Metodika hrvatskog jezika

Metodika 21
Vol. 11, br. 2, 2010, str. 206-224
Prethodno priopenje
Primljeno: 20. 4. 2010.

TUMAENJE NEPOZNATIH RIJEI U

RAZREDNOME KONTEKSTU

Lidija Bakota
Uiteljski fakultet u Osijeku

Saetak - U razrednom se kontekstu tumaenje nepoznatih rijei najee dogaa pri

susretu uenika s knjievnoumjetnikim tekstom na satu knjievnosti. Ako se pokae da u
knjievnom tekstu postoje nepoznate rijei, zadatak je nastavnika uenicima otkriti njihovo
znaenje. No to znai da i samom nastavniku mora biti razumljiv leksiki sloj knjievnoga
djela. Uitelj moe na razliite naine pristupiti objanjavanju i definiranju nepoznatih
rijei i izraza. Sloene leksikografske definicije tada je potrebno prilagoditi uenicima
mlae kolske dobi.
U radu se postavljaju osnovni kriteriji definiranja nepoznatih i manje poznatih rijei
uenicima mlae kolske dobi. Istraivanje opisano u radu provedeno je u svrhu utvri-
vanja naina na koji studenti budui uitelji tumae nepoznate rijei uenicima mlae
kolske dobi. Analizirale su se studentske pripreme za sat Hrvatskoga jezika u kojima su
studenti predviali rijei koje bi uenicima mogle biti nepoznate i koje bi time mogle ome-
tati proces razumijevanja i doivljavanja knjievnoga teksta, a potom se uspjenost proved-
be etape sata tumaenje nepoznatih rijei procjenjivala u neposrednom radu studenata
buduih uitelja s uenicima mlae kolske dobi na satu Hrvatskoga jezika.
Kljune rijei: tumaenje nepoznatih rijei, uenici mlae kolske dobi, sat Hrvatsko-
ga jezika, kriteriji za tumaenje nepoznatih rijei, razredni kontekst

UVOD
Govornici jednoga jezika nikada ne govore posve jednako. Razlike u njihovom
govoru mogu biti jedva primjetne, ali one ipak postoje. Razlike se odnose na izgo-
vor rijei, oblike rijei, konstrukciju reenice, leksik, stil izraavanja. Razlike se

206
 L. Bakota: Tumaenje nepoznatih rijei u razrednome kontekstu

mogu odnositi i na odreivanje znaenja rijei. Jedna rije u govornikovoj svijesti

moe imati razliito znaenje u odnosu na ono koje mu daje drugi govornik istoga
jezika. (Na primjer, izrazu drag si mi netko moe pripisati izricanje osjeaja lju-
bavi, drugi vee privrenosti, trei prijateljstva, etvrti simpatije... Ili: rije sirota
u govornikovoj svijesti moe imati jedno od sljedeih znaenja: siromana ena,
udovica, ena vrijedna aljenja, ena koja nije odvie pametna). Naime ...svaki
ovjek ima u glavi svoj rjenik sinonima (Bral 1897, prema: Tafra 2005: 218), pa
su mogue ak i nemogue sinonimizacije (davanje istoga znaenja dvjema rijei-
ma koje su imale razliito znaenje) i desinonimizacije (davanje drugoga znaenja
jednom lanu sinonimijskoga niza).
Jezik je komunikacijski sustav znakova koji je raslojen na svoje komunikacij-
ske podsustave. (Babi 1994). Raslojenost jezika moe biti teritorijalna (ogleda se
u narjejima), socijalna (rezultat kojega nastaju sociolekti), funkcionalna (raslo-
jenost jezika na funkcionalne stilove) i individualna (prepoznatljiva u osobinama
govora pojedinca odnosno u njegovom idiolektu). Idiolekt se mijenja vremenom
(kada je netko star, on ima blago razliite govorne navike i iznad svega znatno ra-
zliit leksik nego kad je mlad)... (Zgusta 1991: 159). Osoba se funkcionalno slui
razliitim komunikacijskim jezinim podsustavima prelazei s jednoga podsusta-
va na drugi ovisno o komunikacijskoj situaciji i njezinim sudionicima.
Govornici bilo kojega jezika meusobno se razlikuju i po broju leksikih je-
dinica koje u govornom i pisanom jeziku aktivno upotrebljavaju. To znai da je
aktivni i pasivni leksik svojstven svim govornicima bez obzira na njihovu dob i je-
zik kojim govore. Aktivnom leksiku pripadaju one leksike jedinice koje govornik
zaista upotrebljava u govorenju i pisanju. Pasivnom leksiku pripadaju one leksike
jedinice koje govornik ne upotrebljava u govorenju i pisanju ali ih razumije.

OSNOVNI KRITERIJI DEFINIRANJA RIJEI

Kada izvorni govornik, prosjean poznavatelj jezika, (a koji nije leksikograf)
definira znaenje neke rijei unutar jednoga jezinog sustava, to ini u skladu s
vlastitim jezinim kompetencijama koje posjeduje kao izvorni govornik. Drugim
rijeima, govornik se oslanja na znanje vlastitoga jezika u definiranju znaenja ri-
jei. Zgusta kae da se pri odreivanju znaenja rijei govornik oslanja na znanje
o stvarima koje postoje u izvanjezinom svijetu uspostavljajui vezu izmeu rijei
i denotata. Budui da veza izmeu rijei i denotata nije izravna, govornik izmeu
rijei i denotata uspostavlja designat1 odnosno pojam o odreenoj stvari, o de-
notatu, kako ga shvaaju govornici nekoga jezika. (Zgusta 1991: 33).

1 Designat isto to i oznaeno, tj. pojam, znaenje rijei ili znaka, a zove se tako, jer je pojam
ili znaenje ono to je oznaeno rijeju, kao znakom; pojam u svijesti govornika to ga on na-
mjerava saopiti sluaocu. Prema: Rikard Simeon. Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva.
Svezak A-O, Matica hrvatska, Zagreb, 1969., str. 226., 1008.

207
 METODIKA: Vol. 11, br. 21 (2/2010), str. 206-224

Leksike jedinice koje imaju jasno izdvojene denotate u izvanjezinome svije-

tu mogu se opisivati tzv. ostenzivnim definicijama (Zgusta 1991: 238, 241) (osten-
zivna definicija navodi primjer ili nekoliko primjera iz izvanjezinoga svijeta). Na
primjer, bijelu boju moemo opisati kao boju snijega ili boju kuhinjske soli. Koju
emo od dvije navedene ostenzivne definicije uzeti, ovisit e o iskustvu govornika
jednoga jezinoga sustava. Ako rije tumaimo govornicima koji nemaju prilike
vidjeti boju snijega (bijeli snijeg), onda je bolje rijei bijel, bijela, bijelo opisati
kao boju kuhinjske soli.
Kada leksikolog definira znaenje neke rijei, on nabraja samo najvanija se-
mantika obiljeja definirane rijei, i to obiljeja po kojima se definirana rije
razlikuje od svih drugih rijei (leksikih jedinica).
Pri definiranju rijei mora se uzeti u obzir da rije koja se definira u svom
objanjavanju nema teu ili rije nerazumljiviju od one koja se objanjava. Na
primjer, rije razdragan ne emo objasniti rijeju euforian, nego: veseo, ushien,
snaa snaha (bolje: djevojka za udaju, mladenka, reg. u Slavoniji), puanstvo
puani (bolje: stanovnici). Definicije ne bi trebale sadravati rijei koje imaju
slabu objasnidbenu mo i koje zahtijevaju daljnje definiranje. Obino se imenica
definira imenicom, glagol glagolom, odnosno jedna se rije definira drugom pripa-
dajuom istom gramatikom statusu. Treba izbjegavati i definiranje rijei drugom
rijei nepripadajuom istom funkcionalnom stilu (npr. preminuti (knji.) odapeti
(razg.), bolje: preminuti umrijeti). Isto tako treba u definicijama rijei izbjegavati
zastarjele, arhaine rijei koje bi takoer mogle ometati proces razumijevanja nji-
hova znaenja u govornikovoj svijesti, npr. (okovi verige (arh.), bolje: lanci koji
se stavljaju osuenicima na noge kako bi im se onemoguilo slobodno hodanje
(Rjenik hrvatskoga jezika, 747).
U definiranju neke rijei (leksike jedinice) polazi se od njezinoga denota-
tivnoga (osnovnoga) znaenja, a tek potom se navode i sva ostala konotativna
znaenja koja rije moe imati (na primjer, umrijeti preminuti riknuti oda-
peti). Bliskoznane su rijei meusobno blie u svojoj denotaciji nego u konotaci-
ji.2 Nerazumijevanje konotativnih rijei (rijei koje imaju dodatnu informaciju
jer sa sobom nose i jo neka, najee emocionalno obojena znaenja ili dodatni
ekspresivan naboj)3 definiraju se navoenjem njihovoga denotativnoga, neutral-
noga, bezbojnoga eponenta (na primjer: djeva (konotativna rije) objanjava se
denotativnom rijei djevojka, rajske dveri (konotativna sintagma) objanjava se
denotativnom rajska vrata, edo (konotativna rije) objanjava se denotativnom
rijeju dijete).
U definiranju znaenja rijei ponekad je vrlo vano istaknuti podruje primje-
ne rijei jer se dvije ili vie rijei mogu meusobno razlikovati upravo u podruju

