Američka revolucija:
Džordž III (1760-1820): Eng. uvela poreze,takse (1765),povećala carine,stavila porez na mnoge proizvode
(čaj).
1773. omladina u Bostonu organizovala protest-Bostonska čajanka (bačene velike kioličine čaja u more).
1812-14. Kanada bila u posedu Engleske; SAD sa njima vodile jedan rat, i od tada su postavljene granice koje
se nisu menjale.
1807-11. Napoleonova Fransuska ratuje protiv Portugala;
1808-13. –II- -II- protiv Španije
1810. Nastaju latinoameričke države: Meksiko,Kolumbija,Ekvador,Čile;
1811. Paragvaj,Venecuela;
1816. Argentina;
1822.Brazil;
1824.Peru;
1825.Urugvaj,Bolivija;
*Simon Bolivar: južnoamerički revolucionarni vođa; u vreme francuskog napada na Španiju 1808.
uspostavio je vezu sa Napoleonom.
1811. na njegov predlog proglašena nezavisnost Venecuele;
1824. oslobodio Peru.
Bio prvo predsednik Kolumbije i prvi pred. Gornjeg Perua (po njemu nazvanog Bolivija); abdicirao 1830.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
FRANCUSKA revolucija:
-Šarl Monteskje (1689-1755): napisao Persijska pisma 1721., Duh zakona 1748.;
-Fransoa Volter (kritika političkog uređenja Fr. i crkve),
-Žan-Žak Ruso (Rasprava o naukama i umetnosti 1750.; roman Emil; Društveni ugovor 1762., razvio
teoriju o suverenitetu naroda);
-Deni Didro,
-Žan Dalamber (Enciklopedija umetnosti i zanatstva u 35 tomova);
Tri staleža: sveštenstvo,plemstvo (privilegovani, 2/5ne zemlje, prihodi sa poseda, bez finansijskih
obaveza prema drž.) i treći stalež (seljaci,građani,trgovci,zanatlije,profesori) – sve poreske obaveze.
Skupština državnih staleža se nije sastajala od 1614.g.,i ponovo je sazvana 1789. u Versaju.
Zatim postaje Narodna skupština.
Treći stalež imao isto poslanika koliko i ostala 2 staleža (po 600), ali je mogao biti nadglasan jer svaki stalež
daje po jedan glas.
*Onore Gabrijel Mirabo- jedan od vođa revol. i govirnik suprotstavio se kralju; Parižani zauzeli tvrđavu
Bastilju 1789.;
1791. Ustav!
*Kralju pripada suspenzivno veto.
Kordiljerski klub- sitna buržoazija i siromašnije stan.; Žan-Pol Mara i Žorž-Žak Danton.
izvršna vlast je bila u rukama komiteta za javnu bezbednost i Komiteta javnog spasa
(Danton,Robespjer,Karno)
Najistaknutija ličnost: -maksimilijan Robespjer (nepodmitljivi). Uveo nov republikanski calendar; pokušao
da nauku stavi u službu revolucije. Pokušao da preuredi crkvu, uveo kult “vrhovnog bića”.
1795.- Treći revolucionarni ustav- zadržao republikansko uređ., ukinuto opšte pravo glasa (aktivno i
pasivno pravo glasa su imali oni koji su plaćali visok porez)
Direktorijum – izvršna vlast. 5 direktora: Pol Bara, Lazar Karno, La Revije – Lepo, Luj Leturne i Žak-
Fransoa Rubel.
Francuska sirotinja okupljena oko radikalnih žirodinaca (eberovaca) – vodio ih novinar Žak-Rene Eber.
“Udruženje jednakih” – Fransoa Babef, zvani Grah: zalagao se za trajno ukidanje private svojine.
Organizovali zaveru protiv Direktorijuma.
Posle pada Karnoa, Napoleona da izvrši državni udar podržali 2 nova člana Direktorijuma (Sijes i Rože-
Diko), pod izgovorom sprečavanja jakobinske pobune.
Napoleon rasterao poslanike; članovi direktorijuma podneli ostavke 9. novembra, a sutradan su vlast
preuzela 3 konzula: Napoleon, Sijes i Rože-Diko)
1799. donet Četvrti ustav- velika ovlašćenja I konzulu Napoleonu; period Napoleonove diktarure, ponovo
monarhija u vidu carstva.
1800. Francuzi se povukli iz Egipta iako ih je engleska flotapod komandom Nelsonaporazila kod Abukira.
1800. fr. armija generala Moroa zauzela je Minhen i porazila vojvodu Johana kod Hoenlindena.
