SVEUILITE SJEVER

FAZE ISTRAIVAKOG RADA ODAKLE POETI

Student: Stela Kramari

Kolegij: Istraivanje u odnosima s javnou
Mentor: Prof. dr. sc. Vjekoslav Afri

Varadin, travanj 2016.

Sadraj

Uvod .......................................................................................................................................... 3
1. Podruje istraivanja ........................................................................................................... 4
1.1. Problem istraivanja ..................................................................................................... 5
2. Prikupljanje literature......................................................................................................... 8
3. Razvoj teorijskog okvira ................................................................................................... 10
3.1. Razrada teme ............................................................................................................... 10
4. Definiranje ciljeva i istraivakih pitanja........................................................................ 11
5. Definiranje varijabli i ljestvica mjerenja ......................................................................... 12
5.1. Vrste varijabli.............................................................................................................. 12
5.2. Ljestvice mjerenja ....................................................................................................... 13
6. Oblikovanje hipoteza ......................................................................................................... 15
Zakljuak ................................................................................................................................ 16
Literatura................................................................................................................................ 17
Popis tablica ............................................................................................................................ 18
Uvod
Metodologija znanstvenog istraivanja nauka je o logikim formama procesa saznavanja i o
njihovoj primjeni o nauci, u naunom istraivanju. Temeljnim istraivanjima cilj je otkrivanje
zakonitosti u pojavama i procesima, razvojna istraivanja usmjerena su potencijalnim
vrijednostima otkria, primjenjena istraivanja tee konkretizaciji spoznaja, a akcijska
istraivanja konkretnoj strunoj aktivnosti.
U ovom radu vie se akcentira onaj dio koji govori o poetku pisanja znanstveno-istraivakog
rada. Dakle, svrha rada jest predstaviti i objasniti poetne korake pri sastavljanju znanstvenog
istraivanja.
Rad je podijeljen u nekoliko poglavlja i potpoglavlja, koji se meusobno nadopunjuju, svaki
opisujui korak u poetku sastavljanja znanstvenog rada.
Rad je sastavljen od sekundarnih izvora podataka, odnosno od relevantne strune literature.

3
1. Podruje istraivanja
Prvi korak u svakom istraivanju, odluka je o podruju unutar kojega se bira tema istraivanja,
smatraju Tkalac Veri i suradnici (2010: 27).
Prvotno, potrebno je definirati podruje i temu istraivanja.
Podruje istraivanja jest iroko podruje zanimanja iz kojeg se moe generirati specifinija
tema. Tema istraivanja je relativno usko odreeno podruje interesa koje je mogue detaljno
istraiti i opisati u istraivakom radu. Tema istraivanja zapravo predstavlja istraivaka
pitanja na koja rad odgovara i zato ponekad mentori trae od svojih studenata oblikovanje tema
u oblik upitnih reenica. Iako upitni oblik nije dobar za pojedine diplomske ili magistarske
radove, pretvaranje teme rada u pitanje dobar je nain provjere obuhvata rada, pie Tkalac
Veri (2010: 28). Autori o svojoj knjizi Prirunik za metodologiju istraivakog rada donose
primjer odnosa podruja i teme istraivanje te kako temu oblikovati u pitanje, to e u ovom
radu biti prikazano u Tablici 1.

Podruje Tema
Istraivanje trita Prednosti i nedostaci koritenja anketnih upitnika u mjerenju stavova
Odnosi s javnou Doprinos odnosa s javnou uspjenosti organizacije
Ponaanje potroaa Stavovi roditeljske populacije prema koritenju djece u oglasima
Oglaavanje Usporedba efikasnosti medija u prenoenju seksualnih apela

Podruje Tema
Istraivanje trita Koje su prednosti i nedostaci koritenja anketnih upitnika u mjerenju stavova?
Odnosi s javnou Kakav je doprinos odnosa s javnou uspjenosti organizacije?
Ponaanje potroaa to roditeljska populacija misli o koritenju djece u oglasima?
Oglaavanje Koji je medij najefikasniji u prenoenju seksualnih apela?