2 Stupanj bliskoznanosti moe rasti sa stupnjem apstraktnosti izriaja. to je izriaj blii denota-
ciji, a dalje od konotacije, to mu se poveava stupanj bliskoznanosti. (Znika 1995: 389).
3 Konotacija se u literaturi esto zove i ekspresivnost.

208
 L. Bakota: Tumaenje nepoznatih rijei u razrednome kontekstu

primjene. Na primjer, rijei bruco student apsolvent znae osobu koja studira,
kojoj je odreen i priznat status studenta, ali se one ipak meusobno razlikuju u po-
druju primjene: bruco student prve godine fakulteta (Rjenik hrvatskoga jezika
2000: 105), student slua visoke kole ili fakulteta (Rjenik hrvatskoga jezika
2000: 1190), apsolvent student koji je odsluao i ovjerio sve semestre (Rjenik
hrvatskoga jezika 2000: 32). Navedene rijei imaju razliiti opseg sadraja zna-
enja. Ili: rijei drum cesta put meusobno se razlikuju po opsegu sadraja:
put je bliskoznanica koja ima ire znaenje od rijei drum, cesta (svaki put nije
cesta). (Tafra 2005).
Uz navoenje znaenja rijei dobro je navesti i njezinu stilistiku odrednicu, od-
nosno rei pripada li rije knjievnom (standardnom) jeziku, dijalektu, argonu i sl.

DJEJE RAZUMIJEVANJE ZNAENJA RIJEI

Struktura se jezinoga znaka4 opisuje kao odnos izmeu izraza jezinoga zna-
ka (A), sadraja jezinoga znaka (B) i imenovanoga predmeta (C). Izraz znaka
ili oznaitelj njegova je materijalna strana koja se u govoru ostvaruje kao niz
utvrenih glasova/fonema odnosno u pismu kao niz grafema. Sadraj je znaka ili
oznaenik predodba predmeta izvanjezine zbilje to postoji u svijesti govorni-
ka. (Samardija 2003: 2). Razumijevanje znaenja rijei u govornikovoj svijesti
dogaa se onda ako je uspostavljena veza izmeu sva tri lana komunikacijskoga
trokuta (A, B i C).
Usvajanje jezinoga znaka u ranojezinoj fazi neto je drugaije. Tijekom
usvajanja znaenja rijei mogue je da jedna od sastavnica jezinoga znaka (A, B
ili C) bude djelomice oblikovana u odnosu na ostale dvije sastavnice. Upravo o ra-
zliitim razinama oblikovanja pojedinih jezinih sastavnica odnosno o specifinoj
strukturi jezinoga znaka u ranom jezinom razvoju govori D. Pavlievi-Frani
(2005). Navodi sljedee mogunosti oblikovanja jezinoga znaka u ranojezinoj
fazi:
nepotpuno oblikovana sastavnica A (zbog fonetiko-fonolokoga sustava
koji se jo razvija), te potpuno oblikovane sastavnice B i C
djelomice ili u potpunosti usvojena sastavnica A (ovisno o stupnju foneti-
ko-fonoloke razvijenosti), neusvojena sastavnica B i situacijski usvojena
sastavnica C
potpuno usvojena sastavnica A, te neusvojene sastavnice B i C
potpuno usvojene sastavnice A i B, ali neusvojena sastavnica C, gdje sa-
stavnica C ima preneseno znaenje i ona kao takva ostaje neusvojena jer se
preneseno znaenje uglavnom ne usvaja u ranojezinom razdoblju. (Pavli-
evi-Frani 2005: 46).

4 Jezini se znak najee izjednauje s pojmom rijei.

209
 METODIKA: Vol. 11, br. 21 (2/2010), str. 206-224

Neki od naina usvajanja jezinog znaka u ranojezinom razdoblju bit e ilu-

strirani primjerima. Ako dijete upotrebljava u govoru neku rije, to jo uvijek ne
mora znaiti da razumije i njezino znaenje. Dijete, na primjer, moe glasovno
ponoviti rije koju uje od odrasloga govornika (uz pretpostavku razvijenoga fo-
netsko-fonolokoga sustava hrvatskoga jezika) to znai da je u djetetovom jezi-
nom razvoju usvojena sastavnica A jezinoga znaka. Ako dijete izgovorenu rije
ne uspijeva povezati s pravim sadrajem, odnosno ako se u djetetovoj svijesti ne
uspostavi prava veza izmeu izraza i sadraja rijei, izmeu oznaitelja i oznae-
noga (A i B) i imenovanoga predmeta (C), znai da je sastavnica A jezinoga znaka
usvojena, a da su neusvojene ostale sastavnice B i C ili da je sastavnica C samo
situacijski usvojena. Na primjer, kada prvokolac prepriava bajku Crvenkapicu,
moe rei da je Crvenkapica ila preacem, (dijete ponavlja glasovnu strukturu je-
zinoga znaka) ali ne razumije znaenje izgovorene rijei (neusvojenost sastavnice
B i uporaba sastavnice C uvjetovane situacijskim kontekstom). (Pavlievi-Frani
2005: 46). Takva se pojava u djejem rjeniku naziva prazni verbalizam (pojedinac
izrie sadraje koje zapravo ne razumije). (Puljak 2008: 19-20).
Ako je dijete definiralo znaenje neke rijei na temelju vlastitoga iskustva
koje proizlazi iz komunikacijskih situacija i interakcija u kojima je sudjelovao uz
izostanak apstraktnoga i logikoga miljenja, to znai da se ne slui rijeima kao
pojmovima nego kao kompleksima (uopavanje, povezivanje vie predmeta u istu
kategoriju na temelju prethodnoga komunikacijskoga iskustva). (Vigotski 1977,
prema: Puljak 2008: 22). D. Pavlievi-Frani kae da je rije o sadraju koji
dijete privremeno pridruuje odreenom izrazu ime ostvaruje sastavnicu privre-
mene uporabnosti... (Pavlievi-Frani 2005: 47). Djeje razumijevanje znaenja
rijei tako moe proizlaziti iz slinosti izraza rijei s izrazom neke druge rijei
(kantina je kanta, semestar je i sinestar kino).
Kada dijete definira rije s obzirom na funkciju predmeta odnosno kada navodi
to taj predmet radi ili emu slui, znai da je navedena osobina ili funkcija pred-
meta u djetetovoj svijesti po neemu privilegirana, dominanta i time znaenjski i
razlikovna. Drugim rijeima, u djetetovoj je svijesti usvojena sastavnica A jezino-
ga znaka (izraz), ali je sastavnici B i C (sadraju i predmetu jezinoga znaka) sue-
no znaenje i uporaba. Na primjer, u ranojezinom razdoblju djetetu rije student
oznauje uenika koji mora studirati pravo, uenika koji puno ui, odnosno ueni-
ka koji pjeva. Navedena znaenja rijei student potvruju da dijete jo uvijek nije
usvojilo znaenje te rijei. Dijete upotrebljava rijei kao potencijalne pojmove.
Vigotski vidi poetak usvajanja pojmova u trenutku kada dijete poinje razu-
mijevati nove rijei, njihovo znaenje, kada je pokuava definirati (to bi rije mo-
gla znaiti) i kada njezino znaenje promatra unutar konteksta na temelju kojega
zakljuuje mijenja li se znaenje rijei u razliitim kontekstima. Dijete je usvojilo
pojam (znaenje rijei) onda kada je na temelju zajednikih karakteristika vie
predmeta povezalo u istu kategoriju pomou apstraktnoga i logikoga miljenja.
Drugim rijeima, znaenje je jezine sastavnice usvojeno ako se uspostavio odnos
izmeu svih triju sastavnica jezinoga znaka: izraza (A), sadraja (B) i predmeta

210
 L. Bakota: Tumaenje nepoznatih rijei u razrednome kontekstu

(C). Sljedei primjeri potvruju usvojenost znaenja rijei u ranojezinom razdo-

blju: ispitni rok je vrijeme kada pie test ili odgovara, to je rok na fakultetu, rok
trajanja nekog ispita, student je ovjek koji studira, indeks je knjiica u koju se
upisuju ocjene studentu.