1801. sporazum u Linevilu- Austrija priznala odredbe mira u Kamp.-F. i dala Toskanu Fr.;
1799. Direktorijum daje ostavku i vlast prepušta trojici konzula: Bonaparti,Sijesu i Rože-Dikou;
1799. ustavom Napoleon postaje prvi konzul,a ostala dvojica imaju savetodavnu vlast;
1802. proglašem za doživotnog konzula;
1804. Senat ga proglašva za cara svih francuza;
Napoleon primorao papu Pija VII da ga sa Žozefinom kruniše u katedrali Notr Dam.
1805. novopečeni monarh Napoleon proglasio Italijansku republiku Italijanskom kraljevinom i u Milanu
poneo njenu krunu;Liturgijsku r. i Đenovu pripojio Fr.;
1805. Bitka kod Trafalgara-Engleska pobedila; ali je N. pobedio neprijatelja kod Ulma,ušao u Beč i pobedio
austrijsko-ruske trupe kod Austerlica.
*Engleski komandant Horacije Nelson (1758-1805); ime njegovog broda: Viktorija.
Napoleonov kodeks:
1804. Građanski zakonik;
1807. Trgovački zakon;
1810. Zakon o krivičnom postupku;
1805. bitka kod Trafalgara – francusko-špansku flotu porazila flota engleskog admirala Horacija
Nelsona, koji je tada poginuo ( njegov brod Viktorija porinut 1765. g.)
N. pripojio Francuskoj:
1802. Pijemont
1805. Đenovu i Liturgsku republiku;
1807. Toskanu i Parmu
1809. Ilirske pokrajine;
1810. Holandiju
1807. engleska ratuje sa Francuskom; donosi zakon o zabrani trgovine robovima na svim teritorijama pod
britanskom vlašću;
Engleski komandant Velington upao u Francusku; saveznici zauzeli Pariz 31. marta;
Napoleon abdicirao 11. aprila;
Sporazum u Fontenblou-Napoleon postaje vladar samo ostrva Elbe;
1815. Nap. se iskrcao na Francusku obalu; prišli su mu odani vojnici-npr, maršal Nej;
Vladavina od „100 dana“;
1815. bitka kod Vaterloa-saveznici (austrijske, pruske, ruske i eng. trupe) porazili Napoleona, koji je
potom odveden na ostrvo Sveta Jelena na Atlantiku.
Kongres je radio u prestonici Austrije; bilo je više od 200 predstavnika raznih evropskih država; 10
prestonih komisija; u dvoru Hofburgu;
Odredbe:
-Kraljevina Poljska pod upravom ruskog cara;
-Austrija se odrekla Galicije;
-Krakov proglašen slobodnim gradom;
-Pruski vladar dobio severnu Saksoniju,Pomeraniju,Vestfaliju i oblast oko Rajne;
-Rusija dobija Bersabiju,Finsku,deo Varšavskog vojvodstva;
-Engleska dobija Maltu,Cejlon,Trinidad i pravo zaštite Jonskih ostrva;
-Austriji vraćene Lombardija,Venecija,Ilirske provincije,bavarski Tirol,kneževina Salcburg; deo
Galicije;
-Danskoj oduzeta Norveška,a dati Šlezvig,Holštajn i Lauenberg;
-stvorena Nizozemska kraljevina (ujedinjene Belgija i Holandija);
-Švajcarska podeljena na 22 kantona; priznata joj večna neutralnost;
*1815. stvorena Sveta alijansa (ruski car Aleksandar I, austrijski car Franc I i pruski kralj Fridrih Vilhem
III)-savez 3 vladara, ne 3 naroda!
Klemens Meternih (uz Aleksandra I),austrijski ministar spoljnih poslova,je tvorac ideje tog saveza.
GRČKA REVOLUCIJA
1814. Grci osnovali društvo prijatelja – Filiki Heterija, u Odesi; sa idejom da obnove Vizantijsko cars.
*Fanarioti- Grci u službi Turske, imali su privilegije; + crkveni velikodostojnici Vaseljenske patrijaršije;
Neki od njih: Mihail Sucos (glavni tumač Porte);
1821. Heterija podigla pobune u Vlaškoj i Moldaviji; prethodno priznat Aleksandar Ipsalantije za vođu
(ruski general grčkog porekla).
1827. pomorska bitka kod Navarina: Engleska, Rus, Franc (posle dogovora u Petrogradu) podržale
Grke, porazili Turke.
BELGIJSKA REVOLUCIJA:
Za kralja izabran Leopold (1831-65), iz nemačke dinastije Saks-Koburg. Belgija postala ustavna
monarhija.
