Daedalus and Icarus
Vta Iov Mns taurrum corpora centum
solvit, ut gressus ratibus Crtida terram
contigit, et spolis decorta est rgia fxs.
crverat obprobrium generis, foedumque patbat 155
mtris adulterium mnstr novitte bifrmis;
dstinat hunc Mns thalam removre pudrem
multiplicque dom caecsque incldere tcts.
Daedalus ingeni fabrae celeberrimus artis
pnit opus turbatque nots et lmina flex 160
dcit in errrem varirum ambge virum.
nn secus ac liquids Phrygis Maeandros in arvis
ldit et ambigu lps refluitque fluitque
occurrnsque sibi ventrs aspicit unds
et nunc ad fonts, nunc ad mare versus apertum 165
incerts exercet aqus: ita Daedalus implet
innumers errre vis vixque ipse revert
ad lmen potuit: tanta est fallcia tct.
Quo postquam geminam tauri iuvenisque figuram
clausit, et Actaeo bis pastum sanguine monstrum 170
tertia sors annis domuit repetita novenis,
utque ope virginea nullis iterata priorum
ianua difficilis filo est inventa relecto,
protinus Aegides rapta Minoide Diam
vela dedit comitemque suam crudelis in illo 175
litore destituit; desertae et multa querenti
amplexus et opem Liber tulit, utque perenni
sidere clara foret, sumptam de fronte coronam
inmisit caelo: tenues volat illa per auras
dumque volat, gemmae nitidos vertuntur in ignes 180
consistuntque loco specie remanente coronae,
qui medius Nixique genu est Anguemque tenentis.
Daedalus intere Crtn longumque persus
exilium tactusque loc ntlis amre
clausus erat pelag. 'terrs licet' inquit 'et unds 185
obstruat: at caelum cert patet; bimus illc:
omnia possideat, nn possidet era Mns.'
dxit et ignts animum dmittit in arts
ntramque novat. nam pnit in rdine penns
minim coepts, longam brevire sequent, 190
ut clv crvisse puts: sc rstica quondam
fistula disparibus paultim surgit avns;
tum ln medis et crs alligat ms
atque ita conposits parv curvmine flectit,
ut vrs imittur avs. puer carus n 195
stbat et, ignrus sua s tractre percla,
re rendent modo, qus vaga mverat aura,
captbat plms, flvam modo pollice cram
mollbat lsque su mrbile patris
impedibat opus. postquam manus ultima coept 200
inposita est, gemins opifex lbrvit in ls
ipse suum corpus mtque pependit in aur;
nstruit et natum 'medi' que 'ut lmite currs,
care,' ait 'mone, n, s dmissior bis,
Kada iz laa stupi na Kuretsku na zemlju Minos,
rtvova Jupiter-bogu po zavjetu stotinu bika,
Kraljevske okiti dvore ponaticav po njima pl'jene.
Rastae porodice sramota, i preljuba grdna 155
Matere oita bjee s dvoobline nakaze, udne
Minos odlui pokor ukloniti iz doma svoga,
Pa ga u kui sakrit u zavojitoj i tamnoj.
Dedal sa graditeljske vjetine vrlo na glasu
Naini zgradu te znake pomrsivi oi zavede 160
On u pometnju i bludnju krivuljastim putima raznim.
Kako se bistri Mendar na Frigijskim poljima igra
Nepostojno teku sad napr'jed ide, sad natrag,
Dolazi sebi u susret i valove, koji e doi,
Gleda, k izvoru sad se, a k puini okrene sada 165
I mui nestalnu vodu: pobrkao tako je Dedal
Putove nebrojene i jedva sam se povratit
K izlazu mogo, toliko prevarljiva bijae zgrada.
Dvojstveni lik mladia i bika zatvori u nju
Minos, i poto se dvaput grdoba napije krvi 170
Aktejske,13 ophodnja nju devetoljetna ubije trea,
I poto Egejev sin sa pomou djevojke nae14
Teka za nalazak vrata, to nitko ih ne vidje prije,
(Nae ih motaju klupko), odjedri odmah ka Diji
I tamo pratilicu na obali ostavi svoju 175
Okrutnik. Ostavljena kad stade tuiti mnogo,
Doe joj s polakanjem i s grljenjem Liber, i dov'jek
Da bi zvijezdom sjala, sa ela skine joj krunu
I pusti k nebu, a kruna poleti uzduhom tankim,
Leti, a kameni dragi u sjajne se pretvore iskre, 180
Ostane oblik im krune, i srednje zauzmu mjesto
Meu onim, to klei, i onim, zmiju to dri.
