BETONSKI VRT
Prevela s engleskog
ARIJANA BOOVI
PAIDEIA
BEOGRAD, 2010.
Prvi deo
1
Nisam ubio svoga oca, ali inilo mi se ponekad da sam ubrzao njegov
odlazak. A osim to se podudarila s jednim preokretom u mom sopstvenom
fizikom odrastanju, njegova smrt izgledala je beznaajno u poreenju sa
onim to e se tek dogoditi. Prvih nedelju dana smo moje sestre i ja priali
o njemu, a Su je neosporno plakala kad su ga ljudi iz hitne pomoi
zaukali u jarkocrveno ebe i odneli sa sobom. Bio je boleljiv, naprasit i
opsesivan ovek, sa ukastim akama i licem. Dodajem ovde i priicu o
njegovoj smrti samo da bih objasnio kako je dolo do toga da sestre i ja
raspolaemo tako velikom koliinom cementa.
Poetkom leta u mojoj etrnaestoj godini pred naom kuom zaustavio
se jedan kamion. Sedeo sam na stepeniku pred ulaznim vratima i iznova
itao neki stari strip. Voza i jo jedan tip krenuli su prema meni. Bili su
prekriveni sitnom, bledom prainom, tako da su im lica izgledala sablasno.
Obojica su resko zvidukali, svaki svoju melodiju. Ustao sam i sakrio strip
iza lea. Vie bih voleo da su me zatekli kako iz oevih novina itam
izvetaj s konjskih trka, ili bar fudbalske rezultate.
Cement?, rekao je prvi tip. Zatakao sam palce u depove, prebacio
teinu na jednu nogu i malice suzio oi. eleo sam da kaem neto
prigodno i jezgrovito, ali nisam bio siguran da li sam ih dobro uo. Predugo
sam oklevao, jer tip je prevrnuo oima ka nebu i, s rukama na bokovima,
zagledao se pored mene u ulazna vrata. Vrata su se otvorila i pojavio se
moj otac grickajui lulu i steui pod mikom tablicu s listovima papira i
tipaljkom.
Cement, ponovio je taj isti, ovog puta bez dugouzlaznog akcenta. Otac
je klimnuo glavom. Gurnuo sam zarolani strip u stranji dep i poao za
njima trojicom stazom prema kamionu. Otac se izdigao na prste da zaviri
preko ograde teretnog dela, izvadio lulu iz usta i ponovo klimnuo glavom.
Onaj to je dotle utao manijaki je zamahnuo rukom. Jedan elini klin je
uzleteo i bona ograda je pala uz strahoviti tresak. U teretnom delu bile su
naslagane papirne vree cementa, tesno zbijene u dva reda. Otac ih je
prebrojao, pogledao u svoju tablicu i rekao, Petnaest. Ona dvojica su mu
odvratila groktanjem. Sviao mi se taj nain razgovora. I ja sam u sebi
rekao, Petnaest. Onda su ta dva tipa uprtila svaki po vreu na rame i
krenuli smo natrag stazom, s tim to sam sada ja iao napred a otac iza
mene. Zaobili smo oko kue i on je mokrim kamiem lule pokazao na aht
za ugalj. Ljudi su ubacili vree u podrum i otili ka svom kamionu da
donesu nove. Otac je na tablici upisao neki znak olovkom koja je visila
privezana na kanapu. Posle se klatio na petama i ekao. Ja sam se naslonio
na ogradu. Nisam znao zato nam treba cement, a nisam eleo da me zbog
neobavetenosti iskljue iz jedne tako poletne radne zajednice. Prebrojao
sam i ja vree, a kad je posao bio zavren, stajao sam ocu uz rame dok je
potpisivao dostavnicu. Onda se on bez rei vratio u kuu.
Te veeri su se moji roditelji posvaali oko vrea cementa. Majka, koja
je inae bila miran tip osobe, kiptela je od besa. Htela je da otac celu
isporuku poalje natrag. Tek to smo bili zavrili veeru. Dok je majka
govorila, otac je perorezom akao po glavi svoje lule i prosipao crne
strugotine po hrani koju jedva da je i taknuo. Znao je kako da upotrebi lulu
protiv nje. Ona mu je sada objanjavala koliko malo novca imamo i kako
e Tomu uskoro biti potrebna nova odea za polazak u kolu. On je ponovo
zatakao lulu meu zube, kao da. mu je ba taj deo anatomije nedostajao, a
onda joj upao u re i objavio kako ne dolazi u obzir da se vree alju
natrag i da je to kraj diskusije. Poto sam svojim oima gledao kamion i
teke vree i ona dva tipa to su ih istovarivali, slutio sam da je otac u
pravu. Ali kako je samo vano i blesavo izgledao kad je tu svoju dranguliju
izvukao iz usta, stisnuo je za glavu i uperio crni kami u majku. Nju je to
samo jo vie raspalilo, glas joj je zapinjao u grlu od ogorenja. Duli, Su i
ja smo neopaeno otili gore u Dulinu sobu i zatvorili vrata. Povieni i
sputeni tonovi majinog glasa dopirali su do nas kroz pod, mada su se
same rei usput gubile.
Su je leala na krevetu i kikotala se pritiskajui usta pesnicama dok smo
Duli i ja stolicom podupirali vrata. Onda smo pourili da svuemo Su i
dok smo joj smicali gaice ruke su nam se dotakle. Su je bila prilino
mrava. Koa joj se zatezala preko rebara, a tvrd miiavi hrbat zadnjice
bio je udnovato slian njenim lopaticama. Meu nogama joj je raslo
bledorikasto paperje. U toj igri smo Duli i ja bili naunici koji pregledaju
uzorak ivota iz spoljnog svemira. Govorili smo praskavim germanskim
glasovima stojei jedno naspram drugog iznad razgolienog tela. Iz
prizemlja je dopirao istrajan, rezignirani mrmor majinog glasa. Duli je
ispod oiju imala visoke zailjene jagodice i motrila je iz dubine kao neki
redak uzorak divlje zveri. Oi su joj pod elektrinim svetlom izgledale
krupne i crne. Kroz meke obrise njenih usana trala su dva prednja zuba i
morala je malo da se napui kako bi prikrila osmeh. eznuo sam da
pregledam svoju stariju sestru ali to nije bilo po pravilima nae igre.
Und zo? Prevrnuli smo Su na bok pa onda na stomak. Noktima smo
prelazili niz njena lea i butine. Pomou baterijske lampe smo joj zavirivali
u usta i izmeu nogu i pronali onaj cveti od naborane koe.
Kako fam se ofo ini, her doktore? Duli je to mesto protrljala
navlaenim prstom i niz Suinu kotunjavu kimu prostrujao je mali drhtaj.
Paljivo sam posmatrao. Navlaio sam i ja prst i kliznuo njime preko
Dulinog.
Nije ofo nita ozbiljno, rekla je na kraju, pa sklopila prorez palcem i
kaiprstom. Ali pratiemo dalji rasfoj, ja? Su nas je molila da je jo malo
pregledamo. Duli i ja smo se znalaki pogledali, u totalnom neznanju.
A sada je red na Duli, rekao sam.
Ne, rekla je ona kao i uvek. Na tebe je red. Jo uvek na leima, Su
nas je preklinjala. Otiao sam u drugi kraj sobe, pokupio s poda Suinu
suknju i bacio je preko nje.
Ne dolazi u obzir, rekao sam kroz imaginarnu lulu. Kraj diskusije.
Zakljuao sam se u kupatilo pa seo na ivicu kade s pantalonama zarozanim
do glenjeva. Zamiljao sam Duline bledomaslinaste prste izmeu Suinih
nogu i doveo se do onog svog trenutnog, suvog probada zadovoljstva.
Ostao sam tako presamien i kad me je gr proao, i najednom sam shvatio
da su glasovi u prizemlju odavno zamrli.
Sutradan ujutru siao sam u podrum s mlaim bratom Tomom. Podrum
je bio velik i izdeljen na nekoliko besmislenih prostorija. Tom se pribijao
uz mene dok smo ili niz kameno stepenite. uo je i on za vree cementa
pa je eleo da ih vidi. aht za ugalj otvarao se u najveu prostoriju, gde su
vree leale razbacane onako kako su padale preko ostataka
prologodinjeg uglja. Uz jedan zid stajao je veliki limeni koveg, koji je
imao neke veze s oevim kratkim boravkom u vojsci, a jedno vreme je
korien i za razdvajanje koksa od uglja. Tom je eleo da zaviri unutra pa
sam odigao poklopac. Koveg je bio prazan i crn od gari, toliko crn da u
pranjavoj svetlosti nismo mogli da mu vidimo dno. Uveren da gleda u
duboku rupu, Tom se uhvatio rukama za ivicu i viknuo u koveg pa ekao
da uje odjek. Kad se nita nije dogodilo, traio je da mu pokaem ostale
sobe. Odveo sam ga u onu bliu stepenitu. Tamo su se vrata jedva drala
na arkama i konano su otpala kad sam ih gurnuo. Tom je prsnuo u smeh i
najzad uspeo da uje odjek iz prethodne prostorije. U ovoj drugoj sobi
stajale su kartonske kutije pune plesnive odee, koja mi uopte nije bila
poznata. Tom je pronaao i neke svoje stare igrake. Prezrivo ih je
isprevrtao nogom i rekao mi kako su sve to klinake stvari. Na gomili iza
vrata leao je stari mesingani krevetac u kojem smo svi redom spavali u
svoje vreme. Tom mi je traio da ga ponovo sklopim, pa sam mu rekao da
su i kreveci isto klinaka stvar.
U podnoju stepenita naleteli smo na oca koji je upravo silazio. Ba
mene trai, rekao je, da mu pomognem u sreivanju onih vrea. Ponovo smo
krenuli za njim u veliku sobu. Tom se plaio oca i hodao je poprilino iza
mene. Tih dana mi je Duli rekla kako e otac, poto je sada praktino
onesposobljen, morati da se takmii s Tomom ako misli da privue majinu
panju. Bila je to izvanredna ideja i dugo sam o njoj razmiljao. Tako
prosto, tako bizamo, jedan mali deak u nadmetanju s odraslim ovekom.
Kasnije sam pitao Duli ko e pobediti, a ona je kao iz topa rekla, Tom,
naravno, a tata e iskaljivati bes na njemu.
I zaista je bio strog prema Tomu, veito ga je grdio kao da ima pik na
njega. Upotrebljavao je majku protiv Toma manje-vie isto onako kao to
je protiv nje upotrebljavao svoju lulu. Ne razgovaraj tako s majkom, ili
Uspravi se u stolici kad ti se majka obraa. Ona je sve to primala utke.
Ako bi otac posle toga izaao iz sobe, naas bi se osmehnula Tomu ili bi
provukla prste kroz njegovu kosu. Sada je Tom stajao malo dalje kod vrata
i gledao kako nas dvojica zajedno vuemo po podu vreu za vreom, pa ih
slaemo uza zid u dva uredna sloja. Ocu je posle infarkta bilo zabranjeno
da radi takve poslove, ali postarao sam se da on potegne isto koliko i ja.
Dok smo se saginjali i hvatali svaki za svoj kraj vree, oseao sam kako
on odugovlai, kako eka da ja prvi zapnem. Ali svaki put bih rekao, Jen,
dva, tri... i potezao tek kada vidim da se njemu ruka napela. Ako se ve
od mene oekivao vei napor, eleo sam da on to jasno i glasno prizna. Kad
smo zavrili posao, izmakli smo se unazad, kao pravi trudbenici, da
osmotrimo svoje delo. Otac se jednom rukom oslanjao o zid i teko je
disao. Ja sam namerno disao to sam lake mogao, na nos, iako mi se od
toga mantalo u glavi. Leerno sam stavio ruke na bokove. ta e ti sve
ovo? Smatrao sam da sada imam pravo da pitam.
Jedva je procedio izmedu dahtaja. Za... vrt. ekao sam da nastavi ali
posle kraeg utanja on se okrenuo da poe. Na vratima je zgrabio Toma za
lakat. Vidi na ta ti lie ruke, ukorio ga je, nesvestan kakve muzge
njegova vlastita ruka ostavlja na Tomovoj koulji. Hajde, penji se. Ja
sam malo priekao i onda poeo da gasim svetla. Kad je uo kljocanje, bar
je meni tako izgledalo, otac je zastao u podnoju stepenita i strogo me
opomenuo da pogasim sva svetla pre nego to poem gore.
Pa to i radim, rekao sarn iznervirano. Ali on se ve glasno nakaljavao
i penjao uz stepenice.
Vie je gradio nego to je uzgajao taj svoj vrt, prema crteima koje bi
ponekad uvee rasprostirao po kuhinjskom stolu dok bismo mi gvirili preko
njegovog ramena. Uzane staze od kamenih ploa vijugale su matovito na
putu do cvetnih leja koje su bile na korak ili dva udaljenosti. Jedna se u
spirali uspinjala oko vetakog breuljka od stenja kao da savlauje neki
planinski prevoj. Naivcirao se jednom kad je video kako Tom ide pravo
uz stenjak, a stazu koristi kao kratko stepenite.
Penji se stazom kao ovek, doviknuo je s kuhinjskog prozora.
Travnjak je bio veliine stola za kartanje i oko pola metra uzdignut od tla
pomou hrpe kamenja. Po obodu travnjaka jedva se nalo prostora za jedan
red nevena. Samo je on to nazivao viseim vrtom. U samom sreditu
viseeg vrta uzdizala se gipsana statua razigranog Pana. Neoekivani nizovi
stepenika vodili su na sve strane, as gore as dole. Bio je tu i ribnjak s
plavim plastinim dnom. Jednom je otac doneo kui dve zlatne ribice u
plastinoj kesi. Ptice su ih istog dana smazale. Staze su bile toliko uzane da
si lako mogao da izgubi ravnoteu i strmekne se u cvetne leje. Cvee je
birao tako da bude uredno i simetrino. Najvie od svega je voleo lale i
sadio ih je u pristojnim razmacima. Nije voleo bunje, brljane i rue. Nita
zamreno kod njega nije moglo da proe. Sa obe strane od nas kue su bile
planski poruene i leti je na praznim placevima bujao i cvetao raskoni
korov. Pre prvog infarkta otac je nameravao da podigne visoki zid oko tog
svog posebnog sveta.
Imali smo nekoliko izrabljenih porodinih viceva, koje je otac ustanovio
i odravao. aoke su pogaale Su zbog skoro nevidljivih obrva i trepavica,
Duli zbog ambicije da postane slavna atletiarka, Toma zbog povremenog
pikenja u krevet, majku zbog slabog znanja aritmetike, mene zbog
bubuljica, koje su ba u to vreme poele da mi pupe. Jednom sam mu za
veerom dodao pun tanjir, a on je primetio kako bi radije da njegova hrana
ne prolazi tako blizu mog lica. Smeh je bio trenutan i ritualan. Poto je otac
sam inscenirao ove tosove, nikad nijedan nije bio uperen protiv njega. Te
veeri smo se Duli i ja zakljuali u njenoj sobi i krenuli da ispisujemo
stranice i stranice najotrcanijih grubih ala. Sve to bi nam palo na pamet
izgledalo je smeno. Skotrljali smo se s kreveta na pod, pridravajui se za
grudi, vritei od oduevljenja. Su i Tom su nam lupali na vrata, traei da
ih pustimo unutra. Najbolji su, po naem miljenju, bili vicevi u obliku
pitanja i odgovora. U nekima smo ciljali na oev zatvor. Ali znali smo ta
nam je glavna meta. Izabrali smo svoj najbolji izum, i onda smo ga glaali i
uvebavali. Priekali smo nekoliko dana. Sedeli smo za veerom, i desilo
se da on ispali jo jedan vic o mojim bubuljicama. ekali smo da Tom i Su
prestanu da se smeju. Srce mi je tako snano lupalo da je bilo teko postii
hladnokrvan ton, onaj leeran kao na naim probama. Rekao sam, Danas
sam u vrtu primetio neto to me je okiralo.
Ma nemoj?, rekla je Duli. A ta to?
Jedan cvet.
inilo se kao da nas niko i ne uje. Tom je priao sam sa sobom, majka
je dosula jo malo mleka u svoju olju, a otac je nastavio s vrlo briljivim
mazanjem putera na kriku hleba koju je drao pred sobom. Ako bi mu
puter pobegao preko korice, hitro ga je vraao glatkim potezom noa.
