Arheološki Radovi I Rasprave

UDK 902/904
ISSN 0570-8958
A R H E O L O Š K I R A D OV I I R A S P R AV E 1 7
ARHEOLOŠKI
RADOVI I RASPRAVE
ACTA ET DISERTATIONES
ARCHAEOLOGICAE
17
ISSN 0570-8958
120,00 kn bez PDV Br. God. S.

ARR 17 2013. 1-360, Zagreb 2013.
Nr. Year. P.
ARHEOLOŠKI RADOVI I RASPRAVE
Book ARR 17.indb 1 12.12.2013 10:18:01

ACADEMIA SCIENTIARUM ET ARTIUM CROATICA
Classis scientiarum socialium
ACTA ET DISSERTATIONES
ARCHAEOLOGICAE
XVII
ZAGRABIAE MMXIII
Book ARR 17.indb 2 12.12.2013 10:18:10

HRVATSKA AKADEMĲA ZNANOSTI I UMJETNOSTI
Razred za društvene znanosti
ARHEOLOŠKI RADOVI
I RASPRAVE
17
ZAGREB 2013.
Book ARR 17.indb 3 12.12.2013 10:18:10

Nakladnički savjet
Članovi Razreda za društvene znanosti
Hrvatske akademĳe znanosti i umjetnosti
Urednički odbor
Marin Zaninović (Zagreb)
Branka Migoi (Zagreb)
Alka Domić Kunić (Zagreb)
Ljubica Perinić (Zagreb)
Glavni i odgovorni urednik

Nenad Cambi
Izvršna urednica
Branka Migoi
Adresa uredništava:
Ulica Ante Kovačića 5
10000 Zagreb
Book ARR 17.indb 4 12.12.2013 10:18:10

KAZALO – CONTENTS
ZNANSTVENI RADOVI / PAPERS
Marin Zaninović
Liburni iz Anatolĳe ........................................................................................................ 7
The Liburnians from Anatolia ........................................................................................ 48
Nenad Cambi
Škrip na otoku Braču – nerealizirani grad ................................................................ 55
Škrip on the Island of Brač – an Unrealised Town ......................................................... 67
Alka Domić Kunić

Antička enciklopedistika – pojavnosti i dosezi........................................................ 85
Classical Encyclopaedism – Manisfestations and Reaches ........................................... 113
Marko Dizdar
Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova ............................. 123
A Late La Tène Selement of the Scordisci on the Site of Štrbinci near Đakovo ......... 135
Ivan Radman-Livaja
Two Lead Tags from Štrbinci (Certissia?) ................................................................ 165
Dvĳe olovne tesere sa Štrbinca (Certissia?) ................................................................ 173
Branka Migoi
The Roman Sarcophagi of Siscia .............................................................................. 181
Rimski sarkofazi Siscĳe .................................................................................................. 208
Branka Migoi, Tino Leleković

Iskopavanja kasnoantičkog groblja na Štrbincima kod Đakova u 2007. i 2008.
godini ........................................................................................................................... 227
The Late Roman Cemetery at the Site of Štrbinci near Đakovo (NE Croatia) –
Excavations in 2007 and 2008...................................................................................... 265
Željka Bedić, Mario Novak, Mario Šlaus

Anthropological Analysis of the Human Skeletal Remains from the Late
Antique Necropolis (4th Century AD) of Tekić – Treštanovačka gradina near
Požega .......................................................................................................................... 301
Antropološka analiza ljudskih koštanih ostataka s kasnoantičke nekropole
(4. st.) Tekić – Treštanovačka gradina kod Požege ........................................................ 316
Book ARR 17.indb 5 12.12.2013 10:18:10

Vlasta Vyroubal, Jozo Perić Peručić, Mario Šlaus
Biological Indicators of Subadult Stress in the Late Antique Population of
Cibalae and Štrbinci ................................................................................................... 321
Biološki pokazatelji subadultnog stresa kod kasnoantičkih populacĳa
Cibala i Štrbinaca .......................................................................................................... 334
Ante Škegro
(Odgovor Ante Škegre Darku Periši na njegov rad ‘Rimski Delminĳ
kao sjedište starokršćanske biskupĳe’ objavljen u Arheološkim radovima
i raspravama br. 16/2009) .......................................................................................... 337
Suspicor, ergo est........................................................................................................... 346
PRIKAZ / REVIEW
The Archaeology of Roman Southern Pannonia, edited by Branka Migoi, BAR
InternSer 2393, Oxford 2012.
(Ljubica Perinić) ........................................................................................................... 353
Book ARR 17.indb 6 12.12.2013 10:18:10

Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije
M
Z
LIBURNI IZ ANATOLĲE
Prof. dr. sc. Marin Zaninović UDK 904(398 Liburnĳa):94(100)”.../05”
Hrvatska akademĳa znanosti i umjetnosti Izvorni znanstveni rad
Odsjek za arheologĳu Primljeno: 13. 02. 2013.
Ulica Ante Kovačića 5 Prihvaćeno: 21. 05. 2013.
HR - 10000 Zagreb
Liburni su bili organizirana narodna zajednica koja je krajem 2. tisućljeća

pr. Kr. zaposjela dĳelove Jadranskog mora i njegovih obala i do 4. st. pr. Kr. odr-
žavala svoju prevlast u tome području. Prvi ih spominje Hekatej iz Mileta, jedan
od najstarĳih grčkih logografa ili povjesničara i zemljopisaca, koji piše oko 500.
pr. Kr.; njegovi su spisi sačuvani samo u ulomcima. Stjepan Bizantinac u 6. st.
u svojim Ἐθνικά prenosi Hekatejev zapis kako su “Liburni narod koji se nalazi u
unutrašnjem dĳelu Jadranskoga zaljeva”. Strabon u 1. st. bilježi kako ih je iz Korkire
(Krfa) istjerao korintski tiranin Hersikrat na putu za Sicilĳu 735. pr. Kr. Prisut-
nost Liburna na Jadranu i njihovo organiziranje stoji u kontekstu burnih post-
mikenskih zbivanja na Sredozemlju. Prĳelaz iz brončanog u njihovo željezno
doba također ima određene praznine. U ustroju njihova društva ima određenih
paleomediteranskih značajki, kao što je to numerička organizacĳa zajednice ka-
kva postoji i u rimsko doba. Ima tragova ginekokracĳe, koju bilježe pisci.
U svojoj raspravi autor donosi nekoliko dokaza koji bi govorili za liburnsko
maloazĳsko podrĳetlo, a koje spominju već antički pisci. To su toponimi i onoma-
stika u jugozapadnoj Anatolĳi ili Maloj Azĳi, u području Likĳe, Lidĳe, Likaonĳe,
Pamfilĳe i drugdje. Tamošnji narodi također imaju numeričku organizacĳu druš-
tva, što ih skupa sa spomenutim elementima također povezuje s Liburnima. Gaj
Julĳe Solin, koji piše u 3. st., izričito bilježi da su Liburni gens Asiatica, što je prema
mišljenju izdavača teksta preuzeo iz Plinĳa Starĳega. Prema Herodotu, najpozna-
tĳi iseljenici iz Male Azĳe odnosno Lidĳe bili su Tirseni ili Etruščani - prema mi-
šljenju mnogih povjesničara to je moglo biti negdje krajem 2. tisućljeća pr. Kr., a
oko 1000. pr. Kr. već su važan čimbenik na Apeninskom poluotoku. Iz Paflagonĳe
su došli Eneti ili Veneti, također u vrh Jadranskog zaljeva, vjerojatno istjerani od
Asiraca. Čini se da su u tim zbivanjima i Liburni napustili svoje anatolsko bora-
vište. U prilog tome išao bi nalaz glinene pločice ispisane klinastim pismom, na-
đene 1950., na kojoj se može pročitati ime Liburna ispisano tim pismom, kao ime
jednog grada. Nažalost nĳe precizirano gdje je pločica nađena, ali je uz spomenu-
te dokaze moramo uračunati u prilog hipotezi o anatolskom podrĳetlu Liburna,
čemu naša historiografija dosad nĳe obraćala odgovarajuću pozornost.
Ključne rĳeči: Liburni, Anatolĳa, Mala Azĳa, Likĳa, Lidĳa, Etruščani, Ja-
dran, Egej, Grci (Key words: the Liburnians, Anatolia, Asia Minor, Lycia, Lydia, the
Etruscans, the Adriatic, the Aegean, the Greeks)
Book ARR 17.indb 7 12.12.2013 10:18:10

Liburni su prva narodna zajednica s naše obale koja se pojavljuje kao povĳesni
čimbenik u pisanim vrelima. Oni su, međutim, zajednica koja se pojavljuje na toj
obali i Jadranskom moru krajem jednog povĳesnog procesa u kojem su tĳekom dugog
razdoblja od sredine 4. do kraja 2. tisućljeća pr. Kr. mnogobrojne skupine osvajača i
doseljenika prolazile ovim područjem, od Urala do Jadrana i preko mora na Apenin-
ski poluotok. To tisućljetno kretanje različitih skupina po Europi i dĳelovima Azĳe
danas se označava zajedničkim imenom seoba Indoeuropljana ili Indogermana, kako to
njemački stručnjaci nazivaju. To je jedan veliki povĳesni i arheološki fenomen o koje-
mu je napisano, i još se uvĳek piše, tisuće naslova od vremena kada je Nĳemac Franz
Bopp (1791.-1867.) napisao gramatiku i rječnik sanskrta i tako započeo usporedno pro-
učavanje indoeuropskih jezika, a Englez Thomas Young 1813. skovao termin indoeu-
ropski. Pojednostavljeno rečeno, to su jezici koji imaju zajednički prajezik i mnoge za-
jedničke poljoprivredne, životinjske i druge nazive te sklonidbu (deklinacĳu) imenica
i sprezanje (konjugacĳu) glagola. Ovdje moramo spomenuti i našeg gradišćanskog
Hrvata Filipa Vezdina (1748.-1806.) koji se, nakon višegodišnjeg boravka kao misionar
na malabarskoj obali u jugozapadnoj Indĳi, vratio u Rim i 1790. napisao prvu grama-
tiku sanskrtskog jezika tiskanu u Europi, pa je s drugim svojim usporednim djelima
on zapravo začetnik indoeuropeistike. Budući da je Hrvat, to ga neki autori i danas ili
prešućuju ili naprosto ne znaju za njega, što je i naša krivnja, kao i u slučaju mnogih
drugih naših zaslužnih ljudi koje Europa često prešućuje.
Indoeuropske seobe trajan su predmet zanimanja mnogobrojnih stručnjaka od
Indĳe i Kine, preko Rusĳe i europskih zemalja do Amerike. Od mnoštva djela spo-
menut ću nekoliko naslova dobrih novĳih priručnika za ovu problematiku, koji sa-
drže bogatu bibliografiju.1 U složenoj problematici indoeuropskih seoba prevladava
mišljenje o njihovu dolasku iz južnouralskih stepa i s Crnoga mora, odakle su išli
prema istoku i zapadu. Na istoku su stigli do Indĳe koju su kao Arĳci (Gospodari)
dobrim dĳelom pokorili. Do kineskih su područja stigli Tohari. Prema jugu su pošli
Hetiti koji su stvorili moćnu državu u Maloj Azĳi. Važne priloge proučavanju tih
problema dali su u novĳe vrĳeme ruski autori Vjačeslav Ivanov, Igor Djakonov i Tho-
mas Gamkrelidze te drugi stručnjaci. Osim toga ruski su arheolozi izvršili mnoga
terenska istraživanja i iskopavanja, koja su pomogla novim spoznajama. Zasluga je i
litavsko-američke arheologinje Marĳe Gimbutas što je svojim istraživanjima i profila-
cĳom tzv. kurganske kulture (kurgan - grobna humka, obično od zemlje) dala važnu
arheološku dokumentacĳu koju ona pripisuje Indoeuropljanima u stepskoj i stepsko-
šumskoj regĳi južne Rusĳe i Ukrajine. Ti nalazi iz 4. tisućljeća pr. Kr. mogu se pripisati
tamošnjim Indoeuropljanima. To su metalni bodeži i kola s kotačima u grobovima s
1
Mallory 19942, hrvatski prĳevod: R. Matasović (Mallory 2006); Heršak 2005. O Vezdinu su pisali
I. Slamnig (Slamnig 1968) i M. Jauk Pinhak, koja je o njemu godine 2009. napravila i dokumen-
tarni film na HRT-u.
Book ARR 17.indb 8 12.12.2013 10:18:10

odgovarajućom keramikom. M. Gimbutas je uz to uočila i proučila svojevrsni ženski

princip u ponašanju i shvaćanju tih ljudi i o tome napisala zapaženo djelo temeljeno
na arheološkoj dokumentacĳi.2
Engleski arheolog Colin Renfrew svojom je knjigom Archaeology and Language
(London, 1987) i nekim svojim kasnĳim tekstovima okrenuo tu teorĳu svojim mi-
šljenjem da pojedine indoeuropske skupine sporim i odvojenim seobama polaze iz
područja Anatolĳe, tj. Male Azĳe. Ondje u nekim predjelima dolazi do gospodarske
revolucĳe pojavom najranĳe sjedilačke poljoprivrede, koja se razvila u tamošnjim ra-
noneolitičkim naseljima od kojih su neka datirana u 9. tisućljeće pr. Kr. Tamošnji su
stanovnici nosili u Europu i na istok svoje dostignuće trajnih stajaćih naselja, što ih
je omogućilo usvojeno kultiviranje žitarica i drugih biljaka za ishranu, kao i druga
tehnološka dostignuća. Te je tvrdnje osporio James Patrick Mallory, a novĳa istraži-
vanja DNK faktora upućuju na razmjerno mali postotak pučanstva i njihova DNK
faktora (oko 17%) u europskoj populacĳi.3 Jezična istraživanja pokazala su bliskost tih
zajednica u njihovom prajeziku. Odvajanjem se razvĳaju pojedini jezici u Europi - sla-
venski, germanski, romanski. Mnoge su rĳeči zajedničke i danas. Tipičan je naziv za
majku - u sanskrtu mataras, u grčkom meter, u latinskom mater, u hrvatskom i drugim
slavenskim jezicima mater, mati, u njemačkom Muer, u engleskom mother, itd. Zajed-
nička religĳska vjerovanja iskazuju se u dualizmu bogova, poput Mitra - Varuna i
drugih bogova blizanaca, kao i blizanaca utemeljitelja: Romul i Rem, kod Germana
Mannus i Tuiston i dr.4 Lingvisti su postigli vrĳedne spoznaje u raščlambi tih pitanja.
Što se tiče arheologĳe, i ona je puno pridonĳela rasvjetljavanju indoeuropske mate-
rĳalne kulture i zajedničkih civilizacĳskih dostignuća. Međutim, i na tom polju još
uvĳek preostaje velik posao i buduća će otkrića bez sumnje donĳeti nove spoznaje,
koje će potvrditi ili odbaciti neke današnje teorĳe.
Ono što izdvaja Indoeuropljane u povĳesti starih populacĳa na našem kontinen-
tu njihovo je ratničko širenje i osvajanje, kojim su pokoravali starĳe neolitičko sta-
novništvo od Atlantika do Cejlona. Oni su pripitomili konje i načinili kola s dva ili
četiri kotača. Rano su koristili bakar i kasnĳe željezo; njega su među prvima koristili
hetitski ratnici i stvorili prvi indoeuropski imperĳ u Maloj Azĳi već u 18. st. pr. Kr.
Južne su im granice bile u Sirĳi, gdje su se u poznatoj bitci kod Kadeša 1299. pr. Kr.
sukobili egipatski faraon Ramzes II. i hetitski kralj Muvatali. Hetiti su svojim bojnim
kolima i željeznim oružjem uništili velik dio egipatske vojske, no jedna je egipatska
vojnička jedinica uspjela umanjiti taj uspjeh odmah nakon bitke. Pobjedu su slavili i
2
Gamkrelidze, Ivanov 1955; Djakonov 1985; Gimbutas 1966; Gimbutas 1991. Drugu opsežnu lite-
raturu vidi kod Malloryja i Heršaka (Heršak 2005, 121-158).
3
Mallory 19942, 166-181; Heršak 2005, 125, bilj. 128.
4
Mallory 19942, 164-158.
Book ARR 17.indb 9 12.12.2013 10:18:10

jedni i drugi, pa je mirovni ugovor fiksirao ranĳe stanje na istim pozicĳama.5 Hetiti su
uspjeli još jedno stoljeće održati svoju vlast, ali dolazili su novi narodi sa sjeverozapa-
da - također Indoeuropljani - Ahejci, koji su ostvarili premoć na Egejskom moru i u
egejskom području i svojim jačanjem ugrozili hetitsku prevlast. U hetitskim spisima
oni se spominju kao narod Ahĳava. Osvojili su i razorili Troju u njenom VII. sloju,
oko 1184. pr. Kr. stvorili su jaku mornaricu i imali također željezno oružje, što im je
sve pomoglo ugroziti zemlje Male Azĳe i Egipta. To je ubrzalo propast nekoć moćne
hetitske države koja se temeljila na ograničenom broju vojnika i kasti gospodara, koji
su se u ovoj posljednjoj fazi posvađali i ubrzali svoj pad, suočeni s novim načinima i
sredstvima napada što su ih razvili ovi narodi s mora, uglavnom Indoeuropljani, koji
su bili u prednosti jer su ratovali dĳelom kao gusari po istočnome Sredozemlju, a di-
jelom kao osvajači s novim oružjem i brodovima. Tako su mogli zatvoriti opskrbne i
trgovačke putove Hetita na područjima koja su bila vitalna za njihovu zemlju, kao što
je to npr. bio Cipar koji su osvojili. Tako su Hetiti potpuno nestali iz povĳesti i otkrili
smo ih ponovno tek nakon 3.000 godina, kada je češki lingvist Bedřih Hrozny godine
1915. objavio da je dešifrirao hetitske glinene pločice iz Boghaz Keya i utvrdio da je
rĳeč o indoeuropskom jeziku.6
Propast hetitske države stvorila je velik politički i strateški prazan prostor u koji
ulaze nove sile i narodi, kako oni s istoka (Asirci, Huriti, Mitani, Luvĳci i dr.), tako i
ovi sa zapada među kojima su svoju važnu ulogu odigrali i rani Iliri koji su pod biblĳ-
skim imenom Filistejaca sudjelovali u napadu na Egipat i naselili današnju Palestinu,
davši joj i današnje ime, gdje su se tĳekom vremena pofeničili.7 Na pilonu Ramzesova
hrama u Medinet Habu prikazani su ti razni narodi s mora, svaki sa svojom nošnjom
i oružjem. U hĳeroglifskom tekstu zapisana su njihova imena, čĳa se čitanja ponešto
razlikuju kod pojedinih autora budući da egipatski tekstovi nemaju samoglasnika.
Zabilježeni su Pulesati (Filistejci), Luku (Likĳci), Akawaša - Ahhiyava (Ahajci), Danuna
(Danajci), Šardana (Sardi), Sekeleš (Sikuli), Turuša (Tyrsi) (Etruščani). Sve su to zajed-
nice naroda ili njihovih vojničko-gusarskih skupina koje su istočnim Sredozemljem
dominirale zahvaljujući svojim brzim lađama i vojničkom opremom, a posebno že-
ljeznim oruđem. Sikuli (Sicilĳanci) su npr. prvi u Italĳi koristili željezo već u 12. st.
pr. Kr. Nekako usporedno s hetitskom državom u 12. st. pr. Kr. propala je i mikenska
(ahajska) civilizacĳa i država, kako se računa oko 1150. pr. Kr. ili nešto kasnĳe, u trećoj
četvrtini 12. st. pr. Kr.8 Mikenska je civilizacĳa izrasla na svojoj pomorskoj snazi, kao
5
Beckman, Goedegebuure i dr. 20072, 213-244; Matasović 2000.
6
Levi 2007, 374-424; Bengtson 19694 (I. poglavlje: Die Einwanderung der Indogermanen in Grie-
chenland), 29-56; Sanders 1985.
7
Bengtson 19694, 35. Za Filistince kao Ilire: Altheim 1951 (poglavlje: Die Illyrische Wanderung), 51-66.
8
Bengtson 19694, 54, bilj. 3, koji citira F. Matza (F. Matz, Die Agäis, Handbuch der Archäologie II,
1950, 304); Čedvik (Chadwick) 1980 (poglavlje: Kraj mikenskog sveta), 261.
10
Book ARR 17.indb 10 12.12.2013 10:18:10

svojedobno i kretska koju je naslĳedila. Slikarĳe kretskih minojskih brodova, koje je

pronašao Spyridon Marinatos tĳekom svojih iskopavanja na Theri, pokazuju nam
kakve su to izvrsno sagrađene lađe bile, jer su stručnjaci procĳenili da su mogle imati
i 42 veslača. Znamo da Homer računa s posadom od pedeset dvoje ljudi za jednu lađu.
Vještinom plovidbe ljudi su ovladali mnogo prĳe. Računa se da su australski abori-
džini prĳe 50.000 godina došli u Australĳu na bambusovim plovilima. Američko-grč-
ki arheološki istraživači na Kreti godine 2009. našli su kamene ručne klinove i druge
pretpovĳesne alate koje su datirali “najmanje 130.000 godina prĳe našeg vremena”. Znači
da je neandertalski čovjek već tada stigao na Kretu i tamo živio. To je oruđe koje se na
našem kontinentu pojavljuje prĳe 175.000 godina. Razina Sredozemnog mora bila je
tada najniža, i to 144 m niža od današnjih obala, a polovica našega mora bila je zale-
đena - sve do Visa i Lastova. Na našoj obali i u južnoj Francuskoj ima špilja u kojima
su ljudi ostavili svoje tragove, a danas su više metara ispod mora. Niska razina mora
olakšala je tim davnim ljudima dolazak na Kretu i druga mjesta, jer su morski kanali
bili mnogo uži i kraći, pa je razmak između Krete i kopna imao tri dionice od 19 i 31
kilometra.9 Ljudi su plovili od pamtivĳeka, što smo znali i ranĳe po ranokamenodob-
nim nalazima iz Engleske i Francuske. Danas znamo da su mikenski brodovi plovili
i našom obalom, što su potvrdili nalazi mikenske keramike u Škripu na Braču i na
gradini Monkodonja kod Rovinja, a znamo i za mikensku trgovinu jantarom, koja
je koristila iste pravce. Mikensku keramiku nalazimo od Sirĳe do Španjolske. To je
vrĳeme kada su Indoeuropljani, Ahajci, Sikuli i drugi već nekoliko stoljeća plovili
i vladali dĳelovima Sredozemnog mora. Njihovi su moreplovci ovladali vještinama
gradnje lađa i plovidbe, pa su, kako smo vidjeli, mogli s mora napasti najveći imperĳ
Sredozemlja - Egipat.
Složeno pitanje tih seoba trajni je predmet interesa brojnih stručnjaka i rasprava,
pa su mnoga arheološka istraživanja posvećena tome. U našim krajevima početkom
doba bakrenih i brončanih kovina pojavljuju se nova tzv. gradinska naselja, koja su
nešto sasvim novo u tome vremenu i u arheološkoj baštini. U našim je krajevima do
sada registrirano na stotine tih lokaliteta iz početka brončanog doba. Sve gradine
nisu bile trajno naseljene - neke su služile kao privremena skloništa ljudi i stoke u
slučaju opasnosti, neke kao promatračnice, ali većina ih je bila trajno naseljena i utvr-
đena nasipima i zidovima, karakterističnim gradinskim elementima dobro vidljivi-
ma u našim kraškim, kamenitim krajevima. Istraživanje tih spomenika još je uvĳek,
nažalost, u počecima i najčešće se nĳe maknulo dalje od njihove registracĳe. To je,
naime, dugotrajan i skup posao koji traži suradnju niza stručnjaka - arheologa, antro-
pologa, mineraloga, paleobotaničara, osteologa i drugih. To je, dakle, posao za neku
9
Tko su bili prvi moreplovci? Arheolozi su na Kreti otkrili kamene klinove stare više od 100.000
godina (Slobodna Dalmacĳa, 14. ožujka 2010., 27). Za najstarĳe brodove: Casson 1973, 1-17; Zani-
nović 1994a, 126, bilj. 2.
11
Book ARR 17.indb 11 12.12.2013 10:18:10

budućnost kada ćemo biti bogatĳi i sredstvima i stručnjacima, pa ćemo možda dobiti
neke odgovore na mnogobrojna pitanja koja nas zanimaju.
Indoeuropljani su dolazili na konjima i s kolima, naoružani bakrenim i brončanim
bodežima, mačevima i drugim oružjem. Ovom, za ono vrĳeme “revolucionarnom”
opremom bili su potpuno nadmoćni sjedilačkim, poljoprivrednim stanovnicima ne-
olitičkih naselja, koji su uzgajali žitarice i druge pripitomljene biljke s odgovaraju-
ćom stokom sitnog i krupnog zuba. Starosjedioci su se pokoravali novim osvajačima
milom ili silom. U ponekim istraženim neolitičkim naseljima nalazimo i na slojeve
spaljenih drvenih nastambi uništenih u sukobima. Ova su se društva, međutim, već
temeljila na robovskoj radnoj snazi, pa su tako i služili novim gospodarima. Ovi su
pak svoja nova gradinska naselja podizali na povišenim mjestima uz rubove kraških
polja i doline rĳeka, kuda su prolazile prastare prometnice ljudi i životinja. Gradine
svakog područja tvore smišljeni sustav naselja, jer sve one u pravilu vizualno među-
sobno komuniciraju i sa svojih povišenih i utvrđenih položaja nadziru područje koje
im pripada. Slično je i na obali i na otocima, gdje se nadziru pomorski plovni putovi.
Naši su prethodnici zarana posvećivali pozornost tim arheološkim spomenici-
ma. Bili su to Carlo Marchesei u Istri, Šime Ljubić i Josip Brunšmid u Lici, Vaclav
Radimsky u Bosni i Hercegovini i drugi. To je bilo već u 19. stoljeću i prĳe Prvog
svjetskog rata. Prevlast karađorđevićevske monarhĳe označila je gašenje terenskih
istraživanja u Hrvatskoj, izuzev nekih inozemnih ekipa, kao primjerice one danske s
Ejnarom Dyggveom u Saloni. Ovdje moram spomenuti tada mladog njemačkog arhe-
ologa Wernera Bulera, koji je kao stipendist poznate Rimsko-germanske komisĳe u
Frankfurtu u ljeto 1932. obilazio niz gradina u području Knina i Promine. O tome je
napisao opširno izvješće za uglednu publikacĳu Bericht der Römisch-germanische Kom-
mission (vol. 21, 1931 (1933), 183-198). Opisao je i registrirao s osnovnim podacima i
kartama 36 gradina. Želio sam ga spomenuti, jer je kao mladi stručnjak došao u jedan
za prethistorĳu takoreći “djevičanski” kraj i dao nam primjer kako valja nastaviti nje-
govim tragom. Nažalost, poginuo je mlad, rano početkom Drugog svjetskog rata, go-
dine 1940., na bojištu u Francuskoj, kao i toliki drugi vrĳedni ljudi. No, rad koji nam je
ostavio je, zahvaljujući njegovim opažanjima i tumačenjima, do danas ostao vrĳedan
i na svoj način nezaobilazan prilog, u što sam se osobno uvjerio kada sam kao mlad
asistent godine 1962. krenuo njegovim putovima. Na usluzi mu je bio časni starina
fra Lujo Marun, tada voditelj Kninskog muzeja što ga je bio stvorio svojim radom
u hrvatskoj arheologĳi. Kraljevska je diktatura 1929. zabranila Hrvatsko starinarsko
društvo što ga je Marun vodio u Kninu, kao i većinu onoga što je imalo hrvatski pred-
znak. Buler se u svome tekstu ljubazno zahvaljuje fra Marunu kao zaslužnom pred-
sjedniku Društva, čĳi su mu podaci bili od najveće koristi: “... wobei mir die Angaben
der verdienstvollen früheren Präsidenten des Kniner Museumvereins, Fra Vjekoslav Marun,
von allergrösstem Nutzen waren”. Vječna je šteta što je ratni vihor prerano odnio ovog
12
Book ARR 17.indb 12 12.12.2013 10:18:11

vrĳednog mladog stručnjaka koji bi nam zasigurno bio ostavio još priloga o našim
starim spomenicima, ali i ovime što je učinio trajno nas je zadužio.
Još je jedan njemački arheolog zadužio hrvatsku i europsku arheologĳu. Rĳeč je
o Rudolfu Robertu Schmidtu i njegovom radu na glasovitom lokalitetu Vučedolu na
Dunavu kraj Vukovara, na kojem je obitelj Streim još u 19. st. našla pretpovĳesne
ostatke. Potom je godine 1897. J. Brunšmid, tada ravnatelj Arheološkog muzeja u Za-
grebu, obavio pokusna istraživanja na položaju Gradac, a nakon toga je Schmidt 1938.
istražio čitavo područje Gradca i otkrio jednu od najznačajnĳih europskih prapovĳe-
snih kultura, koju je po nalazištu nazvao vučedolskom. Rezultate svojih istraživanja
objavio je u djelu Die Burg Vučedol (Zagreb, 1945). I Bulerove gradine i ovaj lokali-
tet djelo su Europljana, što potvrđuju keramički nalazi s kninske gradine koje je već
Buler povezao s vučedolskim ulomcima u Arheološkom muzeju u Zagrebu, kao i
s keramikom s Ljubljanskog barja, što je on sve definirao kao eneolitički materĳal
- dakle, povezani su s počecima kovinskog doba. To znači da su Vučedolci već u to
rano vrĳeme stizali u ove krajeve i podizali svoje gradinske naseobine. Vučedolska
je keramika, uz zlatni bodež, srebrnu sjekiricu i druge predmete, bila pronađena i u
kneževskom grobu u velikoj zemljanoj humci (tumulu) u Maloj Grudi kraj Tivta u
Bokokotorskom zaljevu; taj se tumul datira između 2000.-1800. pr. Kr.10 Vučedolci su
ostvarili svoju prevlast na širokom području naše zemlje i u dĳelu Panonske ravnice
sve do srednje Europe. Bili su vrsni metalurzi i njihovo je širenje dĳelom bilo poslje-
dica potrage za nalazištima kovina. Zarana su, kako vidimo, stigli i na našu obalu.
Zanimljivo je da sam ulomak njihove keramike s bĳelim impasto ukrasom bio našao
u najgornjem sloju Grapčeve spilje, u jednoj rupi u stĳeni, kada sam kao student su-
djelovao u istraživanjima koja je od 1951. do 1953. vodio Grga Novak; taj sam ulomak
dao na objavu S. Dimitrĳeviću.11
Civilizacĳski utjecaj Vučedolaca bio je u vrhu ondašnjih europskih dostignuća
i usporediv s visokim civilizacĳama Sredozemlja i Mezopotamĳe s kojima su, kako
pokazuju nalazi iz Male Grude, oni i komunicirali. Cvat se te kulture obično stavlja
između 2150. i 1850. pr. Kr. Na Gradcu ona ima i svoje neolitičke badenske (prvi Indo-
europljani) i kasnĳe arheološke slojeve, sve do srednjega vĳeka. Novodošlim Indoeu-
ropljanima ili Vučedolcima možemo pripisati i važan nalaz bakrenih sjekira i sjekira-
čekića s izgubljenim zlatnim predmetima, nađenima prilikom kopanja temelja kuće
u predjelu Gripe u Splitu. Rĳeč je o blagoj uzvisini koja je vjerojatno bila naseobinski
lokalitet. Nalaz je objavio Ivan Marović, koji ga je usporedio sa sličnim nalazima u
širem prostoru naše zemlje i okolnih područja te ga datirao u eneolitik, koji bi ovdje
10
Durman i dr. 1988; Durman 2006; Parović-Pešikan 1976, T. III.4; Parović-Pešikan, Trbuhović 1974;
Zaninović 2001 (Zaninović 2003); Batović 2003, sl. 11.
11
Dimitrĳević 1998; Dimitrĳević 1979; Durman 1983.
13
Book ARR 17.indb 13 12.12.2013 10:18:11

bio između 2200. i 2000. pr. Kr.12 Danas, nakon više od pola stoljeća od ove objave i
brojnih raščlambi toga nalaza i kulture, možemo zaključiti da je rĳeč o novodošlim
Indoeuropljanima, na što upućuju sporedni nalazi koje je već Marović raščlanio. To
su mnogobrojni nalazi iz središnjeg ravničarskog područja te kulture, oko Vučedola
i uz Dunav, koji se mogu pratiti dolinama rĳeka kroz Bosnu, pa do obale u Dalmacĳi,
od Knina, Topolja, Vrlike i drugih lokaliteta u zaleđu obale Muća, Vinjana, Slivna do
Splita i Solina. To su od pradavnih vremena bili pravci kretanja došljaka, dolinama
rĳeka prema jugu i moru, do Hvara (Grapčeva špilja) i Tivta. Tih će nalaza biti i više
u nekim budućim iskopavanjima. Na karti nalazišta, koju je Marović načinio za ana-
logĳe i kronologĳu, mogu se uočiti spomenuti pravci kretanja kojima su ti osvajači
stizali. Zanimljivo je da tih nalaza zasad praktički nema sjeverozapadno od rĳeke
Krke, u području kasnĳe Liburnĳe, što također ima svoje značenje.
U kontekst tih kretanja možemo uključiti fascinantni nalaz iz tumula 16 kod Pu-
stopolja u jugozapadnom dĳelu Kupreškog polja. Istraživanja je obavljao Alojz Benac
u ljeto 1984. Na polju je registrirao četrdesetak manjih i većih grobnih humaka ili
tumula.13 Tumul 16 promjera je 31 m i visine 3,60 m. Bliže površini bilo je nekoliko
srednjovjekovnih grobova, a na dubini od 2,45 m nađena je dobro načinjena i sačuva-
na konstrukcĳa drvenih saonica na kojoj je bio položen pokojnik čĳe je tĳelo bilo oču-
vano u pojedinim dĳelovima, ali se u dodiru sa zrakom raspalo. Pokojnik je bio u zgr-
čenom položaju, pokriven debelim vunenim pokrivačem. Ovo neočekivano otkriće
zateklo je istraživače, koji tako nešto nisu mogli očekivati niti spasiti tĳelo. Grob - vje-
rojatno nekog plemenskog ili rodovskog prvaka - Benac je povezao sa sličnim grobni-
cama u Panonĳi i ruskim stepama. Pokojnik je imao oko 60 godina, a izvrsna drvena
konstrukcĳa saonica analizom C14 pokazala je starost od 1670 +/– 120 godina prĳe
Krista, što se poklapa s datacĳom keramičkih ulomaka iz tumula Dokanova glavica
u sredini polja. To znači da istraženi zemljani tumuli na Kupreškom polju pripadaju
ranom brončanom dobu. Ti su grobovi, dakle, spomenici doseljenih Indoeuropljana,
čĳi je jedan od tisućljetnih valova stigao do Kupreškog polja na svome putu prema
jugu. Oni bi, dakle, svoje podrĳetlo vukli iz prostora južnoruskih stepa, u kojima je
dugo vladala poznata kurganska kultura čĳi su nositelji sa sobom donĳeli svoj način
ukopavanja s jednim važnim plemenskim prvakom.14 Indoeuropljani su zavladali
čitavim područjem naše zemlje i obale s otocima, o čemu svjedoče stotine gradina
koje su podignuli.15 Taj novi naseobinski gradinski sustav ostvarili su došljaci koji su
12
Marović 1953.
13
Benac 1986, 53-73.
14
Benac 1986, 80-82; Gimbutas 1966; Gimbutas 1980; Mallory 2006.
15
Pored spomenute Bulerove pionirske rasprave, naši su arheolozi postigli vrĳedne rezultate,
ali ostaje još mnogo toga za istražiti. U srednjoj Dalmacĳi i dĳelu zapadne Bosne I. Marović i B.
Čović registrirali su oko 400 tih lokaliteta. Opsežno djelo o istarskim gradinama objavila je K.
14
Book ARR 17.indb 14 12.12.2013 10:18:11

tĳekom vremena zauzeli čitav ovaj dio stare Europe i jadransku obalu. Dakako, seobe
su bile stoljetni proces kretanja prema jugu, što trajno susrećemo u prošlosti Europe.
Uvĳek je bilo zajednica i skupina koje su morale napustiti svoja sjedišta bilo silom
prirode ili ljudskih uzroka, a često je bila prisutna i želja da se ode nekamo u potrazi
za novim. Ovi koji su se negdje skrasili javljali su onima koji su ostali kako je, pa su ih
i oni slĳedili. Tako je, uostalom, bilo i u kasnĳim kasnoantičkim i srednjovjekovnim
seobama. Svi ti Goti, Vandali, Huni, Langobardi, Franci, Hrvati, Mađari i drugi tražili
su bolji život i na svome putu pokoravali, ako su mogli, one koje su zatekli. Nĳe bila
rĳeč o velikim skupinama, ali one su obično bile vojnički dobro opremljene i odlučne,
pa su mĳenjale povĳesnu i etničku sliku Europe. Grčke su seobe trajale s većim ili
manjim intenzitetom od 12. do 4. st. pr. Kr., od prvih Dorana do helenističkih kolonĳa
i naseobina raštrkanih od Perzĳe do Baktrĳe i Indĳe. Možemo se vratiti u još dalju
prošlost, koja nam bilježi seobe Ahajaca i drugih skupina iz predmikenskog vreme-
na.16 To su sve privlačna i složena povĳesna pitanja na koja je arheologĳa pomogla
unĳeti ponešto svjetla. Još je uvĳek mnogo nepoznanica - sjetimo se samo kretskog
linearnog A pisma koje je još uvĳek, čitavo stoljeće nakon otkrića, zagonetka. Zatim
su tu narodi koje stari grčki pisci bilježe kao grčke prethodnike - Pelazgi, Lelezi, Ka-
rani i drugi. Pelazgi su po nekima bili došli na Apeninski poluotok i tamo po predaji
utemeljili Ravennu i Spinu, i to tri generacĳe prĳe Trojanskog rata; dio njih zatim se
vratio u Arkadĳu na Peloponezu. Sve je to još uvĳek u domeni mitologĳe, ali danas
prihvaćamo da se u svakome mitu krĳe zrno povĳesne istine.17
Moram ovdje spomenuti Silvĳa Ferrĳa (1890.-1978.), veliko ime talĳanske i europ-
ske arheološke i povĳesne znanosti. Imao sam čast poznavati ga i s njime komunicirati.
Bio je naš gost na znanstvenom skupu o prethistorĳi naše obale i grčkoj kolonizacĳi, u
Hvaru u listopadu 1968., na kojem sam bio sudionik i tajnik. Bio je jedan od ljudi naše
struke, koji je maestralno poznavao arheologĳu i povĳest Sredozemlja i kao takav je
bio član vodeće talĳanske Akademĳe (Accademia dei Lincei). Njegova intuicĳa, ula-
ženje u srž problema i tumačenja bili su fascinantni. Njegova studĳa Antiche teorie
sulla protostoria d’Italia nel confronto delle esigenze moderne (Ai del Primo simposio
di protostoria d’Italia, Orvieto, 1967, Roma, 1969, 187-205) primjerna je u postavljanju
problema i njegovim rješenjima. Bio je jedna od tri-četiri osobe koje su me najviše
zadivile svojim gledištima i znanjem, a tĳekom svoje karĳere upoznao sam mnoge
važne ljude svoje struke, od Europe do Rusĳe i Amerike. Njegova je neprolazna zaslu-
Buršić Matĳašić (Buršić Matĳašić 2007), za sjeverne otoke vidi Mirosavljević 1974; za Hrvatsko
primorje i Liburnĳu vidi niz radova Š. Batovića (Batović 1977; Batović 1987, s bibliografijom);
Zaninović 1989a; Zaninović 2007a, 105-163; Zaninović 2000; Glavičić 1992; Olujić 2007, 144-160;
Benac 1975.
16
Bengtson 19694, 46, 53.
17
Još uvĳek ključno djelo za ta pitanja: Bérard 1957, talĳanski prĳevod: Bérard 19634, za Pelazge:
389-392. Na tragu njegovih razmatranja je i L. Braccesi (Braccesi 1971).
15
Book ARR 17.indb 15 12.12.2013 10:18:11

ga što je u drugoj polovici 20. stoljeća otkrio novu, do tada nepoznatu, italsku negrčku
arheološku kulturu i baštinu daunskih nadgrobnih spomenika (stelâ), u širem područ-
ju Manfredonĳe i Monte Gargana. Nekoliko je desetljeća praktički izvlačio iz poljskih
zidova jedinstvene ostatke daunskih nekropola, koje je uništila intenzivna obrada ze-
mljišta i duboko oranje tridesetih godina 20. stoljeća. Napisao je preko 30 rasprava i
izvješća o tim spomenicima, od 1961. do 1978. Nažalost, preminuo je kada je spremao
njihovu cjelovitu obradu. Po njemu, ti se spomenici povezuju s ilirskim prostorima, jer
su i Dauni ilirskog podrĳetla, pa bi to bila kulturološka koine s Histrima, Liburnima i Ja-
podima, od 8. do 5. stoljeća prĳe Krista.18 Ferri je odmah uočio povezanost tih prikaza s
prekojadranskim prostorom, potvrđenu uostalom kod Plinĳa (Nat. hist. X.99,16,1) i Festa
(c. 69). Njegova je zasluga što je te protohistorĳske veze znalački smjestio u stvarne povi-
jesne okvire i situacĳe. Uoči dolaska u Hvar poslao mi je 13. listopada 1968. razglednicu
iz Pise, gdje je bio redoviti profesor i vodio svoju Missione Garganica u okviru Centra za
euroazĳsku protohistorĳu (Centro di Protostoria Euroasiatica) Sveučilišta u Pisi. Na
slici je bio središnji dio jedne daunske stele s prikazom lađe, koju je nazvao liburnica i
datirao u 6. st. pr. Kr. Želio sam to spomenuti jer je bio iznimna osoba i veliki stručnjak,
koji je širio naše horizonte u mnogim dĳelovima naše prošlosti i davao poticaj mladim
ljudima, pa i meni. Njemu je, kao i našim povjesničarima, bilo jasno koliko su Liburni
bili važni u jadranskoj i italskoj protohistorĳi.
Liburni su uistinu po mnogočemu jedinstvena pojava u našoj povĳesti i arheo-
logĳi, o čemu su pisali istaknuti ljudi naše struke, od Trogiranina Ivana Lučića u 17.
stoljeću, preko Š. Ljubića, Frane Bulića, G. Novaka i drugih. U naše vrĳeme Liburni-
ma je brojne kapitalne rasprave posvetio Mate Suić i tako obilježio novu fazu u njiho-
vom proučavanju. Njegova rasprava Prilog poznavanju odnosa Liburnĳe i Picenuma
u starĳe željezno doba (VAHD 55, 1953, 71-101) bila je u vrĳeme objave pionirski rad
nakon kojega su zatim slĳedili i drugi njegovi radovi o Liburnima i njihovoj povĳesti
i arheologĳi, koji su ga trajno zanimali. Treba izdvojiti Suićevo kapitalno djelo Zadar u
starom vĳeku (Zadar, 1981) u kojem je sintetski ponovno obradio i dopunio svoja istra-
živanja i postavke o pojavi i razvitku Liburna, što je i nastavio proučavati do kraja
svoga plodnoga života.19
Suićev su primjer slĳedili njegovi studenti i suradnici koji uspješno nastavljaju
putovima koje je on otvorio. Šime Batović također je zaslužan i istaknut stručnjak na
polju liburnskih proučavanja kojima je dao svoje nezaobilazne priloge.20 Batović je u
18
Ferri, Nava 1976. Nakon smrti S. Ferrĳa, stele je objavila njegova dugogodišnja suradnica i asi-
stentica M. L. Nava (Nava 1980).
19
Vidi bibliografiju u Suić 2003, 494-496; ovdje su i radovi Š. Batovića, Z. Brusića, S. Čače, M. Zani-
novića i drugih autora koji pišu o Liburniji.
20
Pregled svojih istraživanja obradio je u studĳama Š. Batović (Batović 1983 i Batović 1987); vidi i
Batović 2002.
16
Book ARR 17.indb 16 12.12.2013 10:18:11

više navrata razmatrao etnogenezu Liburna i uočio da nema nalaza koji bi posvjedo-
čili kontinuitet između srednjeg i kasnog brončanog doba na njihovom području, te
da se liburnska prisutnost povezuje sa željeznim dobom ili s razdobljem između dva-
ju valova balkansko-panonskih seoba u 11. i 10. st. pr. Kr. Sljedeća faza jest liburnska
prevlast na Jadranu od 9. do 5. st. pr. Kr., a zatim dolazi do opadanja njihove prevlasti
od 5. do 1. st. pr. Kr.
Liburni su, dakle, organizirana skupina ili narodna zajednica koja je krajem 2. ti-
sućljeća pr. Kr. zaposjela dĳelove Jadrana i uspostavila svoju prevlast držanjem glav-
nih plovidbenih točaka duž obale od Korkire (Krfa) do Kurikte (Krka) na sjeveru naše
obale. Od grčkih pisaca prvi ih spominje (pa po tome i znade za njih) jedan od naj-
starĳih logografa ili povjesničara i zemljopisaca, Hekatej iz Mileta, koji je pisao oko
500. pr. Kr. On je na jonskom narječju napisao Genealogĳu, zbirku obiteljskih tradicĳa,
i Perĳegezu ili Putovanje oko svĳeta (Περίοδος γῆς) u dva dĳela, o Europi i Azĳi, u koju
je uključio Egipat i Libĳu. Zabilježio je mnogo dragocjenih etnografskih i kulturno-
povĳesnih podataka, ali su nažalost očuvani samo odlomci. Njegova je djela dosta
koristio Herodot. Stjepan Bizantinac napisao je u 6. st. po Kr. zemljopisni leksikon
Ἐθνικά u kojemu je napisao da su “Liburni narod koji se nalazi u unutrašnjem dĳelu Ja-
dranskog zaljeva, Hekatej u opisu Europe. Nazvani su po nekom Liburnu koji je izumio liburn-
ske lađe i liburnsku mandĳu, vrst odjeće” (FGrHist, 93). Drugi je značajni podatak zapisao
pouzdani zemljopisac i povjesničar Strabon (63. pr. Kr. - 19. po Kr.), koji je koristio
mnoge starĳe autore i sačuvao nam i druge dragocjene obavĳesti o našim krajevima.21
Prema njemu (VI.269), Liburni su bili gospodari otoka Korkire (Krfa). Godine 735. pr.
Kr. na napuštanje otoka prisilio ih je korintski tiranin Hersikrat iz vladajuće oligar-
hĳske obitelji Bakhĳada koja je upravljala tim tada vodećim grčkim središtem. Bilo je
to vrĳeme snažne korintske ekspanzĳe i osnivanja niza naseobina u Jonskom moru,
južnoj Italĳi i na Sicilĳi. Ploveći, naime, prema Sicilĳi njegov ga je brat Arhĳa uputio
s dĳelom brodovlja da utemelji Korkiru, koja se prĳe zvala Sherĳa. Istjeravši Liburne
koji su tu obitavali Hersikrat je kolonizirao otok. Kada se iskrcao blizu Zerfirĳa (na
jugu Brutĳa), Arhĳa je naišao na skupinu Dorana, poveo ih sa sobom i zajedno s njima
utemeljio Sirakuzu. Tako Strabon.
Liburni su mogli biti naseljeni na Korkiri već ranĳe, vjerojatno i u 11. stoljeću
prĳe Krista, ako to stavimo u kontekst Batovićevih istraživanja njihova područja i
egejskih poslĳemikenskih seoba. Tradicĳu o liburnskoj talasokracĳi na Jadranskome
moru bilježi više antičkih autora. Tako Pseudo Skimno (oko 110. pr. Kr.) u svojoj Peri-
jegezi (stihovi 370-376) prenosi Teopompov opis Adrĳanskoga mora, koje ima mnogo
otoka sličnih kikladskima, od kojih su jedni Apsirtidi i Elektridi, a drugi su liburnski.
U drugom ulomku iz Teopompovih Filipika, što ga donosi Stefan Bizantinac, Ladesta
(Lastovo) je jedan od liburnskih otoka (FGrHist II, 131; Steph. Byz. s. v.). U drugome
21
Honigmann 1931; Čače 1995; Čače 2002; Zaninović 1988; Zaninović 1990 (= Zaninović 1996).
17
Book ARR 17.indb 17 12.12.2013 10:18:11

podatku, uzetom od geografa Skimna iz 5. st. pr. Kr., što ga također prenosi Stefan
Bizantinac, uz egejski otok Paros postoji i drugi Paros, otok Liburna, za koji Strabon
piše da je Φάρος ἡ πρότερον Πάρος, Faros koji se prĳe zvao Paros (Strab. VII.5). Apo-
lonĳe Rođanin (oko 295. – oko 215. pr. Kr.) u svojoj poemi Argonautika ubraja Issu, Dis-
kelad i Pitieju u liburnske otoke. Učeni aleksandrĳski knjižničar ne spominje Faros,
na kome je u njegovo vrĳeme postojala istoimena cvatuća naseobina. Smatra se da
u imenima Δυσκέλαδος i ἱμερτὴ Πιθύεια (ubava, borovita) treba vidjeti imena otoka
Brača i Hvara.22
Zanimljiva je epizoda koju je zabilježio glasoviti povjesničar Tit Livĳe (59. pr. Kr.
– 17. po Kr.), suvremenik cara Augusta, a prema starĳim analistima, o spartanskom
četovođi Kleonimu iz 302. pr. Kr.: “Spartanski vojvoda Kleonim, koji je bio došao u Itali-
ju na pomoć Tarentu, zauzeo je Turĳe u području Salentinaca. Protiv njega je pošao konzul
Marko Emilĳe, potukao ga i vratio Turĳe domaćima”. Dalje bilježi Livĳe kako se u nekim
analima spominje da je Salentincima bio pošao konzul Julĳe Bubulko te da je Kleo-
nim napustio Italĳu i prĳe nego li se sukobio s njime. Nakon toga je Kleonim oplovio
Brundizĳsku izbočinu (rt) i vjetrovi su ga odnĳeli u sredinu Jadranskog zaljeva. Kako
su ga s lĳeva plašile “obale Italĳe bez luka” (importuosa liora Italiae), a s desna “Iliri, Li-
burni i Histri, narodi surovi i većim dĳelom na zlu glasu poradi razbojstava na moru” (Illyrii,
Liburnique et Histri gentes ferae et magna ex parte latrociniis maritimis infames), “stigao je
tako sve do venetskih obala”. Ovo je kasnĳa obavĳest, tri do četiri stoljeća nakon liburn-
skog apogeja, ali svjedoči o tradicĳi o opasnim ilirskim protivnicima koji su još i tada
gospodarili ovim vodama.23
Apĳan iz Aleksandrĳe (oko 100.-170. po Kr.) u svojoj povĳesti rimskih građanskih
ratova zapisao je podatak o Liburnima i gradu Dirahĳu, koji je zanimljiv u kontekstu
Strabonove vĳesti o Korkiri (Krfu): “Kasnĳe su tim predjelom i gradom (Dirahĳem) vla-
dali Brižani, kad su se vratili iz Frigĳe; poslĳe njih ilirsko pleme Taulanti, potom drugo ilirsko
pleme Liburni, koji su na svojim brzim lađama pljačkali okolne krajeve. Brze lađe Rimljani
zovu liburnama zbog toga što su lađe s kojima su se prvi put ogledali bile iz Liburnĳe. A građa-
ni Dirahĳa, istjerani od Liburna, pozovu Korkirane koji su tada bili moćni na moru te izbaciše
Liburne i Korkirani se kao naseljenici pomĳešaše s njima. Otuda se čini da je to pristanište
helensko. Korkirani promĳeniše ime kao nepovoljno znamenje i nazvaše grad Epidamno, po
onom gradu koji je bio malo dalje od mora. Tako ga je i Tukidid nazivao. Sada je opet dobio staro
ime i zove se Dirahĳ” (App. Bell. civ. II.39). Mada ova obavĳest nĳe povĳesno precizira-
na, najvjerojatnĳe je rĳeč o vremenu nakon što su Liburni morali napustiti Korkiru.
Znamo, naime, da su Dirahĳ osnovali Korint i Korkira, 627. pr. Kr.
22
Mayer 1957, s. v. Pityeia. Ἱμερτὴ πιτύεια se može prevesti kao «ubavi, boroviti otok», što je Hvar
zasigurno bio, onda kao i danas. Skok 1950, 190, bilj. 14; Katičić 1970 (= Katičić 1995, 101-109).
23
Liv. A. u. cond. X.2. Suić 1981, 137; Zaninović 1990, 50-51 (= Zaninović 1996, 309-310).
18
Book ARR 17.indb 18 12.12.2013 10:18:11

U ovo vrĳeme Liburni drže i dĳelove zapadne apeninske obale, posebno u Pice-
numu, pokrajini nasuprot Liburnĳe, od Ankone do Adrĳe na jugu. Tu se, u Novilari,
jugozapadno od Pisaura (Pesaro), našlo više nadgrobnih stela datiranih od 8. do 6.
st. pr. Kr. s prikazima pomorskih bitaka za koje se pretpostavlja da su se odigrale
između Liburna i Picenjana. Plinĳe Starĳi (Nat. hist. III.112) Liburne izričito navodi
u skupini naroda koji su vladali tim područjem, a to su redom bili Sikuli i Liburni,
Umbri, Etruščani i Gali, što se poklapa sa stvarnom povĳesnom situacĳom. Zanimlji-
vo je da se Liburni povezuju sa Sikulima, prvim italskim Indoeuropljanima koji su
stigli do Sicilĳe i dali joj ime. Toponim Siculi kraj našeg Tragurĳa podsjeća na njih.
Neki smatraju da su oni prešli preko Ilirika i stigli do Numane kraj Ankone te dalje
prema jugu.24 Prisutnost Liburna u širem području potvrđuje toponim što ga je za-
bilježio Polibĳe (III.100,2) – Λίβυρνον ὄρος (Liburnsko brdo) nalazilo se u sjevernom
Samnĳu, južno od Lacĳa. Ime Liburna lingvisti prepoznaju u antičkom Liburnumu
(danas Livorno).
Danas, nakon stoljetnih istraživanja i radova tolikih arheologa, povjesničara i lin-
gvista, možemo reći da je ilirska komponenta bila itekako prisutna u dobrom dĳelu
Apenina. Pored Liburna tu je i slĳed zajednica južno od Picenuma, a to su, prema vre-
lima, Dauni, Peuceti, Kalabri, Japigi i Mesapi. Hermann Bengtson je u svojoj izvrsnoj
rimskoj povĳesti s pravom napisao da su u Italĳi oko 1000. pr. Kr. nastupili Italici, Iliri
i Etruščani.25 O tome su pisali i mnogi naši i inozemni stručnjaci. Svi su oni više-ma-
nje složni glede utvrđenih činjenica o liburnsko-ilirskoj prisutnosti na Apeninskom
poluotoku i o njihovoj talasokracĳi, koju uostalom spominju i antički autori. Od naših
stručnjaka zaslužni su veliki ilirolog Anton Mayer, zatim M. Suić, Duje Rendić-Mio-
čević, Radoslav Katičić, Š. Batović, A. Benac i drugi.26 Suvremena arheologĳa i lingvi-
stika u tim istočno-zapadnim iliro-apeninskim relacĳama vide jednu kulturološku
zajednicu – κοινή, na koju upućuju mnogobrojni predmeti materĳalne kulture tih
različitih skupina, od nakita (posebno fibula), preko oruđa i oružja i drugih nalaza,
kako je to kod nas opsežno i dokumentirano pokazao Batović, a na drugoj strani ta-
lĳanski stručnjaci.27 Svi su oni uvjerljivo pokazali koliko je materĳalna, pa i duhovna
kultura u to vrĳeme povezivala dvĳe jadranske obale. To se nĳe moglo ostvariti bez
intenzivnog pomorskog prometa i ljudi koji su u njemu sudjelovali. Te su veze, daka-
24
Braccesi 1969; Braccesi 1971, 121-136, koji to osnivanje stavlja u 2. polovinu 2. tisućljeća pr. Kr. Po
njemu, to nĳe sirakuška dionizĳska fondacĳa iz 4. st. pr. Kr., već mnogo starĳa sikulska, a tu su
zasigurno bili prisutni i Liburni. Vidi i Pavlović 1966.
25
Bengtson 19702, 22. O tome je davno prvi pisao Helbig 1876, pa Talĳani Pisani, Paribeni, Ferri,
Devoto, Ribezzo i Braccesi, Nĳemci Krahe i Altheim, Austrĳanac Piioni, Francuz Bérard - da se
prisjetimo samo poznatĳih, te toliki drugi. Svoje je nezaobilazne priloge dao i A. Mayer.
26
Mayer 1957, 1-27; Suić 1981; Suić 2003; Katičić 1995 (Illyro-Apenninica, 199-210 i druge rasprave u
toj knjizi); Batović 1987 i drugi radovi Š. Batovića; Benac 1988; Lombardo 1993.
27
Batović 1976; Peroni 1976; Lollini 1976; Prendi 1976; Lo Schiavo 1970; Kilian 1966.
19
Book ARR 17.indb 19 12.12.2013 10:18:11

ko, i mnogo starĳe, jer je tzv. “jantarski put” već u kasno brončano doba prolazio na-
šom i italskom obalom. To je ne tako davno i arheološki potvrđeno važnim otkrićem
jantarske ostave na lokalitetu Fraesine kod Roviga, jugozapadno od Venecĳe. Giulia
Fogolari otkrila je ondje u rujnu 1972. obrađene ukrasne predmete od jantara, od kojih
su pojedini primjerci gotovo istovjetni s predmetima iz poznatog “Blaga iz Tirinta”
što ga je 1930. ondje bio našao Georg Karo. Jantarni izradci bili su spojeni zlatnom ži-
com. Predmeti slične namjene i ukrasa bili su nađeni na više mjesta – u spilji Dikte na
Kreti, u Jalisu na Rodu, Kefalonĳi, Metaksati, Tisbi u Beotĳi, na Salamini u sjevernim
Sporadima i u Ras Šamri u Sirĳi. To je zemljopisno široko područje od Apeninskog
poluotoka do istočnog Sredozemlja i uklapa se u jednu od važnĳih protohistorĳskih
kultura, onu egejsko-mikensku. Njezini su kronološki limiti između mikenskog III C
i submikenskog razdoblja, a to je, po Furumarkovoj kronologĳi, između 1230. i 1025.
pr. Kr., kako je zaključila Nuccia Negroni Catacchio u svojoj objavi nalaza iz Fraa
Polesine.28
Jantarski je put prolazio i našom, istočnom jadranskom obalom, kojom su plovili
i mikenski brodovi, kako su to potvrdili najnovĳi nalazi ulomaka mikenske kera-
mike, kao i neki drugi prĳašnji nalazi.29 U tim plovidbama i procesima Liburni rav-
nopravno sudjeluju, što se vidi iz bogatstva njihove materĳalne kulture. Dakako da
nĳe uvĳek sve teklo mirno i da je moralo biti i povremenih pomorskih sukoba zbog
različitih interesa, a vjerojatno i gusarenja kao trajnog fenomena onoga vremena. G.
Novak je smatrao da su u kamen uparani prikazi pomorske bitke na poznatim stela-
ma iz Novilare (koje se, kako rekosmo, po nekima datiraju od 8. do 6. st. pr. Kr., a po
drugima nešto kasnĳe) najvjerojatnĳe prikazi bitke između Liburna i Picenjana, što
se podudara s povĳesnim i političkim odnosima toga doba. Kako sam već spomenuo,
i S. Ferri, zaslužni istraživač i vrsni znalac tih problema, prikaz lađe s daunske stele
(na razglednici koju mi je poslao) označio je kao liburnica, a spomenik datirao u 6. st.
pr. Kr.30 Čitav je jadranski prostor kulturološka cjelina koja je trajno komunicirala i
održavala ljudske, pomorske, kulturne i trgovačke veze između dvĳu obala, i dalje
kopnom, bilo u Europu, bilo prema jugu s Grčkom i dalje prema Maloj Azĳi, Sirĳi
i Palestini. Ovdje moramo spomenuti i naše Histre kao sudionike tih procesa i po-
srednike u razmjeni dobara između sjevera i juga, na najkraćem prometnom putu
iz ovog dĳela Sredozemlja u srednju Europu. Na putu prema ušću Pada i sjevernĳe
preko Alpa važna je bila uloga histarskih luka. To nam posljednjih desetljeća obilato
28
Negroni Catacchio 1982. Za jantar kod Liburna: Suić 1981, 91-94 i passim, te radovi Š. Batovića.
O jantaru općenito: Blümner 1897. Novĳe opsežnĳe rasprave: Mastrocinque 1991; Kolendo 1993.
Jantar iz Fraesine je s Baltika, a odatle je i jantar s brončanodobnog broda potonulog kod Ulu
Buruna u jugozapadnoj Turskoj, datiranog oko 1600. pr. Kr.: Bass 1987.
29
Tomas 2010; Zaninović 1994a.
30
Ferri, Nava 1983; Nava 1980, 45-47; Novak 1962, 12-14.
20
Book ARR 17.indb 20 12.12.2013 10:18:12

potvrđuju nalazi iz glavnog središta starih Histra - Nezakcĳa. Vidljivo je da je to mje-

sto ustvari bilo važna zaštićena luka na tome putu. Jedinstvene skulpture i posude iz
raznih predjela na Apeninskom poluotoku, u Venetĳi, Daunĳi i dr., nađene na tome
lokalitetu ali i na drugim mjestima u Histrĳi, potvrđuju stoljetne veze i ključnu ulogu
morskih putova u kojima su Histri, a posebno Liburni, imali vodeću ulogu u stoljeći-
ma prĳe dionizĳske sirakuške talasokracĳe početkom 4. st. pr. Kr.31
Liburni su po mnogim aspektima bili višestoljetni čimbenik u jadranskim vo-
dama, o čemu svjedoče njihovi arheološki ostaci, ali i brojni antički pisci. Bio je to
pomorski narod, vješti moreplovci koji su znali načiniti prikladne lađe i odabrati
uporišne točke koje su im omogućavale određenu pomorsku prevlast; tu su prevlast
znali održati tĳekom nekoliko stoljeća na dobrom dĳelu svojega mora. Naša obala sa
svojim mnogobrojnim otocima i uvalama zaštićenima od svih vjetrova to im je omo-
gućavala. To su, uostalom, koristili i svi koji su ovamo dolazili s dobrim ili lošim na-
mjerama. Dakako, trgovci su uvĳek bili dobrodošli, poput Korinćana koji su u svojim
posudicama donosili medicine i pomade za lokalnu aristokracĳu koja si je to mogla
priuštiti. Liburne je svojom nadmoćnom snagom potisnula sirakuška talasokracĳa
Dionizĳa Starĳeg, jednog od najmoćnĳih ljudi na ondašnjem Sredozemlju, uz isto-
dobnu provalu Kelta u Italĳu. Nakon sirakuške propasti uslĳedila je prevlast Ardĳe-
jaca, pa Demetrĳa Hvaranina, pa Rimljana koji su trajno ugasili liburnsku pomorsku
veličinu kada im je Augustov zapovjednik Marko Vipsanĳe Agripa 34. pr. Kr. sve
njihove lađe stjerao u Flanatički zaljev (između Cresa i Istre), oduzeo ih i uključio u
rimsku mornaricu. Te lađe, koje su Rimljani prihvatili i tĳekom čitave antike koristili
pod njihovim nazivom liburna, odigrale su jednu od ključnih uloga u sudbonosnoj
pomorskoj bitci kod Akcĳa tri godine poslĳe, 31. pr. Kr., kada su Oktavĳan August
i Marko Vipsanĳe kao vođe Zapada pobĳedili Kleopatru i Marka Antonĳa kao vođe
Istoka. Rimljani su uočili plovidbene osobine i vrĳednosti liburnskih lađa i zanimlji-
vim povĳesnim obratom tako nazivali i sve svoje ratne, a poslĳe i druge lađe. Brojni
su Liburni služili u toj istoj mornarici, ali su i dalje bili vješti trgovci unutar rimske
države, što se vidi po nizu potonulih lađa s teretom amfora i druge robe koju su iz
raznih predjela Sredozemlja dovozili u svoje luke i gradove.
U vezi s našom obalom, pa posredno i s Liburnima, antička je tradicĳa o povrat-
nicima iz Trojanskog rata, koje su pjesnici i pisci nazvali νόστοι.32 Za nas su najzani-
mljivĳi heroji povratnici Antenor i Diomed. Antenor je bio savjetnik kralja Prĳama i
tražio je izbjegavanje sukoba s Grcima pod Trojom. Zatim je, navodno, otvorio vrata
31
Mihovilić 2001 (stele iz Novilare: 128-129, mnogobrojne vaze i drugi nalazi: passim, posebice
dĳelovi brončane situle s prikazom pomorske bitke: 114-115); Mihovilić 1996, 45-48 (rasprostra-
njenost daunske keramike: 56, sl. 61); Rosada 1999; Zaninović 1994b; Zaninović 2005a; Zaninović
2007b; Landolfi 1988.
32
Bérard 1957, 506-507 (= Bérard 19634 (pogl. 9: I “Nostoi” e la colonizzazione legendaria all’epoca
delle guerre di Troia), 323-379; Braccesi 1971, 3-34.
21
Book ARR 17.indb 21 12.12.2013 10:18:12

Grcima skrivenima u konju, pa su ga smatrali izdajnikom. Dok su Grci pljačkali grad,

Odisej je, prema legendi, stavio leopardovu kožu na Antenorova vrata kako bi ga
Grci poštedjeli. Sin Likaon mu je bio ranjen, pa je Antenor odlučio pobjeći od Ahajaca
i pošao prema zapadu s Paflagoncima, koji su mu se bili pridružili. Veliki pjesnik
Vergilĳe u svojoj je Eneidi (Verg. Aen. I.243-249) zabilježio da je Antenor, nakon što
je izbjegao iz sredine Ahajaca, mogao “u Ilirski zaton unići i samu sredinu Liburnskog
kraljevstva zdrav mimoići (Illyricos penetrare sinus atque intuma tutus regna Liburnorum), i
izvor Timava, koji iz devet grla provaljuje u more, da sve brdo se ori, i vodom poljane pokriva
bučnom. Ipak Patavĳ tu Antenor sagradi, smjesti narod i dade mu ime i oružje trojansko na
zid objesi (valjda hrama); sahranjen sada u pokoju počiva tamo”.33 Dakako da je Vergilĳe
pribilježio mnogo starĳu tradicĳu, poznatu već ranĳim grčkim autorima, kao Sofoklu
(496.-406. pr. Kr.) i Eforu (oko 400.-335. pr. Kr.?) i onima starĳima iz 8. st. pr. Kr., čĳi su
tekstovi izgubljeni.34
Zanimljiva je i predaja kako je Antenor utemeljio i našu Korkiru Melainu, Korčulu
koju su grčki pomorci nazivali Crnom za razliku od Korkire - Krfa, jer je bila pokri-
vena tamnozelenim grmljem makĳe i borovima, kao i danas. Sačuvani su, naime,
srednjovjekovni rukopisi kasnolatinskog romana De bello Troiano. Tema Troje i legen-
de o Eneji i Antenoru kao povratnicima, koji su pošli na zapad u Italĳu, bila je veoma
popularna u rimskoj književnosti, o čemu svjedoči i glasoviti Vergilĳe. Ovaj se roman
pripisuje izvjesnom Kvintu Septimĳu Romanu, koji je vjerojatno živio u 4. st. po Kr. i
koji u predgovoru tvrdi kako je knjigu preveo s grčkog od autora kojeg naziva Dyctis
Cretensis genere Cnosso.35 Diktis s Krete u 17. poglavlju svoje pete knjige piše kako je
Antenor bio prisiljen otploviti iz Troje s čitavim svojim nasljedstvom (patrimonium) i
kako je došao u Jadransko more. U međuvremenu je prošao pored mnogih barbarskih
plemena i ondje utemeljio, s onima koji su s njime plovili, grad nazvan Korkira Melai-
na (civitatem apellatam Corcyram Melaenam). Tu je mitografsku predaju poznavao naš
srednjovjekovni splitski kroničar Toma Arhiđakon (1200.-1268.). U prvoj knjizi svoje
Salonitanske povĳesti posvećene Dalmacĳi, on piše: “Morem ove pokrajine (tj. Dalmacĳe)
prošao je Antenor Trojanac, koji je izbjegavši propast svoga grada s dalmatinskim narodom
vodio mnoge bojeve (cum gente Dalmatica proelia multa commissit). Napokon je došao u pre-
djele Veneta. Išao je dalje uz rĳeku Pad i sagradio je grad Patavĳ”. I Trogiranin Ivan Lučić u
svome je djelu De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex (Amstelodami 1666, c. I: De Illy-
rico) zabilježio Vergilĳevu predaju o Antenorovom proboju u Ilirski zaljev i kraljev-
stvo Liburna u smjeru Timava. Zanimljivo je da su Korčulani tĳekom humanizma i
33
Prĳevod: Tomo Maretić (Djela P. Vergilia Marona, Jugoslavenska akademĳa znanosti i umjetnosti,
Zagreb, 1932).
34
Bérard 19634, 352-360.
35
Dictys Cretensis, Ephemeris belli Troiani libri sex, rec. F. Meister, Leipzig, 1872; novo izdanje: W.
Eisenhut, Leipzig, 1958.
22
Book ARR 17.indb 22 12.12.2013 10:18:12

renesanse željeli potvrditi tu davnu tradicĳu, pa su u 2. polovici 16. st. na zidu morske
kule podignute nad zapadnim gradskim vratima postavili natpis: Post Ilii cineres haec
moenia condidit olim Antenor verum, ne veterata ruant Antoni cura sunt integrata Leonis
reddita et antiquo forma decusq(ue) loco - “Nakon pepela Ilĳa (spaljene Troje) ove je zidine po-
digao nekoć uistinu Antenor, da ne bi od starosti propale obnovljene su brigom Antonĳa Leona
i vraćen im je starinski oblik i ukras na mjestu”.36 Tako su u oživjeloj renesansi Korčulani
htjeli potvrditi mitskoga osnivača svoga grada, kao što su to činili i Padovanci.
Antenor je bio predmetom zanimanja i proučavanja i naših kasnĳih učenih ljudi.
Tako Matĳa Kapor (1789.-1842.) iz Korčule i Petar Niziteo (1774.-1866.) iz Staroga Gra-
da na otoku Hvaru, poznati humanisti i antikvari, raspravljaju o Antenoru ili Eneji
na Korčuli i proučavaju tekst Diktisa iz Knosa. Njihovo dopisivanje obiluje brojnim
vrĳednim podacima iz povĳesti naše numizmatike i epigrafije. Niziteo je po majčinoj
linĳi bio potomak pjesnika Hektorovića i za svoje vrĳeme vrhunski izobražen i učen
humanist. U njegovoj je kući i knjižnici mladi Šime Ljubić dobio trajne poticaje za svoj
kasnĳi plodni znanstveni razvitak. Kod Nizitea je 1852. boravio veliki znanstvenik i
vodeći stručnjak povĳesti antičkog svĳeta Theodor Mommsen (1817.-1903.), kojemu je
Niziteo dao svoje prĳepise mnogih grčkih i latinskih natpisa. Impresionirao je Mom-
msena znanjem i gostoljubivošću, pa je ovaj za njega napisao da je senex venerabilis
vere - “uistinu častan starac”. Niziteo je prvi naš sunarodnjak koji je bio član Njemačkog
arheološkog instituta u Rimu (od 1840.).
Matĳa Kapor je bio iz ugledne stare korčulanske obitelji i zaslužni načelnik grada
Korčule kroz 15 godina. Brat mu Ivan bio je nadkanonik u Hrvatskom zavodu sv.
Jeronima u Rimu, čĳe je stanje uvelike unaprĳedio. Obojica su bili učeni ljudi i saku-
pljači spomenika, pa su stvorili zbirku od preko 8.000 arheoloških, numizmatičkih i
drugih nalaza, koju su njihovi nasljednici nakon njihove smrti, nažalost, prodali u
Parizu.37 Još je jedan Korčulanin i zaslužni povjesničar antike, Petar Lisičar, u svome
djelu Crna Korčula i kolonĳe antičkih Grka na Jadranu (Skopje 1951, 88-93) prikazao po-
datke o spomenutim legendama;38 to su činili i mnogi kasnĳi autori.
Drugi je grčki heroj i povratnik iz Troje bio Diomed, koji je višestruko povezan s
Jadranskim morem i našom obalom. Homer ga u Odiseji (III.180-182) spominje među
onim sretnĳim povratnicima, no kada se vratio čitav i zdrav u svoj vladarski grad Arg
na Peloponezu, doznao je da mu je žena Egĳalĳa, na nagovor Afrodite koju je Diomed
bio ranio kada je htjela zaštititi svoga sina Eneju pri padu Troje, bila s mnogim muš-
karcima. Diomedu je bilo posebno teško to što je bila i s Kometom, sinom njegovog
36
Gjivoje 1969, 300.
37
Vuletić Vukasović 1897; Nikolanci 1977.
38
Antenor trajno zanima stručnjake: Braccesi 1982; Braccesi 1984; Braccesi 1994 (o Antenoru: 163-
174, o Diomedu: 85-128); Katičić 1995 (rad: Antenor na Jadranu, 305-331); Zaninović 1989b.
23
Book ARR 17.indb 23 12.12.2013 10:18:12

najboljeg prĳatelja Stenela, koji je u ratovanju pod Trojom uvĳek bio uz njega. Te je
zgode zapisao u jednoj svojoj elegĳi pjesnik Mimnermo iz Kolofonta u 2. polovici 7. st.
pr. Kr. Egĳalĳa je htjela ubiti Diomeda, kao što je Klitemnestra ubila Agamemnona u
Mikeni. Skovala je urotu protiv njega, ali ju je on pretekao sklonivši se pod Herinim
(po nekima pod Ateninim) žrtvenikom. U noći je pobjegao sa svojim drugovima rat-
nicima u Italĳu, i to onamo gdje je bila isturena i najbliža Grčkoj. Sklonio se kod Dau-
na, kralja Daunĳe, kako se u najstarĳe doba nazivala Apulĳa. Daun ga je, međutim, na
prevaru ubio. Pojedinosti iz njegove mitografije očuvane su u sholĳama - komentari-
ma spjeva Aleksandra pjesnika Likofrona iz Aleksandrĳe, koji je djelovao u 1. polovici
3. st. pr. Kr. Kad je Diomed na prĳevaru stradao od Dauna, njegovi su drugovi bili
pretvoreni u ptice, koje su bile blage prema Grcima kada su im se približavali, a ako
su dolaznici bili barbari žestoko su ih napadali. Ti bi barbari bili Iliri, kao što su za
Grke to bili i Dauni. Po dolasku u Daunĳu Diomed je utemeljio grad Argiripe, današ-
nji Arpi, koji se prema Plinĳu prĳe nazivao Hipĳski (Konjski) (Plin. Nat. hist. III.104).
I Strabon (VI.3,9; V.1,9), kada opisuje Apulĳu, u nekoliko navrata spominje legendu
o Diomedu. Tako navodi da je ovaj utemeljio Argiripe koja je imala svoju luku u Elpĳi,
kao i nedaleki Kanusĳ (danas Canosa). Dokaz da je ovaj heroj vladao tim područjem
Strabon vidi i u činjenici da se još u njegovo vrĳeme čitava ravnica u Apulĳi (danas
Tavoliere, od Manfredonĳe do Foggĳe i Lucere, bogata arheološkim nalazima) zvala
“Diomedova ravnica”, a u starom daunskom gradu Luceri, u Ateninom hramu, čuvali
su se Diomedovi darovi. Smatra se da je Diomed preminuo na jednom od otokâ koji
nose njegovo ime - jedan je naseljen, a drugi nĳe. Postoji više inačica priče o njegovu
završetku - da se vratio u Grčku, ili da je umro u Daunĳi, i to na jednom od tih Dio-
medovih otoka. Po nekima, bio je otišao k Enetima na ušću Pada, gdje je doživio svoj
kraj u apoteozi.39 Zanimljivo je da ga spominje i sv. Augustin u svome djelu O Božjoj
državi: “Kažu čak da postoji njegov hram na Diomedovu otoku, nedaleko od brda Gargana, koje
je u Apulĳi” (De civ. Dei, 18.16-17).40
O Diomedu je Š. Ljubić napisao raspravu Predaje jadranske. Historičko-kritička
istraživanja o obstanku Diomeda ilirskoga (Književnik, god. 3, Zagreb, 1866, 496-510).
Taj je rad iznenađujuće dobro i svježe napisan, pa i danas ima određenu analitičku
vrĳednost na tragu razmišljanja što ih usvaja i suvremena historiografija i mitografija.
Ljubić je koristio sva ondašnja različita izdanja odgovarajućih tekstova te je nakon
raščlambe Diomedova mita uputio na slojevitost sačuvanih predaja. On smatra da su
postojala dva Diomeda, od kojih je onaj starĳi bio Ilir, a mlađi Grk, koji je pak pretho-
dio Antenoru. Stoljeće kasnĳe sličnu je raspravu napisala O. Terrosi Zanco (Diomede
greco e Diomede “italico”, Rendiconti di Accad. Nazionale dei Lincei, Classe Scienze morali,
39
Bérard 19634, 356-357. Njegov je kult bio raširen po čitavoj italskoj obali, posebno u Apulĳi i kod
Veneta oko ušća Pada; Braccesi 1994, 5-18.
40
Katičić 1995 (rad: Diomed na Jadranu, 362-365), gdje su obrađena sva antička vrela.
24
Book ARR 17.indb 24 12.12.2013 10:18:12

stor.-filol., ser. VIII, vol. XX, Roma, 1965, 270-282).

