ECHO ET NARCISSUS (Metamorphoses 3.
439-510)
Ille per onis fm celeberrimus urbs
irreprehnsa dabat popul respnsa petent. 340
Prma fid vcisque ratae temptmina sumpsit
caerula Lriop, quam quondam flmine curv
implicuit clausaeque sus Cphsos in unds
vim tulit. nxa est uter pulcherrima pln
nfantem nymph, iam tunc qu posset amr, 345
Narcissumque vocat. D qu cnsultus, an esset
tempora mtrae vsrus longa senectae,
ftidicus vts: S s nn nverit, inquit.
Vna di vsa est vx auguris; exitus illam
rsque probat ltque genus novitsque furris. 350
Namque ter ad quns num Cphsius annum
addiderat poteratque puer iuvenisque vidr;
mult illum iuvens, multae cupire puellae;
sed (fuit in tener tam dra superbia form)
nll illum iuvens, nullae tetigre puellae. 355
adspicit hunc trepidos agitantem in retia cervos
vocalis nymphe, quae nec reticere loquenti
nec prior ipsa loqui didicit, resonabilis Echo.
Corpus adhuc Echo, non vox erat et tamen usum
garrula non alium, quam nunc habet, oris habebat, 360
reddere de multis ut verba novissima posset.
fecerat hoc Iuno, quia, cum deprendere posset
sub Iove saepe suo nymphas in monte iacentis,
illa deam longo prudens sermone tenebat,
dum fugerent nymphae. postquam hoc Saturnia sensit
'huius' ait 'linguae, qua sum delusa, potestas 366
parva tibi dabitur vocisque brevissimus usus,'
reque minas firmat. tantum haec in fine loquendi
ingeminat voces auditaque verba reportat.
ergo ubi Narcissum per devia rura vagantem 370
vidit et incaluit, sequitur vestigia furtim,
quoque magis sequitur, flamma propiore calescit,
non aliter quam cum summis circumlita taedis
admotas rapiunt vivacia sulphura flammas.
o quotiens voluit blandis accedere dictis 375
et mollis adhibere preces! natura repugnat
nec sinit, incipiat, sed, quod sinit, illa parata est
exspectare sonos, ad quos sua verba remittat.
forte puer comitum seductus ab agmine fido
dixerat: 'ecquis adest?' et 'adest' responderat Echo. 380
hic stupet, utque aciem partes dimittit in omnis,
voce 'veni!' magna clamat: vocat illa vocantem.
respicit et rursus nullo veniente 'quid' inquit
'me fugis?' et totidem, quot dixit, verba recepit.
perstat et alternae deceptus imagine vocis 385
'huc coeamus' ait, nullique libentius umquam
responsura sono 'coeamus' rettulit Echo
et verbis favet ipsa suis egressaque silva
ibat, ut iniceret sperato bracchia collo;
ille fugit fugiensque 'manus conplexibus aufer! 390
ante' ait 'emoriar, quam sit tibi copia nostri';
rettulit illa nihil nisi 'sit tibi copia nostri!'
spreta latet silvis pudibundaque frondibus ora
protegit et solis ex illo vivit in antris;
sed tamen haeret amor crescitque dolore repulsae; 395
Vrlo na glasu po svim gradvima Aonskim on je
Narodu, koji ga pito, po istini sve odgovaro. 340
Prva se uvjeri sinja Liropa, kako je rije
Njegova pouzdana i stalna. Opkolio bio
Nju je valima jedno krivuljastim Kefis i silom
Obljubi stisnutu odsvud. Ljepotica bude nosea
I rodi sina, kog mogle da ljube odmah bi Nimfe, 345
I da mu ime Narkis. Za njega upitan bivi
Proroki vraar, hoe l' doivjeti vremenu starost
I dane kasne, ree, da hoe, ne pzn li sebe.
Dugo se inio prazan vraarev odgovor, al' ga
Svrha i dogaaj sam posvjedoi i smrti nain 350
A i mahnitost udna. Ve esnaest napuni ljeta
Kefisov sin, te mogo se zvat i djeakom i momkom.
