uzeli procenat! Sve lopov do lopova! Daj pare!
Samo trenutak zaustavi ga Antea. Najpre resimo nae stvari, tvoje
i moje. Provizija i meni pripada. etiristo korona.
ekaj, ekaj! prodra se Muus, privukavi poglede drugih inovnika
i klijenata banke. Kakvih etiristo? Od Borsodijevih sam dobio jedva
preko hiljadu...
U skladu s ugovorom, sledi mi deset procenata od rezultata aukcije.
Trokovi su tvoj problem. I samo tebe terete.
ta mi ti tu...
Antea Deris ga pogleda. Bilo je dovoljno. Izmeu Antee i njenog oca
nije bilo mnogo simpatija. Ali je Antea umela da pogleda identino kao
otac. Kao Piral Prat. Muus se zgrio pod pogledom.
Od sume od isplate obavesti inovnika molim da mi date
bankarski ek na etiristo korona. Znam da e banka uzeti proviziju,
prihvatam to.
A moju kintu u gotovini! magistratski inovnik pokaza na veliki
koni ranac koji je dovukao. Odneu kui i dobro sakriti! Nikakve
lopovske banke nee s mene derati nikakve provizije!
To je znatna suma. inovnik ustade. Molim, saekajte.
Izlazei iz kancelarije, inovnik samo nakratko odkrinu vrata zadnje
prostorije, ali Antea se mogla zakleti da je na momenat videla crnokosu
enu odevenu u crno i belo.
Osetila je drhtavicu.
esnaesto poglavlje
POVERLJIVO
Illustrissimus et Reverendissimus
Magnus Magister Narzes de la Ro
Predsednik Kaptola dara i vetine
Novigrad
Re:
Majstora vetina mons. mg
Sorela Alberta Amadora Degerlunda
Honoratissime Arhimajstore,
U Kaptol su nesumnjivo dospele glasine o incidentima koji su se
odigrali u leto anno currente na zapadnim granicama Temerije, usled kojih
je, kao to se nasluuje, ivot izgubilo oko etrdeset ne moe se tano
utvrditi osoba, uglavnom nekvalifikovanih umarskih radnika. Ti
incidenti se, na nae aljenje, dovode u vezu s Majstorom Sorelom
Albertom Amadorom Degerlundom lino, lanom istraivakog tima
Kompleksa Risberg.
Istraivaki tim Kompleksa Risberg duboko saosea s porodicama
rtava incidenata, iako rtve, koje se nalaze veoma nisko u drutvenoj
hijerarhiji, preterano piju alkohol i vode nemoralan ivot, sigurno nisu bile
ni u kakvim porodinim vezama.
elimo da podsetimo Kaptol da je majstor Degerlund, uenik i tienik
Arhimajstora Ortolana, izvrstan naunik, specijalista u oblasti genetike,
koji belei ogromna, gotovo neprocenjiva dostignua u podruju
transhumanizma, introgresije i specijacije. Istraivanja koja majstor
Degerlund sprovodi mogu biti kljuna za razvoj i evoluciju ljudske rase.
Kao to je poznato, ljudska rasa zaostaje za neljudskim rasama u pogledu
mnogih fizikih, psihikih i psihomagijskih karakteristika. Eksperimenti
majstora Degerlunda koji se zasnivaju na hibridizaciji i vezivanju genskog
fonda imaju za cilj najpre da izjednae ljudsku rasu s neljudskim rasama, a
u dugoronom planu putem specijacije dominaciju nad njima i njihovo
potpuno potinjavanje. Sigurno ne moramo da objanjavamo koliko
kapitalan znaaj ima ta stvar. Bilo bi neuputno da nekakvi sitni incidenti
uspore ili zaustave napredak gorenavedenih naunih radova.
to se tie samog majstora Degerlunda, istraivaki tim Kompleksa
Risberg preuzima punu odgovornost za medicinsku brigu o njemu. Kod
majstora Degerlunda su ve ranije dijagnozirane narcisoidne sklonosti,
nedostatak empatije i blagi emocionalni poremeaji. U vremenu koje je
prethodilo delima za koja mu se zamera to stanje se intenziviralo sve do
pojave simptoma afektivnog bipolarnog poremeaja. Moe se konstatovati
da u trenutku izvrenja pripisanih mu dela, majstor Degerlund nije
kontrolisao svoje emocionalne reakcije i da mu je bila naruena
sposobnost razlikovanja dobra od zla. Moe se prihvatiti da je majstor
Degerlund bio non compos mentis, eo ipso privremeno izgubio zdrav razum,
stoga ne moe snositi krivinu odgovornost za pripisana mu dela, budui
da impune est admittendum quod per furorem alicuius accidit.
Majstor Degerlund smeten je ad interim na mestu sa skrivenom
lokalizacijom, gde se lei i nastavlja svoja istraivanja.
Smatrajui pitanje zatvorenim, elimo da skrenemo panju Kaptolu na
konstabla Torkvila, koji vodi istragu u vezi s incidentima u Temeriji.
