Anda di halaman 1dari 90

ANATOMIJA

Prof. dr Sanja Milenković, VNS


10 puta
oktobar novembar decembar
23 6 4 PiS
opšta anatomija test
30 13 11 P i S
opšta anatomija
20 18 P i S
27 25 potpisi
Do srede 21. oktobra 2014

• anatomijavisan@gmail.com
• 89
Uputstvo za upotrebu
• Do ponedeljka će te dobijati tekst predavanja koja će se
održati ponedeljkom
• Dobićete svaki put do ponedeljka putem e-mail-a i
prazne anatomske slike koje treba da popunite i vratite
na e-mail adresu koju sam vam dala do četvrtka te
nedelje
• Vraćate u pdf formatu
• Do 1. novembra 2015. god na vaše e-mail adrese će te
dobiti naslove seminarskih tema sa datumom odbrane
• Seminare branite usmeno svaki put po 10 studenata
Opšta anatomija 1 deo
• Anatomija je nauka o strukturi tela.
• Reč anatomija je indirektno nastala od grčkih
anatoma i najednostavnijem prevodu znači
seći na parčiće:

ana – jednak i temein – seći


“Anatémnein",

• Grčka reč "anatémnein“ - “seći odvojeno” ili “disekovati”.

• Nije dovoljno anatomiju smatrati umetnošću disekcije.

• Anatomija je nauka, koja proučava građu i oblikovanje tela čoveka.


Opšta anatomija 1 deo

• Seciranje (disekcija, latinski) je nekada bio jedini način da se


istraži telo.
• Danas se koristi veliki broj imidžing tehnika te su se razvile
drugi moderni vidovi proučavanja ljudskog tela kao na primer
rendgen anatomija.
• U odnosu na veličinu delova koji se ispituju anatomija je
obično podeljena na:
1. Makroskopsku anatomiju (posmatranje golim
okom) i
2. Mikroskopsku anatomiju (posmatranje pod
mikroskopom).

• Pored toga postoje i embriologija kao nauka koja


proučava embrion i fetus, odnosno, proučava prenatalni
razvoja i teratologija koja prouča kongenitalne
anomalije.
• Radi sistematičnosti anatomija je podeljena na:
1. sistemsku anatomiju koja proučava
različite sisteme tela (skeletni, mišićni,
sistem za varenje , itd.) i
2. regionalnu anatomiju koja proučava
odnose u pojedinim regionima tela (glava i
vrat , gornji udovi , grudni koš , itd.).
• Prvi deo se odnosi na opštu anatomiju, a ostali deo
će se baviti regionalnim opisima.
• Anatomska terminologija
• Anatomski položaj i anatomske ravni tela
Anatomska terminologija

• Većina anatomski termina je zasnovana


na latinskom jeziku jer latinski bio zvanični
jezik nauke.
• U isto vreme je i univerzalni jezik koji
razumeju svi, i na taj način je obezbeđena
šira komunikacija, s obzirom na to, da je
anatomska terminologija
standardizovana u mnogim zemljama.
Osnovni anatomski pojmovi

• Ćelija
• Tkivo
• Organi
Osnovni anatomski pojmovi

• Ćelija je osnovna gradivna i funkcionalna jedinica građe živih


organizama, takva da samostalno ispoljava i objedinjuje
životne funkcije

• Ćelija ima svoje delove (telo, nastavci, ćelijske organele), ali je


ona najsitniji deo organizma kod koga postoji kontrolisana
razmena materija sa okolinom i održivost metaboličkih
procesa

• U organizmu čoveka postoji oko 200 razlčitih vrsta ćelija


Osnovni anatomski pojmovi

• Tkivo predstavlja skup ćelija slične građe i funkcije

• Sva tkiva se sastoje iz tri komponente zastupljene u različitoj


meri: ćelije, međućelijska supstanca i vlakna koja se u toj
supstanci nalaze.

