Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu

Odsjek za psihologiju

ANALIZA KNJIGE STAKLENI ZAMAK, AUTORICE JEANNETTE WALLS

Student: Amina Ganić Profesor: prof.dr. Enedina Hasanbegović-Anić

Sarajevo, 2018.
1.Iako je knjiga prepuna nezaboravnih priča, koji događaj je za vas bio najupečatljiviji?
Najšokantniji, najinspirativniji i najsmješniji? Zašto?

Najupečatljiviji i ujedno najšokantniji događaj za mene je bio kada je prije vremena Roks
Vols izveo Đenet iz bolnice. S obzirom da se ona ozlijedila dok je sa samo tri godina pokušala
da sebi skuha kobasice, zapalivši se imala je teške opekotine na tijelu i ležala je u bolnici zbog
presađivanja kože. Roditelji su je posjećivali često, ona je u bolnici bila sretna jer je napokon
imala hranu koju nije morala sam skuhati i bila je čista. Jednog dana njen otac je ukrao iz
bolnice, iako je ona trebala da leži još njen otac se odlučio da je bila sasvim dovoljno u
bolnici te su ponovo krenuli u postolovini. Jedan od najsmješnijih događaja je bio kad je
klavir proletio kroz kuću zbog toga što Đenetina majka nije baš bila dobra u vožnji.

2. Prva priča u kojoj autorica piše o svom djetinjstvu je ono kada se opekla u dobi od tri
godine i kad ju je otac na dramatičan način izveo iz bolnice rekavši '' Sad si sigurna''. Sta
mislite, zašto autorica započinje roman ovom pričom i na koji način je ta uspomena
''uokvirila'' njena naredna sjećanja.

Mislim da autorica započinje roman ovom pričom zbog toga što je ta priča odnosno taj
događaj utjecao na njen život. U tom događaju Đenet se jako opekla po prsima i imala
presađivanje kože što je ostavilo trajni ožiljak na njenom tijelu. Nakon toga taj ožiljak joj je
često smetao u životu, onda kada je trebala na bazen ali i onda kada je bila napadnuta od
strane muškarca da bi se odbranila morala je da pokaže svoj ožiljak na prsima koji nije
voljela.

3. Šta je ''stakleni zamak'' i šta on predstavlja za Jeannette i njenog oca?

Stakleni zamak predstavlja stalni dom i smišljeni plan za kuću na kojoj je njen otac radio. Tu
bi cijela porodica zajedno boravila imali bi sve ono o čemu su sanjali, te se oni ne bi morali
toliko često seliti i živjeti u autu. Za Jeannette i njenog oca ''stakleni zamak'' je predstavljao
utočiste, želja zbog koje su se borili u životu, zbog koje su trpili nestašicu hrane, pravlju
odjeću, hladnu kuću i sve druge događaje. Iako su voljeli putovati sanjali su o tome da imaju
stalni dom u kojem će živjeti.

-1-
4. Rex Walls je često pitao svoju djecu ''Da li sam vas ikada iznevjerio?'' Zašto je ovo (i
njihov odgovor ''Nisi tata'') tako važno za njega- i za njegovu djecu? U kojim prilikama je on
zapravo uspio biti tu za njih?

Ovo pitanje je otac jako često postavljao djeci pogotovo Jeannette zbog toga što je htio da
dobije potvrdu da on još vrijedi, da njegovo samopoštovanje poraste zbog toga što niko osim
njegove djece a najviše Jeannette vjeruju u njega. Zbog toga što je češće bio pijan i nikog
drugi nije vjerovao da će on ikad išta postići u životu, niti da će omogućiti išta svojoj djeci,
željeo je potvrdu da bar njegova djeca vjeruju u njega čak i kada njegova voljena žena ne
vjeruje.

5. Kakav je čovjek bio Rex Walls? Koje su njegove snage i slabosti, mane i kontradiktornosti?

Rex Walls je bio otac četvero djece, češće pijan i premlaćen nego trijezan i sposoban da
obezbjedi život svojoj djeci. Zbog prevelike ljubavi prema alkoholu jako često nije uspio da
obezbjedi svojoj djeci hranu, topao dom i oca kakvog bi oni htjeli. Njegove snage su u tome
što je stvarno voljeo svoju djecu, svoju ženu, spremnost da pomogne svima kojim je ta pomoć
bila potrebna. Međutim njegova najveća slabost je bila njegova kćer Jeannette koju je volio
najviše od svih, još od malena je smatrao da je najposebnija od svih njih, kasnije je govorio
kako ona ima najveće mogućnosti da ga promijeni i da promijeni život svoje porodice.
Njegova najveća mana je bio alkohol, zbog njega je na kraju izgubio i život, međutim prije
same smrti zbog alkohola je izgubio i propustio mnogo bitnije stvari u životu.

6. Kakva je žena bila Rose Mary Walls? Koje su njene snage i slabosti? Šta mislite o njenim
opisima sebe kao ''ovisnika o uzbuđenju''?

