AUTOBIOGRAFIJA I BIOGRAFIJA (NASTAVNI SAT)

MOTIVACIJSKA PITANJA
Znate li što je autobiografija a što biografija? Jeste li ikada čitali takvo
djelo? Koja je najpoznatija kršćanska biografija?
VLADIMIR NAZOR- ANĐEO U ZVONIKU
“Anđeo u zvoniku” je pripovjetka iz zbirke autobiografskih
pripovijetki Vladimira Nazora “Priče s ostrva, iz grada i s planine”,
objavljena 1927. godine. Zbirka sadrži 14 pripovijetki, podijeljenih u
tri skupine, na temelju mjesta odvijanja radnje: one su s ostrva, iz
grada i s planine. Kroz pripovijetke pratimo autora od najranijih
godina njegovoga djetinjstva, a svaka pripovijetka predstavlja neki
događaj u njegovom životu.
Prvi dio “S ostrva”, kojem pripada i ova priča, donosi događaje iz
autorova života na otoku, dok je bio mali dječak. Zatim se seli u grad
na školovanje, što vidimo u drugom dijelu zbirke, kroz tri
pripovijetke. Posljednji dio prikazuje razdoblje njegova života nakon
školovanja. Nazorove priče iz ciklusa “S ostrva” daju vjernu i
realističnu sliku života na dalmatinskim otocima krajem 19. stoljeća.
Likovi u pripovijetkama obuhvaćaju sve ekonomske slojeve.
Prikazane su teške ekonomske prilike (propalo vinogradarstvo) te
iseljavanje s otoka na kopno. Ta realnost života prikazana je kroz
slikovite opise prirode, u kojima se može primijetiti i Nazorova ljubav
prema rodnom kraju.
Kroz pripovijetke upoznajemo Nazora kad znatiželjnog i bistrog
dječaka od otprilike pet godina. Odrasta u suosjećajnog i poštenog
mladića, koji završava školovanje i počinje o životu razmišljati na
drugačiji, kompleksniji način. Tema ove pripovjetke je prisjećanje
vremena iz autorova djetinjstva kada je mislio da anđeo dolazi zvoniti
na zvonik.
AUTOBIOGRAFIJA
autobiografija - književno djelo u kojem pisac iznosi događaje,
doživljaje i likove iz vlastitog života.
autobiografija (auto- + biografija), opis vlastitoga života, pisan u
obliku pjesme, pisma, putopisa, dnevnika, eseja, intervjua, romana i
sl., u 1. ili u 3. licu, ispovjednim, humorističko-satiričnim ili
neutralnim stilom.
Temelji se na činjenicama ili dojmovima, a ima administrativnu,
publicističku, umjetničku ili znanstvenu svrhu. Autori su uglavnom
istaknute javne osobe.
Glavni su problemi u pisanju autobiografije zaborav i više ili manje
svjesno prilagođivanje slike o sebi prema vlastitim željama ili
očekivanjima drugih.
POVIJEST AUTOBIOGRAFIJE
Najbliže pojmu autobiografije smatraju se »Meditacije« Marka
Aurelija (II. st.), a za prvu se uzimaju Augustinove »Ispovijesti« (IV.
st.) kao model srednjovjekovne autobiografije.
Tijekom XIX. st. profiliraju se mnoge njezine vrste, a među
mnogobrojnim autorima bili su J. W. Goethe, G. Sand, J. H. Newman,
J. S. Mill, G. Moore, Stendhal, R. Wagner, A. R. Wallace i dr.
Početkom XX. st. činjenice padaju u drugi plan, a naglasak je na
stilistički posebno oblikovanu prikazu subjektivne svijesti u razvoju,
što pak pojedine autobiografije uvodi u područje umjetničke proze
(npr. autobiografski roman).