Smatra se da su Rođani bili prvi od Grka koji su i prĳe prve Olimpĳade 776. pr.
Kr. plovili dalekim morima sve do Iberĳe (Strab. XVI.2,10). Oni su s otoka na raskrižju
drevnih morskih pravaca zamĳenili svoje mikenske prethodnike i preuzeli njihova
znanja i tradicĳe, a vjerojatno su i veze Roda i Arga imale utjecaja na čašćenje Diome-
da, koji bi po nekima bio utemeljio i Elpĳu u Apulĳi.41 Diomedov je kult bio proširen
i na Umbrĳu, a po nekima on je utemeljio i Spinu i Adrĳu (Plin. Nat. hist. III.120): Hoc
ante Eridanum ostium est, ab aliis Spineticum ab urbe Spina, quae fuit iuxta praevalens ut
Delphicis creditum est thesauris condita a Diomede - “To se ušće prĳe zvalo Eridansko (Eri-
dan = Pad), prema drugima Spinetsko, po gradu Spini koji je bio u blizini moćan, kako se vidi
po onome što je povjerio delfijskim riznicama, a osnovan je od Diomeda”. Spina je još od
brončanog doba bila ključna luka na ušću Pada. Preko nje se izvozilo žito iz padske
ravnice, kao i kovine i jantar sa sjevera, preko Alpa, pa su Mikenjani, kao i kasnĳi
Grci, a posebno Atenjani, bili upućeni na nju. Odatle to povezivanje s Diomedom, kao
i povezivanje malo sjevernĳe Adrĳe, koju je po predaji također on utemeljio. Kako se
ušće Pada stalno zasipalo, tako je i naselje moralo mĳenjati svoj položaj, sve dok ga
Kelti u 4. st. pr. Kr. nisu spalili, pa je postalo neznatno ribarsko naselje podalje od
mora. Današnje ušće Pada nalazi se 25 km dalje od položaja antičkog ušća. Spina je
zbog svoje važnosti za Grke i njihovu trgovinu bila jedini negrčki grad koji je imao
svoju tzv. “riznicu” u grčkom nacionalnom svetištu u Delfima, a njih je bilo 34. U te
su se “riznice” polagali službeni darovi i druge dragocjenosti. U prvoj četvrtini 20.
stoljeća otkrivena je velika nekropola Spine, u močvarnom predjelu Valle Treba kod
prĳašnjeg ušća. Do danas je tu otkriveno oko 4.000 grobova s dragocjenim prilozima
prvorazredne, posebno atičke keramike od kraja 6. do 4. st. pr. Kr.42 Spina je zapravo
bila venetsko-etruščanski i grčki grad, što se vidi po grobnim prilozima. Nema sum-
nje da su ondje bili prisutni i Histri i Liburni posredstvom svojih trgovaca. Veličina
nekropole i visokokvalitetni prilozi svjedoče o tome da je ključna bila razmjena doba-
ra i trgovina u kojoj su Grci donosili najljepše primjerke svoje keramike, a vjerojatno
i tkanine, sol i razne izrađevine, a nabavljali u prvom redu žito, jantar i kovine iz
srednje Europe. Opskrba žitom bila je trajni problem atenske države i drugih grč-
kih zajednica, pa odatle i grčke naseobine od Crnoga mora do Atlantika.43 Dio toga
prometa odvĳao se i našom obalom, o čemu svjedoče nalazi po otocima i potonuli
brodovi u kanalima.
Što se naše obale tiče, Diomedovo je ime vezano uz jednu od opasnĳih točaka za
plovidbu duž nje. To je istureni rt Ploče (tal. punta Planca) između Rogoznice i Vinišća,
41
Bérard 19634, 358-359; Braccesi 1994, 5-7.
42
Mnogih takvih lĳepih vaza nema ni u atenskom muzeju, a ove iz Spine čuvaju se u muzeju u
Ferrari.
43
Ferri 1959; Rendić-Miočević 1979; Nava 1972, 6-8.
25
Book ARR 17.indb 25 12.12.2013 10:18:12

zapadno od Trogira, koji je skupa s ulazom u Koločepski kanal na jugu (Bocche false)
izložen velikim valovima juga i drugih vjetrova koji često otežavaju, pa i onemogu-
ćavaju plovidbu. Rt Ploče u antici se zvao promunturium Diomedis, kako je to zabilježio
Plinĳe Starĳi (Nat. hist. III.140-141), a drugi pak ovaj predjel zovu Hiličkim poluoto-
kom. Hilo je bio Heraklov sin, prema mitu ovamo se doselio i bio predak Hilejaca.
Heraklov kult ovdje je bio prisutan i u rimskoj antici, jer je Heraklo bio zaštitnik
kamenolomaca. Oko Tragurĳa (Trogira) bili su stari kamenolomi koje Plinĳe u istome
tekstu spominje poznatom izrekom da je Tragurium marmore notum - “Tragurĳ glasovit
po mramoru”, a to je zasigurno bio već u isejsko vrĳeme, jer su Isejci grad i osnova-
li. Sirakužani, koji su došli na Issu (Vis), imali su čuvene kamenolome Latomĳe, uz
atičke najpoznatĳe, pa su vještinu obrade kamena donĳeli sa sobom. U tim starim
antičkim kamenolomima oko Trogira nađeno je nekoliko spomenika posvećenih He-
raklu, a poznati su i Heraklovi reljefi uklesani u živac kamen u kamenolomu kraj
Škripa na otoku Braču. Na otoku Hvaru postojalo je neko vrĳeme u 4. st. pr. Kr. nase-
lje Herakleja, na mjestu današnjega grada Hvara, koje su možda utemeljili došljaci s
Hiličkog poluotoka nakon pada sirakuške vlasti 344. pr. Kr. i prevlasti Ardĳejaca ne-
koliko desetljeća poslĳe toga. U tome su razdoblju kovali novce s imenom Herakleje,
nađene uglavnom na Hvaru i u gradu Hvaru. Kovnica se gasi početkom 3. st. pr. Kr.
- vjerojatno su Ardĳejci za sebe zauzeli važnu hvarsku luku.44 Dinamika povĳesnih
zbivanja mĳenja i na našoj obali odnos snaga i štovanje različitih bogova i heroja. Kult
Diomeda, raširen po čitavom Jadranu, potvrđuje važnost našeg mora u tim davnim
stoljećima predgrčkih i još više grčkih plovidbi.
Zanimljivo je da je Diomedov kult potvrđen 1994. i na Palagruži, izoliranom, stje-
novitom otočiću posred Jadrana, i to bliže italskoj nego našoj obali. Te strme hridi
oduvĳek su bile odlično ribolovište, koje su stoljećima koristili naši vrĳedni i poznati
komiški ribari. Oni bi za velikog ljetnog lova srdjela krenuli ribarskim brodovljem
prema Palagruži. Veslali bi ili jedrili čitav dan i tko bi prvi došao, stjecao je pravo na
biranje lovišta. Palagruža je zbog svoga smještaja u sredini Jadrana bila važna točka
transjadranskog morskog puta. Otočić se dobro vidi i s naših otoka Hvara, Visa, Kor-
čule, Lastova i drugih manjih, za bistrih zimskih dana, kada bura raščisti zrak, a vidi
se i italska obala kao tanka izdužena linĳa, jugoistočno od Visa. Osobno sam je mnogo
puta vidio u takvim danima s hvarskih brda. Zapadno od Visa vidi se i masiv Gran
Sassa, najvišeg apeninskog vrha (2912 m) sjeverno od Aquile. Ljudi mlađeg kamenog
doba vidjeli su s otoka na otok. Palagruža je od Monte Gargana udaljena 52 km, a od
Lastova 59 km, pa je od pradavnih vremena bila logična pristanišna točka; takvu su
funkcĳu imali i otoci između Male Azĳe i Grčke. Otoci između obala uvĳek su i pre-
komorski mostovi, pa su i na Palagruži, kao i na drugim jadranskim otocima, svoju
44
To sam pitanje obradio u Zaninović 2008, Zaninović 2004, 17-18 i u drugim raspravama. Jeličić
Radonić 1985; Zaninović 1997; Bérard 19634, 393-404.
26
Book ARR 17.indb 26 12.12.2013 10:18:12

keramiku ostavljali i ljudi neolitika, i kasnĳi moreplovci. Neki je Grk u 5. st. pr. Kr.
na Palagruži u jednoj vazi nešto žrtvovao Diomedu - na ulomku koji je ondje nađen
očuvano je urezano Diomedovo ime. Istraživanja Branka Kirigina i Slobodana Čače
otkrila su mnogobrojne nove ulomke grčkih i drugih posuda od 6. do 3. st. pr. Kr.,
kao i rimskih, od ranih do klasičnih.45 Autori su na temelju ulomka s Diomedovim
imenom Palagružu preimenovali u Diomedov otok. Spadam u one koji smatraju da
je ta promjena malo dalekosežna i da nam ulomak s imenom heroja koji se povezuje
s nizom lokaliteta po Jadranu ne daje pravo preimenovati ime jednoga otoka, koji je
bez sumnje igrao važnu ulogu u svim prekojadranskim plovidbama. Diomedovi su
otoci bila tri otočića (3,6 km2) ispred garganskog rta, danas San Nicola, San Domino
i Caprara; naseljen je San Nicola. Njihovo ime Diomedae insulae spominje se, kako
smo vidjeli, već kod Mimnerma, Strabona, Plinĳa Starĳega i drugih pisaca sve do
sv. Augustina (PWRE V.1, 815). Antičko ime Palagruže jest Pelagosa i nema razloga
mĳenjati to ime koje je stiglo do nas iz antike, kao i većina imena naših otoka. To
je sasvim prikladno ime, a otoku su ga dali možda još Mikenjani ili drugi grčki
moreplovci kojima je on bio važna orĳentacĳska točka za plovidbe ovim dĳelom
Jadrana. Πέλαγος znači: pljuskanje, valovi, struja, zatim more, osobito otvoreno,
debelo more, pučina morska, suprotno: zaljev, luka. Preneseno: a) o dalekom opa-
snom putu kao po moru, po kojem se ne može broditi; b) o nesreći, gdje se valovi
nad našom glavom razbĳaju. Πελάγιος znači: na, u, po moru boraveći ležeći, na de-
belo more. Πελάγισμος: morska bolest (S. Senc, Grčko-hrvatski rječnik, Zagreb, 1991.
(pretisak), s. v.). Sva ta značenja se itekako mogu vezati uz Pelagosu, Palagružu, koja
je samo oveća hrid, izdignuta usred otvorenog debelog mora, morske pučine, pa je
i dobila svoje staro odgovarajuće ime.
Krajem 19. st. u selu Potirni, na južnoj strani zapadnog dĳela otoka Korčule, nađe-
ni su ostaci antičkog hrama i u njima natpis: Signia Ursa Signi Symphori templum Veneri
Pelagiae a solo fecit et signum ipsius Deae posuit sac[...] (CIL III 3066, 10083). Lisičar46 pove-
zuje taj natpis s Pelagonima, koji su prema Pseudo Skimnu živjeli blizu Liburna (Ps.
Scymn. Perieg. 403). Venerin, tj. Afroditin epitet Pelagia ne pojavljuje se kod Rimljana,
a rĳedak je i kod Grka. To je, dakle, mogao biti relikt predgrčkog kulta što su ga Grci
zatekli kod domaćih Ilira ili čak kod predilirskih Pelaga ili Pelagona, srodnih Peonci-
ma, Pelagitima, Pelignima i drugim ograncima predantičkih Pelazga ili Pelasta, koji
su po nekim lingvistima nekoć živjeli i na našim otocima.47 Budući da se iz Potirne
dobro vidi Pelagosa (Palagruža), to je možda i Venus Pelagia povezana s tom prastarom
pomorskom rutom.48
45
Kirigin, Čače 1998; Šešelj 2010; Kirigin 2010; Bilić Dujmušić 2002.
46
Lisičar 1951, 128-131.
47
Budimir 1950 i drugi radovi istog pisca, koje navodi P. Lisičar.
48
Za druge varĳante: Braccesi, Rossignoli 2002; Zaninović 2005b.
27
Book ARR 17.indb 27 12.12.2013 10:18:12

Nakon objave izvješća o Diomedovom keramičkom ulomku i drugim nalazima s

istraživanja Kirigina i Čače, uvaženi stručnjak Giovanni Colonna s Rimskog sveučili-
šta o tome je pitanju napisao raspravu.49 Nakon što je raščlanio povĳesnu ulogu toga
mita i njegove odraze po Jadranu, kao i keramičke ulomke pretežito atičkog podrĳetla
od 6. do 4. st. pr. Kr., on Palagružu ne vidi kao Diomedov otok, već su po njemu to
i dalje današnji Tremiti koji se tako i nazivaju kod antičkih pisaca i koji su bili rano
naseljeni i dĳelom obrađeni i plodni, što nĳe slučaj s Palagružom.
Međutim, ono što je važnĳe kod ovoga nalaza jest činjenica da je Pelagosa (Pala-
gruža) bila važna točka grčkog atenskog puta kojim su plovili po Jadranu. Vjetrovi i
struje taj put usmjeravaju ilirskom obalom, a da se ne prelazi Otrantski kanal i ide na
sjever od Jadere (Zadra) do Numane (Ankone), već se zaokreće mnogo južnĳe na visi-
ni i u pravcu Lastova - Palagruže - Tremita, pa su Grci izlĳevali svoje žrtve Diomedu
na ovoj stjenovitoj otočkoj hridi. Jedan keramički ulomak s posvetom Diomedu upu-
ćuje, doduše, na kult popularan i raširen kod pomoraca, ali to ne znači ujedno da se
tako zvao i otok. Grčki moreplovci ovdje su zapravo ulazili u onaj dio mora koje više
nĳe Jonsko, već je ovdje počinjalo Jadransko. Diomedovi su otoci današnji Tremiti, jer
je Palagruža bila nenaseljeni i bezvodni otok. Morske struje i neki vjetrovi olakšavali
su, međutim, plovidbu, pogotovo stoga što su se pojedine otočke postaje vidjele od
jedne do druge, a takvih otoka nema između Zadra i Ankone. Ovuda su, dakle, Grci
plovili kada su se usmjeravali prema delti rĳeke Pada. Proslĳedili bi dalje ploveći sred-
njim Jadranom duž italske obale (izbjegavajući tako i “neugodnu” Liburnĳu), putem
što su ga za međunarodni promet vjerojatno otvorili sami padski Etruščani svojom
ratnom ekspedicĳom protiv Kume 524. pr. Kr. i osnivanjem svetišta u Cupri, sjeverno
od San Benedeo di Tronto na picenskoj obali. Grcima je, po svemu sudeći, ta ruta
bila prikladnĳa, iako na ovome dĳelu obale sve do Numane nema trgovišta koja bi
posjećivali. Razlog tome nĳe samo pomanjkanje luka na ovom dĳelu apeninske obale,
na čemu se odveć insistiralo; prema Colonni prĳe bismo podvukli odsutnost grad-
skih i trgovačkih središta na ovom dĳelu italske obale, koje bi Grci posjećivali i koja bi
ih bila voljna prihvaćati. To pak upućuje na društveno-gospodarsko stanje i općenito
na stupanj razvitka obalskog stanovništva više nego li na ambĳentalne čimbenike,
tj. zemljopisne i plovidbene uvjete.50 Svojim je položajem Pelagosa (Palagruža), da-
kle, od početka ovdašnjih plovidbi bila važna postaja na transjadranskom morskom
putu Monte Gargano - Diomedovi otoci (Tremiti) - Palagruža - Lastovo, Vis, Korčula,
Hvar, Mljet i drugi okolni otoci. Da su je pomorci uvĳek koristili, pokazuju keramički
ulomci od neolitika pa sve do kasne antike. Diomedov kult, koji je bio raširen čitavim
Jadranom, ostavio je traga i na Pelagosi, ali to nam, kako rekosmo, ne daje pravo da
49
Colonna 1998.
50
Colonna 1998, 376; Colonna 1993. Za pitanja tih plovidbi vidi i Kozličić 1990 te druge rasprave
istoga pisca.
28
Book ARR 17.indb 28 12.12.2013 10:18:13

zbog jednog ulomka s Diomedovim imenom odmah po njemu preimenujemo i otok.

Više je pisaca u antici Diomedovim otocima zvalo one koje danas znamo pod ime-
nom Tremita, i to su obrazložili i potvrdili. Mogli bismo onda preimenovati i više
drugih mjesta po Jadranu od Apulĳe do Pada, jer imaju tragova Diomedova kulta, i to
naglašenĳe od spomenutog keramičkog ulomka. Ime Pelagosa do nas je, po analogĳi
s imenima drugih važnih otoka u našem moru koji su sačuvali svoja ilirsko-grčka i
još starĳa imena, najvjerojatnĳe stiglo iz antike, i po svome je značenju s obzirom na
smještaj otoka usred pučine, ili već kako to tumače lingvisti, znakovito. Sve je to obra-
zložio Petar Lisičar u svojoj i danas neophodnoj knjizi o antičkoj Crnoj Korkiri, a u
najnovĳe vrĳeme raspravio i protumačio Colonna, pa to treba uzeti u obzir kad je rĳeč
o rezultatima istraživanja kolega Kirigina i Čače. Nema sumnje da su otok posjećivali
i koristili i Liburni, kako zbog njihove stoljetne talasokracĳe i raznih bilo pomorsko-
trgovačkih i teritorĳalnih, bilo gusarskih dodira s njihovim picenskim, daunskim i
drugim susjedima na apeninskoj obali. Liburni su te dĳelove obale, kako znademo,
za duže vrĳeme i sami posjedovali. O tome jadranskom prekomorskom zajedništvu,
protkanom stoljetnim složenim odnosima, svjedoče mnogobrojni arheološki pred-
meti, posebno iz željeznog doba, kako su to već prĳe više desetljeća utvrdili vrsni već
spomenuti stručnjaci, a još prĳe stoljeća i pol i glasoviti lingvisti i povjesničari poput
Helbiga, Kretschmera, Ficka, Mayera, Paisa i drugih.51
Različite ilirske skupine sudjeluju u velikim seobama i kretanjima raznih drugih
naroda i plemena, posebno nakon propasti hetitske države i pojave ahajskih skupina
u Maloj Azĳi i odgovarajuće mikenske prevlasti u ovim dĳelovima Sredozemlja. Ta
se seoba može usporediti s drugom, velikom ranosrednjovjekovnom seobom naroda
koja je više-manje oblikovala etničku sliku današnje Europe. Spomenuta se kretanja
odvĳaju, kako se danas smatra, od sredine 2. tisućljeća pr. Kr., da bi se intenzivirala
od 13. st. pr. Kr., te označavaju razdjelnicu između brončanog i željeznog doba. Selilo
se u području Sredozemlja - toplo je more uvĳek privlačilo - od Apeninskog poluoto-
ka do Mezopotamĳe i od panonskih ravnica do Egipta.52 Liburni djelatno sudjeluju u
svim zbivanjima na Jonskom i Adrĳanskom moru, kako su ga već nazivali u antici.
Štoviše, oni su tĳekom nekoliko stoljeća i dominantni čimbenik na tim morima. Ta se
konstelacĳa, dakako, mĳenjala i imala svoje uspone i padove koje ne možemo uvĳek
pratiti, ali ono što znademo jest da su, prema starim piscima, Liburni bili vješti po-
morci koji su svojim lađama uspĳevali nadzirati to more i dĳelove njegovih obala s
njihovim stanovnicima. To je početkom 2. st. po Kr. dobro sažeo povjesničar Publĳe
51
Altheim 1951, 34-160; Mayer 1957, 1-28; Bengtson 19702, 19-29. U tim je djelima i opsežna litera-
tura, kao i rasprave tih i drugih autora o tim pitanjima, od Pelazga, Pelagona do Etruščana i
Liburna.
52
Bengtson 19694, 50-56; Mayer 1957, 8-12; Mayer 1952; Altheim 1951, 123-180; Zaninović 1978; Za-
ninović 1994a; Sanders 1985; Suić 1981, 87-111; Doumas 1996; La Rosa 1996; Vagnei 1996.
29
Book ARR 17.indb 29 12.12.2013 10:18:13

Anej Flor, podrĳetlom iz sjeverne Afrike, u svome djelu Epitome bellorum omnium
annorum DCC (Sažeti opis svih ratova u 700 godina /rimske povĳesti/), s kojom je došao
do 29. pr. Kr. Ondje je zapisao: Liburni ... longissime per totum Adriani maris litus eff usi
– “Liburni su ... bili rašireni vrlo daleko po čitavoj obali Adrĳanskog mora” (Flor. Epit. I.21).
Liburni su jedna zajednica s naše obale koja je nekoć vladala dĳelovima italske oba-
le, a neko vrĳeme vjerojatno i čitavom našom obalom. Po tome se izdvajaju iz cjeline
svoga zaleđa. Kao u prvome redu primorski i pomorski narod, bili su ponajviše ve-
zani uz svoju obalu, tim više što su ih od zaleđa dĳelili visoki gorski lanci. Njihove
brze i prikladne lađe što su ih uspješno gradili omogućavale su im nadzor širokih
pomorskih područja na obje obale Jadrana. U njihovom društvenom ustroju postoje
još neke osobine koje ih čine posebnima u ovim krajevima. To je na pr. oblik druš-
tvene organizacĳe koju tvore 14 civitates: Conventum Scardonitanum petunt Iapodes et
Liburnorum civitates XIV – “U skardonitanski sudbeni okrug spadaju Japodi i 14 liburnskih
zajednica” (Plin. Nat. hist. III.139). Rĳeč civitas izvorno znači građansko pravo, odno-
sno zajednicu građana (cives) neke državne zajednice. Smisao se mĳenjao tĳekom
vremena, pa se u govornom jeziku, dĳelom već u vrĳeme Rimske republike u 2. st.
pr. Kr., tako naziva grad kao lokalitet ili mjesto. Kao ius civitatis Romanae znači pravo
pripadanja rimskom građanstvu. U službenom jeziku izvorno označava autonomni
grad ili negradsku zajednicu s peregrinskim stanovništvom bez građanskog prava,
jer su se u Rimskoj republici svi oni bez građanskog prava tretirali kao peregrini,
tj. negrađani. Nakon što je car Karakala 212. po Kr. svim slobodnim stanovnicima
Carstva dodĳelio rimsko građansko pravo, gubi se i izjednačava razlika između
dvĳu glavnih gradskih zajednica, kolonĳe i municipĳa, tako da u kasnoj antici naziv
civitas označava svaku gradsku zajednicu.
Prema tome, u vrĳeme kada Plinĳe ovo piše, Liburni su živjeli u svojim teritori-
jalnim zajednicama od kojih je svaka imala određeno sjedište, pa bi to bila zajednica
općina koje imaju svoje područje, ili bi bilo bliže našem današnjem shvaćanju veličine
teritorĳa kada bismo ih nazvali kotarevima koji su stupanj više od općine, jer im je i
teritorĳ veći. Naselja poput Jadera, Aserĳe, Enone, Varvarĳe, Nedina i drugih imala
su, dakle, svoj teritorĳ i svoja središta. U toj je podjeli netko imao prvenstvo - vjero-
jatno Jader ili neko drugo naselje, jer se i to moglo mĳenjati.53 Podjela na numeričke
saveze dodekapolitĳe ili tetrapolitĳe je, prema mišljenju povjesničarâ, imala paleome-
diteransko podrĳetlo i poznata je kod više zajednica kako u Italĳi, tako i u Maloj Azĳi.
Klasičan je, bez sumnje, slučaj Etrurĳe koju je činio savez od 12 gradova.54 Veliki etru-
skolog Massimo Palloino podvlači veze između Etrurĳe i Jonĳe u Maloj Azĳi, koja je
također imala savez od 12 gradova, što je moglo biti uzorom Etruščanima. Smatra se
53
Suić 1981, 107-110; Suić 1996.
54
Palloino 1975 - djelo izašlo u više izdanja. Ovo je prĳevod talĳanskog originala iz 1942., a hr-
vatski prĳevod datira iz 2008. (M. Palloino, Etruščani. Etruskologĳa, Zagreb).
30
Book ARR 17.indb 30 12.12.2013 10:18:13

da je taj broj imao neko ritualno značenje. Slični su savezi postojali i u Apulĳi kod Me-
sapa, Salentinaca i Peuceta, koji su svi bili ilirskog podrĳetla. Taj se broj spominje i u
Odiseji za Alkinojevu Sherĳu (Krf) (VIII.390-391). Osim Jonskog saveza, u Maloj Azĳi
postoje i Eolski, Ahajski, Likaonski i Likĳski savez, pa ta društvena podjela povezuje
i Liburne s paleomediteranskom društvenom organizacĳom koju posebno nalazimo
u Maloj Azĳi, a u Italĳu su je donĳeli Etruščani.55 Zanimljivo je da su Liburni saču-
vali numeričku raspodjelu i u rimskoj administrativnoj organizacĳi, kada je ona bila
svojevrsni anakronizam što ga oni čuvaju kao dio svojih starih predaja i podrĳetla.
I Likaonci su bili organizirani u XIV civitates (Plin. Nat. hist. V.95; Ruge 1974, 2257).
U tome je smislu poučan natpis iz Liburnĳe, iz Skardone, graničnog grada prema
Delmatima, koji datira iz doba cara Nerona: Neroni Caesari Germanici f(ilio) Ti(beri)
Aug(usti) pro(nepoti) flamin(es) Aug(ustales), civitates Liburniae (“Neronu Cezaru, sinu Ger-
manikovom, praunuku Tiberĳa Augusta, flamini augustali općine Liburnĳe”) (CIL III 2808).
U Likĳi je zabilježen ἀρχιερεύς ili ἱέρεια τὸν Σεβαστόν - vrhovni svećenik ili Augu-
stova svećenica (TAM II, nr. 15), a u Liburnĳi imamo sacerdos ad aram Augusti Liburno-
rum - Augustovog svećenika pri žrtveniku Liburna (CIL III 2810, Senia).56 U Likĳi se
savez gradova (Λυκίον τὸ κοινόν) sastojao od šest glavnih središta: Ksantosa, Pinare,
Patare, Olimposa, Mire i Tlosa, s 23 člana. Zanimljivo je da je na čelu saveza često bila
žena Λυκιαρχίσσα (TAM II 70, nr. 188). Matrĳarhat kod Likĳaca podvukao je već He-
rodot (I.173): “Likĳci od davnina potječu s Krete (naime, nekoć su cĳelu Kretu držali barbari).
Minos ... ih je istjerao u Azĳu (bili su, dakle, Paleomediteranci - M. Z.). Likĳci su dobili
ime po Liku, sinu Pandionovu. A običaje su dĳelom preuzeli od Krećana, a dĳelom od Karana
(njihovi zapadni susjedi u Maloj Azĳi, po Herodotu, I.171, nekoć su se zvali Lelezi i
također su došli s Krete - dakle, također su bili Paleomediteranci - M. Z.). Jedan im
je običaj poseban i ne može se usporediti ni s jednim drugim običajem na svĳetu: imaju ime
po majci, a ne po ocu. Ako netko upita drugoga tko je on, ovaj će mu se predstaviti majčinim
imenom i nabrajat će zatim majčine ženske pretke. Ako neka žena iz građanskog staleža živi
zajedno s robom, njezina se djeca smatraju slobodnim ljudima, a ako muškarac iz građanskog
staleža, pa bio on među najodličnĳima, uzme ženu strankinju ili inoču, njegova su djeca bez
prava slobodnih građana” (prĳevod: D. Škiljan, Zagreb, 2000).
Ginekokracĳu i matrĳarhat susrećemo i kod Liburna, kako nam je to zabilježio
Pseudo Skilak u svome opisu Liburnĳe: Οὕτοι γυναικοκρατοῦνται καὶ εἰσὶν αἱ γυναῖκες
ἀνδρῶν ἐλευθέρων μίσγονται δὲ τοῖς ἑαυτῶν δούλοις καὶ τοῖς πλησιοχώροις ἀνδράσι -
“Ovima (Liburnima) vladaju žene, i te su žene slobodnih ljudi, a pare se s robovima i ljudima
iz susjedstva” (Ps. Scyl. 21; GGM, 27). Takvo je ponašanje, uz Herodota, i kod Liburna
i kod Likĳaca zapisao i Nikola iz Damaska, grčki povjesničar koji je do 4. pr. Kr. živio
na dvoru kralja Heroda Judejskog, a zatim u Rimu. Očuvani su samo ulomci njego-
55
Za Lidĳu: Keil 1974; za Likaonĳu: Ruge 1974; za Likĳu: Deeters 1974.
56
Gabričević 1956, 55; ILJug 1963, 247.
31
Book ARR 17.indb 31 12.12.2013 10:18:13

vih tekstova. On bilježi kako se djeca u Likĳi zovu po majkama, a ne po očevima.

Ako slobodna žena uzme roba, djeca su slobodna, dok ako i najuglednĳi čovjek oženi
strankinju, djeca nemaju građanska prava.57 A za Liburne veli da su im žene zajed-
ničke: Λιβυρνοὶ κοινὰς τὰς γυναίκας ἔχουσι, pa nastavlja: “Djecu zajednički othranjuju
do pete godine. Zatim, istekom te godine, sakupivši svu djecu prema sličnosti s muževima,
pokazuju svakome od njih ono dĳete koje mu je slično i daju mu ga kao ocu. Ovaj pak od koje
god uzme (dĳete), uzima ga kao sina”. Ovakva sloboda u odnosu prema ženama poznata
je i u Etrurĳi, što se vidi na njihovim slikarĳama u grobnicama; stoga je razumljivo
ako prihvatimo da su oni došli iz Lidĳe.58
Prežitci numeričkog društvenog ustroja tih narodnih zajednica sa savezom nase-
lja, kao i postojanje ginekokracĳe s elementima matrĳarhata povezuju, dakle, i Libur-
ne s istočnim Sredozemljem, točnĳe sa zapadnom Malom Azĳom i njenim poznatim
pokrajinama Likĳom, Lidĳom, Karĳom, Pizidĳom, Isaurĳom, Pamfilĳom, Likaonĳom
i Kilikĳom. To je posebno prisutno i u toponimičkim i u onomastičkim tragovima, tj.
u imenima mjesta i ljudi, koje u tim krajevima nalazimo i u kasnĳoj antici. Norbert
Jokl je među prvima izričito podvukao da neka liburnska i ilirska imena treba pove-
zati s Malom Azĳom.59
Likĳska i anatolĳska imena proučavao je švedski lingvist Johannes Sundwall,60
pa evo izbora tih imena. Na lĳevoj strani su imena iz Anatolĳe, a na desnoj iz našeg
područja:
57
Nikola iz Damaska, u: FGrH, br. 50; FHG III, 458.
58
Palloino 1975, 178-180; Suić 1981, 122-124; Zaninović 1978, 82-83; Alföldy 1961.
59
Jokl 1926 piše da postoje veze s Malom Azĳom te da su etruščanski slog urn (Liburn, Calpurn),
Clusium, kao i -issa (Lissa, Issa, Cissa) maloazĳski utjecaji (Gepräge), a tako i druga imena iz Ve-
netĳe, Norika i Dalmacĳe. S time se ne slaže P. Skok (Skok 1928, ZONF, 201). No, drugi kasnĳi
lingvisti koji su se time bavili slažu se s Joklom. Vidi posebno Altheim 1951, 59-63 i autore koje
on navodi.
60
Sundwall 1913. Za ilirska imena: Mayer 1957 kao i srodna djela H. Krahea. Vrĳedno djelo L.
Roberta (Louis Robert, Les noms indigènes dans l’Asie Mineure gréco-romaine, Paris, 1963) nĳe mi,
nažalost, bilo dostupno.
32
Book ARR 17.indb 32 12.12.2013 10:18:13

Ἀδρύη, Lyd. BCH XII, 1888, 202. Αδρυηι, Hecat. FGrH 20, frg. 90; Herod.
I.163, IV.33, V.9; Strab. VII.5,3. Ime Jadran-
skog mora.
Ἄδρα, Ptol. II.16,6. Hadra, Tab. Peut.
Mjesto u Liburniji; Ἄδριον, Strab. VII.5,5.
Brdo u Dalmaciji.
Ἄγρων, Lyd. BCH XII, 1888, 202. Ἄγρων, ilir. kralj, Polyb. II.2,4.
Ἀρίων (m.), CIL, JHS 31, 1911, 249. Ἀρίων, Ps. Scyl. 24. Rijeka u Iliriji.
Ἄννα (f.), Lycaon. JHS 31, 1911, 186. Ἄνα, GDI 2014, Delphi; Anna, CIL III 2012,
2160, 2450, 2515, Salona; CIL III 12816,
Epetium.
Ἀννας (m.), Lycaon. JHS 19, 1899, 307. Annaius, -a; Annius, -a, često u Dalmaciji,
Ἀναια, Ἐναια, grad u Kariji. Mayer 1952, s. s. v. v.
Βάβως (f.), Lycaon. JHS 24, 1904, 117. I Βάβος Δελμάτα, IG IX 12, 434, Astacos.
druga slična imena: Sundwall 1913, s. s. v. v.
Βάλα (f.), Lyc. CIG III add. 4276b.

Βαλίος (m.), Isaur. Βαλλαῖος, ilirski kralj, Mayer 1952, s. v.
Βαλλίων (m.), Lyc.
Βάτων (m.), Lyc. Βάτων, Bato, vođa ilirskog ustanka 6.-9.

poslije Krista. Često u Dalmaciji. Mayer
1952, s. v.
Δαζας (m.), CIL, JHS 12, 1891, 253. Δάζος, Ditt. Syll.2, 144, Corcyra Melaina;
Δασ(ει)α, mjesto u Likiji, CIG III add. Dasa(s), Daza(s), Dasimius, često u Dal-
4302a i Ditt. OGI 572. maciji, Mayer 1952, s. s. v. v.
Δακλοας (m.), Lyc. Δóκλεα, Ptol. II.16,7; Doclea, mjesto u Dal-

maciji; Docleas, -atis, Plin. XIV.240, Mayer
1952, s. s. v. v.
Αρβινας (m.), Lyc. Arba, Plin. III.140, CIL III 2931. Otok i grad
Αρβησις (m.), Car. BCH IV, 1880, 296. u Liburniji.
Αρδυς, lidijski kraljevi. Ἀρδιαῖοι, ilirsko pleme.

Αρσαις (f.), Lyc. CIG III 4290. Arsia, Plin. III.44,45 ff. Rijeka u Histriji;
33
Book ARR 17.indb 33 12.12.2013 10:18:13

Αρσις (f.), Lyc. CIG III 4290. Arsa, GZM 52, 1940, 19; Arsaius, CIL III
3174a. Dalmacija, nepoznato nalazište.
Ανδιαι, Pis.-Isaur., mjesto. Andia, Andes, Andueia, često u Dalmaciji,

Ανδως (m.), Isaur. Mayer 1952, s. s. v. v.; Eia, domaća božica,
Εια (f.), Pis., domaće ime. Inscr. It. X/I/3 = CIL V, 8, Pola; Eia Au-
Ειη (f.), Kybirat., Pisid. BCH XV, 1891, 553. gusta, Inscr. It. X/1 659, 660, Nesactium,
Histria. Histri su, kao i Liburni, poštivali
ženska božanstva: Latra, Ica, Jutossica, Iria,
Venus Anzotica. U njima se čuvaju tragovi
ginekokracije.
Υετις, Sundwall 1913, 88. Vrelo u Kariji, Iettus, CIL III 2768, Rider; CIL III 9759,
Theocr. VII.115, schol. Aequum; Ieta, BD 53, 1952, 245, Varvaria.
Ισσος, grad, Cil.; Υισσος, mjesto u Kariji, Ἴσσα, otok i grad u Jadranskom moru, danas
BCH XXII, 1898, 401. Vis.
Λισσα, grad u Kariji. Lissus, grad u južnoj Iliriji.
Ακαλισσος, grad u Likiji. Titus Candalio, CIL III 9813, Otišić.
Κανδαυλης, lidijsko božanstvo.
Καβαλις, grad i područje između Likije i Aplo Curbania Kabaleti, CIL III 13224,
Pamfilije. Rider.
Καλλων (m.), Pis. Sundwall 1913, 102. Calloni Batonis f., Žepča kod Breze, Mayer
1952, s. v.
Κισσος (m.), Cil. IG XII, I, 543.
Κισσος (m.), Frig., rob, CIG III add. 3882e. Cissa, Plin. III.151, mjesto u Liburniji.
Κισσος, lidijsko riječno božanstvo, Head
1887, 659.
Γραβος (m.), Car. BCH XII, 1888, 27 f. Γράβος ὁ Ἰλλυριóς, Diod., 16.22,3; IG II2
127b, 212 = Ditt. Syll.2, 196.
Κρησσω, luka, Car. Ptol. V.2,11. Κρέψα, Ptol. II.16,8. Otok u Liburniji.
Cressa, Car. Plin. V.104. Crexi, Plin. III.140. Isti otok.
Κορκα (f.), Pis. Sundwall 1913, 114. Κούρκυμ, Ptol. II.16,6. Mjesto u Dalmaciji.
Κωρκος, grad u Likiji. Κóρκυρα, Ps. Scyl. 29; Ptol. II.16,9. Otok
Κóρκας (f.), Pis. Sundwall 1913, 114. Korčula.
34
Book ARR 17.indb 34 12.12.2013 10:18:13

Κοκαλλος (m.), Pis. BCH XXIII, 1899, 167 f. Κóκαλλος, Ditt. Syll.3, 141. Corcyra Me-
laina.
Λαδη, otok u Kariji, cf. Pape, Benseler Λάδεστα, Λάδεστον, liburnski otok. Theop.
1862-1870. FGrH II, 131. Steph. Byz. s. v.
Μανιος (m.), Lycaon. JHS 19, 1899, 282. Μανιοί, Ps. Scyl. 24; Μανιὸς κóλπος, Ps.
Scyl. 23. Ilirska zajednica u Solinskom
zaljevu.
Μελιτηνη, Cappad. Pape, Benseler 1862- Μελιτη, Ps. Scyl. 23; Plin. III.152. Otok Ml-
1870. jet; Melittus, CIL III 15054, Komić; Mellito,
Μελιτινη, Μελτινη (f.), Lyc., Cil. CIG III CIL III, Vrebac; oba iz Like.
4303h4.6 add.; Sundwall 1913, 140.
Μηονίη, Hom. Il. III.401, XVIII.291. Staro Ἡμίονοι, Ps. Scyl. 21 = Himani, Plin.
ime za Lidiju. Strab. XII.576. III.139. Ilirsko pleme.
Μασουρα, mjesto u Pamfiliji. Pape, Bensel- Masurius, -a, često u Dalmaciji, Mayer
er 1862-1870. 1952, s. v.
Μικκα (f.), Lycaon. Sundwall 1913, 148. Mico, CIL III cer. VIa 139, Dacia; Μικύλος,
Μικκος (m.), Lycaon. Corcyra Melaina, Mayer 1952, s. v.
Μικκιλος (m.), Lycaon. Μίκων, Corcyra Melaina, Mayer 1952, s. v.
Μονη (f.), Lyc., CIG III add. 4300v. Μονήτιον, Strab. IV.6,10; VII.5,4. Japodsko
naselje.
Μοννεως (m.), Car. BCH VI, 1882, 192. Μονουνιος, ilirski vladar; Munnius et Gen-
tius, CIL III 4837, Narona.
Ναρβας (m.), Car. BCH XXII, 1898, 385. Νάρβις Ἰλλυρίας πóλις, Steph. Byz.
Νησις (m.), Cil. Sundwall 1913, 168. Nesi, Rav. 4.15 (206, 9). Mjesto između
Lisosa i Klodijane, južni Ilirik.
Νησιος (m.), Lycaon. BCH VII, 1883, 315. Νέστος, Ps. Scyl. 23. Rijeka u Dalmaciji,
danas Cetina. Usp. Νεζος (m.), Issa, Mayer
1952, s. v.
Νινις (f.), Cil.-Isaur.; Νινεις (f.), Lycaon.; Νινιά, Strab. VII.5,5. Delmatska gradina,
Νινεις (m.), Cil. danas Knin.
Νιννος (m.), Cil. Sundwall 1913, 169.
35
Book ARR 17.indb 35 12.12.2013 10:18:13

Νοννα, Lycaon. i više sličnih. Sundwall Αἰνῶνα, Ptol. II.126,2; Aenona, Plin.
1913, s. s. v. v. III.162. Liburnska luka, danas Nin.
Παναθιατις (f.), Lyc. Panentius, -a, Panes, -entis, Panias, -antis,

Πανασ[ις] (m.), Lyc. Sundwall 1913, s. s. v. v. često u Dalmaciji, Mayer 1952, s. s. v. v.
Παρδαλας (m.), Lyc. Sundwall 1913, s. v. Βάρδυλις, Polyb. 38.6,4, ilirski vladar; Bar-
Παρδαλας (m.), Car. dulis Illyrius latro, Cic. De off. II.11,40.
Παταλος, otok u Kariji. Steph. Byz. Turus Patalius Opiavi f., CIL III 13259,
Παταλος (m.), Pis. Sundwall 1913, s. v. Curicta (liburnski otok, danas Krk, Hrvatsko
primorje).
Πιθαου πολις, grad u Kariji. Steph. Byz. Πιτνοῦσσα, Πιτύεια, Apoll. Rhod. IV.560
Πιτυουσα, karijsko-likijski grad. Steph. ff. Vjerojatno otok Pharos, danas Hvar.
Byz.; Πιτουουσσα, otok u Ciliciji, Sundwall
1913, s. s. v. v.
Πλαρασα, grad u Kariji. Pape, Benseler Plare(n)s, -entis, Plassus, Plator, česta im-
1862-1870. ena kod Ilira. Mayer 1952, s. s. v. v.
Βινδα, pizidijsko-frigijski grad. Sundwall Bindo Neptuno sacrum, CIL III 14236, 1427,
1913, s. v. 14323, 15026. Posvete u svetištu na vrelu
kraj Bihaća (Bosna), na području Japoda.
Βρετασις (m.?), Isaur.; Βρασιος, Βρησαις Brattia, Plin. III.152; Βρεττία νῆσος ἐν τῷ
(f.), Lyc. Sundwall 1913, s. s. v. v. Ἀδρίᾳ, Steph. Byz., otok Brač.
Βρησαις (f.), Lyc. Sundwall 1913, s. v.
Λοπτα, mjesto u Likiji. Sundwall 1913, Lopsica, Plin. III.140; Λοψικα, Ptol. II.16,2.
135, 187. Liburnska luka, danas Sv. Juraj, Hrvatsko
primorje.
Ταβις (m.), Lycaon. JHS 22, 1902, 343. Tabia, Rav. IV.16. Mjesto u Liburniji.
Τευταμος (m.), Car. Pape, Benseler 1862- Τευταμίδης, Teude, Teuta, Teuticus, Teut-
1870., Kretschmer 1896, 325. meitis, Teutomus, rašireno ilirsko ime. Mayer
1952, s. s. v. v.
Θαννις (m.), Isaur. Sundwall 1913, 202. Vidaso et Thanae, CIL III 3941, 10819 =
14354. AIJ I, nr. 516, 517, 518, Topusko.
Ilirska božanstva.
Ταρων (m.), Lyc. 305./304. pr. Kr. Ditt. A. Taronius Verus nat(ione) Delmata,
Syll.2 183. Arheološki muzej Zadar, Mayer 1952, s. v.
36
Book ARR 17.indb 36 12.12.2013 10:18:14

Τατα (f.), Lycaon., Car., Lyd., Isaur., Phryg. Tata, Tatianus, Tato, Tatoia, Tatta, Tattaia,
Kretschmer 1896, 348; Isaur., Lycaon., Lyd., Tattus itd., često ilirsko ime. Mayer 1952, s.
Car.; Τατη (f.), Lycaon. Sundwall 1913, s. v. v.
203; Ταττα, Lycaon.
Ταταρισα (f.), Phryg. CIG III 3954. Tattaris Veneti filius, CIL III 12800, Fatnica,
Ταταριον (f.), Car. BCH 11, 1887, 147; Hercegovina.
BCH 15, 1891, 195.
Τιλλοροβος (m.), Pisid. Sundwall 1913, Tilurium, Tab. Peut.; Tribulium, Plin.
208. III.142, Trilj.
Τιττις (f.), Lycaon. Sundwall 1913, 208. Titis, ex Dardania ex vico Titis, CIL VI
32605 = 2845.
Τιττιανος, Lycaon. CIG 3990i. Titianus, često u Iliriji, Mayer 1952, s. v.
Τιτιουπολις, isaurijski grad. Titius, CIL III 3053, Albona; Valeriae Titiae,
CIL III 2695; Masuriae Titiae, BD 33, 1910,
53, Salona; Aelia Titia, CIL III 146291,
Tučepi kraj Makarske.
Σαλας (m.), Lyc. BCH 24, 1900, 51. Σαλας Φίλωνος, Ditt. Syll.3, 141, Corcyra
Σαλως (m.), Cil. Sundwall 1913, 244. Melaina. Mayer, s. v.
Σαλα, lidijski grad. Head, 1887, 656. Salla, Rav. IV.19 (216,4); Salle, It. Ant.
262.5, Ptol. II.14,4; domo Sala, CIL III 4321,
Brigetio.
Σελλις (m.), Lyc. Sundwall 1913, 244. Σελίνω Ἱπποκλέο, BD 27, 1904, 56, Pharos
– Stari Grad, otok Hvar.
Σαρδεις, lidijski grad, Pape, Benseler 1862- Σαρδος ... πóλις Ἰλλυρίας, Steph. Byz.;
1870. Sardeates, Plin. III.142; Σαρδιῶται, Ptol.
II.16, 5. Ilirsko pleme, zapadna Bosna.
Σασις (m.), Isaur.; Σασσις (m.), Isaur. JHS Sasaei, Plin. III.144. Južnoilirsko pleme od
25, 1905, 178, Sundwall 1913, 248. Epidaura do Skodre; Sasaius Liccai f., CIRh
232, Köln; Σάσων, Ps. Scyl. 26; Polyb.
V.110,2; Strab. VI.281; Ptol. III.12,44; Saso-
nis piratica, Plin. III.152, otok Saseno pred
Valonom, Albanija.
37
Book ARR 17.indb 37 12.12.2013 10:18:14

U nizu tih imena iz zapadne i jugozapadne Male Azĳe, Likĳe, Lidĳe, Likaonĳe,
Karĳe, Pizidĳe, Isaurĳe i drugih područja vidimo izrazitu sličnost s područjem naše
obale, Liburnĳe i drugih obalnih krajeva, kao i unutrašnjosti. Dakako, tu je pitanje
kronologĳe tih imena, koja ima širok raspon od početaka tamošnje pismenosti do
helenizma i rimske antike. Imena mjesta, gradova, brda, otoka su, dakako, starĳa i
mnogo se dulje čuvaju. Osobna imena su podložnĳa promjenama s dolaskom novih
stanovnika ili vlasti, ali ovdašnja parcĳalna onomastika koju smo prikupili povezuje
naše i anatolske krajeve, od kojih svi imaju svoje specifičnosti. Liburni posebno, a i
drugi naši moreplovci bez sumnje su bili u više-manje intenzivnim vezama s tim svi-
jetom istočnoga Sredozemlja. One, uostalom, datiraju već iz neolitika, na što upućuju
odgovarajući keramički nalazi, pa nalazi kovina i nakita, a posebno arheološki nalaz
iz grobnog humka u Maloj Grudi (kretski bodež, nakit iz područja Ugarita, zatim tu
su mikenske i druge trgovačke plovidbe zbog jantara, kovina i pšenice s ušća Pada).
Liburni su već u svojim povĳesnim počecima, kako bilježi Strabon, bili vrsni i
vješti moreplovci, jer inače ne bi bili zavladali Korkirom (Krfom) i dĳelovima istočne
i zapadne jadranske obale, kojima su vladali nekoliko stoljeća. Seobe postmikenskog
razdoblja zahvatile su velik dio Sredozemlja, od istoka do zapada. Sjetimo se Feniča-
na, koji su utemeljili Kartagu oko 3000 km daleko od Tira i Sidona. Sve se to obavljalo
lađama kojima su na ovaj ili onaj način u potpunosti ovladali vještinom gradnje. Za-
grobne faraonske lađe u blizini Keopsove piramide sjajni su primjerci tih tehnologĳa
već u 3. tisućljeću pr. Kr. Dobar dio građe za te lađe dolazio je upravo iz Fenicĳe, gdje
je libanonski cedar bio drvo od kojega su gradili hramove, pa tako i onaj jeruzalem-
ski, za koji je građu Salomon izričito tražio od Feničana. Plovili su, dakako, i drugi
- dobar broj suvremenih stručnjaka smatra da su Etruščani došli iz Lidĳe, a Eneti ili
Veneti da su došli iz Paflagonĳe do vrha Jadrana te zauzeli i naselili ušće Pada. U Pa-
lestinu su sa zapada došli ilirski Filistejci - Pelasti, koji su Palestini dali ime koje ona i
danas nosi, a oni sami su se pofeničili. Sikuli su stigli do Sikelĳe (Sicilĳe), a sudjelovali
su u napadima na Egipat zajedno s drugim “narodima s mora”, kako je to zabilježeno
na Ramzesovom hramu u Medinet Habu.
Seobe su bile trajna pojava kod ljudske vrste, već od samih njenih početaka. Ljudi
su odmah krenuli u zaposjedanje kontinenata, od Južne Afrike i Gibraltara do Austra-
lĳe, kako su to pokazala suvremena istraživanja. Seljenje različitim pravcima uvĳek je
bilo prisutno u povĳesti naroda i raznih ljudskih skupina. U svojoj klasičnoj povĳesti
Peloponeskog rata Tukidid je, govoreći o seobama, iskazao svoje mišljenje kako je ta
činjenica svima poznata, ali i kako svi od nje strahuju (I.2). On znade da je i Grčka na-
stala po seobama. Jedan od mudrĳih ljudi staroga svĳeta bio je Lucĳe Anej Seneka (oko
4. pr. Kr. - 65. po Kr.), podrĳetlom iz Kordube u Hispanĳi, mudar stoik kojeg je njegov
carski učenik Neron natjerao na samoubojstvo naredivši mu da si razreže žile zbog
navodnog sudjelovanja u uroti protiv njega. Seneka je umro stoički smireno, okružen
38
Book ARR 17.indb 38 12.12.2013 10:18:14

svojim učenicima i prĳateljima i u nazočnosti supruge, kako je to opisao povjesničar

Tacit. U svojem spisu Ad Helviam (Utjeha za majku Helvĳu) (42.-43. po Kr.) Seneka iznosi
svoje misli o seobama: “Pogledaj zvĳezde, nema nĳedne koja miruje ... Vjeruješ li možda da
se ljudska duša, složena od istih počela, odupire prĳelazima i seobama? Ako počneš promatrati
povĳest ljudskog zbivanja, vidjet ćeš da su sve zajednice i svi narodi mĳenjali svoja sjedišta. Po
bespućima i u nepoznato kreće se ljudska lakoumnost. Neke narode koji su krenuli u nepoznato
progutalo je more, drugi su se zaustavili kada više nisu imali živeža ... Različiti su bili uzroci
njihova seljenja: razaranje rodnih gradova osudilo je neke da traže druge. Drugi su bili istjerani
poradi građanskih ratova, a neki su bili višak stanovništva i zato bili izagnani, tako da nitko od
njih nĳe ostao u mjestu u kojem je rođen ... Pa i Rimsko carstvo izvodi svoje podrĳetlo od jednog
prognanog izbjeglice koji se doselio u Italĳu ... Nećeš naći nĳednog kraja koji je sačuvao svoje
prvotno stanovništvo. Svi su pomĳešani i drukčĳi. Jedni nasljeđuju druge. Jedan žarko želi što
drugi prezire, stoga onaj progoni i izbacuje ovoga” (c. 6 i dalje). Tako Seneka prĳe dvĳe tisuće
godina piše iste stvari koje se i danas događaju širom svĳeta.61
Postoji, dakle, izvjestan broj imena i toponima koji povezuju Liburnĳu s Likĳom i
njoj susjednim pokrajinama. Osim toga, Likĳce i Liburne povezuju numeričko društve-
no ustrojstvo i ginekokracĳa. Za Likĳce je zanimljivo da se na temelju rasporeda njiho-
vih epihorskih natpisa na njihovoj obali i u njenom zaleđu može zaključiti da je njihova
pokrajina bila naseljena s mora; pretpostavlja se da su oni bili Lukki, koji se spominju
među “narodima s mora” koje je Ramzes III. oko 1170. pr. Kr. porazio. Kao i Liburnĳa
na ilirskoj obali i u Jadranu, tako i Likĳa ima posebne značajke u Maloj Azĳi. Likĳa, pri-
mjerice, nĳe nikada bila u cjelini helenizirana, kao što ni Liburni nisu dopustili Grcima
da se nasele u njihovom užem području između Krke i Raše. Likĳci se nisu helenizirali
ni nakon osvajanja Aleksandra Velikog, već su tĳekom čitave antike zadržali svoje oso-
bitosti kao što su to jezik i društvena organizacĳa. Postoje doista brojni natpisi na likĳ-
skom jeziku, koji i dalje ostaje zagonetan. Henry Metzger, zaslužni istraživač likĳskog
središta u Xantosu, našao je tĳekom iskopavanja godine 1973. dvojezični grčko-likĳski
natpis, ali nada da će to omogućiti bolje upoznavanje likĳskog jezika nĳe se ostvarila,
pa su Likĳci još uvĳek zagonetka u svojoj povĳesnoj pojavi.
Čitatelji će se, nadam se, složiti s time da sve ovo što smo dosad napisali upućuje
na maloazĳsko, anatolsko podrĳetlo Liburna (sl. 1), što je uostalom Norbert Jokl napi-
sao još prĳe gotovo jednog stoljeća. Začudilo me je, moram priznati, kako je M. Suić,
veliki znalac liburnske povĳesti i čitave naše antike, bez komentara prelazio preko
izričite tvrdnje antičkog spisatelja Gaja Julĳa Solina da su Liburni azĳski narod; Soli-
novu tvrdnju Suić je i sam naveo u svojoj knjizi Zadar u starom vĳeku. Kada je, naime,
citirao navod Nikole iz Damaska o liburnskim ženama koje su zajedničke, naveo je
Solinovu tvrdnju, ali bez ikakvog komentara: “Vjerojatno te pojave ima u vidu Solin,
Collect. 2.51, kad kaže da su Liburni iz Azĳe: Italicus excursus per Liburnos, quae gens
61
Lucĳe Anej Seneka, Dĳalozi, Zagreb, 2007.
39
Book ARR 17.indb 39 12.12.2013 10:18:14

40
Book ARR 17.indb 40

Sl. 1. Okvirni pravac liburnske migracije na istočnu obalu Jadrana (autor: T. Leleković) /
Fig. 1. Approximate course of the Liburnian migration towards the eastern Adriatic coast (author: T. Leleković).
12.12.2013 10:18:14
Asiatica est, procedit in Dalmatiae pedem. - Iz Italĳe se putuje preko Liburna, koji su azĳski
narod i dolazi se pješice u Dalmacĳu.”62 Gaj Julĳe Solin živio je u 3. stoljeću i autor je spisa
Collectanea rerum memorabilium (Zbirka znamenitih stvari /ili znamenitosti/). Taj je spis,
prema raščlambi mnogih autora, a posebno Theodora Mommsena koji se njime op-
sežno bavio u svome izdanju toga teksta, Solin gotovo u cjelini preuzeo iz djela Plinĳa
Starĳega, koje je u izvorniku izgubljeno; dĳelom je preuzeto i iz Horografije Pomponĳa
Mele iz 1. st. po Kr. U antici je Solinov spis bio dosta popularan i sačuvan je u više
rukopisa.63 Enciklopedist Plinĳe Starĳi (23.-79.), jedan od najobrazovanĳih ljudi svoga
vremena, zabilježio je, dakle, da su Liburni azĳski narod, što je njemu bila poznata
činjenica. Tu je spoznaju prenio stoljeće i pol kasnĳe Julĳe Solin, što znači da se to
mišljenje održalo i vrĳedilo je kao spoznaja o podrĳetlu ovoga naroda.
Stari su pisci često bilježili predaje o podrĳetlu pojedinih naroda. Klasična je ču-
vena predaja o podrĳetlu Etruščana, koju je zabilježio Herodot (I.94). Oni su živjeli
u Lidĳi, u srednjem dĳelu zapadne Male Azĳe ili Anatolĳi, trpjeli su 18 godina glad
i odlučili su otići. Vladar Atis ih je podĳelio na dva dĳela, pa su bacili kocku da se
odredi koji će dio otići, a koji ostati. Onima koji su otišli na čelu je bio kraljev sin Tir-
sen. Sišli su u luku Smirnu, sagradili brodovlje i nakrcali ono što im je bilo potrebno
za plovidbu i život. Prošli su mimo mnogih naroda i stigli do Umbrĳe, gdje su podigli
gradove i tu stanuju do dana današnjega (kako kaže Herodot). Promĳenili su ime, pa
se umjesto Liđani zovu Tirseni, po kraljevu sinu koji ih je vodio. Tu su Herodotovu
obavĳest prihvatili povjesničari u rimskoj antici, pa tako i naš Seneka, kojeg smo već
spomenuli, kaže u svojim Dĳalozima: Tuscos Asia sibi vindicat (“Tuske /Etruščane/ Azĳa
sebi prisvaja”) (Dial. XII.7,2). Neki drugi autori, kao primjerice Dionizĳe iz Halikarnasa
koji je od 30. pr. Kr. živio u Rimu i koji je među prvima upotrĳebio rĳeč arheologĳa u
naslovu svoje Rimske povĳesti (Ῥωμαικὴ ἀρχαιολογíα) koju je napisao do 1. kartaškog
rata (265. pr. Kr.), ustvrdili su da su Etruščani starosjedioci u Italĳi. Spor oko toga
pitanja među stručnjacima traje i danas - uglavnom talĳanski kolege drže se te teze.
Osobno sam u onoj dosta brojnoj skupini koja smatra da su Etruščani došli iz Lidĳe.
Završio sam, naime, Tečaj etruskologĳe i italskih starina u Perugĳi godine 1961. kod
Massima Palloina, Alda Neppĳa Modone i drugih. Etruščanska je uljudba nešto sa-
svim posebno u italskoj povĳesti, sadrži sjajne spomenike i oko 10.000 očuvanih nat-
pisa na etruščanskom jeziku koji je, nažalost, još uvĳek zagonetka. U Arheološkom
muzeju u Zagrebu čuva se najdulji tekst etruščanskoga jezika, tzv. “Lanena knjiga”,
ispisana na povoju egipatske mumĳe iz 4. st. pr. Kr. Čini se da je rĳeč o obrednom
tekstu koji ima oko 1.200 rĳeči. Izvjestan broj rĳeči etruščanskoga jezika lingvisti su
protumačili, ali glavnina još uvĳek predstavlja problem. Još uvĳek očekujemo neki
dvojezični natpis ili nešto slično što bi pripomoglo rješenju te zagonetke.
62
Suić 1981, 123.
63
Diel 1918.
41
Book ARR 17.indb 41 12.12.2013 10:18:14

Sredinom 6. st. pr. Kr. Etruščani su prešli Apenine i 525. pr. Kr. utemeljili grad Fel-
sinu (kraj Bologne). Livĳe piše (V.33,10) da su gospodarili čitavom dolinom Pada u ko-
joj su osnovali savez dvanaest gradova, kao i u svojoj državi između Tibera i mora. Od
tih gradova poznati su samo Mantua i Melpum. Danas znamo da su rani rimski kra-
ljevi bili Etruščani i da su vladali Rimom i Kampanĳom južnĳe, pa su Pompeji u svojoj
ranoj fazi bili etruščanski grad. Stvaranjem rimske republike, koja je izbacila kraljeve
i etruščansku vlast već u 6. st. pr. Kr., započeo je sukob tih dvaju naroda. Rimljanima,
kod kojih je tada prevagu imao seljački element, bila je nezamisliva rafinirana uljudba
Etruščana u kojoj žene uživaju na raskošnim banketima skupa s muškarcima, kako to
pokazuju slikarĳe u etruščanskim grobnicama. Tu se sviraju frule i trube kao kultni
instrumenti koji, kao i drugi elementi njihovog vjerovanja u proročkim, haruspičkim
i aherontičkim spisima, spadaju u maloazĳsko kultno nasljeđe. Taj je sukob s rimske
strane imao i rasni karakter, što su Rimljani i inače pokazivali tĳekom svoje povĳesti,
pa i prema Grcima (Graeculus - Grčić!), što je zapečatilo sudbinu etruščanskog naroda.
Učeni car Klaudĳe (42.-54.) još je poznavao etruščanski i napisao je njihovu povĳest -
Tyrrhenica u 20 knjiga, ali ona nažalost do nas nĳe stigla.
Dakako da su se Etruščani po dolasku u Italĳu mĳešali s Umbrima, Venetima i
Ligurima, pa i s Latinima, ali su trajno očuvali svoju samobitnost, dok se nisu utopili
u rimski svĳet. U njihovim grobnicama od 4. st. pr. Kr. nadalje, umjesto banketa i ve-
drih prizora iz starĳih grobnica prevladavaju freske s prikazima zastrašujućih bića,
koja kao da najavljuju kraj njihove rafinirane i hedonističke uljudbe koju je smrtno
ugrožavala rastuća snaga seljačko-ratničke rimske (latinske) države s juga. Nakon de-
setogodišnjeg rata, etruščanski grad Veji (sjeverno od Rima) kapitulirao je pred Ri-
mljanima 397. pr. Kr. i južna je Etrurĳa pala pod rimsku vlast. To je bio početak kraja
ovoga naroda koji je zajedno s Grcima prednjačio u vrhu europske civilizacĳe onoga
vremena. Duboki tragovi njihovih dostignuća ugrađeni su u temelje rimske države i
njezine kulture i religĳe. Mostovi, ceste, rudarstvo, brodogradnja, arhitektonski luko-
vi i svodovi etruščanska su dostignuća koja će Rimljani proširiti kamogod su došli.64
Liburni nam, nažalost, nisu ostavili svoje natpise, nego tek iz kasnĳih vremena,
a i vĳesti kod pisaca za ovo davno vrĳeme su škrte. Ostavili su nam, međutim, svoje
bogato arheološko nasljeđe, svoje gradove sa čvrstim zidovima koji se bez daljnjega
mogu usporediti s onima u Grčkoj i Etrurĳi, i svoju slavnu pomorsku tradicĳu koja
je urasla u rimsku antiku. Ono što danas znademo o njima, kao i novĳa otkrića, daju
nam za pravo da zaključimo da su pojedini lingvisti i povjesničari, počevši s N. Jo-
klom koji je prvi među starĳim našim suvremenicima ustvrdio njihovo maloazĳsko
anatolsko podrĳetlo, na pravom tragu otkrivanja liburnskog podrĳetla. I ja sam se
prĳe gotovo pola stoljeća priključio tome mišljenju, ali ono je ostalo bez odjeka, jer je
64
Ta su pitanja obrađena u mnogobrojnim djelima. Osnovni pregled: Palloino 1975; Bengtson
19702; Heršak 2005, 218-222.
42
Book ARR 17.indb 42 12.12.2013 10:18:15

u onome vremenu bez Interneta ostalo zakopano u izvješćima s kongresa u Ankari

i Smirni iz godine 1983. Kako je to često bio običaj, knjiga kongresnih izvješća nĳe
nikada došla do sudionika kongresa (nisam je nikada ni vidio ni dobio), jer je to za iz-
davače Sveučilišta u Ankari bilo preskupo - dobio sam tek desetak separata. Zato sam
i odlučio napisati ovaj tekst, da još jednom podvučem tu važnu činjenicu o podrĳetlu
ovoga ključnoga naroda naše obale i naše antike i protohistorĳe. Pogotovu nakon što
sam, listajući odličnu Povĳest latinskog jezika Franza Altheima (Ges i te der latei-
nis en Spra e, Frankfurt am Main, 1951.) koja mi je došla u ruke prĳe nekoliko godi-
na, pročitao o otkriću imena Liburna u natpisu na klinastom pismu iz Anatolĳe (go-
dine 1950.). Nedavno sam pak listao klasično djelo Jeana Bérarda O grčkoj kolonizacĳi
južne Italĳe i Sicilĳe u antici: povĳest i legenda (La colonisation grecque de l’Italie méridionale
et de la Sicile dans l’antiquité: l’histoire et la légende; talĳanski prĳevod u izdanju G. Eina-
udi, Torino, 19634). Ta knjiga služi na čast kako autoru, tako i francuskoj arheološkoj
i povĳesnoj znanosti, jer nam daje tisuće pouzdanih podataka i raščlambi zbivanja u
tim davnim vremenima i za našu obalu. Bérard uzima kao povĳesnu činjenicu da su
Liburni došli iz Azĳe. Ovdje ću, u hrvatskom prĳevodu, navesti taj ulomak iz spome-
nutog talĳanskog izdanja, jer francuskog nemam. Na str. 416 u potpoglavlju Odnosi
između kretske legende i najstarĳih stanovnika južne Italĳe i Sicilĳe, on piše: “Italski
Peuceti i Picentini podsjećaju na one Peucete što ih Plinĳe ubraja među liburnsko stanovniš-
tvo Ilirĳe ili Picente, što ih Ptolemej smješta malo više u unutrašnjost Mezĳe. Ta posljednja
usporedba bi možda bila malo rizična, da Plinĳe nĳe rekao da su italsku obalu nastavali prĳe
Umbra i Etruščana i oni Liburni za koje se smatra da su došli iz Azĳe, a koje u povĳesno doba
nalazimo na suprotnoj obali Jadrana i koji su, u što nas sve uvjerava, u veoma staro vrĳeme
(in tempi antichissimi) gospodarili tim morem”. Bérard ovdje misli na Solinovu obavĳest,
a Solina često citira.
Franz Altheim, zaslužni njemački povjesničar (umro 1975.), autor niza opsež-
nih djela o ranĳoj rimskoj povĳesti i religĳi te o podrĳetlu Etruščana, kao i drugih
rasprava, napisao je za našu temu već spomenutu važnu i vrĳednu opsežnu knjigu
Geschichte der lateinischen Sprache. Tu sam knjigu prĳe nekoliko godina slučajno ku-
pio u jednom zagrebačkom antikvarĳatu za naš Odsjek za arheologĳu Filozofskog
fakulteta u Zagrebu, jer je sadržavala opsežno poglavlje o ilirskim seobama (str.
32-92). U tekstu o Filistejcima, koji su Iliri a čĳe kretanje Altheim prikazuje u njiho-
vim različitim fazama, autor je ime grada Aspendosa u Pamfilĳi (istočno od Likĳe)
protumačio kao ilirsko ime zbog sufiksa -nd-; to se ime pak može povezati s ime-
nom Azitawadda u Cilicĳi (istočno od Pamfilĳe). Ta su imena nosači jednog jezičnog
mosta koji prolazi dalje prema jugoistoku; daljnje istraživanje bilo bi potrebno da
se ovdje utvrdi kretanje Filistejaca.65 Ono što je za nas važno nalazi se na str. 60, u
bilješci 6, gdje je Altheim napisao: “Als letztes wäre zu nennen eine Mieilung B. Lan-
65
Altheim 1951, 58-61.
43
Book ARR 17.indb 43 12.12.2013 10:18:15

dsbergers (brieflich 19. 3. 1950), der in ein keilinschri

lichen Texte, ‘die Lautung Liburna als
Name einen sumerischen und kleinasiatischen Stadt’ gefunden hat. Auch da ergäbe sich die
Beziehung zum Namen der illyrischen Liburner und der nach ihnen genannten Stadt, des
heutigen Livorno (H. Krahe, Welt als Geschichte, 6, 65). Eine Mieilung von A. Jirku ver-
danke ich die Kenntnis von Orientalia, 19, 384, wonach C. Schaeffer in Enkomi auf Zypern
über der mykenischen Schicht eine philistäische gefunden hat”. Kao posljednje, spome-
nuo bih izvješće Bennoa Landsbergera (u pismu od 19. ožujka 1950.), koji je u tekstu
napisanom klinastim pismom pronašao “naziv iskazan znakovima [klinastog pisma],
koje se može pročitati ‘Liburna’, kao ime sumerskog ili maloazĳskog grada”. Ovdje se tako-
đer pokazuje veza između ilirskih Liburna i po njima nazvanog grada, današnjeg
Livorna (H. Krahe, Der Anteil der Illyrier an der Indogermanisierung Europas, u:
Die Welt als Geschichte VI, 1940, 54-73, usp. str. 65). Izvješću Antona Jirkua zahvalju-
jem podatak iz Orientalia 19, 384, da je “C[laude] Schaeffer u Enkomĳu na Cipru iznad
mikenskog sloja utvrdio (pronašao) jedan filistejski”.
Za našu temu ova je bilješka neobično važna i zahvalni smo Altheimu što ju je
donio. Iz nje vidimo da je negdje u ovom području Anatolĳe, između Likĳe, Pamfilĳe,
Karĳe i Pizidĳe - dakle, u jugozapadnoj Maloj Azĳi, postojao grad imenom Liburna.
Šteta što Landsberger nĳe pobliže označio mjesto nalaza dotične pločice. Moguće je
da ona potječe iz neke zbirke bez precizne naznake nalazišta. Nažalost, Altheim je
umro i potpisani nĳe imao ni vremena ni snage tražiti daljnje podatke. Možda bi se
više našlo u spomenutom pismu, ako je očuvano u Altheimovoj ostavštini. Vjerojatno
je to bilo negdje bliže Likĳi, a u svezi s kretanjem Filistejaca. Klinasto pismo koristili
su asirski trgovci, koji su već od 1000. pa do 600. pr. Kr. imali trgovačke ispostave po
Maloj Azĳi kojom su vladali, pa je ondje to pismo bilo rašireno kao glavno sredstvo
komunikacĳe. Kod nekih starih pisaca zabilježeno je mišljenje da su Asirci bili ti koji
su istjerali Enete, odnosno Venete iz njihove pradomovine u Maloj Azĳi (Bérard, o.
c., 354 i bilj. 170). Je li to zadesilo i tamošnje Liburne, koji su zatim na svojim lađama
doplovili u Jadran i zaposjeli Korkiru (Krf) i druge otoke i područja u tome moru?
Možda su otišli i s Tirsenima, Etruščanima iz Lidĳe, koje je spomenuo Herodot. Lađe
su morali imati, jer kako bi inače zaposjeli široko područje u koje su došli i njime
vladali nekoliko stoljeća? Seobe su znale uključivati nekoliko desetaka lađa s posa-
dama i, kako kaže Bérard (str. 499), možda je i to razlog što nam arheologĳa često
malo govori o tim seobama. Smatra se da su Etruščani pošli na zapad, u Tirensko
more, između 1200. i 1000. pr. Kr. Nažalost, za Liburne nema takvog zapisa. No, ako
gospodare Krfom tako rano, onda su i oni mogli doći negdje u isto vrĳeme, a rĳeč je
o postmikenskom vremenu. Etruščani su, dakle, pošli u zapadni dio Italĳe između
Ligura i južnih Italika, a Liburni su zaposjeli dĳelove istočno, na Jadranskom moru
i njegovoj istočnoj obali, kao i središnji dio u području Picenuma. Poznato je da su
Etruščani u svome apogeju dominirali i dĳelom nizine Pada i Umbrĳe, a Spina, važna
44
Book ARR 17.indb 44 12.12.2013 10:18:15

luka na ušću Pada, bila je i njihova luka, kako to pokazuju arheološki nalazi. Ovdje
je, dakako, bilo različitih utjecaja i zbivanja, trgovine i sukoba. Postoje različita tuma-
čenja ne odveć izdašnih vĳesti (Pelazgi, Filisti, Japodi - Iguvinske tablice) u koja ne mo-
žemo ovdje ulaziti, ali se mogu naći u svakom boljem povĳesnom pregledu. Osobno
preporučam tekstove H. Bengtsona, L. Braccesĳa, M. Alfierĳa, M. Palloina, M. Suića
i drugih stručnjaka.
Što se Liburna tiče, postoji već spomenuti zapis Gaja Julĳa Solina koji je, prema
tumačenju izdavača teksta Th. Mommsena i drugih, Solin bio preuzeo iz izgubljenog
teksta Plinĳa Starĳega – da su oni azĳski narod. Klinasti zapis na glinenoj pločici spo-
minje ime grada Liburna, a ta je pločica nađena negdje u zapadnoj Anatolĳi. Postoji
niz toponima i imena koji povezuju ta područja s našom obalom i dĳelovima njenog
zaleđa. Možda će nam neki novi sretni arheološki nalaz ili pločica s tekstom (još ih
je mnogo nepročitanih!) dati nove spoznaje. Moramo imati na umu da je današnja
Turska obećana zemlja arheologĳe, oduvĳek most između Mezopotamĳe s jedne te
njoj okolnih područja i Sredozemlja s druge strane. To je velika zemlja i arheološka
su istraživanja ondje još uvĳek na svome početku, kolikogod to neobično zvučalo.
No, svatko tko je posjetio dĳelove te prostrane zemlje znade da je to činjenica. Istra-
živanja su obavljali uglavnom europski stručnjaci, odnosno njihove zemlje koje su
imale sredstava za istraživanja, preko svojih instituta i misĳa u Turskoj. Tome su prĳe
više stoljeća pridonĳeli i neki Hrvati, primjerice Antun Vrančić, poslanik Ferdinanda
Habsburškoga Sulejmanu godine 1553., koji je za svojeg četvorogodišnjeg boravka
ondje otkrio i opisao čuveni Monumentum Ancyranum, veliki natpis u kamenoj bazi
Augustova hrama, s tekstom Augustove autobiografije Res gestae divi Augusti. Ruđer
Bošković je pak 1762. među prvima istraživao ruševine Troje. Današnja Turska još
uvĳek ima malo stručnjaka koji proučavaju predislamsko razdoblje, jer ih to iz više-
manje povĳesnih i drugih razloga ne zanima. Dugotrajna i skupa istraživanja i danas
pretežito vode stranci, uz obveznu kontrolu s turske strane. Nažalost, i te su se aktiv-
nosti smanjile zbog složene međunarodne situacĳe u ovim prostorima.
Turska je ključni prostor za razumĳevanje razvitka i podrĳetla civilizacĳa. Svako
malo u toj se zemlji pojavi neko začuđujuće otkriće. Jedno takvo nedavno otkriće
imamo zahvaliti njemačkom arheologu Karlu Schmidtu, koji je nakon višegodišnjih
istraživanja na lokalitetu Göbekli Tepe u jugoistočnoj Turskoj, na granici sa Sirĳom,
godine 2003. otkopao neolitički hram s kamenim stupovima visokima 6 m; početke
te građevine datirao je u 11. tisućljeće pr. Kr. Zaprepašćujuće je što su ti ljudi kamen
obrađivali kremenim oruđem, jer kovinu još nisu poznavali.66 Inače, upravo u tim je
predjelima čovjek započeo poljoprivrednu revolucĳu koja je označila sjedilački način
života. A koliko još takvih spomenika krĳe ova zemlja prastarih ljudi, koji su se tisuć-
66
Usp. Mann 2011.
45
Book ARR 17.indb 45 12.12.2013 10:18:15

ljećima u nju useljavali i iseljavali iz nje - a među njima su, eto, bili i Liburni. Nadajmo
se da će nam ta zemlja u nekoj budućnosti podariti još neko otkriće koje će pomoći
novim spoznajama vezanima uz našu obalu Jadrana.
Do tada, naša povĳesna i arheološka znanost mora prihvatiti spoznaju o dolasku
Liburna iz Anatolĳe ili Male Azĳe, spoznaju koja je bila poznata već u antici, ali je iz
nekih nejasnih razloga naši stručnjaci nisu razmatrali ni prihvatili. Potaknut tekstom
napisanim na klinastom pismu iz 1. tisućljeća pr. Kr., koji nam je 1951. prezentirao F.
Altheim i koji spominje grad s imenom Liburna, odlučio sam ponovno upozoriti na
tu spoznaju o kojoj sam pisao već 1973. Danas, nakon spoznaje o zapisu s pločice na-
pisane klinastim pismom, tu bismo povĳesnu činjenicu, sada i višestruko potvrđenu,
trebali prihvatiti i uključiti u naša razmatranja i znanstvene radove. Gaj Julĳe Solin
u 3. stoljeću po Kr., klinasta pločica s imenom Liburna, mnogobrojni toponimi i ono-
mastika, društveni ustroj i pomorske vještine - sve nam to potvrđuje da su u jednom
dĳelu jugozapadne Anatolĳe, vjerojatno uz Liđane, Likaonce, Likĳce i druge tamošnje
zajednice, u određeno doba boravili i Liburni. Oni su se negdje između 12. i 10. st. pr.
Kr. iz nama nepoznatih razloga odselili prema zapadu, u Jadran, poput Etruščana,
Eneta, južnĳe Feničana i drugih naroda. To je vrĳeme kada se istočnim Sredozemljem
kreće više etničkih skupina radi osvajanja, gusarenja i traženja novih boravišta dale-
ko od svojih matičnih predjela i luka, od Crnoga mora do Heraklovih stupova i dalje
(Feničani, Filistejci, Ahajci, Jonjani, Atenjani, Korinćani i dr.). Te su skupine posjedo-
vale dobre lađe kojima su se mogli upuštati u takve pothvate.
Znamo da su i Liburni bili vješti i dobri moreplovci, pa i ratnici, jer u 10. st. pr.
Kr. vladaju Korkirom (Krfom) i na taj način nadziru prolaz u istočni Jadran u ovome
dĳelu, kao i prĳelaz preko Otranta u Italĳu. Svoju su pomorsku prevlast proširili na
dĳelove obĳu jadranskih obala. To je trajalo sve do vremena kada su, od 8. st. pr. Kr.
dalje, ojačali Korint, Atena i druga grčka središta. Osim trgovačkih interesa i dodira
bilo je, dakako, i razdoblja sukoba. Liburni se tĳekom vremena prilagođavaju novim
prilikama, ali postupno gube dĳelove svoje prevlasti. Morali su se prilagoditi i su-
rađivati sa svojim jadranskim susjedima Histrima, Venetima, Japodima i drugima.
Vrĳeme je donosilo i asimilacĳu i međusobne utjecaje, što ih dĳelom pokazuje arhe-
ološka ostavština tih krajeva. Liburni su, međutim, ostali trajno povezani uz more i
njegove obale, kako to pokazuju razmjerno škrte vĳesti starih pisaca. Treba spomenu-
ti i lingvističke tragove na objim obalama Jadrana, pa i drugdje. Tako npr. Λίβυρνον
ὄρος (Polyb. III.100,2) – Liburnsko brdo u sjevernom Samnĳu, kao i Liburnum, današnji
Livorno u sjevernoj Etrurĳi. Ti se toponimi nalaze na rubnim predjelima etruščanske
prevlasti, koja se pružala od Kampanĳe i Salerna do Ligurĳe i Spine (Palloino 1975,
94-99). Možemo li te, kao i neke druge lingvističke tragove uzeti kao prilog pretpo-
stavci da su i Liburni došli na Apeninski poluotok skupa s Etruščanima te za neko
vrĳeme bili zaposjeli manje dĳelove Apenina pored njih? U svojoj kasnĳoj povĳesti
46
Book ARR 17.indb 46 12.12.2013 10:18:15

Liburni su svoje pomorske vještine i brze lađe morali uključiti u rimsku talasokracĳu
i u rimskoj su antici trajno očuvali neke svoje posebnosti.67
Dobri pomorci, oboružani vještinom i oružjem, sa sposobnim su zapovjednicima
zauzimali nova boravišta, pa i čitave imperĳe, tĳekom čitave zapisane povĳesti, a da-
kako i prĳe toga, što nĳe zabilježeno ali je potvrđeno arheološkim nalazima. Sjetimo
se Krećana i Mikenjana, Feničana, Filistejaca, Etruščana i drugih. Atenjani i Korinća-
ni te drugi Grci već od 9. st. pr. Kr. pa dalje svojim su brzim i vrsnim trĳerama osva-
jali zemlje i utemeljili oko 700 polisa - gradova država, naslĳedivši kretsko-mikenska
znanja i plovne putove. Oni su stigli do Islanda (Ultima Thule) i Baltika (Masalĳac
Piteja). Čitava je ljudska povĳest obilježena podvizima hrabrih i vještih moreplovaca,
koji otkrivaju i zaposjedaju nove svjetove. Vikinzi i Normani, strah i trepet mnogih
europskih obala, stigli su do obala Amerike nekoliko stoljeća prĳe Kolumba, a sti-
gli su i u naš Jadran. Neveliki broj njih svojim je lađama godine 1059. prisilio papu
Nikolu II. da im u leno preda Apulĳu, Kalabrĳu i Sicilĳu koju su do 1090. potpuno
očistili od Arapa. Cortez je sa svojim lađama stigao u Meksiko i s pet stotina odluč-
nih i hrabrih vojnika osvojio velik imperĳ. Englezi su, zahvaljujući svojim lađama i
pomorcima, stvorili najveći imperĳ u povĳesti, u kojemu “Sunce nikada nĳe zalazilo”.
I hrvatski su narodni vladari bili čimbenik na Jadranu, dok su u ranom srednjem
vĳeku imali svoje brodovlje. Pomorska sila rođena je u laguni, u Mlecima ili Venecĳi,
po moreplovcima i ribarima koje su onamo satjerali osvajači sa sjevera. Mlečani su
nadvladali sve osvajače zahvaljujući upravo svojoj mornarici i stvorili su najjači im-
perĳ na Sredozemlju poslĳe Rimljana. U hrvatskoj pak povĳesti Dubrovnik ima svoje
veliko poglavlje o neovisnosti koju su mu osiguravale njegove vrsne galĳe, uz vještu
diplomacĳu između Istoka i Zapada.
Tĳekom tih dugih tisućljeća i Liburni, koji su u prevratničkim stoljećima 2. tisuć-
ljeća pr. Kr. napustili Anatolĳu i na lađama stigli u Jadran, svojom su snagom i po-
morskom vještinom ostvarili višestoljetnu prevlast. Bili su važan čimbenik jadranske
antike i ostvarili znatna postignuća te udarili trajni civilizacĳski i povĳesni pečat o
svome postojanju. Ta postignuća mi, koji smo i njihovi nasljednici, s ponosom i zado-
voljstvom moramo trajno izučavati.
67
Medini 1980 i drugi radovi istoga autora, kao i radovi M. Suića, D. Rendić-Miočevića, Š. Batovi-
ća, S. Čače, Z. Brusića, M. Kozličića, N. Cambĳa, B. Ilakovca te mlađih stručnjaka A. Kurilić, Ž.
Miletića, S. Gluščevića, I. Fadića, K. Giunio, B. Nedved i S. Bilića Dujmušića.
47
Book ARR 17.indb 47 12.12.2013 10:18:15

SUMMARY
The Liburnians from Anatolia
The Liburnians were the organized ethnic community, which already at the end of the
second millennium B. C. occupied the parts of the eastern Adriatic coast and the islands.
According to the geographer Strabo they possessed the island of Corcyra (Corfu), but were
expelled from it by the Corinthian leader Chersikrates in 735 B. C. They were first mentioned
by Hecataeus of Miletus around 500 B. C., whose texts are preserved only in fragments. His
information is repeated by Stephanus Byzantius in the 6th c. A. D., that, namely, the Liburnians
were the people that inhabits the interior (northern) part of the Adriatic. Later they also oc-
cupied some parts of the western Adriatic coast in the region of Picenum. With their strength
they dominated over the large area of the Adriatic up to the rise of the imperial and naval
power of Dionysius of Syracuse and his colonization of the Adriatic at the beginning of the 4th
c. B. C., when his fleet defeated them and their allies near the island of Pharos (Hvar).
In antiquity there was a tradition that the Liburnians were the people of the Asiatic origin.
This was expressly stated by Iulius Solinus in the 3rd c. A. D. This information, quae gens Asiatica
est (Collect. 51), he supposedly took over from the lost work of Pliny the Elder. Today we know
that there are definite concordances between the areas of the southwestern Anatolia or Asia Mi-
nor and Liburnia with some parts of the Illyricum. These are toponymic and onomastic relics in
both regions. This is also valid for similarities in the elements of the gynecocracy present by the
Liburnians and Lycians. Further, there is the numeric organization of Liburnian society which
they preserved in the Roman period (XIV civitates). The same social structure could be found
also in Lycia, Lydia, Lycaonia and elsewhere. This numeric division we find by the Etruscans, as
well in Apulia in Italy. The prevailing opinion is that it is a palae-omediterranean heritage.
In the territory of the Liburnians between the Arsia and Titius (Krka and Raša) Rivers,
there is some void in the transition from the Late Bronze Age and the beginning of the Iron
Age. This is the troubled period of the invasions by the Sea Peoples in Egypt and the arrival
of the Dorians in Greece with the fall of the Mycaenean state. This was the cause of the migra-
tions of various peoples. The most famous are the Thyrsennoi or Etruscans, which, according
to Herodotus, le Lydia because of the long-lasting famine in their country, so they were
forced to move and then le for Tuscany in Italy. The opinion of many historians of this period
is that this could have happened sometime towards the end of the second millennium B. C.
The other people are the Enetoi or Veneti, who le Paphlagonia for the northernmost part of
the Adriatic, possibly expelled by the Assyrians.
Together with the abovementioned linguistic relics, the confirmation of the presence of the
Liburnians in Anatolia is the name of the Anatolian town called Liburna, which was read in the
cuneiform text found in this region by B. Landsberger in 1950 and registered by F. Altheim in
his excellent book History of the Language. The Liburnians were able seamen, who with their
ships arrived at some point during the same post-Mycenaean period in the Adriatic like the
Etruscans, Enetoi and others. They took control of the parts of the coasts as well as of the is-
lands in this sea and established their supremacy, which lasted from the 10th to the 4th c. B. C.
Several ancient authors and numerous archaeological remains on the both sides of the Adri-
atic confirm their power and influence in these areas. Our ancient history and archaeology
must take the account of this important evidence, which confirms the Anatolian origin of the
Liburnians. It may sound strange, but we know that archaeological explorations in Asia Minor
(modern-day Turkey) are actually at the beginning and many sites still wait for the archaeolo-
gists. I am sure that in the future some of them will be identified as Liburnian.
Translation: Marin Zaninović
48
Book ARR 17.indb 48 12.12.2013 10:18:15

LITERATURA / LITERATURE
Alföldy 1961 G. Alföldy, Die Stellung der Frau in der Gesellscha der Liburner,
AAntH 9, 307-315.
Altheim 1951 F. Altheim, Geschichte der lateinischen Sprache. Von den Anfängen bis
zum Beginn der Literatur, Frankfurt am Main.
Antički Grci 2010 Antički Grci na tlu Hrvatske, Katalog izložbe, Klovićevi dvori, Za-
greb.
Bass 1987 F. Bass, Oldest known Shipwreck, National Geographic Magazine
172, no. 6, 692-723.
Batović 1976 Š. Batović, Le relazioni culturali tra le sponde adriatiche nell’età
del ferro, u: Jadranska obala 1976, 11-93.
Batović 1977 Š. Batović, Caractéristiques des agglomérations fortifiées dans la
région des Liburniens, GodCBI 15/13, 201-226.
Batović 1983 Š. Batović, Kasno brončano doba, u: PJZ IV, Brončano doba, 271-
373.
Batović 1987 Š. Batović, Liburnska grupa, u: PJZ V, Željezno doba, 339-390.
Batović 2002 Šime Batović. U osvit povĳesti I. (od starĳeg kamenog doba do Liburna),
Zbornik odabranih radova / Opera selecta, Matica hrvatska - Ogranak
Zadar, Arheološki muzej, Zadar.
Batović 2003 Š. Batović, Boka kotorska u prapovĳesti, u: Zbornik Pomorskog mu-
zeja Orebić, Orebić, 191-238.
Beckman, Goedegebuure G. Beckman, P. Goedegebuure i dr., Hiite Historical Texts, I, u:
i dr. 20072 Chavalas 20072, 213-244.
Benac 1975 A. Benac (ur.), Utvrđena ilirska naselja, DjANUBiH 24 (zbornik ra-
dova).
Benac 1986 A. Benac, Praistorĳski tumuli na Kupreškom polju, DjANUBiH 64.
Benac 1988 A. Benac, Iliri u Apulĳi, GodCBI 26, 43-67.
4
Bengtson 1969 H. Bengtson, Griechische Geschichte von den Anfängen bis in die
Römische Kaiserzeit, München.
Bengtson 19702 H. Bengtson, Grundriss der römischen Geschichte mit Quellenkunde, I.
Band, Republik und Kaiserzeit bis 284 n. Chr., München.
Bérard 1957 J. Bérard, La colonisation grecque de l’Italie méridionale et de la Sicile
dans d’antiquitè. L’histoire et la legende, Paris.
Bérard 19634 J. Bérard, La Magna Grecia, Torino.
Blümner 1897 H. Blümner, s. v. Bernstein, PWRE III/1, coll. 295-303.
Bilić Dujmušić 2002 S. Bilić Dujmušić, The Archaeological Excavations on Cape Ploča,
u: Grčki utjecaj 2002, 485-492.
Braccesi 1969 L. Braccesi, Numana a Siculis condita, Studia Oliveriana 17, Pesaro,
11-30.
Braccesi 1971 L. Braccesi, Grecità adriatica, Bologna (drugo izdanje: 1977).
Braccesi 1982 L. Braccesi, La legenda di Antenore da Troia a Padova, Padova.
49
Book ARR 17.indb 49 12.12.2013 10:18:16

Braccesi 1984 L. Braccesi, La legenda di Antenore: un mito greco di area veneto-

illirica, u: Il crinale d’Europa, L’area illirico-danubiana nei suoi rapporti
con il mondo classico, Roma, 19-24.
Braccesi 1994 L. Braccesi, Grecità di frontiera. I percorsi occidentali della legenda, Pa-
dova.
Braccesi, Rossignoli 2002 L. Braccesi, B. Rossignoli, Afrodite in Adriatico, u: Grčki utjecaj
2002, 65-75.
Budimir 1950 M. Budimir, Grci i Pelasti, SANU, Posebna izdanja, 167/2.
Buršić Matĳašić 2007 K. Buršić Matĳašić, Gradine Istre. Povĳest prĳe povĳesti, Pula.
Casson 1973 L. Casson, Ships and Seamanship in the Ancient World, Princeton
NJ.
Chavalas 20072 M. W. Chavalas, The Ancient Near East, Historical Sources in Trans-
lation, Oxford.
Colonna 1993 G. Colonna, Il Santuario di Cupra fra Etruschi, u: Greci, Umbri e
Piceni, Cupra Mariima, Ai del Convegno 1992, Tivoli, 3-31.
Colonna 1998 G. Colonna, Pelagosa, Diomede e le roe dell’Adriatico, Archeolo-
gia classica. Rivista del Dipartimento di Scienze Storiche Archeololgiche
e Antropologiche dell’Antichità, vol. 50, Roma, 365-378.
Čače 1995 S. Čače, Dalmatica Straboniana, Diadora 16-17 (1994-1995), 101-133.
Čače 2002 S. Čače, Corcira e la tradizione greca dell’espasione dei Liburni
nell’Adriatico orientale, u: Grčki utjecaj 2002, 83-100.
Čedvik 1980 Dž. Čedvik, Mikenski svet, Beograd.
Deeters 1974 G. Deeters, s. v. Lykia, PWRE XIII, coll. 2270-2291.
Diehl 1918 E. Diehl, s. v. Iulius (Solinus), PWRE X/1, coll. 823-838.
Dimitrĳević 1979 S. Dimitrĳević, Vučedolska kultura i vučedolski kulturni kom-
pleks, PJZ III, Eneolit, 267-341.
Dimitrĳević 1998 S. Dimitrĳević, Vučedolska kultura, u: Prapovĳest, Povĳest umjetno-
sti u Hrvatskoj, Zagreb, 131-157.
Djakonov 1985 I. Djakonov, On the Original Home of the Speakers of Indoeuro-
pean, Journal of Indo-European Studies 1 (1-2), Washington D. C.,
92-174.
Doumas 1996 Ch. G. Doumas, La talassocrazia nel mar Egeo, u: Greci in occidente
1996, 25-29.
Durman 1983 A. Durman, Metalurgĳa vučedolskog kompleksa, OA 8, 1-87 + 16
tabli.
Durman i dr. 1988 A. Durman i dr., Vučedol, treće tisućljeće p. n. e, katalog izložbe, Klo-
vićevi dvori, Zagreb.
Durman 2006 A. Durman, Vučedol, u: Stotinu hrvatskih arheoloških nalazišta, Za-
greb, 300-301.
Ferri 1959 S. Ferri, Spina I, Spina II, Spina III, u: Spina e l’Etruria padana, Ai
del I Convegno di Studi Etruschi, Ferrara 8-11 seembre 1957, Suppl.
Studi Etruschi XXV, Firenze, 59-62.
50
Book ARR 17.indb 50 12.12.2013 10:18:16

Ferri, Nava 1976 S. Ferri, M. L. Nava, Stelle Daunie, Manfredonia.

