Sveučilište u Zadru

Odjel za arheologiju

Starokršćanska arheologija

Starokršćanske crkve Pule

i pulskog agera
Seminarski rad
 1. Contents
2. Počeci kršćanstva u Puli ..................................................... Error! Bookmark not defined.
3. Katedrala u Puli .................................................................. Error! Bookmark not defined.
4. Crkva sv. Marije Formoze ................................................. Error! Bookmark not defined.
5. Pravoslavna crkva sv. Nikole ............................................. Error! Bookmark not defined.
6. Crkva sv. Felicite ................................................................. Error! Bookmark not defined.
7. Crkva sv. Ivana kod Nimfeja ............................................. Error! Bookmark not defined.
8. Crkva sv.Hermagora .......................................................... Error! Bookmark not defined.
9. Crkva sv. Katarine .............................................................. Error! Bookmark not defined.
10. Bazilike u Nezakciju ........................................................ Error! Bookmark not defined.
11. Crkva Sv. Elizeja kraj Fažane ..................................................................................... 8
12. Bazilika Sv. Marije u Balama ....................................................................................... 9
13. Barbariga ..................................................................................................................... 10
14. Betika ............................................................................................................................ 10
15. Sv. Marija u uvali Dobrika na Velom Brijunu ......................................................... 11
16. Zaključak ..................................................................................................................... 13
17. Popis literature ............................................................................................................ 14
18. Popis slika..................................................................................................................... 15

1
2. Uvod

U ovom seminaru pisati ćemo o starokršćanskim crkvama u Puli i na prostoru agera rimske
kolonije Pule. Na temelju dostupne literature obradit ćemo crkve koje su uglavnom
istraživane početkom 20.st. Većinu ih je istraživao Anton Gnirs 1900-ih i današnje stanje
istraženosti je prilično loše. Osim toga samo su pulska katedrala i pravoslavna crkva
sv.Nikole ostale do danas sačuvane, starokršćanske crkve. Dvojna bazilika u Nezakciju i
crkva sv.Marije Formoze su konzervirane i dostupne posjetiteljima, dok su ostale uglavnom
danas nevidljive u prostoru. Najvažniji autori koji su se bavili ovom temom su osim
istraživača Gnirsa, Ante Šonje i Branko Marušić.

2
3. Počeci kršćanstva u Puli

O počecima kršćanstva se ne može puno reći. Postojanje kršćanske zajednice je arheološki

potvrđeno ali nam crkvena hijerarhija ostaje nepoznata. Tomu pridonosi popis anonimnih
biskupa iz 4. i 5. st., ali upravo u tom periodu prijelaza iz 4. u 5. st. je bio prvi intenzivni val
gradnje crkava. Zapravo se radi o dokazu procesa kristijanizacije Pule i njenog užeg područja,
dio opće kristijanizacije šireg sjevernojadranskog područja.1 Počeci kršćanstva su nesumnjivo
stariji od spomenutih biskupa i crkava, čemu svjedoči legenda o sv. Germanu, mučeniku koji
je navodno pogubljen 284.godine u pulskom amfiteatru.2

Prvi pouzdan podatak o jednom biskupu se pojavljuje u Teodorikovom pismu, datacije

između 507. i 511. godine. Radi se o Antoniusu, a još jedan trag ovog biskupa možemo
povezati monogramom sačuvanim na jednom od kapitela bazilike sv. Felicite, izgrađene u 5. i
pregrađene u 6. st. Snaga biskupa i crkve jača u 6.st., u prilog tome nam govore
monumentalne izgradnje ili pregradnje biskupskih sklopova. Paralelno tome se formira i
crkveno ustrojstvo krajem 5. i početkom 6. stoljeća, što se može vidjeti i u naknadnim
izgradnjama bazilika u Trstu, Poreču i Puli.3