Konstabl Torkvil, podreeni bajlifa iz Gors Velena, povrh toga poznat kao
savestan funkcioner i zagrieni zatitnik zakona, u pitanjima incidenata u
gorenavedenim naseljima pokazuje preteranu revnost i sledi, s nae take
gledita, nesumnjivo pogrean trag. Trebalo bi uticati na njegove
pretpostavljene kako bi malo smirili njegove strasti. A ukoliko to ne bi
imalo dejstva, valjalo bi prekontrolisati kartoteke konstabla, njegove ene,
roditelja, baba i deda, dece i daljih lanova familije polazei od linog
ivota, prolosti, krivinih dosijea, imovinskih pitanja i seksualnih
preferencija. Predlaemo kontakt s advokatskom kancelarijom Kodringer i
Fen, ije usluge ste, ukoliko smemo da podsetimo Kaptol, koristili pre tri
godine radi diskreditovanja i kompromitovanja svedoka u sluaju
poznatom kao itna afera".
Item, elimo da skrenemo panju Kaptolu da je u predmetni sluaj,
naalost, bio upleten vetac, zvani Geralt iz Rivije. On je imao neposredan
uvid u incidente u naseljima. Takoe, imamo osnova da verujemo da on
ove dogaaje dovodi u vezu s majstorom Degerlundom lino. Tog veca
bi takoe trebalo utiati ako bi poeo previe duboko da kopa po ovom
sluaju. Skreemo panju da asocijalan stav, nihilizam, emocionalno
rastrojstvo i haotina linost spomenutog veca mogu dovesti do toga da
se samo upozorenje moe pokazati non sufficit i da e neophodna biti
ekstremna sredstva. Vetac je pod naim stalnim nadzorom i spremni smo
da takva sredstva primenimo ako, naravno, Kaptol to odobri i naredi.
U nadi da e gorenavedeno pojanjenje biti dovoljno za Kaptol da
zatvori sluaj, bene valere optamus i ostajemo
S dubokim potovanjem,
Sedamnaesto poglavlje
Koliba se nalazila daleko iza sela, kod samog zida ume koja je poinjala
odmah iza ograde vrta punog mladog drvea tekog od jabuka. Ostalo nije
odstupalo od seoske klasike ambar, upa, kokoinjac, nekoliko konica,
povrtnjak, gomila ubriva. Iz dimnjaka se probijala traka svetlog dima
prijatnog mirisa.
Prve su ga spazile misirke, koje su se vrzmale kraj tarabe, alarmirale su
okolinu paklenom drekom. Deurlija koja su se vrzmala po dvoritu njih
troje pojurila je prema kolibi. Na vratima se pojavila ena. Visoka,
plavokosa, s pregaom na lanenoj haljini. Priao je blie, sjahao s konja.
Zdravo ivo pozdravi je. Da li je domain kod kue?
Deca, devojice sve do jedne, prilepie se za maminu haljinu i pregau.
ena je posmatrala veca, a u pogledu bi uzaludno bilo traiti simpatiju.
Nita udno. Dobro je videla rukohvat maa iznad veevog ramena.
Medaljon na vratu. Srebrne bodlje na rukavicama koje vetac uopte nije
krio. tavie, demonstrirao ih je.
Domain ponovi. To jest Oto Dusart. Imam neka posla s njim.
Kakva?
Lina. Tu li je?
Zurila je utke u njega, blago nakrivivi glavu. Kako je procenio, njena
lepota bila je rustikalnog tipa, to jest mogla je imati izmeu dvadeset pet i
etrdeset pet godina. Preciznija evaluacija, kao u sluaju veine iteljki sela,
nije bila mogua.
Tu li je?
Nije.
Onda u saekati prebaci kobiline voice preko pritke da se vrati.
To moe da potraje.
Izdrau nekako. Mada bih, dodue, radije ekao u izbi, nego kod
plota.
ena ga je na trenutak odmeravala pogledom. Njega i njegov medaljon.
Gost u kui izgovori napokon uvek je dobrodoao.
Prihvatam poziv odgovori uobiajenim ljubaznim reima. Neu
naruiti pravila gostoprimstva.
Nee naruiti ponovi otegnuto. Ali nosi ma.
Takva mi je profesija.
Maevi nanose povrede. I ubijaju.
Kao i ivot. ta e na kraju biti s tim pozivom?
Izvolite u izbu.
Ulazilo se, kao i obino u slinim naseljima, kroz trem, mraan i
prenatrpan. Sama koliba pokazala se kao vrlo prostrana, svetla i ista, samo
su zidovi u blizini kuhinje i dimnjaka nosili tragove ai, na svakom
drugom mestu ushiivali su belinom i arenim ilimima, svuda je visio i
razni pribor za domainstvo, strukovi bilja, vitice belog luka, venci paprike.
Istkan zastor pregraivao je izbu od komore. Mirisalo je na kuhinju.
Tanije, na kupus.
Izvolite sesti.
Domaica je jo uvek stajala, guvajui pregau. Deca su se uurila
oko poreta, na niskoj klupici.
Medaljon na Geraltovom vratu je podrhtavao. Snano i neprestano.