U drugoj polovici stoljeća objavljene su autobiografije Ch. Chaplina,
M. Gandhija, S. Signoret, Majke Terezije i dr., a autobiografsko
pripovijedanje posebno njeguju feministički orijentirane spisateljice
1960-ih i potonjih godina. U popularizaciju autobiografije uključili su
se i moderni mediji (film i televizija).
Početci hrvatske autobiografije javljaju se na hrvatskom, latinskom i
talijanskom jeziku u XV. i XVI. st. (J. Šišgorić, Jan Panonac, I.
Crijević, V. Pribojević, A. i M. Vrančić, F. Petrić i dr.).
Općenito se prvom smatra Kašićev latinski životopis »Život Bartola
Kašića Dalmatinca...« nastao nakon 1646., objavljen 1940., preveden
1987. kao putopis.
Autobiografski su i neki tekstovi P. Vitezovića Rittera, M. de
Dominisa, M. A. Kuhačevića, kao i latinska pjesma »Rod Katanić« M.
P. Katančića, koja je samo dio njegove nepoznate autobiografije, i dr.
Kontinuitet se uspostavlja sredinom XIX. st., sada samo na
hrvatskome: Lj. Gaj, M. J. Šporer, P. Preradović, M. Stojanović, J.
Freudenreich, A. V. Tkalčević, M. Krešić, S. S. Kranjčević i dr. Na
prijelazu stoljeća nastaju autobiografije K. Š. Gjalskoga, J. Kozarca, J.
Torbara, V. Klaića, A. G. Matoša i dr.
Među mnogima koje su nastale za biografski leksikon nalazi se i
autobiografija I. Brlić-Mažuranić, a »Moj život« V. Bukovca tri je
puta objavljen (1919., 1925. i 1992).
Najraznovrsnije autobiografije nastaju između dvaju svjetskih ratova,
uglavnom po narudžbi, a pojavljuju se i prve kritičke refleksije o tome
žanru (T. Ujević). Autori su uglavnom književnici (D. Šimunović, M.
Jurić-Zagorka, F. Mažuranić, V. Vida, M. Krleža, V. Car Emin, J.
Kosor, J. Benešić, M. Budak, S. Kolar), ali i drugi (I. Kršnjavi, J.
Bach, S. Radić, M. Breyer, M. Kombol, N. Andrić, V. Maček i dr.).
Suvremeni autori manju važnost pridaju autorovoj osobi a veću
samomu činu pisanja (A. Šoljan). Poticaj hrvatska autobiografija
dobiva 1980-ih (I. Vrkljan, V. Krmpotić, S. Drakulić), a plodno
razdoblje nastavlja se i 1990-ih (P. Pavličić, V. Stahuljak, J.
Matanović, G. Tribuson). Istodobno se javlja i teorijsko (M. Velčić, A.
Zlatar, V. Biti) i književnopovijesno (V. Brešić) zanimanje za taj žanr.
Autobiografija je pripovijest o vlastitu životu, ustrojena s vremenske
distance koja dopušta pregled nad nekakvom životnom cjelinom.
Govoreći o autobiografskim žanrovima, mislimo na autobiografiju,
dnevnik, memoare, ili šire, na biografiju, romansiranu biografiju i
ispovjednost epistolarne književnosti.

BIOGRAFIJA
Životopis ili biografija je književno djelo koje opisuje život nekog
čovjeka, stvarnog ili izmišljenog.
Biografija - djelo u kojem je opisan cjelokupan život kakve istaknute
osobe ili samo jedan period iz njezina života.
Kad bi biografija samo navodila mjesta i datume rođenja i smrti,
školovanja, poslovne i obiteljske događaje, bio bi to poslovni
životopis, ali biografije zadiru dublje, pišu o ljudskim motivima,
vrlinama i manama, problemima i kako su se ljudi nosili s njima,
osjećajima. Tako nečija biografija može biti drama, a može biti i
komedija, može biti poučna, a ako je suhoparna tada nalikuje
poslovnome životopisu, lat. curriculum vitae.