Pomislio sam da bi moda trebalo da taj na dijalog ponovimo malo glasnije
i glednuo sam preko stola u Duli. Ona je izbegavala moj pogled. Otac je
pojeo hleb i izaao. Majka je rekla, E, ovo ti ba nije trebalo.
ta to? Ali nita mi vie nije rekla. Vicevi na oev raun smatrali su
se neumesnim zato to nisu bili smeni. Kasnije se on drao uvreeno.
Oseao sam krivicu ba kad sam oajniki eleo da osetim ushienje.
Probao sam da ubedim Duli u nau pobedu kako bi ona za uzvrat ubedila
mene. Odveli smo te veeri Su i stavili je da legne izmeu nas, ali igra vie
nije imala nikakve drai. Su je poela da se dosauje pa je ustala i otila.
Duli je bila za to da mu se izvinimo, da ga na neki nain obetetimo. To ne
bih mogao da podnesem, ali kad mi se on posle dva dana prvi put obratio,
osetio sam veliko olakanje. Dugo posle toga niko nije pominjao vrt, a kad
bi on prekrio kuhinjski sto onim svojim crteima, razgledao ih je sam. Posle
prvog infarkta potpuno je obustavio batenske radove. Korov je dikljao
kroz sastave kamenih ploa, deo stenjaka se odronio, a mali ribnjak je
presuio. Razigrani Pan se preturio na bok i raspolutio i niko nita nije
rekao. Mogunost da smo Duli i ja krivci za to sveopte raspadanje
ispunjavala me je jezom i radou.
Ubrzo nakon cementa stigao je i pesak. Bledouta gomila popunila je
ugao dvorita ispred kue. Ispostavilo se, verovatno majinim posredstvom,
da projekat zahteva okruivanje kue spreda i otpozadi, potpuno ravnom
betonskom ploom. Otac je jedne veeri to i potvrdio.
Tako e biti urednije, rekao je. Sada vie neu moi da odravam
vrt (nekoliko puta se kucnuo lulom po levoj strani grudi), a bie i manje
blata po istim podovima vae majke. Toliko je verovao u razlonost
svojih ideja da niko, od sramote a ne iz straha, ni rei nije rekao protiv ovog
plana. Meni je, iskreno reeno, prijala pomisao na ogromno betonsko
prostranstvo oko kue. Bie to mesto za igranje fudbala. Video sam ve i
kako nam tu sleu helikopteri. Iznad svega, meanje betona i izlivanje ploe
preko sravnjenog vrta bilo je oaravajui prestup. To moje uzbuenje samo
je poraslo kad je otac poeo da pria o iznajmljivanju mealice.
Mora biti da ga je majka od toga odgovorila, poto smo radove zapoeli
jednog subotnjeg jutra u junu sa dve lopate. U podrumu smo rascepili jednu
od papirnih vrea i napunili pocinkovanu kofu sitnim, bledosivim prahom.
Onda je otac izaao napolje kako bi prihvatio kofu koju je trebalo da mu
dodam kroz aht za ugalj. im se sagnuo i ispruio ruke, pretvorio se u
siluetu naspram belog, praznog neba u pozadini. Izruio je prah na stazu pa
mi vratio kofu da je ponovo napunim. Kad se toga nakupilo dovoljno,
dovezao sam puna kolica peska iz prednjeg dvorita i dosuo ga na gomilu.
Prema oevoj zamisli, morali smo pored kue imati tvrdu stazu radi lakeg
prebacivanja peska iz prednjeg u stranje dvorite. Osim njegovih ne ba
estih ali britkih uputstava, nita nismo govorili. Drago mi je bilo to tako
tano znamo ta radimo i ta onaj drugi misli da i nema potrebe da
razgovaramo. Bar ovog jednog puta, oseao sam se oputeno u njegovom
drutvu. Dok sam ja donosio kofu vode, on je napravio humku od cementa i
peska sa udubljenjem u sredini. Ja sam meao dok je on dolivao vodu.
Pokazao mi je kako da unutranjom stranom kolena poduprem ruku ispod
lakta i posluim se efektom poluge. Napravio sam se kao da to ve znam.
Kad se smea ujednaila, naneli smo je na zemlju. Onda je otac kleknuo i
uzeo da ravna povrinu irom stranom jedne kratke daske. Stajao sam pored
njega oslonjen na lopatu. On je ustao i naslonio se na ogradu i zatvorio oi.
Kad ih je otvorio, poeo je da trepe kao da je iznenaen to se tu naao, i
onda rekao, Pa, idemo dalje. Ponovili smo celu operaciju, kante proturene
kroz aht za ugalj, kolica, voda, meanje pa nanoenje pa ravnanje.
Do etvrtog puta, dosada i poznate udnje ve su mi usporavale pokrete.
esto sam zevao i oseao sam slabost u nogama sa zadnje strane kolena. U
podrumu sam gurnuo ruke u gae. Pitao sam se gde su mi sestre. Zato i
one ne pomau? Dodao sam ocu napunjenu kofu, a onda, obraajui se
njegovoj silueti, rekao kako moram u toalet. Uzdahnuo je i u isti mah
ispustio neki zvuk pucnuvi jezikom o nepce. Gore u kui, svestan
njegovog nestrpljenja. radio sam na sebi vratolomnom brzinom. Kao i
obino, imao sam pred sobom sliku Duline ake izmeu Suinih nogu.
Odozdo sam uo struganje lopate. Otac je sam meao beton. A onda se i to
dogodilo, ukazalo se sasvim neoekivano na unutranjoj strani mog runog
zgloba, i mada sam o toj pojavi znao iz viceva i udbenika biologije, i ve
je mesecima oekivao, nadajui se da nisam nita drugaiji od ostalih, sada
sam bio zapanjen i dirnut. Meu paperjastim maljama, pruen preko ivice
jedne sive mrlje od betona, svetlucao je krui tenosti, ne mlene kako
sam zamiljao, nego bezbojne. Liznuo sam ga vrhom jezika i nije imao
nikakav ukus. Dugo sam piljio u njega, izbliza kako bih raspoznao ona
siuna stvorenja s dugim palacavim repovima. Dok sam tako posmatrao,
krui se zasuio i pretvorio u tanku sjajnu skramu koja je popucala kad
sam promrdao runi zglob. Odluio sam da je ne spiram.
Setio sain se da me otac eka i pourio dole. Majka, Duli i Su stajale
su u kuhinji i razgovarale kad sam proao. Kao da ne nisu ni primetile. Otac
je potrbuke leao na zemlji, glave prislonjene uz tek naneseni beton. U ruci
je drao daicu za ravnanje. Prilazio sam polako, svestan da bih morao da
odjurim po pomo. Nekoliko sekundi nisam mogao da se pokrenem. Piljio
sam zapanjeno, kao i neki minut ranije. Lagani povetarac zanjihao je
izvueni kraj njegove koulje. Posle toga je nastala velika trka i galama.
Stigla je hitna pomo i majka se odvezla zajedno sa ocem, koga su poloili
na nosila i pokrili crvenim ebetom. Su je u dnevnoj sobi plakala i Duli se
trudila da je utei. U kuhinji je svirao radio. Ponovo sam izaao kad je hitna
pomo otila, da pogledam nau stazu. Nita nisam mislio dok sam sklanjao
onu daicu i briljivo poravnavao otisak koji je ostao iza njega u itkom,
sveem betonu.
2
Znao sam da je jutro i da se radi o runom snu. Uz mali napor volje mogao
sam i da se probudim. Pokuavao sam da mrdnem noge, da jednim
stopalom oeem drugo. Ve i najovlaniji dodir bio bi dovoljan da me
prebaci u svet izvan granica sna. Pratio me je neko koga nisam mogao da
vidim. U rukama je nosio nekakvu kutiju i nagovarao me da zvirnem u nju,
ali ja sam urio dalje. Naas sam zastao i ponovo pokuao da mrdnem
nogama, ili bar da otvorim oi. Ali taj neko mi je prilazio s kutijom, nije
bilo vremena i morao sam dalje da trim. Onda smo se nali licem u lice.
Drvena i s poklopcem na arke, kutija je moda nekad sadrala skupe
cigare. Poklopac je bio malice odignut, unutra previe mrano da bi se ita
videlo. Opet sam potrao kako bih dobio na vremenu, i ovog puta sam
uspeo da otvorim oi. Pre nego to su se zatvorile, video sam svoju sobu,
kolsku koulju prebaenu preko stolice, jednu prevrnutu cipelu na podu. I
opet ta kutija. Znao sam da je unutra neko malo stvorenje, zarobljeno protiv
svoje volje i uasno smrdljivo. Pokuao sam da viknem, u nadi da e me
razbuditi zvuk mog vlastitog glasa. Iz grla mi nije izaao nikakav zvuk, a ni
usne nisam mogao da pokrenem. Poklopac kutije se ponovo dizao. Nisam
mogao da se okrenem i potrim, jer cele sam noi trao i sad mi nije bilo
druge nego da pogledam unutra. S velikim olakanjem sam uo kako se
vrata otvaraju, a zatim i bat koraka po podu. Neko je sedeo na ivici mog
kreveta, tik uz mene, i mogao sam da otvorim oi.
Majka je sela tako da mi je zarobila ruke ispod arava. Moj budilnik je
pokazivao da je pola devet i da u zakasniti u kolu. Majka je svakako
ustala jo pre dva sata. Mirisala je na svoj omiljeni jarkoroze sapun. Rekla
je, Vreme je da porazgovaramo, ti i ja. Prekrstila je noge i stavila ruke na
kolena. Lea su joj bila veoma prava, kao i Dulina. Shvatio sam da me
leanje na leima stavlja u neravnopravan poloaj, pa sam nastojao da se
uspravim i sednem. Ali ona je rekla, Samo ti lezi.
Zakasniu, rekao sam.
Samo ti lezi, ponovila je s tekim naglaskom na poslednjoj rei. Hou
da razgovaram s tobom. Srce mi je lupalo velikom brzinom, zurio sam
pored njene glave pravo u plafon. Jo sam se borio da se iupam iz onog
sna. Gledaj ovamo, rekla je. Hou da ti vidim oi. Pogledao sam je u
oi, koje su zabrinuto etale po mom licu. Video sam svoj uveliani odraz.
Da li si se ovih dana gledao u ogledalu?, rekla je.
Ne, rekao sam neiskreno.
Zenice su ti jako proirene, da li si primetio? Odmahnuo sam glavom.
I naduven si ispod oiju a tek to si se probudio. Tu je zastala. uo sam
kako ostali dole dorukuju. A zna li zbog ega? Ponovo sam odmahnuo
glavom, a ona je ponovo zautala. Onda se nagnula napred i poela
uzbueno da govori. Zna o emu priam, je l tako? Srce mi je
zabubnjalo u uima.
Ne, rekao sam.
Bogami, zna, dragi moj. Zna ti o emu govorim, vidim da zna.
Nisam imao drugog izbora nego da potvrdim utanjem. Nimalo joj nije
pristajala ta strogost; glas joj je zvuao ravno, kao da glumi, jer drugaije i
nije umela da saopti neprijatnu poruku.
Vara se ako misli da ja ne znam ta se dogaa. Ti sada izrasta u
mladia, i veoma sam ponosna na tebe... ima tu nekih stvari koje bi ti otac
objasnio... Oboje smo skrenuli pogled, znali smo da to nije istina.
Odrastanje je teko, ali ako nastavi tako kako si poeo, samo e sebi
naneti zlo, nanee zlo svom telu koje jo raste.
Zlo..., ponovio sam kao eho.
Tano, pogledaj samo na ta lii, rekla je mekim glasom. Ujutru ne
moe da ustane, celog dana si umoran, nabusit, niti se pere niti
presvlai u isto, drzak si prema sestrama i prema meni. A oboje znamo
zbog ega. Svaki put... Malo je odlutala, i umesto da gleda u mene,
upiljila se u sopstvene ruke koje je drala u krilu. Svaki put... kad to
uradi, tvoj organizam mora da nadoknadi pun litar krvi. Pogledala me je
prkosno.
Krvi, apnuo sam. Ona se nagnula i ovla me poljubila u obraz.
Ne ljuti se to ti ovo govorim, je l da?
Ne, ne, rekao sam. Majka je ustala.
Jednog dana, kad bude punoletan, setie se ovoga i bie mi zahvalan
to sam ti rekla to to sam rekla. Klimnuo sam glavom. Ona se pognula i
neno me poaoljila po kosi, a onda urno izala.
Sestre i ja vie se nismo igrali na Dulinom krevetu. Igre su obustavljene
nedugo poto je otac umro, mada njegova smrt nije bila pravi razlog. Su je
poela da prua otpor. Moda je neto naula u koli, i sada se stidela to
nam je dozvoljavala da joj svata radimo. Nikad nisam bio siguran jer o
takvim stvarima nismo mogli da razgovaramo. A i Duli se polako
udaljavala. Poela je da se minka i imala je gomilu tajni. U redu za ruak
u koli, uo sam jednom kako za mene kae mali brat i to me je ljuto
uvredilo. U kuhinji je vodila duge razgovore s majkom koji su se prekidali
ako bi iznenada naiao Tom, ili Su ili ja. Kao i majka, Duli mi je zvocala
zbog kose i odee, ne blago dodue, nego podrugljivo i s visine.
Bazdi, rekla bi mi svaki put kad bismo se zbog neega sporekali.
Bazdi do neba. Zato se nikad ne presvlai? Takve primedbe budile su
kretena u meni.
Jebi se, prosiktao bih, i smesta je dohvatio za glenjeve, reen da je
golicam dok ne svisne od iscrpljenosti.
Mama, vritala je Duli, Mama, kai Deku! I majka bi, odnekud iz
kue, umorno doviknula, Dek...
Poslednji put kad sam golicao Duli, saekao sam da majka ode u
bolnicu, a onda sam navukao ogromne, trokave batovanske rukavice, koje
je poslednji nosio moj otac, pa krenuo za Duli do njene sobe na spratu.
Sedela je za malim pisaim stolom na kojem je obino radila domae
zadatke. Zastao sam na vratima s rukama iza lea.
ta hoe?, rekla mi je krajnje zgaeno. Prethodno smo se dole
posvaali.
Dolazim po tebe, rekao sam jednostavno, pa ispruio te svoje ruerde
prema njoj, s rairenim prstima. I od samog pogleda na moje kande, ona je
izgubila prisebnost. Pokuala je da ustane, ali pala je natrag na stolicu.
Samo probaj, ponavljala je kroz sve jai kikot. Samo, samo probaj.
Gledala je kako joj se te kolosalne ruke pribliavaju i uvijala se na
stolici, cvilei, Ne... ne... ne.
Da, rekao sam, s tobom je gotovo. Povukao sam je za ruku i gurnuo
na krevet. Leala je uzdignutih kolena, i rukama je titila grlo. Nije se
usuivala da odvoji pogled od dinovskih kandi koje sam drao nad njom,
spreman da se obruim u sekundi.
Bei od mene, proaptala je. Uinilo mi se u trenutku smeno to to se
obratila rukavicama a ne meni.
Dolaze po tebe, rekao sam, pa malice spustio ruke. Ali niko ne zna
gde e prvo da napadnu. Ona je zadnjim snagama pokuala da me uhvati
za zglobove, ali uspeo sam da se probijem ispod njenih laktova i onda su
joj se rukavice vrsto sklopile oko rebara, sve do ispod pazuha. Dok se
Duli smejala i smejala, dok se borila da doe do daha, smejao sam se i ja,
oduevljen to imam toliku mo. Sada se u njenom bacakanju nazirala i
trunka panike. Nije mogla poteno ni da udahne. Pokuavala je da kae
molim te, ali ja od ushienja nisam mogao da se zaustavim. I dalje joj je
vazduh pukao iz plua, u malim ptijim kliktajima. Jednom rukom se
kaila za grubu tkaninu rukavice. Dok sam se pomerao napred da bih je
bolje prikovao, osetio sam kako mi se topla tenost razliva po kolenu.
Uasnut, skoio sam s kreveta i zbacio rukavice. Poslednji zvuci Dulinog
smeha pretopili su se u iznemogli pla. Leala je na leima, i suze su joj lile
preko rubova jagodica i nestajale u kosi. Soba je sasvim blago mirisala na
mokrau. Podigao sam rukavice s poda. Duli je iskrenula glavu.
Gubi se odavde, rekla je tupo.
Izvini, rekao sam.
Gubi se... smesta.
Tom i Su stajali su na vratima i posmatrali.
ta je bilo?, pitala me je Su dok sam izlazio.