Koprcao se ispod koulje kao uhvaena ptica.
Taj ma je trebalo progovori ena, prilazei kuhinji da ostavite na
tremu. Nepristojno je s orujem sesti za sto. Samo razbojnici to rade. Ti si
razbojnik?
Dobro zna ko sam prekinu je. A ma e ostati tu gde jeste. Da
me podsea.
Na ta?
Na to da nesmotrene radnje imaju opasne posledice.
Ovde nigde nema nikakvog oruja, stoga...
Dobro, dobro drsko je prekinu. Ne zavaravajmo se, gazdarice.
Seljaka koliba i gazdinstvo su arsenal, mnogi su ve pali od motike, a da
ne pominjem cepove i vile. uo sam za jednog to je ubijen tapom od
bukalice za maslac. Ako hoe, moe svaim naneti povredu. Ili ako
mora. Kada smo ve kod toga, ostavi na miru taj lonac s vrelom vodom.
I makni se od kuhinje.
Nisam imala nikakvu nameru brzo izgovori ena, slagavi sasvim
oigledno. A ovde nije vrela voda, nego bor. Htela sam da te ugostim...
Hvala. Ali nisam gladan. Stoga, ne diraj lonac i pomeri se od poreta.
Sedi onamo, kraj dece. I lepo emo saekati gazdu.
Sedeli su u tiini koju je prekidalo samo zujanje muva. Medaljon je
podrhtavao.
U poretu se dokuvava kotli s kupusom ena prekinu teku tiinu.
Treba ga skloniti, promeati, inae e zagoreti.
Neka to ona uini Geralt pokaza na najmanju devojicu.
Devojica polako ustade, piljei u njega ispod plave grive. Uze viljuku
na dugoj drci i sagnu se ka vratancima poreta. I naglo skoi na Geralta
kao maka. Nameravala je da mu viljukom prikuca vrat za zid, ali on se
pognuo, trgnuo drku i obalio je na glineni pod. Poela je da se
preobraava, jo pre nego to je pala.
ena i druge dve devojice ve su stigle da se preobraze. Na veca su u
skoku letela tri vuka, siva vuica i dva mladuneta, zakrvavljenih oiju i
iskeenih onjaka. U skoku su se razdvojile, doista na vuji nain,
napadajui sa svih strana. Odskoio je, na vuicu gurnuo klupu, mladunad
odbacio udarcima pesnica u rukavicama okovanim srebrom. Zacvilee,
padoe na zemlju, iskezivi onjake. Vuica zverski zaurla, ponovo skoi.
Ne! Edvina! Ne!
Svalila se na njega, pribivi ga uza zid. Ali ve u ljudskom obliku.
Preobraene devojice smesta otperjae, uurie se kod poreta. ena
ostade, kleei ispred njegovih kolena, posmatrajui postienim
pogledom. Nije znao da li se stidi napada ili toga to nije uspeo.
Edvina! Kako tako? zagrme bradati mukarac krne grae,
podboivi se. ta radi?
To je vetac! frknu ena, jo na kolenima. Razbojnik s maem!
Doao je po tebe! Ubica! Mirie na krv!
uti, eno. Ja ga poznajem. Oprostite, gosn Geralte. Jeste li dobro?
Oprostite. Nije znala... Mislila je, ako ste vetac...
Zastade, pogleda uznemireno. ena i devojice se okupie oko poreta.
Geralt bi se zakleo da uje tiho reanje.
Nita se nije desilo kaza. Ne uzimam za zlo. Ali pojavio si se u
pravi as. Nisi zakasnio ni sekundu.
Znam bradonja se primetno strese. Znam, gosn Geralte. Sedite,
sedite za sto... Edvina! Daj pivo!
Ne. Izaimo, Dusarte. Da prozborimo.
Nasred dvorita sedela je ria maka koja, videvi Geralta, za tren oka
mugnu i sakri se u koprive.
Neu da ti nerviram enu i plaim decu izjavi Geralt. Osim toga,
radije bih o tome u etiri oka. Vidi, radi se o jednoj usluzi.
ta god poelite ispravi se bradonja. Samo recite. Ispuniu svaku
vau elju, samo ukoliko je u mojoj moi. Imam dug prema vama, veliki
dug. Zahvaljujui vama po svetu hodam iv. Zato to ste me onda
potedeli. Vama dugujem...
Ne meni. Sebi. to si ak i u vujem obliku ostao ovek i nikada
nikoga nisi povredio.
Nisam, istina je. I ta mi je to donelo? Postavi sumnjiavi, susedi su
mi navukli veca za vrat. Mada su bednici skupljali paru po paru kako bi
vas unajmili protiv mene.
Razmiljao sam o tome prizna Geralt da im vratim novac. Ali to
bi moglo da probudi sumnje. Garantovao sam im veevskom reju da
sam sa tebe skinuo vukodlaki urok i da sam te u potpunosti izleio od
likantropije, da si sada najnormalniji na svetu. Takav podvig mora da kota.
Ako za neto plaaju, ljudi onda u to veruju: ono to je plaeno postaje
istinito i legalno. to je skuplje, to bolje.