4. Katedrala u Puli

Prvo sastajalište kršćana u Puli bilo je vjerojatno na prostoru današnje katedrale. Bila je to
manja crkva pravokutnog tlocrta sa sačuvanim ostacima dijela začelja s tranzenama i
mramorni sarkofag s prikazima oranta i genija. Crkva je bila pravilno orijentiran i široka kao
središnji brod današnje katedrale, točnu veličinu nemoguće je utvrditi bez arheoloških
istraživanja. Tijekom 4.st. na sjevernom dijelu crkve je dograđena trobrodna crkva s upisanom
apsidom, supselijem i mozaičkim podom. U svetištu crkve je pronađen mramorni sakofag u
kojem su bila dva relikvijara. Jedan zlatni relikvijar za kojeg se smatra da je nosio relikvije
sv.Tome Apostola, zaštitnika grada i biskupije, i drugi relikvijar od iskucanog srebra s
prikazima sv.Hermagore i sv.Fortunata, akvilejskih zaštitnika.4

1
M.Zgrablić, 2012, 130.-131.
2
B.Marušić, 1978, 552.
3
M.Zgrablić, 2012, 130.-131.
4
B.Marušić, 1967, 49-51.

3
Sjeverna crkva je u 5.st. proširena u trobrodnu baziliku s ravnim začeljem i upisanom
apsidom. Postavljen je podni mozaik koji je loše očuvan i vjerojatno su zidovi bili ukrašeni
freskama. Ispred zapadnog pročelja je podignuta krstionica križnog tlocrta u kojoj se nalazio
šesterokutni krsni zdenac. Tako je nastala dvojna crkva kakva je postojala i u obližnjem
Nezakciju. Sjeverna crkva bila je posvećena sv.Mariji, a južna sv.Tomi Apostolu, južna je bila
namijenjena puku, a sjeverena svećeničkim okupljanjima. Cijeli kompleks je bio više puta
obnavljan, posljednji put nakon 2.svjetskog rata, a sjeverna je crkva srušena. Današnje
renesansno pročelje katedrala je dobila početkom 16.st., i samostojeći zvonik početkom 18.st.
Od ostalih nalaza vrijedi spomenuti pet sarkofaga pronađenih ispod glavnog oltara koji su
čuvali relikvije svetaca. 5

Krstionica se nalazila oko 13 metara ispred katedrale, pročeljem okrenuta prema katedrali.
Bila je križnog tlocrta, ali nejednakih krakova, ulazni krak i stražnji su malo duži od bočnih,
pa se može reći da ima oblik latinskog križa. Iznad središta se izdizao pravokutni tambur koji
je u svom gornjem dijelu bio osmerostran, i nosio je osmerostranu kupolu. Vežić uzore za
krstionicu vidi u ravenatskom kulturnom krugu i datira je u vrijeme cara Justinijana, u drugu
trećinu 6.st.6

5. Crkva sv. Marije Formoze

Crkvu je dao izgraditi ravenski biskup Maksimijan, koji je služio u Puli kao đakon, i
vjerojatno potječe iz antičkog Vistruma kraj Rovinja. Izgrađena je sredinom 6.st. kao velika
trobrodna bazilika s ravenskom apsidom, dvije kružne pastoforije i dva križna mauzoleja, a
od svega, do danas je ostala sačuvana samo južna kapela.7 Prozvana Formosa zbog raskošne
dekoracije, crkva u srednjem vijeku biva zapuštena i obrasla u močvari, što joj je priskrbilo
nadimak sv. Marija od Trstike. Oštećena je i napuštena nakon požara 1243.g., kad su mlečani
pod duždem Tiepolom deset dana pljačkali Pulu. Sredinom 16.st. crkva pripada mletačkoj

5
B.Marušić, 1967, 49-51.
6
P.Vežić, 2013, 26.-27.
7
M.Zgrablić, 2012, 136.

4
prvostolnici sv.Marka, i tada se građa, točnije mramorni stupovi otpremaju u Veneciju za
izgradnju knjižnice i jedne dvorane duždeve palače.8

Prva istraživanja proveo je Anton Gnirs početkom 20.st. Bilo je to veliko zaštitno istraživanje
cijele bazilike, koje je iznjedrilo ostatke polikromnog podnog mozaika. Mozaik je u srednjem
brodu izveden motivima triju vrpci prepletenih oko manjih i većih kružnica, vrpce su
ukrašene motivom zmijske kože, pletenicom i valovima. Kružnice su ukrašene cvijetnom
rozetom i prostor između ribljim i biljnim motivima. Mozaik sjevernog broda ukrašen je
motivom niza valova pelti i stiliziranih lotosovih cvijetova.9 Prema Šonji apside s
poligonalnim plaštem su stigle u Istru iz Carigrada preko Ravene u 6.st.10