POSTUPCI PRI OBJANJAVANJU ZNAENJA NEPOZNATIH

RIJEI U RAZREDNOME KONTEKSTU
Leksiki sloj umjetnikoga djela (poetskoga/proznoga/dramskoga) moe biti
jednom od prepreka njegovom razumijevanju, doivljavanju i tumaenju kod mla-
ih itatelja. Stoga interpretacija umjetnikoga djela na satu knjievnosti (ali i pri
svakom drugom susretu s tekstom) nuno podrazumijeva i uiteljevo tumaenje
uenicima nepoznatih i manje poznatih rijei. Time se mogue potekoe u razu-
mijevanju i doivljavanju knjievne umjetnine (teksta) mogu predusresti i otkloniti.
Ako se pokae da u knjievnom tekstu postoje uenicima nepoznate rijei,
zadatak je nastavnika otkriti njihovo znaenje. No to znai da i samom nastavni-
ku mora biti razumljiv leksiki sloj knjievnoga djela. Nastavnikove su zadae,
izmeu ostalih, predvianje uenikove jezine projekcije na podruju oteanog
shvaanja leksika, frazeologije, i semantike. (Nikoli 1998: 214). Sljedee je ot-
krivanje i precizno odreivanje znaenja uz predvianje i tumaenje rijei prilago-
eno uenikovoj dobi, odnosno sposobnostima njihova shvaanja. Razjanjavanje
nepoznatoga leksika ima svoje metodike korake koji dobro osmiljeni pripadaju
cjelokupnom postupku interpretacije teksta i ne smiju se svesti na leksiko-seman-
tiku vjebu.
Uitelj moe na razliiti nain pristupiti tumaenju i definiranju nepoznatih
rijei i izraza u kolskoj interpretaciji knjievnoga teksta (ili pri svakom drugom
susretu s tekstom).
Tumaenje znaenja rijei ukljuuje navoenje osnovnoga, temeljnog znae-
nja rijei i sva ili barem jo neka znaenja koja rije moe imati. Naravno, potrebno
je ovdje naglasiti da se znaenje rijei otkriva u kontekstu kojem pripada. Dijete
e u pokuaju definiranja znaenja rijei poi od uporabe rijei (pojma) u stvarnoj
opaajnoj situaciji, odnosno od konteksta u kojem se rije nalazi. Tako e dijete,
na primjer u konkretnom kontekstu uoiti da se rije list odnosi na list papira. U
nekoj drugoj opaajnoj situaciji ili kontekstu primijetit e da ista rije ima i drugo/
novo znaenje: rije list moe se odnositi na vegetativan organ bilja. Sve druge,
nove komunikacijske situacije omoguit e djetetu znaenjsko proirivanje rijei:
list je i vrsta ribe, list je i dio noge, list je i dnevni list, tj. novine. Navedenim ot-
krivanjem znaenja rijei dijete upoznaje jezinu pojavu poliseminosti (pojava
kada leksika jedinica ima vie od jednoga znaenja).5

5 Leksike pojave kao to su sinonimija, homonimija, polisemija, antonimija, hiponimija i dr.

mogu se smatrati leksikim univerzalijama. Najee su predmet prouavanja leksikologije i
leksikografije.

211
 METODIKA: Vol. 11, br. 21 (2/2010), str. 206-224

Radi jasnoe tumaenja nepoznatih rijei u razrednom kontekstu, definicija

rijei ne e nuno biti ona preuzeta iz kojega rjenika ili leksikografskoga priru-
nika. Uitelj e u definiranju rijei teiti jednostavnosti izraza, tj. teit e upotrebi
obinih, svakodnevnih rijei oslanjajui se na najee znaenjske elemente koji
u najveoj mjeri pokazuju uobiajenu upotrebu leksema. Definicije e stoga u
razrednom okruenju biti vie kognitivno-semantike6, a manje leksikografske.
U tom smislu uitelj moe i odustati od leksikografske definicije ako prosudi da
bi ona mogla biti djetetu nerazumljiva. Na primjer, umjesto da se rije egzotika
objasni leksikografskom definicijom kao sveukupnost svojstava i odlika dalekih
ili nepoznatih ljudi i krajeva (Rjenik hrvatskoga jezika 2000: 234), rije egzotika
moe se objasniti kognitivno-semantikom definicijom koja bi glasila: Neto je
egzotino kada je po bilo emu strano, neobino ili zanimljivo jer dolazi ili potjee
iz dalekih zemalja i drugih civilizacija. (ic Fuchs 1994: 278). Leksikografsku
definiciju rijei snalaljivost svojstvo onoga koji je snalaljiv, a snalaljiv je
onaj koji se snalazi u svim situacijama i poslovima; domiljat, dosjetljiv, spre-
tan (Rjenik hrvatskoga jezika 2000: 1153), mogue je zamijeniti kognitivno-se-
mantikom definicijom: Snalaljivost je sposobnost da se nakon brze procjene
situacije ili usprkos tekim uvjetima ishodi ono to se eli ili izbjegne ono to se
ne eli. (ic Fuchs 1994: 279).
Odreivanje znaenja rijei ponekad moe biti subjektivne prirode jer govor-
nici jednoga jezika nemaju i ne moraju imati isto jezino i komunikacijsko isku-
stvo pa stoga i ne govore apsolutno jednako, identino. Subjektivizam se u odre-
ivanju znaenja rijei prepoznaje onda kada jednoj rijei govornici daju razliito
osnovno, temeljno, denotativno znaenje.7 Na pitanje to znai rije mudrac, jedni
e govornici rei da rije oznaava pametnog, mudrog ovjeka, dok e drugi u istoj
rijei prepoznati njezino prvotno, iskonsko znaenje koje je imalo, a to je filozof.
U razrednom okruenju uitelj polazi od uenikova iskustva i jezinoga osjeaja
u pokuaju odreivanja znaenja rijei i njezinoga definiranja. Upravo e djeje
definicije uitelju pokazati koje je osnovno znaenje koje pridruuju izdvojenoj
rijei, odnosno kako dijete povezuje izraz rijei s njezinim ekvivalentom u izvanje-
zinom svijetu. Odreivanje osnovnoga, temeljnog, dominantnog znaenja rijei8
ne mora se podudarati s prvotnim ili ishodinim znaenjem koje je rije imala.
(Prvotno ili ishodino znaenje je ono znaenje koje je neki leksem imao kada je

6 Kognitivno-semantika definicija ukljuuje i ona znanja o svijetu koja esto izostaju u leksiko-
grafskim definicijama. (ic Fuchs 1994).
7 Moiser govori da rijei imaju dva znaenja: konstantni dio znaenja koji reprezentira uobiajeno
znaenje rijei i varijabilni dio, koji sadri individualni interpretaciju znaenja rijei. Sporazu-
mijevanje izmeu govornika i sluatelja bit e uspjenije ako prevladava konstantni dio znaenja
rijei nad varijabilnim. (Stani-Ljubei 1994).
8 Iz psiholoke perspektive dominantno znaenje je ono na koje veina govornika nekog jezika
misli ako joj se odreena rije predoi izolirano, bez ikakvoga konteksta. (Zgusta 1991: 66)