1839. Belgija i Holandija podelile Luksemburg (ostao u personalnoj uniji sa Holandijom do 1890.)
_______________________________________________________________________________________________________________________
POLJSKA REVOLUCIJA:
REVOLUCIJE 1848-49.
Industrijska revolucija – brži privredni razvoj – privreda napreduje, a društvo stagnira. Mnogi narodi pod
stranov vlašću, bez svoje države.
________________________________________________________________________________________________________________
FRANCUSKA:
Smena monarhističkog i republikanskog uređenja – nemiri izbili u februaru 1848. – kralj Luj Filip odrekao
se prestola, pobegao u Englesku.
*Srušena Julska monarhija – pobunjenici proglasili Drugu republiku (organizovana privremena vlada,
sazvana ustavotvorna skupština, uvedeno opšte pravo glasa, predsednik je Napoleon)
*Luj Blan – predvodnik radnika; trodnevne borbe na barikadama, rasterao ih gen. Kavernjak.
__________________________________________________________________________________________________________________
NEMAČKA:
Fridrih Vilhem IV – pruski kralj; hteo da stane na čelo nem. ujedinjenja kada se sastala Svenemačka
skupština u Frankf. Odbio je krunu Nemačke, koju mu je ponudila skupština, ali bez habzb. teritorija.
__________________________________________________________________________________________________________________
ITALIJA:
* Pijemont morao da plati ratnu odštetu, a kralj Karlo Alberto da prepusti presto sinu Viktoru Emanuelu
II → izbija pobuna u Rimu, papa pobegao, ustav. skupština proglasila Rimsku republiku 1849., trajala 6
meseci.
Austrija ugušila Venecijansu rep. , katoličke zemlje ugušile Rimsku rep. (u odbrani Rima se istakao
Đuzepe Garibaldi).
__________________________________________________________________________________________________________________
AUSTRIJA:
Knez Meternih na čelu Habz. monarhije kada su se desile najveće revoluicije u austrijskoj istoriji,
1848.
1846. nemiri u Krakovu, započelo ih prvo poljsko plemstvo u Galiciji;
*Zatim nemiri u Beču i Pragu, pa u Budimu i Pešti.
Meternih prisiljen da podnese ostavku, nastanio se u Engl.. Izdao manifest – ukinuta cenzura štampe i
obećan ustav.
UJEDINJENJE ITALIJE
1815-1866. nemačke države bile okupljene u Nemačkoj konfederaciji.
U Italiji neke države nezavisne, neke pod vlašću Austrije-
*Kamilo Benco di Kavur (1810-61)- najvažnija ličnost ital. ujedinjenja. Uređivao časopis Il Risirgimento
(Preporod). Postao predsednik vlade Pijemonta 1852.
1855. poslao pijemontske trupe na Krim;
*uspostavio dobre odnose sa Napoleonom III; tajni i nezvanični susret u banji Plombijeri (1859)
→sklapanje braka između Klotilde (savojska princeza) i princa Žeroma → francusko-pijemontski
savez protiv Austrije.
*Naknada za podršku: ustupanje Savoje i Nice Francuskoj.
1859. : 4 jun – bitka kod Mađene / 24. jun kod Solferina – fr. i pijemontske trupe porazile austrijske.
*Primirje u Vilafranki – Napoleon III i Franc Jozef sklopili primirje, potvrđeno mirom u Cirihu
(Lombardija Francuskoj – Nap. je prepustio Pijemontu / Austriji Venecija)
*Buna seljaka u Siciliji→ Đuzepe Garibaldi upao sa 1000 ljudi u Siciliju, potukao burbonsku vojsku kod
Kalatafimija.
Osvojio Palermo; pobeda u dolini Volturna.
*Prvi nacionalni parlament sastao se u Torinu; 1861. proglasio osnivanje Kraljevine Italije.
Kavur- prvi predsednik, ali je ubrzo umro. Ustav Pijemonta kao ustav Kraljevine It., dvodomni parlament,
vrlo ograničeno pravo glasa.
1866. kod Kustoce i na moru kod Visa poražena Kraljevina Italija u trećem ratu sa Austrijom;
*Italija diplomatski izvršila ujedinjenje: posle sporazuma sa Nap. III, +savezništvo sa Pruskom (koja je
pobedila Austriju kod Sadove) uspela je da pripoji Veneciju.
1870. povučena fr. vojska iz Rima, ušla italijanska → Kralj. It. dobila novu prestonicu.
Papi ostao Vatikan → izgubio svetovnu, zadržao duhovnu vlast. Tako je završen proces ujedinjenja Italije.
**1863. u Ženevi Švajcarac Jan Anri Didan osnovao Crveni krst, videvši rat Austrije i Pijemonta.
1864. Ženevska konvencija – zaraćene strane se obavezuju da štite ranjenike i obezbede im lek. pomoć.