Jedini sačuvani dio crkve, južna kapela, restaurirana je 1923.g. Kapela je izvana raščlanjena
lezenama i slijepim arkadama, a tako je izgledao i ostatak crkve.11 Kapela je služila kao
mauzolej unutar kojeg su se nalazila dva ili tri sakrofaga. Polukružna apsida je bila ukrašena
polikromnim i pozlaćenim mozaikom s motivom Traditio legis, od čega je očuvano samo
porpsje Kristovo.12 Ispod mozaika, u donji dio apside ukrašen je štukaturom s prikazom niza
paunova koji drže girlandu i latinski križ. 13
Krakovi brodova kapele imaju bačvaste svodove
dok se iznad središta izdiže kupola, ukrašena s četiri štukaturna snopa lovora koji se na u vrhu
kupole spajaju u lovorov vijenac.14

6. Pravoslavna crkva sv. Nikole

Originalni titular crkve vjerojatno je bio Rođenje Blažene Djevice Marije ili skraćeno Mala
Gospa. Posvećena je sv. Nikoli u 16.st. nakon dodijele pravoslavcima s Cipra i Peloponeza
koji su tu naseljeni nakon mletačko-turskog i rata završenog Lepantskom bitkom 1571.g.
Krajem 18.st. crkvu preuzima parohija Crnogorske Pravoslavne Crkve iz Peroja, a kasnije i
Srpska Crkva, zato je ostala odlično očuvana.15

8
Ž.Ujčić, 2007, 16.
9
Ž.Ujčić, 2007, 22.-23.
10
A.Šonje, 1981, 43.
11
Ž.Ujčić, 2007, 30.
12
Ž.Ujčić, 2007, 32.
13
Ž.Ujčić, 2007, 35.
14
Ž.Ujčić, 2007, 37.
15
I.Matejčić,2012, 7.

5
Crkva je jednostavna, jednobrodna građevina s apsidom, iznutra polukružna, izvana
poligonalna, poput apside na sv. Mariji Formozi. Brod crkve ima tlocrt nepravilnog izduženog
trapeza, što se u stvarnosti ne primjećuje. Uzdužni zidovi su raščlanjeni s po pet, nepravilno
razmaknutih lezena, koje se pružaju do krova, između kojih su veliki, polukružno nadsvođeni
prozori. Crkva je bila izvorno ožbukana što dokazuje uočena žbuka na spojevima lezene i
zida.16 Crkvu Matejčić datira u drugu polovinu 6.st. prema načinu gradnje i sličnostima s
drugim crkvama tog vremena.17

7. Crkva sv. Felicite

Izgrađena je na Velom Polju uz cestu prema Medulinu, izvan kasnoantičkih zidina Pule, na
mjestu antičke nekropole. Danas ne postoji, ali podaci o njoj se pronalaze u djelima Pietra
Kandlera i Antona Gnirsa, koji je proveo istraživanje 1909.godine. Gnirs je pronašao crkvu
bazilikalnog tlorisa s upisanom apsidom u kojoj je bila svećenička klupa. Otkriveni su
fragmenti polikromnog podnog mozaika koji datira u 5.st., prema stilskim karakteristikama.
Gnirs pretpostavlja da je crkva sagrađena na mjestu rimskog hrama posvećenog božici
Felicitas. Preuzimanje imena i kultnog mjesta od poganskih kultova je bila česta
ranokršćanska praksa, što u ovom slučaju nije moguće dokazati. Crkva je bila većih dimenzija
i sigurno je služila okupljanju većeg broja vjernika. 18
Gnirs crkvu datira u kraj 5. ili početak
6.st. Na njenom je mjestu u 13.st. izgrađena templarska crkva sv.Ivana.19

8. Crkva sv. Ivana kod Nimfeja

Izgrađena je između zidina i amfiteatra na području antičke nekropole. Djelomično je

istražena 1906.godine i otkriveni su podni mozaici koji se datiraju u sredinu 5.st. Pronađena je
polukružna apsida sa svećeničkom klupom i oltar s oltarnim grobom koji je bio opljačka.