Tablica 1. Odnos podruja i teme istraivanja

Izvor: Tkalac Veri, A., Sini ori, D., Poloki Voki, N., 2010: Prirunik za metodologiju
istraivakog rada. Zagreb: M.E.P. d.o.o.

Autori takoer predlau sedam koraka koji pomau u odabiru podruja ili teme rada (2010:
29):
1. Odreenje ireg podruja istraivanja
2. Podjela ireg podruja na ua podruja
3. Odabrati najzanimljivije podruje

4
 4. Postaviti pitanja
5. Formulirati ciljeve
6. Provjeriti
7. Ponovno provjeriti

1.1. Problem istraivanja

U etimolokom smislu rijei problem je teorijsko ili praktino pitanje koje treba istraiva
rijeiti. To je zadatak koji treba znanstveno ili empirijski rijeiti.
Problem istraivanja moe se poistovjetiti s temom istraivanja, kae egedin (1969: 8).
Takoer, treba razlikovati problem koji treba rijeiti od predmeta istraivanja i hipoteze.
Problem je bitan element znanstvenog istraivanja, on je motiv istraivanja.
R.D. Crisp (prema Baban i dr.,2002: 70) smatra da probleme treba klasificirati, pa navodi
nekoliko kriterija:
1. problemi prema stupnju vanosti
Veliki
Mali problemi
2. problemi prema duini trajanja
Kratkoroni
Dugoroni
3. problemi glede postojanja odreenih poslovnih funkcija
Problem prodaje
Problem propagande
4. problemi s obzirom na ponavljanje
Tekui problemi
Problemi koji se ne ponavljaju
Meutim, mogui su i sljedei kriteriji klasifikacije problema koje donosi Baban (2002: 71):
1. prema znanstvenim podrujima
Ekonomski problem
Socioloki problem
Politiki problem
2. prema broju osoba

5
 Pojedinani problem
Grupni problem
Drutveni problem
3. prema gospodarskim granama
Industrijski problem
Poljoprivredni problem
Trgovinski problem itd.
4. prema sloenosti
Jednostavan problem
Sloeni problemi
5. prema vremenu pojave
Primoordijalni problemi
Derivirani problem

Osim ovih i drugih kriterija klasifikacije problema, mogua je i njihova kombinacija, pa se

moe govoriti o malom kratkoronom problemu u poljoprivredi ili velikom dugoronom
problemu u gospodarstvu.
Problem se moe uoiti:
1. Empirijski
2. Znanstveno
3. Kombinirano
Kriterije izbora i formulacije znanstvenog problema navodi Kulenovi u svojim materijalima
(URL: http://www.pfst.unist.hr/uploads/MZIR-Predavanje5.pdf, pristup ostvaren 12.4.2016.):
1. znanstveni problem mora predstavljati novost
2. vanost i primjenljivost u praksi
3. radoznalost i interesi istraivaa
4. oprema i uvjeti rada
5. potencijalna mogunost pokroviteljstva i suradnja razliitih centara odluivanja
6. trokovi istraivanja
7. rizik, opasnosti potekoe
8. vrijeme
9. aktualnost rezultata istraivanja
1. 10.mogunost rjeenja odreenog problema pomou istraivanja

6
Bez obzira na nain uoavanja problema veoma je bitno da li je problem uoen na vrijeme.
Kasno uoavanje problema zahtijeva mukotrpniji put njegova rjeavanja, zakljuuju Baban i
suradnici (2002: 71)

7
2. Prikupljanje literature
Kako bi se razvio teorijski okvir koji e biti polazite istraivanja, postavili izazovni
istraivaki ciljevi i hipoteze rada, usporedili vlastiti nalazi s nalazima drugih te povezali ti
nalazi s teorijom, potrebno je prouiti svu znaajnu literaturu. Tkalac Veri pod znaajnom
literaturom smatra (2010: 33):
temeljna djela iz nekog podruja,
djela kljunih autora iz nekog podruja,
najznaajnija djela u nekom podruju,
aktualna djela iz nekog podruja,
djela iz podruja koja su objavljena u Hrvatskoj ili o Hrvatskoj.

