Anda di halaman 1dari 14

RAZVOJ CESTE STARA STRAŽA RADUĆIĆ

U ODNOSU NA TRASU AKVEDUKTA PLAVNO POLJE—BURNUM

Boris Ilakovac — Zadar


Već u samom početku svog stručnog i znanstvenog djelovanja na pod­
ručju sadašnje sjeverne Dalmacije, Austrijski je arheološki institut iz Beča
istovremeno otpočeo ne samo s istraživanjem libum skorim skih gradina, već
i kom unikacija s kojim a su te gradine bile međusobno povezane.
Rezultati tih pionirskih radova, što su s prekidima trajali od 1904. do
1914. godine, objelodanjeni su s veoma dobrom i preglednom dokum enta­
cijom još prije Prvog svjetskog rata, u Godišnjim sveskama Arheološkog
instituta u Beču.1
Stoga mi je namjera, da umjesto prepričavanja te prije više od 60
godina objavljene arheološke građe, o kojoj iz objektivnih razloga nisam u
stanju zauzeti savremen i kritičan stav, jer revizionih istraživanja nije bilo,
na ovom m jestu istupim s jednim, u vezi rimskih komunikacija, sasma
novim problemom.2
Ukratko, traži se odgovor na ovo pitanje: da li postoji neki m eđu­
zavisan odnos i neka veza između dvije kategorije realiziranih i tako zna­
čajnih građevinskih projekata kao što su rimski putevi i rimski akvedukti?
Mada u prvi mah ova pomisao djeluje nestvarno, mi ćemo nastojati,
da na osnovu dosad prikupljene i ne baš bogate spomeničke građe, b a r
djelomice odgovorimo na istaknuto pitanje.
Problem je prvi puta uočen na akveduktu što je od Plavnog Polja
vodio u rim sku legijsku kasarnu Burnum na rijeci Krki.3 Rekognoscirajući
taj preko 30 km dugačak akvedukt zapazilo se, da na dijelu trase što je pri­
kazuje slika 1, između pozicionih točaka 20 i 21, trasiranje nije bilo izve­
deno linearno, u pravcu, već je trasa dva puta skrenuta i čini blagi »S«
zavoj.
Tražeći objašnjenje takvom trasiranju počeo se pretraživati bliži okoliš,
i tom je prilikom uočen oko 400 m etara dugačak, u živu stijenu uklesani,
ali nedovršeni kanal, kojeg je položaj na slici 1 označen od A do Dđ
Uočeni a nerješeni problemi počeli su se još više komplicirati, kad se
pored izlomljene trase akvedukta i njoj s lijeve strane usječena kanala
(računajući strane po negdašnjem sm jeru protjecanja vode u akveduktu),
zapazio i treći terenski podatak. Bili su to tragovi u kamen usječenih spu-
rila, odnosno kolotečina, na istoj slici označeno pod Sp2.5
Taj novi terenski podatak, tragovi kolotečina, bila je obaveza više, da
se pri daljem rekognosciranju trase akvedukta, ne vodi računa samo o nje­
nom topografskom položaju, već također i o tragovima zagonetne komuni-

109
110
Razvoj ceste S tara straža — Radučić u odnosu na trasu akvedukta . ..