Mnogi ljubljahu njega mladii i djevojke mnoge,
Al' on bijae ohol, beuvstven, ako i njena
Oblika, te ga mladi ni djeva nijedna ne dirnu. 355
Jedno ugleda njega, gdje plaljive jelene goni
U mreu, reea Nimfa, to odgovor nije premuat
Kadra ni rije prva izri: odzvaa Jeka.
Tijelo, ne glas, u to vrijeme Jeka je bila,
Ali avrljavih usta i onda bjee ko i sad, 360
Da od mnogijeh moe rijei odvraat zadnje.
To je uinila bila Junona, jer kada bi mogla
Boginja Nimfe zati, gdje grle se s Jupiter-bogom,
Jeka bi umjela nju da zabavi govorom dugim,
Dok bi pobjegle Nimfe. Saturnija kada to vidi, 365
Ree: "Jezika tvoga, to njime prevar mene,
Odsad e imati malo i govor kratak veoma".
Boginja izvri gronju: na kraju govora glase
Jeka udvaja samo i odvraa natrag, to uje.
Ona ugleda jedno, gdje ee po zahodnim poljma 370
Narkis, te se rasplamti i kradom ga stane slijedit.
I to ga vie slijedi, sve izblie plamen je pali,
Nalik na sumpor, to je odozgo p zublji posut
I hvata primaknut plamen te ivahno gorjeti stane.
O kolk je puta pristupiti htjela s rijema 375
Ljupkim i molit ga njeno, al' narav je protivna tome,
Ne da joj poeti rije. Al' spremna je ekati Jeka
Glase i, to joj je dano, odvratit im rijei svoje.
Jedno se udalji djeak od svojih drugova i vikne:
"Je li tko ovdje?", a Jeka odgovori odmah mu: "ovdje".
udi se Narkis tome i obazre na sve se strane 381
I zdravo povikne: "Doi!", a ona tad pozivaa
Zovne; ogleda on se i nitko kad ne doe, ree:
"Zato me bjei?" i natrag sve rijei dobije svoje.
Stane te razgovora zaveden prilikom Narkis 385
"Ovdje se sastan'mo" ree, a Jeka, koja nijednu
Rije radije ne bi odvratila, "Sastan'mo" vikne.
Samoj joj milo je to, to izre, te iz ume poe
Da bi eljeni vrat obujmila. Ali se Narkis
U bijeg pusti i vie: "Dotai me rukama nemoj, 390
Ne u ljubavi tvoje, i umrijet prije bih htio".
Ona ne odvrati nita do samo "Prije bih htio".
Onda se u umu skrije budui prezrena, granjem
Krije zastien obraz, u samotnim spiljama ivi,
Ali joj odbitoj tunoj jo ostaje ljubav i raste. 395
 extenuant vigiles corpus miserabile curae
adducitque cutem macies et in aera sucus
corporis omnis abit; vox tantum atque ossa supersunt:
vox manet, ossa ferunt lapidis traxisse figuram.
inde latet silvis nulloque in monte videtur, 400
omnibus auditur: sonus est, qui vivit in illa.
Sc hanc, sc alis unds aut montibus orts
lserat hic nymphs, sc coets ante virls. Preziro Narkis i gorske, a prije ve momaka drutva.
Inde mans aliquis dspectus ad aethera tollns:
Sc amet ipse licet, sc nn potitur amt, 405
dxerat, adsnsit precibus Rhamnsia iusts.
Fns erat inlmis, nitids argenteus unds,
quem neque pastrs neque pastae monte capellae
contigerant aliudve pecus, quem nulla volcris
nec fera turbrat nec lpsus ab arbore rmus. 410
Grmen erat circ, quod proximus mor albat,
silvaque sle locum passra tepescere nll.
Hc puer, et studi vnand lassus et aest,
prcubuit faciemque loc fontemque sectus.
Dumque sitim sdre cupit, sitis altera crvit; 415
dumque bibit, vsae correptus imgine formae
spem sine corpore amat; corpus putat esse quod unda
est. Adstupet ipse sib vultque immtus edem
haeret, ut Pari formtum marmore signum.