16
I.Matejčić,2012, 17.
17
I.Matejčić,2012 , 24.
18
M.Zgrablić, 2012, 132.
19
A.Gnirs, 2009, 208.

6
Pretpostavlja se da je i ova crkva još jedan slučaj poništavanja poganskih kultova jer je
izgrađena na nekropoli i u blizini Nimfeja, izvora vode. Vjerojatno je, zbog tog izvora, bila
posvećena sv.Ivanu Krstitelju.20

9. Crkva sv.Hermagora

Izgrađena je oko četiri kilometra od foruma, centra grada, ali na suprotnoj strani pulskog
zaljeva, na mjestu koje se danas zove Samagher. Istraživao je Gnirs početkom 20.st. i otkrio
ostatke zidova trobrodne crkvene građevine s apsidom i dvije bočne apside na pročelnoj strani
crkve. Prema Gnirsu crkva je podignuta u blizini villae rustice, zbog nalaza brojnih spolija
koje su korištene u gradnji, najznačajniji su ulomci rimskih kaneliranih stupova koji su nosili
brodove crkve. Crkva je najpoznatija po nalazu relikvijara od bjelokosti, pronađenog ispod
oltara. Crkva se različito datira, prema Gnirsu u sredinu 5.st. dok Marušić i Šonje datiraju na
početak 6.st. 21
Šonje smatra da je ovaj oblik crkve, zapravo preoblikovana memorijalna
trihora koja ima uzore u dalmatinskoj i ravenskoj arhitekturi.22

10. Crkva sv. Katarine

Nalazila se na istoimenom otočiću u pulskom zaljevu, nije sačuvana, ali je dovoljno dobro
dokumentirana prije rušenja, čak ju je i istražio početkom 20.st. Anton Gnirs. Bila je križna
građevina kao krstionice sv. Marije Formoze i krstionica katedrale, ali je imala tri apside na
začelju. Bočni zidovi su bili jednake visine, bez lezena, s dvostrešnim krovom iznad ulaznog
kraka i trostrešnih krovova nad bočnim krakovima. Tambur je bio četverostran u donjem
dijelu i osmerostran u gornjem, s osmerokutnom kupolom koja je s unutarnje strane bila
kružna. Crkva je imala funerarnu ulogu, sudeći po predsvođenoj kripti ispod južnog kraka i
zidanoj grobnici sa sarkofagom ispod sjevernog kraka. Datira se u drugu polovinu 6. ili u 7.st.

20
M.Zgrablić, 2012, 133.
21
M.Zgrablić, 2012, 133.
22
A.Šonje, 1981, 73.

7
prema bočnim razmaknutim bočnim apsidama, Vežić pronalazi više analogija u Istri i
Dalmaciji. 23

11. Bazilike u Nezakciju

Nezakcij je poznata prapovijesna gradina na kojoj se razvio rimski municipij, nalazi se oko 12
kilometara istočno od Pule na lokalitetu Vizače. Istraživanja je početkom 20.st. vodio A.
Puschi, i otkrio u najmlađem i najbolje sačuvanom sloju, starokršćanske dvojne bazilike.
Bazilike su izgrađene na sjeveroistočnom dijelu Nezakcija, između termi i foruma. Sjeverna
bazilika je manja i starija, jednobrodna je građevina i ima polukružnu apsidu sa svećeničkom
klupom. Zidovi su raščlanjeni plitkim lezenama, a na uglovima je učvršćena pilastrima. Uz
sjeverni zid crkve su tri prostorije koje su možda služile za pripremu krštenja, sakrament
potvrde i krstionica u kojoj sa nalazio bazen kvadratnog tlocrta. Uz južni zid se nalaze
dijakonikon i dvije grobne kapele. Unutar crkve se nalazio povišeni podij, ostaci polikromnog
mozaika i prazna kutija za relikvije. 24

Južna crkva je veća i ima dvije faze gradnje. U prvoj fazi je imala svećeničku klupu uz apsidu,
čiji su ostaci i danas vidljivi, ali nije sigurno je li originalno bila trobrodna bazilika ili je tako
pregrađena u drugoj fazi. Južni zid je učvršćen s dva jaka pilastra, a začeljni i pročelni zidovi
su ukrašeni lezenama. Obje crkve su na pročelju povezane dugim hodnikom iz kojeg se
ulazilo u crkve i u pomoćne prostorije. Crkve su uništene početkom 7.st. u avaro-slavenskim
prodorima što dokazuju i nalazi avarskih trobridnih strelica.25