212
 L. Bakota: Tumaenje nepoznatih rijei u razrednome kontekstu

prvi puta zabiljeen ili kada je nastao.) (Samardija 1995: 14). Rije mudrac pr-
votno je oznaavala filozofa, a tek potom pametnoga, mudrog ovjeka. Rije vra
prvotno je oznaavala osobu koja lijei, lijenika, a potom je razvila i znaenje
koje danas ima: gatalac, pogaa. Dakle, znaenje se rijei u dijakroniji ne mora
podudarati sa znaenjem koje rije ima u sinkroniji.
Jedan je od najeih postupaka u tumaenju nepoznatih rijei navoenje nji-
hovih sinonima, tj. istoznanica i bliskoznanica. Pri tome je vano naglasiti da
je vrlo mali broj rijei koji imaju apsolutno isto znaenje (obino je tada rije o
terminima). U veini sluajeva govori se da sinonimine rijei imaju priblino
ista znaenja, odnosno da meu njima postoji velika znaenjska slinost.9 Pojam
se sinonimije najee upotrebljava u znaenju apsolutne identinosti dok se za
veliku slinost znaenja koristi naziv bliskosinonimija (bliskoznanost), tj. sinoni-
mija u irem znaenju. (Tafra 2005: 215). Apsolutna se identinost znaenja moe
ilustrirati primjerima: apoteka - ljekarna, teatar kazalite, poliglot - mnogoje-
ziar. Veliku slinost znaenja meu rijeima opisat emo pridruivi im njihove
bliskoznanice: mu (oenjen mukarac) suprug (oenjen mukarac ali i odrastao
ovjek, hrabar ovjek, junak, seljak, siromah), halabuka vika, galama, buka,
znamen biljeg, znak, simbol, utoite sigurno mjesto, sklonite.
Tumaenje nepoznatih rijei navoenjem njihovih bliskoznanica moe se
provoditi prema sljedeim kriterijima:10
1. Sinonimi koji su zamjenjivi u nekim kontekstima: smion hrabar, dovitljiv
dosjetljiv, snalaljiv.
2. Sinonimi koji imaju razliit opseg sadraja: put drum- cesta.
3. Sinonimi od kojih jedan pripada standardu, a drugi podruno obiljeenom
leksiku: hia (dijalek.) kua (knji.), sneak (kajk.) snjei (knji.), ftiek
(kajk.) ptiica (knji.), megla (kajk.) magla (knji.), protuletje (kajk.)
proljee (knji.).
4. Sinonimi od kojih jedan pripada standardu, a drugi razgovornom jeziku ili
argonu. To znai da se znaenje rijei odreuje njezinim etiketiranjem, tj.
navoenjem sinonima iz drugoga funkcionalnog stila uz preporuku da se
kolokvijalni i argonski lan tumai standardnojezinim sinonimskim la-

9 Zgusta kae da se apsolutna identinost znaenja rijei mora odnositi na sve tri komponente zna-
enja (designaciji, konotaciji i podruju primjene). Tada je rije o pravoj sinonimiji. Ako postoji
razlika barem u jednoj od triju navedenih komponenti znaenja, odreene rijei moemo zvati
bliskoznanicama, bliskosinonima, a pojavu bliskosinonimijom. (Zgusta 1991: 88-89). Ako se
parovi rijei podudaraju i po znaenju i po uporabi, ako imaju isto denotativno i konotativno
znaenju, istu i priopajnu i komunikacijsku vrijednost, tada ih zovemo apsolutnim ili pravim
sinonimima. Kod kvazisinonima ili djelominih sinonima denotacija se samo djelomino pre-
klapa. (Hudaek Mihaljevi 2008: 168).
10 Kriterijski opis sinonima prema: M. Samardija. Leksikografija s povijeu hrvatskoga jezika u
XX. stoljeu, kolska knjiga, Zagreb, 1995.

213
 METODIKA: Vol. 11, br. 21 (2/2010), str. 206-224

nom, a ne obrnuto. Na primjer: penzija (kolok.) mirovina (knji.), ucme-

kati (arg.) ubiti (knji.), badava (arg.) besplatno.
5. Sinonimi od kojih jedan pripada pasivnom leksiku a drugi aktivnom (tzv.
vremenska raslojenost leksika). Ponovno je rije o postupku etiketiranja
rijei kao zastarjele, arhaine: plam (arh.) plamen (knji.), ubotvo (arh.)
siromatvo (knji.), pir (arh.) svadba, cjelov (poet., arh.) poljubac.
Za leksikografa i leksikologa vano e biti odreivanje kriterija valjanoga opi-
sa sinonimije, poput nemijeanja dijakronije i sinkronije (lanovi sinonimskoga
niza trebaju pripadati jednom jezinom sustavu u njegovom sinkronijskom presje-
ku). (Tafra 2005: 218). Sa stilistikoga (ali i metodikoga) stajalita sinonimiji se
moe pristupiti kao pojavi teritorijalne i vremenske raslojenosti leksika (pa lanovi
sinonimskoga niza ne moraju pripadati istom jezinom sustavu u njegovom sin-
kronijskom presjeku nego mogu pripadati podruno i vremenski raslojenom lek-
siku). Navedeno se odnosi i na tumaenje nepoznatih rijei iji sinonimski parovi
ili nizovi rijei mogu pripadati dijakroniji a ne samo sinkroniji.
Ako je nepoznata rije umanjenica, ona se moe definirati svojim tvorbenim
sinonimom, odnosno umanjenica se definira navoenjem neutralnoga sinonimno-
ga parnjaka: zbirica (mala) zbirka. Isto pravilo vrijedi i ako je nepoznata rije
uveanica: umetina - (velika) uma.
U opisivanju znaenja neke rijei moe se poi od navoenja nadreenoga ili
podreenoga pojma kojem rije pripada. Na primjer: rua - vrsta cvijeta (rua je
hiponim, podreeni pojam u odnosu na cvijet koji je hiperonim, nadreeni pojam).
Na isti se nain mogu objasniti rijei: lastavica (hiponim) vrsta ptice (hipero-
nim), kirurg (hiponim) lijenik (hiperonim).
Ako se tumae nepoznate rijei uenicima mlae kolske dobi, najee se
polazi od opisivanja osobe ili predmeta odnosno od navoenja funkcije predmeta
(emu predmet slui). Takav je nain pribliavanja znaenja rijei djetetu najblii
budui da bi dijete i samo najee posegnuo za istim postupkom u odreivanju
znaenja rijei. Dakle, znaenje se rijei moe definirati:
1. opisno (skupom ili nizom rijei, tzv. opisna definicija), na primjer: djevojka
mlada neudana ena, provincijalci stanovnici maloga grada. Skupu ili
nizu rijei moe se jo dodati i njegov sinonim: djevojka mlada neudana
ena, gospoica, agonija stanje pomuene svijesti ili nesvijesti pred smrt,
umiranje, aa prah koji nastaje izgaranjem, gar, domet udaljenost do
koje se moe najdalje doi, doseg, dohvat, al ljunkovita ili pjeskovita
obala, plaa, graja mnotvo glasova, buka.
2. navoenjem funkcije predmeta (emu predmet slui, tzv. definicija upora-
be), na primjer: perjanica ukras od perja, obino se nosi na glavi, slam-
njaa posteljina napunjena slamom, naprtnjaa torba koja se nosi na
leima.
Znaenje se neke rijei moe opisati navoenjem njezine suprotnice odnosno
antonima. U naelu se rije A ne smije definirati prema obrascu ono to nije B,