kacije. Tako se pored građevinskih ostataka vodovoda počela p ratiti i uoče


na kom unikacija, koja na razdaljini od pretežno 4 do 8 m etara prati trasu
akvedukta, a da nije bilo jasno, ni kad je nastala, što je povezivala i čemu
je služila.
Slični odnosi između te kom unikacije i vodovoda uočeni su i na drugim
m jestim a i vode se pod oznakom Sp3 i Sp4, vidi si. 2 i Sp5 i Sp6, vidi
sliku 3.
Rješenje te zagonetne kom unikacije ponudila nam je složena situacija
na trasi akvedukta između pozicionih točaka 24 i 25.
Kako prikazuje slika 4, na ovom drugom i također blagom »S« zavoju,
tragovi u kam en usječenih kolotečina, što su na istoj slici označene pod
Sp7, ne p rate paralelno trasu akvedukta, već se od nje odm iču i usm jeruju
na silaznu kosinu (rampu) kamenoloma K5.
Dokazano je, da se iz tih kamenoloma, što ih samo na 2 km dugač­
kom potezu ima desetak, vadilo kamen potreban za izgradnju akvedukta.
Stoga je i postanak te kom unikacije ovisan o vrem enu njegove izgradnje.
A po našim je analizama taj veliki građevinski poduhvat, izgradnja preko
30 km dugačkog akvedukta Plavno Polje—Burnum , otpočela u doba osni­
vanja legijske kasarne Burnum. U koliko ne još za vrijem e carskog nam ­
jesnika Publija Kornelija Dolabele (14—20), ono svakako za života cara
Tiberija (14—37).6
M eđusoban odnos arheoloških sadržaja na poziciji 24—25 otkrio je, da
u sastavne dijelove tog velikog građevinskog projekta treba pored ostataka
akvedukta i kamenoloma ubrojiti i u kamen usječene spurile. Tako se došlo
do važne osnove ne samo za vrem ensku determ inantu, već se ujedno dobio
uvid u bar jednu od funkcija te komunikacije. Iz arheoloških je podataka
očigledno, da je ta kom unikacija nastala u povodu izgradnje akvedukta
Plavno Polje—Burnum , pa je stoga i nazivamo OPERATIVNA KOMUNI­
KACIJA.
Na onim m jestim a gdje su se usporedno sačuvale obje usjekline usta­
novljeno je, da srednji m eđurazm ak između kolotečina ne m jeri jedan rim ­
ski korak (= 148 centim etara), već svega oko 134 centim etara (4,5 rim ske
stope = 133,2 centim etara), si. 5. Pojedinačna širina žlijeba koleba od 8 do
12 centim etara, a na nekim je m jestim a usjeklina duboka i do 10 centim e­
tara, vidi sliku 6 i situaciju kolotečina Spi na slici 10.
Zašto su tragovi u kamen usječenih kolotečina najuočljiviji i najdub­
lji baš na položaju što ga narod naziva imenom Prespa, pokazuje poprečan
vertikalan profil o stataka akvedukta na poziciji 25a, vidi slike 5 i 7.
Na osnovu hidrodinam ičkih zakona o izgradnji gravitacijskih akvedu-
kata7 na toj, oko 3 km dugačkoj dionici, m orao se obavezno izgraditi neki
nosač za gravitacijski kanal,' je r je relativna visina tog dijela terena u pros­
jeku za oko 130 centim entara preniska, vidi si. 8.
Iz građevinskih o statak a i rekonstrukcije akvedukta što ih donosi slika
5, poprečan presjek vodovodne konstrukcije na poziciji 25a, zauzimao je
površinu od nekih 13 m \ Iz tog je lako izračunati, da je za blizu 3000 m etara
dugačku dionicu na Prespi trebalo ugraditi oko 39.000 m3 kamena, što teži
preko 70.000 tona! A za prijevoz tolikog tereta bilo bi danas potrebno oko
3.900 savrem enih teretnih vagona pojedinačne nosivosti od po 20 tona!