12. Crkva Sv. Elizeja kraj Fažane

Crkva Sv. Elizeja (slika 1.) je jednobrodna crkvica s poligonalnom ravenskom apsidom
građena na raskrižju seoskih puteva. Ova crkvica ujedno predstavlja jednu od najsačuvanijih
starokršćanskih crkava na području pulskog agera.26

23
P.Vežić, 2013, 29.-31.
24
B.Marušić, 1986, 52-59.
25
B.Marušić, 1986, 53-59.
26
B. MARUŠIĆ. 1958., 331.

8
Prva arheološka istraživanja crkve provodi A. Gnirs te svoja zapažanja iznosi u svojim
izvještajima 1908. godine. A. Gnirs tako iznosi svoj zaključak o gradnji crkve na položaju
nekadašnjeg rimskog hrama. Marušić navodi kako taj zaključak nije moguće pouzdano
potvrditi zbog toga što u Istri nema potvrđenih ostataka poganskih hramova u ruralnim
sredinama. Osim uz hramsko zdanje, A. Gnirs navodi kako je crkva vezana i za ostatke
nekadašnje rimske vile čije su spolije upotrijebljene u izgradnji zidova crkve.27

Nalazi kasnoantičke kućne keramike te kasnoantičke spolije pronađenih istraživanjem crkve

potvrđuju vrlo kratak vremenski razmak između kasnoantičkog zdanja i starokršćanske crkve.
Stoga se donosi zaključak kako u 6. st. dolazi do porušenja kasnoantičke građevine te
preinake njenog građevnog materijala u starokršćansku crkvu.28

Nalazi grobova ispred i oko crkve, datiranih u razdoblje od polovice 6. st. do polovice 8. st.,
navode autore i istraživače na zaključak o grobljanskom karakteru crkve.29

13. Bazilika Sv. Marije u Balama

Bazilika sv. Marije je porušena u drugoj polovici 19. st. kako bi se izgradila veća župna crkva
posvećena 1881. godine. Podatke o prvobitnom izgledu crkve pridonose skice i arhitektonski
snimci iz 1841. g. te djelovi crkvenog namještaja izloženog u kripti današnje crkve.30

Tlocrt (slika 2.) i skica začelja koju objavljuje A. Gnirs sa sobom donose i problematiku što je
teško odvojiti starije ostatke od mlađih. Ono što B. Marušić objašnjava kao sasvim sigurnim
je to da trapezoidna građevina bez aspside i svećeničke klupe pripada najstarijoj fazi gradnje.
B. Marušić također objašnjava kako su prema tlocrtu perimetralni zidovi bili veoma visoki te
se zbog toga središnje uzvišenje jedva izdvajalo iznad krovova bočnih brodova. Samim time
predpostavlja kako je to, analogno slučaju na Brionima, posljedica naknadne podjele

27
B. MARUŠIĆ. 1958., 331.
28
M. ZGRABLIĆ, 2012., 135..
29
M. ZGRABLIĆ, 2012., 135.
30
B. MARUŠIĆ. 1978., 13.

9
prvobitne dvorane u tri broda pomoću dva niza od tri stupa s odgovarajućim lukovima i
zidovima.31

Najstarijoj oltarnoj pregradi pripadaju ploče ukrašene s obje strane. S jedne strane bordura
ispunjena kasnoantičkim dvotračnim pleterom s kuglicama u zavijucima i kasetirana polja s
rozetama i perlama, a na drugoj strani izveden je ukras u obliku monogramnog križa i vitice s
listovima i grožđem.32

14. Barbariga

Nalazi arhitekture na Barbarigi upućuju na vrlo ranu izgradnju kršćanskog oratorija na

ostacima rimske maritimne vile i okolnog naselja u 4. st. Nalazi na Barbarigi potvrđuju da
Istra također prati uobičajenu praksu izgradnje privatnih kapela na prostoru starijih rimskih
vila. Upravo zbog toga Barbariga služi kao bitan pokazatelj kontinuiteta i transformacije
vjerske prakse u kasnoantičkoj ruralnoj sredini Istre33