Spectat hum positus geminum, sua lmina, sdus 420
et digns Bacch, digns et Apolline crns
impbsque gens et eburnea colla decusque
ris et in nive mixtum candre rubrem
cnctaque mrtur, quibus est mrbilis ipse.
S cupit imprdns et, qu probat, ipse probtur, 425
dumque petit, petitur pariterque accendit et ardet.
irrita fallc quotins dedit oscula font!
In medis quotins vsum captantia collum
bracchia mersit aqus, nec s dprndit in ills!
Quid videat, nescit; sed quod videt, ritur ill 430
atque oculs dem, qu dcipit, incitat error.
Crdule, quid frustr simulcra fugcia capts?
Quod petis, est nusquam; quod ams, vertere, perds.
Ista repercussae, quam cernis, imginis umbra est.
Nl habet ista su; tcum vnitque manetque; 435
Tcum discdet, s t discdere posss.
Nn illum Cereris, nn illum cra quitis
abstrahere inde potest; sed opc fsus in herb
spectat inexplt mendcem lmine formam
perque oculs perit ipse sus; paulumque levtus 440
ad circumstants tendns sua bracchia silvs:
Ecquis, i silvae, crdlius inquit amvit?
Sctis enim et mults ltbra oportna fuistis.
Ecquem, cum vestrae tot agantur saecula vtae,
qu sc tbuerit, long meministis in aev? 445
Et placet, et vide; sed, quod videque placetque,
nn tamen inveni; tantus tenet error amantem.
Quque magis doleam: nec ns mare separat ingns
nec via nec monts nec clauss moenia ports;
exigu prohibmur aqu. Cupit ipse tenr; 450 Malo nas rastavlja vode, obuhvaen i sam bit eli, 450
Nam quotins liquids porreximus scula lymphs,
hic totins ad m resupn ntitur re.
Posse puts tang; minimum est, quod amantibus obstat.
Jadno joj tijelo stane od nemirnih ginuti briga,
Mra joj kou skvri i tijela sokovi svi joj
U uzduh odu, te ostade glas i kosti joj samo.
Glas se sava, a kosti pretvorie u kam se - kau.
Otad se u umi krije; u gori je ne vidi nitko, 400
Al' svi uju je; samo je glas, to ivi u njojzi.
Kako je Jeku, tako i druge je vodene Nimfe
Nato odbijen netko k nebesima pruivi ruke
Ree: "Tako i on nek ljubi, a nikada drago 405
Svoje ne osvoji!" Molbu Ramnsija pravednu primi.
Bez gliba izvor imade srebrolikih, bistrijeh vala,
Kojeg ne taknue nikad pastiri ni koze, to brdom
Pasu, ni druga stoka; pomutila nije ga nikad
Ptica nit ikakva zvijer ni grana padnuvi s drva. 410
Okolo rastae trava i bujae imaju vlage;
I uma bjee, to nije sunane proputala ege.
Narkis izvorom jedno i mjesta ljepotom privuen
Od lova trudan budu i pripeke onamo lee.
Hoe da ugasi eu, al' nova ea mu raste. 415
Pijui krasan ugleda lik i opinjen njime
S nadom ljubi eg nema drei za t'jelo sjenku.
Samome sebi se divi, nepomino motri i stoji
Slian istesanom iz parskoga mramora kipu.36
Oi svoje ko dvije zvijezde gleda leeke 420
I kosu, koje se Bakh ni Apolon stidjeli ne bi,
Gleda golobrado lice, bjelokosni vrat i ljepotu
Usta i cvn, koja s bjelinom se snjeanom m'jea;
Divi se svemu na sebi, po emu pun je divote.
Sebe ludaija eli i sebe hvalilac hvali, 425
Sebe uenik udi, te najedno pali i gori.
Koliko cjeliva praznih prevarljivu izvoru dade!
U vodu koliko puta zaronio bio je ruke
Hvataju opaen vrat, al' ulovio nije u vodi
Sebe! ne zna, to vidi, al' gori od onog, to vidi; 430
Ista prijevara oi i vara njemu i drai.
to lik pobjegljiv hvata, a mome lagane vjere?
