Anda di halaman 1dari 113

Naslov originala:

Ian McEwan, THE CEMENT GARDEN


Ian McEwan
IJAN MAKJUAN

BETONSKI VRT
Prevela s engleskog
ARIJANA BOOVI

PAIDEIA
BEOGRAD, 2010.
Prvi deo
1

Nisam ubio svoga oca, ali inilo mi se ponekad da sam ubrzao njegov
odlazak. A osim to se podudarila s jednim preokretom u mom sopstvenom
fizikom odrastanju, njegova smrt izgledala je beznaajno u poreenju sa
onim to e se tek dogoditi. Prvih nedelju dana smo moje sestre i ja priali
o njemu, a Su je neosporno plakala kad su ga ljudi iz hitne pomoi
zaukali u jarkocrveno ebe i odneli sa sobom. Bio je boleljiv, naprasit i
opsesivan ovek, sa ukastim akama i licem. Dodajem ovde i priicu o
njegovoj smrti samo da bih objasnio kako je dolo do toga da sestre i ja
raspolaemo tako velikom koliinom cementa.
Poetkom leta u mojoj etrnaestoj godini pred naom kuom zaustavio
se jedan kamion. Sedeo sam na stepeniku pred ulaznim vratima i iznova
itao neki stari strip. Voza i jo jedan tip krenuli su prema meni. Bili su
prekriveni sitnom, bledom prainom, tako da su im lica izgledala sablasno.
Obojica su resko zvidukali, svaki svoju melodiju. Ustao sam i sakrio strip
iza lea. Vie bih voleo da su me zatekli kako iz oevih novina itam
izvetaj s konjskih trka, ili bar fudbalske rezultate.
Cement?, rekao je prvi tip. Zatakao sam palce u depove, prebacio
teinu na jednu nogu i malice suzio oi. eleo sam da kaem neto
prigodno i jezgrovito, ali nisam bio siguran da li sam ih dobro uo. Predugo
sam oklevao, jer tip je prevrnuo oima ka nebu i, s rukama na bokovima,
zagledao se pored mene u ulazna vrata. Vrata su se otvorila i pojavio se
moj otac grickajui lulu i steui pod mikom tablicu s listovima papira i
tipaljkom.
Cement, ponovio je taj isti, ovog puta bez dugouzlaznog akcenta. Otac
je klimnuo glavom. Gurnuo sam zarolani strip u stranji dep i poao za
njima trojicom stazom prema kamionu. Otac se izdigao na prste da zaviri
preko ograde teretnog dela, izvadio lulu iz usta i ponovo klimnuo glavom.
Onaj to je dotle utao manijaki je zamahnuo rukom. Jedan elini klin je
uzleteo i bona ograda je pala uz strahoviti tresak. U teretnom delu bile su
naslagane papirne vree cementa, tesno zbijene u dva reda. Otac ih je
prebrojao, pogledao u svoju tablicu i rekao, Petnaest. Ona dvojica su mu
odvratila groktanjem. Sviao mi se taj nain razgovora. I ja sam u sebi
rekao, Petnaest. Onda su ta dva tipa uprtila svaki po vreu na rame i
krenuli smo natrag stazom, s tim to sam sada ja iao napred a otac iza
mene. Zaobili smo oko kue i on je mokrim kamiem lule pokazao na aht
za ugalj. Ljudi su ubacili vree u podrum i otili ka svom kamionu da
donesu nove. Otac je na tablici upisao neki znak olovkom koja je visila
privezana na kanapu. Posle se klatio na petama i ekao. Ja sam se naslonio
na ogradu. Nisam znao zato nam treba cement, a nisam eleo da me zbog
neobavetenosti iskljue iz jedne tako poletne radne zajednice. Prebrojao
sam i ja vree, a kad je posao bio zavren, stajao sam ocu uz rame dok je
potpisivao dostavnicu. Onda se on bez rei vratio u kuu.
Te veeri su se moji roditelji posvaali oko vrea cementa. Majka, koja
je inae bila miran tip osobe, kiptela je od besa. Htela je da otac celu
isporuku poalje natrag. Tek to smo bili zavrili veeru. Dok je majka
govorila, otac je perorezom akao po glavi svoje lule i prosipao crne
strugotine po hrani koju jedva da je i taknuo. Znao je kako da upotrebi lulu
protiv nje. Ona mu je sada objanjavala koliko malo novca imamo i kako
e Tomu uskoro biti potrebna nova odea za polazak u kolu. On je ponovo
zatakao lulu meu zube, kao da. mu je ba taj deo anatomije nedostajao, a
onda joj upao u re i objavio kako ne dolazi u obzir da se vree alju
natrag i da je to kraj diskusije. Poto sam svojim oima gledao kamion i
teke vree i ona dva tipa to su ih istovarivali, slutio sam da je otac u
pravu. Ali kako je samo vano i blesavo izgledao kad je tu svoju dranguliju
izvukao iz usta, stisnuo je za glavu i uperio crni kami u majku. Nju je to
samo jo vie raspalilo, glas joj je zapinjao u grlu od ogorenja. Duli, Su i
ja smo neopaeno otili gore u Dulinu sobu i zatvorili vrata. Povieni i
sputeni tonovi majinog glasa dopirali su do nas kroz pod, mada su se
same rei usput gubile.
Su je leala na krevetu i kikotala se pritiskajui usta pesnicama dok smo
Duli i ja stolicom podupirali vrata. Onda smo pourili da svuemo Su i
dok smo joj smicali gaice ruke su nam se dotakle. Su je bila prilino
mrava. Koa joj se zatezala preko rebara, a tvrd miiavi hrbat zadnjice
bio je udnovato slian njenim lopaticama. Meu nogama joj je raslo
bledorikasto paperje. U toj igri smo Duli i ja bili naunici koji pregledaju
uzorak ivota iz spoljnog svemira. Govorili smo praskavim germanskim
glasovima stojei jedno naspram drugog iznad razgolienog tela. Iz
prizemlja je dopirao istrajan, rezignirani mrmor majinog glasa. Duli je
ispod oiju imala visoke zailjene jagodice i motrila je iz dubine kao neki
redak uzorak divlje zveri. Oi su joj pod elektrinim svetlom izgledale
krupne i crne. Kroz meke obrise njenih usana trala su dva prednja zuba i
morala je malo da se napui kako bi prikrila osmeh. eznuo sam da
pregledam svoju stariju sestru ali to nije bilo po pravilima nae igre.
Und zo? Prevrnuli smo Su na bok pa onda na stomak. Noktima smo
prelazili niz njena lea i butine. Pomou baterijske lampe smo joj zavirivali
u usta i izmeu nogu i pronali onaj cveti od naborane koe.
Kako fam se ofo ini, her doktore? Duli je to mesto protrljala
navlaenim prstom i niz Suinu kotunjavu kimu prostrujao je mali drhtaj.
Paljivo sam posmatrao. Navlaio sam i ja prst i kliznuo njime preko
Dulinog.
Nije ofo nita ozbiljno, rekla je na kraju, pa sklopila prorez palcem i
kaiprstom. Ali pratiemo dalji rasfoj, ja? Su nas je molila da je jo malo
pregledamo. Duli i ja smo se znalaki pogledali, u totalnom neznanju.
A sada je red na Duli, rekao sam.
Ne, rekla je ona kao i uvek. Na tebe je red. Jo uvek na leima, Su
nas je preklinjala. Otiao sam u drugi kraj sobe, pokupio s poda Suinu
suknju i bacio je preko nje.
Ne dolazi u obzir, rekao sam kroz imaginarnu lulu. Kraj diskusije.
Zakljuao sam se u kupatilo pa seo na ivicu kade s pantalonama zarozanim
do glenjeva. Zamiljao sam Duline bledomaslinaste prste izmeu Suinih
nogu i doveo se do onog svog trenutnog, suvog probada zadovoljstva.
Ostao sam tako presamien i kad me je gr proao, i najednom sam shvatio
da su glasovi u prizemlju odavno zamrli.
Sutradan ujutru siao sam u podrum s mlaim bratom Tomom. Podrum
je bio velik i izdeljen na nekoliko besmislenih prostorija. Tom se pribijao
uz mene dok smo ili niz kameno stepenite. uo je i on za vree cementa
pa je eleo da ih vidi. aht za ugalj otvarao se u najveu prostoriju, gde su
vree leale razbacane onako kako su padale preko ostataka
prologodinjeg uglja. Uz jedan zid stajao je veliki limeni koveg, koji je
imao neke veze s oevim kratkim boravkom u vojsci, a jedno vreme je
korien i za razdvajanje koksa od uglja. Tom je eleo da zaviri unutra pa
sam odigao poklopac. Koveg je bio prazan i crn od gari, toliko crn da u
pranjavoj svetlosti nismo mogli da mu vidimo dno. Uveren da gleda u
duboku rupu, Tom se uhvatio rukama za ivicu i viknuo u koveg pa ekao
da uje odjek. Kad se nita nije dogodilo, traio je da mu pokaem ostale
sobe. Odveo sam ga u onu bliu stepenitu. Tamo su se vrata jedva drala
na arkama i konano su otpala kad sam ih gurnuo. Tom je prsnuo u smeh i
najzad uspeo da uje odjek iz prethodne prostorije. U ovoj drugoj sobi
stajale su kartonske kutije pune plesnive odee, koja mi uopte nije bila
poznata. Tom je pronaao i neke svoje stare igrake. Prezrivo ih je
isprevrtao nogom i rekao mi kako su sve to klinake stvari. Na gomili iza
vrata leao je stari mesingani krevetac u kojem smo svi redom spavali u
svoje vreme. Tom mi je traio da ga ponovo sklopim, pa sam mu rekao da
su i kreveci isto klinaka stvar.
U podnoju stepenita naleteli smo na oca koji je upravo silazio. Ba
mene trai, rekao je, da mu pomognem u sreivanju onih vrea. Ponovo smo
krenuli za njim u veliku sobu. Tom se plaio oca i hodao je poprilino iza
mene. Tih dana mi je Duli rekla kako e otac, poto je sada praktino
onesposobljen, morati da se takmii s Tomom ako misli da privue majinu
panju. Bila je to izvanredna ideja i dugo sam o njoj razmiljao. Tako
prosto, tako bizamo, jedan mali deak u nadmetanju s odraslim ovekom.
Kasnije sam pitao Duli ko e pobediti, a ona je kao iz topa rekla, Tom,
naravno, a tata e iskaljivati bes na njemu.
I zaista je bio strog prema Tomu, veito ga je grdio kao da ima pik na
njega. Upotrebljavao je majku protiv Toma manje-vie isto onako kao to
je protiv nje upotrebljavao svoju lulu. Ne razgovaraj tako s majkom, ili
Uspravi se u stolici kad ti se majka obraa. Ona je sve to primala utke.
Ako bi otac posle toga izaao iz sobe, naas bi se osmehnula Tomu ili bi
provukla prste kroz njegovu kosu. Sada je Tom stajao malo dalje kod vrata
i gledao kako nas dvojica zajedno vuemo po podu vreu za vreom, pa ih
slaemo uza zid u dva uredna sloja. Ocu je posle infarkta bilo zabranjeno
da radi takve poslove, ali postarao sam se da on potegne isto koliko i ja.
Dok smo se saginjali i hvatali svaki za svoj kraj vree, oseao sam kako
on odugovlai, kako eka da ja prvi zapnem. Ali svaki put bih rekao, Jen,
dva, tri... i potezao tek kada vidim da se njemu ruka napela. Ako se ve
od mene oekivao vei napor, eleo sam da on to jasno i glasno prizna. Kad
smo zavrili posao, izmakli smo se unazad, kao pravi trudbenici, da
osmotrimo svoje delo. Otac se jednom rukom oslanjao o zid i teko je
disao. Ja sam namerno disao to sam lake mogao, na nos, iako mi se od
toga mantalo u glavi. Leerno sam stavio ruke na bokove. ta e ti sve
ovo? Smatrao sam da sada imam pravo da pitam.
Jedva je procedio izmedu dahtaja. Za... vrt. ekao sam da nastavi ali
posle kraeg utanja on se okrenuo da poe. Na vratima je zgrabio Toma za
lakat. Vidi na ta ti lie ruke, ukorio ga je, nesvestan kakve muzge
njegova vlastita ruka ostavlja na Tomovoj koulji. Hajde, penji se. Ja
sam malo priekao i onda poeo da gasim svetla. Kad je uo kljocanje, bar
je meni tako izgledalo, otac je zastao u podnoju stepenita i strogo me
opomenuo da pogasim sva svetla pre nego to poem gore.
Pa to i radim, rekao sarn iznervirano. Ali on se ve glasno nakaljavao
i penjao uz stepenice.
Vie je gradio nego to je uzgajao taj svoj vrt, prema crteima koje bi
ponekad uvee rasprostirao po kuhinjskom stolu dok bismo mi gvirili preko
njegovog ramena. Uzane staze od kamenih ploa vijugale su matovito na
putu do cvetnih leja koje su bile na korak ili dva udaljenosti. Jedna se u
spirali uspinjala oko vetakog breuljka od stenja kao da savlauje neki
planinski prevoj. Naivcirao se jednom kad je video kako Tom ide pravo
uz stenjak, a stazu koristi kao kratko stepenite.
Penji se stazom kao ovek, doviknuo je s kuhinjskog prozora.
Travnjak je bio veliine stola za kartanje i oko pola metra uzdignut od tla
pomou hrpe kamenja. Po obodu travnjaka jedva se nalo prostora za jedan
red nevena. Samo je on to nazivao viseim vrtom. U samom sreditu
viseeg vrta uzdizala se gipsana statua razigranog Pana. Neoekivani nizovi
stepenika vodili su na sve strane, as gore as dole. Bio je tu i ribnjak s
plavim plastinim dnom. Jednom je otac doneo kui dve zlatne ribice u
plastinoj kesi. Ptice su ih istog dana smazale. Staze su bile toliko uzane da
si lako mogao da izgubi ravnoteu i strmekne se u cvetne leje. Cvee je
birao tako da bude uredno i simetrino. Najvie od svega je voleo lale i
sadio ih je u pristojnim razmacima. Nije voleo bunje, brljane i rue. Nita
zamreno kod njega nije moglo da proe. Sa obe strane od nas kue su bile
planski poruene i leti je na praznim placevima bujao i cvetao raskoni
korov. Pre prvog infarkta otac je nameravao da podigne visoki zid oko tog
svog posebnog sveta.
Imali smo nekoliko izrabljenih porodinih viceva, koje je otac ustanovio
i odravao. aoke su pogaale Su zbog skoro nevidljivih obrva i trepavica,
Duli zbog ambicije da postane slavna atletiarka, Toma zbog povremenog
pikenja u krevet, majku zbog slabog znanja aritmetike, mene zbog
bubuljica, koje su ba u to vreme poele da mi pupe. Jednom sam mu za
veerom dodao pun tanjir, a on je primetio kako bi radije da njegova hrana
ne prolazi tako blizu mog lica. Smeh je bio trenutan i ritualan. Poto je otac
sam inscenirao ove tosove, nikad nijedan nije bio uperen protiv njega. Te
veeri smo se Duli i ja zakljuali u njenoj sobi i krenuli da ispisujemo
stranice i stranice najotrcanijih grubih ala. Sve to bi nam palo na pamet
izgledalo je smeno. Skotrljali smo se s kreveta na pod, pridravajui se za
grudi, vritei od oduevljenja. Su i Tom su nam lupali na vrata, traei da
ih pustimo unutra. Najbolji su, po naem miljenju, bili vicevi u obliku
pitanja i odgovora. U nekima smo ciljali na oev zatvor. Ali znali smo ta
nam je glavna meta. Izabrali smo svoj najbolji izum, i onda smo ga glaali i
uvebavali. Priekali smo nekoliko dana. Sedeli smo za veerom, i desilo
se da on ispali jo jedan vic o mojim bubuljicama. ekali smo da Tom i Su
prestanu da se smeju. Srce mi je tako snano lupalo da je bilo teko postii
hladnokrvan ton, onaj leeran kao na naim probama. Rekao sam, Danas
sam u vrtu primetio neto to me je okiralo.
Ma nemoj?, rekla je Duli. A ta to?
Jedan cvet.
inilo se kao da nas niko i ne uje. Tom je priao sam sa sobom, majka
je dosula jo malo mleka u svoju olju, a otac je nastavio s vrlo briljivim
mazanjem putera na kriku hleba koju je drao pred sobom. Ako bi mu
puter pobegao preko korice, hitro ga je vraao glatkim potezom noa.
Pomislio sam da bi moda trebalo da taj na dijalog ponovimo malo glasnije
i glednuo sam preko stola u Duli. Ona je izbegavala moj pogled. Otac je
pojeo hleb i izaao. Majka je rekla, E, ovo ti ba nije trebalo.
ta to? Ali nita mi vie nije rekla. Vicevi na oev raun smatrali su
se neumesnim zato to nisu bili smeni. Kasnije se on drao uvreeno.
Oseao sam krivicu ba kad sam oajniki eleo da osetim ushienje.
Probao sam da ubedim Duli u nau pobedu kako bi ona za uzvrat ubedila
mene. Odveli smo te veeri Su i stavili je da legne izmeu nas, ali igra vie
nije imala nikakve drai. Su je poela da se dosauje pa je ustala i otila.
Duli je bila za to da mu se izvinimo, da ga na neki nain obetetimo. To ne
bih mogao da podnesem, ali kad mi se on posle dva dana prvi put obratio,
osetio sam veliko olakanje. Dugo posle toga niko nije pominjao vrt, a kad
bi on prekrio kuhinjski sto onim svojim crteima, razgledao ih je sam. Posle
prvog infarkta potpuno je obustavio batenske radove. Korov je dikljao
kroz sastave kamenih ploa, deo stenjaka se odronio, a mali ribnjak je
presuio. Razigrani Pan se preturio na bok i raspolutio i niko nita nije
rekao. Mogunost da smo Duli i ja krivci za to sveopte raspadanje
ispunjavala me je jezom i radou.
Ubrzo nakon cementa stigao je i pesak. Bledouta gomila popunila je
ugao dvorita ispred kue. Ispostavilo se, verovatno majinim posredstvom,
da projekat zahteva okruivanje kue spreda i otpozadi, potpuno ravnom
betonskom ploom. Otac je jedne veeri to i potvrdio.
Tako e biti urednije, rekao je. Sada vie neu moi da odravam
vrt (nekoliko puta se kucnuo lulom po levoj strani grudi), a bie i manje
blata po istim podovima vae majke. Toliko je verovao u razlonost
svojih ideja da niko, od sramote a ne iz straha, ni rei nije rekao protiv ovog
plana. Meni je, iskreno reeno, prijala pomisao na ogromno betonsko
prostranstvo oko kue. Bie to mesto za igranje fudbala. Video sam ve i
kako nam tu sleu helikopteri. Iznad svega, meanje betona i izlivanje ploe
preko sravnjenog vrta bilo je oaravajui prestup. To moje uzbuenje samo
je poraslo kad je otac poeo da pria o iznajmljivanju mealice.
Mora biti da ga je majka od toga odgovorila, poto smo radove zapoeli
jednog subotnjeg jutra u junu sa dve lopate. U podrumu smo rascepili jednu
od papirnih vrea i napunili pocinkovanu kofu sitnim, bledosivim prahom.
Onda je otac izaao napolje kako bi prihvatio kofu koju je trebalo da mu
dodam kroz aht za ugalj. im se sagnuo i ispruio ruke, pretvorio se u
siluetu naspram belog, praznog neba u pozadini. Izruio je prah na stazu pa
mi vratio kofu da je ponovo napunim. Kad se toga nakupilo dovoljno,
dovezao sam puna kolica peska iz prednjeg dvorita i dosuo ga na gomilu.
Prema oevoj zamisli, morali smo pored kue imati tvrdu stazu radi lakeg
prebacivanja peska iz prednjeg u stranje dvorite. Osim njegovih ne ba
estih ali britkih uputstava, nita nismo govorili. Drago mi je bilo to tako
tano znamo ta radimo i ta onaj drugi misli da i nema potrebe da
razgovaramo. Bar ovog jednog puta, oseao sam se oputeno u njegovom
drutvu. Dok sam ja donosio kofu vode, on je napravio humku od cementa i
peska sa udubljenjem u sredini. Ja sam meao dok je on dolivao vodu.
Pokazao mi je kako da unutranjom stranom kolena poduprem ruku ispod
lakta i posluim se efektom poluge. Napravio sam se kao da to ve znam.
Kad se smea ujednaila, naneli smo je na zemlju. Onda je otac kleknuo i
uzeo da ravna povrinu irom stranom jedne kratke daske. Stajao sam pored
njega oslonjen na lopatu. On je ustao i naslonio se na ogradu i zatvorio oi.
Kad ih je otvorio, poeo je da trepe kao da je iznenaen to se tu naao, i
onda rekao, Pa, idemo dalje. Ponovili smo celu operaciju, kante proturene
kroz aht za ugalj, kolica, voda, meanje pa nanoenje pa ravnanje.
Do etvrtog puta, dosada i poznate udnje ve su mi usporavale pokrete.
esto sam zevao i oseao sam slabost u nogama sa zadnje strane kolena. U
podrumu sam gurnuo ruke u gae. Pitao sam se gde su mi sestre. Zato i
one ne pomau? Dodao sam ocu napunjenu kofu, a onda, obraajui se
njegovoj silueti, rekao kako moram u toalet. Uzdahnuo je i u isti mah
ispustio neki zvuk pucnuvi jezikom o nepce. Gore u kui, svestan
njegovog nestrpljenja. radio sam na sebi vratolomnom brzinom. Kao i
obino, imao sam pred sobom sliku Duline ake izmeu Suinih nogu.
Odozdo sam uo struganje lopate. Otac je sam meao beton. A onda se i to
dogodilo, ukazalo se sasvim neoekivano na unutranjoj strani mog runog
zgloba, i mada sam o toj pojavi znao iz viceva i udbenika biologije, i ve
je mesecima oekivao, nadajui se da nisam nita drugaiji od ostalih, sada
sam bio zapanjen i dirnut. Meu paperjastim maljama, pruen preko ivice
jedne sive mrlje od betona, svetlucao je krui tenosti, ne mlene kako
sam zamiljao, nego bezbojne. Liznuo sam ga vrhom jezika i nije imao
nikakav ukus. Dugo sam piljio u njega, izbliza kako bih raspoznao ona
siuna stvorenja s dugim palacavim repovima. Dok sam tako posmatrao,
krui se zasuio i pretvorio u tanku sjajnu skramu koja je popucala kad
sam promrdao runi zglob. Odluio sam da je ne spiram.
Setio sain se da me otac eka i pourio dole. Majka, Duli i Su stajale
su u kuhinji i razgovarale kad sam proao. Kao da ne nisu ni primetile. Otac
je potrbuke leao na zemlji, glave prislonjene uz tek naneseni beton. U ruci
je drao daicu za ravnanje. Prilazio sam polako, svestan da bih morao da
odjurim po pomo. Nekoliko sekundi nisam mogao da se pokrenem. Piljio
sam zapanjeno, kao i neki minut ranije. Lagani povetarac zanjihao je
izvueni kraj njegove koulje. Posle toga je nastala velika trka i galama.
Stigla je hitna pomo i majka se odvezla zajedno sa ocem, koga su poloili
na nosila i pokrili crvenim ebetom. Su je u dnevnoj sobi plakala i Duli se
trudila da je utei. U kuhinji je svirao radio. Ponovo sam izaao kad je hitna
pomo otila, da pogledam nau stazu. Nita nisam mislio dok sam sklanjao
onu daicu i briljivo poravnavao otisak koji je ostao iza njega u itkom,
sveem betonu.
2

Tokom sledee godine Duli je trenirala sa kolskim atletskim timom. Ve


je drala lokalne rekorde za mlae od osamnaest godina u sprintu na 50 i
100 metara. Trala je bre od ikog meni poznatog. Otac je nikad nije
uzimao ozbiljno, govorio je kako je to glupo za devojicu, to brzo tranje, a
nedugo pre nego to je umro, odbio je da poe s nama na jedan sportski
miting. Napali smo ga ogoreno, ak se i majka pridruila. On nam se
smejao to se toliko uzbuujemo. Moda je u stvari i eleo da poe, ali mi
smo ga ostavili samog i ujedinili se u svojoj zluradosti. Na sam dan
takmienja, poto ga nismo pozvali, on je zaboravio i tako u poslednjem
mesecu ivota nije dospeo da vidi svoju najstariju erku kao zvezdu
itavog stadiona. Propustio je da vidi kako njene vitke bledomaslinaste
noge striu i sevaju kao otrice naspram zelene trave, a kasnije i mene,
majku i Su kako stravamo s tribina da obaspemo Duli poljupcima kad je
pobedila i u svojoj treoj trci. Uvee bi Duli esto ostajala kod kue da
opere kosu i upegla falte na marinskoplavoj kolskoj suknji. U koli je
pripadala maloj grupi smelih devojaka koje su nosile utirkane bele ipone
kako bi im suknje stajale nauureno i zakovitlale se pri naglom okretu na
peti. Nosila je najlonke i crne gaice, strogo zabranjene. Pet dana nedeljno
imala je istu belu bluzu. Ponekad bi ujutru vezala kosu na potiljku
blistavom belom vrpcom. Sve je to zahtevalo dosta priprema svake veeri.
Imao sam obiaj da sedim besposlen, gledam je kako radi na dasci za
peglanje, i dovodim je do ludila.
Druila se u koli i s deacima, ali nikad im nije dozvoljavala da joj se
istinski priblie. U porodici je vladalo preutno pravilo da niko od nas ne
dovodi svoje drugare u kuu. Najbliskija je bila s devojkama, onim
najbuntovnijim, onim to su ve imale reputacije. Ponekad bih je na drugom
kraju kolskog hodnika video okruenu malom bunom grupom. Ali od
same Duli se malo toga moglo saznati, bila je glavna u svom drutvu, a
reputaciju je gradila na razbijakoj, zastraujuoj mirnoi. Imao sam i ja
nekakav status u koli kao Dulin brat, ali tamo nikad nije razgovarala sa
mnom niti je ak pokazivala da me primeuje.
Negde u to vreme, bubuljice su toliko ovladale mojim licem da sam
odustao od svih rituala line higijene. Prestao sam da se umivam i perem
kosu, da seem nokte i da se kupam. Digao sam ruke od pranja zuba. Na
svoj tihi nain, majka me je stalno opominjala, ali ja sam se ve uveliko
ponosio time to sam izmakao njenoj kontroli. Ako se nekom stvarno
sviam, branio sam se, taj e me i ovakvog prihvatiti. Rano ujutru majka bi
ulazila u moju sobu i zamenjivala mi prljavu odeu istom. Vikendom sam
leao u krevetu do popodneva, a onda izlazio u duge usamljenike etnje.
Uvee bih posmatrao Duli, sluao radio ili samo tako sedeo. U koli nisam
imao bliskih drugova.
esto sam se gledao u ogledalima, ponekad i po itav sat. Jednog jutra,
malo pre svog petnaestog roendana, traio sam cipele po mraku naeg
ogromnog predsoblja kad sam odjednom spazio celu svoju figuru u
ogledalu prislonjenom uza zid. Otac je veito imao nameru da ga okai.
Kroz vitra iznad ulaznih vrata obojena svetlost obasjavala je otpozadi
nakostreena vlakna moje kose. ukasta polutama skrivala je kvrge i
kratere na mojoj koi. Osetio sam se uzvieno i jedinstveno. Zurio sam u
svoj odraz sve dok on nije poeo da se otuuje i da me paralie pogledom.
Udaljavao se od mene i vraao sa svakim otkucajem moga pulsa, a nad
glavom i ramenima treperio mu je neki tamni oreol. Tei sluaj, govorio
mi je. Tei sluaj. A zatim glasnije, Seronja... plaipika... krelac. uo
sam umoran majin glas kako me prekorno doziva iz kuhinje.
Dohvatio sam usput jednu jabuku iz inije s voem i krenuo prema
kuhinji. Naslonio sam se na dovratak i posmatrao porodicu za dorukom
bacajui jabuku uvis i doekujui je tako da mi resko pljesne o dlan. Duli
i Su jele su rasejano, zadubljene u kolske knjige. Majka, iznurena posle jo
jedne besane noi, uopte nije jela. Njene upale oi izgledale su sivo i
razvodnjeno. Razdraen i kenjkav, Tom je pokuavao da dogura svoju
stolicu to blie njenoj. Hteo je da joj sedne u krilo, ali ona se poalila da je
preteak. Pomogla mu je da namesti stolicu pa provukla prste kroz
sopstvenu kosu.
Postavljalo se pitanje da li e Duli sa mnom ii do kole. Ranije smo
svakog jutra ili zajedno, ali sada joj je vie odgovaralo da ne bude viena
sa mnom. Nastavio sam da bacam jabuku, zamiljajui da ih time sve
izbacujem iz ravnotee. Majka me je netremice posmatrala.
Ma, hajde, Duli, rekao sam na kraju. Duli je dosula aj u olju.
Imam posla, rekla je odseno. Samo ti idi.
Su, a ti? Moja mlada sestra nije ni podigla pogled s knjige. Ja neu
jo.
Majka me je blago podsetila da nisam dorukovao, ali ja sam se ve
udaljavao hodnikom. estoko sam zalupio ulazna vrata i preao na drugu
stranu puta. Nekad je naa kua stajala u ulici punoj kua. Sada se uzdizala
nasred puste ledine, gde su koprive rasle oko zguvanih otpadaka talasastog
lima. Ostale kue bile su poruene zbog autoputa koji nikad nije izgraden.
Ponekad su deca iz soliterskog bloka dolazila da se igraju u blizini nae
kue, ali ee bi nastavljala putem, do naputenih montanih kua, da tamo
razvaljuju zidove i pokupe ta god nau. Jednom su jednu od tih kua i
zapalili, i niko se nije preterano potresao. Naa kua bila je stara i velika.
Graena je bila tako da pomalo lii na zamak, s debelim zidovima,
zdepastim prozorima i zupastim ukrasima iznad ulaznih vrata. Kad se
pogleda od preko puta, podseala je na lice nekoga duboko usredsreenog,
kao da pokuava neeg da se seti.
Nikad nam niko nije dolazio u posetu. Ni majka ni otac dok je bio iv
nisu imali pravih prijatelja izvan porodice. Oboje su bili jedinci, a moje
babe i dede ve su odavno poumirali. Majka je imala dalje roake u Irskoj
s kojima se jo od detinjstva nije viala. Tom je imao nekoliko drugara s
kojima se ponekad igrao na ulici, ali nikad mu nismo dozvoljavali da ih
dovede u kuu. ak ni raznosa mleka vie nije prolazio naim putem.
Koliko sam mogao da se setim, poslednji ivi ljudi koji su nas posetili bili
su oni bolniari iz hitne pomoi to su odvezli oca.
Stajao sam tamo nekoliko minuta razmiljajui da li da se vratim i kaem
majci neto pomirljivo. Ve sam se spremao da krenem dalje kad su se
ulazna vrata otvorila i propustila Duli. Nosila je crni kolski mantil od
gabardena s pojasom vrsto stegnutim oko struka i zadignutom kragnom.
Naas se okrenula da pridri vrata kako se ne bi zalupila, i tada su se i
mantil i suknja i ipon zakovitlali oko nje, tano u eljenom efektu. Jo me
nije primetila. Gledao sam kako prebacuje torbu preko ramena. Duli je
umela da tri bre od vetra, ali hodala je kao da spava, ubitano sporo,
pravih lea, i strogo pravolinijski. esto je izgledala duboko zamiljena, ali
uvek se od naih pitanja branila tvrdei da joj je glava prazna.
Nije me primetila sve dok nije prela na drugu stranu, a onda je
napravila neku grimasu izmeu osmeha i puenja i nastavila da hoda utke.
Svi smo strepeli od njenog utanja, ali ona je i to poricala, glasom zvonkim
od neverice, tvrdei da je ona ta koja se boji. Pa i jeste bila stidljiva -
prialo se da na asu nikad nije pustila glas a da ne pocrveni - ali
posedovala je neku smirenu snagu i distancu, i ivela je u zaaranom svetu
onih koji su obdareni, i to potajno znaju, izuzetnom lepotom. Koraao sam
pored nje, a ona je zurila ispred sebe, lea pravih kao lenjir, blago nabranih
usana.
Pedesetak metara dalje, na put je izbijao na drugu ulicu. Tamo je jo
stajalo nekoliko kua u nizu. Sve ostale, kao i sve kue u sledeoj
poprenoj ulici, bile su sravnjene sa zemljom kako bi se napravilo prostora
za etiri solitera od po dvadeset spratova. Soliteri su se uzdizali na irokim
platoima od ispucalog asfalta kroz koji se probijao korov. Izgledali su
starije i tunije ak i od nae kue. Na betonskim bonim fasadama imali su
dinovske mrlje, skoro crne, zaostale od kia. Nikad nisu ni mogle da se
isue. Kad smo Duli i ja stigli do kraja naeg puta, dohvatio sam je za
runi zglob i rekao, Gospojice, da vam ponesem torbu? Duli je istrgla
ruku i nastavila da hoda. Poskakivao sam unatrake ispred nje. To njeno
smrknuto utanje pretvorilo me je u ivu napast.
Hoe da se bijemo? Da se trkamo? Duli je oborila pogled i drala se
svog pravca. Rekao sam normalnim glasom, ta ti je?
Nita.
Samo si nadrndana?
Da.
Na mene?
Da.
Prvo sam malo utao. Duli mi je polako izmicala, zadubljena u neku
unutranju viziju sopstvenog besa. Rekao sam, Je l zbog mame? Prolazili
smo ve pored prvog solitera tako da smo videli ulazni hol. Grupica dece iz
druge kole okupila se oko ahta za lift. Gluvarili su naslonjeni na zidove i
nisu razgovarali. ekali su nekog da sie liftom. Rekao sam, Onda idem
natrag. Zastao sam. Duli je slegnula ramenima i napravila nagli pokret
rukom koji je jasno govorio da ona s tim nema nikakve veze.
Na povratku sam u naoj ulici sreo Su. Hodala je drei otvorenu knjigu
pred sobom. Kaieve od torbe je pritegla visoko na ramenima. Tom je iao
na metar iza nje. Po izrazu njegovog lica videlo se da je opet napravio
scenu dok su ga isterivali iz kue. Oseao sam se lagodnije u Suinom
drutvu. Bila je dve godine mlaa od mene, i njene tajne, kakve god da su
bile, nisu me plaile. Jednom sam u njenoj sobi video losion koji je kupila
da bi rastopila pege. Imala je duguljasto i neno lice, bezbojne usne i
umorne oi s bledim, skoro nevidljivim trepavicama. Onako visokog ela i
kutrave kose, ponekad je stvarno liila na devojicu s druge planete. Ni
ona ni ja nismo zastali, ali dok smo se mimoilazili, Su je podigla pogled s
knjige i rekla, Zakasnie. A ja sam promrmljao, Neto sam zaboravio.
Tom je bio obuzet zortom od kole i nije me primetio. Sinulo mi je da Su
vodi Toma u kolu samo da se majka ne bi zamarala, pa sam osetio jo
jau krivicu i ubrzao korak.
Obiao sam oko kue i onda iz bate posmatrao majku kroz kuhinjski
prozor. Sedela je za stolom s neredom od naeg doruka i etiri prazne
stolice ispred sebe. Tano naspram nje stajala je moja netaknuta inija
ovsene kae. Jednu ruku je drala u krilu, drugu na stolu, oslonjenu na lakat
i spremnu da joj podupre glavu. U blizini se nalazila i zdepasta teglica s
njenim pilulama. Lice joj je bilo meavina Dulinih i Suinih crta, kao da je
ona njihovo dete. Imala je glatku kou, zategnutu preko otrih jagodica.
Svakog jutra je na usnama iscrtavala savren srcasti luk u zagasitocrvenoj
boji. Ali oi su joj bile okruene tamnom koom naboranom kao kotica od
kajsije, i ve toliko utonule u lobanju da se inilo kao da pilji iz nekog
dubokog bunara. Prstima je prolazila kroz guste, tamne uvojke na svom
potiljku. Deavalo mi se da ujutru zateknem gnezdace njene kose kako
pluta u klozetskoj olji. Uvek bih prvo povukao vodu. Sada je ustala,
okrenula mi lea i poela da rasprema sto.
Kad sam imao osam godina, vratio sam se jednog jutra iz kole
pretvarajui se da sam ozbiljno bolestan. Majka je prihvatila moju igru.
Obukla mi je pidamu, odnela me do sofe u dnevnoj sobi i zamotala u ebe.
Znala je da sam doao kui da bih je imao samo za sebe dok otac i sestre
nisu tu. Moda joj je ak bilo i drago to ima nekog da joj pravi drutvo
preko dana. Do kasno po podne sam tako leao i posmatrao je kako isti i
sprema, a kad bi prela u drugi kraj kue, pomno sam oslukivao. Doprla
mi je do svesti oigledna injenica da ona postoji nezavisno od mene.
Nastavlja nekim svojim putem i dok sam ja u koli. Ovo su naprosto
poslovi kojima se ona bavi. Svako nastavlja svojim putem. U ono vreme mi
je to otkrie bilo upeatljivo ali ne i bolno. Sada, dok sam je gledao kako
se naginje da bi pokupila ljuske od jaja sa stola i ubacila ih u kantu za
ubre, ta ista, prosta istina dobila je ukus tuge i pretnje, u nepodnoljivoj
kombinaciji. Pokazalo se da je nisam ja izmislio, ni ja ni moje sestre, mada
sam ipak nastavio da je izmiljam i da je ignoriem. Dok je sklanjala praznu
flau od mleka, najednom se okrenula prema prozoru. Hitro sam se
povukao. Dok sam trao stazom pored kue, uo sam kako otvara stranja
vrata i doziva me. Naas sam je i video kad se pojavila iza ugla. Ponovo je
viknula za mnom kad sam ve odmicao ulicom. Celim putem sam trao,
zamiljajui kako se njen glas uzdie iznad topota mojih stopala po asfaltu.
Dek... Dek.
Sustigao sam mlau sestru ba kad je prolazila kroz kolsku kapiju.
3