Bitno pitanje koje se podstavlja ovim kapelama je njihova pripadnost crkvenoj vlasti ili
zadržavaju svoj privatni karakter neko vrijeme pod administrativnom i pastoralnom vlasti
privatnih posjednika.34

15. Betika

Sustavnim istraživanjima na lokalitetu Betika kraj Barbarige na vidjelo su donijeli ostatke

crkve Sv. Agneze i crkvenog kompleksa Sv. Andrije, građenih na ostacima starijeg antičkog
objekta.35

31
B. MARUŠIĆ. 1978., 15.
32
B. MARUŠIĆ. 1978., 15.
33
B.MARUŠIĆ, 1978. 556.
34
M. ZGRABLIĆ, 2012., 138.
35
M. ZGRABLIĆ, 2012., 139.

10
Najstarije zdanje ovog lokaliteta je trolisna kapela ukrašena mozaičkim podom koji se po
motivima i izvedbi ukrasa datira na početak 5. st. Cjelokupni kompleks građen je u više
sukcesivnih faza te dovršen do kraja 5. st.36

Na lokalitetu su, uz zidove i kamenu arhitektonsku dekoraciju, sačuvani i ostaci podnog

mozaika s donatorskim natpisima. Ostaci natpisa iz 5. st. koji donose imena donatora u čast
blaženim svecima ukazuju na funkciju memorijalne kapele ili martirija za čuvanje apostolske
relikvije, čemu u prilog ide i kasnije posveta svetom Andriji. Na praksu štovanja relikvija u 5.
st. ukazuju i ostaci porušenog oltarnog groba u središtu kapele.37

Zapadno od trihore, istovremeno ili u drugoj polivici 5. st., gradi se velika trobrodna bazilika
pravokutnog tlocrta te se upravo u 5. st. datira na temelju stilskih karakteristika ostataka
kamene skulpture.38

Južno od bazilike krajem 6. st. podignuta je kapela s krstionicom. Nešto kasnije, moguće u 7.
st., podiže se i grobna kapela u kojoj su pronađena dva sarkofaga. Predpostavlja se da je riječ
o mauzoleju namijenjenog za ukop crvenih vjerodostojnika ili svjetovne aristokracije ad
sanctos.39

16. Sv. Marija u uvali Dobrika na Velom Brijunu

Crkva (slika 3.) je građena u neposrednoj blizini utvrđenog naselja na blago uzdignutoj
zaravni s glavnim ulazom orijentiranim prema moru.40 Prva arheološka istraživanja crkve
provedena su od strane A. Gnirsa 1906. i 1907. godine.41

36
B. MARUŠIĆ, 1958., 566.
37
M. ZGRABLIĆ. 2012., 139.
38
M. ZGRABLIĆ. 2012., 139.
39
M. ZGRABLIĆ. 2012., 139.
40
V. BEGOVIĆ DVORŽAK., I. DVORŽAK SCHRUNK, I. TUTEK, 232.,
41
V. BEGOVIĆ DVORŽAK., I. DVORŽAK SCHRUNK, I. TUTEK, 234.,

11
Crkva je građena kao trobrodna bez naglašene apside s gusto poredanim monolitnim
stupovima. Trokutasti zabat na pročelju crkve upućuje na dvostrežni krov crkve. Osvjetljenje
unutrašnjosti crkve izvedeno je pomoću prozora na sjevernom i južnom zidu te velikim
prozoima u svetištu čime se pozornost vjernika usredotočuje prema oltaru.42

U istraživanjima crkve uočeni su i križni pilastri i dva bočna stupa s bogato dekoriranim
kapitelima koji nose trijumfalni luk. Svojom koncepcijom luk povlači analogiju s primjercima
iz katedrale u Puli, San Giovanni in Laterano u Rimu i San Giovanni Evangelista u Ravenni.
Dekoracija kapitela izvedena je motivom križa s Kristovim monogramom unutar kružnog
medaljona. Kapiteli sadrže i figure u uglovima koje su znatno oštećene, a prema A. Gnirsu
predstavljaju lavlje glave. Na temelju izvedve kapitela Gnirs crkvu datira u razdoblje od 350.
do 550. godine.43

Imposti iznad stupova bez kapitela te jednostavnost uređenja unutarnjeg prostora crkve
ukazuju na utjecaje germanskog sjevera. Upravo zbog toga se postavlja pitanje je li
unutrašnjost crkve na ovakav način uređena u vrijeme istočnogotske vlasti u Istri.44