Onoga nema, to hoe; to ljubi, izgubit e, bjei;
to ti gleda, sjenka je to odbijenog lika;
Nita svojega nema, ve dolazi, ostaje s tobom, 435
Pa i oti e s tobom, kad mogao ti bi otii. -
Otrgnut ne moe otud Narksa ni elja da jede,
Ni da poine, ve on lei u hladu u travi
Gleda laljivi lik i nadovoljit ne moe oka,
Gine s gledanja svojeg. Iz trave malo se digne 440
I rekne pruaju ruke prem umi, to je ok njeg:
"Aoh umo! je l' ljubio tko nesretnije ikad?
Ta zna, ta naoe mnogi u tebi skrovite zgodno!
Tliko proe tebi vijekova, pa dal' u tako
Dugom ivotu sjea se kog, iko iljae tako? 445
Ljubim i vidim, al' ono, to vidim i ljubim, ne mogu
Postii, ljubitelja tolk pogrjeka vara.
I to jo vea je alost: nit iroko more nas lui,
Ni put ni brda ni zidi sa zakljuanijem vratma.
Jer kolk sam puta poljubio valove bistre,
Tliko puta je on i k meni primaknuo lice.
Reko bi: taknut ga moe; med dragima vrlo je malo
 Quisquis es, hc ex; quid m, puer nice, fallis?
Quve pettus abs? Cert nec forma nec aets 455
est mea, quam fugis, et amrunt m quoque nymphae.
Spem mihi nescio quam vult prmittis amc;
cumque ego porrex tibi bracchia, porrigis ultr;
cum rs, arrids. Lacrims quoque saepe notv
m lacrimante tus; nt quoque signa remittis; 460
et, quantum mt forms suspicor ris,
verba refers aurs nn pervenientia nostrs.
Iste ego sum; sns, nec m mea fallit img;
ror amre me, flamms moveque ferque
Quid faciam? Roger anne rogem? Quid deinde rogb?
Quod cupi, mcum est; inopem m cpia fcit. 466
utinam nostr scdere copore possem!
Vtum in amante novum: vellem, quod ammus,
abesset.Iamque dolor virs adimit nec tempora vtae
longa meae superant prmque exstinguor in aev. 470
Nec mihi mors gravis est positr morte dolrs;
hic, qu dligitur, vellem diuturnior esset.
Nunc duo concords anim morimur in n.
Dxit et ad faciem rediit male snus eandem
et lacrims turbvit aqus obscraque mt 475
reddita forma lac est. Quam cum vdisset abre:
Qu refugis? Reman nec m, crdlis, amantem
dsere; clmvit liceat, quod tangere nn est,
adspicere et miser praebre alimenta furri.
Dumque dolet, summ vestem ddxit ab r 480
ndaque marmores percussit pectora palms.
Pectora trxrunt roseum percussa rubrem,
nn aliter, quam pma solent, quae, candida parte,
parte rubent; aut ut varis solet va racms
dcere purpureum nndum mtra colrem. 485
Quae simul aspexit liquefact rursus in und,
nn tulit ulterius; sed, ut intbescere flvae
igne lev crae mttnaeque pruinae
sle tepente solent, sc attenuatus amre
lquitur et tect paultim carpitur ign. 490
Et neque iam color est mixt candre rubr,
nec vigor et vrs et, quae modo vsa placbant,
nec corpus remanet, quondam quod amverat ch.
Quae tamen ut vdit, quamvs rta memorque,
indoluit, quotinsque puer miserbilis heu! 495
dxerat, haec resons iterbat vcibus heu!
cumque sus manibus percusserat ille lacerts,
haec quoque reddebat sonitum plangris eundem.
Ultima vx solitam fuit haec spectantis in undam:
Heu frustr dlecte puer! totidem rmsit 500
verba locus; dictque val Val! inquit et ch.
Ille caput virid fessum submsit in herb;
lmina mors clausit domin mrantia formam.