111
Boris Ilakovac

KBS

112
Razvoj ceste S tara straža — Radučić u odnosu na trasu akvedukta . ..

Preko te operativne kom unikacije koja na razdaljini od približno 4 do


8 m etara prati trasu akvedukta, trebalo je transportirati na hiljade tona
različitog građevinskog m aterijala što je kasnije bio ugrađen u konstrukciju
vodovoda. Ti su podaci ujedno i odgovor, zašto su na području Prespe,
usjekline te operativne komunikacije najdublje pa stoga i najuočljivije.
Ako pomoću ovih spoznaja o zagonetnoj kom unikaciji pokušamo uzvrat­
no riješiti otvorene probleme s kojim a smo ovdje i započeli, međuzavisnu
problem atiku na poziciji 20—21, dolazimo do slijedećih rješenja.
Onaj, oko 400 m etara dugačak, u živu stijenu uklesani i nedovršeni
kanal, što je na slici 1 označen od A do D, sm atram o prvom varijantom
tog dijela trase akvedukta. To indirektno povrđuje i udaljenost između
trase operativne komunikacije Sp2 i napuštenog kanal A—D, a koja se i
ovdje nalazi na udaljenosti od nekih 8 metara.
Zašto je taj dio trase A—D napušten s translacijom udesno objasnio
nam je geodetski elaborat. Na području zaseoka Šimprage vodovodna je
konstrukcija bila plitko ukopana, pa se ne vodeći dovoljno računa o visin­
skim karakteristikam a terena i dalje nastavilo s kopanjem kanala u živoj
stijeni. Nivelmanska je kontrola rimskih geodeta očito pravovremeno otkrila,
da bi tako postavljena niveleta gravitacijskog kanala bila na tome m jestu za
oko 100 centim etara preniska. I stoga je usječeni kanal, kao prva varijanta
tog dijela trase akvedukta, morao biti napušten s translacijom udesno, je r
ulijevo se već nalazila operativna komunikacija.
Nedaleko Burnum a trasa operativne komunikacije obilazi položaj velike
vodospreme akvedukta, od naroda kasnije prozvane »Ribnjak«. Ta je vodo­
sprema bila ujedno i taložnica za sitnu nečistoću, tzv »castellum limarium«,
slika 9. Saznanje o postanku i funkciji te operativne komunikacije, bilo je
dovoljno da se ustanovi, da je velika vodosprema (castellum lim arium ) bila
sastavni dio originalnog, tj prvog izvedbenog projekta akvedukta Plavno
Polje—Burnum, što je od značaja za praćenje razvojnih oblika akvedukata u
nas. Da su kolotečine operativne komunikacije nastavile paralelno ,i nestale
ispod kaštela, bio bi to dokaz da je vodosprema bila kasnije dograđena.
Nakon izgradnje akvedukta i završetka velikih građevinskih radova,
operativnoj je kom unikaciji bila namijenjena druga funkcija. Ona i dalje
ostaje, ali kao komunikacija za nadzor i održavanje vodovodne konstruk­
cije, kao i za povremeni dovoz građevinskog m aterijala potrebnog za opravke.*
Treba naglasiti, da je neposredan okoliš kojim je prolazio! akvedukt,
uključivši tu i operativnu komunikaciju, bila praktički zabranjena zona, na­
mijenjena kretanju posebne stručne ekipe zadužene za nadzor i za održava­
nje vodovoda.10 Ta komunikcije nije stoga mogla biti »via publica«.
Nakon bizantsko-gotskih ratova, u godinama 536 i 537, B urnum je
kao urbano naselje zauvijek nestao s povijesne pozornice. Tada, ako ne već
i ranije, akvedukt je bio definitivno napušten.“ A što se dogodilo s neg­
dašnjom operativnom komunikacijom? O tome nam situacija čitave trase
akvedukta Plavno Polje—Burnum pruža zanimljivu informaciju, slika 10.
Na dionici od Plavnog Polja do Stare Straže sada se nalaze napušteni
i devastirani ostaci operativne komunikacije i vodovoda, u nepovezanim i
ponekad teško zam jetnim tragovima. To je stoga, što trasa u gornjem toku
prolazi strm im stranam a potoka Radljevca, slika 11. Zato su se na tom

113
P R E S J E K I R E K O N S T R U K C IJA
3 H
D
Z

* oc l&*J
3 s ^
ûUi g 3
>
V >O
<

f
6.
i,

S1- 4' “ sii 5.


114
Razvoj ceste S tara straža — Radučić u odnosu na trasu akvedukta . . -

SI. 6.
potezu najbolje očuvali u živu stijenu uklesani žlijebovi gravitacijskog ka­
nala akvedukta, si. 12.
Situacija je geografski bitno drugačija od Stare Straže prem a Bur-
numu. Na toj relaciji trasa akvedukta ne prolazi kroz strm e gudure, već
je položena na kam enu ravnicu Bukovačkog krša, si. 5 i 8. Na tom potezu
ne samo da se očuvao osnovni sm jer operativne kom unikacije, već je
njena trasa, s m anje značajnim devijacijama, postala osnova jednog dijela
m agistralnog puta Zadar—Benkovac—Bribirske Mostine—Knin, Što se očuvao
sve do danas.
Još uvijek nije jasno kad je operativna kom unikacija na potezu od
Stare Straže do naše pozicione točke T. 16 u Radučiću preuzela tu postan-
tičku funkciju, si. 10. Ali je sigurno, da su pored njenog povoljnog geograf­
skog položaja i orijentacije veliki značaj imali po količini najizrazitiji nad­
zemni ostaci bivšeg akvedukta. Tako se dogodilo, da je operativna kom uni­
kacija služila nekoć za izgradnju akvedukta, a u postantičko doba ostaci
su napuštenog akvedukta vjekovima kasnije služili za održavanje te bivše
operativne, a kasnije glavne kom unikacije.11
Stoga je naš odgovor na pitanje istaknuto u početku, »da li postoji
neki međuzavisan odnos i neka veza između trasa rim skih puteva i rim skih

115
Boris Ilakovac

oo

SI. 7.