214
 L. Bakota: Tumaenje nepoznatih rijei u razrednome kontekstu

no kada je rije o tumaenju nepoznatih rijei u razrednom kontekstu, s metodi-

koga stajalita rije se moe i tako tumaiti, na primjer zao onaj koji nije dobar,
namrgoen onaj koji nije raspoloen. Rijei koje stoje u antonimijskom odnosu
mogu pokrivati samo jedno od znaenja svoga antonimnoga parnjaka. Na primjer,
antonim od rijei ist je neist, prljav (navedeno se ne odnosi na sintagmu ista
filozofija pa se ne moe rei da rije o tzv. apsolutnoj antonimiji) ili antonim rijei
divlji glasi pitom (ali iskljuuje sintagmu divlje meso). (ari 1994).
Tumaenje nepoznatih rijei esto se u razrednom kontekstu odnosi na tuma-
enje znaenja frazema. Frazem prepoznajemo kao ustaljenu svezu rijei u kojoj
je barem jedna njezina sastavnica promijenila znaenje tako da znaenje frazema
ne odgovara zbroju znaenja njegovih sastavnica. (Menac i sur. 2003: 6). To znai
da u frazemu dolazi ili do promjene znaenja njegovih sastavnica ili do gubitka
znaenja svih ili nekih sastavnica (barem jedne od njih) pa znaenje cijele sveze
ne proistjee iz znaenja pojedinih sastavnica. (Menac 2007: 9). Frazem je dakle
vierjenica (jezina jedinica vea od rijei) u kojoj je jedna ili vie sastavnica de-
semantizirana. Budui da je njihovo znaenje preneseno, konotativno, oekivati
je da budu komunikacijskom preprekom kod itatelja mlae kolske dobi. Ekspre-
sivna vrijednost frazema takoer moe ostati skrivena, tj. neprepoznata u mlaih
itatelja. Tumaenje nepoznatih i manje poznatih rijei u razrednom kontekstu
obuhvatit e ustaljene sveze rijei s promjenom znaenja barem jedne svoje sa-
stavnice: stari lisac lukavac, prepredenjak, iskusan ovjek koji vjeto iskoritava
situaciju u svoju korist (Hrvatski frazeoloki rjenik 2003: 152), stegnuti/stezati
remen smanjiti/smanjivati osnovne ivotne trokove, uvesti/uvoditi tednju, te-
djeti na sebi, gladovati (Hrvatski frazeoloki rjenik 2003: 253), podviti/podvui
rep uzmaknuti, povui se, postati svjestan svoje slabosti (Hrvatski frazeoloki
rjenik 2003: 253), zagristi u kiselu jabuku prihvatiti se teka (nezahvalna) posla,
upustiti se u rjeavanje neugodna (osjetljiva) zadatka (Hrvatski frazeoloki rjenik
2003: 97). Navedeni se frazemi mogu javiti paralelno i kao slobodne sveze rijei u
kojoj sastavnice zadravaju svoje leksiko znaenje. (Menac 2007). Pretpostaviti
je da takve slobodne sveze uenik razumije pa njihovo znaenje ne treba dodatno
tumaiti: stari lisac (stara lisica), stegnuti remen (vre zavezati), podvui rep
(ini ivotinja obino kada je uplaena), zagristi u kiselu jabuku (jesti jabuku koja
nije slatka). Budui da sveza rijei jednom moe biti slobodna, a u drugi puta fra-
zeoloka, upravo e iri kontekst odrediti o kakvoj je svezi rije: o slobodnoj ili
frazeolokoj. Frazeoloku emo svezu rijei tada prepoznati kao frazem.
Frazem ne treba tumaiti krilaticom ili parafrazom koja takoer moe biti zna-
enjski nejasna: sama kost i koa tanak kao akalica, suh kao bakalar (bolje:
mrav ovjek).
U knjievnoumjetnikom tekstu senzibilizirani e itatelj zastati pred znaenji-
ma rijeima koje su odraz vlastita pieva jezina stvaralatva. Marko Samardija
(2003a: 11) istie kako pisac u stvaralakom radu pokuava razmaknuti granice
jezinih mogunosti, to ih nudi jezik kao standard, i proiriti ih mogunostima to
ih nudi jezik kao sustav. Upravo su te proirene granice jezika kao sustava vidljive

215
 METODIKA: Vol. 11, br. 21 (2/2010), str. 206-224

u pievom vlastitom jezinom stvaralatvu. Rije je o pievoj tzv. jednokratnoj

uporabi rijei iz stilistikih razloga koja se zove hapaks ili okazionalizam odno-
sno prigodnica. (Muhvi-Dimanovski 2005: 7). Naravno da je broj takvih rijei
ogranien jer bi inae bitno onemoguio razumijevanje knjievnoumjetnikoga
teksta. Semantika odstupanja od standardnojezine norme zahtijevat e od uite-
lja podrobnije uranjanje u jezinu strukturu knjievnoga teksta i njegovo dodatno
tumaenje s obzirom na leksiku stilogenost kao posljedicu pieva izbora to ih
nudi jezik kao sustav.
Iz svega navedenoga razvidno je da se tumaenju nepoznatih rijei u razrednoj
komunikaciji moe pristupiti na vie naina. I to:
1. Navoenjem osnovnoga, temeljnog znaenja rijei i sva ili barem jo neka
znaenja koja rije moe imati (ime se razvija jezina svijest o polisemi-
nosti rijei). Denotativno se znaenje rijei ne mora podudarati s prvotnim,
ishodinim znaenjem koje je rije imala. Konotativna se rije tumai de-
notativnom;
2. Navoenjem sinonima, tj. istoznanica (rjee) i bliskoznanica (ee); si-
nonimijski se odnos moe pokazati kao sinonimski par rijei ili kao sino-
nimski niz. Sinonimski parovi rijei ne moraju pripadati jezinom sustavu
u sinkroniji (uz uvjet da se zastarjele rijei, dijalektizmi i sl. objanjavaju
standardnojezinom bliskoznanicom, a ne obrnuto). Sinonimski se parovi
rijei mogu odnositi samo na jedan dio znaenja sininimskoga parnjaka.
Umanjenice i uveanice tumae se neutralnim sinonimskim parnjakom;
3. Opisivanjem osobe ili predmeta odnosno navoenjem funkcije predmeta
(emu predmet slui). Nakon opisne definicije moe se navesti i rije koja
je u sinonimijskom odnosu s rijeju koja se definira;
4. Navoenjem njezine suprotnice odnosno antonima;
5. Opisivanjem ekspresivnoga, slikovitog i konotativnog znaenja vierjeni-
ce, tj. frazema. U pravilu frazem se ne treba tumaiti frazemom;
6. Tumaenjem nepoznatih rijei kao posljedicom pieva vlastita jezina
stvaralatva ije znaenje proizlazi iz cjelokupnoga pieva svjetonazora, a
rezultat su izbora leksikih jedinica to ih nudi jezik kao sustav a ne jezik
kao standard.
7. Usvajanje znaenja rijei provjerava se njihovom konkretnom uporabom u
komunikacijskoj situaciji (govorenoj i/ili pisanoj). Uporaba znaenjski nove
rijei u odreenom komunikacijskom kontekstu znai ujedno i njezino dugo-
ronije pamenje. Zato je vano ustrajati na tome da protumaenu rije dijete
upotrijebi u reenici to je zapravo funkcionalna primjena nauenoga.11

11 Suvremeni pristupi uenju jezika istiu vanost funkcionalnoga pristupa uenju jezika koji po-
drazumijeva primjenu nauenoga u konkretnoj, svakodnevnoj, aktivnoj i funkcionalnoj, (upo-
rabnoj) komunikaciji. U institucionalnom uenju jezika, kakvo je uene u koli, ponajprije treba