Ferri, Nava 1983 S. Ferri, M. L. Nava, Stelle Daunie, Foggia.
Gabričević 1956 B. Gabričević, Une inscription inédite provenant de Senia, AI 2,
53-56.
Gamkrelidze, Ivanov 1955 T. Gamkrelidze, V. Ivanov, Indoeuropean and the Indoeuropeans, Ber-
lin, New York.
GDI Sammlung der Griechischen Dialekt-Inschri
en, ed. H. Collitz, F. Be-
chtel, Göingen, 1884-1915.
Gimbutas 1966 M. Gimbutas, Proto-Indoeuropean Culture, The Kurgan Culture
during the Fih, Fourth and Third Millenia B. C., u: Indoeuropean
and Indoeuropeans, Philadelphia, 155-197.
Gimbutas 1966 M. Gimbutas, The Kurgan Culture and the Indo-Europeization of
Europe, u: Actes du VIIe Congres Internationale des Sciences Préhisto-
riques et Protohistoriques, Praha, 21-27 août 1966, I, Prag, 483-487.
Gimbutas 1980 M. Gimbutas, The Kurgan Wave 2 (c. 3400-3200 B. C.) into Europe
and the Following Transformation of Culture, Journal of the Indo-
european Studies 8, Washington DC, 273-315.
Gimbutas 1991 M. Gimbutas, The Civilization of Goddess, San Francisco.
Glavičić 1992 M. Glavičić, Željeznodobna i antička naselja podno Velebita,
RFFZd 31 (1991-1992), 97-119.
Greci in Occidente 1996 I Greci in Occidente (a cura di G. Pugliese Carratelli), katalog izlož-
be u Palazzo Grassi, Venezia.
Grčki utjecaj 2002 Grčki utjecaj na istočnoj obali Jadrana / Greek influence along the East
Adriatic Coast, Književni krug, Split.
Head 1887 B. V. Head, Historia numorum. A manual of Greek numismatics, vol.
II, Oxford.
Heršak 2005 E. Heršak, Drevne seobe - Prapovĳest i stari vĳek, Zagreb.
Honigmann 1931 E. Honigmann, Strabon von Amaseia, PWRE IV, A1, coll. 76-155.
Jadranska obala 1976 Jadranska obala u protohistorĳi. Kulturni i etnički problemi, Sim-
pozĳ održan u Dubrovniku od 19. do 23. X. 1972. (glavni redaktor
M. Suić), Centar za povĳesne znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Ar-
heološki institut, Zagreb.
Jeličić Radonić 1985 J. Jeličić Radonić, Heraklov žrtvenik i ostali nalazi u Segetu Do-
njem kraj Trogira, VAHD 75, 91-104.
Jokl 1926 N. Jokl, Illyrier, u: M. Ebert, Reallexicon der Vorgeschichte VII, Berlin,
46-47.
Katičić 1970 R. Katičić, Podunavlje i Jadran u epu Apolonĳa Rođanina, GodCBI
7/5, 71-132.
Katičić 1995 R. Katičić, Illyricum mythologicum, Zagreb.
Keil 1974 J. Keil, s. v. Lydia, PWRE XIII, coll. 2122-2201.
Kilian 1966 K. Kilian, Beziehungen zwischen Unteritalien und westlichen Bal-
kanhalbinsel während der frühen Eisenzeit, VAHD 68, 75-88.
51
Book ARR 17.indb 51 12.12.2013 10:18:16

Kirigin 2010 B. Kirigin, Palagruža: Diomedov otok, u: Antički Grci 2010, 106-
109.
Kirigin, Čače 1998 B. Kirigin, S. Čače, Archaeological Evidence for the Cult of Diome-
des in the Adriatic, Hesperia 9, Roma, 63-91.
Kolendo 1993 J. Kolendo, L’ambra e i rapporti tra Cisalpina e regioni centro europee,
Padova.
Kozličić 1990 M. Kozličić, Historĳska geografija istočnog Jadrana u starom vĳeku,
Split.
Kretschmer 1896 Paul Kretschmer, Einleitung in die Geschichte der griechischen Spra-
che, Göingen.
La Rosa 1996 V. La Rosa, L’antefao preistorico: aspei e problemi della civiltà
minoico-micenea, u: Greci in occidente 1996, 29-36.
Landolfi 1988 M. Landolfi, I Piceni, u: Italia omnium terrarum alumna, Milano,
313-372.
Levi 2007 M. A. Levi, Hetiti, Povĳest 1. Prapovĳest i prve civilizacĳe, Zagreb.
Lisičar 1951 P. Lisičar, Crna Korkira i kolonĳe antičkih Grka na Jadranu, Skopje.
Lo Schiavo 1970 F. Lo Schiavo, Il gruppo liburnico-iapodico, u: Ai della Accademia
Nazionale dei Lincei, Memorie della Classe di Scienze morali, storiche e
filologiche 14, Roma, 363-524.
Lollini 1976 D. Lollini, Sintesi delle civiltà picena, u: Jadranska obala 1976, 117-
154.
Lombardo 1993 M. Lombardo, I Messapi, u: Ai 30. Convegno Magna Grecia, Taran-
to, Lecce, 1990, Napoli, 35-109.
Mallory 19942 J. P. Mallory, In Search of the Indoeuropeans - Language, Archaeology
and Myth, London.
Mallory 2006 J. P. Mallory, Indoeuropljani - Zagonetka njihova podrĳetla, Zagreb
(preveo R. Matasović).
Mann 2011 C. C. Mann, The Birth of Religion, National Geographic Magazine,
June, 34-59.
Mastrocinque 1991 A. Mastrocinque, L’ambra e l’Eridano: studi sulla leeratura e sul com-
mercio dell’ambra in età preromana, Este.
Marović 1953 I. Marović, Bakrene sjekire u prethistorĳskoj zbirci Arheološkog
muzeja u Splitu, VAHD 55, 124-144.
Matasović 2000 R. Matasović, Kultura i književnost Hetita, Zagreb.
Mayer 1952 A. Mayer, Illyrisches bei Homer, u: Festschri
für Rudolf Egger,
Band I, Klagenfurt, 347-353.
Mayer 1957 A. Mayer, Die Sprache der alten Illyrier I, Wien.
Medini 1980 J. Medini, Provincia Liburnia, Diadora 9, 363-435.
Mihovilić 1996 K. Mihovilić, Nezakcĳ - nalaz grobnice 1981. godine, Pula.
Mihovilić 2001 K. Mihovilić, Nesactium, prapovĳesni nalazi 1900-1953, Pula.
Mirosavljević 1974 V. Mirosavljević, Gradine i gradinski sistemi u prethistorĳsko i
protohistorĳsko doba, ARR 7, 259-297.
52
Book ARR 17.indb 52 12.12.2013 10:18:16

Nava 1972 M. L. Nava, Appunti per un controllo con dati archeologici della
tradizione mitografica altoadriatica, Padusa 8 (1-2), 21-31.
Nava 1980 M. L. Nava, Stelle Daunie, Università di Roma, Firenze.
Negroni Catacchio 1982 N. Negroni Catacchio, La problematica dell’ambra nella protosto-
ria italiana: Le ambre intagliate di Fraa Polesine e le roe mer-
cantili nell’Alto Adriatico, Padusa 8 (1-2), 3-20.
Nikolanci 1977 M. Nikolanci, Petar Niziteo-Nižetić kao arheolog, u: Hvar u prirod-
nim znanostima, Zagreb, 199-203.
Novak 1962 G. Novak, Jadransko more u sukobima i borbama kroz stoljeća, Beo-
grad.
Olujić 2007 B. Olujić, Povĳest Japoda. Naselja, Zagreb.
Palloino 1975 M. Palloino, The Etruscans, London.
Pape, Benseler 1862-1870 W. Pape, G. E. Benseler, Wörterbuch der griechischen Eigennamen,
Braunschweig.
Parović-Pešikan 1976 M. Parović-Pešikan, Najnovĳa istraživanja u Boki kotorskoj s osvr-
tom na problem ilirskih i predilirskih veza s Egejem, Materĳali 12,
Kongres Saveza arheoloških društava Jugoslavĳe, Zadar, 1972, Beograd,
76-87.
Parović-Pešikan, M. Parović-Pešikan, V. Trbuhović, Iskopavanja tumula ranog bron-
Trbuhović 1974 zanog doba u Tivatskom polju, Starinar 22 (1971), 129-141.
Pavlović 1966 M. Pavlović, Les traces des Sicules in Illyricum, Kokalos 12, Paler-
mo, 249-250
Peroni 1976 R. Peroni, La “Koine” adriatica e il suo processo di formazione, u:
Jadranska obala 1976, 95-116.
Prendi 1976 F. Prendi, Un aperçu sur la civilisation de la première pèriode du
fer en Albanie, u: Jadranska obala 1976, 155-176.
Rendić-Miočević 1979 D. Rendić-Miočević, Encore le décret athénien IG I2, 72, VAMZ 10-
11 (1977-1978), 133-142.
Rosada 1999 G. Rosada (a cura di), Oppidum Nesactium. Una cià istro-romana,
Treviso.
Ruge 1974 Walter Ruge, s. v. Lykaonia, PWRE XIII, coll. 2253-2265.
Sanders 1985 N. K. Sanders, The Sea Peoples: Warriors of the Ancient Mediterranean
1250-1150 B. C., London.
Slamnig 1968 I. Slamnig, Filip Vezdin (1748-1806), pionir europske indologĳe,
Rad JAZU 350, Zagreb, 550-554.
Skok 1950 P. Skok, Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima, Zagreb.
Skok 1928 P. Skok, Ortsnamenstudien zu De administrando imperio des Kai-
sers Constantin Porphyrogennetos, ZONF IV/3, 213-244.
Suić 1981 M. Suić, Zadar u starom vĳeku, Prošlost Zadra I, Zadar.
Suić 1996 M. Suić, Iz mediteranske baštine jadranskih Ilira, RFFZd 4, 4-58.
Suić 2003 M. Suić, Antički grad na istočnom Jadranu, Zagreb.
53
Book ARR 17.indb 53 12.12.2013 10:18:16

Sundwall 1913 J. Sundwall, Die einheimischen Namen der Lykier nebst einem Verzeich-
nisse kleinasiatischen Namesstäme, Klio XI, Leipzig.
Šešelj 2010 L. Šešelj, Rt Ploča, u: Antički Grci 2010, 110-111.
Tomas 2010 H. Tomas, Najranĳi posjeti Grka našem priobalju: mikensko raz-
doblje, u: Antički Grci 2010, 36-40.
Vagnei 1996 L. Vagnei, Primi contai fra il mondo minoico-miceneo e il Medi-
terraneo occidentale, u: Greci in Occidente 1996, 109-116.
Vuletić Vukasović 1897 V. Vuletić Vukasović, Corrispondenza archeologica M. Kapor - P. Nisi-
teo, Zara.
Zaninović 1978 M. Zaninović, On some Relations between Anatolia and Dalmatia,
u: Proceedings of the Xth International Congress of Classical Archaeolo-
gy, Ankara and Izmir 1973, 81-93.
Zaninović 1988 M. Zaninović, Liburnia militaris, OA 13, 43-67.
Zaninović 1989a M. Zaninović, Naselje i teritorĳ u antici Hrvatskog primorja, IzdHAD
13, Zagreb, 9-16.
Zaninović 1989b M. Zaninović, Antenore sulla costa orientale adriatica, Archivio ve-
neto 132, Venezia, 129-131.
Zaninović 1990 M. Zaninović, Histri i Liburni prema rimskoj ekspanzĳi, Diadora
12, 292-319.
Zaninović 1994a M. Zaninović, Ranokršćanske crkve kao postaje plovnog puta duž
istočnog Jadrana, VAHD 86, 125-146.
Zaninović 1994b M. Zaninović, Apsorus, Crexa e Nesactium - Bado sulla roa ma-
riima adriatica, Quaderni di archeologia del Veneto 10, Padova, 170-
188.
Zaninović 1996 M. Zaninović, Od Helena do Hrvata, Zagreb.
Zaninović 1997 M. Zaninović, Kamen i kamenolomi u antici srednje Dalmacĳe,
HAnt 3, 37-45.
Zaninović 2000 M. Zaninović, Hvar. Otok kao zatvoreni obrambeni sustav u pro-
tohistorĳi i antici, HAnt 6, 37-47.
Zaninović 2001 M. Zaninović, Boka kotorska u antičko doba, ARR 13, 1-16.
Zaninović 2003 M. Zaninović, Boka kotorska u antičko doba, Zbornik Pomorskog
muzeja Orebić, Orebić, 239-254.
Zaninović 2004 M. Zaninović, Antički Grci na hrvatskoj obali, ARR 14, 1-57.
Zaninović 2005a M. Zaninović, Apsorus i Crexa na jadranskom putu, SZ 32, 5-24.
Zaninović 2005b M. Zaninović, Kult Afrodite i Venere na današnjoj hrvatskoj obali,
HAnt 13, 157-166.
Zaninović 2007a M. Zaninović, Ilirsko pleme Delmati. Gradine i naselja, Šibenik.
Zaninović 2007b M. Zaninović, Zemljopisno-povĳesni položaj luka Parentĳa i Ne-
zakcĳa, HArch 36, 115-136.
Zaninović 2008 M. Zaninović, Još o hvarskoj Herakleji, VAPD 101, 143-156.
54
Book ARR 17.indb 54 12.12.2013 10:18:16

Nenad Cambi: Škrip na otoku Braču – nerealizirani grad
N C
ŠKRIP NA OTOKU BRAČU – NEREALIZIRANI GRAD

Akad. Nenad Cambi UDK 94(497.5-210.7Brač):904
Zoranićeva 4 Izvorni znanstveni rad
HR – 21000 Split Primljeno: 18. 12. 2012.
E-mail: nenad.cambi@xnet.hr Prihvaćeno: 21. 05. 2013.
Brač je jedini veliki otok istočnog Jadrana na kojem se nĳe razvio grad u
povĳesnom smislu rĳeči. Ovaj rad pokušava pronaći odgovor na pitanje koji su
tome razlozi. Tu nelogičnost zapazio je još davno srednjovjekovni povjesničar
otoka D. Hranković koji objavljuje natpis o obnovi grada od strane izbjeglih
Salonitanaca i Epetina u Škripu, ali je ovaj očiti falsifikat. Gradina u starom selu
Škripu pokazuje stanovite karakteristike grada (zidine, vrata, trg, ulice), ali se
nisu očuvali natpisi koji donose municipalne funkcĳe. Sačuvali su se, međutim,
natpisi na kojima se javljaju vojnici, očito u službi procesa branja ili obrade
kamena, što pokazuje da su kamenolomi bili carsko vlasništvo. Carsko vla-
sništvo je sprĳečilo da se Škrip razvĳe kao civitas, a ostala naselja na Braču nisu
imala takve preduvjete. U radu se raspravlja i o tzv. Mauzoleju koji je zapravo
heroon i to još iz kasnohelenističkog razdoblja, jer su mu najbliže analogĳe iz
toga doba.
Ključne rĳeči: Brač, Škrip, carski kamenolomi, heroon, vojnici (Key words:
Brač, Škrip, imperial quarries, heroon, soldiers)
Brač je jedini veliki otok istočnog Jadrana na kojem se nĳe začeo grad u povĳe-
snom smislu rĳeči.1 Počevši od sjevera prema jugu gradove su imali Krk, Cres, Lošinj,
Rab, Pag, Hvar, Vis i Korčula, a neki od njih čak i dva. To su uočili brački humanistički
povjesničari, ali bez prekrajanja i izmišljanja izvora nĳe bilo rješenja njima neshvatlji-
vog izostanka. Gradu slični ostaci u Škripu proglašeni su „glavnim“ gradom Brača.2
K tomu, iskonstruiran je natpis koji navodno svjedoči o obnovi starog naselja. To je
neka vrsta lokalno-patriotske krivotvorine. Natpis glasi:
Salonitani & (et) Epetiani cives / Braciae oppidum / desolatum concorditer pro / domicilio
refabricant / 5 et Florus presbyter / beneficendo dicat / Vitaliano pontific(e) & (et) Heraclio /
Constant(io) Augusto
1
Ovdje se ne misli, naravno, na suvremena administrativna rješenja. Bračka su naselja stara, ali
nisu gradskog karaktera.
2
Usp. D. Hranković „Opis otoka Brača“ (Braciae insulae descriptio), u: Legende i kronike, Split 1977,
207-220. Izvorni latinski tekst Dujma Hrankovića je na str. 209 i 219 (prĳevod i obrada V. Gligo).
55
Book ARR 17.indb 55 12.12.2013 10:18:16

Prĳevod natpisa bio bi: Salonitanci i Epetini složno obnoviše napušteni brački grad
za svoju postojbinu koji svećenik Flor posveti blagoslovom u doba pape Vitalĳana i augusta
Heraklĳa Konstancĳa.3 Već i letimičan pogled jasno pokazuje da je natpis novokompo-
niran i da nĳe utemeljen na kasnoantičkom načinu pisanja dokumenata, a ponajviše
ne epigrafike. Srećom, falsifikat se lako uočava, jedino je pitanje je li i u kolikoj mjeri
krivotvorina ipak zasnovana na nekim mogućim povĳesnim činjenicama. Indicĳa na
humanističku tvorevinu natpisa je i činjenica što je isklesan na unutrašnjoj stĳenki
rimskog sarkofaga (duboki udarci šiljatog dlĳeta koji nisu nestali ni nakon zaravna-
vanja površine), i što mu je na veoma jednostavan način izrađen trokutasti zabat koji,
naravno, nema nikakve veze s antičkim. Međutim, jednom poljuljana isprava, doku-
ment ili natpis, zavazda gubi svoju vjerodostojnost.
Sadržaj natpisa počiva na izričaju Tome Arhiđakona o bĳegu Salonitanaca i
Epeti(a)nia na otoke.4 Toma, naime, navodi da su izbjeglice zbog straha otplovili i do
daljih otoka Šolte, Hvara i Visa. Potvrdâ o neautentičnosti natpisa ima znatan broj.
Na primjer ime stanovništva mjesta Epetium koji je nasuprot Škripa na obali je krivo
donesen, jer oni nisu Epetiani nego Epetini.5 Činjenica jest da su Salonitanci, a oso-
bito Epetini od svih kopnenih žitelja najlakše mogli pobjeći do Brača. Indikativno
za utvrđivanje falsifikata je i što se grad (oppidum) ne imenuje, iako je morao imati
svoje izvorno ime (možda Brachia ili Bracia) koje bi obnovitelji jamačno znali zbog
malog vremenskog protoka.6 Izraz refabricant (refabricare) nikad se ne upotrjebljava za
obnovu, osobito ne grada. Nikad se također ne susreće ni to da svećenik blagoslivlja
obnovu. Obnova nikad nĳe istovremen i jedinstven, nego dugotrajan proces. Nĳe uo-
bičajen ni izraz desolatum. Toma upotrebljava glagolski pridjev desertus. Pisac natpisa
počinio je još jednu krupnu pogrešku i bizantskog cara krstio Heraklĳem Konstanti-
nom ili Konstantom. Puno ime Heraklĳa I. je Flavius Heraclius. U tome slučaju pisac bi
zapravo pomĳešao imena oca Heraklĳa i sina suvladara Konstantina (Heraclius Novus
Constantinus). Sljedeći vladari iz Heraklĳeve dinastĳe su Konstantini ili Konstansi i
više ne nose ime Heraclius (uostalom, taj cognomen je vremenu neprimjeren i poganske
je religĳske derivacĳe). Hrankovićevoj kronologĳi najbliži bi bili Konstans II. Pogonat
ili Konstantin IV. također Pogonat. Cognomina oba vladara nastala su prema njihovom
njegovanju brade. Do pogreške je došlo uslĳed slabog poznavanja bizantske vladar-
ske kronotakse.7 Takva pogreška bila bi nezamisliva u 7. st. Druga važna stvar je što
3
Usp. A. Ciccarelli, Osservazioni sull’ isola della Brazza e sopra quella nobilità, Venezia 1802, 91-94.
4
Thomae Archidiaconi, HSM, Split 2003, VIII. O autentičnosti natpisa neodlučno: R. Katičić, Liera-
rum studia. Književnost i naobrazba ranog hrvatskog srednjovjekovlja, Zagreb 1998, 255-256; 243-244.
5
Stanovnici Epetĳa su Epetini. Usp. posvetni natpis Genio Epetinorum (CIL III 12815). Plinĳe, N. h.
III, 141 netočno navodi Epetine kao otočko naselje.
6
Ovdje se naznačuje oppidum Bracie, što je neprovidno jer to znači samo brački grad.
7
Papa Vitalĳan je poglavar crkve od 30. srpnja 657. do 27. sĳečnja 672. Usp. Suvremena katolička en-
56
Book ARR 17.indb 56 12.12.2013 10:18:16

se natpisi u kasnoj antici ili ranom srednjem vĳeku ne datiraju po papama, nego po
carevima, biskupima i indikcĳama.8 Konfuzĳa je očita. Teško da je posrĳedi uradak
nastao po bilo kakvom kasnoantičkom predlošku. Držim da nismo daleko od istine
ako ustvrdimo da je natpis Hrankovićeva zavičajoljubna konstrukcĳa.
Već odavna se smatralo da je natpis izgubljen, ali je nedavno nađen u vrtu neke
kuće u Škripu kad se čistio prastari bršljan i druga vegetacĳa (sl. 1).9 Izgled i slova
natpisa nisu kasnoantički. To je školovana kapitala sa zaobljenim slovom U, ali je ne-
dosljedno provedena, jer se javlja i uobičajeno V. S druge strane, upotreba znaka & (et)
u dva retka jasno pokazuje da je to novotvorevina (po svoj prilici kasnohumanistič-
ka) nastala s nakanom da se kasnosrednjovjekovnom naselju pridade dostojanstvo
drevnog podrĳetla. Znak & u epigrafiji kasne antike ne postoji, a dakako nema ga ni
na jednom od više tisuća brojnih salonitanskih natpisa toga doba.10 Jasno je da je ili
sâm Hranković dao isklesati natpis kao potvrdu istinitosti sadržaja, ili su to učinili
njegovi kasnĳi sljedbenici. Međutim, učinak je dalekosežno suprotan.11
Koji su to elementi grada očuvani u Škripu? Stari Škrip je prethistorĳska gradina
smještena na uobičajeno veoma dobro branjenom položaju istočno od današnjeg sela
(sl. 2).12 To je neveliki zaravnjeni plato koji je dostupan samo sa zapadne strane, dok
ciklopedĳa, Split 1998, 700-703 (M. Glazier). Heraklĳe je na bizantskom tronu od 5. listopada 610.
do 11. veljače 641. Njegov sin Konstantin III. koji se također spominje u natpisu očev je suvladar
od 11. veljače 612. do 24./26. svibnja 641. Usp. S. Ransimen (S. Runcimen), Vizantĳska civilizacĳa
(Byzantine Civilisation), Beograd 1964, 302; G. Ostrogorski, Istorĳa Vizantĳe, Beograd 1959., 531
(Iraklĳeva dinastĳa). Znači da papa Vitalĳan i Heraklĳe, jedini koji se tako službeno zvao, i sin
mu Konstantin nisu suvremenici.
8
Usp. natpis o obnovi grada Serdike (Sofija): V. Beševliev, Spätlateinischen Inschri
en aus Bulgarien,
Berlin 1964, 3, br. 2-3. Natpis glasi: Imperator Tiberius Constantin(us ) / inter reliquas edes Serd(icae)
civitatis / hunc aquiductum renovavit data pecunia / p(er) v(irum) magnif(icum) Iulianum candidatum
instantia / dom(ino) v(iro) beatiss(imo) Leontio archieopiscopo / m(ense) Iulio per (in)dict(ionem) XIV.
9
Na postojanje toga natpisa skrenuo mi je pažnju kolega Boris Čargo iz Arheološkog muzeja u
Splitu, na čemu mu srdačno zahvaljujem.
10
O razlozima zašto je posrĳedi falsifikat vidi i N. Cambi, Bilješke o kasnoj antici na Braču, Brački
zbornik 22, Split 2007, 100-104, sl. 11.
11
Naime, dok je spomenik bio izgubljen još se moglo raspravljati o autentičnosti natpisa, a sad
je bjelodano da je novovjekovan. Neće stajati ni tvrdnja koju je kolegi Čargu kazao sin bivšeg
vlasnika, da je, naime, natpis uklesao njegov otac. Kad bi ta tvrdnja bila točna, tada bi „klesar“
precizno prenio Hrankovićev tekst, ali on je isklesao polu-uncĳalna slova i znakove koji se ne
javljaju u 19. ili 20. st. Međutim, bez obzira na to tko je izradio „kopĳu“, falsifikat nĳe upitan.
12
D. Rendić-Miočević, Da li je na Braču bilo grčkih kolonĳa?, Brački zbornik 2, Split 1954, 90-94;
D. Vrsalović, Pretpovĳest i stari vĳek, Brački zbornik 4 (Kulturni spomenici otoka Brača) 1960,
107-142; A. Faber, Škrip na otoku Braču – istraživanja antičkih bedema, Arheološki pregled 17, Be-
ograd 1975, 97-99; H. Gjurašin, Najnovĳa arheološka istraživanja u Škripu, Obavĳesti Hrvatskog
arheološkog društva 15/2, Zagreb 1983, 27; A. Faber, M. Nikolanci, Škrip na otoku Braču (naselje
i spomenici prethistorĳskog i antičkog doba), Prilozi odjela za arheologĳu 2, Zagreb 1985, 1-38;
H. Gjurašin, Brački muzej (vodič), Supetar 1989; M. Nikolanci, Prolegomena za antički Škrip na
57
Book ARR 17.indb 57 12.12.2013 10:18:16

se sve ostale više ili manje strmo ruše (sl. 3). Plato je gotovo kružnog oblika, pro-
mjera jedva stotinu metara. Bio je okružen zidinama izrađenima od velikih i dosta
pravilnih (megalitskih) blokova s bunjolikim ispučenjima (bez anatiroze) na prednjoj
strani, koji su straga dosta nepravilni (sl. 4). Fortifikacĳe su utvrđene na nekoliko
mjesta, dok je najbolje stanje očuvanosti na zapadnoj strani (sl. 5), u blizini vrata od
kojih je preostao trag praga, tj. rupa za okretanje vratnog stožera (sl. 6). Samo je je-
dan red blokova, dok ih je otraga ojačavao zemljani nasip. Na škripskom prostoru
očuvalo se osnovno komunikacĳsko raskrižje (pravci sjever-jug i istok-zapad) koje
pokazuju današnje seoske komunikacĳe. Na taj je način područje naselja podĳeljeno
na četiri dĳela. Jugozapadni dio je po svoj prilici imao kultno-javni karakter (hram
s trjemovima, forum, terme), a poslĳe je tu nastala kršćanska crkva s grobljem (sl.
7).13 Kultno-grobišni sadržaj očuvao se do danas. Namjena ostalih dĳelova naselja
nĳe jasna. Unutar perimetra ima rimskih zidova te jedna gotovo po sredini naselja
u živcu isklesana cisterna za vodu, koja i dan danas funkcionira kao pojilo za stoku.
Njezino je antičko postanje nedvojbeno, što se dade zaključiti po načinu klesanja i
izravnavanja stĳenki.
Najvažnĳi antički ostatak na naseobinskom prostoru Škripa je građevina u do-
njim dĳelovima kule Radojković. Ta građevina, oblika ponešto nepravilnog četvero-
kuta (unutrašnje dimenzĳe 4 x 3,20 m), građena je od velikih i pravilnih kamenih kva-
dara uredno uslojenih bez malternog veziva (sl. 8, 9). Na visini od oko 1,60 m počinje
bačvasti svod koji je konstruiran tako da dvĳe pojasnice premošćuju prostor po širini,
a funkcĳa im je da osiguraju uporište za pravokutne kamene ploče koje tvore svod (sl.
10). Unutrašnjost je podĳeljena na dva nivoa. Pod od ploča koji dĳeli donji prostor od
gornjeg nĳe očuvan, ali je, s obzirom na prag gornjih vrata iznad donjeg otvora, nje-
govo postojanje pouzdano (sl. 11, 12). Smĳe se stoga ustvrditi da je konstrukcĳa bila
sačinjena od dva kata od kojih je svaki imao svoj vlastiti ulaz. Gornji ulaz uokviruju
široke kamene ploče (nadvratnik, prag i dovratnici) s utorom za uglavljivanje grede s
unutrašnje strane, koja je onemogućavala otvaranje drvenih jednokrilnih vrata izva-
na, a na nadvratniku je i rupa za okretanje vrata. Gornji je prostor visok 3,90 m, a donji
samo 0,99 m.
Građevina je položena na pragu ulaznih vrata u naselje, što se nedvojbeno smĳe
zaključiti prema pragu koji je bio načinjen od segmenata (sl. 5), a na jednome se vidi
otoku Braču, VAHD 82, 1989, 99-108; N. Stančić, N. Vujnović, B. Kirigin, S. Čače, T. Podobnikar,
J. Burmaz, The Archaeological Heritage of the Island of Brač, Croatia. The Adriatic Island Project, 2
(BAR International Series 803), Oxford 1999, 125-128; i hrvatska verzĳa N. Stančić, N. Vujnović,
B. Kirigin, S. Čače, T. Podobnikar, J. Burmaz, Arheološka baština otoka Brača, Brački zbornik 21,
Supetar 2004, 123; H. Gjurašin, Ukop od prapovĳesti do srednjeg vĳeka na otoku Braču, Brački
zbornik 21, Supetar 2004, 67-84.
13 J. Belamarić, R. Bužančić, D. Domančić, J. Jeličić Radonić, V. Kovačić, Ranokršćanski spomenici
otoka Brača, Split 1994, 77-83, sl. na str 81.
58
Book ARR 17.indb 58 12.12.2013 10:18:17

duboka rupa za stožer vrata (sl. 6). To znači da je građevina zatvorila vrata u zidina-
ma na zapadnoj strani. Vrata pak same građevine bila su na istočnoj strani. S istočne
(ulazne) strane istaci na rubovima upućuju da je ispred morao postojati predprostor
koji je po svoj prilici bio odstranjen kasnĳim dogradnjama i pregradnjama.14 Temelji
su građeni od manjeg kamenja, a tek od gornjeg nivoa počinju redovi velikih i pra-
vilnih pravokutnih blokova (sl. 12). Na ovaj temelj nadograđena je, kao neka vrsta
tornja, visoka kula od malih kamenih blokova vezanih malterom (sl. 13). U vezi s
ovom građevinom postavlja se nekoliko veoma važnih problema koji zadiru u samu
bit naselja. Naime, građevina je utemeljena na pragu zapadnih vrata u naselje, čime
ih je zapravo negirala. Lĳepo se vide bridovi dovratnih zidova fortifikacĳa uz koje su
neorganski prilegli zidove umetnute zgrade (sl. 15). S obzirom na to da je jedini logič-
ki pristup bio sa zapadne strane, gdje je teren ravan, vrata su morala biti otvorena na
nekom drugom mjestu. To drugo mjesto dosadašnja istraživanja nisu utvrdila. Me-
đutim, pomak je bio oko 15-20 m južnĳe i nalazio se na mjestu gdje izbĳa naseobinski
pravac istok-zapad koji prolazi pokraj groblja i grobljanskih crkvi i zgrade današnjeg
Bračkog muzeja (sl. 2). Taj je pravac presĳecao (poput promjera) čitavu gradinu i na-
stavljao dalje prema zapadu izvan obrambenih zidina, a uz njega je bila nekropola,
koju danas još definira nekoliko hamosorĳa ukopanih u stĳenu i stoga in situ te niz
grobova različitog karaktera (sl. 14).15 Činjenica je da je ta građevina, davno označe-
na kao „mauzolej“, zatvorila ulaz u naselje. To je jedini pouzdani arheološki trag i
možebitni razlog promjene ulaznog mjesta. Očito je da je građevina imala preveliko
značenje za naselje pa su bili poduzeti tako složeni zahvati. Mauzolej nema vrata
prema van nego prema unutrašnjoj naseobinskoj strani, što znači da nema nikakvu
izravnu vezu s nekropolom. Građevina je, dakle, pripadala naselju, a ne groblju. Nje-
zina leđa istodobno su i lice obrambenog zida (sl. 14). To, kao i postojanje predvorja,
upućuje na to da treba tražiti neko drugačĳe tumačenje funkcĳe zgrade. Uzori ovoj
građevini tražili su se u Dioklecĳanovoj palači, posebno u velikim i pravilnim bloko-
vima i tehnici gradnje.16 Isto tako i bačvasti svod se uspoređivao s bačvastim svodom
tzv. Malog hrama nasuprot Mauzoleja zapadno od Peristila. Dok bi se usporedba
blokova još mogla i prihvatiti, iako su Dioklecĳanovi glatkĳi i pravilnĳi, bačvasti svod
jedne i druge građevine nemaju nikakve međusobne dodirne točke. Bačvasti svod
u Malom hramu konstruiran je od 8 polukružnih samonosivih pojaseva koji tvore
pravokutne kamene ploče (svaki se sastoji od 40 ploča) koje su kasetirane i s unutraš-
nje strane reljefno ukrašene.17 Položaj svodnih pokrovnih ploča u Dioklecĳanovom
14
Taj predprostor nalazio se ispod poda sjeverozapadne dvorane Bračkog muzeja.
15
Usp. N. Cambi, Dioklecĳanova žena Prisca i kćerka Valeria, Rad Hrvatske akademĳe znanosti i
umjetnosti 489, Razred za društvene znanosti, knjiga 42, Zagreb 2004, 265, sl. 32, 33.
16
A. Faber, M. Nikolanci 1985 (bilj. 12), 1-38, posebno 18-19.
17
G. Nikšić, The Restoration of Diocletian’s Palace – Mausoleum, Temple and Porta Aurea (with
59
Book ARR 17.indb 59 12.12.2013 10:18:17

hramu je uspravan (baza im je uža strana pravokutnika), dok je svod u škripskom

„mauzoleju“ izrađen od vodoravno postavljenih pravokutnih ploča koje se oslanjaju
na dvĳe istaknute i zalučene pojasnice. Statički i dekorativno to je posve drugačĳi
način oblikovanja od svoda u Dioklecĳanovoj palači, jer je potonji oslonjen na bočne
zidove na znatno nižoj koti. Jedan od momenata koji su neobično važni za ovakvu
svodovnu konstrukcĳu jest to što se vrata s fasadom nalaze na dužoj, a ne na kraćoj
strani osnovnog pravokutnika. Razloge tomu po svoj prilici treba tražiti u činjenici
što je širina „mauzoleja“ bila zadana širinom naseobinskih vrata, a dužina po svoj
prilici slobodnim prostorom pred njom. To, nažalost, nĳe moguće dokazati jer su se
znatne izmjene dogodile u izvornoj situacĳi na toj strani zdanja, ali po svoj prilici tu
je bio poveći prostor.
Zidovi građevine ravni su i zakrivljeni da bi se konstruirao svod tako da bude
samonosiv. Za ovakav način konstrukcĳe „mauzoleja“ nema paralela u Dalmacĳi, ali
ih ima u antičkom svĳetu. Što se tiče građenja bačvastog svoda, najbliži škripskom
primjerku je tzv. grobnica Filipa II. (sl. 16) u Vergini u Grčkoj Makedonĳi. Rĳeč je o
jednostavnoj bačvasto nadsvođenoj celi koje je svod bio oslonjen na polukružni fron-
talni i začelni zid na koji se oslanjaju početni blokovi, dok su tri bloka samonosiva.
Ispred cele je predprostor povezan vratima, koji je također zasvođen. Fasada je pak
oblikovana kao dorski hram in antis s 2 stupa po sredini. Grobnicu je prekrivao golemi
zemljani tumulus.18 Ako je uistinu posrĳedi grobnica kralja Filipa II. Makedonskog,
tada je ona nastala poslĳe kraljeve smrti u listopadu 336. prĳe Kr. Dovršenje grobnice,
dakle, pada u posljednju četvrtinu 4. st. prĳe Kr. Budući da, kako je spomenuto, nema
kasnĳih paralela, treba odbaciti datacĳu škripske građevine u tetrarhĳsko doba. Ante,
odnosno predprostor, upućivali bi na zaključak da je grobnica pripadala skupini s
hramu sličnim pročeljima (Templefassaden19). A. Faber je također rekonstruirala otvoreni
trĳem s dva stupa nosača zabata (sl. 13, 14),20 ali vjerojatnĳi je in antis oblik. Međutim, ni
za jedno od tih rješenja nema pouzdanih potvrda osim u neznatnim ostatcima teme-
lja zida.21 Osim toga, na rubovima nadgrađa s obje strane vide se istaci mjesta spojeva
zidova koji su bili organski povezani, što također više govori u prilog oblika in antis
(sl. 17). Međutim, za razliku od Filipove grobnice i sličnih građevina, fasada je na du-
žoj strani, dok klasični obrasci zahtĳevaju pročelje na kraćoj strani. Ipak ima primjera
analysis of the original architectural design), u: Diokletian und die Tetrarchie. Aspekte einer Zeiten-
wende, Berlin-New York 2004, 165-167.
18
Chr. Staatsoglou-Paliadeli, Die makedonischen Kammergräber, u: Die griechische Klassik. Idee
oder Wirklichkeit. Eine Ausstellung im Martin Gropius-Bau Berlin 1. März-2. Juni 2002, Mainz 2002,
433-436, sl. 1.
19
H. Lauter, Die Architektur des Hellenismus, Darmstadt 1986, 200-201, tab. 16 i 17.
20
A. Faber, M. Nikolanci 1985 (bilj. 12), 13-19, sl. 14, 15.
21
A. Faber, M. Nikolanci 1985 (bilj. 12), sl. 5. Sačuvan je nastavak antičkog zida koji bi mogao biti
temelj antama, a ne pretpostavljenih rizalita.
60
Book ARR 17.indb 60 12.12.2013 10:18:17

da se fasada nalazi i na duljoj strani. Tipičan primjer toga je heroon iz Kalidona kod
Patrasa (Leonteion) iz 3. na 2. st. prĳe Kr., u neposrednom susjedstvu znamenitog
Artemidinog svetišta (sl. 18).22 To je predvorje Dyggve s pravom uspoređivao sa sre-
dišnjim martirĳem na Manastirinama u Saloni, koji također ima neku vrstu peristila,
dok je sam heroon pravokutan i postavljen po širini.23 Međutim, još je bliži škripskom
primjerku tzv. II. heroon iz Kalydona, koji također ima dva kata te prostorĳe s pravo-
kutnom komorom prekrivenom sličnim pravokutnim pločama (sl. 19, 20).24 Još jedan
primjer tzv. makedonskih komornih i nadsvođenih grobnica je Toumba Paionias.25
Zanimljivo je da su i dimenzĳe slične. Jedna grobna komora iz istog doba u Delfima
u Grčkoj ima bačvasti svod komponiran od uzdužno postavljenih pravokutnih ploča,
ali bez pojasnica.26 Međutim, ovakvih kupolastih grobnica ima i u južnoj Italĳi. Jed-
na od takvih je i ona s mozaikom Meduze (Ipogeo della Medusa) iz Arpĳa u Daunĳi.27
Spomenuo bih i još jednu malu različitu i omanju grobnicu iz okolice Reggĳa (južna
Italĳa) iz 3.-2. st. prĳe Kr. koja ima identičan svod, ali od opeke. Međutim, različit
materĳal ne znači ništa, važna je tehnika.28 Na temelju iznesenoga smĳe se zaključiti
da arhitektura heroona u Škripu spada u kasnĳe helenističko razdoblje, tj. u vrĳeme
posljednjih stoljeća prĳe Krista. Građevina je, stoga, nastala između 3. i 1. st. prĳe Kr.,
ali pouzdanĳu kronologĳu ipak je teško utvrditi.
Već je prĳe navedeno da su istraživači zbog njena sepulkralnog konteksta građe-
vinu nazvali mauzolejem. Međutim, smještaj građevine nĳe grobišni, jer je ona locira-
na unutar naselja i posve je nad zemljom. Očito je da je ta lokacĳa namjerno odabrana
zbog nekih razloga koji danas nisu jasni. Da je uistinu rĳeč o mauzoleju, tada bi on
22
E. Dyggve i dr., Das Heroon von Kalydon, København 1934 (non vidi; navod prema E. Dyggve, Das
Laphrion, der Tempelbezirk von Kalydon, København 1948, 284, 304-306, tab. XXXVIII; EEA IV, 305,
sl. 305 (s. v. Kalydon), E. Vlad Borelli; H. Lauter 1986 (bilj. 19), 218-220, 68a.
23
E. Dyggve, History of Salonitan Christianity, Oslo 1951, 75, sl. IV, 12a.
24
E. Dyggve, A Second Heroon at Calydon, Studies presented to David Moore Robinson, Saint Louis
1953, 360-364, sl. 1, 2.
25
B. Wesenberg, Zur Entstehung des griechischen Keilsteingewölbes, Bautechnik der Antike, Inter-
nationales Kolloquium in Berlin vom 15. bis 17. Februar 1990 veranstaltet vom Architektreferat des DAI
in Zusammenarbeit mit dem Seminar für Klassische Archäologie der Freien Universität Berlin, Mainz
1991, 257, sl. 9.
26
A. Giuliano, B. Palma, La maniera ateniese, Studi miscellanei 24, Roma 1978, 16-18, sl. 1 i 2; H. Von
Hesberg, Römische Grabbauten, Darmstadt 1992, 87, sl. 44.
27
M. Mazei, La Daunia e la Grecia seentrionale: riflessioni sulle esperienze pioriche del primo
ellenismo, u La piura parietale in Macedonia e Magna Grecia, Università degli Studi di Salerno
2002, 73-76, sl. 6.
28
R. Delbrueck, Hellenistische Bauten in Latium (Ristampa anastatica e traduzione italiana), Perug-
gia 1979, 95, sl. 52. Njemačko izdanje je iz godine 1907. Ovo donosim ne samo zbog paralele sa
škripskim zdanjem, nego i zbog studĳe koju autor posvećuje takvim svodovima i koje uspore-
đuje s egipatskima, o. c. 80-85, sl. 48-50.
61
Book ARR 17.indb 61 12.12.2013 10:18:17

pouzdano bio na nekropoli na prilaznoj cesti naselju, gdje je osim toga bilo i znatno
više mjesta. Zgrada je cĳelim opsegom stajala unutar naselja, dok su leđa utemeljena
na samom pragu ulaza. Zdanje je, dakle, pripadalo naseobinskom sadržaju, što jasno
dokazuju vrata građevine okrenute unutrašnjem prostoru. Suviše dobro je poznato
da se u antici nĳe dopuštalo ukapanje unutar naseobine. Grad živih bio je odvojen od
grada mrtvih. Tomu su brojni razlozi: prĳe svega zdravstveni, a potom i sigurnosni
(mogućnost požara zbog lomača za spaljivanje pokojnika). Zbog toga su groblja nasta-
jala izvan grada na pristupnim cestama koje su često bile uokvirene raskošnim grob-
nicama i većim ili manjim grobišnim parcelama. S obzirom na sepulkralni karakter,
kao i na smještaj u naselju, građevinu je jedino moguće protumačiti kao heroon. Heroa
su hramovi posvećeni lokalnim herosima, često u vezi s osnivačem naselja ili pak s
kultom nekog mitološkog junaka koji je svojim životom i djelom priveden božanskoj
ili polubožanskoj sferi.29 Tako je heroon više hram nego grobnica-mauzolej. Smještaj
heroa bio je često unutar naselja ili pak u sklopu svetišta unutar ili izvan grada, jer je
pokop istinitih ili lažnih „relikvĳa“ bio znatno kasnĳi od smrti herosa. Često je rĳeč
i o prĳenosu ostataka nakon više stoljeća. U vezi s traženjem i prisvajanjem takvih
posmrtnih ostataka kružile su i brojne legende. Tako se spominje da je Kimon Ate-
njanin heroonom obilježio uspomenu na legendarnog atenskog kralja Tezeja, kad su
njegove navodne kosti nađene godine 469. prĳe Kr.30 Herodot pak piše da su Spar-
tanci opljačkali heroon u Tegeji i odnĳeli Orestove kosti.31 Čĳa se uspomena častila u
škripskom heroonu, nĳe moguće ni naslutiti. Moguće je, međutim, s velikom dozom
opreza pretpostaviti da je škripski heroon pripadao Heraklu/Herkulu i da su tu bile
pohranjene njegove lažne „relikvĳe“. Tome u prilog bi govorilo razvĳeno štovanje
Herakla. Naime, u Škripu i oko njega nađeni su brojni reljefi i natpisi posvećeni tom
pobožanstvljenome junaku (sl. 22, 23, 24). Posebno je važan natpis Alnĳa Obultronĳa
koji glasi: H(erculi) A(ugusto) S(acrum) / Alnius Obul/tronius / deter(minavit).32
S prĳe navedenim u vezi valja se osvrnuti i na Suićevu tezu da su u škripskom
mauzoleju bili pokopani tjelesni ostatci Dioklecĳanove žene Priske i kćerke mu Va-
lerĳe. Suić je, naime, pretpostavio da su navodne kršćanke Priska i Valerĳa bile pro-
gnane u kamenolome na Braču i poslĳe smrti pokopane u škripskom mauzoleju, pa
da bi i ime naselja Splitska nastalo od S(ancta) P(r)isca = Spliska.33 Suićeva lingvistič-
ko-toponomastička teza je veoma zavodljiva, ali je on pošao od krive pretpostavke da
su obje žene u trenutku smrti bile u Dalmacĳi. On kao da nĳe vjerovao Laktancĳu.
29
Usp. Ch. Höcker, Metzler Lexicon antiker Architektur. Sachen und Begriffe, Stugart-Weimar 2004,
130.
30
Plutarh, Usporedni životi, Kimon 8.
31
Herodot, Povĳest I, 67-68.
32
CIL III 3093; D. Vrsalović, Rimski spomenici, Brački zbornik 4, Supetar 1960, 85, br. 3.
33
M. Suić, Prilog toponomastici otoka Brača, Brački zbornik 15, 1987, 189-191.
62
Book ARR 17.indb 62 12.12.2013 10:18:17

Nema dvojbe da je taj rimski govornik i gorljivi kršćanin mnogo toga tendenciozno
interpretirao i prenio, ali događaji u Nikomedĳi i drugdje na Istoku nisu se samo
događali u njegovo vrĳeme, nego im je i nazočio. Laktancĳe događaje nĳe falsifici-
rao, ali ih je tendenciozno tumačio s kršćanskog stajališta i kronološki mĳešao. On
opisuje zgodu progona obĳu žena poslĳe Galerĳeve smrti, koji je naredio Maksimin
Daja kad mu je Valerĳa odbila bračnu ponudu.34 Poslĳe Maksiminove smrti žene su
se, priprosto odjevene, krile bojeći se Licinĳa i iz prikrajka pratile sudbinu posinka
Kandidĳana i Maksiminove djece koje je car tobože prĳateljski prihvatio, ali ih potom
dao mučki ubiti. Konačno su Priska i Valerĳa uhvaćene u Solunu i pogubljene, gdje su
im tĳela bačena u more.35 Prema tome, u trenutku smrti ni Valerĳa ni Priska nisu bile
u Dalmacĳi. Dioklecĳan ih je, doduše, želio vratiti u splitsku rezidencĳu, ali unatoč
velikih napora koji su trajali od Galerĳeve smrti, nakana mu nĳe uspjela.36 Navodno
je od žalosti i umro (odbio je jesti, piti i spavati). Njihove kosti stoga nisu bile u Škripu,
nego na dnu mora u Solunu. Osim toga, po svoj prilici one nisu ni bile kršćanke.37 Na
tzv. Malom slavoluku u solunskoj carskoj palači lik Valerĳe bio je preinačen u obličje
Tihe (s krunom u obliku gradskih zidina), što dokazuju jasni tragovi preklesivanja.38
A. Faber nadalje zaključuje da je „mauzolej“ bio namĳenjen samo jednom ukopu.
Mauzoleji u pravilu nisu bili namĳenjeni jednom članu obitelji nego većem broju njih,
bliže i daljnje obitelji, čak i oslobođenicima koji su često, barem u rimsko doba, i gra-
ditelji.39 Protiv interpretacĳe građevine kao mauzoleja govori i činjenica što su se vra-
ta otvarala prema unutra, što bi značilo da se nakon zatvaranja u glavnu prostorĳu
više nĳe moglo ući. A. Faber drži da su vrata bila zatvorena s unutrašnje strane, a da
je onaj koji ih je zatvorio izišao kroz otvor u podu i kroz mala vrata u prizemlju.40 U
heroonu pak u načelu nema mjesta za druge pokojnike pa je stoga zatvaranje samo s
unutrašnje strane shvatljivo. Kult se herosa pak, kao i kod hramova, obavljao ispred
na otvorenom.
Iznad heroona podignut je još jedan kat od sitnĳeg kamenja koji je imao tzv. sirĳ-
ski luk nad vratima na sjevernoj strani, zatvoren u kasnĳe doba (sl. 9, 14) 41 koji pod-
34
Laktancĳe, DMP 41; N. Cambi 2004 (bilj. 15), 1-18.
35
Laktancĳe, DMP 50.
36
Laktancĳe, DMP 41.
37
Temelj za takvu tvrdnju leži u jednoj jedinoj rečenici iz Laktancĳa 15: „... et primum omnium filiam
Valeriam coniugemque Priscam sacrificio pollui coegit“ (... prĳe svih žrtvom je okaljao kći Valerĳu i ženu
Prisku). Međutim, žene su po svoj prilici bile prinuđene žrtvovati za primjer drugima, a ne zato
što su kršćanke.
38
Th. Stefanidou Tiveriou, Το Μικρο Τοξο του Γαλεριου στη Θεσσαλονικη, Athinai 1995, 40-48, tab.
1, 2, 4, 10, 11.
39
H. Von Hesberg 1992 (bilj. 26), 13-18.
40
A. Faber, M. Nikolanci 1985 (bilj. 12), 13-14, sl. 9, 10, 14, tab. III, 3.
41
A. Faber, M. Nikolanci 1985 (bilj. 12), 12-13, sl. 14, 15, tab. III, 1.
63
Book ARR 17.indb 63 12.12.2013 10:18:17

sjeća na one na tzv. kriptoportiku u Dioklecĳanovoj palači, gdje je taj element znatno
luksuznĳi (sl. 25).42 Ovaj kat nĳe organski vezan uz donji, onaj koji je bio izrađen od
velikih blokova (heroon), nego je znatno kasnĳi. Čemu je to nadgrađe služilo, teško je
kazati, ali je moguće da je bilo namĳenjeno osmatranju pogona kamenoloma i utovara
blokova u luci u Splitskoj. Taj dodatak je u kasnĳe doba vjerojatno prenamĳenjen u
fortifikacĳske svrhe, na što bi upućivalo zatvaranje pošireg otvora sa sirĳskim lu-
kom. Ovaj dodatak najvjerojatnĳe je iz doba Tetrarhĳe i gradnje Dioklecĳanove palače
kad su kamenolomi ponajviše iskorištavani. Stoga je pretpostavka istraživača da je to
ukrasni završetak samo djelomično točna. Ulaz na gornji kat morao je biti s vanjske
strane, improviziranim stubištem (možda od drva), jer druge mogućnosti nĳe bilo.
Dioklecĳan je dobro iskoristio svoju vlasnost nad ekstrakcĳom kamena, a prednost je
dao Braču pred Segetom kod Trogira, zbog pogodnĳeg smještaja u odnosu na veliko
gradilište u Splitu.
Kula Radojković (još jedan tornjasti dodatak) koja se na ovu građevinu nastavljala
iz srednjeg je vĳeka i također je neka vrsta fortifikacĳske osmatračnice, na što upu-
ćuju istaci (Pechnase) za prolĳevanje vrele smole (sl. 26). Ako se ovako čitaju zidovi
ovog zdanja, tada se dostatno jasno mogu uočiti tri faze: helenistička, tetrarhĳska i
kasnosrednjovjekovna.
U celi heroona na sjevernom zidu nalazi se plitko izrezbaren lik muškarca s nešto
dužom i šiljatom bradom i krupnim očima (sl. 27). Njegova je kosa jednostavno ureza-
na, a uši su velike poput ručki lonca. Dobro se naziru i uši i nos. A. Faber i M. Nikolanci
zbog nedostatka svjetla nisu proučavali lik, ali su ipak pretpostavili da prikazuje Satira
ili Gorgonu.43 Za takvu pretpostavku, međutim, nema nikakve ikonografske osnove.
Dosta skromni klesarski rad nĳe dio dekoracĳe heroona, jer je mjesto sporedno u od-
nosu na arhitekturu. Lik je morao biti naknadno uklesan, tek kad heroon nĳe više bio
u svojoj izvornoj funkcĳi, a to se po svoj prilici dogodilo tek u kasnoj antici. Tko i zašto
je izradio glavu, nĳe moguće ni naslutiti. Ovakvi primitivni likovi susreću se na Braču
na nadgrobnim spomenicima (stele i sarkofazi), a prikazuju pokojnike.44 Vrĳeme 4. st. je
vrĳeme kad je takav lik mogao naći mjesto unutar cele heroona.
Na temelju današnjeg terenskog stanja i još uvĳek nedostatnih istraživanja smĳe
se zaključiti da su u Škripu bila barem dva javna prostora: jedan kod crkve Sv. Duha
na groblju gdje je bio hram Magne Mater s trjemovima (sl. 28),45 približno uz spoj
42
Usp. T. Marasović, Diocletian’s Palace. The World Cultural Heritage, Zagreb-Split 1995, sl. na str. 19
(južno pročelje), sl. na str. 45, sl. na str. 91, sl. na str. 102.
43
A. Faber, M. Nikolanci 1985 (bilj. 12), 19, sl. 10.
44
Usp. stela iz Bola (N. Cambi, Imago animi. Antički portret u Hrvatskoj, Split 2000, 88-89, tab. 190)
ili akroterĳi poklopca sarkofaga iz Dračevice [N. Cambi, Sarkofazi lokalne produkcĳe u rimskoj
Dalmacĳi (od II. do IV. stoljeća), Split 2010, 97, br. 3, tab II, 2].
45
H. Gjurašin 1983 (bilj. 12), 27; H. Gjurašin, Kasnoantički nalazi iz Škripa na otoku Braču i srebr-
ni prsten iz Vrlike, SHP 20, III. serĳa, 1992, 251-263; N. Stančić, N. Vujnović, B. Kirigin, S. Čače,
64
Book ARR 17.indb 64 12.12.2013 10:18:17

dvĳu najvažnĳih ulica, a drugi pred heroonom (istočno od vrata). Iako prostor starog
Škripa nĳe velik, ipak on posjeduje mnoge gradske karakteristike (monumentalne
gradske zidine, dvoja gradska vrata, agoru (forum), hram, trjemove, terme i heroon).
Prostor je u helenističko doba mogao funkcionirati kao grad, ali ipak nema nika-
kvih tragova koji bi ukazivali na polis s gradskom upravnom strukturom. Doduše,
to je teško bilo i očekivati, jer se naravno ne radi o grčkom naselju, ali grčki utjecaj
je nedvojben kako po arhitektonskim utjecajima tako i po importu sitnih predmeta
koji su nalaženi tĳekom istraživanja. S druge strane, i u rimsko doba to je također
bio prikladan prostor za grad, a i sadržaji su naslĳeđeni i razvĳani. Iz helenističkog
doba nema uopće epigrafičke građe, a iz rimskog je doba epigrafička baština sa šireg
područja Škripa znatna. Ima nadgrobnih i votivnih natpisa, ali se na njima ne javljaju
municipalne funkcĳe. Teško je povjerovati da neki pokojnik ili dedikant ne bi pono-
sno istakao svoje funkcĳe i časti, kao što bĳaše posvuda uobičajeno. Među četrdesetak
natpisa s čitavog otoka Brača samo se u tri slučaja spominju zanimanja. Na sva tri nat-
pisa rĳeč je o vojnicima. Ako ih kronološki poredamo, tada je najranĳi natpis Kvinta
Silvĳa Sperata,46 centuriona I. Belgĳske kohorte koja je u Dalmacĳi boravila u 2. st.
(posveta Nimfama).47 Drugi natpis je ara posvećena Jupiteru koju postavlja centurion
Titus Flavius Pompeius, te Vibius Vibianus (sl. 29)48 koji je bio protector, što je također
vojnička funkcĳa (po svoj prilici vojnik u zaštiti namjesnika provincĳe).49 Natpis se
pouzdano datira u doba Antonina, a to znači u kraj 2. st. Pompej je bio također i men-
sor. Treći pak natpis je posveta Herkulu Valerĳa Valerĳana (sl. 30).50 I ovaj natpis ima
T. Podobnikar, J. Burmaz, The Archaeological Heritage of the Island of Brač, Croatia. The Adriatic
Island Project, 2 (BAR International Series 803), Oxford 1999, 125-128; VAMZ 32-33, 1999-2000, III.
serĳa, 304-306. U hrvatskoj verzĳi: N. Stančić, N. Vujnović, B. Kirigin, S. Čače, T. Podobnikar,
J. Burmaz, Arheološka baština otoka Brača, Brački zbornik 21, Supetar 2004, 128, sl. na str. 25 u
sredini.
46
Usp. CIL III 3096. D. Vrsalović 1960 (bilj. 32), 85. Natpis glasi: Nymphis Sacrum / Q(uintus) Silvius
Sper(atus?) / cent(urio) coh(ortis) I Belg(arum) / curagens theat(ri) / d(onum) d(edit).
47
J. J. Wilkes, Dalmatia, London 1969, 141; G. Alföldy, Die Auxiliatruppen der Provinz Dalmatien,
Acta Archaeologica Academiae Hungaricae 14, 1962, 266-267. Prva belgĳska kohorta zadržala se u
Dalmacĳi približno od 100. pa do 170. Unutar tih vremenskih omeđenja natpis je teško pobliže
datirati.
48
Usp. M. Clauss, Lexikon lateinischer Fachausdrücke, Stugart 1999, 73 (s. v. protector), 78 (s. v. singu-
laris).
49
Usp. B. Kirigin, Natpis rimskih natpisa i reljefa kod Škripa na otoku Braču, VAHD LXXII-LXXIII,
1979, 131-134, tab. XI, 1. Natpis glasi: I(ovi) O(ptimo) M(aximo) / T(itus) Fl(avius) Pompeius / centurio
coh(ortis) III / Alpinorum / Antoninianae / curamagens / fab(ricae) amp(hitheatri men(sor) et / Vibus
Vibianus / protector co(n)sularis. Treća kohorta Alpinaca zadržala se u Dalmacĳi od 1. do pred kraj
2. st. Usp. G. Alföldi 1962 (bilj. 47), 263-266; J. J. Wilkes 1969 (bilj. 47), 140, 141, 148.
50
CIL III 10107; D. Vrsalović 1960 (bilj. 32), 85-86. Natpis glasi: Herculi Aug(usto) / sac(rum) Val(erius)
Val/erianus) mil(es) / cum insist / erem ad cap / itella colu / mnarum ad te / rmas Liciniana / s q(u)as fiunt
S / irmi v(otum) l(ibens) s(olvit).
65
Book ARR 17.indb 65 12.12.2013 10:18:18

preciznu kronološku odrednicu u drugo desetljeće 4. st. (gradnja terma cara Licinĳa
u Sirmĳu). Prvom i drugom natpisu dedikanti su centurioni kohorta, a trećem obični
vojnik nepoznate jedinice. Ovi natpisi svjedoče o prisustvu vojnika na Braču, iako na
otoku nĳe bila stacionirana nikakva vojna jedinica, ali su vojnici bili u službi bračkih
kamenoloma i, prema njihovim navodima u natpisima, obavljali su pripremne poslo-
ve i mjerenja količine kamena te vodili skrb o izradi dekoracĳe pojedinih građevina
(teatar, amfiteatar i terme). Gdje su locirane te gradnje? Dok u dva slučaja taj podatak
nĳe precizno naveden, u trećem se jasno navodi da je rĳeč o skrbi za kapitele stupova
Licinĳevih terma u Sirmĳu. Logično se pretpostavlja da bi teatar i amfiteatar bili u
Saloni, premda treći natpis upućuje da su se primale i narudžbe za udaljenĳe lokacĳe.
No, u potonjem slučaju rĳeč je o ukrasnim detaljima zdanja (kapiteli), a ne o masi ka-
mena cĳele građevine, što je i logično jer kapitela je možda moglo biti pedesetak (što
bi jednostavno stalo u dvoja kola), dok bi se masa kamena mogla prevoziti samo plo-
vilima (brodovi i splavi). Vojnici su, stoga, bili u službi bračkih kamenoloma, što znači
da su ovi kao i segetski bili u carskom vlasništvu. Oni nisu bili zastupnici naručitelja
nego isporučitelja narudžba.51 Njihova je zadaća bila organizacĳa branja i obrada ka-
mena prema narudžbama i projektima te određivanje potrebnih kubikaža materĳala
(curam agens ili curagens), dok se zasebna služba bavila administracĳom i financĳama
carske blagajne (fiscus). Na to upućuje funkcĳa (mensor) centuriona Pompeja. U vojsci i
upravi je bilo različitih mjernika,52 ali ovdje je po svoj prilici rĳeč o mjerniku nivelacĳe
na terenu.53 Mjernici u kamenolomu morali su biti u vezi s naručiteljima preko onih
koji su bili zaduženi za odnosne građevine (mensor aedificiarum).54 Kamenolomi su bili
jedan od veoma važnih prihoda fiska, pa je postupak bio složen. Na carski posjed
kamenoloma na Braču po svoj prilici upućuje i spomenuti natpis Valerĳa Valerĳana.
Naime, Licinĳu je vjerojatnĳe bilo jeinĳe naručiti kapitele iz vlastitih pogona na Bra-
ču nego iz nekih drugih bliže Sirmĳu, a koji nisu pripadali fisku, unatoč kopnenom
prĳevozu koji je bio dug i težak. No, vojska je u svim postupcima (izrada i doprema)
mogla besplatno odgovoriti carskim prohtjevima.
Kakvu vezu gornja priča ima s naseobinom na Škripu? Već smo prĳe naveli da
Škrip ima dovoljno razvĳenu gradsku infrastrukturu, ali ne i municipalnu konsti-
tucĳu. Vjerojatno je sve do kasne rimske republike Škrip funkcionirao kao naselje
gradskog tipa neke lokalne zajednice, a od ranog carskog doba, kad se konstituiraju
municipĳi kao gradske zajednice rimskog i peregrinskog demografskog sastava,
51
N. Cambi, Sarcofagi con la croce nel centro della cassa, Akten des Symposiums „Frühchristliche
Sarkophage“, Marburg 30. 06. – 4. 07. 1999, Mainz 2002, 47-56, sl. 1, tab. 16-17; N. Cambi 2007
(bilj. 10), 105-107, sl. 12-14.
52
S. Cuomo, Technology and Culture in Greek and Roman Antiquity, Cambridge 2007, 124-127.
53
M. Clauss 1999 (bilj. 48), 57 (s. v. mensor librator).
54
Usp. natpis iz Salone CIL III 2129.
66
Book ARR 17.indb 66 12.12.2013 10:18:18

dolazi do carskog prisvajanja kamenoloma i svega što je bilo u funkcĳi kamenolo-

ma, a tu bi spadalo i naselje na škripskoj gradini, zgodno smješteno u odnosu na
najvažnĳe bračke kamenolome, koji su mahom smješteni na sjevernoj strani oto-
ka. Iskorištavanju kamena dobro su dolazile i gradske zidine jer se tu akumulirao,
čuvao i distribuirao novac ubran od trgovine. I stoga, budući da je carska upra-
va kamenoloma bila glavni faktor u životu naselja, nikad se nĳe mogla formirati
civitas. Carska vlast koju su provodili vojnici inkompatibilna je s municipalnom
upravom. Tako je vjerojatno bilo sve do kraja antike, kad kamenolomi na Braču sve
više dobivaju na značenju, kad se blokovi i izrađeni sarkofazi s otoka eksportiraju
i drugdje po Dalmacĳi i Sredozemlju.55 Zbog toga se ni iz čega nĳe mogla razviti ni
ranosrednjovjekovna komuna, pa stoga držim da se Škrip s pravom smĳe opisati
kao potencĳalni, ali nerealizirani grad.
SUMMARY
Škrip on the Island of Brač – an Unrealised Town
Brač is the only island in the east Adriatic lacking an autonomous town, which strikes
the early historiographers of Brač as odd. A forged inscription was therefore used as a proof
of such a Roman town, which should have been revived in the early Middle Ages: Salonitani
& (et) Epetiani cives / Braciae oppidum / desolatum concorditer pro / domicilio refabricant / 5 et Florus
presbyte r/ beneficendo dicat/ Vitaliano pontific(e) & (et) Heraclio / Constant(io) Augusto. A variety of
epigraphic and chronological details reveal this inscription as a forgery.
For a long time this inscription has been considered as lost, but it was actually overgrown
with very old ivy, and has recently been found in the courtyard of a house in Škrip, aer clearing
the plant and rubbish. At the very first glance it becomes obvious that the inscription does not
follow any kind of late antique model. It was executed competently in square capitals (capitala
quadrata), with several rounded leers. On the other hand, the usage of the sign & (et) in two
lines is indisputable proof that the inscription is a modern (probably late Renaissance) forgery,
produced in order to secure the selement of Škrip a dignity of the antique origin; even the chro-
nologies of pope Vitalianus and the Byzantine emperors remains un-synchronised.
The old Škrip is a prehistoric hill fort situated on a very well defended site to the east of
the modern-day village, on a sub-rounded plateau of less than 100 metres in diameter. It was
encircled by megalithic walls, made of stones regularly cut on the outer face (lacking anathy-
rosis) and of irregular shape on the inner face. Today’s village lanes in the area of Škrip follow
the lines of the old north-south and east-west intersecting communications, which divide the
populated area into four plots. The southwest part was probably a public and cultic area com-
prising a porticoed temple, a forum, and baths; later on, a Christian church and a cemetery
developed on the site.
The most important Roman building in the village is the one incorporated within the
foundations of the so-called Radojković tower. The Roman building, made of elongated regu-
55
N. Cambi, Sarcofagi con la croce nel centro della cassa, Akten des Symposiums „Früchristliche
Sarkophage“, Marburg 30. 06. – 4. 07. 1999., Mainz 2002, 47-56, sl. 1, tab. 16-17; N. Cambi 2007 (bilj.
10), 105-107, sl. 12-14.
67
Book ARR 17.indb 67 12.12.2013 10:18:18

lar ashlars, is of a sub-rectangular ground plan (inner measurements: 4 x 3.20 m). The inner
space is divided into two floors set at conspicuously different levels, each provided with its
own entrance. The upper entrance was framed by large stone slabs (lintel, threshold and door-
posts) provided with a groove for fixing the door from the inside and preventing its opening
from the outside; the lintel was provided by a door hinge.
Most important in the present context is the fact that the building in question rests ex-
actly on the threshold of the town gate, as is witnessed by a deep hole for the door hinge.
This means that the building encroached on the monumental west-wall gate, puing it out of
use. Further, the section of the walls abuing the gate is well visible and clearly recognisable
through a different structure along the joining line. As, due to the flat ground, the only logical
access to the town was from the west, the gate could have been opened at another point, pro-
bably at the junction of the walls and the east-west communication.
The door of the building, which has always been labelled as a mausoleum in the litera-
ture, opens towards the selement and not away from it, denying any connection with the
necropolis. The building, then, belonged to the selement and not the necropolis; its rear side
played the role of the wall’s front. Parallels for this construction were usually (and mistakenly)
looked for in Diocletian’s Palace, especially as concerns the building technique using large
regular ashlars. The walls of the building under discussion are flat on the inside and curved
to produce a self-supporting arched ceiling. This construction is unparalleled in Dalmatia, but
has analogies elsewhere within the world of Classical antiquity. As for the barrel vault, the
nearest parallel can be found in the so-called tomb of Philip II in Vergina (Greece), featuring
a simple barrel-vaulted room whose ceiling rests on the arched front and rear walls, while the
medium three blocks are self-supporting. The antae of the entrance portico suggest that the
Škrip building counts among the group of temple-facade tombs (Tempelfassaden). However,
contrary to Philip’s tomb and similar Hellenistic buildings in Macedonia, Greece and south-
ern Italy, its facade is arranged along the longer side, contrary to the classical model with the
front façade. Nevertheless, examples such as at Škrip do exist, notably the Heroon of Calydon
(Leonteion) near Patras, situated in the vicinity of the famous Artemis temple and dated to the
turn of the 3rd and 2nd centuries B.C. On account of this, the lower part of the Škrip building
should be dated to the turn of the 2nd and 1st centuries B.C.
Given its funerary character and the siting within the selement, this building can only
be interpreted as a heroon, that is, a temple dedicated to a local hero. As a maer of fact, heroa
were more of temples than mausolea, and were situated differently. They were oen placed
inside the town, or within a sanctuary inside or outside the town. Heroa housed true or false
relics. There is no remote clue as to whose relics were kept in the Škrip heroon. The fact that
the door opened towards the inner side speaks against the hypothesis of a mausoleum, as this
would imply that, once closed, the main room remained inaccessible. A. Faber postulates that
the door was closed from the inside, while the person who had closed it went out through an
opening in the floor and through the small door on the ground floor. Given the lack of place for
other deceased in the heroon, closing from only the inside seems logical. On top of the heroon
another floor was added, built of smaller stones. It was provided by a so-called Syrian (arched)
architrave on the north side, reminiscent of similar structures in the so-called cryptoporticus
of Diocletian palace, the laer examples being much more luxurious. The upper floor was not
built in one phase with the first floor (the heroon), but is a later addition. Its function remains
unclear; it could have served for watching the quarries and the loading of stone blocks in the
harbour. This a watchtower probably served as fortification in Late Antiquity, as suggested by
the closing of the opening topped by a Syrian arch.
68
Book ARR 17.indb 68 12.12.2013 10:18:18

Hellenistic inscriptions have never been discovered on the island of Brač, while the epi-
graphic material from the Roman period abounds. Curiously, municipal functionaries ap-
pear neither in votive nor in funerary inscriptions. It is hard to believe that either a deceased
or a dedicator would fail to proudly advertise someone’s functions and honours, as this was
a usual procedure in the Roman world. Profession is given in only three of some 40 inscrip-
tions, all three belonging to soldiers. The earliest of them is a dedication to the Nymphs by
Quintus Silvius Speratus, centurion of the cohors I Belgarum, which stayed in Dalmatia in
the early 2nd century. The second inscription is on an altar to Jupiter, set up jointly by the
centurion and me(n)sor Titus Flavius Pompeianus, and the protector Vibius Vibianus, the
laer’s duty also being military, most probably denoting a soldier in charge of the protec-
tion of the provincial governor. The inscription can safely be dated to the Antonine period
(the end of the 2nd century). The last inscription was dedicated to Hercules by the soldier
Valerius Valerianus, and can be precisely dated to the 2nd decade of the 4th century on the
basis of the reference to the building of the Emperor Licinius’ baths in Sirmium. Although
the island never held a military unit, these three inscriptions testify the presence of soldiers
there. Obviously, soldiers were in charge of the island’s stone quarries, performing vari-
ous duties, as mentioned in the inscriptions: preparatory works, measuring the quantity of
stone, and taking care of the carving of architectural sculpture. Further, it was their duty to
organise stone quarrying and stone cu ing in accordance with commissions and projects,
as well as to establish the exact quantities of stone needed (curam agens ili curagens), while
a special office took care of the administration and imperial fi nances (fiscus). There were
various measurers in the army, but the one here was probably in charge of the levelling of
stone layers. Quarries were a rich source of fi nancial means for the fiscus. Measurers in the
quarry were supposed to cooperate with commissioners through those who were in charge
of the building scheduled for construction (mensor aedificiarum). The imperial ownership of
the quarries on Brač is probably indicated by the abovementioned inscription of Valerius
Valerianus. Presumably, it was more profitable for the Emperor Licinius to order capitals
from his own quarries on Brač, than from some of those that did not belong to the imperial
treasury, in spite of a long and laborious overland transport. On the other side, the army was
at the Emperor’s disposal to carry out all the stages of the production and transportation of
stone monuments free of charge.
What is the relationship between the army story and the Roman selement in Škrip? As has
already been mentioned, this selement had a developed urban infrastructure, lacking, however,
urban constitution. Presumably, until the late Republic this place functioned as a selement of
some local community, while with the early Empire, when municipia started to emerge, the Brač
quarries with all their infrastructure, as well as the hill fort selement at Škrip, were appropriated
by the Emperor. The town walls came in very conveniently in terms of quarrying business, as they
could serve as protection for the money that had been accumulated by trade and commerce, and
was stored on the island and distributed from there. The imperial power that was the main fac-
tor of the selement’s life, thus impeded the development of a civitas on the island, as the military
administration is incompatible with the civil urban constitution. These circumstances probably
remained unchanged until Late Antiquity, which witnessed a growth of importance of the Brač
quarries, as these exported stone blocks and sarcophagi across Dalmatia and the Mediterranean.
On balance, a medieval community could not have developed out of nothing, and Škrip can right-
ly be titled as a potential but unrealised city.
Translated by: Branka Migoi
69
Book ARR 17.indb 69 12.12.2013 10:18:18

Sl. 1. Natpis u privatnom vlasništvu u Škripu o navodnoj obnovi bračkog

grada (foto: B. Čargo) / Fig. 1. Inscription on the alleged renovation of the
Brač town, now in private possesion in Škrip (photo: B. Čargo).
Sl. 2. Tlocrt gradine u starom selu Škripu (prema N. Stančić, N. Vujnović, B.