Nita, rekao sam, i veoma tiho zatvorio vrata.
Ba tih dana, majka je sve ee odlazila na spavanje u ranim veernjim
satima. Govorila je kako joj se oi same sklapaju.
Samo da dve-tri veeri legnem rano, rekla bi, i opet u biti kao nova.
Samim tim, Duli je dobila vlast da odluuje o veeri i odlasku u krevet.
Jednom smo Su i ja sedeli u dnevnoj sobi i sluali radio. Ula je Duli i
ustro ga ugasila.
Budi ljubazan da izbaci ubre, rekla mi je, i da odnese kante ispred
kue.
Odjebi, dreknuo sam, valjda mogu i ja neto da sluam, i brzo
posegnuo za dugmetom na radiju.
Duli ga je poklopila rukom. Jo sam se toliko stideo zbog onog nasrtaja
da nisam imao snage da se izborim s njom. Re-dve simbolinog otpora, i
ve sam bio napolju i prenosio kante za ubre. Kad sam se vratio, Su je
ljutila krompir nad sudoperom u kuhinji. Kasnije, kad smo seli da jedemo,
vladala je napeta tiina umesto uobiajene halabuke. Kad sam preko stola
pogledao u Su, ona se zakikotala. Duli nas uopte nije gledala, a sve to je
imala da kae saoptavala je tihim glasom i iskljuivo Tomu. Kad je na
nekoliko minuta izala da odnese gore posluavnik s hranom, Su i ja smo se
utirali ispod stola i smejali. Ali prestali smo im smo je uli kako silazi.
Tomu se nisu dopadale te veeri bez majke. Duli ga je terala da
pomae sve sa tanjira, a nije mu bilo dozvoljeno ni da se zavlai ispod stola
i da se glupira. Najvie ga je pogodilo to to ga Duli ne puta u majinu
sobu dok ona spava. Voleo je da se uglavi pored nje kompletno obuen.
Duli ga je dohvatila za runi zglob kad se zaputio gore. Ne moe tamo,
rekla je mirno. Mama spava. Tom je nadigao uasnu dreku, ali nije se
otimao kad ga je Duli dovukla natrag u kuhinju. I on je pomalo zazirao od
nje. Odjednom je postala tako udaljena od nas, tiha, sigurna u svoj autoritet.
Dobijao sam elju da joj kaem, Ma, daj, Duli, prestani da glumi. Svi
znamo ko si ti u stvari. I stalno sam gledao u njenom pravcu. Ali nisam
dobijao odgovor. Neprekidno je neto poslovala i samo bi me usput
okrznula pogledom.
Izbegavao sam da ostanem nasamo s majkom kako se ne bi desilo da me
ponovo uvue u onaj razgovor. Iz kole sam znao da je sve pogreno
shvatila. Ali svaki put kad bih zalegao na runi rad, dva do tri puta dnevno,
sada mi je kroz glavu prolazila slika dveju polulitarskih flaa mleka s
poklopcima od srebrne folije. Provodio sam vie vremena u Suinom
drutvu. Ona je izgledala blagonaklona prema meni, ili bar spremna da me
ignorie. Mnogo je vremena provodila kod kue itajui u svojoj sobi, a
nikad se nije bunila ako se i ja tamo izleavam. itala je romane o
devojicama svoga uzrasta, trinaest godina ili tu negde, koje doivljavaju
pustolovine u kolskim internatima. Donosila je iz lokalne biblioteke
kabaste, ilustrovane knjige o dinosaurusima i vulkanima i ribama iz tropskih
mora. Ponekad sam ih i ja prelistavao, gledajui slike. Od informacija me
nita nije zanimalo. Bile su mi sumnjive slike dinosaurusa, pa sam joj rekao
da niko u stvari ne zna kako su oni izgledali. Su mi je objasnila da postoje
skeleti i svakojaki drugi tragovi koji pomau u rekonstrukciji. Prepirali smo
se itavo popodne. Znala je mnogo vie od mene, ali ni za ivu nisam hteo
da je pustim da pobedi. Na kraju, iz inata i dosade, izgubili smo volju i
reili da jedno drugo ostavimo na miru. Ali najee smo razgovarali kao
zaverenici, o naoj porodici i svima ostalima koje smo poznavali, briljivo
razmatrajui njihovo ponaanje i izgled, kakvi su stvarno. Pitali smo se
koliko je ozbiljno majka bolesna. Su ju je ula kako govori Duli da e
opet promeniti lekara. Slagali smo se u oceni da je naa starija sestra digla
nos. U stvari, Su vie nisam ni posmatrao kao devojicu. Za razliku od
Duli, ona mi je bila samo sestra, samo jo jedna osoba. Jednog dugakog
nedeljnog popodneva, Duli je naila usred naeg razgovora o roditeljima.
Ba sam objanjavao kako su se njih dvoje potajno mrzeli i kako je majci
laknulo kad je otac umro. Duli je sela na krevet pored Su, prekrstila noge i
zevnula. Ja sam zastao i proistio grlo.
Samo nastavi, rekla je Duli, zvui zanimljivo.
Rekao sam, Ma, nema veze.
Uf, rekla je Duli. Malo je pocrvenela, pa oborila pogled. Sada je Su
proistila grlo, i svi smo ekali.
Blentavo sam rekao, Samo hou da kaem kako ne verujem da je mama
ikad stvarno volela tatu.
Ne veruje?, rekla je Duli s podrugljivim zanimanjem. Bila je besna.
Ne znam, promrmljao sam. Moda ti zna.
Kako bih ja to znala? Opet je zavladala tiina, a onda je Su rekla,
Zato to vie pria s njom nego mi.
Dulin bes ogledao se u sve napadnijem utanju. Ustala je i, kad je stigla
do vrata, okrenula se i tiho rekla, Samo zato to je vas dvoje uopte ne
zarezujete. Zastala je na vratima da uje odgovor, i onda nestala
ostavljajui za sobom magliasti miris parfema.
Sutradan posle kole, ponudio sam se da s majkom idem u kupovinu.
Nema nita da se nosi, rekla je ona. Stajala je u mranom predsoblju
vezujui maramu pred ogledalom.
Voleo bih malo da proetam, promrmljao sam.
Hodali smo utke nekoliko minuta, onda me je ona uhvatila pod ruku i
rekla, Jo malo pa e tvoj roendan.
Rekao sam, Aha, jo malo.
Raduje se to puni petnaest godina?
ta znam.
Dok smo u apoteci ekali da majci izdaju lek, pitao sam ta joj je rekao
lekar. Ona je tog trenutka razgledala neki sapun s plastinom posudicom u
poklon pakovanju. Spustila ga je i ivahno se osmehnula.
Ma, pusti lekare, svi oni priaju gluposti. S tim drutvom sam
raskrstila. Klimnula je glavom u pravcu apotekarskog pulta. Vano je da
ja dobijem moje pilule.
Osetio sam olakanje. Pilule su na kraju stigle u debeloj, braon teglici
koju sam se ponudio da joj ponesem. Na povratku kui, predloila je da
napravimo malo roendansko slavlje i da ja pozovem nekoliko drugova iz
kole. Ne, rekao sam istog trenutka. Bolje nek ostane u porodici.
Ostatak puta smo pravili planove, i oboma nam je bilo drago to najzad
imamo o emu da razgovaramo. Majka se setila proslave Dulinog desetog
roendana. Seao sam se i ja, bilo mi je osam godina. Duli se rasplakala
jer joj je neko rekao da se roendani posle desetog vie ne vae. Neko
vreme je to bilo u opticaju kao porodini vic. Nismo pominjali, ni majka ni
ja, oev doprinos toj proslavi, kao i svim drugim kojih sam mogao da se
setim. Voleo je da deca stoje uredno postrojena, i da mutavo ekaju svoj
red u nekoj igri kojom bi on rukovodio. Buka i haos, deca koja bezglavo
vrljaju naokolo, to ga je duboko nerviralo. Nijedno roendansko slavlje
nije prolo a da se on na nekog nije razbesneo. Na proslavi Suinog osmog
roendana, pokuao je slavljenicu da otera u krevet zbog kreveljenja.
Majka se umeala i to je stavilo taku na slavlja. Tom ih nikada nije
doiveo. Kad smo stigli do nae kapije ve smo oboje utali. Dok je ona
preturala po tani traei klju od ulaznih vrata, pitao sam se da li joj je
drago to emo ovog puta slaviti bez njega.
Rekao sam, teta to tata nije..., a ona je brzo dodala, Siroe moje.
On bi se tako ponosio tobom.
Dva dana pred moj roendan majka se povukla u krevet.
Ustau, ima vremena, rekla je kad smo Su i ja otili da je obiemo.
Nisam bolesna, samo sam jako, jako umorna. A i dok je to govorila,
jedva je drala oi otvorene. Ve je bila spremila tortu i ukrasila je
koncentrinim krugovima od crvenog i plavog eera. Tano u centru
stajala je jedna sveica. Tomu je ovo bilo zabavno.
Nema ti petnaest godina, vikao je, ti slavi prvi roendan.
Rano ujutru Tom je uao u moju sobu i skoio mi na krevet.
Budi se, budi se, napunio si godinu dana.
Za dorukom mi je Duli predala, bez komentara, nekakvu konu vreicu
u kojoj sam pronaao metalni ealj i makazice za nokte. Su mi je poklonila
jedan naunofantastini roman. Na koricama se dinovsko udovite s
pipcima spremalo da proguta jedan vasionski brod, a nebo je u pozadini
bilo crno, istakano blistavim zvezdama. Odneo sam posluavnik gore u
majinu sobu. Kad sam uao, leala je na leima i oi su joj bile otvorene.
Seo sam na ivicu njenog kreveta i oprezno spustio posluavnik na kolena.
Majka je neko vreme sedela naslonjena na jastuke i pijuckala aj. Onda je
rekla, Pa, sine, srean ti roendan. Ne mogu ujutru da priam dok ne
ovlaim grlo.
Zagrlili smo se trapavo preko olje aja koju je ona i dalje drala u ruci.
Otvorio sam koverat koji mi je predala. U roendansku estitku bile su
zataknute dve funte. Na estitki je bila fotografija mrtve prirode, sa
globusom, hrpom starih knjiga u konom povezu, pecarokim tapom i
lopticom za kriket. Ponovo sam je zagrlio, a ona je rekla U-ups poto joj
se olja zaklatila na tacnici. Neko vreme smo tako sedeli zajedno i ona me
je stiskala za ruku. aka joj je bila ukasta i suvonjava, uinila mi se kao
pilea noica.
Celo prepodne sam leao na krevetu i itao knjigu koju mi je poklonila
Su. Bio je to prvi roman koji sam ikad proitao od poetka do kraja.
Siune spore ivota koje u vidu oblaka plutaju kroz galaksije dole su u
dodir s naroitim zracima jedne umirue planete i tako se izrodilo kolosalno
udovite koje se hrani rendgenskim zracima i trenutno terorie redovan
vasionski saobraaj izmeu Zemlje i Marsa. Kapetan Hant dobio je
ovlaenje ne samo da uniti tu zver nego i da se otarasi njenog gigantskog
lea.
Ako ga ostavimo da veno pluta vasionom, objasnio je Hantu izvesni
naunik prilikom jednog od njihovih mnogobrojnih sastanaka, ne samo da
emo imati rizik od sudara, nego je veliko pitanje: kako e ostale kosmike
sile delovati na truplo u raspadanju? Otkud znamo kakva bi jo udovina
mutacija mogla da se izrodi iz te crkotine?
Kad je Duli ula u moju sobu i saoptila mi da majka nema nameru da
ustane, i da emo se tortom posluivati oko njenog uzglavlja, bio sam toliko
zanesen da sam blenuo u nju kao da nita ne shvatam.
to joj ne uini po volji, rekla je Duli na odlasku, i malo se opere
bar za ovu priliku?
Po podne su Tom i Su odneli tortu i ae na sprat. Ja sam se zakljuao u
kupatilu i stao pred ogledalo. Kapetan Hant ne bi me pustio ni da prismrdim
na njegov vasionski brod. Pokuavao sam da pustim bradu kako bih sakrio
kou, ali svaka od retkih dlaica je kao upereni prst privlaila pogled na
bubuljicu u svom korenu. Napunio sam lavabo toplom vodom i svom
teinom se oslonio na dlanove potopljene do samog dna. esto sam tako
provodio i po pola sata, nagnut ka ogledalu, sa akama do iznad lanaka u
toploj vodi. To je bilo itavo moje pranje. Ostatak vremena sam posvetio
sanjarenju, ovog puta o Kapetanu Hantu. Kad je voda prestala da bude
topla, obrisao sam ruke i izvukao onu konu vreicu iz depa. Podrezao
sam nokte na rukama i uzeo da eljam ulepljenu smeu kosu,
isprobavajui razliite frizure i odluujui na kraju da proslavim roendan
razdeljkom po sredini.
im sam kroio u majinu sobu, Su je zapevala Srean roendan, pa
su se i ostali pridruili. Torta je stajala na nonom stoiu i sveica je ve
bila zapaljena. Majka je leala okruena jastucima, i mada je micala
usnama kao da peva, nisam uspeo da razaberem njen glas. Kad su zavrili,
dunuo sam u sveicu, a Tom je skakutao oko kreveta i vikao, Ima godinu
dana, ima godinu dana, sve dok ga Duli nije uutkala.
Izgleda veoma doterano, rekla je majka. Okupao si se?
Da, rekao sam, i uzeo da seem tortu.
Su je u olje za aj nasula voni sok koji je, kako je objasnila, napravila
od pravih pomorandi.
Sve pomorande su prave, mama, je l da?, rekao je Tom.
Svi smo se nasmejali, a Tom je, oduevljen sobom, vie puta ponavljao
svoju opasku ali sa sve manje uspeha. Nije to ba ni bila neka proslava, i
jedva sam ekao da se vratim svojoj knjizi. Duli je poreala etiri stolice
u plitkom luku tako da gledaju na krevet, i onda smo posedali da
mljackamo tortu i srkuemo sok. Majka nije ni jela ni pila. Duli je elela
da se neto dogaa, elela je da budemo zabavni.
Ispriaj nam neki vic, rekla je gledajui u Su, onaj to si mi jue
priala.
A kad je Su ispriala svoj vic i kad se majka nasmejala, Duli je rekla
Tomu, Hajde sad ti, da te vidimo kako izvodi zvezdu.
Morali smo da posklanjamo stolice i tanjire da bi se Tom benavio i
kikotao na podu. Duli ga je posle izvesnog vremena zaustavila i okrenula
se prema meni.
A ti, to nam ne bi neto otpevao?
Rekao sam, Ne znam nijednu pesmu.
Ma, zna, zna, rekla je. ta kae na Greensleeves?1
Ve i naslov te pesme me je iritirao. Prestani ve jednom da svima
govori ta e da rade, rekao sam. Misli da si Bog?
Umeala se Su. Hajde uradi ti neto, Duli, rekla je.
Dok smo Duli i ja razgovarali, Tom je izuo cipele u zavukao se u
krevet pored majke. Ona mu je stavila ruku preko ramena i sada nas je
posmatrala kao da smo veoma daleko.
Aha, rekao sam gledajui u Duli, uradi ti neto za promenu.
Duli je bez rei uletela u prostor raskren za Tomove zvezde i
odjednom je njeno telo stajalo naglavce, poduprto samo rukama, zategnuto i
vitko i savreno mirno. Suknja joj je pala preko glave. Gaice su blesnule
belinom naspram bledomaslinaste koe njenih nogu i video sam mehuraste
nabore tkanine oko lastia koji joj se pripijao uz ravan, miiav stomak.
Nekoliko crnih dlaica provirivalo je iz belog trougla. Duline noge, koje su
na poetku bile sastavljene, sada su se lagano rairile kao dinovske ruke.
Zatim ih je ponovo sastavila i, preturivi se u vazduhu, stala uspravno. U
jednom pometenom, sluenom trenutku, naao sam se i ja na nogama i
zapevao Greensleeves nekakvim drhtavim, strastvenim tenorom. Svi su
zapljeskali kad sam zavrio, a Duli me je stisnula za ruku. Majka se
sanjivo nasmeila. Sve smo brzo raspremili; Duli je podigla Toma iz
kreveta, Su pokupila tanjire i ostatke torte, a ja izneo stolice.
