Mi bratjo i prijatelji, mi deržimo narodnost za svetinju, i plašimo se onoga
koi ju manje ljubi negoli mi, a to jer takova smatramo za utvoru koja je lišena, posle ćutenja čiste duševnosti i onoga slobode, najugodniega i najveličanstveniega čuvstva što ga narava čovečja može imati; nu mi vam iskreno izpovedamo,m da se pod izlikom narodnosti radilo i da se radi o nesreći svih nas, i da nam se narodnost, ako se za vremena neosvestimo i nestupimo na pravu stazu, svima bude glave verći. (Djela, knj. II, str. 25)
16
Raztergnimo paklenu mrežu, koju nam je svima naš obćeniti neprijatelj
razapeo;
Zaboravimo na nepravde i uvrede, koje smo jedni od drugih preterpili;
Pripišimo svu nesreću našu, njezinim početnikom, a ne narodom našima;
Oprostimo neprijateljem našima, i nastojmo, da nam u buduće nemogu
škoditi;
Pomirimo se i pobratimo, te nas se zauzmi jedan za sve i svi za jednoga;
Zakunimo se na svetom grobu naših mučenikah, a taj je grob sva naša
domovina, zakunimo se da ćemo dostojno osvetiti otce naše, a osveta nam budi svih nas sloboda, jednakost i bratstvo. (Djela, knj. II, str. 33)
17
Najsigurniji je onaj, koji je na sve pripravan. (Djela, knj. III, str. 5)