Kirigin, S. Čače, T. Podobnikar, J. Burmaz 2004) / Fig. 2. Plan of the hillfort
in the old village of Škrip (after N. Stančić, N. Vujnović, B. Kirigin, S. Čače,
T. Podobnikar, J. Burmaz 2004).
70
Book ARR 17.indb 70 12.12.2013 10:18:18

Sl. 3. Pogled na južnu stranu starog Škripa (foto: N. Cambi) / Fig. 3. View of the south side of
ancient Škrip (photo: N. Cambi).
Sl. 4. Presjek megalitskih zidina i ojačanja s unutrašnje strane (prema N. Stančić, N. Vujnović,
B. Kirigin, S. Čače, T. Podobnikar, J. Burmaz 1999) / Fig. 4. Section of the megalithic walls and
strengthening of the inner face (after N. Stančić, N. Vujnović, B. Kirigin, S. Čače, T. Podobnikar,
J. Burmaz 1999).
71
Book ARR 17.indb 71 12.12.2013 10:18:19

Sl. 5. Pogled na zapadne zidine, prag vrata i umetnute temelje i zid heroona
(foto: N. Cambi) / Fig. 5. View of the west walls, threshold and inserted
foundations, and the heroon wall (photo: N. Cambi).
Sl. 6. Rupa za okretanje gradskih vrata na segmentu praga ispod heroona u

Škripu (foto: N. Cambi) / Fig. 6. Hinge hole of the town gate on the segment
of the threshold underneath the heroon of Škrip (photo: N. Cambi).
72
Book ARR 17.indb 72 12.12.2013 10:18:19

Sl. 7. Crkva Sv. Duha i groblje na mjestu trga („foruma“) naselja (foto N.
Cambi) / Fig. 4. The Church of the Holy Spirit and the cemetery on the
place of the settlement square („forum“) (photo: N. Cambi).
Sl. 8. Pogled na heroon s južne strane. Vidljivi temelji, helenistička gradnja zidova i sužavanje
u skladu s uporištem svoda u celi (foto: N. Cambi) / Fig. 8. View of the heroon from the south.
Visibile are: the foundations, a section of the Hellenistic building technique and a narrowing
corresponding to the ceiling support in the cella (photo: N. Cambi).
73
Book ARR 17.indb 73 12.12.2013 10:18:21

Sl. 9. Pogled sa sjeverne strane na heroon (krupni blokovi bez maltera) i

tetrarhijski dodatak (sitni blokovi vezani obilatim malterom) sa sirijskim
lukom (zatvoren prigodom srednjovjekovne preinake) (foto: N. Cambi) /
Fig. 9. View of the heroon from the north (large dry-stone blocks) and a
tetrarchic addition (small mortared stones), featuring a Syrian arch (walled in
during the medieval reconstruction) (photo: N. Cambi).
Sl. 10. Unutrašnjost heroona s bačvastim svodom i glavnim vratima (foto:

N. Cambi) / Fig. 10. Inside of the heroon with the barrel vault and the main
entrance (photo: N. Cambi).
74
Book ARR 17.indb 74 12.12.2013 10:18:22

Sl. 11. Pogled na blokove, gornja i donja vrata izvana (iz prostorije
Bračkog muzeja) (foto: N. Cambi) / Fig. 11. Outside view of the stone
blockn and the upper and lower doors from the room of the Museum of
Brač (photo: N. Cambi).
Sl. 12. Presjek heroona (prema A. Faber, M. Nikolanci 1985)

/ Fig. 12. Section of the heroon (after A. Faber, M. Nikolanci
1985).
75
Book ARR 17.indb 75 12.12.2013 10:18:23

Sl. 13. Presjek rekonstruiranog

heroona (prema A. Faber, M.
Nikolanci 1985) /
Fig. 13. Section of the
restructured heroon (after A.
Faber, M. Nikolanci 1985).
Sl. 14. Idealna rekonstrukcija

heroona (prema A. Faber, M.
Nikolanci 1985) /
Fig. 14. Ideal reconstruction of
the heroon (after A. Faber, M.
Nikolanci 1985).
76
Book ARR 17.indb 76 12.12.2013 10:18:24

Sl. 15. Pokrov sarkofaga na nekropoli u Škripu (foto: N. Cambi) / Fig. 15. A
sarcophagus lid in the Škrip cemetery (photo: N. Cambi).
Sl. 16. Arhitektonski snimak pogleda na zidine, spoj zidina i heroona u Škripu
(prema A. Faber, M. Nikolanci 1985) / Fig. 16. Architectural drawing of the walls,
with the junction of the walls and the heroon (after A. Faber, M. Nikolanci 1985).
77
Book ARR 17.indb 77 12.12.2013 10:18:24

Sl. 17. Rekonstrukcija

navodne grobnice
makedonskog kralja
Filipa II. u Vergini
(prema Ch. Höcker
2004) /
Fig. 17. Reconstruction
of the alleged tomb
of the King Philip II of
Macedon in Vergina
(after Ch. Höcker 2004).
Sl. 18. Sjeveroistočni

brid heroona (pročelje)
s istaknutim spojnim
blokovima pronaosa
(foto: N. Cambi) /
Fig. 18. Northeast edge
of the heroon (front)
with the protruding
connecting blocks of
the pronaos (photo: N.
Cambi).
78
Book ARR 17.indb 78 12.12.2013 10:18:25

Sl. 19. Tlocrt I. heroona

u Kalydonu (prema E.
Dyggve 1948) /
Fig. 19. Plan of Heroon I in
Kalydon (after E. Dyggve
1948).
Sl. 20. Presjek, detalji

i tlocrt II. heroona u
Kalydonu (prema E.
Dyggve 1953) /
Fig. 20. Section, details
and plan of the Heroon II
in Kalydon (after E. Dygve
1953).
79
Book ARR 17.indb 79 12.12.2013 10:18:26

Sl. 21. Tlocrt II. heroona u

Kalydonu (prema E. Dyggve
1953) /
Fig. 21. Plan of Heroon II
in Kalydon (after E. Dyggve
1953).
Sl. 22. Žrtvenik Herkulu iz

kamenoloma Stražišće u okolici
Škripa, danas u Bračkom
muzeju u Škripu (foto: N.
Cambi) /
Fig. 22. Altar to Hercules from
the Stražišće quarry in the
surrounding of Škrip, now in
the Museum of Brač in Škrip
(photo: N. Cambi).
80
Book ARR 17.indb 80 12.12.2013 10:18:26

Sl. 23. Reljef Herkula iz neposredne Sl. 24. Reljef Herkula na hridini svetišta u kamenolo-
okolice Škripa, danas u Bračkom muzeju mu Rasohe u blizini Škripa (foto Gita Dragičević) /
u Škripu (foto: N. Cambi) / Fig. 24. Relief of Hercules on the crag of the sanctuary
Fig. 23. Relief of Hercules from the im- in the Rasohe quarry in the vicinity of Škrip (photo:
mediate surroundings of Škrip, now in Gita Dragičević).
the Museum of Brač in Škrip (photo: N.
Cambi).
81
Book ARR 17.indb 81 12.12.2013 10:18:27

Sl. 25. Jugoistočni dio tzv. kriptoportika Dioklecijanove palače u Splitu

(foto: N. Cambi) /
Fig. 25. Southeast section of the so-called cryptoporticus of Diocletian’s
Palace in Split (photo: N. Cambi).
Sl. 26. Rekonstrukcija izvornog izgleda kule Radojković u Škripu (prema A. Faber, M. Nikolanci 1985) /
Fig. 26. Reconstruction of the original look of the Radojković Tower in Škrip (after A. Faber, M.
Nikolanci 1985).
82
Book ARR 17.indb 82 12.12.2013 10:18:29

Sl. 27.
Sl. 27. Sjeverni unutrašnji zid heroona s plitkim reljefom muške bradate
figure (foto: N. Cambi) / Fig. 27. North inner wall of the heroon featuring a
low relief of a bearded male figure (photo: N. Cambi).
Sl. 28. Natpis Mescenije Tertule o izradi portikata hrama Magne Mater na
„forumu“ u Škripu (foto: N. Cambi) / Fig. 28. Inscription of Mescenia Tertulla
on the building of the portico of the temple of Magna Mater in the „forum“
of Škrip (photo: N. Cambi).
83
Book ARR 17.indb 83 12.12.2013 10:18:29

Sl. 29. Žrtvenik Jupiteru Tita Flavija Pompeja i

Vibija Vibijana iz neposredne blizine Škripa,
Brački muzej Škrip (foto: N. Cambi) /
Fig. 29. Altar to Jupiter erected by Titus
Flavius Pompeius and Vibius Vibianus from
the immediate vicinity of Škrip, The Museum
of Brač in Škrip (photo: N. Cambi).
Sl. 30. Žrtvenik Herkulu vojnika Valerija

Valerijana iz kamenoloma Plate kod Škripa,
Arheološki muzej Split (foto: T. Seser) /
Fig. 30. Altar to Hercules erected by the soldier
Valerius Valerianus from the Plate quarry in the
vicinity of Škrip, Archaeological Museum in
Split (photo: T. Seser).
84
Book ARR 17.indb 84 12.12.2013 10:18:31

Alka Domić Kunić: Antička enciklopedistika – pojavnosti i dosezi
A$' D K*
ANTIČKA ENCIKLOPEDISTIKA - POJAVNOSTI I DOSEZI

Dr. sc. Alka Domić Kunić UDK 030.01
Hrvatska akademĳa znanosti i umjetnosti Izvorni znanstveni rad
Odsjek za arheologĳu Primljeno: 16. 11. 2012.
Ulica Ante Kovačića 5 Prihvaćeno: 21. 05. 2013.
HR - 10000 Zagreb
E-mail: adomic@hazu.hr
Rad je posvećen antičkoj enciklopedistici, od samih njenih početaka unu-

tar grčke povĳesti književnosti pa do pune afirmacĳe toga književnoga žanra u
doba Rimskoga Carstva. Autorica se ograničava na antičko razdoblje, postavivši
kao donju granicu vrĳeme propasti Zapadnog Rimskog Carstva - od toga vre-
mena, naime, žarište intelektualnog i znanstvenog djelovanja pomiče se prema
istoku (u Bizant), a enciklopedistika poprima novi izričaj koji se više ne može
vidjeti kao isključivo antički.
Ključne rĳeči: enciklopedĳe, priručnici, leksikoni, znanost, slobodna umi-
jeća, Grčka, Rim (Key words: encyclopaedias, handbooks, dictionaries, science, liberal
arts, Greece, Rome)
U današnjem smislu rĳeči, enciklopedĳa je kompendĳ koji sadržava sažete in-

formacĳe iz svih ili pojedinih grana znanja. Sastoji se od članaka, obično poslaganih
abecedno i posvećenih pojedinoj široj ili užoj temi; članke u pravilu prati osnovna
bibliografija, a u najkvalitetnĳim enciklopedĳama ispod svakoga stoji i ime njego-
vog autora.1 Enciklopedĳe kakve danas poznajemo razvile su se iz opsežnih svezaka
koji su tĳekom prosvjetiteljskog razdoblja nicali po čitavoj Europi, u nastojanju da
obuhvate svekoliko znanje, činjenice i spoznaje koje je ljudski duh do toga vremena
prikupio tĳekom svojega hoda kroz povĳest. U isto su doba djela toga karaktera i
prozvana enciklopedĳama, iako je izraz enciklopedĳa (u latinskom obliku, encyclopedia)
već otprĳe bio u uporabi za sveobuhvatnost znanja koje se stječe proučavanjem svih
znanstvenih disciplina. Filozof i prosvjetitelj Denis Diderot prvi je, naime, upotrĳebio
1
Zahvaljujem dr. sc. Slavenu Ravliću iz Leksikografskog zavoda “Miroslav Krleža” na nesebičnoj
pomoći oko definiranja enciklopedistike i njezinog smještanja u povĳesni kontekst. Antička
je enciklopedistika prilično slabo zastupljena u recentnoj stručnoj literaturi; najmjerodavnĳi
naslov nažalost još nĳe izašao na svjetlost dana - sudeći prema obavĳesti izdavača, knjiga će
biti tiskana potkraj 2013. Rĳeč je o knjizi koju potpisuju dva urednika, Jason König i Greg Woolf
(obojica s University of St Andrews u Škotskoj), naslovljenoj Encyclopaedism from Antiquity to the
Renaissance; izdavač je Cambridge University Press.
85
Book ARR 17.indb 85 12.12.2013 10:18:33

naslov Encyclopédie, povezavši zauvĳek taj pojam uz djelo koje obuhvaća sve grane
znanja, dok je dva stoljeća prĳe toga hrvatski filozof i humanist enciklopedĳom još
nazivao ukupnost znanja u općenitom smislu rĳeči.2 Dotad su enciklopedĳska djela
nosila različite naslove, ili su se jednostavno nazivala rječnicima, kako to pokazuje
i naslov Diderotove enciklopedĳe - ona je i encyclopédie, i dictionnaire. Enciklopedĳe,
rječnici, glosarĳi, leksikoni, katalozi, priručnici svake vrste srodni su žanrovi koji su
se tĳekom povĳesti ispreplitali i međusobno nadopunjavali, i tek u moderno doba
počeli razlikovati jedan od drugoga.3
Izraz enciklopedĳa proizašao je iz grčkog pojma ἐγκύκλιος παιδεία (doslovce: “za-
okruženo obrazovanje”) koji se koristio za definiranje općeg, sveobuhvatnog obrazo-
vanja, sustavnu naobrazbu u ključnim disciplinama znanja koje obuhvaćaju i znanost
i umjetnost. U tom se smislu on koristi barem od 5. st. pr. Kr.,4 pa kroz čitavu antiku
- u tome ga smislu shvaćaju Dionizĳe Tračanin, Vitruvĳe, Strabon, Kvintilĳan, Plinĳe
Starĳi, Plutarh i mnogi drugi antički pisci. Autori latinskog govornog kruga koriste i
vlastiti izraz orbis doctrinae, što je doslovni prĳevod grčkog izvornika. Tako, primjerice,
Kvintilĳan kaže: Nunc de ceteris artibus, quibus instituendos, priusquam rhetori tradantur,
pueros existimo, strictim subiungam, ut efficiatur orbis ille doctrinae, quem Graeci ἐγκύκλιον
παιδείαν vocant - A sada ću ukratko govoriti o ostalim umĳećima u kojima se, smatram, dje-
čaci moraju obrazovati prĳe nego li budu predani učitelju govorništva, kako bi se zatvorio onaj
krug obrazovanja koji Grci nazivaju ἐγκύκλιος παιδεία (Inst. I.10,1), a Vitruvĳe svjedoči o
vlastitom iskustvu glede temeljitog općeg obrazovanja: Itaque ego maximas infinitasque
parentibus ago atque habeo gratias, quod Atheniensium legem probantes me arte erudiendum
curaverunt, et ea, quae non potest esse probata sine lieratura encyclioque doctrinarum omnium
disciplina - Zato ja svojim roditeljima dugujem osobitu i beskrajnu zahvalnost što su se ugledali
u zakon Atenjana pa se pobrinuli osposobiti me u vještini, i to u takvoj, za koju treba učenost u
književnosti i svim područjima znanja (De arch. VI, Praef. 4). Plinĳe Starĳi, korifej među an-
tičkim enciklopedistima, ustvrdio je kako je njegov cilj ante omnia aingenda quae Graeci
τῆς ἐγκυκλίου παιδείας vocant, et tamen ignota aut incerta ingeniis facta - ponajprĳe dotaknuti
se svega onoga što Grci nazivaju ἐγκύκλιος παιδεία, a što je ili nepoznato ili prema našem
mišljenju dvojbeno (Nat. hist., Praef.). Prema Plinĳevom izravnom svjedočanstvu, dakle,
njegova enciklopedĳa temelji se na grčkoj praksi sveobuhvatnog informiranja.
2
Denis Diderot, Encyclopédie, ou Dictionnaire raisonné des sciences, des arts et des métiers, Paris, 1751-
1772; Paulus Scalichius, Encyclopediae seu orbis disciplinarum tam sacrarum quam profanarum episte-
mon, Basel, 1559.
3
Razlika između enciklopedĳe i rječnika je u tome što enciklopedĳa objašnjava pojmove, a rječ-
nik rĳeči; enciklopedĳski članci su dulji i detaljnĳi od članaka u rječnicima, i drugačĳeg su
karaktera: prvi daju činjenične informacĳe o pojedinim pojmovima, a drugi lingvističke infor-
macĳe o pojedinim rĳečima.
4
Ta se kovanica pripisuje sofistu Hipĳi iz Elide (5. st. pr. Kr.). O značenju te rĳeči u antičkoj litera-
turi usp. Doody 2009.
86
Book ARR 17.indb 86 12.12.2013 10:18:33

Prvobitni grčki pojam s vremenom je sveden na jednu rĳeč - ἐγκυκλοπαιδεία -

da li uslĳed pogreške prepisivača latinskih rukopisa ili namjerice, uvođenjem nove
kovanice u grčki koine. Ta je kovanica dobila i svoj latinski pandan - encyclopaedia,
i u tom je obliku našla svoje mjesto u kasnĳoj antičkoj književnosti koja ju je zatim
predala srednjovjekovlju.5
***
Ideja enciklopedizma ponikla je iz filozofskog poimanja potrebe da se ukupno zna-
nje obuhvati u cjelinu i zatim sistematizira radi lakšega korištenja. Nisu samo filozofi
zaslužni za napore koji su u tom smislu bili poduzeti - svoj udjel u tome imali su i gra-
matičari, matematičari, lĳečnici, starinari, povjesničari, geografi i drugi stručni pisci,
a osobito, dakako, polihistori koje je želja za sveobuhvatnim znanjem poticala na usu-
stavljivanje svih dostupnih informacĳa i na njihovo predavanje zainteresiranoj publici.
Iako su se sveobuhvatni sažeti tekstovi, u obliku sustavnih priručnika ili pak rječ-
nika odnosno leksikona, sastavljali već u Mezopotamĳi tĳekom 3. i 2. tisućljeća prĳe
Krista, a slično prikupljanje podataka nĳe bilo strano niti Dalekom istoku, izvorni
enciklopedĳski priručnici poniknuli su na Zapadu, kao rezultat težnje zapadnjačkog
duha da se usustave raznorodni podaci radi korištenja u različite svrhe, već prema
potrebi korisnika; enciklopedĳe koje će se pak s izmakom antike pojaviti u arapskom
svĳetu svoj karakter duguju doticajima sa zapadnjačkim kulturnim nasljeđem.6
To zapadnjačko kulturno nasljeđe, koje je budućim naraštajima namrĳelo potrebu
za usustavljivanjem znanja ostvarenu u enciklopedističkoj formi, ponajprĳe proistječe
iz sredozemnog kulturnog kruga unutar kojega su nastali prvi poticaji za prikuplja-
nje i sistematizacĳu informacĳa i vještina svake vrste. Ti su poticaji pak neraskidivo
bili povezani s potrebom da se tako nagomilano znanje primĳeni u pojedinim aspek-
tima života, ili da ga se jednostavno skladišti i posjeduje. Takav pristup znanju, kom-
biniran s preispitivanjem vjerodostojnosti pojedinih činjenica i podataka, rezultirao
je nastankom znanosti. Taj se proces tĳekom arhajskog doba odvĳao u Maloj Azĳi, a
u nastojanju oko stjecanja znanja i njegove primjene prednjačila je Jonĳa, pokrajina
na zapadnoj anatolĳskoj obali.7 Multikulturalna sredina, geostrateški položaj na raz-
5
Usp. Mahews Sanford 1949, 462. O ἐγκύκλιος παιδεία: Walden 1909; Marrou 1956; Marrou 1958;
Stahl 1962; De Rĳk 1965; Clarke 1971; Bonner 1977.
6
Urra-hubullu, veliki babilonski enciklopedĳski rječnik s početka 2. tisućljeća pr. Kr., sadržavao
je rĳeči nanizane po temama. Od njega je čitavo stoljeće mlađi takozvani asirsko-sumerski lek-
sikon; usp. Opća enciklopedĳa, s. v. Enciklopedĳa. U Kini su se raznorodni podaci prikupljali
ponajprĳe u pragmatske svrhe, kao pripomoć kandidatima koji su stupali u upravnu službu. O
zapadnjačkom podrĳetlu enciklopedĳa: Burke 2000, 175. Najstarĳa pak arapska enciklopedĳa je
Kitab adab al-katib (Knjiga znanja) koju je u 9. st. sastavio iranski učenjak Abū Muhammad Abd-
Allāh ibn Muslim ibn Qutayba ad-Dīnawarī al-Marwazī.
7
Literatura o tzv. “jonskom prosvjetiteljstvu” vrlo je opsežna; ovdje je predložen tek neznatan
uvid u tu temu: Clage 1955; Pfeiffer 1968; Lloyd 1979; Penrose, Schrödinger 1996; Greaves 2010.
87
Book ARR 17.indb 87 12.12.2013 10:18:33

međi kultura i intenzivna trgovina koja je omogućila neprekidno strujanje ljudi, robe
i utjecaja, predstavljali su plodno tlo za nicanje novog, može se reći revolucionarnog
pristupa dotad uvrĳeženom načinu razmišljanja o svĳetu i njegovim pojavnostima.
Tome je pridonio i izraziti znatiželjni i poduzetni duh tamošnjih stanovnika, koji je
otvorenim očima promatrao svĳet oko sebe i uvĳek iznova preispitivao, sumnjao,
objašnjavao i dokazivao, marljivo bilježeći nove spoznaje. Znanje, zapisano na plo-
čicama ili svitcima, gomilalo se, ali još ne u tolikoj mjeri da bi već tada nastala po-
treba za njegovim usustavljivanjem i pojednostavljivanjem radi lakšeg korištenja.
Filozofi koji su sebe nazivali φυσιολόγοι (“oni koji raspravljaju o prirodi”), logografi
( λογογράφοι, “prozni pisci”) i drugi stručni pisci u svojem su opusu ostavili obilje
podataka svake vrste, a ne samo onih vezanih uz njihovo uže polje interesa. Lo-
gografska literatura, primjerice, skladišti povĳesne, geografske, etnografske, stari-
narske i mitološke podatke, slobodno ih kombinirajući već prema potrebi narativa.
Iako ih se općenito smatra pretečama historiografa, logografi su zapravo ponudili
enciklopedĳski raspon informacĳa. To obilje raznorodnih podataka osobito je izrazi-
to kod njihovog najistaknutĳeg nasljednika Herodota iz maloazĳskog Halikarnasa.8
Iako se prema svojoj građi još odnosio na način na koji su to činili i logografi, u njego-
voj Povĳesti osjeća se već novi smjer - okosnicu tog grandioznog djela čini povĳesni
događaj (grčko-perzĳski ratovi) oko kojega je, međutim, isprepletena čitava mreža
raznorodnih podataka. Herodot je, tjeran onom istom znatiželjom svojstvenom Jo-
njanima, proputovao skoro čitav poznati svĳet i upoznavao različite krajeve i ljude,
znatiželjno gledajući oko sebe, zapitkujući, istražujući i marljivo bilježeći ono što je
vidio i čuo. Rezultat toga istraživačkoga napora jest prava enciklopedĳa podataka
koja sadrži oko 2.320 imena (geografskih, etnografskih, osobnih), a uz svako od tih
imena Herodot je prirodao bar poneki podatak; popis općenitih pojmova zasigurno
bi bio jednako tako dugačak. Herodotova Povĳest (Ἱστορίαι) dobiva dodatno na teži-
ni zahvaljujući tome što povĳesna, arheološka i etnografska istraživanja u današnje
vrĳeme dokazuju vjerodostojnost pojedinih podataka; tako su, primjerice, zračni
snimci potvrdili postojanje Kserksovog plovnog kanala za koji je Herodot ustvrdio
da je bio prokopan ispod planine Atosa kako bi se izbjegla plovidba oko opasnog rta
na Halkidici (Hist. VII.22-25).
Maloazĳsko je tlo tĳekom 6. i 5. st. pr. Kr., dakle, bilo plodno tlo za začetak težnje
za usustavljivanjem znanja, ali još se nĳe iskristalizirala i potreba da se ono na usu-
stavljen, pregledan i sažet način ponudi znanstvenoj sredini i zainteresiranoj čitalač-
koj publici. To je slika kakvu danas imamo, a ona je daleko od potpune, jer poznaje-
mo samo mali dio tadašnjeg književnog opusa, a i njega u prilično fragmentarnom
8
O Herodotu i njegovom djelu napisan je nepregledan broj stranica; ovdje izdvojeni naslovi bli-
jedi su putokaz: Thomas 2000; Bakker, de Jong, van Wees 2002; Saltzman 2010; PWRE Suppl. II,
coll. 205-520; Lesky 2001, 306-328.
88
Book ARR 17.indb 88 12.12.2013 10:18:33

obliku. No, i taj “vrh ledene sante”, danas nam vidljiv, pruža uvid u glavne značajke
arhajske pisane ostavštine - redom su to djela koja sadrže mnogobrojne i različite
podatke, što im svima daje i izvjesnu notu enciklopedizma. Ta će se praksa nasta-
viti i dalje, osobito kod povjesničara, geografa i starinara, pa ćemo i u punoj antici
kod Strabona, Valerĳa Maksima, Plutarha, Suetonĳa Trankvila, Aula Gelĳa i brojnih
drugih nalaziti obilje podataka kojim je začinjen glavni narativ. Antička književnost,
gledana u cjelini i promatrana iz današnje perspektive, ne može se dĳeliti na pojedi-
ne žanrove, kao ni ukalupiti u naše književnopovĳesne obrasce. Rĳeč je o mnoštvu
djela, raznovrsnih i tematski međusobno isprepletenih, koje tek s obzirom na glavni
tematski okvir i naracĳsku nit vodilju možemo razlikovati kao, primjerice, povĳesno,
geografsko, filozofsko, prirodoslovno ili bilo koje drugo strukovno djelo.
Jedan od problema s kojim se danas suočavamo prilikom proučavanja antičke
literature i njenog vrednovanja jest već spomenuta fragmentarnost našeg poznavanja
njezine ukupnosti. Od cjelokupnog književnog opusa grčke i rimske antike, opusa
koji ugrubo pokriva čak tisuću godina, do našeg su vremena očuvani samo neznat-
ni dĳelovi koji onemogućavaju njegovo cjelovito sagledavanje i vrednovanje. Taj je
problem tim veći jer na umu valja imati i činjenicu da poznajemo samo neka djela
nekih autora, a i to većinom u vrlo fragmentarnom obliku ili pak iz druge ili treće
ruke; nekim autorima znademo samo imena a velikoj većini djela samo naslove, dok
zacĳelo ima i onih za koje nismo niti čuli. Djela nekih u antici cĳenjenih i plodnih
autora (primjerice, Posejdonĳa iz Apameje) poznata su nam samo zahvaljujući kasni-
jim piscima koji su ih navelike koristili, iz njih vadili podatke i stavljali ih u kontekst
svojih narativa. Antički su autori često citirali po sjećanju (iako su vjerojatno uhvatili
opću ideju dotičnog odlomka), pa uvĳek treba računati s mogućnošću da je preuzeta
informacĳa, izuzeta iz svog izvornog konteksta i naknadno prepričana, loše upam-
ćena ili čak pogrešno protumačena. U antičkoj su literaturi vrlo rĳetki izravni citati
odlomaka drugih autora - preuzeti se podaci upliću u vlastiti narativ a da se pritom
najčešće niti ne spomene odakle su uzeti, pa ih je vrlo teško (a ponekad i nemoguće)
međusobno razlučiti. Osim toga, prisutan je i polemički duh koji ne dozvoljava da se
nepristrano pristupa građi drugih (mahom starĳih) pisaca, već se koristi svaka mo-
guća prilika da se stavovi i informacĳe dotičnih izvora podvrgnu kritici, a ponekad i
namjerno prešute ili pak iskrive. Autori pak koji sastavljaju sažetke i kratke prikaze
vrlo selektivno odabiru podatke, vrlo često po vlastitom nahođenju koje ne mora uvi-
jek biti u skladu s objektivno najboljom opcĳom, a i kod njih se susrećemo s istim (već
spomenutim) problemom načina prenošenja tuđeg narativa.9
Kao što je već spomenuto, antička literatura ne može se podĳeliti na pojedine
žanrove - ne možemo je ukalupiti u nama suvremenu teorĳu povĳesti književnosti.10
9
Usp. Marincola 2007, 1-2, na primjeru historiografije.
10
Usp. Marincola 2007, 5-6, opet na primjeru historiografije.
89
Book ARR 17.indb 89 12.12.2013 10:18:33

Iz današnje je perspektive unutar grčkog i rimskog opusa često teško razlučiti, pri-
mjerice, povĳesno od geografskog djela ili pak postaviti jasne granice između filo-
zofskih i prirodoslovnih rasprava - nĳe bilo jasnih tematskih okvira niti prepreka da
se u narativ upliću raznorodni podaci koji s naše točke gledišta njemu ne pripadaju.
Nećemo stoga pogrĳešiti ako antička djela nazovemo multidisciplinarnima i ako na
pojedina djela ili na opus nekog autora gledamo kao na potencĳalne manje ili veće
enciklopedĳe, ukoliko su izdašni informacĳama u okviru neke uže tematike ili pak
pokrivaju dovoljno širok raspon tema.
Kao što antička književna baština izmiče kategorizacĳi, tako se i djela bogata
raznovrsnim informacĳama, koja bi danas bila etiketirana kao enciklopedĳska, ne
mogu bez poteškoća prepoznati kao takva. Antičke je enciklopedĳe ponekad gotovo
nemoguće razlučiti od leksikona, rječnika, glosara, zbirki i priručnika svake vrste,
koji također sadrže mnoštvo sažetih informacĳa, svojstvenih enciklopedĳski ustroje-
nom tekstu.11 Enciklopedĳa, osim toga, ne obuhvaća nužno čitavo znanje - osim op-
ćih, ima i “specĳaliziranih” enciklopedĳa koje pokrivaju pojedine segmente univer-
zalnog znanja. A takve, s obzirom na to koliko danas poznajemo antičku književnu
baštinu, brojčano daleko pretežu nad onima prvima.
***
Prve antičke enciklopedĳe izravan su proizvod grčkog duha koji je svoju potre-
bu za usustavljivanjem znanja materĳalizirao u vidu preglednih rasprava manjeg ili
većeg opsega. Tim je djelima, međutim, prethodila faza u kojoj se podaci nisu još
zapisivali, nego predavali usmenim putem. Rĳeč je o Platonovim i Aristotelovim pre-
davanjima koja su polaznici njihovih škola upĳali slušajući ih i zapisujući bilješke.12
Osim tih studentskih bilježaka, po svoj su prilici postojale i “radne” bilješke samih
predavača, a potom su se tako očuvane informacĳe naknadno uobličile u pisane ra-
sprave. Pojedine te rasprave, uz ostale spise koji im se tradicionalno pripisuju, pokri-
vaju određene teme odnosno znanstvena područja, no uzete sve zajedno predstavlja-
ju enciklopedĳu u kojoj je uskladišteno široko znanje iz različitih područja interesa.
I Platon i Aristotel su, naime, bili polihistori, posjedovali su široko znanje o gotovo
svim područjima ljudskog intelektualnog dosega. Platon se, primjerice, zanimao za
ontologĳu, gnoseologĳu, retoriku, književnost, epistemologĳu, umjetnost, estetiku,
etiku, idealizam, pravo, politiku, obrazovanje, vojništvo, religĳu, medicinu... On sâm
11
Primjerice, rječnik sadrži popis rĳeči i izraza nekog (ili više) jezika, odabranih, raspoređenih i
objašnjenih po nekom određenom načelu i poredanih abecedno ili tematski. S obzirom na pri-
stup problematici, ima jezičnih i predmetnih rječnika, a ovi drugi zapravo su enciklopedĳe ili
leksikoni.
12
Platonova Akademĳa u Ateni prva je viša obrazovna ustanova u čitavom zapadnom svĳetu;
nakon što ju je Sula uništio 84. pr. Kr., bila je obnovljena početkom 5. st. i djelovala je sve do 529.
kada ju je Justinĳan I., smatrajući je prĳetnjom širenju kršćanstva, zatvorio.
90
Book ARR 17.indb 90 12.12.2013 10:18:33

nĳe imao potrebu usustaviti to veliko znanje i golemo mnoštvo podataka koje je po-
sjedovao - taj su posao učinili drugi poslĳe njega, u želji da to intelektualno bogatstvo
očuvaju za svoje vrĳeme, a vjerojatno i za buduće naraštaje.13 Jedan od posrednika
učiteljevog znanja bio je Platonov nećak i učenik Speusip. On je sistematizirao i u niz
rasprava uobičio različite teme o kojima se bilo raspravljalo u Akademĳi; razlog je
vrlo praktičan: Speusip je bio naslĳedio katedru, pa se radi lakšeg prenošenja znanja
studentima latio usustavljivanja ujakovih bilježaka po pojedinim područjima znanja.
Speusip je zapravo utro put koji se pokazao najboljim za sintetiziranje, prezentiranje
i širenje opsežnih rezultata znanstvenog istraživanja. Iako iza sebe nĳe ostavio cje-
lovito djelo koje bi pokrivalo sva područja Platonovog interesa, Speusipove rasprave
predstavljaju dĳelove enciklopedĳskog opusa.14
No, nisu samo oni koji su se kretali unutar Platonovog kruga zaslužni za njegova-
nje i prenošenje rezultata znanstvenog istraživanja - Hipĳa iz Elide, primjerice, jedan
od najutjecajnĳih sofista i diplomata u službi svojega polisa, zaslužan je za stvaranje
posebnog mnemotehničkog sustava za pamćenje golemog broja podataka. Njegovi
praktički neograničeni interesi potaknuli su ga da se okuša u gotovo svim znanstve-
nim i umjetničkim disciplinama; posjedovao je enciklopedĳsko znanje koje je već za
njegova života postalo legendarno: pripovĳedali su da je u stanju odgovoriti na svako
postavljeno pitanje. Pa ipak, ako je vjerovati vĳestima iz antike, Hipĳa je svoje zna-
nje koristio samo površinski ne zalazeći u dubinu, bivajući zadovoljan uopćavanjem
problema a da ga prethodno nĳe temeljito upoznao. Od njegovog opsežnog i razno-
vrsnog opusa očuvano je tek nekoliko naslova i fragmenata, koji nam onemogućuju
da procĳenimo može li mu se dati mjesto među antičkim enciklopedistima.15 Jednako
tako ne možemo prosuditi možemo li opus Demokrita iz Abdere, drugog Platonovog
suvremenika, filozofa i svestranog znanstvenika, okarakterizirati kao enciklopedĳ-
ski. Znademo da se zanimao za sva područja tadašnjeg znanstvenog djelovanja i da
je svoj interes pretočio u mnogobrojne rasprave od kojih je očuvano tek sedamdesetak
naslova i tristotinjak fragmenata.16
Iako danas Platonu dajemo prvenstvo u multidisciplinarnom pristupu znanju,
moramo imati na umu da ga je on barem u nekoj mjeri baštinio od svojeg učitelja So-
krata, kao što ga je, obogaćenog vlastitim istraživanjima, predao sljedećem naraštaju.
13
O Platonu: PWRE XX/2, coll. 2342-2537; Lesky 2001, 497-535; Platonov opus: Leksikon 1996, 472.
Poznat je cjelokupni Platonov opus, rekonstruiran iz različitih izvora i prĳevoda s latinskog i
arapskog.
14
O Speusipu: PWRE III/A2, coll. 1636-1669; popis Speusipovih djela: Leksikon 1996, 546.
15
Platon je Hipĳu kritizirao kao ispraznog i bahatog (u raspravi Ἱππίας ἐλάττων / Hipĳa Mlađi). O
Hipĳi: PWRE VIII/2, coll. 1706-1711; Lesky 2001, 347-348; Hipĳin opus: Leksikon 1996, 285.
16
O Demokritu: PWRE V/1, coll. 135-140; Lesky 2001, 334-339. Demokritov opus: Leksikon 1996, 127-
128.
91
Book ARR 17.indb 91 12.12.2013 10:18:33

Apsolutno prvenstvo u toj sljedećoj generacĳi ima Aristotel, Platonov učenik i jedan
od najvećih mislilaca čitave antike, koji je svojim opusom obuhvatio praktički svo
znanje svojega vremena i dotaknuo se gotovo svih područja ljudske spoznaje. Izrav-
no ili neizravno, začetnik je nekih znanstvenih disciplina (primjerice, logike, socio-
logĳe i teorĳe umjetnosti), a sâm se aktivno bavio istraživanjem u mnogim područ-
jima znanosti, promatrajući, eksperimentirajući i proučavajući. Njegova predavanja
u Likeju, visokoj školi koju je osnovao,17 obuhvaćala su širok raspon znanstvenih i
umjetničkih interesa koji se bez daljnjega može nazvati enciklopedističkim; ondje se
istraživao i učenicima predavao niz disciplina koje su sve bile unutar Aristotelovog
područja interesa: botanika, zoologĳa, logika, muzika, matematika, astronomĳa, me-
dicina, kozmologĳa, fizika, metafizika, filozofija, psihologĳa, etika, teologĳa, retori-
ka, lingvistika, pjesništvo, politika, estetika, umjetnost... Likej je nabavljao i čuvao
rasprave iz svih tih područja ljudskog znanja i na taj način oformio prvu znatnĳu
knjižnicu u antici.
I pisani je Aristotelov opus prožet enciklopedističkim idealom obuhvaćanja či-
tavog znanja te njegove klasifikacĳe i organizacĳe po nekom određenom načelu. Od
dvjestotinjak rasprava za koje se znade očuvana je oko jedna trećina;18 i dok taj oču-
vani dio opusa više nalikuje bilješkama nego raspravama namĳenjenima javnom či-
tanju, onaj izgubljeni dio vjerojatno je bio stilski dorađen i na visokoj estetskoj razini,
čim je Ciceron, najveći autoritet u proznoj stilistici, Aristotelov stil nazvao tekućim
zlatom.19 Izgleda da su rasprave koje su doprle do nas bile bilješke vezane uz Aristo-
telova predavanja u Likeju - bilo da je rĳeč o studentskim bilješkama, ili pak o Aristo-
telovim nacrtima za predavanja.
Aristotelovsku težnju da se obuhvati i sistematizira ukupnost tada dostupnih
znanstvenih dometa baštinili su i neki njegovi učenici koji su nastojali slĳediti stope
17
Likej je Aristotel osnovao u Ateni, u prostoru namĳenjenom javnoj tjelovježbi i posvećenom
Apolonu Likeju.
18
O Aristotelu: PWRE II/1, coll. 1012-1054; Lesky 2001, 535-565; Aristotelov opus: Leksikon 1996, 78-
80.
19
Cum enim tuus iste Stoicus sapiens syllabatim tibi ista dixerit, veniet flumen orationis aureum fundens
Aristoteles qui illum desipere dicat / Kada bi, naime, onaj tvoj stoički mudrac to izrekao slog po slog, došao
bi Aristotel koji izlĳeva zlatnu rĳeku govora i kazao da je ovaj izgubio pamet (Ciceron, Lucul. II.38,119)
(usp. Topica I.3; De orat. I.11,49). Istu informacĳu prepričava i Plutarh: Ὅμος δέ, καίπερ οὕτως
ἀκράτῳ φιλοτιμίᾳ συνών, ἀπήλλακτο τοῦ φθονεῖν ἑτέροις, ἀφθονώτατος ὢν ἐν τῷ τοὺς πρὸ
αὐτοῦ καὶ τοὺς καθ’αὑτὸν ἄνδρας ἐγκωμιάζειν, ὡς ἐκ τῶν συγγραμμάτων λαβεῖν ἔστι. Πολλὰ
δ’αὐτοῦ καὶ ἀπομνημονεύουσιν οἷον περὶ Ἀριστοτέλους, ὅτι χρυσίου ποταμὸς εἴη ῥέοντος, καὶ περὶ
τῶν Πλάτωνος διαλόγων, ὡς τοῦ Διός, εἰ λόγῳ χρῆσθαι πέφυκεν, οὕτω διαλεγομένου / Pa ipak,
premda je njegovo (sc. Ciceronovo) častohleplje bilo tako neumjereno, nĳe uopće poznavao zavidljivosti
prema drugima jer je bez ikakve zavisti hvalio svoje prethodnike i suvremenike, kako se može vidjeti u nje-
govim spisima. Mnoge se takve njegove pohvale i prepričavaju; na primjer, o Aristotelu da je rĳeka tekućeg
zlata i o Platonovim dĳalozima da bi Jupiter, da mu je narav da se služi ljudskim govorom, tako govorio.
(Plutarh, Cic. 24). Spomenuti citat o Platonu nalazi se u Ciceronovoj raspravi Brutus, 31.121.
92
Book ARR 17.indb 92 12.12.2013 10:18:34

svojega velikog učitelja. Spomenimo ovdje samo dvojicu: Fenĳa iz Eresa na Lezbu
svoje je široko polje interesa pretočio u brojne rasprave različite tematike, od kojih su
očuvani tek pojedini fragmenti,20 a njegov zemljak Teofrast najbliži je Aristotelovim
sveobuhvatnim interesima koje je pretočio u zavidan broj rasprava.21 Kao vjernom ču-
varu i promicatelju svoje baštine Aristotel mu je oporučno ostavio svoje spise i odre-
dio ga za nasljednika u Likeju. Sudeći prema naslovima djela, Teofrastov znanstve-
nički interes pokrivao je sve one discipline kojima se bavio i njegov učitelj, a akribĳa
koja ga je resila potaknula je njegovog učitelja da mu nadjene nadimak Θεόφραστος,
“božanski izričaj” (pravo ime bilo mu je Tirtam). Unatoč tome, stil njegovih rasprava
bio je posve podređen informacĳi koju su prenosile, što je posve u skladu s enciklope-
dĳskim karakterom narativa. Od golemog njegovog opusa u cjelini su očuvane samo
dvĳe opsežne rasprave o botanici koje će umnogome utjecati na razvoj botanike kao
znanosti u srednjem vĳeku; Teofrast je ondje dao prvu sistematizacĳu botaničkog
svĳeta, koja mu je priskrbila častan naslov “oca botanike”.
Kao i Platonov, tako je i Aristotelov opus, gledan u cjelini, predstavljao enciklo-
pedĳu svekolikog grčkog znanja. Aristotel je svojeg učitelja nadmašio ne samo raspo-
nom znanstvenih i umjetničkih interesa, nego i ugledom koji je uživao među svojim
suvremenicima i utjecajem na kasnĳa vremena. A taj je utjecaj bio golem - zajedno sa
Sokratom i Platonom, smatra se utemeljiteljem zapadnjačke filozofije i znanosti opće-
nito, a on sam bio je možda posljednja osoba svojega vremena koja je znala sve što se
tada uopće moglo znati.22
Aristotelova su se djela tĳekom antike uvelike čitala i proučavala, unatoč tome što
su postojale vremenske lakune od nekoliko stoljeća. Njegova je biblioteka, naime, na-
kon njegove smrti bila zagubljena, da bi bila ponovno pronađena u Sulino doba, a s iz-
makom antike Zapad ga je na neko vrĳeme predao zaboravu (za to vrĳeme cĳenili su ga
u Bizantu i u arapskom svĳetu), da bi ga Europa ponovno otkrila tek krajem 12. stoljeća.
Sličnu je sudbinu doživio i Platonov genĳ - Zapad ga tĳekom srednjeg vĳeka nĳe pozna-
vao (u Bizantu su ga dotle uvelike čitali), da bi ga ponovno otkrio u doba renesanse.
U svojoj je Politici, raspravi posvećenoj političkoj filozofiji, Aristotel apostrofirao i
definirao “liberalne znanosti” (ἐλευθερίαι ἐπιστήμαι) kao temeljno znanje koje bi tre-
bao posjedovati svaki slobodni čovjek kojega ne zanima samo ono što je izravno prak-
tično ili korisno, već teži za intelektualnom i moralnom izvrsnošću, a sve u korist i na
čast svojega polisa (Polit. 8.1-3). Rĳeč je o krugu disciplina (znanstvenih i umjetničkih)
20
Fenĳin opus: Leksikon 1996, 203.
21
Teofrastov opus: Leksikon 1996, 568-571.
22
Aristotel je već u svoje doba bio iznimno cĳenjen. Njegova je obitelj aristokratskog podrĳetla,
povezana s makedonskom vladajućom klasom – otac mu je bio osobni lĳečnik makedonskog
kralja Aminte, a sam je Aristotel bio učitelj Aleksandra Makedonskog. O Aristotelu kao posjed-
niku svekolikog znanja: Magee 2010, 34.
93
Book ARR 17.indb 93 12.12.2013 10:18:34

koje su zajedno činile opće obrazovanje, kao priprema za daljnje školovanje na višoj
razini. Na prvoj razini stjecala su se znanja općenito zvana filozofijom, koju je činila
skupina takozvanih verbalnih disciplina (gramatika, retorika te logika ili dĳalekti-
ka), dok su dopunsko obrazovanje tvorile matematičke discipline u koje su se ubrajali
aritmetika, geometrĳa, astronomĳa i muzika. Prvi stupanj obrazovanja u latinskom
će se govornom krugu zvati trivium, drugi pak stupanj quadrivium, a cjelokupnost dis-
ciplina potrebnih za obrazovanje slobodnog čovjeka - artes liberales (“slobodna umĳe-
ća”) odnosno liberalia studia (“slobodno obrazovanje”). Izvorište tom obrazovnom su-
stavu, koji će antika potom prenĳeti u srednji vĳek, traži se u Grčkoj 5. i 4. stoljeća pr.
Kr. - ondje su te discipline bile prepoznate kao temelj obrazovanja koje bi morao steći
svaki slobodan građanin želi li kvalitetno pridonĳeti boljitku svoje sredine. Važnost
upravo takve kombinacĳe znanstvenih disciplina jest u tome što su se one discipline
koje čine kvadrivĳ smatrale suštinskima za razumĳevanje koncepta Prirode. Korĳeni
te filozofske misli urasli su u brončanodobnu teogonĳu, a prvi plodovi ogledali su
se u arhajskom uzletu znanosti (osobito onih prirodnih, odnosno matematičkih) u
Maloj Azĳi; još u srednjem vĳeku vjerovalo se, dapače, da matematika razotkriva
poredak svemira.23 Što se pak temeljnih obrazovnih disciplina tiče, retorika je bila
središnja među njima i smatrala se temeljnom za nastavak obrazovanja. Ukupan broj
disciplina nĳe uvĳek bio isti - on je varirao, da bi se tek kod latinskih enciklopedista
ustalio na njih sedam.24 No te su discipline oduvĳek bile shvaćane kao krug, koji bi
se pojedinačnim njihovim savladavanjem na kraju zatvarao u potpuno obrazovanje
slobodnog čovjeka.25 Tako su krug slobodnih umĳeća i krug obrazovanja (doslovan
prĳevod rĳeči enciklopedĳa) zapravo jedno te isto - rĳeč je o konceptu zaokruženog
znanja koje se, usustavljeno po nekom načelu, koristi u određenim prilikama ili jed-
nostavno skladišti za slučaj potrebe. Izraz enciklopedĳa u antičkoj se literaturi nĳe baš
često koristio, a kada je to bio slučaj, u pravilu nĳe podrazumĳevao pisano djelo nego
sustavnu opću naobrazbu koja se sastojala od međusobno povezanih znanstvenih i
umjetničkih disciplina.
23
Septem artes liberales (sedam slobodnih umĳeća) u srednjem su vĳeku, baštinjene od antike,
predstavljale temeljni kurikul obrazovanja. Na taj je način grčka tradicĳa školovanja, preuzeta
potom od Rima, nastavljala živjeti stoljećima. O tome usp. Parker 1890; Rajna 1928; Wise 1947;
Courcelle 1969; Riché 1976.
24
Varon je u izvorni krug grčkih disciplina uključio medicinu i arhitekturu pa je tako njihov
broj narastao na devet. No, nĳe samo broj varirao - ponekad je bilo i manjih odstupanja od
kombinacĳe disciplina: Vitruvĳe, primjerice, nabraja gramatiku, geometrĳu, povĳest, filozofiju,
teorĳu glazbe, medicinu, pravo i arhitekturu (De archit., Praef.). Sedam slobodnih umĳeća u svo-
joj ustaljenoj kombinacĳi (gramatika, dĳalektika, retorika, aritmetika, geometrĳa, astronomĳa i
muzika) definirane su i opisane kod Marcĳana Kapele, enciklopedista iz 5. st., u njegovom pro-
gramatskom djelu (zapravo enciklopedĳskom priručniku o septem artes liberales) naslovljenom
De nuptiis Mercurii et Philologiae (Vjenčanje Merkura i Filologĳe).
25
O slobodnim umĳećima usp. West 1912, 1; Wagner 1983, 2-3, 6; Grant 1996, 14.
94
Book ARR 17.indb 94 12.12.2013 10:18:34

***
Klica enciklopedistike, začeta kod Platona i Aristotela, osobito je napredovala
u doba helenizma. Tadašnje povĳesne prilike stvorile su posebno podneblje koje je
omogućilo neslućeni razvoj različitih grana znanosti; mnoga postignuća modernog
doba ne bi bila moguća bez temelja koji su im postavila otkrića znanstvenikâ iz Alek-
sandrĳe, Sirakuze, Pergama i drugih gradova helenističkog svĳeta.26 U to se doba naj-
više njeguju matematika, astronomĳa, geografija, medicina, fizika (koja se smatrala
granom filozofije) - sva su ta znanja imala praktičnu vrĳednost, moglo ih se iskoristiti
za razvoj proizvodnje, trgovine i drugih grana ljudske djelatnosti koje su donosi-
le dobit. Nova znanstvena postignuća zahtĳevala su daljnju obradu - klasificiranje
i usustavljivanje radi lakšeg korištenja. Nĳedno djelo napisano u to doba ne može
se izdvojiti kao ogledni primjer enciklopedĳskog djela, no opus nekoliko istaknutih
autora, gledan u cjelini, tvori enciklopedĳu helenističkog znanstvenog dometa. U to
se doba sastavljaju razne zbirke i priručnici posvećeni pojedinim granama znanosti
ili određenim užim temama, ali koncipirani kao pregledni izvor informacĳa u svojim
zadanim okvirima.27 Tako su, primjerice, Kleomed i Arat iz Sola pisali o astronomĳi,
Teon iz Smirne bavio se matematičkim problemima, Kratet iz Mala, Dionizĳe Trača-
nin i Hermagora iz Temna obrađivali su gramatička i retorička pitanja, a Heladĳe iz
egipatskog Antinopola i Filita s Kosa bavili su se jezičnim zanimljivostima; Amerĳa
je sastavio farmakološki leksikon, a zbirke nevjerojatnih priča i čudesnih pojava pri-
kupili su Filostefan iz Kirene, Antigon iz Karista, Apolonĳe Paradoksograf i Monim.
Sveobuhvatnĳa djela napisali su Demetrĳe iz Skepse koji je iz brojnih izvora (poglavi-
to književnih) prikupio golemu geografsku, povĳesnu i mitološku građu i donio ju je
u obliku komentara katalogu Trojanaca iz Ilĳade, te Apolodor iz Atene čĳi komentar
katalogu brodova iz Ilĳade sadrži brojne ekskurse o epskom pjesništvu i jeziku.28
Među brojnim helenističkim stručnim piscima odskače četiri imena. To su Kali-
mah iz Kirene, njegov zemljak Eratosten, već spomenuti Teofrast i Posejdonĳe iz sirĳ-
ske Apameje. Njihovi raznoliki znanstveni interesi i multidisciplinarni pristup dostu-
pnoj građi utrli su put daljnjem razvoju enciklopedistike i njezinom širenju u zapadni
dio mediteranske ekumene. Kalimah je, kao upravitelj biblioteke u Aleksandrĳi, imao
izvanredne uvjete da se bavi znanstvenim radom, budući da su mu svakodnevno pri
ruci bili svitci koji su sadržavali čitavo dotad prikupljeno znanje antičkoga svĳeta. On
je tu priliku i iskoristio, ako je suditi prema bogatom opusu koji je ostavio iza sebe;
bizantski leksikon Suda bilježi pod Kalimahovim imenom ukupno 800 naslova, no do
našeg su vremena nažalost doprli tek do te mjere oskudni fragmenti da ne možemo
26
O helenističkoj znanosti i znanstvenoj literaturi: Lesky 2001, 764-776.
27
Izravan prethodnik antičkih enciklopedĳa upravo su ti raznorodni priručnici; usp. Grant 1996,
11-13.
28
Za sve te autore usp. Leksikon 1996, ss. vv.
95
Book ARR 17.indb 95 12.12.2013 10:18:34

steći niti približnu sliku o Kalimahu kao svestranom znanstveniku.29 Poznat je, me-
đutim, njegov rad na katalogizacĳi cjelokupnog fonda aleksandrĳske biblioteke - sam
njegov Popis (Πίνακες) proteže se na 120 knjiga i predstavlja kombinacĳu knjižničnog
kataloga i bio-bibliografskog kompendĳa svih dostupnih autora i djela. Kalimah je
obilnu građu prvo klasificirao po vrstama, a potom sastavljao alfabetske popise au-
tora i uz ime svakoga od njih pridodao najvažnĳe podatke (kratak životopis, naslo-
ve djela, citate početnih rĳeči, vrĳeme nastanka pojedinog djela). Za taj pothvat nĳe
imao uzora - sam se domislio metodologĳi koja je dugo vremena potom bila ogledni
primjer usustavljivanja informacĳa, a njegov je katalog bio izvorom mnogih kasnĳih
kompilacĳa. Iako u strogom smislu rĳeči još ne enciklopedĳsko djelo, Kalimahov Po-
pis na najboljem je tragu kasnĳih strukovnih enciklopedĳskih priručnika. Drugo ve-
liko ime helenističke znanosti jest Eratosten iz Kirene - gramatičar, bibliotekar i sve-
strani učenjak, jedan od posljednjih univerzalnih znanstvenika antičkog svĳeta. Kao
predstojniku aleksandrĳske biblioteke bila mu je, kao i njegovom učitelju Kalimahu,
dostupna obilna građa u kojoj je bilo sadržano svo tada dostupno znanje. Eratoste-
nov najveći doprinos znanosti kreće se u području geografije i njoj pridružene kar-
tografije - smatraju ga začetnikom znanstvene geografije, a zaslužan je i za današnje
poznavanje kronologĳe antičkog svĳeta, jer je u svojim Godišnjacima (Χρονογραφίαι)
kronološki, po olimpĳadama, opisao sve važne događaje.30
I dok su Kalimah i Eratosten dali nemjerljiv doprinos pojedinim segmentima
ljudskoga znanja, helenizam je iznjedrio i dva velika univerzalna znanstvenika čĳi se
interes nĳe ograničavao samo na pojedine znanstvene discipline. To su već spomenu-
ti Teofrast i Posejdonĳe iz Apameje. Posejdonĳe, Sirĳac grčkog podrĳetla, stekao je te-
meljito obrazovanje u Ateni a potom se nastanio u Rodu, najznatnĳem znanstvenom
središtu svojega vremena, i ondje osnovao i vodio školu po svim načelima tadašnjeg
obrazovnog sustava koji se temeljio na slobodnim umĳećima. Njegov politički an-
gažman (kao poslanik Roda u nekoliko je navrata boravio u Rimu) omogućio mu je
poznanstvo s mnogim istaknutim osobama republikanskog Rima - prĳateljevao je,
primjerice, s Ciceronom i Pompejom - što je Posejdonĳe iskoristio i za svoj znanstveni
rad. Zahvaljujući rimskoj zaštiti i naklonosti, proputovao je gotovo čitav rimski svĳet,
a posjetio je i zemlje koje su se nalazile izvan rimske kontrole. Ta je putovanja, kao
nekoć Herodot, iskoristio za širenje svojih vidika i prikupljanje raznorodne građe
koju je potom pretakao u mnoge i raznolike znanstvene rasprave. Pisao je tako o fizici
(uključujući meteorologĳu i fizičku geografiju), astronomĳi, astrologĳi i proricanju,
29
O Kalimahu: PWRE Suppl. V, coll. 386-452; PWRE Suppl. XIII, coll. 184-266; Lesky 2001, 685-702;
Kalimahov opus: Leksikon 1996, 327. Spomenimo i to da je Kalimah bio učitelj Eratostenu i Filo-
stefanu - obojica autora spomenuta su u ovome radu.
30
O Eratostenu: PWRE VI/1, coll. 358-388; Lesky 2001, 766-769; Eratostenov opus: Leksikon 1996,
178.
96
Book ARR 17.indb 96 12.12.2013 10:18:34

seizmologĳi, geologĳi i mineralogĳi, botanici i prirodoznanstvu općenito, etici, logici,

matematici, povĳesti, antropologĳi, taktici... Već u svoje doba bio je cĳenjen kao poli-
histor širokog obzora interesa, kao čovjek koji posjeduje gotovo čitavo znanje svoga
vremena.31 Njegov doprinos znanstvenom istraživanju nĳe bio posve originalan, ali
je bio širok i sveobuhvatan. Od njegovog golemog opusa gotovo ništa nĳe očuvano
u većem opsegu - poznajemo tek mnoštvo fragmenata, razasutih po mnogobrojnim
njemu suvremenim i kasnĳim djelima - tako ga, primjerice, naširoko koriste Varon,
Ciceron, Livĳe, Strabon, Diodor Sikulski, Plinĳe Starĳi, Seneka Mlađi, Plutarh... Širina
njegovog obzora, raspon tema, količina znanja, kao i akribičan stil uvelike su impre-
sionirali Rim, pa je Posejdonĳe imao suštinski utjecaj na rimsku stručnu književnost,
ali i na formu i sadržaj obrazovanja i prezentiranja znanstvenih rezultata, koje je Rim
- Posejdonĳevim posredstvom - baštinio od Grka.32
Graecia capta ferum victorem cepit et artes intulit agresti Latio (Pokorena Grčka osvojila
je divljeg pobjednika i unĳela umĳeća u priprosti Lacĳ) - tako je pjesnik Horacĳe slikovito
opisao situacĳu u Rimu nakon osvajanja Grčke i njenog pripajanja rimskom imperĳu
(Epist. II.1,156-157). I doista, pobjednički se Rim s divljenjem odnosio prema grčkim
intelektualnim dosezima, niti ne pokušavajući ih nasljedovati; rimski je duh bio sklo-
nĳi praktičnoj primjeni znanja i prepoznavanju njegove korisnosti u materĳalnom
svĳetu. No, u isto su vrĳeme grčki dosezi znanstvenog istraživanja i umjetničkog
stvaranja bili poželjni cilj obrazovanja svakog dobrostojećeg Rimljanina - bilo je pita-
nje prestiža školovati se u nekoj od renomiranih škola grčkoga svĳeta i tako stjecati
zaokruženo znanje u ἐγκύκλιος παιδεία. Kako bi mogli pratiti zahtjevno gradivo, Ri-
mljani su posizali za raznim grčkim priručnicima - uskoro su se pojavili i prĳevodi
tih priručnika na latinski, a počeli su se sastavljati i vlastiti priručnici za pojedine gra-
ne znanosti. Rim je svekolikom znanju pridonio praktičnim umĳećima, među kojima
su najistaknutĳa pravo, vojništvo, politika, arhitektura i inženjerstvo.33 Kako ćemo
vidjeti, enciklopedĳski pisci služit će se, između ostaloga, upravo tim priručnicima
kao skladištima informacĳa - njih crpe iz konteksta i preuređuju u skladu s vlastitim
potrebama.
Slobodna su se umĳeća, preuzeta iz grčkog obrazovnog i znanstvenog sustava,
tĳekom kasnorepublikanskog doba ukorĳenila i udomaćila u Rimu i postala temelj
za obrazovanje slobodnog čovjeka. Ciceron ih često spominje, što samo dokazuje da
31
Klaudĳe Ptolemej je, impresioniran Posejdonĳevim sofisticiranim metodama znanstvenog
proučavanja, pretpostavio njegove rezultate Eratostenovima, iako su ovi drugi bili točnĳi. O
Posejdonĳu: PWRE XXII/1, coll. 558-826; Lesky 2001, 664-667; Posejdonĳev opus: Leksikon 1996,
496-497.
32
Što se obrazovanja tiče, tu je Posejdonĳev utjecaj bio izravan - njegova škola u Rodu bila je vrlo
popularna u Rimu, pa su dobrostojeći Rimljani nastojali ondje školovati svoju djecu. Usp. Wa-
gner 1983, 14; Lindberg 2007, 137.
33
Wagner 1983, 15; Grant 1996, 13.
97
Book ARR 17.indb 97 12.12.2013 10:18:34

su obrazovani Rimljani njegovog doba bili dobro upoznati s grčkim studĳima.34 Cice-
ronov suvremenik Marko Terencĳe Varon, najistaknutĳi znanstvenik toga vremena
i najveći polihistor u čitavoj rimskoj književnosti, u jednom je svojem djelu objavio
raspravu o artes liberales, posvetivši svakom od umĳeća po jednu knjigu; njegove Dis-
cipline (Disciplinae) se tako sastoje od devet knjiga, jer je Varon u ta umĳeća (koja on
naziva disciplinae) ubrojio i medicinu i arhitekturu. Varonu je rasprava o tim umĳeći-
ma poslužila da bi iznio svoje viđenje odabira građe i organizacĳe njezinog prenoše-
nja iz grčkog u rimski obrazovni sustav - po tome njegove Discipline imaju obrazovni
karakter, u čemu Varon nĳe imao nasljednika punih šest stoljeća, sve do slično kon-
cipiranog djela Marcĳana Kapele, jednog od najutjecajnĳih latinskih enciklopedista
uopće. Kao prvi sveobuhvatan latinski priručnik za slobodna umĳeća, Varonove su
Discipline uspostavile kanon na kojem će Kapela koncipirati svoj enciklopedĳski pri-
ručnik.35 Osim toga, to je djelo poslužilo i kao obrazac i izvor podataka za takoreći sve
kasnĳe enciklopedĳe - Plinĳe Starĳi njime će se, primjerice, obilato služiti.
Na samoga je Varona pak presudan utjecaj imao Posejdonĳe i upravo zahvaljujući
tome enciklopedistika je uhvatila korĳena u Rimu.36 Varonu se pripisuje još jedno
enciklopedĳsko djelo, opsežna rasprava o rimskim povĳesnim i vjerskim starinama,
poznata nam tek iz pojedinih fragmenata i brojnih citata kod mnogih kasnĳih pisa-
ca, osobito kod sv. Augustina.37 Rĳeč je o Božanskim i ljudskim starinama (Antiquitates
rerum humanarum et divinarum), jednom od njegovih glavnih djela, neke vrste stručnoj
enciklopedĳi namĳenjenoj ljubiteljima starina; njome će se obilato služiti crkveni oci
kao nepresušnim izvorom građe o rimskoj religĳi i upravo zahvaljujući sv. Augusti-
nu (koji je Starinama pristupao iznimno polemički) do naših su dana očuvane barem
neke informacĳe glede sadržaja i strukture toga djela.
Enciklopedĳski karakter imalo je barem još jedno Varonovo djelo, jedini njegov
spis očuvan u cjelini. To su Seoski poslovi (Res rusticae), sastavljeni u dĳaloškom obliku
u kojemu se na zanimljiv i duhovit način govori o različitim seoskim poslovima (ra-
tarstvu, stočarstvu, pčelarstvu, uzgoju riba...). Građa je brižno poredana i raščlanjena
na pojedine struke i odsjeke, i odaje “dobro razrađeni sustav iskusnog i uspješnog
poljodjelca koji je vidio i prakticirao sve o čemu govori”.38 To je svojevrsna strukovna
enciklopedĳa svega dotadašnjeg znanja o različitim segmentima ljudske aktivnosti
34
West 1912, 2.
35
Brehaut 1912, 25; Mahews Sanford 1949, 462; Lindberg 2007, 137.
36
Wagner 1983, 16; Lindberg 2007, 137.
37
Rimska je znanost bila znanost autoriteta, pa su kršćanski pisci tu činjenicu iskoristili zamĳe-
nivši poganske autoritete novima (Svetim Pismom). Pritom se enciklopedĳska forma pokaza-
la najprikladnĳom za očuvanje kontinuiteta prenošenja raznorodnih informacĳa iz antičke u
srednjovjekovnu književnost; usp. Brehaut 1912, 23.
38
Harrison 1918, 10.
98
Book ARR 17.indb 98 12.12.2013 10:18:34

na selu, a dodatnu joj vrĳednost daje činjenica da je Varon ondje anticipirao mikrobi-
ologĳu i epidemiologĳu, znanstvene discipline koje će se razviti puno kasnĳe; bio je,
primjerice, svjestan štetnosti močvarišta, jer ondje crescunt animalia quaedam minuta,
quae non possunt oculi consequi, et per aera intus in corpus per os ac nares perveniunt atque
efficiunt difficilis morbos / žive neke sićušne životinje koje se ne mogu očima vidjeti, a lebde u
zraku i ulaze u tĳelo kroz usta i nos i uzrokuju teške bolesti (Res rust. I.12,1).
Varon je bio iznimno plodan pisac - tradicĳa spominje više od 70 naslova (u ukupno
više od 600 knjiga) različite tematike, od kojih je polihistor svaku pomno istražio i obra-
dio. Njegov je opus tako sadržavao spise o književnosti, filologĳi, povĳesti, prirodnim
znanostima; poznajemo ga, nažalost, samo po naslovima i iz oskudnih fragmenata,
očuvanih većinom kod starinara Aula Gelĳa iz 2. stoljeća.39 Gledan u svojoj ukupnosti,
taj opus čini Varona jednim od vrhunskih rimskih svestranih znanstvenika uopće,40 a
ako se tome pridoda činjenica da je Varonov rad uvelike utjecao na mnoge suvremene
i kasnĳe znanstvenike i pisce, njegov doprinos rimskoj književnosti u cjelini nemjerljiv
je i nedostižan. Stoga nĳe ni čudo što ga je renomirani retor Kvintilĳan smatrao Roma-
norum eruditissimus - najučenĳim među Rimljanima (Inst. orat. X.1,95).
No, latinska enciklopedistika nĳe počela s Varonom - već su neki spisi Marka Por-
cĳa Katona Cenzora41 sadržavali dovoljno elemenata da bi ih se moglo smatrati enci-
klopedĳskima - rĳeč je ponajprĳe o spisu poznatom pod naslovom Savjeti sinu Marku
(Praecepta ad Marcum filium), svojevrsnoj obrazovnoj enciklopedĳi koja je obuhvaćala
različite savjete iz područja poljoprivrede, retorike, medicine, vojništva i prava. Ta su
područja znanja i vještina, po Katonovom mišljenju, činila kurikul potreban za obra-
zovanje rimskog građanina, koji se pak temeljio na rimskom mos maiorum.42 Katonove
Savjete poznajemo tek po pojedinačnim fragmentima, dok je spis O poljoprivredi (De agri
cultura) očuvan u cĳelosti. To je praktični priručnik, stručna enciklopedĳa o vođenju
kućanstva na seoskom imanju te o vinogradarstvu, maslinarstvu i stočarstvu, poljo-
privrednim granama koje su tada prevladavale u Italĳi i u kojima je Katon imao nepo-
srednog iskustva jer je seoske poslove poznavao iz prve ruke.43 Katonov spis sadrži i
39
O Varonu: PWRE Suppl. VI, coll. 1172-1277; Budimir, Flašar 19782, 193-206; Varonov opus: Leksikon
1996, 598-600.
40
Varonova područja interesa pokrivala su prirodoslovlje, filozofiju, pravo, geografiju, jezikoslov-
lje, pjesništvo, antikvarstvo. Uz to imao je i zavidnu političku karĳeru - bio je pretor, pučki
tribun, kvestor, kurulski edil i jedan od Pompejevih legata tĳekom građanskog rata. Pobjednik
Cezar amnestirao ga je i dao mu u zadatak da osnuje prvu javnu knjižnicu u Rimu, kojoj je Va-
ron potom bio i prvi nadglednik (47. pr. Kr.).
41
Katon je umro tridesetak godina prĳe Varonovog rođenja.
42
Katon je u povĳest ušao kao žestoki protivnik svakog grčkog utjecaja, nastojeći na sve načine
zaštititi rimsku tradicĳu od kontaminirajućih elemenata sa strane. No, usprkos tome, i on je
u svojim spisima koristio građu preuzetu iz grčkih izvora, u nedostatku mjerodavne stručne
literature na latinskom.
43
Iako helenofob, Katon je svoj spis o poljoprivredi koncipirao po uzoru na grčke stručne priruč-
99
Book ARR 17.indb 99 12.12.2013 10:18:34

mnoštvo detalja o starim običajima i magĳskim obredima vezanima uz poljoprivredne

poslove, kao i recepte za spravljanje pojedinih jela i za proizvodnju vina. U povĳesti
književnosti taj spis ima i dodatnu vrĳednost jer je to najstarĳi posve očuvani latinski
prozni tekst (napisan oko 160. pr. Kr.). Najveći dio Katonovog pozamašnog opusa činili
su govori, koje je on sastavljao u različite svrhe; Ciceron je znao za njih 150, a do nas
je, što u manjim fragmentima ili samo po naslovu, doprlo njih 81. Osim govora, tu su i
raznovrsni drugi spisi, među kojima je najpoznatĳi Podrĳetla (Origines), historiografski
spis o povĳesti Rima i italskih gradova, očuvan samo u fragmentima.44
Katonovim stopama krenuli su i nešto mlađi njegovi suvremenici Saserna i nje-
gov istoimeni sin, koje Varon i Plinĳe spominju kao autore fragmentarno očuvanog
djela O poljoprivredi (De agricultura), još jednog stručnog priručnika koji je obuhvaćao
seoske poslove (ratarstvo, vrtlarstvo, vinogradarstvo, stočarstvo) i savjete o vođenju
kućanstva na seoskom imanju, priručnika koji bismo također mogli okarakterizirati
kao jednu u nizu stručnih enciklopedĳa koje su se počele pojavljivati od kasnorepu-
blikanskog doba i u Rimu bile popularne sve do izmaka antike. Tako se, primjerice,
iz književnog opusa 1. stoljeća prĳe Krista mogu izdvojiti pravna zbirka Publĳa Alfe-
na Vara koja je u 40 knjiga sadržavala sažetak cjelokupnog rimskog republikanskog
prava, zatim enciklopedĳski priručnik o osnovama matematike Gemina s Roda, Po-
sejdonĳevog učenika te leksikografski priručnici Demetrĳa iz Magnezĳe i Didima iz
Aleksandrĳe - dakako, sve vrlo fragmentarno očuvano.45
Tĳekom ranog principata nastavlja se praksa objavljivanja raznorodnih znanstve-
nih zbirki i priručnika na grčkom i latinskom, u to vrĳeme prilično popularnih u
javnosti. Rĳeč je zapravo o kompilacĳama koje sadržavaju građu preuzetu iz Kato-
novih i Varonovih enciklopedĳskih djela, ili pak o spisima koncipiranih po uzoru
na njih. U Augustovo doba niču priručnici koji pokrivaju raznorodnu tematiku, kao
što su to primjerice Fenestelini Anali (Annales) u kojima je bila prikupljena golema
građa iz svih područja rimskog života i povĳesti, te stručni spisi Gaja Julĳa Higina
(o filologĳi, povĳesti, religĳi, geografiji, poljoprivredi), koncipiranima po uzoru na
Varonovu enciklopedĳu; od svega toga očuvani su tek neznatni ulomci. Nešto bolju
sudbinu imao je leksikon Marka Verĳa Flaka, jednog od najistaknutĳih filologa i uči-
telja Augustovog doba.46 To golemo djelo (samo slovo A se, primjerice, protezalo na
čak četiri knjige), zapravo stručna enciklopedĳa poznata pod naslovom O značenju
rĳeči (De verborum significatu), bilo je prava riznica svekolikog starinarskog znanja o
nike, nemajući zapravo drugih uzora.
44
O Katonu: PWRE XXII/1, coll. 108-165; Budimir, Flašar 19782, 180-188; Katonov opus: Leksikon
1996, 337-338.
45
O spomenutim autorima 1. st. pr. Kr. vidi Leksikon 1996, ss. vv.
46
Flakov pedagoški rad bio je iznimno cĳenjen, o čemu najbolje svjedoči činjenica da se njegova ško-
la nalazila unutar sklopa carske palače na Palatinu; August je, naime, Flaka angažirao kao učitelja
svojih unuka Gaja i Lucĳa. O Verĳu Flaku: PWRE VIII/A2, coll. 1636-1645; Leksikon 1996, 603.
100
Book ARR 17.indb 100 12.12.2013 10:18:35

semantici, pravopisu i leksikografiji, a sadržavalo je i podatke o religĳi, politici, pravu

i rimskoj kulturi općenito. Izvornik nĳe očuvan, ali postoji izvod u 20 knjiga koji je
dvjestotinjak godina kasnĳe sastavio Pompej Fest (iako i on očuvan u fragmentima)
te skraćena inačica kod Pavla Đakona iz doba Karla Velikoga.47
Među piscima48 koji su odabrali pravi enciklopedistički pristup građi ističe se
Aulo Kornelĳe Celso, koji je u Tiberĳevo doba iz raznih izvora kompilirao veliki en-
ciklopedĳski priručnik naslovljen Umĳeća (Artes) koji je, ako je vjerovati Kvintilĳanu
(Inst. XII.11), sadržavao podatke o poljoprivredi, medicini, vojnoj vještini, retorici, filo-
zofiji i pravu. Uz svojeg prethodnika Varona bio je smatran najvažnĳim rimskim enci-
klopedistom, a ujedno i jednim od najobrazovanĳih Rimljana. Nemamo jasnu sliku
ni o sadržaju niti o rasporedu građe, jer je od toga opsežnog djela očuvano samo osam
knjiga posvećenih medicini, danas poznatih kao O medicini (De re medica). No, već i
taj jedini očuvani dio Celsove enciklopedĳe sam po sebi se može smatrati stručnom
enciklopedĳom u kojoj je autor, pozivajući se na više od 70 izvora, sažeo svo tadašnje
znanje o medicini, osobitu pozornost pridavši kirurgĳi i farmakologĳi. Štoviše, rĳeč
je o najopsežnĳoj povĳesti medicine koju je napisao neki latinski pisac, pisanoj čitkim
stilom, jednostavnim a opet elegantnim, zahvaljujući čemu je Celso dobio častan na-
dimak Cicerona među lĳečnicima (Cicero medicus).49
Stručnoj se pak enciklopedistici priklonio Hispanac Lucĳe Junĳe Moderat Kolu-
mela koji se, zahvaljujući svojem opsežnom enciklopedĳskom priručniku O seoskim
poslovima (De re rustica), i danas još smatra najvažnĳim piscem o agrikulturi iz razdo-
blja Carstva. Sretna je okolnost što je to djelo očuvano u cĳelosti, pa stječemo pravi
dojam o tome kako je rĳeč o potpunom priručniku o agrikulturnim ekonomĳama,
prepunom različitih podataka i začinjenom mnogim poukama. Građu je Kolumela
preuzeo uglavnom od starĳih (danas većinom izgubljenih) pisaca - rimskih, grčkih,
pa i kartaških - među kojima povremeno citira i svoja dva velika prethodnika Katona
i Varona, oslanja se i na svog nešto starĳeg suvremenika Celsa (što se tiče organiza-
cĳe građe), a djelomice se poslužio i vlastitim praktičnim iskustvom koje je stekao na
svojim imanjima u okolici Albana u Italĳi. Odabir građe jasno upućuje na tadašnju
italsku ekonomĳu, jer je pozornost usredotočena ponajprĳe na uzgoj vinove loze i
maslina, a potom i na voćarstvo, stočarstvo, peradarstvo i pčelarstvo, a raspravlja se i
o hortikulturi i upravljanju kućanstvom.50
Političar i vojskovođa Gaj Licinĳe Mucĳan bavio se i spisateljstvom, pa zahvalju-
jući Plinĳu Starĳem znademo da je sastavio i jedan paradoksografski spis kojemu,
47
O tome npr. Brehaut, 1912, 23; Pareti et al. 1967, 133.
48
O svakome ponaosob ukratko: Leksikon 1996, ss. vv.
49
O Celsu: Pareti et al. 1967, 120, 129; Budimir, Flašar 19782, 535.
50
O Kolumeli usp. PWRE X/1, coll. 1054-1068; Pareti et al. 1967, 121; Budimir, Flašar 19782, 535; Lek-
sikon 1996, 352-353.
101
Book ARR 17.indb 101 12.12.2013 10:18:35

nažalost, ne znamo naslov. S obzirom na to da ga Plinĳe prilično često citira kao

izvor brojnih zanimljivih podataka, možemo pretpostaviti da je bila rĳeč o neka-
kvoj zbirci zanimljivih i neobičnih pojava. Opsežnu pak zbirku raznovrsnih povĳe-
snih anegdota i zanimljivosti, naslovljenu Spomena vrĳedna djela i izreke (Facta ac dicta
memorabilia), sastavio je Valerĳe Maksim. Taj je priručnik očigledno uživao priličnu
popularnost u antici, jer je bio nekoliko puta sažiman, a koristio se još i u srednjem
vĳeku.51
U grčkom se pak dĳelu ekumene tĳekom 1. stoljeća velika pozornost pokla-
njala sastavljanju jezičnih ili književnih leksikona koje bismo mogli shvatiti i kao
strukovne enciklopedĳe. Dorotej iz Askalona autor je opsežne Zbirke izraza (Λέξεων
συναγωγή) (alternativnog naslova Atički rječnik, Ἀττικαὶ λέξεις), koja je u 108 knji-
ga sadržavala više manjih uže specĳaliziranih rječnika; Apion iz egipatske Oaze,
pročelnik aleksandrĳske gramatičarske škole, u svom je alfabetski koncipiranom
rječniku Homerski izrazi (Ὁμηρικαὶ γλῶσσαι) obradio homerske glose, a Pamfil iz
Aleksandrĳe autor je opsežnog leksikona u 95 knjiga O izrazima ili rĳečima (Περὶ
γλωσσῶν ἤτοι ὀνομάτων), koji je sadržavao alfabetski popis rĳeči vezanih uz po-
jedina područja ljudske djelatnosti, kao i strane i nepoznate rĳeči. Djelo je bilo
slavno tĳekom čitave antike, no nĳe preživjelo do naših dana; epitome, očuvane
kod Diogenĳana iz Herakleje (2. st.), poslužile su kao temelj za glasoviti tri stoljeća
mlađi Hesihĳev rječnik. Pamfil je, osim toga, sastavio i kompilacĳsko (enciklope-
dĳsko) djelo koje je zbog raznolikog sadržaja bilo naslovljeno Livada (Λειμών) (s
asocĳacĳom livade pune raznolikog cvĳeća).52 Iz 1. stoljeća datira i takozvana Apo-
lodorova Biblioteka (Βιβλιοθήκη), mitografski priručnik pogrešno pripisivan Apolo-
doru iz Atene, koji bismo mogli nazvati i mitološkom enciklopedĳom svekolikih
genealoških podataka o bogovima i herojima, a spomenimo na kraju i stručni pri-
ručnik Asklepĳada iz Bitinĳe, u antici znamenitu farmakološku enciklopedĳu u
dva dĳela, naslovljenu Unutrašnji lĳekovi ili Mnason (Τὰ ἐντός ili Μνάσων) i Vanjski
lĳekovi ili Markela (Τὰ ἐκτός ili Μαρκέλλας). To je djelo u antici bilo iznimno cĳenje-
no, do te mjere da se znameniti lĳečnik Galen njime poslužio kao svojim izvorom.
Pedanĳe Dioskurid iz Kilikĳe autor je još jednog farmakološkog priručnika koji se
sastojao od pet knjiga zajedničkog naslova O ljekovitoj tvari (Περὶ ὕλης ἰατρικῆς) i sa-
državao cjelokupno tadašnje znanje o ljekovitim sredstvima različitog podrĳetla.
51
O Mucĳanu: PWRE XIII/1, coll. 436-443; Leksikon 1996, 425; o Valerĳu Maksimu: PWRE VIII/A1,
coll. 90-116; Budimir, Flašar 19782, 529-530; Leksikon 1996, 596.
52
O Doroteju: Leksikon 1996, 158; o Apionu: Pareti et al. 1967, 134; Leksikon 1996, 48; o Pamfilu:
PWRE XVIII/3, coll. 336-349; Leksikon 1996, 454; Lesky 2001, 810. Hesihĳe iz Aleksandrĳe, grčki
gramatičar i leksikograf iz 5. st., autor je jednog od najopsežnĳih rječnika u čitavoj antici, vje-
rojatnog naslova Zbirka svih rĳeči po alfabetskom redu (Συναγωγὴ πασῶν λέξεων κατὰ στοιχεῖον).
Ta je jezična enciklopedĳa sadržavala sve pjesničke rĳeči i izraze kojima je bilo potrebno neko
objašnjenje, s naglaskom na dĳalektizme; usp. Leksikon 1996, 275.
102
Book ARR 17.indb 102 12.12.2013 10:18:35