216
 L. Bakota: Tumaenje nepoznatih rijei u razrednome kontekstu

ISTRAIVANJE TUMAENJA NEPOZNATIH RIJEI

STUDENATA BUDUIH UITELJA U RAZREDNOM
KONTEKSTU

Metodologija istraivanja

Istraivaki problem

Zanimanje za jezik knjievnoga djela proizlazi iz promatranja knjievnoga

djela kao jezine umjetnine. Knjievno je djelo satkano od rijei i reenica, ono se
ostvaruje iskljuivo jezinim materijalom. Sve to italac nalazi u djelu dano je
preko jezinog medija. (Katii 1971: 191).
Pristup knjievnome djelu, njegovo razumijevanje i doivljavanje proizlazi
iz njegove jezine strukture. U knjievnoumjetnikom djelu piev izbor jezinih
jedinica postaje injenicom koja se moe ispitivati. Izbor jezinih jedinica ostaje
koristan instrument analize koji u mnogim sluajevima moe osvijetliti ekspre-
sivna sredstva jezika i nain na koji je pisac iskoristio ta sredstva (S. Ullmann,
prema: Lei 1975: 174). U vlastitom jezinom stvaralatvu pisac bira one jezine
jedinice koje mu omoguuju da najbolje izrazi ono to je namjeravao rei. Pisac
se odluuje za onaj izraz koji u odreenom trenutku najbolje pogaa njegove
komunikacijske nakane. (Bagi 1997: 10).
Kada je rije o kolskoj interpretaciji knjienoga teksta, opravdano se postav-
lja pitanje koliko mlai itatelji mogu razumjeti knjievnu umjetninu ako se kao
jedna od prepreka u njezinom doivljavanju i razumijevanju javljaju nepoznate i
manje poznate rije i izrazi. Interpretacija knjievnoga teksta stoga nuno mora
ukljuiti uiteljevo tumaenje nepoznatih rijei i izraza. Kvaliteta komunikacije
izmeu djela pisca - itatelja u razrednom kontekstu (ipak ponajvie) zavisi od
uiteljeva pristupa jezinoj umjetnini.

Svrha istraivanja

Da bi se neko djelo italo, prihvatilo, doivjelo, potrebno je njegovo razu-

mijevanje. Istraivanje je provedeno u svrhu utvrivanja naina na koji studenti
budui uitelji tumae nepoznate rijei uenicima mlae kolske dobi, jesu li
dovoljno precizni u odreivanju znaenja rijei i je li tumaenje nepoznatih rije-

teiti komunikacijskoj osposobljenosti na razini funkcionalne jezine primjene (osobito kada je

rije o uenju jezika u mlaoj kolskoj dobi), a lingvistiko osvjeivanje (uenje jezika kao su-
stava) postupno uvoditi u viim razredima osnovne kole. Vie o funkcionalno-komunikacijskom
pristupu uenju jezika vidjeti u knjizi Dunje Pavlievi-Frani: Komunikacijom do gramatike.
Razvoj komunikacijske kompetencije u ranome razdoblju usvajanja jezika, kolska knjiga, Za-
greb, 2005.

217
 METODIKA: Vol. 11, br. 21 (2/2010), str. 206-224

i utjecalo na bolje razumijevanje i doivljavanje knjievnoumjetnikoga teksta.

Iako se tumaenje nepoznatih rijei najee kao aktivnost javlja na satima knji-
evnosti tijekom interpretacije knjievnoga teksta, ta se aktivnost provodi kad god
za nju ima opravdanja12 i na satima gramatike, jezinoga izraavanja (govornih i
pismenih vjebi) te medijske kulture. U ispitivanje odabira naina tumaenja ne-
poznatih i manje poznatih rijei uenicima mlae kolske dobi bili su ukljueni
studenti koji su odrali sat knjievnosti, gramatike/pravopisa, jezinoga izraava-
nja i medijske kulture u niim razredima osnovne kole.

Instrumenti istraivanja

U istraivanju postupaka tumaenja nepoznatih rijei studenata buduih ui-

telja uenicima mlae kolske dobi primijenili su se kao instrumenti istraivanja:
rad na dokumentaciji (analizirale su se studentske pripreme za sat Hrvatskoga je-
zika odnosno u njima predvieni postupci tumaenja nepoznatih rijei) te sustavno
promatranje i biljeenje promotrenoga (promatranje postupaka tumaenja nepo-
znatih rijei studenata buduih uitelja u neposrednom razrednome kontekstu).

Metode istraivanja

Primijenjene su sljedee istraivake metode: metoda analize sadraja, metoda

promatranja i metoda statistike obrade podataka (izraena u postotcima).

Uzorak ispitanika

U ispitivanju je sudjelovalo 66 studenta 4. godine Uiteljskoga fakulteta u

Osijeku koji su odrali sat Hrvatskoga jezika u niim razredima Osnovne kole
Retfala tijekom prvoga polugodita kolske godine 2009./2010.

Polazna pretpostavka

U razrednom okruenju uitelju su na raspolaganju razliiti postupci tumae-

nja nepoznatih rijei. O uiteljevoj pripremi i razumijevanju (knjievnoga) teksta
ovisit e i put kojim e tekst doivljajno i spoznajno pribliiti itateljima mlae
kolske dobi. Teorijska znanja o tumaenju nepoznatih rijei trebala bi biti isku-
stveno provjerena i primijenjena u razrednom okruenju.

Hipoteze

H-1 Studenti-budui uitelji u pisanim pripremama za sate Hrvatskoga jezika

predviaju etapu tumaenja nepoznatih rijei navoenjem rijei za koje pret-

12 Opravdanim se smatra uiteljevo tumaenje nepoznatih rijei pri svakom uenikovom susretu s
tekstom (i kao lingvometodikim predlokom i kao knjievnom umjetninom) ako se utvrdi da u
njemu postoje rijei koje su ueniku nepoznate.

218
 L. Bakota: Tumaenje nepoznatih rijei u razrednome kontekstu

postavljaju da bi uenicima mlae kolske dobi mogle biti nepoznate uz

navoenje njihova znaenja.
H-2 Studenti-budui uitelji primjenjuju razliite postupke pri tumaenju nepo-
znatih rijei vodei rauna o djejim misaonim sposobnostima razumijeva-
nja znaenja rijei.
H-3 U neposrednom razrednom kontekstu navedenu etapu sata (tumaenje ne-
poznatih rijei) studenti-budui uitelji provode nakon uenikova susreta s
knjievnoumjetnikim tekstom odnosno s tekstom kao lingvometodikim
predlokom.
H-4 Uspjeno provedena etapa sata tumaenja nepoznatih rijei pretpostavlja da
e uenici doivljajno i spoznajno razumjeti tekst.

Tijek istraivanja

Ispitivanje je obavljeno tako da su se analizirali studentski metodiki postupci

tumaenja znaenja onih rijei za koje su pretpostavili da bi mogle biti nepoznate ili
manje poznate uenicima mlae kolske dobi, a koje bi mogle ometati razumijeva-
nje i doivljavanje teksta. Odabir postupaka provjeravan je iz studentske pisane pri-
preme nastavnoga sata. Potom se u neposrednoj razrednoj komunikaciji promatralo
jesu li studenti budui uitelji uspjeno proveli etapu sata tumaenje nepoznatih
rijei. Etapa sata tumaenja nepoznatih rijei smatrala se uspjeno provedenom ako
se nakon nje tijekom sata vie nisu javljale nepoznate rijei koje bi ometale uenika
u razumijevanju teksta. Istrailo se je li se javljala jo koja nepoznata rije i nakon
provedene etape, a koju studenti u pripremi nisu predvidjeli te nain njezinoga tu-
maenja. Biljeilo se i jesu li studenti zanemarili navedenu etapu sata.