Izvori informacija pruaju i priskrbljuju informacije svojim korisnicima. Svaki izvor

informacija vrijedan je za korisnike, bez obzira da li se istrauje znanstvena, struna ili
popularna problematika i bez obzira o kakvoj se problematici radi. (Baban i dr., 2002: 227)
S obzirom na sveobuhvatnost grae razlikuju se:
opi izvori informacija (enciklopedije, rjenici, prirunici)
posebne vrste informacija (patenti, izvjetaji i dr.)

Informacije se koriste na razliite naine to, dakako, ovisi o namjeni, mogunostima dobivanja
informacija, o svrsi itd. Na primjer, za znanstvene projekte ili disertacije potrebno je sustavno
pretraivati literaturu, pri emu je nuno konzultirati to vei broj knjiga, asopisa, izvjetaja,
slubenih publikacija i drugih izvora.
U Tablici 2. opisani su izvori informacija koji mogu koristiti za zadovoljavanje pojedinih
potreba. Kojim emo se izvorom posluiti, ovisi o naoj informacijskoj potrebi.

Informacijska potreba Izvor koji treba koristiti

injenice i brojke. Imena i adrese Referentne knjige: rjenici, enciklopedije,
institucija. Definicije, metode. Podaci. prirunici, almanasi, manuali.
Dogaaji.
Saete revije ili istraivanja obraeni u Da se pronae knjiga, treba koristiti
knjigama ili monografijama. knjinine kataloge, tiskane bibliografije i dr.

8
 Ideje i rezultati istraivanja, obraeni u Da se pronae lanak treba koristiti indekse,
asopisima. saetke, bibliografije.
Najnoviji rezultati istraivanja o Nalaze se u izvjetajima, tezama,
specifinom predmetu. izvjetajima s kongresa.
Informacije o radu u tijeku. Treba koristiti izvjetaje radova u rijeku.

Tablica 2. Informacijske potrebe i njihovo zadovoljenje

Izvor: Pavi, H., Ivi, K., 1984: Prirunik za traenje informacija u ekonomiji, Zagreb:
Ekonomski fakultet, str. 9

Pri prikupljanju literature potrebno je voditi rauna i o najeim pogrekama koje umanjuju
njenu kvalitetu:
izvori literature koji nisu povezani s podrujem istraivanja
preopeniti izvori literature
popularna literatura iz ireg podruja koja je rubno povezana s podrujem istraivanja
izostavljanje lanaka
izvori literature iskljuivo na hrvatskom jeziku
napreak prikupljeni izvori literature
premalo izvora literature

9
3. Razvoj teorijskog okvira

Nakon to su pronaene kljune knjige i lanci, sljedei korak je detaljno i kritiko itanje
literature kako bi nastupila to bolja upoznatost s temama i pitanjima koja se istrauju. Vrlo je
vano pri itanju literature imati kritian i aktivan stav. Preuzimanje teorija, spoznaja i modela,
pa ak i rezultata istraivanja, te njihovo taksativno navoenje nije u duhu znanstvenog rada i
pisanja. Prepisivanje niza injenica na odreenu temu odraz je nekvalitetnog i promaenog
rada.
Teorijski okvir je, dakle, dio rada koji nudi dosadanje spoznaje iz podruja kojim se rad bavi
i trebao bi uvesti itatelja u problem rada. Smisao teorijskog okvira je predstaviti vaee i
znaajne teorije iz podruja istraivanja, kritiki ih usporediti jedne s drugima, ukazati na
nedosljednosti u postojeoj znanstvenoj grai i upravo time objasniti razloge za provoenje
istraivanja.
Tkalac Veri i suradnici u svojoj knjizi navode kako bismo tijekom itanja literature trebali
(2010: 41):
utvrditi je li odreena znanstvena injenica u podruju koje prouavamo potvrena bez
ikakve dvojbe;
utvrditi koje su teorije najee koritene i citirane, koje su najee kritike tih teorija,
koje su najee koritene metodologije i koje su najee kritike tih metodologija;
analizirati i zakljuiti do koje mjere rezultati postojeih istraivanja mogu biti
primjenjeni i poopeni na druge situacije;
uoiti teme ili pitanja unutar kojih postoje najvea neslaganja meu autorima i iznijeti
vlastito miljenje o valjanosti tih neslaganja;
procijeniti i definirati podruja o kojima se malo zna, odnosno definirati rupe u
postojeoj znanstvenoj grai.