4
Jednog vrelog popodneva pronaao sam zidarski malj skriven ispod korova
i visoke trave. Bio sam u vrtu jedne od naputenih montanih kua, cunjao
naokolo, smlaen dosadom. Kuu je est meseci ranije neko zapalio. Zastao
sam na zgaritu dnevne sobe gde je plafon bio uruen a podne daske
nagorele. Jedan pregradni zid je ostao uspravan i po sredini je imao mali
ank povezan s kuhinjom. Jedno krilo drvenih vratanaca jo se dralo na
arkama. U kuhinji su iz zidova visili pokidani komadi vodovodnih cevi i
elektrinih ica, a na podu je leala zgnjeena sudopera. Po svim sobama,
visoki korov se borio za svetlost. Veina tih kua bila je natrpana fiksnim
predmetima postavljenim na uobiajena mesta, a svaki od tih predmeta
govorio ti je ta da radi - ovde e da jede, ovde da spava, ovde da
sedi. Ali u ovom razorenom prostoru vie nikakvog reda nije bilo, sve se
izgubilo. Pokuao sam da zamislim tepihe, ormane, slike, stolice, ivau
mainu, u tim razjapljenim, smrskanim sobama. Prijalo mi je to svi ti
predmeti odjednom izgledaju tako nevano, tako jadno. U jednoj sobi sam
zatekao duek, stisnut izmeu ugljenisanih, polomljenih greda. Zid se oko
prozora krunio, a plafon se ulegao ne stigavi sasvim do zemlje. Ljudi koji
su nekad spavali na tom dueku, pomislio sam, ozbiljno su verovali da se
nalaze u spavaoj sobi. Uzimali su zdravo za gotovo da e uvek tako i
biti. Pomislio sam na svoju sobu, na Dulinu, majinu, na sve one sobe koje
e se jednog dana sruiti. Uspentrao sam se preko dueka i mislio o tome
nastojei da odrim ravnoteu na vrhu razvaljenog zida, kad sam u travi
spazio drku od malja. Skoio sam dole i epao ga. Siva gamad naseljena
ispod masivne gvozdene glave razmilela se u slepoj pometnji po svom
komadiu zemlje. Raspalio sam maljem po njima i osetio kako se zemlja
poda mnom trese.
Bio je to dobar ulov, verovatno zaostao iza vatrogasaca, ili nekog tima
za ruenje. Prebacio sam ga preko ramena i poneo kui, mislei se ta bih
to korisno mogao da razbijem. U vrtu je stenjak bio oronuo i zarastao u
korov. Nisi imao po emu da udari osim po kamenim ploama, a i one su
ve bile popucale. Odluio sam se za betonsku stazu - nekih pet metara
dugu i tri prsta debelu. Ionako niemu nije sluila. Svukao sam se do
pojasa i prionuo na posao. Neto malo betona se okrunilo posle prvog
udarca, ali od nekoliko sledeih nije bilo uinka, ak ni naprsline. Malo
sam predahnuo, pa krenuo iznova. Ovog puta, za divno udo, otvorila se
velika pukotina i pozamaan, zadovoljavajui komad betona odvalio se du
ivice. Imao je dobrih pola metra u preniku i teko ga je bilo odii. Iupao
sam ga i prislonio uz ogradu. Ba sam se spremao da se opet latim malja
kad sam iza lea uo Dulin glas. To ne sme da radi. Bila je u
jarkozelenom bikiniju. U jednoj ruci je drala neki magazin a u drugoj
naoare za sunce. S te strane kue bili smo u dubokom hladu. Spustio sam
glavu malja na zemlju izmeu svojih nogu i oslonio se na drku.
O emu pria?, rekao sam. Zato ne smem?
Mama kae. Podigao sam malj i tresnuo po stazi to sam jae mogao.
Ispod oka sam pogledao u sestru koja je slegnula ramenima i okrenula se da
ode.
Zato?, viknuo sam za njom.
Nije joj dobro, rekla je Duli bez osvrtanja. Boli je glava. Opsovao
sam i prislonio malj uza zid.
Bez radoznalosti sam prihvatao injenicu da majka retko kad boravi
izvan kreveta. Tako je postupno pala u postelju da o tome gotovo nismo ni
raspravljali. Od mog roendana, dve nedelje ranije, uopte nije ustajala. Mi
smo se dosta dobro prilagodili. Na smenu smo joj nosili posluavnik u
sobu, a Duli je na povratku iz kole obavljala kupovine. Su joj je
pomagala u kuvanju dok sam ja prao sudove. Majka je leala okruena
magazinima i knjigama iz biblioteke, mada je nikad nisam video da ita.
Najee je kunjala u sedeem poloaju, i prenula bi se kad ja uem i rekla
neto u stilu, Uh, mora da sam na sekund odlutala. Poto nismo imali
posetilaca, nije imao ko da se raspituje ta joj je, pa ni sam sebi to pitanje
nisam jasno postavljao. Duli je, kako se kasnije ispostavilo, znala mnogo
vie. Svake subote ujutru ila je da overi recept i vraala se s ponovo
napunjenom braon teglicom. Nijedan lekar nije dolazio da pregleda majku.
Dosta mi je lekara i testova za itav ivot. inilo mi se razumljivo da
nekom dozlogrde lekari.
Njena soba pretvorila se u sredite kue. Okupljali smo se tamo,
razgovarali izmeu sebe ili sluali njen radio dok bi ona dremala. Ponekad
bih je uo kako izdaje uputstva Duli o tome ta treba da kupi, ili kako da
obue Toma, uvek na brzinu i priguenim tonom. Kad majka ustane, to je
postalo neko maglovito, ne ba eljno iekivano vreme u bliskoj
budunosti kada e se ponovo uspostaviti stara pravila. Duli je delovala
ozbiljno i efikasno, ali podozrevao sam da ona u stvari iskoriava svoj
poloaj, da uiva to joj se ukazala prilika da mi komanduje.
Krajnje je vreme da sredi svoju sobu, rekla mi je jednog vikenda.
ta time hoe da kae?
Lii na svinjac, emituje smrad. Nita nisam rekao. Duli je nastavila,
Bolje bi ti bilo da odmah sredi sobu, kae mama. Poto mi je majka bila
bolesna, smatrao sam da bi bio red da je posluam, i mada nita u sobi
nisam taknuo, razmiljao sam o tome, brinuo to jo nije sreena. Majka mi
nikad nije pominjala moju sobu, pa sam sve vie bio ubeen da se ni taj
razgovor s Duli nikad nije dogodio.
Nakon to sam minut ili dva zurio u malj, krenuo sam oko kue prema
vrtu. Bila je sredina jula, samo nedelju dana pred poetak letnjeg raspusta, i
ve je est nedelja svaki dan bilo vruina. Izgledalo je nazamislivo da e
ikad ponovo pasti kia. Duli je bila opsednuta sunanjem pa se potrudila
da raskri malu zaravan na vrhu ruevnog stenjaka. Svakog dana je posle
kole prostirala veliki pekir i tamo provodila po jedan sat. Leala bi
rairenih ruku s prstima prilepljenim za zemlju, i svakih desetak minuta bi
se prevrnula na stomak, sputajui palevima bretele od bikinija. Volela je
da istakne sve tamniji ten pomou bele kolske bluze. Ba se bila ponovo
smestila kad sam ja naiao iza ugla. Leala je na stomaku, s glavom
poloenom na ruke i licem okrenuta na drugu stranu, prema pustoj zemlji u
susedstvu gde su bokori kopriva skapavali od ei. Pored nje, uglavljen
izmeu tamnih naoara i tube losiona za sunanje, stajao je minijaturni
tranzistor, srebrno-crn, iz kog su dopirali nejasni, krkljavi zvuci mukih
glasova. Strane stenjaka padale su okomito od mesta gde je leala. Da se
samo malo pomerila ulevo, smandrljala bi se pravo meni pred noge. Meu
uvelim bunjem i korovom, njen bikini, ozaren hladnom svetlou, bio je
jedino zelenilo na stenjaku.
Sluaj, rekao sam joj preko radijskih glasova. Nije okrenula glavu, ali
znao sam da me je ula. Kada ti je to majka rekla da me opomene zbog
buke? Duli se nije pomerala i nita mi nije odgovorila, pa sam zaobiao
oko stenjaka kako bih joj video lice. Oi su joj bile otvorene. Mislim, sve
vreme si ovde. Ali Duli je rekla, Budi srce, hajde, namai mi lea
losionom. Dok sam se penjao, nogom sam potkaio jedan ovei kamen
koji je trupnuo o zemlju.
Pazi ta radi, rekla je Duli. Kleknuo sam izmeu njenih rairenih
nogu, pa istisnuo iz tube bledu, kremastu tenost sebi na dlan. Tu gore, po
ramenima i vratu, rekla je Duli, tu je najvanije, i spustivi glavu,
sklonila kosu sa potiljka. Iako smo bili na samo metar i po iznad zemlje,
uinilo mi se da tamo gore pirka lagan i osveavajui povetarac. Dok sam
joj utrljavao kremu po ramenima, primetio sam kako mi ruke izgledaju
bledo i musavo naspram njenih lea. Bretele su joj bile otkaene i vijugale
su po zemlji. Dovoljno je bilo da samo malo iskrenem glavu pa da vidim i
obrise njenih grudi, zaklonjenih u dubokoj senci tela. Kad sam zavrio, ona
mi je preko ramena dobacila, A sad mi namai noge. Ovog puta sam
utrljavao kremu najbre to sam mogao, poluzatvorenih oiju. Sav sam se
zajapurio i bilo mi je muka. Duli je ponovo spustila glavu na podlakticu i
disala je sporo i ravnomerno, kao da spava. Iz radija je neki piskutavi glas
saoptavao rezultate konjskih trka sa zlobnom jednolinou. im su joj
noge bile pristojno namaene, skoio sam sa stenjaka.
Hvala, dobacila mi je Duli sanjivo. Pourio sam unutra, pa uz
stepenice do kupatila. Kasnije te veeri, bacio sam malj u podrum.
Svakog treeg jutra dolazio je na mene red da vodim Toma u kolu.
Uvek je bilo teko naterati ga da krene. Ponekad se drao i ritao pa smo
morali da ga iznosimo iz kue. Jednog jutra, pred sam kraj drugog
polugoa, usput mi je sasvim mirno rekao da u koli ima jednog
neprijatelja. Re je zvuala zlokobno s njegovih usana, pa sam ga pitao
ta mu to znai. Objasnio mi je da ga jedan stariji deak proganja.
Rascopae mi glavu, rekao je tonom koji je bio na granici divljenja.
Nije me to iznenadilo. Tom je bio kao stvoren za maltretiranje. Bio je sitan
za estogodinjaka, i prilino slab. Imao je bledo lice, pomalo klempave
ui, kretenast osmeh i crnu kosu koja je rasla u gustim, neravnim
busenovima. Jo gore, bio je promuuran, na neki svoj izluujui, svadljiv
nain - savrena rtva za kolsko dvorite.
Kai mi ko je taj, rekao sam, ispravljajui pogrbljena lea, i ja u ga
as posla srediti. Stajali smo ispred kole i virili kroz crne reetke u
ogradi.
Onaj tamo, rekao je Tom naposletku, i pokazao u pravcu male drvene
upe. Klinja je bio sav usukan, godinu-dve stariji od Toma, riokos i pegav.
Takvi su najgori, pomislio sam. Proao sam kroz dvorite velikom brzinom,
epao ga desnom rukom za rever i, pritegnuvi ga levom oko vrata,
silovito ga gurnuo uza zid upe i onda ga drao tako prikucanog. Lice mu je
podrhtavalo i inilo se kao da bubri. Dolo mi je da se grohotom nasmejem,
toliko sam bio ludaki ushien.
Samo probaj da pipne mog brata, prosiktao sam, i noge u ti
pokidati. Onda sam ga pustio.
Tog popodneva je Su dovela Toma iz kole. Koulja mu je visila s lea
u fronclama i falila mu je jedna cipela. Jedna strana lica bila mu je crvena i
podbula, a imao je i posekotinu u uglu usana. Oba kolena su mu bila
odrana, a niz jednu cevanicu se pruao trag skorene krvi. Leva ruka mu je
bila oteena i osetljiva na dodir, kao da ju je neko izgazio. im je uao u
kuu, Tom se dao u udnovato ivotinjsko zavijanje i potrao ka stepenitu.
Ne dajte da ga mama vidi ovakvog, viknula je Duli. Stutili smo se na
njega kao opor lovakih pasa na ranjenog zeca. Odneli smo ga u kupatilo u
prizemlju i zatvorili vrata. Poto smo sve etvoro bili unutra, ne samo da
nije ostalo mnogo prostora nego nas je u toj akustinoj upljini Tomov pla
potpuno zagluivao. Tiskali smo se oko njega, Duli, Su i ja, grlili ga i
ljubili dok smo ga svlaili. Su je takoe bila na ivici suza.
Jao, Tome, neprekidno je ponavljala, jadni na mali Tome. I pored
sve te gungule, uspeo sam da osetim zavist prema svom goliavom bratu.
Duli je sedela na ivici kade, a Tom joj je stajao izmeu kolena i oslanjao
se na nju dok mu je tapkala lice vatom. Slobodnom rukom ga je
pridravala, rairivi dlan preko njegovog stomaka, tano iznad prepona. Su
mu je privijala hladan oblog na izubijanu ruku.
Je l ti to uradio onaj crvenda?
Ne, zacvileo je Tom. Njegov drugar. Posle tog pranja povrede vie
nisu izgledale tako ozbiljno pa je i dramska napetost popustila. Duli ga je
umotala u veliki pekir i ponela na sprat. Su i ja smo krenuli ispred njih da
pripremimo majku. Mora biti da je i ona neto ula, jer ve je bila na
nogama i u kunom ogrtau, spremna da sie.
Mala tua u koli, rekli smo joj. Ali sad je dobro. Majka je ponovo
legla, a Duli je smestila Toma pored nje. Kasnije, dok smo sedeli oko
kreveta priajui o svemu to se desilo i pijuckajui aj, Tom je, zamotan u
veliki pekir, mirno zaspao.
Jednom smo se zadrali u prizemlju posle veere. I Tom i majka su ve
spavali. Majka je tog dana poslala Duli u Tomovu kolu da uiteljici
prijavi siledijsko ponaanje, pa smo priali o tome. Onda nam je Su rekla
kako je imala jedan potpuno uvrnut razgovor s Tomom. ekala je da
Duli ili ja ponemo da je zapitkujemo.
I? ta je rekao?, pitao sam vie onako, poto je ve isteklo pola
minuta. Su je poela da se kikoe.
Rekao mi je da nikom ne kaem.
Pa onda nemoj, rekla je Duli, ali Su je nastavila, Doe ti on kod
mene u sobu i pita, Kako izgleda kad si devojica?, Fino, kaem, a to
pita? I tu on izjavi kako mu je dosadilo da bude deko i sad bi voleo da
bude devojica. Kaem ja, Ali ne moe biti devojica kad si deko, a on,
E ba mogu. Mogu ako hou. Onda ga pitam, A zato hoe da bude
devojica? Zato, kae, to devojice ne dobijaju batine. Objasnim mu
da ponekad i dobijaju, ali on tera svoje, Ne, ne dobijaju, ne dobijaju.
Kako e, pitam, biti devojica kad svi znaju da si deko?, a on kae,
Mogu da obuem haljinu i da namestim kosu kao ti i da odem na ulaz za
devojice. Ja mu kaem da ne moe, ali on kae da ba za inat moe, i da
svejedno hoe, hoe da...
Sada su se Duli i Su ve toliko previjale od smeha da Su nije mogla da
nastavi s priom. Ja se nisam ni osmehnuo. Bio sam uasnut i fasciniran.
Jadniak, upravo je govorila Duli. Treba da mu dozvolimo da bude
devojcica kad ve toliko eli. Su je bila oduevljena. Zapljeskala je
rukama. Tako bi divno izgledao u nekoj od mojih starih haljinica. Ono
slatko lice. Pogledale su se i opet prsnule u smeh. U vazduhu se osealo
neko udnovato uzbuenje.
Izgledao bi kao goli kreten, rekao sam odjednom.
Misli?, rekla je Duli hladno. A odakle ti ta ideja?
Pa zna i sama da bi... Svi smo zautali; Duli je prikupljala i
uobliavala svoj bes. Njene gole ruke bile su pruene preko stola, pod
elektrinim svetlom tamnije nego ikad.
elite da izgleda glupo, promrmljao sam iako sam oseao da mi je
bolje da utim, samo da biste vas dve mogle da se smejete.