Analiza i interpretacija rezultata

Analiza je studentskih priprema pokazala da su studenti, pripremajui se za

sat Hrvatskoga jezika, predvidjeli rijei koje bi uenicima mogle biti nepoznate i,
odabravi jedan od postupaka tumaenja nepoznatih rijei, naveli njihova znae-
nja. Pri tome su vodili rauna da nepoznatu rije tumae uenicima mlae kolske
dobi to je podrazumijevalo i prilagodbu definicije djejem razumijevanju znae-
nja rijei. Analizirano je 66 priprema za nastavu Hrvatskoga jezika u prva etiri
razreda. Najvie je priprema iz podruja knjievnosti (40), 18 je priprema za sate
hrvatskoga jezika (gramatike i pravopisa), etiri su pripreme iz nastavnoga pod-
ruja poetnoga itanja i pisanja, dvije pripreme iz nastavnoga podruja jezinoga
izraavanja, dvije iz medijske kulture.
Od 66 analiziranih priprema studenata za sate Hrvatskoga jezika samo je njih
sedam (11%) zanemarilo etapu sata tumaenja nepoznatih i manje poznatih rijei.
Navedena etapa sata nije se predvidjela u pet priprema za sate gramatike, u jednoj
pripremi za sat knjievnosti i u jednoj pripremi za sat jezinoga izraavanja. Bu-
dui da su se na navedenim satima uenici susreli s tekstom kao lingvometodikim

219
 METODIKA: Vol. 11, br. 21 (2/2010), str. 206-224

Slika 1. Provedenost etape sata tumaenja nepoznatih rijei u razrednom kontekstu

predlokom odnosno s tekstom kao knjievnom umjetninom, obveza je uitelja/

studenta provjeriti djeje razumijevanje znaenja rijei u proitanome tekstu. Od
66 analiziranih studentskih priprema est je studenata (9%) predvidjelo nepoznate
rijei, ali njihova znaenja nisu objasnili. Na primjer, studenti pretpostavljaju da
uenici ne e znati znaenja rijei kradomice, prhnuti, gunati, gegati, ozariti se,
tromo, profa, ve, trik, rezbariti, piljiti, prizvuk, ali ne navode kako bi tumai-
li njihova znaenja u razrednom kontekstu. To znai da je etapa sata tumaenja
nepoznatih i manje poznatih rijei u navedenim studentskim pripremama samo
naznaena ali ne i cjelovito opisana. (Slika 1.).
Nepoznate su rijei studenti najee tumaili navoenjem sinonima, tj. isto-
znanica (rjee) i bliskoznanica (ee). Sinonimijski su odnos pokazali kao si-
nonimski par rijei ili kao sinonimski niz. Na primjer: okretan spretan, snala-
ljiv, brz u obavljanju nekoga posla; naposljetku na kraju, konano; plemenitost
dobrota; parcov takor; poinak odmor, spavanje; povlaivati poputati,
odobravati, dremovno umorno, sneno; ugljevlje aru vatri, u pei; krugljice
kuglice; iica igica; tat lopov, lupe, kradljivac; haljetak haljina; udes
nesrea, nezgoda; glockanje grickanje, posvemanje posve, sve, potpuno; la-
kom neumjeren, pohlepan, ud narav, ponaanje; sjetno tuno; toboe kao;
servirati posluiti to; zadirkivati aliti se; mah tren, trenutak; jesenas ove
jeseni, uvenuti osuiti se, pusta prazna; obazriti se okrenuti se; pouiti na-
uiti; okno prozor; rumene crvene; netremice ne trepui; inat odupiranje,
protivljenje; talir zlatni novi; samilostan pun milosti, dobrote, razumijeva-
nja; studeno hladno.
Uzimajui u obzir razliite mogunosti tumaenja nepoznatih rijei uenicima
mlae kolske dobi, studenti budui uitelji osim sinonima nepoznate su i manje
poznate rijei tumaili i opisnom definicijom (opisivanjem osobe ili predmeta)
odnosno definicijom uporabe, tj. navoenjem funkcije predmeta (emu predmet
slui). U definiranju nepoznatih rijei studenti su prilagodili sloene leksikograf-

220
 L. Bakota: Tumaenje nepoznatih rijei u razrednome kontekstu

ske definicije uenicima mlae kolske dobi pojednostavivi njihova znaenja.13

Studenti budui uitelji tumaili su znaenja sljedeih rijei opisnim definicija-
ma i definicijama uporabe: pukotina rupa koja nastane kada se to prosijee, npr
u drvetu; sebian koji misli samo na sebe; iskuenje ono to te privlai i emu
teko moe odoljeti; pozlaen posut zlatom; maloduan koji ne vjeruje u sebe
i druge, koji lako odustaje; lepet zvuk pokreta krila kukca ili ptice; piljiti dugo
u nekoga ili neto gledati; nalaktiti se nasloniti se na laktove; slava hvaljenje
ijega djela, rada, postupka; vitez hrabar, astan ovjek; krgutanje kripanje
zubima; rezbariti urezati to, na primjer u drvo; iglu eskimska kua od leda;
mirisava puna ugodnoga mirisa; rub zavretak neega, neto to je na samom
kraju; jazbina mjesto gdje ive neke ivotinje, obino u zemlji ili drvetu; aa
ostatci izgorenoga drveta ili ugljena; bljesnuti iznenada nastati, pojaviti se; zanat
vjetina, sposobnost bavljenja neim, na primjer za osobu koja se bavi uzgojem
i prodajom cvijea kaemo da ima cvjearski zanat.
Nakon opisne definicije nepoznata se rije u razrednom kontekstu objanja-
vala i navoenjem rijei koja je u sinonimijskom odnosu s rijeju koja se definira
(opisna definicija + sinonim), na primjer: zavist ruan osjeaj koji nas potie da
o drugome mislimo loe, isto to i ljubomora; odsjev jaka svjetlost, bljesak.
Sloene leksikografske definicije znaenja rijei potrebno je ponekad prilago-
diti uenicima mlae kolske dobi kako bi to jednostavnije i lake nauili znae-
nje rijei koja im je nepoznata. Pa ak i kada uitelj protumai znaenje neke rijei,
to jo uvijek ne znai da je dijete usvojilo njezino znaenje i da e za njega novu
rije znati pravilno znaenjski upotrijebiti u nekom drugom govornom ili pisanom
kontekstu. Ako se tumaenju znaenja rijei pristupa iskljuivo i dosljedno lek-
sikografski, pretpostaviti je da e ueniku mlae kolske dobi takva rije i nakon
navoenja njezina znaenja i dalje ostati nepoznata ili manje poznata. Analiza je
studentskih priprema za sate Hrvatskoga jezika pokazala da su u pojedinanim
primjerima studenti dosljedno preuzimali sloene leksikografske definicije. Od 66
analiziranih priprema u jednoj je (1,51%) potvrena doslovno prenesena leksiko-
grafska definicija: telepatija prenoenje misli i osjeaja bez izravne prisutnosti
dviju osoba (bez govora, dodira, pogleda); dvojiti biti u stanju nesigurnosti iz-
meu dva miljenja ili dvije odluke; hobi slobodno zanimanje, kada pojedinac
sam ili u zajednici s drugima izvodi slobodne radnje koje ga ine zadovoljnim a
od kojih nema novani dobitak. Navedene je definicije bilo potrebno u razrednom
kontekstu pojednostaviti i prilagoditi uenicima mlae kolske dobi.
Uveanicu su studenti tumaili neutralnim sinonimskim parnjakom: ourde
velike oi.
Susret s knjievnim djelom zahtijevao je i tumaenje i opisivanje ekspresiv-
noga, slikovitog i konotativnog znaenja vierjenice, tj. frazema. Studenti su na

13 Pretpostaviti je da su se studenti koristili suvremenim leksikografskim prirunicima, prije svega

Rjenikom hrvatskoga jezika i Rjenikom sinonima.

221
 METODIKA: Vol. 11, br. 21 (2/2010), str. 206-224

sljedei nain tumaili znaenje ovih frazema: ciljati pogledom gledati u koga
ili u to; boanska glazba glazba koja ugodno zvui; srce tui snano lupanje
srca od uzbuenja ili straha, na primjer.
U pojedinanim primjerima nepoznata rije uenicima mlae kolske dobi po-
sljedica je pieva vlastita jezina stvaralatva. Znaenje takve rijei proizlazi iz
cjelokupnoga pieva svjetonazora, a rezultat je pieva izbora leksikih jedinica
to ih nudi jezik kao sustav a ne jezik kao standard. U susretu s knjievnom umjet-
ninom studenti - budui uitelji objasnili su znaenje rijei lagarija na sljedei
nain: la koja se iri prianjem. Izostao je podatak da je navedenu rije stvorio
sam pisac, odnosno da je ona rezultat pieva vlastita jezina stvaralatva. Rije
zatatiti studenti su u kontekstu knjievnoga teksta protumaili na sljedei nain:
raditi sve to tate obino rade. Ovoga puta studenti su uenike uputili da je rije
skovao pisac.
Studenti - budui uitelji u tumaenju nepoznatih i manje poznatih rijei ue-
nicima mlae kolske dobi rjee su koristili postupak navoenja suprotnice (anto-
nima). Jedna je studentica znaenje rijei mlano objasnila njezinom suprotnicom
(antonimom): mlano je ono to nije ni odvie hladno ni odvie toplo.
Analiza je studentskih priprema za sate Hrvatskoga jezika u niim razredima
osnovne kole pokazala da su studenti iskoristili razliite metodike mogunosti
tumaena nepoznatih i manje poznatih rijei uenicima mlae kolske dobi. Istra-
ivanje je pokazalo da se od 73 rijei ije se znaenje tumailo u razrednome kon-
tekstu, njihova znaenja najee navodila sinonimskim parom odnosno sinonim-
skim nizom rijei i to 41 rije (ili 56,16%), potom opisnom definicijom 22 rijei
(30,14%), opisnom definicijom + sinonimom 2 rijei (2,74%), definicijom uporabe
3 rijei (4,11%), antonimom jedna rije (1,37%), uveanicom jedna rije (1,37%).