3.1. Razrada teme

Nema sumnje da je ovo najvaniji dio rada. Razrada teme mora imati logiki slijed i
konzistentnost. Teze se ne smiju nabacati. To mora biti izuzetno kreativni posao.
Tema se razrauje u vei ili manji broj istovrsnih dijelova. Nekada su se upotrebljavali izrazi:
glava, poglavlje, potpoglavlje. Danas je u uporabi opi pojam dio koji nosi svoj redni broj.
Dijelovi rada moraju logiki slijediti jedan iza druguga, kako bi se i rukopis razvijao onako
kako se razvija autorova misao. (Baban i dr., 2002: 138)

10
4. Definiranje ciljeva i istraivakih pitanja
Znanstveno istraivanje ne smije biti samo sebi svrhom, smatra Baban (2002: 72). jedna od
karakteristika istraivanja je da je ono svjesna aktivnost. To znai da prije samoh istraivanja
treba postaviti cilj (ciljeve) istraivanja.
Ope je prihvaeno da svako istraivanje ima dvostruki cilj:
1. otkriti bit pojava, spoznati njihove zakone,
2. objasniti i omoguiti da se u praksi iskoriste spoznati zakoni. (prema Baban, 2002: 72)
Ciljevima istraivanja itatelje se obavjetava to se istraivanjem htjelo postii. Zato je
kljuno ciljeve formulirati jasno i dovoljno spoecifino. Studenti esto ciljeve istraivanja
definiraju preopenito ili preambiciozno, a tako iroko postavljeni ciljevi odraz su nedovoljnog
poznavanja podruja kojim se student bavi i nemogue ih je ispuniti, pie Tkalac Veri (2010:
45).
Ciljevi se mogu podijeliti na glavne i pomone. Glavni cilj istraivanja je krajnje i
sveobuhvatno odreenje smjera istraivanja. Uvidom u glavni cilj trebalo bi bili jasno to se
eli istraiti ili otkriti. Nakon definiranja glavnog cilja, pomoni ciljevi moraju izraavati
specifine aspekte teme koji autora zanimaju u okviru istraivanja. Vrlo je vano da svi ciljevi,
glavni i pomoni, budu jezino jasno i nedvojbeno oblikovani i ukljuuju rijei poput utvrditi,
odrediti, procijeniti, izmjeriti, istraiti i slino (prema Tkalac Veri i dr., 2010: 45).
Bez obzira na vrstu istraivanja koje se provodi, ciljevi bi trebali biti sroeni tako da ih njih
cijela namjera autora bude izraena jasno i cjelovito. Ako je istraivanje uglavnom opisno,
glavni cilj trebao bi jasno opisati glavnu svrhu istraivanja. Ukoliko se provodi korelacijsko
istraivanje, u cilj je potrebno uvrstiti varijalbe koje se povezuju.ako se u istraivanju testiraju
odreene hipoteze, cilj bi trebao definirati i predvieni smjer povezanosti.
Istraivako pitanje predstavlja sredinji dio istraivakog procesai upravo o njemu ovisi
kvaliteta cjelokupnog projekta. Istraivako pitanje nalazi se na poetku i u osnovi je svakog
istraivanja, smatraju Tkalac Veri i suradnici (2010: 47).

