éake kojima su se on i Pokinghorne mladi kao deveto- godignjaci nadali da ¢e zapanjiti i prestraviti gospodicu Veal, gazdaricu svog internata. Otkrili su ih i prijavili ravnatelju. Stari Nosey opalio je svakom od njih tri vru- ée po straznjici. »Naoruzan je i na sve spreman.« Cisti Pokinghorne. Ali da to nije napisao, ne bi ponijeli revol- vere. A onda, eh, onda se ne bi dogodilo. Nista se ne bi dogodilo. Zato neka ostane. Presavine papir i stavi ga u omotnicu. Postoji suStinska budalaStina kao i su8tinska gadost i glupost. Naéréka adresu. — Pa, evo nas — rete Rampion kad im je sutradan poslije podne Spandrell otvorio vrata. — Gdje je Beet- hoven? Gdje je taj slavni dokaz o postojanju Boga i su- periornosti Isusova nauéavanja? — Ovdje. — Spandrell ih uvede u dnevnu sobu. Gramofon je stajao na stolu. Cetiri ili pet ploéa bilo je porazbacano oko njega. — Na ovoj je pocetak polaga- nog stavka — reée Spandrell i podigne jednu od njih. — Necu vas zamarati ostalim dijelom kvarteta. Krasan je. Ali Heiliger Dankgesang je presudna. — On navi gramo- fon. Ploéa se poée okretati. Spusti iglu sa zvuéne kutije na njezinu izbrazdanu povrsinu. Jedna jedina violina zasvira dugu notu, onda drugu za sekstu vise, spusti se na kvintu (uto druga violina krene otamo gdje je prva bila zapoéela), pa skoéi na oktavu i tu osta lebdjeti dva duga takta. Prije vi8e od sto godina Beethoven, ve¢ po- sve gluh, cuo je u ma&ti glazbu gudacékih instrumenata koja je izrazavala njegove najskrovitije misli i osjecaje. Na iscrtkanom papiru ispisao je tintom znakove. Stolje- ce kasnije éetiri su Madara prema tiskanoj reprodukciji Beethovenovih értkarija izvela glazbu koju sam Beet- hoven, osim u maiti, nije nikad éuo. Spiralne brazde na povrSini Selaka upamtile su njihovu svirku. Umjetno se paméenje vrtjelo, igla je putovala svojim brazdama a ¢cujni simboli Beethovenovih uvjerenja i osjecaja, prace- ni slabim struganjem i kréanjem, koje kao da je opona- Salo zvukove Beethovenove gluhoée, zatreperiSe zra- kom. Polako, polako, razvijala se melodija. Drevne lidij- ske harmonije lebdjele su u zraku. Bila je to nestrastve- 530na glazba, prozraéna, Cista i kristalna kao tropsko mo- re, kao alpsko jezero. Voda na vodi, mir koji klizi preko mira. Sklad ravnih horizonata i neustalasanih prostran- stava, kontrapunkt vedrina. I sve je ¢isto i bistro, nema magle, ni maglovitih sumraka. To je mir nepomucenog i zanesenog razmi8ljanja, ne pospanosti ili sna. To je spokojnost rekonvalescenta koji se budi iz groznice i ot- kriva da se ponovo rodio u carstvu ljepote. Ali ova je groznica »groznica zvana Zivot«, a ponovo rodenje nije na ovom svijetu, ljepota je nezemaljska a rekonvales- centova spokojnost mir Bozji. Prepletanje lidijskih me- lodija jest nebo. Trideset polaganih taktova izgradiSe nebo, a onda se karakter glazbe naglo promijeni. Od daleke i drevne, glazba posta suvremena. Lidijske harmonije nadomjes- tene su harmonijama odgovaraju¢e dur-ljestvice. Ritam se ubrza. Nova melodija poée poskakivati, ali preko ze- maljskih, a ne rajskih brda. — Neue Kraft fiihlend — ’aptom navede Spandrell iz partiture. — On se osje¢a jacim, ali to nije vide tako bozanstveno. Nova melodija poskakivaie jo3 pedeset taktova i zamre u