Podilaze me marci kad se setim tog dana. Dusart poblede uprkos
preplanulosti. Samo to nisam onda umro od straha kada sam vas
ugledao sa srebrnim seivom. Pomislio sam, moj poslednji as je otkucao.
Malo li je to su kruile prie? O vecima ubicama to uivaju u krvi i
muenju? A vi ste, pokazalo se, poten ovek. I dobar.
Ne preterujmo. Ali posluao si moj savet, napustio si Gvamez.
Morao sam potmulo ree Dusart. U Gvamezu su toboe
poverovali da su s mene skinute ini, ali bili ste u pravu, bivem vukodlaku
nije lako meu ljudima. Bilo je onako kako ste kazali: ono to si bio kod
ljudi ima vei znaaj nego ono to jesi. Morao sam da odem odande, da
putujem u tuinske krajeve, gde me niko nije poznavao. Tumarao sam,
tumarao... Sve dok na kraju nisam ovamo dospeo. I ovde sam upoznao
Edvinu...
Retko se deava Geralt odmahnu glavom da se dvoje terijantropa
spoji. Jo ree je da takvi parovi imaju potomstvo. Ti si srenik, Dusarte.
E, da znate vukodlak iskezi zube. Deurlija su kao sa slike, rastu
u lepe gospoice. A Edvina i ja smo se nali kao dve kapi vode. S njom u
biti do kraja ivota.
Odmah je u meni prepoznala veca. I odmah je bila spremna za
odbranu. Nee verovati, htela je da me sredi uzavrelim borem. Sigurno
se i ona nasluala vukodlakih bajki o krvolonim vecima koji uivaju u
muenju.
Oprostite joj, gosn Geralte. A taj bor emo uskoro probati. Edvina
kuva izvanredan bor.
Moda je bolje vetac odmahnu glavom da se ne nameem. Ne
elim da plaim decu, a kamoli da nerviram tvoju suprugu. Za nju sam i
dalje razbojnik s maem, ne mogu da oekujem da odmah stekne
poverenje u mene. Kazala je da miriem na krv. U prenesenom znaenju,
koliko sam shvatio.
Ne ba. Bez uvrede, gosn vee, ali grozno zaudarate na krv.
Nisam imao kontakt s krvlju ve...
Ve nekih dve nedelje, rekao bih dovri vukodlak. To je zgruana
krv, mrtva krv, dodirivali ste nekog okrvavljenog. Ima i ranije krvi, od pre
mesec dana. Hladna krv. Krv pria. I sami ste krvavili. Iz rane, ivom
krvlju.
Zadivljen sam.
Mi, vukodlaci Dusart se gordo ispravi imamo njuh malice
osetljiviji od ljudskog.
Znam osmehnu se Geralt. Znam da je vukodlako ulo mirisa
pravo udo prirode. Zbog toga sam i doao kod tebe da te zamolim za
uslugu.
Dno peine pokrivao je debeo sloj guana slepih mieva. Sami slepi mievi
trbuasti imii u itavim grozdovima su visili pod stropom, vrpoljei
se i popiskujui. Strop je u poetku bio visoko iznad Geraltove glave, po
ravnom dnu mogao je ii relativno brzo i komforno. Meutim, komoditet
se okonao brzo najpre je morao poeti da se saginje, da se saginje sve
nie i nie, dok napokon nije preostalo nita drugo nego da se kree
etvoronoke. A na kraju da puzi.
Nastupio je trenutak kada se zaustavio, odluan da se vrati, tesan
prostor ozbiljno je pretio zaglavljivanjem. Ali zauo je um vode, a na licu
kao da je osetio daak hladnog vazduha. Svestan da rizikuje, progurao se
kroz pukotinu i odahnuo s olakanjem kada je poela da se iri. Hodnik je
iznenada postao kosina niz koju je siao dole, pravo u korito podzemnog
potoka koji je izvirao ispod jedne stene, a nestajao ispod naspramne.
Negde odozgo probijalo se slabo svetlo i odatle su s velike visine
dopirali daci hladnoe.
Ponor u kojem je nestajao potok izgledao je kao potpuno preliven
vodom, a vetac, iako je nagaao da je tamo sifon, nije goreo od elje da
zaroni. Izabrao je put uzvodno uz potok, uz brzu struju, po kosini koja je
vodila uvis. Pre nego to se s kosine dokopao velike sale bio je mokar do
gole koe i zamazan muljem krenjakog taloga.
Sala je bila ogromna, sva u majestetinim muzgama, glazurama,
stalagmitima, stalaktitima i stalagnatima. Potok je tekao po dnu, duboko
izdubljenim meandrom. I odozgo se takoe probijala svetlost i oseala
slaba promaja. Osealo se jo neto. Veevo ulo mirisa nije moglo da se
takmii s vukodlakovim njuhom, ali sada je i vetac osetio isto to i
vukodlak pre toga slab vonj maije mokrae.