11
5. Definiranje varijabli i ljestvica mjerenja
U prirodnim znanostima mjerenje je olakano time to su predmeti mjerenja, odnosno varijable,
vrlo esto jednoznani i objektivni. U drutvenim znanostima stvari su neto sloenije.
Istraivanja u drutvenim podrujima esto se bave motivacijom, uspjehom, znanjem ili
stavovima, smatraju Tkalac Veri i suradnici (2010: 52). Visinu, teinu, duinu puno je lake
izmjeriti nego znanje, uspjeh ili zadovoljstvo. Vrlo je vano shvatiti razliku izmeu koncepata
i varijabli.
Koncept je mentalni imid, odnosno perceptivni doivaljaj svakog pojedinca pa njegova
znaenja variraju od ovjeka do ovjeka. Primjer koncepta je uspjenost, zadovoljstvo, utjecaj,
sposobnost itd.
Koncept koji je mogue izmjeriti, odnosno koji moe imati razliite vrijednosti, naziva se
varijabla. Varijabla se odnosi na karakteristiku ili obiljeje pojedinca ili organizacije koja moe
biti izmjerenja ili promatrana i koja se razlikuje meu ljudima ili organizacijama koje se
istrauju. Varijabla najee varira kroz dvije ili vie kategorija i na kontinuumu rezultata i
moe biti izmjerena ili procijenjena na razliitim ljestvicama. Primjer varijable je spol, dob,
teina, prihodi itd. (prema Tkalac Veri i dr., 2010: 52).
Varijable su mjerljive i zato omoguavaju odreene usporedbe. Iako je varijable mogue
izmjeriti, neke metode mjerenja izrazito su subjektivne, to se u znanstvenom istraivanju esto
pokuava izbjei.

5.1. Vrste varijabli

Varijable se mogu kategorizirati na vie razliitih naina, smatra Tkalac Veri (2010: 53). s
obzirom na povezanost, odnosno kauzalnost postoje etiri vrste varijabli. Prvu skupinu ine
varijable promjene; odnosno one varijable koje dovode do promjene u odreenom fenomenu.
Drugu skupinu ine varijable rezultata, odnosno one koje su posljedice prijanje promjene.
Trea skupina su varijable koje imaju utjecaja na vezu izmeu varijabli promjene i varijabli
rezultata, dok etvrtu skupinu ine one varijable koje su u odreenim situacijama nune kako
bi uope postojao kauzalni odnos. U istraivakoj terminologije varijable promjene nazivaju
se nezavisne varijable, varijable rezultata zavisne varijable, neizmjerene varijable koje imaju
utjecaja na kauzalni odnos zovu se vanjske varijable, a varijable koje objanjavaju odnos
uzroka i posljedica nazivaju se intervenirajue varijable.
Nezavisna varijabla razlog je u pozadini odreene promjene u nekoj situaciji. Kada je rije o
istraivanju, upravo je to varijabla kojom se pokuava manipulirati. Osnovna logika

12
istraivanja je da jedino kad u sklopu razliitih utjecaja koji djeluju na ispitanika samo jedan
varira, mogue promjene u zavisnoj varijabli ukazuju na djelovanje te varijable. Uvjet za
ispravno postupanje s nezavisnom varijablom jest da je ona sasvim jasno i jednoznano
definirana (prema Tkalac Veri i dr., 2010: 45).
Zavisna varijabla rezultat je promjena do kojih je dolo uvoenjem nezavisne varijable.
Zavisnu varijablu najee opaamo i mjerimo ili analiziramo u nekom istraivanju. Cijeli niz
razliitih situacija i imbenika iz svakodnevnog ivota moe dovesti do promjena u zavisnoj
varijabli. Ti imbenici, nazvani vanjske varijable, mogu poveati ili smanjiti intenzitet odnosa
izmeu zavisne i nezavisne varijable (prema Tkalac Veri i dr., 2010: 45).
Intervenirajue varijable povezuju zavisnu i nezavisnu varijablu, pa odnos izmeu zavisne i
nezavisne varijable u tom sluaju ne postoji bez one intervenirajue.
S obzirom na jedinicu mjerenja, varijable se mogu podijeliti na kategorijske ili kontinuirane.
Kategorijske varijable mjere se nominalnim ili ordinalnim ljestvicama, dok se kontinuirane
varijable mjere intervalnim ili omjernim ljdestvicama. Kategorijske varijable mogu biti
konstantne, dihtomne ili politomne. Kada varijabla ima samo jednu vrijednost ili kategoriju,
zovemo ju konstantnom. U sluaju dvije kategorije varijabla je dihtomna, a u sluaju vie
kategorija varijabla je politomna. Kontinuirane varijable imaju kontinuitet u mjerenju i
ponekad ih je mogue mjeriti razliitim ljustvicama. Primjerice, dob moe biti izmjerena u
godinama, mjesecima ili danima, a prihodi mogu biti izmjereni u kunama ili lipama.