Slika 2. Izbor postupka tumaenja nepoznatih rijei studenata-buduih uitelja uenici-

ma mlae kolske dobi

222
 L. Bakota: Tumaenje nepoznatih rijei u razrednome kontekstu

Frazeoloke sveze rijei i pieve novotvorbe tumaile su se opisnim definicijama.

Dosljedno preuzimanje leksikografskih definicija potvreno je u tumaenju triju
rijei (4,11%). (Slika 2.).
Istraivanje je potvrdilo postavljene hipoteze. Studenti-budui uitelji, pripre-
majui se za sate Hrvatskoga jezika, u svojim su pripremama predvidjeli etapu sata
tumaenja nepoznatih rijei uenicima mlae kolske dobi. Navedenu su etapu
sata studenti prepoznali kao neizostavnu na satima interpretacije knjievnoga tek-
sta. Istraivanje je pokazalo da su studenti djelomice izostavljali navedenu etapu
sata na satima hrvatskoga jezika (gramatike) i jezinoga izraavanja odnosno kod
susreta uenika s tekstom kao lingvometodikim predlokom. Navedeno implicira
potrebu daljnjega rada sa studentima, tj. osvjeivanje vanosti i nunosti tumae-
nja nepoznatih rijei uenicima mlae kolske dobi u susretu s tekstom ne samo
kao knjievnom umjetninom nego i s tekstom kao lingvometodikim predlokom.
Drugim rijeima, navedena se etapa sata javlja i na satima knjievnosti, satima
jezika (gramatike i pravopisa), jezinoga izraavanja i medijske kulture.
Istraivanje je nadalje potvrdilo i hipotezu da studenti-budui uitelji primje-
njuju razliite postupke pri tumaenju nepoznatih rijei vodei rauna o djejim
misaonim sposobnostima razumijevanja znaenja rijei. Tek je u pojedinanim
primjerima uoeno dosljedno preuzimanje sloenih leksikografskih definicija spo-
znajno neprimjerenih uenicima mlae kolske dobi.
Uspjeno provedenom etapom sata tumaenja nepoznatih rijei studenti su
pribliili doivljajno i spoznajno tekst uenicima mlae kolske dobi odnosno
omoguili im njegovo razumijevanje, ali i dublje uranjanje ponajprije u jezik knji-
evnoga teksta. Potvrda se tomu nalazi u injenici da se tijekom sata vie nisu
javljale rijei koje bi uenicima bile nepoznate to znai da se otklonila mogua
prepreka djejega razumijevanja proitanoga.

ZAKLJUAK
Govornici bilo kojega jezika meusobno se razlikuju, izmeu ostaloga, i po
broju leksikih jedinica koje u govornom i pisanom jeziku aktivno upotrebljavaju.
To znai da je aktivni i pasivni leksik svojstven svim govornicima bez obzira na
njihovu dob i jezik kojim govore. Aktivnom leksiku pripadaju one leksike jedini-
ce koje govornik zaista upotrebljava u govorenju i pisanju. One leksike jedinice
koje govornik ne upotrebljava ni u govorenju ni u pisanju, ali ih razumije, pri-
padaju govornikovom pasivnom leksiku. Granica izmeu pasivnoga i aktivnoga
leksika nije uvijek strogo odreena budui da leksemi mogu prelaziti iz aktivnoga
leksika u pasivni i obratno. Takvi se leksemi nazivaju leksemima na prijelazu.
Najvei dio takvoga leksika ine zastarjele rijei (zastarjelice), potom pomodne
rijei (pomodnice), oivljenice i novotvorenice (neologizmi).
Djeja upotreba leksikih jedinica u sporazumijevanju razlikuje se od uporabe
odrasloga ovjeka. Ako dijete upotrebljava u govoru neku rije, to jo uvijek ne

223
 METODIKA: Vol. 11, br. 21 (2/2010), str. 206-224

mora znaiti da razumije i njezino znaenje. U pokuaju djejega definiranja zna-

enja nekih rijei istraivanja su pokazala da se dijete uvelike oslanja na dosada-
nje vlastito komunikacijsko iskustvo i na komunikacijske interakcije s odraslima
i vrnjacima uz izostanak apstraktnoga i logikoga miljenja. To znai da se dijete
prvotno ne slui rijeima kao pojmovima nego kao kompleksima14. Kada dijete
definira rije s obzirom na funkciju predmeta, odnosno kada navodi to taj predmet
radi ili emu slui, znai da je navedena osobina ili funkcija predmeta u djetetovoj
svijesti po neemu privilegirana, dominanta i time znaenjski i razlikovna.
Tumaenje nepoznatih rijei uenicima mlae kolske dobi vaan je uiteljev
metodiki postupak. Najee se provodi tijekom interpretacije knjievnoga teksta
na satima knjievnosti. Provoenjem ove etape otklanjaju se mogue potekoe u
uenikovu razumijevanju i doivljavanju knjievne umjetnine (teksta). No, vrlo je
vano istaknuti kako je uiteljev zadatak tumaiti nepoznate rijei ne samo na sa-
tima knjievnosti, nego i na satima Hrvatskoga jezika (gramatike i pravopisa), na
satima jezinoga izraavanja i medijske kulture odnosno pri svakom uenikovom
susretu s tekstom kao lingvometodikim predlokom. U tumaenju nepoznatih
rijei uitelj ima nekoliko mogunosti: navoenje osnovnoga, temeljnog znae-
nja rijei i sva ili barem jo neka znaenja koja rije moe imati (ime se razvija
jezina svijest o poliseminosti rijei), navoenje sinonima, tj. istoznanica (rje-
e) i bliskoznanica (ee), opisivanje osobe ili predmeta odnosno navoenjem
funkcije predmeta (emu predmet slui), navoenje njezine suprotnice odnosno
antonima, opisivanje ekspresivnoga, slikovitog i konotativnog znaenja vierje-
nice, tj. frazema.
Istraivanje, koje je opisano u radu, provedeno je u svrhu utvrivanja naina
na koji studenti budui uitelji tumae nepoznate rijei uenicima mlae kolske
dobi. Istraivanje se temeljilo na analizi studentskih priprema za sate Hrvatskoga
jezika i na promatranju njihove neposredne komunikacije s uenicima u razred-
nom kontekstu. Rezultati su istraivanja pokazali da su studenti uspjeno proveli
etapu sata tumaenja nepoznatih rijei. Teorijske spoznaje studenti su primijenili
u razrednoj praksi.
Provedeno istraivanje nije obuhvatilo i provjeru trajnijega pohranjivanja zna-
enja novih rijei u jezinoj svijesti uenika mlae kolske dobi. Valja pretpostavi-
ti da bi izloenost uenika razliitim komunikacijskim interakcijama omoguila i
konkretnu primjenu novnonauenih rijei u govorenju i pisanju. Upravo bi daljnja
istraivanja mogla pokazati primjenu novonauenih rijei u svakodnevnoj komu-
nikaciji uenika mlae kolske dobi.

LITERATURA: vidi popis literature u inaici lanka na engleskom jeziku

14 U lingvistici pod pojmom komlpeks podrazumijeva se skup meusobno povezanih rijei koje su
se stopile u jednu cjelinu. Prema: Rikard Simeon. Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva.
Svezak A-O, Matica hrvatska, Zagreb, 1969., str. 679.

224