116
Ra/.vu.i ceste S ta ra straža — Radućić u odnosu na trasu akvedukta . . .

SI. 8.

akvedukata« — pozitivan. Ali samo za dio trase akvedukta od S tare Straže


do naše pozicine točke T. 16 u Radučiću. Što više, ta nekoć strogo n am jen ­
ska i zatvorena kom unikacija preživjela je i neke rim skodobne javne puteve
što su povezivali B urnum s ostalim naseljim a i nam etnula se, evo sve do
naših dana, kac dio m agistralne ceste, što od Zadra, bivšeg Jadera pa preko
Knina, negdašnje Niniae, vodi dalje u unutrašnjost.”

BILJEŠKE
1 Za liburnske gradine, kasnija rimska municipija i za komunikacije s pod­
ručja sadašnje sjeverne Ualmaciie up. A. COLNAGO T. KEIL Archäologische
Untersuchungen in Norddalmatien, JöAI 8 (= Jahreshefte des Österr. archäolo­
gischen Institutes), Beč 1905, Bbl. 33—60: Cvijina Gradina—Križ, Medviđe—Zele-
nikovac. C. PATSCH, Sidrona, JöAI 8, Beč 1905, Bbl. 119. H. LIEBL W. WILBERG,
Ausgrabungen in Asseria, JöAI 11, Beč 1908, Bbl. 17—88. M. ABRAMIĆ A. COLNAGO,
Untersuchungen in Norddalmatien, JöAI 12, Beč 1909, Bbl. 13—112: ceste: Cvijina
Gradina—Kruševo—Pridragt, Cvijina Gradina—Asseria, Cvijina Gradina—Med­
viđe, Maslenica—prijelaz Velebita kod Malog Halana, Duboki Dol—Krupa (gra­
dina Smokovac) — Ervenik—Kistanje (Burnum), Medviđe—Bruška—Brgud—As>e-
ria, Lišane—Dobropoljci—Bjelina, zatim iskopavanja u Starigradu (Argyruntum)
kod Paklenice, istraživanja u Krupi i u Mcdviđama. E. REISCH, Die Grabungen
des österr. archaolopis'-ben I n s t i t u t während der Jahre 1912. und 1913, Das Stadt­
lager von Burnum JöAI 16 Beč 1913, Bbl. 112—135. A. COLNAGO, Untersuchungen
in Norddalmatien JöAI 18, Beč 1915, Bbl. 175—188, ceste: Cvijina Gradina—Popovi-
ći, Bruška—Medviđe—Bilišane. ,v ,, . . ...
1 Za noviju literaturu što obrađuje ili dotiče probleme rimskih komunikacija
području sadašnje sjeverne Dalmacije, up. M. ZANINOVIc, Ilirsko pleme
117
Boris Ilakovac

SI. 9.
118
Razvoj ceste S ta ra straža — Rađućić u odnosu na trasu akvedukta . . •

119
Horis ll.ikovm

120 SI. 12.


ceste S tara straža — R adučić u odnosu na tra su akvedukta . ..

.. Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja, knj. 5, Sarajevo 1967, 24