struganju. Spandrell podigne iglu i zaustavi ok- retanje ploée. — Lidijski se dio ponovo javlja na drugoj strani — objasni dok je navijao gramofon. — Zatim ima jos ne- Sto te Zivahnosti u A-duru. Onda opet slijedi lidijski dio do kraja, sve bolji i bolji. Ne smatrate li da je ta glazba éudesna? — Okrene se Rampionu. — Nije li to dokaz? Rampion kimne. — Cudesna. Ali jedino Sto dokazu- je, koliko ja mogu éuti, jeste to da bolesni ljudi naginju tome da budu vrlo slabi. To je umjetnost Govjeka koji je izgubio tijelo. — Ali otkrio dugu. — Oh, dopustam — reée Rampion — da su bolesni ljudi vrlo du&evni. Ali to je zato Sto nisu potpuni ljudi. Iz istog su razloga eunusi vrlo duSevni ljubavnici. — Ali Beethoven nije bio eunuh. a 531— Znam. Samo ne znam za&to je to pokusavao da bude? Zasto je kastriranost i bestjelesnost uzeo za svoj ideal? Sto je ova glazba? Nigta drugo do himna u slavu eunuhizma. Vrlo lijepa, dopu3tam. Ali zar nije mogao izabrati ne&to ljudskije o cemu ¢e pjevati nego Sto je kastracija? Spandrell uzdahne. — Za mene je to bozanska vizi- ja, nebo. — Ali ne zemlja. A to je upravo ono Sto joj zamje- ram. — Ali zar Covjek ne smije zamisliti nebo, ako ho¢e? — upita Mary. — Smije, dakako, dokle god ne poéne umi8ljati se- bi da je ono &to je zamislio posljednja rijec istine, ljepo- te, mudrosti, vrline i svega ostaloga. Spandrell Zeli da prihvatimo taj obestjelovijeni eunuhizam kao posljed- nju rijeé. Ja to odbijam. Jednostavno odbijam. — Poslugajte cijeli stavak prije nego 8to prosudite. _— Spandrell okrene plotu i spusti iglu. Bistro nebo li- dijske glazbe zatreperi zrakom. — Divno, divno — rete Rampion kad se ploéa od- vrtjela. — Imate posve pravo. To jest nebo, jest Zivot due. To je najsavrsenije duSevno zastranjenje od stvar- nosti koje sam ikad upoznao. Ali zaSto mu je bilo po- trebno to zastranjenje? ZaSto se nije zadovoljio da bu- de éovjek a ne neka apstraktna duga? ZaSto, zaSto? — Uskorata se gore-dolje po sobi. — Ta prokleta duga — nastavi — ta prokleta apstraktna du&a... to je neka vrsta raka Sto izjeda pravu ljudsku, prirodnu stvarnost i neprestano se Siri na njezin raéun. Za8to se nije zado- voljio stvarnoséu, taj vas glupi stari Beethoven? Zasto je smatrao potrebnim da pravu, toplu, prirodnu stvar nadomjesti tim apstraktnim rakom duge? Rak mozda ima lijep oblik ali, k vragu sve skupa, tijelo je ljepSe. _ Meni ne treba vas duSevni rak. — Neéu se prepirati s vama — rete Spandrell. Od- jednom se osjeti silno umornim i poti8tenim. Poku&aj nije uspio. Rampion se nije dao uvjeriti. Zar taj dokaz ipak nije nikakav dokaz? Zar se ta glazba ne odnosi ni 532 na Sto izvan same sebe i osebujnosti svog stvaraoca? Pogleda na sat, bilo je blizu pet. — SasluSajte ipak kraj stavka — reve. — To je najbolji dio. — Navine gramo- fon. Cak ako i jest besmisleno, pomisli, lijepo je tako dugo dok traje. A mozda i nije besmisleno. Napokon, Rampion nije nepogresiv. — SluSajte. Glazba opet pote. Ali na njezinu se lidijskom nebu desi ne&to novo i éudesno. Brzina se polagane melodije udvostrudi, obrisi joj postadoSe Ci8¢i i odredeniji, jedan unutragnji dio pote uporno ponavljati uzdrhtalu frazu. Kao da je nebo naglo i nemoguée postalo nebeskije, kao da je iz veé postignutog savréenstva