Duli je progovorila mirnim tonom. Misli da devojice izgledaju
kretenski, blesavo, glupo...
Ne, rekao sam s indignacijom.
Misli da je poniavajue liiti na devojicu, zato to misli da je
poniavajue biti devojica.
Pa i bilo bi za Toma, ako bi liio na ensko. Duli je duboko
udahnula, i glas joj se spustio do apata.
Devojice slobodno mogu da nose farmerke i da se iaju kratko i da
nose koulje i izme zato to je okej biti deko, za devojice to doe kao
neko unapreenje. Ali ako deko lii na devojicu onda je to, po tebi,
degradacija, jer potajno veruje da je degradirajue biti ensko. Zato bi
inae mislio da je za Toma ponienje ako obue haljinu?
Zato to jeste, rekao sam odluno.
Ali zato?, povikale su uglas Duli i Su, i pre nego to sam uspeo da
smislim odgovor, Duli je nastavila, Da ja sutra odem u kolu u tvojim
pantalonama, a ti u mojoj suknji, brzo bismo videli ko se gore proveo. Svi
bi se smejali i pokazivali prstom na tebe. U tom trenutku se Duli nagnula
preko stola i skoro me prstima potkaila po nosu.
Gledaj ga, molim te! Izgleda... bljak!... enskasto.
A gledaj nju, Su je pokazala prstom na Duli, ona ba izgleda...
mono u tim pantalonama. Moje dve sestre poele su tako ludaki da se
smeju da su na kraju pale jedna drugoj u zagrljaj.
Bila je to isto teoretska rasprava, jer sutradan je Tom ponovo otiao u
kolu, a uiteljica je naoj majci napisala dugako pismo. Majka je neke
delove itala naglas dok smo Su i ja pokuavali da uguramo trpezarijski sto
u njenu sobu.
Pravo je zadovoljstvo imati Toma u razredu. Majka je ovu reenicu
proitala vie puta s velikim uivanjem. A svidelo joj se isto tako, On je
neno ali srano dete. Odluili smo bili da sve obroke jedemo s majkom u
njenoj sobi. Ja sam doneo gore i dve male fotelje, tako da je jedva ostalo
prostora za kretanje oko kreveta. itanje pisma ju je iscrplo. Naslonila se
na jastuke, drei naoare labavo u ruci. Pismo je skliznulo na pod. Su ga
je podigla i ugurala natrag u koverat.
Kad ustanem, rekla joj je majka, prvo emo da omalamo celo
prizemlje pa tek onda da vratimo sav ovaj nametaj. Su je sela na krevet,
pa su se njih dve udubile u razgovor o biranju i slaganju boja. Ja sam sedeo
za stolom, nalaken. Bilo je kasno popodne i jo uvek veoma toplo. Oba
klizna prozora u spavaoj sobi bila su podignuta do kraja. Napolju se ula
graja dece koja su se igrala oko praznih montanih kua u susedstvu,
iznenadni povici sred agora glasova, dozivanja po imenu. U sobi je bilo
milion muva. Posmatrao sam kako mi jedna nepokolebljivo gamie uz ruku.
Duli se sunala na stenjaku, a Tom je otiao nekud da se igra.
Majka je zaspala. Su joj je uzela naoare iz ruke, sklopila ih i spustila na
noni stoi pa izala iz sobe. Sluao sam uzlazne i silazne tonove majinog
disanja. Poseban raspored slina u njenom nosu prozvodio je jedva ujan,
visok zvuk, slian otrici ileta u vazduhu, a onda je i to utihnulo.
Trpezarijski sto dovuen na sprat jo mi je bio novost, nije mi se odvajalo
od njega. Prvi put sam tada uoio izuvijane ilice drveta ispod tamnog laka.
Ispruio sam gole ruke preko prijatno hladne povrine stola. Izgledao je
stvarnije na tom mestu i vie nisam mogao ni da ga zamislim u prizemlju.
Majka se iz kreveta oglasila tihim mljackanjem, naas dotakla zube
jezikom, kao da sanja da je edna. Na kraju sam otiao i stajao ispred
prozora, svaki as zevajui. Imao sam da uradim domae, ali na pragu
dugakog letnjeg raspusta vie nisam mnogo mario. Nisam ak bio siguran
ni da na jesen elim da nastavim sa kolom, a opet, nisam imao nikakvih
drugih planova. Napolju, Tom i jo jedan deak otprilike njegovog kalibra
vukli su ulicom ogromnu kamionsku gumu sve dok nisu nestali s vidika.
Ve i to to su je vukli umesto da je kotrljaju ispunilo me je neizmernom
potitenou.
Ba sam se spremao da ponovo sednem za sto kad me je majka pozvala
po imenu, pa sam otiao i seo na njen krevet. Ona se nasmeila i dotakla
me po runom zglobu. Sklonio sam ruku izmeu kolena. Nisam eleo da me
iko dodiruje, bilo je previe vrue.
ta ima novo kod tebe?, rekla je.
Nita, odgovorio sam sa uzdahom.
Sve ti se smuilo? Klimnuo sam glavom. Pokuala je da me pomiluje,
ali sedeo sam za dlaku izvan njenog domaaja.
Dobro bi bilo da pronae neki posli preko raspusta, da ima svoj
deparac. Promrmljao sam neto neodreeno, i naas se okrenuo licem
prema njoj. Oi su joj kao i uvek bile duboko upale, a okolna koa tamna i
zgrena, kao da cela ta povrina takoe pripada ulu vida. Kosa joj se
proredila i posedela, i nekoliko pregrti dlaka lealo je na aravu. Preko
spavaice je nosila sivkastoroze kardigan, s rukavom izboenim oko zgloba
gde je drala maramicu.
Prii malo blie, Dek, rekla je. Imam neto da ti kaem, a ne elim
da ostali uju. Pomerio sam se ka uzglavlju kreveta i ona mi je poloila
ruku na podlakticu.
Prolo je minut ili dva, a ona nije progovarala. ekao sam, pomalo se
dosaujui, a pomalo i strepei da e mi opet priati o mom izgledu i onim
litrima proarene krvi. Ako bi poela o tome, bio sam spreman da odmah
ustanem i izaem. Najzad je rekla, Moda u uskoro morati da odem.
Gde?, rekao sam istog trena.
U bolnicu, da im pruim priliku da otkriju pravi uzrok ovoga to me
mui, ta god da je.
Na koliko dugo? Ona je malo oklevala, oi su joj se odvojile od mojih
i sada su zurile preko mog ramena.
Moglo bi to i da potraje. Zato i elim da porazgovaram s tobom. Vie
me je zanimala tana duina trajanja, obeanje slobode podrivalo je moju
zabrinutost. Ali ona je ve govorila, Hou da kaem, Duli i ti ete voditi
glavnu re.
Misli, Duli e biti glavna. Sav sam se smrknuo.
I ti i ona, rekla je odluno. Nepravedno je da sve padne na nju.
Onda joj ti kai, rekao sam, to da sam i ja glavni.
Kua se mora voditi kako dolikuje, Dek, a i na Toma treba paziti. Sve
e morati da bude isto i uredno jer inae, zna i sam ta e se dogoditi.
ta?
Toma e odvesti u neki dom, a moda i tebe i Suzan. Duli ne bi mogla
da ivi ovde sama. A onda bi kua zvrjala prazna, to bi se raulo, i ubrzo
bi ljudi poeli da provaljuju unutra, da raznose stvari, da razbijaju sve to
stignu. Stisnula me je za miicu i osmehnula se. I onda, kad ja izaem iz
bolnice, ne bismo imali gde da se vratimo. Klimnuo sam glavom. Otvorila
sam u poti raun za Duli, i novac e se redovno uplaivati iz moje
uteevine. Ima ga dovoljno da pokrije sve vae potrebe, i to prilino dugo,
taman dok ja ne izaem iz bolnice. Ponovo se zavalila u jastuke i napola
sklopila oi. Ja sam ustao.
Vai, rekao sam, kada te primaju u bolnicu?
Ne odmah, moda za nedelju ili dve, rekla je ne otvarajui oi. Kad
sam ve stigao do vrata, ona je dodala, to pre to bolje, ini mi se.
Da. Promena u visini moga glasa naterala ju je da otvori oi. Stajao
sam na vratima, spreman da odem. Majka je rekla, Ve mi je dojadilo da
ovde leim i da po celi dan ne radim nita.
Posle tri dana je umrla. Pronala ju je Duli kad se vratila iz kole u
petak po podne, poslednjeg dana drugog polugoa. Su je bila odvela Toma
na plivanje, a ja sam stigao nekoliko minuta posle Duli. Dok sam skretao
na stazu ispred kue, video sam je kako se naginje kroz prozor majine
sobe, a videla je i ona mene, ali pravili smo se ludi. Nisam odmah otiao
gore. Skinuo sam jaknu i cipele i popio au hladne vode sa esme u
kuhinji. Zavirio sam u friider da vidim ima li neeg za jelo, pronaao
komad sira i pojeo ga s jabukom. Kua je bila veoma tiha i osetio sam kako
me pritiskaju prazne nedelje koje su se pruale preda mnom. Jo nisam
pronaao letnji posao, nisam ga ak ni traio. Iz navike, otiao sam gore da
se javim majci. Zatekao sam Duli na odmoritu tano ispred majine sobe,
i im me je ugledala, ona je zatvorila vrata i sagnula se da ih zakljua. Lako
podrhtavajui, stala je pred mene, s kljuem vrsto stisnutim u ruci.
Umrla je, rekla je Duli ravnim glasom.
ta ti to znai? Otkud zna?
Ve mesecima je umirala. Duli me je odgurnula na stepenitu i
krenula dole. Nije elela da vi ostali znate. Odmah me je iznerviralo to
vi ostali.
Hou da vidim, rekao sam. Daj mi taj klju. Duli je odmahnula
glavom.
Bolje bi ti bilo da sie pa da se dogovorimo dok ne stignu Tom i Su.
Za trenutak sam pomislio da joj otmem klju, ali okrenuo sam se i,
oamuen, na ivici bogohulnog smeha, poao niz stepenice za sestrom.
5
Dve ili tri godine pre oeve smrti, moji roditelji morali su da idu na sahranu
nekog od svojih poslednjih preivelih roaka. Mogla je to biti majina tetka,
ili oeva, ili se moda radilo o tei. O tome ko je tano umro uopte nije
bilo govora, verovatno zato to je smrt naim roditeljima vrlo malo znaila.
Nama deci svakako nije znaila nita. Vie nas je zanimala injenica da
emo skoro celi dan ostati sami u kui i imati vlast nad Tomom. Majka nas
je nekoliko dana unapred pripremala za ta naa zaduenja. Ona e nam
skuvati ruak, a mi emo imati samo da ga podgrejemo kad ogladnimo.
Pokazala nam je svima redom - Duli, Su, pa meni - kako da rukujemo
poretom i traila je da obeamo da emo triput proveriti da li je iskljuen.
Onda se predomislila i rekla kako e nam spremiti hladan ruak. Ali nije ni
to pametno, zakljuila je na kraju, poto je zimsko vreme pa ne moemo bez
toplog obroka u podne. Otac nam je, sa svoje strane, objasnio ta da radimo
ako nam neko pokuca na vrata, mada, naravno, niko nikad nije kucao na
naa vrata. Uio nas je kako da postupimo u sluaju da u kui izbije poar.
Ne smemo ostati unutra i gasiti vatru, treba da istrimo napolje do
telefonske govornice, i da nipoto ne zaboravimo Toma. Ne smemo se igrati
dole u podrumu, ni ukljuivati peglu, ni gurati prste u tekere. Kad
odvedemo Toma u klozet, vano je da ga sve vreme pridravamo.
Morali smo sveano da ponavljamo ova pravila sve dok ih nismo
savladali do tanina, a onda smo se okupili pred ulaznim vratima da
posmatramo kako roditelji odlaze prema autobuskoj stanici odeveni u
crninu. Na svakih nekoliko koraka, oboje su se brino osvrtali i mahali, a
mi smo im veselo odmahivali. im su nestali sa vidika, Duli je nogom
zalupila vrata, arlauknula od radosti i u istom potezu se obrnula na peti i
rebnula me u slabinu. Udarac me je prilepio za zid. Potom je Duli odjurila
na sprat preskaui po tri stepenika, pogledala me odozgo i prsnula u smeh.
Su i ja smo poleteli za njom i onda je tamo gore izbila divlja i bespotedna
tua jastucima. Kasnije sam na vrhu stepenita napravio barikadu od
dueka i stolica na koju su moje sestre juriale odozdo. Su je napunila
jedan balon vodom i gaala me njime u glavu. Tom je stajao u podnoju
stepenita, kliberio se i klatio levo-desno. Jedan sat kasnije, od uzbuenja
se ukakio u gae pa se ljuti smrad probio do gore i prekinuo nau bitku.
Duli i Su nastupile su kao jedinstveni front. Tvrdile su da je to moja briga
poto sam istog pola kao Tom. Bojaljivo sam se pozvao na zakone prirode
i istakao da njih dve, kao devojke, oigledno imaju dunost da neto
preduzmu. Time nita nije reeno, i tako se naa ludaka borba nastavila.
Ubrzo je Tom poeo da cmizdri. Ponovo smo zastali. Uzeli smo Toma u
ruke, odneli ga u njegovu sobu i spustili ga u veliki deji krevetac od
mesinga. Duli je donela kaieve i privezala ga u leeem poloaju. Sada je
njegova dernjava ve postala zagluujua, i bio je jarkorumen u licu.
Podigli smo ogradu na krevecu i pourili napolje, samo da to pre
pobegnemo od smrada i dernjave. Poto smo zatvorili Tomova vrata, skoro
da se nita nije ni ulo, pa smo potpuno bezbrino nastavili sa svojim
igrama.
Nismo se time bavili due od nekoliko sati, ali meni se inilo da taj
odseak vremena pokriva znaajan deo mog detinjstva. Pola sata pred
oekivani povratak roditelja, kikoui se zbog opasnosti koja nam preti,
bacili smo se na raspremanje nereda. Udruenim snagama smo oprali Toma.
Otkrili smo ruak koji od zauzetosti nismo stigli da pojedemo pa smo ga
uredno izruili u klozet. Te veeri smo bili u delirijumu zbog zajednike
tajne. Odeveni u pidame, sedeli smo zavereniki u Dulinoj sobi i
razgovarali o tome kako emo uskoro celu stvar da repetiramo.
Kad je majka umrla, ispod mojih najsnanijih emocija leao je oseaj
pustolovine i slobode koji ni sam sebi nisam smeo da priznam a koji se
hranio seanjem na taj dan od pre pet godina. Samo to sada nita nije bilo
uzbudljivo. Dani su bili predugi, bilo je pretoplo, inilo se kao da itava
kua spava. ak ni napolju nismo sedeli jer je vetar nanosio sitnu, crnu
prainu iz pravca bloka solitera i autoputa u pozadini. I koliko god da je
bilo vruina, sunce nikako nije uspevalo da se probije kroz visok, ukasti
oblak; sve u ta bih pogledao stapalo se u jedno i gubilo znaaj u tom
bletavilu. Jedino je Tom bio zadovoljan, bar preko dana. Imao je drugara,
onog s kojim se igrao u pesku. Izgledalo je kao da Tom i ne primeuje da je
pesak nestao, a ni njegov drugar nikad vie nije pomenuo onu priu koju
sam mu prodao o njegovoj majci. Igrali su se malo dalje niz put, u
razruenim montanim kuama i oko njih. Uvee, poto bi mu drugar otiao
kui, Tom je bio zlovoljan i uvek spreman da se rasplae. Panju je
najee traio od Duli, a njoj je to ilo na nerve. Prestani vie mene da
pita, brecala se. Ostavi me na miru, Tome, bar za sekund. Ali to nita
nije pomagalo. Tom je doneo odluku da e se odsad pa nadalje Duli
brinuti o njemu. Kod kue je pratio Duli u stopu, a Su i mene je ignorisao
ako bismo pokuali da ga zamajemo. Jedne veeri, u samom poetku, kad
je Tom bio posebno zahtevan, a Duli nervoznija nego inae, odjednom ga
je zgrabila u dnevnoj sobi i navalila da ga svlai.
Eto ti, stalno je ponavljala, dobio si svoje.
ta to radi?, rekla je Su preko Tomovih jecaja.