pelina11- akOVAC, Vranska regija u rimsko doba, Radovi Instituta JAZU u
1 d- B‘i« Zadar 1971, 84—88 (naselja), 101—105 (komunikacije); I. BOJANOVSKI,
Za, sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji, Sarajevo 1974, u indeksu
polarem* Asseria, Arausona, Blandona, Nedinum, Ninia, Varvaria.
mjestf B ILAKOVAC, Rimski akvedukti na području sjeverne Dalmacije (Dok-
t rski rad), Ljubljana 1976, akvedukt Plavno Polje—Burnum s dokumentacijom,
I/ 1" 747'b ILAKOVAC, sp. dj. 1/19.
s B ILAKOVAC, sp. dj. 1/20, si. 22.
‘ B. ILAKOVAC, sp. dj. 1/56.
7 U »gravitacijskim akveduktima« protjecala je voda samo pod djelovanjem
irodne sile teže (gravitacije) i nije bila tjerana strojevima i crpkama.
P 8 B. ILAKOVAC, sp. đ. 1/23 i geodetska dokumentacija akvedukta na Prespi
1 22
na S 9 H. DESSAU, Inscriptiones latinae selectae I I / l, Berlin 1902, No. 5743,
donosi poznati edikt cara Augusta (27 st. ere — 14 n. ere) o zabranjenoj zoni'
s obje strane vodovodne konstrukcije u širini od 8 rimskih stopa (= 237 cm)
i o korištenju puta uz akvedukt samo za potrebe održavanja i za popravke. Edikt
je izdat negdje između 18 i 9 godine stare ere, u povodu održavanja akvedukta
za grad Venafrum u Kampanji. 0 tome i RICCOBONO, Fontes Jurisprudentiae
Romanae Anteiustinianae I Rim 1941, No. 67. Za akvedukt Lugdunuma (Lyon)
sačuvao se natpis iz Hadrijanovog vremena (117—138) kojim se izričito zabra­
njuje oranje, sijanje i sađenje pored trase tog akvedukta, up. CIL X III, 1623; o
istom natpisu, W. HABEREY, Die römischen Wasserleitungen nach Köln, Bonn
1972, 98. Čuveni zakon što ga je izdao konzul T. Kvinkt Krispin 30 juna 9. godine
stare ere (Lex Quinctius) također govori o tome, up. FRONTINUS, De aquae
ductu urbis Romae, ed. P. Grimal, Paris 1961, CXXIX. O istom RICCOBONO, sp.
dj. No. 152.
10 Za različite širine rezerviranog državnog zemljišta za vodovodnu konst­
rukciju i za kretanje nadzorne i stručne ekipe u vezi akvedukata grada Rima,
up. Th. ASHBY, The Aqueducts of ancient Rome, Oxford 1935, 39—40.
11 Za prestanak rada legijskog akvedukta Plavno Polje—Burnum, up. B.
ILAKOVAC, Rimski akvedukti na području sjeverne Dalmacije (Doktorski rad),
Ljubljana 1976, 1/62.
12 Postantički put na ostacima napuštenog rimskog akvedukta zapažen je
i na akveduktu za Caričin Grad, up. N. PETRO VIĆ, O vodovodu Caričinog Grada,
Starinar n. s. 20, Beograd 1970, 287.
13 Godine 1797—1801, poštivajući djelomice prastaru trasu puta Jader (Zadar)
— Ninia (Knin), sagradila je Austrija novu cestu: Zemunik—Benkovac—Lišane—
Bribirske Mostine—Kistanje—Stara Straža—Knin d dalje put Bosne, up. St.
WULPE, u knjizi DALMACIJA, Spomen knjiga izdana o kongresu udruženja jugo­
slavenskih inženjera i arhitekata, Split 1923, 271. Izgleda!, da je tek realizacija
tog austrijskog projekta reaktivirala prolaz magistralne ceste Zadar—Knin kroz
glavnu komunikaciju negdašnje rimske kasarne Burnum, kroz via principalis.
Jer, prema navodu seljana iz Ivoševaca i Rudela, u Knin se od starine nije puto­
valo kroz Šupljaju (Burnum), već uvijek kroz Prespu (uz akvedukt). Prema austrij-
skoj kategorizaciji cesta u Dalmaciji, cesta od Zadra—Knina—Metkovića te kroz
Dubrovnik i Kotor do Petrovca i Željeznice, službeno se nazivala »državna sre-
cesta« i kao glavna u Dalmaciji bila je označena brojem 1, up. St.
WULPE, sp. đ. 276.
ka 7 ^ stare Jugoslavija ta je cesta bila djelomice obnovljena i kategorizirana
- ? ?fžavna, tj. glavna cesta i vodila se pod rednim brojem 40, up. H. NEŽIĆ,
i v »J12i ZBORNIK društva inženjera i tehničara u Splitu, Split 1958, 301, 308
I «arte na str. 304.
Nakon drugog svjetskog rata, godine 1950, svrstane su ceste na području
cest/1?yatske u 4 reda. Nekoć državna (glavna) cesta Knin—Zadar postala jet
I reda i vodila se pod brojem 276, up. H. NEŽIĆ, sp. đ. 314.
od Statue1!6 1956’ uslijedila je nova kategorizacija cesta u SR Hrvatskoj. Potez
II reda6 ?.tra*e preko Supljaje (Burnuma) do Zemunika i dalje ostaje kao cesta
* aU se ne vodi više pod brojem 276, već pod brojem 225, up. H. NEŽIĆ,
12 i
B oris Ilakovac