5.2. Ljestvice mjerenja

Jedna od najveih razlika izmeu prirodnih i drutvenih znanosti su koritenje jedinica

mjerenja. U prirodnim znanostima mjerenja moraju biti apsolutno tona i precizna, dok u
drutvenim znanostima one variraju od potpuno subjektivnih do onih koje je mogue
kvantificirati. Unutar drutvenih znanosti naglasak na preciznosti mjerenja znaajno varira
meu disciplinama. Jedan od najee koritenih sustava klasifikacije u drutvenim znanostima
je sustav ljestvica mjerenja koji ukljuuje (prema Tkalac Veri i dr., 2010: 58):
1. nominalne ljestvice omoguavaju klasifikaciju pojedinaca, objekata ili odgovora,
zasnovanu na zajednikim obiljejima ili svojstvima. Ljudi, objekti ili odgovori dijele
se na odreeni broj podskupina, i to tako to svaki lan podskupine ima odreeno
zajedniko obiljeje. Varijabla mjerena na nominalnoj ljestvici moe imati jednu, dvije
ili vie potkategorija, ovisno o opsegu varijacija.

13
2. ordinalne ljestvice ima sve karakteristike nominalne ljustvice plus kategorizaciju
pojedinaca, objekata odgovora ili svojstava, u podskupine na osnovi zajednikih
karakteristika te se navedene podskupine rangiraju odreenim redom. Podskupine su
sloene od najvee ili najmanje s obzirom na intenzitet obiljeja prema kojem su
grupirane.
3. intervalne ljestvice ima sva obiljeja ordinalne ljestvice, to znai da pojedinci ili
odgovori koji pripadaju odreenoj potkategoriji imaju zajednika obiljeja, a
potkategorije su rangirane prema padajuem ili rastuem rangu. Dodatno, intervalna
ljestvica koristi jedinice mjerenja koje omoguuju pojedincima ili odgovorima da budu
postavljeni u jednako razmaknute intervale u odnosu na raspon te varijable.
4. omjerne ljestvice ima sva obiljeja nominalne, ordinalne i intervalne ljestvice uz
jedno dodatno obiljeje: poetna toka ljestvice je fiksna. To znai da je takva ljestvica
apsolutna razlika od nulte toke uvijek je izmjerena od nulte toke i takva se ljestvica
moe analizirati matematikim operacijama. Dakle, ova ljestvica je iskljuiva,
sveobuhvatna i rangirana, a udaljenosti meu kategorijama su jednake.

14
6. Oblikovanje hipoteza
Nakon definiranja problema istraivanja, sljedei korak jest oblikovanje hipoteze. Za poetak,
potrebno je definirati hipotezu.
Hipoteza je grka rije koja znai znanstvenu pretpostavku, postavljenu za objanjenje neke
pojave, koju treba provjeriti i dokazati da bi postala vjerodostojna znanstvena teorija ili zakon.
(prema Baban, 2002: 74)
To je specifina tvrdnja u obliku predvianja, koja najee dovodi u odnos dvije varijable.
Ona uvijek proizlazi iz cilja, odnosno istraivakog pitanja. Hipoteza je zapravo privremeni,
provizorni odgovor na pitanje, koji istraivanjem treba odbaciti ili potvrditi. (prema Tkalac
Veri i sur., 2010: 62)