Rose Mary Walls je bila žena slobodnog duha, željna uzbuđenja i nezavisnosti. Iako je bila
majka četvero djece željela je biti slobodna od obaveza koje joj je život nametnuo. Snaga
Mary je njena strast i ljubav prema slikanju, na svoja djela prenosila je svoje osjećaje i
raspoloženja međutim drugi umjetnici nisu baš primjetili njenu umjetnost. Pored želje da
slobodom jako je voljela svoju porodicu, naročito svoga muža, bez obzira na svađe u porodici
činila se kao žena koja je jako voljela svoju porodicu. Kasnije kada su djeca odrasla radovala
se njihovim pozivima na ručak ili porodična okupljana i nastojala je biti jako pristojna u
prisustvu nepoznatih osoba.

-2-
Njena slabost je bila ta njena velika želja za umjetnošću zbog koje je jako često zapostavljala
svoje obaveze i potrebe svoje porodice, zbog toga su jako često njena djeca bila gladna i
prljava a muž pijan. Nekada se činilo kao da je to postala ovisnost kao što je njen muž postao
ovisan o alkoholu tako je i ona postala ovisna o slikanju, čitanju sve to kako bi pobjegla od
stvarnosti i životnih obaveza. Jako često se opisivala kao ''ovisna o uzbuđenju'' što je bio još
jedan od načina da zaboravi na to da je ona udata i majka četvero djece, kao i da zaboravi na
potrebe i obaveze koje ima prema svojoj porodici. S obzirom da je smatrala da su njena djeca
i čovjek sputavali da proživi sve ono što je htjela u životu nazivala je sebe kao ovisnikom o
uzbuđenju da bi na neki način ubjedila sebe da je još uvijek u mogućnosti da ostavari sve ono
što je htjela.

7. Na koledžu, profesor proziva Jeannette zbog njenog nerazumjevanja položaja beskućnika;

umjesto da se odbrani ona ćuti. Šta mislite zašto je tako reagovala? Da li je biti beskućnik
izbor ili ne?

Jeannette nije htjela da njene kolege saznaju da su njeni roditelji beskućnici dok je ona imala
dom u kojem je lijepo živjela. Iz njene pozicije biti beskućnik je bio izbor jer su njeni roditelji
umjesto toplog doma ili prihvatilišta odabrali živjeti na ulici međutima ona to nije mogla da
objasni svome profesoru koji ju je osuđivao zbog takvog stajališta. Prije nego sam pročitala
ovu knjigu uvijek sam smatrala da biti beskućnik nije stvar izbora već splet životnih okolnosti
koje su određene ljude natjerale da budu na ulicu, međutim shvatila sam da je jako često biti
beskućnik i stvar izbora, postoje mnoga prihvatilišta ali ljudi se jednostavno odlučuju na neki
vid slobode koje im pruža biti beskućnik.

8. Između dva glavna dijela knjige –'' Pustinja'' i ''Zapadna Virginia'' osjeti se razlika. Kakav
efekat je ova velika promjena(preseljenje) imala na obitelj- i vaš doživljaj priče? Kako biste
opisali promjenu u prizvuku knjige?

Preseljenje je za svakog člana obitelji donio neku novu nevolju i jako je utjecalo na njihov
život. Tokom života u prvom dijelu knjige obitelj je bez obzira na nedaće sa kojim se
suočavala mnogo češće bila sretna i svi članovi su se trudili da bez obzire na probleme koje
imaju prevladaju ih zajedno, jer su oni obitelj. Tokom prvog dijela niti jedan član porodice
nije ni razmišljao o tome da bi se nekada mogao odvojiti ili osamostaliti od ostatka obitelji
međutim život u drugom dijelu knjige ih je natjerao na takvo razmišljanje.

-3-
Autorica je drugi dio knjige i opisala kao tamniji, mračniji i hladniji kao i život koji su živjeli
tokom tog perioda. Opisuje se samo par situacija kad je pojedini član obitelji bio sretan takav
je slučaj i sa Jeannette koja opisuje samo odlazak na bazen sa svojom prijateljicom kao jedini
sretan trenutak osim one noći prije nego što će otići u New York. Promjena u prizvuku knjige
je bila dosta hladnija bez sitnog opisivanja detalja, bez emocija sreće i zadovoljstva u drugom
dijelu knjige obično je autorica naglašavala tugu, usamljenost, tamu da bi ovaj dio knjige i
dobio nesretan prizvuk.

9. Kakav je odnos između Jeannette i njenih braće i sestara? Da li ste se iznenadili da su djeca
ostala bliska sa roditeljima u odrasloj dobi? Šta mislite zašto?