Znao sam da je jutro i da se radi o runom snu. Uz mali napor volje mogao
sam i da se probudim. Pokuavao sam da mrdnem noge, da jednim
stopalom oeem drugo. Ve i najovlaniji dodir bio bi dovoljan da me
prebaci u svet izvan granica sna. Pratio me je neko koga nisam mogao da
vidim. U rukama je nosio nekakvu kutiju i nagovarao me da zvirnem u nju,
ali ja sam urio dalje. Naas sam zastao i ponovo pokuao da mrdnem
nogama, ili bar da otvorim oi. Ali taj neko mi je prilazio s kutijom, nije
bilo vremena i morao sam dalje da trim. Onda smo se nali licem u lice.
Drvena i s poklopcem na arke, kutija je moda nekad sadrala skupe
cigare. Poklopac je bio malice odignut, unutra previe mrano da bi se ita
videlo. Opet sam potrao kako bih dobio na vremenu, i ovog puta sam
uspeo da otvorim oi. Pre nego to su se zatvorile, video sam svoju sobu,
kolsku koulju prebaenu preko stolice, jednu prevrnutu cipelu na podu. I
opet ta kutija. Znao sam da je unutra neko malo stvorenje, zarobljeno protiv
svoje volje i uasno smrdljivo. Pokuao sam da viknem, u nadi da e me
razbuditi zvuk mog vlastitog glasa. Iz grla mi nije izaao nikakav zvuk, a ni
usne nisam mogao da pokrenem. Poklopac kutije se ponovo dizao. Nisam
mogao da se okrenem i potrim, jer cele sam noi trao i sad mi nije bilo
druge nego da pogledam unutra. S velikim olakanjem sam uo kako se
vrata otvaraju, a zatim i bat koraka po podu. Neko je sedeo na ivici mog
kreveta, tik uz mene, i mogao sam da otvorim oi.
Majka je sela tako da mi je zarobila ruke ispod arava. Moj budilnik je
pokazivao da je pola devet i da u zakasniti u kolu. Majka je svakako
ustala jo pre dva sata. Mirisala je na svoj omiljeni jarkoroze sapun. Rekla
je, Vreme je da porazgovaramo, ti i ja. Prekrstila je noge i stavila ruke na
kolena. Lea su joj bila veoma prava, kao i Dulina. Shvatio sam da me
leanje na leima stavlja u neravnopravan poloaj, pa sam nastojao da se
uspravim i sednem. Ali ona je rekla, Samo ti lezi.
Zakasniu, rekao sam.
Samo ti lezi, ponovila je s tekim naglaskom na poslednjoj rei. Hou
da razgovaram s tobom. Srce mi je lupalo velikom brzinom, zurio sam
pored njene glave pravo u plafon. Jo sam se borio da se iupam iz onog
sna. Gledaj ovamo, rekla je. Hou da ti vidim oi. Pogledao sam je u
oi, koje su zabrinuto etale po mom licu. Video sam svoj uveliani odraz.
Da li si se ovih dana gledao u ogledalu?, rekla je.
Ne, rekao sam neiskreno.
Zenice su ti jako proirene, da li si primetio? Odmahnuo sam glavom.
I naduven si ispod oiju a tek to si se probudio. Tu je zastala. uo sam
kako ostali dole dorukuju. A zna li zbog ega? Ponovo sam odmahnuo
glavom, a ona je ponovo zautala. Onda se nagnula napred i poela
uzbueno da govori. Zna o emu priam, je l tako? Srce mi je
zabubnjalo u uima.
Ne, rekao sam.
Bogami, zna, dragi moj. Zna ti o emu govorim, vidim da zna.
Nisam imao drugog izbora nego da potvrdim utanjem. Nimalo joj nije
pristajala ta strogost; glas joj je zvuao ravno, kao da glumi, jer drugaije i
nije umela da saopti neprijatnu poruku.
Vara se ako misli da ja ne znam ta se dogaa. Ti sada izrasta u
mladia, i veoma sam ponosna na tebe... ima tu nekih stvari koje bi ti otac
objasnio... Oboje smo skrenuli pogled, znali smo da to nije istina.
Odrastanje je teko, ali ako nastavi tako kako si poeo, samo e sebi
naneti zlo, nanee zlo svom telu koje jo raste.
Zlo..., ponovio sam kao eho.
Tano, pogledaj samo na ta lii, rekla je mekim glasom. Ujutru ne
moe da ustane, celog dana si umoran, nabusit, niti se pere niti
presvlai u isto, drzak si prema sestrama i prema meni. A oboje znamo
zbog ega. Svaki put... Malo je odlutala, i umesto da gleda u mene,
upiljila se u sopstvene ruke koje je drala u krilu. Svaki put... kad to
uradi, tvoj organizam mora da nadoknadi pun litar krvi. Pogledala me je
prkosno.
Krvi, apnuo sam. Ona se nagnula i ovla me poljubila u obraz.
Ne ljuti se to ti ovo govorim, je l da?
Ne, ne, rekao sam. Majka je ustala.
Jednog dana, kad bude punoletan, setie se ovoga i bie mi zahvalan
to sam ti rekla to to sam rekla. Klimnuo sam glavom. Ona se pognula i
neno me poaoljila po kosi, a onda urno izala.
Sestre i ja vie se nismo igrali na Dulinom krevetu. Igre su obustavljene
nedugo poto je otac umro, mada njegova smrt nije bila pravi razlog. Su je
poela da prua otpor. Moda je neto naula u koli, i sada se stidela to
nam je dozvoljavala da joj svata radimo. Nikad nisam bio siguran jer o
takvim stvarima nismo mogli da razgovaramo. A i Duli se polako
udaljavala. Poela je da se minka i imala je gomilu tajni. U redu za ruak
u koli, uo sam jednom kako za mene kae mali brat i to me je ljuto
uvredilo. U kuhinji je vodila duge razgovore s majkom koji su se prekidali
ako bi iznenada naiao Tom, ili Su ili ja. Kao i majka, Duli mi je zvocala
zbog kose i odee, ne blago dodue, nego podrugljivo i s visine.
Bazdi, rekla bi mi svaki put kad bismo se zbog neega sporekali.
Bazdi do neba. Zato se nikad ne presvlai? Takve primedbe budile su
kretena u meni.
Jebi se, prosiktao bih, i smesta je dohvatio za glenjeve, reen da je
golicam dok ne svisne od iscrpljenosti.
Mama, vritala je Duli, Mama, kai Deku! I majka bi, odnekud iz
kue, umorno doviknula, Dek...
Poslednji put kad sam golicao Duli, saekao sam da majka ode u
bolnicu, a onda sam navukao ogromne, trokave batovanske rukavice, koje
je poslednji nosio moj otac, pa krenuo za Duli do njene sobe na spratu.
Sedela je za malim pisaim stolom na kojem je obino radila domae
zadatke. Zastao sam na vratima s rukama iza lea.
ta hoe?, rekla mi je krajnje zgaeno. Prethodno smo se dole
posvaali.
Dolazim po tebe, rekao sam jednostavno, pa ispruio te svoje ruerde
prema njoj, s rairenim prstima. I od samog pogleda na moje kande, ona je
izgubila prisebnost. Pokuala je da ustane, ali pala je natrag na stolicu.
Samo probaj, ponavljala je kroz sve jai kikot. Samo, samo probaj.
Gledala je kako joj se te kolosalne ruke pribliavaju i uvijala se na
stolici, cvilei, Ne... ne... ne.
Da, rekao sam, s tobom je gotovo. Povukao sam je za ruku i gurnuo
na krevet. Leala je uzdignutih kolena, i rukama je titila grlo. Nije se
usuivala da odvoji pogled od dinovskih kandi koje sam drao nad njom,
spreman da se obruim u sekundi.
Bei od mene, proaptala je. Uinilo mi se u trenutku smeno to to se
obratila rukavicama a ne meni.
Dolaze po tebe, rekao sam, pa malice spustio ruke. Ali niko ne zna
gde e prvo da napadnu. Ona je zadnjim snagama pokuala da me uhvati
za zglobove, ali uspeo sam da se probijem ispod njenih laktova i onda su
joj se rukavice vrsto sklopile oko rebara, sve do ispod pazuha. Dok se
Duli smejala i smejala, dok se borila da doe do daha, smejao sam se i ja,
oduevljen to imam toliku mo. Sada se u njenom bacakanju nazirala i
trunka panike. Nije mogla poteno ni da udahne. Pokuavala je da kae
molim te, ali ja od ushienja nisam mogao da se zaustavim. I dalje joj je
vazduh pukao iz plua, u malim ptijim kliktajima. Jednom rukom se
kaila za grubu tkaninu rukavice. Dok sam se pomerao napred da bih je
bolje prikovao, osetio sam kako mi se topla tenost razliva po kolenu.
Uasnut, skoio sam s kreveta i zbacio rukavice. Poslednji zvuci Dulinog
smeha pretopili su se u iznemogli pla. Leala je na leima, i suze su joj lile
preko rubova jagodica i nestajale u kosi. Soba je sasvim blago mirisala na
mokrau. Podigao sam rukavice s poda. Duli je iskrenula glavu.
Gubi se odavde, rekla je tupo.
Izvini, rekao sam.
Gubi se... smesta.
Tom i Su stajali su na vratima i posmatrali.
ta je bilo?, pitala me je Su dok sam izlazio.
Nita, rekao sam, i veoma tiho zatvorio vrata.
Ba tih dana, majka je sve ee odlazila na spavanje u ranim veernjim
satima. Govorila je kako joj se oi same sklapaju.
Samo da dve-tri veeri legnem rano, rekla bi, i opet u biti kao nova.
Samim tim, Duli je dobila vlast da odluuje o veeri i odlasku u krevet.
Jednom smo Su i ja sedeli u dnevnoj sobi i sluali radio. Ula je Duli i
ustro ga ugasila.
Budi ljubazan da izbaci ubre, rekla mi je, i da odnese kante ispred
kue.
Odjebi, dreknuo sam, valjda mogu i ja neto da sluam, i brzo
posegnuo za dugmetom na radiju.
Duli ga je poklopila rukom. Jo sam se toliko stideo zbog onog nasrtaja
da nisam imao snage da se izborim s njom. Re-dve simbolinog otpora, i
ve sam bio napolju i prenosio kante za ubre. Kad sam se vratio, Su je
ljutila krompir nad sudoperom u kuhinji. Kasnije, kad smo seli da jedemo,
vladala je napeta tiina umesto uobiajene halabuke. Kad sam preko stola
pogledao u Su, ona se zakikotala. Duli nas uopte nije gledala, a sve to je
imala da kae saoptavala je tihim glasom i iskljuivo Tomu. Kad je na
nekoliko minuta izala da odnese gore posluavnik s hranom, Su i ja smo se
utirali ispod stola i smejali. Ali prestali smo im smo je uli kako silazi.
Tomu se nisu dopadale te veeri bez majke. Duli ga je terala da
pomae sve sa tanjira, a nije mu bilo dozvoljeno ni da se zavlai ispod stola
i da se glupira. Najvie ga je pogodilo to to ga Duli ne puta u majinu
sobu dok ona spava. Voleo je da se uglavi pored nje kompletno obuen.
Duli ga je dohvatila za runi zglob kad se zaputio gore. Ne moe tamo,
rekla je mirno. Mama spava. Tom je nadigao uasnu dreku, ali nije se
otimao kad ga je Duli dovukla natrag u kuhinju. I on je pomalo zazirao od
nje. Odjednom je postala tako udaljena od nas, tiha, sigurna u svoj autoritet.
Dobijao sam elju da joj kaem, Ma, daj, Duli, prestani da glumi. Svi
znamo ko si ti u stvari. I stalno sam gledao u njenom pravcu. Ali nisam
dobijao odgovor. Neprekidno je neto poslovala i samo bi me usput
okrznula pogledom.
Izbegavao sam da ostanem nasamo s majkom kako se ne bi desilo da me
ponovo uvue u onaj razgovor. Iz kole sam znao da je sve pogreno
shvatila. Ali svaki put kad bih zalegao na runi rad, dva do tri puta dnevno,
sada mi je kroz glavu prolazila slika dveju polulitarskih flaa mleka s
poklopcima od srebrne folije. Provodio sam vie vremena u Suinom
drutvu. Ona je izgledala blagonaklona prema meni, ili bar spremna da me
ignorie. Mnogo je vremena provodila kod kue itajui u svojoj sobi, a
nikad se nije bunila ako se i ja tamo izleavam. itala je romane o
devojicama svoga uzrasta, trinaest godina ili tu negde, koje doivljavaju
pustolovine u kolskim internatima. Donosila je iz lokalne biblioteke
kabaste, ilustrovane knjige o dinosaurusima i vulkanima i ribama iz tropskih
mora. Ponekad sam ih i ja prelistavao, gledajui slike. Od informacija me
nita nije zanimalo. Bile su mi sumnjive slike dinosaurusa, pa sam joj rekao
da niko u stvari ne zna kako su oni izgledali. Su mi je objasnila da postoje
skeleti i svakojaki drugi tragovi koji pomau u rekonstrukciji. Prepirali smo
se itavo popodne. Znala je mnogo vie od mene, ali ni za ivu nisam hteo
da je pustim da pobedi. Na kraju, iz inata i dosade, izgubili smo volju i
reili da jedno drugo ostavimo na miru. Ali najee smo razgovarali kao
zaverenici, o naoj porodici i svima ostalima koje smo poznavali, briljivo
razmatrajui njihovo ponaanje i izgled, kakvi su stvarno. Pitali smo se
koliko je ozbiljno majka bolesna. Su ju je ula kako govori Duli da e
opet promeniti lekara. Slagali smo se u oceni da je naa starija sestra digla
nos. U stvari, Su vie nisam ni posmatrao kao devojicu. Za razliku od
Duli, ona mi je bila samo sestra, samo jo jedna osoba. Jednog dugakog
nedeljnog popodneva, Duli je naila usred naeg razgovora o roditeljima.
Ba sam objanjavao kako su se njih dvoje potajno mrzeli i kako je majci
laknulo kad je otac umro. Duli je sela na krevet pored Su, prekrstila noge i
zevnula. Ja sam zastao i proistio grlo.
Samo nastavi, rekla je Duli, zvui zanimljivo.
Rekao sam, Ma, nema veze.
Uf, rekla je Duli. Malo je pocrvenela, pa oborila pogled. Sada je Su
proistila grlo, i svi smo ekali.
Blentavo sam rekao, Samo hou da kaem kako ne verujem da je mama
ikad stvarno volela tatu.
Ne veruje?, rekla je Duli s podrugljivim zanimanjem. Bila je besna.
Ne znam, promrmljao sam. Moda ti zna.
Kako bih ja to znala? Opet je zavladala tiina, a onda je Su rekla,
Zato to vie pria s njom nego mi.
Dulin bes ogledao se u sve napadnijem utanju. Ustala je i, kad je stigla
do vrata, okrenula se i tiho rekla, Samo zato to je vas dvoje uopte ne
zarezujete. Zastala je na vratima da uje odgovor, i onda nestala
ostavljajui za sobom magliasti miris parfema.
Sutradan posle kole, ponudio sam se da s majkom idem u kupovinu.
Nema nita da se nosi, rekla je ona. Stajala je u mranom predsoblju
vezujui maramu pred ogledalom.
Voleo bih malo da proetam, promrmljao sam.
Hodali smo utke nekoliko minuta, onda me je ona uhvatila pod ruku i
rekla, Jo malo pa e tvoj roendan.
Rekao sam, Aha, jo malo.
Raduje se to puni petnaest godina?
ta znam.
Dok smo u apoteci ekali da majci izdaju lek, pitao sam ta joj je rekao
lekar. Ona je tog trenutka razgledala neki sapun s plastinom posudicom u
poklon pakovanju. Spustila ga je i ivahno se osmehnula.
Ma, pusti lekare, svi oni priaju gluposti. S tim drutvom sam
raskrstila. Klimnula je glavom u pravcu apotekarskog pulta. Vano je da
ja dobijem moje pilule.
Osetio sam olakanje. Pilule su na kraju stigle u debeloj, braon teglici
koju sam se ponudio da joj ponesem. Na povratku kui, predloila je da
napravimo malo roendansko slavlje i da ja pozovem nekoliko drugova iz
kole. Ne, rekao sam istog trenutka. Bolje nek ostane u porodici.
Ostatak puta smo pravili planove, i oboma nam je bilo drago to najzad
imamo o emu da razgovaramo. Majka se setila proslave Dulinog desetog
roendana. Seao sam se i ja, bilo mi je osam godina. Duli se rasplakala
jer joj je neko rekao da se roendani posle desetog vie ne vae. Neko
vreme je to bilo u opticaju kao porodini vic. Nismo pominjali, ni majka ni
ja, oev doprinos toj proslavi, kao i svim drugim kojih sam mogao da se
setim. Voleo je da deca stoje uredno postrojena, i da mutavo ekaju svoj
red u nekoj igri kojom bi on rukovodio. Buka i haos, deca koja bezglavo
vrljaju naokolo, to ga je duboko nerviralo. Nijedno roendansko slavlje
nije prolo a da se on na nekog nije razbesneo. Na proslavi Suinog osmog
roendana, pokuao je slavljenicu da otera u krevet zbog kreveljenja.
Majka se umeala i to je stavilo taku na slavlja. Tom ih nikada nije
doiveo. Kad smo stigli do nae kapije ve smo oboje utali. Dok je ona
preturala po tani traei klju od ulaznih vrata, pitao sam se da li joj je
drago to emo ovog puta slaviti bez njega.
Rekao sam, teta to tata nije..., a ona je brzo dodala, Siroe moje.
On bi se tako ponosio tobom.
Dva dana pred moj roendan majka se povukla u krevet.
Ustau, ima vremena, rekla je kad smo Su i ja otili da je obiemo.
Nisam bolesna, samo sam jako, jako umorna. A i dok je to govorila,
jedva je drala oi otvorene. Ve je bila spremila tortu i ukrasila je
koncentrinim krugovima od crvenog i plavog eera. Tano u centru
stajala je jedna sveica. Tomu je ovo bilo zabavno.
Nema ti petnaest godina, vikao je, ti slavi prvi roendan.
Rano ujutru Tom je uao u moju sobu i skoio mi na krevet.
Budi se, budi se, napunio si godinu dana.
Za dorukom mi je Duli predala, bez komentara, nekakvu konu vreicu
u kojoj sam pronaao metalni ealj i makazice za nokte. Su mi je poklonila
jedan naunofantastini roman. Na koricama se dinovsko udovite s
pipcima spremalo da proguta jedan vasionski brod, a nebo je u pozadini
bilo crno, istakano blistavim zvezdama. Odneo sam posluavnik gore u
majinu sobu. Kad sam uao, leala je na leima i oi su joj bile otvorene.
Seo sam na ivicu njenog kreveta i oprezno spustio posluavnik na kolena.
Majka je neko vreme sedela naslonjena na jastuke i pijuckala aj. Onda je
rekla, Pa, sine, srean ti roendan. Ne mogu ujutru da priam dok ne
ovlaim grlo.
Zagrlili smo se trapavo preko olje aja koju je ona i dalje drala u ruci.
Otvorio sam koverat koji mi je predala. U roendansku estitku bile su
zataknute dve funte. Na estitki je bila fotografija mrtve prirode, sa
globusom, hrpom starih knjiga u konom povezu, pecarokim tapom i
lopticom za kriket. Ponovo sam je zagrlio, a ona je rekla U-ups poto joj
se olja zaklatila na tacnici. Neko vreme smo tako sedeli zajedno i ona me
je stiskala za ruku. aka joj je bila ukasta i suvonjava, uinila mi se kao
pilea noica.
Celo prepodne sam leao na krevetu i itao knjigu koju mi je poklonila
Su. Bio je to prvi roman koji sam ikad proitao od poetka do kraja.
Siune spore ivota koje u vidu oblaka plutaju kroz galaksije dole su u
dodir s naroitim zracima jedne umirue planete i tako se izrodilo kolosalno
udovite koje se hrani rendgenskim zracima i trenutno terorie redovan
vasionski saobraaj izmeu Zemlje i Marsa. Kapetan Hant dobio je
ovlaenje ne samo da uniti tu zver nego i da se otarasi njenog gigantskog
lea.
Ako ga ostavimo da veno pluta vasionom, objasnio je Hantu izvesni
naunik prilikom jednog od njihovih mnogobrojnih sastanaka, ne samo da
emo imati rizik od sudara, nego je veliko pitanje: kako e ostale kosmike
sile delovati na truplo u raspadanju? Otkud znamo kakva bi jo udovina
mutacija mogla da se izrodi iz te crkotine?
Kad je Duli ula u moju sobu i saoptila mi da majka nema nameru da
ustane, i da emo se tortom posluivati oko njenog uzglavlja, bio sam toliko
zanesen da sam blenuo u nju kao da nita ne shvatam.
to joj ne uini po volji, rekla je Duli na odlasku, i malo se opere
bar za ovu priliku?
Po podne su Tom i Su odneli tortu i ae na sprat. Ja sam se zakljuao u
kupatilu i stao pred ogledalo. Kapetan Hant ne bi me pustio ni da prismrdim
na njegov vasionski brod. Pokuavao sam da pustim bradu kako bih sakrio
kou, ali svaka od retkih dlaica je kao upereni prst privlaila pogled na
bubuljicu u svom korenu. Napunio sam lavabo toplom vodom i svom
teinom se oslonio na dlanove potopljene do samog dna. esto sam tako
provodio i po pola sata, nagnut ka ogledalu, sa akama do iznad lanaka u
toploj vodi. To je bilo itavo moje pranje. Ostatak vremena sam posvetio
sanjarenju, ovog puta o Kapetanu Hantu. Kad je voda prestala da bude
topla, obrisao sam ruke i izvukao onu konu vreicu iz depa. Podrezao
sam nokte na rukama i uzeo da eljam ulepljenu smeu kosu,
isprobavajui razliite frizure i odluujui na kraju da proslavim roendan
razdeljkom po sredini.
im sam kroio u majinu sobu, Su je zapevala Srean roendan, pa
su se i ostali pridruili. Torta je stajala na nonom stoiu i sveica je ve
bila zapaljena. Majka je leala okruena jastucima, i mada je micala
usnama kao da peva, nisam uspeo da razaberem njen glas. Kad su zavrili,
dunuo sam u sveicu, a Tom je skakutao oko kreveta i vikao, Ima godinu
dana, ima godinu dana, sve dok ga Duli nije uutkala.
Izgleda veoma doterano, rekla je majka. Okupao si se?
Da, rekao sam, i uzeo da seem tortu.
Su je u olje za aj nasula voni sok koji je, kako je objasnila, napravila
od pravih pomorandi.
Sve pomorande su prave, mama, je l da?, rekao je Tom.
Svi smo se nasmejali, a Tom je, oduevljen sobom, vie puta ponavljao
svoju opasku ali sa sve manje uspeha. Nije to ba ni bila neka proslava, i
jedva sam ekao da se vratim svojoj knjizi. Duli je poreala etiri stolice
u plitkom luku tako da gledaju na krevet, i onda smo posedali da
mljackamo tortu i srkuemo sok. Majka nije ni jela ni pila. Duli je elela
da se neto dogaa, elela je da budemo zabavni.
Ispriaj nam neki vic, rekla je gledajui u Su, onaj to si mi jue
priala.
A kad je Su ispriala svoj vic i kad se majka nasmejala, Duli je rekla
Tomu, Hajde sad ti, da te vidimo kako izvodi zvezdu.
Morali smo da posklanjamo stolice i tanjire da bi se Tom benavio i
kikotao na podu. Duli ga je posle izvesnog vremena zaustavila i okrenula
se prema meni.
A ti, to nam ne bi neto otpevao?
Rekao sam, Ne znam nijednu pesmu.
Ma, zna, zna, rekla je. ta kae na Greensleeves?1
Ve i naslov te pesme me je iritirao. Prestani ve jednom da svima
govori ta e da rade, rekao sam. Misli da si Bog?
Umeala se Su. Hajde uradi ti neto, Duli, rekla je.
Dok smo Duli i ja razgovarali, Tom je izuo cipele u zavukao se u
krevet pored majke. Ona mu je stavila ruku preko ramena i sada nas je
posmatrala kao da smo veoma daleko.
Aha, rekao sam gledajui u Duli, uradi ti neto za promenu.
Duli je bez rei uletela u prostor raskren za Tomove zvezde i
odjednom je njeno telo stajalo naglavce, poduprto samo rukama, zategnuto i
vitko i savreno mirno. Suknja joj je pala preko glave. Gaice su blesnule
belinom naspram bledomaslinaste koe njenih nogu i video sam mehuraste
nabore tkanine oko lastia koji joj se pripijao uz ravan, miiav stomak.
Nekoliko crnih dlaica provirivalo je iz belog trougla. Duline noge, koje su
na poetku bile sastavljene, sada su se lagano rairile kao dinovske ruke.
Zatim ih je ponovo sastavila i, preturivi se u vazduhu, stala uspravno. U
jednom pometenom, sluenom trenutku, naao sam se i ja na nogama i
zapevao Greensleeves nekakvim drhtavim, strastvenim tenorom. Svi su
zapljeskali kad sam zavrio, a Duli me je stisnula za ruku. Majka se
sanjivo nasmeila. Sve smo brzo raspremili; Duli je podigla Toma iz
kreveta, Su pokupila tanjire i ostatke torte, a ja izneo stolice.
4