Stajao je malo, pogledao oko sebe. Vazduna struja ukazala mu je na
izlaz, otvor, neto kao dvorski portal s bonim stubovima monih
stalagmita. Odmah pored ugledao je korito ispunjeno sitnim peskom.
Upravo je od tog korita zaudaralo na maku. Na pesku su se videli brojni
otisci maijih apa.
Okaio je preko lea ma, koji je morao da skine zbog tesnih pukotina.
I zakoraio meu stalagmite.
Hodnik koji je lagano vodio navie bio je visoko zasvoen i suv. Dno
je prekrivalo kamenje, ali moglo se ii. Iao je. Do trenutka kada su mu put
prepreila vrata. Solidna i zakatanena.
Do tog trenutka uopte nije bio siguran da li je iao za pravim tragom,
nimalo nije bio uveren da li je bar uao u pravu peinu. inilo se da vrata
potvruju da jeste.
U vratima, kraj samog praga, bio je mali, sasvim nedavno iseen otvor.
Prolaz za maku.
Gurnuo je vrata nisu ni zadrhtala. Meutim, zadrhtao je neznatno
veev amulet. Vrata su bila magina, osigurana inima. Slabo
podrhtavanje medaljona ipak je signalizovalo da to nisu bile jake ini.
Pribliio je lice vratima.
Prijatelj.
Vrata su se beumno otvorila na podmazanim arkama. Kao to je
precizno pogodio, standardno su ih opremili slabom magijskom zatitom
i fabrikom ifrom; kod serijske produkcije niko na njegovu sreu nije
hteo u njih da instalira neto rafiniranije. Trebalo je da razdvoje od
kompleksa peina i od bia nesposobnih da se poslue ak i tako prostom
magijom.
Iza vrata koje je radi sigurnosti obezbedio kamenom zavravale su
se prirodne peine. Poinjao je hodnik trnokopima uklesan u steni.
Uprkos svim okolnostima, i dalje nije bio siguran. Sve do trenutka kada
je pred sobom ugledao svetlo. Trepue svetlo baklje ili uljanice. A ubrzo
je zauo dobro mu poznat smeh. Kikotanje.
Buaah-hhhrrr-aaaahhh-buaaaah!
Kako se ispostavilo, svetlo i kikotanje dopirali su iz velike prostorije
osvetljene luem zadenutim u gvozdeni stalak. Uza zidove su se uznosile
krinje, kutije i burad. Kraj jedne od krinja, imajui burad kao stolice,
sedeli su Bue i Bang. Kockali su se. Kikotao se Bang, oigledno bacivi
vie okaca.
Na krinji pored stajao je balon votke. A pored njega zakuska.
Ispeena ljudska noga.
Vetac izvue ma iz korica.
Dobar dan, momci.
Bue i Bang su neko vreme zurili u njega otvorenih ustiju. Potom
zarikae, poskakae, obalivi burad, i uhvatie se za oruje. Bue za kosu,
Bang za iroki handar. I bacie se na veca.
Iznenadie ga, premda je raunao da to nee biti ala. Ali nije oekivao
da e nezgrapne grdosije biti tako hitre.
Bue nisko mahnu kosom, da nije skoio uvis izgubio bi nogu. Jedva je
izbegao Bangov udarac, handar iskresa varnicu iz kamene stene.
Vetac je umeo da izae na kraj s hitrim tipovima. S velikim takoe.
Hitri ili spori, veliki ili mali, svi su imali mesta osetljiva na bol.
I nisu imali pojma koliko je brz vetac nakon to popije eliksire.
Bue zaurla, uboden u lakat, a Bang, uboden u koleno, zaurla jo glasnije.
Vetac ga zavara brzom voltom, preskoi iznad otrice kose i samim
vrhom seiva posee Bua po uvu. Bue zaria, tresui glavom, zavrte kosom
i napade. Geralt namesti prste u Znak Ard. Pogoen inima, Bue klepi
zadnjicom o pod, a zubi mu ujno zazvonie.
Bang se iroko razmaha handarom. Geralt okretno zagnjuri pod
otricu, usput ljisnu dina u drugo koleno, zavrte se, doskoi do Bua koji
je pokuavao da ustane i udari ga preko oiju. Bue ipak stie da izmakne
glavu, udarac promai, pogodi u lukove obrva, a krv momentalno obli lice
ogrotrola. Bue zaria, skoi, baci se na Geralta naslepo, Geralt odskoi,
Bue pade na Banga i sudari se s njim. Bang ga odgurnu i, besno riei,
jurnu na veca, sleva udarivi handarom. Geralt izbegnu otricu brzom
fintom i poluokretom, posee ogrotrola dva puta, u oba lakta. Bang zaurla,
ali handar nije ispustio, ponovo se razmaha i udari iroko i haotino.
Geralt se izvi iz dometa otrice. Finta ga odnese iza Bangovih lea, nije
mogao da ne iskoristi takvu ansu. Okrenu ma i fiknu odozdo, vertikalno,
ravno izmeu guzova. Bang se uhvati za stranjicu, zaurla, zaskvia,
zatapka nogama, savi kolena i upia se.