1901. Dinan dobio Nobelovu nagradu za mir.
*1876. osnovano Srpsko društvo Crvenog krsta, prvi predsednik mitropolit Mihailo.
_________________________________________________________________________________________________________________________
UJEDINJENJE NEMAČKE
*usledilo suparništvo saveznica → bitka kod Kenigreca (Sadova) 1866., Pruska porazila Austriju,
preuzela vodeću ulogu u nemačkom ujedinjenju.
*Mirovni ugovor u Frankfurtu – Nemačkoj pripojene provincije Alzas i Loren; Francuska morala da plati
ratnu odštetu.
*Nemačka postala najmoćnija država Evrope; bila konzervativnog uređenja, zadržala ustav Pruske (iz
1849.). Bila je autoritarna a ne demokratska (jer je vladu imenovao car, ne parlam.)
Parlament – dvodoman: donji (skupština) su izabrani poslanici, a gornji (senat) predstavnici ujedinjenih
nemačkih država.
VELIKA BRITANIJA:
1867. pravo glasa dobili bogatiji predstavnici radničke klase; 1872. uvedeno tajno glasanje.
Engleska je bila demokratska zemlja, ali je od tada do danas muči irski separatizam.
FRANCUSKA:
1851. izvršio državni udar, prigrabio svu vlast; 1852. proglasio se carem.
1854-56. Krimski rat: Francuska i Engleska ušle u rat protiv Rusije, braneći Tursku.
*1856. Pariski kongres; Fr. pomaže ujedinjenje Italije; Napoleon III na vrhuncu moći
1862. Francuska i Španija intervenisale u Meksiku, 5 god. kasnije morali da povuku vojsku pred meksičkim
revolucionarima.
*Treća francuska republika organizovana prema ustavu iz 1875.; republikanski oblik naspram
monarh. zahvaljujući samo jednom glasu.
__________________________________________________________________________________________________________________________
RUSIJA
Romanovi:
Ruski car pomogao sultanu da se odbrani od egipatskog paše Mehmed Alije (hteo da zauzme Carigrad).
*Iskelesijski ugovor 1833.: Rusija izdejstvovala zatvaranje bosforskih moreuza za sve ratne brodove
(nema daljih pretnji francuske i engleske za Rusiju u Crnom moru)→ vrhunac ruskog uticaja u Turskoj.
1860. na krajnjem istoku Rus. osvojila luku Vladivostok, podigla istoim. grad. (povezan transsibirskom
železnicom sa Moskvom)
1861. Rusija zaposela Kazahstan.
1861. Aleksandar II izdao Ukaz o oslobođenju seljaka kmetske zavinosti: kmetovi stekli ličnu slobodu,
pravo da otkue zemlju.
*Pariski kongres: Rusija izgubila deo Besarabije; pokroviteljstvo nad autonomijom Vlaške, Moldavije i
Srbije prešlo sa Rusije na velike sile.
Rusija postala drugorazredna sila– to je trajalo sve do velike istočne krize.
*Sva vlast u Rusiji je bila u rukama samodršca-cara, nisu znali za ustav. Državni savet- budžet. Vlada i
kancelar – izvršna vlast.
*Socijalistički pokret u Rus. podsticali levičari – Černiševski, Plehanov; traže nastavak agrarne reforme,
osnovana organizacija „Narodna volja“, terorizam, atentati na cara (na kraju je ubijen).
*Nikolaj Georgijevič Gerniševski urednik časopisa Savremenik, bio sibirski sužanj. Uticao na Svetozara
Markovića (socijalista) romanom „Šta da se radi“.
_____________________________________________________________________________________________________________________________
TURSKA
1792. Rusija anektirala Krim i Gruziju (Jedrenskim mirom 1829. i sporazumom u Unkjar Iskelesiju 1833.
učvrstila uticaj na Porti)
1827. bitka kod Navarina – Tursku pobedili Rusi i egipatski paša.
1829. Grčka stekla nezavisnost
1830/33. Srbija stekla autonomiju.
1830. Fr. zaposela Alžir
1840. Mehmed Alija izborio autonomiju sa nasleednom titulom kediva;
1869. prokopavanje Sueckog kanala – Egipat se sve više modernizovao.
__________________________________________________________________________________________________
*od Mahmuda II se štampa i na turskom jeziku (do tada je bilo samo na francuskom)
*Mustafa Resid-paša: pripadnik masona, obrazovan; napisao Hatišerif od Gilhane 1839., pa je poznat kao
otac tanzimata (reorganizacija turske države).