sp. đ. 316 i karta na str. 317. Oko godine 1972. uslijedila je nova kategorizacija
cesta u SR Hrvatskoj (dioba na magistralne, regionalne i lokalne). Potez od
Stare Straže preko Kistanja do Zadra svrstan je u regionalne ceste i vodi pod
novim brojem 232.

DEVELOPMENT OF THE ROAD STARA STRAŽA—RADUČIĆ IN RESPECT OF


THE TRACE OF THE AQUEDUCT PLAVNO POLJE—BURNUM
Boris Ilakovac — Zadar
This paper analyses the coming into being and development of the antique
and postanuque communication whicn depended on the trace of the Roman aque­
duct. The problem was viewed first on the legionary aqueduct Plavno Polje—Bur-
num between the altitudes 20 and 21, fig. 1. On this place the surface remains
of the aqueduct are parallelly followed by the old communication, preserved
in the rocky ground as two parallel grooves (ruts, cuttings) on the same picture
signed as Sp2. The other situations of this communication Sp3—Sp9, which at
a distance of approx. A—8 meters follow the trace of the aqueduct, have been
shown on fig. 2—4, 7 and 9. The medium distance between the ruts is 134 cm,
while the width of the groove runs between 8 and 12 cm, fig. 5 and 6.
The coming into existence and the function of this communication has
been settled between the altitudes 24 and 25, fig. 4. On this position the traces
of this communication Sp7 do not follow parallelly the track of the aqueduct,
but run away of it and turn to the slope of the quarry K5. Parallel and close
situating this communication at the trace of the aqueduct, as well as its link
with the near-by quarry, which supplied stone for the construction of the aqueduct,
prove that this communication came into existence when more than 30 Km long
aqueduct for Bumum was built. We named therefore this communication »opera­
tive«. We date it after the aqueduct built by P. C. Dolabella (14—20) or to the
time of the emperor Tiberius (14—37) at the latest.
Which were the transport problems on the last about 3 km long section
of the aqueduct is shown on fig. 5. The cross section of the waterworks construc­
tion in position 25a had a surface of about 13 sq. m., which on a length of 3.000
m gives a volume of 39.000 cu. m. This predominantly stone building material
had to be transported and distributed along the trace of the aqueduct, which
explains why the trails of the ruts in this part of the trace are the deepest and
seen best.
After the aqueduct was built, the operative communication got another
function. It still remains, but now as the communication used for control and
occasional transport of the building material needed for repairs. Immediate sur­
roundings of the trace of the aqueduct, including the operative communication,
were in fact a zone without admittance, foreseen for the passage of the profi­
cient team in charge of control and maintenance of the aqueduct. Therefore the
operative communication could not have been »via publica«.
The aqueduct Plavno Polje—Burnum could function at the latest until the
Byzantine—Gothic wars (536/537), when Burnum, as an (urban settlement, disap­
peared from historical stage. The previous operative communication had anoth­
er fate. On the section from Plavno Polje, where there was a still unidentified
source, up to Stara Straža, the operative communication as the aqueduct istelf.
stopped functioning for ever, because in the upper course the aqueduct passed
between the steep sides of the brook Radijevac, fig. 10—12. The situation is
essentially different from Stara Straža towards Burnum. On this section the
waterworks construction lies on the rocky plain of Bukovački Krš, fig. 8. There­
fore, not only the favourable geographical position, but the orientation as
well, were one of the reasons why the previous operative communication of the
aqueduct in the area from Stara Straža to our position T. 16 at Radučić fitted
into the p art of the post-antique road and has survived down to the present as
a part of the highway which from Zadar (previously Jader) via Knin (previous
Nimiae) leads further to the interior, fig. 10.
Translated by Marija Lovriček-Jovanović
122

Anda mungkin juga menyukai