Jednog vrelog popodneva pronaao sam zidarski malj skriven ispod korova
i visoke trave. Bio sam u vrtu jedne od naputenih montanih kua, cunjao
naokolo, smlaen dosadom. Kuu je est meseci ranije neko zapalio. Zastao
sam na zgaritu dnevne sobe gde je plafon bio uruen a podne daske
nagorele. Jedan pregradni zid je ostao uspravan i po sredini je imao mali
ank povezan s kuhinjom. Jedno krilo drvenih vratanaca jo se dralo na
arkama. U kuhinji su iz zidova visili pokidani komadi vodovodnih cevi i
elektrinih ica, a na podu je leala zgnjeena sudopera. Po svim sobama,
visoki korov se borio za svetlost. Veina tih kua bila je natrpana fiksnim
predmetima postavljenim na uobiajena mesta, a svaki od tih predmeta
govorio ti je ta da radi - ovde e da jede, ovde da spava, ovde da
sedi. Ali u ovom razorenom prostoru vie nikakvog reda nije bilo, sve se
izgubilo. Pokuao sam da zamislim tepihe, ormane, slike, stolice, ivau
mainu, u tim razjapljenim, smrskanim sobama. Prijalo mi je to svi ti
predmeti odjednom izgledaju tako nevano, tako jadno. U jednoj sobi sam
zatekao duek, stisnut izmeu ugljenisanih, polomljenih greda. Zid se oko
prozora krunio, a plafon se ulegao ne stigavi sasvim do zemlje. Ljudi koji
su nekad spavali na tom dueku, pomislio sam, ozbiljno su verovali da se
nalaze u spavaoj sobi. Uzimali su zdravo za gotovo da e uvek tako i
biti. Pomislio sam na svoju sobu, na Dulinu, majinu, na sve one sobe koje
e se jednog dana sruiti. Uspentrao sam se preko dueka i mislio o tome
nastojei da odrim ravnoteu na vrhu razvaljenog zida, kad sam u travi
spazio drku od malja. Skoio sam dole i epao ga. Siva gamad naseljena
ispod masivne gvozdene glave razmilela se u slepoj pometnji po svom
komadiu zemlje. Raspalio sam maljem po njima i osetio kako se zemlja
poda mnom trese.
Bio je to dobar ulov, verovatno zaostao iza vatrogasaca, ili nekog tima
za ruenje. Prebacio sam ga preko ramena i poneo kui, mislei se ta bih
to korisno mogao da razbijem. U vrtu je stenjak bio oronuo i zarastao u
korov. Nisi imao po emu da udari osim po kamenim ploama, a i one su
ve bile popucale. Odluio sam se za betonsku stazu - nekih pet metara
dugu i tri prsta debelu. Ionako niemu nije sluila. Svukao sam se do
pojasa i prionuo na posao. Neto malo betona se okrunilo posle prvog
udarca, ali od nekoliko sledeih nije bilo uinka, ak ni naprsline. Malo
sam predahnuo, pa krenuo iznova. Ovog puta, za divno udo, otvorila se
velika pukotina i pozamaan, zadovoljavajui komad betona odvalio se du
ivice. Imao je dobrih pola metra u preniku i teko ga je bilo odii. Iupao
sam ga i prislonio uz ogradu. Ba sam se spremao da se opet latim malja
kad sam iza lea uo Dulin glas. To ne sme da radi. Bila je u
jarkozelenom bikiniju. U jednoj ruci je drala neki magazin a u drugoj
naoare za sunce. S te strane kue bili smo u dubokom hladu. Spustio sam
glavu malja na zemlju izmeu svojih nogu i oslonio se na drku.
O emu pria?, rekao sam. Zato ne smem?
Mama kae. Podigao sam malj i tresnuo po stazi to sam jae mogao.
Ispod oka sam pogledao u sestru koja je slegnula ramenima i okrenula se da
ode.
Zato?, viknuo sam za njom.
Nije joj dobro, rekla je Duli bez osvrtanja. Boli je glava. Opsovao
sam i prislonio malj uza zid.
Bez radoznalosti sam prihvatao injenicu da majka retko kad boravi
izvan kreveta. Tako je postupno pala u postelju da o tome gotovo nismo ni
raspravljali. Od mog roendana, dve nedelje ranije, uopte nije ustajala. Mi
smo se dosta dobro prilagodili. Na smenu smo joj nosili posluavnik u
sobu, a Duli je na povratku iz kole obavljala kupovine. Su joj je
pomagala u kuvanju dok sam ja prao sudove. Majka je leala okruena
magazinima i knjigama iz biblioteke, mada je nikad nisam video da ita.
Najee je kunjala u sedeem poloaju, i prenula bi se kad ja uem i rekla
neto u stilu, Uh, mora da sam na sekund odlutala. Poto nismo imali
posetilaca, nije imao ko da se raspituje ta joj je, pa ni sam sebi to pitanje
nisam jasno postavljao. Duli je, kako se kasnije ispostavilo, znala mnogo
vie. Svake subote ujutru ila je da overi recept i vraala se s ponovo
napunjenom braon teglicom. Nijedan lekar nije dolazio da pregleda majku.
Dosta mi je lekara i testova za itav ivot. inilo mi se razumljivo da
nekom dozlogrde lekari.
Njena soba pretvorila se u sredite kue. Okupljali smo se tamo,
razgovarali izmeu sebe ili sluali njen radio dok bi ona dremala. Ponekad
bih je uo kako izdaje uputstva Duli o tome ta treba da kupi, ili kako da
obue Toma, uvek na brzinu i priguenim tonom. Kad majka ustane, to je
postalo neko maglovito, ne ba eljno iekivano vreme u bliskoj
budunosti kada e se ponovo uspostaviti stara pravila. Duli je delovala
ozbiljno i efikasno, ali podozrevao sam da ona u stvari iskoriava svoj
poloaj, da uiva to joj se ukazala prilika da mi komanduje.
Krajnje je vreme da sredi svoju sobu, rekla mi je jednog vikenda.
ta time hoe da kae?
Lii na svinjac, emituje smrad. Nita nisam rekao. Duli je nastavila,
Bolje bi ti bilo da odmah sredi sobu, kae mama. Poto mi je majka bila
bolesna, smatrao sam da bi bio red da je posluam, i mada nita u sobi
nisam taknuo, razmiljao sam o tome, brinuo to jo nije sreena. Majka mi
nikad nije pominjala moju sobu, pa sam sve vie bio ubeen da se ni taj
razgovor s Duli nikad nije dogodio.
Nakon to sam minut ili dva zurio u malj, krenuo sam oko kue prema
vrtu. Bila je sredina jula, samo nedelju dana pred poetak letnjeg raspusta, i
ve je est nedelja svaki dan bilo vruina. Izgledalo je nazamislivo da e
ikad ponovo pasti kia. Duli je bila opsednuta sunanjem pa se potrudila
da raskri malu zaravan na vrhu ruevnog stenjaka. Svakog dana je posle
kole prostirala veliki pekir i tamo provodila po jedan sat. Leala bi
rairenih ruku s prstima prilepljenim za zemlju, i svakih desetak minuta bi
se prevrnula na stomak, sputajui palevima bretele od bikinija. Volela je
da istakne sve tamniji ten pomou bele kolske bluze. Ba se bila ponovo
smestila kad sam ja naiao iza ugla. Leala je na stomaku, s glavom
poloenom na ruke i licem okrenuta na drugu stranu, prema pustoj zemlji u
susedstvu gde su bokori kopriva skapavali od ei. Pored nje, uglavljen
izmeu tamnih naoara i tube losiona za sunanje, stajao je minijaturni
tranzistor, srebrno-crn, iz kog su dopirali nejasni, krkljavi zvuci mukih
glasova. Strane stenjaka padale su okomito od mesta gde je leala. Da se
samo malo pomerila ulevo, smandrljala bi se pravo meni pred noge. Meu
uvelim bunjem i korovom, njen bikini, ozaren hladnom svetlou, bio je
jedino zelenilo na stenjaku.
Sluaj, rekao sam joj preko radijskih glasova. Nije okrenula glavu, ali
znao sam da me je ula. Kada ti je to majka rekla da me opomene zbog
buke? Duli se nije pomerala i nita mi nije odgovorila, pa sam zaobiao
oko stenjaka kako bih joj video lice. Oi su joj bile otvorene. Mislim, sve
vreme si ovde. Ali Duli je rekla, Budi srce, hajde, namai mi lea
losionom. Dok sam se penjao, nogom sam potkaio jedan ovei kamen
koji je trupnuo o zemlju.
Pazi ta radi, rekla je Duli. Kleknuo sam izmeu njenih rairenih
nogu, pa istisnuo iz tube bledu, kremastu tenost sebi na dlan. Tu gore, po
ramenima i vratu, rekla je Duli, tu je najvanije, i spustivi glavu,
sklonila kosu sa potiljka. Iako smo bili na samo metar i po iznad zemlje,
uinilo mi se da tamo gore pirka lagan i osveavajui povetarac. Dok sam
joj utrljavao kremu po ramenima, primetio sam kako mi ruke izgledaju
bledo i musavo naspram njenih lea. Bretele su joj bile otkaene i vijugale
su po zemlji. Dovoljno je bilo da samo malo iskrenem glavu pa da vidim i
obrise njenih grudi, zaklonjenih u dubokoj senci tela. Kad sam zavrio, ona
mi je preko ramena dobacila, A sad mi namai noge. Ovog puta sam
utrljavao kremu najbre to sam mogao, poluzatvorenih oiju. Sav sam se
zajapurio i bilo mi je muka. Duli je ponovo spustila glavu na podlakticu i
disala je sporo i ravnomerno, kao da spava. Iz radija je neki piskutavi glas
saoptavao rezultate konjskih trka sa zlobnom jednolinou. im su joj
noge bile pristojno namaene, skoio sam sa stenjaka.
Hvala, dobacila mi je Duli sanjivo. Pourio sam unutra, pa uz
stepenice do kupatila. Kasnije te veeri, bacio sam malj u podrum.
Svakog treeg jutra dolazio je na mene red da vodim Toma u kolu.
Uvek je bilo teko naterati ga da krene. Ponekad se drao i ritao pa smo
morali da ga iznosimo iz kue. Jednog jutra, pred sam kraj drugog
polugoa, usput mi je sasvim mirno rekao da u koli ima jednog
neprijatelja. Re je zvuala zlokobno s njegovih usana, pa sam ga pitao
ta mu to znai. Objasnio mi je da ga jedan stariji deak proganja.
Rascopae mi glavu, rekao je tonom koji je bio na granici divljenja.
Nije me to iznenadilo. Tom je bio kao stvoren za maltretiranje. Bio je sitan
za estogodinjaka, i prilino slab. Imao je bledo lice, pomalo klempave
ui, kretenast osmeh i crnu kosu koja je rasla u gustim, neravnim
busenovima. Jo gore, bio je promuuran, na neki svoj izluujui, svadljiv
nain - savrena rtva za kolsko dvorite.
Kai mi ko je taj, rekao sam, ispravljajui pogrbljena lea, i ja u ga
as posla srediti. Stajali smo ispred kole i virili kroz crne reetke u
ogradi.
Onaj tamo, rekao je Tom naposletku, i pokazao u pravcu male drvene
upe. Klinja je bio sav usukan, godinu-dve stariji od Toma, riokos i pegav.
Takvi su najgori, pomislio sam. Proao sam kroz dvorite velikom brzinom,
epao ga desnom rukom za rever i, pritegnuvi ga levom oko vrata,
silovito ga gurnuo uza zid upe i onda ga drao tako prikucanog. Lice mu je
podrhtavalo i inilo se kao da bubri. Dolo mi je da se grohotom nasmejem,
toliko sam bio ludaki ushien.
Samo probaj da pipne mog brata, prosiktao sam, i noge u ti
pokidati. Onda sam ga pustio.
Tog popodneva je Su dovela Toma iz kole. Koulja mu je visila s lea
u fronclama i falila mu je jedna cipela. Jedna strana lica bila mu je crvena i
podbula, a imao je i posekotinu u uglu usana. Oba kolena su mu bila
odrana, a niz jednu cevanicu se pruao trag skorene krvi. Leva ruka mu je
bila oteena i osetljiva na dodir, kao da ju je neko izgazio. im je uao u
kuu, Tom se dao u udnovato ivotinjsko zavijanje i potrao ka stepenitu.
Ne dajte da ga mama vidi ovakvog, viknula je Duli. Stutili smo se na
njega kao opor lovakih pasa na ranjenog zeca. Odneli smo ga u kupatilo u
prizemlju i zatvorili vrata. Poto smo sve etvoro bili unutra, ne samo da
nije ostalo mnogo prostora nego nas je u toj akustinoj upljini Tomov pla
potpuno zagluivao. Tiskali smo se oko njega, Duli, Su i ja, grlili ga i
ljubili dok smo ga svlaili. Su je takoe bila na ivici suza.
Jao, Tome, neprekidno je ponavljala, jadni na mali Tome. I pored
sve te gungule, uspeo sam da osetim zavist prema svom goliavom bratu.
Duli je sedela na ivici kade, a Tom joj je stajao izmeu kolena i oslanjao
se na nju dok mu je tapkala lice vatom. Slobodnom rukom ga je
pridravala, rairivi dlan preko njegovog stomaka, tano iznad prepona. Su
mu je privijala hladan oblog na izubijanu ruku.
Je l ti to uradio onaj crvenda?
Ne, zacvileo je Tom. Njegov drugar. Posle tog pranja povrede vie
nisu izgledale tako ozbiljno pa je i dramska napetost popustila. Duli ga je
umotala u veliki pekir i ponela na sprat. Su i ja smo krenuli ispred njih da
pripremimo majku. Mora biti da je i ona neto ula, jer ve je bila na
nogama i u kunom ogrtau, spremna da sie.
Mala tua u koli, rekli smo joj. Ali sad je dobro. Majka je ponovo
legla, a Duli je smestila Toma pored nje. Kasnije, dok smo sedeli oko
kreveta priajui o svemu to se desilo i pijuckajui aj, Tom je, zamotan u
veliki pekir, mirno zaspao.
Jednom smo se zadrali u prizemlju posle veere. I Tom i majka su ve
spavali. Majka je tog dana poslala Duli u Tomovu kolu da uiteljici
prijavi siledijsko ponaanje, pa smo priali o tome. Onda nam je Su rekla
kako je imala jedan potpuno uvrnut razgovor s Tomom. ekala je da
Duli ili ja ponemo da je zapitkujemo.
I? ta je rekao?, pitao sam vie onako, poto je ve isteklo pola
minuta. Su je poela da se kikoe.
Rekao mi je da nikom ne kaem.
Pa onda nemoj, rekla je Duli, ali Su je nastavila, Doe ti on kod
mene u sobu i pita, Kako izgleda kad si devojica?, Fino, kaem, a to
pita? I tu on izjavi kako mu je dosadilo da bude deko i sad bi voleo da
bude devojica. Kaem ja, Ali ne moe biti devojica kad si deko, a on,
E ba mogu. Mogu ako hou. Onda ga pitam, A zato hoe da bude
devojica? Zato, kae, to devojice ne dobijaju batine. Objasnim mu
da ponekad i dobijaju, ali on tera svoje, Ne, ne dobijaju, ne dobijaju.
Kako e, pitam, biti devojica kad svi znaju da si deko?, a on kae,
Mogu da obuem haljinu i da namestim kosu kao ti i da odem na ulaz za
devojice. Ja mu kaem da ne moe, ali on kae da ba za inat moe, i da
svejedno hoe, hoe da...
Sada su se Duli i Su ve toliko previjale od smeha da Su nije mogla da
nastavi s priom. Ja se nisam ni osmehnuo. Bio sam uasnut i fasciniran.
Jadniak, upravo je govorila Duli. Treba da mu dozvolimo da bude
devojcica kad ve toliko eli. Su je bila oduevljena. Zapljeskala je
rukama. Tako bi divno izgledao u nekoj od mojih starih haljinica. Ono
slatko lice. Pogledale su se i opet prsnule u smeh. U vazduhu se osealo
neko udnovato uzbuenje.
Izgledao bi kao goli kreten, rekao sam odjednom.
Misli?, rekla je Duli hladno. A odakle ti ta ideja?
Pa zna i sama da bi... Svi smo zautali; Duli je prikupljala i
uobliavala svoj bes. Njene gole ruke bile su pruene preko stola, pod
elektrinim svetlom tamnije nego ikad.
elite da izgleda glupo, promrmljao sam iako sam oseao da mi je
bolje da utim, samo da biste vas dve mogle da se smejete.
Duli je progovorila mirnim tonom. Misli da devojice izgledaju
kretenski, blesavo, glupo...
Ne, rekao sam s indignacijom.
Misli da je poniavajue liiti na devojicu, zato to misli da je
poniavajue biti devojica.
Pa i bilo bi za Toma, ako bi liio na ensko. Duli je duboko
udahnula, i glas joj se spustio do apata.
Devojice slobodno mogu da nose farmerke i da se iaju kratko i da
nose koulje i izme zato to je okej biti deko, za devojice to doe kao
neko unapreenje. Ali ako deko lii na devojicu onda je to, po tebi,
degradacija, jer potajno veruje da je degradirajue biti ensko. Zato bi
inae mislio da je za Toma ponienje ako obue haljinu?
Zato to jeste, rekao sam odluno.
Ali zato?, povikale su uglas Duli i Su, i pre nego to sam uspeo da
smislim odgovor, Duli je nastavila, Da ja sutra odem u kolu u tvojim
pantalonama, a ti u mojoj suknji, brzo bismo videli ko se gore proveo. Svi
bi se smejali i pokazivali prstom na tebe. U tom trenutku se Duli nagnula
preko stola i skoro me prstima potkaila po nosu.
Gledaj ga, molim te! Izgleda... bljak!... enskasto.
A gledaj nju, Su je pokazala prstom na Duli, ona ba izgleda...
mono u tim pantalonama. Moje dve sestre poele su tako ludaki da se
smeju da su na kraju pale jedna drugoj u zagrljaj.
Bila je to isto teoretska rasprava, jer sutradan je Tom ponovo otiao u
kolu, a uiteljica je naoj majci napisala dugako pismo. Majka je neke
delove itala naglas dok smo Su i ja pokuavali da uguramo trpezarijski sto
u njenu sobu.
Pravo je zadovoljstvo imati Toma u razredu. Majka je ovu reenicu
proitala vie puta s velikim uivanjem. A svidelo joj se isto tako, On je
neno ali srano dete. Odluili smo bili da sve obroke jedemo s majkom u
njenoj sobi. Ja sam doneo gore i dve male fotelje, tako da je jedva ostalo
prostora za kretanje oko kreveta. itanje pisma ju je iscrplo. Naslonila se
na jastuke, drei naoare labavo u ruci. Pismo je skliznulo na pod. Su ga
je podigla i ugurala natrag u koverat.
Kad ustanem, rekla joj je majka, prvo emo da omalamo celo
prizemlje pa tek onda da vratimo sav ovaj nametaj. Su je sela na krevet,
pa su se njih dve udubile u razgovor o biranju i slaganju boja. Ja sam sedeo
za stolom, nalaken. Bilo je kasno popodne i jo uvek veoma toplo. Oba
klizna prozora u spavaoj sobi bila su podignuta do kraja. Napolju se ula
graja dece koja su se igrala oko praznih montanih kua u susedstvu,
iznenadni povici sred agora glasova, dozivanja po imenu. U sobi je bilo
milion muva. Posmatrao sam kako mi jedna nepokolebljivo gamie uz ruku.
Duli se sunala na stenjaku, a Tom je otiao nekud da se igra.
Majka je zaspala. Su joj je uzela naoare iz ruke, sklopila ih i spustila na
noni stoi pa izala iz sobe. Sluao sam uzlazne i silazne tonove majinog
disanja. Poseban raspored slina u njenom nosu prozvodio je jedva ujan,
visok zvuk, slian otrici ileta u vazduhu, a onda je i to utihnulo.
Trpezarijski sto dovuen na sprat jo mi je bio novost, nije mi se odvajalo
od njega. Prvi put sam tada uoio izuvijane ilice drveta ispod tamnog laka.
Ispruio sam gole ruke preko prijatno hladne povrine stola. Izgledao je
stvarnije na tom mestu i vie nisam mogao ni da ga zamislim u prizemlju.
Majka se iz kreveta oglasila tihim mljackanjem, naas dotakla zube
jezikom, kao da sanja da je edna. Na kraju sam otiao i stajao ispred
prozora, svaki as zevajui. Imao sam da uradim domae, ali na pragu
dugakog letnjeg raspusta vie nisam mnogo mario. Nisam ak bio siguran
ni da na jesen elim da nastavim sa kolom, a opet, nisam imao nikakvih
drugih planova. Napolju, Tom i jo jedan deak otprilike njegovog kalibra
vukli su ulicom ogromnu kamionsku gumu sve dok nisu nestali s vidika.
Ve i to to su je vukli umesto da je kotrljaju ispunilo me je neizmernom
potitenou.
Ba sam se spremao da ponovo sednem za sto kad me je majka pozvala
po imenu, pa sam otiao i seo na njen krevet. Ona se nasmeila i dotakla
me po runom zglobu. Sklonio sam ruku izmeu kolena. Nisam eleo da me
iko dodiruje, bilo je previe vrue.
ta ima novo kod tebe?, rekla je.
Nita, odgovorio sam sa uzdahom.
Sve ti se smuilo? Klimnuo sam glavom. Pokuala je da me pomiluje,
ali sedeo sam za dlaku izvan njenog domaaja.
Dobro bi bilo da pronae neki posli preko raspusta, da ima svoj
deparac. Promrmljao sam neto neodreeno, i naas se okrenuo licem
prema njoj. Oi su joj kao i uvek bile duboko upale, a okolna koa tamna i
zgrena, kao da cela ta povrina takoe pripada ulu vida. Kosa joj se
proredila i posedela, i nekoliko pregrti dlaka lealo je na aravu. Preko
spavaice je nosila sivkastoroze kardigan, s rukavom izboenim oko zgloba
gde je drala maramicu.
Prii malo blie, Dek, rekla je. Imam neto da ti kaem, a ne elim
da ostali uju. Pomerio sam se ka uzglavlju kreveta i ona mi je poloila
ruku na podlakticu.
Prolo je minut ili dva, a ona nije progovarala. ekao sam, pomalo se
dosaujui, a pomalo i strepei da e mi opet priati o mom izgledu i onim
litrima proarene krvi. Ako bi poela o tome, bio sam spreman da odmah
ustanem i izaem. Najzad je rekla, Moda u uskoro morati da odem.
Gde?, rekao sam istog trena.
U bolnicu, da im pruim priliku da otkriju pravi uzrok ovoga to me
mui, ta god da je.
Na koliko dugo? Ona je malo oklevala, oi su joj se odvojile od mojih
i sada su zurile preko mog ramena.
Moglo bi to i da potraje. Zato i elim da porazgovaram s tobom. Vie
me je zanimala tana duina trajanja, obeanje slobode podrivalo je moju
zabrinutost. Ali ona je ve govorila, Hou da kaem, Duli i ti ete voditi
glavnu re.
Misli, Duli e biti glavna. Sav sam se smrknuo.
I ti i ona, rekla je odluno. Nepravedno je da sve padne na nju.
Onda joj ti kai, rekao sam, to da sam i ja glavni.
Kua se mora voditi kako dolikuje, Dek, a i na Toma treba paziti. Sve
e morati da bude isto i uredno jer inae, zna i sam ta e se dogoditi.
ta?
Toma e odvesti u neki dom, a moda i tebe i Suzan. Duli ne bi mogla
da ivi ovde sama. A onda bi kua zvrjala prazna, to bi se raulo, i ubrzo
bi ljudi poeli da provaljuju unutra, da raznose stvari, da razbijaju sve to
stignu. Stisnula me je za miicu i osmehnula se. I onda, kad ja izaem iz
bolnice, ne bismo imali gde da se vratimo. Klimnuo sam glavom. Otvorila
sam u poti raun za Duli, i novac e se redovno uplaivati iz moje
uteevine. Ima ga dovoljno da pokrije sve vae potrebe, i to prilino dugo,
taman dok ja ne izaem iz bolnice. Ponovo se zavalila u jastuke i napola
sklopila oi. Ja sam ustao.
Vai, rekao sam, kada te primaju u bolnicu?
Ne odmah, moda za nedelju ili dve, rekla je ne otvarajui oi. Kad
sam ve stigao do vrata, ona je dodala, to pre to bolje, ini mi se.
Da. Promena u visini moga glasa naterala ju je da otvori oi. Stajao
sam na vratima, spreman da odem. Majka je rekla, Ve mi je dojadilo da
ovde leim i da po celi dan ne radim nita.
Posle tri dana je umrla. Pronala ju je Duli kad se vratila iz kole u
petak po podne, poslednjeg dana drugog polugoa. Su je bila odvela Toma
na plivanje, a ja sam stigao nekoliko minuta posle Duli. Dok sam skretao
na stazu ispred kue, video sam je kako se naginje kroz prozor majine
sobe, a videla je i ona mene, ali pravili smo se ludi. Nisam odmah otiao
gore. Skinuo sam jaknu i cipele i popio au hladne vode sa esme u
kuhinji. Zavirio sam u friider da vidim ima li neeg za jelo, pronaao
komad sira i pojeo ga s jabukom. Kua je bila veoma tiha i osetio sam kako
me pritiskaju prazne nedelje koje su se pruale preda mnom. Jo nisam
pronaao letnji posao, nisam ga ak ni traio. Iz navike, otiao sam gore da
se javim majci. Zatekao sam Duli na odmoritu tano ispred majine sobe,
i im me je ugledala, ona je zatvorila vrata i sagnula se da ih zakljua. Lako
podrhtavajui, stala je pred mene, s kljuem vrsto stisnutim u ruci.
Umrla je, rekla je Duli ravnim glasom.
ta ti to znai? Otkud zna?
Ve mesecima je umirala. Duli me je odgurnula na stepenitu i
krenula dole. Nije elela da vi ostali znate. Odmah me je iznerviralo to
vi ostali.
Hou da vidim, rekao sam. Daj mi taj klju. Duli je odmahnula
glavom.
Bolje bi ti bilo da sie pa da se dogovorimo dok ne stignu Tom i Su.
Za trenutak sam pomislio da joj otmem klju, ali okrenuo sam se i,
oamuen, na ivici bogohulnog smeha, poao niz stepenice za sestrom.
5