Oslepljeni Bue razmaha se kosom. Pogodi. Ali ne veca, koji se izvinuo
u pirueti. Pogodi svog druga koji se i dalje drao za stranjicu. I poisti mu
glavu sa ramena. Iz poseenog dunika s glasnim siktanjem izie vazduh,
krv iz arterije briznu poput lave iz kratera vulkana, visoko, sve do tavanice.
Bang je stajao, trckajui krvlju, poput bezglave statue u fontani,
stabilizovane vertikalno na ogromnim ravnim stopalima. Ali napokon se
presavi i pade poput klade.
Bue protrlja oi oblivene krvlju. Zarika kao bivo kada je najzad do njega
doprlo ta se zbilo. Zatopta nogama, zavrte kosom. Okrenu se u mestu,
traei veca. Nije ga pronaao. Zato to je vetac bio iza njegovih lea.
Poseen ispod pazuha, ispusti kosu iz ruku, baci se na Geralta golim
rukama, krv mu opet obli oi, te se sudari sa zidom. Geralt doskoi i
zasee.
Bue najverovatnije nije znao da mu je preseena arterija. I da je ve
odavno trebalo da umre. Rikao je, vrteo se u mestu, mahao rukama. Sve
dok se pod njim ne slomie kolena, i ne kleknu u kaljugu krvi. I dalje je
kleei rikao i mahao, ali sve tie i tromije. Kako bi zavrio, Geralt prie i
probode ga ispod grudne kosti. To je bila greka.
Ogrotrol zastenja i epa seivo, nakrsnicu i veevu ruku. Oi su mu
se ve zamagljivale, ali stisak nije poputao. Geralt mu prisloni izmu na
grudi, odupre se, trgnu. Iako mu je krv ikljala iz ruke, Bue nije pustio.
Ti glupi kurvin sine Pator procedi, ulazei u kavernu i odmerivi
veca svojim dvolunim arbalestom. Dopuzao si ovde po smrt. Gotov
si, vraije kopile. Dri ga, Bue!
Geralt se napregnu. Bue je stenjao, ali nije pustio. Grbonja isceri zube
i pritisnu obara. Geralt se zgri radi eskivae, teka strela okrznu
zakrilcima njegov bok i grunu u zid. Bue pusti ma, leei na stomaku,
zgrabi veca za noge i zaustavi ga. Pator trijumfalno zakreta i podie
samostrel.
Ali nije uspeo da opali.
U kavernu upade, poput sive granate, ogroman vuk. Udari Patora na
vuji nain, u noge, otpozadi, pokidavi potkolenine tetive i arterije.
Grbonja vrisnu, pade. Zakevta tetiva isputenog arbalesta, Bue zabrekta.
Strela ga pogodi pravo u uvo i ue sve do zakrilaca. A vrh izae kroz drugo
uvo.
Pator zaurla. Vuk razjapi zastraujuu vilicu i zgrabi ga za glavu.
Urlanje se promeni u krkljanje.
Geralt odgurnu od nogu konano mrtvog ogrotrola.
Dusart, ve u ljudskom obliku, podie se iznad Patorovih ostataka,
obrisa usne i bradu.
etrdeset dve godine sam vukodlak i kaza, srevi veev pogled
napokon mi je iskrslo da nekoga prosto zakoljem.
Osamnaesto poglavlje
11
U prevodu Sime Pandurovia i ivojina Simia. (Prim. prev.)
poznato, Kerak je predstavljao centar sveta, a svet je bio oblast prenika
ne veeg od Keraka.
Obojica su se obukla najelegantnije to su umeli i mogli. Geralt je za tu
priliku ak nabavio novu jaknu od telee koe, plativi je, ini se, strano
skupo. to se tie Nevena, on je isprva izjavio da ga je ba briga za
kraljevsku svadbu i da nee uestvovati u njoj. Naao se, naime, na spisku
gostiju, ali kao roak kraljevskog javnog tuioca, a ne kao pesnik i bard
svetske slave. I nije mu ponueno da nastupi. Neven je to shvatio kao
despekt i uvredio se. Uvreda, kao i obino, kod njega nije dugo trajala,
svega nepunih pola dana.
Du itavog puta, koji se uvijao padinom brda ka palati, postavljeni su
jarboli, a na njima su, lenjo pomerane povetarcem, visile ute zastavice s
grbom Keraka, plavim nageant delfinom s crvenim perajima i repom.
Ispred ulaza na dvorske terene ekao ih je Nevenov roak, Ferant de
Letenhov, u pratnji nekoliko kraljevskih gardista u bojama delfina s grba,
to jest u plavoj i crvenoj boji. Tuilac se pozdravi s Nevenom i pozva paa
koji je trebalo da Nevena prati i odvede ga na mesto zabave.
A vi, gospodine Geralte, izvolite za mnom.