• Uobičajena je podela tkiva na četiri velike grupe: epitelno,


vezivno, mišićno i nervno tkivo.
• Organi su anatomske celine sastavljene iz različitih tkiva koja
imaju zajedničku definisanu funkciju.

• Skupovi funkcionalno povezanih organa zovu se sistemi


organa.
Nivo strukturne organizacije
• Biohemijski (atomi, molekuli)
• Ćelijski
• Tkivni
• Organ
• Organski sistemi
• Organizam
Metrički sistem
• Metar (m)
• Centimetar (cm)
• Milimetar (mm)
• Micrometar (mm)
• Nanometar (nm)
• Pri opisu anatomskih elemenata veoma je bitna prostorna
orjentacija.
• U tom cilju se koriste različiti orijentiri, koji mogu biti stvarni
delovi tela ili zamišljene geometrijske ravni.
• U odnosu na njih su definisani određeni topografski anatomski
pojmovi.
Anatomski položaj i
anatomske ravni tela
• Da bi se opisali delove ljudskog tela, njihova lokalizacija i
njihovi odnosi sa ostalim delovima neophodno je poznavati
nekoliko opšte usvojenih referentnih tačaka.

Pre svih je ANATOMSKI POLOŽAJ TELA koji podrazumeva:


• uspravan položaj tela sa licem okrenutim napred,
• skupljene noge usmerene ka napred,
• ruke uz telo i
• dlanovi okrenuti napred
• sa palcem usmerenim od tela.
uspravan položaj tela sa
licem okrenutim napred

skupljene noge
usmerene ka napred

ruke uz telo

dlanovi okrenuti napred

palac usmeren od tela


Anatomski položaj tela je
usvojen konvencijom i
razlikuje se
od fiziološkog položaja tela.
ANATOMSKI POLOŽAJ
• Da bi se precizno opisale anatomske
strukture neophodno je poznavanje
osnovnih ANATOMSKIH RAVNI TELA

• Postoje tri osnovne orjentacione


ravni koje se međusobno seku
pod pravim uglom

Razlikujemo:
1. Medijalnu (središnju ravan)
2. Frontalnu (prednju ravan)
3. Transverzalnu (horizontalnu ravan)
sagitalna

transverzalna

frontalna
Anatomske ravni

Čeona (frontalna) ravan

Bočna (sagitalna) ravan

Vodoravna (horizontalna) ravan


Medijalna (središnja) ravan
• Ona prolazi vertikalno kroz
sredinu kičmenog stuba i
pupak i deli telo na levu
(sinistri) i desnu (dextri)
polovinu
• Svaka vertikalna ravan kroz
telo koja je paralelna sa
medijalnom ravni se naziva
sagitalna ravan.
Sagitalni presek

• SAGITALNA (SREDNJA, MEDIJANA)


RAVAN – prolazi kroz telo tako da ga
deli na dve jednake polovine – desnu
i levu.

• Za organeu koji su bliži sagitalnoj


ravni kažemo da su smešteni
MEDIJALNO (medialis = prisredini), a
za udaljenije organe kažemo da su
smješteni LATERALNO (lateralis =
postrani).
lateralno lateralno

medijalno
Frontalna (prednja) ravan
• se pruža paralelno sa
čelom, a normalno u
odnosu na medijalnu
ravan i deli telo na prednji
deo (anterior) i zadnji
(posterior) deo (stomak,
leđa).
posterior anterior
Frontalni presek
Transverzalna (horizontalna) ravan
• seče pod pravim uglom medijalnu i
frontalnu ravan i deli telo na gornji
(superior) i donji (inferior)deo.
• Često se naziva aksijalna ravan
posebno u radiologiji.
Transverzalna (horizontalna) ravan
• Neophodno je biti pažljiv prilikom korišćenja ove ravni za opis.
• Zašto?
• Termin transverzalna samo označava da je ona normalna u
odnosu na dužu osu neke anatomske strukture.
• Na primer poprečni, transverzalni presek kroz ruku je
horizontalan, a kroz stopalo je frontalan.
superior