Ako hoe da mu budem mama, uzviknula je Duli, onda ima da radi
kako mu ja kaem. Sada ide pravo u krevet. Jo nije bilo ni pet po podne.
Kad je Tom ostao go, uli smo njegove urlike i utanje vode u kadi.
Deset minuta kasnije stajao je pred nama u pidami, a onda je, pokoren do
kraja, pristao da ga Duli odvede gore na spavanje. Sila je otresajui
imaginarnu prainu s dlanova i iroko osmehnuta.
Dobio je ono to je traio, rekla je.
I ono to tebi najvie odgovara, rekao sam. Ispalo je to malo pakosnije
nego to sam eleo. Duli me je neno utnula u gleanj.
Pazi ta radi, promrsila je, da ne bude ti sledei.
Kad smo zavrili posao u podrumu, Duli i ja smo otili na spavanje.
Poto je Su te noi ipak malo dremnula, ona je ostala na nogama da preko
dana pazi na Toma. Probudio sam se kasno po podne umirui od edi i
vruine. U prizemlju nikog nije bilo, ali uo sam Tomov glas negde s ulice.
im sam se sagnuo da se napijem vode s kuhinjske esme, oko lica mi je
zazujao oblak muva. Hodao sam na spoljnim ivicama bosih tabana poto je
pod oko sudopere bio prekriven neim utim i lepljivim, verovatno
prosutim sokom od pomorande. Jo bunovan od sna, otiao sam gore u
Suinu sobu. Ona je sedela na krevetu naslonjena na zid. Kolena su joj bila
izdignuta i u krilu je drala otvorenu svesku. Odloila je olovku kad sam
uao i hitro sklopila svesku. Bilo je zaguljivo kao da je tamo provela sate i
sate. Seo sam na ivicu kreveta, sasvim blizu nje. Bio sam oran za razgovor,
ali ne o protekloj noi. eleo sam da me neko pogladi po glavi. Su je
stisnula svoje tanke usne, kao da je reena da ne progovori prva. ta to
radi?, rekao sam na kraju, i upiljio se u njenu svesku.
Nita, rekla je, samo onako, piem. Pritiskala je svesku na stomak
obema rukama.
A ta pie? Ona je uzdahnula.
Nita. Samo piem. Iupao sam svesku iz njenih ruku, okrenuo joj
lea i rastvorio korice. Pre nego to je stigla da mi zakloni pogled rukom,
uspeo sam pri vrhu stranice da proitam, Utorak, Draga mama.
Daj mi to, povikala je Su, a glas joj je bio tako neobian, tako
neoekivano gnevan, da sam joj dozvolio da mi otme svesku. Gurnula ju je
ispod jastuka i sela na ivicu kreveta, buljei u suprotni zid. Bila je crvena u
licu i pege su joj dole tamnije. ila na slepoonici joj je iskoila i besno je
pulsirala. Slegnuo sam ramenima i reio da odem, ali ona nije dizala pogled.
Nisam poteno ni zakoraio u hodnik kad me je podgurnula vratima i
okrenula klju, i odmah sam je uo kako plae. Kucnuo sam na vrata i
pozvao je. Kroz jecaje mi je rekla da se istim odatle, pa sam reio da je
posluam. Otiao sam u kupatilo i oprao ruke od skorenog peska i cementa.
Jo nedelju dana posle sahrane nismo jeli nita kuvano. Duli je otila na
potu da podigne novac i vratila se kui s punim kesama, ali povre i meso
koje je nakupovala lealo je netaknuto sve dok nismo bili primorani da ga
bacimo. Jeli smo umesto toga hleb, sir, kikiriki puter, keks i voe. Tom je
krkao samo okoladice i inilo se da mu nita drugo ne treba. Kad bi neko
bio raspoloen da ga skuva, pili smo i aj, ali uglavnom smo se posluivali
vodom s kuhinjske esme. Tog dana kad se vratila iz kupovine, Duli je
dala Su i meni po dve funte.
A koliko onda ti dobija?, pitao sam je. Hitro je zatvorila novanik.
Isto kao ti, rekla je. Ostalo je za hranu i ta ja znam.
Nije trebalo dugo pa da kuhinja postane leglo smrada i rojite muva.
Niko od nas nije imao volje da neto preduzme osim to smo vodili rauna
da kuhinjska vrata drimo zatvorena. Suvie je bilo toplo. Onda je neko, ne
ja, reio da baci ono meso u ubre. Podstaknut time, isprao sam nekoliko
flaa od mleka, pokupio prazne omote i packom poubijao desetak muva.
Iste veeri Duli je rekla Su i meni kako je krajnje vreme da neto uradimo
s kuhinjom. Rekao sam, Ja sam danas gomilu stvari tamo uradio samo to
vas dve niste primetile. One su se uglas nasmejale.
Kao, ta?, rekla je Su, a kad sam im objasnio, ponovo su udarile u
smeh, glasnije nego to je to bilo potrebno.
Ah, pa dobro, govorile su jedna drugoj. On se naradio bar za nekoliko
nedelja. Odluio sam tada da me se kuhinja vie ne tie, a to je kod Duli
i Su samo pojaalo reenost da tamo nita ne sreuju. Tek kad smo uzeli
neto da skuvamo, dva ili tri dana kasnije, konano smo neto i preduzeli. U
meuvremenu su se muve rairile po celoj kui i sada su lebdele oko
prozora u prozirnim oblaiima, neumorno kuckajui glavama o staklo.
Masturbirao sam svakog jutra i popodneva, i tumarao po kui, iz
prostorije u prostoriju, ponekad iznenaen to sam se zatekao u sopstvenoj
sobi, kako leim na leima i buljim u plafon, kad sam zapravo nameravao
da izaem u vrt. Paljivo sam se gledao u ogledalu. ta je to sa mnom?
Probao sam da zastraim samog sebe odrazom vlastitih oiju, ali jedino to
sam osetio bilo je nestrpljenje i mlako gaenje. Stajao sam u sreditu svoje
sobe i oslukivao veoma udaljenu, postojanu tutnjavu saobraaja. Onda
sam sluao glasove dece koja su se igrala na ulici. Ta dva zvuka su se
stopila i imao sam oseaj kao da me pritiskaju po temenu. Ponovo sam
legao na krevet i ovog puta sklopio oi. Kad je jedna muva krenula da mi
gamie preko lica, vrsto sam reio da se ne miem.
Nepodnoljivo mi je bilo da ostanem u krevetu, a unapred sam se gnuao
svake aktivnosti koja bi mi pala na pamet. Da bih se razmrdao, poeo sam
da mislim o majci tamo dole u podrumu. I ona je bila samo injenica, nita
vie. Ustao sam i priao prozoru i onda tako stajao nekoliko minuta
gledajui preko sparuenog korova u pravcu bloka solitera. Zatim sam
proetao po kui da vidim da li se Duli vratila. U poslednje vreme je esto
nestajala, obino po podne i na vie sati. Kad sam je jednom pitao kuda ide,
rekla mi je da gledam svoja posla. Duli nije bila tu, a Su se zakljuala u
svoju sobu. Ako bih joj sad pokucao na vrata, ona bi me pitala ta hou, a
ja ne bih znao ta da odgovorim. Setio sam se one dve funte. Izaao sam iz
kue na stranja vrata i preskoio ogradu kako me Tom ne bi video i traio
da poe sa mnom. Bez nekog naroitog razloga, dao sam se u trk prema
radnjama.
Nisam imao pojma ta elim. Mislio sam da u znati kad tu stvar vidim,
a ako bude kotala vie od dve funte, onda u bar imati ta da elim, o
emu da mislim. Celim putem sam trao. Glavna trgovaka ulica bila je
pusta ako se ne raunaju automobili. Bila je nedelja. Od ljudskih stvorova,
video sam samo jednu enu u crvenom mantilu koja je stajala na peakom
mostu iznad ulice. udio sam se to je obukla mantil po takvoj vruini.
Moda se i ona udila to ja trim, jer imao sam utisak da gleda u mom
pravcu. Jo je bila dosta daleko, ali uinila mi se poznata. Moda neka
profesorka iz moje kole. Nastavio sam da hodam prema peakom mostu
poto nisam eleo da se tako brzo okrenem i vratim. Usput sam zverao u
izloge s leve strane. Nisam voleo da na ulici sreem profesore. Mislio sam
da u uspeti da proem ispod nje, ako jo bude tamo, i da se napravim
kako je nisam video. Ali na pedesetak metara od mosta, nisam mogao da
izdrim pa sam digao pogled. Ta ena bila je moja majka i gledala je pravo
u mene. Zastao sam. Ona je dotle prebacila teinu na drugu nogu, ali nije se
pomakla s mesta. I dalje sam koraao prema njoj. Odjednom mi je bilo
teko da nateram noge da se kreu i srce mi je udaralo tako brzo da sam bio
siguran da e mi pripasti muka. Kad sam ve skoro zaao ispod mosta,
ponovo sam zastao i pogledao gore. Preplavio me je talas olakanja i
prepoznavanja pa sam morao glasno da se nasmejem. Naravno da to nije
bila majka, nego Duli, u nekom mantilu koji nikad nisam video.
Duli!, doviknuo sam, pomislio sam da si... Potrao sam ispod
mosta pa uz drvene stepenice. Kad sam se naao licem u lice s njom, video
sam da to nije ni Duli. Imala je mravo lice i raupanu sivkastocrnu kosu.
Nisam mogao da ocenim da li je mlada ili stara. Zavukla je ruke duboko u
depove i malo se zaklatila.
Nemam ni kinte, rekla je, pa me bolje zaobii.
Na povratku kui opet sam se oseao prazno, i taj moj dogaaj dana
izgubio je svaki smisao. Otiao sam pravo gore u svoju sobu, i mada nikog
nisam ni sreo ni uo, znao sam da su i ostali kod kue. Skinuo sam sve sa
sebe i zavukao se ispod arava. Neto kasnije me je iz tekog sna
probudio zvuk ciktavog smeha. Bio sam radoznao, ali iz nekog razloga
nisam odmah ustao. Vie sam voleo da sluam. Raspoznao sam glasove
Duli i Su. Pri kraju svakog napada smeha proizvodile su nekakav zvuk
izmeu uzdaha i pevuenja koji se potom pretapao u nerazgovetne rei.
Onda bi ponovo otpoeo smeh. Oseao sam se mrzovoljno posle tog
iznenadnog pada u san. Glava mi se inila tesna kao da se skupila, predmeti
u mojoj sobi izgledali su suvie zbijeni, fiksirani u prostoru koji zapremaju i
nabrekli od napora. Komadi odee, pre nego to sam ih pokupio i navukao
na sebe, kao da su bili skrojeni od elika. Poto sam se obukao, zastao sam
u hodniku ispred sobe i oslunuo. uo sam samo mrmor jednog glasa i
kripanje neke stolice. Siao sam niz stepenice najtie to sam mogao.
arko sam eleo da pijuniram svoje sestre, da budem s njima a da budem
nevidljiv. U irokom predsoblju vladao je mrkli mrak. Slobodno sam mogao
da priem otvorenim vratima dnevne sobe a da me niko ne primeti. Jasno
sam video Su, sedela je za stolom i neto krojila velikim makazama. Duli
mi je bila okrenuta leima i stajala je delimino zaklonjena iza ragastova
tako da nisam mogao da razaberem ta radi. Ruka joj se pomerala napred
pa nazad i uo se sasvim slab, utavi zvuk. Ba kad sam se pomerio da
bolje vidim, iza Dulinih lea je iskoraila neka mala devojica i odmah
otila i namestila se pored Su. Onda se i Duli okrenula i stala iza te
devojice, poloivi joj ruku na rame. U drugoj ruci je drala etku za kosu.
Neko vreme su ostale u tom rasporedu ne govorei nita. Kad se Su malo
iskrenula, video sam da kroji neku plavu tkaninu. Mala devojica se
naslonila na Duli, koja je sklopila ruke ispod njene brade i neno je
potapala etkom po grudima.
Naravno, im su poele da govore, shvatio sam da je ono Tom. Rekao
je, Dugo ti vremena treba, je 1 da?, a Su je klimnula glavom. Stupio sam
u sobu, napravio dva-tri koraka, i niko me nije primetio. Tom i Duli su
pomno posmatrali Su, koja je prepravljala jednu od svojih starih kolskih
sukanja. Ve ju je bila potkratila i sad je poinjala da ije. Tom je bio
odeven u narandastu haljinu koja mi se uinila poznata, a odnekud su mu
nabavile i periku. Kosa mu je bila svetla sa gustim loknama. Kako je lako
postati neko drugi. Prekrstio sam ruke i obgrlio se oko ramena. udna mi
uda, pomislio sam, to su samo haljina i perika, prerueni Tom. Ali pred
oima mi je bio neko drugi, neko ko je mogao da oekuje ivot sasvim
razliit od Tomovog. Bio sam uzbuen i zastraen. Stisnuo sam pesnice i taj
pokret ih je sve troje naveo da se osvrnu i pogledaju u mene.
ta to radite?, pitao sam posle male zadrke.
Pravimo mu kostim, rekla je Su i vratila se svom najderaju.
Tom me je pogledao ispod oka, napola se okrenuo prema stolu za kojim
je Su radila, pa se zablenuo u ugao sobe. Igrao se porubom svoje haljine,
gnjeei zarolanu tkaninu palcem i kaiprstom.
I ta s tim?, rekao sam. Duli je slegnula ramenima i osmehnula se. Na
sebi je imala izbledele farmerke zarolane do iznad kolena i raskopanu
koulju preko gornjeg dela bikinija. Kosu je uvezala komadom plave trake
a drugi komad je drala namotan oko prsta.
Onda je Duli prila i postavila se tano ispred mene. Ma, daj, rekla
je, pokai veselo lice, mizerijo. irila je oko sebe slatki miris ulja za
sunanje i jasno sam osetio kako toplina zrai iz njene koe. Mora da je
celog dana bila napolju na suncu, vrag e znati gde. Odmotala je onu traku
s prsta i obavila je meni oko vrata. Odgurnuo sam joj laktove kad je poela
da mi vezuje traku ispod grla, ali nisam ba bio ubedljiv pa je isterala svoje
i napravila vor. Uzela me je za ruku i tako sam krenuo za sestrom prema
stolu.
Evo jo jednog, rekla je gledajui u Su, kome je dojadilo da bude
nadureni deko. Normalno bih ve razvezao onu traku, ali nisam eleo da
ispustim Dulinu ruku koja je bila suva i ugodno hladna. Sada smo svi
gledali preko Suinog ramena. Nisam imao pojma da je ona tako veta u
ivenju. Ruka joj je letela tamo-ovamo, pravilno i ravnomerno kao unak na
mehanikom razboju. Pa ipak je to ilo dozlaboga sporo i najednom me je
obuzelo uasno nestrpljenje. Dolo mi je da jednim potezom sve zbacim sa
stola, tkaninu, iglu, iode. Dok ona to ne zavri, nije bilo izgleda da neko
neto kae, ili da se bilo ta dogodi. Najzad je prekinula konac otrim
trzajem iz runih zglobova i ustala od stola. Duli je ispustila moju ruku i
stala iza Toma. On je podigao ruke i ona mu je skinula haljinu preko glave.
Ispod je imao sopstvenu belu koulju. Su je pomogla Tomu da obue
plisiranu suknju, a Duli mu je oko vrata svezala jednu Suinu kolsku
kravatu. Posmatrao sam i prelazio prstom preko svoje plave trake. Ako bih
je sada skinuo, opet bih postao gledalac, morao bih da zauzmem stav prema
tome to se dogaa. Tom je navukao bele sokne, a Su mu je donela svoju
beretku. Devojke su se smejale i avrljale dok su tekle ove pripreme. Su je
priala Duli o jednoj kolskoj drugarici koja se podiala sasvim kratko.
Ta je dola u kolu u pantalonama pa je uetala u muku svlaionicu i
zatekla ih sve nad pisoarima. Prsnula je u smeh im ih je ugledala tako
postrojene, i time se odala.
Zar nije ljubak?, rekla je Duli. Dok smo mi zijali u njega, Tom je
stajao savreno mirno s rukama iza lea i oborenih oiju. Ako je i uivao u
preruavanju, nije to otvoreno pokazivao. Otiao je u predsoblje da bi se
divio sebi u velikom ogledalu. Posmatrao sam ga kroz otvorena vrata.
Postavio se postrance prema svom odrazu i onda preko ramena zurio u
samog sebe.