Visoki savet reformi doneo nove zakone: kazneni, građanski agrarni (1858).
1864. posebnim zakonom izvrš. administrativna podela zemlje na 27 provincija (vilajeta, upravnik je
valija) – oni na sandžake (up. mutaserif), kaze (kajmakam) i nahije (mudir).
1856. Porta izdala Hatihumajun (napisao ga Mehmed Ali-paša, pod pritiskom velikih sila, pre zasedanja
mir. kongresa u Parizu. Njime je Tur. garantovala manjinama slobodu veroispovesti, jednakost sa
Muslimanima pred zakonom, u porezu i obrazovanju, pristup državnim službama; svi stanovnici podložni
vojnom regrutovanju (ali nemuslimani mogli da se oslobode vojske plaćanjem bedele – poreza).
Balkanski nacionalizmi čine okosnicu perioda Istočnog pitanja.
Ustanak na Kritu i 1875. ustanak u Hercegovini – Tur. morala da obnarodi Ustav 1876. (sultan zadržao
veliku vlast, dvodoman parlament donosi zakone i budžet
1876-78. rat protiv Rusije i balk. zemalja: sultan raspustio parlament i ukinuo Ustav.
Posle San Stefanskog mira Srbija, CG i Rumunija postale nezavisne, Bugarska: stvorene su Kneževina
Bugarska i Istočna Rumelija (pod sultanovim suverenitetom).
BiH date na upravu A-Ug.
Rusija dobila Besarabiju + nekoliko mesta u Aziji.
Rumunija dobila Dobrudžu, Engleska Kipar.
1862. osnovano Osmansko naučno društvo; više štampe; prvi roman 1870., ističe se književnik Namik
Kemal.
1868. ostvaranje carske gimnazije, i stručnih škola; realna ženska škola 1870.
AUSTROUGARSKA
Posle revolucije – smena na prestolu: na vlast Franc Jozef (1848-1916), pretposlednji car Habz.
dinastije.
Ubili mu brata i sina prestolonaslednika Rudolfa.
Vladao 68 godina.
*pre revolucije 1848/9. uveden mađarski umesto latinskog kao službeni jezik u Mađ.
Posle pobeda kod Mađente i Solferina, rat završen mirom u Vilafranci 1859., izgubila Lombardiju.
1866. Pruska porazila Austriju kod Sadove. Praški mir- Aus. morala da prepusti Pruskoj ulogu
ujedinitelja nemačkog naroda, i da se u korist Italije odrekne Venecije.
Rusija i Aus. podelile Balkan na interesne sfere sporazumima:
1876. u Rajsštatu
1877. u Budimpešti
NEMAČKO-MAĐARSKI DUALIZAM
*posle revolucije mladi car (u Austriji) zaveo poredak tzv. Bahov apsolutizam (po min. unutrašnjih
poslova Aleksandru Bahu)
1859. car započeo proces preuređenja monarhije, nakon što je smenio Baha.
1860. Oktobarska diploma: vraćen ustavni poredak, i prava pokrajinskim saborima; - Mađari (vodi ih
Ferenc Deak) odbili da je priznaju → vladar primoran da izda Februarski patent 1861. (+privremena
uprava pod min. unutr. poslova Anton fon Šmerlingom)
*Lajoš Košut: sastavio koncept rešenja nacionalnog pitanja: stvaranje konfederacije Srbije, Ugarske,
Rumunijr i Hrvatske.
*Dva koncepta federativnog preuređenja Habz. monarhije: na trijalističkoj ili na dualističkoj osnovi.
Trijalistička: deoba države na 3 dela: nemački, mađarski i slovenski
Dualistička: nemački i mađarski
Car se odučio za dualističku, sklopio sa Mađarima Austro-ugarsku nagodbu 1867., krunisao se u Pešti za
kralja Ugarske.
Nagodbom je Habz. postala dvojna monarhija, podeljena na dva dela. Obnovljena deceniju kasnije, 1877.
Jedinstvo je ostvarivano tako što je bio zajednički vladar, iz din. Habzburg, parlament sastavljen od 2
delegacije koje su se naizmenično sastajale u Beču i Pešti, vlada sa 4 ministra (dvora, spolj. poslova, vojske
i finansija).
1868. Hrvatsko-ugarska nagodba: Hrvati u HR i Slavoniji stekli autonomiju. Hrvatskog bana i vladu
imenovao ugar. car.
*Zahvaljujući veštoj politici Đule Andrašija, A-Ug. izašla iz Velike istočne krize sa dobitkom; na Berl.
kongresu dobila upravu u BiH i držanje vojske u novopazarskom sandžaku.