Dok sam ja stigao do kuhinje, Duli je tamo ve zauzela poloaj. Svezala je


kosu u konjski rep i stajala je naslonjena na sudoperu, prekrtenih ruku.
Svu teinu je prebacila na jednu nogu, a drugom se odupirala o ormari iza
sebe tako da joj je koleno tralo uvis.
Gde si dosad?, rekla je, ali nisam je razumeo.
Hou da vidim, rekao sam. Duli je zatresla glavom. Oboje smo sada
glavni, rekao sam kruei oko kuhinjskog stola. Tako mi je ona rekla.
Ona je mrtva, rekla je Duli. Sedi. Zar jo nisi shvatio? Umrla. Seo
sam.
I ja sam glavni, rekao sam i briznuo u pla jer sam se oseao
prevareno. Majka je otila a da nije stigla da objasni Duli ono to je rekla
meni. I to ne u bolnicu, nego otila sasvim, tako da vie nita nije mogla da
potvrdi. Za trenutak mi je injenica njene smrti jasno prodrla do mozga, i
plakao sam suvo i teko. Ali onda sam sebe zamislio kao nekog kome je
majka maloas umrla, i pla mi je opet postao vlaan i lak. Dulina ruka
leala je na mom ramenu. im sam toga postao svestan, video sam, kao
kroz kuhinjski prozor, taj na nepomini tablo, sedea figura i stojea, i
odjednom nisam bio siguran ko sam tu ja. Neko je sedeo uplakan tamo
dole, na zavretku mojih prstiju. Nije mi bilo jasno da li to Duli neno ili
nestrpljivo eka da ja prestanem da plaem. Nisam znao ni da li uopte
misli na mene jer dodir ruke na mom ramenu nita nije odavao. Zbog te
neizvesnosti sam i prestao da plaem. eleo sam da vidim izraz na njenom
licu. Duli je ponovo zauzela poloaj ispred sudopere i rekla, Tom i Su
samo to nisu stigli. Obrisao sam lice i iseknuo nos u krpu za sudove.
Najbolje da im kaemo im uu. Klimnuo sam glavom, i onda smo tako
stajali i ekali skoro pola sata.
Kad je Su ula i ula novosti od Duli, obe su zaplakale i pale jedna
drugoj u zagrljaj. Tom je jo bio negde napolju. Posmatrao sam sestre kako
plau, slutio sam da bi ispalo neprijateljski ako skrenem pogled. Oseao
sam se izopteno ali nisam eleo da ostavim takav utisak. Jednog trenutka,
poveden Dulinim primerom, poloio sam ruku na Suino rame, ali njih dve
me nisu ni primeivale, nita vie nego to bi me primetili rvai u klinu, pa
sam reio da je sklonim. Kroz sav taj pla Duli i Su govorile su neke
nerazumljive stvari, same sebi moda, ili jedna drugoj. Poeleo sam da
mogu i ja tako da se zaboravim, ali imao sam oseaj da neko motri na
mene. Dolo mi je da odem i pogledam se u ogledalu. Kad je uao Tom,
njih dve su se razdvojile i osvrnule. On je zatraio au soka, ispio je i
otiao. Su i ja smo pod Dulinim vostvom krenuli na sprat, i dok smo na
odmoritu stajali iza nje i ekali da otvori vrata, odjednom sam zamislio
sebe i Su kao brani par koji za portirom ulazi u neku zloslutnu hotelsku
sobu. Podrignuo sam, Su se zakikotala, i Duli je promrsila neto kao pssst.
Zavese nisu bile navuene jer morali smo, kako mi je Duli kasnije
objasnila, da izbegnemo svaku sumnju. Soba je bila ispunjena sunevom
svetlou. Majka je leala naslonjena na jastuke, s rukama ispod arava.
Skoro kao da je obuzima san, jer oi joj nisu bile otvorene i razrogaene
kao mrtvacima iz filmova, a nisu bile ni sasvim zatvorene. Na podu pored
nje bilo je magazina i knjiga, a na nonom stoiu je stajao budilnik koji je i
dalje kuckao, aa vode i jedna pomoranda. Dok smo Su i ja posmatrali iz
zaelja kreveta, Duli je dohvatila arav i pokuala da ga navue preko
majine glave. Poto je majka takorei sedela, arav je bio prekratak.
Duli je potegla jae, arav se olabavio, pa je uspela da joj prekrije glavu.
Onda su se ukazala majina stopala, virila su ispod ebeta, modrikasto bela
s razmacima izmeu prstiju. Su i ja smo se ponovo zakikotali. Duli je
navukla ebe preko stopala i opet je izronila majina glava kao na
otkrivanju spomenika. Su i ja poeli smo neobuzdano da se smejemo. A
smejala se i Duli; kroz stisnute zube, itavo telo joj se treslo. Posteljina je
konano legla na mesto, pa je Duli prila i stala pored nas u zaelju
kreveta. Obrisi majine glave i ramena bili su sasvim oigledni ispod belog
arava.
Ovako izgleda smeno, zacijukala je Su.
Ne, ne izgleda, rekla je Duli razjareno. Su se nagnula i smakla arav
s majine glave, a Duli je skoro istovremeno udarila Su po miici i
viknula, Ne diraj. Iza nas su se vrata otvorila i u sobi se naao Tom, jo
zadihan od igranja na ulici.
im smo ga Duli i ja uhvatili, on je rekao, Hou mamu.
Mama spava, objasnili smo apatom, evo, pogledaj. Tom nam se
otimao iz ruku.
A to ste onda pravili galamu? I laete da spava, ne spava, je l da,
mama?
Spava, i to jako, rekla je Su. Na trenutak se inilo da emo preko sna,
veoma dubokog sna, uspeti da uvedemo Toma u koncept smrti. Ali nismo o
tome znali nita vie nego on, pa je osetio da tu nisu ista posla.
Mama!, povikao je, i pokuao na silu da se probije do kreveta.
Dograbio sam ga za rune zglobove.
Ne moe, rekao sam. Tom me je utnuo u gleanj, oteo se, i provukao
se pored Duli do uzglavlja kreveta. Pridravajui se rukom za majino
rame, Tom je izuo cipele i slavodobitno pogledao u nas. Imali smo takvih
scena i ranije, i ponekad je on uspevao da izgura svoje. Dotle sam ve bio
za to da ga pustimo da se sam uveri, jedino sam eleo da vidim ta e se
dogoditi. Ali im je Tom povukao posteljinu da bi se ugurao pored majke,
Duli je priskoila i zgrabila ga za miicu.
Prestani s tim, rekla je blago, i povukla ga u stranu.
Neu, neu..., zaskiao je Tom, po starom obiaju, a slobodnom
rukom se zakaio za rukav majine spavaice. Poto je Duli nastavila da
vue, majka se preturila na stranu, nekako zastraujue i drvenasto, i
glavom je udarila o noni stoi tako da su budilnik i aa vode tresnuli na
pod. Glava joj je ostala uglavljena izmeu kreveta i nonog stoia, a pored
jastuka se sada videla i jedna ruka. Tom je zautao i primirio se, maltene se
ukoio, i pustio je da ga Duli izvede napolje kao da je slep. Su je ve bila
izala, mada ja to nisam primetio. Oklevao sam za trenutak razmiljajui da
li da uspravim le u sedei poloaj. Koraknuo sam prema njoj, ali bilo mi je
nepodnoljivo da je dotaknem. Istrao sam iz sobe, zalupio vrata, okrenuo
klju i strpao ga u dep.
Predvee je Tom od plakanja zaspao na sofi u prizemlju. Pokrili smo ga
velikim pekirom jer niko nije eleo da sam ide gore po ebe. Posle smo
samo tako sedeli u dnevnoj sobi i uglavnom utali. Jednom ili dvaput, Su je
poela da plae, pa zatim odustala, kao da joj je to preveliki napor. Duli je
rekla, Verovatno je umrla u snu, a Su i ja smo klimnuli glavom. Posle
nekoliko minuta, Su je dodala, Nije nita bolelo. Duli i ja smo potvrdili
mrmljanjem. Dugo smo utali, a onda sam ja po drugi put pitao, Je l neko
gladan? Moje sestre su odmahnule glavom. udeo sam za jelom ali nisam
eleo da jedem sam. Nita nisam eleo da radim sam. Kad su konano
pristale da neto stave u usta, doneo sam hleb, puter i marmeladu i dve
polulitarske flae mleka. Dok smo jeli i pili, razgovor je malo ivnuo. Duli
nam je poverila da je prvi put znala dve nedelje pre mog roendana.
Onda kad si pravila stoj na rukama, rekao sam.
I kad si ti pevao Greensleeves, rekla je Su. Ali ta sam ja radila?"
Nismo mogli da se setimo ta je radila Su, a ona je stalno ponavljala, Sto
posto znam da sam neto radila, sve dok joj nisam rekao da zavee. Malo
posle ponoi, krenuli smo gore svi zajedno, pazei da se na stepenitu
drimo to blie jedno drugom. Duli je ila napred, a ja sam nosio Toma.
Na prvom odmoritu smo zastali i zbili redove kad je trebalo da proemo
pored majinih vrata. Uinilo mi se da ujem kako onaj budilnik kucka.
Bilo mi je drago to su vrata zakljuana. Toma nismo ni budili, samo smo
ga spustili u krevet. Devojke su ve bile reile, mada se o tome nisu
dogovarale, da e spavati zajedno. Ja sam otiao u svoj krevet i onda
napeto leao na leima, i ljutito okretao glavu na drugu stranu kad god bi
mi naila neka misao ili slika koju sam eleo da izbegnem. Posle pola sata,
otiao sam u Tomovu sobu i doneo ga u svoj krevet. Primetio sam da u
Dulinoj sobi jo gori svetlo. Zagrlio sam brata i zaspao.
***
Na izmaku sledeeg dana, Su je rekla, Zar ne mislite da bi trebalo nekom
da kaemo?
Sedeli smo svi oko stenjaka. Celi dan smo proveli u vrtu zato to je bilo
vruina, a i zato to smo strepeli od kue u pozadini iji niski prozori vie
nisu odavali utisak usredsredenosti, nego dubokog sna. Tog jutra je izbila
svaa zbog Dulinog bikinija. Su je smatrala da nije u redu to ga je
obukla. Ja sam rekao da mi se fuka za to. Su je rekla da ako Duli nosi
bikini, to znai da joj se fuka za mamu. Tom se rasplakao i Duli je otila
u kuu da skine bikini. Proveo sam dan razgledajui gomilu starih stripova,
od kojih su neki pripadali Tomu. Negde pri dnu svesti, imao sam oseaj da
svi sedimo dokoni u iekivanju nekog stravinog dogaaja, a onda sam se
setio da nam se to ve dogodilo. Su je prelistavala svoje knjige i
povremeno plakala sebi u bradu. Duli je sedela na vrhu stenjaka i
angrljala piljcima koje je drala u sklopljenim akama, bacala ih uvis i
ponovo hvatala. Brecala se na Toma, koji bi jednog trenutka cmizdrio i
traio panju, a sledeeg odlazio da se igra kao da se nita nije dogodilo.
Jednom je probao da se okai o Dulino koleno, i uo sam kad mu je rekla,
odgurnuvi ga, Skloni mi se. Molim te, skloni mi se. Kasnije sam mu ja
proitao jedan strip.
Kad je Su ispalila ono pitanje, Duli je samo naas podigla pogled i
odmah ga skrenula na drugu stranu. Rekao sam, Ako nekom kaemo..., i
ekao. Su je rekla, Moramo nekom da kaemo, zbog sahrane. Glednuo
sam u Duli. Ona je zurila preko ograde, u pustu ledinu koja se pruala sve
do solitera.
Ako im kaemo, poeo sam iznova, doi e nam ovamo i odvee nas
u dom, u neko sirotite ili ta ja znam. Moda e ak pokuati da daju
Toma na usvajanje. Onda sam zastao. Su je bila uasnuta. To ne mogu da
urade, rekla je.
Kua e zvrjati prazna, nastavio sam, ljudi e provaljivati unutra,
nita nam nee ostati.
Ali, ako nikom ne kaemo, rekla je Su, i neodreeno pokazala prema
kui, ta emo onda da radimo? Opet sam pogledao u Duli i rekao
glasnije, Doi e oni klinci i sve e nam rasturiti. Duli je hitnula piljke
preko ograde. Rekla je, Ne moemo da je ostavimo u spavaoj sobi jer e
poeti da smrdi. Su je skoro viknula, To je odvratno to si rekla.
Hoe da kae, rekao sam gledajui u Duli, da nikom ne treba da
govorimo?
Duli se zaputila prema kui ostavljajui me bez odgovora.
Gledao sam je kako ulazi u kuhinju i nad sudoperom pljuska lice
hladnom vodom. Zavukla je glavu ispod slavine i ekala da joj se kosa
skroz natopi, onda ju je iscedila i sklonila s lica. Dok se vraala da nam se
pridrui, kapi vode su joj curkale po ramenima. Sela je na vrh stenjaka i
rekla, Ako nikom ne kaemo, moraemo brzo neto da preduzmemo. Su
je bila na ivici suza.
Ali ta mi tu moemo?, pitala je alosno. Duli je pomalo i dramila.
Sasvim tiho je rekla, Da je sahranimo, naravno. Uprkos tvrdim reima,
glas joj je i dalje podrhtavao.
Tano, rekao sam, treperei od uasa, moemo da priredimo privatnu
sahranu, Su. Moja mlada sestra sada je ve neuteno plakala, a Duli ju je
grlila jednom rukom. Hladno me je odmerila preko Suine glave. Odjednom
su mi se obe smuile. Ustao sam i obiao oko kue da vidim ta radi Tom.
Sedeo je s jo jednim deakom u gomili utog peska pored kapije.
Prokopavali su komplikovan sistem tunela koji su pratili obim pesnice.
On kae, podrugljivo je rekao Tomov drugar, zakiljivi odozdo u
mene, on kae, kae da mu je mama umrla, a to nije istina.
Istina je, rekao sam mu. Ona je i moja mama, i jeste, upravo je
umrla.
Eto ti, zna, eto ti, iskliberio se Tom i zabio ruke duboko u pesak.
Njegov drugar se malo zamislio. Pa ta, moja mama nije umrla.
Ba me briga, rekao je Tom, i nastavio da radi na svom tunelu.
Moja mama nije umrla, ponovio je deak gledajui u mene.
I ta onda?, rekao sam.
Zato to nije umrla, uzviknuo je deak. Nije, nije. Napravio sam
ozbiljno lice i kleknuo u pesak pored njih. Prijateljski sam stavio ruku na
rame Tomovog drugara.
Da ti kaem ja neto, rekao sam smireno. Malopre sam bio kod tebe
kui. Tvoj tata mi je rekao. Mama ti je umrla. Izala je na ulicu da te
potrai i pregazio ju je auto.
Eto ti, mama ti je umrla, likovao je Tom.
Nije, rekao je deak sebi u bradu.
Kad ti kaem, prosiktao sam na njega. Dolazim pravo iz tvoje kue.
Tata ti je jako ucveljen, i u stvari je ljut na tebe. Tvoju mamu je pregazio
auto zato to je ila tebe da trai. Deak je ustao. Bio je bled kao krpa.
Da sam na tvom mestu, ne bih iao kui, nastavio sam, jer tata jedva
eka da te ukeba. Klinja je potrao stazom ka ulaznim vratima. Onda se
setio, okrenuo se u mestu i potrao natrag. Dok je prolazio pored nas
dvojice, ve je uveliko slinio.
Gde e?, viknuo je Tom za njim, ali drugar je samo zatresao glavom i
nastavio da tri.
im je pao mrak i sve nas poterao u kuu, Tom se ponovo uplaio i
snudio. Rasplakao se kad smo pokuali da ga odvedemo u krevet, pa smo
mu dozvolili da ostane s nama u nadi da e zaspati na sofi. Kenjkao je i
plakao zbog svake sitnice, pa nam je bilo nemogue da razgovaramo o tome
ta bi trebalo uraditi. Na kraju se sve vrtelo oko njega, priali smo i
dovikivali se preko njegove glave. Dok je Tom vritao i udarao nogama
zbog toga to je nestalo soka od pomorande, a Su pokuavala da ga
uutka, brzo sam rekao Duli, Gde da je stavimo? Ona mi je neto
odgovorila, ali i to se utopilo u Tomove urlike.
U vrt, ispod stenjaka, ponovila je. Kasnije se Tom sasvim prirodno
rasplakao zbog majke, i dok sam se trudio da ga uteim, video sam kako
Duli neto objanjava nesrenoj Su, koja je klimala glavom i trljala oi.
Upravo sam zamajavao Toma priom o onim njegovim tunelima u pesku,
kad mi je odjednom sinula moja vlastita ideja. Zaboravio sam gde sam stao
s priom, i Tom je opet zaplakao na sav glas. Nije zaspao sve do posle
ponoi, i tek sam tada uspeo da kaem sestrama kako ne verujem da je to s
vrtom dobar plan. Morali bismo duboko da kopamo i taj posao bi se
oduio. Ako radimo danju neko e nas videti, ako radimo nou trebae nam
baterijske lampe. Neko bi nas mogao primetiti iz solitera. I kako da to
sakrijemo od Toma? Zastao sam radi efekta. Uprkos svemu, uivao sam u
ovome. Uvek sam se divio onim gospodstvenim kriminalcima iz filmova
koji o savrenom zloinu raspravljaju s elegantnom ravnodunou. Dok
sam govorio, napipao sam klju u depu i stomak mi se svezao u vor.
Samouvereno sam nastavio, I naravno, ako bi neko doao da istrauje,
prvo bi navalio da prekopava vrt. O takvim sluajevima novine piu svaki
dan. Duli me je paljivo posmatrala. inilo se da me uzima ozbiljno, i
kad sam zavrio, ona je rekla, I ta onda?
Ostavili smo Su u kuhinji s Tomom. Ona nije bila ni ljuta ni zgroena
mojom idejom. Toliko je bila ojaena da vie nije ni marila, samo je lagano
vrtela glavom kao neka tuna baba. Napolju smo po meseini uspeli da
pronaemo kolica i lopatu. Odgurali smo kolica u dvorite ispred kue i
napunili ih peskom. Izruili smo est tura u podrum kroz aht za ugalj, a
posle smo stajali pred kuhinjskim vratima i prepirali se oko vode. Ja sam
tvrdio da nam nema druge nego da vodu nosimo dole u kofama. Duli je
tvrdila da i tamo dole imamo esmu. Na kraju smo je i pronali u maloj
sobi gde su stajale sve one kutije pune stare odee i igraaka. Poto je bio
udaljeniji od spavae sobe, podrum me je manje plaio od ostalih delova
kue. Iz nejasnih razloga, smatrao sam lopatanje i meanje takorei svojim
naslednim pravom, ali Duli se prva doepala lopate i ubrzo je nasula
gomilu peska. Rascepila je jednu vreu cementa i onda stajala ekajui da
joj donesem vodu. Radila je strahovito brzo, riljala i prevrtala ogromnu
masu, sve dok nije dobila gust, sivi mulj. Odigao sam poklopac velikog
limenog kovega, a Duli je lopatom ubacivala sve beton. Na kraju smo
pri dnu kovega imali betonski sloj od desetak centimetara. Dogovorili smo
se da sledea tura bude vea, i ovog puta sam ja meao a Duli je donosila
vodu. Dok sam radio, nijednog trenutka nisam pomislio ta je stvarni cilj
tog naeg poduhvata. Nije bilo nieg udnog u meanju betona. Kad je i
druga tura bila ubaena u koveg, ve smo radili puna tri sata. Otili smo
gore u kuhinju da se napijemo vode. Su je spavala u fotelji, a Tom leao
potrbuke na sofi. Pokrili smo Su nekim mantilom i vratili se u podrum.
Koveg je sada bio skoro dopola pun. Procenili smo da, pre nego to je
donesemo, moramo imati zaista veliku gomilu betona u pripravnosti. Dugo
nam je trebalo da to zameamo. Nestalo nam je peska, a kako smo imali
samo jednu lopatu, izali smo oboje u dvorite da donesemo jo. Na istoku
je nebo ve postajalo svetlije. est puta smo proetali kolica. Upitao sam
se naglas ta emo rei Tomu kad ujutru izae napolje i vidi da je sav
pesak nestao. Duli je rekla, imitirajui ga, Sto mu gromova!, pa smo se
umorno zakikotali.
Kad smo pripremili zavrnu smeu, ve je bilo pet ujutru. Nismo se ni
pogledali ni progovorili skoro itav sat. Izvadio sam klju iz depa, a Duli
je rekla, Mislila sam da sam ga izgubila, a sve vreme je bio kod tebe.
Poao sam za njom uz podrumske stepenice pa u kuhinju. Tamo smo
predahnuli i opet se napili vode. U dnevnoj sobi smo ispomerali neke
komade nametaja i zaglavili vrata jednom cipelom. Na spratu sam ja
okrenuo klju u bravi, ali je Duli prva stupila u sobu. Krenula je da upali
svetlo, a onda se predomislila. Sivkastoplava svetlost davala je svemu u
sobi neki spljoten, dvodimenzionalni izgled. Kao da smo zakoraili u neku
staru fotografiju majine spavae sobe. Nisam odmah pogledao u krevet.
Vazduh je bio vlaan i lepljiv, kao da je vie ljudi spavalo u sobi sa
zatvorenim prozorom. Po vrh te sparine oseao se neki potuljen, otar vonj.
Jedva si mogao da ga namirie negde uvrh nepca, kad si ve udahnuo
punim pluima. Disao sam na nos, plitko. Ona je leala tano onako kako
smo je ostavili, u vernom odrazu slike koja mi se priviala svaki put kad
bih sklopio oi. Duli je stala kod zaelja kreveta i rukama obgrlila ramena.
Koraknuo sam blie i odmah se oprostio od ideje da emo uspeti da je
podignemo. ekao sam na Duli, ali ona se nije micala. Rekao sam, Nema
anse. Dulin glas bio je visok i napet, i govorila je u rafalu, kao da glumi
polet i preduzimljivost.
Zarolaemo je u arav. Nee biti tako strano. Sve emo obaviti brzo,
i nee biti tako strano. Ali jo uvek se nije micala.
Seo sam za sto okrenuvi lea krevetu, i Duli se u trenu razbesnela.
Pa da, naravno, smesta je rekla, prebaci sve na mene. to ti ne uradi
neto prvi?
Kao, ta?
Zarolaj je u taj arav. Ionako je to tvoj plan, sea se?
eznuo sam za snom. Zatvorio sam oi i jasno osetio kako me neto
vue da padnem. Uhvatio sam se za ivicu stola i ustao. Duli je sada
govorila blae.
Ako rasprostremo arav na pod, moemo da je spustimo na njega.
Priao sam majci i smaknuo arav kojim je bila prekrivena. Dok sam ga
irio, tako se nestvarno talasao po podu, krajevi su se tako usporeno lelujali
i previjali, da sam se zagrcnuo od nestrpljenja. Uhvatio sam majku za rame,
poluzatvorenih oiju, i odgurnuo je s nonog stoia natrag na krevet. inilo
se kao da mi prua otpor, i morao sam da zapnem obema rukama da bih je
pomerio. Sada je leala na boku, i ruke su joj bile rairene pod udnim
uglovima, telo presamieno i ukoeno u poloaju u kom je od prekjue
leala. Duli ju je uzela za noge, a ja sam je poduhvatio ispod pazuha. Kad
smo je poloili na arav, izgledala je tako krhko i tuno u onoj spavaici,
izloena pod naim nogama kao ptica sa slomljenim krilom, da sam prvi put
zaplakao zbog nje a ne zbog sebe samog. Na krevetu je ostavila veliku
braonkastu mrlju ije su spoljne ivice prelazile u uto. I Dulino lice se
ovlailo kad smo kleknuli pored majke i pokuali da je zarolamo u arav.
Teko je ilo, telo joj je bilo toliko zgreno da se jedva moglo prevrnuti.
Ne da nam se. Ne da nam se, vikala je Duli u oajanju.
Na kraju smo uspeli da je dva ili tri puta labavo obmotamo aravom.
im smo je prekrili bilo nam je malo lake. Podigli smo je i izneli iz
spavae sobe.
Nosili smo je dole stepenik po stepenik, a onda smo zastali u predsoblju
da zaukamo izvuene krajeve arava. Runi zglobovi su me boleli.
Nismo se o tome dogovarali, ali znali smo da elimo da je pronesemo kroz
dnevnu sobu bez sputanja. Bili smo ve nadomak kuhinjskih vrata kad sam
bacio pogled ulevo, prema Suinoj fotelji. Ona je sedela s mantilom
navuenim do brade i posmatrala nas. Hteo sam neto da joj doapnem, ali
dok sam se ja premiljao, ve smo izali kroz kuhinjska vrata i sada smo
skretali ka podrumskom stepenitu. Konano smo je spustili na pod na
nekih pola metra od kovega. Doneo sam kofu vode kako bih nakvasio
nau ogromnu gomilu betona, a kasnije, kad sam usred meanja podigao
pogled, na vratima je stajala Su. Pomislio sam da e moda pokuati da nas
zaustavi, ali kad smo se Duli i ja spremili da podignemo telo, ona je
priskoila i podmetnula ruke negde oko sredine. Poto majka nikako nije
htela da se isprui, jedva da je u kovegu imala dovoljno mesta. Utonula je
nekih pet centimetara u ve ubaeni beton. Osvrnuo sam se da dohvatim
lopatu, ali Duli ju je ve drala u rukama. Dok je ona prosipala prvu
lopatu itkog betona preko majinih stopala, Su je tiho zajeala. A potom
je, kad se Duli okrenula da uzme jo, urno prila gomili, zagrabila beton
obema rukama i ubacila ga u koveg. I onda je nastavila da ubacuje beton
najbre to je mogla. Duli se, takoe, razmahala s lopatom, teturajui se do
kovega s ogromnim tovarima i trei natrag da zahvati jo. Zario sam ruke
u beton pa ubacio i ja jedan potei naramak. Radili smo kao manijaci.
Ubrzo se videlo samo nekoliko komadia arava, a onda su i oni nestali.
Ali ipak smo terali dalje. ulo se samo struganje lopate i nae teko
disanje. Kad smo zavrili, i kad je od one grdne gomile ostala samo vlana
mrlja na podu, beton se skoro prelivao iz kovega. Pre nego to smo krenuli
gore, neko vreme smo samo stajali gledajui ta smo uradili, i hvatajui
dah. Odluili smo da poklopac kovega ostavimo odignut kako bi se beton
to pre stegnuo.
Drugi deo
6

Dve ili tri godine pre oeve smrti, moji roditelji morali su da idu na sahranu
nekog od svojih poslednjih preivelih roaka. Mogla je to biti majina tetka,
ili oeva, ili se moda radilo o tei. O tome ko je tano umro uopte nije
bilo govora, verovatno zato to je smrt naim roditeljima vrlo malo znaila.
Nama deci svakako nije znaila nita. Vie nas je zanimala injenica da
emo skoro celi dan ostati sami u kui i imati vlast nad Tomom. Majka nas
je nekoliko dana unapred pripremala za ta naa zaduenja. Ona e nam
skuvati ruak, a mi emo imati samo da ga podgrejemo kad ogladnimo.
Pokazala nam je svima redom - Duli, Su, pa meni - kako da rukujemo
poretom i traila je da obeamo da emo triput proveriti da li je iskljuen.
Onda se predomislila i rekla kako e nam spremiti hladan ruak. Ali nije ni
to pametno, zakljuila je na kraju, poto je zimsko vreme pa ne moemo bez
toplog obroka u podne. Otac nam je, sa svoje strane, objasnio ta da radimo
ako nam neko pokuca na vrata, mada, naravno, niko nikad nije kucao na
naa vrata. Uio nas je kako da postupimo u sluaju da u kui izbije poar.
Ne smemo ostati unutra i gasiti vatru, treba da istrimo napolje do
telefonske govornice, i da nipoto ne zaboravimo Toma. Ne smemo se igrati
dole u podrumu, ni ukljuivati peglu, ni gurati prste u tekere. Kad
odvedemo Toma u klozet, vano je da ga sve vreme pridravamo.
Morali smo sveano da ponavljamo ova pravila sve dok ih nismo
savladali do tanina, a onda smo se okupili pred ulaznim vratima da
posmatramo kako roditelji odlaze prema autobuskoj stanici odeveni u
crninu. Na svakih nekoliko koraka, oboje su se brino osvrtali i mahali, a
mi smo im veselo odmahivali. im su nestali sa vidika, Duli je nogom
zalupila vrata, arlauknula od radosti i u istom potezu se obrnula na peti i
rebnula me u slabinu. Udarac me je prilepio za zid. Potom je Duli odjurila
na sprat preskaui po tri stepenika, pogledala me odozgo i prsnula u smeh.
Su i ja smo poleteli za njom i onda je tamo gore izbila divlja i bespotedna
tua jastucima. Kasnije sam na vrhu stepenita napravio barikadu od
dueka i stolica na koju su moje sestre juriale odozdo. Su je napunila
jedan balon vodom i gaala me njime u glavu. Tom je stajao u podnoju
stepenita, kliberio se i klatio levo-desno. Jedan sat kasnije, od uzbuenja
se ukakio u gae pa se ljuti smrad probio do gore i prekinuo nau bitku.
Duli i Su nastupile su kao jedinstveni front. Tvrdile su da je to moja briga
poto sam istog pola kao Tom. Bojaljivo sam se pozvao na zakone prirode
i istakao da njih dve, kao devojke, oigledno imaju dunost da neto
preduzmu. Time nita nije reeno, i tako se naa ludaka borba nastavila.
Ubrzo je Tom poeo da cmizdri. Ponovo smo zastali. Uzeli smo Toma u
ruke, odneli ga u njegovu sobu i spustili ga u veliki deji krevetac od
mesinga. Duli je donela kaieve i privezala ga u leeem poloaju. Sada je
njegova dernjava ve postala zagluujua, i bio je jarkorumen u licu.
Podigli smo ogradu na krevecu i pourili napolje, samo da to pre
pobegnemo od smrada i dernjave. Poto smo zatvorili Tomova vrata, skoro
da se nita nije ni ulo, pa smo potpuno bezbrino nastavili sa svojim
igrama.
Nismo se time bavili due od nekoliko sati, ali meni se inilo da taj
odseak vremena pokriva znaajan deo mog detinjstva. Pola sata pred
oekivani povratak roditelja, kikoui se zbog opasnosti koja nam preti,
bacili smo se na raspremanje nereda. Udruenim snagama smo oprali Toma.
Otkrili smo ruak koji od zauzetosti nismo stigli da pojedemo pa smo ga
uredno izruili u klozet. Te veeri smo bili u delirijumu zbog zajednike
tajne. Odeveni u pidame, sedeli smo zavereniki u Dulinoj sobi i
razgovarali o tome kako emo uskoro celu stvar da repetiramo.
Kad je majka umrla, ispod mojih najsnanijih emocija leao je oseaj
pustolovine i slobode koji ni sam sebi nisam smeo da priznam a koji se
hranio seanjem na taj dan od pre pet godina. Samo to sada nita nije bilo
uzbudljivo. Dani su bili predugi, bilo je pretoplo, inilo se kao da itava
kua spava. ak ni napolju nismo sedeli jer je vetar nanosio sitnu, crnu
prainu iz pravca bloka solitera i autoputa u pozadini. I koliko god da je
bilo vruina, sunce nikako nije uspevalo da se probije kroz visok, ukasti
oblak; sve u ta bih pogledao stapalo se u jedno i gubilo znaaj u tom
bletavilu. Jedino je Tom bio zadovoljan, bar preko dana. Imao je drugara,
onog s kojim se igrao u pesku. Izgledalo je kao da Tom i ne primeuje da je
pesak nestao, a ni njegov drugar nikad vie nije pomenuo onu priu koju
sam mu prodao o njegovoj majci. Igrali su se malo dalje niz put, u
razruenim montanim kuama i oko njih. Uvee, poto bi mu drugar otiao
kui, Tom je bio zlovoljan i uvek spreman da se rasplae. Panju je
najee traio od Duli, a njoj je to ilo na nerve. Prestani vie mene da
pita, brecala se. Ostavi me na miru, Tome, bar za sekund. Ali to nita
nije pomagalo. Tom je doneo odluku da e se odsad pa nadalje Duli
brinuti o njemu. Kod kue je pratio Duli u stopu, a Su i mene je ignorisao
ako bismo pokuali da ga zamajemo. Jedne veeri, u samom poetku, kad
je Tom bio posebno zahtevan, a Duli nervoznija nego inae, odjednom ga
je zgrabila u dnevnoj sobi i navalila da ga svlai.
Eto ti, stalno je ponavljala, dobio si svoje.
ta to radi?, rekla je Su preko Tomovih jecaja.
Ako hoe da mu budem mama, uzviknula je Duli, onda ima da radi
kako mu ja kaem. Sada ide pravo u krevet. Jo nije bilo ni pet po podne.
Kad je Tom ostao go, uli smo njegove urlike i utanje vode u kadi.
Deset minuta kasnije stajao je pred nama u pidami, a onda je, pokoren do
kraja, pristao da ga Duli odvede gore na spavanje. Sila je otresajui
imaginarnu prainu s dlanova i iroko osmehnuta.
Dobio je ono to je traio, rekla je.
I ono to tebi najvie odgovara, rekao sam. Ispalo je to malo pakosnije
nego to sam eleo. Duli me je neno utnula u gleanj.
Pazi ta radi, promrsila je, da ne bude ti sledei.
Kad smo zavrili posao u podrumu, Duli i ja smo otili na spavanje.
Poto je Su te noi ipak malo dremnula, ona je ostala na nogama da preko
dana pazi na Toma. Probudio sam se kasno po podne umirui od edi i
vruine. U prizemlju nikog nije bilo, ali uo sam Tomov glas negde s ulice.
im sam se sagnuo da se napijem vode s kuhinjske esme, oko lica mi je
zazujao oblak muva. Hodao sam na spoljnim ivicama bosih tabana poto je
pod oko sudopere bio prekriven neim utim i lepljivim, verovatno
prosutim sokom od pomorande. Jo bunovan od sna, otiao sam gore u
Suinu sobu. Ona je sedela na krevetu naslonjena na zid. Kolena su joj bila
izdignuta i u krilu je drala otvorenu svesku. Odloila je olovku kad sam
uao i hitro sklopila svesku. Bilo je zaguljivo kao da je tamo provela sate i
sate. Seo sam na ivicu kreveta, sasvim blizu nje. Bio sam oran za razgovor,
ali ne o protekloj noi. eleo sam da me neko pogladi po glavi. Su je
stisnula svoje tanke usne, kao da je reena da ne progovori prva. ta to
radi?, rekao sam na kraju, i upiljio se u njenu svesku.
Nita, rekla je, samo onako, piem. Pritiskala je svesku na stomak
obema rukama.
A ta pie? Ona je uzdahnula.
Nita. Samo piem. Iupao sam svesku iz njenih ruku, okrenuo joj
lea i rastvorio korice. Pre nego to je stigla da mi zakloni pogled rukom,
uspeo sam pri vrhu stranice da proitam, Utorak, Draga mama.
Daj mi to, povikala je Su, a glas joj je bio tako neobian, tako
neoekivano gnevan, da sam joj dozvolio da mi otme svesku. Gurnula ju je
ispod jastuka i sela na ivicu kreveta, buljei u suprotni zid. Bila je crvena u
licu i pege su joj dole tamnije. ila na slepoonici joj je iskoila i besno je
pulsirala. Slegnuo sam ramenima i reio da odem, ali ona nije dizala pogled.
Nisam poteno ni zakoraio u hodnik kad me je podgurnula vratima i
okrenula klju, i odmah sam je uo kako plae. Kucnuo sam na vrata i
pozvao je. Kroz jecaje mi je rekla da se istim odatle, pa sam reio da je
posluam. Otiao sam u kupatilo i oprao ruke od skorenog peska i cementa.
Jo nedelju dana posle sahrane nismo jeli nita kuvano. Duli je otila na
potu da podigne novac i vratila se kui s punim kesama, ali povre i meso
koje je nakupovala lealo je netaknuto sve dok nismo bili primorani da ga
bacimo. Jeli smo umesto toga hleb, sir, kikiriki puter, keks i voe. Tom je
krkao samo okoladice i inilo se da mu nita drugo ne treba. Kad bi neko
bio raspoloen da ga skuva, pili smo i aj, ali uglavnom smo se posluivali
vodom s kuhinjske esme. Tog dana kad se vratila iz kupovine, Duli je
dala Su i meni po dve funte.
A koliko onda ti dobija?, pitao sam je. Hitro je zatvorila novanik.
Isto kao ti, rekla je. Ostalo je za hranu i ta ja znam.
Nije trebalo dugo pa da kuhinja postane leglo smrada i rojite muva.
Niko od nas nije imao volje da neto preduzme osim to smo vodili rauna
da kuhinjska vrata drimo zatvorena. Suvie je bilo toplo. Onda je neko, ne
ja, reio da baci ono meso u ubre. Podstaknut time, isprao sam nekoliko
flaa od mleka, pokupio prazne omote i packom poubijao desetak muva.
Iste veeri Duli je rekla Su i meni kako je krajnje vreme da neto uradimo
s kuhinjom. Rekao sam, Ja sam danas gomilu stvari tamo uradio samo to
vas dve niste primetile. One su se uglas nasmejale.
Kao, ta?, rekla je Su, a kad sam im objasnio, ponovo su udarile u
smeh, glasnije nego to je to bilo potrebno.
Ah, pa dobro, govorile su jedna drugoj. On se naradio bar za nekoliko
nedelja. Odluio sam tada da me se kuhinja vie ne tie, a to je kod Duli
i Su samo pojaalo reenost da tamo nita ne sreuju. Tek kad smo uzeli
neto da skuvamo, dva ili tri dana kasnije, konano smo neto i preduzeli. U
meuvremenu su se muve rairile po celoj kui i sada su lebdele oko
prozora u prozirnim oblaiima, neumorno kuckajui glavama o staklo.
Masturbirao sam svakog jutra i popodneva, i tumarao po kui, iz
prostorije u prostoriju, ponekad iznenaen to sam se zatekao u sopstvenoj
sobi, kako leim na leima i buljim u plafon, kad sam zapravo nameravao
da izaem u vrt. Paljivo sam se gledao u ogledalu. ta je to sa mnom?
Probao sam da zastraim samog sebe odrazom vlastitih oiju, ali jedino to
sam osetio bilo je nestrpljenje i mlako gaenje. Stajao sam u sreditu svoje
sobe i oslukivao veoma udaljenu, postojanu tutnjavu saobraaja. Onda
sam sluao glasove dece koja su se igrala na ulici. Ta dva zvuka su se
stopila i imao sam oseaj kao da me pritiskaju po temenu. Ponovo sam
legao na krevet i ovog puta sklopio oi. Kad je jedna muva krenula da mi
gamie preko lica, vrsto sam reio da se ne miem.
Nepodnoljivo mi je bilo da ostanem u krevetu, a unapred sam se gnuao
svake aktivnosti koja bi mi pala na pamet. Da bih se razmrdao, poeo sam
da mislim o majci tamo dole u podrumu. I ona je bila samo injenica, nita
vie. Ustao sam i priao prozoru i onda tako stajao nekoliko minuta
gledajui preko sparuenog korova u pravcu bloka solitera. Zatim sam
proetao po kui da vidim da li se Duli vratila. U poslednje vreme je esto
nestajala, obino po podne i na vie sati. Kad sam je jednom pitao kuda ide,
rekla mi je da gledam svoja posla. Duli nije bila tu, a Su se zakljuala u
svoju sobu. Ako bih joj sad pokucao na vrata, ona bi me pitala ta hou, a
ja ne bih znao ta da odgovorim. Setio sam se one dve funte. Izaao sam iz
kue na stranja vrata i preskoio ogradu kako me Tom ne bi video i traio
da poe sa mnom. Bez nekog naroitog razloga, dao sam se u trk prema
radnjama.
Nisam imao pojma ta elim. Mislio sam da u znati kad tu stvar vidim,
a ako bude kotala vie od dve funte, onda u bar imati ta da elim, o
emu da mislim. Celim putem sam trao. Glavna trgovaka ulica bila je
pusta ako se ne raunaju automobili. Bila je nedelja. Od ljudskih stvorova,
video sam samo jednu enu u crvenom mantilu koja je stajala na peakom
mostu iznad ulice. udio sam se to je obukla mantil po takvoj vruini.
Moda se i ona udila to ja trim, jer imao sam utisak da gleda u mom
pravcu. Jo je bila dosta daleko, ali uinila mi se poznata. Moda neka
profesorka iz moje kole. Nastavio sam da hodam prema peakom mostu
poto nisam eleo da se tako brzo okrenem i vratim. Usput sam zverao u
izloge s leve strane. Nisam voleo da na ulici sreem profesore. Mislio sam
da u uspeti da proem ispod nje, ako jo bude tamo, i da se napravim
kako je nisam video. Ali na pedesetak metara od mosta, nisam mogao da
izdrim pa sam digao pogled. Ta ena bila je moja majka i gledala je pravo
u mene. Zastao sam. Ona je dotle prebacila teinu na drugu nogu, ali nije se
pomakla s mesta. I dalje sam koraao prema njoj. Odjednom mi je bilo
teko da nateram noge da se kreu i srce mi je udaralo tako brzo da sam bio
siguran da e mi pripasti muka. Kad sam ve skoro zaao ispod mosta,
ponovo sam zastao i pogledao gore. Preplavio me je talas olakanja i
prepoznavanja pa sam morao glasno da se nasmejem. Naravno da to nije
bila majka, nego Duli, u nekom mantilu koji nikad nisam video.
Duli!, doviknuo sam, pomislio sam da si... Potrao sam ispod
mosta pa uz drvene stepenice. Kad sam se naao licem u lice s njom, video
sam da to nije ni Duli. Imala je mravo lice i raupanu sivkastocrnu kosu.
Nisam mogao da ocenim da li je mlada ili stara. Zavukla je ruke duboko u
depove i malo se zaklatila.
Nemam ni kinte, rekla je, pa me bolje zaobii.
Na povratku kui opet sam se oseao prazno, i taj moj dogaaj dana
izgubio je svaki smisao. Otiao sam pravo gore u svoju sobu, i mada nikog
nisam ni sreo ni uo, znao sam da su i ostali kod kue. Skinuo sam sve sa
sebe i zavukao se ispod arava. Neto kasnije me je iz tekog sna
probudio zvuk ciktavog smeha. Bio sam radoznao, ali iz nekog razloga
nisam odmah ustao. Vie sam voleo da sluam. Raspoznao sam glasove
Duli i Su. Pri kraju svakog napada smeha proizvodile su nekakav zvuk
izmeu uzdaha i pevuenja koji se potom pretapao u nerazgovetne rei.
Onda bi ponovo otpoeo smeh. Oseao sam se mrzovoljno posle tog
iznenadnog pada u san. Glava mi se inila tesna kao da se skupila, predmeti
u mojoj sobi izgledali su suvie zbijeni, fiksirani u prostoru koji zapremaju i
nabrekli od napora. Komadi odee, pre nego to sam ih pokupio i navukao
na sebe, kao da su bili skrojeni od elika. Poto sam se obukao, zastao sam
u hodniku ispred sobe i oslunuo. uo sam samo mrmor jednog glasa i
kripanje neke stolice. Siao sam niz stepenice najtie to sam mogao.
arko sam eleo da pijuniram svoje sestre, da budem s njima a da budem
nevidljiv. U irokom predsoblju vladao je mrkli mrak. Slobodno sam mogao
da priem otvorenim vratima dnevne sobe a da me niko ne primeti. Jasno
sam video Su, sedela je za stolom i neto krojila velikim makazama. Duli
mi je bila okrenuta leima i stajala je delimino zaklonjena iza ragastova
tako da nisam mogao da razaberem ta radi. Ruka joj se pomerala napred
pa nazad i uo se sasvim slab, utavi zvuk. Ba kad sam se pomerio da
bolje vidim, iza Dulinih lea je iskoraila neka mala devojica i odmah
otila i namestila se pored Su. Onda se i Duli okrenula i stala iza te
devojice, poloivi joj ruku na rame. U drugoj ruci je drala etku za kosu.
Neko vreme su ostale u tom rasporedu ne govorei nita. Kad se Su malo
iskrenula, video sam da kroji neku plavu tkaninu. Mala devojica se
naslonila na Duli, koja je sklopila ruke ispod njene brade i neno je
potapala etkom po grudima.
Naravno, im su poele da govore, shvatio sam da je ono Tom. Rekao
je, Dugo ti vremena treba, je 1 da?, a Su je klimnula glavom. Stupio sam
u sobu, napravio dva-tri koraka, i niko me nije primetio. Tom i Duli su
pomno posmatrali Su, koja je prepravljala jednu od svojih starih kolskih
sukanja. Ve ju je bila potkratila i sad je poinjala da ije. Tom je bio
odeven u narandastu haljinu koja mi se uinila poznata, a odnekud su mu
nabavile i periku. Kosa mu je bila svetla sa gustim loknama. Kako je lako
postati neko drugi. Prekrstio sam ruke i obgrlio se oko ramena. udna mi
uda, pomislio sam, to su samo haljina i perika, prerueni Tom. Ali pred
oima mi je bio neko drugi, neko ko je mogao da oekuje ivot sasvim
razliit od Tomovog. Bio sam uzbuen i zastraen. Stisnuo sam pesnice i taj
pokret ih je sve troje naveo da se osvrnu i pogledaju u mene.
ta to radite?, pitao sam posle male zadrke.
Pravimo mu kostim, rekla je Su i vratila se svom najderaju.
Tom me je pogledao ispod oka, napola se okrenuo prema stolu za kojim
je Su radila, pa se zablenuo u ugao sobe. Igrao se porubom svoje haljine,
gnjeei zarolanu tkaninu palcem i kaiprstom.
I ta s tim?, rekao sam. Duli je slegnula ramenima i osmehnula se. Na
sebi je imala izbledele farmerke zarolane do iznad kolena i raskopanu
koulju preko gornjeg dela bikinija. Kosu je uvezala komadom plave trake
a drugi komad je drala namotan oko prsta.
Onda je Duli prila i postavila se tano ispred mene. Ma, daj, rekla
je, pokai veselo lice, mizerijo. irila je oko sebe slatki miris ulja za
sunanje i jasno sam osetio kako toplina zrai iz njene koe. Mora da je
celog dana bila napolju na suncu, vrag e znati gde. Odmotala je onu traku
s prsta i obavila je meni oko vrata. Odgurnuo sam joj laktove kad je poela
da mi vezuje traku ispod grla, ali nisam ba bio ubedljiv pa je isterala svoje
i napravila vor. Uzela me je za ruku i tako sam krenuo za sestrom prema
stolu.
Evo jo jednog, rekla je gledajui u Su, kome je dojadilo da bude
nadureni deko. Normalno bih ve razvezao onu traku, ali nisam eleo da
ispustim Dulinu ruku koja je bila suva i ugodno hladna. Sada smo svi
gledali preko Suinog ramena. Nisam imao pojma da je ona tako veta u
ivenju. Ruka joj je letela tamo-ovamo, pravilno i ravnomerno kao unak na
mehanikom razboju. Pa ipak je to ilo dozlaboga sporo i najednom me je
obuzelo uasno nestrpljenje. Dolo mi je da jednim potezom sve zbacim sa
stola, tkaninu, iglu, iode. Dok ona to ne zavri, nije bilo izgleda da neko
neto kae, ili da se bilo ta dogodi. Najzad je prekinula konac otrim
trzajem iz runih zglobova i ustala od stola. Duli je ispustila moju ruku i
stala iza Toma. On je podigao ruke i ona mu je skinula haljinu preko glave.
Ispod je imao sopstvenu belu koulju. Su je pomogla Tomu da obue
plisiranu suknju, a Duli mu je oko vrata svezala jednu Suinu kolsku
kravatu. Posmatrao sam i prelazio prstom preko svoje plave trake. Ako bih
je sada skinuo, opet bih postao gledalac, morao bih da zauzmem stav prema
tome to se dogaa. Tom je navukao bele sokne, a Su mu je donela svoju
beretku. Devojke su se smejale i avrljale dok su tekle ove pripreme. Su je
priala Duli o jednoj kolskoj drugarici koja se podiala sasvim kratko.
Ta je dola u kolu u pantalonama pa je uetala u muku svlaionicu i
zatekla ih sve nad pisoarima. Prsnula je u smeh im ih je ugledala tako
postrojene, i time se odala.
Zar nije ljubak?, rekla je Duli. Dok smo mi zijali u njega, Tom je
stajao savreno mirno s rukama iza lea i oborenih oiju. Ako je i uivao u
preruavanju, nije to otvoreno pokazivao. Otiao je u predsoblje da bi se
divio sebi u velikom ogledalu. Posmatrao sam ga kroz otvorena vrata.
Postavio se postrance prema svom odrazu i onda preko ramena zurio u
samog sebe.
Dok je Tom bio u predsoblju, Duli me je uzela za obe ruke i rekla, A
ta emo s naim ljutkom? Duline oi etale su po mom licu. Nee
ispasti tako ljupka devojica kao Tom s tim groznim bubuljicama. Su,
koja je sada stajala tik uz mene, upnula me je za kosu i rekla, I s masnom
dugakom kosom koju nikad ne pere.
I utim zubima, dodala je Duli.
I smrdljivim nogama, rekla je Su. Duli mi je prevrnula ake tako da
su dlanovi bili okrenuti nadole.
I trokavim noktima. Uzele su da mi prouavaju nokte, preterujui sa
zgroenim uzdasima. Tom je posmatrao s vrata. U stvari mi je to ba
prijalo, da samo tako stojim i da me one pregledaju.
Pazi ovo, rekla je Su, i osetio sam kako mi dodiruje kaiprst, zeleno
plus crveno ispod nokta. Umirale su od smeha, kao da ih svako novo
otkrie beskrajno raduje.
A ta vam je ono?, rekao sam, gledajui u drugi kraj sobe. Gotovo
skrivena ispod stolice, tamo je leala dugaka kartonska kutija s napola
smaknutim poklopcem. Iz jednog kraja kutije prelivao se beli flis papir.
Ah, to!, uzviknula je Su, to je Dulino. Odluno sam priao i
izvukao kutiju ispod stolice. Unutra, u gnezdu od belog i narandastog flis
papira, leao je par izama, onih do pola lista. Bile su zagasitobraon boje i
isputale su raskoan miris koe i parfema.
Okrenuta leima, Duli je polako i briljivo presavijala Tomovu
narandastu haljinu. Uzeo sam jednu izmu i digao je uvis.
Gde si ovo nabavila?
U radnji, rekla je Duli bez osvrtanja.
Poto?
Nije skupo. Su je bila veoma uzbuena.
Duli!, rekla je vrlo glasnim apatom. Pa kotaju trideset osam funti.
Rekao sam, Dala si trideset osam funti?
Duli je odmahnula glavom i stavila narandastu haljinu pod miku.
Setio sam se cirkuzantske plave trake na svom vratu i probao da je
pokidam, ali nije ilo, manica se pretvorila u vor. Su je prsnula u smeh.
Duli je ve izlazila iz sobe.
Negde si ih maznula, rekao sam, i opet je ona odmahnula glavom. Ne
isputajui izmu iz ruke, krenuo sam za njom uz stepenice. Kad smo stigli
u njenu sobu, rekao sam, Meni i Su udeli po dve funte i onda spiska
trideset osam na jedne izme. Duli je dotle ve sela pred ogledalo
prislonjeno uza zid i sada je prolazila etkom kroz kosu.
Pogreno, rekla je zvonkim glasom, kao da se igramo pogaanja. Bacio
sam izmu na krevet i obema rukama cimnuo traku oko vrata. vor se
smanjio i postao tvrd kao kamen. Duli je protegla ruke i zevnula.
Ako ih nisi kupila", rekao sam, onda si morala da ih mazne.
Ona je rekla, Neee, i usne su joj ostale razvuene kao da se
podrugljivo osmehuje.
Pa onda, ta? Stao sam tano iza nje. Gledala je u samu sebe u
ogledalu, a ne u mene.
Ne zna nijedan drugi nain?
Odmahnuo sam glavom. Drugog naina nema, sem ako ih nisi sama
napravila.
Duli se nasmejala. Zar nikad nisi dobio poklon?
Od koga si ih dobila?
Od jednog prijatelja.
A koga to?
Aha-ha, zini da ti kaem.
Neki frajer.
Duli je ustala i osvrnula se da me pogleda, i skupila usta tako da su
dola mala kao kupina. Pa naravno da je frajer, rekla je na kraju.
Odnekud sam zamiljao da kao Dulin brat imam pravo da se raspitujem o
njenom frajeru. Ali nita u Dulinom dranju nije govorilo u prilog takve
ideje, pa sam se vie oseao utueno nego znatieljno. Ona je uzela
makazice za nokte sa svog nonog stoia i presekla mi traku odmah pored
vora. Kad ju je razmrsila i ispustila na pod, rekla je, Eto! Budi dobar, i
ovla me poljubila u usta.
7