Tum quoque s, postquam est infern sde receptus,
in Stygi spectbat aqu. Planxre sorrs 505
Ndes et sects fratr posure capills;
planxrunt Dryades; plangentibus adsonat ch.
Iamque rogum quasssque facs feretrumque parbant;
nusquam corpus erat; croceum pr corpore flrem
inveniunt folis medium cingentibus albs. 510
zorislav.jelencic@gmail.com
Razmaka. Tko si, da si, izii; to vara me, mome
Izvrsni? kamo li hvatan budi gine? od moje 455
Dobi, ljepote ne bjei, ta Nimfe ljubljahu mene.
Nekakvu nadu ti ljubeljivim daje mi licem,
K tebi kad pruih ruke, i k meni ih pruio ti si,
Kada se smijem, i ti nasmije se; kada sam plako,
Vidjeh i tvoje suze; odmiguje miganju mome. 460
I kolk se mogu po gibanju krasnijeh usta
Doviti, govori r'jei, to do mog ne dolaze uha.
Ta ja sam to! ve vidim, i oblik ne vara moj me.
Gorim od ljubavi k sebi, i pritiem vatru i nosim.
to u? Molit se dati il' molit? a moliti to u? 465
Imam to elim, a blago siromahom ini me moje.
O da od svojega kako razluit se tijela mogu!
Ne bilo onog, to elim! neobino l' eli milosnik!
Bol mi ve uzima snagu, ivotu mojemu nema
Trajanja dugoga ve, u vijeku prvome ginem. 470
Nije mi teka smrt, jer boli e sa smru prestat.
Htio bih, onaj dulje da ivi, kojega ljubim.
Sad emo slono u jednoj u dui umrijet oba".
Ree i k istom se liku mahnt povrati Narkis,
Suzama pomuti vodu i izvor se uzljulja malo, 475
Te lik nejasan bude. Kad vidi, gdje hoe da ode,
Povie: "Kamo bjei? Ta ostani, svog milosnika
Ostavljat okrutan nemoj, i koga taknut ne mogu,
Neka ga slobodno gledam te bjesnim i dalje tuan".
Jauu tako razdre od gornjega ruba haljetak, 480
Mramornim rukama stane da sebe u prsi lupa.
Tanahna pokae se na lupanim prsima crven,
Kakove jabuke bit obiavaju, kad su bijele
Malo, a malo crvene, il' kakav je grozd, kad jo zreo
Nije, ve jagode tek zaruivat mu arene ponu. 485
Kad to ugleda on u vodi, koja se bila
Opet izbistrila, nije odoljeti mogao vie,
Ve ut kako se vosak pri ognju laganom topi
Il' mraz jutarnji, sunce kad prigrije, tako i Narkis
Izjeden ljubavlju gine i gori potajnom vatrom. 490
Rumen s bjelinom mu sva poblijedi; ilosti, snage
Nestade, a i ljepote, to milo je gledati bjee,
Ni tijelo ne sta, to nekad ga ljubljae Jeka.
A kad ona to vidi, i ako sa srdbom se svega
Sjea, ao joj bude, i kadgod povie "jao!" 495
Jadno mome, a ona odgovori odzivom "jao!"
I kad se udarao o miice akama Narkis,
I tog lupanja glas odvratiti Jeka je znala.
Po obiaju glede u valove prozbori zadnjom:
"Ao uzalud ljubljen djeaiu!" Rijei iste 500
Odjeknu tu, a "S Bogom" kad ree, ree i Jeka.
Narkis umornu glavu u travicu zelenu spusti;
Oi, to njegovoj bjehu ljepoti se divile, stisne
No, - i u podzemni kraj otiavi u Stiks-rijeci
Gledo se takoer on. Najde oplau sestre 505
Njega i odreu kosu i prikau bratu; Drijde
Plakahu takoer za njim; uz tunjavu pristaje Jeka.
Lomau, nosila spreme i tesane lue, al' nigdje
Tijela ne bijae Narksova, ut mjesto njega
Naoe cvijet s liem bijlm ok sredine 510