Jeannette je imala dvije sestre i brata, s obzirom na dob najbliža je bila sa uzrastom svoga
brata koji je bio malo mlađi od nje, tako da se sa njim najviše igrala družila i pazila. Naravno i
sa starijom sestrom kao i mlađom imala je dobar odnos svi su se voljeli i poštovali. Međutim
kako su odrastali više su počeli da brinu o sebi nego o drugima tako da je to najviše utjecalo
na najmlađu sestru koja je na kraju i pobjegla od cijele porodice. U nekim trenutcima sam se
čudila kako su kada su odrasli mogli ostati bliski sa tako ne brižnim roditeljima međutim ko
još može osuđivati svoje roditelje bez obzira kakvi su oni. Kada sam se stavila u njihovu
poziciju shvatila sam da i sama ja ne bih mogla aa da ne ostanem bliska sa svojim roditeljima,
jer bez obzira na ružne i teške trenutke koje su imali sa njima oni su ih voljeli i to su jako
često govorili čak šta više bilo je mnogo i lijepih trenutaka koje su doživjeli zajedno. Zbog
toga mislim da su djeca i u odrasloj dobi ostali bliski sa svojim roditeljima jer bez obzira što
nisu toliko brinuli o njima oni su ih voljeli i svi su to znali.

10. Šta djeca duguju roditeljima, a šta roditelji duguju djeci?

S obzirom da je ovo pitanje općenito tj. ne odnosi se samo na knjigu postoji mnogo stvari koje
su roditelji propustili da pruže djeci iako su im to dugovali iako to nije u obrnutom slučaju
tako. Djeca roditeljima duguju zahvalnost za rođenje, odgajanje, odvajanje vremena, brigu o
njima, kao i još mnogo drugih stvari, dok roditelji treba da pruže djeci ljubav, odgoj, osnovne
potrebe poput toga da nisu gladna, da su čista, da imaju dom što roditelji baš i nisu uspjeli da
pruže. Bilo je mnogo situacija u kojima su oni to dobijali, naravno lagali bi kad bi rekli da oni
nisu dobijali ljubav jesu u nekim trenucima više u nekim trenucima manje ali su je dobijali,
međutim ta djeca su jako često bila gladna, nečista, smrznuta, pretučena, spržena.

-4-
Ali i bez obzira na sve ovo oni su izrasli u jako pametne i odgojene odrasle osobe koje su i
bez svih tih potreba koje njihovi roditelji nisu ispunjavali voljeli ih.

11. Iako oslikava nevjerovatno težak život, knjiga Stakleni zamak općenito nije tužna, niti
depresivna. Šta mislite kako je autorica postigla takav efekat?

Jako težak život jedne obitelji koji je imao mnogo problema ali mnogo i lijepih trenutaka.
Knjiga se u nekim trenucima doimala tužnom ali onda kada je autorica u knjigi naglasila
''raspadanje'' porodice odnoso odlazak pojedinih članova tek tada se osjetila neka tuga.
Autorica je prije svih problema i nesreća naglašavala ljubav i poštovanje koje je vladalo u
ovoj porodici te je zbog toga i dobila takav efekat ova knjiga. Niti jednog trenutka nisam
osjetila tugu bez obzira na sve događaje u kojima su i djeca i odrasli bili gladni ili povrijeđeni
oni su imali jedni druge, oni su imali ljubav prema svojim roditeljima, djeci ili sestrama.
Smatram da dok god u jednoj porodici postoji ljubav i poštovanje između njenih članova ni u
jednom trenutku, osim onoga kada se porodica počinje raspadati, bez obzira da nedaće neće se
osjetiti tuga.

12. Kako ste doživjeli Jeannette? Kojim rizičnim i zaštitnim faktorima je bila izložena tokom
odrastanje?

Jeannette sam doživjela kao jako pametnu, uporu i hrabru osobu, posebna i osoba sa izrazitom
unutrašnjom ljepotom kako je to govorio i njen otac. U nekim trenucima popustiljiva bez
obzira na svoje čvrsto zacrtane stavove, najčešće prema osobu koju je najviše i voljela njenom
ocu. Zaštitni faktori kojima je bila izložena tokom odrastanja su bili ljubav oca, braće i
sestara, razumjevanje djetetovih problema, visoko samopoštovanje roditeljia, davanje savjeta,
potpora za ono što bi htjeli. Dok su rizični bili ovisnost oca o alkoholu, bračne nesuglasice,
socioekonomski problemi u porodici, manjak zainteresovanosti za odgoj, nejasni
komunikacijski obrasci,..

13. Ono što je najposebije u knjizi je činjenicada, unatoč svemu Jeannette odbija da osudi
svoje roditelje. Da li ste i vi uspjeli da budete jednako neosuđujući?

Mnogo puta tokom samog čitanja sam osuđivala njene roditelje zbog zanemarivanja,
sebičnosti, neizvršavanja obaveza koje imaju prema svojoj djeci, bez osiguranja osnovnih
život njih potreba kao i mnogi drugi koji su pročitali.

-5-
Ali kada sam se stavila u situaciju u kojoj se nalazila Jeannette bilo je jako teško osuditi svoje
roditelje bez obzira kakvi bili i koliko su toga omgućili. Ja lično sam osuđivala međutim
smatram da je Jeannette sasvim ispravno postupila ne osuđujući svoje roditelje bez obzira na
sve oni su je voljeli kao i drugu djecu, ja lično ne bih mogla da osudim svoje roditelji iako su
mi omogućili mnogo stvari za razliku od Jeannette postojale su stvari i koje nisu ali bez obzira
na to ih ne bi mogla osuđivati jer su oni ipak naši roditelji i da nije bilo njih vjerovatno ne bih
bilo ni nas.

-6-