preSlo u jos dublje i apsolutnije savrSenstvo. Jo& je trajao neopisiv mir, ali to vise nije bio mir rekonvalescencije i pasiv- nosti. Podrhtavao je, bio je Ziv i kao da se Sirio i pojaca- vao. Postao je aktivan mir, gotovo strastvena spokoj- nost. Cudesni paradoks vjetnog Zivota i vjeénog spoko- ja ostvaren je u glazbi. Slugali su gotovo sudrzana daha. Spandrell slavo- dobitno pogleda svog gosta. Nesta njegovih sumnja. Kako se moze ne vjerovati u ne&to Sto jest, neSto Sto ovevidno postoji? Mark Rampion kimne. — Zamalo me uvjeriste — prosapta. — Ali ovo je predobro. — Kako igta moze biti predobro? — Nije ljudski. Kad bi potrajalo, prestali biste biti éovjekom. Umrli biste. Opet usutjese. Glazba je dalje svirala, vodeci od ne- ba do neba, od blazenstva do jos ve¢eg blazenstva. Spandrell uzdahne i sklopi ogi. Lice mu je bilo ozbiljno i spokojno kao da su ga smirili san ili smrt. Da, mrtav, pomisli Rampion kad ga je pogledao. »Ne zeli biti éov- jekom. Ne Covjekom, nego ili demonom ili mrtvim an- delom. Sad je mrtav.« Laka disonanca u lidijskim har- monijama pojacta gotovo do nepodnoiljivosti to blazen- stvo. Spandrell opet uzdahne. Zatu se kucanje na vrati- ma. On podigne pogled. Lice mu opet poprimi crte pod- rugljivosti a kutovi usana iznova postadose ironiéni. »Eto, sad je opet demon«, pomisli Rampion. »Ozi- vio je i postao demon.« 303SS a — Stigli su — rete Spandrell i, ne odgovorivsi na Maryno pitanje: — Tko? — izade iz sobe. Rampion i Mary ostadode kraj gramofona sluSaju¢i otkrivenje neba. Zaglu’na eksplozija, povik, jo8 jedna eksplozija i jo8 jedna naglo razvalige taj zvukovni raj. Potrée prema vratima. U hodniku trojica u zelenim uniformama britanskih slobodnjaka gledali su dolje u Spandrellovo tijelo. U rukama su drZali pistolje. Jedan revolver lezao je pokraj umiru¢eg muSkarca. Sa strane u njegovoj glavi bila je rupa, a na koSulji krvava mrlja. Sake su mu se otvarale i zatvarale i pri tom greble po podu. — Sto se to...2 — poée Rampion. — On je prvi pucao — prekine ga jedan od te troji- ce. Nasta kratka 8utnja. Kroz otvorena vrata dopirali su zvuci glazbe. Iz rajske se melodije potela gubiti strast. U tim dugim notama nebo opet posta mjesto ap- solutnog mira, spokojne i blazene rekonvalescencije. Duge note, ponavljan, otegnut, vedar i dist akord visio * je, lebdio i bez napora se dizao nebu pod oblake. I onda . odjednom vise nije bilo glazbe, culo se samo struganje igle na plodi koja se okretala. ee Poslijepodne bijage lijepo. Burlap se pjeske vracao kuéi. Bio je zadovoljan samim sobom i cijelim svijetom. »Ja prihvaéam svijet«, tako je tek prije jedan sat zaklju- Gio svoj uvodnik za iduéi tjedan. »Ja prihva¢am svijet.« Imao je i razloga da ga prihvati. Gospoda Betterton po- éastila ga ie izvrsnim ruékom i obasula ga komplimen- tima. Broad Christian’s Monthly iz Chicaga ponudio mu je tri tisuée dolara za autorsko pravo na objavljiva- nje u nastavcima njegove studije Sv. Franjo i moderna psiha. Poslao im je kablogram da traii tri tisu¢e petsto dolara. Odgovor iz Chicaga stigao je danas poslije pod- ne. Prihvaéaju njegove uvjete. Onda su tu jo Ujedinje- na éudoredna dru&tva sjeverne Engleske. Pozvali su ga da odrii po éetiri predavanja u Manchesteru, Bradfor- 534