inferior
Horizontalni presek
sup.
• Treba zapamtiti veoma važne i standardno
usvojene termine, a izvedeni su prema
anatomskom položaju i anatomskim ravnima
tela
• Termin medijalni znači bliže središnjoj ravni, a
lateralni znači dalje od nje.
• Tako, u anatomskom položaju, palac je lateralno od
malog prsta.
medijalno
• Intermedijarni znači da leži između dva objekta od kojih
je jedan medijalni, bliži središnjem delu tela, a drugi
lateralni dalji od središnjeg dela tela
rectus femoris - plav
vastus lateralis - žut
vastus intermedialis - zelen
vastus medialis - crven
• Kod gornjih ekstremiteta radijalno znači lateralno, ulnarno
znači medijalno.
• Kod donjih ekstremiteta fibularno znači lateralno, a tibijalno
znači medijalno.
• Zašto?
radijalno znači lateralno, ulnarno znači medijalno.
UM RL
FL TM

fibularno znači lateralno, a


tibijalno znači medijalno.
• Takođe, kod ekstremiteta termini proksimalno
(bliže) i distalno (dalje) se koriste za opis tačne
lokalizacije dela ekstremiteta
• Unutrašnji (interni) i spoljašnji (externi) znači bliže odnosno
dalje od centra nekog organa ili šupljine.
• Površno (superficialis) i duboko (profunda)
znači bliže i dalje od površine tela
• Termin središnje (medialis) se koristi da se opiše deo
tela koji se nalazi između dva druga dela tela koji su
napred ili nazad (anterior – posterior), gore ili dole
(superior –inferior), odnosno unutra ili spolja (internus –
externus).
LOKOMOTORNI SISTEM
• Skelet se sastoji od kosti i hrskavice.
• Kost je sastavljena od nekoliko tkiva, a dominira
spezijalizovano vezivno tkivo koje se naziva koštano
tkivo.
• Kosti čine osnov tela, štite organe kao što su mozak i
srce, sadrže koštanu srž koja stvara hematopoetske
ćelije i učestvuje, veoma intenzivno, u metabolizmu
kalcijumovih i fosfatnih jedinjenja.
LOKOMOTORNI SISTEM

• Termin „osteologija“ se koristi za nauku koja proučava


kosti i nastao je od Grčke reči „osteon“ (gr. Οστό) koja
znači kost.
• Hrskavica je čvsto, otporno, vezivno tkiva koje se sastoji
od ćelija i vezivnih vlakana ugrađenih u čvrst, želatinu
sličan, međućelijski matriks.
• Hrskavica je sastavni deo mnogih kostiju, a neki skeletni
elementi su potpuno hrskavičavi.
LOKOMOTORNI SISTEM

• Termin „osteologija“ se koristi za nauku


koja proučava kosti i nastao je od Grčke
reči „osteon“ (gr. Οστό) koja znači kost.
OSTEOLOGIA
Nauka o koštanom sistemu

Strukture skeletnog sistema su:

1. kosti
2. zglobovi
3. ligamenti
KLJUČNA REČ:

Svaka kost je jedan organ


Kosti

• Kosti su čvrsti organi koji od kojih je izgrađen najveći deo


skeleta (mali deo je izgrađen od hrskavice).
• U čovečijem telu postoji 206 stalnih kostiju, a pored njih se
kod različitog procenata ljudi mogu naći i izvesne dodatne
kosti.
LOKOMOTORNI SISTEM

• Hrskavica je čvsto, otporno, vezivno tkiva koje se sastoji


od ćelija i vezivnih vlakana ugrađenih u čvrst, želatinu
sličan, međućelijski matriks.
• Hrskavica je sastavni deo mnogih kostiju, a neki skeletni
elementi su potpuno hrskavičavi.
Kosti