Hipoteza donosi jasnou i preciznost cilju istraivanja, ali nije nuna za istraivanje. Moete
provesti valjano istraivanje bez sastavljanja ijedne formalne hipoteze, pie Tkalac Veri
(2010: 62). s druge strane, u okviru konteksta istraivanja, mogue je sastaviti onoliko hipoteza
koliko se ini potrebnim. Ponekad se smatra da je definiranje hipoteze nuno za provoenje
istraivanja, no ne misle svi tako.
Hipoteza je pretpostavljeni uzrok neke pojave, a u procesu istraivanja hipoteza se moe
potvrditi ili opovrgnuti. Ako se hipoteza ne dokae, mora se postaviti druga i proces
istraivanja obnoviti.
U istraivanju se postavlja jedna ili vie hipoteza , to ovisi o istraivakom zadatku. U
pravilu, one se postavljaju prije poetka istraivanja, ali je mogue postaviti ih i u tijeku procesa
istraivanja. (prema Baban, 2002: 74)
Postoji cijeli niz elemenata na koje je potrebno paziti prilikom formiranja hipoteze kako bi je
bilo mogue vjerodostojno provjeriti:
Hipoteza bi trebala biti jasna i jednodimenzionalna.
Hipoteze moraju biti specifine.
Hipotezu bi trebalo moi operacionalizirati i moi provjeriti.
Hipoteza bi trebala biti povezana s postojeim znanstvenim spoznajama.

15
Zakljuak

Metodologija istraivakog rada sloen je proces, kao to smo vidjeli kroz ovaj rad.
Znanstveno istraivanje drutvenih i gospodarskih pojava pretpostavlja poznavanje
metodologije istraivakog rada. Prema definiciji metodologija je nauka o logikim formama
procesa saznavanja i o njihovoj primjeni, odnosno nauka o metodama koje se primjenjuju u
naunom istraivanju i u izlaganju rezultata naunog istraivanja.
Kvalitetno istraivanje treba biti organizirano kroz pomno definirane i objanjene korake, a
zapoeti istraivanje mora krenuti kroz sljedee korake: odreivanje podruja istraivanja,
prikupljanje literature, razvoj teorijskog okvira, definiranje ciljeva i istraivakih pitanja,
definiranje varijabli i ljestvica mjerenja i oblikovanje hipoteza.
Svako istraivanje nastaje zbog nekih problema koji se nasluuju, tako da se nijedno
istraivanje ne moe obaviti bez svjesnog odabira ili izdvajanja predmeta koji se nametnuo.
Takav izbor zahtijeva neku hipotezu, prethodno stvoreno miljenje, predrasudu koja usmjerava
istraivanje i ograniava predmet prouavanja.
Svaki od tih elemenata obraen je pojedinano u radu i tvori smislenu cjelinu.

16
Literatura

Knjige:
Baban, Lj. i dr., 2002: Primjena metodologije strunog i znanstvenog istraivanja. Osijek:
Ekonomski fakultet u Osijeku
Milat, J., 2005: Osnove metodologije istraivanja. Zagreb: kolska knjiga
Pavi, H., Ivi, K., 1984: Prirunik za traenje informacija u ekonomiji, Zagreb: Ekonomski
fakultet
egedin, P., 1969: Rije o rijei. Zagreb: Naprijed
Tkalac Veri, A., Sini ori, D., Poloki Voki, N., 2010: Prirunik za metodologiju
istraivakog rada. Zagreb: M.E.P. d.o.o.

Internetske publikacije:
Kulenovi, Z., Metodologija znanstvenoistraivakog rada. 5. predavanje. Sveuilite u Splitu.
URL: http://www.pfst.unist.hr/uploads/MZIR-Predavanje5.pdf, pristup ostvaren 12.4.2016.

17
Popis tablica

Tablica 1. Odnos podruja i teme istraivanja

Tablica 2. Informacijske potrebe i njihovo zadovoljenje

18