Dok je Tom bio u predsoblju, Duli me je uzela za obe ruke i rekla, A
ta emo s naim ljutkom? Duline oi etale su po mom licu. Nee
ispasti tako ljupka devojica kao Tom s tim groznim bubuljicama. Su,
koja je sada stajala tik uz mene, upnula me je za kosu i rekla, I s masnom
dugakom kosom koju nikad ne pere.
I utim zubima, dodala je Duli.
I smrdljivim nogama, rekla je Su. Duli mi je prevrnula ake tako da
su dlanovi bili okrenuti nadole.
I trokavim noktima. Uzele su da mi prouavaju nokte, preterujui sa
zgroenim uzdasima. Tom je posmatrao s vrata. U stvari mi je to ba
prijalo, da samo tako stojim i da me one pregledaju.
Pazi ovo, rekla je Su, i osetio sam kako mi dodiruje kaiprst, zeleno
plus crveno ispod nokta. Umirale su od smeha, kao da ih svako novo
otkrie beskrajno raduje.
A ta vam je ono?, rekao sam, gledajui u drugi kraj sobe. Gotovo
skrivena ispod stolice, tamo je leala dugaka kartonska kutija s napola
smaknutim poklopcem. Iz jednog kraja kutije prelivao se beli flis papir.
Ah, to!, uzviknula je Su, to je Dulino. Odluno sam priao i
izvukao kutiju ispod stolice. Unutra, u gnezdu od belog i narandastog flis
papira, leao je par izama, onih do pola lista. Bile su zagasitobraon boje i
isputale su raskoan miris koe i parfema.
Okrenuta leima, Duli je polako i briljivo presavijala Tomovu
narandastu haljinu. Uzeo sam jednu izmu i digao je uvis.
Gde si ovo nabavila?
U radnji, rekla je Duli bez osvrtanja.
Poto?
Nije skupo. Su je bila veoma uzbuena.
Duli!, rekla je vrlo glasnim apatom. Pa kotaju trideset osam funti.
Rekao sam, Dala si trideset osam funti?
Duli je odmahnula glavom i stavila narandastu haljinu pod miku.
Setio sam se cirkuzantske plave trake na svom vratu i probao da je
pokidam, ali nije ilo, manica se pretvorila u vor. Su je prsnula u smeh.
Duli je ve izlazila iz sobe.
Negde si ih maznula, rekao sam, i opet je ona odmahnula glavom. Ne
isputajui izmu iz ruke, krenuo sam za njom uz stepenice. Kad smo stigli
u njenu sobu, rekao sam, Meni i Su udeli po dve funte i onda spiska
trideset osam na jedne izme. Duli je dotle ve sela pred ogledalo
prislonjeno uza zid i sada je prolazila etkom kroz kosu.
Pogreno, rekla je zvonkim glasom, kao da se igramo pogaanja. Bacio
sam izmu na krevet i obema rukama cimnuo traku oko vrata. vor se
smanjio i postao tvrd kao kamen. Duli je protegla ruke i zevnula.
Ako ih nisi kupila", rekao sam, onda si morala da ih mazne.
Ona je rekla, Neee, i usne su joj ostale razvuene kao da se
podrugljivo osmehuje.
Pa onda, ta? Stao sam tano iza nje. Gledala je u samu sebe u
ogledalu, a ne u mene.
Ne zna nijedan drugi nain?
Odmahnuo sam glavom. Drugog naina nema, sem ako ih nisi sama
napravila.
Duli se nasmejala. Zar nikad nisi dobio poklon?
Od koga si ih dobila?
Od jednog prijatelja.
A koga to?
Aha-ha, zini da ti kaem.
Neki frajer.
Duli je ustala i osvrnula se da me pogleda, i skupila usta tako da su
dola mala kao kupina. Pa naravno da je frajer, rekla je na kraju.
Odnekud sam zamiljao da kao Dulin brat imam pravo da se raspitujem o
njenom frajeru. Ali nita u Dulinom dranju nije govorilo u prilog takve
ideje, pa sam se vie oseao utueno nego znatieljno. Ona je uzela
makazice za nokte sa svog nonog stoia i presekla mi traku odmah pored
vora. Kad ju je razmrsila i ispustila na pod, rekla je, Eto! Budi dobar, i
ovla me poljubila u usta.
7
Tri nedelje nakon to je majka umrla poeo sam iznova da itam knjigu
koju mi je Su poklonila za roendan. Prosto nisam mogao da verujem ta mi
je sve prvi put promaklo. Nisam ni primetio koliko Kapetan Hant insistira
na tome da brod uvek bude ist i uredan, pogotovu na istinski dugim
putovanjima kroz vasionu. Svakog dana, onog starog zemaljskog dana,
silazio je niz lestve od nerajueg elika da bi obavio inspekciju kantine.
Opuci, plastini escajg, stari magazini, olje od kafe i prosuta kafa, sve je
to aljkavo lebdelo u vazduhu. Poto sad nemamo gravitaciju da dri stvari
na svojim mestima, rekao je Kapetan Hant kompjuterskim tehniarima koji
su bili novajlije u svemirskim letovima, moramo se dodatno zalagati da
odrimo red. A u onim dugim satima kad nije bilo potrebe za hitnim
odlukama, Kapetan Hant je prekraivao vreme itajui stalno iznova
remek-dela svetske knjievnosti i beleei svoje misli u glomazni dnevnik u
elinom povezu dok mu je Kosmo, njegov verni pas goni, dremao kraj
nogu. Vasionski brod Kapetana Hanta jurio je kroz svemir stotim delom
brzine svetlosti u potrazi za izvorom energije koji je one spore preobrazio u
udovite. Pitao sam se da li bi kapetan mario za red u kantini, ili ak za
svetsku knjievnost, da je nekim sluajem brod stajao savreno nepokretan,
fiksiran u kosmikom beskraju.
im sam zavrio knjigu, siao sam dole da je ponudim Duli ili Su.
eleo sam da je jo neko proita. Zatekao sam Duli samu u dnevnoj sobi
kako podvijenih nogu sedi u fotelji. Puila je cigaretu, i kad sam uao,
zabacila je glavu unazad i otpuhnula stub dima u pravcu plafona. Rekao
sam, Nisam znao da puis. Ona je povukla novi dim i prezrivo klimnula
glavom. Priao sam joj s knjigom. Ovo mora da proita, rekao sam, i
tutnuo joj knjigu u ruku.
Duli je neko vreme samo zurila u korice, pa sam stao iza njene fotelje i
zagledao se i ja u njih. udovite, slino hobotnici, nasrtalo je na jedan
vasionski brod. U daljini se video brod Kapetana Hanta kako hita u pomo.
Dotle se nisam ni udubljivao u korice, i sada su mi izgledale neopisivo
smeno. Bilo me je stid, kao da sam ih ja naslikao. Duli mi je pruila
knjigu preko ramena. Drala ju je za sam oak.
Korice i nisu neke, rekao sam, ali ima dobrih stvari unutra. Duli je
zatresla glavom i otpuhnula jo dima, ovog puta pravo preko sobe.
Nije to moj tip knjige, rekla je. Poloio sam knjigu na sto tako da slika
bude okrenuta nadole i priao spreda Dulinoj fotelji.
ta ti to znai? rekao sam. Otkud zna koji je tip knjige?
Duli je slegnula ramenima. Nema veze, nisam raspoloena za itanje.
Bila bi, samo da proita dve-tri stranice. Ponovo sam uzeo knjigu i
zapiljio se u nju. Nisam znao zbog ega mi je toliko stalo da je jo neko
proita. Odjednom, Duli se nagnula i uzela mi knjigu iz ruku.
Pa dobro, rekla je, proitau je, kad toliko eli. Govorila je kao da
sam dete koje se sprema da brizne u pla. Spopao me je bes. Rekao sam,
Nemoj da ita samo da bi meni ugodila, i pokuao da joj otmem knjigu.
Ona ju je sklonila izvan mog domaaja.
Ma, ne, rekla je kroz osmeh, neu, naravno. Uhvatio sam je za runi
zglob i poeo da ga uvrem. Duli je prebacila knjigu u drugu ruku i
gurnula je ispod stranjice. Hej, boli me.
Vrati mi to, rekao sam, ionako nije tvoj tip knjige. Cimnuo sam je u
stranu i knjiga se ponovo ukazala. Dopustila mi je da je uzmem bez
ikakvog opiranja, pa sam je odneo u drugi kraj sobe. Duli je zurila u mene
i trljala runi zglob.
Koji ti je avo?, rekla je skoro apatom. Tebi je mesto iza reetaka.
Ignorisao sam je i seo u najbliu fotelju.
Dugo smo sedeli i utali na suprotnim stranama sobe. Duli je zapalila
jo jednu cigaretu, a ja sam briljivo prelistavao svoju knjigu. Oi su mi
klizile preko tampanih redova ali nita mi nije ulazilo u glavu. eleo sam
da kaem Duli neto pomirljivo pre nego to izaem iz sobe. Ali nisam
mogao da se setim niega to ne bi zvualo glupo. Uostalom, rekao sam u
sebi, dobila je to to je traila. Dan ranije sam rasplakao Toma jer sam mu
lupio vrgu noktom. Prethodno me je probudio dernjavom ispred mojih
vrata. Odmah se bacio na pod steui glavu i tako glasno zaurlao da je Su
dotrala iz svoje sobe.
On je kriv, rekao sam, galami u cik zore. Su je uzela da trlja Toma
po glavi.
U cik zore!, rekla je glasno preko Tomovih urlika. Skoro je jedan po
podne.
Pa ta onda, za mene je jo cik zore, dreknuo sam i vratio se u krevet.
U mom sluaju, ustajanje nije imalo mnogo svrhe. Nije bilo niega
posebno zanimljivog za jelo, a i ja jedini nisam imao ta da radim. Tom se
po celi dan igrao napolju, Su je sedela u svojoj sobi itajui knjige i
zapisujui neto u onu svesku, a Duli je izlazila s nekim tamo tipom koji
joj je poklonio izme. Ako nije bila van kue onda se doterivala. Dugo je
leala u kadi i tada bi se kua ispunila nekim slatkim mirisom, jaim od
smrada iz kuhinje. Mnogo je vremena troila na pranje kose i eljanje
etkom i mackanje oko oiju. Nosila je garderobu koju nikad ranije nisam
video, neku svilenu bluzu i braon somotsku suknju. Ja sam se budio pred
podne, masturbirao i ponovo zapadao u dreme. Imao sam i snove, ne ba
komarne, ali loe snove iz kojih sam se s tekom mukom budio. Svoje dve
funte potroio sam na prenu ribu s krompiriima i kad sam od Duli
zatraio jo, ona mi je bez rei dala petaka. Preko dana sam sluao radio.
Razmiljao sam o povratku u kolu na kraju leta, i razmiljao sam o
traenju posla. Nije me privlailo ni jedno ni drugo. Ponekad bih po podne
zaspao u fotelji iako sam tek dva ili tri sata proveo u budnom stanju.
Gledao sam se u ogledalu i ustanovio da mi se bubuljice polako ire i
slivaju s lica na vrat. Pitao sam se da li e mi prekriti itavo telo, i nije me
bilo briga ak i da se to desi.
Na kraju je Duli proistila grlo i rekla, I ta sad? Pogledao sam pored
nje u kuhinjska vrata.
Idemo da sredimo kuhinju, rekao sam odjednom. Pogodio sam pravo u
ivac. Duli je odmah ustala i zauzela pozu ulinog gangstera, s cigaretom
obeenom u uglu usana.
To, bato, to volim da ujem. Pruila mi je ruku i povukla me iz fotelje.
Idem po Su, rekao sam, ali Duli je zavrtela glavom. Sa imaginarnim
majserom na boku uletela je u kuhinju i stala da reeta bez milosti, po hrpi
buavih tanjira, po muicama i zunzarama, po brdu otpadaka koje se
odronilo i rasulo po podu. Sve je to Duli izreetala, uz isto ono grleno kh!
kh! koje je i Tom koristio kad se igrao pucnjave. Stajao sam po strani i
mislio se da li i ja da se ukljuim u igru. Duli se naglo okrenula i napunila
mi stomak mecima. Sruio sam se na pod pored njenih nogu, i skoro nosom
dotakao jedan omot od putera. Duli je zagrabila punu aku moje kose i
cimnula mi glavu unazad. Zamenila je pitolj noem i, pritisnuvi ga meni
pod grlo, rekla, Samo probaj jo neki trik i zariu ti ga tano ovde. Onda
je kleknula i zabila mi pesnicu tik pored prepone. Ili ovde, apnula je
dramatino, i oboje smo prsnuli u smeh. Ta Dulina igra zavrila se veoma
naglo. Poeli smo da istimo otpatke i da ih nabijamo u kartonske kutije
koje smo iznosili i bacali u kante za ubre, Su nas je ula i sila da
pomogne. Otpuili smo slivnik, oprali zidove i oribali pod. Dok smo Su i ja
prali sudove, Duli je izala da kupi neto za veeru. Zavrili smo ba kad
se ona vratila i odmah smo prionuli na seckanje povra za izdanu koliinu
govedeg ragua. im je erpa stavljena da se krka, Duli i Su prele su na
raspremanje dnevne sobe, a ja sam izaao u dvorite da operem prozore.
Gledao sam svoje sestre, zamagljene iza sloja vode, kako guraju sav
nametaj ka sredini sobe i nakon mnogih nedelja prvi put sam bio srean.
Oseao sam se sigurno, kao da pripadam nekoj monoj, tajnoj armiji. Radili
smo preko etiri sata, poslovi su se nadovezivali jedan na drugi, i skoro da
nisam bio svestan svog postojanja.
Izneo sam u vrt nekoliko prostirki i jedan mali tepih i uzeo da ih praim
tapom. Ve sam bio odmakao u ovom poslu, kad sam iza lea uo neke
umove i okrenuo se da pogledam. Bili su to Tom i njegov drugar iz
solitera. Tom je nosio Suinu kolsku uniformu i kolena su mu bila razbijena
i krvava. Sada ve nije bio redak sluaj da se Tom igra na ulici u Suinoj
suknji. Deca mu se uopte nisu rugala onako kako sam ja predviao. inilo
se kao da nita i ne primeuju. To mi nikako nije ilo u glavu. Ja bih pre
umro nego da me neko vidi u sestrinoj suknji u Tomovom uzrastu, ili u bilo
kom uzrastu. Stajao je tamo i drao drugara za ruku, a ja sam nastavio sa
svojim poslom. Tomov drugar imao je maramu oko vrata, u dezenu koji mi
je izgledao poznato. Priali su o neemu to nisam mogao da ujem od
buke koju sam pravio. Onda je Tom glasno rekao, to sad to radi?
Objasnio sam mu i u istom dahu pitao, A to si ti obukao suknju? Tom
nije odgovorio. Raspalio sam po tepihu jo dva-tri puta, a onda sam ponovo
zastao i rekao Tomovom drugaru, Zato Tom nosi suknju?
U naoj igri, rekao mi je, Tom je, kao, Duli.
Rekao sam, A ko si ti?
Deak nije odgovorio. Zamahnuo sam tapom i ba kad sam ga sputao
Tom je rekao, On je, kao, ti.
Ko, je 1 ja? Obojica su klimnuli glavom. Bacio sam tap i poskidao
prostirke s konopca za ve. Rekao sam, A ta radite u toj igri?
Tomov drugar je slegnuo ramenima. Nita naroito.
Je l se tuete? Pokuao sam tim pitanjem da obuhvatim i Toma, ali on
je gledao na drugu stranu. Njegov drugar je zatresao glavom. Naslagao sam
prostirke i tepih na gomilu. I dobri ste drugari u toj vaoj igri? Drite se za
ruke? Odmah su razdvojili ruke i poeli da se smeju.
Tom je poao za mnom u kuu, ali drugar je ostao pred kuhinjskim
vratima. Doviknuo je Tomu, Idem ja kui, i to je zvualo kao pitanje.
Tom je klimnuo glavom bez osvrtanja. Na stolu u dnevnoj sobi bila su
postavljena etiri tanjira, s noem desno i viljukom levo. U sreditu stola
stajala je flaa paradajz sosa i jedna aica za kuvana jaja puna soli. Svaki
tanjir imao je i svoju stolicu. Pomislio sam, kao da smo u stvarnom
ljudskom svetu. Tom je otiao gore da pronae Duli i Su, dok sam ja
etkao tamo-amo izmeu kuhinje i dnevne sobe kao Kapetan Hant u
obilasku kantine. Dvaput sam se sagnuo da pokupim buke vlakana s
tepiha. Na kuki prikucanoj za podrumska vrata visio je ceger od kanapa u
ivim bojama. U dnu cegera bile su dve jabuke i dve pomorande.