Taj je priručnik stoljećima bio u uporabi kao mjerodavno pomagalo u proizvodnji

i korištenju lĳekova.53
I dok se grčki svĳet i dalje držao tradicĳe sastavljanja različitih stručnih priruč-
nika i zbornika, u latinskom se dĳelu ekumene njegovao i enciklopedĳski pristup
građi, bilo da je rĳeč o općim ili pak užim, specĳaliziranim enciklopedĳama. Najista-
knutĳi predstavnici latinske enciklopedistike u 1. stoljeću bili su Lucĳe Anej Seneka
Mlađi i Gaj Plinĳe Sekundo Starĳi. Seneka je autor dvaju takvih djela - prirodoslovne
enciklopedĳe Pitanja o prirodi (Quaestiones naturales) koja je pokrivala meteorologĳu,
fiziku, geografiju i astronomĳu i temeljila se na najmjerodavnĳim grčkim izvorima
kao što su to Aristotel, Teofrast i Posejdonĳe, i priručnika o slobodnim umĳećima,
sastavljenog po uzoru na Varonove Discipline i zamišljenog kao zbirku pisama (njih
ukupno 124) upućenih prĳatelju Lucilĳu - otuda joj i naslov Ćudoredna pisma Lucilĳu
(Epistulae morales ad Lucilium). Oba ta djela, kojima količina podataka daje enciklope-
dĳski karakter (iako nisu enciklopedistički koncipirana), ujedno odišu i Senekinim
stoičkim svjetonazorom koji se očitovao u svim mogućim prigodama njegova života.
Tako je, primjerice, Seneka i u prirodnim fenomenima prepoznavao etička načela, pa
će zahvaljujući tome Pitanja o prirodi biti popularna i među kršćanima, a Pisma Lucilĳu
sadržavat će raznorodne moralističke savjete.54
Plinĳe Starĳi središnji je lik antičke enciklopedistike55 - njegovo enciklopedĳsko
djelo Prirodoslovlje (Naturalis historia) nedostižan je rezultat svekolike starĳe enciklo-
pedističke tradicĳe, a dugo je vremena potom bilo apsolutni autoritet na tom polju,
sve dok se na samom izmaku antike nisu pojavila mjerodavna enciklopedĳska djela
koja su, opet temeljeći se na Prirodoslovlju, duh enciklopedizma prenĳela u srednji vi-
jek. Možda upravo zato što je bila iznimno cĳenjena i u širokoj uporabi tĳekom dugo
vremena, Plinĳeva je enciklopedĳa očuvana u cĳelosti. Zahvaljujući tome imamo
dragocjeni uvid u način rada i strukturiranje djela jednog latinskog enciklopediste -
Prirodoslovlje je i po odabiru građe i po njenoj organizacĳi, kao i po osnovnoj namjeri
autora da se to djelo ne čita kao literatura, već koristi kao priručnik ujedno najbliže
današnjem poimanju enciklopedĳe. Rĳeč je o opsežnoj kompilacĳi koja u 37 knjiga
pokriva gotovo sva područja ljudskoga znanja. Golema količina raznovrsnih poda-
taka sistematizirana je i podastrĳeta na ovaj način: I. knjiga detaljno je kazalo ostalih
36 knjiga, a sadrži i popis najvažnĳih izvora kojima se Plinĳe bio poslužio (nabrojano
53
O Apolodoru: PWRE I/2, coll. 2855-2886; Leksikon 1996, 51; Lesky 2001, 767-768; o Asklepĳadu:
PWRE II/2, coll. 1628-1631; Leksikon 1996, 84; Lesky 2001, 768; o Dioskuridu: PWRE V/1, coll. 1131-
1142; Pareti et al. 1967, 132; Leksikon 1996, 155; Lesky 2001, 870.
54
O Seneki: West 1912, 2; PWRE I/2, coll. 2240-2248; Budimir, Flašar 19782, 447-467; Grant 1996, 12;
Leksikon 1996, 525-526.
55
O Plinĳu tek kao izbor iz preopsežne literature: Detlefsen 1908; Detlefsen 1909; PWRE XXI/1,
coll. 271-439; Pareti et al. 1967, 120; Budimir, Flašar 19782, 534-535; Sallmann 1971; Shaw 1981;
Wagner 1983, 16; Leksikon 1996, 475; Domić Kunić 2003; Domić Kunić 2005.
103
Book ARR 17.indb 103 12.12.2013 10:18:35

je 146 rimskih i 327 grčkih autora); II. knjiga obrađuje kozmologĳu i meteorologĳu,
III.-VI. knjige geografiju i etnografiju, VII. knjiga antropologĳu i ljudsku fiziologĳu
te zoologĳu kopnenih životinja, VIII.-XI. knjige preostalu zoologĳu, XII.-XIX. knjige
botaniku, XX.-XXVII. knjige medicinsku botaniku, XXVIII.-XXXII. knjige medicinsku
zoologĳu, XXXIII.-XXXVI. knjige mineralogĳu i metalurgĳu, a završna XXXVII. knji-
ga praktičnu uporabu minerala i kovina u umjetnosti i medicini. Unutar tih općenitih
tematskih cjelina Plinĳe je umetnuo i mnoštvo raznovrsnih i zanimljivih pojedinosti,
pružajući čitatelju pravo bogatstvo informacĳa. Iako je sam autor u uvodu ustvrdio
da iznosi sterili materia: rerum natura, hoc est vita narratur, et haec sordidissima sui parte
- čistu građu, svĳet prirode to jest život, i to u njegovu najjednostavnĳem obliku (Nat. hist.,
Praef. 13), ova je enciklopedĳa imala viši cilj od pukog nabrajanja činjenica - bila je
zamišljena kao didaktičko djelo u najboljoj Katonovoj i Varonovoj tradicĳi, djelo koje
bi trebalo pridonĳeti cjelokupnoj obnovi Rima ogrezlog u dekadencĳu i reafirmacĳi
nepatvorenog starorimskog duha. Sam je autor svoje djelo okarakterizirao kao lagano
štivo koje namjerno ne krasi kićeni stil, jer su podaci koje ono sadrži daleko važnĳi od
načina na koji su izneseni, a egzaktnosti prirodnog svĳeta ionako ne priliče pjesnički
ili retorički izrazi - prirodoslovac mora zadržati narodski, “seljački” stil kao jedini
prikladan za opisivanje prirode (Nat. hist., Praef. 12-13).
Plinĳe je građu prikupljao godinama. Sam spominje brojku od stotinjak najvažni-
jih autora kojima se poslužio i oko dvĳe tisuće svezaka (Nat. hist., Praef. 17) - njih je, po
svjedočenju nećaka Plinĳa Mlađeg, bio proradio uz pomoć čitačâ i tajnikâ (Epist. 3.5).
Svoju za to doba neuobičajenu odluku da u kazalo uz kratak opis sadržaja svake knji-
ge ubaci i bibliografiju sam je Plinĳe ovako obrazložio: Est enim benignum, ut arbitror,
et plenum ingenui pudoris fateri per quos profeceris, non ut plerique ex iis quos aigi fecerunt.
Scito enim conferentem auctores me deprehendisse a iuratissimis ex proximis veteres transcrip-
tos ad verbum neque nominatos / Po mome mišljenju, dobrohotno je i skromno očitovati tko ti
je pripomogao, a ne kako je učinila većina onih kojima sam se poslužio. Znaj, naime, da sam,
prikupljajući izvore, ustanovio da čak ni najvjerodostojnĳi i moderni autori nisu imenovali
stare pisce od kojih su doslovce prepisivali (Nat. hist., Praef. 21-22). U tom popisu ipak nĳe
imenovao baš sve kojima se poslužio (sam je naglasio da je popis djelomičan) - neke je
spomenuo u samome tekstu, a neke pak nĳe poimence isticao. Glavni njegovi izvori
potječu iz republikanskog razdoblja - mahom su to autori povĳesnih, zemljopisnih i
drugih stručnih djela grčke i rimske književnosti, među kojima su najistaknutĳi Ka-
ton, Varon i Livĳe; tek nakon njih po važnosti dolaze grčki autoriteti, unatoč činjenici
što grčka djela zauzimaju čak dvĳe trećine njegovog popisa.56
56
Začudo, Strabona - koji se danas smatra jednim od najvećih antičkih geografa a znade se i da se
bavio povjesničarskim radom, uopće nema među Plinĳevim izvorima. Razlog tome mogla bi biti
pretpostavka da Strabonova Geografija, dovršena u Tiberĳevo doba, možda još nĳe bila objavljena
u vrĳeme dok je Plinĳe sastavljao svoje Prirodoslovlje; usp. Pothecary 2002, 414 i bilj. 82.
104
Book ARR 17.indb 104 12.12.2013 10:18:35

Najbolju sliku o Plinĳu kao neumornom ekscerptoru pruža pismo koje je Plinĳe
Mlađi, polihistorov nećak, uputio svom prĳatelju Bebĳu Makronu (Epist. III) - na ovo-
me mjestu recimo tek toliko da je Plinĳe smatrao da svaka knjiga, ma koliko loša bila,
sadrži barem neki koristan podatak, kao i da je koristio svaki slobodni trenutak za
znanstveni rad, nemajući puno razumĳevanja za one koji ne znaju štedjeti vrĳeme,
odnosno za one koje ne krase njegova neiscrpna energĳa i marljivost. Iz zavidne koli-
čine djela grčkih i rimskih pisaca Plinĳe je popabirčio pozamašnu količinu podataka,
nastojeći ih vrednovati i razvrstati što tematski, što s obzirom na vjerodostojnost;57
na raspolaganju je imao vrlo različite i često fragmentarne izvore od kojih je valjalo
načiniti odabir i iz podataka često istrgnutih iz izvornog konteksta sastaviti novu cje-
linu. Plinĳe se poslužio metodom “izreži i zalĳepi” - iz pojedinih je izvora preuzimao
čitave odlomke, prepričao ih i povezao u prilično labavu cjelinu, no te je izvore po-
mno odabirao, a podatke sistematizirao odnosno grupirao po određenim cjelinama
i usklađivao podatke preuzete iz različitih izvora, dodajući (gdje je to bilo moguće) i
najnovĳe informacĳe koje je bilo saznavao usmeno, bilo stjecao vlastitim iskustvom.58
Iako je na više mjesta iskazao i vlastito mišljenje o pojedinim podacima, Plinĳe nĳe
kanio dati kritičku analizu svojih izvora niti ispraviti nepodudarnosti među infor-
macĳama preuzetima iz pojedinih djela - njegova glavna misao vodilja bila je dati što
suvislĳi i iscrpnĳi opći pregled cjelokupnog svĳeta, i to u sažetom obliku. Prirodoslov-
lje je u tome smislu ispunilo svoju zadaću, o čemu svjedoče ugled koji je zadržalo i
nakon izmaka antike i višestoljetna uporaba zahvaljujući čemu se u cĳelosti očuvalo
do naših dana. Plinĳevo djelo, zamišljeno i ostvareno kao enciklopedĳa, skup je va-
ljanih, sažetih i preglednih informacĳa, opus diff usum, eruditum nec minus varium quam
ipsa natura - djelo opsežno, učeno, raznoliko kao i sama priroda, kako ga je slikovito opisao
Plinĳe Mlađi (Epist. III.5), dragocjena riznica tadašnjeg znanja i raznovrsnih umĳeća,
puna citata i podataka popabirčenih iz brojnih djela koja danas više nisu očuvana,
pravi “mozaik izrezaka”59 iz nekoć obilate antičke literature. Europa je stoljećima po-
57
Sam Plinĳe, naime, kaže: Quapropter auctorem neminem unum sequar, sed ut quemque verissimum
in quaque parte arbitrabor, quoniam commune ferme omnibus fuit, ut eos quisque diligentissime situs
diceret, in quibus ipse prodebat / Stoga neću slĳediti niti jednog pojedinog autora, nego kako kojega budem
smatrao najpouzdanĳim u kojem dĳelu, iako je kod skoro svih zajedničko da svaki od njih vrlo pomno opi-
suje ono područje u kojemu sam djeluje (Nat. hist. III.1,1). Propusta u prikupljanju građe bio je i sam
svjestan: Nec dubitamus multa esse quae et nos praeterierint. Homines enim sumus et occupati officiis
subsicivisque temporibus ista curamus, id est nocturnis, ne quis vestrum putet his cessatum horis / I ne
sumnjam da je i meni mnogo toga promaknulo; ta ljudi smo, zaokupljeni dužnostima, a time se bavim u
slobodno vrĳeme, to jest noću, da ne bi tkogod od vas mislio da su ti sati besposleni (Nat. hist., Praef. 18).
58
Nove informacĳe odnose se na rezultate hodoloških poduhvata vezanih uz širenje imperĳa (rat-
ni pohodi i trgovačka aktivnost) i na administrativnu djelatnost organizacĳe pojedinih provin-
cĳa, u čemu je Plinĳe imao i neposrednog iskustva, jer je svojevremeno bio namjesnik u nekim
provincĳama (Narbonskoj i Belgičkoj Galĳi, Tarakonskoj Hispanĳi i Africi).
59
Thomson 1948, 227.
105
Book ARR 17.indb 105 12.12.2013 10:18:35

slĳe crpila znanje iz Prirodoslovlja kao iz temeljnog izvora za poznavanje prirode i

svĳeta uopće. Njime su se služili svi obrazovani ljudi u antici i u srednjem vĳeku,
a imalo je i status školskog udžbenika.60 Još i tĳekom renesanse, skoro tisućljeće i
pol nakon nastanka, uživalo je ugled nezaobilazne stručne literature, ostavivši jasne
tragove u književnim djelima Rabelaisa i Shakespearea. Tĳekom svoje dugostoljetne
uporabe više je puta bilo prepisivano i ekscerpirano u raznovrsne svrhe - primjerice,
Zbirka stvari vrĳednih pamćenja (Collectanea rerum memorabilium) Gaja Julĳa Solina iz 3.
stoljeća dugo je vremena bila standardni izvor za geografiju, a Plinĳeva medicina (Me-
dicina Plinii), spis kompiliran u 4. st. iz Plinĳevih knjiga o ljekovitim tvarima, imao je
široku uporabu kao medicinski priručnik. Tek više od pola tisućljeća kasnĳe pojavit
će se nova enciklopedĳa slične važnosti - bit će to Etimologĳe (Etymologiae), zvane još i
Izvori (Origines), Isidora iz Seville.
***
Sudeći prema nama poznatoj rimskoj literarnoj ostavštini, nakon Plinĳa Starĳe-
ga nĳe bilo ozbiljnĳih pokušaja usustavljivanja svekolikog znanja u enciklopedĳski
koncipirana djela, točnĳe rečeno nĳe bilo autora koji bi u tome nasljedovali Plinĳevo
Prirodoslovlje. Osim opskurnog enciklopedĳskog djela naslovljenog Livada (Prata), koje
se pripisuje Gaju Suetonĳu Trankvilu, prĳatelju Plinĳa Mlađeg i privatnom tajniku
cara Hadrĳana, i dalje je prevladavala dobro prokušana tradicĳa sastavljanja stručnih
zbirki i priručnika uže tematike. Problem sa Suetonĳevom enciklopedĳom sastoji se
u tome što uopće nĳe sigurno da je u njegovom opusu postojalo djelo toga karaktera
i toga naslova. Navodno se sastojalo od 10 knjiga i obuhvaćalo raznorodnu građu,
po uzoru na Plinĳevo Prirodoslovlje. Nema nikakvog dokaza da je Suetonĳe napisao
takvo djelo - pretpostavka je to koja se temelji na činjenici da se Suetonĳevo ime i
naslov Prata spominju zajedno kod kasnoantičkih autora Priscĳana i Isidora, ali i taj
podatak nĳe posve vjerodostojan jer su tekstovi na odnosnim mjestima nepotpuno
očuvani, pa se spomen djela naslovljenog Prata tek nagađa. Najvjerojatnĳe će biti da
je enciklopedĳa toga naslova nastala u neko doba nakon Suetonĳa, na taj način da su
se kompilirali podaci iz njegovih djela.61
Kad se, dakle, izuzme Suetonĳa, jedini autori 2. stoljeća kojima se može pripisati
enciklopedistička djelatnost jesu Rimljanin Aulo Gelĳe i Klaudĳe Galen iz Pergama.
Gelĳe, starinar širokih interesa i temeljitog obrazovanja stečenog u Rimu i u Ateni, au-
tor je opsežnog antikvarskog djela, grandiozne svaštare poznate kao Atičke noći (Noc-
tes Aicae). Taj enciklopedĳski priručnik, očuvan gotovo u cĳelosti, sadržava mnoštvo
anegdota, citata i izvadaka iz djelâ, koji se tiču gotovo svih tadašnjih znanstvenih
i filozofskih disciplina (gramatike, leksikografije, književnosti, filozofije, povĳesti,
60
Očuvan je jedan takav izvod, školska scripta iz 3. ili 4. st. - usp. Čače 1993, 2.
61
Usp. Smith 1956, 73; o Suetonĳevom opusu: PWRE IV/A1, coll. 593-641; Budimir, Flašar 19782,
558-562; Leksikon 1996, 556.
106
Book ARR 17.indb 106 12.12.2013 10:18:35

etnologĳe, matematike, fizike, prirodoslovlja, geografije), raznorodnu građu koja je

posve proizvoljno raspoređena po poglavljima koja su pak razbacana bez nekog po-
sebnog sustava.62 Danas na Atičke noći gledamo i kao na enciklopedĳu izgubljenih pi-
saca i njihovih djela, budući da se Gelĳe poziva na više od dvĳe stotine autora i citira
ulomke njihovih djela. Galena pak poznajemo poglavito kao lĳečnika (bio je osobni
lĳečnik cara Marka Aurelĳa), ali on je bio obrazovan i u matematici i u filozofiji, a
bavio se i retorikom. Veći dio njegovog golemog opusa koji broji više od 400 naslova63
posvećen je ipak medicini. Galen je proučavao dostignuća drugih stručnjaka, ali je i
sam eksperimentalno istraživao i promatrao, pišući o raznim područjima medicine.
Njegovi medicinski spisi, gledani zajedno, čine pravi enciklopedĳski opus u kojem je
sadržano svo znanje o medicini toga vremena, uključujući i farmakologĳu. Već u an-
tici smatrali su ga vrhunskim autoritetom na području lĳečništva, a sve do renesanse
imao je status posljednjeg velikog lĳečnika antike.
Preostali dio nama poznate književne djelatnosti 2. stoljeća odnosi se na djela
posvećena pojedinim znanstvenim disciplinama ili pak uže specĳalizirana na poje-
dine teme. Izdvojimo nekoliko istaknutĳih imena: Publĳe Elĳe Flegon iz Trala u Karĳi
autor je paradoksografskog spisa O čudesima i dugovječnim ljudima (Περὶ θαυμασίων καὶ
μακροβίων), danas najpoznatĳeg primjera djela te vrste (zahvaljujući i tome što je u
većoj mjeri očuvano); Flegonov priručnik obuhvaćao je priče o raznim abnormalnim
pojavama kod ljudi, o paranormalnim pojavama kao što su duhovi, čuda i predskaza-
nja, te o čudesnim bićima (primjerice, kentaurima i hermafroditima). Posve realnim
temama bavio se pak Polĳen iz Makedonĳe - njegove gotovo posve očuvane Ratne
varke (Στρατηγήματα), posvećene Marku Aurelĳu i Lucĳu Veru, sadržavale su opis
900 primjera ratnih varki iz grčke, makedonske i rimske povĳesti. Sam nĳe bio struč-
njak u vojnoj strategĳi već retor i pravnik, pa je i izbor njegovih izvora prilično upitan
- većinom su to starĳi paradoksografski spisi. Plinĳa Starĳega, kako rekosmo, nitko
se, izgleda, nĳe usudio nasljedovati, no bilo je onih koji su sažimali neke druge enci-
klopedĳske priručnike. Tako je Lucĳe Julĳe Vestin, predstojnik muzeja u Aleksandrĳi
i potom upravitelj biblioteke u Rimu i Hadrĳanov tajnik, sastavio sažetak Pamfilovog
leksikona glosa, a sam je autor dvĳe leksikografske zbirke; ništa od toga nĳe očuvano
do naših dana. Leksikografske priručnike pisali su Lucĳe Ceselĳe Vindik (Vindeks)
- njegove Svaštice ili Drevni izrazi (Stromateus sive Lectiones antiquae) sadržavale su, su-
deći po naslovu, brojne jezične primjere iz starine, a Diogenĳan iz Herakleje je na
temelju Pamfilovog rječnika sastavio rječnik grčkog jezika, koncipiran alfabetski.64
62
Pareti et al. 1967, 121; o Aulu Gelĳu: PWRE VII/1, coll. 992-998; Budimir, Flašar 19782, 566; Leksikon
1996, 238.
63
O Galenu: PWRE VII/1, coll. 578-591; Lesky 2001, 868-870; Galenov opus: Leksikon 1996, 232-237.
Očuvan je znatan dio toga opusa, iako je puno djela i izgubljeno. Usp. Pareti et al. 1967, 130.
64
O Flegonu: PWRE XX/1, coll. 261-264; Leksikon 1996, 222; o Polĳenu: PWRE XXI/2, coll. 1432-1436;
107
Book ARR 17.indb 107 12.12.2013 10:18:36

Među svim piscima toga vremena ističe se Sekst Pompej Fest, gramatičar koji je
nadimak Epitomator zaslužio zahvaljujući tome što je u 20 knjiga sažeo već spomenu-
ti opsežan leksikon Verĳa Flaka, O značenju rĳeči. Festov enciklopedĳski rječnik, od
kojega je očuvan drugi dio (od slova M), nĳe bio puka epitoma Flakovog djela - autor
je onamo uklopio obilje drugih podataka - uz etimološka i gramatička objašnjenja,
djelo mu obiluje opisima rimskih legendi, povĳesnih događaja i vjerskih festivala,
a sadrži i niz pojedinosti o društvu, pravu, religĳi, kulturi, topografiji Rima i Itali-
je te o mnogim danas izgubljenim spomenicima. Festov enciklopedĳski priručnik
temelji se na kasnorepublikanskoj enciklopedističkoj baštini, izvorima poglavito iz
Ciceronovog doba među kojima se ističu Varonove Starine iz kojih je crpio mnoštvo
pojedinosti. Enciklopedĳe s kraja 1. stoljeća pr. Kr. danas su izgubljene, no upravo
zahvaljujući Festu imamo kakav-takav uvid u taj starĳi rimski enciklopedistički opus
koji, čak i samo naznačen, odiše ogromnim intelektualnim naporom koji se osobito u
Augustovo doba ulagao u prikupljanje svih mogućih informacĳa o rimskom svĳetu
(sam je princeps, naime, to poticao). Fest se ugledao na ta starĳa enciklopedistička
djela i s obzirom na odnos prema građi (koja je kod njega vrlo raznovrsna) i s obzirom
na strukturiranje građe u cjelinu - iako u osnovnim crtama koncipiran abecedno,
sadržaj često slĳedi drugu logiku: glose se grupiraju prema izvoru, temi ili nekom
određenom drugom načelu, već prema kontekstu.65
Svaštarenje je, izgleda, postalo popularno u desetljećima koja su uslĳedila. O
tome svjedoče zbirke Elĳana Klaudĳa iz Preneste - prirodoslovna Osobitosti iz živo-
tinjskog svĳeta (Περὶ ζῴων ἰδιότητος) i povĳesna Šarena povĳest (ili Raznovrsne priče)
(Ποικίλη ἱστορία), obje vrlo popularne u antici, kao i Slike (Εἰκόνες) Flavĳa Filostrata
s otoka Lemna, katalog (opis) 65 slika iz jedne pinakoteke u Neapolisu (Napulju);
taj će katalog nadopuniti njegov unuk i imenjak, dodavši 17 drugih opisa. Tu je i
nezaobilazna golema svaštara Ateneja iz Naukratĳe, Gozba sofista (Δειπνοσοφίσται),
koncipirana kao razgovor tĳekom višednevnog druženja tridesetorice intelektualaca
različitih profila, koji se dotiču brojnih i različitih tema. Atenej je na taj način u djelo
utkao veliko mnoštvo starinarskih, gramatičkih i književnih pojedinosti koje su nam
danas dragocjeni izvor citata starĳih autora i dokument minuloga vremena.66
Niz svaštara, priručnika i zbirki raznorodnog sadržaja nastavio se objavljiva-
ti i tĳekom 3. stoljeća, u vrĳeme kada je pod teretom vojne anarhĳe i ekonomske
Leksikon 1996, 487; Lesky 2001, 829-830; o Vestinu: PWRE VIII/A2, col. 1789; Leksikon 1996, 320;
Lesky 2001, 819; o Vindiku: PWRE III/1, coll. 1305-1306; Leksikon 1996, 111; o Diogenĳanu: PWRE
V/1, coll. 778-783; Leksikon 1996, 144; Lesky 2001, 810.
65
O Festu: PWRE XXI/2, coll. 2316-2320; Pareti et al. 1967, 133; Budimir, Flašar 19782, 89; Leksikon
1996, 205.
66
O Elĳanu: PWRE I/1, coll. 486-488; Leksikon 1996, 165; Lesky 2001, 831; o Filostratu: PWRE XX/1,
coll. 136-174, usp. coll. 176-177; Leksikon 1996, 219-220; Lesky 2001, 815; o Ateneju: PWRE II/2, coll.
2026-2033; Leksikon 1996, 89; Lesky 2001, 831.
108
Book ARR 17.indb 108 12.12.2013 10:18:36

krize rimski svĳet polako poprimao novo lice. U to doba na krilima neoplatoniz-
ma u ekumenu ulazi kršćanstvo kao prikladan odgovor na zahtjeve vremena. U
poganskoj književnosti još se ne osjeća toliko utjecaj nove religĳe - i dalje se sa-
stavljaju priručnici i zbirke, redom kompilacĳe starĳih djela, osrednje vrĳednosti
i lišeni originalnosti. Malo njih bilo je vrĳedno samo po sebi, no gledajući ih u
ukupnosti, građom koju su sadržavali pridonĳeli su daljnjem očuvanju, pa i razvoju
enciklopedistike i preživljavanju antičkog obrazovnog sustava koji se sastojao od
poduke u slobodnim umĳećima.67 Iz toga vremena izdvojimo Seksta Julĳa Afri-
kanca, kršćanina iz Jeruzalema, koji je na grčkom sastavio Raznolike čari (Κεστοί),
oveću zbirku kojoj se pridaje i stanoviti enciklopedĳski karakter; ulomci toga djela,
naime, upućuju na njezinu raznoliku građu koja je obuhvaćala teme kao što su to
prirodne znamenitosti, medicina, magĳa, trgovina, jedrenje i ratna vještina. Fileter
(Φιλέταιρος, doslovce “dobar prĳatelj” u značenju neophodnog priručnika) bio je
leksikon koji je sadržavao pravila i savjete za besprĳekorno govorenje; tradicĳa ga
je očuvala među spisima Herodĳana iz Aleksandrĳe, no autor mu je nepoznat. Gaj
Julĳe Solin, po struci geograf, iz Plinĳeve je enciklopedĳe i geografskog priručnika
Pomponĳa Mele kompilirao geografsku enciklopedĳu naslovljenu Zbirka spomena
vrĳednih stvari (Collectanea rerum memorabilium), koja je sadržavala sažeti opis svĳeta
s podacima o povĳesti, društvu, religĳi i prirodoslovlju, ali s naglaskom na razli-
čitim zanimljivostima. Djelo je bilo vrlo popularno i u antici i osobito u srednjem
vĳeku, i mnogo ekscerpirano.68 Možda u isto doba (tĳekom 3. st.) bio je sastavljen i
paradoksografski spis O čudnovatim pojavama (Περὶ θαυμασίων ἀκουσμάτων) koji je
tradicĳa pripisivala Aristotelu, a autor mu se danas spominje kao Pseudo Aristotel.
Jezgra tome spisu bila je bogata helenistička građa kojoj su potom dodani kasnĳi
podaci. Zbirka je to tematski uređenih anegdota, većinom prirodoslovnog karakte-
ra (flora, fauna, minerali, meteorologĳa, geografija). U rasponu pak između 2. i 4.
stoljeća datira se Fiziolog (Φυσιολόγος), anonimna zbirka grčkih pripovĳedaka o ču-
desima prirode koja je obuhvaćala biljni i životinjski svĳet (uključujući i legendar-
na bića kao što su to feniks i jednorog) te minerale. Pisana jednostavnim, pučkim
jezikom, bila je vrlo popularna u srednjem vĳeku i upravo zahvaljujući tome bila je
prevedena na više jezika.69
67
Usp. Wagner 1983, 17.
68
O Afrikancu: PWRE X/1, coll. 116-125; Pareti et al. 1967, 120; Budimir, Flašar 19782, 633; Leksikon
1996, 316; o Fileteru: PWRE VIII/1, s. v. Herodianus, coll. 959-973; Leksikon 1996, 208. Kao drugi
mogući autor Filetera navodi se Sulpicĳe Kornelĳan, retor iz vremena Marka Aurelĳa i Lucĳa
Vera; usp. Argyle 1989. O Solinu: PWRE X/1, coll. 823-838; Grant 1996, 13; Budimir, Flašar 19782,
589; Leksikon 1996, 320.
69
O Pseudo Aristotelu: Barnes 1995; Thomas 2002; o Fiziologu: PWRE XX/1, coll. 1074-1129; Leksikon
1996, 221.
109
Book ARR 17.indb 109 12.12.2013 10:18:36

Tĳekom 4. stoljeća antička se književnost obogaćuje brojnim kompilacĳama stari-

jih djela, otimajući ih zaboravu i dajući svoj doprinos stručnoj enciklopedistici. Tako
je, primjerice, Halkidĳe, novoplatonovac i kršćanin, na latinski preveo i komentari-
ma popratio veći dio Platonovog Timeja, vjerojatno imajući pred sobom Posejdonĳev
komentar na to djelo; Halkidĳeva će rasprava biti glavnim izvorom za poznavanje
Platona u srednjem vĳeku. Nonĳe Marcelo, podrĳetlom iz sjeverne Afrike, sastavio je
enciklopedĳski rječnik latinske književnosti s jezičnim primjerima iz pojedinih djela
i s naglaskom na antikvarskim pojedinostima, naslovljen O sažetoj nauci (De compen-
diosa doctrina); to nam je djelo, danas očuvano u ulomcima, jedan od glavnih izvora za
poznavanje republikanske književnosti uopće. Orejbasĳe iz Pergama, osobni lĳečnik
cara Julĳana, na carev je poticaj sastavio hrestomatĳu Galenovih tekstova, a potom
i opsežni doksografski priručnik cjelokupne grčke medicine; od te medicinske enci-
klopedĳe očuvana je trećina. Osim što je obuhvatio sve najvažnĳe grčke medicinske
autoritete, Orejbasĳe je neke i doslovce citirao, što njegovom djelu poznatom pod na-
slovom Medicinska zbirka (Ἱατρικαὶ συναγωγαί) danas daje posebnu vrĳednost. U isto
je vrĳeme nastao još jedan medicinski priručnik, kompiliran većinom iz onog dĳela
Plinĳevog Prirodoslovlja koji se odnosi na farmakologĳu, iako su u njega bili uključeni
i pojedini podaci preuzeti od Celsa, Skribonĳa Larga i Dioskurida. Bio je to anonimni
priručnik naslovljen Plinĳeva medicina (Medicina Plinii), zbirka jednostavnih recepa-
ta (ukupno njih više od 1.100) za lĳečenje pojedinih bolesti, čĳa je svrha bila posve
praktična - to je djelo imalo poslužiti putnicima kao pomoć protiv beskrupuloznih
nadrilĳečnika i kao medicinski priručnik u samostanskim stacionarima. Što se tiče
drugih stručnih djela, valja spomenuti Prikaz cĳeloga svĳeta i naroda (Expositio totius
mundi et gentium), latinski prĳevod grčkog priručnika (od izvornika su očuvani poje-
dini fragmenti, a latinski je spis očuvan u cĳelosti), svojevrsna geografska enciklope-
dĳa tada poznatog svĳeta i njegovih naroda. Svĳet je opisan kružno, u maniri grčkih
peripla i perĳegeza, polazeći od Indĳe prema zapadu i završavajući s Afrikom. Osim
geografskih podataka, priručnik sadrži i različite etnografske, kulturnopovĳesne i
klimatološke informacĳe, kao i vodič za tadašnju ekonomĳu s trgovinom.70 Nešto su
mlađi anonimni latinski priručnik o ratnim spravama koje su se u to vrĳeme koristile
u rimskoj vojsci, naslovljen O ratovanju (De rebus bellicis) - iscrpan pregled cjelokupne
ratne vještine, od zapovĳedanja vojskom preko pojedinih vrsta ratovanja pa sve do
ranarstva, zatim poljoprivredni priručnik (danas izgubljen) Didima iz Aleksandrĳe
70
O opusu 4. stoljeća: Budimir, Flašar 19782, 601-625; usp. Grant 1996, 13; o Halkidĳu: Budimir,
Flašar 19782, 605-606; Wagner 1983, 14, 18; Leksikon 1996, 247; o Nonĳu Marcelu: PWRE XVII/1,
coll. 882-897; Lindsay 1903; Leksikon 1996, 439; o Orejbasĳu: PWRE Suppl. VII, coll. 797-812; Pareti
et al. 1967, 130; Leksikon 1996, 450; o Plinĳevoj medicini: PWRE XV/1, coll. 81-85; Pareti et al. 1967, 130;
Leksikon 1996, 409; o Prikazu cĳeloga svĳeta i naroda: PWRE VI/2, coll. 1693-1694; Woodman 1964;
Leksikon 1996, 499.
110
Book ARR 17.indb 110 12.12.2013 10:18:36

O zemljoradnji (Γεωργικά), kompilirani popis lĳekova od kojih neki imaju magĳsko ili
čudotvorno djelovanje, većinom očuvan kod Aleksandra iz Trala, grčkog lĳečnika iz
6. st. i jednog od posljednjih predstavnika antičke medicine), te geografski priručnik
poznat kao Leksikon rĳeka, izvora, jezera, gajeva, močvara, planina i naroda (De flumini-
bus, fontibus, lacubus, nemoribus, paludibus, montibus, gentibus per lieras), u kojemu su
spomenuti geografski pojmovi alfabetski poredani i potom komentirani; građa nĳe,
međutim, preuzeta iz stručne literature već iz djela rimskih pjesnika (primjerice, Ver-
gilĳa, Ovidĳa, Lukana i Silĳa Italika).71
Među tim upravo spomenutim djelima na razmeđi 4. i 5. stoljeća izrazito odskaču
dva naslova, djela koncipirana u najboljoj maniri starĳih latinskih enciklopedĳa. Rĳeč
je o Slobodnim umĳećima (Disciplinae) Marcĳana Feliksa Kapele i Saturnalĳama (Saturna-
lia) Ambrozĳa Teodozĳa Makrobĳa. Kapelino enciklopedĳsko djelo, poznato još i kao
O vjenčanju Merkura i Filologĳe (De nuptiis Mercurii et Philologiae), svojevrsni je roman
u prozi i stihu, alegorĳski prikaz sedam slobodnih umĳeća prikazanih kao djeveruše
na vjenčanju Merkura (rječitosti) i Filologĳe (učenosti). To je djelo uvelike utjecalo
na uspostavljanje kanonskog broja slobodnih umĳeća i na prenošenje tih umĳeća u
srednjovjekovni obrazovni sustav, a sâmo se većim dĳelom temeljilo na Varonovim
Disciplinama zahvaljujući kojima je grčka ἐγκύκλιος παιδεία dobila svoj latinski pan-
dan na kojemu se temeljilo kvalitetno obrazovanje. Kapelin suvremenik Makrobĳe
enciklopedĳsko je učenje uključio u svoj Komentar uz Ciceronov Scipionov San (Commen-
tum ad Ciceronis Somnium Scipionis) - to se djelo dotiče gotovo svih slobodnih umĳeća
(iako ta umĳeća sama po sebi ne predstavljaju njegov tematski okvir) i uvelike prela-
zi okvire komentara, rasponom građe postavši enciklopedĳom općih podataka iako
je gotovo polovica djela posvećena astronomĳi. Drugo Makrobĳevo djelo, Saturnalĳe
(Saturnalia), koncipirano (po uzoru na Platonov Simpozĳ i Gelĳeve Atičke noći) kao raz-
govor vođen u domu Vetĳa Agorĳa Pretekstata tĳekom blagdana Saturnalĳa, sadrži
mnoštvo raznovrsnih povĳesnih, mitoloških, kritičkih, antikvarskih i gramatičkih
pojedinosti. To bogatstvo i šarolikost tema, kojima je, izgleda, glavna svrha bila poka-
zati Makrobĳevo široko znanje, Saturnalĳama daje karakter enciklopedĳe, i to jednog
od istaknutĳih djela te vrste u čitavoj antici.72
***
Nakon podjele Rimskoga Carstva 395., a osobito nakon propasti Zapadnog Car-
stva 476. godine, postojala je stvarna opasnost da će klasično učenje na Zapadu zau-
vĳek biti utrnuto. Latinski enciklopedisti, motivirani ponajviše naporom da se očuva
71
O spisu O ratovanju: Leksikon 1996, 444; o Didimu: PWRE V/1, coll. 445-475; Leksikon 1996, 133; o
Vibĳu Sekvestru: Leksikon 1996, 604-605.
72
O Kapeli: PWRE XIV/2, coll. 2003-2016; West 1912, 2; Budimir, Flašar 19782, 608-610; Wagner 1983,
16, 19; Winterboom 1983, 245; Leksikon 1996, 403; o Makrobĳu: PWRE XIV/1, coll. 170-198; Budi-
mir, Flašar 19782, 606-608; Wagner 1983, 19; Grant 1996, 13; Leksikon 1996, 400.
111
Book ARR 17.indb 111 12.12.2013 10:18:36

antičko intelektualno nasljeđe, od 5. do ranog 7. stoljeća proizveli su iznimno vrĳedan

opus na kojemu će se u stoljećima koja će uslĳediti temeljiti cjelokupna zapadna zna-
nost. No, enciklopedistika s izmaka antike više nĳe nalik na onu kakvu poznajemo
iz kasnorepublikanskog ili carskog doba, iako se na nju uvelike oslanja kao na svoj
uzor i izvorište građe. Ova sadašnja prilagođava se potrebama novoga vremena u
kojemu je kršćanski svjetonazor odnio pobjedu nad antičkim, “poganskim”, pa kr-
šćanske teme nužno pronalaze svoj put u enciklopedĳska djela koja se, međutim,
ne odriču ni tradicionalnih tema. Zbog toga je enciklopedĳski opus s izmaka antike
možda najposebnĳi žanr u cjelokupnoj antičkoj književnosti: starĳa poganska priruč-
nička tradicĳa ondje stoji rame uz rame s tada prevladavajućim neoplatonističkim i
kršćanskim svjetonazorom, zahvaljujući čemu je antičko učenje uspjelo preživjeti to
teško prĳelazo razdoblje i ući u srednji vĳek takoreći na velika vrata, ostavivši mu u
baštinu obrazovni sustav koji se temeljio na slobodnim umĳećima. Tome su najviše
pridonĳeli, kako rekosmo, upravo kasni enciklopedisti i leksikografi među kojima
najistaknutĳe mjesto imaju Hesihĳe Ilustrĳe, Flavĳe Magno Aurelĳe Kasiodor, Anicĳe
Manlĳe Torkvat Severin Boetĳe, Stefan iz Bizantĳa i - najvažnĳi među njima - Isidor iz
Seville. I dok su Hesihĳev književni leksikon, Kasiodorov i Boetĳev cjelokupni opus
i Stefanov geografski leksikon dali ogroman doprinos preživljavanju antičkog znanja
i njegovom prenošenju u srednji vĳek, Isidorova opsežna enciklopedĳa naslovljena
Etimologĳe ili Izvori (Etymologiae seu Origines) ključno je djelo u kojemu je rezimira-
no cjelokupno tadašnje znanje Istoka i Zapada, jedna od najutjecajnĳih enciklopedĳa
svih vremena sastavljena po uzoru i na temelju Plinĳevog Prirodoslovlja, djelo koje po
odabiru građe i pristupu njoj stoji na razmeđi antike i srednjega vĳeka i koje će uveli-
ke pripomoći da se antičko nasljeđe prenese budućim naraštajima.73
No, sva ta kasnĳa grandiozna ostvarenja koja već anticipiraju srednjovjekovni
pristup svekolikom znanju ipak neće biti temom ovoga rada, budući da je on usredo-
točen na prikaz povĳesti klasične, antičke enciklopedistike. Stoga smatram priklad-
nim pad Zapadnog Rimskog Carstva odrediti kao graničnu točku do koje dopire naš
pogled na zadanu temu, a kasne enciklopediste ostaviti za neku buduću priliku.
73
O književnosti 5. stoljeća: Budimir, Flašar 19782, 621-643; o enciklopedistici 5.-7. stoljeća: Wagner
1983, 18-20. O Isidoru iz Seville tek okvirno: Brehaut 1912; Henderson 2007.
112
Book ARR 17.indb 112 12.12.2013 10:18:36

SUMMARY
Classical Encyclopaedism – Manifestations and Reaches
The encyclopaedias as we know today have developed from massive works of reference
that appeared throughout Europe in the Age of Enlightenment, aiming at encompassing the
whole of the knowledge, cognitions and data that had been gathered throughout history. At
the same time such works started to be labelled as encyclopaedias, in spite of the fact that the
term encyclopaedia had been used before to denote the knowledge gained through the study
of all scientific disciplines. The first work labelled as an encyclopaedia is the large reference
book by Denis Diderot.
The term encyclopaedia has derived from the Greek syntagm ἐγκύκλιος παιδεία (“complete
education”) that was in use from at least the 5th century BC, encompassing a systematic general
education in key disciplines of sciences and arts (cf. Quintilian, Inst. I.10,1; Pliny the Elder, Nat.
hist., Praef.). In the Latin-speaking circle the syntagm orbis doctrinae was used, amounting to
a literal translation of the Greek term and with the same meaning (cf. Vitruvius, De arch. VI,
Praef. 4). The term ἐγκυκλοπαιδεία (encyclopaedia in the Latin transcription) is a derivation of
the abovementioned Greek word, with the meaning of a work of reference comprising infor-
mation from all (or selected) fields of knowledge.
The idea of encyclopaedism sprang from a philosophical conception of the need to col-
lect and systematise all of the knowledge for easier usage. The first books of reference or dic-
tionaries comprising various condensed information originate from 3rd- and 2nd-millenium
Mesopotamia, while the modern encyclopaedism derives from the western mind, inclined
towards a systematisation of various data for different needs, depending on the user. The
cradle of encyclopaedism is Asia Minor, which saw the birth of the first books of reference in
various disciplines in the period of Archaic Greece. These works, in addition to many others
to appear in the following centuries, comprised wrien materials that will later be used in
encyclopaedias.
Classical literature did not know the concept of categorisation in discrete genres, and
was therefore free of the imposition of the type of information to be used in various works.
Therefore the genres (in the modern sense of the word) overlapped, and the elements of en-
cyclopaedism are to be found in a vast variety of classical works. Nevertheless, the majority
of them are various reference books comprising data from different disciplines, while others
were focused on particular narrower subjects. Therefore, from the modern perspective it is
difficult to denote any of those works as encyclopaedic and suitable for creating a discrete
opus, which would enable us to define the character and scopes of classical encyclopaedism.
Another difficulty in this is inadequate knowledge of the Classics, as many of the authors and
works have been irretrievably missing, while the majority are known only through titles or
in fragments.
The beginning of encyclopaedism has been looked for in the treatises of Plato and Aristo-
tle, some of which originated in notes related to the lectures given by those two philosophers
(or, rather, polyhistors) in their respective schools in Athens. Their works cover so many vari-
ous subject maers and disciplines that, viewed as a whole, they contain the total knowledge
of the day and can thus be labelled as encyclopaedic. In addition to Plato and Aristotle, some
other Greeks whose multidisciplinary interests contributed to the birth of encyclopaedism
have been mentioned, such as Speusippus, Hippias of Elis, Democritus of Abdera, Faenias of
Eresus, and, as the most outstanding among them, Theophrastus. An encyclopaedic approach
113
Book ARR 17.indb 113 12.12.2013 10:18:36

to information is closely related to the classical system of education, most oen comprising the
seven scientific and artistic disciplines (grammar, rhetorics, dialectics, arithmetics, geometry,
astronomy, and music). All of these disciplines constituted the so-called circle of knowledge
that was supposed to be indispensable for every free man. As this knowledge was to be sys-
temised and made accessible to interested students, the most appropriate form for such a task
turned to be the form of encyclopaedia. The medieval system of education, known as septem
artes liberales, was based on its classical predecessor. The development of encyclopaedism can
further be traced through Hellenism, which also saw the flourishing of various disciplines.
This, in turn, resulted in a vast production of encyclopaedic works of reference from various
disciplines. Several among many of those professional men of leers whose works contributed
to the development of encyclopaedism, should be pointed out: Callimachus of Cyrene, Erato-
sthenes, Theophrastus, and Posidonius of Apamea.
Rome has inherited many civilisational and cultural traditions from conquered Greece,
including the system of education and systemisation of knowledge in the form of textbooks
and lexicons. In addition to the usage of the existing Greek literature, new works in Latin
started to appear based on its model. The Roman contribution to science comprised the
cherishing of practical arts and skills, the most outstanding being law, military strategy,
politics, architecture, and engineering. Reference books composed during the late Republic
served as a source of information for the future encyclopaedists. The pioneers of Roman en-
cyclopaedism are at work exactly at this time, and above all Marcus Porcius Cato, the author
of 2 important works: an educational encyclopaedia (Praecepta ad Marcum filium) comprising
several fields of knowledge and skills indispensable in the education of the Roman citizen,
and a professional encyclopaedic book of reference on agriculture (De agri cultura). It was
Marcus Terentius Varro, Catos’ younger contemporary, who introduced Rome to the educa-
tional and scientific system of the free arts (septem artes liberales); his work the Disciplinae was
a model and a source of information for all subsequent encyclopaedias. Varro is the author
of some other encyclopaedic works: Antiquitates rerum humanarum et divinarum (a large book
of reference on the old Roman history and religion) and Res rusticae, another occupational
encyclopaedia of the whole knowledge on agriculture of the period. In addition to Cato and
Varro, other authors produced reference books on various arts, such as Saserna on agricul-
ture, Publius Alfenius Varus on law, Geminus of Rhodes on mathematics, etc. The practice
of publishing encyclopaedic reference books and dictionaries in Latin and Greek continues
in the Principate. From the Augustan period date reference books covering various subject
maers (Fenestella), professional works on various scientific disciplines (Marcus Valerius
Flaccus, Lucius Iunius Moderatus Columella, Valerius Maximus, and others), and encyclo-
paedic reference books among which the most outstanding are the Artes by Aulus Cornelius
Celsus (only the section on medicine survives) and Λειμών by Pamphilus of Alexandria. At
the time, in the Greek part of the oikumene the most aention was paid to literary, that is,
linguistic lexicons, composed along the lines of professional encyclopaedias (Dorotheus of
Ascalon, Apion of Oasis in Egypt), while similar encyclopaedias from other scientific fields
(pharmacological reference books by Asclepiades of Bithynia and Pedanius Dioscorides of
Cilicia) were also produced.
So, as the Greek world stuck to the tradition of composing various reference books, the
Latin part of the oikumene cherished an encyclopaedic approach to wrien material. The most
outstanding 1st-century authors of Latin encyclopaedism are Lucius Annaeus Seneca the
Younger and Gaius Plinius Secundus (Pliny the Elder). Seneca authored the natural-sciences
114
Book ARR 17.indb 114 12.12.2013 10:18:37

encyclopaedia Quaestiones naturales and one reference book on free arts (Epistulae morales ad
Lucilium), composed on the model of Varro’s Disciplinae and structured as a collection of leers
to a friend Lucilius. Both those works, although not encyclopaedic in terms of the arrangement
of material, still have encyclopaedic character furnished by a variety and abundance of data.
Pliny the Elder is the central person of classical encyclopaedism – his work Naturalis historia
is a genuine encyclopaedia, an exemplary model and an unaainable ideal for all of the later
classical encyclopaedias, as well as those mediaeval. Several late antique encyclopaedias are
the only works that can measure up to the Naturalis historia (especially Etymologiae seu Origines
by Isidore of Seville). Pliny’s work has a special worth in our day, as it is the only completely
preserved classical encyclopaedia and one of few preserved works of the whole of classical
literature, providing a good insight into both its subject maer and its economy, as it was not
intended for reading as literature, but for using as a reference book according to one’s needs.
However, the Naturalis historia was more than a mere reference book: it was conceived as a
didactic reading which was to help a reformation of Rome, sunk in decadence, and restore the
old genuine Roman spirit. In his work Pliny consulted many Greek and Roman sources, mostly
late-Republican professional literature. Precious data on Pliny’s work as an encyclopaedist are
furnished by his nephew Pliny the Younger (Epist. 3). By using the “copy and paste” method,
Pliny gathered many various data from a vast amount of Greek and Roman sources, which he
later arranged as mosaic tesserae. The result was a rather loose structure composed of a host of
variegated information, which are still organised by subject maers and evaluated according
to their trustworthiness.
For a long time aer Pliny the Elder there were no serious endeavours at encyclopaedic
systemising of knowledge, with the exception of the Prata, a work ascribed to Gaius Suetonius
Tranquillus. This was presumed on the basis of inadequate data, while it is more probable
that the Prata was wrien aer Suetonius’ death, by compiling the data from his opus. Dur-
ing the 2nd century two authors pursued encyclopaedic writing: Aulus Gellius and Claudius
Galenus. The former was an antiquarian of wide interests, whose vast work the Noctes Aicae
has a nature of true encyclopaedia, due to a lot of information on all then known scholarly
disciplines and artistic genres. Claudius Galenus was the author of many encyclopaedic writ-
ings, which, taken as a whole, amount to a medical encyclopaedia that comprised all then
existing knowledge on medicine. The remainder of the known 2nd-century literary opus com-
prises works dealing with discrete scientific disciplines, featuring smaller-scale professional
reference books of a kind: paradoxography is covered by Publius Aelius Phlegon of Caria
and military subject-maers by Polienus of Macedonia, while Lucius Caeselius Vindex, Dio-
genianus of Heraclea, and Lucius Iulius Vestinus, who digested Pamphilus’ glossary, pursued
lexicographic themes. Among the authors of the 2nd century, Sextus Pompeius Festus stands
out conspicuously on account of his 20 books in which he digested a vast lexicon by Valerius
Flaccus, enriching it with a variety of information on Roman legends, historical episodes, re-
ligious festivals, and other aspects of life in ancient Rome.
In the centuries to follow collections covering various subject maers came to light (Aeli-
anus Claudius, Flavius Philostrates, Athenaeus of Naucratis). A succession of various and sun-
dry collections and reference books continued in the 3rd century, when Rome started acquiring
a new physiognomy, instigated by the military anarchy and economic crisis. This period saw
the rise of Christianity, as a suitable answer to the exigencies of the day. Nevertheless, classical
literature of the time still does not reveal much impact of the new religion, given that refer-
ence books and collections, mostly compilations of earlier writings, continued to be produced.
115
Book ARR 17.indb 115 12.12.2013 10:18:37

Taken as a whole and owing to a variety of subject maers, these works contributed to the
preservation of encyclopaedism and the survival of classical educational system (Sextus Iulius
Africanus, Φιλέταιρος, Gaius Iulius Solinus, Pseudo-Aristotle, Φυσιολόγος).
During the 4th century classical literature was continuously enriched by a number of com-
pilations of earlier writings, saving them from oblivion and at the same time contributing to
professional encyclopaedism (Chalcidius, Nonius Marcellus, Oribasios of Pergamon, Didy-
mus of Alexandria, Expositio totius mundi et gentium, Medicina Plinii, De rebus bellicis). At the turn
of the 4th and 5th centuries two authors practically ushered classical encyclopaedism into the
medieval period. One of them is Martianus Felix Cappela, whose encyclopaedic writing the
Disciplinae (known also as De nuptiis Mercurii et Philologiae), dedicated to free arts, had much
impact on the transition of the classical educational system to medieval universities. Another
author is Ambrosius Theodosius Macrobius, whose two encyclopaedic reference books (Com-
mentum ad Ciceronis Somnium Scipionis and Saturnalia) comprise a vast variety of themes and
data.
This paper has tackled classical encyclopaedism, stopping short at the division of the
Roman Empire in the year 395 AD. From that point, namely, classical literature, encyclopae-
dism included, acquire different contours from which a new (medieval) worldview transpires.
Therefore, this paper did not take into account some huge encyclopaedic works that can be
label as medieval encyclopaedias (Isidore of Seville, Flavius Magnus Aurelius Cassiodorus,
Stephen of Byzantium, and others).
Argyle 1989 Sonia Argyle, A new Greek grammarian, CQ 39/2, 524-535.
Baker, de Jong, Egbert J. Baker, Irene J. F. de Jong, Hans van Wees (ur.), Brill’s com-
van Wees 2002 panion to Herodotus, Brill, Leiden.
Barnes 1995 Jonathan Barnes (ur.), The Complete Works of Aristotle. The Revised
Oxford Translation, vol. 2, Princeton University Press, New Jersey.
Bonner 1977 Stanley Frederick Bonner, Education in ancient Rome: From the Elder
Cato to the Younger Pliny, University of California Press, Berkeley.
Brehaut 1912 Ernest Brehaut, An Encyclopedist of the Dark Ages - Isidore of Seville,
Studies in History, Economics and Public Law, Columbia Univer-
sity, New York.
Budimir, Flašar 19782 Milan Budimir, Miron Flašar, Pregled rimske književnosti. De aucto-
ribus Romanis, Naučna knjiga, Beograd.
Clage 1955 Marshall Clage, Greek science in Antiquity, Dover Publications,
New York.
Clarke 1971 M. L. Clarke, Higher education in the ancient world, Routledge & Ke-
gan Paul, Albuquerque.
Courcelle 1969 Pierre Courcelle, Late Latin Writers and Their Greek Sources, Har-
vard University Press, Cambridge, Mass.
Čače 1993 Slobodan Čače, Broj liburnskih općina i vjerodostojnost Plinĳa
(Nat. hist. 3, 130; 139-141), RFFZd 32 (19) (1992-1993), 1-36.
116
Book ARR 17.indb 116 12.12.2013 10:18:37

De Rĳk 1965 L. M. De Rĳk, Ἐγκύκλιος παιδεία. A study of its original meaning,

Vivarium 3, 24-93.
Detlefsen 1908 Detlef Detlefsen, Die Geographie Afrikas bei Plinius und Mela
und ihre Quellen, Quellen, Band 14.
Detlefsen 1909 Detlef Detlefsen, Die Anordnung der geographischen Bücher des
Plinius und ihre Quellen, Quellen, Band 18.
Diderot, Denis. The Encyclopedia of Diderot & d’Alembert Collaborative Transla-
“Encyclopedia” tion Project. Translated by Philip Stewart. Ann Arbor: MPublis-
hing, University of Michigan Library, 2002., Trans. of “Encyclopé-
die,” Encyclopédie ou Dictionnaire raisonné des sciences, des arts
et des métiers, vol. 5. Paris, 1755. (hp://hdl.handle.net/2027/spo.
did2222.0000.004).
Domić Kunić 2003 Alka Domić Kunić, Plinĳeva geografija i etnografija Ilirika (s osobitim
obzirom na panonski dio iliričkog prostora), disertacĳa, Filozofski fa-
kultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
Domić Kunić 2005 Alka Domić Kunić, Literarni izvori za iliričke provincĳe (Dalmaci-
ju i osobito Panonĳu) u Naturalis historia Plinĳa Starĳeg, VAMZ, 3.
ser., 37 (2004), 119-171.
Doody 2009 Aude Doody, Pliny’s Natural History: Enkyklios Paideia and the
Ancient Encyclopedia, JHI 70/1, 1-21.
Frangeš 2012 Ivo Frangeš (ur.), Plinĳe Starĳi. Povĳest antičke umjetnosti. Odabrani
ulomci iz XXXIII., XXXIV., XXXV. i XXXVI. knjige Prirodoslovlja (bi-
lješke i objašnjenja: Nenad Cambi), Biblioteka Knjiga Mediterana,
70, Književni krug, Split.
Grant 1996 Edward Grant, The Foundations of Modern Science in the Middle Ages:
Their Religious, Institutional, and Intellectual Contexts, Cambridge
University Press, Cambridge, Mass. (hp://books.google.hr/book
s?id=YyvmEyX6rZgC&pg=PA168&lpg=PA168&dq=foundation+o
f+modern+science+in+the+middle+ages&source=bl&ots=nJ4N9f4
46J&sig=AshbRta7YnjRNS48C6FEEikMnE8&hl=en&sa=X&ei=dG
KCUeiSJKK84ASNh4HgCg&ved=0CF8Q6AEwBw).
Greaves 2010 Alan M. Greaves, The Land of Ionia: Society and Economy in the Arc-
haic Period, Wiley-Blackwell, Chichester, Malden, Ma.
Harrison 1918 Fairfax Harrison, Note upon the Roman Agronomists, Roman Farm
Management, The Macmillan Company, New York (hp://www.
archive.org/details/romanfarmmanagem02harruo).
Hemmerdinger 1998 Bertrand Hemmerdinger: Suidas, et non la Souda, BollClass, 3. ser.,
19, 31-32.
Henderson 2007 John Henderson, The Medieval World of Isidore of Seville: Truth from
Words, Cambridge University Press, Cambridge.
Leksikon 1996 Dubravko Škiljan (prir.), Leksikon antičkih autora, Latina & Graeca,
Matica hrvatska, Zagreb.
Lesky 2001 Albin Lesky, Povĳest grčke književnosti, Golden marketing, Zagreb.
117
Book ARR 17.indb 117 12.12.2013 10:18:37

Lindberg 20072 David C. Lindberg, The Beginnings of Western Science. The European
Scientific Tradition in Philosophical, Religious, and Institutional Con-
text, Prehistory to A. D. 1450, The University of Chicago Press, Chi-
cago (hp://books.google.com/books?id=dPUBAklm2IUC&pg=P
A137).
Lindsay 1903 Wallace M. Lindsay, Nonii Marcelli De compendiosa doctrina libros
XX, vol. I-III, In aedibus B. G. Teubneri, Lipsiae (hp://archive.
org/stream/noniimarcellide01oniogoog#page/n6/mode/2up).
Lloyd 1979 G. E. R. Lloyd, Magic, Reason and Experience: Studies in the origins
and development of Greek science, Cambridge University Press, Cam-
bridge, Mass.
Magee 2010 Brian Magee, The Story of Philosophy, Dorling Kindersley, London.
Marincola 2007 John Marincola (ur.), A companion to Greek and Roman historiograp-
hy, Blackwell Publishing, Malden, Ma.
Marrou 1956 Henri Irénée Marrou, A history of Education in Antiquity, University
of Wisconsin Press, Madison.
Marrou 1958 Henri Irénée Marrou, Saint Augustin et la fin de la culture antique,
Bibliothèque des écoles françaises d’Athènes et de Rome 145, E. de
Boccard, Paris.
Mahews Sanford 1949 Eva Mahews Sanford, Famous Latin Encyclopaedias, CJ 44/8,
462-467.
The Old Catholic Encyclopedia The Encyclopedia Press, New York, 1907-1912 (hp://en.wikipedia.
org/wiki/Catholic_Encyclopedia).
Opća enciklopedĳa Opća enciklopedĳa Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, Jugoslaven-
ski leksikografski zavod “Miroslav Krleža”, Zagreb, 1977-1982.
Pareti et al. 1967 Luigi Pareti, Paolo Brezzi, Luciano Petech, Historĳa čovječanstva.
Kulturni i naučni razvoj, sv. II, knj. 3: Stari svĳet od početka nove ere do
500. god., Naprĳed, Zagreb.
Parker 1890 H. Parker, The Seven Liberal Arts, EHR 5, 417-461.
Penrose, Schrödinger 1996 Roger Penrose, Erwin Schrödinger, Ionian Enlightenment, u: Erwin
Schrödinger, “Nature and the Greeks” and “Science and Humanism”,
Cambridge University Press, Cambridge, Mass. (hp://books.goo-
gle.hr/books?id=w7m2-jnZWq0C&printsec=frontcover&hl=hr&so
urce=gbs_ge_summary_r&cad=0#v=onepage&q&f=false).
Pfeiffer 1968 Rudolf Pfeiffer, History of Classical scholarship: From the beginnings
to the end of the Hellenistic age, Oxford University Press, Oxford.
Pothecary 2002 Sarah Pothecary, Strabo, the Tiberian Author: Past, Present and Si-
lence in Strabo’s Geography, Mnemosyne 55 (4), 387-438.
PWRE Paulys Realencyclopädie der classischen Altertumswissenscha
, Stu-
gart, 1984- .
Rajna 1928 Pio Rajna, Le denominazione Trivium e Quadrivium, SM, n. s. 1, 4-36.
Riché 1976 Pierre Riché, Education and Culture in the Barbarian West: Sixth thro-
ugh Eighth Centuries, University of South Carolina Press, Colum-
bia, SC.
118
Book ARR 17.indb 118 12.12.2013 10:18:37

Sallmann 1971 Klaus G. Sallmann, Die Geographie des älteren Plinius in ihrem
Verhältbnis zu Varro, u: H. Dörrie - P. Morraux, ur., Untersuchun-
gen zur antiken Literatur und Geschichte, Band 11, Berlin-New York.
Saltzman 2010 Joe Saltzman, Herodotus as an Ancient Journalist: Reimagining
Antiquity’s Historians as Journalists, Annenberg School for Com-
munication & Journalism, University of Southern California, Los
Angeles (hp://ĳpc.uscannenberg.org/journal/index.php/ĳpcjour-
nal/article/viewFile/22/29).
Shaw 1981 Brent D. Shaw, The Elder Pliny’s African Geography, Historia 30
(4), 424-471.
Smith 1954 W. K. Smith, review of: Giorgio Brugnoli: Sulle possibilità di una
ricostruzione dei ‘Prata’ e della loro aribuzione a Suetonio (Accademia
Nazionale dei Lincei, Roma, 1954, 32 str.), u: CR, n. s., vol. 6, No. 1,
73.
Stahl 1962 William Harris Stahl, Roman Science: Origins, Development, and In-
fluence to the Later Middle Ages, University of Wisconsin Press, Ma-
dison, Wi.
Thomas 2002 Rosalind Thomas, Herodotus in context: ethnography, science and the
art of persuasion, Cambridge University Press, Cambridge, Mass.
Thomson 1948 James Oliver Thomson, History of Ancient Geography, Biblo & Ta-
nnen Publishers, Cambridge.
Wagner 1983 David L. Wagner (ur.), The Seven Liberal Arts in the Middle Ages,
Indiana University Press, Bloomington, In.
Walden 1909 John W. H. Walden, The universities of ancient Greece, C. Scribner’s
Sons, New York (hp://www.questia.com/read/72556310/the-uni-
versities-of-ancient-greece).
West 1912 Andrew Fleming West, The Seven Liberal Arts, u: Alcuin and the
Rise of the Christian Schools, izd. Christopher A. Perrin, C. Scribner’s
Sons, New York (hp://archive.org/details/alcuinriseofchri00we-
stiala).
Winterboom 1983 Michael Winterboom, Martianus Capella, u: Texts and Transmi-
ssions: A Survey of the Latin Classics, ur. L. D. Reynolds, Clarendon
Press, Oxford.
Wise 1947 John Edward Wise, The nature of the liberal arts, The Catholic edu-
cation series, Bruce Publishing Company, Milwaukee, Wi.
Woodman 1964 Jesse Earle Woodman, The Expositio totius mundi et gentium: Its Geo-
graphy and Its Language, MA thesis, The Ohio State University, Co-
lumbus, Oh. (hp://etd.ohiolink.edu/send-pdf.cgi/Woodman%20
Jesse%20Earle.pdf?osu1166462501).
119
Book ARR 17.indb 119 12.12.2013 10:18:37

LITERARNI IZVORI / LITERARY SOURCES

Aelian, Historical Miscellany (prev. N. G. Wilson), LCL, 1997.
Aristotle, Minor Works (prev. W. S. He), LCL, 1936.
Athenaeus, The Learned Banqueters, vols. I-VIII (prev. S. D. Olson), LCL, 2007-2012.
H. Grotius, [Martianus Felix Capella] De nuptiis Philologiae et Mercurii et de septem artibus liberalibus
libri novem, Nabu Press, Charleston, SC, 2011.
Cato and Varro On Agriculture (prev. W. D. Hooper, H. B. Ash), LCL, 1934.
Celsus De medicina, (prev. W. G. Spencer), LCL, 1961 (hp://archive.org/stream/demedicina
02celsuo#page/n5/mode/2up).
M. Tullius Cicero, Academicorum reliquiae cum Lucullo (izd. O. Plasberg), Teubner, Leipzig, 1922
(hp://www.perseus.tus.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A2007.01.0033).
Lucius Iunius Moderatus Columella, De re rustica libri XII, The Classics Page, The Latin Library
(hp://www.thelatinlibrary.com/columella.html).
Expositio totius mundi et gentium, Introduction, texte critique, traduction française, notes et com-
mentaire par Jean Rougé, Sources chrétiennes, Textes orientaux 124, Les Éditions du Cerf,
Paris, 1966.
M. Verrii Flacci quae extant et Sexti Pompeii Festi De verborum significatione libri XX, ex editione
Andreae Dacerii etc., curante et imprimente A. J. Valpy, Londini, 1826 (hp://archive.org/
stream/mverriiflacciqua02verruo#page/n7/mode/2up).
Galen, On the Natural Faculties (ur. A. J. Brock), Perseus Digital Library, Perseus Collections/
Texts, Greek and Roman Materials (hp://www.perseus.tus.edu/hopper/text?doc=Perse
us%3atext%3a1999.01.0255).
Aulus Gellius, Noctes Aicae, The Classics Page, The Latin Library (hp://www.thelatinlibrary.
com/gellius.html).
Herodot, Povĳest (prev. i prir. D. Škiljan), Matica hrvatska, Zagreb, 2000.
Macrobius, The Saturnalia, Lacus Curtius: Into the Roman World (hp://penelope.uchicago.edu/
Thayer/E/Roman/Texts/Macrobius/Saturnalia/).
C. Plinius Maior, Naturalis historiae libri XXXVII (izd. K. Mayhoff ), Teubner, Leipzig, 1892-1909;
Pliny, Natural History, vols. I-X (prev. H. Rackham et al.), LCL, 1938-1962.
Posidonius, The Fragments (ur. I. G. Kidd, L. Edelstein), Cambridge Classical Texts and Commen-
taries, Cambridge University Press, Cambridge-New York, 2004.
Quintilian, Institutio oratoria (prev. H. E. Butler), LCL, 1996.
L. Annaeus Seneca, Epistulae morales ad Lucilium / Quaestiones naturales, The Classics Page, The
Latin Library (hp://www.thelatinlibrary.com/sen.html).
C. Iulii Solini Collectanea rerum memorabilium (izd. Th. Mommsen), In aedibus Friderici Nicolai,
Berolini, 1864 (hp://books.google.hr/books/reader?id=qpI-AAAAcAAJ&hl=hr&printsec
=frontcover&output=reader&source=gbs_atb_hover&pg=GBS.PR1).
ΣΟΥΙΔΑΣ. Suidae lexicon Graece et Latine, ad fidem optimorum librorum exactum post Tho-
mam Gaisfordum recensuit et annotatione critica instruxit Godofredus Bernhardy, Halis
et Brunsvigae, 1853 (hp://books.google.hr/books?id=7OFCgP0UCy4C&printsec=frontco
ver&hl=hr#v=onepage&q&f=false).
Varro On the Latin Language, books 8-10, and Fragments (prev. R. G. Kent), LCL, 1938.
120
Book ARR 17.indb 120 12.12.2013 10:18:37

Marcus Terentius Varro, De re rustica, Intra Text Edition (hp://www.intratext.com/IXT/

LAT0056/).
Verrii Flacci Fragmenta, Corpus scriptorum Latinorum. A digital library of Latin literature (hp://
www.forumromanum.org/literature/verrius_frag.html).
Vitruvius, De architectura libri decem / Vitruvĳe, Deset knjiga o arhitekturi (prev. Matĳa Lopac i Vla-
dimir Bedenko), Golden marketing i Institut građevinarstva Hrvatske, Zagreb, 1999.
121
Book ARR 17.indb 121 12.12.2013 10:18:37

Book ARR 17.indb 122 12.12.2013 10:18:37
Marko Dizdar: Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova
M
' D
KASNOLATENSKO NASELJE SKORDISKA NA

ŠTRBINCIMA KOD ĐAKOVA
Dr. sc. Marko Dizdar UDK 903.23”638”(497.5Štrbinci)
Institut za arheologĳu Izvorni znanstveni rad
Ljudevita Gaja 32 Primljeno: 23. 03. 2013.
HR – 10000 Zagreb Prihvaćeno: 21. 05. 2013.
E-mail: marko.dizdar@iarh.hr
Tĳekom istraživanja kasnorimske nekropole na Štrbincima kod Đakova

zabilježeni su i tragovi kasnolatenskog naselja Skordiska. U najvećem su bro-
ju pronađeni ulomci keramičkih posuda izrađenih na lončarskom kolu, među
kojima se izdvajaju oni ukrašeni slikanjem vodoravnih traka crvene i bĳele boje
koje se u materĳalnoj ostavštini Skordiska pojavljuju tĳekom Beograd 3 stup-
nja. Datiranje naselja potvrđuje i nalaz brončane fibula tipa Almgren 18 koja
predstavlja jedan od rĳetkih nalaza na području istočne Slavonĳe koji se može
datirati u LT D2, odnosno Beograd 3b stupanj.
Ključne rĳeči: kasni laten, istočna Slavonĳa, naselje, Skordisci, slikana ke-
ramika (Key words: Late La Tène, eastern Slavonia, selement, Scordisci, painted
poery)
Tĳekom dosadašnjih istraživanja kasnorimske nekropole na Štrbincima kod Đa-

kova (Migoi et al. 1998; Migoi 2004) zabilježeni su i nalazi iz različitih razdoblja
prapovĳesti te kasnog srednjeg/novog vĳeka koji upućuju na intenzivnu naseljenost
južnih padina đakovačkog ravnjaka, odnosno nekropola je smještena na mjestu ra-
nĳih prapovĳesnih naselja. Najveći broj nalaza pripada neolitičkoj sopotskoj kultu-
ri, potom slĳede malobrojni keramički ulomci daljske grupe iz mlađe faze kasnog
brončanog doba, dok su u nešto većem broju pronađeni nalazi latenske kulture iz
mlađeg željeznog doba. Od spomenutih prapovĳesnih naselja, jedino je ono sopotske
kulture već bilo probno istraženo, zbog čega niti ne iznenađuju brojni karakteristični
sopotski keramički ulomci koji se pojavljuju u cjelinama iz svih razdoblja.1 Malobroj-
ni keramički ulomci daljske grupe pokazuju kako je površina istraživanja vjerojatno
obuhvatila rubni dio naselja iz tog razdoblja. Na postojanje naselja latenske kulture
upućuju ulomci sivih, na lončarskom kolu izrađenih posuda koji su također najčešće
izdvojeni u zapunama mlađih arheoloških cjelina u koje su naknadno dospjeli. Ri-
1
Durman 1983. U istraživanjima su izdvojeni ostaci jaraka različitih širina i dubina ukopa koji se
pripisuju infrastrukturi naselja sopotske kulture.
123
Book ARR 17.indb 123 12.12.2013 10:18:37

jetko se radi o sačuvanim cjelinama - dokumentirani stratigrafski podaci svjedoče o

tome kako je naselje latenske kulture u znatnoj mjeri uništeno ukopavanjem grobova,
zbog čega se i ne može više zaključiti o infrastrukturi naselja.
Latenskoj kulturi pripadaju nalazi karakterističnih ulomaka keramičkih posu-
da, no o datiranju naselja, osim izdvojenih keramičkih oblika, svjedoče i pronađeni
metalni nalazi. U SJ 90 pronađena je brončana šivaća igla s tĳelom okruglog presjeka
i ušicom nakon koje se tĳelo igle nastavlja u šiljasti gornji završetak (Sl. 1: 2). Igle
spomenutog oblika pojavljuju se na nalazištima latenske kulture, kao npr. na Man-
chingu.2 Od iznimne je važnosti otkriće u SJ 135 brončane fibule tipa Almgren 18
s okruglim zadebljanjem na vrhu luka i oštećenom nožicom na kojoj se prepoznaje
ostatak prečke koja je dĳelila perforiranu nožicu (sl. 1:1). Luk je ovalnog presjeka prĳe
zadebljanja, dok je prema nožici rombičnog presjeka. Igla i spirala fibule nisu saču-
vane, iako je iznad spirale preostala masivna potporna pločica koja oblikom imitira
navoje spirale. Na osnovi opisanih tipoloških karakteristika, fibula se može pripisati
varĳanti Altenburg, odnosno varĳanti Almgren 18a2 s karakterističnom potpornom
pločicom, kakva se nalazi i na fibuli sa Štrbinaca.3 Fibule tipa Almgren 18a pojav-
ljuju se nakon sredine 1. st. pr. Kr., s pretpostavkom kako su nošene najvjerojatnĳe i
tĳekom ranoaugustovskog vremena. Fibula sa Štrbinaca, koja se nalazi na istočnom
rubu rasprostiranja ovog oblika, predstavlja jedan od rĳetkih nalaza iz istraživanja
naselja na području istočne Slavonĳe koji se može datirati u LT D2, odnosno Beograd
3b stupanj.4
Najbrojnĳe nalaze latenske kulture na Štrbincima predstavljaju ulomci keramič-
kih posuda koje su najčešće izrađene na lončarskom kolu. U manjem se broju pojav-
ljuju ulomci posuda koje su modelirane rukom, pri čemu se najčešće radi o karakte-
rističnim situlastim loncima zaobljenog tĳela i sa žlĳebom ispod ruba. Materĳalnoj
ostavštini latenske kulture može se pripisati i nalaz pršljena bikoničnog oblika (T.
3:7, T. 14:1).
Od lonaca izrađenih na lončarskom kolu u najvećem su broju izdvojeni ulomci si-
vih lonaca S-profiliranog tĳela koji su na ramenu, ispod vodoravno položenog rebra,
mogli biti ukrašeni motivima izvedenima glačanjem ili plitkim žljebljenjem (T. 1: 2, T.
7: 6, T. 9: 6, T. 13: 6, T. 14: 3, T. 16: 3). Loncima vjerojatno pripadaju i ulomci donjeg di-
jela tĳela posuda s istaknutim dnom (T. 6: 7). Radi se o karakterističnom keramičkom
obliku kasnolatenske materĳalne ostavštine Skordiska koji je na istočnoslavonskim
nalazištima izdvojen kao tip D5b, a ukrašen je na ramenu, iznad ili ispod vodoravnog
rebra, s raznoliko izvedenim motivima, najčešće izvedenim u tehnikama glačanja ili
2
Jacobi 1974, 58; van Endert 1991, 59, T. 14: 256-261.
3
Völling 1995, Abb. 14; Demetz 1999, 117.
4
Dizdar, Tonc 2013, 61-62, Fig. 7. Fazi LT D2 pripadaju i brojni slučajni nalazi fibula tipa Jezerine i
Gorica.
124
Book ARR 17.indb 124 12.12.2013 10:18:37

plitkog žljebljenja. S izradom ovog omiljenog keramičkog oblika Skordiska, čĳa je po-
java zabilježena i na ostalim kasnolatenskim naseljima u Karpatskoj kotlini, nastavlja
se i tĳekom 1. st. po Kristu.5 U karakterističnu kasnolatensku ostavštinu Skordiska
mogu se uvrstiti i ulomci velikih lonaca zaobljenog tĳela s vodoravno postavljenim i
profiliranim rubom (T. 3: 3, T. 7: 2, T. 19: 4).
Pored spomenutog oblik lonca, jedan od najbrojnĳih nalaza na Štrbincima pred-
stavljaju i zdjele S-profiliranog tĳela s izvučenim rubom (T. 1: 4, T. 3: 2, T. 5: 7, T. 6: 1,
5, T. 7: 3, T. 8: 3-4, T. 9: 2, T. 10: 3, T. 11: 2, T. 13: 2, T. 16: 1, 5, T. 17: 4, T. 18: 2, 5-6, 9, T.
19: 5, T. 20: 1), dok je dno blago istaknuto (T. 5: 11, T. 6: 3, 7). Ponekad je prĳelaz donjeg
dĳela tĳela na rame bikonično naglašen (T. 1: 3, T. 2: 1, T. 5: 1, 3, T. 7: 1, T. 8: 1, T. 10:
2, T. 13: 3, T. 14: 5, T. 15: 1). Na donjem dĳelu tĳela, s unutarnje strane stjenke, rĳetko
se može nalaziti motiv valovnice koja je izvedena plitkim žljebljenjem (T. 7: 5, T. 8: 2,
T. 20: 5). Radi se o jednom od najbrojnih keramičkih oblika u naseljima i na grobljima
Skordiska tĳekom svih faza razvoja njihove materĳalne ostavštine, pri čemu zdjele
s bikonično naglašenim prĳelazom donjeg dĳela tĳela u rame, kao i ukrašavanje s
plitko žljebljenom ili glačanom valovnicom na unutarnjoj stjenci predstavljaju kasno-
latenske tipološke karakteristike.6 U isto se vrĳeme datiraju i sive zdjele zaobljenog
tĳela i uvučenog zadebljanog ruba (T. 11: 3, 7, T. 13: 1) koje su također jedan od broj-
nĳih keramičkih oblika u naseljima Skordiska čĳa je pojava, poput zdjela S-profilacĳe,
zabilježena i na ranorimskim naseljima.7
Karakterističan kasnolatenski keramički oblik materĳalne ostavštine Skordiska
predstavljaju ulomci kantarosa ili vrčeva (T. 2: 4, T. 4: 5, T. 9: 2, T. 12: 2, T. 15: 5, T. 18:
10) kojima se pripisuju i ulomci ručki (T. 4: 6, T. 12: 5). Za ulomke s kratkim stožastim
vratom može se pretpostaviti kako se radi o dĳelovima kantarosa (T. 4: 4, T. 12: 6)
koji su na ramenu mogli biti ukrašeni različitim glačanim ornamentima, ponekad i
metopno raspoređenima (T. 3: 6). Isti su oblici često zabilježeni i u ostalim naseljima
Skordiska u istočnoj Slavonĳi.8
Drugu skupinu keramičkih nalaza predstavljaju ulomci posuda koje su modelira-
ne rukom, od kojih su najbrojnĳi lonci zaobljenog tĳela s vodoravnim žlĳebom ispod
ruba koji se, s obzirom na oblik presjeka ruba i način ukrašavanja, mogu podĳeliti
u nekoliko inačica. Jednu predstavlja ulomak lonca s rubom pravokutnog presjeka i
tĳelom koje je ukrašeno okomitim češljastim ukrasom (T. 1: 1). Slični su lonci s rubom
zaobljenog ili pravokutnog presjeka i najčešće neukrašenog tĳela (T. 1: 5, T. 2: 3, T. 5:
5
Majnarić-Pandžić 1996, 260, Abb. 3: 26, Abb. 4: 16-17, 20-21, Abb. 5: 13; Dizdar 2001, 75-76, T. 4: 5,
T. 8: 1 itd. s usporedbama u ostalim naseljima i na grobljima Skordiska.
6
B. Jovanović, M. Jovanović 1988, 22, 26; Majnarić-Pandžić 1996, 260, Abb. 3; Dizdar 2001, 58-65,
Sl. 12; Popović 2001, 92, Fig. 5; Popović 2003b, 146, Pl. 2.
7
B. Jovanović, M. Jovanović 1988, Prilog 1a; Majnarić-Pandžić 1996, 260, Abb. 3: 43-44, 46-47; Diz-
dar 2001, 53-56, T. 5: 1-3, T. 15: 1, T. 18: 2-3; Popović 2001, 92, Fig. 5.
8
Majnarić-Pandžić 1996, 260, Abb. 4; Dizdar 2001, 66-69, Sl. 12.
125
Book ARR 17.indb 125 12.12.2013 10:18:38