POVIJEST BIOGRAFIJE
Prvim biografijama možemo nazvati priče iz Asirije, Babilona i
Egipta, koje su do nas došle u obliku Legende o Gilgamešu i Enuma
Elišu i Biblije. Te priče nam govore o kraljevima, poglavicama,
prorocima.
Biografije starih Grka i Rimljana (Plutarhovi Usporedni životi), te
životopisi svetaca iz srednjeg vijeka govore o osobama za koje se zna
da su postojale, te više ne sliče na priče o kraljevima, nego se već neki
likovi prate od rođenja do smrti, znano je više podataka o osobama
koje se opisuje, pa biografije više sliče današnjim biografijama.
Danas se pišu biografije ljudi koji su na bilo koji način zanimljivi
javnosti, te time posjeduju komercijalni potencijal. Primjer su
biografije glumaca (Marilyn Monroe, Johna Waynea), političara (Billa
Clintona) ili sportaša (Michaela Jordana).
KAKO NAPISATI BIOGRAFIJU
Sama biografija bi po nekim idealnim standardima trebala da sadrzi
sljedece detalje: osobne podatke, cilj biografije, obrazovanje, nagrade
koje posjedujete, prakticno iskustvo, vannastavne aktivnosti, strani
jezici,znanje kompjutera, hobiji
CAKE ZA PISANJE BIOGRAFIJE
Pisanje u trećem licu
Bez gramatičkih pogrešaka
Sve infomacije moraju biti točne
Ne izostavljati bitne informacije
Biti što konkretniji
RAZLIKA IZMEĐU AUTOBIOGRAFIJE I BIOGRAFIJE
najznačajnije činjenice vezane za ljudski život, možemo naučiti iz
njegove biografije. Opis životnog puta u strogom skladu s
kronologijom događaja omogućuje vam da dobijete objektivne
informacije o pojedincu s obzirom na dokazane biografske izvore. Iste
informacije trebaju biti sadržane u autobiografiji. U nekim je
slučajevima potrebna njezina dokumentacija.
Biografija - kronološki opis života osobe, za pohranu podataka ili
učenje o njegovoj aktivnosti, postignuća, sposobnosti i drugih
društvenih činjenica.
Autobiografija - samopisana kratka ili detaljna povijest života
pojedinca u njegovoj osobnoj procjeni.
Biografije su napisali biografi, povjesničari ili istraživači.
Autobiografija je napisala sama osoba.
U biografiji su činjenice i vitalni događaji predstavljeni od treće
osobe: položaj biografa je uvijek neutralan i objektivan.
Autobiografija treba biti napisana u prvoj osobi.
Biografija ističe životni put vođe, znanstvenika, kreativne osobnosti -
osobu čija sudbina je povezana s važnim povijesnim događajima ili
kulturnim fenomenima. Autobiografiju mogu napisati svi, bez obzira
na značenje društvenog statusa.
SLIČNI ŽANROVI
MEMOARI- književna vrsta u kojoj autor iznosi svoja sjećanja i
razmišljanja o društvenim, političkim, znanstvenim ili kulturnim
događajima u kojima je sudjelovao ili im svjedočio. Pripada u
diskurzivni književni rod. Memoarski tekst je sličan autobiografiji, od
koje se uglavnom razlikuje po širini tematike. U autobiografiji je
središnja tema sam autor, dok se u memoarima u većoj mjeri bilježe i
drugi ljudi i događaji u kojima je autor sudjelovao.
DNEVNIK- je književno djelo koje nastaje tako da pisac iz dana iz
dan, tj. kronološkim slijedom, bilježi svoja zapažanja o događanjima i
ljudima, svoje doživljaje, misli i osjećaje u vezi s tim. Dnevnik može
biti pisan različitim stilovima: književnoumjetničkim, novinarskim ili
stilom svakodnevnog govora. Primjer: Dnevink Ane Frank, Sue
Towsend – Tajni dnevnik Adriana Molea.
DOMAĆA ZADAĆA
Napisati svoju biografiju u par rečenica.