Tri nedelje nakon to je majka umrla poeo sam iznova da itam knjigu
koju mi je Su poklonila za roendan. Prosto nisam mogao da verujem ta mi
je sve prvi put promaklo. Nisam ni primetio koliko Kapetan Hant insistira
na tome da brod uvek bude ist i uredan, pogotovu na istinski dugim
putovanjima kroz vasionu. Svakog dana, onog starog zemaljskog dana,
silazio je niz lestve od nerajueg elika da bi obavio inspekciju kantine.
Opuci, plastini escajg, stari magazini, olje od kafe i prosuta kafa, sve je
to aljkavo lebdelo u vazduhu. Poto sad nemamo gravitaciju da dri stvari
na svojim mestima, rekao je Kapetan Hant kompjuterskim tehniarima koji
su bili novajlije u svemirskim letovima, moramo se dodatno zalagati da
odrimo red. A u onim dugim satima kad nije bilo potrebe za hitnim
odlukama, Kapetan Hant je prekraivao vreme itajui stalno iznova
remek-dela svetske knjievnosti i beleei svoje misli u glomazni dnevnik u
elinom povezu dok mu je Kosmo, njegov verni pas goni, dremao kraj
nogu. Vasionski brod Kapetana Hanta jurio je kroz svemir stotim delom
brzine svetlosti u potrazi za izvorom energije koji je one spore preobrazio u
udovite. Pitao sam se da li bi kapetan mario za red u kantini, ili ak za
svetsku knjievnost, da je nekim sluajem brod stajao savreno nepokretan,
fiksiran u kosmikom beskraju.
im sam zavrio knjigu, siao sam dole da je ponudim Duli ili Su.
eleo sam da je jo neko proita. Zatekao sam Duli samu u dnevnoj sobi
kako podvijenih nogu sedi u fotelji. Puila je cigaretu, i kad sam uao,
zabacila je glavu unazad i otpuhnula stub dima u pravcu plafona. Rekao
sam, Nisam znao da puis. Ona je povukla novi dim i prezrivo klimnula
glavom. Priao sam joj s knjigom. Ovo mora da proita, rekao sam, i
tutnuo joj knjigu u ruku.
Duli je neko vreme samo zurila u korice, pa sam stao iza njene fotelje i
zagledao se i ja u njih. udovite, slino hobotnici, nasrtalo je na jedan
vasionski brod. U daljini se video brod Kapetana Hanta kako hita u pomo.
Dotle se nisam ni udubljivao u korice, i sada su mi izgledale neopisivo
smeno. Bilo me je stid, kao da sam ih ja naslikao. Duli mi je pruila
knjigu preko ramena. Drala ju je za sam oak.
Korice i nisu neke, rekao sam, ali ima dobrih stvari unutra. Duli je
zatresla glavom i otpuhnula jo dima, ovog puta pravo preko sobe.
Nije to moj tip knjige, rekla je. Poloio sam knjigu na sto tako da slika
bude okrenuta nadole i priao spreda Dulinoj fotelji.
ta ti to znai? rekao sam. Otkud zna koji je tip knjige?
Duli je slegnula ramenima. Nema veze, nisam raspoloena za itanje.
Bila bi, samo da proita dve-tri stranice. Ponovo sam uzeo knjigu i
zapiljio se u nju. Nisam znao zbog ega mi je toliko stalo da je jo neko
proita. Odjednom, Duli se nagnula i uzela mi knjigu iz ruku.
Pa dobro, rekla je, proitau je, kad toliko eli. Govorila je kao da
sam dete koje se sprema da brizne u pla. Spopao me je bes. Rekao sam,
Nemoj da ita samo da bi meni ugodila, i pokuao da joj otmem knjigu.
Ona ju je sklonila izvan mog domaaja.
Ma, ne, rekla je kroz osmeh, neu, naravno. Uhvatio sam je za runi
zglob i poeo da ga uvrem. Duli je prebacila knjigu u drugu ruku i
gurnula je ispod stranjice. Hej, boli me.
Vrati mi to, rekao sam, ionako nije tvoj tip knjige. Cimnuo sam je u
stranu i knjiga se ponovo ukazala. Dopustila mi je da je uzmem bez
ikakvog opiranja, pa sam je odneo u drugi kraj sobe. Duli je zurila u mene
i trljala runi zglob.
Koji ti je avo?, rekla je skoro apatom. Tebi je mesto iza reetaka.
Ignorisao sam je i seo u najbliu fotelju.
Dugo smo sedeli i utali na suprotnim stranama sobe. Duli je zapalila
jo jednu cigaretu, a ja sam briljivo prelistavao svoju knjigu. Oi su mi
klizile preko tampanih redova ali nita mi nije ulazilo u glavu. eleo sam
da kaem Duli neto pomirljivo pre nego to izaem iz sobe. Ali nisam
mogao da se setim niega to ne bi zvualo glupo. Uostalom, rekao sam u
sebi, dobila je to to je traila. Dan ranije sam rasplakao Toma jer sam mu
lupio vrgu noktom. Prethodno me je probudio dernjavom ispred mojih
vrata. Odmah se bacio na pod steui glavu i tako glasno zaurlao da je Su
dotrala iz svoje sobe.
On je kriv, rekao sam, galami u cik zore. Su je uzela da trlja Toma
po glavi.
U cik zore!, rekla je glasno preko Tomovih urlika. Skoro je jedan po
podne.
Pa ta onda, za mene je jo cik zore, dreknuo sam i vratio se u krevet.
U mom sluaju, ustajanje nije imalo mnogo svrhe. Nije bilo niega
posebno zanimljivog za jelo, a i ja jedini nisam imao ta da radim. Tom se
po celi dan igrao napolju, Su je sedela u svojoj sobi itajui knjige i
zapisujui neto u onu svesku, a Duli je izlazila s nekim tamo tipom koji
joj je poklonio izme. Ako nije bila van kue onda se doterivala. Dugo je
leala u kadi i tada bi se kua ispunila nekim slatkim mirisom, jaim od
smrada iz kuhinje. Mnogo je vremena troila na pranje kose i eljanje
etkom i mackanje oko oiju. Nosila je garderobu koju nikad ranije nisam
video, neku svilenu bluzu i braon somotsku suknju. Ja sam se budio pred
podne, masturbirao i ponovo zapadao u dreme. Imao sam i snove, ne ba
komarne, ali loe snove iz kojih sam se s tekom mukom budio. Svoje dve
funte potroio sam na prenu ribu s krompiriima i kad sam od Duli
zatraio jo, ona mi je bez rei dala petaka. Preko dana sam sluao radio.
Razmiljao sam o povratku u kolu na kraju leta, i razmiljao sam o
traenju posla. Nije me privlailo ni jedno ni drugo. Ponekad bih po podne
zaspao u fotelji iako sam tek dva ili tri sata proveo u budnom stanju.
Gledao sam se u ogledalu i ustanovio da mi se bubuljice polako ire i
slivaju s lica na vrat. Pitao sam se da li e mi prekriti itavo telo, i nije me
bilo briga ak i da se to desi.
Na kraju je Duli proistila grlo i rekla, I ta sad? Pogledao sam pored
nje u kuhinjska vrata.
Idemo da sredimo kuhinju, rekao sam odjednom. Pogodio sam pravo u
ivac. Duli je odmah ustala i zauzela pozu ulinog gangstera, s cigaretom
obeenom u uglu usana.
To, bato, to volim da ujem. Pruila mi je ruku i povukla me iz fotelje.
Idem po Su, rekao sam, ali Duli je zavrtela glavom. Sa imaginarnim
majserom na boku uletela je u kuhinju i stala da reeta bez milosti, po hrpi
buavih tanjira, po muicama i zunzarama, po brdu otpadaka koje se
odronilo i rasulo po podu. Sve je to Duli izreetala, uz isto ono grleno kh!
kh! koje je i Tom koristio kad se igrao pucnjave. Stajao sam po strani i
mislio se da li i ja da se ukljuim u igru. Duli se naglo okrenula i napunila
mi stomak mecima. Sruio sam se na pod pored njenih nogu, i skoro nosom
dotakao jedan omot od putera. Duli je zagrabila punu aku moje kose i
cimnula mi glavu unazad. Zamenila je pitolj noem i, pritisnuvi ga meni
pod grlo, rekla, Samo probaj jo neki trik i zariu ti ga tano ovde. Onda
je kleknula i zabila mi pesnicu tik pored prepone. Ili ovde, apnula je
dramatino, i oboje smo prsnuli u smeh. Ta Dulina igra zavrila se veoma
naglo. Poeli smo da istimo otpatke i da ih nabijamo u kartonske kutije
koje smo iznosili i bacali u kante za ubre, Su nas je ula i sila da
pomogne. Otpuili smo slivnik, oprali zidove i oribali pod. Dok smo Su i ja
prali sudove, Duli je izala da kupi neto za veeru. Zavrili smo ba kad
se ona vratila i odmah smo prionuli na seckanje povra za izdanu koliinu
govedeg ragua. im je erpa stavljena da se krka, Duli i Su prele su na
raspremanje dnevne sobe, a ja sam izaao u dvorite da operem prozore.
Gledao sam svoje sestre, zamagljene iza sloja vode, kako guraju sav
nametaj ka sredini sobe i nakon mnogih nedelja prvi put sam bio srean.
Oseao sam se sigurno, kao da pripadam nekoj monoj, tajnoj armiji. Radili
smo preko etiri sata, poslovi su se nadovezivali jedan na drugi, i skoro da
nisam bio svestan svog postojanja.
Izneo sam u vrt nekoliko prostirki i jedan mali tepih i uzeo da ih praim
tapom. Ve sam bio odmakao u ovom poslu, kad sam iza lea uo neke
umove i okrenuo se da pogledam. Bili su to Tom i njegov drugar iz
solitera. Tom je nosio Suinu kolsku uniformu i kolena su mu bila razbijena
i krvava. Sada ve nije bio redak sluaj da se Tom igra na ulici u Suinoj
suknji. Deca mu se uopte nisu rugala onako kako sam ja predviao. inilo
se kao da nita i ne primeuju. To mi nikako nije ilo u glavu. Ja bih pre
umro nego da me neko vidi u sestrinoj suknji u Tomovom uzrastu, ili u bilo
kom uzrastu. Stajao je tamo i drao drugara za ruku, a ja sam nastavio sa
svojim poslom. Tomov drugar imao je maramu oko vrata, u dezenu koji mi
je izgledao poznato. Priali su o neemu to nisam mogao da ujem od
buke koju sam pravio. Onda je Tom glasno rekao, to sad to radi?
Objasnio sam mu i u istom dahu pitao, A to si ti obukao suknju? Tom
nije odgovorio. Raspalio sam po tepihu jo dva-tri puta, a onda sam ponovo
zastao i rekao Tomovom drugaru, Zato Tom nosi suknju?
U naoj igri, rekao mi je, Tom je, kao, Duli.
Rekao sam, A ko si ti?
Deak nije odgovorio. Zamahnuo sam tapom i ba kad sam ga sputao
Tom je rekao, On je, kao, ti.
Ko, je 1 ja? Obojica su klimnuli glavom. Bacio sam tap i poskidao
prostirke s konopca za ve. Rekao sam, A ta radite u toj igri?
Tomov drugar je slegnuo ramenima. Nita naroito.
Je l se tuete? Pokuao sam tim pitanjem da obuhvatim i Toma, ali on
je gledao na drugu stranu. Njegov drugar je zatresao glavom. Naslagao sam
prostirke i tepih na gomilu. I dobri ste drugari u toj vaoj igri? Drite se za
ruke? Odmah su razdvojili ruke i poeli da se smeju.
Tom je poao za mnom u kuu, ali drugar je ostao pred kuhinjskim
vratima. Doviknuo je Tomu, Idem ja kui, i to je zvualo kao pitanje.
Tom je klimnuo glavom bez osvrtanja. Na stolu u dnevnoj sobi bila su
postavljena etiri tanjira, s noem desno i viljukom levo. U sreditu stola
stajala je flaa paradajz sosa i jedna aica za kuvana jaja puna soli. Svaki
tanjir imao je i svoju stolicu. Pomislio sam, kao da smo u stvarnom
ljudskom svetu. Tom je otiao gore da pronae Duli i Su, dok sam ja
etkao tamo-amo izmeu kuhinje i dnevne sobe kao Kapetan Hant u
obilasku kantine. Dvaput sam se sagnuo da pokupim buke vlakana s
tepiha. Na kuki prikucanoj za podrumska vrata visio je ceger od kanapa u
ivim bojama. U dnu cegera bile su dve jabuke i dve pomorande.
Podgurnuo sam ceger prstom i on se zaljuljao kao klatno. Slobodnije se
njihao u jednom pravcu nego u drugom i tek sam naknadno shvatio da je to
zbog oblika ruki. Bez razmiljanja sam otvorio podrumska vrata, upalio
svetlo i strao niz stepenice.
Lopata je leala u sreditu poiroke, krune mrlje od skorenog cementa.
Liila mi je na veliku kazaljku nekog rasturenog dinovskog sata. Pokuao
sam da se setim ko ju je od nas poslednji koristio, ali vie nisam mogao
jasno da prizovem redosled dogaaja. Podigao sam lopatu i prislonio je uza
zid. Na kovegu je poklopac bio odignut, tano kako smo ga i ostavili.
Toga sam se seao. Preao sam rukom preko betona koji je ispunjavao
koveg. Bio je sasvim bledosiv i topao na dodir. Na dlanu mi je ostala sitna
praina. Primetio sam na povrini tanku pukotinu koja se pruala popreko i
ravala na jednom kraju. Spustio sam se na kolena, isturio nos do pukotine
i umrknuo. Oseao se neki izrazito sladak miris, ali im sam se uspravio,
bilo mi je jasno da sam najuio ragu koji se gore kuvao. Seo sam na hoklicu
pored kovega i mislio na majku. Upinjao sam se iz sve snage da zamislim
sliku njenog lica. Imao sam ovalnu konturu koja je mogla biti lice, ali crte
unutar tog obrisa stalno su poigravale, ili bi se stopile u jedno i oval se
pretvarao u obinu sijalicu. Kad sam zamurio, stvarno sam i video sijalicu.
Jednom se nakratko ukazalo i majino lice, uokvireno tim ovalom i
neprirodno osmehnuto kao kad je pozirala za fotografije. Smiljao sam
reenice i pokuavao da je navedem da ih izgovori. Ali nisam mogao da
zamislim nita to bi iole liilo na njen govor. Ni najprostije stvari poput,
Dodaj mi onu knjigu, ili Laku no, nisu zvuale kao neto to bi ona
stvarno i rekla. Da li joj je glas bio nizak ili visok? Da li se ikad alila?
Bila je rnrtva nepunih mesec dana i leala je u tom kovegu pored mene.
ak ni to nije bilo sigurno. Poeleo sam da je iskopam i proverim.
Preao sam noktom du tanke pukotine. Nije mi bilo jasno zato smo
uopte morali da je stavljamo u koveg. Tada nam je to bilo oigledno, da
bismo odrali porodicu na okupu. Je li to bio dobar razlog? Moda bi ispalo
zanimljivije da smo se rastavili. A nisam mogao ni da procenim da li je to
to smo uradili sasvim normalna stvar, razumljiva ak i ako je bila greka,
ili neto toliko udnovato da bi, u sluaju da nas otkriju, osvanulo kao
udarni naslov u svim novinamau zemlji. Ili ni jedno ni drugo, ve neto to
proita u dnu stranice svojih lokalnih novina i odmah izbaci iz glave. Ba
kao i slika njenog lica, svaka moja misao pretapala se u veliko nita.
Ta nemogunost da bilo ta pouzdano saznam ili osetim budila je u meni
snaan poriv za masturbacijom. Gurnuo sam ruke u gae, i kad sam naas
spustio pogled, izmeu nogu sam ugledao neto crveno. Skoio sam kao
oparen. Hoklica na kojoj sam sedeo bila je jarkocrvena. Otac ju je ofarbao
u neka davna vremena, a trebalo je da stoji u kupatilu u prizemlju. Mora
biti da su je Duli i Su prenele dole kako bi mogle da sede pored kovega.
Umesto da me ta misao utei, samo me je prestraila. O majci skoro da
nismo ni razgovarali. Ona je bila naa preutna tajna. ak ju je i Tom retko
pominjao i samo je povremeno plakao za njom. Pogledao sam svuda oko
sebe traei jo neki znak ali niega nije bilo. Reio sam da odem, i im
sam krenuo uz stepenice, video sam da Su stoji na vrhu i posmatra me.
Tako sam i mislila, da si tamo dole, rekla je kad sam stigao do nje. U
ruci je drala neki tanjir.
Rekao sam, Pojavila se pukotina, jesi li videla?
I stalno se iri, odgovorila je brzo, ali zna ta ima novo? Slegnuo
sam ramenima. Ona mi je pokazala tanjir. Neko nam dolazi na aj.
Provukao sam se pored nje i otiao u kuhinju, ali tamo nije bilo nikoga. Su
je ugasila podrumsko svetlo i zakljuala vrata.
Ko? Sada sam primetio da je Su veoma uzbuena.
Derek, rekla je. Dulin frajer. Posmatrao sam je kako u dnevnoj sobi
postavlja jo jedan pribor za jelo. Odvela me je do podnoja stepenita,
pokazala nagore i apnula, Sluaj. uo sam Dulin glas i zatim, kao u
odgovor, glas nekog mukarca. Iznenada su progovorili u isti mah i oboje su
prsnuli u smeh.
Pa ta onda?, rekao sam mlaoj sestri. Jaka stvar. Srce mi je udaralo
kao ludo. Izvalio sam se popreko na jednu fotelju i poeo da zviduem. Su
je prila i sela, pa otrla imaginarni znoj sa ela. Sva srea da smo sredili
kuu, je 1 da? Nastavio sam da zviduem, ubadajui note nasumice, u
nekoj vrsti panike, i tek se naknadno opredeljujui za melodiju.
Tom je stigao s gornjeg sprata nosei u rukama neto to je liilo na
maku. Bila je to njegova perika. Odneo ju je kod Su i zatraio da mu je
namesti. Ona ga je malo odmakla od sebe i pokazala prstom na njegova
kolena i ake. Odbijala je da mu da periku ako se prvo ne opere. Dok je
Tom bio u kupatilu, rekao sam, Kakav je?
Ima auto, i to nov, idi da vidi, i onda je pokazala prema prozoru. Ali
ja nisam otiao da vidim. Kad se Tom vratio kod Su, ona mu je rekla, Ako
hoe da bude devojica za sveanim obedom, to ne obue narandastu
haljinu? On je zatresao glavom i Su mu je natakla periku. Otrao je u
predsoblje da se pogleda u ogledalu, a posle je seo naspram mene i poeo
da aka nos. Su je itala neku knjigu pa sam opet poeo da zviduem,
ovog puta malo tie. Tom je iskopao neto iz nosa, osmotrio vrh kaiprsta i
obrisao ga o jastuk na fotelji. I ja sam ponekad to radio, ali samo kad me
niko ne vidi, obino ujutru u krevetu. Pa i ne izgleda tako strano kad to
radi mala devojica, pomislio sam, i otiao do prozora. Bio je to sportski
auto, onaj starinski s papuicom ispod vrata i sputenim konim krovom. I
bio je jarkocrven s tankom crnom traftom po celoj duini.
Bolje izai da ga pogleda izbliza, rekla je Su, fantastian je.
ta da pogledam?, rekao sam. Tokovi su imali srebrne felne sa
bicama, a izduvne cevi su isto bile srebrne. Po ivici haube u metalu su bili
napravljeni dugaki, kosi prorezi. Za usisavanje vazduha, uo sam sebe
kako objanjavam saputnici, i onda naglo smotao mainu oko jedne tesne
krivine u Alpima, ili za isputanje toplote. Kad sam se vratio u svoju
fotelju, Su vie nije bila tamo.
Blenuo sam u Toma. Izgledao je siuno u glomaznoj fotelji, poto su
mu stopala jedva prelazila ivicu sedita a glavom je dosezao do polovine
naslona. 1 on je nekoliko sekundi blenuo u mene, pa onda skrenuo pogled i
prekrstio ruke. Ispod suknje su mu izvirivale raskreene noge. Rekao sam,
I kako izgleda kad si devojica? Tom je odmahnuo glavom i promenio
poloaj. Je l bolje nego kad si deko?
ta znam.
Je l se osea seksi? Tom se odjednom nasmejao. Nije razumeo ta
ga pitam, ali znao je da u toj rei ima neeg smenog. Pa kai, da ujem?
On se iscerio.
ta ja znam. Nagnuo sam se napred i pokazao mu prstom da se
priblii.
Kad stavi periku i obue suknju, pa ode do ogledala i tamo vidi
malu devojicu, je l ima neki fini oseaj u pii, da l ti naraste? Tom se
polako uozbiljio. Skliznuo je sa fotelje i pobegao na ulicu. Ja sam ostao
potpuno nepomian, svestan mirisa ragua. Plafon je zakripao. Namestio
sam se u fotelji. Prekrstio sam noge u visini glenjeva i sklopio ruke ispod
brade. Sa stepenita su se zauli laki, brzi koraci, i u sobu je utrao Tom.
Evo dolaze! On dolazi!, skoro je povikao. Rekao sam, Koji on?, i
prebacio ruke iza potiljka.
Duli je rekla, Ovo je Derek. Ovo je Dek. Pruio sam ruku bez
ustajanja, ali sam raspleo noge i vrsto prilepio stopala za pod.
Prilikom rukovanja ni jedan ni drugi nita nismo rekli. Zatim je Derek
proistio grlo i pogledao u Duli. Ona je stajala tano iza Toma i rukama
mu pritiskala ramena. Rekla je, A ovo je Tom, i bilo je oigledno da je
Dereku ve priala o njemu. Derek je zaao iza moje stolice, gde nisam
mogao da ga vidim, i mirno rekao, Ah da, enski petko. Su se kiselkasto
nasmejala, a ja sam ustao. Duli je otila u kuhinju da donese ragu i odande
pozvala Toma da joj pomogne. Nas troje smo stajali na sredini sobe. Bili
smo prilino blizu jedno drugog i inilo se kao da se svi zajedno pomalo
ljuljamo. Su je namerno podesila glas tako da zvui zadihano i tupavo.
Jako nam se svia tvoj auto. Derek je klimnuo glavom. Bio je vrlo
visok i izgledao je kao da se obukao za svadbu - bledosivo odelo, koulja i
kravata u be boji, dugmad na manetama i prsluk sa srebrnim laniem.
Rekao sam, Meni se ba i ne svia. On se okrenuo prema meni s
prisenkom osmeha. Imao je guste crne brkove. Izgledali su tako savreno da
su mogli biti i plastini.
Zaista?, rekao je utivo kroz taj svoj osmeh. A zato?
Suvie je napadan, rekao sam. Derek je pogledao u svoje cipele, a ja
sam nastavio, Mislio sam na boju, ne volim crvenu.
ta se tu moe, rekao je gledajui u Su, a ne u mene. A ti, voli
crvenu? Su je preko Derekovog ramena pogledala u pravcu kuhinje. Ja?
O, ja volim crvenu, pogotovu za auto. Poto se on ponovo okrenuo prema
meni, ponovio sam, Ne volim kad su automobili crveni. Lie mi na
igrake. Derek se malo odmakao od nas. Obe ruke je zabio duboko u
depove i klatio se na petama. Progovorio je vrlo smireno. Kad malo
odraste, shvatie da automobili to i jesu, igrake, skupe igrake.
Zato igrake?, rekao sam. Vrlo su korisni ako ima poslove na vie
razliitih mesta. On je klimnuo glavom i preleteo pogledom po celoj sobi.
Velike su vam ove sobe, rekao je okrenuvi se prema Su. Zaista
velika kua. Su je rekla, Moja soba je sasvim malecna. Ja sam prekrstio
ruke i tvrdoglavo nastavio.
Ako su automobili igrake, onda je sve to kupi igraka. Ba tada je
ula Duli sa erpom ragua i odmah za njom Tom, koji je nosio veknu hleba
i mlin za biber.
Morau o tome da razmislim, Dek, rekao je Derek i okrenuo se da
pomeri stolicu koja se ispreila na Dulinom putu.
Pre nego to smo posedali za sto, zapazio sam da je Duli obula nove
izme, u kombinaciji sa somotskom suknjom i svilenom bluzom. Ona i
Derek smestili su se jedno do drugog. Ja sam sedeo na oku pored Toma.
U poetku sam bio toliko iznerviran da mi se uopte nije jelo. Kad mi je
Duli pruila pun tanjir, rekao sam joj da nisam gladan. Ona je rekla,
Nemoj da si budala, spustila tanjir izmeu mog noa i viljuke, pa se
osmehnula Dereku. On je klimnuo glavom, pun razumevanja. Dok smo jeli,
glavnu re su vodile Duli i Su. Derek je sedeo savreno pravih lea.
Rasprostro je neku crvenu i plavu maramicu na krilo, i kad je zavrio s
jelom, istapkao se njome po brkovima. Onda ju je briljivo sklopio pre
nego to e je staviti u dep. eleo sam da ih vidim kako se dodiruju. Duli
mu je poloila ruku u pregib lakta i zamolila da joj neko doda so. Dohvatio
sam aicu za jaja pre Dereka, i kad sam je munjevito pruio sestri, so se
prosula celom duinom stola.
Pazi malo, rekao je Derek tiho. Devojke su se nervozno raspriale o
bacanju soli preko ramena i prolaenju ispod ukrtenih bandera. Jednog
trenutka sam video kako Derek namiguje Tomu, koji je pognuo glavu tako
da su mu lokne zaklonile lice. Kasnije je Duli izvela Dereka u vrt, a Su i
ja smo ostali da peremo sudove. Ja sam vie statirao s krpom u ruci.
Posmatrali smo ih kroz kuhinjski prozor. Duli je pokazivala prstom na
stazice i stepenike, sada ve skoro nevidljive ispod zamrene mase
braonkastog korova. Derek je pokazao u pravcu bloka solitera i iroko
zamahnuo rukom kao da im nareuje da se svi odjednom srue. Duli je
ozbiljno klimala glavom. Su je rekla, Ima jako iroka ramena, je 1 da?
Mora da su mu to odelo ili po meri. Zurili smo u Derekova lea. Glava
mu je bila sitna i okrugla, kosa svuda iste duine, kao etka.
Nije ba toliko snaan, rekao sam, a i prilino je glup. Su je podigla
gomilu mokrih tanjira iz sudopere i gledala gde da ih odloi.
Taj bi te malim prstom premlatio, rekla je.
Hah!, uzviknuo sam. ik neka proba.
Malo kasnije, Duli i njen deko seli su na zemlju pored stenjaka. Su mi
je oduzela krpu i poela da brie sudove. Rekla je, Kladim se da nee
pogoditi ime se on bavi, a ja sam odgovorio, Boli me uvo ime se bavi.
Nikad ne bi pogodio. Igra snuker.
Pa ta?
On igra za pare, neverovatno je bogat. Ponovo sam pogledao u Dereka
i razmislio o tome. Sedeo je okrenut postrance i sluao Duli. Ubrao je
jednu dugaku travku i sad ju je vakao i pljuckao. Sve vreme je klimao
glavom na to to mu je Duli govorila, a kad je konano reio da i sam
neto kae, ovla je poloio ruku na njeno rame. ta god da je rekao, Duli
se tome nasmejala.
A pisale su i novine o njemu, upravo je govorila Su.
Koje novine? Su je navela na lokalni nedeljnik i ja sam se nasmejao.
Nema o kome tamo ne piu, rekao sam, samo ako dovoljno dugo
ivi.
Kladim se da ne zna koliko ima godina. Nita nisam odgovorio.
Dvadeset i tri, rekla je Su ponosno i uputila mi osmeh. Poeleo sam da
je zveknem.
ta tu ima tako arobno?
Su je obrisala ruke. Za frajera su to savrene godine.
Rekao sam, O emu pria? Ko to kae?
Su je malo zaoklevala. Kae Duli.
Frknuo sam i istrao iz kuhinje. U dnevnoj sobi sam zastao da potraim
Kapetana Hanta. Bio je uredno smeten na policu za knjige. Otrao sam na
sprat pravo u svoju sobu, iz sve snage zalupio vrata i opruio se na krevet.
8