2, 4, T. 11: 5). Rĳetko su lonci ovog oblika i tehnoloških karakteristika na Štrbincima

ukrašeni okomitim češljastim ukrasom (T. 10: 1), kakvi su zabilježeni u ostalim nase-
ljima Skordiska u istočnoj Slavonĳi gdje su datirani u LT D1.9
Posebnu inačicu na Štrbincima predstavljaju lonci zaobljenog tĳela s rubom pra-
vokutnog presjeka koji je ponekad i blago zadebljan (T. 2: 2, T. 3: 1, T. 4: 1, T. 5: 6, T.
7: 4, T. 9: 1, 3-4, T. 11: 4, T. 12: 1, 3-4, 7, T. 13: 5, 7-10, T. 15: 2-4, 7-9, T. 16: 2, T. 17: 1-2,
5-7, T. 18: 1, 7-8, T. 19: 1-3, 6, T. 20: 2-4, 6). Lonci ovog oblika i blago zadebljanog ruba
karakteristični su za LT D1, kada su često ukrašeni različito organiziranim češljastim
ukrasom, o čemu svjedoče nalazi u zatvorenim cjelinama kao npr. u naselju Osĳek-
Zeleno polje.10 S druge strane, na Štrbincima su izdvojeni i lonci zaobljenog tĳela čĳi
je rub gotovo trokutasto zadebljan (T. 3: 4, T. 4: 7-8, T. 5: 5, 9-10, T. 6: 4, 6, T. 8: 5, T. 10:
4-5, T. 17: 3). Radi se o keramičkom obliku koji je već zabilježen u naseljima Skordiska,
posebno u nizinskim naseljima u Srĳemu, pri čemu su lonci često ukrašeni s različito
organiziranim češljastim ukrasom.11 S obzirom na to da se većinom radi o nalazima
koji potječu izvan zatvorenih cjelina, o njihovom datiranju u LT D2 odnosno u Beo-
grad 3b stupanj svjedoče usporedbe sa sličnim oblikom lonca zadebljanog ruba, goto-
vo trokutastog oblika, čĳi je vrh blago koso zasječen, dok je tĳelo ukrašeno okomitim
češljastim ukrasom. Lonci opisanog oblika zabilježeni su na nalazištima sjeverno od
Dunava, posebno u Bratislavi i Devinu gdje se smatraju karakterističnim oblikom
LT D212, te na istovremenim nalazištima na jugoistočnoalpskom prostoru.13 Otkriće
brojnih ulomaka lonaca zaobljenog tĳela sa zadebljanim rubom potvrđuje datiranje
naselja u LT D2, na što je već uputio i nalaz fibule tipa Almgren 18.
Na Štrbincima je pronađen i ulomak manje zdjele zaobljenog tĳela čĳa je unu-
trašnjost ukrašena glačanim linĳama. Ovakve su zdjele česte u naseljima Skordiska
u istočnoj Slavonĳi i Srĳemu.14 Istoj grupi keramičkih posuda modeliranih rukom
pripadaju i ulomci većih zdjela grublje fakture i zaobljenog tĳela od kojih su neke
9
Majnarić-Pandžić 1996, 260, Abb. 5: 2-3; Dizdar 2001, 81-83, T. 1: 4, T. 4: 2, T. 9: 5, T. 22:2 itd.
10
Brukner 1979, 5, T. IV: 3-4; M. Jovanović 1986, 66, T. XXXIII: 5-7; M. Jovanović 1989, T. III: 6, 10, T.
III: 4, 13; Dizdar 2001, T. 22: 4, T. 31: 8; Dautovac: Popović 2001, 147, Pl. 3; Popović 2003a, 312, T. 3:
7, 9, 12; Drnić 2007, 169, T. 2: 3, T. 3: 1-2; Drnić, Skelac 2008, 396, T. 4: 13, T. 10: 1-8.
11
Brukner 1970, 41, T. XVI: 11-12; Brukner 1979, 5, T. IV: 1; M. Jovanović 1985, 66, T. XXXIII: 4; Popo-
vić 2001, 94-95, Pl. 9: 10; Trifunović, Pašić 2003, 268, Sl. 5: 8; Vidović 2008, 83-84, T. II: 16-21, T. V:
19, T. VII: 4, T. XII: 3. Nizinska naselja u Srĳemu: Brukner 1995, T. V: 45-47, 50-51, T. VII: 65, T. XV:
150, T. XXI: 217.
12
Zachar 1981, 41, Obr. 8: 16; Zachar 1982, 42-43, Obr. 5B: 1; Zachar, Rexa 1988, 64, Abb. 15: 13; Čam-
bal 2004, 67, T. II: 5, T. X: 2 itd; Bazovský 2004, Obr. 6: 1-3; Obr. 9: 4, 7; Resutík 2007, T. 1: 1, 5, T. 2:
11. Naselje Senec-Svätý Martin datirano je u LT D2 fibulama tipa Almgren 18 i Gorica: Čambal et
al. 2010, 141, T. I: 20-21, 23, T. IV: 12-13. S druge strane, takvih lonaca zasad nema npr. na istovre-
menom naselju Budaörs gdje se pojavljuju drugi oblici rukom rađenih lonaca: Oományi 2005,
112-117, Abb. 17-19.
13
Tiefengraber 2009, 269, 275, Abb. 14: 1-7, Abb. 20: 1-2.
14
B. Jovanović, M. Jovanović 1988, T. I: 10-11, T. V: 7 itd.; Dizdar 2001, 78-79, T. 18: 4, T. 38: 1.
126
Book ARR 17.indb 126 12.12.2013 10:18:38

mogle poslužiti i kao poklopci (T. 4: 3, T. 5: 8, T. 6: 8, T. 11: 6, T. 13: 4, T. 14: 2, 4, T. 15:

6, T. 16: 4).
Posebnu kategorĳu keramičkih nalaza na Štrbincima predstavljaju ulomci lonaca
izrađenih na lončarskom kolu crvenkaste boje koji su ukrašeni slikanjem naizmjen-
ce postavljenih vodoravnih traka crvene, rĳetko crveno-smeđe i bĳele boje različite
širine (T. 21). S obzirom na sačuvanost ulomaka, prepoznaju se samo ulomci lonaca
ovalnog tĳela s kratkim ljevkastim vratom (u jami SJ 135 s fibulom Almgren 18).
Slikanjem ukrašene keramičke posude u materĳalnoj ostavštini Skordiska pojav-
ljuju se tĳekom kasnog latena (Beograd 3 stupanj). Od oblika slikanjem su ukrašeni
lonci ovalnog ili jajolikog tĳela s niskim ljevkastim vratom, dok se od motiva najče-
šće pojavljuju vodoravne trake te mrežasti i cik-cak motivi.15 Slikanjem ukrašene ke-
ramičke posude nisu karakteristične samo za kasnolatensku materĳalnu ostavštinu
Skordiska, već se radi o široko rasprostranjenom fenomenu koji se smatra vlastitim
ostvarenjem latenske kulture, zbog čega su primjetne i razlike, kako u oblicima tako
i u motivima.16
Keramičke posude ukrašene slikanjem različitih motiva zabilježene su na cĳelom
prostoru rasprostiranja Skordiska, od istočne Slavonĳe do Đerdapa (sl. 2). Najbliže
usporedbe za ulomke sa Štrbinaca zabilježene su na istaknutom kasnolatenskom na-
selju u Donjem gradu u Osĳeku. U zaštitnim istraživanjima na položaju Bolnice pro-
nađeni su ulomci lonaca ukrašenih bĳelo i crveno oslikanim vodoravnim trakama te
onih koji su na bĳeloj podlozi ukrašeni crvenim trakama i smeđe izvedenim motivom
mreže raspoređenim unutar složenĳe organiziranih kompozicĳa.17 U Dalju su ulomci
posuda ukrašeni slikanjem pronađeni na dva nalazišta, pri čemu s nalazišta Livadice
potječe lonac ovalnog tĳela s niskim ljevkastim vratom koji je na ramenu ukrašen
slikanjem širokih bĳelih i crvenih vodoravnih traka, dok je donji dio bĳelo oslikan.18
S utvrđenog naselja Dirov brĳeg u Vinkovcima potječu ulomci koji vjerojatno pri-
padaju loncima ovalnog i bikoničnog tĳela koji su ukrašeni slikanjem širokih traka i
možda metopama. Na Damića gradini u Starim Mikanovcima pronađeni su ulomci
lonaca ovalnog tĳela koji su ukrašeni složeno organiziranim kompozicĳama izvede-
nim crveno-smeđom bojom na blĳedo-oker podlozi. Ukrasi su sastavljeni od vodo-
ravnih traka i motiva mreže i cik-cak trake u negativu.19 S utvrđenih naselja Gradina
u Oroliku i Gradina u Privlaci također potječu ulomci lonaca ukrašenih slikanjem
15
Todorović 1968, 43-44, 46; Božič 1981, 321, T. 5: 53; Božič 1984, 88, Sl. 26: 13; Guštin 1984, 327, 344,
Abb. 27: 2; Liste 4.
16
Maier 1963, 260; Maier 1970, Beil. 1. Izdvojeno je šest regionalnih grupa, pri čemu prostor Skor-
diska pripada grupi 5 raširenoj u Karpatskoj kotlini.
17
Todorović 1968, 144, T. XIX: 4; Šimić 1997a, 29, kat. br. 121.
18
Dalj-Livadice: Bulat 1981, 24; Šimić 1997b, 53, 60, kat. br. 27; Dalj-Ciglana: Todorović 1968, 29;
Majnarić-Pandžić 1970, 54.
19
Dirov brĳeg: Dizdar 2001, 100, T. 12: 5, T. 14: 4; Damića gradina: Dizdar 2001, 100, T. 36: 5, 7.
127
Book ARR 17.indb 127 12.12.2013 10:18:38

bĳelom i crvenom bojom.20 Slikanjem ukrašene posude pronađene su i u istraživa-

njima kasnolatenskog naselja Vukovar-Lĳeva bara.21 Ulomci posuda, najčešće zdjela
zaobljenog tĳela i uvučenog ruba, ukrašenih slikanjem bĳelih i crvenih traka, prona-
đeni su i na Gradini na Bosutu.22 Najveći broj keramičkih posuda izrađenih isključivo
na lončarskom kolu pronađen je tĳekom istraživanja istaknutog utvrđenog naselja
na Gomolavi. Slikanjem su ukrašene zdjele zaobljenog tĳela i uvučenog ruba te lonci
ovalnog ili jajolikog tĳela i niskog ljevkastog vrata, dok se sasvim rĳetko pojavljuje
neki drugi oblik koji je ukrašen na ovaj način, npr. lonci za zalihe s vodoravno po-
stavljenim rubom. Izbor motiva ovisio je o funkcionalnom obliku na kojemu se na-
laze, a najčešće su vodoravne trake bĳele i crvene boje. Isto tako, na bĳeloj pozadini
slikanjem su izvedeni crveni ili crveno-smeđi motivi. Zdjele su ukrašene naizmjence
postavljenim vodoravnim trakama ili su uz rub ukrašene vodoravnom trakom, dok
se u donjem dĳelu nalaze složenĳi geometrĳski motivi. Lonci su na ramenu ponekad
ukrašeni motivom mreže ili složenĳim kompozicĳama sastavljenim od cik-cak i kosih
linĳa. Krivolinĳski se motivi, poput girlandi ili valovnica, pojavljuju u manjem bro-
ju. S obzirom na dokumentirane stratigrafske sljedove, posude ukrašene slikanjem
pojavljuju se već tĳekom faze VIa, no ipak su znatno brojnĳe tĳekom faze VIb kada
se pojavljuju i složenĳe geometrĳske kompozicĳe. U fazi VIc, koja već pripada rano-
rimskom razdoblju, sačuvalo se slikanje vodoravnih traka, dok geometrĳski motivi
nestaju.23
Slikanjem ukrašene posude zabilježene su i na Gradini u Starom Slankamenu.24 S
Popovog salaša potječu ulomci lonaca ukrašenih slikanjem bĳelih i crvenih vodorav-
nih traka.25 Iz najmlađeg horizonta utvrđenog naselja Čarnok poznat je ulomak po-
klopca ukrašenog slikanjem vodoravnih traka.26 Zdjele zaobljenog tĳela i uvučenog
ruba ukrašene slikanjem bĳelih i crvenih vodoravnih traka pronađene su u Plavni27,
dok iz Doroslova potječu ulomci crvenkastih posuda ukrašenih slikanjem užih i širih
bĳelih i crvenih vodoravnih traka.28 U istraživanjima nalazišta Čurug-Stari vinogradi
pronađene su slikanjem ukrašene zdjele zaobljenog tĳela i uvučenog ruba te lonci
ovalnog i jajolikog tĳela s niskim ljevkastim vratom. Slikanjem su izvedene vodorav-
20
Majnarić-Pandžić 1969, 80; Majnarić-Pandžić 1970, 56, T. LIII: 8; Dalić 1998, 166.
21
Vinski 1959, 101; Majnarić-Pandžić 1970, 59.
22
Popović 2003a, 312, T. 1: 11-13.
23
B. Jovanović, M. Jovanović 1988, 29, 36-37, 52, T. IV: 1-7, T. XIII: 1-11, T. XIV: 1-9, T. XV: 1-11, T. XVI:
1-2, T. XXII: 1-5, T. XXIV: 7, T. XXVI: 9, T. XXX: 11, T. XXXI: 5, T. XXXII: 3, 7, T. XXXIV: 8, T. XXXVI:
7, T. XXXVIII: 10, T. XL: 1-2; Jovanović 1991, 285, Fig. 1-3; Silber der Illyrer 2004, 111, cat. no. 188.
24
Gorenc, Dimitrĳević 1956, 153.
25 Vilotĳević 1965, 257, 259, T. I: 6, T. II: 3, T. III: 1; Sladić 1986, 39, T. XL: 1-2.
26
M. Jovanović 1994, 124, T. III: 4; Jovanović 2008, 68.
27
M. Jovanović 1988-1989, 61, T, III: 2, T. V:10.
28
Bruker 1959, 16, Sl. 21: 6-8; Trajković 1975, 44.
128
Book ARR 17.indb 128 12.12.2013 10:18:38

ne trake i geometrĳski motivi.29 Sa Židovara također potječu nalazi posuda ukrašenih

slikanjem. Izdvaja se lonac ovalnog tĳela i niskog cilindričnog vrata koji je na bĳeloj
podlozi ukrašen slikanjem širokih crvenih vodoravnih traka, jednom na donjem dĳe-
lu i dvjema na ramenu i vratu. U probnim istraživanjima dokumentirana stratigrafija
pokazuje kako se lonci ukrašeni slikanjem bĳelih traka na crvenoj podlozi, najčešće
na ramenu i gornjem dĳelu trbuha, pojavljuju u horizontu I koji pripada LT D1.30 I u
naseljima u sjevernoj Srbĳi pronađeni su keramički ulomci ukrašeni slikanjem. Tako
su u Kostolcu zabilježeni ulomci s vodoravnim trakama bĳele i crvene boje,31 dok s
naselja Saraorci potječe ulomak koji je ukrašen slikanom širokom vodoravnom tra-
kom.32
Osim na naseljima, slikanjem ukrašene posude zabilježene su i na grobljima Skor-
diska. Tako iz Sotina, s položaja Zmajevac gdje su pronađena tri paljevinski groba
datirana u LT D1, potječu ulomci lonca koji je ukrašen trakama i motivom mreže.33 Na
Karaburmi su u nekoliko grobova, ostalim prilozima datiranih u Beograd 3a stupanj
odnosno u LT D1, pronađeni lonci koji su ukrašeni slikanjem vodoravno postavljenih
bĳelih i crvenih traka. Radi se o loncima ovalnog ili jajolikog tĳela i kratkog ljevka-
stog vrata, pri čemu je lonac iz groba 203 imao funkcĳu urne te je između traka još
ukrašen motivom mreže.34 S groblja na Rospi Ćuprĳi potječe lonac ovalnog tĳela i
ljevkastog vrata koji je oslikan dvjema crvenim trakama na bĳeloj podlozi kojom su
premazani vrat i rame – jedna je traka na gornjem dĳelu ramena, dok je druga na
najširem dĳelu posude, a između njih je geometrĳski ukras. Lonac je vjerojatno bio
korišten kao urna za polaganje spaljenih ostataka pokojnika. Još se u grobu 25 navode
ulomci lonca ukrašenog slikanjem.35 U kasnolatenskom grobu 10 s nalazišta Vajuge
kao urna je upotrebljen lonac bikoničnog tĳela i ljevkastog vrata čĳe je stožasto rame
oslikano bĳelim i crvenim vodoravnim trakama. U donjem dĳelu ramena trake su
šire, dok su u gornjem dĳelu uže, pri čemu je donji dio tĳela posude crveno oslikan.36
U bogato opremljenom ratničkom grobu 1 iz Ajmane nalazio se lonac ovalnog tĳela
i kratkog ljevkastog vrata koji je na vratu i najširem dĳelu tĳela ukrašen slikanjem
vodoravne trake, dok je rame bĳelo oslikano.37
29
Trifunović, Pašić, 2003, 268, Sl. 4: 10-13; Trifunović 2008, Pl. 7: 6-9.
30
Gavela 1952a, 31, 53, Sl. 41-42; Gavela 1952b, 55; Sladić 1986, 34, T. XXX: 4; Jevtić et al. 2006, 20, 26,
85-86.
31
Spasić 1997, 36, T. II: 4.
32
Popović 2001, 85, Pl. 4: 1.
33
Majnarić-Pandžić 1974, 59, 69, T. V: 4a-b.
34
Todorović 1972, 54-55, T. I: 4, T. VII: 1, T. XXIX: 1, T. XXX: 1, T. XXXII: 2, T. XL: 2. Grobovi 1, 21, 96,
98, 110, 203, 228.
35
Todorović 1956, 27-28, 47; Todorović 1968, 43, 147, T. 32: 2; Todorović 1974, T. XXIX.
36
Silber der Illyrer 2004, 110, cat. no. 177.
37
Stalio 1986, 32, Fig. 37; Sladić 1986, 41, T. L: 3; B. Jovanović 1991, 287, Fig. 4.
129
Book ARR 17.indb 129 12.12.2013 10:18:38

Navedeni nalazi keramičkih posuda ukrašenih slikanjem s područja rasprostira-

nja Skordiska mogu se datirati u razdoblje kasnog latena38, pri čemu je njihova pojava
zabilježena i tĳekom ranorimskog razdoblja, kao npr. na Gomolavi ili Mitrovačkim
livadama.39 Istraživanja na Gomolavi pokazala su kako se slikane posude pojavljuju
tĳekom cĳelog kasnog latena, odnosno stupnja Beograd 3. Ipak, stratigrafski podaci
za gotovo većinu nalaza iz istraživanja naselja zasad ne omogućavaju razvrstavanje
pojedinih oblika ili motiva u uže vremenske faze. Otkriće slikanjem ukrašenih posu-
da u grobovima Skordiska, od kojih su neke korištene i kao urne, omogućava njihovo
preciznĳe datiranje u LT D1. Zanimljivo je kako kod Skordiska postoji kontinuitet
izrade slikanih posuda od početka kasnog latena do u ranorimsko razdoblje, iako
nedostaju npr. zdjele tipa Roanne koje su karakterističan oblik LT D2. No, to prĳe
upućuje na drugačĳi položaj Skordiska u mreži komunikacĳa tĳekom završne faze
kasnog latena, kada više nisu tako izraženi kontakti sa srednjoeuropskim nalazišti-
ma kako je to dokumentirano tĳekom LT D1, iako postoji mogućnost da u budućim
istraživanjima nalazišta, posebno onih iz stupnja Beograd 3b, budu zabilježene i zdje-
le tipa Roanne.
Pojava slikanjem ukrašenih keramičkih posuda na srednjoeuropskim nalazištima
latenske kulture datirana je u LT C2, iako su one zapravo karakteristične za razdoblje
kasnog latena40, pri čemu se zadržavaju i tĳekom ranorimskog razdoblja.41
Najsličnĳi oblici (lonci ovalnog tĳela i ljevkastog vrata te zdjele uvučenog ruba) i
motivi kakvi su zabilježeni na nalazištima Skordiska dokumentirani su u naseljima
u zapadnoj Mađarskoj. Tako su na opidumu Gellérthegy najčešći ulomci posuda sli-
kani bĳelo-crvenim vodoravnim trakama i potom geometrĳskim motivima, dok se
od oblika izdvajaju lonci ovalnog ili jajolikog tĳela, kao i zdjele polukuglastog tĳela
tipa Roanne. Slikanjem ukrašene keramičke posude datirane su u razdoblje kasnog
latena, pri čemu su zdjele tipa Roanne karakteristične za LT D2.42
Na naselju Tabán su s otkrićem keramičarskih peći pronađene i posude koje
su ukrašene slikanjem vodoravnih traka, kao i geometrĳskim motivima. Od obli-
ka prepoznaju se lonci jajolikog i ovalnog tĳela te polukuglaste zdjele tipa Roanne
koje su ukrašene trakama i valovnicom. Posude su datirane u kasni laten, odnosno
izdvojeni oblici upućuju na LT D2.43 Istovremeno je naselje Budaörs na kojem su ta-
38
B. Jovanović 1991; Dizdar 2001, 100-101.
39
B. Jovanović 1991, 287; Brukner 1995, 198, T. XXI: 216. Za slikanu keramiku tĳekom antike na
istom prostoru: Cermanović-Kuzmanović 1975.
40
Maier 1963; Maier 1976, 69; Meduna 1980, 99; Lorenz 1991, 251, 253; Szabó 1991, 275; Cumberpat-
ch 1993b, 60-61.
41
Maier 1961, 365-368.
42
Bónis 1969, 167-174, T. XVIII-XXVII; Szabó 1991, 274-275; Pető 1993, 42, Abb. 6: 4-6; Barral 1998,
Fig. 35-36.
43
Maráz 2009, 122-124, Abb.5: 7, 9, Abb. 6: 13, 17, Abb. 8: 26.
130
Book ARR 17.indb 130 12.12.2013 10:18:38

kođer pronađeni lonci ovalnog tĳela, kao i lonci za zalihe ovalnog tĳela i vodoravno
profiliranog ruba koji su ukrašeni slikanjem vodoravnih traka, dok je jedan ulomak
ukrašen geometrĳskim ornamentom. Posude su datirane u kasni laten, a pojavlju-
ju se i tĳekom ranorimskog razdoblja i smatraju se proizvodom utvrđenih naselja
iz kojih su dospĳevale do susjednih naselja.44 Zanimljivo je da su na jugoistočno-
alpskom i jugozapadnopanonskom prostoru, koji su kontrolirali Taurisci, ulomci
slikanjem ukrašenih kasnolatenskih posuda zasad zabilježeni samo na nekoliko
nalazišta.45
Usporedbe za slikanjem ukrašene keramičke posude zabilježene su u opidumu
u Bratislavi, gdje je njihova pojava dokumentirana od LT C2 do LT D2, no najveća
produkcĳa bila je tĳekom LT D1. Najčešće su slikanjem vodoravnih traka ili geome-
trĳskim ornamentima ukrašeni lonci ovalnog i jajolikog tĳela.46 U Nitri je pojava sli-
kanjem ukrašenih keramičkih posuda također datirana u LT D1-D2.47 Pojavu slika-
njem ukrašenih posuda tĳekom LT D2 potvrđuju nalazi ulomaka u objektu 3/78 na
nalazištu Senec-Martin, gdje su pronađene s fibulama tipa Gorica i Jezerine koji su
karakteristični oblici LT D2.48 U Moravskoj su slikanjem ukrašene keramičke posude,
koje pripadaju tzv. istočnoj grupi, u najvećem broju zabilježene u opidima kao što je
Staré Hradisko, dok se u manjem broju pojavljuju u tzv. otvorenim naseljima, iako
i tu postoje određene razlike o čemu svjedoči proizvodno i distributivno središte u
Lovosicama. Najčešće se radi o slikanju bĳelih i crvenih vodoravnih traka, rĳetko o
geometrĳskim motivima.49 Slikana keramika Skordiska pokazuje i sličnosti s onom s
dačkih nalazišta, kako u oblicima, tako i motivima izdvojenima u grupu I za koju su
karakteristične vodoravne trake, iako ima i geometrĳskih motiva. S druge se strane
pojava slikanjem ukrašenih vrčeva ili zdjela na nozi kakvih nema kod Skordiska,
izdvojenih u grupu II, smatra utjecajem helenističke keramike.50
Slikanjem ukrašene keramičke posude na prostoru rasprostiranja Skordiska po-
javljuju se u istaknutim utvrđenim naseljima kao što su Gomolava ili Donji grad u
Osĳeku, što bi upućivalo na to da su one proizvod specĳaliziranih majstora. S druge
strane, otkriće većeg broja ulomaka na Štrbincima možda upućuje i na postojanje
radionica koje su proizvodile na ovakav složeni način ukrašene keramičke posude i
44
Oományi 2005, 106-110, Abb. 7, Abb. 14: 1-3, Abb. 15.
45
Božič 1993, 146. Novo mesto: Maier 1970, 163; Grajski grič u Ptuju: Korošec 1997, 171, T. 2: 2; Veliki
Vinji vrh: Dular, Križ, Pavlin, Svoljšak, Tecco-Hvala 2000, 139, T. 19: 4.
46
Zachar, Rexa 1988, 50; Čambal 2004, 64, T. XXXIV: 1-2, T. XXXVII: 1, T. LXIII: 1-2, T. LXVIII-
LXXIV, T. LVII; Čambal et al. 2006, 142-143; Resutík 2007, 109, T. 3: 3, T. 7: 6-8; Čambal, Gregor
2008, 97-100, T. I-II.
47
Bednár et al. 2005, 146.
48
Zachar 1981, 49, Obr. 15; Čambal et al. 2010, 141, 144, T. I: 12-13.
49
Meduna 1980, 98-99; Čižmář 2003, 89; Cumberpatch 1993b, 65.
50
Crişan 1966, 329-334.
131
Book ARR 17.indb 131 12.12.2013 10:18:38

u tzv. otvorenim naseljima, odnosno onima za koje se može pretpostaviti da su imala

važnu ulogu u trgovini i razmjeni tĳekom kasnog latena. Za LT D1 o tome svjedo-
či naselje na Blatu u Vinkovcima s velikim brojem nalaza metalnih dĳelova nošnje,
nakita, konjske opreme, dĳelova brončanih posuda i novca od kojih neki zasigurno
potječu s područja sjeverne Italĳe i jugoistočnoalpskog prostora ili srednje Europe.
Možda je tĳekom LT D2 na Štrbincima postojalo jedno takvo naselje čĳe početke tako-
đer treba tražiti u LT D1, dok o njegovom životu i tĳekom LT D2 svjedoči nalaz fibule
tipa Almgren 18. Na položaj rimskog naselja vjerojatno je utjecao i smještaj u mreži
komunikacĳa koje su uspostavljene tĳekom kasnog latena.
Proizvodnja slikanjem ukrašenih posuda odvĳala se u radionicama smješteni-
ma u istaknutim srednjoeuropskim opidima kao što su to npr. Gellerthegy, Staré
Hradisko i Manching koji su, s obzirom na sličnost oblika i motiva, bili u kontaktu,
iako su primjetne i određene razlike. Pretpostavljalo se da su u otvorenim naselji-
ma import, no otkriće u Lovosicama upućuje na mogućnost njihove produkcĳe u
radionicama koje su ondje bile smještene. Kako je istaknuto, njihova je produkcĳa
zahtĳevala posjedovanje posebnih tehnoloških znanja, slično izradi tzv. grafitira-
nih lonaca, zbog čega se pretpostavlja da su spomenute oblike zajedno izrađivali
specĳalizirani mjastori-lončari.51 Isto tako, veći broj slikanih posuda zabilježen je u
naseljima smještenima u neposrednoj blizini opida, što upućuje na to da je kerami-
ka ukrašena slikanjem cirkulirala na unutarregionalnoj razini, pri čemu se vjero-
jatno radilo o vrĳednim predmetima koje su koristili priopadnici istaknutog sloja
koji živi u opidima.52
S obzirom na tipološke karakteristike pronađenih keramičkih posuda, naselje na
Štrbincima se može datirati u razdoblje kasnog latena, s vjerojatnim početkom tĳe-
kom LT D1. Ipak, posebnu važnost predstavlja prepoznavanje horizonta za koji su
karakteristični pojedini keramički oblici koji se mogu pripisati LT D2, prĳe svega
ulomci lonaca zaobljenog tĳela i trokutasto zadebljanog ruba, kada se datira i nalaz
brončane fibule tipa Almgren 18. S druge strane, slikanjem ukrašeni keramički oblici,
prĳe svega lonci ovalnog ili jajolikog tĳela i niskog ljevkastog vrata, pojavljuju se tĳe-
kom cĳelog kasnog latena, kao i sivi lonci i zdjele S-profilacĳe te kantarosi ukrašeni
glačanjem ili plitkim žlĳebljenjem. Pojedinih keramičkih oblika karakterističnih za
LT D253 koji se pojavljuju na srednjoeuropskim naseljima latenske kulture na Štrbin-
cima nema, no to prĳe svega može ovisiti o manjoj površini istraživanja na kojoj su
pronađeni nalazi. Tako npr. nedostaju zdjele tipa Bekasmeyer54, zatim poklopci s vo-
51
Maier 1963, 264; Bónis 1969, 172; Fischer, Polz 1989, 139-142; Cumberpatch 1993a, 77-79; Cumber-
patch 1993b, 67.
52
Cumberpatch 1993a, 60-62; Cumberpatch 1993b, 81.
53
Npr. u istočnoj Austrĳi horizont Wien 3.-Wolfstahl-Grub: Urban 1996, 199, Abb. 3; Bratislava:
Zachar, Rexa 1988, Abb. 1; Čambal 2004, T. LXXVIIIB.
54
Bónis 1969, 176, Abb. 4: 1-5, Abb. 15: 27-39; Oományi 2005, 98, Abb. 4: 1-4, Abb. 10: 4; Zachar,
Rexa 1988, Abb. 17: 2; Urban 1996, 1999, Abb. 3; Čambal 2004, 67.
132
Book ARR 17.indb 132 12.12.2013 10:18:38

doravno postavljenim rubom55 i keramički tronošci.56 Ovi su oblici gotovo nepoznati

u utvrđenim naseljima Skordiska koja, sudeći prema metalnim nalazima (npr. fibule
tipa Jezerine i Gorica), traju i tĳekom LT D2, sve do rimskog osvajanja krajem 1. st.
pr. Kr., uostalom kao još neka na srednjoeuropskom prostoru.57 Dobre se usporedbe
zasad pronalaze u nalazima iz uništenih grobova u Surčinu, posebno u zdjelama s
poklopcima koje upućuju na pripadnost LT D2.58 Nedostatak spomenutih karakte-
rističnih srednjoeuropskih keramičkih nalaza LT D2 može se objasniti i drugačĳom
keramografskom slikom kasnolatenske ostavštine Skordiska, koja je već i ranĳe do-
kumentirana izdvajanjem određenih oblika (npr. kantarosi, vrčevi) te tehnika i mo-
tiva ukrašavanja kojima se porĳeklo nalazi u autohtonoj južnopanonskoj ostavštini.
S druge strane, nalazi posuda ukrašenih slikanjem svjedoče o povezanosti s isto-
vremenim srednjoeuropskim nalazištima, što potvrđuje i koncentracĳa nalazišta na
zapadnom rubu rasprostiranja Skordiska, odnosno u istočnoj Slavonĳi i zapadnom
Srĳemu kamo su dopirale ideje i predmeti iz sjevernih i zapadnih dĳelova Karpatske
kotline. Isti zaključak potvrđuju analize metalnih predmeta, između ostalog i bron-
čana fibula tipa Almgren 18.
Keramički nalazi sa Štrbinaca najbliže usporedbe imaju na nedalekim naseljima
u Osĳeku i na vinkovačkom području. Isto tako, za oblike datirane u LT D2, posebno
lonce zaobljenog tĳela i trokutasto zadebljanog ruba, dokumentiran je i niz sličnosti
u naseljima u Srĳemu59, iako se ondje češće pojavljuju lonci koji su ukrašeni s razno-
liko organiziranim češljastim ukrasom, najčešće okomitim. To bi naselje prethodilo
rimskom koje je vjerojatno osnovano u neposrednoj blizini, budući da u dosadašnjim
istraživanjima nisu zabilježeni ranorimski nalazi, već samo dio kasnĳe nekropole.
Prikazani nalazi sa Štrbinaca od izuzetne su važnosti zbog prepoznavanja kera-
mičkih i metalnih oblika karakterističnih za kraj razvoja latenske kulture, odnosno
LT D2 ili Beograd 3b stupanj materĳalne ostavštine Skordiska koja je dosad bila sla-
bĳe poznata. Razlog je taj što su dosadašnja istraživanja prĳe svega bila usmjerena
na višeslojna utvrđena naselja Skordiska u kojima je bilo iznimno teško izdvojiti uže
vremenske horizonte unutar kasnog latena, dok s druge strane grobovi nakon LT
D1 nedostaju. Nalazi sa Štrbinaca upravo su omogućili prepoznavanje i izdvajanje
tog najmlađeg horizonta materĳalne ostavštine Skordiska u istočnoj Slavonĳi za koji
se usporedbe pronalaze i na ostalom prostoru njihovog rasprostiranja, ali i na ši-
55
Oományi 2005, 101, Abb. 5: 5; Zachar, Rexa 1988, Abb. 17: 9; Urban 1996, Abb. 1: 4; Čambal 2004,
68, T. IV: 7, T. XXXVIII: 5, T. LVII: 1-13; Resutík 2007, T. 4: 15-21.
56
Zachar, Rexa 1988, Obr. 17: 8; Čambal 2004, 68, T. LXXVIIIB; Čambal et al. 2010, 143.
57
Npr. Budimpešta: Bónis 1969; Pető 1993; Maráz 2009; Bratislava: Zachar, Rexa 1988; Čambal 2004;
Devin: Pieta, Plachá 1999, 194.
58
Majnarić-Pandžić 1970, 48, T. XLII, T. XLV: 7-8; Popović 2001, 92-93, Pl. 6: 1-4, 8, 12.
59
B. Jovanović, M. Jovanović 1988; Brukner 1995.
133
Book ARR 17.indb 133 12.12.2013 10:18:38

rem srednjoeuropskom području, kako to svjedoče nalazi slikanjem ukrašenih kera-

mičkih posuda koje predstavljaju jedan od vrhunaca idejne i tehnološke kreativnosti
keltskog lončarstva.
SLIKANA KERAMIKA NA NALAZIŠTIMA SKORDISKA

Naselja
Osĳek-Donji grad: Todorović 1968, 144, T. XIX: 4; Šimić 1997, 29, kat. br. 121.
Sarvaš: Todorović 1968, 23; Šimić 1997a, 53.
Štrbinci: T. 24.
Dalj-Ciglana: Todorović 1968, 29; Majnarić-Pandžić 1970, 54.
Dalj-Livadice: Bulat 1981, 24; Šimić 1997a, 53, 60, kat. br. 27.
Vukovar-Lĳeva bara: Vinski 1959, 101; Majnarić-Pandžić 1970, 59.
Ilok: istraživanja Instituta za arheologĳu.
Stari Mikanovci-Damića gradina: Dizdar 2001, 100, T. 36: 5, 7.
Vinkovci-Dirov brĳeg: Dizdar 2001, 100, T. 12: 5, T. 14: 4.
Privlaka: Dalić 1998, 208-209.
Orolik: Majnarić-Pandžić 1969, 80; Majnarić-Pandžić 1970, 56, T. LIII: 8; Dalić 1998, 203.
Gradina na Bosutu: Popović 2003, 312, T. 1: 11-13.
Stari Slankamen: Gorenc, Dimitrĳević 1956, 153; Todorović 1968, 22, 43.
Gomolava: Jovanović 1974, 277; Jovanović, Jovanović 1988, 36-37, T. IV: 1-7, T. XIII: 1-11, T. XIV:
1-9, T. XV: 1-11, T. XVI: 1-2, T. XXII: 1-5, T. XXIV: 7, T. XXVI: 9, T. XXX: 11, T. XXXI: 5, T.
XXXII: 3, 7, T. XXXIV: 8, T. XXXVI: 7, T. XXXVIII: 10, T. XL: 1-2; Jovanović 1991, 285, Fig.
1-3; Silber der Illyrer 2004, 111, cat. no. 188.
Vodice: Todorović 1968, 21.
Popov salaš: Vilotĳević 1965, 257, 259, T. I: 6, T. II: 3, T. III: 1; Sladić 1986, T. XL: 1-2.
Plavna: Todorović 1968, 22; Jovanović 1989, 61, T, III: 2, T. V:10.
Čarnok: Jovanović 1994, 124, T. III: 4; Jovanović 2008, 68.
Doroslovo: Brukner 1959, 16, Sl. 21: 6-8; Trajković 1975, 44.
Jarak: Todorović 1968, 21.
Čurug-Stari vinogradi: Todorović 1968, 20; Trifunović, Pašić, 2003, 268, Sl. 4: 10-13; Trifunović
2008, Pl. 7: 6-9.
Židovar: Gavela 1952, 31, 53, Sl. 41-42; Gavela 1952a, 55; Sladić 1986, T. XXX: 4; Jevtić, Lazić, M.
Sladić 2006, 20, 26, 85-86.
Kostolac: Spasić 1997, 36, T. II: 4.
Obrenovac: Todorović 1968, 24, 43.
Saraorci: Todorović 1968, 43; Popović 2001, 85, Pl. 4: 1.
Groblja
Sotin-Zmajevac: Todorović 1968, 43; Majnarić-Pandžić 1970, 44; Majnarić-Pandžić 1974, 59, T.
V: 4a-b.
134
Book ARR 17.indb 134 12.12.2013 10:18:38

Rospi Ćuprĳa – izvan groba i grob 25: Todorović 1956, 27-28, 47; Todorović 1968, 43, 147, T. 32:
2; Todorović 1974, T. XXIX.
Karaburma – grobovi 1, 21, 96, 98, 110, 203, 228: Todorović 1972, T. I: 4, T. VII: 1, T. XXIX: 1, T.
XXX: 1, T. XXXII: 2, T. XL: 2.
Ajmana – grob 1: Stalio 1986, 32, Fig. 37; Sladić 1986, T. L: 3; Jovanović 1991, 287, Fig. 4;
Vajuga – grob 10: Silber der Illyrer 2004, 110, cat. no. 177.
Autori ilustracĳa / Authors of illustrations

Sl. 1 (Fig. 1): M. Rončević; Sl. 2 (Fig. 2): M. Dizdar; T. 1-21 (Pls. 1-21): S. Čule.
SUMMARY
A Late La Tène Se lement of the Scordisci on the Site of Štrbinci near Đakovo
During the so-far excavations of the late Roman cemetery at Štrbinci near Đakovo, finds
from various prehistoric periods have been recorded. A selement of the La Tène culture has
been witnessed through fragments of wheel-thrown grey poery, mostly recovered from the
fillings of pits with a disturbed stratigraphy, combining Neolithic and La Tène material, or
from late Roman graves dug into the features holding La Tène finds. In addition to poery
vessels, the chronology of the La Tène selement is further proved by two copper-alloy finds.
One is a sewing needle with the eye at the junction of the round-sectioned stem and the shar-
pened end, and another is a brooch of type Almgren 18. The brooch features a small nodule
on the top of the bow, while its damaged foot holds remains of the transversal bar, which
divided the openwork foot. This brooch can be ascribed to variant Altenburg, that is, to type
Almgren 18a2, which dates to aer the mid-1st century BC, but was presumably in use during
the early Augustan period. The example from Štrbinci belongs to the easternmost periphery
of the distribution of the type, and is a rare find in eastern Slavonia. It should be dated to LT
D2, that is, Beograd 3b phase.
The most abundant finds of the La Tène culture at Štrbinci are fragments of mostly wheel-
turned poery vessels. The majority of them are S-shaped pots, whose shoulders sometimes
hold motifs executed by polishing or shallow grooving, placed below a horizontal rib. Also
numerous are bowls with S-shaped bodies and everted rims, with examples of the biconically
pointed junction of the lower body and the shoulders. The inner walls of the lower body are
sometimes decorated with a wavy line executed through shallow grooving. Another vessel
shape to be found at Štrbinci is the oval bowls featuring a thickened inverted rim. The kan-
tharos or jug is another characteristic type of the Late La Tène poery vessels, prominent in
the Scordiscan material culture. The shoulders of such vessels can be decorated with various
polished motifs, sometimes arranged in metopes. Hand-made poery is represented by the
oval pot with the square- to sub-triangularly-sectioned rim.
A special category of poery vessels is represented by fragments of wheel-thrown painted
pots of oval bodies, reddish in colour and decorated with alternating bands of various width,
mostly red in colour, with rare red-brown and white examples. In the Scordiscan material
such painted poery vessels appeared in the Late Tène (Beograd 3) phase, and was distributed
in the territory from east Slavonia to the Iron Gates. The closest parallels to the Štrbinci fra-
gments can be found in the important Late La Tène selement in Donji grad in Osĳek, further
135
Book ARR 17.indb 135 12.12.2013 10:18:39

in Dalj, Vinkovci, Stari Mikanovci, and the hill forts (“Gradina” sites) at Orolik and Privla-
ka. Painted poery at important fortified selements points to the production of specialised
poers. On the other hand, a considerable number of fragments at Štrbinci possibly suggest
the existence of poeries also in unfortified lowland (the so-called open) selements, as well
as those that were presumably important trade centres in the Late La Tène period.
On account of the typological characteristics of the poery vessels from Štrbinci, the set-
tlement can be dated to the Late La Tène period, with the probable beginning in LT D1. Still, it
is most important to recognise the phase characterised by poery fragments ascribable to LT
D2, above all the pots of oval bodies and triangularly bevelled rims, with the brooch of type
Almgren 18 dating from the same phase. Poery vessels with painted decoration, above all
oval or egg-shaped pots with the short funnel-shaped neck, appear throughout the Late La
Tène period. Some of the forms typical of LT D2 and regularly present at Middle-European La
Tène sites are so far missing from Štrbinci, which can be due to the small area researched, or
can be explained in terms of a different profile of the Late La Tène Scordiscan poery produc-
tion. This has already been proved by certain vessel shapes (e. g. kantharoi, jugs), as well as the
techniques and motifs applied to the painted poery, both originating in the south-Pannonian
indigenous heritage. On the other hand, painted vessels testify contacts with the contempo-
rary Middle-European sites. This is further proved by the concentration of sites at the western
periphery of the Scordiscan selement area, that is, in eastern Slavonia and western Syrmia,
which was open to the ideas and material culture from the northern and western parts of the
Carpathian basin.
The finds from Štrbinci presented in this paper are extremely important in terms of iden-
tifying poery and metal forms typical of the closing phase of the La Tène culture, that is, LT
D2 or Beograd 3b phase of the development of the Scordiscan material culture. The reason for
the so-far lack of such finds should be sought in the fact that the research had been directed
towards multi-layered fortified selements of the Scordisci, which proved highly unsuitable
for isolating narrower chronological layers within the Late La Tène period, while on the other
hand, graves postdating LT D1 are generally missing. Thus, the finds from Štrbinci made it
possible to recognise the latest chronological layer of the Scordiscan material culture in ea-
stern Slavonia, with parallels in the reminder of their territory, as well as in the wider Middle-
European area.
Barral 1998 Ph. Barral, Bilan des recherches Franco-Hongroises sur l’Oppidum
de Gellérthegy-Tabán à Budapest (1990-1992, 1996), AArH L/4,
343-379.
Bazovský 2004 I. Bazovský, Sídlisko z neskorej doby laténskej v Bratislave-Rusov-
ciach, ZSNMA 14, 95-108.
Bednár et al. 2005 P. Bednár, G. Březinová, S. Ptáčková, Neskorolaténske osídlenie
Hradného návršia v Nitre, Študĳné Zvesti 37, Nitra, 115-185.
Bónis 1969 E. Bónis, Die spätkeltische Siedlung Gellerthegy-Taban in Budapest, Ar-
chaeologica Hungarica XLVII, Budapest.
Božič 1981 D. Božič, Relativna kronologĳa mlajše železne dobi v jugosloven-
skem Podonavju, AV XXXII, 315-336.
136
Book ARR 17.indb 136 12.12.2013 10:18:39

Božič 1984 D. Božič, Posuđe Kelta, u: KEΛTOI. Kelti i njihovi suvremenici na tlu
Jugoslavĳe, Narodni muzej Ljubljana, Ljubljana, 87-91.
Božič 1993 D. Božič, Slovenĳa in srednja Evropa v poznolatenskem obdobju,
AV 44, 137-152.
Brukner 1959 O. Brukner, Halštatska nekropola kod Doroslova, Građa za prouča-
vanje spomenika Vojvodine III, Novi Sad, 5-17.
Brukner 1970 O. Brukner, Turski šanac, Bačka Palanka - keltski oppidum, AP 12,
Beograd, 41-42.
Brukner 1979 O. Brukner, Keltski oppidum kod Bačke Palanke, Građa za prouča-
vanje spomenika Vojvodine VIII-IX (1978-1979), Novi Sad, 5-12.
Brukner 1995 O. Brukner, Domorodačka naselja, u: Z. Vapa (ur.), Arheološka istra-
živanja duž auto puta kroz Srem, Novi Sad, 91-136.
Bulat 1981 M. Bulat, Arheološki nalazi iz Dalja, Glasnik slavonskih muzeja 43,
Osĳek, 23-25.
Cermanović- A. Cermanović-Kuzmanović, Slikana keramika i njena problema-
Kuzmanović 1975 tika, Starinar XXIV-XXV (1973-1974), 103-106.
Crişan 1966 I. H. Crişan, Mit geometrischen Mustern Bemalte dakische Kera-
mik aus Transsilvanien, Dacia X, Bucureşti, 329-338.
Cumberpatch 1993a Ch. G. Cumberpatch, The circulation of Late La Tène slip decora-
ted poery in Slovakia, Southern Poland and Transdanubian Hun-
gary, Slovenská Archeológia XLI/1, Bratislava, 59-81.
Cumberpatch 1993b Ch. G. Cumberpatch, The Circulation and Excange of Late Iron
Age Slip Deorated Poery in Bohemia and Moravia, Památky Ar-
cheologické LXXXIV/1, Praha, 60-85.
Čambal 2004 R. Čambal, Bratislavský hradný vrch – Akropola neskorolaténskeho op-
pida, ZSNMA, Supplementum 1.
Čambal et al. 2006 R. Čambal, M. Gregor, T. Krampl, P. Nagy, Neskorolaténske objek-
ty v Bratislave na Čajkovského ulici č. 9, ZSNMA 18, 123-160.
Čambal, Gregor 2008 R. Čambal, M. Gregor, Engoby a pigmenty neskorolaténskej kera-
miky z bratislavského oppida, ZSNMA 18, 95-110.
Čambal et al. 2010 R. Čambal, V. Mináč, L. Zachar, Laténske objekty 3/78 a 7/78 zo Sen-
ca-Svätého Martina, u: J. Beljak, G. Březinová, V. Varski (ur.), Arche-
ológia Barbarzyńców 2009, Hospodárstvo Germánov. Sídliskové a ekono-
mické štruktúry od neskorej doby laténskej po včasný stredovek, Zborník
referátov z V. protohistorickej konferencie Nitra, 21.-25. septembra 2009,
Archaeologica Slovaca Monographiae Tomus X, Nitra, 131-154.
Čižmář 2003 M. Čižmář, Laténské sídliště v Bořitově, Pravěk, Supplementum 10,
Brno.
Dalić 1998 M. Dalić, Tipološko-statistička obrada kasnolatenske keramike iz
utvrđenih naselja Orolik i Privlaka, OA 22, 163-218.
Demetz 1999 S. Demetz, Fibeln der Spätlatène- und frühen römischen Kaiserzeit in
den Alpenländern, Frühgeschichtliche und Provinzialrömische Ar-
chäologie, Materialien und Forschungen 4, Verlag Marie Leidorf,
Rahden/Westf.
137
Book ARR 17.indb 137 12.12.2013 10:18:39

Dizdar 2001 M. Dizdar, Latenska naselja na vinkovačkom području, Dissertationes

et Monographiae 3, Zagreb.
Dizdar, Tonc 2013 M. Dizdar, A. Tonc, Finds of fibulae from 1st century BC in Croa-
tia: Trade and exchange between Eastern Alps, the Danube and the
northern Adriatic area before and during Roman conquest, u: G.
Grabherr, B. Kainrath, T. Schierl (ur.), Verwandte in der Fremde? Fibeln
und Bestandteile der Bekleidung als Miel zur Rekonstruktion von inter-
regionalem Austaus und zur Abgrenzung von Gruppen vom Augreifen
Roms während des 1. Punis en Krieges bis zum Ende des Weströmis en
Rei es, Akten des Internationalen Kolloquiums, Innsbru 27. bis
29. April 2011, IKARUS Band 8, Innsbru, 49-75.
Drnić 2007 I. Drnić, Nalazi iz razdoblja latena s lokaliteta Ivanovci-Gorjanski
– Palanka, VAMZ, 3. ser., sv. XL, 167-185.
Drnić, Skelac 2008 I. Drnić, G. Skelac, Latenski nalazi s lokaliteta Ciglana – Zeleno
polje u Osĳeku, VAMZ, 3. ser., sv. XLI, 385-415.
Dular et al. 2000 J. Dular, B. Križ, P. Pavlin, D. Svoljšak, S. Tecco-Hvala, Prazgodo-
vinska višinska naselja v dolini Krke, AV 51, 119-170.
Durman 1982 A. Durman, Štrbinci, Đakovo – gradina sopotske kulture, AP 23,
Beograd, 32-34.
van Endert 1991 D. van Endert, Die Bronzefunde aus dem Oppidum von Manching,
Ausgrabungen in Manching Band 13, Stugart.
Fischer, Polz 1989 Th. Fischer, W. Polz, Mineralogisch-petrographische Untersu-
chungen an spätlatènezeitlicher Bemalter Keramik aus Bayern,
Archäologisches Korrespondenzbla 19/2, Mainz a. R., 137-144.
Gavela 1952a B. Gavela, Keltski opidum Židovar, Beograd.
Gavela 1952b B. Gavela, Keltski opidum Židovar, RVM 1, 48-59.
Gorenc, Dimitrĳević 1956 M. Gorenc, D. Dimitrĳević, Gradina u Starom Slankamenu, RVM
5, 150-155.
Guštin 1984 M. Guštin, Die Kelten in Jugoslawien, JRGZM 31, 305-363.
Jacobi 1974 G. Jacobi, Werkzeug und Gerät aus dem Oppidum von Manching, Au-
sgrabungen in Manching Band 5, Wiesbaden.
Jevtić et al. 2006 M. Jevtić, M. Lazić, M. Sladić, Židovarsko blago, Ostava srebrnog na-
kita iz naselja Skordiska, Gradski muzej Vršac, Filozofski fakultet
Beograd, Vršac, Beograd.
B. Jovanović 1991 B. Jovanović, La céramique peinte des Scordiques, u: La ceramique
peinte celtique dans son contexte europeen, Actes du Symposium Inter-
national d’Hautvillers 9-11 Octobre 1987, Mémoire de la Société Ar-
cchéologique Champenoise 5, Supplément au bulletin Nº 1, Paris,
285-287.
B. Jovanović, B. Jovanović, M. Jovanović, Gomolava, Naselje mlađeg gvozdenog do-
M. Jovanović 1988 ba, serĳa „Gomolava“, sv. 2, Novi Sad-Beograd.
M. Jovanović 1985 M. Jovanović, Šašinci, Ulica Grobljanska br. 58 – naselje kasnola-
tenskog perioda, AP 24, Beograd, 66-67.
138
Book ARR 17.indb 138 12.12.2013 10:18:39

M. Jovanović 1989 M. Jovanović, Plavna – keltsko utvrđenje, RVM 31 (1988-1989), 59-74.

M. Jovanović 1994 M. Jovanović, Keltsko utvrđenje Čarnok kod Vrbasa, u: Kulture
gvozdenog doba jugoslovenskog Podunavlja, Beograd, 119-130.
M. Jovanović 2008 M. Jovanović, Utvrđeno kasnolatensko naselje Čarnok kod Vrbasa
(Pregled istraživanja od 1984. do 2007. godine), RVM 50, 61-78.
Korošec 1997 P. Korošec, Protozgodovinski horizont na zahodni terasi Grajske-
ga griča na Ptuju, Časopis za zgodovino in narodopisje 2, Maribor,
167-184.
Lorenz 1991 H. Lorenz, Gedanken zur bemalten Keramik aus der Spätkeltis-
chen Siedlung in Manchng, u: La ceramique peinte celtique dans son
contexte europeen, Actes du Symposium International d’Hautvillers
9-11 Octobre 1987, Mémoire de la Société Arcchéologique Cham-
penoise 5, Supplément au bulletin Nº 1, Paris, 249-264.
Maier 1961 F. Maier, Zur bemalten Spätlatènekeramik aus dem Oppidum von
Manching, Germania 39/3-4, 360-367.
Maier 1963 F. Maier, Zur bemalten Spätlatènekeramik in Mieleuropa, Germa-
nia 41, 259-268.
Maier 1970 F. Maier, Die bemalte Spätlatène-keramik von Manching, Die Ausgar-
bungen in Manching Band 3, Wiesbaden.
Maier 1976 F. Maier, Ein Gefässdepot mit bemalter Keramik von Manching,
Germania 54/1, 63-74.
Majnarić-Pandžić 1969 Gradina, Orolik – kasnolatensko naselje, AP 11, 79-81.
Majnarić-Pandžić 1970 N. Majnarić-Pandžić, Keltsko-latenska kultura u Slavonĳi i Srĳemu,
Acta Musei Cibalensis 2, Vinkovci.
Majnarić-Pandžić 1974 N. Majnarić-Pandžić, Kasnolatenski keltski grobovi iz Sotina,
VAMZ, 3. ser., sv. VI-VII (1972-1973), 55-74.
Majnarić-Pandžić 1996 N. Majnarić-Pandžić, Einige Beispiele der spätlatènezeitlichen Si-
edlungen in Nordkroatien und ihre Beziehung zu den Zentren der
frühen Romanisation, AV 47, 257-266.
Maráz 2009 B. Maráz, Újabb feltárások a Budapest-Tabán késő La Téne-kori
fazekastelep területén (Előzetes jelentés a 2005-2008. évi ásatáso-
król), Communicationes Archaeologicae Hungariae 2009, Budapest,
101-132.
Meduna 1980 J. Meduna, Die latènezeitlichen Siedlungen in Mähren, Fontes Archa-
elogicae Moravicae XI, Brno.
Migoi et al. 1998 B. Migoi, M. Šlaus, Z. Dulat, Lj. Perinić, Accede ad Certissiam. An-
tički i ranokršćanski horizont arheološkog nalazušta Štrbinci kod Đako-
va, Zagreb.
Migoi 2004 B. Migoi, Kasnoantička nekropola na Štrbincima kod Đakova –
iskopavanja u 2001., ARR 14, 141-246.
Oományi 2005 K. Oományi, Die spätlatènezeitlich-römische Siedlung von Bu-
daörs. Die Grabungen in der spätlatènezeitlich-römischen Sied-
lung von Budaörs, AArH LVI/1-3, 67-131.
139
Book ARR 17.indb 139 12.12.2013 10:18:39

Pető 1993 M. Pető, Neuere Forschungen im spätkeltischen Oppidum auf

dem Gellért-Berg (1985-1991), AArH XLV/1-4, 33-44.
Pieta, Plachá 1999 K. Pieta, V. Plachá, Die ersten Römer im nördlichen Mieldonau-
raum im Lichte neuen Grabungen in Dévin, u: T. Fischer, G. Pre-
cht, J. Tejral (ur.), Germanen beiderseits des Spätantiken Limes, Spisy
arch. Ústavu AV ČR Brno 14, Köln-Brno, 179-205.
Popović 2001 P. Popović, La céramique de la La Tène Finale sur les Territoires de
Scordisques (Ier siècle av n. è. – Ier siècle de n. è.), Starinar L (2000),
83-111.
Popović 2003a P. Popović, Gradina na Bosutu kod Vašice, OA 27, 311-320.
Popović 2003b P. Popović, Le site laténien de Dautovac-Korićani et les fibules
ornées de „boucles“ ou de „huit“ (À brandebourgs), Starinar LII
(2002), 145-155.
Resutík 2007 B. Resutík, Východné suburbium bratislavského oppida – Archeo-
logický výskum na Hlavnom námestí 8, ZSNMA 17, 97-120.
Silber der Illyrier 2004 Silber der Illyrer im Zentralbalkan, Sonderausstellung vom 25. Novem-
ber 2004 – 31. Juli 2005., Schrienreihe des Keltenmuseums Hoch-
dorf/Enz 6, Eberdingen.
Sladić 1986 M. Sladić, Keramika Skordiska. Latenska keramika u jugoslovenskom
Podunavlju, Filozofski fakultet, Centar za arheološka istraživanja
knj. 6, Beograd.
Spasić 1997 D. Spasić, Prilog proučavanju tradicĳe Skordiska u Viminacĳumu,
Glasnik Srpskog arheološkog društva 13, Beograd, 33-45.
Stalio 1986 B. Stalio, Le site prehistorique Ajmana a Mala Vrbica, Đerdapske
sveske III, Beograd, 27-50.
Szabó 1991 M. Szabó, La céramique peinte laténienne de la cuvee karpa-
tique, u: La ceramique peinte celtique dans son contexte europeen, Actes
du Symposium International d’Hautvillers 9-11 Octobre 1987, Mémo-
ire de la Société Arcchéologique Champenoise 5, Supplément au
bulletin Nº 1, Paris 1, 273-284.
Šimić 1997a J. Šimić, Kelti, u: Kelti i Rimljani na području Osĳeka, Osĳek, 3-49.
Šimić 1997b J. Šimić, Prapovĳesna arheologĳa, u: M. Radić (ur.), Blago muzeja
Slavonĳe, Osĳek, 52-64.
Tiefengraber 2009 G. Tiefengraber, Befestigte miel- und spätlatènezeitlichen Flac-
hlandsiedlungen im Südostalpenraum, u: G. Tiefengraber, B. Ka-
vur, A. Gaspari (ur.), Keltske študĳe II. Studies in Celtic Archaeology,
Papers in honour of Mitja Guštin, Protohistoire Européenne 11, Édi-
tions Monique Mergoil, Montagnac, 259-281.
Todorović 1956 J. Todorović, Praistorĳska nekropola na Rospi-Ćuprĳi kod Beogra-
da, Godišnjak Muzeja grada Beograda III, Beograd, 27-62.
Todorović 1968 J. Todorović, Kelti u jugoistočnoj Evropi, Dissertationes et Mono-
graphiae SADJ VII, Beograd.
Todorović 1972 J. Todorović, Praistorĳska Karaburma I – nekropola mlađeg gvozdenog
doba, Dissertationes et Monographiae XIII, Beograd.
140
Book ARR 17.indb 140 12.12.2013 10:18:39

Todorović 1974 J. Todorović, Skordisci, Monumenta Archaeologica 2, Novi Sad-Beo-

grad.
Trajković 1975 Č. Trajković, Doroslovo, Sombor – halštatska nekropola, AP 17,
Beograd, 43-45.
Trifunović 2008 S. Trifunović, Tha Late Iron Age Poery Workshops in Vojvodi-
na (New Results), u: V. Sîrbu, I. Stîngâ (ur.), The Iron Gates Region
during the Second Iron Age: Selements, Necropolies, Treasures, Pro-
ceedings of the International Colloquium from Drobeta-Turnu Severin,
June 12th-15th, 2008, Drobeta, Turnu Severin, 108-132.
Trifunović, Pašić 2003 S. Trifunović, I. Pašić, “Stari vinogradi” u Čurugu – višeslojno ar-
heološko nalazište, Glasnik Srpskog arheološkog društva 19, Beograd,
263-290.
Urban 1996 O.-H. Urban, Zur Chronologie der jüngeren Latènezeit in Ostö-
sterreich, AV 47, 197-207.
Vidović 2008 N. Vidović, Keltsko-latenska keramika sa teritorĳe opštine Odžaci
(Iz depoa muzejske jedinice Odžaci), RVM 50, 79-107.
Vilotĳević 1965 D. Vilotĳević, Latenski sloj naselja na lokalitetu Popov Salaš kod
Novog Sada, RVM 14, 256-268.
Vinski 1959 Z. Vinski, Ausgrabungen in Vukovar, AI III, 99-109.
Völling 1995 Th. Völling, Studien zu Fibelformen der jüngeren voroömischen
Eisenzeit und ältesten römischen Kaiserzeit, BRGK 75, 149-282.
Zachar 1981 L. Zachar, Neskorolaténske vrstvy na Partizánskej ulici v Bratisla-
ve (Spätlatènezeitliche Schichten in der Partisanengasse zu Brati-
slava), ZSNMH 21, 35-57
Zachar 1982 L. Zachar, Príspevok k problematike bratislavského oppida,
ZSNMH 22, 31-49.
Zachar, Rexa 1988 L. Zaar, D. Rexa, 1988, Beitrag zur Problematik der spätlatène-
zeitlien Siedlungshorizonte innerhalb des Bratislavaer Oppi-
dums, ZSNMH 28, 27-72.
141
Book ARR 17.indb 141 12.12.2013 10:18:39

Sl. 1. Brončana fibula

Almgren 18 iz SJ
(stratigrafska jedinica)
135 /
Fig. 1. Bronze brooch
Almgren 18 from F
(feature) 135.
142
Book ARR 17.indb 142 12.12.2013 10:18:39

Sl. 2. Nalazišta slikane keramike na prostoru rasprostiranja Skordiska /

Fig. 2. Sites with painted pottery in the territory of the Scordisci.
143
Book ARR 17.indb 143 12.12.2013 10:18:40

T. 1: 1 (SJ 1), 2-5 (SJ 84) – ulomci keramike /

Pl. 1: 1 (F 1), 2-5 (F 84) – pottery fragments.
144
Book ARR 17.indb 144 12.12.2013 10:18:40

T. 2: 1-2 (SJ 85), 3-4 (SJ 90) – ulomci keramike /

Pl. 2: 1-2 (F 85), 3-4 (F 90) – pottery fragments.
145
Book ARR 17.indb 145 12.12.2013 10:18:40

T. 3: 1-7 (SJ 90) – ulomci keramike / Pl. 3: 1-7 (F 90) – pottery fragments.
146
Book ARR 17.indb 146 12.12.2013 10:18:41

147
Book ARR 17.indb 147 12.12.2013 10:18:41

148
Book ARR 17.indb 148 12.12.2013 10:18:42

149
Book ARR 17.indb 149 12.12.2013 10:18:42

150
Book ARR 17.indb 150 12.12.2013 10:18:42

151
Book ARR 17.indb 151 12.12.2013 10:18:42

152
Book ARR 17.indb 152 12.12.2013 10:18:43

153
Book ARR 17.indb 153 12.12.2013 10:18:43

T. 11: 1 (SJ 97), 2-7 (SJ 108) – ulomci keramike /

Pl. 11: 1 (F 97), 2-7 (F 108) – pottery fragments.
154
Book ARR 17.indb 154 12.12.2013 10:18:44

155
Book ARR 17.indb 155 12.12.2013 10:18:44

156
Book ARR 17.indb 156 12.12.2013 10:18:44

T. 14: 1 (SJ 109), 2 (grob 119), 3-5 (SJ 109) – ulomci keramike /
Pl. 14: 1 (F 109), 2 (grave 119), 3-5 (F 109) – pottery fragments.
157
Book ARR 17.indb 157 12.12.2013 10:18:45

T. 15: 1 (SJ 109), 2-8 (grob 133), 9 (SJ 109) – ulomci keramike /
Pl. 15: 1 (F 109), 2-8 (grave 133), 9 (F 109 – pottery fragments.
158
Book ARR 17.indb 158 12.12.2013 10:18:45

T. 16: 1-4 (grob 133), 5 (SJ 125) – ulomci keramike /

Pl. 16:1-4 (grave 133), 5 (F 125) – pottery fragments.
159
Book ARR 17.indb 159 12.12.2013 10:18:46

160
Book ARR 17.indb 160 12.12.2013 10:18:46

161
Book ARR 17.indb 161 12.12.2013 10:18:47

T. 19: 1-5 (grob 148), 6 (grob 144) – ulomci keramike /

Pl. 19: 1-5 (grave 148), 6 (grave 144) – pottery fragments.
162
Book ARR 17.indb 162 12.12.2013 10:18:47

T. 20: 1-6 (grob 129) – ulomci keramike /

Pl. 20: 1-6 (grave 129) – pottery fragments.
163
Book ARR 17.indb 163 12.12.2013 10:18:48

T. 21: 1, 3, 5-6 (SJ 90), 2 (grob 131), 4 (SJ 135), 7 (SJ 102), 8 (SJ 108) – ulomci keramike /
Pl. 21: 1, 3, 5-6 (F 90), 2 (grave 131), 4 (F 135), 7 (F 102), 8 (F 108) – pottery fragments.
164
Book ARR 17.indb 164 12.12.2013 10:18:48

Ivan Radman-Livaja: Two Lead Tags from Štrbinci (Certissia?)
I R -L
TWO LEAD TAGS FROM ŠTRBINCI (CERTISSIA?)

Ivan Radman-Livaja, PhD UDK 904:677(497.5Štrbinci)
Arheološki muzej u Zagrebu Original scientific paper
Trg Nikole Šubića Zrinskog 19 Received: 13. 02. 2013.
HR – 10000 Zagreb Accepted: 21. 05. 2013.
E-mail: iradman@amz.hr
This paper discusses two chance finds from the site of Štrbinci in the vici-
nity of Đakovo in NE Croatia, possibly located on the place of the Roman small
town of Certissia. These are two Roman lead tesserae, i. e. lead tags with inci-
sed inscriptions pointing to their use in the textile industry, broadly dated to
between the late 1st and the early 3rd centuries AD. Such finds are not uncommon
in the western provinces of the Roman Empire, but these two specimens are the
first recorded tags of that type in Pannonia Inferior.
Key words: Štrbinci, Certissia, tesserae, lead tags, textile industry (Ključne
rĳeči: Štrbinci, Certissia, olovne tesere, tekstilna industrĳa)
I must admit that I was quite pleasantly surprised last year when Dr. Branka
Migoi asked me to check some stray finds from Štrbinci. Those were two perfora-
ted lead tags found at the site of Štrbinci, a large agricultural area close to Đakovo.
The place is believed to be the site of the Roman city of Certissia, a more than likely
presumption.1 Although one cannot say much more about the circumstances of their
discovery, there is no reason to doubt that those two objects were once used by the
inhabitants of Certissia. As a maer of fact, a significant number of analogous small
perforated lead plates have been found in the western provinces of the Roman Empi-
re and we may assume that their use was quite widespread during the Roman peri-
od.2 Tag or label would be a more adequate appellation, while the Romans themselves
likely called them tesserae.3 The labels from Štrbinci, just like other similar lead tags
with incised inscriptions, belong to a category of objects which M. Feugère named
commercial tags (étiquees commerciales),4 a rather suitable term although it does not
1
Cf. Migoi 1998, 73-78; Perinić 1998, 79-87.
2
Cf. Paci 1995, 29-37; Bassi 1996, 214-216; Radman-Livaja 2010, 29-52; Frei-Stolba 2011, 331-339;
Wedenig 2013, 238.
3
Radman-Livaja 2010, 105.
4
Božič and Feugère 2004, 27.
165
Book ARR 17.indb 165 12.12.2013 10:18:50

cover all of their uses. In the scholarly literature, they are usually called étiquees en
plomb, Bleietikeen, etichee plumbee iscrie, lead labels or lead tags.
They can be described as small rectangular plates of lead, whose dimensions do
not vary excessively – ca. 30 to 40 mm in length and 15 to 25 mm in width – always
perforated with at least one hole in the corner (sometimes two, or even more, in case
the first hole(s) became broken). Thanks to those perforations, the label could be aa-
ched to the merchandise with a cord or metal wire. All of the labels carry at least
one incised inscription but they are more oen than not inscribed on both sides. The
palimpsests are common since such labels were reused most of the time: a previous
inscription would be more or less thoroughly erased and a new inscription would be
wrien over it. Due to that fact, the reading of such inscriptions can be quite chall-
enging, even when the label is well preserved, and it is sometimes quite difficult to
discern which leers belong to which inscription.5
The indications on the labels are diverse, but they usually include the name of
the merchandise, usually in an abbreviated form, its quantity or weight, sometimes
the task to be executed as well as the value of the item or the price asked for the given
service. Personal names are quite oen mentioned on such labels but the exact role of
those individuals is not necessarily clear: they could be clients, but they might also
be manufacturers, owners of the merchandise, workers (or slaves?) in charge of exe-
cuting a service or craing the merchandise. Since those labels were meant to be aa-
ched to sacks, bundles, receptacles or crates and likely even to the goods themselves
in certain cases, such labels could clearly serve in all kinds of trading and manufac-
turing activities, although they could have also been useful for purposes unrelated to
business, e. g. for labelling of personal belongings and baggage.6
The first, beer preserved specimen is a label of irregular rectangular shape (its
size is ca. 33 mm x 24 mm), perforated in the corner (Fig. 1 a-d). Just like other similar
labels, if we turn it and rotate it 180º, we can read the rest of the inscription. Usually
the text on the first side – we can call it the obverse – mentions a personal name (or
some trading good when there are no names), while the other side – the reverse –
typically gives data about quantity, weight and value. This paern is visible on this
5
For more elaborate descriptions of analogous labels cf. Frei-Stolba 1984, 127; Römer-Martĳnse
1990, 9-10; Schwinden 1992, 465-466; Paci 1995, 31-32; Reuter and Scholz 2004, 55; Bizzarini 2005,
122; Frei-Stolba 2011, 336-337.
6
Mócsy 1956, 97-104; Egger 1963: 185-197; Egger 1967, 195-210; Weber 1971, 229-234; Tomlin and
Hassal 1975, 291-293; Solin 1977, 145-164; Weber 1979, 489-490; Weber 1981, 29-31; Schwinden
1983, 20-26; Frei-Stolba 1984, 127-138; Frei-Stolba 1985, 65-70; Schwinden 1985, 121-137; Marengo
1989, 35-63; Römer-Martĳnse 1990; Römer-Martĳnse 1997, 5-48; Feugère 1993, 301-305; Weiss
1991, 211-220; Schwinden 1993, 215-222; Schwinden 1994, 25-32; Bassi 1996, 207-216; Bizzarini
2005:, 121-135; Buchi and Buonopane 2005, 43-51; Radman-Livaja 2007, 153-157; Wedenig 2009,
104-112; Jacques and Hoët-Cauwenberghe 2010, 295-317; Radman-Livaja 2010; Radman-Livaja
2011, 181-194; Frei-Stolba 2012, 331-339; Wedenig 2013, 237-246.
166
Book ARR 17.indb 166 12.12.2013 10:18:50

a b
Drawings: H. Ivezić, photos: Igor Krajcar.

c d
Fig. 1. Tessera from Štrbinci: a (drawing – obverse), b (drawing – reverse), c (photo – obverse), d
(photo – reverse), Archaeological Museum in Zagreb.
label as well. The most recent inscription is quite readable and one can also see traces
of several older inscriptions.
Admiedly, the proposed interpretation is not indisputable, but I would suggest the
following reading of the most recent inscription:
si(lacea) cas(ula) / sulfur(e suffire) / (denarios) duos dupondium
Bearing in mind the obvious gap between the first two and the last three leers,
I am not inclined to consider the first line as a personal name but I would rather see
it as two abbreviations. The abbreviation CAS is witnessed on tags from Siscia7 and
several Austrian sites, namely Virunum, Carnuntum and Kalsdorf. It is most likely
related to a garment called casula. It was most certainly a hooded cloak, seemingly
of Gaulish origin, loosely similar to the paenula, but longer, more ample and almost
completely closed at the front. It could only be put on and off by drawing it over the
7
Radman-Livaja 2010, 71
167
Book ARR 17.indb 167 12.12.2013 10:18:50

Obverse Reverse
SI CAS SVLFVR
– II £
X
Older traces Older traces
I I T. S S II
ORIS
. –
XII –S
X
head. Such a garment was likely offering good protection against elements but it was
somewhat limiting the wearer’s movements. Interestingly, despite being mentioned
on labels, the casula does not seem to be sculpturally depicted in Pannonia or Nori-
cum, unlike Gaul.8 The leers which precede the laer abbreviation could be inter-
preted as an adjective designating a shade of yellow, silaceus.9 This adjective derives
from the word sil, which defines both an ochre-yellowish hue and an umbelliferous
plant, the hartwort.10
Sulphur is undoubtedly mentioned on the reverse side, and the same word is also
inscribed on tags from Kalsdorf11 and Siscia.12 Exposing textiles to sulphur vapours
was one of fullers’ regular activities: clothes would be deployed over a hemispherical
cage inside which was a pot containing burning sulphur. Thanks to those fumes one
could accentuate the whiteness of the cloth or, on the contrary, aenuate colours if
they were considered too bright.13 As far as inscriptions on labels are concerned, the
syntagm sulfure suffire should perhaps be a more appropriate interpretation since it
designates exactly that operation.14 Another colour adjective seems to be mentioned
on the obverse (si(lacea) ?) and I am therefore less keen to suggest an alternative rea-
ding, the adjective sulfur(eus, a, um), a pale yellow hue.15
8
TLL, Vol. III, 572-573, s. v. casula; Wilson 1938, 95-97; Weber 1983, 62; Römer-Martĳnse 1987, 121;
Römer-Martĳnse 1990, 217; Cleland, Davies and Llewellyn-Jones 2007, 31.
9
OLD, 1760, s. v. silaceus; the abbreviation SI on a tag from Arras has been interpreted as the adjec-
tive silaceus, cf. Jacques and Hoët-Cauwenberghe 2010, 307-309 (R 69-2).
10
OLD, 1760, s. v. sil.
11
Römer-Martĳnse 1990, 216.
12
Radman-Livaja 2010, 104-105.
13
Plinius, Naturalis Historia, 35. 175, 197-198; Blümner 1912, 180, 187; Forbes 1956, 84-85, 94; Wipszy-
cka 1965, 130; Römer-Martĳnse 1990, 241; Roche-Bernard 1993, 122.
14
OLD, 1861, s. v. suffio, 1864, s. v. sulpur, sulphur (sulfur).
15
OLD, 1864, s. v. sulpureus, sulphureus; André 1949, 158-159.
168
Book ARR 17.indb 168 12.12.2013 10:18:51

The price is expressed in the usual way,16 the denarius sign17 is followed by the
number 2 and a numerical symbol, which has many analogies on Siscia tags and
which could likely be interpreted as a dupondius sign.18 Thus, the service fee would
have been two denarii and one dupondius. The traces of older inscriptions are far more
difficult to understand: considering the presence of at least two prices, we can assume
that those are traces of at least two older inscriptions, although we cannot exclude the
possibility that there were even more of them. One price seems likely to have been
two denarii, while the second one has a numerical symbol S aer the denarius sign, i.
e. S(emis), which most certainly designates a fraction of the denarius, actually his half
or the equivalent of 8 asses or 2 sestertii, and not the small copper alloy coin (½ of an
as).19
One personal name might be present as well among the older traces, Oris(us),
known only from one Siscia tag,20 or perhaps the rare nomen gentile Orisius,21 but
considering the dubious reading, one might rather consider less uncommon personal
names like Cris(pa) or Cris(pus).22 The abbreviation S II might be interpreted as saga
duo.23
The second tessera, also of an irregular rectangular shape (cca 29 mm x 16 mm), is quite
badly preserved. Thus, its reading is far more subject to doubt (Fig. 2 a-d). Its surface is worn
and it is extremely difficult to estimate which letters and signs belong to older inscriptions
and which ones should be part of the last inscription. As a matter of fact, there is only one
price which I would consider without much doubt as belonging to the most recent inscription
(X– I S), while all the other letters and symbols seem to be inextricably mixed up.
16
The value vas likely voiced in the accusative, cf. Adams 1995, 116; Bowman and Thomas 2003,
15-16.
17
Volusii Maeciani distributio, 45-62; Hultsch 1866, XXIX, 18-19, 66-68; Hultsch 1882, 286; Richardson
2004, 47.
18
Volusii Maeciani distributio,49; Hultsch 1866, XXVII; Hultsch 1882, 148; Cagnat 1914, 33; Sutzu
1920, 58; Maher and Makowski 2001, 390, 397; Radman-Livaja 2010, 108-111.
19
Volusii Maeciani distributio, 55; Hultsch 1866, XXVI, 19, 62, 68-70; Hultsch 1882, 148; Cagnat 1914,
33; Sutzu 1920, 58; Roman Imperial Coins I, 1984, 23; Richardson 2004, 21; Depeyrot 2006, 32-34;
Radman-Livaja 2010, 107-108; Frei-Stolba 2012, 320.
20
Radman-Livaja 2010, 380.
21
H. Pais, CIL Supplementa Italica, Fasc. I: Additamenta ad Vol. V Galliae Cisalpinae, Roma, 1888, 1039;
Lőrincz 2000, 117, s. v. Orisivs.
22
TLL, Vol. Onom. 2, 722-725, s. v. Crispus; Dean 1916, 22; Mócsy 1959, 32, 60, 171; Barkóczi 1964, 310;
Kajanto 1965, 223; Alföldy 1969, 183, s. v. Crispus; Mócsy 1983, 93, s. v. Crispus; Mócsy 1984, 210,
213; Solin and Salomies 1994, 320, s. v. Crispus; Lőrincz 1999, 85-86, s. v. Crispus; Minkova 2000,
144, s. v. Crispus; Rémy 2001, 121, 157; Tataki 2006, 483; Radman-Livaja 2010, 241-242.
23
OLD 1679, s. v. sagum; Wild 1968, 226; Roche-Bernard 1993, 22-23; Croom 2000, 51; Cleland, Dav-
ies and Llewellyn-Jones 2007, 164; Rothe 2009, 41; Sumner 2009, 81-83.
169
Book ARR 17.indb 169 12.12.2013 10:18:51

a b
Drawings: H. Ivezić, photos: Igor Krajcar.

c d
Fig. 2. Tessera from Štrbinci: a (drawing – obverse), b (drawing – reverse), c (photo – obverse), d
(photo – reverse), Archaeological Museum in Zagreb.
The leers NSIS – remains of a personal name or a geographical term, in nomi-

native or genitive? – are most likely not related to the leers that precede them, if we
take into account the depth of the incision. The first two leers, S C, are most likely
part of the same inscription, this is not uerly impossible for the leer O, but is very
dubious for the leer R.
If we look at the second line, it would also seem that all the leers do not belong
to the same inscription and even their orientation is uncertain: the line might finish
– II S, but if we turn the label, we might be reading the first leers of
with the price X
Obverse Reverse
SCORNSIS R R V C I.
X. O . X–. II S - - I S C II
XX
170
Book ARR 17.indb 170 12.12.2013 10:18:51

a personal name, Sex(t)o,24 or Sex(ti)o, which happens to be more common.25 If this

reading proves to be correct, this name could be related to the price of 1 denarius and
two sestertii (–X I S), visible on the other side.
Although more shallowly incised, the abbreviation RVC,26 with known analogi-
es from Kalsdorf,27 might also be related to the same price. That abbreviation could
perhaps represent the verb runcare.28 It is not an invalid assumption since the di-
sappearance of nasal consonants before the occlusive consonants is a well-known
occurrence in vulgar Latin.29 The primary meaning of the verb runcare would be “to
grub up” or “to weed”,30 but E. Römer-Martĳnse considers that the meaning could be
different in the professional jargon of the textile workers, or more precisely in the fu-
llers’ terminology, where it could describe the action of polishing the cloth.31 It seems
quite likely that the label presented first in this article was used in a fullers’ shop, i.
e. a fullonica, and that assumption is not improbable in the second case as well, if we
accept the suggested interpretation of the abbreviation RVC. We may suppose that
they were meant to be aached to garments which were supposed to be processed,
and this short notice allowed the fuller to know exactly how to proceed, according to
the customer’s wishes.32
These tesserae are not only the first lead labels of that type known from Pannonia
Inferior, but also a good evidence of the existence of a fullonica in Certissia. This is
hardly surprising considering the importance of such shops in the ancient world,
and it seems obvious that every agglomeration, except the smallest selements, must
24
It is a female name and it most likely belongs to Illyrian anthroponimy, in the broad sense;
Krahe 1929, 104; Krahe 1955, 71; Mayer 1957, 303; Kajanto 1965, 119-120, 175; Alföldy 1969, 296, s.
v.Sextio; Mócsy 1983, 265, s. v. Sexto; Solin and Salomies 1994, 403, s. v. Sexto; Lőrincz 2002, 79, s.
v. Sexto.
25
Mayer 1957, 303; Katičić 1963, 284; Kajanto 1965, 165, 175; Alföldy 1969, 296, s. v. Sextio; Mócsy
1983, 265, s. v. Sextio; Solin and Salomies 1994, 403, s. v. Sextio; Lőrincz 2002, 79, s. v. Sextio; Na-
varro Caballero, Gorrochategui and Vallejo Ruiz 2011, 148, 174.
26
It seems that the leer which precedes this line, R, as well as the leer (or number) I which fol-
lows, do not belong to the same inscription.
27
Römer-Martĳnse 1989, 171; Römer-Martĳnse 1990, 216-217.
28
The word RUNCUM appears four times on Kalsdorf labels: E. Römer-Martĳnse admits that this
word, although seemingly related to the verb runcare, is difficult to define with any certainty.
It is most likely not a perfect participle, supine or verbal adjective, but it could perhaps be an
adjective derived from that verb or even a noun describing an artefact or an action?, cf. Römer-
Martĳnse 1990, 217.
29
Väänänen 1959, 67-68; Väänänen 1981, 63.
30
OLD 1669, s. v. runco.
31
This opinion is accepted by L. Schwinden and G. Alföldy, cf. Schwinden 1992, 470 ; Alföldy 1993, 2;
Radman-Livaja 2010, 41-42.
32
Radman-Livaja 2010, 119-141; Radman-Livaja 2011, 191-194.
171
Book ARR 17.indb 171 12.12.2013 10:18:52

have had at least one.33 There is still one open question about the Certissia labels: their
dating which, unfortunately, must remain rather broad. The find context is unknown
and we can only rely on the inscriptions themselves.
The script of these inscriptions is the so called Old Roman Cursive, also known as
the capital cursive. It was the script used for documents during the first three centuri-
es AD, being gradually replaced in the second half of the 3rd century AD by the minus-
cule cursive, i. e. the New Roman Cursive.34 Although some leer-forms of the capital
cursive can be dated in a more precise timeframe, in this particular case we mostly
have leers whose form did not evolve significantly during the 1st and 2nd centuries
AD. It might nevertheless be noteworthy to point out that the leer A is made with
only two strokes, without the small, almost vertical stroke in the middle which was
typical for the earlier forms and which disappeared at the beginning of the 2nd century
AD. The cloak named casula, although not extremely popular, was in use during the
whole Roman period and its mention is not significant as far as dating is concerned.
The most useful information in this respect is the prices, i. e. the monetary values
indicated on the labels. It is obvious at the first glance that they correspond to the mo-
netary system instituted by Augustus.35 The mention of a dupondius and of denarius’
fractions, i. e. sums which could only be paid with copper alloy coins, is particularly
significant. Despite the fact that sestertii, dupondii and asses were being minted until the
second half of the 3rd century AD, their value dropped dramatically a long time before.
The sestertius was certainly in circulation till the end of the 2nd century AD, but the du-
pondius and the as were seldom used already during Commodus’ reign. Bronze coins,
whose value kept dropping, gradually simply vanished from circulation.36 The mone-
tary values indicated on the Certissia labels would thus point to a time which should
not be later than the beginning of the 3rd century AD. Palaeography, i. e. leer-forms,
would also corroborate this dating. Considering all of the above, we can conclude that
these two labels can most likely be dated to the 2nd century AD, although one cannot
exclude the possibility of their use in the late 1st or early 3rd century as well.
We can only hope that there will be more similar finds from Štrbinci, perhaps
labels with names of local inhabitants. In a not too distant future, hopefully, one may
even unearth the fullonica where they were used.
33
Blümner 1912, 170-190; Loane 1938, 69-77; Forbes 1956, 81-94; Wipszycka 1965, 129-145; Römer-
Martĳnse 1990, 235-263; Roche-Bernard 1993, 117-124; Uscatescu 1994; De Ruyt 2001, 185-191;
Radman-Livaja 2010, 127-130; for archaeological traces of textile production in Certissia, cf. Mig-
oi 2009, 69-82.
34
Thompson 1912, 310-339; Cagnat 1914, 6-11; Mallon 1952, 17-73; Cencei 1954, 63-66; Bowman
and Thomas 1983, 51-71; Bischoff 1985, 62-72; Marichal 1988, 21-56; Tomlin 1988, 84-93; Speidel
1996, 31-34.
35
Burne 1988, 56-66; Hiernard 1997, 79-81; Depeyrot 2006, 33-34.
36
Burne 1988, 66; Hiernard 1997, 82-86; Depeyrot 2006, 138.
172
Book ARR 17.indb 172 12.12.2013 10:18:52