Pitanje o postojanju odnosno lokaciji episkopalnog kompleksa koje se u povijesnim izvorima

spominje kao sjedište cesenskog biskupa i dalje ostaje otvoreno.45

42
V. BEGOVIĆ DVORŽAK., I. DVORŽAK SCHRUNK, I. TUTEK, 233-234.,
43
V. BEGOVIĆ DVORŽAK., I. DVORŽAK SCHRUNK, I. TUTEK, 234-235.,
44
V. BEGOVIĆ DVORŽAK., I. DVORŽAK SCHRUNK, I. TUTEK, 235.,
45
V. BEGOVIĆ DVORŽAK., I. DVORŽAK SCHRUNK, I. TUTEK, 238.,

12
 17. Zaključak

Ovim seminarskim radom pokušali smo obraditi značajnije građevine odnosno pokazatelje
kristijanizacije kasnoantičke Pule i njenog agera. Izrazita brojnost sakralnih starokršćanskih
objekata ovog prostora upućuju na demografski kontinuitet kojemu kao prvotni uvjet treba
gledati stabilnu ekonomsku situaciju. Tim pokazateljima postaje jasno da sakralni
starokršćanski objekti imaju značajnu ulogu u transformaciji ovog prostora no ipak izrazita
ograničenost arheoloških istraživanja i znanstvene literature uvjetuju nedovoljno razjašnjenje
pitanje razvoja procesa kristijanizacije ovog prostora.46

46
M. ZGRABLIĆ. 2012., 140-141.

13
 18. Popis literature

A.Gnirs, 2009. – Anton Gnirs, Arheološki tekstovi, Pula, 2009.

B. Marušić, 1958. – Branko Marušić, Kratak doprinos proučavanju kontinuiteta između kasne
antike i ranog srednjeg vijeka te poznavanju ravenske arhitekture i ranosrednjovjekovnih
grobova u južnoj Istri. Izvještaj o iskapanju kod sv. Eliseja kraj Fažane, Jadranski zbornik, 3,
Rijeka, 1958., 331 – 341.

B. Marušić, 1967. – Branko Marušić, Kasnoantička i bizantska Pula, Pula, 1967.

B.Marušić, 1978. – Branko Marušić, Kršćanstvo i poganstvo na tlu Istre u IV. i V. stoljeću.,
Arheološki vestnik XXIX, Ljubljana, 1978. 549-572

B.Marušić, 1986. – Branko Marušić, Prilog poznavanju kasnoantičkog Nezakcija,

Starohrvatska prosvjeta 16., 1986., 51-93

I.Matejčić, 2012. - Ivan Matejčić, Crkva Sv. Nikole u Puli (nekada posvećena Sv. Mariji), Ars
Adriatica 2, 2012, 7-40

P.Vežić, 2013. – Pavuša Vežić, Memorije križnoga tlocrta na tlu Istre i Dalmacije, Ars
Adriatica 3, 2013. 21-52.

V. Begović Dvoržak, I. Dvoržak Schrunk, I. Tutek, 2007. – Vlasta Begović Dvoržak, Ivančica
Dvoržak Schrunk, Ivana Tutek, Crkva Sv. Marije, građena uz castellum u uvali Madona,
Brijuni Kasnoantičko i bizantsko razdoblje, Prilozi instituta za arheologiju u Zagrebu, 24,
2007., 229-240

Ž. Ujčić, 2007. – Željko Ujčić, Ranokršćanska bazilika sv.Marije Formoze u Puli, Pula, 2007.

M. Zgrablić, 2012. – Marina Zgrablić, Naselja, crkve i biskupi u Istri između kasne antike i
ranoga srednjeg vijeka: primjer Pulske biskupije, Tabula 10. 2012. 129-146

14
 19. Popis slika

Slika 3. Sv. Elizej kraj Fažane

15
Slika 2. Sv. Marija u Balama (B. MARUŠIĆ, 1967, 13)

16
Slika 3. Sv. Marija na Velom Brijunu (V. BEGOVIĆ DVORŽAK., I. DVORŽAK
SCHRUNK, I. TUTEK, 236.,)

17