Sve ee su moji snovi prerastali u komare. U predsoblju je stajala


ogromna drvena kutija pored koje sam morao proi bar desetak puta a da je
nisam poteno ni primetio. Sada sam zastao da pogledam. Poklopac koji je
nekad bio vrsto zakucan izgledao je razglavljeno, dva ili tri eksera bila su
pokrivljena i drvo je oko njih bilo iverasto i belo. Stajao sam blizu kutije,
mada ne toliko blizu da bih morao da pogledam unutra. Znao sam da se
nalazim u snu i da je najbitnije da ne paniim. Neto se krilo u toj kutiji.
Uspeo sam malko da otvorim oi i video sam donji ugao svoga kreveta pre
nego to su mi kapci pali od teine. Ponovo sam bio u predsoblju, malo
blie kutiji i glupavo sam zavirivao unutra. Kad sam ponovo isprobao oi,
otvorile su se lako i irom. Video sam ugao kreveta i komade svoje odee.
U glomaznoj fotelji pored kreveta sedela je moja majka i zurila u mene
ogromnim, upalim oima. To je zato to je mrtva, pomislio sam. Bila je
siuna i noge su joj jedva doticale pod. Kad je progovorila, njen glas mi je
bio toliko poznat da mi nije ilo u glavu kako sam mogao tako lako da ga
zaboravim. Ali nisam sasvim razumeo ta mi to govori. Upotrebila je neku
udnu re, drndanje ili zvrndanje.
Zar ne moe da prekine s tim drndanjem, rekla je, bar dok ti ja
govorim?
Nita ne radim, rekao sam, a onda sam, oborivi pogled, primetio da
na krevetu nema arava i da sam go i masturbiram pred njom. Ruka mi je
letela napred-nazad kao unak na razboju. Rekao sam joj, Ne mogu da
prekinem, to uopte ne zavisi od mene.
ta bi ti rekao otac, dodala je tuno, da je iv? Dok sam se budio,
skoro sam povikao, Ali vi ste oboje mrtvi.
Jednog popodneva sam taj san ispriao mlaoj sestri. im je Su
otkljuala vrata da me pusti unutra, primetio sam da u drugoj ruci dri
otvorenu svesku. Dok me je sluala, sklopila je korice i gurnula svesku pod
jastuk. Na moje iznenaenje, zakikotala se kad je ula ta sam sanjao.
A je l deaci to rade sve vreme?, rekla je.
Je l rade ta?
Pa to, drndanje.
Umesto da joj odgovorim, rekao sam, Sea se kad smo se igrali one
igre?
Koje igre?
Ono kad smo te Duli i ja pregledali kao doktori, a ti si kao bila s druge
planete. Moja sestra je klimnula glavom i prekrstila ruke. Odjednom sam
zautao. Nisam imao pojma ta sam time hteo da kaem.
Dobro, i ta s tim? Doao sam bio da priam o svom snu i o majci, a
ve smo priali o neem drugom.
Zar ne bi volela, rekao sam polako, da se i dalje igramo te igre? Ona
je odmahnula glavom i skrenula pogled.
Jedva se i seam o emu se tu radilo.
Duli i ja smo te svlaili do gole koe. Zvualo je to neverovatno jo
dok mi je silazilo s usana. Su je ponovo zatresla glavom i neuverljivo rekla,
Stvarno ste mi to radili? Ne seam se ba najbolje, nisam imala mnogo
godina. Onda, nakon pauze, dodala je toplo, Uvek smo se igrali nekih
glupih igara.
Seo sam na Suin krevet. Pod je u njenoj sobi bio prekriven knjigama, od
kojih su neke leale otvorene i okrenute licem nadole. Mnoge su bile iz
biblioteke i ba kad sam se spremao jednu da dohvatim, odjednom mi se
itava ta pria s knjigama uinila zamornom. Rekao sam, Zar ti nikad ne
dosadi da sedi ovde i po celi dan ita?
Volim da itam, rekla je Su, a ionako nema ta drugo da se radi.
Rekao sam, Ima, milion stvari, samo da bih je jo jednom uo kako
govori da nema ta da se radi. Ali Su je stisnula svoje tanke usne i uvukla
ih, kao ene kad mau usta karminom, pa onda rekla, Ne radi mi se nita
drugo. Posle toga smo prilino dugo sedeli u tiini. Su je poela da
zvidue i osetio sam da jedva eka da ja odem. uli smo kako se dole
otvaraju stranja vrata i kako Duli i njen deko neto govore. Bilo mi je
krivo to i Su ne osea istu odbojnost prema Dereku, jer onda bismo imali
milion tema za razgovor. Ona je izvila blede obrve i rekla, To su sigurno
njih dvoje, a ja sam odgovorio, Pa ta?, i osetio se izolovano od svih
koje poznajem.
Su je nastavila da zvidue dok sam ja listao stranice nekog magazina,
ali oboje smo napeto oslukivali. Nisu imali nameru da dou gore. uo
sam um vode iz slavine i angrljanje olja za aj. Rekao sam sestri, Ali ti
i dalje pie u onoj svesci, je l tako? Su je rekla, Pomalo, i okrznula
pogledom svoj jastuk kao da je spremna za borbu ako pokuam da joj je
otmem. Malo sam saekao i onda rekao veoma tunim glasom, Voleo bih
da mi pokae bar delove o mami, samo te delove. Moe i da mi proita
ako hoe. Iz prizemlja se oglasio radio odvrnut do daske. If you... ever
plan to motor west, take my way... thats the highway thats the best... 2
Dobijao sam ospice od te pesme, ali i dalje sam tuno gledao u sestru.
Nita od toga ne bi razumeo.
Zato da ne bih?
Ona je imala spreman odgovor. Nikad je ti nisi razumeo. Uvek si bio
grozan prema njoj.
To je la, rekao sam glasno, i posle nekoliko sekundi ponovio, To je
la. Su je sedela na ivici kreveta, pravih lea i s rukom na jastuku. Kad je
reila da progovori, zagledala se ojaeno u jednu taku ispred sebe.
Nikad nisi hteo da je poslua. Nikad joj nisi pomagao. Uvek si bio
prepun sebe, a takav si i sada. Rekao sam, Ne bih je onako sanjao da mi
nije stalo do nje.
Nisi ti nju sanjao, rekla je Su, sanjao si samog sebe. Zato i hoe da
zaviri u moj dnevnik, da bi video ima li tamo neto o tebi.
Nije vaijda da silazi u podrum, rekao sam kroz smeh, i sedi dole na
onoj hoklici i piskara o svima nama u toj tvojoj crnoj knjiici?
Na silu sam nastavio da se smejem. Bio sam uznemiren i imao sam
potrebu da pravim veliku galamu. Dok sam se tako smejao, rukama sam
pljeskao kolena ali nisam ih sasvim oseao. Su je gledala u mene kao da
me se prisea, a ne kao da me stvarno vidi. Izvukla je svesku ispod jastuka,
otvorila je i poela da trai neku stranicu. Ja sam prestao da se smejem i
ekao. Deveti avgust... Mrtva si ve devetnaest dana. Niko te danas nije
pominjao. Zastala je i pogled joj se spustio nekoliko redaka nie. Dek je
bio u groznom raspoloenju. Povredio je Toma na stepenitu samo zato to
se malo razgalamio. Napravio mu je veliku ogrebotinu na glavi i bilo je krvi
koliko hoe. Za ruak smo pomeali dve konzerve supe. Dek ni sa kim
nije razgovarao. Duli je priala o svom frajeru koji se zove Derek. Rekla
je kako bi jednog dana mogla da ga dovede u posetu i pitala nas da li
imamo neto protiv. Ja sam rekla da nemam. Dek se napravio da ne uje i
otiao je gore u svoju sobu. Su je okrenula list i nastavila da ita
izraajnijim glasom, Nije se presvukao jo otkad si ti umrla. Ne pere ni
ruke ni nita i jezivo smrdi. Smui nam se kad se uhvati za veknu hleba. Ne
sme nita da mu kae da te ne bi udario. Uvek je spreman da nekog udari,
ali Duli zna kako da ga dovede u red... Su je zastala, i kao da se
spremala da nastavi, ali onda se predomislila i odluno sklopila svesku.
Eto, rekla je. Posle smo jo nekoliko minuta bezvoljno raspravljali o tome
ta je Duli rekla za rukom.
Nikakvu posetu nije pomenula, rekao sam.
Jeste!
Nije. Su je unula na pod ispred jedne od svojih knjiga i pravila se da
ne primeuje kad sam izaao.
U prizemlju je radio tretao jae nego ikad. Jedan muki glas je
mahnitom dernjavom izvetavao s neke utakmice. Zatekao sam Toma kako
sedi na vrhu stepenita. Na sebi je imao plavo-belu haljinicu s pojasom koji
je otpozadi bio svezan u manu. Ali perika mu je bila negde drugde. Dok
sam se sputao da sednem pored njega, za trenutak sam osetio slab,
neprijatan miris. Tom je plakao. Pritiskao je oi stisnutim akama kao one
devojice naslikane na limenim kutijama keksa. Iz nozdrve mu je visilo
podue crevce zelene sline, i kad god bi umrknuo, slina bi se zaklatila i
nestala s vidika. Jedno vreme sam je posmatrao. Pored zvuka radija, inilo
mi se da ujem i neke druge glasove mada nisam bio siguran. Kad sam
pitao Toma zato plae, on se jo glasnije rasplakao. Onda se povratio i
zacvileo, Duli me je udarila i vikala je na mene, i ponovo se rasplakao.
Ostavio sam ga i siao u prizemlje. Radio je bio odvrnut do daske zato
to su se Duli i Derek svaali. Stao sam kraj samih vrata i nauljio ui.
Derek se obraao Duli kao da joj se zbog neega pravda, glas mu je liio
na cviljenje. Oboje su govorili, skoro vikali, kad sam uao i oboje su istog
asa zautali. Derek je stajao naslonjen na sto, s rukama u depovima i
leerno prekrtenih nogu. Nosio je tamnozeleno odelo i kravatu koja je bila
privrena zlatnom tipaljkom. Duli je stajala pored prozora. Proao sam
izmeu njih do radija i ugasio ga. Onda sam se okrenuo i ekao da neko od
njih dvoje prvi progovori. Pitao sam se zato nisu izali u vrt pa da se tamo
nadvikuju. Duli je rekla, ta hoe? Nije bila namontirana kao Derek.
Na sebi je imala plastine sandale i farmerke, a kosulju je svezala u vor
ispod grudi. Samo sam siao da proverim ko to pravi buku i..., rekao sam
glednuvi u Dereka, ko je tukao Toma. Duli je polako lupkala nogom
jasno mi dajui na znanje da je nestrpljiva da mi vidi lea.
Polako sam krenuo natrag izmeu njih, sputajuci petu tik ispred vrhova
prstiju onako kako ljudi rade kad premeravaju razdaljinu bez metra. Derek
je vrlo tiho proistio grlo i izvadio onaj sat na laniu. Posmatrao sam kako
ga otklapa, zaklapa i vraa u dep. Nisam viao Dereka jo od njegove
prve posete skoro nedelju dana ranije. Znao sam, ipak, da on dolazi kolima
po Duli. uo bih motor dole na ulici i Duli kako protrava stazom ispred
kue, mada ih nikad nisam gledao kroz prozor kao to to su radili Su i Tom.
Duli je ve dva-tri puta izostala celu no. Meni nikad nije govorila gde je
bila, ali imala je poverenja u Su. Sledeeg jutra, njih dve bi satima sedele u
kuhinji, razgovarale i pile aj. Moda je Su sve to beleila u onu svoju
svesku i bez Dulinog znanja.
Derek mi se najednom osmehnuo i rekao, Kako si, Dek? Duli je
glasno uzdahnula.
Nemoj, rekla je Dereku, a ja sam nonalantno odgovorio, Dobro
sam.
ta radi ovih dana?
Gledao sam u Duli dok sam govorio. Nita naroito. Video sam da je
nervira to razgovaram s njenim Derekom. Rekao sam, A ti? Derek je
prvo malo utao pa onda uzdahnuo. Treniram. Poneki sitan me. Nita
veliko, zna kako to ide... Klimnuo sam glavom. Derek i Duli su zurili
jedno u drugo. etao sam pogledom izmeu njih dvoje i mislio se ta bih
jo mogao da kaem. Ne skidajui oi s Duli, Derek je rekao, Da l si
nekad probao da igra? Da ona nije bila tu, rekao bih da jesam. Imao sam
prilike da posmatram jedan me, i znao sam pravila. Rekao sam, Ne ba.
Derek je ponovo izvadio sat.
Mogao bi da svrati pa da odigramo jednu partiju. Duli je rasplela
ruke i urno izala iz sobe. Usput je diskretno uzdahnula. Derek je
pogledao za njom i rekao, Mislim, da li si sada zauzet? Duboko sam se
zamislio pa rekao, Ne ubijam se ba od posla. Derek se uspravio i oistio
odelo akama koje su bile veoma male i blede. Otiao je u predsoblje da
namesti kravatu pred ogledalom. Preko ramena je doviknuo, Trebalo bi
vam ovde neko svetlo. Krenuli smo ka stranjem izlazu i dok smo prolazili
kroz kuhinju primetio sam da su podrumska vrata irom otvorena. Zastao
sam, pomislio da odem gore i pitam Duli u emu je stvar. Ali Derek je
nogom zatvorio vrata i rekao, Idemo. Ve kasnim, pa smo pourili
napolje, i onda stazom kroz prednje dvorite ka niskom, crvenom autu.
lznenadio me je Derek svojom sporom vonjom. Sedeo je uspravan u
seditu i drao volan ispruenih ruku i to samo palcem i srednjim prstom,
kao da mu se gadi i da ga pipne. Meni se nije obraao. Tabla za
instrumente imala je crne brojanike postavljene u dva reda, a u svakom je
titrala po jedna bela iglica. Posmatrao sam ih veim delom puta. U sutini
nijedna od tih iglica nije menjala poloaj osim onih koje su pokazivale
vreme. Vozili smo se etvrt sata. Skrenuli smo s glavnog puta i nastavili
uskom ulicom u kojoj su s obe strane bila skladita za povre. Ponegde su
hrpe trulog povra leale u slivnicima. Jedan ovek u izguvanom odelu
stajao je na trotoaru i belo nas gledao. Imao je masnu kosu i iz depa su mu
virile sklopljene novine. Derek se zaustavio ispred njega i izaao iz kola,
ostavljajui motor upaljen. Odmah iza ovekovih lea poinjao je neki
pasa. Derek mu je usput dobacio, Parkiraj kola pa se vidimo unutra. U
dnu pasaa naili smo na zelena pokretna vrata sa natpisom izgrebanim u
farbi: Osvaldova sala. Derek je uao prvi, a zatim mi pridrao vrata
jednim prstom i bez osvrtanja. Na udaljenom kraju igrala su se dva mea,
ali veina stolova bila je prazna i zamraena. U sredini je jedan blistao od
svetlosti. Izgledao je sjajnije od ona druga dva, i kugle jarkih boja bile su
spremne za igru. Neko je stajao naslonjen na taj sto, okrenut leima, i puio
cigaretu. Na zidu iza nas bila je proseena blistava etvrtasta rupa, a kroz
nju nas je gledao neki deda u belom sakou. Na uzanoj polici ispred njega
bile su poreane olje i tacnice s plavim rubovima, i plastina inija s
jednom zemikom na dnu. Derek se sagnuo da mu neto kae, a ja sam
nastavio jo nekoliko koraka prema jednom od stolova. Proitao sam ime
proizvoaa na mesinganoj ploici prikucanoj za ivicu tano iznad
centralnog depa.
Derek je pucnuo jezikom u mom pravcu. Nosio je dve olje aja i
glavom mi je pokazao da poem za njim. Nogom je odgurnuo jedna vrata u
istom onom zidu. Tek sam tada pored tih vrata primetio i prozor kojem je
nedostajalo jedno okno. Neka ena s debelim naoarima sedela je za
kancelarijskim stolom i neto zapisivala u raunske knjige, a u fotelji na
drugom kraju sobice sedeo je ovek s paklom cigareta u ruci. Od dima se
slabo ta videlo. Samo je jedna mutna lampa stajala na ivici stola. Derek je
spustio olje aja pored lampe i napravio se kao da e udariti oveka u
bradu. Oboje su se uzmuvali oko Dereka. Zvali su ga sine, mada ih je on
predstavio kao gospodina i gospou O, od Osvald.
A ovo je Dulin brat, nastavio je Derek, ali nije im rekao kako se
zovem.
Nije bilo gde da se sedne. Derek je uzeo cigaretu iz pakla gospodina O.
Gospoa O je lupnula petama, ispustila neki kmekav zvuk i isturila usta
kao ptie u gnezdu. Derek je izvadio jo jednu cigaretu i zatakao je u njena
usta, to ih je nasmejalo, i nju i gospodina O. Gospodin O je pokazao na
stolove.
Eno te Greg eka ve skoro pun sat, sine. Derek je klimnuo glavom.
Sedeo je na ivici stola a ja sam stajao kraj vrata. Gospoa O se unela
Dereku u lice i zapretila prstom.
Ko nam je to bio nevaljao? On se malo izmakao i pruio ruku da uzme
aj. Meni nije dodao moju olju. Gospoa O je snishodljivo rekla, A jue
nisi dolazio, sine.
Gospodin O mi je namignuo i rekao, Ima ti on prea posla. Derek je
srkutao aj i utao. Gospodin O je nastavio, Ali ekali su te ovde, dosta
veliko drutvo.
Derek je klimnuo glavom i rekao, Ma idi? Ba dobro.
Gospoda O mi je rekla, Dolazi ovamo jo od kad je imao dvanaest
godina i nikad mu ne naplaujemo sto. Je l tako, sine?
Derek je ispio aj i ustao. Rekao je gospodinu O, Tak, molim.
Gospodin O je ustao i navukao pantofle. Stalak na zidu iza njega bio je pun
tapova, a na jednom njegovom kraju o katancu je visio dugaak, zailjen
kofer. Gospodin O je obrisao ruke utom krpom, otkljuao kofer i izvadio
jedan tak. Bio je sasvim tamnobraon, skoro crn. Pre nego to e ga dodati
Dereku, rekao mi je, Meni jedinom dozvoljava da dodirujem njegove
takove.
Gospoa O je rekla, I meni, ali gospodin O mi se osmehnuo i zavrteo
glavom.
Onaj tip to je trebalo da parkira auto ekao je ispred kancelarije.
Ovo je az, rekao je Derek, ovo je Dulin brat. az i ja se nismo ni
pogledali. Dok je Derek s takom u ruci polako koraao ka glavnom stolu,
az je na vrhovima prstiju iao pored njega i neto mu brzo govorio na uvo.
Ja sam hodao odmah iza njih. Dolo mi je da se okrenem i odem. az je
priao o nekom konju, ali Derek mu nije odgovarao i nije se ak ni osvrnuo
da ga pogleda. im se Derek pribliio stolu, Greg se sagnuo nisko kako bi
naciljao svoj poetni udarac. Nosio je braon konu jaknu s velikim
procepom na rukavu i kosa mu je pozadi bila svezana u repi. eleo sam da
on pobedi. Bela kugla se otkotrljala celom duinom stola, odbacila jednu od
crvenih i vratila se u svoj poetni poloaj. Derek je skinuo sako i predao ga
azu. Navukao je srebrne lastie preko rukava kako mu manete ne bi
smetale oko zglobova. az je prevrnuo njegov sako na nalije i prebacio ga
preko ruke, pa otvorio novine na stranici o konjskim trkama. Derek je
kliznuo nanie i udario belu kuglu naizgled bez ikakvog ciljanja. Kad je
odbaena crvena kugla pljusnula u dep, igrai sa druga dva stola podigli
su poglede i krenuli prema nama. Derekove pete su razgovetno kuckale dok
je krupnim korakom iao ka suprotnom kraju stola. Bela je rasturila sve
crvene i sada je stajala naspram crne. Pre nego to e izvesti udarac, Derek
je naas pogledao u mene da proveri da li pratim i ja sam skrenuo pogled.
U sledeih nekoliko minuta poslao je u depove i crvene i crnu. Izmeu
udaraca bi svaki put odetao do suprotne strane stola, i usput mi neto
dobacio tihim glasom, ne gledajui u mom pravcu, kao da razgovara sam sa
sobom.
udna vam je ta ema kod kue, rekao je kad je prva crna zviznula u
dep. Greg i ostali igrai su posmatrali i sluali na razgovor.
Rekao sam, ta znam.
Oba roditelja su umrla, rekao je Derek azu, i njih etvoro se snalaze
sami.
Siroad, kao, rekao je az, ne diui pogled s novina.
Kua je velika, rekao je Derek dok je proletao pored mene da bi se
iznova ustremio na belu.
Onako, prilino, rekao sam.
Mora da dosta vredi. Jedna crvena je lagano kliznula preko ivice
depa i sada je, ne menjajui poloaj, mogao da nacilja crnu. Bezbroj
soba, rekao je, mogli biste od njih da napravite stanove.
Rekao sam, Ne razmiljamo o tome. Derek je posmatrao kao Greg
izvlai crnu iz depa i postavlja je na mesto.
Pa i onaj podrum, nema mnogo kua s takvim podrumima... Zaobiao
je oko stola duim putem, a az je uzdahnuo na neto to je itao. Jo jedna
crvena je odletela u dep. Mogli biste... Derek je pratio putanju bele
kugle da vidi gde e se zaustaviti. Mogli biste neto i da uradite s tim
podrumom.
Kao, ta? rekao sam, ali Derek je uzdahnuo i silovito ibnuo crnu u
dep.
Kad je konano promaio jednu crnu, Derek je stisnuo zube i resko
zviznuo. az je digao pogled s novina i rekao, etrdeset devet. Rekao
sam Dereku, Ja sad idem, ali on se dotle ve okrenuo da uzme cigaretu
od jednog iz grupe kibicera. Onda je odetao do drugog kraja stola da
posmatra Grega. Bilo mi je muka. Naslonio sam se na jedan stub i pogledao
u plafon. Gore su se videle eline grede i iznad njih, ugraena u krov,
staklena okna zamazana ukastobraon farbom. Spustio sam pogled, i
Derek je ponovo bio na potezu s tek nekoliko kugli na stolu. Kad se me
zavrio, Derek mi je priao s lea i uhvatio me za lakat i rekao, Hoe da
odigramo jednu? Rekao sam da neu i odmakao se od njega.
Rekao sam, Ja sad idem kui. Derek je stao ispred mene i prsnuo u
smeh. Prislonio je deblji kraj taka sebi uz stopalo i trzao ga gore-dole.
udan si neki tip, rekao je. to se malo ne opusti, gde ti je osmeh?
Ponovo sam se leima prilepio za stub. Odozgo me je pritiskalo neto teko
i mrano, pa sam se opet zabuljio u plafon, skoro oekujui da u to i
videti.
Derek je nastavio da trza svoj tak, a onda kao da mu je neto sinulo.
Otro je udahnuo vazduh pa pozvao preko ramena, Hej, az! Greg! U
pomo, doite da zasmejemo ovog ovde drndoa. Usput mi se osmehnuo i
namignuo, kao da sam i ja upuen u vic. az i Greg su se postavili levo i
desno od Dereka, ali malice iza njega.
Hajde brzo, rekao je Derek, od uva do uva ili u te tuiti sestri. Lica
su im odjednom postala krupnija. Ili u zamoliti Grega da ti ispria neki od
svojih viceva. az i Greg su se nasmejali. Svi su eleli da ugode Dereku.
Goni se!, rekao sam. az je rekao, Ma, ostavi momka na miru, i
udaljio se od nas. Nain na koji je to izgovorio skoro me je naterao da
zaplaem, a da bih pokazao kako mi to nije ni na kraj pameti, sa zverskim
naporom sam piljio u Dereka. Ali voda mi se sakupljala u jednom oku, i
mada sam otro suzu im se zakotrljala, znao sam da su je videli. Greg mi je
pruio ruku.
Nema ljutnje, burazeru, rekao je. Nisam prihvatio njegovu ruku jer mi
je dlan bio vlaan. Greg je nekud otiao i ponovo smo ostali samo Derek i
ja.
Okrenuo sam se i poao ka vratima. Derek je spustio tak na najblii sto i
krenuo sa mnom. Tako smo blizu hodali da je izgledalo kao da smo vezani
lisicama.
Ista si sestra, da zna da jesi, rekao je. Poto mi je Derek zatvorio put
do vrata, morao sam da skrenem levo, prema ajnom anku. im nas je
video da prilazimo, onaj deda se maio velikog elinog ajnika i napunio
dve olje. Imao je izrazito piskav glas.
Ovo vas ja astim, rekao je, za onih etrdeset devet poena. Obraao
se meni isto koliko i Dereku pa sam morao da uzmem olju. Uzeo je i
Derek svoju i onda smo se naslonili na zid okrenuti licem u lice. Nekoliko
minuta se inilo kao da e on neto rei, ali nastavio je da uti. Probao sam
da popijem aj na brzinu i od toga me je spopala vruina i munina. Koa
me je pod kouljom peckala i svrbela, stopala su mi se znojila i noni prsti
su mi bili ljigavi. Prislonio sam glavu na zid.
Greg je ve bio izaao sa azom na druga vrata, a ostali igrai su se
vratili za svoje stolove. Kroza zid sam uo kako gospoa O pria kao
navijena. Posle nekog vremena mi je sinulo da bi to mogao biti i radio.
Derek je rekao, Je l ti sestra uvek takva ili postoji neki problem za koji
bih morao da znam?
Uvek kakva?, odvratio sam kao iz topa. Srce mi je gruvalo, ali veoma
sporo. I opet je Derek morao malo da mune glavom. Zategao je kou ispod
brade i dotakao tipaljku na kravati.
Strogo meu nama mukima, razume? Klimnuo sam glavom. Eto,
recimo, danas po podne. Imala je nekog posla, pa sam reio da razgledam
taj va podrum. Nema u tome nieg loeg, ali ona se ba udno uzrujala.
Mislim, nije valjda da tamo neto krijete? Nije mi to zvualo kao istinsko
pitanje pa nisam ni odgovorio. Ali Derek je navaljivao, Ili jeste?
I onda sam rekao, Ne, ne. Skoro nikad ne silazim dole, ali nieg tamo
nema.
Pa to se onda toliko naljutila? Derek je zurio u mene i ekao
odgovor, kao da sam ja bio ljut.
Uvek je takva, rekao sam mu, to ti je Duli.
Derek je naas osmotrio svoje cipele, digao pogled i rekao, A jednom
drugom prilikom... Ali ba tada je gospodin O izaao iz svoje kancelarije i
poeo da razgovara s Derekom. Ispio sam ostatak aja i izaao.
Kod kue su stranja vrata bila otvorena i uao sam vrlo tiho. Kuhinja je
mirisala na neto ispreno pre mnogo vremena. Imao sam neki udan oseaj,
kao da nekoliko meseci nisam dolazio kui i da se u mom odsustvu svata
izdogaalo. U dnevnoj sobi, Duli je sedela pored stola na kom su stajali
prljavi tanjiri i jedan tiganj. Izgledala je vrlo zadovoljna sobom. Tom joj je
sedeo u krilu s palcem u ustima, a oko vrata je imao salvetu vezanu kao
portikla. Zurio je preko sobe nekako ucakljeno i glava mu leala na
Dulinim grudima. Moda nije ni primetio da sam uao, i nastavio je da
coke i sisa palac. Duli ga je pridravala rukom pri dnu lea. Osmehnula
mi se i morao sam da se uhvatim za kvaku kako bih odrao ravnoteu.
inilo mi se da sam bez teine i da bih mogao da otplutam.
Nemoj da se iuava, rekla je Duli, Tom eli da bude mala beba.
Pritisnula mu je bradu na teme i poela pomalo da se klati napred-nazad.
Danas po podne je bio jako nevaljao deko, nastavila je, obraajui se
vie njemu nego meni, pa smo imali jedan dug razgovor i svakakve smo
odluke doneli. Tomu su se oi sklapale. Seo sam za sto blizu Duli ali
tako da ne gledam u Tomovo lice. trpkao sam parie hladne slanine iz
tiganja. Duli se klatila i tiho pevuila sebi u bradu.
Tom je zaspao. Nameravao sam da porazgovaram s Duli o Dereku, ali
ona je sada ustala s Tomom u naruju pa sam i ja krenuo uz stepenice za
njima. Duli je nogom odgurnula vrata spavae sobe. Dovukla je bila na
stari mesingani krevetac iz podruma i postavila ga tik pored sopstvenog
kreveta. ekao je raspremljen, sa sputenom ogradom. Iznerviralo me je
kad sam video krevetac i krevet tako blizu jedan drugom.
Pokazao sam prstom i rekao, to nisi to stavila u njegovu sobu? Duli
mi je bila okrenuta leima i upravo je smetala Toma u krevetac. On je
sedeo i pomalo se ljuljao dok mu je Duli raskopavala haljinu. Oi su mu
bile otvorene.
On je hteo da bude ovde, je l tako, duice? Tom je klimnuo glavom
dok je upuzavao izmeu arava. Duli je otila do prozora da navue
zavese. Koraknuo sam u polutamu i zastao kod kreveca. Ona se provukla
pored mene, poljubila Toma u potiljak i briljivo podigla ogradu. Tom je
naizgled zaspao istog trenutka. Tako, dobar si ti deko, proaptala je
Duli, pa me uzela za ruku i izvela iz svoje sobe.
9