SAŽETAK
Dvĳe olovne tesere sa Štrbinaca (Certissia?)
Mada se o okolnostima otkrića ova dva slučajna nalaza iz Štrbinaca ne može puno toga
reći, nema previše razloga sumnjati da je rĳeč o predmetima koje su nekoć rabili stanovnici
Certisĳe. Slične se probušene olovne pločice s urezanim natpisom pronalaze diljem zapadnog
dĳela Carstva, te možemo pretpostaviti da je njihova uporaba bila dosta rasprostranjena tĳe-
kom rimskog razdoblja. Primjerenĳi naziv bi im bio etiketa, no čini se da su ih sami Rimljani
nazivali teserama (tessera). Rĳeč je o pravokutnim pločicama, dimenzĳa koje ne variraju pre-
više, uglavnom od 30 do 40 mm dužine i 15 do 25 mm širine, uvĳek probušenima barem s
jednom kružnom perforacĳom (katkad i dvĳe, pa čak i tri, uslĳed lomova prve ili druge rupe).
Zahvaljujući tim perforacĳama pločica se mogla vezivati za robu pomoću užeta ili metalne
žice. Sve takve etikete nose barem jedan urezani natpis, no uglavnom su ispisane s obje stra-
ne. Palimpsesti su učestali jer su se takve etikete uglavnom višekratno rabile: starĳi natpis bi
se, više ili manje temeljito, izbrisao a preko njega bi se urezao novi zapis. Zbog toga čitanje
natpisa zna biti otežano jer, čak i kad je etiketa relativno dobro očuvana, često je teško razlučiti
kojem natpisu pripadaju pojedina slova.
Naznake na etiketama su raznolike, no uglavnom je rĳeč o imenu proizvoda, najčešće
u skraćenom obliku, o količini ili težini, ponekad i o nekakvom poslu ili zadatku te o cĳeni
usluge ili proizvoda. Osobna imena su često zapisana na takvim teserama, no točna uloga tih
ljudi nĳe uvĳek sama po sebi razumljiva: može biti rĳeč o klĳentima, ali i o vlasnicima obrta
ili manufaktura, vlasnicima robe, pa i radnicima ili robovima zaduženima za izvršenje posla
ili obradu robe. S obzirom na to da je rĳeč o predmetima namĳenjenima vezivanju za vreće,
bale, recipĳente ili sanduke, a u nekim slučajevima nesumnjivo i na same proizvode koji su
bili predmetom transakcĳe, jasno je da su tesere mogle korisno poslužiti u raznim trgovačkim
i proizvodnim aktivnostima, no primjenu su mogle naći i u nekomercĳalne svrhe, primjerice
za označavanje osobne prtljage.
Interpretacĳa natpisa na prvoj, bolje sačuvanoj teseri nĳe bez dvojbi, no možemo predlo-
žiti sljedeće čitanje zadnjeg zapisa:
si(lacea) cas(ula) / sulfur(e suffire) / (denarios) duos dupondium
S obzirom na očit razmak između prva dva i zadnja tri slova, nisam sklon tu vidjeti neko
osobno ime, već prĳe vjerujem da je rĳeč o dvĳe kratice. Kratica CAS zabilježena je kako na
sisačkim teserama, tako i na onima iz Carnuntuma i Kalsdorfa, za koje je i predloženo naj-
vjerojatnĳe tumačenje, casula, odnosno jedna vrst ogrtača s kapuljačom. Slova koja prethode
potonjoj kratici mogla bi se interpretirati kao pridjev koji označava oker žutu boju, silaceus.
Inače je taj pridjev izveden iz rĳeči sil, koja označava i jednu nĳansu oker žute boje i jednu
biljku iz porodice štitarki, orjašicu. Nema dvojbe da se na reversu spominje sumpor, a ta je
rĳeč zabilježena i na teserama u Kalsdorfu i Siscĳi. Nadimljavanje sumporom je, naime, jedna
od operacĳa valjanja sukna: sukna bi se raširila preko hemisferičnog kaveza unutar kojega
bi se postavila posuda s gorućim sumporom. Tim se postupkom naglašavala bjelina tekstila,
a mogli su se ublažiti i prejarki tonovi drugih boja. U slučaju zapisa na etiketama, možda je
vjerojatnĳe rĳeč o sintagmi sulfure suffire, koja označava upravo tu operacĳu. S obzirom na
to da se jedan pridjev izgleda već spominje na aversu, nisam siguran da bi pridjev sulfureus
- blĳedožuta nĳansa - u ovom slučaju dolazio u obzir. Cĳena je izražena na uobičajen način,
oznaku za denar prati broj 2 i jedan numerički znak koji na temelju brojnih analogĳa iz Siscĳe
173
Book ARR 17.indb 173 12.12.2013 10:18:52

vrlo vjerojatno možemo interpretirati kao oznaku za dupondĳ. Cĳena usluge bi dakle iznosila
dva denara i jedan dupondĳ.
Tragove starĳih natpisa nĳe lako interpretirati: s obzirom na prisutnost barem dvĳe cĳene,
možemo govoriti o tragovima barem dva starĳa natpisa, mada nĳe isključeno da ih je bilo još.
Jedna cĳena je, po svemu sudeći, iznosila dva denara, a u drugom slučaju iza znaka denara
slĳedi numerički znak S, odnosno S(emis), koji zasigurno označava razlomak denara, odnosno
njegovu polovinu (ekvivalent 8 asa ili 2 sestercĳa), a ne malu bakrenu nominalu (½ asa). Nĳe
isključeno da se u tragovima starĳeg natpisa nazire i osobno ime, Oris(us), inače zabilježeno
samo na jednoj teseri iz Siscĳe, ili pak rĳetki gentilicĳ Orisius, no s obzirom na dvojbeno čita-
nje možda bi prĳe bila rĳeč o nekom uobičajenĳem osobnom imenu, kao primjerice Cris(pa) ili
Cris(pus). Kratica S II bi se pak mogla interpretirati kao saga duo.
Druga je tesera daleko lošĳe očuvana te je čitanje natpisa puno složenĳe. S obzirom na izli-
zanu površinu, iznimno je teško procĳeniti koja slova i oznake pripadaju starĳim natpisima,
a koja možemo smatrati dĳelom zadnjeg zapisa. Čini se da samo za jednu cĳenu možemo sa
sigurnošću pretpostaviti da je pripadala zadnjem natpisu (X – I S), dok su ostala slova i oznake,
po svemu sudeći, izmĳešani. Slova NSIS - neko osobno ime ili pak geografski pojam, u nomi-
nativu ili genitivu? - ako je suditi po dubini ureza, nemaju veze sa slovima koja prethode. Prva
slova S C su vjerojatno dio istog zapisa, to je moguće za slovo O, ali vrlo dvojbeno u slučaju
slova R. Također se čini da sva slova u drugome redu ne pripadaju istom zapisu, a upitna je
i njihova orĳentacĳa: redak možda završava sa cĳenom X – II S, no ukoliko okrenemo etiketu,
možda čitamo prva slova osobnog imena, Sex(t)o, ili pak Sex(ti)o, koje je ipak nešto učestalĳe.
Ukoliko to je slučaj, to bi ime moglo imati veze s cĳenom od jednog i pol denara na drugoj
strani. Iako je pliće urezana, kratica RVC, za koju postoje analogĳe u Kalsdorfu, možda također
ima veze s tom cĳenom. Ta bi kratica možda mogla označavati glagol runcare. To nĳe isklju-
čeno, s obzirom na to da je nestajanje nazalnih glasova ispred okluzivnih, kao što bi to ovdje
izgleda bio slučaj, dobro poznata pojava u latinskom jeziku. Kako glagol runcare ponajprĳe
znači „pljeviti“ i „iskorĳeniti“, u kontekstu rada valjara taj bi izraz mogao označavati radnju
glačanja sukna.
Prva je tesera, po svemu sudeći, bez sumnje bila rabljena u sklopu djelatnosti neke va-
ljaonice sukna, odnosno fulonike (fullonica), a ta je mogućnost sasvim vjerojatna i u slučaju
drugog, lošĳe čitljivog primjerka, ako prihvatimo predloženu interpretacĳu kratice RVC. Mo-
žemo pretpostaviti da su bile privezane za odjevne predmete koji je trebalo obraditi, a zapis
na teseri omogućavao je valjaru sukna da točno zna koji postupak treba primĳeniti za pojedini
predmet, sukladno željama korisnika.
Ove tesere stoga ne bi bile samo prve olovne etikete tog tipa registrirane u Donjoj Panonĳi,
već ujedno predstavljaju jasan trag postojanja valjaonice sukna u Certisĳi, što uostalom nĳe
nimalo začuđujuće jer je u antičkom svĳetu svako iole veće naselje moralo imati takav obrt.
Ostaje još pitanje njihove datacĳe koja, na žalost, mora ostati okvirna. Kontekst nalaza je
nepoznat, tako da se pri datiranju možemo osloniti samo na podatke koje pružaju zapisi na
teserama. Kurzivna majuskula kojom su izvedeni zapisi bila je u općoj upotrebi sve do dru-
ge polovine 3. stoljeća, no uža se datacĳa načelno može odrediti na temelju oblika pojedinih
slova. Kako u ovom slučaju uglavnom imamo slova čĳi oblik nĳe bio podložan značajnĳim va-
rĳacĳama tĳekom prva dva stoljeća poslĳe Krista, teško je sa sigurnošću predložiti preciznĳu
datacĳu. Donekle je znakovito da je slovo A sastavljeno samo od dvĳe zakošene crte, bez male
okomite crte u sredini, koja je tipična za ranĳe oblike i nestaje do početka 2. stoljeća. Ogrtač
zvan casula korišten je kroz cĳelo antičko razdoblje, pa nam ni njegov spomen nĳe od pomoći
174
Book ARR 17.indb 174 12.12.2013 10:18:52

za datacĳu. Najkorisnĳi podatak su cĳene, odnosno novčane vrĳednosti spomenute na štrbi-

načkim teserama. Na prvi je pogled jasno da se navedene vrĳednosti uklapaju u monetarni
sustav koji je uspostavio August.
Navođenje dupondĳa kao i polovice denara, odnosno svote koja se mogla platiti samo
novcem od bakrene slitine, posebno je znakovito. Iako su sestercĳi, dupondĳi i asevi kovani
sve do druge polovine 3. st., njihova je vrĳednosti opala davno prĳe. Mada je sestercĳ zadržao
važnost kao platežno sredstvo kroz cĳelo 2. st., dupondĳ i as rjeđe se rabe već od Komodove
vladavine. Novčane bi vrĳednosti na štrbinačkim teserama stoga upućivale na razdoblje koje
zasigurno nĳe kasnĳe od početka 3. st. Toj datacĳi odgovaraju i paleografske značajke zapisa,
tako da se ove dvĳe etikete mogu okvirno datirati u 2. st.
LITERATURE / LITERATURA
Adams 1995 James Noel Adams, The Language of the Vindolanda Tablets: an
Interim Report, JRS 85, 86-134.
Alföldy 1969 Géza Alföldy, Die Personnamen in der römis en Provinz Dalmatia,
Heidelberg.
Alföldy 1993 Géza Alföldy, Die Personennamen auf den Bleietikeen von Kals-
dorf (Steiermark) in Noricum, Innsbrucker Beiträge zur Sprachwis-
senscha
78, Festschri
für Jürgen Untermann, Innsbruck, 1-32.
André 1949 Jacques André, Etude sur les termes de couleur dans la langue latine,
Paris.
Barkóczi 1964 László Barkóczi, The Population of Pannonia from Marcus Aure-
lius to Diocletian, AArH 16, 257-356.
Bassi 1996 Cristina Bassi, Tre lamellae perforatae da Savazzona-Quistello
(Mantova), Epigraphica. Rivista Italiana di epigrafia LVIII, 207-216.
Bischoff 1985 Bernhard Bischoff, Paléographie de l’Antiquité romaine et du Moyen
Âge occidental, traduit par Hartmut Atsma et Jean Vezin, Paris
(l’édition allemande 1979).
Bizzarini 2005 Lavinia Bizzarini, Quaro laminee plumbee da Altino, Annali del
Museo Civico di Rovereto 21, 21-135.
Blümner 1912 Hugo Blümner, Te nologie und Terminologie der Gewerbe und Künste
bei Grie en und Römern, erster Band, zweite Auflage, Leipzig, 1912.
Božič and Feugère 2004 Dragan Božič and Michel Feugère, Les instruments de l’écriture,
in : M. Feugère and P.-Y. Lambert (dir.), L’écriture dans la société
gallo-romaine, Gallia 61, 21-41.
Bowman and Thomas 1983 Alan Keir Bowman and John David Thomas, Vindolanda: The Latin
Writing Tablets (Britannia Monograph Series No. 4), Alan Suon
Publishing Limited, London.
Bowman and Thomas 2003 Alan Keir Bowman and John David Thomas, The Vindolanda Wri-
ting Tablets(Tabulae Vindolandenses III), London.
Buchi and Buonopane 2005 Ezio Buchi and Alfredo Buonopane, Le etichee plumbee rinveute
a Feltre: aspei onomastici, lessicali, economici e tecnici, in: I terri-
tori della Via Claudia Augusta: Incontri di Archeologia / Leben an der
Via Claudia Augusta: Archäologische Beiträge, herausgegeben von / a
175
Book ARR 17.indb 175 12.12.2013 10:18:52

cura di Gianni Ciurlei e Nicolea Pisu, Trento, 43-51.

Burne 1988 Andrew Burne, La numismatique romaine, De la République au
Haut-Empire (édition française remaniée de l’ouvrage Coinage in
the Roman World), Paris.
Cagnat 1914 René Cagnat, Cours d’épigraphie latine, 4ème édition, Paris.
Cencei 1954 Giorgio Cencei, Lineamenti di storia della scriura latina, Bologna.
Cleland, Davies and Liza Cleland, Glenys Davies and Lloyd Llewellyn-Jones, Greek and
Llewellyn-Jones 2007 Roman Dress from A to Z, London.
Croom 2000 Alexandra Croom, Roman Clothing and Fashion, Stroud.
Dean 1916 Lindley Richard Dean, A Study of the Cognomina of Soldiers in the
Roman Legions, Princeton.
Depeyrot 2006 Georges Depeyrot, La monnaie romaine, 211 av. J.-C. – 476 apr. J.-C.,
Paris.
Egger 1963 Rudolf Egger, Epigraphische Nachlese, Bleietikeen aus dem
rätischen Alpenvorland, JÖIW 46 (1961-1963), 185-197.
Egger 1967 Rudolf Egger, Fünf Bleietikeen und eine Gussform: die neuesten
Magdalensbergfunde, Anzeiger der philologis -historis e Klasse der
Österrei is en Akademie der Wissens a
en 104, 195-210.
Feugère 1993 Michel Feugère, Une étiquee inscrite en plomb, Les fouilles de
la Z.A.C. des Halles à Nîmes (Gard), Bulletin de l’École Antique de
Nîmes, Suppl. 1, 301-305.
Forbes 1956 Robert J. Forbes, Studies in Ancient Technology IV, Leiden.
Frei-Stolba 1984 Regula Frei-Stolba, Die Bleietikeen von Oberwinterhur-Vitudu-
rum, Archäologie der Schweiz 7, 127-138.
Frei-Stolba 2011 Regula Frei-Stolba, Les étiquees en plomb: des documents de
l’écriture au quotidien, in: M. Corbier and J.-P. Guilhembert (dir.),
L’écriture dans la maison romaine, Paris, 331-344.
Frei-Stolba 2012 Regula Frei-Stolba, Les étiquees en plomb et la graphie des frac-
tions du denier, in: M. E. Fuchs, R. Sylvestre and C. Schmidt Hei-
denreich (dir.), Inscriptions mineures: nouveautés et réflexions, Actes
du premier colloque Ductus (19-20 juin 2008, Lausanne), Bern, 315-
325.
Hiernard 1997 Jean Hiernanrd, Une source de l’histoire romaine: la monnaie imperiale
de Septime Sévere à Constantin, Pallas, L’Empire romain de 192 à
325, 79-125.
Hultsch 1866 Friedrich Hultsch, Metrologicorum scriptorum reliquiae, volumen II
quo scriptores Romani et indices continentur, Leipzig.
Hults 1882 Friedri Hults, Grie is e und römis e Metrologie, Berlin.
Jacques and Alain Jacques and Christine Hoët-Cauwenberghe, Artisanat et
Hoët-Cauwenberghe 2010 commerce: Les étiquees de plomb inscrites découvertes à Arras
(Nemetacum), Revue des Etudes Anciennes 112(2), 295-317.
Kajanto 1965 Iiro Kajanto, The Latin Cognomina, Roma.
Katičić 1963 Radoslav Katičić, Das mieldalmatinische Namengebiet, ŽA 12/2,
176
Book ARR 17.indb 176 12.12.2013 10:18:53

255-292.
Krahe 1929 Hans Krahe, Lexikon altillyris en Personennamen, Heidelberg.
Krahe 1955 Hans Krahe, Die Sprache der Illyrier, Erster Teil: Die Quellen, Wiesba-
den.
Loane 1938 Helen Jefferson Loane, Industry and commerce of the city of Rome (50
B.C. – 200 A.D.), Baltimore.
Lőrincz 1999 Barnabás Lőrincz, Onomasticon Provinciarum Europae Latinarum,
Vol. II: CABALICIVS-IXVS.
Vol. III: LABAREVS-PYTHEA.
Vol. IV: QVADRATIA – ZVRES.
Maher and Makowski 2001 David W. Maher and John F. Makowski, Literary Evidence for Ro-
man Arithmetic With Fractions, Classical Philology 96/4, 376-399.
Mallon 1952 Jean Mallon, Paléographie romaine, Scripturae, monumenta et studia
3, Madrid.
Marengo 1989 Silvia M. Marengo, Etichee plumbee ed altro instrumentum is-
crio su metallo da varie località del Maceratese, Picus. Studi e ri-
cerche sulle Marche nell’ antichità 9, 35-63.
Marichal 1988 Robert Marichal, Les graffites de la Graufesenque, Gallia, Suppl.
47, Paris.
Mayer 1957 Anton Mayer, Die Sprache der alten Illyrier, Band I : Einleitung,
Wörterbuch der illyrischen Sprachreste, Schrien der Balkankommis-
sion, Linguistische Abteilung XV, Wien.
Migoi 1998 Branka Migoi, Povĳest istraživanja Štrbinaca i pitanje ubikaci-
je Certisĳe, in: B. Migoi (ed.), Accede ad Certissiam. Antički i
ranokršćanski horizont arheološkog nalazišta Štrbinci kod Đakova, Za-
greb, 73-78.
Migoi 2009 Branka Migoi, Tkanje u rimskoj antici – ženska vrlina ili gospo-
darska stvarnost (Weaving in Roman antiquity – a female virtue or
economic reality?), ZMĐ 9, 69-83.
Minkova 2000 Milena Minkova, The Personal Names of the Latin Inscriptions in
Bulgaria, Studien zur klassischen Philologie, Band 118, Frankfurt am
Main.
Mócsy 1956 András Mócsy, Olom árucímkék Sisciából (Bolli romani da Siscia),
FA 8, 97-104.
Mócsy 1959 András Mócsy, Die Bevölkerung von Pannonien bis zu den Markoman-
nenkriegen, Budapest.
Mócsy 1983 András Mócsy, Nomenclator provinciarum Europae Latinarum et Gal-
lia Cisalpinae, Dissertationes Pannonicae III/1, Budapest.
Mócsy 1984 András Mócsy, Lateinische Cognomina als Geschichtsquelle: zwei
Typen der provinzialrömsichen Kultur, AArH 36, 197-222.
Navarro Caballero, Milagros Navarro Caballero, Joaquín Gorroategui and José Ma-
Gorroategui and ría Vallejo Ruiz, L’onomastique des Celtibères: de la dénomination
177
Book ARR 17.indb 177 12.12.2013 10:18:53

Vallejo Ruiz 2011 indigène à la dénomination romaine, in: M. Dondin-Payre (dir.),

Les noms de personnes dans l’Empire Romain, Ausonius, Scripta Anti-
qua 36, Bordeaux, 89-175.
OLD Oxford Latin Dictionary, Oxford, 1968.
Paci 1995 Gianfranco Paci, Etichee plumbee iscrie, Acta Colloquii Epigrap-
hici Latini, Helsingiae, 3.-6. sept.1991 habiti, Commentationes Huma-
narum Lierarum 104, 29-40.
Perinić 1998 Ljubica Perinić, Izvori o Certisĳi, in: B. Migoi (ed.), Accede ad Cer-
tissiam. Antički i ranokršćanski horizont arheološkog nalazišta Štrbinci
kod Đakova, Zagreb, 79-87.
Radman-Livaja 2007 Ivan Radman-Livaja, In Segestica..., PIAZ 24, 153-172.
Radman-Livaja 2010 Ivan Radman-Livaja, Les plombs inscrits de Siscia, PhD thesis, Ecole
Pratique des Hautes Etudes, Paris.
Radman-Livaja 2011 Ivan Radman-Livaja, Le rôle des étiquees de plomb dans le tra-
vail du textile à Siscia, in: C. Alfaro, J.-P. Brun, Ph. Borgard and R.
Pierobon Benoit (eds.), PURPUREAE VESTES, III Symposium Inter-
nacional sobre Textiles y Tintes del Mediterráneo en el mundo antiguo,
Valencia-Napoli, 181-196.
Rémy 2001 Bernard Rémy, La dénomination des Viennois à l’époque impériale,
in: Monique Dondin-Payre and Marie Thérèse Raepsaet-Charlier
(dir.), Noms, identités culturelles et romanisation sous le Haut-Empire,
Bruxelles, 55-174.
Reuter and Solz 2004 Marcus Reuter and Markus Scholz, Geritzt und entziffert, Scrif-
tzeugnisse der römischen Informationsgesellscha, Schri
en des
Limesmuseums Aalen 57, Esslingen am Neckar.
Richardson 1992 William Frank Richardson, Numbering and Measuring in the Classi-
cal World, Bristol.
Roche-Bernard 1993 Geneviève Roche-Bernard, Costumes et textiles en Gaule romaine, Paris.
Römer-Martĳnse 1987 Elizabeth Römer-Martĳnse, Ein beschrietes Bleitäfelchen – Zeu-
gnis handwerklicher Tätigkeit in Carnuntum?, Carnuntum Jarbuch
1987, 119-122.
Römer-Martĳnse 1989 Elizabeth Römer-Martĳnse, Römerzeitliche Bleietikeen aus Kals-
dorf, Steiermark, Akten des 3. Österreichischen Archäologentages Inn-
sbruck, Wien, 171-174.
Römer-Martĳnse 1990 Elizabeth Römer-Martĳnse, Römerzeitliche Bleietikeen aus Kalsdorf,
Steiermark, Wien.
Römer-Martĳnse 1997 Elizabeth Römer-Martĳnse, Eine frühkaiserzeitliche Handelsstati-
on an der Via Claudia Augusta im Forggensee bei Dietringen, Lkr.
Ostallgäu, Alt Füssen, Jahrbuch des Historischen Vereins Alt Füssen,
Jg. 1996 und Jg. 1997, W. Czysz und E. Römer-Martĳnse, Teil II, Die
beschrieten Bleietikeen, 5-48.
Rothe 2009 Ursula Rothe, Dress and Cultural Identity in the Rhine-Moselle Region
of the Roman Empire, British Archaeological Reports, International
Series 2038, Oxford.
178
Book ARR 17.indb 178 12.12.2013 10:18:53

de Ruyt 2001 Claire de Ruyt, Les foulons, artisans des textiles et blanchisseurs,
in: Jean-Paul Descoeudres, Ostia, port et porte de la Rome antique,
Catalogue de l’exposition, Genève, 186-191.
Swinden 1983 Lothar Swinden, Handel mit Pfeffer und anderen Gewürzen im
römisen Trier, FABT 15, 20-26.
Schwinden 1985 Lothar Schwinden, Römerzeitliche Bleietikeen aus Trier, Zum
Handel mit Pfeffer, Arznei und Kork, TZ 48, 121-137.
Swinden 1992 Lothar Schwinden, Buchbesprechung, Lateinische Inschrien auf
römischen Bleietikeen: Römer-Martĳnse, Römerzeitliche Bleieti-
keen aus Kalsdorf, Steiermark, TZ 55, 465-475.
Swinden 1993 Lothar Schwinden, Zwei römische Bleietikeen mit Graffiti aus
Bliesbruck, Blesa 1, 215-222.
Schwinden 1994 Lothar Schwinden, Asparagus – römischer Spargel – Ein neues
Bleietike mikt Graffiti aus Trier, FABT 26, 25-32.
Solin 1977 Heikki Solin, Tabelle plumbee di Concordia, Aquileia Nostra 48,
145-164.
Solin and Salomies 1994 Heikki Solin and Olli Salomies, Repertorium nominum gentilium et
cognominum Latinorum, Editio nova addendis corrigendisque augmen-
tata, Hildesheim-Zürich-New York.
Speidel 1996 Miael Alexander Speidel, S reibtafeln aus Vindonissa, Brugg.
Sumner 2009 Graham Sumner, Roman Military Dress, Stroud.
Sutzu 1920 Mihail C. Sutzu, Clasarea monetelor de bronz ale împăraţilor romani,
Buletinul Societăţii Numismatice Romăne, 49-59.
Tataki 2006 Argyro B. Tataki, The Roman presence in Macedonia, Evidence
from personal names, ΜΕΛΕΤΗΜΑΤΑ 46, Athens.
Thompson 1912 Edward Maunde Thompson, An Introduction to Greek and Latin Pa-
leography, Oxford.
Tomlin 1988 Roger S. O.Tomlin, The curse tablets, in The Temple of Sulis Minerva
at Bath, Vol. 2, The Finds from the Sacred Spring, ed. B. Cunliffe, Ox-
ford University Commiee for Archaeology, Monograph No. 16,
Oxford, 59-277.
Tomlin and Hassal 1975 Roger S. O. Tomlin and Mark W. C. Hassal, Inscriptions, Britannia
6, 284-294.
TLL Thesaurus Linguae Latinae, Bayerise Akademie der Wissensaf-
ten, Münen, 1894- .
Uscatescu 1994 Alexandra Uscatescu, Fullonicae y tinctoriae en el mundo romano,
Barcelona.
Väänänen 1959 Veikko Väänänen, Le latin vulgaire des inscriptions pompéiennes, No-
uvelle édition revue et augmentée, Abhandlungen der Deutschen
Akademie der Wissentschaen zu Berlin, Klasse für Sprachen, Li-
teratur und Kunst, Jahrgang 1958, Nr. 3, Berlin.
Väänänen 1981 Veikko Väänänen, Introduction au latin vulgaire, 3ème édition revue
et augmentée, Paris.
179
Book ARR 17.indb 179 12.12.2013 10:18:53

Weber 1971 Ekkehard Weber, Ein Bleietike aus Immurium-Moosham, JÖIW

49 (1968-1971), 229-234.
Weber 1979 Ekkehard Weber, Besriete Bleitesserae, eine bisher wenig be-
aetete Denkmälergruppe, Actes du 7. Congrès International d’épi-
graphie grecque et latine (Constantza, 9-15 septembre 1977), Bucarest-
Paris, 489-490.
Weber 1981 Ekkehard Weber, Ein besrietes Bleitäfelen, in: Mathilde Grü-
newald, Die Kleinfunde des Legionslager von Carnuntum mit Ausnah-
me der Gefässkeramik (Grabungen 1969-1974), Wien, 29-31.
Weber 1983 Ekkehard Weber, Bes ri
ete Bleitäfel en, Beri te vom 1. österrei i-
s en Althistorikertreffen am Retzhoff/Leibnitz, 27.-29. Mai 1983, 2,
Graz, 58-62.
Wedenig 2009 Reinhold Wedenig mit einem Beitrag von Miaela Kronberger,
Ein Bleietike mit Zenturiengraffito von der Freyung in Wien 1,
Fundort Wien, Beri te zur Ar äologie 12, 104-112.
Wedenig 2013 Reinhold Wedenig, Ein Bleietike mit Farbbezeinung vom
Residenzplatz in Salzburg-Iuvavum, in: P. Maurits and C. Ulf
(Hrsg.), Kultur(en), Formen des Alltägli en in der Antike, Fest ri
für Ingomar Weiler zum 75. Geburtstag, Nummi et Lierae, Band VII,
Graz, 237-250.
Weiss 1991 Peter Weiss, Bleietikeen mit Warenangaben aus dem Umfeld von
Rom, Ty e 6, 211-220.
Wild 1968 John Peter Wild, Clothing in the North-West Provinces of the Ro-
man Empire, BJ 168, 166-240.
Wilson 1938 Lilian May Wilson, The Clothing of the Ancient Romans, John Hop-
kins University Studies in Archaeology 24, Baltimore.
Wipszycka 1965 Eva Wipszycka, L’industrie textile dans l’Egypte romaine, Wroclaw-
Warszawa-Krakow.
180
Book ARR 17.indb 180 12.12.2013 10:18:53

Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia
B
' M
THE ROMAN SARCOPHAGI OF SISCIA*

Branka Migoi, PhD UDK 904:726.829(398Siscia)
Hrvatska akademĳa znanosti i umjetnosti Received: 16. 02. 2012.
Odsjek za arheologĳu Accepted: 21. 05. 2013.
HR – 10000 Zagreb
E-mail: branka.migoi@gmail.com
This paper brings a catalogue of the sarcophagi and ash-chests from Sisak
(Roman Siscia) in Pannonia Superior, based on the structural typology. All
known and accessible pieces have been comprised, amounting to 20 chests and
2 individual lids, which can today be found in Zagreb and Sisak. This paper
aims at puing the sarcophagi and ash-chests of Siscia in the context of the
production of and trade in marble and stone monuments in Pannonia and the
neighbouring areas. The discussion is focused on the following subject maers:
the state of research, typology, chronology, social context, iconography, wor-
kshop affiliations, production, influences and trade routs. Although based on a
limited sample, the production of sarcophagi in Siscia proves as extremely vari-
egated in terms of typology and iconography, revealing, most of all, home pro-
duction based on local traditions and a blend of influence from the well-known
workshop in the neighbouring areas: North Italy, Noricum and Poetovio, and
possibly Rome, Aquincum, and Salona.
Key words: Siscia, sarcophagus, ash-chest, marble, stone, workshop (Ključne
rĳeči: Siscia, sarkofag, kamena urna, mramor, kamen, radionica)
I. INTRODUCTION
In spite of the fact that only sarcophagi figured in the Colloquium title, stone ash-
chests (urnae cinerariae) have also been included in this overview. This was done in
view of the identical shape and tectonics, which at times makes it impossible to tell
an urn from a child sarcophagus.1 The sarcophagi and urns of Siscia have never been
discussed either as a whole or as an individual subject maer. Only those in the Ar-
chaeological Museum in Zagreb were published at the beginning of the 19th century
* This is the integral version of the paper read at the international colloquium Roman Sarcophagi
in Pannonia and Upper Moesia, held at Ljubljana on the 10th and 11th March 2005. Its shortened ver-
sion has been published in Croatian (Migoi 2007a).
1
Cermanović 1965, 89; Djurić 2001a, 117-120; Perkić 2002, 117. Some discriminating features (e. g.
the thickness of boom, which is customarily quite substantial in urns) do exist generally, but
cannot be taken at face value and are not always dependable; cf. Migo i 2005a, 344.
181
Book ARR 17.indb 181 12.12.2013 10:18:53

by J. Brunšmid, as part of a compendium of all stone monuments from the Museum.2

Later on, they were included in various syntheses, or were addressed as individual
monuments in a number of papers which happen to be either incomplete, or have be-
come obsolete in the meantime. For all these reasons the sarcophagi of Siscia need to
be updated and placed into the wider context of the production of and trade in marble
and funerary stones in Pannonia.3
I was able to identify altogether 20 complete or partly preserved sarcophagi with
or without lids, and 2 further individual lids from Siscia. Even more pieces can be
hypothesised, based on personal communications and data from the archives or se-
condary literature, but they are not traceable on the ground. There is only one marble
piece (II.3.1.); the remainder are of various kinds of limestone.4 Five of them are now
in the Archaeological Museum in Zagreb, and the others are in Sisak, in the open in
various places, or in the premises of the Town Museum. The majority stem from the
east cemetery, and the remainder from the south-west, while a sarcophagus lid has
recently been found in the rescue excavations in the area of the north cemetery (Fig.
1). Typologically, the sarcophagi of Siscia are quite diversified and can be classified in
7 groups and/or subgroups on structural basis: 1. architectonic; 2. moulded (truhen, a
cassapanca) with no inner division; 3. moulded with a tripartite division of the front
(Poetovian type); 4. framed with a tripartite division of the front; 5. with a moulded
inscription table and plane lateral fields; 6. with a tabula ansata; 7. completely plain
(Fig. 2). The catalogue entries are organised along the following scheme: 1. generali-
ties (circumstances of the find, present whereabouts, kind of stone, measurements);
2. description (shape, iconography, inscription) with optional comments; 3. dating; 4.
literature. Each group of sarcophagi also contains a comment on the typology and,
accordingly, on the origin of the shape and its transmission to Siscia (origins of the
type)5; the same applies to single sarcophagi II.1.1. and II.6.1., since they figure as in-
dividual groups.
2
Brunšmid 1909.
3
Of quite a number of works considering Siscian sarcophagi, only the most important syntheses
are brought here: Cermanović 1965; Dautova-Ruševljan 1983; Burkowsky 1996; Burkowsky 2000;
Buzov 2002; Migoi 2007a.
4
The work on the precise determination of local stones in the wider Pannonian area, initiated
and organised by Bojan Djurić, has been in progress (Djurić 2008; Djurić 2010; Djurić and Müller
2009; Djurić, Müller, and Filipović 2010). Therefore, a mention of only a broad determination, i.
e. limestone, meets the needs of the conception of this paper.
5
Hypotheses about the concrete ways of the transmission of such influences will preferably be
avoided, as there is no knowing how many imported sarcophagi did reach Siscia, but never
came to light or were destroyed long ago without leaving any record.
182
Book ARR 17.indb 182 12.12.2013 10:18:53

II. CATALOGUE
II.1. Architectonic6 sarcophagi

Introduction. The only sarcophagus of this type (CIL III 3974) was found toget-
her with 3 other pieces (CIL III 3073, 3981, 3992) of discrete typological groups in
the south-west cemetery at the beginning of the 19th century. All of them were built
in a continuous line in the foot of a private house in Sisak, which still holds them
today7(Fig. 3). A short introduction relative to the specific circumstances of this find
is needed here. In spite of the various shapes, all of these sarcophagi share the same
topographical-sociological context: the findspot and the fact that two of them belon-
ged to Siscian augustales; the reminder might have belonged to their relatives or cli-
ents. While the historian Ivan Krstitelj Tkalčić was able to read the epitaphs in their
entirety in 1864, and Theodor Mommsen could allegedly only see the first three lines,
the inscriptions as given in the CIL seem to be complete. In view of this, and as a non-
epigraphist, I will here bring the inscriptions as given in the CIL,8 with no aempt at
additional emendations, and with the reading either from the CIL, or, if non-existent,
from other literature.
II.1.1. The sarcophagus of Pontius Lupus (Fig. 4)

SW cemetery; chance find at the beginning of the 19th c.; built in a house in Sisak;
limestone; measurements9: L 205 cm, 71.5 cm, W 68 cm.
Description. The front contains a moulded inscription table and two lateral roun-
ded niches featuring each a mourning winged Eros with head bowed, leaning on a
reversed torch pulled through a small wreath, holding the torch with one hand and
the wreath with the other, and with the legs crossed. They are shown in the guise
of young boys with rounded faces and typical wavy hair topped by a knot. The Ero-
tes are rendered fairly skilfully and with a natural look about them, particularly as
concerns the hair, and with some (not perfect, though) proportion and volume. The
architectural seing of the front comprises two arched triple-band niches, which rest
6
The term was finally introduced by H. Gabelmann (1973, 39 ff.) and was accepted widely, al-
though not unanimously. F. Rebecchi (1977, 110, n. 10) for instance considered this term to be
inadequate and be beer replaced by the syntagm a pilastri angolari, while P. Kranz (1977), fol-
lowing Gerhart Rodenwalt, used the term Säulensarkophagen.
7
AĲ, no. 238; Burkowsky 1996, 69; Vuković 1994, 80-81; Buzov 2002, 176-177. Until recently, the
sarcophagi were visible in only half of their height, and have always been published as such.
However, the reconstruction of the building in 2009 le them disclosed in their full height.
8
This holds for all the inscriptions in the present article.
9
Abbreviations used: L (length), H (height), W (width), TB (thickness of boom, missing in cases
where the lid prevents access to the inner measurements), AMZ (The Archaeological Museum
in Zagreb); GMS (The Town Museum of Sisak).
183
Book ARR 17.indb 183 12.12.2013 10:18:53

on pilasters featuring two wide and deep vertical flutes in the upper half and several
superimposed rows of scales in the lower. The pilasters rest on the bases reduced to
the shape of two superimposed bands, and are topped by Tuscan capitals shaped
similarly as the bases, with the bands each possibly containing a line of vertical relief
rectangles, as can be seen on the restored le-hand capital. The spandrels were each
taken by an elongated triangular receptacle sprouting three tendrils; aer the resto-
ration, however, the le spandrel has been le empty of tendrils.
The inscription (CIL III 3974) runs: D(is) M(anibus) / Pontio Lupo aug(ustali) col(oniae)
/ Sisciae scribae municipii Faus(tiniani) /Pontia Victorina soror / 5et domina crescens ad ? DFF
P (?)
[To the Spirits of the Departed. To Pontius Lupus, augustalis of the colony of Siscia
and scribe of the municipium Faustinianum, Pontia Victorina his sister and a mistress
who grew towards…? (had this monument made).]
Lupus’ and his sister’s origin was certainly western or autochthonous, and their
patron was of North-Italian stock. The name Lupus was very widespread in His-
pania, while that of Victorinus/a was particularly characteristic of northern Gallia,
Germania and Pannonia.10
The short sides of the sarcophagus are built in a continuous line to the le and
right of its front. Each of them holds a relief of a Dioscurus wearing a starred pileus
and a fastened cloak, leading a horse by the reins with one hand and liing up a stan-
dard in the other; the weight of the body rests on one leg while the other is slightly
bent and is shown in perspective. The quality and stylistic traits of the execution are
about the same as in the Erotes; the movements of both the men and horses are vivid
and natural, as is the execution of the cloaks in the men and tails and manes in the
horses. Both figures are composed in mirror image, that is, as if flanking a central
scene. This obviously comes from the depiction of the Dioscuri as flanking central fi-
gures or scenes on frieze or columnar sarcophagi, which is their canonical position in
the iconography of Roman funerary art.11 The moulding of the short sides is slightly
mismatched with that of the front.
The iconographic peculiarity of the motifs on the short sides lies in the fact that
instead of the weapons the youths each carries a standard of the vexillum type. A
scrupulous analysis of this picture reveals its association with the imperial cult, in-
dicating therefore the owner’s priestly office and social status.12 Such aitude indeed
10
For the onomastic data see Lőrinz 2000, 39 (Lupus), 153 (Pontius/a); Lőrinz 2002, 168-169 (Victo-
rina).
11
Migoi 2005b, 280.
12
Migoi 2005b, 281-282. The short sides of North-Italian sarcophagi are also customarily re-
served for a symbolic display of the social position of the deceased, while connotations of the
their profession or daily-life scenes are much rarer. Cf. Gabelmann 1973, 161, 185.
184
Book ARR 17.indb 184 12.12.2013 10:18:53

befits an augustalis, that is, most probably a libertus with some social expectations and
a considerable wealth. On the other hand, the question is why Pontius Lupus, although
presumably a rich man, did not care to purchase a marble sarcophagus.13 Possibly
the idea of the worth of a marble grave monument, which has oen been recorded
in grave inscriptions throughout the Roman world,14 did not take root before the in-
flux of Poetovian marble production into Siscia. This, then, would imply a somew-
hat unexpected possibility that such production reached the municipium Andautonia
much earlier than Siscia.15
Dating. On account of exclusively epigraphic traits, J. Šašel dated this peace to the
2nd century. This is because it lacks the title colonia Septimia, which otherwise figures
in the inscription of one of the contiguous sarcophagi. The laer (II.2.1.) was, for the
same reason, dated by Šašel to the 3rd century.16 However, the onomastic data (duo
and tria nomina respectively) points rather to the reverse dating, revealing thereby
a precarious nature of the chronological value of epigraphic-onomastic arguments,
if taken in isolation, i. e., without the artistic analysis and context.17 This piece, then,
should be most probably dated to the first half of the 3rd century, on account of the
onomastic traits, the shape of the receptacle, the stylistic-iconographical features of
its reliefs, as well as their motifs. While the Erotes are an impersonal subject-maer,
the motif of the Dioscuri bears on the religious activity and social status of the dece-
ased, bringing it closer to personal themes, otherwise fully represented by portraits
of the deceased. The “personal” aitude is considered to be later in terms of relative
chronology.18 Stylistically, the frontal stance of the Dioscuri, while at the same time
both the human and animal figures are executed skilfully and with good proportion,
could be the result of the general emphasis on the frontal view in artistic renderings,
which comes to the fore particularly in Severan art.19 The figures of the mourning
Erotes, shown as young rather than older boys (the so-called baby-Erotes), do not
contest such dating.20
13
It has been suggested that limestone sarcophagi in Dalmatia were used by the moderately rich
class of customers (Cambi 2010, 45) and the same should be expected for Pannonia.
14
Gabelmann 1977, 204, n. 25; Cambi 2010, 17.
15
As is witnessed by a marble stele from Andautonia from the beginning of the 2nd century:
Rendić-Miočević 2013.
16
Šašel 1974, 715.
17
Cf. Migoi 2005b, 279.
18
Gabelmann 1973, 52-56, 121-130. The relevance of this knowledge to the Norico-Pannonian ma-
terial is, however, questionable, that is, not yet finally researched.
19
Kastelic 1998, 28-29; Kleiner 1992, 353; Pomarski 1984, 255, 272; Pomarski 1986, 255-257.
20
According to E. Pochmarski, the boyish type is in terms of relative chronology later than the
baby type. Yet, both types appear alternately during the 1st half of the 3rd century. Cf. Pochmar-
185
Book ARR 17.indb 185 12.12.2013 10:18:53

Literature: AĲ, no. 238; Burkowsky 1996, 69; Vuković 1994, 80-81; Buzov 2002, 176-
177; Migoi 2007a, 10.
The origin of the type. The origin of this type of sarcophagus is to be looked for
in the North-Italian regions of Aquileia-Veneto and/or Ravenna, as it has not been
established in Poetovio, while Salona is not a likely source in this case.21 However, the
given piece, if compared to the North-Italian stock, reveals some peculiarities. Firstly,
as far as my knowledge goes, the nearest parallels are represented by only 3 North-
Italian pieces, which, however, differ in the shape of the inscription field, while the
corner elements are in two cases columns and in one pilasters.22 Secondly, the Siscian
type is not comprised in the typological scheme as devised by H. Gabelmann and G.
Koch, respectively23 (Fig. 5). In terms of the corner elements, the nearest to the Siscian
example are types III.3. and III.4., both missing the corner columns / pilasters of the
lateral arches, with the arches leaning un-organically on the separate corner columns
or pilasters (the so-called Eckpilaster type). On the other hand, the type featuring late-
ral arched niches and the inscription field free of architectural design (type II) takes
a canonical architectonic form of northern-Italian sarcophagi, that is, with separate
corner pilasters in addition to those of the arched niches. In such cases the corner pi-
lasters are as a rule plain.24 In the Siscian example, vertically fluted outer pilasters of
the lateral arches take the role of the corner pilasters as given in the canonical archi-
tectonic scheme outside of North Italy, which makes the main difference between the
sarcophagus of Pontius Lupus and its speculative North-Italian prototypes. On the
other hand, arched corner pilasters are typical of the City of Rome production, which
is also true of the Tuscan capitals.25 On the basis of such affiliations, it can tentatively
ski 1984, 26; Pochmarski 2001, 201; Tiussi 2002, 67. See also Cambi 1960, 67-68. It should, however,
be noted that the differentiation between the two types is not always straightforward, and not
only due to the misleading and provisional nature of the artistic record, but also owing to the
fact that there is an intermediary age category between those of the babies and grown-up boys.
The difficulty in the differentiation is here perhaps best reflected in sarcophagus II.3.4., since
the Erotes have child-like plump cheeks, but their bodies seem to be slightly elongated, more in
the manner of older boys. In his recent work on Dalmatian sarcophagi, N. Cambi (2010, 47-51)
seems to ignore the possibility of dating on the basis of Erotes’ age.
21
See the discussion in chapter III.2.
22
Gabelmann 1973, Taf. 8: 2 (Grado: columns, the inscription table decorated with side volutes);
Taf. 9: 1 (Trieste: pilasters, gabled inscription field); Taf. 10: 2 (Grado: columns, tabula ansata).
23
Gabelmann 1973, Plate: Typen der aritektonisen Sarkophage, between pages 20 and 41;
Ko and Sitermann 1982, 284, Abb. 5.
24
Two contrary examples that I know of, both stemming from Modena and both featuring fluted
corner pilasters, are of different types in that the first lacks the lateral niches (Gabelmann 1973,
Taf. 25: 1), while the second features the inscription table in the shape of an aedicule (Gabel-
mann 1973, Taf. 41: 2).
25
Kranz 1977, 356-357 (Tuscan capitals), 365-367 (arched corner pilasters).
186
Book ARR 17.indb 186 12.12.2013 10:18:54

be presumed that the impetus for the Siscian piece came as a blend of simultaneous
influences from both Rome and North Italy.26 At this stage, however, it is not possible
to state with any certainty whether such influenced carved out their way into Pa-
nnonia directly or through the mediation of Norican workshops. Although unique
among the Siscian stock, the sarcophagus in question is in terms of the iconography
connected to several other pieces through the motif of Erotes.
II.2. Moulded sarcophagi27 with no inner division

II.2.1. The sarcophagus of Marcus Mulvius Narcissus (Fig. 6)
SW cemetery; chance find at the beginning of the 19th c.; built in a house in Sisak;
limestone; measurements: L 196 cm, H 70 cm.
Description. The whole area of the moulded front is taken by the inscription field,
holding the following inscription (CIL III 3973):
D(is) M(anibus) / M(arco) Mulvio Narcisso [an](norum) LX et M(arco) / Mulvio Narcissi-
ano an(norum) XXVI aug(ustali) / col(oniae) Sept(imiae) Sisc(iae) / 5Mulvia Furnia(?) marit[o]
et fil(io) carissim(is) v(iva) f(ecit)
[To the spirits of the departed. To sixty-year old Marcus Mulvius Narcissus and
twenty-six-year old Marcus Mulvius Narcissianus, augustalis of the colonia Septimia
Siscia, Mulvia Furnia (?) made (this monument), while still alive, for her dearest hu-
sband and son.]
As transpires from the CIL, the second name (tentatively read also as Rufina) of
the dedicator is not clear. The patron of the Mulvii from this inscription was North-
Italian, while their (secure or supposed) cognomina reveal their most probable auto-
chthonous origin.28
Dating. The epithet colonia Septimia in the epitaph dates this piece to 193-211 (po-
ssibly 194-211), i. e., to the reign of Septimius Severus.29
177; Migoi 2007a, 11.
26
In the 1980s G. Koch (1982, 272) did not know of any import from the city of Rome to Pannonia.
Nevertheless, this theme is still completely un-researched; some import and also imitation can-
not therefore be finally excluded. N. Cambi (2002, 264-266, fig. 425) has ascribed a sarcophagus’
fragment from Sisak, possibly featuring Christ’s head, to a City-of-Rome workshop.
27
Truhen and a cassapanca type in German and Italian respectively: Gabelmann 1973, 15, passim;
Rebecchi 1977, 134-137; Rebecchi 1978, 240-243; Koch and Sichtermann 1982, 73.
28
For the onomastic data see Lőrinz 1999, 156 (Furnia); Lőrinz 2000, 90 (Mulvius/a), 95 (Narcissus,
Narcissianus); Lőrinz 2002, 33-34 (Rufina).
29
Hoti 1992, 145.
187
Book ARR 17.indb 187 12.12.2013 10:18:54

II.2.2. The ash-chest of Gaius Sempronius Severus (Fig. 7)

Findspot uncertain30; chance find around 1800, AMZ; limestone; L 95 cm, H 51
cm, W 65 cm, TB 27 cm; lid and part of the le-hand corner missing, the inscription
quite worn out.
Description. Within the simply moulded table the inscription (CIL 3972) runs:
G(aio) Sempro(nio) Severo cor/nicul(ario) leg(ionis) XIIII G(eminae) (annorum) XXXXI / Iulia
Florentina con/iugi carissimo viva / 5fec(it)
[To her dearest husband Gaius Sempronius Severus, cornicularius of the Fourteenth
legion Gemina, who died at 41, his wife Iulia Florentina had (this monument) made
while still alive.]
Both deceased were of the western or autochthonous origin. The general greatest
spread of the names mentioned is the following: Sempronius in Hispania, Severus in
Hispania and Italia, Iulia all over the Empire, Florentina in Pannonia.31
Dating. Possibly mid-3rd c., on account of the front’s complete identity in shape
with an inscription to the emperor Marcus Antonius Gordianus Pius from Daruvar /
Aquae Balissae (AĲ, no. 586).
Literature: Buzov 2002, 186 (with further reading); Migoi 2007a, 11-12.
II.2.3. A sarcophagus or ash-chest (Fig. 8a, b)

Probably SW cemetery; time of discovery unknown; placed in the courtyard of a
private house in the vicinity of the cemetery area (Strossmayerova Street); limestone;
L 180 cm, H 63 cm; W 85 cm, TB 29 cm; lid missing, some damage to the sides and the
lower portion of the body.
Description. Flat edge, a groove cut through one of the sides for the purpose of re-
use. The piece is placed awkwardly behind a tree, and is covered in crust, preventing
a secure identification of the type. Nevertheless, traces of a grooved moulding at both
ends on the front (?) seem to be discernible beyond doubt (Fig. 8b), leaving a lateral
flat band 12 cm wide at each side.
Dating: turn of the 2nd and 3rd centuries.
Literature: Migoi 2007a, 12.
The origin of the type. The model for this type of sarcophagus should have come to
Siscia direct from North Italy, as no intermediaries from Poetovio or Salona are known.
Even in North Italy the type with no inner division is less frequent than other forms of
30
It was first spoed by the historian Petar Katančić in 1800 at an unspecified place near the river
Sava: AĲ, no. 263.
31
For the onomastic data see Lőrinz 1999, 201-206 (Iulia), 148 (Florentina); Lőrinz 2002, 64 (Sempro-
nius), 76-78 (Severus).
188
Book ARR 17.indb 188 12.12.2013 10:18:54

moulded sarcophagi.32 Therefore, the possibility of at least indirect influence of the City
of Rome, particularly in the light of the fact that some such traits can be discerned in
sarcophagi II.1.1. and II.3.3., cannot be altogether dismissed.33 Typologically, piece 2.2.
figures as a simplified version of 2.1., which is particularly interesting in view of the
similarity of the former with an imperial inscription table. Both pieces are therefore
directly or indirectly associated with securely established chronology. Further, they
point to the fact that not only gravestones shared similar tectonic features between
themselves, but they also shared such features with monuments of different use. The
above-described sarcophagus’ front could have originated independently in various
places through an imitation of the form of tituli and stelae of the similar structure.34
II.3. Tripartite sarcophagi with the moulded inscription field and lateral niches
arched by Norico-Pannonian volutes (Poetovian type)
II.3.1. The sarcophagus of Romania N(a)evia (Fig. 9)
E cemetery; chance find in 1882; AMZ; Alpine marble; L 203 cm, H 70 cm, W 101
cm, TB 18 cm; lid missing; various damage and cracks at places.
Description. The inscription is placed within the central panel on the front, while
in the niches two standing figures are shown. In the le-hand one is a young woman
dressed in toga, with a huge scroll in her le hand and a roundish object, probably a
fruit, in the right. The youth in the right-hand niche is clad in belted tunic and is we-
aring short boots. He has a skillet in the highly raised right hand while grasping with
the le hand at a towel thrown over his shoulder. The figures as described provide
a peculiar and unique iconography of the otherwise widespread motif of servants,
with the servant girl shown possibly in the guise of her mistress, a senatorial lady.
The inscription (CIL III 10852) goes:
[D(is) M(anibus) ?] / Romania N(a)evia clari/ssima femina viva / fecit sibi memoriam /
5
pr(a)ecurrentibus Cletio / Romuliano et Aur(elio) / Calemero
[To the spirits of the departed (?). Romania Naevia, a most distinguished woman,
had a sarcophagus made for herself while still alive, Cletius Romulianus and Aureli-
us Calemerus having deceased before her.]
The problem of the identity of the two men mentioned in the inscription cannot
be finally resolved; they could have been Romania Naevia’s late husbands or sons
from two individual fathers, or two persons involved with her through some legal
32
Gabelmann 1973, Taf. 52, Taf. 53; Rebeci 1978, Tav. B IV/3.
33
The workshops of Rome did produce moulded sarcophagi (Koch and Sichtermann 1982, 37, no.
4), but it should be noted that pieces from Rome are much shorter and more elongated than is
supposed for the Siscian example.
34
For such grave monuments in Pannonia see Schober 1923, 16 ff.
189
Book ARR 17.indb 189 12.12.2013 10:18:54

maers; the first-mentioned possibility seems to be the nearest guess. While the na-
mes Romania, Naevia and Romulianus show western origin (Italian, Gaulic or Dal-
matian), the names Cletius and Calemerus point to oriental origin, though probably
not immediate, of their bearers. Also to be noted is the fact that the nomen Aurelius
is in Pannonia (with Dalmatia immediately following) more widespread than in any
other Roman province, and is at the same time more frequent than any other name
in this province. The greatest frequencies of the names mentioned are as follows: Ro-
mania in Italia and Gallia, Naevia in Italia and Dalmatia, Romulianus in Pannonia,
while Cletius and Calemerus are rare occasions in the West.35 From the sociological
point of view, the fact that the sarcophagus was made of marble matches the social
position and, by extension, the wealth of the owner.
Dating. On the basis of palaeography and onomastics, as well as physiognomies
and hairstyles, the sarcophagus should be dated 250-270. It was reported that the
coins of the emperors Valerian and Aurelian, comprising the period from 253 to 275,
were found in the immediate vicinity of the sarcophagus.
Literature: Migoi 2001; Migoi 2007b.
II.3.2. The sarcophagus of Septumia Marcella (Fig. 10)

SW cemetery; chance find at the beginning of the 19th c., built in a house in Sisak;
limestone; measurements: L 200 cm, preserved H 57 cm, probable H 62 cm.
Description. The niches by the inscription field each feature a mourning Eros simi-
lar to those in II.1.1. The inscription (CIL III 3992) runs:
D(is) M(anibus) / Septumiae Marcell(a)e / qv(a)e vixit ann(os) XX Cassia / Candida fili(a)
e karissi(mae)
[To the spirits of the departed. To Septumia Marcella, who lived 20 years, Cassia
Candida (made this monument) to her dearest daughter.]
The names recorded in the epitaph reveal a mixed origin, Italian, northern and
autochthonous, based on the following frequencies of appearance: Marcella and Ca-
ssia in Italia, Septimia in Pannonia (particularly characteristic), Candida in northern
Gallia, Germania, Noricum and Pannonia.36
Dating. Probably the 1st half of the 3rd c. on account of the similarity of the motif
on II.1.1. and II.3.3., but with somewhat later epigraphic traits (vocalised diphthong ae
> e) and the formula qui vixit annos.
35
For the onomastic data see Lőrinz and Redő 1994, 238 (Aurelius); Lőrinz 1999, 22 (Calemerus),
64 (Cletius); Lőrinz 2000, 94 (Naevia); Lőrinz 2002, 31 (Romania, Romulianus). See also Migoi
2001, 65-68.
36
For the onomastic data see Lőrinz 1999, 30-31 (Candida), 41 (Cassia); Lőrinz 2000, 53 (Marcella);
Lőrinz 2002, 69-70 (Septimia).
190
Book ARR 17.indb 190 12.12.2013 10:18:54

177; Migoi 2007a, 13-14.
II.3.3. A sarcophagus with the motif of Erotes (Fig. 11)

Most probably Siscia;37 chance find prior to 1926; AMZ; limestone; chest: L 225 cm,
H 89 cm, W 104; lid: L 232 cm, H 37 cm, W 116 cm; reliefs quite worn out. The lid has
been placed onto the chest to fit the front line, while its back wall remained sticking
out by 18 cm; the le half of the lid’s back, as well as the acroterion, was consequently
cut (or it just fell off?) to fit the line of the chest, but the rest remained intact.
Description. Gabled lid with corner acroteria, a 17-cm-wide levelling along the
entire length of the ridge. The niches le and right of the empty inscription field
feature two child-Erotes in mirror image and in the same guise.38 Each is shown in a
wide stride, supporting a basket on one shoulder and holding a roundish object in the
other, lowered arm. Only one of the wings in each Eros is depicted, and the objects in
their hands are not discernible in themselves. However, on the analogies with some
Roman, North-Italian, and Norico-Pannonian gravestones, these figures can securely
be established as personifications of autumn, with a basket full of grapes on the sho-
ulder and a single grape in the other hand.39 In Norico-Pannonian funerary art sea-
son-genii are more widespread than season-Erotes, and are preferably depicted in an
iconography derived from the dancing satyr. In terms of relative chronology, Erotes
are considered to be earlier then genii.40 Generally, in the Norico-Pannonian artistic
circle the motif of season-Erotes derives rather from the city-of-Rome sarcophagi re-
pertoire, than from the Asia-Minor types, the laer otherwise figuring as the main
37
The arrival in the AMZ of a sarcophagus from Sisak in 1926 is recorded in the Sisak archive in
the AMZ, but with no description. On the other hand, the sarcophagus in question is the only
one in the AMZ whose findspot and time of arrival has so far been considered as unknown.
This set of data then makes a plausible match.
38
If all four season personifications are depicted, they are nearly always rendered with discrimi-
nating diagnostic aributes, which, however, are not strictly canonized. On the other hand, if
only two personifications are presented, they usually share the same iconography: Koch ad
Sichtermann 1982, 220-222. It has been hypothesised that in such examples the type of Erotes
reveal the season during which the death occurred. Cf. Kranz 1977, 362.
39
Customarily, hares or birds killed in hunt are shown, and not grapes. Nevertheless, comparison
with the identical reliefs on two sarcophagi from Grado (Gabelmann 1973, Taf. 8: 2) and Rome
(now in Zürich: Kranz 1977, 351, Taf. 157/2) helps to interpret the motifs on the piece from Sisak.
On the basket as a common aribute of autumn see Koch and Sichtermann 1982, 220; Kranz
1986, 208; Kastelic 1998, 398. Curiously, on some sarcophagi from Brigetio, Erotes by the tabula
ansata each carries a grape in the hand not busy with the tabula: Pochmarski 2001, 206. The alle-
gory of summer also supports a basket, yet not with grapes, but corn-ears: Kastelic 1998, 106-107,
fig. 153.
40
Ko and Sitermann 1982, 220; Kranz 1986, 208-209, 232-234; Kastelic 1998, 398-407.
191
Book ARR 17.indb 191 12.12.2013 10:18:54

source for the North-Italian production.41 Allegories of seasons feature on several

Poetovian funerary stones, and on even more of them in the territory of Noricum.42
Curiously enough, all of them differ (more or less) iconographically from the Siscian
piece, whose only exact parallel seems to be found on a sarcophagus from Grado.43
Dating: 1st half of the 3rd c.
II.3.4. A sarcophagus or ash-chest44 with the motif of Erotes (Fig. 12)

E cemetery; rescue excavations in the 1950s; Sisak – Kaptol; limestone; L 225 cm,
H 90 cm, W 125 cm, TB 55 cm; lid missing, cracked and damaged at places.
Description. The empty inscription field is flanked by two lateral niches featuring
each a winged mourning Eros with legs crossed, leaning on a reversed torch. They
differ somewhat from such motifs on II.1.1 and II. 3.2.
Dating: 1st half of the 3rd c.
Literature: Burkowsky 1996, 75; Burkowsky 2000, 78, no. 30; Buzov 2002, 75; Migoi
2007a, 15.
II.3.5. The ash-chest of Marcus Aurelius Glabrio (Fig. 13)

SW cemetery; chance find in 1804; AMZ; limestone; chest: L 143 cm, H 58 cm, W
77 cm; lid: L 1.68 m, H 0.31 m, W 0.90 m; cracked and damaged at places, secondarily
pierced through the le-hand short side for the purpose of reuse.
Description. Gabled lid with corner acroteria, made of very porous limestone,
mismatches the chest in both the stone and measurements. The niches by the inscri-
bed table each features a standing portrait of one of the deceased couple. The le
niche holds a figure of a lady dressed in peculiar combination of a long-sleeved tunic,
mantle (palla) and a narrow folded scarf of contabulatio type, hinting probably to the
social or religious status. She is holding a scroll in her le hand, pointing to it with the
right. The man in the right-hand niche is dressed in a belted tunic and fastened cloak,
and is also holding a scroll and pointing to it. The le-hand short side features two
Erotes holding a huge shell, through which a hole is pierced for reuse, while in the
right-hand short side two Erotes supporting a garland are depicted. The laer motif is
quite common, but the former is unique in Norico-Pannonian funerary iconography.
41
Kranz 1977, 363.
42
For Poetovio see Kastelic 1998, 399-401, sl. 149, 150 and Djurić 2001, 48, 57, fig. 7, and for Noricum,
Kastelic 1998, 403-408, fig. 152-153, and Piccoini 1984, 45, Taf. 21/349, 350.
43
Gabelmann 1973, Taf. 8: 2.
44
A substantial size of this piece speaks in favour of a sarcophagus, while the thickness of the
boom rather befits an ash-chest.
192
Book ARR 17.indb 192 12.12.2013 10:18:54

The inscription (CIL III 3970) runs:

M(arcus) Aurel(ius) Glabrio / vet(eranus) leg(ionis) XIV G(eminae) ex b(ene)f(iciario) /
co(n)s(ularis) vivus sibi et / Septimiae Matronae / 5 coniugi fecit
[Marcus Aurelius Glabrio, veteran of the XIV Gemina, a former beneficiarius con-
sularis, while still alive made (this monument) for himself and his wife Septimia Ma-
trona.]
The married couple were both probably Pannonians of the western origin. The
Aurellii and Septimii were the most widespread family names in Pannonia, while the
cognomen Glabrio was generally rare, and Matrona was fairly typical of Pannonia.45
It can be hypothesised that Glabrio chose to sele in Siscia aer spending there his
career as a beneficiarius.
Dating. The piece should, on account of the epigraphy, onomastics and physio-
gnomies/coiffures be dated to the 230s-260s, although the dating is problematic on
account of the peculiar style of the lady’s coiffure, and a time-gap between her and
her husband’s hairstyles.
Literature: Migoi 2005a (with further reading).
The origin of the type. This type clearly belongs to the well-defined and morpho-
logically and iconographically homogenous body of sarcophagi and ash-chests typi-
cal of the Norico-Pannonian region, whose centre of production was Poetovio. They
were recognised and described a long time ago, but have only recently been com-
prehensively studied and re-considered in keeping with the updated knowledge of
Norico-Pannonian production of and trade in marble funerary stones.46 In trying to
establish the presumed import of Poetovian marbles to Sicia, it is essential to bear in
mind that so far only one marble piece has been found there – the sarcophagus of
Romania Naevia; the remainder are of various limestones. The marble piece could
have been transported to Siscia either completely finished, or as a half-product, with
only the structural scheme executed. Judging from a quite individual treatment of the
otherwise common motif, the suggestion for local finalisation is very probable. The
Siscian pieces of this type belong to the sub-type characterised by the lateral fields le-
velled, while pieces with protruding lateral fields seem to be more numerous in Poe-
tovio.47 At this stage of research there is no secure manner to establish the exact ways
and scope of the Poetovian export to Siscia or its influence on the Siscian production.
Nevertheless, it seems that the Siscian workshop(s), while adopting (one of) the given
shapes, exercised at times individuality in the field of iconography.
45
For the onomastic data see Lőrinz 1999, 167 (Glabrio); Lőrinz 2000, 66 (Matrona); Lőrinz 2002,
69-70. See also Migoi 2005a, 348-349.
46
Djurić 2001; Djurić 2001a.
47
Djurić 2001, 48; Djurić 2005, 79.
193
Book ARR 17.indb 193 12.12.2013 10:18:55

II.4. Framed48 sarcophagi with a tripartite division of the front

II.4.1. A child sarcophagus with the motif of peltae (Fig. 14)
Probably Siscia; chance find in the19th c.; AMZ; limestone; chest: L 128 cm, H 51
cm, W 65 cm, TB 14 cm with a 3-cm-thick end bolster; lid: L 134 cm, H 27 cm, W 67
cm; lower edge of the chest damaged, lid cracked, part of its back with the middle
acroterion restored.
Description. The gable lid is tiled and moulded, with the corner acroteria half-ro-
unded and the middle ones three-quarter-rounded. A 9-cm-high stone “cushion” was
reported at the right-hand boom, but is now inaccessible for inspection. The front is
taken by a slightly lowered inscriptionless table featuring a simple frame, flanked on
both sides by rectangular fields, each filled with a realistically depicted pelta, execu-
ted in linear grooving.
Dating. Probably the 3rd or the 4th c.
Literature: Brunšmid 1909, 269; AĲ, no. 580; Cermanović 1965, 99, no. 16; Vikić-Be-
lančić 1978, 597, fig. 11; Migoi 2007a, 16.
The origin of the type. This type figures as a sub-type or a slightly simplified versi-
on of the North-Italian (or Poetovian) moulded sarcophagi with the tripartite division
of the front, lacking, however, frontal moulding. Furthermore, the lateral fields are
narrower than in the moulded sarcophagi. North-Italian moulded sarcophagi com-
prise, among others, the variant whose inscription field was flanked by two elonga-
ted double volutes, which seems to have been more widespread in Ravenna than the
Aquileia-Veneto region.49 Such shape of the ansae has been proposed as the origin
for the motif of peltae, as very typical for the given type of sarcophagi in northern
provinces.50 The peltae there are either elongated so as to remind of the volutes they
allegedly derived from, or can assume their common form, i. e., the imitation of the
Amazon shield, such as on the piece from Sisak.51 A North-Italian model for the motif
in question would have some bearing on the chronology of the northern sarcophagi,
since its first appearance has been dated to 210-240.52 Unfortunately, the transformati-
on of the given motif as suggested is not convincing enough from the purely formal
point of view. The motif of peltae most probably had reached the northern provinces,
48
This term is used to differentiate between the proper moulding, i. e., one architecturally de-
rived, and the plain band frame of the chest, which leaves the impression of being rather a
residue of the space le free of the inscription, than a proper frame.
49
Rebecchi 1977, 139.
50
Rebecchi 1977, 139.
51
Spiess 1988, 395, Abb. 7, 274-275, n. 138, 305, Abb. 56; Rebecchi 1977, 138-142; Rebecchi 1978, Tav.
B/IV 2; Ertel, Palágyi, and Redő 1999, T. 26/5A.
52
Rebecchi 1977, 135, fig. 1.
194
Book ARR 17.indb 194 12.12.2013 10:18:55

Pannonia included, even before the spread of sarcophagi, and in the already well-de-
fined, ubiquitous, and typical naturalistic form.53
The shape of the lid of the given sarcophagus is the only of the kind from the
territory of southern Pannonia, and is also absent from North Italy, Poetovio, and Sa-
lona. On the other hand, a variant of such lid54 is known in northern provinces, while
its fairly exact counterparts are quite widespread in northern Pannonia. Although
quite a lot of approximately paralleled pieces have been registered in the territory of
Brigetio,55 most significant are sarcophagi from Aquincum, as some of them closely
match the specimen from Siscia in terms of both the shape of the lid and the motif of
peltae on the chest.56 It remains an open question whether the impulse for the produc-
tion of northern tripartite moulded sarcophagi came direct from North Italy, or via
Poetovio. The former hypothesis seems to be more founded, as the only two known
specimens from Poetovio are of a very elongated form (type II). Besides, both are
unfinished pieces, so it there is no knowing what motifs they would have borne.57
This of sarcophagus is also at home in Salona, lacking, however, the motif of peltae.58
On the other hand, the form of the lid seems to be a peculiar northern- Pannonian
invention.
II.5. Sarcophagi with a moulded inscription table and narrow, plain lateral fields
II.5.1. The sarcophagus of Aelia Matrona (Fig. 15)
SW cemetery; chance find at the beginning of the 19th c.; walled in a house in Si-
sak; limestone; measurements: L 203.5 cm, H 71 cm.
Description. The inscription (CIL III 3992) goes: D(is) M(anibus) v(iva) f(ecit) / Aelia [P
?]ublii filia Matro/na sibi et suis.
[To the spirits of the departed. Aelia Matrona, daughter of Publius, made (this
monument) for herself and her family while still alive.]
53
Nagy 1928, 94-95; Spiess 1988, 274-275, n. 138. Curiously, there is a dedication panel from Net-
tleham, England, which is nearly identical in both the tectonics and the motif employed on the
front of the sarcophagus from Sisak: Huskinson 1994, no. 91.
54
With rectangular acroteria intended for the portraits of the deceased: Spiess 1988, 265.
55
Barkóczi and Mócsy 1976, nos. 521, 529, 535, 595, and 602; Barkóczi and Soproni 1983, nos. 707
and 712. Here also the half-rounded acroteria are intended for the portraits of the deceased.
56
Nagy 1928, particularly figs. 24 and 26, also without portraits. Stone determination would cer-
tainly be crucial in this case.
57
Djurić 2001, 55, Fig. 2. On the other hand, although the motif of peltae has so far not been iden-
tified in Poetovio, it is perhaps significant that it occurs on a sarcophagus from Regensburg,
belonging to Poetovian type II: Spiess 1988, 302-303, Abb. 50.
58
Cambi 2005, 90-93, figs. 130-132.
195
Book ARR 17.indb 195 12.12.2013 10:18:55

If the reading Publii in the second line is correct, the owner of the grave could
perhaps have been the daughter of Publius Aelius Iulianus from the epitaph of Aure-
lia Veneria (II.5.2.), based on the names and the fact that both receptacles were most
probably found close to each other. Judging from the onomastic data, the family must
have been of the autochthonous origin.59
Dating: 2nd half of the 2nd c. - 1st half of the 3rd c.
Literature: AĲ, 238; Burkowsky 1996, 69; Vuković 1994, 80-81; Buzov 2002, 176-177;
Migoi 2007a, 17.
II.5.2. An ash-chest (?) of Aurelia Veneria (Fig. 16)

SW cemetery; chance find prior to 1867; until recently reported to have been used
as a bench in front of a private house in Sisak, today still in the same place, but with
only the boom and several leers of the inscription preserved within the moulded
inscription table; limestone; L 175 cm, preserved H/TB 42 cm, W 87 cm; lid missing.
Description. Only the lower portion (42 cm) of the front exists, showing a simple
groove moulding of the inscription field and 32-cm-wide plain lateral fields. Only
three leers (dro) of the next to last line of the epitaph are visible; the abbreviated
formula v(ivus) f(ecit) in the last line is not discernible any more. The inscription, re-
corded in CIL III (10858), runs:
Aurel(iae)Veneriae ob hon(orem) / et flore(m) iuventu[tis] subit(a) / morte occupatae
mi(= mihi ?) pient(issimae) / virgini P(ublius) Ael(ius) Iulianu[s] / 5 ex num(ero) colleg(ii)
dendro(phorum) / [v(ivus) f(ecit)]
[This monument) was set up by Publius Aelius Iulianus, member of the asso-
ciation of worshippers of Cybele, while still alive, in honour of a most pious virgin
Aurelia Veneria, who had been taken by a sudden death.]
The inscription is important in mentioning the brotherhood of tree-bearers (colle-
gium dendrophorum) as a witness to the cult of Magna Mater in Siscia. Onomastically,
both nomina reveal the imperial origin of citizenship: the dendrophorus was a descen-
dant of a person enfranchised by the Aelii, while the deceased, i. e., her father/patron,
was awarded citizenship by the Aurelii. Interestingly, both names were widespread
in Pannonia more than in any other western province. On the other hand, the cogno-
men Iulianus is hardly diagnostic of origin, due to its overall spread; Veneria was a
particularly popular cognomen in Dalmatia.60
59
For the onomastic data see Lőrinz and Redő 1994, 33 (Aelia); Lőrinz 2000, 66 (Matrona), 238
(Aurelius); Lőrinz 1999, the relevant notes within entries II.5.2. (Aelius) and II.3.5.
60
For the onomastic data see the previous note (Aelius), and also Lőrinz and Redő 1994, 238 (Au-
relia); Lőrinz 1999, 199 (Iulianus); Lőrinz 2002, 153-154 (Veneria).
196
Book ARR 17.indb 196 12.12.2013 10:18:55

Dating. On account of the imperial gentilicia and the onomastic formulae probably
the 2nd half of the 2nd c./1st half of the 3rd c.
Literature: AĲ, no. 239; Burkowsky 1996, 70, n. 13; Buzov 2002, 177-178; Migoi
2007a, 17.
II.5.3. An inscribed ash-chest (?) (Fig. 17)
SW cemetery; unspecified time; GMS; limestone; chest: L 160 cm, H 67 cm, W 87
cm, TB 37 cm; lid: L 130 cm, H 36 cm, W 67 cm; chest slightly damaged at the upper
edge of the inscription table; portion of the right-hand part of the lid missing.
Description. Gabled lid, with some 20-cm-wide flaening on the ridge, possibly
re-worked from a piece of different use. Within the fairly elaborated moulding of the
inscription table, the inscription spreads on the whole surface, remaining, however,
illegible. The lateral fields are a lile wider than in II.5.1.
Dating. Possibly as II.5.1. (on typological grounds), or later.
Literature: Burkowsky 1996, 78, fig. 10 (misnamed as fig. 7); Burkowsky 2000, 77, no.
27; Buzov 2002, 185, Fig. 13; Migoi 2007a, 18.
The origin of the type. There is a slight difficulty in defining this type, first of all on
account of the lack of homogeneity, as it comprises two specimens with lateral fields of
various width. The first (5.1.) has such fields wide enough to allow for the proper tripar-
tite division of the front. In the second (5.2.) the lateral fields are too narrow to fit within
the tripartite scheme in the proper sense of the word61, and too wide to be interpreted
as a mere frame to the inscription table. Nevertheless, the former still figures as the
prototype for the laer, while as a group they give the impression of being a simplified
version of type II.4., or, ultimately, of North Italian tripartite moulded sarcophagi. This
is perhaps further bolstered by the fact that among the quite widespread type II.4. in
the northern provinces, there also sometimes appear sarcophagi with plain, unframed
lateral fields.62 On the other hand, a quite early sarcophagus (late 1st - early 2nd c.) of such
shape stems from Salona, rendering the question of the origin of this type in Pannonia
a lile more complicated than appears at the first glance.63
II.6. Sarcophagi with the tabula ansata

II.6.1. The Sarcophagus of Severilla (Fig. 18)
E cemetery; chance find prior to 1551; AMZ; limestone; chest: L 227 cm, H 120 cm,
W 146 cm; lid: L 239 cm, H 55 cm, W 145 cm; cracked in places, with a hole in the rear
of the lid.
61
That is, capable of holding a depiction.
62
Spiess 1988, 308-310, Abb. 67-68.
63
Cambi 2005, 84, fig. 121.
197
Book ARR 17.indb 197 12.12.2013 10:18:55

Description. Gabled and tiled lid with corner acroteria, a 7-cm-wide flaening along
the entire length of the ridge. The central part of the front, framed by a narrow flat
border, is taken by an inscribed table, itself framed by a border of cable, and featuring
two very small trapezoidal ansae. In each of them a chi-ho is roughly carved. The fiel-
ds le and right of the inscription table each bears a motif of a vase sprouting vines,
grapes and wheat-ears, while vine tendrils, birds and animals fill the rest of the free
space. The workmanship is rather course, and the motifs are rendered schematically.
The inscription (CIL III 3996) goes:
Huic arca inest Seve/rilla famula Chri(sti) quae / vixit cum viro novem / continuis annis
cuius / post obitum Marcellianus se / 5 dem hanc videtur conlocasse meri/tus.
[This is the chest of Severilla, a servant of Christ, who had lived with her husband
for nine continuous years, and for whom aer hear death the obliged husband Mar-
cellianus provided the resting place.]
As transpires from both the depiction and inscription, this is the only blatantly
Christian sarcophagus from Siscia, and also the latest in the chronological sequence.
The names Severilla and Marcellianus are typical of late Roman onomastics and qu-
ite frequent in northern provinces.64
Dating. R. Koch brought up the possibility that the inscription was later than the
relief decoration,65 but this has no justification in either the composition of the motif
or in the different levels of the two surfaces. A similar opinion was probably shared
by J. Kastelic, who dated the sarcophagus to the end of the 3rd c.66 It should, however,
be dated to aer 313, but probably not much later. This is on account of a bucolic mo-
tif appropriate for the 3rd century and quite inconspicuous chi-rhos within the ansae,
which seem to be deliberately adjusted to such conception from the start. In spite of
such late date, the type of the lid with five oblong tiles to a side is in terms of the re-
lative chronology earlier than that covered with a lot of smaller, half-rounded tiles.67
In this case, however, such detail indicates the adherence to tradition, rather than
establishing chronology (see also II.8.2.).
Literature: Migoi 1997, 39-42 (with further reading); Migoi 2007a, 19.
The origin of the type. The sarcophagus in question should be particularly rewar-
ding for this discussion, as it possesses a complete body, as well as a depiction and an
inscription. On the other hand, it counts among the unique sarcophagi that appear
here and there in the Roman world, evading straightforward typological classificati-
64
Migoi 1997, 40.
65
Ko and Sitermann 1982, 329.
66
Kastelic 1998, 259.
67
Gabelmann 1973, 93, 99.
198
Book ARR 17.indb 198 12.12.2013 10:18:55

on.68 The tabula ansata is a common feature of funerary stones everywhere, while the
neat tripartite division of the sarcophagus’ front, with an indispensable inscription,
is typical of the North-Italian workshops. However, the combination of the tabula an-
sata and bucolic motifs is not very frequent.69 Basically, this piece should be classified
among the North-Italian architectonic sarcophagi with the tripartite division of the
front and with a tabula ansata, but it is neither of the architectonic, nor the moulded
type in the strict meaning of these words, nor does it have exactly the tripartite front.
The most unusual detail of its iconography is its relief depiction, which fills the entire
space free of inscription, leaving the impression that the surface, conceived from the
start as completely covered by relief decoration, was subsequently, although still wi-
thin the initial conception, “reworked” by the inscription table.70 There is no parallel
for such decorative conception on sarcophagi of either North-Italy or Poetovio. Two
possibilities for the interpretation of this phenomenon appear as plausible: either the
impulse came from somewhere other than North Italy or Pannonia, or the inspirati-
on was found within the local stock of the funerary decorative repertoire. In the first
case Salona comes to mind for two reasons. Firstly, at the turn of the 3rd and 4th cen-
turies Erotes flanking the tabula ansata were replaced with figures of shepards, repre-
senting a bucolic atmosphere.71 Secondly, in Salona, where the sarcophagus with the
tabula ansata was a standard type from the 3rd century, the free space on the front was
from the start oen filled with floral motifs.72 It should also be observed that some
blend with Dalmatian forms has been spoed in the production of the south-west
Pannonian stelae.73 Nevertheless, it is still more likely that the source of inspiration
for type II.6. derives from the local tradition of funerary art, particularly stelae and/
or tituli with the inscription field surrounded by floral motifs, predominantly vines
and ivy.74
68
Cf. Gabelmann 1977, 81; Ko and Sitermann 1982, 288.
69
Witness, for instance, a sarcophagus from Amasya: Koch and Sichtermann 1982, no. 55, 549.
Interestingly, in the huge corpus of the Roman sarcophagi, those with bucolic motifs (aside from
the Aic production featuring Erotes) most frequently appear as unparalleled: Migoi 1996,
144, notes 76 and 77.
70
A similar procedure is obvious in a piece from Torcello. It was conceived as a frieze sarcopha-
gus, but was added a tabula ansata, which artificially broke a line of striding Erotes: Gabelmann
1973, 23, Taf. 3/1.
71
Cambi 2002, 145.
72
Cambi 1994, 77-78; Cambi 2005, 134-135.
73
Cambi 2002, 154.
74
Especially revealing in this respect is a stele from the territory of Brigetio, with a rather massive
tabula ansata featuring two small ansae surrounded by ivy leafs, grapes and dolphins: Barkóczi
and Soproni 1981, 114-115, no. 746.
199
Book ARR 17.indb 199 12.12.2013 10:18:55

II.7. Troughs (plain sarcophagi/ash chests)

II.7.1. A lidded sarcophagus (Fig. 19)
E cemetery; rescue excavations in the 1950s; GMS; limestone; chest: L 203 cm, H
53 cm, W 80 cm, TB 14 cm; lid: L 130 cm, H 30 cm, W 80 cm.
Description: Elongated chest damaged at one end, with flat edge. Around two-
thirds of the gabled lid with the corner acroteria is preserved. The acroteria possibly
hold a volute-like motif, which, however, is not clearly discernible and can also be a
misinterpretation of rough workmanship or damage to the stone.
Dating: Given the lack of reliable diagnostic features for dating this group, the
issue of chronology will be touched upon in sub-title The origins of the type.
Literature: Burkowsky 2000, 77, no. 28; Migoi 2007a, 19.
II.7.2. A sarcophagus chest (Fig. 20)

H 53 cm, W 81 cm, TB 14 cm; lid missing, chest completely preserved.
Description: Elongated chest with flat edge.