• U skelet ubrajamo
A. aksijalni skelet (kosti glave, vrata i trupa) i
B. apendikularni skelet (kosti udova tj. ekstremiteta)
• Veoma je važno znati da se kosti mogu naći i na
lokalizacijama koje ne pripadaju skeletu.
Kosti
• Takođe, mogu delom zameniti hijalinu
laringealnu hrskavicu, a mogu se naći u
ožiljcima.
• Kada se kost nađe na mestu gde se obično ne
nalazi kažemo da je to heterotopična kost.
• Kosti se mogu klasifikovati u odnosu na dužinu,
pljosnatost i oblik
Tipovi kosti razvrstnih prema obliku
Duge kosti

• Duge kosti su one koje su duže nego što su šire i deblje, tj.
one u kojima je dimenzija dužine prelazi dimenziju širine i
debljine.
• U njih se ubrajaju, humerus, radijus, ulna, butna kost ili femur,
tibija i fibula, a takođe i metakarpalne, metatarzalne kosti i
falange.
pljosnate

iregularne

duge

kratke
Duge kosti

• Svaka duga kost ima telo (diaphysis) i dva kraja koja


su obično zglobna (epiphysis).
• Krajevi duge kosti su obično širi od tela.
Duge kosti

• U epifizama većih kosti su okoštavanja epifizne ploče ili


počela ili su već završena, tako da je dijafiza kosti od
epifize odvojena hrskavičavom epifizealnom pločom.
• Deo tela u blizini epifiza sadrži novu zonu rasta i zove se
metafiza (metaphysis).
Duge kosti
• Telo duge kosti je izgleda cevi
koju spolja gradi kompaktna
kost, dok je šupljina cevi
ispunjena koštanom srži.
• Šupljina u oblasti metafize i
epifize sadrži nepravilne šupljine
i koštane trabekule, međusobno
spojene, i to se naziva
sunđerasta ili spongiozna kost.
• U prostorima između koštanih
trabekula se nalazi koštana srž.
• Kost na zglobnim krajevima
obično pokriva hijalina
hrskavica.
Duge kosti
• Telo duge kosti je okruženo vezivnim tkivom koje se
naziva pokosnica (periosteum).
• Pokosnica se sastoji od gustog spoljašnjeg fibroznog
sloja koji ima ulogu ograničavajuće membrane i
unutrašnjeg, rastresitijeg, osteogenog sloja.
• Unutrašnja površina kompaktne kosti je oivičena
tankim pokretnim slojem veziva (endosteum).
• Na krajevima kosti pokosnica je srasla sa kapsulom
zgloba, ali ne pokriva zglobne hrskavice.
• Pokosnica služi za pričvršćivanje mišića i tetiva za
kost.
Periost
• Periost je sastavljen od:
- čvstog spoljašnjeg sloja kolagena
- neka vlakna se nastavljaju u tetive
- neka vlakna ulaze u matriks kosti i
nazivaju se “perforativna “ ili
Sharpey-eva vlakna
- periost ima strukturu
cirkumferencijalnih lamela spolja
- unutrašnji sloj periosta je osteogeni
sloj tj. sloj koji formira kost i u njemu
se nalaze osteogene ćelije
Epiphysis - proksimalni kraj

Periost - bela Medula kosti - centralna šupljina kosti


fibrozna (koštana srž)
membrana oko
kosti i jedino je
nema oko
hrskavica
- Gradi ga
gusto Diaphysis - duži ili kraći srednji cilindrični deo
iregularno
vezivno tkivo,
krvni sudovi i
Endosteum - oblaže medularnu šupljinu i
nervi koji ulaze
sastoji se od osteoprogenitornih ćelija i
u kost
osteoklasta