Preli su bonom alejom u parku, proavi deo koji je evidentno bio
ekonomski, naime odatle su dopirali zveket lonaca i kuhinjskog pribora,
kao i ogavne uvrede kojima su efovi kuhinje obasipali pomonike. A uz
to je prijatno i ukusno mirisalo na hranu. Geralt je poznavao jelovnik, znao
je ime e se astiti svatovi tokom zabave. Pre nekoliko dana je zajedno s
Nevenom posetio gostionicu Natura Rerum. Febus Ravenga se, ne
krijui ponos, pohvalio da skupa s nekoliko drugih restoratera organizuje
gozbu i sastavlja spisak jela, na pripremi kojih e raditi elita lokalnih efova
kuhinje. Ispriao je da e za doruak posluiti ostrige, morske jeeve,
kozice i sotirane krabe. Za drugi doruak pihtije od mesa i raznorazne
patete, dimljenog i mariniranog lososa, patku u aspiku, ovije i kozije
sireve. Za ruak e biti ad libitum supa s mesom ili ribom, uz to mesne ili
riblje ufte, kembii s ufticama od digerice, grdobine s rotilja glazirane
medom kao i morski grge sa afranom i karanfiliem.
Zatim e, recitovao je Ravenga modulirajui dah kao kolovani orator,
biti poslueni komad mesa s belim sosom s kaprom, jajima i senfom,
labudovo koleno s medom, kopuni rolovani slaninom, jarebice sa slatkom
od dunja, peeni golubovi kao i torta od ovije digerice i jemene kae.
Najrazliitije salate i variva. Potom karamele, nugati, filovani kolai,
preno kestenje, slatka i marmelade. Vina iz Tusena, razume se, bie
servirana bez pauze i sve vreme.
Ravenga je slikovito opisivao, da mu je ak bala curila. Geralt je ipak
sumnjao da e moi da okusi bilo ta s tog opirnog menija. On uopte
nije bio gost na toj svadbi. Bio je u goroj situaciji nego uurbani paevi,
kojima je uvek polazilo za rukom da apnu neto s noenih tanjira, ili
barem da umoe prst u krem, sos ili patetu.
Glavni teren sveanosti bio je dvorski park, nekada vrt hrama koji su
kraljevi Keraka prepravili i proirili, uglavnom kolonadama, altanima i
letnjikovcima. Danas su meu drvee i graevine dodatno postavili brojne
arene paviljone, a zatitu od arkog sunca i ege osiguravala su platna
razapeta na motkama. Ve se tu okupila gomila gostiju. Nije trebalo da ih
bude previe, sve u svemu nekih dve stotine. Sudei po glasinama, spisak
je sastavio sam kralj, pozivnice je trebalo da dobije iskljuivo grupa
odabranih, sama elita. Kako se ispostavilo, Belohun je u elitu ubrajao
uglavnom roake i svojtu. Osim njih, pozvano je i lokalno plemstvo i krem
drutva, kljuni administrativni inovnici, najbogatiji lokalni i strani
poslovni ljudi kao i diplomate, to jest oni to se prave da su trgovaki ataei
pijuni iz susednih zemalja. Spisak je dopunjavala vrlo brojna grupa
laskavaca, udvorica i prvaka u uvlaenju u monarhovu zadnjicu bez
sapuna.
Ispred jednog od bonih ulaza u palatu ekao je knez Egmund, odeven
u crni kaftan s bogatim srebrno-zlatnim vezom. Drutvo mu je pravilo
nekoliko mladih mukaraca. Svi su imali dugu i ukovrdanu kosu, svi su
nosili najmodernije vatirane dublete i tesne pantalone s preterano
naboranim kesicama na genitalijama. Nisu se dopali Geraltu. Ne samo
zbog podrugljivih pogleda kojima su obasuli njegovu odeu. Previe su ga
podseali na Sorela Degerlunda.
Videvi tuioca i veca, knez smesta otpusti svitu. Ostao je samo jedan
tip. On je imao kratku kosu i nosio je normalne pantalone. Uprkos tome,
nije se dopadao Geraltu. Imao je udne oi. Koje su neprijatno posmatrale.
Geralt se nakloni knezu. Razume se, knez nije uzvratio naklonom.
Predaj mi ma kaza Geraltu odmah nakon pozdravljanja. Ne
moe ovde paradirati s orujem. Ne brini se, iako ma nee videti, stalno
e ga imati nadohvat ruke. Izdao sam naredbe. Ukoliko se neto dogodi,
odmah e ti dati ma. Time e se pozabaviti ovde prisutni kapetan Rop.
A koja je verovatnoa da e se neto dogoditi?
Da je nikakva ili neznatna, da li bih ti skretao panju? Oho! Egmund
se zagleda u korice i seivo. Ma iz Virolede! Ne ma, nego umetniko
delo. Znam, jer sam i sm nekada imao slian. Ukrao mi ga je moj polubrat,
Viraksas. Kada ga je otac isterao, pred odlazak je prisvojio mnotvo udnih
stvari. Sigurno za uspomenu.
Ferant de Letenhov se nakalja. Geralt se setio Nevenovih rei. Na
dvoru nije bilo dozvoljeno izgovarati ime prognanog prvoroenog sina.
Ali Egmund je oigledno zanemarivao zabrane.