Podgurnuo sam ceger prstom i on se zaljuljao kao klatno. Slobodnije se
njihao u jednom pravcu nego u drugom i tek sam naknadno shvatio da je to
zbog oblika ruki. Bez razmiljanja sam otvorio podrumska vrata, upalio
svetlo i strao niz stepenice.
Lopata je leala u sreditu poiroke, krune mrlje od skorenog cementa.
Liila mi je na veliku kazaljku nekog rasturenog dinovskog sata. Pokuao
sam da se setim ko ju je od nas poslednji koristio, ali vie nisam mogao
jasno da prizovem redosled dogaaja. Podigao sam lopatu i prislonio je uza
zid. Na kovegu je poklopac bio odignut, tano kako smo ga i ostavili.
Toga sam se seao. Preao sam rukom preko betona koji je ispunjavao
koveg. Bio je sasvim bledosiv i topao na dodir. Na dlanu mi je ostala sitna
praina. Primetio sam na povrini tanku pukotinu koja se pruala popreko i
ravala na jednom kraju. Spustio sam se na kolena, isturio nos do pukotine
i umrknuo. Oseao se neki izrazito sladak miris, ali im sam se uspravio,
bilo mi je jasno da sam najuio ragu koji se gore kuvao. Seo sam na hoklicu
pored kovega i mislio na majku. Upinjao sam se iz sve snage da zamislim
sliku njenog lica. Imao sam ovalnu konturu koja je mogla biti lice, ali crte
unutar tog obrisa stalno su poigravale, ili bi se stopile u jedno i oval se
pretvarao u obinu sijalicu. Kad sam zamurio, stvarno sam i video sijalicu.
Jednom se nakratko ukazalo i majino lice, uokvireno tim ovalom i
neprirodno osmehnuto kao kad je pozirala za fotografije. Smiljao sam
reenice i pokuavao da je navedem da ih izgovori. Ali nisam mogao da
zamislim nita to bi iole liilo na njen govor. Ni najprostije stvari poput,
Dodaj mi onu knjigu, ili Laku no, nisu zvuale kao neto to bi ona
stvarno i rekla. Da li joj je glas bio nizak ili visok? Da li se ikad alila?
Bila je rnrtva nepunih mesec dana i leala je u tom kovegu pored mene.
ak ni to nije bilo sigurno. Poeleo sam da je iskopam i proverim.
Preao sam noktom du tanke pukotine. Nije mi bilo jasno zato smo
uopte morali da je stavljamo u koveg. Tada nam je to bilo oigledno, da
bismo odrali porodicu na okupu. Je li to bio dobar razlog? Moda bi ispalo
zanimljivije da smo se rastavili. A nisam mogao ni da procenim da li je to
to smo uradili sasvim normalna stvar, razumljiva ak i ako je bila greka,
ili neto toliko udnovato da bi, u sluaju da nas otkriju, osvanulo kao
udarni naslov u svim novinamau zemlji. Ili ni jedno ni drugo, ve neto to
proita u dnu stranice svojih lokalnih novina i odmah izbaci iz glave. Ba
kao i slika njenog lica, svaka moja misao pretapala se u veliko nita.
Ta nemogunost da bilo ta pouzdano saznam ili osetim budila je u meni
snaan poriv za masturbacijom. Gurnuo sam ruke u gae, i kad sam naas
spustio pogled, izmeu nogu sam ugledao neto crveno. Skoio sam kao
oparen. Hoklica na kojoj sam sedeo bila je jarkocrvena. Otac ju je ofarbao
u neka davna vremena, a trebalo je da stoji u kupatilu u prizemlju. Mora
biti da su je Duli i Su prenele dole kako bi mogle da sede pored kovega.
Umesto da me ta misao utei, samo me je prestraila. O majci skoro da
nismo ni razgovarali. Ona je bila naa preutna tajna. ak ju je i Tom retko
pominjao i samo je povremeno plakao za njom. Pogledao sam svuda oko
sebe traei jo neki znak ali niega nije bilo. Reio sam da odem, i im
sam krenuo uz stepenice, video sam da Su stoji na vrhu i posmatra me.
Tako sam i mislila, da si tamo dole, rekla je kad sam stigao do nje. U
ruci je drala neki tanjir.
Rekao sam, Pojavila se pukotina, jesi li videla?
I stalno se iri, odgovorila je brzo, ali zna ta ima novo? Slegnuo
sam ramenima. Ona mi je pokazala tanjir. Neko nam dolazi na aj.
Provukao sam se pored nje i otiao u kuhinju, ali tamo nije bilo nikoga. Su
je ugasila podrumsko svetlo i zakljuala vrata.
Ko? Sada sam primetio da je Su veoma uzbuena.
Derek, rekla je. Dulin frajer. Posmatrao sam je kako u dnevnoj sobi
postavlja jo jedan pribor za jelo. Odvela me je do podnoja stepenita,
pokazala nagore i apnula, Sluaj. uo sam Dulin glas i zatim, kao u
odgovor, glas nekog mukarca. Iznenada su progovorili u isti mah i oboje su
prsnuli u smeh.
Pa ta onda?, rekao sam mlaoj sestri. Jaka stvar. Srce mi je udaralo
kao ludo. Izvalio sam se popreko na jednu fotelju i poeo da zviduem. Su
je prila i sela, pa otrla imaginarni znoj sa ela. Sva srea da smo sredili
kuu, je 1 da? Nastavio sam da zviduem, ubadajui note nasumice, u
nekoj vrsti panike, i tek se naknadno opredeljujui za melodiju.
Tom je stigao s gornjeg sprata nosei u rukama neto to je liilo na
maku. Bila je to njegova perika. Odneo ju je kod Su i zatraio da mu je
namesti. Ona ga je malo odmakla od sebe i pokazala prstom na njegova
kolena i ake. Odbijala je da mu da periku ako se prvo ne opere. Dok je
Tom bio u kupatilu, rekao sam, Kakav je?
Ima auto, i to nov, idi da vidi, i onda je pokazala prema prozoru. Ali
ja nisam otiao da vidim. Kad se Tom vratio kod Su, ona mu je rekla, Ako
hoe da bude devojica za sveanim obedom, to ne obue narandastu
haljinu? On je zatresao glavom i Su mu je natakla periku. Otrao je u
predsoblje da se pogleda u ogledalu, a posle je seo naspram mene i poeo
da aka nos. Su je itala neku knjigu pa sam opet poeo da zviduem,
ovog puta malo tie. Tom je iskopao neto iz nosa, osmotrio vrh kaiprsta i
obrisao ga o jastuk na fotelji. I ja sam ponekad to radio, ali samo kad me
niko ne vidi, obino ujutru u krevetu. Pa i ne izgleda tako strano kad to
radi mala devojica, pomislio sam, i otiao do prozora. Bio je to sportski
auto, onaj starinski s papuicom ispod vrata i sputenim konim krovom. I
bio je jarkocrven s tankom crnom traftom po celoj duini.
Bolje izai da ga pogleda izbliza, rekla je Su, fantastian je.
ta da pogledam?, rekao sam. Tokovi su imali srebrne felne sa
bicama, a izduvne cevi su isto bile srebrne. Po ivici haube u metalu su bili
napravljeni dugaki, kosi prorezi. Za usisavanje vazduha, uo sam sebe
kako objanjavam saputnici, i onda naglo smotao mainu oko jedne tesne
krivine u Alpima, ili za isputanje toplote. Kad sam se vratio u svoju
fotelju, Su vie nije bila tamo.
Blenuo sam u Toma. Izgledao je siuno u glomaznoj fotelji, poto su
mu stopala jedva prelazila ivicu sedita a glavom je dosezao do polovine
naslona. 1 on je nekoliko sekundi blenuo u mene, pa onda skrenuo pogled i
prekrstio ruke. Ispod suknje su mu izvirivale raskreene noge. Rekao sam,
I kako izgleda kad si devojica? Tom je odmahnuo glavom i promenio
poloaj. Je l bolje nego kad si deko?
ta znam.
Je l se osea seksi? Tom se odjednom nasmejao. Nije razumeo ta
ga pitam, ali znao je da u toj rei ima neeg smenog. Pa kai, da ujem?
On se iscerio.
ta ja znam. Nagnuo sam se napred i pokazao mu prstom da se
priblii.
Kad stavi periku i obue suknju, pa ode do ogledala i tamo vidi
malu devojicu, je l ima neki fini oseaj u pii, da l ti naraste? Tom se
polako uozbiljio. Skliznuo je sa fotelje i pobegao na ulicu. Ja sam ostao
potpuno nepomian, svestan mirisa ragua. Plafon je zakripao. Namestio
sam se u fotelji. Prekrstio sam noge u visini glenjeva i sklopio ruke ispod
brade. Sa stepenita su se zauli laki, brzi koraci, i u sobu je utrao Tom.
Evo dolaze! On dolazi!, skoro je povikao. Rekao sam, Koji on?, i
prebacio ruke iza potiljka.
Duli je rekla, Ovo je Derek. Ovo je Dek. Pruio sam ruku bez
ustajanja, ali sam raspleo noge i vrsto prilepio stopala za pod.
Prilikom rukovanja ni jedan ni drugi nita nismo rekli. Zatim je Derek
proistio grlo i pogledao u Duli. Ona je stajala tano iza Toma i rukama
mu pritiskala ramena. Rekla je, A ovo je Tom, i bilo je oigledno da je
Dereku ve priala o njemu. Derek je zaao iza moje stolice, gde nisam
mogao da ga vidim, i mirno rekao, Ah da, enski petko. Su se kiselkasto
nasmejala, a ja sam ustao. Duli je otila u kuhinju da donese ragu i odande
pozvala Toma da joj pomogne. Nas troje smo stajali na sredini sobe. Bili
smo prilino blizu jedno drugog i inilo se kao da se svi zajedno pomalo
ljuljamo. Su je namerno podesila glas tako da zvui zadihano i tupavo.
Jako nam se svia tvoj auto. Derek je klimnuo glavom. Bio je vrlo
visok i izgledao je kao da se obukao za svadbu - bledosivo odelo, koulja i
kravata u be boji, dugmad na manetama i prsluk sa srebrnim laniem.
Rekao sam, Meni se ba i ne svia. On se okrenuo prema meni s
prisenkom osmeha. Imao je guste crne brkove. Izgledali su tako savreno da
su mogli biti i plastini.
Zaista?, rekao je utivo kroz taj svoj osmeh. A zato?
Suvie je napadan, rekao sam. Derek je pogledao u svoje cipele, a ja
sam nastavio, Mislio sam na boju, ne volim crvenu.
ta se tu moe, rekao je gledajui u Su, a ne u mene. A ti, voli
crvenu? Su je preko Derekovog ramena pogledala u pravcu kuhinje. Ja?
O, ja volim crvenu, pogotovu za auto. Poto se on ponovo okrenuo prema
meni, ponovio sam, Ne volim kad su automobili crveni. Lie mi na
igrake. Derek se malo odmakao od nas. Obe ruke je zabio duboko u
depove i klatio se na petama. Progovorio je vrlo smireno. Kad malo
odraste, shvatie da automobili to i jesu, igrake, skupe igrake.
Zato igrake?, rekao sam. Vrlo su korisni ako ima poslove na vie
razliitih mesta. On je klimnuo glavom i preleteo pogledom po celoj sobi.
Velike su vam ove sobe, rekao je okrenuvi se prema Su. Zaista
velika kua. Su je rekla, Moja soba je sasvim malecna. Ja sam prekrstio
ruke i tvrdoglavo nastavio.
Ako su automobili igrake, onda je sve to kupi igraka. Ba tada je
ula Duli sa erpom ragua i odmah za njom Tom, koji je nosio veknu hleba
i mlin za biber.
Morau o tome da razmislim, Dek, rekao je Derek i okrenuo se da
pomeri stolicu koja se ispreila na Dulinom putu.
Pre nego to smo posedali za sto, zapazio sam da je Duli obula nove
izme, u kombinaciji sa somotskom suknjom i svilenom bluzom. Ona i
Derek smestili su se jedno do drugog. Ja sam sedeo na oku pored Toma.
U poetku sam bio toliko iznerviran da mi se uopte nije jelo. Kad mi je
Duli pruila pun tanjir, rekao sam joj da nisam gladan. Ona je rekla,
Nemoj da si budala, spustila tanjir izmeu mog noa i viljuke, pa se
osmehnula Dereku. On je klimnuo glavom, pun razumevanja. Dok smo jeli,
glavnu re su vodile Duli i Su. Derek je sedeo savreno pravih lea.
Rasprostro je neku crvenu i plavu maramicu na krilo, i kad je zavrio s
jelom, istapkao se njome po brkovima. Onda ju je briljivo sklopio pre
nego to e je staviti u dep. eleo sam da ih vidim kako se dodiruju. Duli
mu je poloila ruku u pregib lakta i zamolila da joj neko doda so. Dohvatio
sam aicu za jaja pre Dereka, i kad sam je munjevito pruio sestri, so se
prosula celom duinom stola.
Pazi malo, rekao je Derek tiho. Devojke su se nervozno raspriale o
bacanju soli preko ramena i prolaenju ispod ukrtenih bandera. Jednog
trenutka sam video kako Derek namiguje Tomu, koji je pognuo glavu tako
da su mu lokne zaklonile lice. Kasnije je Duli izvela Dereka u vrt, a Su i
ja smo ostali da peremo sudove. Ja sam vie statirao s krpom u ruci.
Posmatrali smo ih kroz kuhinjski prozor. Duli je pokazivala prstom na
stazice i stepenike, sada ve skoro nevidljive ispod zamrene mase
braonkastog korova. Derek je pokazao u pravcu bloka solitera i iroko
zamahnuo rukom kao da im nareuje da se svi odjednom srue. Duli je
ozbiljno klimala glavom. Su je rekla, Ima jako iroka ramena, je 1 da?
Mora da su mu to odelo ili po meri. Zurili smo u Derekova lea. Glava
mu je bila sitna i okrugla, kosa svuda iste duine, kao etka.
Nije ba toliko snaan, rekao sam, a i prilino je glup. Su je podigla
gomilu mokrih tanjira iz sudopere i gledala gde da ih odloi.
Taj bi te malim prstom premlatio, rekla je.
Hah!, uzviknuo sam. ik neka proba.
Malo kasnije, Duli i njen deko seli su na zemlju pored stenjaka. Su mi
je oduzela krpu i poela da brie sudove. Rekla je, Kladim se da nee
pogoditi ime se on bavi, a ja sam odgovorio, Boli me uvo ime se bavi.
Nikad ne bi pogodio. Igra snuker.
Pa ta?
On igra za pare, neverovatno je bogat. Ponovo sam pogledao u Dereka
i razmislio o tome. Sedeo je okrenut postrance i sluao Duli. Ubrao je
jednu dugaku travku i sad ju je vakao i pljuckao. Sve vreme je klimao
glavom na to to mu je Duli govorila, a kad je konano reio da i sam
neto kae, ovla je poloio ruku na njeno rame. ta god da je rekao, Duli
se tome nasmejala.
A pisale su i novine o njemu, upravo je govorila Su.
Koje novine? Su je navela na lokalni nedeljnik i ja sam se nasmejao.
Nema o kome tamo ne piu, rekao sam, samo ako dovoljno dugo
ivi.
Kladim se da ne zna koliko ima godina. Nita nisam odgovorio.
Dvadeset i tri, rekla je Su ponosno i uputila mi osmeh. Poeleo sam da
je zveknem.
ta tu ima tako arobno?
Su je obrisala ruke. Za frajera su to savrene godine.
Rekao sam, O emu pria? Ko to kae?
Su je malo zaoklevala. Kae Duli.
Frknuo sam i istrao iz kuhinje. U dnevnoj sobi sam zastao da potraim
Kapetana Hanta. Bio je uredno smeten na policu za knjige. Otrao sam na
sprat pravo u svoju sobu, iz sve snage zalupio vrata i opruio se na krevet.
8
za balkandownload.org Thalia
1 Engleska renesansna balada, naslovljena po refrenu Moja draga
zelenih rukava. Prim. prev.
2 Pesma Route 66, standard ritma i bluza; ovde verovatno u obradi