Epiphysis - distalni kraj


Artikularna hrskavica -
hrskavica koja oblaže epifize
Duge kosti

• Telo duge kosti je izgleda cevi koju spolja


gradi kompaktna kost, dok je šupljina cevi
ispunjena koštanom srži.
Kratke kosti

• Kratke kosti se nalaze u rukama i nogama, a sastoje se


od sunđerastog kosti i srži ograđene tankim slojem
kompaktne kosti.
• Okružene su pokosnicom osim na svojim zglobnih
površinama.
Seizmoidne kosti

• Seizmoidne kosti su vrsta kratkih kostiju koje su ugrađene u


tetive sa kojima imaju zajedničku kapsulu.
• Nalaze se uglavnom na rukama i nogama te tako časica (os
patella) predstavlja vid posebno velike seizmoidne kosti.
• Ove kosti uglavnom služe da menjaju ugao povlačenja tetiva,
ili su pak toliko male da nije jasna njihova funkcija.
Akcesorne kosti

• Pomoćne ili prekobrojne kosti su kosti koje nisu redovno


prisutne.
• One se nalaze uglavnom u rukama i nogama.
• Od značaja su za sudsku medicinu jer kada se vide na
radiogramu mogu se pogrešno protumačiti kao prelom,
međutim za razliku od preloma (calusa) one su glatke, a često
su prisutne bilateralno.
Pljosnate kosti

• U pljosnate kosti spadaju rebra, grudna kost, lopatica,


bočni delovi ključnjače i mnoge kosti lobanje.
• Oni se sastoje od dva sloja kompaktne kosti između
kojih se nalazi sunđerasta kost i koštana srž.
• Umetnuti spongiozni sloj u kostima svoda lobanje se
naziva diploe i u njemu se nalazi mnogo venskih kanala.
Iregularne kosti

• Iregularne kosti su kosti koje se ne mogu svrstati ni u jednu od


pomenutih grupa.
• To su mnoge kosti lobanje, pršljenovi i kosti karlice.
Opisi i označavanje kostiju

• Duge kosti obično imaju tri površine,


međusobno odvojene sa tri granice.
Opisi i označavanje
2
1.
kostiju

• Njihove zglobne površine su glatke i u većini slučajeva zglob čine


zglobni deo
1. (glava kosti - caput ossis) na kome je zglobna površina i koji je
2. suženim delom (vrat kosti - colum ossis) spojena sa ostatkom kosti
tj.
3. telom kosti (telo kosti - corpus ossis)
Opisi i označavanje kostiju

• Na dugim kostima najčešće postoje i ispupčene mase


(condyle) koje nose samu zglobnu površinu.
• Ramus (grana) je široki produžetak koji polazi iz tela kosti.
Veliki
trohanter

trohanteri tuberozitas tuberkuli spine


(trochanters) (tuberosities) (tuberculis) (spinae)

• Druga ovalna ispupčenja (prominenciae) se nazivaju:


- To su često mesta pripoja mišića i tetiva.
• Linearna ispupčenja se nazivaju:

grebeni ispupčenja linije (lines)


(ridges) (crests)
• Linearna udubljenja se nazivaju brazde.
• Ostala udubljenja su jame (foveae).
• Veliki šupljine u kostima se naziva sinusi ili
antrumi.
• Rupa ili otvor na kosti je foramen, a ako ima
dužinu naziva se canalis.

• Krajevi kostiju, osim zglobnih površina, sadrži mnoge otvore
(foramina) za krvne sudove, nerve itd.
• Vaskularni otvori na vratu duge kosti su mnogo manji, osim jednog
ili dva koju su veći i kroz koje prolaze krvni sudovi koji snabdevaju
koštanu srž.
• Pravci pružanja krvnih sudova se mogu simbolično prikazati:
• “Do lakta idem, od kolena bežim”.
• Površine kostiju su obično hrapave i uzdignute na mestima
gde su fibrozni spojevi, a glatke i nežne na mestima gde su
mišići direktno vezani za kost.

Anda mungkin juga menyukai