Umetniko delo ponovi knez, i dalje posmatrajui ma. Neu
ispitivati na koji nain si ga nabavio, estitam na nabavci. Jer ne elim da
verujem da su oni ukradeni bili bolji od ovog ovde.
Pitanje guta, ukusa i preferencije. Ja bih vie voleo da vratim one
ukradene. Knez i gospodin tuilac su mi dali re da e otkriti vinovnika.
Dozvoliu sebi da vas podsetim, bio je to uslov pod kojim sam se prihvatio
zadatka da titim kralja. Uslov oigledno nije ispunjen.
Oigledno nije Egmund prizna hladno, prosleujui ma kapetanu
Ropu, tipu neprijatnog pogleda. Zbog toga oseam obavezu da ti to
nadoknadim. Umesto trista korona kojima sam nameravao da platim tvoje
usluge, dobie petsto. Dodau i to da istraga u sluaju tvojih maeva nije
obustavljena i da jo uvek moe da ih povrati. Ferant navodno ima
osumnjienog. Zar ne, Ferante?
Istraga je izjavi suvo Ferant de Letenhov nedvosmisleno ukazala
na Nikifora Muusa, magistratskog i sudskog inovnika. Pobegao je, ali
samo je pitanje vremena kada e biti uhvaen.
Kratkog, pretpostavljam frknu knez. Nije neka umetnost uhvatiti
inovniia umazanog mastilom. Koji je pritom sigurno navukao
hemoroide za radnim stolom, a oni oteavaju beanje, kako peice, tako i
na konju. Kako je on uopte uspeo da umakne?
Imamo posla nakalja se tuilac s teko predvidivim ovekom. I
verovatno umno zaostalim. Pre nego to je nestao, izazvao je neki
odvratan skandal u Ravenginom lokalu, radilo se, oprostite, o ljudskom
izmetu... Morali su na neko vreme da zatvore lokal, jer... Potedeu vas
drastinih detalja. Tokom revizije izvrene u Muusovom stanu, nisu
otkriveni ukradeni maevi, meutim pronaen je... Oprostite... Koni
ranac, dupke pun...
Ne govori, ne govori, pretpostavljam ime iskrivi se Egmund. Da,
to zaista mnogo govori o psihikom stanju te individue. U tom sluaju,
vee, tvoji maevi su po svoj prilici izgubljeni. ak i ako ga Ferant uhvati,
nita nee saznati od tog luaka. Takve ne vredi ni bacati na muke, kada
ih mue oni samo buncaju bez ikakvog smisla. A sada me izvinite, obaveze
zovu.
Ferant de Letenhov otprati Geralta ka glavnom ulazu na dvorske
terene. Ubrzo su se nali na dvoritu obloenom kamenim ploama na
kojem su seneali doekivali prispele goste, a gardisti i paevi ih eskortovali
dalje, u dubinu parka.
ta mogu da oekujem?
Molim?
ta mogu danas ovde da oekujem? Koju od ovih rei nisi razumeo?
Knez Ksander se tuilac snizi glas hvalio pred svedocima da e
ve sutra biti kralj. Ali nije to kazao prvi put i nikad nije bio trezan.
Sposoban li je da izvri atentat?
Ne ba. Ali ima kamarilu, dounike i miljenike. Oni su sposobniji.
Koliko ima istine u tome da e Belohun ve danas naslednikom trona
proglasiti sina kojeg je zaeo s novom suprugom?
Mnogo.
A Egmund, koji gubi ansu za tron, gledajte i divite se, unajmljuje
veca da titi i brani oca. Sinovska ljubav dostojna divljenja.
Ne trabunjaj. Prihvatio si se zadatka. Izvri ga.
Prihvatio sam se i izvriu ga. Premda mi je ba nejasno. Ne znam ko
e u sluaju neega biti protiv mene. Valjda bi ipak trebalo da znam ko e
me podrati u sluaju neega.
Ako bude bilo potrebno, ma e ti, kao to je obeao knez, dati
kapetan Rop. I on e te podrati. Ja u pomoi koliko mogu. Zato to ti
elim dobro.
Od kada?
Molim?
Nikada dosad nismo razgovarali u etiri oka. Uvek je s nama bio
Neven, a pred njim nisam hteo da pokreem tu temu. Detaljne informacije
pismeno, o mojim tobonjim malverzacijama. Otkud one Egmundu? Ko
ih je lairao? Sigurno nije on sam. Ti si ih lairao, Ferante.
Nisam imao nita s tim. Uveravam te...
Loe lae za jednog uvara zakona. Nemam predstavu kako si se
doepao te funkcije.
Ferant de Letenhov stisnu usta.
Morao sam kaza. Izvravao sam naredbe.
Vetac ga je dugo posmatrao.
Ne bi poverovao napokon ree koliko puta sam ve uo tako
neto. Uteno je to je to najee bilo iz ustiju ljudi koje upravo treba
obesiti.
Devetnaesto poglavlje
Dvadeseto poglavlje
Geralt ustade.
Vreme je da krenemo, Nevene.
Je li? A kuda?
Zar nije svejedno?
U sutini jeste. Hajdemo.
Epilog