Nedugo poto mi je Su proitala odlomke iz svog dnevnika, poeo sam da


primeujem neki udan miris na sopstvenim rukama. Bio je slatkast i blago
natruo i vie ga je bilo na prstima nego na dlanovima, ili zapravo izmeu
prstiju. Podseao me je na ono meso to smo ga bacili u ubre. Prestao sam
da masturbiram. Ionako mi nije bilo do toga. Ruke su mi posle pranja
mirisale samo na sapun, ali ako bih iskrenuo glavu i brzo zamahnuo rukom
ispred nosa, miris bi se ipak probijao, ispod mirisa sapuna. Potapao sam se
u kadu usred popodneva i leao potpuno nepomian i prazne glave sve dok
se voda ne bi ohladila. Podrezao sam nokte, oprao kosu i pronaao istu
odeu. U roku od pola sata miris bi se vraao, toliko udaljen da je pre liio
na seanje na neki miris. Ubrzo su Duli i Su poele da me zafrkavaju zbog
mog izgleda. Govorile su kako se lickam za neku tajnu devojku. Ali ipak je
ta moja nova pojava odobrovoljila Duli. Kupila mi je dve koulje na nekoj
garanoj rasprodaji, skoro nove i taman po meri. Presreo sam Toma i
mahnuo mu prstima ispred nosa. Rekao je, Milie ko libica, svojim novim
i napadno bebastim glasom. Pronaao sam domau medicinsku
enciklopediju i pogledao pod rak. Pomiljao sam da me moda izjeda neka
spora bolest. Gledao sam se u ogledalu i pokuavao akama da uhvatim
sopstveni dah. Jedne veeri je konano pala kia, pravi pljusak. Neko mi je
nekad rekao da je kinica najistija voda na svetu, pa sam skinuo koulju,
cipele i arape i stao na vrh stenjaka s rairenim rukama. Su se pojavila na
kuhinjskim vratima i, viui kako bi nadjaala um kie, pitala me ta to
radim. Otila je i ubrzo dovela Duli. Dozivale su me i smejale se, i morao
sam da im okrenem lea.
Za veerom smo se posvaali. Rekao sam kako je to prvi put da pada
kia otkad je majka umrla. Duli i Su tvrdile su da je padala ve nekoliko
puta. Kad sam ih pitao kada tano, rekle su da ne mogu da se sete. Su je
dodala kako zna da je upotrebljavala kiobran jer joj je ostao u sobi, a
Duli je upamtila zvuk brisaa na Derekovom autu. Rekao sam da to nita
ne dokazuje. Devojke su bile ljute, to me je smirilo i uvrstilo u nameri da
ih jo gore razljutim. Duli mi je traila da dokaem da nije bilo kie pa
sam rekao kako nemam ta da dokazujem, poto znam da nije. Moje sestre
su gutale vazduh od nervoze. Kad sam zamolio Su da mi doda doznu sa
eerom, ona se napravila da me ne uje. Obiao sam oko stola i ba kad
sam pruio ruku da uzmem doznu, ona ju je zgrabila i premestila na drugi
kraj stola, blizu mesta gde sam do maloas sedeo. Krenuo sam da je
mlatnem po potiljku, ali Duli je viknula, Samo probaj!, tako otro da
sam se sav presekao i ruka mi je proletela iznad Suinog temena. Istog trena
sam ponovo osetio onaj miris. Vratio sam se na svoje mesto i ekao da me
Duli i Su optue da sam se upuvao, ali one su zapoele neki razgovor
kojim su me smiljeno iskljuile. Prekrstio sam ruke i namignuo Tomu.
Tom je blenuo u mene poluotvorenih usta i video sam savakanu hranu
na njegovom jeziku. Sedeo je pribijen uz Duli. Dok smo se mi prepirali
oko kie, on je razmazivao hranu po licu. Sada je ekao da ga se Duli seti,
obrie mu lice onom portiklom koju je nosio oko vrata i kae mu da sme da
ustane od stola. Onda bi slobodno mogao da upue ispod stola i sedi
izmeu naih nogu dok ne zavrimo s jelom.
U drugim prilikama bi strgao portiklu i otrao napolje da se igra sa
drugarima i vie ne bi bio beba sve dok se ne vrati unutra i ne pronae
Duli. Kao beba je retko progovarao pa ak i putao glas. Jednostavno je
ekao na njen sledei potez. Kad bi mu ona dozvolila da izigrava bebu, oi
su mu postajale krupnije i vie razmaknute, odvisio bi usta i takorei
utonuo u sebe. Jedne veeri kad je Duli podigla Toma da ga ponese gore,
ja sam rekao, Prave bebe se ritaju i vrite kad ih teraju na spavanje. Tom
me je besno pogledao preko Dulinog ramena i najednom skupio i oi i
usta.
E ba nije tako, rekao je razlono. Nije ba uvek, i mirno dopustio
da ga Duli odnese.
Nisam mogao da odolim da ih ne posmatram kad su zajedno. Pratio sam
ih, fasciniran, ekajui da vidim ta e se dogoditi. Duli je oigledno
uivala to ima publiku i volela je da se ali na tu temu.
Kako si se samo uozbiljio, rekla mi je jednom, kao gledalac na
sahrani. Tom je, naravno, eleo Duli samo za sebe. Druge veeri kad je
dolo vreme za spavanje, ponovo sam krenuo uz stepenice za njima i stajao
sam naslonjen na dovratak dok je Duli svlaila Toma, koji mi je bio
okrenut leima. Duli mi se osmehnula i zamolila da joj donesem Tomovu
pidamu. Tom se osvrnuo iz svog kreveca i povikao, Bei! Ti bei! Duli
se nasmejala i poaoljila ga po kosi i rekla, ta da radim s vama
dvojicom? Ali ja sam se unatrake povukao iz njene sobe i naslonio se na
zid u hodniku i sluao dok je Duli itala neku priu. Kad je konano
izala, nije bila iznenaena to me tu vidi. Otili smo u moju sobu i seli na
krevet. Nismo palili svetlo. Proistio sam grlo i rekao kako je moda
nezdravo za Toma da stalno izigrava bebu.
Moda posle nee moi od toga da se odvikne, rekao sam.
Duli nije odmah odgovorila. Samo sam nazirao da mi se osmehuje.
Stavila mi je ruku na koleno i rekla, Sve mi se ini da je neko
ljubomoran. Prsnuli smo u smeh i ja sam se izvalio na krevet. Odvaio
sam se da je vrhovima prstiju dotaknem negde pri dnu lea. Ona se stresla i
jae mi pritisnula koleno.
Onda je Duli ve govorila, Mnogo misli na mamu?
Proaptao sam, Da, a ti?
Naravno. Izgledalo je kao da nema vie ta da se kae, ali ja sam eleo
da nastavimo s priom.
Misli da je ispravno to to smo uradili? Duli je sklonila ruku s mog
kolena. Toliko je dugo utala da sam ve pomislio da je zaboravila na moje
pitanje. Ponovo sam je dotakao po leima i ona je istog trena rekla, Tada
mi se to inilo oigledno, ali sada ne znam. Moda smo i pogreili.
Sada nita ne moemo da popravimo, rekao sam, i ekao da se ona
usprotivi. A ekao sam i da mi se njena ruka vrati na koleno. Preao sam
joj kaiprstom du cele kime i upitao se ta se to meu nama promenilo.
Zar joj je moje kupanje bilo toliko vano? Najzad je rekla, Ne,
pretpostavljam da ne moemo, i prekrstila ruke s konanou iz koje se
moglo naslutiti da je uvreena. Jednog trenutka bi vladala situacijom,
sledeeg bi zautala, ekajui da je napadnem.
Nestrpljivo sam rekao, Pustila si Dereka u podrum. Sada se sve meu
nama promenilo. Duli je otila do drugog kraja sobe, upalila svetlo i stala
pored vrata. Nervozno je zabacila glavu sklanjajui pramen kose s lica. Seo
sam na samu ivicu kreveta i stavio ruku na koleno tamo gde je do maloas
leala njena.
I stvarno ti je to rekao kad ste igrali... bilijar?
Ja sam samo gledao.
Pronaao je klju i siao dole da pogleda, rekla je Duli.
Nisi smela da ga pusti. Ona je odmahnula glavom. Neobino je bilo
za nju da govori moleivim tonom i njen glas mi je zvuao nepoznato.
Jednostavno je uzeo klju. Nema ta da se vidi tamo dole.
Rekao sam, Opako si se naljutila i njega sad zanima zato. Bar ovog
puta, imao sam anse da nadigram Duli u raspravi. Poeo sam da udaram
rukama po kolenima hvatajui ritam i u trenu sam osetio onaj slatkast,
natruli miris.
Duli je iznenada rekla, Ako ba hoe da zna, nisam spavala s njim,
nita od toga. Nastavio sam da dobujem i nisam dizao pogled. Onda sam,
likujui, zastao i rekao, Pa ta onda? Ali Duli je ve bila izala.
***
Nagnuvi se preko stola, dohvatio sam Toma za portiklu i povukao ga k
sebi. Malo je zacvileo i onda nadigao dreku. Duli je prekinula razgovor i
pokuala da mi rastvori prste. Su je ustala.
Ej, ta to radi?, viknula je Duli. Pusti ga. Ve sam bio skoro
prevukao Toma preko stola, kad sam ga naglo otpustio tako da je pao
natrag u Dulino naruje.
Mislio sam da mu obriem usta, rekao sam, poto si ti bila toliko
zauzeta razgovorom. Tom je sakrio lice u Dulinom krilu i briznuo u pla,
sasvim dobru imitaciju bebe koja zavija.
Je l ti stvarno ne zna kad je dosta? rekla je Su. ta ti je?
Nekako sam dospeo u vrt. Kia je prestajala. Soliteri su bili runi, sa
sveim mrljama, ali je korov na ledini izvan naeg vrta ve izgledao
zelenije. Krenuo sam kroz vrt onako kako je to otac uvek od nas oekivao,
stazicom levo, stazicom desno, stepenik po stepenik, i tako sve do ribnjaka.
Teko je bilo pronai stepenike ispod korova i kalja, a ribnjak na vrhu
pretvorio se u izvitopereni komad blatnjave plave plastike. Na dnu se
skupilo malo kinice. Dok sam obilazio oko ribnjaka, osetio sam kako mi
noga propada u neto mekano. Nagazio sam na abu. Leala je izvrnuta na
bok s nadignutom stranjom nogom koja je podrhtavala u malim krugovima.
Iz stomaka joj se cedilo neto kremasto i zeleno, a onaj balon ispod brade
joj se ubrzano nadimao i splanjavao. Zurila je u mene jednim izbuljenim
okom, nekako alosno i bez optube. Kleknuo sam pored nje i uzeo jedan
veliki pljosnat kamen. Sada me je gledala vie kao da trai pomo. ekao
sam, u nadi da e se ili oporaviti ili naprasno umreti. Ali balon joj se punio
i praznio sve bre, a drugom stranjom nogom je beznadeno pokuavala da
se uspravi. Kratkim prednjim noicama je zamahivala kao da pliva kroz
vazduh. ukasto oko je piljilo u moje.
E, sad je dosta, rekao sam naglas i odluno zakucao pljosnati kamen u
malu zelenu glavu. Kad sam odigao kamen, abino telo je ostalo prilepljeno
za njega a zatim je palo na zemlju. Briznuo sam u pla. Pronaao sam drugi
kamen i iskopao kratku duboku brazdu. Dok sam je tapom ubacivao
unutra, video sam kako joj se prednje noge gre. Brzo sam je zatrpao
zemljom i dobro utabao grob.
Iza lea sam uo korake i Derekov glas.
ta je to s tobom? Stajao je razmaknutih nogu s belim kinim mantilom
preko ramena, okaenim o savijen prst.
Nita, rekao sam. Derek je priao blie.
ta ti je to pod zemljom?
Nita. iljatim vrhom svoje uglancane izme Derek je zaorao po
zemlji.
Samo sam sahranio jednu mrtvu abu, rekao sam. Ali Derek je
nastavio da rilja sve dok nije prevrnuo abino telo, skroz oblepljeno blatom.
Gledaj, rekao je, pa jo nije mrtva. Petom je pritisnuo i ugazio moju
abu, pa je onda iznova prekrio zemljom. Sve je to obavio jednom nogom i
ne skidajui mantil s ramena. Mirisao je na parfem, nekakav losion posle
brijanja ili kolonjsku vodu. Poao sam dalje kroz vrt prema stazici koja je
vijugala oko stenjaka. Derek me je u stopu pratio i krenuli smo da se
penjemo u spirali, mimoilazei se u tesnim malim krugovima kao deca u
nekoj igrici.
A Duli, je l kod kue?, rekao je. Objasnio sam mu da je odvela
Toma na spavanje, a onda, dok smo sasvim blizu jedan drugom odravali
ravnoteu na vrhu, dodao, On sad spava u njenoj sobi. Derek je brzo
klimnuo glavom kao da ve zna, i dotakao vor na kravati.
Blenuli smo u nau kuu. Bili smo tako blizu da sam namirisao
pepermint u njegovom dahu im je otvorio usta.
udan ti je taj mlai brat, je l da? Mislim, to oblaenje u enske
haljine... Osmehnuo se kao da oekuje da se i ja njemu osmehnem. Ali ja
sam prekrstio ruke i rekao, ta tu ima udno? Derek je siao sa stenjaka
koristei stazice kao stepenike i kad je stigao do podnoja zadrao se neko
vreme u preklapanju svog kinog mantila kako bi ga prebacio preko ruke.
Kaljucnuo je i rekao, Moglo bi to da mu nakodi u kasnijem ivotu,
razume. Siao sam i ja sa stenjaka pa smo krenuli prema kui.
ta time hoe da kae?, pitao sam ga. Zastali smo ispred kuhinjskih
vrata. Derek je piljio kroz prozor i nije mi odgovorio. Vrata dnevne sobe
bila su otvorena i videli smo Su kako sedi sama i ita neki magazin.
Odjednom je Derek rekao, Kada su vam tano umrli roditelji?
Odavno, promrmljao sam i gurnuo kuhinjska vrata. Derek me je
uhvatio za miicu.
Stani malo, rekao je. Duli mi je kazala da je to bilo nedavno. Su me
je pozvala iz dnevne sobe. Oteo sam se Dereku i uao u kuu. On mi je iza
lea apnuo da se vratim, a onda sam ga uo kako paljivo brie cipele pre
nego to e kroiti u kuhinju.
im je Derek uao u sobu, Su je bacila svoj magazin i otrala u kuhinju
da mu skuva aj. Tretirala ga je kao filmsku zvezdu. Sada je on kruio po
sobi s mantilom uredno sloenim u kvadrat traei mesto gde bi mogao da
ga spusti, a Su ga je posmatrala s vrata kao preplaeni zec. Seo sam i uzeo
da razgledam Suin magazin. Derek je stavio mantil na pod pored jedne
fotelje pa onda i sam seo.
Su je iz kuhinje dobacila, Duli je gore s Tomom. Glas joj je bio sav
ustreptao.
Pa dobro, onda u saekati ovde, doviknuo je Derek. Prekrstio je noge
i poeo da cima manete od koulje kako bi mu virile ispod odela tano
koliko je propisano. Ja sam prevrtao listove magazina iako mi nita nije
dopiralo do svesti. Kad je prihvatio olju aja od Su, on je rekao, Hvala,
Suzan, izvetaenim glasom, a ona se zakikotala i otila da sedne to je
dalje mogue od njega. Meao je aj u trenutku kad me je pogledao pravo u
oi i rekao, Neto ovde udno mirie. Da li si primetio? Zavrteo sam
glavom, ali tano sam osetio kako me obliva rumenilo. Derek me je
posmatrao i srkutao. Podigao je glavu i buno umrknuo. Nije neki jak
miris, rekao je, ali vrlo je udan. Su je ustala i poela da pria kao
navijena.
To je od kanalizacije ispod kuhinjskog prozora. Taj aht se jako lako
zapui i preko leta... razume... Onda, poto je nakratko zautala, ponovo
je rekla, To je od kanalizacije.
Derek je klimao glavom na njenu priu i gledao u mene. Su se vratila u
svoju fotelju i jo dugo posle toga niko nije ni zucnuo.
Uopte nismo uli da je Duli ula u sobu, i Derek se trgao kad je
progovorila.
Sve je tako mirno, rekla je tiho. Derek se odmah uspravio kao vojnik i
vrlo utivo rekao, Dobro vee, Duli. Su je poela da se kikoe. Duli je
nosila somotsku suknju i kosa joj je na potiljku bila uvezana belom trakom.
Derek je rekao, Ba smo razgovarali o kanalizaciji, a onda malim
ukoenim pokretom ruke pokuao da skrene Duli prema svojoj fotelji. Ali
ona je prila i smestila se pored mene, na naslon za ruku.
Kanalizacija?, rekla je kao za sebe, ali inilo se da je to ba i ne
zanima.
Pa kako si inae?, rekao je Derek. Su se ponovo zakikotala i svi smo
se okrenuli da je pogledamo. Duli je pokazala na Derekov mantil.
to ga ne okai? Nagazie ga neko.
Derek je stavio mantil u krilo i pogladio ga.
Slatka maca, rekao je, ali niko se nije nasmejao. Su je pitala Duli da
li je Tom zaspao.
Kao jagnje, rekla je Duli. Derek je izvadio sat i pogledao na njega.
Svi smo znali ta e sledee da kae. Da nije malo rano? Za Toma? Ovog
puta je Su dobila pravi napad kikotanja. Pritisnula je ruke na lice i oteturala
se u kuhinju. uli smo kako otvara vrata i izlazi u vrt. Duli je bila mrtva
hladna.
Zapravo, rekla je, malo je i kasnije nego obino, zar ne, Dek?
Klimnuo sam glavom, mada nisam imao predstave koliko je sati.
Duli me je poaoljila po kosi.
Zar ne primeuje neku promenu na njemu?, rekla je Dereku.
istiji i doteraniji, odgovorio je on spremno. Meni je rekao, Lepak za
damice, a? Duli mi je poloila ruku na glavu.
O ne, rekla je, to ovde neemo tolerisati.
Derek se nasmejao i izvadio cigarete. Kad ih je ponudio Duli, ona je
odbila. Sedeo sam sav ukoen jer nisam eleo da ona skloni ruku. U isto
vreme sam slutio da Dereku izgledam debilno. On se ponovo zavalio u
fotelju i sad je puio cigaretu, motrei nas sve vreme. uli smo kako Su
otvara stranja vrata, ali ipak je ostala u kuhinji. Odjednom se Derek
nasmeio pa sam se upitao da li se, meni iza lea, i Duli njemu smeka.
Ustali su oboje u isti mah bez ijedne izgovorene rei. Pre nego to je
sklonila ruku s moje glave, Duli me je neno potapala.
im su njih dvoje otili gore, Su se vratila i sela na ivicu Derekove
fotelje. Nervozno se nasmejala i rekla, Znam od ega je miris.
Od mene nije. Povela me je u kuhinju i otkljuala podrumska vrata.
Naravno da je to bio isti miris, odmah mi je bilo jasno, mada izmenjen
utoliko to se pojaao. Sada je bio razdvojen od mene. Sladak nekako, a
preko toga, ili oko toga obavijen, jedan jo ubitaniji, blai miris, neto kao
debeli prst koji mi se zabijao u drelo. Penjao se u talasima uz kamene
stepenice iz duboke tame. Poeo sam da diem na usta.
Hajde, slobodno, rekla je Su, idi dole. Zna ta je to, i onda je
upalila svetlo i gurnula me rukom u dno lea.
Samo ako poe i ti, rekao sam. uli smo neko grebuckanje iz hodnika
koji je vodio od podnoja stepenita ka sobi u dnu podruma. Su je otrala u
kuhinju i donela deju plastinu bateriju koja je pripadala Tomu. Imala je
oblik ribe. Svetlo joj je izviralo iz usta i bilo je jako slabo. Rekao sam,
Imamo svetla koliko hoe. Ne treba nam ta dida. Ali ona me je
didom munula u lea.
Hajde, pa e videti, apnula je.
Na kraju stepenita smo zastali da upalimo jo neka svetla. Su je stavila
maramicu preko nosa a ja sam pokrio lice krajevima koulje. Vrata na kraju
hodnika bila su poluotvorena. Ponovo smo odande uli grebanje.
Pacovi, rekla je Su. Kad smo stigli do vrata, unutra se odjednom sve
utialo i ja sam se ukopao. Gurni, rekla je Su kroz maramicu. Nisam se ni
pomerio, ali vrata su sama od sebe poela da se otvaraju. Jeknuo sam i
odskoio unazad i onda video da ih moja sestra podgurkuje nogom ispod
same arke. Koveg je izgledao nekako izubijano. Oko sredine se bio sav
ispupio. Na povrini betona otvorila se ogromna pukotina na nekim
mestima s prsta iroka. Su mi je traila da zavirim unutra. Tutnula mi je
baterijsku lampu u ruku, pokazala prstom i rekla neto to nisam uspeo da
ujem. Dok sam snopom svetlosti prolazio du pukotine, setio sam se kako
je jednom prilikom Kapetan Hant sa svojom posadom leteo nisko iznad
povrine neke nepoznate planete. Hiijade milja ravne, speene pustinje
izbrazdane samo monim naprslinama koje su ostavili zemljotresi. Nigde ni
brda ni drveta ni kue, i ni traga od vode. Vetra nije bilo jer nije bilo
vazduha. Odleteli su dalje u svemir bez sputanja i satima posle toga niko
nita nije govorio. Su je otkrila usta i ljutito proaptala, ta eka?
Nagnuo sam se nad pukotinom tamo gde je bila najira i uperio bateriju
nadole. Ugledao sam neku izuvijanu, ukastosivu povrinu. Po ivicama se
videlo neto crno i iskrzano. Dok sam tako piljio, povrina se nakratko
uobliila u neko lice, s okom, delom nosa i tamnim ustima. Onda se taj lik
ponovo utopio u one izuvijane povrine. Uinilo mi se da u se preturiti na
glavu pa sam predao bateriju sestri. Ali nije me to prolo ni dok sam gledao
kako se ona naginje nad kovegom. Izali smo u hodnik i zatvorili vrata za
sobom.
Jesi li video?, rekla je Su. arav je sav pocepan i odozdo viri njena
spavaica. Za trenutak smo bili veoma uzbueni, kao da smo otkrili da
nam je majka u stvari iva. Videli smo je u spavaici, istu onakvu kakva je
bila. Dok smo se penjali uz stepenice, rekao sam, Smrad i nije tako straan
kad se malo privikne. Su se istovremeno nasmejala i zajecala, tako da je
ispustila bateriju. Ponovo smo iza lea uli pacove. Ona je dva-tri puta
duboko udahnula, a zatim se sagnula da podigne bateriju. im se uspravila,
rekla je, Moraemo da nabavimo jo cementa, i glas joj je bio prilino
ravan.
Na vrhu stepenita smo naleteli na Dereka. Preko njegovog ramena sam
video Duli kako stoji nasred kuhinje. Derek nam je prepreio izlaz iz
podruma.
Pa sad, niste ba veti u uvanju tajni, rekao je prijateljskim tonom.
ta to drite tamo dole to tako lepo mirie? Provukli smo se pored njega
bez odgovora. Su je zastala kod sudopere i napila se vode iz olje za aj.
Zvuk vode koja joj je klokotala niz grlo bio je veoma glasan. Rekao sam,
To se tebe ne tie, zaista. Okrenuo sam se ka Duli, nadajui se da e
njoj sinuti neto kao nastavak. Ona je otila do mesta gde je Derek stajao
na podrumskim vratima i pokuala da ga neno povue za miicu.
Hajde da zakljuamo vrata, rekla je, ide mi taj miris na nerve. Ali
Derek je otrgao ruku i ponovo rekao onim prijateljskim tonom, Ali jo mi
niste kazali ta vam je to dole. Oistio je rukav sakoa tamo gde ga je
Duli povukla i svima nam se nasmeio. Jako sam radoznao, znate.
Posmatrali smo kako se okree i silazi niz stepenice. uli smo kad je dole
zaustavio korak da bi napipao prekida za svetlo, a zatim nastavio prema
sobi na kraju hodnika. I tada smo svi krenuli dole za njim, prvo Duli, pa
Su, pa ja.
Derek je iz depa na grudima izvukao bledoplavu maramicu, rastresao je
i rairio, ne preko lica nego malo ispred. Ja sam bio reen da ne koristim
nita pa sam disao na sitno kroz stisnute zube. Derek je kucnuo izmom po
kovegu. Moje sestre i ja stajali smo iza njega u plitkom krugu, kao da
oekujemo poetak neke vane ceremonije. On je vukao prst du linije
pukotine i naginjao se da zaviri kroz nju.
ta god da je unutra, opasno je trulo.
Jedna mrtva kuca, rekla je Duli iznenadno i jednostavno, Dekova
kuca. Derek se iskezio.
Rekao sam, Obeala si da nee priati.
Duli je slegnula ramenima i rekla, Sada to vie nema znaaja. Derek
se povijao nad kovegom. Duli je nastavila, Tako on zamilja da
izgleda... grob. Doneo ju je tu kad je uginula i celu je zalio betonom.
Derek je odlomio komadi betona i poeo da ga baca uvis kao piljak.
Nisi zameao kako treba, rekao je, a ni koveg ne moe da izdri
teinu.
Miris se rairio svuda po kui, rekla mi je Duli, mora smesta neto
da preduzme. Derek je paljivo obrisao ruke svojom maramicom.
Mislim da je ovde potrebno iskopavanje i nova sahrana, rekao je,
negde u vrtu, moda. Pored one tvoje abe. Primakao sam se kovegu i
ovla ga utnuo isto onako kao maloas Derek.
Ne dam da se pomera, rekao sam odluno. Previe je truda u ovo
uloeno.
Derek nas je poveo iz podruma. Kad smo stigli do gore, svi smo krenuli
u dnevnu sobu. Derek me je pitao kako mi se zvao pas i ja sam bez
razmiljanja rekao, Kosmo. On je priao, stavio mi ruku na rame i rekao,
Moraemo onda da zalijemo pukotinu betonom i da se nadamo da e
koveg izdrati. Ostatak veeri smo proveli sedei u krugu i ne radei
nita. Derek je priao o snukeru. Mnogo kasnije, kad sam poao na
spavanje, on je rekao:
Pokazau ti kako da ovog puta napravi dobru meavinu, a sa
stepenita sam uo kad je Duli dodala:
Pusti ga, bolje nek se snalazi sam. Ne voli kad ga ti ui kako da radi.
Derek je rekao neto to nisam uspeo da ujem, i onda se jo prilino dugo
smejao sam za sebe.
10