Dedalu omrzne Kreta meutim, omrzne dugo
Izgnanstvo, doe ga elja za zaviajem, al' morem
Zatvoren bjee te ree: "Nek zemlju mi i vodu krati, 185
Al' bar su otvorena nebesa; onamo idem;
Neka i svijem vlada, al' uzduhom ne vlada Minos".
Ree i n neznn na umjetva upravi misli,
Prirodu stane da m'jenja. Po redu namjesti perje,
Kao breuljak misli da raste.
Seljaka tako 190
Svirala s nejednakim cijevima se pomalo die.
Onda ih sastavi koncem po sr'jedi, a voskom odozdo
I poto tako ih sloi, tad malo ih savi i pregne
Hote ko prava ih krila nainiti ptija. A Ikar 195
Djeak stajae uza nj i ne znaju, da se sa svojom
Pogiblju igra, sad sjaju u licu hvatae perje
Dirano nemirnim uhom, sad uti gnjeae vosak
Palcem i igraju se u poslu smetae divnom
Svojemu roditelju. Kad umjetnik svri to poe, 200
Onda se postavi on u teinu ravnu med ona
Obadva krila i osta u zraku ganutom vise.
Poui sina i ree: "Opominjem, Ikare, tebe,
Dr' se sredine, ne leti visko, da krila ti sunce
 unda gravet penns, s celsior, ignis adrat: 205
inter utrumque vol. nec t spectre Botn
aut Helicn iube strctumque ronis nsem:
m duce carpe viam!' pariter praecepta voland
tradit et ignts umers accommodat ls.
inter opus monitsque genae madure senls, 210
et patriae tremure mans; dedit scula nat
nn iterum repetenda su pennsque levtus
ante volat comitque timet, velut les, ab alt
quae teneram prlem prdxit in era nd,
hortturque sequ damnssque rudit arts 215
et movet ipse sus et nt respicit ls.
hs aliquis tremul dum captat harundine piscs,
aut pstor bacul stvve innxus artor
vdit et obstipuit, quque aethera carpere possent,
crdidit esse des Et iam Innia laev 220
parte Samos (fuerant Dlosque Parosque relictae),
dextra Lebinthos erat fcundaque melle Calymn,
cum puer audc coepit gaudre volt
dseruitque ducem, caelque cupdine tractus,
altius git iter. Rapid vcnia slis 225
mollit odrts, pennrum vincula, crs.
Tbuerant crae: nds quatit ille lacerts,
rmigique carns nn lls percipit aurs,
raque caerule patrium clmantia nmen
excipiuntur aqu, quae nmen trxit ab ill. 230
At pater nflx, nec iam pater, care, dxit,
care, dixit, ubi es? Qu t regine requram? Povie: "Ikare, gdje si? u kojem da traim te kraju?
care, dcbat. Penns aspexit in unds,
dvvitque sus arts, corpusque sepulcr
condidit; et tells nmine dicta sepult. 235
Ne spali, nisko ne leti, da voda ih ne bi pritegla; 205
Leti med vodom i suncem. Bota gledati nemoj,18
Nemoj ni Heliku gledat ni trgnuti ma Orinov,
Mene se dri i leti!" Naputiv ga, kako e letjet,
Namjesti krila na lea, na kojim ih ne bjee nikad.
ine i govore to orosilo starcu se lice, 210
Oinske drhtahu ruke; a onda poljubi sina,
Koga ve nije imo poljubiti, i dignut na krilma
Naprvo leti za svog bojei se druga ko ptica
Izvode njenoga ptia iz gn'jezda visokog u zrak;
Kae mu, za njim nek leti, i umjetini ga ui 215
Opasnoj, mae krilma na sebi i sinova gleda.
Vidi ih ribar ribu na udicu druu love,
Vidi ih naslonjen ratar o ralicu, obanin o tap
Te se ude i misle, da bogovi to su, kad mogu
Letjeti tako po zraku. Na strani lijevoj ve je 220
Ostavljen Samos Junonin, ve minue Delos i Paros,
Lebint na desnoj je strani i obilna medom Kalmna;
Djeak radosti pun zbog leenja smjeloga tada
Ostavi svojega vou i eljom u nebo vuen
Viim udari putem. Al' arkoga sunca blizina 225
Stade mirisavi vosak da meka, to vezae perje;
Vosak se stopi, a Ikar ve rukama golijem mae,
Nemaju ime da vesla ne uhvati nikakva vjetra;
Usta mu roditelja dovikuju, ali ih odmah
Doeka more, koje po njemu dobije ime. 230
Tada nesretni otac - al' upravo n vie otac -
Ikare!" vikae udilj. Kad opazi perje u vodi,
Umjetvo svoje prokune i sahrani sina u grobu,
Pa se po sahranjenom po Ikaru ostrvo prozva. 235