Ponovo su poele vruine. Pre podne se Duli sunala na stenjaku, ovog


puta bez tranzistora. Prvi put u sopstvenoj odei posle mnogo dana, Tom se
igrao u vrtu s onim drugarom iz solitera. Svaki put kad bi se spremao da
uradi neto to je smatrao posebno odvanim, da preskoi preko nekog
kamena na primer, Tom je eleo da ga i Duli gleda.
Duli, gledaj! Duli! Duli, vidi! Celo prepodne sam sluao njegov
glas. Otiao sam da ih osmotrim iz kuhinje. Duli je leala na jarkoplavom
pekiru i uopte nije zarezivala Toma. Koa joj je bila ve toliko tamna da
sam pomislio kako je samo pitanje dana kada e postati crna. U kuhinji se
nekoliko osa prehranjivalo vikom otpadaka koji se prosuo po podu.
Napolju je oblak muva lebdeo oko prepunih kanti za ubre koje ve
nedeljama niko nije praznio. Mislili smo da je moda zapoeo neki trajk,
ali nita o tome nismo uli. Jedno paklo putera se rastopilo i pretvorilo u
baricu. Dok sam gledao kroz prozor, moao sam prst u puter i sisao. Dan je
bio suvie vreo za raspremanje kuhinje. Su je dola da mi saopti kako je
ve dostignut rekord, ula je na radiju da je ovo najtopliji dan jo od 1900.
godine.
Duli bi morala da se pripazi, rekla je Su, i otila napolje da je
upozori. Ali inilo se kao da ni Tom ni njegov drugar ni Duli nisu nimalo
potreseni zbog vruine. Ona je leala sasvim nepomina, a njih dvojica su
se jurili po vrtu i dozivali po imenu.
Predvee sam iao s Duli u radnju da kupimo vreu cementa. Krenuo je
i Tom. Nije se odvajao od Duli i drao se za kraj njene bele suknje. U
jednom trenutku sam morao da zastanem u hladu na autobuskoj stanici kako
bih se povratio od vruine. Duli je stajala na suncu ispred mene i
pokuavala da me rashladi rukom.
ta je s tobom?, govorila je. Izgleda tako slabo. ta to radi samom
sebi? Uhvatila je moj pogled i oboje smo prsnuli u smeh. Ispred radnje
smo videli svoje odraze u staklenom izlogu. Duli je obavila ruku oko moje
i rekla, Gledaj kako si bled. Istrgao sam ruku i dok smo ulazili u radnju,
ona mi se obratila strogo kao da sam dete.
Stvarno bi morao malo da izae na sunce. inie ti dobro. Na
povratku kui pomislio sam na ono ne tako davno vreme kad Duli nije
otvarala usta ako je neto ne pita. Sada je uzbueno priala Tomu o
cirkusima, a jednom je i zastala da mu papirnom maramicom obrie usta od
sladoleda i slina.
Kad smo stigli do nae kapije, zakljuio sam da mi se ne ide ponovo
unutra. Duli je preuzela vreu od pet kila cementa iz mojih ruku i rekla,
Pa naravno, i treba da ostane napolju na suncu. Dok sam iao naom
ulicom, odjednom sam primetio koliko drugaije izgleda. Skoro da to vie i
nije bila ulica, pre je liila na drum koji vodi kroz neku gotovo praznu
deponiju. Preostale su jo samo dve kue osim nae. Ispred mene je grupa
radnika stajala oko preduzimaevog kamiona, spremna za odlazak kui.
Kamion je ve kretao kad sam stigao do njega. Pozadi su stajala tri tipa i
drala se za ipku na krovu vozake kabine. Jedan me je video i trznuo
glavom u znak pozdrava. Onda, kad je kamion trucnuo preko ivinjaka,
pokazao je prstom u pravcu nae kue i slegnuo ramenima. Od montanih
kua videle su se jo samo velike betonske ploe u temeljima. Otiao sam i
stao na jednu od njih. Ploa je uzdu i popreko imala duboke brazde tamo
gde su nekad bili zidovi. U brazdama se ve zapatio korov koji je liio na
male glavice salate. Koraao sam drei se linija zidova, bukvalno nogu
pred nogu, i mislio kako je udno da je cela jedna porodica mogla iveti u
tom betonskom pravougaoniku. Ve mi je bilo teko da odredim da li je to
ista ona montana kua u koju sam ranije ulazio. Ni po emu se nisu
razlikovale. Skinuo sam koulju i prostro je na pod u sreditu najvee sobe.
Legao sam na lea i rairio ruke po betonu tako da mi prsti budu izloeni
suncu. Vrelina je odmah poela da me gui, koa me je peckala od znoja.
Ali, nepokolebljiv u svojoj odluci, ostao sam prikovan za mesto, i prepustio
se sanjarenju.
Kad sam se probudio, zaudilo me je to nisam u svom krevetu. Stresao
sam se i posegnuo za aravima. im sam ustao, osetio sam trecanje u
glavi. Uzeo sam koulju i polako krenuo kui, a jednom sam i zastao da bih
se divio krvavocrvenoj boji svojih grudi i miica, koja je na veernjem
suncu izgledala jo tamnije. Pred kuom je bio parkiran Derekov auto. Dok
sam ulazio u kuhinju, video sam da su podrumska vrata otvorena i uo
glasove i zvuk struganja.
Derek je zavrnuo rukave i sada je nekakvom pahlom utiskivao vlaan
beton u pukotinu. Duli je stajala i posmatrala ga s rukama na bokovima.
Evo rintam umesto tebe, rekao je Derek kad sam uao, ali bilo je
oigledno da u tome uiva. Duli je izgledala oduevljena to me vidi, kao
da sam se vratio sa dugogodinje plovidbe morima.
Stani da te pogledam, rekla je, ba te je uhvatilo. Divno izgleda. Zar
ne izgleda divno? Derek je ispustio neki grleni zvuk pa se nagnuo da
nastavi posao. Smrad se ve manje oseao. Derek je tiho zvidukao kroz
stisnute zube dok je poravnavao beton. Kad nam je okrenuo lea, Duli mi
je namignula i ja sam se napravio kao da u ga utnuti u stranjicu. Kao da
sluti ta se zbiva, Derek je bez osvrtanja rekao, Neto nije u redu?
Ne, nita, rekli smo uglas i poeli da se smejemo. Derek je koraknuo
prema meni s onom pahlom. Na moje iznenaenje, glas mu je zvuao
uvreeno.
Moda bi mogao ti da nastavi, rekao je.
O ne, rekao sam, ti si u tome mnogo bolji od mene. Derek je
pokuao da mi utrapi pahlu.
Pa tvoj je pas, rekao je, ako je uopte pas.
Derek!, rekla je Duli smireno. Molim te da ovo zavri. Rekao si da
hoe. Odvela ga je natrag do kovega. Ako se oslonimo na Deka, samo
e se opet raspuknuti i podaviemo se od smrada. Derek je slegnuo
ramenima i ponovo se latio posla. Duli ga je potapala po ramenu i onda
uzela njegov sako sa eksera na kom je visio. Prebacila je sako preko ruke
pa i njega potapala. Slatka maca, apnula je. Ovog puta se Derek
napravio da ne uje nae tiho kikotanje.
Zavrio je posao i izmakao se unazad. Duli je rekla, Stvarno si
majstor! Derek je napravio mali naklon i probao da je uhvati za ruku.
Rekao sam i ja neto slino, ali on me nije udostojio pogleda. Gore u
kuhinji smo Duli i ja stajali kao slubena pratnja dok je Derek prao ruke.
Duli mu je pruila jedan kraj krpe za sudove, a on je briui ruke
pokuavao da je privue k sebi. Ali Duli se primakla meni i stavila mi
ruku na rame i poela da se divi boji moga lica.
Toliko bolje izgleda, rekla je, je l da da izgleda bolje? Derek je
upravo svezivao kravatu, brzim, ustrim pokretima. inilo se da Duli ima
potpunu kontrolu nad njegovim raspoloenjima. Zategao je manete i pruio
ruku da uzme sako.
Meni se ini da je preterao, rekao je. Poao je ka vratima i za trenutak
sam pomislio da e otii. On se, meutim, sagnuo i s dva prsta dohvatio
neku staru kesicu od aja i hitnuo je u pravcu kante za ubre. Duli je
napunila kotli za aj i odlutala ka dnevnoj sobi da potrai olje.
Kad je aj konano bio gotov, pili smo ga u kuhinji stojei. Ponovo u
odelu i s kravatom oko vrata, Derek je vie liio na svoje staro izdanje.
Stajao je vrlo pravo, drei olju u jednoj ruci a tacnicu u drugoj.
Zapitkivao me je o koli i traenju posla. Onda je obazrivo rekao, Mora da
si bio jako vezan za tog psa. Klimnuo sam glavom i ekao da Duli
promeni temu. A kad je uginuo?, pitao je Derek.
Rekao sam, Bila je ensko. Zavladao je tajac, a onda je Derek pomalo
nadureno rekao, Pa dobro, kad je uginula?
Ima dva meseca, otprilike. Derek se okrenuo prema Duli i moleivo
je pogledao. Ona se osmehnula i dopunila mu olju. Sada je govorio u
prostor izmeu nas dvoje.
I koje je bila rase?
Ah, zna ve kako to ide, rekla je Duli, meavina svega i svaega.
Ja sam dodao, Ali najvie labradora, i za trenutak, odnekud, jedna kujica
je podigla upale oi ka mojima. Zatresao sam glavom.
Je l ti teko da o tome govori, Dek?, pitao je Derek.
Ne.
Kako ti je palo na pamet da je smesti tamo dole?
Mislio sam, onako, da je balsamujem. Kao Egipani. Derek je kratko
klimnuo glavom kao da to sve objanjava.
Ba je tada uao Tom, otrao kod Duli i obesio joj se o nogu. Svi smo
se ispomerali tako da se krug malo proirio. Derek je pokuao da takne
Toma po glavi, ali Tom ga je odgurnuo pa je malo aja iz Derekove olje
pljusnulo na pod. On se za trenutak upiljio u barice, a zatim rekao:
Tome, da li si voleo Kosma? Drei se i dalje za Dulinu nogu, Tom
se nagnuo unazad da pogleda Dereka i prsnuo u smeh kao da je to neki stari
vic izmeu njih dvojice.
Sea se Kosma, nae kuce, rekla je Duli zadihano.
Tom je klimnuo glavom.
Derek je rekao, Da, Kosmo. Je 1 ti bilo ao kad je umrla? Tom se
ponovo izvio unazad i ovog puta pogledao gore u svoju sestru.
Sedeo si mi u krilu i plakao, sea se?
Da, odgovorio je Tom eretski. Svi smo ga pomno posmatrali.
Plakao sam, je l da?, rekao je gledajui u Duli.
Jeste, tako je, a posle sam te ja odnela u krevet, sea se? Tom je
prislonio glavu uz Dulin stomak i inilo se kao da duboko razmilja.
Nestrpljiva da to pre razdvoji Toma od Dereka, Duli je odloila svoju
olju i povela Toma u vrt. Kad su ve bili na vratima, Tom je glasno rekao:
Kuca!, i podrugljivo se nasmejao.
Derek je zveckao kljuevima od auta skrivenim u depu. Duli se u vrtu
trkala s Tomom i obojica smo ih posmatrali kroz prozor. Bila je tako lepa
kad se okrenula da obodri Toma da me je nerviralo to tu njenu sliku delim
s Derekom. Ne okreui se od prozora, on je setno rekao, Voleo bih kad
biste svi vi... pa ne znam, kad biste imali vie poverenja u mene. Zevnuo
sam. Su, Duli i ja nismo unapred smislili tu priu o naem psu. Nismo bili
nimalo oprezni s Derekom. esto nam to u podrumu i nije izgledalo toliko
vano da bi se moralo skrivati od njega. Kad nismo bili tamo dole i gledali
u koveg, kao da smo svi spavali. Derek je izvadio sat.
Imam zakazan me. Vidimo se moda kasnije veeras. Izaao je u vrt i
pozvao Duli, koja je zastala u igri tek toliko da mu mahne i poalje
poljubac. Saekao je malo pre nego to e otii, ali ona mu je ve bila
okrenula lea.
Povukao sam se u svoju sobu, skinuo cipele i arape i legao na krevet.
Kroz prozor sam video jasan kvadrat bledoplavog neba, bez ijednog oblaka.
Posle manje od minuta sam se uspravio i zablenuo oko sebe. Na podu su
leale limenke od koka-kole, prljavi ve, omoti od ribe s krompiriima,
nekoliko ianih vealica, kutija koja je nekad sadrala gumice za tegle.
Digao sam se i pogledao mesto na kom sam do maloas leao, sve one
nabore i vorove u ukastosivim aravima, one krupne mrlje sa otro
ocrtanim ivicama. Imao sam oseaj kao da me neto davi. Svaka stvar u
koju bih pogledao podseala me je na mene samog. irom sam otvorio
vrata svog plakara i pobacao unutra sav taj kr rasut po podu. Strgnuo sam
arave, ebad i jastuke s kreveta pa nagurao i to u plakar. Pocepao sam za
zida slike koje sam nekad izrezivao iz magazina. Ispod kreveta sam
pronaao tanjire i olje zelene od bui. Skupljao sam prenosive predmete i
stavljao ih u plakar sve dok soba nije ostala gola. ak sam i sijalicu skinuo
i abaur. Onda sam se svukao, unuo odeu unutra i zatvorio vrata. Soba
je bila prazna kao elija. Legao sam ponovo na krevet i zurio u svoj
komadi vedrog neba dok nisam zaspao.
Bilo je mrano i hladno kad sam se probudio. Zatvorenih oiju sam
pipkao traei posteljinu. Maglovito sam pamtio kako sam legao u onoj
montanoj kui. Da li sam jo uvek tamo? Nisam imao predstave zato sad
leim ovako go na golom dueku. Neko je plakao. Da nisam to ja? Podigao
sam se na kolena da zatvorim prozor i odjednom se setio da mi je majka
umrla pre mnogo vremena. Odmah je sve dolo na svoje mesto, i legao sam
obuzet drhtavicom i sluao. Pla je bio tih i neprekidan kao jeanje i
dopirao je iz susedne sobe. Delovao je umirujue, i neko vreme sam samo
oslukivao taj zvuk. Moja radoznalost nije ila dalje od toga. Prestao sam
da drhtim i sklopio oi i, istog trena, kao da se neka predstava odlagala dok
se ja ne skrasim, ugledao sam seriju ivopisnih slika. Nakratko sam otvorio
oi i video iste te slike izloene naspram tame. Pitao sam se zato imam
tako jaku potrebu za spavanjem. Video sam prepunu plau na popodnevnoj
vruini. Bilo je vreme za odlazak kui. Ispred mene su ili otac i majka
nosei ligetule i zarolane pekire. Nikako nisam mogao da ih stignem.
Krupan, okruglasti ljunak pekao me je po tabanima. U ruci sam imao tap
s vetrenjaom na vrhu. Plakao sam jer sam bio umoran i jer sam eleo da
me nose. Roditelji su zastali da me saekaju, ali kad sam ve bio na
nekoliko koraka od njih, oni su se samo okrenuli i nastavili dalje. Moj pla
se pretvorio u otegnuto zavijanje i druga deca su ostavljala sve to su dotad
radila da bi buljila u mene. Ispustio sam vetrenjau, a kad ju je neko
podigao i hteo da mi je vrati, ja sam zatresao glavom i poeo jo glasnije da
zavijam. Majka je predala ocu svoj ligetul i pola prema meni. Kad me je
podigla, najednom sam preko njenog ramena gledao unazad u neku
devojicu koja je drala moju vetrenjau i zurila u mene. Povetarac je
obrtao jarko obojena krila i oajniki sam eleo da je dobijem natrag, ali
ve je ta devojica ostala daleko iza nas, bili smo na asfaltu i majin
krupan korak postao je ritmian. Nastavio sam da plaem vie za sebe, ali
majka kao da me nije ula.
Ovog puta sam otvorio oi i potpuno se rasanio. Sa zatvorenim
prozorima, moja sobica je bila vrela i zaguljiva. Iza zida je Tom i dalje
plakao. Ustao sam i oamueno udario u plakar. Otvorio sam ga i probao
da napipam odeu. Odnekud se iskotrljala ona sijalica i razbila se o pod.
Opsovao sam glasnim apatom. Toliko su me guili i mrak i manjak
vazduha da nisam imao snage da dalje traim. Hodao sam do vrata s
rukama ispruenim ispred sebe i zgrenog lica. Zastao sam na odmoritu i
ekao da mi se oi priviknu na svetlost. U prizemlju su Duli i Su neto
priale. Na zvuk otvaranja mojih vrata Tom je zautao, ali sada je opet
poinjao, s tim usiljenim, neuverljivim plaem na koji Duli nikad ne bi
obratila panju. Vrata njene sobe bila su otvorena, pa sam se na prstima
uunjao unutra. U sobi je gorela vrlo slaba sijalica tako da me Tom u prvi
mah nije primetio. Nogama je odgurao ebad i arave do dna kreveca i
leao je na leima, go, zablenut u plafon. Taj zvuk koji je proizvodio liio
je na neko dosadno zapevanje. Povremeno bi zaboravio da treba da plae
pa bi uutao, onda bi se setio i krenuo iznova jo glasnije. Nekih pet minuta
sam stajao iza njega i sluao. Jednu ruku je drao zabaenu iznad glave a
drugom se igrao svojom kitom, teglio je i uvrtao s dva prsta.
ta je bilo, rekao sam. Tom je iskrenuo glavu i pogledao me bez
iznenaenja. Onda se ponovo upiljio u plafon i nastavio da plae. Nagnuo
sam se preko ograde kreveca i grubo rekao, Koji ti je andrak? Hoe da
zaepi ve jednom? Tomov pla smesta je postao pirodan, frktav, suze su
liptale po aravu oko njegove glave. ekaj, rekao sam, i probao da
spustim ogradu. U polumraku nisam znao kako da je otkaim. Moj brat je
napunio plua ogromnom koliinom vazduha i zaurlao. Teko mi je bilo da
se usredsredim, udarao sam pesnicom po kvaici, uhvatio sam se za reetke
i navalio da ih drmusam tako da je itav krevetac poskakivao. Tom je
poeo da se smeje, neto je popustilo i ograda je spala. On je bebastim
glasom povikao, Opet! Hou opet! Seo sam na kraj kreveca preko gomile
ebadi i arava. Zurili smo jedan u drugog i ubrzo je on rekao svojim
normalnim glasom, to nisi nita obukao?
Rekao sam, Zato to mi je vruina. On je klimnuo glavom.
Meni je isto vruina. Izvalio se na lea s rukama ispod glave, sada
vie kao kupa na plai nego kao malo dete.
I zato si onoliko plakao? Zato to ti je bilo vruina? On se na trenutak
zamislio pa klimnuo glavom. Rekao sam, Od plakanja ti samo bude jo
vie vruina.
Hteo sam da Duli dode gore. Rekla je da e doi da me obie.
A zato si hteo da ba ona doe?
Zato to sam hteo.
Ali zato? Tom je pucnuo jezikom kao da je na izmaku strpljenja.
Zato to sam eleo Duli.
Prekrstio sam ruke. Bio sam raspoloen za propitivanje.
Sea se mame? Zinuo je malice i onda klimnuo glavom. Zar ne
eli nju?
Ona je umrla, rekao je Tom sa indignacijom. Poeo sam da se gnezdim
u krevecu. Tom se pomerio da mi napravi mesta za noge. Rekao sam, Pa
neka je i umrla, zar ne bi voleo da te ona sad obie umesto Duli?
Bio sam u njenoj sobi, pohvalio se Tom. Znam gde Duli sakriva
klju. O njenoj zakljuanoj sobi gotovo da nisam ni razmiljao. Kad bih
pomislio na majku, mislio sam na podrum. Rekao sam, I ta radi tamo?
Nita.
ta ima tamo? Tomov glas bio je na ivici cviljenja.
Duli je sve sklonila. Sve mamine stvari.
A ta e tebi mamine stvari? Tom je blenuo u mene kao da moje
pitanje nema nikakvog smisla. Igrao si se s njenim stvarima?, pitao sam.
Tom je klimnuo glavom i skupio usta imitirajui Duli.
Malo smo se oblaili i ta ja znam.
Ti i Duli? Tom se zakikotao.
Ja i Majkl, budalo! Majkl je bio Tomov drugar iz solitera.
Oblaili ste mamine haljine?
Nekad smo bili mama i tata, a nekad smo bili Duli i ti, a nekad smo
bili Duli i Derek.
ta ste radili kad ste bili Duli i ja? Ni ovo moje pitanje Tomu nije
nita znailo. Mislim, ta ste radili?
Samo smo se igrali, rekao je Tom neodreeno.
Zbog naina kako mu je svetlost padala na lice, a i zato to je imao tajne,
Tom je izgledao kao neki siuan, mudri starac sklupan kraj mojih nogu.
Pitao sam se da li on veruje u raj. Rekao sam, Zna li gde je mama sada?
Tom se zagledao u plafon i rekao, U podrumu.
Kako to misli?, apnuo sam.
U podrumu. Tamo u kovegu ispod svega onog.
Ko to kae?
Kae Derek. Kae da si je ti tamo ostavio. Tom se prevrnuo na bok i
stavio palac, ne u usta, nego tu negde blizu. Povukao sam ga za gleanj.
Kada ti je to rekao? Tom je odmahnuo glavom. Nikad nije znao da li
se neto dogodilo jue ili prole nedelje. I ta jo kae Derek? Tom se
uspravio i iskezio.
Kae kako ga ti folira da je tamo neki pas. Prsnuo je u smeh. Pas!
Tom se pokrio krajem arava i opet se skotrljao na bok. Gurnuo je vrh
palca izmeu usana, ali oi su mu ostale otvorene. Ja sam sebi podmetnuo
jastuk iza lea. Svialo mi se u Tomovom krevetu. Nita od toga to sam
maloas uo nije me potreslo. Poeleo sam da podignem ogradu na krevecu
i da presedim tamo celu no. Kad sam poslednji put tu spavao, sve je bilo
pod strogim nadzorom i ureeno. Sa etiri godine sam verovao da moja
majka smilja i snove koje u ja nou sanjati. Ako bi me ujutru pitala, kao
to ponekad jeste, ta sam sanjao, zapravo je samo htela da proveri da li u
joj rei istinu. Krevetac sam prepustio Su mnogo pre toga, kad sam imao
dve godine, ali sada mi je leanje u njemu bilo poznato - onaj slan, lepljiv i
vlanjikav miris, raspored reetki, ona milina to te obuzme kad si uukan
i neno zarobljen. Dugo je vremena prolo. Tomove oi su se naas otvorile
pa opet zatvorile. Usisao je palac dublje u usta. Nisam jo hteo da ga
pustim da zaspi.
Tome, apnuo sam, Tome. Zato eli da bude beba? On je tanuno
zacvileo kao da e svakog trenutka briznuti u pla.
Jako si me prignjeio, da zna. Nemono me je ritnuo ispod arava.
Prignjeio si me a ovo je moj krevet... ti... Glas ga je izdao i vrsto je
sklopio oi, disanje mu je postalo mirnije i na kraju je uhvatilo duboki
ritam. Posmatrao sam ga oko minut, kad me je um upozorio da i mene
neko posmatra s vrata.
Kakva slika, apnula je Duli sebi u bradu kad je zakoraila unutra.
A ti, samo te gledam. Munula me je pesnicom u rame i pokrila usta
rukom kako bi priguila smeh.
Dve goliave bebe! Podigla je i zakaila ogradu pa se nalaktila nad
krevecem i nasmeila mi se ozareno. Kosu je skupila u rep, i dugi tanki
pramenovi su joj se uvijali oko uiju i viseih minua od jarko obojenih
staklenih perli. Slatki moj malia. Pomilovala me je po glavi. Njena bela
pamuna bluza bila je raskopana sve do breuljkastih grudi, a koa joj je
bila tamnomaslinasta i bez sjaja. Skupljala je usta, ali osmeh ih je razvlaio.
Sladak, prodoran miris njenog parfema obavijao se oko mene i samo sam
tako sedeo debilno iskeen, zurei u njene oi. Pomislio sam da iz vica
gurnem palac u usta pa sam prineo ruku licu.
Slobodno, hrabrila me je ona, ne boj se. Bljutav ukus moje vlastite
koe prizvao me je svesti.
Izlazim odavde, rekao sam, i im sam se podigao na kolena, Duli je
pokazala prstom kroz reetke.
Gledaj! Koliki je!, i nasmejala se i pruila ruku kao da e me
dograbiti.
Prebacio sam se preko ograde i, dok je Duli pokrivala Toma ebetom,
poeo da uzmiem ka vratima, ve alei to sam prekinuo tu nau scenu.
Duli me je uhvatila za ruku i usmerila prema krevetu.
Nemoj jo da ide, rekla je. Hou da razgovaram s tobom. Sedeli
smo okrenuti licem u lice. Duline oi bile su divlje i sjaktave. Divno
izgleda kad se svue, rekla je. Roze i beo kao sladoled. Dotakla me je
po miici izgoreloj od sunca. Je l boli?
Odmahnuo sam glavom i rekao, A ti, to si obuena? Svlaila se
ustrim pokretima. Kad se gomilica njene odee nala na krevetu izmeu
nas, pokazala je glavom na Toma i rekla, A on, kako ti se ini? Izgleda
zadovoljno, zar ne? Rekao sam, Da, i onda joj ispriao ta sam maloas
uo od njega. Duli je jako zinula pravei se kao da je iznenaena.
Derek ve odavno zna. Nismo se ba proslavili u uvanju tajne. Njemu
je u stvari krivo to neemo da mu je odamo. Iskliberila se u aku. Osea
se izopteno kad mu stalno ponavljamo da je ono tamo pas. Primakla mi
se malo blie i rukama obgrlila telo. Voleo bi da bude lan porodice, zna,
veliki pametni tata. Ide mi na ganglije.
Dotakao sam je po miici isto onako kako je ona maloas dotakla mene.
Ako ve zna, rekao sam, ta fali da mu kaemo? Glupo mi je da mu
stalno prodajem tu priu o psu. Duli je odmahnula glavom i zarila prste
izmeu mojih.
U svemu bi on voleo da bude glavni. Stalno pominje kako bi morao da
se preseli kod nas. Ispravila je ramena i isprsila se. Vas etvoro ste
rasputeni, mora neko da brine o vama. Uzeo sam Duli za drugu ruku i
oboje smo se pomerili tako da smo sada sedeli dodirujui se kolenima. Iz
kreveca, koji je bio prislonjen uz na krevet, Tom je neto promrmljao u
snu i progutao sline. Duli je sada aputala.
ivi s mamom u kui maloj kao kutija ibica. Bila sam kod njih. Ona ga
zove Meca i tera ga da pere ruke pre aja. Duli je oslobodila ruke i
sklopila ih oko mog lica. Glednula je dole izmeu mojih nogu. Priala mi
je kako mu svake nedelje ispegla po petnaest koulja.
Pa i nije malo, rekao sam. Duli mi je gnjeila lice pa su mi usne dole
ispuene kao ptiji kljun.
Nekad si stalno ovako izgledao, rekla je, a sad izgleda ovako.
Popustila je stisak. eleo sam da nastavimo s priom.
Rekao sam, Ve dugo ne trenira tranje.
Duli je istegla jednu nogu i prebacila je preko mog kolena. Gledali smo
oboje u tu nogu kao da je kuni ljubimac. Uhvatio sam njeno stopalo obema
rukama.
Moda u nastaviti kad doe zima, rekla je Duli.
Vraa se u kolu idue nedelje? Ona je odmahnula glavom.
A ti?
Ne. Zagrlili smo se i ruke i noge su nam se toliko upetljale da smo se
izvrnuli na stranu preko kreveta. Leali smo zagrljeni oko vrata i lica su
nam bila sasvim blizu. Dugo smo priali o samima sebi.
udna stvar, rekla je Duli, izgubila sam svaki oseaj za vreme. ini
mi se da je ovako bilo oduvek. Ne seam se tano kako je izgledalo dok je
mama bila iva i ne mogu da zamislim, ne stvarno, da bi neto moglo da se
promeni. Sve izgleda fiksirano i konano, pa imam oseaj kao da se niega
ne bojim.
Rekao sam, Kad nisam dole u podrumu, ja imam oseaj kao da spavam.
itave nedelje prou a ja i ne primetim, i da me sad pita ta se dogodilo
pre tri dana ja ne bih umeo da ti kaem. Priali smo o ruenjima na kraju
nae ulice, i kako bi izgledalo ako bi i nau kuu poruili.
Naiao bi neko znatieljan da procunja, rekao sam, i nita ne bi
pronaao osim dve-tri razbijene cigle u visokoj travi. Duli je sklopila oi
i prebacila mi nogu preko butine. Deo moje miice bio je prislonjen uz
njenu dojku i odozdo sam oseao kako joj srce lupa.
To ne bi imalo znaaja, promrmljala je, je l tako da ne bi? Polako
se migoljila ka vrhu kreveta sve dok se njene krupne blede dojke nisu nale
tano naspram moga lica. Dodirnuo sam jednu bradavicu vrhom prsta. Bila
je tvrda i naborana kao kotica od kajsije. Duli ju je obuhvatila s dva prsta
i poela da je mesi. Onda ju je gurnula ka mojim usnama.
Hajde, ne boj se, apnula je. inilo mi se kao da nemam teinu, da se
tumbam kroz prostor bez ikakvog oseaja za gore i dole. Kad sam sklopio
usne oko Duline bradavice, njenim telom je proao laki drhtaj, a s drugog
kraja sobe neiji glas je turobno rekao:
Svata sam video, ali ovo je vrhunac.
Odmah sam pokuao da se otpetljam. Ali Duli mi je i dalje drala ruke
oko vrata i sad me je pritegla jo jae. Njeno telo me je zaklanjalo od
Dereka. Izdigavi se na lakat, ona se osvrnula da ga pogleda.
Misli?, rekla je blago. Pa sad, boe moj. Ali, na pedalj od mog lica,
srce joj gruvalo. Derek se ponovo oglasio i sada je zvualo kao da je
mnogo blie.
Otkad ovo traje? Drago mi je bilo to ne mogu da ga vidim.
Odavno, rekla je Duli, od pamtiveka. Derek je kratko uzdahnuo od
iznenaenja ili od besa. Zamiljao sam da stoji nepomian i prav s rukama
u depovima. Ovog puta mu je glas bio dubok i hrapav.
Sve ono ranije... nikad mi nisi dala ni da ti priem. Buno je proistio
grlo a zatim je usledila kratka tiina. Zato mi nisi rekla? Osetio sam
kako Duli slee ramenima. Onda je kazala, Zapravo, to se tebe ne tie.
Da si mi rekla, nastavio je Derek, ja bih se sklonio, ne bih se
petljao.
Tipino!, rekla je Duli. Tipino za tebe. Sada je Derek bio ljut.
Njegov glas se udaljavao ka drugom kraju sobe.
Ovo je bolesno, rekao je glasno, pa on ti je brat.
Govori tiho, Derek, odseno je rekla Duli, da ne probudi Toma.
Bolesno!, ponovio je Derek, i vrata spavae sobe su se zalupila.
Duli je skoila s kreveta, zakljuala vrata i naslonila se na njih. ekali
smo da ujemo kako Derek pali kola, ali osim Tomovog disanja sve je bilo
veoma tiho. Duli mi se nasmeila. Otila je do prozora i malo razmakla
zavese. Derek je toliko kratko bio u sobi da nam se ve inilo kao da smo
ga izmislili.
U prizemlju, verovatno, rekla je Duli dok se ponovo smetala pored
mene, verovatno gnjavi Su. utali smo minut-dva, ekajui da zamru
odjeci Derekovog glasa. Onda mi je Duli poloila dlan na stomak. Vidi
kako si beo, rekla je, naspram moje ruke. Uzeo sam njenu ruku i
preklopio je preko svoje. Bila je potpuno iste veliine. Uspravili smo se i
seli da uporedimo linije na dlanovima, i one su bile sasvim razliite. Onda
smo dugo jedno drugome istraivali tela. Legavi na lea, uporeivali smo
stopala. Njoj su noni prsti bili dui i vitkiji od mojih. Premeravali smo
nadlaktice, noge, vratove i jezike, ali nita nam nije bilo tako slino kao
pupkovi, isti tanuni usek u koljci koja je bila zgnjeena s jednog kraja,
isti raspored nabora u upljini. Tako je to ilo sve dok ja nisam zavukao
prste u Dulina usta da joj prebrojim zube pa nas je spopao smeh zbog toga
to radimo.
Prevrnuo sam se na lea i Duli me je objahala, smejui se i dalje,
uhvatila me za kitu i uvukla je u sebe. To se odigralo veoma brzo i
najednom smo zautali i nismo smeli ni da se pogledamo. Duli je
zadravala dah. Neto meko mi je prualo otpor i dok sam rastao u njoj, to
se rastvorilo i naao sam se duboko unutra. Ona je kratko uzdahnula, izvila
se unapred na kolenima i ovla mi poljubila usne. Malice se uzdigla i opet
skliznula nadole. Osetio sam kako mi se u korenu stomaka rascvetavaju
hladni trnci pa sam i ja uzdahnuo. Najzad smo se pogledali. Duli se
osmehnula i rekla, Lako ide. Napola sam se uspravio i zagnjurio lice u
njene grudi. Tada je ponovo stisnula bradavicu prstima i pronala moja
usta. Kad sam poeo da sisam i kad je telom moje sestre proao isti onaj
drhtaj, uo sam i osetio duboke, ravnomerne otkucaje pulsa, neko divovsko,
tupo i sporo gruvanje koje kao da se penjalo kroz kuu i potresalo je iz
temelja. Pao sam na lea i Duli se uspuzala preko mene. Kretali smo se
lagano u ritmu tog zvuka i na kraju se inilo kao da nas on i pokree, da nas
svojom silom gura napred. Jednog trenutka sam pogledao u stranu i kroz
reetke na krevecu video Tomovo lice. Pomislio sam da nas posmatra ali,
kad sam ponovo bacio pogled, on je murio. Zamurio sam i ja. Malo
kasnije, Duli je reila da bi trebalo da zamenimo poloaje. Ovo ba i nije
ilo lako. Meni je jedna noga ostala zarobljena ispod njene. Prekrivai nam
nisu dali da mrdnemo. Probali smo da se otkotrljamo u stranu i zamalo pali
s kreveta, pa smo morali da se dokotrljamo natrag. Na jastuku sam laktom
prikletio Dulinu kosu i ona je rekla, Jao!, vrlo glasno. Poeli smo da se
kikoemo i da zaboravljamo ta uopte radimo. Ubrzo smo ponovo leali
jedno do drugog sluajui ono snano ritmino gruvanje koje je sada teklo
malo sporije nego pre.
Onda smo uli kako Su doziva Duli i drmusa vrata. Kad ju je Duli
pustila da ue, Su joj se bacila u zagrljaj i vrsto je stegla. Duli ju je
dovela do kreveta, pa je sela i Su izmeu nas dvoje, drhtei i stiskajui
tanke usne. Uzeo sam je za ruku.
Eno ga dole, razbija, rekla je na kraju, pronaao je onaj malj i sve
razbija. Oslunuli smo. Gruvanje vie nije bilo tako jako i povremeno bi
izmeu udaraca zavladala tiina. Duli je ustala, zakljuala vrata i stala uz
dovratak. Neko vreme nita nismo uli. Onda su na stazi pred kuom
odzvonili koraci. Duli je otila do prozora.
Ulazi u kola. Ponovo je nastupila duga tiina, a zatim smo uli kako se
motor pali i kako se kola udaljavaju. Reski zvuk guma na asfaltu liio je na
urlik. Duli je navukla zavese i dola da sedne pored Su i uzela je za drugu
ruku. I sedeli smo tako, nas troje u redu na ivici kreveta. Dugo vremena
niko nije govorio. Onda kao da smo se razbudili, i apatom smo poeli da
priamo o mami. Priali smo o njenoj bolesti i o tome kako nam je bilo kad
smo je nosili niz stepenice, i kad je Tom pokuao da se zavue u krevet
pored nje. Ja sam ih podsetio na onaj dan tue jastucima kad su nas ostavili
same kod kue. Su i Duli to uopte nisu pamtile. Prisetili smo se jednog
letovanja daleko od grada i zapitali se ta bi mama mislila o Dereku.
Slono smo zakljuili da bi mu ona bez mnogo prie pokazala vrata. Nismo
bili tuni, bili smo uzbueni i puni strahopotovanja. Svaki as smo
zaboravljali da treba da apuemo, i neko bi rekao pssst! Razgovarali smo o
proslavi roendana oko maminog kreveta, i o Dulinom stoju na rukama.
Nagovorili smo je da ga opet izvede. Iutirala je odeu razbacanu po podu i
naglavce se vinula u vazduh. Njeni tamni, preplanuli udovi skoro da nisu ni
zadrhtali, i kad je ponovo skoila na noge, Su i ja smo tiho zapljeskali. Na
kraju su Toma probudili zvuci dva ili tri automobila koji su se jedan za
drugim zaustavljali pred kuom, treskanje vratima i uurbani koraci
nekolicine ljudi na stazi u prednjem dvoritu. Kroz razmak izmeu zavesa,
jedno plavo rotaciono svetlo pravilo je na zidu aru koja je podseala na
vrteku. Tom je sedeo, zablenut u taj prizor, i treptao. Svi smo se zbili oko
kreveca, a onda se Duli sagnula da ga poljubi.
Eto!, rekla je, ba smo se divno naspavali.

za balkandownload.org Thalia
1 Engleska renesansna balada, naslovljena po refrenu Moja draga
zelenih rukava. Prim. prev.
2 Pesma Route 66, standard ritma i bluza; ovde verovatno u obradi

Rolingstonsa. Prim. prev.

Anda mungkin juga menyukai