E cemetery; rescue excavations in the 1950s; GMS; limestone; L 198 cm, H 58 cm,
W 82 cm, TB 14 cm; lid missing, the major part of one of the long and one of the short
sides missing; heavy cracks on the preserved surface.
Description: Elongated chest with flat edge.

H 51 cm, W 81 cm, TB 14 cm; lid missing, as well as parts of both long sides and one
entire short side.
Description: Very elongated chest with flat edge.
Literature: Burkowsky 2000, 78, no. 31; Migoi 2007a, 20-21.
II.7.5. A sarcophagus boom (Fig. 23)

E cemetery; rescue excavations in the 1950s; Sisak – Kaptol; limestone; L 199 cm, H
37 cm, W 101 cm, TB 14 cm; only the boom is preserved, and insignificant portions
of the front, back and sides, to a maximum height as given.
Literature: Burkowsky 2000, 78-79, no. 34; Migoi 2007a, 21.
200
Book ARR 17.indb 200 12.12.2013 10:18:55

II.7.6. An ash-chest (?) (Fig. 24)

Probably E cemetery; found at an unspecified time as reused in the area of the E
cemetery; Sisak – Kaptol; limestone; L 158 cm, H 70 cm, W 89 cm, TB 34 cm; lid mi-
ssing, chest completely preserved, cracks at places.
Description: Receptacle less elongated than the previous ones, with flanged edge.
The origins of the type. This type is characterised by the lack of any additional fea-
tures to the through, such as the inscription table, moulding, or frame. Only 6 (pos-
sbly 7 if II.2.3. is added) receptacles, fully or partially preserved, have been comprised
here. Nevertheless, there exist quite a number of pieces (mostly parts of booms) of
such receptacles both at the Kaptol (Museum premises) and around the town. Also,
according to some information (personal communications, as well as data from the
literature and the AMZ archive), more such pieces can be presumed.
All of these sarcophagi stem from the east cemetery. There is no knowing about
the original position of yet another plain sarcophagus, whose finding was recorded
in the AMZ archive. Its present whereabouts unfortunately escape me; it was pos-
sibly found in the same area as the others.75 In view of this, a suggestion was put
forward that all these pieces were unused receptacles eventually found in the area of
a stonemason’s workshop situated within the cemetery.76 This could have been so, but
given the inadequate knowledge of the finding circumstances, that is, whether or not
the receptacles held bones, it is equally possible that these sarcophagi indeed were
used in the state as found.77 In any case, it seems obvious that their use, and possibly
also production, was related with the east cemetery.
All of these sarcophagi are of limestone, making their local production obvious,
although this assumption so far rests on purely circumstantial evidence: no stone
characterisation has been done yet.78 An aempt to date the very elongated pieces
(practically all of them with measurements preserved, except no.7.6.) based on their
measurements (ratio between length and height 4:1, slightly less in no. 7.3.) would
75
It was found during construction works in 1947 in the east part of Sisak, but at quite a distance
from any of the cemeteries. Interestingly, the depth of the findspot was 1.40 m, and only the
lower half was preserved, which means that this was its probable place of reuse already in
antiquity.
76
Burkowsky 2000, 78.
77
Burials in unfinished pieces is quite a common occurrence in the Roman world. See Gabelmann
1973, 182; Migoi 1996, 142, n. 66.
78
It would be most important to establish if the stone for their manufacture was sourced from
the quarries in the Kordun area (downstream the River Kupa south of Siscia), which otherwise
incontestably yielded limestone for the production of some of Siscian stone pieces: Perkić 2002,
117-118; Migoi 2005a, 345.
201
Book ARR 17.indb 201 12.12.2013 10:18:56

suggest an early chronology, i. e. end of the 2nd and the beginning of the 3rd century.79
This criterion disregarded, the date would readily span the 3rd and 4th centuries. In-
terestingly, the only receptacle (7.6.) with different measurements, i. e. with the ratio
between length and height slightly more than 2:1, is the only one featuring a thick
boom and flanged edge. The thickness of its boom possibly points to a different
use, namely as an ash chest. It transpires from all the above that these finds deserve
further research in their own right.
II.8.1. Sarcophagi lids
II.8.1. A gabled lid (Fig. 25)

Probably SW cemetery; unspecified time; Sisak – Kaptol; limestone; L 73 cm, H 51
cm, W 112 cm; around one third of the piece is preserved.
Description. Plain, pitched lid with corner sub-triangular acroteria and a 5-cm-wi-
de levelling along the peak.
Literature: Burkowsky 2000, 79; Migoi 2007a, 22-23.
II.8.2. A gabled and tiled lid (Fig. 26)

N cemetery; found in 2004 during the building works in advance of the archaeo-
logical excavation at the site of Sveti Kvirin (Saint Quirinus), in the area of the Roman
cemetery immediately outside the north town gate80; Sisak – Sveti Kvirin; limestone;
L 235 cm, H 143 cm, W 123 cm.
Description. Pitched lid with a 4.5-5 cm wide levelling along the whole length of
the ridge and 4 corner acroteria of a slightly irregular quarter-round form. Each side of
the roof features 9 elongated vertical rows of tiles of the same width (19 cm), divided
by 8 rows of narrow (9 cm) imbrices. At one end the shape of the piece is blurred by a
residual cover of modern mortared bricks.
79
See n. 84.
80
The precise findspot and circumstances are not recorded, as the discovery was not witnessed
by an archaeologist. Nevertheless, there is no doubt that the piece was built into the modern
courtyard wall of the nursery school there; this must have happened in the 1960s. The lid then
was most certainly found in the vicinity.
202
Book ARR 17.indb 202 12.12.2013 10:18:56

III. DISCUSSION
III. 1. Iconography, dating, social components
The iconography applied to the Siscian sarcophagi can be grouped in two cate-
gories. The first comprises standard motifs such as mourning Erotes81 or Erotes with
the garland,82 and portraits of the deceased, always shown as full figures. The second
group is distinguished by rare and quite individual motifs, such as on the sarcop-
hagi/ash chests of Romania Naevia (a clarissima femina in toga, II.3.1.), Pontius Lupus
(the Dioscuri bearing standards, II.1.1.), Marcus Aurelius Glabrio (Erotes with a shell,
II.3.5.) and Severilla (bucolic scene in combination with the tabula ansata, II.6.1.). Al-
though at this stage of the knowledge of Pannonian sarcophagi it is not safe to set the
standards for defining the common versus exceptional, the motifs in the second group
will most probably remain in the minority. They should accordingly be ascribed to
either an individual inspiration of the local sculptor, or, even more probably, to the
social or religious conceptions of the commissioner.
The time span of the Siscian sarcophagi covers the period from presumably the
end of the 2nd century to the 1st half of the 4th century. Admiedly, dating is generally
one of the weakest points of the knowledge of this material; it was here based on the
combination of various aspects (structure, epigraphy, sculpture, context) whenever
possible. One of the criteria was the so-called impersonal/personal aspects of the
iconography used. The former is reflected in the “neutral” motifs, such as Erotes,
and the laer in the introduction of the deceased’s portraits, a phenomenon which
took over from the Severan period both in Rome and North Italy.83 Throughout, no
considerable time lag behind North Italy or Poetovio in terms of the appearance of
forms or motifs is to be expected, particularly given that some features could have
been introduced to Siscia direct from Italy (see below).84 The height of sarcophagi
can further be indicative of chronology, their shapes growing in time from very low
and elongated receptacles towards those considerably higher. Accordingly, the ratio
81
Innumerable throughout the Roman world (Koch and Sichtermann 1982, 207), but in the given
scheme typical of the North-Italian workshops, particularly Aquileia (Gabelmann 1973, 64
ff.). This motif is also widespread in Pannonia (Dautova-Ruševljan 1983, 98-99; Djurić 2001, 48;
Djurić 2001a 119). In Dalmatia mourning Erotes are more numerous than those with the tabula
or a garland: Cambi 1994, 77, 82; Cambi 2010, 47-51.
82
This motif, too, is widespread, although less than the previous one. In North Italy, particularly
Ravenna, it is customarily placed on the short sides of sarcophagi: Gabelmann 1973, 128-130.
83
Gabelmann 1973, 69, passim; Rebeci 1977, 117-122; Ko and Sitermann 1982, 256. This is
valid for North Italy and probably the Norico-Pannonian area, while it seems that in Dalmatia
mourning Erotes figure predominantly on the architectonic sarcophagi throughout the 3rd cen-
tury: Cambi 1994, 76-88, 129, fig. 42; Cambi 2010, 49, 65, 69.
84
On the problem of the anticipated time lag behind the main centres as concerns the artistic
phenomena in Noricum and Pannonia, see Migoi 2005, 350.
203
Book ARR 17.indb 203 12.12.2013 10:18:56

between the length and height of approximately 4:1 is typical of early specimens of
Roman sarcophagi in various areas, while the approximate scale 3:1 or less takes over
from the beginning of the 3rd century.85 The majority of the Siscian receptacles (II.2.1.,
II.3.1., II.3.2., II.3.3., II.3.4., II.4.1., II.5., and II.6.1., 2 specimens of type II.7.), reveal the la-
er scale either closely or approximately. The ash-chests and child-sarcophagi (II.2.2.,
II.3.5., II.4.1., II.5.3.) range from 1:1.9 to 1:2.5, but they are not indicative in this respect.
Curiously, the majority of the receptacles of type II.7. reveal the scale of 4:1, or slightly
less, which perhaps points to an earlier date of their manufacture, that is, the turn of
the 2nd and 3rd centuries.
Social aspects are best studied through the material (stone or marble) used, in-
scriptions and sculpture, preferably through a combination of more or all of these fe-
atures. The kind of stone and quality of execution should reflect the material wealth,
while the choice of themes and the inscription are significant of the social position in
the narrow sense of the word. Luckily, the only marble sarcophagus (II.3.1.) is inscri-
bed, so the combination of the quality material and the senatorial status is confirmed.
The same choice of material would be expected from the Siscian augustales (II.1.1,
II.2.1.), as they belonged in one of the richest social categories in a Roman town; yet
their sarcophagi are limestone. The reasons probably lie elsewhere, not in the social
realm (see the Catalogue). On the other hand, the iconography of the short sides of
Pontius Lupus’ sarcophagus (II.1.1.) does not reveal the owner’s material wealth di-
rectly, but through a show of his social and religious status based on his possessions,
with an additional hint of Pontius’ individualistic personality. The same applies to
Romania Naevia, who chose a peculiar iconography most probably in order to point
out her senatorial position. If the two soldier monuments are compared, the impres-
sion can be gained of a beer well-being of the veteran, and a beneficiarius consularis
at that (II.3.5.), than the active cornicularius (II.5.1.). This can be due to the fact that
beneficiarii generally earned more money than cornicularii. On the other hand, in this
particular case the veteran also had more time to amass his property.
The earliest sarcophagi in North Italy, as well as in Rome, belong to the social ca-
tegory of liberti, which has been aributed to their oriental ethnic origin, indicated by
names.86 Curiously enough, the first sarcophagi in Siscia (II.1.1., II.2.1.) seem to belong
to the same class of people. If this is not a mere coincidence, and since the names of
the Siscian augustales (probably freedmen) are purely western, this phenomenon sho-
uld be explained differently, and preferably against a social background. The inhu-
mation was namely in the early period of the Empire associative of noble Republican
85
The fact is quite oen noticed by authors, but appears to be under-used as a dating criterion.
Cf. Gabelmann 1973, 52, 55, 263-264; Ko and Sitermann 1982, 256, 369; Pomarski 1986, 255;
Djurić 2001, 47-48; Tiussi 2002, 82.
86
Gabelmann 1973, 8-9.
204
Book ARR 17.indb 204 12.12.2013 10:18:56

traditions. Accordingly, it would not come as a surprise if an augustalis wanted to be

distinguished in such way.
III.2. Workshops, trade routes, models/influences

In the general scheme of the production of funerary (and other) monuments, both
the trade in marbles and the origin of motifs have been envisaged as circulating from
North Italy (the Aquileia-Veneto and Ravenna regions) toward the north-eastern pro-
vinces, Noricum and Pannonia included.87 The subsequent route started in Poetovio
and the East Alpine region, heading towards Pannonia and Moesia.88 The position of
Dalmatia in this context is not clear-cut (see below).
The North-Italian sarcophagi can be classified in two main groups: architectonic
and moulded, both including a number of sub-variants. The most emblematic trait
of all of them but one group (the moulded sarcophagi with the entire front taken by
the inscription) is the tripartite scheme of the front, composed of the inscription table
(simple rectangle, tabula ansata, gabled or arched aedicule) and the lateral fields (plain
spaces, moulded rectangles, aediculae).89
In the relatively small Siscian corpus, both main classes of North-Italian sarcop-
hagi are represented, as well as a number of sub-variants, which are here treated
as individual groups. The only marble sarcophagus was most probably imported to
Siscia (II.3.1.). The marble has not been characterised, but the typology of the piece
reveals its Poetovian origin; it must have reached Siscia in a half-worked shape to
be finished there. This presumption is mostly based on the unique and individual
iconography, while such interpretation is further reinforced by the fact that the local
limestone pieces from Siscia, made on the Poetovian models, are in no way inferior
to marble sarcophagi, either that of Romania Naevia or those found in Poetovio or
its wider area.90 In other words, the sarcophagus of Romania Naevia does not stand
out in the artistic quality among the remainder of the Siscian production. The lack
of a more substantial body of imported Poetovian marbles in Siscia, if it is not only
accidental, could perhaps be due to the lack of a direct water route. Indeed, at least
one Siscian marble, a 3rd century stele91, reveals a conspicuous affiliation to the Celeia
87
Gabelmann 1973, 30; Piccoini 1976; Gabelmann 1977, 234, 244; Fitz 1980, 326; Ko and Siter-
mann 1982, 332, passim; Spiess 1988, 271-272; Kastelic 1998, 29, passim.
88
Djurić 2001, 50; Djurić 2005.
89
Gabelmann 1973, 15 ff.; Gabelmann 1977, 204-205, 220-221; Rebeci 1977; Rebeci 1978, Tav. A, Tav. B).
90
Marble pieces were always copied in stone, but as a rule to an inferior quality: Gabelmann 1973,
81; Rebecchi 1978, 208, passim. For a different opinion on the possibility to diagnose workshops
based, among others, on unique iconographies and the quality of work see Gabelmann 1973,
185-189 and Rebecchi 1977, 150.
91
Gregl and Migoi 2000, 136. J. Kastelic (1988, 180) vaguely refers to the relationship of the Sis-
cian stone production with the area comprising the western stretch of the Sava valley.
205
Book ARR 17.indb 205 12.12.2013 10:18:56

production, which most probably found its way to Siscia by using the Sava River
route. There is no doubt about waterways as a highly preferable means of transport
throughout history, particularly for heavy cargoes such as huge stone blocs. Never-
theless, the land roads are not to be underestimated in this respect, particularly when
shorter distances are involved. On balance, the scope and directions of the import of
Alpine marbles to Siscia still remain an open question.
As already observed, all Siscian grave receptacles but one were made of various
limestones. Only one Siscian piece (II.3.5) has been determined microscopically, whi-
ch revealed the origin of stone in the territory of the Lika and Kordun, some 100 km
as the crow flies southwest of Sisak. Remains of a lively Roman quarrying have been
identified there some thirty years ago, and additionally proved in more recent resear-
ch, which makes this region the most plausible resource area for the Siscian Roman
stones.92 Significantly, some pieces have been found in the riverbeds, establishing the
water courses of the rivers Korana, Mrežnica, and Kupa as the routes connecting tho-
se quarries with Siscia.93 Although it would be tempting to assume that all limestone
pieces were locally produced, such a presumption is challenged by ash-chest II.4.1.,
which seems to have been imported from northern Pannonia. In this case, however, it
remains obscure why a customer living in a town with a developed stonecuing and
available stones, such as Siscia, would have wanted to go into a considerable expanse
to purchase a limestone sarcophagus from quite a distance. If this was still the case,
the routes of such transport obviously ran along the Danube and Sava Rivers.
As transpires from all the above, the crucial issue concerning the place of Siscia
in the context of the production and trade of marble sarcophagi in Pannonia remains
obscure due to the insufficient knowledge of the total number of imported pieces.
Admiedly, the starting point for such discussion is lacking. In view of that, it is only
possible to consider the nature and direction of the influences exerted on the Sisican
production by the outstanding workshops in its wider surroundings: Aquileia and
Ravenna in North Italy, Virunum and Poetovio on the Drava River (the former in
Noricum and the laer in Pannonia on the border with Noricum), north-Pannonian
area, notably Aquincum, possibly Salona in Dalmatia, and even the City of Rome. All
of these areas, i. e. towns, feature the same types as found in Siscia. A direct North-
Italian influence (with some features pointing even to Rome herself) can be presumed
for the only architectonic sarcophagus (II.1.1.), given that it is the leading type in the
Aquileia-Veneto region, while it has not so far been discovered either in Noricum or
Pannonia as a whole. A possible role of Salona, although not very likely, still needs to
be considered here. So far some 30 fragments of architectonic sarcophagi have been
92
Migoi 2005a, 345.
93
Perkić 2002, 117.
206
Book ARR 17.indb 206 12.12.2013 10:18:56

identified in Dalmatia, mostly Salona.94 While H. Gabelmann considered this produc-

tion as an echo of North-Italian impulses, N. Cambi put forward the hypothesis that
such production was in the Adriatic incited from the East, to develop independently
in its three workshop centres (Aquileia, Ravenna, and Salona), with a presumed prio-
rity of any of them remaining obscured.95 The mediation of Salona in the appearance
of this type in Siscia is not likely in view of the chronology. The architectonic sarcop-
hagi namely first appear in Salona at the beginning of the 3rd century, reaching the
peak of production only at the turn of the 3rd and 4th centuries. Furthermore, the Sis-
cian sub-type has not been identified in Salona.96 On the other hand, a Salonitan im-
petus for the manufacture of type II.4. cannot be altogether dismissed. Once a direct
North-Italian influence on the Siscian stone production established as quite possible,
prototypes for individual traits can be presumed as stemming from both Aquileia
(the shape of Pontius Lupus’ sarcophagus, the motif of the mourning Erotes)97 and
Ravenna (Erotes with the garland, pilasters as found on Pontius Lupus’ sarcophagus,
the affinity for the moulded sarcophagi).98 Since the Aquielian traits appear to be
more conspicuous, this town can be perceived also as a possible transmier of the
“Ravenna artistic styles”. Nevertheless, direct connections with Ravenna cannot be
finally dismissed, given that some veterans, aer having served in the Ravenna fleet,
were seled in Siscia.99 As already noted, at this stage there is no knowing if any mar-
ble piece produced in North Italy ever reached Siscia. What we have here is possibly
only an indirect transmission of artistic influences.
A slight initial impetus for the production of sarcophagi II.4. and II.5. is to be en-
visaged either in North Italy, or in Virunum and Poetovio, on account of the vicinity
of marble quarries, or even Salona (see the Catalogue here). However, on account of
the only vague reminiscence of type II.4. on the Italian moulded prototypes, the
Pannonian pieces should rather be considered as ultimately a local feature, particu-
larly in view of the peculiar lids matching them. This should, by extension, be valid
for type II.5., in spite of its apparent Salonitan prototype. Similar circumstances can
be presumed for type II.6. Its Salonitan sources cannot be completely rejected, but a
local origin inspired by the Pannonian stock of the funerary decorative repertoire is
still more likely. On the other hand, as many as three types (II.1.1., II.2.3., II.3.3.) of
94
Cambi 2010, 57-61.
95
Gabelmann 1973, 4; Gabelmann 1977, 234. N. Cambi (1994, 78, 88) brought aention to the dif-
ferent physiognomies of the three workshops (Erotes being the only motif in common) and the
lack of trade between them.
96
Cambi 1994, 129, fig. 42.
97
Cf. Gabelmann 1973, 57, 42-48.
98
Cf. Gabelmann 1973, 92-93, Taf. 25, 102-103, Taf. 41, 128-130, 187.
99
Zaninović 1981, 203.
207
Book ARR 17.indb 207 12.12.2013 10:18:56

the Siscian sarcophagi reveal possible influences from the City of Rome workshops,
which amounts to a quantity worthy of further investigation.
In short, the Siscian corpus of sarcophagi and ash-chests, although not very sub-
stantial at this stage, strikes us as quite diversified in formal and iconographic terms.
This production can therefore best be defined as a blend of the Poetovian import and
influences from North Italy, Virunum / Poetovio, and possibly Rome and Salona, and
with some quite pronounced local, i. e., Pannonian features, as befits a crossroads
town and a provincial capital.
Acknowledgements
For edifying discussions of the material I am indebted to Bojan Djurić and Bar-
bara Nadbath, while my special thanks go to Zdenko Burkowsky of the Sisak Town
Museum, for his generous and time-consuming help in inspecting and identifying
individual pieces situated in various places around Sisak. I would also like to thank
the management of the AMZ and Mrs. Tanja Lolić for the permission to publish pi-
eces nos. II.3.3. and II.8.2. Mrs. Lolić further obliged me with the information on the
finding circumstances of piece II.8.2., while Zoran Wiewegh kindly let me use his
map of Siscia (fig. 2).
SAŽETAK
Rimski sarkofazi Siscĳe
Daje se kataloški pregled kamenih sanduka (sarkofaga i urni) iz Siscĳe, temeljen na tipo-
loškom razvrstavanju. Obuhvaćeni su svi poznati i dostupni spomenici (ukupno 20 sanduka
i 2 samostalna poklopca), koji se danas nalaze u Sisku i Zagrebu. Svrha rasprave jest staviti
navedenu građu u kontekst novĳih saznanja o izradi i trgovini mramornim i kamenim izrađe-
vinama u Panonĳi. Rasprava uključuje sljedeće pod-teme: stanje istraženosti, tipologĳu, kro-
nologĳu, društveni kontekst, ikonografiju, radioničke utjecaje, proizvodnju i putove trgovanja.
Premda je uzorak ograničen, izrada sarkofaga u Siscĳi iskazuje se kao tipološki i ikonografski
izrazito raznorodna, svjedočeći o razvĳenoj kamenoklesarskoj proizvodnji, te domaćoj tradi-
cĳi i primanju utjecaja iz svih važnĳih radioničkih središta u susjednim krajevima: sjeverne
Italĳe, Norika i Petovione, a moguće posredno i Rima, Akvinka te Salone.
MUSEUM ABBREVIATIONS / KRATICE MUZEJA
AMZ Arheološki muzej u Zagrebu / The Archaeological Museum in Zagreb

GMS Gradski muzej Sisak / The Town Museum Sisak
208
Book ARR 17.indb 208 12.12.2013 10:18:56

Bárkoczi and Mócsy 1976 László Barkóczi and Andras Mócsy, Salla, Mogentiana, Mursella,
Brigetio, RIU II, Budapest.
Bárkoczi and Soproni 1983 László Barkóczi and Sándor Soproni, Brigetio (Fortsetzung) und die
Limesstrecke am Donauknie, RIU III, Budapest-Bonn.
Brunšmid 1909 Josip Brunšmid, Kameni spomenici hrvatskoga narodnoga muze-
ja u Zagrebu. III., VHAD X (1908-1909), 149-222.
Burkowsky 1996 Zdenko Burkowsky, Nekropole antičke Siscĳe, PIAZ 10 (1993), 69-80.
Burkowsky 2000 Zdenko Burkowsky, Antički kameni spomenici Gradskog muzeja
Sisak, GGMS I, 71-88.
Buzov 2002 Marĳa Buzov, Grad mrtvih uz grad živih – nekropole Siscĳe, HAnt
8, 175-191.
Cambi 1960 Nenad Cambi, Personifikacĳe godišnjih doba na spomenicima Sa-
lone, VAHD LXII, 55-75.
Cambi 1994 Nenad Cambi, Sarkofag Dobroga pastira iz Salone i njegova grupa (The
Good Sheperd sarcophagus and its group), Split.
Cambi 2002 Nenad Cambi, Antika, Zagreb.
Cambi 2005 Nenad Cambi, Kiparstvo rimske Dalmacĳe, Split.
Cambi 2010 Nenad Cambi, Sarkofazi lokalne produkcĳe u rimskoj Dalmacĳi, Split.
Cermanović 1965 Aleksandrina Cermanović, Die dekorierten Sarkophage in den
römisen Provinzen von Jugoslawien, AI VI, 89-103.
Dautova-Ruševljan 1983 Velika Dautova-Ruševljan, Rimska kamena plastika u jugoslovenskom
delu provincĳe Donje Panonĳe, Novi Sad.
Djurić 2001 Bojan Djurić, Production of marble Sarcophagi in Poetovio. In: Ak-
ten des 6. internationalen Kolloquiums über Probleme des provinzialrömi-
s en Kunsts affens (Budapest Régiségei XXXIV.), Budapest, 47-62.
Djurić 2001a Bojan Djurić, Ossuaria Poetoviensia: Iconography and Structure.
In: Die Maastri ter Akten des 5.Internationalen Kolloquiums über das
provinzialrömis e Kunsts affen (ed. Titus A. S. M. Panhuysen),
Maastricht, 117-129.
Djurić 2005 Bojan Djurić, Poetovio and the Danube marble trade. In: Römis e
Städte und Festungen an der Donau. Akten der regionalen Konferenz,
Beograd 16-19 Oktober 2003, Beograd, 75-82.
Djurić 2008 Bojan Djurić, Early stelae from Poetovio and the marble studies.
In: Ch. Franek et al. (eds.), Thiasos – Festschri
für Erwin Po marski
zum 65 Geburtstag, Wien, 159-165.
Djurić 2010 Bojan Djurić, Nagrobna stela P(ublĳa) Aelĳa Viatorja (UEL 3783) iz
Murske Sobote, Zbornik soboškega muzeja 15, 201-212.
Djurić and Müller 2009 Bojan Djurić and Harald Müller, White Marbles in Noricum and
Pannonia: an outline of the Roman Quarries and their Products.
In: ΛΕΥΚΟΣ ΛΙΘΟΣ – Interdisciplinary Studies on Mediterranean
Ancient Marble and Stones. Proceedings of the VIIIth International Con-
ference of the Association for the Study of Marble and Other Stones used
in Antiquity, Paris, 1-17.
209
Book ARR 17.indb 209 12.12.2013 10:18:56

Djurić, Müller, and Bojan Djurić, Harald Müller, and Slavica Filipović, Karakteriziranje
Filipović 2010 mramornih spomenika Murse, OZ 29, 9-18.
Ertel, Palágyi, and Christine Ertel, Sylvia Palágyi, and Ferenc Redő, CSIR, Ungarn,
Redő 1999 Band VIII (Die Skulpturen des Stadtgebietes von Salla und Mogentiana
sowie des Balaton-(Plaensee-)Oberlandes in den Komitaten Zala und
Veszprém, Budapest.
Fitz 1980 Jenő Fitz, Economic Life. In: A. Lengyel and B. Radan (eds.), The
Archaeology of Roman Pannonia, Budapest, 323-337.
Gabelmann 1973 Hans Gabelmann, Die Werkstagruppen der oberitalis en Sarkopha-
ge, Bonn.
Gabelmann 1977 Hans Gabelmann, Zur Tektonik oberitalise Sarkophage, Altäre
und Stelen, BJ 177, 199-244.
Gosalk 2004 Raymund Gosalk, Spätrömise Särge im Rheinland. Materi-
albestimmungen und Folgerungen, Instrumentum 20, 24-29.
Gregl and Migoi 2000 Zoran Gregl and Branka Migoi, Nadgrobna stela iz Siska (CIL III
3985), VAMZ XXXII-XXXIII(1999-2000), 119-164.
Hoti 1992 Marina Hoti, Sisak u antičkim izvorima, OA 16, 133-163.
Huskinson 1994 Janet Huskinson, Roman Sculpture from Eastern England, CSIR, Gre-
at Britain, vol. I, fasc. 8, Oxford.
Kastelic 1998 Jože Kastelic, Simbolika mitov na rimskih nagrobnih spomenikih. Šem-
peter v Savinjski dolini, Ljubljana.
Kleiner1992 Diana E. E. Kleiner, Roman Sculpture, New Haven-London.
Ko and Guntram Koch and Helmut Sichtermann, Römische Sarkophage,
Sitermann 1982 Münen.
Kranz 1977 Peter Kranz, Zu den Anfängen der stadtrömische Säulensarkop-
hage, RM 84, 349-380.
Kranz 1986 Peter Kranz, Die Grabmonumente von Šempeter. Beobachtungen
zur Entwicklung der Bildhauerkunst in Noricum während der mi-
leren und späten römischen Kaiserzeit, BJ 186, 163-239.
Lőrinz 1999 Barnabas Lőrinz, Onomasticon Provinciarum Europae Latinarum,
Vol. II, Wien.
Vol. III, Wien.
Vol. IV, Wien.
Lőrinz and Redő 1994 Barnabas Lőrinz and Franciscus Redő, Onomasticon Provinciarum
Europae Latinarum, Vol. I, Budapest.
Migoi 1996 Branka Migoi, Ranokršćanski grobni nalaz iz Velikih Bastaja kod
Daruvara, VAMZ XXVIII-XXIX (1995-1996), 127-157.
Migoi 1997 Branka Migoi, Evidence for Christianity in Roman Southern Panno-
nia (Northern Croatia). A catalogue of finds and sites, BAR InternSer
684, Oxford.
Migoi 2001 Branka Migoi, Sarkofag Romanĳe Nevĳe iz Siska, GGMS II, 37-88.
210
Book ARR 17.indb 210 12.12.2013 10:18:57

Migoi 2005a Branka Migoi, The Ash-chest of Marcus Aurelius Glabrio from
Siscia reconsidered. In: Illyrica Antiqua. Ob honorem Duje Rendić-
Miočević, Zagreb, 367-384.
Migoi 2005b Branka Migoi, The iconography of the Dioscuri on a sarcophagus
from Siscia, HAnt 13, 277-285.
Migoi 2007a Branka Migoi, Rimski sarkofazi Siscĳe, GGMS 7, 7-30.
Migoi 2007b Branka Migoi, The Social/Gender Context of the Sarcophagus of
a togata clarissima femina from Siscia (Pannonia Superior), AB XI/1,
61-78.
Nagy 1928 Lajos Nagy, Pelta díszítés a Pannoniai Kőemlékeken, ArchÉrt XLII,
68-95.
Perkić 2002 Domagoj Perkić, Grad mrtvih u Bubĳevoj jami kod Barilovića,
HAnt 8, 103-130.
Piccoini 1976 Gernot Piccoini, L’influenza di Aquileia sull’arte sepolcrale del
Norico Mediterraneo, AAAd IX, 141-150.
Piccoini 1984 Gernot Piccoini, Die kultischen und mitologischen Reliefs des
Stadtgebietes von Virunum, CSIR, Österreich, Band II, Faszikel 4,
Wien.
Pochmarski 1984 Erwin Pochmarski, Girlandenhaltenden Eroten in Noricum und
Pannonien, RÖ 11-12 (1983-1984), 225-277.
Pochmarski 1986 Erwin Pochmarski, Nachtrag zu den “Girlandenhaltenden Ero-
ten”, RÖ 13-14 (1985-1986), 243-262.
Pochmarski 2001 Ervin Pochmarski, Zur Ikonographie und Chronologie der römis-
chen Sarkophage aus Brigetio. In: Akten des 6. internationalen Kol-
loquiums über Probleme des provinzialrömischen Kunstschaffens (Buda-
pest Régiségei XXXIV.), Budapest, 201-221.
Rebecchi 1977 Fernando Rebecchi, Sarcofagi cispadani di età imperiale romana.
Ricerche sulla decorazione figurate, sulla produzione e sul loro
commercio, RM 84,107-158.
Rebecchi 1978 Fernando Rebecchi, I sarcophagi romani dell’arco Adriatico, AAAd
XIII, 201-258.
Rendić-Miočević 2013 Ante Rendić-Miočević, The Marble Funerary Stele of the Cohors
II Varcianorum Equitata’s Veteran, Titus Flavius Ateboduus from the
Odra Village near Zagreb. In: N. Cambi and G. Koch (eds.), Fune-
rary Sculpture of the Western Illyricum and Neighbouring Regions of
the Roman Empire, Split, 343-382.
Schober 1923 Arnold Schober, Die römischen Grabsteine von Noricum und
Pannonien,Wien.
Spiess 1988 Annee Spiess, Studien zu den römischen Reliefsarkophagen aus
den Provinzen Germania inferior und superior, Belgica und Rae-
tia, KJ 21, 253-324.
Šašel 1974 Jaroslav Šašel, s. v. Siscia, PWRE, Suppl. Band XIV, 702-741.
Tiussi 2002 Cristiano Tiussi, La collezione di Franco Marinoi a Torviscosa (Udi-
ne). Materiali scultorei di età romana, CSIR, Italia, Regio X, Friuli –
211
Book ARR 17.indb 211 12.12.2013 10:18:57

Venezia Giulia, Volume I (Studi e ricerche sulla Gallia Cisalpina 15),

Roma.
Tkalčić 1866 Ivan Krstitelj Tkalčić, Severila ili slika iz progonstva kršćanah iz Siska
(facsimile), Zagreb 1991.
Toynbee 1996 Jocelyn M C. Toynbee, Death and Burial in the Roman World, Balti-
more-London.
Vikić-Belančić 1978 Branka Vikić-Belančić, Elementi ranog kršćanstva u sjevernoj Hr-
vatskoj, AV XXIX, 588-606.
Vuković 1994 Domagoj Vuković, Siscĳa – vizĳa rimskog grada u Panonĳi, Sisak.
Wiewegh 2003 Zoran Wiewegh, Jugoistočna nekropola Siscĳe, Sisak.
Zaninović 1981 Marin Zaninović, Siscia u svojim natpisima, IzdHAD 6 (Arheološka
istraživanja u Zagrebu i njegovoj okolici), Zagreb, 201-208.
212
Book ARR 17.indb 212 12.12.2013 10:18:57

Fig. 1. Map of Siscia with cemeteries. Courtesy of Z. Wiewegh.
213
Book ARR 17.indb 213 12.12.2013 10:18:57

Fig. 2. Typological scheme of the Siscian sarcophagi. Drawing: M. Galić.
214
Book ARR 17.indb 214 12.12.2013 10:18:58

Fig. 3. View of sarcophagi II.1.1, II.2.1. and II.3.2. in situ. Photo: M. Jambrović.
Fig. 4. Sarcophagus II.1.1. Photo: M. Jambrović.
Fig. 5. Part of the typological scheme

of architectonic sarcophagi
(after Gabelmann 1973).
215
Book ARR 17.indb 215 12.12.2013 10:18:58

Fig. 7a. Ash-chest II.2.2: 7a – front (after AIJ, no. 568),
Fig. 7b – present position in the AMZ. Photo: T. Leleković.
216
Book ARR 17.indb 216 12.12.2013 10:18:59

Fig. 8a. Ash chest (?) II.2.3;
8b – detail of the front (?). Photo: T. Leleković.
Fig. 9. Sarcophagus II.3.1. Photo: T. Leleković.
217
Book ARR 17.indb 217 12.12.2013 10:18:59

Fig. 12. Sarcophagus or ash-chest II.3.4. Photo: T. Leleković.
218
Book ARR 17.indb 218 12.12.2013 10:19:00

Fig. 13a
Fig. 13. Ash-chest II.3.5, front and sides. Photo: T. Leleković.
Sl. 13b
219
Book ARR 17.indb 219 12.12.2013 10:19:00

Fig. 13c
Fig. 14.
Fig. 14. Sarcophagus or ash-chest II.4.1. Photo: T. Leleković.
220
Book ARR 17.indb 220 12.12.2013 10:19:01

Fig. 16. Ash-chest (?) II.5.2. Photo: T. Leleković.
221
Book ARR 17.indb 221 12.12.2013 10:19:01

222
Book ARR 17.indb 222 12.12.2013 10:19:02

223
Book ARR 17.indb 223 12.12.2013 10:19:03

224
Book ARR 17.indb 224 12.12.2013 10:19:03

Fig. 25. Sarcophagus lid II.8.1. Photo: T. Leleković.
225
Book ARR 17.indb 225 12.12.2013 10:19:04

Fig. 26. Sarcophagus lid II.8.2. Photo: T. Leleković.
226
Book ARR 17.indb 226 12.12.2013 10:19:04

Branka Migotti, Tino Leleković: Iskopavanja kasnoantičkog groblja na Štrbincima kod Đakova u 2007. i 2008. godini
B
' M , T L$'
ISKOPAVANJA KASNOANTIČKOG GROBLJA NA

ŠTRBINCIMA KOD ĐAKOVA U 2007. I 2008. GODINI
Dr. sc. Branka Migoi UDK 904:718(497.5Štrbinci)

Hrvatska akademĳa znanosti i umjetnosti Primljeno: 13. 06. 2012.
Odsjek za arheologĳu Prihvaćeno: 21. 05. 2013.
HR – 10000 Zagreb
E-mail: branka.migoi@gmail.com
Dr. sc. Tino Leleković

Hrvatska akademĳa znanosti i umjetnosti
Odsjek za arheologĳu
HR – 10000 Zagreb
E-mail: lelekovic@gmail.com
U sustavnim zaštitnim iskopavanjima groblja iz 2. polovice 4. stoljeća na

Štrbincima kod Đakova u 2007. i 2008. istražena je površina od 400 m2. Među
istraženih 67 stratigrafskih jedinica bilo je ukupno 37 kasnoantičkih grobnica
ili grobova, dok je preostalih 30 ukopa sadržavalo prapovĳesnu, kasnolatensku,
rimsku i novovjeku (16.-17. st.) građu pojedinačno ili ispremĳešano. Među 37
grobnih cjelina bile su 32 zemljane rake, jedan ukop u drvenome lĳesu i raci,
te četiri zidane grobnice, od kojih jedna dobro sačuvana a tri posve razorene.
Težište rada je na objavi groblja, a sastoji se od 2 dĳela. U prvome se donosi
kataloški opis grobova i nalaza, s vremenskim određenjima i usporedbama. U
drugome dĳelu raspravlja se o pojedinim kategorĳama nalaza i/ili skupina nala-
za koje pokazuju osobitosti u odnosu na dosad objavljenju građu iz prethodnih
istraživanja, ili su se pak u istraživanjima 2007.-2008. pojavili prvi puta (pojedini
oblici staklenih posuda i perli, privjesaka, koštanih i kovinskih narukvica, te
čeoni ukras).
Ključne rĳeči: Panonĳa, Štrbinci, neolitik, laten, kasnoantičko groblje, grob-
ni prilozi (Key words: Pannonia, Štrbinci, Neolithic, La Tène, late Roman cemetery,
grave finds)
I. UVOD
U 2007. Odsjek za arheologĳu Hrvatske akademĳe znanosti i umjetnosti nastavio

je sustavno arheološko istraživanje kasnoantičkog groblja na Štrbincima kod Đakova,
potaknuto zaštitnim zahvatom 1993. nakon dojave o pljačkanju zidane grobnice, a
227
Book ARR 17.indb 227 12.12.2013 10:19:05

započeto 1999. Arheološki radovi na Štrbincima sustavno su i plansko istraživanje

kasnoantičkog groblja s ciljem definiranja ukupne topografije naselja, pretpostavlje-
ne rimske Certisĳe.1 Iskop se nadovezao na zapadni rub zemljišta istraženog u 2005.
Sonda je bila orĳentirana S-J i protegnuta u dužinu u pravcu I-Z prema usjeku Rib-
njak, izvoru vode i ribolovnome bazenu.2 Ribnjak je ujedno granica između dvaju
brežuljaka na južnome dĳelu nalazišta Štrbinaca, na kojoj se može očekivati zapadni
rub groblja. Od ukupno geodetski snimljene i iskolčene površine od 350 m2 (35 x 10
m), u cĳelosti je istraženo 10 blokova od po 25 m2 (G 14, G 15, H 14, H 15, I 14, I 15, J 14,
J 15, K 14 i K 15), ukupno 250 m2, a na preostalome dĳelu zemljišta skinut je humusni
sloj i ocrtane stratigrafske jedinice, od kojih su istraženi grobovi i nekolicina drugih
vrsta ukopa u blokovima E 14, E 15, F 14 i F 15. Iskop u 2008. obuhvatio je dio onoga
iz 2007., proširivši se i prema zapadnome rubu zemljišta.3 Plan rada bio je uvjetovan
ishodom iskopavanja u prethodnoj godini, kada su posljednja tri otvorena bloka (D, E
i F) istražena djelomično. Naime, otkriveni su i izvađeni samo kasnoantički4 grobovi,
ali ne i prapovĳesni sloj u koji su oni bili ukopani. Stoga su blokovi D, E i F ponov-
no otvoreni u 2008., uz dva dodatna, C 14/15 i K 14/15. Istražen je samo dio bloka C,
jer je njegova zapadna polovica pokrivena šikarom uz potočni prosjek, a namjera je
bila ustanoviti granicu groblja na tome mjestu. Blok K 16 sjeveroistočno od osnovne
sonde istražen je u namjeri da se razjasni situacĳa koja je, radi podvlačenja složene
stratigrafske jedinice (SJ 70) pod sjeverni rub iskopa, ostala neistražena u iskopavanju
2005. Prema tome, u 2007. otkrivena je površina od 200 m2, a u 2007. i 2008. ukupno je
istraženo 400 m2 nalazišta (sl. 1).
1
Gregl 1994; Migoi i ostali 1998; Migoi, Perinić 2001; Migoi 2004; Migoi 2007a; Migoi 2009.
2
Radovi su trajali od 18. lipnja do 9. srpnja, s ukupno ostvarenih 20 ranih dana. Stručna voditelji-
ca iskopavanja bila je Branka Migoi, a njena zamjenica Danĳela Roksandić, diplomirana arhe-
ologinja. Stručnu ekipu činili su studenti arheologĳe iz Zagreba Ana Grbeša, Tena Karavidović,
Marin Mađerić, Ozren Novaković i Zvjezdan Vuković, a broj radnika varirao je od 4 do 10.
3
Radovi su trajali od 8. do 24. rujna, s ukupno ostvarenih 9 radnih dana. U stručnoj ekipi bili
su voditeljica iskopavanja Branka Migoi i njena zamjenica Ljubica Perinić, obje iz Odsjeka za
arheologĳu HAZU, te student arheologĳe iz Zadra Ivan Perošević. Broj radnika varirao je od 4
do 8.
4
Neki autori u raspravama o rimskoj antici balkanskih provincĳa razlikuju, premda ne uvĳek
dosljedno, pojmove kasnorimsko razdoblje od kasne antike; prvi pojam pritom se odnosi na 4. sto-
ljeće a drugi na 5. i 6. stoljeće (Müller 2010, 12, 137, passim; razni autori, u: Fischer, Precht, Tejral
(ur.) 1999, 47, 81, 220. Međutim, od početka iskopavanja na Štrbincima i njihovih objava koristi
se izraz kasna antika u smislu razdoblja od 4. do 6. stoljeća. Smatramo da je taj izraz prikladnĳi
i s obzirom na nedosljednu uporabu spomenutih dvĳu varĳanti, te njihovo korištenje kao isto-
značnica.
228
Book ARR 17.indb 228 12.12.2013 10:19:05

Fig. 1. Plan of the cemetery section excavated in 2007-2008 (author: T. Leleković).

Sl. 1. Plan dĳela groblja istraženog u 2007. i 2008. (autor: T. Leleković) /
229
Book ARR 17.indb 229 12.12.2013 10:19:05

II. TOPOGRAFĲA I STRATIGRAFĲA5

Geološko-pedološku vertikalnu stratigrafiju čini sivo-smeđi humus (SJ 1) deblji-
ne 20-40 cm, a ispod njega je zdravica (ilovača) različitih nĳansi žute boje, od gotovo
bĳele do oker-smeđe (SJ 2), mjestimično izmĳešana u vodoravnim slojevima navede-
nih nĳansi, u koju su bile ukopane arheološke pojave u rasponu od prapovĳesti do
novoga vĳeka. Stratigrafske jedinice na površini su se očitovale kao mrlje različite
boje: 1. svjetlo do tamno oker, s bĳelim česticama6 ili mrvicama keramike, lĳepa, ope-
ke, žbuke i/ili ugljena, odnosno istrunule organske tvari; 2. svjetlo do tamno siva,
prazna ili s česticama kao pod 1. Pojedine stratigrafske jedinice iz rimskog razdoblja
nisu bile ukopane u zdravici već u prapovĳesnim ili latenskim jamama, odnosno
objektima. Nalazi u humusu (pretežno smrvljena keramika, opeka, žbuka i rĳetki
mikroliti) gotovo su neupotrebljivi u mikro-topografskom smislu, jer su razvučeni i
oranjem i klizanjem niz padinu. Naime, kosina terena u smjeru S-J iznosi oko 0,1 m
na 1 m dužine, a na iskopima iz 2007. i 2008. zemljište na sličan način pada i prema
zapadnome rubu. Najplići ukopi (grobovi) zatečeni su na granici humusa i zdravice,
na relativnoj dubini od 30-ak cm (G 116, G 128), dok pojedine jame/“bunari“ i jarci
dosežu relativnu dubinu od oko 200-250 cm (SJ 94, SJ 97, SJ 102). Stratigrafija je do-
datno uslojena ukopavanjem kasnoantičkih grobova u ranĳe prapovĳesne i latenske
slojeve, odnosno objekte, ali i pojavom keramike 16.-17. stoljeća, pomĳešane s drugim
nalazima u pojavama iz ranĳih razdoblja. Na površini je zabilježeno ukupno 78 stra-
tigrafskih jedinica (SJ 70-71 i SJ 76-152), ali ih je istraženo 67. Njih 10 (SJ 83, SJ 99, SJ 112,
SJ 116, SJ 119, SJ 123, SJ 128, SJ 141, SJ 142 i SJ 147) iskazale su se kao površinska oboje-
nost zemlje, pa su stoga poništene. SJ 134 (vjerojatno grob) nĳe istražena jer je ulazila
pod južni profl bloka K 14, a SJ 146 pogrešno je protumačena kao arheološka pojava.
U početku je naime djelovala kao pravokutna jama napunjena česticama vapna, su-
gerirajući jamu za pravljenje vapnene žbuke. Naknadno se međutim pokazalo da je u
pitanju sloj smrvljene posve bĳele gline (zdravice), koji se mjestimice pojavljuje na či-
tavom dosad istraženom zemljištu. Humus i zdravica (SJ 1 i SJ 2) jednake su na čitavoj
dosad istraženoj površini, te im opis odgovara onome iz prethodnih izvješća.
5
U opisima stratigrafskih jedinica upotrĳebljene su sljedeće kratice: D (dĳete), G (grob), GA (grob-
nica), GS (grob u drvenom sanduku), M (muškarac), PN (posebni nalaz), RD (relativna dubina), SJ
(stratigrafska jedinica), Ž (žena), deb. (debljina), dub. (dubina), duž. (dužina), god. (godina), kom.
(komad), or. (orĳentacĳa), pol. (polovica); pr. (promjer), vel. (veličina), vis. (visina). Na analizi ko-
stura zahvaljujemo dr. sc. Mariu Novaku iz Odsjeka za arheologĳu HAZU, a na određenju puževa
muzejskoj savjetnici Vesni Štamol iz Prirodoslovnog muzeja u Zagrebu; školjke je odredila dr. sc.
Jasna Lajtner iz Biološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu.
6
Budući da je zdravica mjestimice žućkasto-bĳela, a da nalazište sadrži i grobnice zidane žbu-
kom slične boje, uništenost terena i poremećenost slojeva ponekad onemogućavaju pouzdano
određivanje naravi bĳelih mrvica kao ostataka ilovače ili pak žbuke. Slična dvojba odnosi se
na raspoznavanje crvenih mrvica kao izgorenog lĳepa (prapovĳesnog ili rimskog) ili smrvljene
opeke. Usp. Migoi 2007a, 150, bilj. 11; Migoi 2009, 114, bilj. 11.
230
Book ARR 17.indb 230 12.12.2013 10:19:06

III. STRATIGRAFSKE JEDINICE OSIM GROBOVA

SJ 70 7 (B 46/K 16; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, sastavljena od SJ 15, SJ 148 i SJ 71/GA
111; RD 135 cm). Jama nejasnih dimenzĳa (vel. otprilike 340 x 140 x 100 cm), protegnu-
ta u smjeru SZ-JI, zapunjena zemljom, komadima i manjim česticama opeke i žbuke,
te ulomcima novovjeke keramike i životinjskih kostĳu. Zapuna se sastojala od neko-
liko uništenih cjelina: neolitskog jarka, antičke zidane grobnice, te novovjekih nalaza
(jame s keramikom iz 16.-17. stoljeća i vojničkog rova iz 1991.), koje su se očitovale u
profilima, ali ih je bilo nemoguće razlučiti u prostoru, odnosno u zapuni.
SJ 82 (J 14; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, dotiče SJ 84; RD 56 cm). Pravokutna jama
(vel. 140 x 50 x 17 cm) oblikom, veličinom i orĳentacĳom (SZ-JI) nalik grobu, bez nala-
za, zapunjena svjetlosivom zemljom s mrvicama neprepoznatljive keramike i lĳepa
(dječji grob?, kenotaf?).
SJ 85 (J 14; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, sastavni dio SJ 90, presĳeca ju SJ 117/G 129;
RD 126 cm). Okrugla jama (vel. 98 x 102 x 86 cm) zapunjena sivom zemljom s malim
ulomcima latenske keramike, lĳepa, opeke, ugljena i životinjskih kostĳu.
SJ 86 (J/K 15; sastavni dio SJ 90, ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, presĳecaju ju SJ 89/G
123 i SJ 113/G 133; RD 43 cm). Pravokutna jama (vel. 130 x 160 x 13 cm) zapunjena
sivom zemljom s mrvicama lĳepa i ulomcima latenske i brončanodobne keramike,
proteže se između G 123 i G 133 i djelomice ulazi u njih, vjerojatno orĳentirana S-J.
SJ 87 (I 14; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, uz SJ 76/G 116 i SJ 90; RD 64 cm). Pravokutna
jama (vel. 110 x 75 x 24 cm) oblikom, veličinom i orĳentacĳom (SZ-JI) nalik grobu, bez
nalaza, zapunjena oker-sivom zemljom s mrvicama opeke i ugljena.
SJ 88 (K 15; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2; RD 57 cm). Manja ovalna jama (vel. 46 x 50
x 27 cm) zapunjena tamnosivom zemljom s većim komadima lĳepa i malo ugljena.
SJ 90 (I 15, J 15/16, K 15; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, presĳeca SJ 137, sastavljena od
SJ 85, SJ 86, SJ 108, SJ 131, SJ 135 i SJ 137, presĳecaju je SJ 77/G 117, SJ 111/G 126, SJ 115/G
144, SJ 113/G 133, SJ 89/G 123, SJ 117/G 129, SJ 118/G 131, dotiče SJ 76/G 116, SJ 80/G 118,
SJ 87 i SJ 131; RD 240 cm). Nepravilna okrugla jama (vel. 680 x 730 x 209 cm) zapunjena
svjetlosivom zemljom s dosta primjesa ugljena, većih ulomaka sopotske i latenske
keramike, opeke, crvenog ispečenog i crnog izgorjelog lĳepa mjestimice s utorima
od pruća, komada vapnenca i drugog kamenja, te nagorenih životinjskih kostĳu;
na južnome dĳelu vatrište (SJ 108). Posebni nalazi: glineni pršljeni (PN 19/2007, PN
83/2007) i „žeton“ – deblja okrugla pločica (PN 11/2007), ulomci žrvnja (PN 78/2007,
PN 82/2007), kamena alatka (PN 96/2007) i koštana alatka (vršak noža?) (PN 93/2007)
zatečeni su na različitim mjestima i dubinama, dok su školjke i puževi (PN 13/2007)
bili usredotočeni na prostor vatrišta.
7
Vidi Migoi 2009, 114.
231
Book ARR 17.indb 231 12.12.2013 10:19:06

SJ 93 (H 14/15; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, presĳeca SJ 96, povezana sa SJ 139/G 145;

RD 70 cm). Plitka jama bubrežastog oblika (vel. 170 x 185 x 40 cm), zapunjena tamno-
sivom zemljom s dosta ugljena, keramike 16.-17. stoljeća, lĳepa i opeke.
SJ 94 (G/H 14; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, dotiče SJ 133/G 139, presĳeca SJ 95; RD
198 cm). Ovalna jama s ostatcima razrušene grobnice GA 130 i SJ 95.
SJ 95 (F 14/15, G 14/15, H 14; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, dio SJ 102, presĳecaju je
SJ 94/GA 130, 101/G 138, 133/G 139, 122/G 140, 136/G 143 i 144/G149; RD 215 cm). Ne-
pravilna jama (vel. 101 x 305 x 198 cm) zapunjena svĳetlom sivkasto-oker zemljom s
puno primjesa lĳepa i ugljena. Čitavom dubinom jame protezali su se, osim ulomaka
opeke i žbuke iz GA 130, ulomci sopotske keramike, mikrolita, glinenih alatki, živo-
tinjskih kostĳu, školjki, puževa, zub (divlje?) svinje ( PN 77/2007, PN 3, PN 5-6, PN
11-13, PN 20-24/2008), ali i željezni klin (PN 35/207) te veoma izlizan i neraspoznatljiv
kasnoantički brončani novac8 (PN 92/2007).
SJ 96 (H 15; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, presĳeca SJ 93, dotiče SJ 139/G 145; RD 70
cm). Nepravilna ovalna jama (125 x 180 x 15 cm) zapunjena tamnosivom zemljom s
dosta ulomaka keramike 16.-17. stoljeća i lĳepa, te malo ugljena.
SJ 97 (I 14; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, presĳeca SJ 106 /G 124, SJ 107/G 125 i SJ
132/G 134; RD 245 cm). Okrugla jama koja ulazi u južni profil (vel. 205 x 210 x 200
cm), zapunjena sivo-crnom zemljom s primjesama opeke, lĳepa i ugljena, te velikom
količinom latenske i novovjeke (16.-17. st.) keramike; PN 10/2007 (glineni uteg) i PN
31/2007 (kameni brus).
SJ 100 (F/G 15; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, dio SJ 102, presĳeca ju SJ 122/G 140; RD
217 cm). Nepravilna okruglasta jama (vel. 260 x 243 x 195 cm) na površini zapunjena
veoma svĳetlom oker-sivom zemljom s posve malim ulomcima sopotske keramike.
SJ 102 (F/G 14/15; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, sastavljena od SJ 95 i SJ 100, presĳe-
caju je SJ 101/G 138, SJ 122/G 140, SJ 121/G 142, SJ 136/G 143, SJ 144/G 149 i SJ 145/G150;
RD 220 cm). Izdužena jama – jarak (vel. 992 x 338 x 186 cm) ispunjen tamnosmeđe-
crvenkastom zemljom s puno izgorenih mrvica te većih i manjih komada ugljena;
uočeni su i moćni tragovi gorenja na površini od 80 x 55 cm i u ukupnoj visini od
65 cm. U zapuni je bilo i mnogo ulomaka sopotske keramike, životinjskih kostĳu te
posebnih nalaza (mikroliti, glineni uteg, školjka, koštana igla, komadi zaglađenog i
zeleno obojanog lĳepa – PN 1, PN 2, PN 8, PN 10, PN 14-19 /2008).
SJ 103 (E 15; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2; RD 195 cm). Okrugla jama koja ulazi u sje-
verni profil (vel. 160 x 170 x 160 cm) zapunjena sivo-crnom zemljom s dosta ulomaka
8
Budući da se novac od bakarne slitine u numizmatičkoj literaturi u pravilu naziva antičkom
broncom, taj se izraz zadržava i u ovome radu, usprkos tome što se u arheološkoj literaturi po-
nekad i uz novac povezuje izraz bakarna slitina, što je inače pravilo za druge male predmete. Usp.
Coulston 1998, 167; Migoi 2009, 117.
232
Book ARR 17.indb 232 12.12.2013 10:19:06

keramike (u donjem sloju latenske, poviše nje rimske, a u gornjem novovjeke), lĳepa,
opeke i životinjskih kostĳu; PN (85/2007) u gornjem sloju: brončani novac Konstanti-
na II (RIC VIII, 24), kovan 330.
SJ 104 (E14/15; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2). Kanal/jarak protegnut u smjeru S-J
(963 x 112 cm), dubine od 35-55 cm. Tamnosiva zapuna s dosta ulomaka prapovĳesne,
rimske, latenske i novĳe keramike, te opeke, lĳepa i životinjskih kostĳu.
SJ 108 (J 15; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, dio SJ 90; RD 140 cm). Jama kružnog oblika
ispunjena crvenom zapečenom zemljom (vel. 150 x 50 x 104 cm) otprilike po sredini
SJ 90, s dosta ugljena i malo manjih ulomaka sopotske i latenske keramike, te iglom
od bakarne slitine u gornjem sloju (PN 20/2007). Na samom vatrištu i oko njega, na
različitim dubinama, nađeno je mnogo kućica velikih (duž. oko 4 cm) puževa vino-
gradnjaka (helix pomatia), te lĳeva ljuštura školjke unio crassus (obična lisanka).
SJ 109 (K 14; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, uz SJ 81/G 119 i 98/G 121; RD 156 cm). Jama
nepravilnog oblika (vel. 359 x 236 x 126 cm u istraženom zapadnom dĳelu) ispunje-
na sa 3 vodoravna sloja različitih zapuna (svjetlosiva, žuta, tamnosiva) s primjesama
smrvljenog lĳepa ili opeke, sopotske i latenske keramike, ugljena i životinjskih kosti-
ju; PN 64/2007 (glineni pršljen). U gornjem sloju nađeno je 15 perli od karneola u obli-
ku izduljenih i četvrtastih spljoštenih poliedara (PN 75/2007) (T. XXII.1.).9 Moguće je
da su to nalazi iz razorenog groba, s obzirom na to da se u južnom profilu nazirala
neistražena pojava (SJ 134), koja je oblikom upućivala na grobnu raku.
SJ 124 (F 15; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2; RD 50 cm). Okruglasta jama (vel. 70 x 60
x 20 cm) zapunjena svjetlosivom zemljom s ulomcima latenske keramike i rimske
opeke (temelj stupa?).
SJ 125 (F 15; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2; RD 165 cm). Okrugla jama (vel. 140 x 145 x
130 cm) zapunjena svjetlosivom zemljom s puno ulomaka latenske i rimske keramike,
opeke, ugljena i životinjskih kostĳu.
SJ 126 (F 15; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2; RD 45 cm). Okruglasta jama (vel. 100 x 80
x 15 cm) zapunjena svjetlosivom zemljom s vrlo malo sitnih komada neraspoznatljive
keramike i opeke (temelj stupa?).
SJ 129 (E 14; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, uz SJ 104; RD 65 cm). Okrugla jama (vel. 75
x 70 x 41 cm), zapunjena sivo-crnom zemljom s dosta čestica ugljena, rimske keramike
i smrvljene opeke (temelj stupa?).
SJ 130 (D 13/14; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, uz SJ 104; RD 68 cm). Vatrište ovalnog
oblika (100 x 77 x 35 cm) i gotovo crne boje, omeđeno pojasom pečene crvene zemlje,
širine oko 20 cm.
9
Vidi G 116.4.7. i raspravu ovdje.
233
Book ARR 17.indb 233 12.12.2013 10:19:06

SJ 131 (J 14; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, dotiče SJ 90, presĳeca ju SJ 84/G 127; RD 52

cm). Nepravilna pravokutna jama (vel. 303 x 99 x 22 cm), orĳentirana SZ-JI, presječena
grobom 127, zapunjena veoma svĳetlom sivkastom zemljom s dosta čestica ugljena i
opeke te većih ulomaka sopotske keramike.
SJ 135 (K 15; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, sastavni dio SJ 90; RD 45 cm). Nepravil-
na okrugla jama (54 x 58 x 12 cm) zapunjena svjetlosivom zemljom s malo primjesa
ugljena, smrvljenog lĳepa i opeke, dosta latenske keramike i životinjskih kostĳu, te
fibulom od bakarne slitine (PN 90/2007).
SJ 137 (J 14; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, dio SJ 90, presĳeca ju SJ 118/G 131; RD 46
cm). Pravokutna jama (vel. 452 x 316 x 16 cm), zapunjena nabĳenom svjetlosivo-bjelka-
stom zemljom s primjesama ugljena, smrvljenog lĳepa i latenske keramike.
SJ 148 (K 16; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, zasĳeca SJ 71/GA 111 i SJ 15; RD 180 cm).
Pravokutna jama – rov (vel. 120 x 350 x 110 cm) koja se proteže cĳelom dužinom bloka,
nastavljajući se prema zapadu i istoku u blokove J 17 i K 17. Bila je ispunjena smeđom
zemljom sa sporadičnim komadima opeke i čestica žbuke, te jednim ulomkom novo-
vjeke keramike 16.-17. stoljeća.
SJ 150 (D 14; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2; RD 52 cm). Okrugla jama – temelj stupa (pr.
30-ak cm, dub. 27 cm.); u zapuni zemlja s česticama ugljena i lĳepa, bez drugih nalaza.
SJ 151 (D 14; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2; RD 50 cm). Okrugla jama – temelj stupa
(pr. 30-ak cm, dub. 39 cm); u zapuni zemlja s dosta izgorjelog pruća i lĳepa, te komadić
keramike.
SJ 152 (D 14; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2; RD 51 cm). Okrugla jama – temelj stupa
(pr. 30-ak cm, dub. 37 cm); u zapuni zemlja s česticama ugljena i lĳepa.
IV. GROBOVI
Relativna dubina odnosi se na dno stratigrafske jedinice. Pri opisivanju kostura

izostavlja se podatak o osnovnom položaju jer su pokojnici beziznimno bili ispruženi
na leđima. Posebno se naznačuje jedino položaj ruku koji je različit, te eventualno od-
stupanje od prirodnog položaja ispruženih nogu i/ili lubanje. Ako predmeti zatečeni
u blizini groba nisu dokumentirani kao posebni nalazi, spominju se samo u opisu
grobne cjeline, a inače se opisuju u rubrici Prilozi; izostanak priloga ne naznačuje se
posebno. Predmeti se opisuju ovim redoslĳedom: stanje sačuvanosti, materĳal, opis,
mjere, datiranje, analogĳe. Analogĳe se donose samo za cjelovito sačuvane predmete
ili one kojima je s većom vjerojatnošću moguće rekonstruirati izvorni oblik. U obzir
kao usporedbe uzimaju se predmeti koji spadaju u istu tipološku skupinu, premda se
mogu u manjoj ili većoj mjeri razlikovati u pojedinostima oblika ili ukrasa. Ukoliko
su odstupanja zamjetna, to se naznačuje izrazom približna analogĳa, dok se rjeđi pri-
234
Book ARR 17.indb 234 12.12.2013 10:19:06

mjeri (gotovo) identičnih predmeta navode kao potpuna analogĳa. Približne analogĳe
navode se ondje gdje izravnih nema, ili su posve rĳetke, ili onda kada se iz približnih
analogĳa može uočiti tipološki razvitak predmeta. Navođenjem većeg broja uspored-
bi želi se skrenuti pozornost na rasprostranjenost pojedinih oblika u odnosu na dru-
ge. Umjesto promjera kod narukvica se najčešće daje veličina predmeta, s obzirom na
to da je kolut u pravilu iskrivljen; kad je iskrivljenost neznatna, donosi se (unutrašnji)
promjer. Ako se posebno ne naznačuje da je kolut narukvice šupalj, podrazumĳeva se
da je on puno lĳevan. Izrazom cjelovit označavaju se i oni predmeti koji su sačuvani
u ulomcima i nerestaurirani, ali se može pretpostaviti da su prisutni svi elementi za
potencĳalno sastavljanje cjeline.10 Većina predmeta datirana je u razdoblje 4. stoljeća i
prve polovice 5. stoljeća; datiranje u drugu polovicu 4. stoljeća ne znači da se odnosni
predmeti ne pojavljuju i prvoj polovici toga stoljeća, nego da su češći u njegovoj dru-
goj polovici, te da u pravilu traju i u 5. stoljeću.
GA 111
SJ 71 (B 46; ispod SJ 1, ukopana u SJ 15, presječena sa SJ 148, povezana sa SJ 70;
RD 101 cm). Temelj JI zida srušene grobnice, sačuvan kao čvrsti sloj žućkaste žbuke
deb. 3-5 cm, vel. 50 x 65 cm; or. SZ-JI. U okviru SJ 70 ruševina grobnice protezala se
na prostoru od otprilike 200 x 200 x 50 cm; kosti nisu sačuvane.
G 116 (T. I. 1, 2.)
SJ 76 (I 14; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, dotiče SJ 90; RD 35 cm). Pravokutna raka vel.
62 x 25-31 x 15 cm, pretežno uništena oranjem; or. SZ-JI; uništeni kostur (kosti nogu
sačuvane samo u tragovima) na oko 8-10 cm debeloj podlozi od tamnĳe zemlje. Prilo-
zi ispod potkoljeničnih kostĳu i između njih: narukvice (1-3) i perle (4).
Prilozi
1. Narukvica. Cjelovita, bakarna slitina; kolut od žice ovalnog presjeka, preklopljenih

zašiljenih krajeva, s vanjske strane ukrašen reljefnim motivom položenih ovala presječenih
nizovima okomitih štapića; vel. 4,2 x 4,4 cm; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. I. 3.)
Analogĳe: Kloiber 1962, 45, 86, Taf. XVI: 32 b/5 a; Burger 1966, 221, fig. 114: 261/4;
Lányi 1972, 166, Abb. 60: 12; Burger 1979, 55, 106, Taf. 22: 129/4; Marĳanski-Manojlović
1987, 110, T. 14: 12/10; Swi 2000, 128: fig. 151, 138: fig. 166; Steinklauber 2002, 312, Taf.
28: 120/6; Dautova Ruševljan 2003, 104, 140, T. 5: 17; Müller 2010, 255, Taf. 8: 7.
2. Narukvica. Cjelovita, manje oštećenje na spoju; bakarna slitina; šuplji kolut s
jednim (oštećenim) krajem koji ulazi u bačvasto oblikovan završetak drugoga; vel. 3,9
x 4,1 cm; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. I. 4.)
10
Zaštitu i restauracĳu kovinske građe načinio je Damir Doračić, a staklenih predmeta Nikoleta
Perok; na određivanju novca zahvaljujemo Miroslavu Nađu (Arheološki muzej u Zagrebu).
235
Book ARR 17.indb 235 12.12.2013 10:19:06

Analogĳe: Steinklauber 2002, 111, Abb. 172: 2; Dautova Ruševljan 2003, 139, T. 4: 8.
3. Narukvica s perlama. Dva sasvim mala ulomka, na jednome je korozĳom zali-
jepljena koštana perla (4.10.) koja nĳe sastavni dio narukvice; željezo, bakarna slitina;
kolut od željezne žice kvadratnog presjeka ukrašene usporednim poprečnim urezi-
ma, s nanizanim ovalno-četvrtastim imitacĳama perli od bakarne slitine; 2. polovica
4. st. – 1. pol. 5. st. (T. I. 5: T. XXV.1.)
Analogĳe: Migoi, Perinić 2001, 113-114, G. 19.2. (s literaturom); Steinklauber 2002,
113, Abb. 174: 6; Flück 2005, 96, Taf. 2: 9/3 (žica D-presjeka); Müller 2010, 405, Taf. 121: 11.
4. Perle. Cjelovite; staklo, vapnenac, jantar; 64 kom.; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. I. 6; T.
XXII.2.)
4.1. Gotovo pravilna lopta; tamnoplavo staklo; pr. 1,3 cm; 1 kom.
Analogĳe: Kloiber 1962, 56, Taf. XV: 43/1; Bertoncelj-Kučar 1979, T. 3: 36; Swi 2000,
90: fig. 98, 94: fig. 105. Približne analogĳe (okruglasto-bačvast oblik, različita veličina
ili šareno staklo): Burger 1966, 202, fig. 95: 24/8; Burger 1979, 103, Taf. 99: 1; Lányi 1972,
169, Abb. 63: 1, 28, 34, 39, 42; Bertoncelj-Kučar 1979, 262, T. 4: 14 (jantar); Pirling 1966,
7-8, Taf. 2: 8/2, i d.; Tempelmann-Mączynska 1985, 27, Taf. 1: 2-12, Taf. 4: 195, i d., Taf.
16: 431; Kelemen 2008, 218, t. 8: 33/3, 36/3.
4.2. Dvĳe perle oblika 4.1. spojene u cjelinu; duž. 2,3 cm; 1 kom.
Približne analogĳe: Pirling 1974, 93, Taf. 76: 1 (d, h), i d.; Tempelmann-Mączynska
1985, 33, Taf. 2: 91a, 92a, 95a, 96, 99a, 100, 101a-c; Steinklauber 2002, 135, Abb. 141, Abb.
198; Müller 2010, 298, Taf. 51: 83/1.
4.3. Izduljeni poliedar; oštećen na jednom kraju; tamnozeleno staklo; duž. 0,8 cm;
1 kom.
Analogĳe: Batistić-Popadić 1985, 71, T. I: 1/3, i d.; Pirling 1989, 50, Taf. 7: 2932/9c;
Swi 2000, 90, Fig. 98 (beads with square section and diamond shaped facets); Steinklauber
2002, 135, Abb. 189: 27; Dautova Ruševljan 2003, 136, T. 1: 15; Migoi 2004, 164, G. 42:
2.1. (s literaturom); Müller 2010, 260, Taf. 13: 6, i d.
4.4. Kockasti poliedar zaobljenih bridova; tamnoplavo staklo; vel. 0,6 x 0,5 x 0,4
cm; 1 kom.
Analogĳe: Migoi 2009, 137, G 95.3.7. (s literaturom). Analogĳe za kockasti polie-
dar oštrih bridova: kao G 121.17.3.
4.5. Spljošteni dvostruki stožac s malom rupom; tamnoplavo i zeleno staklo; duž.
0,3-0,6 cm; 30 kom.
Analogĳe: Pirling 1989, 48, Taf. 6: 2917/4a, i d.; Swi 2000, 90 (short biconical beads);
Steinklauber 2002, 135, Abb. 189: 2; Dautova Ruševljan 2003, 60, T. XXVII: 1; Migoi
2009, 137, G 95.3.6. (s literaturom); Müller 2010, 254, Taf. 7: 5, i d.
236
Book ARR 17.indb 236 12.12.2013 10:19:06

4.6. Spljošteni kolut (zrno leće) s većom rupom; tamnoplavo i zeleno staklo; duž.
0,2-0,4 cm; 17 kom.
Analogĳe: Pirling 1989, 48, Taf. 6: 2917/4 (b, c), i d.; Dautova Ruševljan 2003, 60, T.
XXVII: 1; Migoi 2004, 161, G 39.1.1. (s literaturom); Müller 2010, 254, Taf. 7: 6, i d.
4.7. Izduljeni spljošteni poliedar; staklo mrljave oker-narančaste boje; vel. 1 x 0,4
x 1,3 cm; 1 kom.
Analogĳe: Batistić-Popadić 1985, 60, T. II: 9/30, i d.; Pirling, Siepen 2000, 84, Taf.
26: 4923/9n; Steinklauber 2002, 135, Abb. 189: 27; Dautova Ruševljan 2003, 136, T. 1: 15;
Kelemen 2008, 217, t. 7: 27/2, i d.; Migoi 2009, 122, G 74.1.1. (s literaturom); Müller 2010,
260, Taf. 13: 6; 303, Taf. 56: 19/14.
4.8a, b. Kolutaste; jantar; duž. 1 cm i 0,8 cm; 2 kom.
Približne analogĳe: Pirling 1966, 16, Taf. 8: 18p; Batistić-Popadić 1985, 59, T. I: 2/7, i
d.; Tempelmann-Mączynska 1985, 75, Taf. 16: 429; Steinklauber 2002, 135, Abb. 189: 26;
Migoi 2009, 143, G 105.1.3. (s literaturom).
4.9a, b. Manje ili više spljošten valjak; šupljikavi vapnenac ili kreda11; bjelkast s
mrljavom sivom i smeđom patinom; duž. 0,6-0,8 cm; 8 kom.
Analogĳe: Batistić-Popadić 1985, 60, T. II: 10/34, i d.; Marĳanski-Manojlović 1987,
115, T. 19: 20/1, i d.; Vaday 1989, 317, Abb. 25: 25; Istvánovits 1993, 102-103, Abb. 9: 8;
Migoi 2003, 41, 43, G 45: 14.18.; Dautova Ruševljan 2003, 22, sl. 8; Migoi 2004, 171,
G. 145.14.18. Približne analogĳe (kost): Tempelmann-Mączynska 1985, 90, Taf. 20: 509,
510, 516; Vaday 1989, 317, Abb. 25: 32.
4.10a, b. Ravni ili povĳeni štapić; šupljikavi vapnenac ili kreda; jedna iskrivljena,
bjelkasta s mrljavom sivom i smeđom patinom, a druga ravna, s tragovima poliranja;
duž. 1,4 cm i 1,5 cm; 2 kom.
Analogĳe: Marĳanski-Manojlović 1987, 115, T. 19: 20/1; 124, T. 28: 40/4; Vaday 1989,
317, Abb. 25: 23, 24; Migoi 2003, 41, 43, G 45: 14/19; Migoi 2004, 171, G. 145.14.19. Pri-
bližne analogĳe (kost): Tempelmann-Mączynska 1985, 90, Taf. 20: 516.
G 117 (T. I. 7, 8.)
SJ 77 (I 15; ispod SJ 1, presĳeca SJ 2 i SJ 90; RD 45 cm). Djelomice uništena pravo-
kutna raka vel. 195 x 65-70 x 15 cm; or. SZ-JI; M 35-45 god.; kostur osrednje sačuvan;
desna ruka (vjerojatno) uz tĳelo, lĳeva na trbuhu. Prilozi uz desno stopalo: čaša (1) i
donji dio svinjske vilice (2 - najvjerojatnĳe prilog).
11
Na određivanju materĳala zahvaljujemo dr. sc. Ljerki Marjanac (Zavod za paleontologĳu i ge-
ologĳu kvartara HAZU). Prema njenom zapažanju površina perli doima se kao kreda, ali je
moguće da je u pitanju vapnenac ovapnio uslĳed pečenja, odnosno pocakljivanja. Naime, na
presjeku jedne perle slomljene tĳekom analize vidi se izvorna ružičasta boja vapnenca, dok je
vanjski sloj ovapnio; mrljava patina pritom je protumačena kao mogući trag neuspjelog poca-
kljivanja. Lj. Marjanac odredila je kao vapnenačke i perle G. 116.10., G 121.17.4.5. (vidi bilj. 15), te
G 125.10.3.
237
Book ARR 17.indb 237 12.12.2013 10:19:06

Prilog
1. Čaša. Približno polovica, u ulomcima, nerestaurirana; bjelkasto staklo; deb. sti-
jenki tĳela manja od 0,1 cm; stožast oblik, rub otvora zadebljao iznutra, dno ravno; pr.
otvora oko 7,5 cm, pr. dna oko 3,5 cm; 4. st.
Analogĳe: Migoi 2009, 126-127, G 81.3. (s literaturom).
G 118 (T.II. 1, 2.)
SJ 80 (J/K 14/15; ispod SJ 1, presĳeca SJ 2, dotiče SJ 90, presĳeca ju SJ 105/G 122; RD
43 cm). Nedirnuta pravokutna raka vel. 174 x 50-66 x 70-107 cm; or. SZ-JI; D 3,5-4,5
god.; kostur izvrsno sačuvan; lĳeva ruka na zdjelici a desna uz tĳelo. Prilog: novac na
sredini grudnog koša (1).
Prilog
1. Novac. Cjelovit, osrednje sačuvan; bronca; Konstancĳe Gal (351.-354.), kovnica
Kizik (Cyzicus); RIC 85. (T. II. 3.)
G 119 (T. II. 4, 5, 6.)
SJ 81 (K 14; ispod SJ 1, presĳeca SJ 2, presĳeca ju SJ 98/G 121; RD 45 cm). Pravo-
kutna raka većim dĳelom uništena grobom 121; sačuvana vel. 48 x 80 x 40 cm; or.
vjerojatno JZ-SI; D 3-5 god; na mjestu su sačuvani jedino prsti stopala, dok je ostatak
razvučen prilikom kopanja rake za G 121, koji je presjekao G 119. Prilog: boca uz de-
sno stopalo (1).
Prilog
1. Boca. Cjelovita, manje oštećenje ruba; zeleno staklo; deb. stĳenki 0,1-0,2 cm; ljev-
kast otvor, kratak valjkasti vrat, kósa ramena, ovalno-valjkasto tĳelo lagano suženo pre-
ma stožasto uvučenom dnu; vis. 16,5 cm; 2. pol. 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. II. 7; T. XXIV. 1.)
Analogĳe: Šubic 1976, 59, Tab. V: 43; Goethert-Polaschek 1977, 185: 1150, Formenta-
fel C: 109a; Barkóczi 1988, 148: 324-326; 48, Taf. XXIX; Ružić 1994, 84, tip I/6; Kelemen
2008, 220, t. 10: 44/3, i d.
G 120 (T. II. 8, 9.)
SJ 79 (K 14; ispod SJ 1, presĳeca SJ 2, povezana sa SJ 105/G 122; RD 60 cm). Ne-
dirnuta pravokutna raka vel. 210 x 60-80 x 23-35 cm; or. Z-I; D 10,5-11,5 god.; izvrsno
sačuvan kostur na oko 10 cm debeloj podlozi od tamnĳe zemlje; ruke uz tĳelo.
G 121 (T. III. 1, 2.)
SJ 98 (K 14; ispod SJ 1, presĳeca SJ 2 i SJ 81/G 119, povezana sa SJ 109; RD 88 cm).
Nedirnuta pravokutna raka vel. 252 x 102-114 x 40-45 cm; or. SZ-JI; Ž 50-54; dobro
sačuvan kostur na postolju od (8-10 cm) zemlje tamnĳe od zapune, desna ruka na
zdjelici, lĳeva na grudima, lubanja i dio kostura djeteta iz G 119 među potkoljenica-
238
Book ARR 17.indb 238 12.12.2013 10:19:06

ma, a dio uz prilog 18. Prilozi: ogrlica s kopčom uz lĳevo bedro (1), kopča ogrlice uz
desnu stranu vrata (2), narukvica na desnoj ruci (3), ulomak narukvice na prsima (4),
5 prstena uz lĳevu stranu lubanje (5-9), 3 prstena na srednjem prstu lĳeve ruke (10-12),
nepoznat broj narukvica na lĳevoj ruci (13-15), narukvica uz lĳevu stranu vrata (16),
veći broj perli između lĳeve nadlaktice i rebara (17), boca i čaša uz lĳevo stopalo (18,
19), sjekutić (divlje?) svinje uz lĳevo bedro (20), puževa kućica na zdjelici (21).
Prilozi
1. Ogrlica. Polomljena, sastavljena od cjelovitih članaka; bakarna slitina; 30 čla-

naka u obliku osmice stegnute po sredini rebrastim obručem, s dvodĳelnom trape-
zoidnom kopčom; duž. kopče 4,5 cm, ukupna duž. ogrlice oko 30 cm; 4. st. – 1. pol. 5.
st. (T. III. 3; T. XXV. 4.)
Analogĳe: Burger 1979, 92, Taf. 8: 38/1c; Marĳanski-Manojlović 1987, 132, T. 36:
59/3. Približne analogĳe (članci drukčĳeg oblika): Migoi, Perinić 2001, 111, G 15.4. (s
literaturom); Steinklauber 2002, 148-149, Abb. 211: 5. Analogĳe za kopču: Lányi 1972,
170, Abb. 64: A5; Steinklauber 2002, 148, Abb. 211: 2; Migoi 2004, 167, G 45.11.; Migoi
2009, 137, G 95.4.; Müller 2010, 287, Taf. 40: 81/11.
2. Kopča ogrlice. Cjelovit članak dvodĳelne kopče; bakarna slitina; deblja žica
pravokutnog presjeka s alkom na jednom i kukom na drugom kraju; duž. 2,6 cm; 4.
st. – 1. pol. 5. st. (T. III. 4.)
Analogĳe: Migoi 2004, 163, G 42.1. (s literaturom); Migoi 2009, 123, G 74.2; Ste-
inklauber 2002, 148, Abb. 211: 1.
3. Narukvica. Cjelovita; bakarna slitina; zatvoren šuplji kolut s napravom za za-
tvaranje u obliku rebrastog tuljca; pr. 4,8 cm; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. III. 5; T. XXV. 5.)
Analogĳe: Burger 1979, 92, Taf. 8: 38/3a, 3b; Dautova Ruševljan 2003, 139, T. 4: 7; Mi-
goi 2009, 145, G. 106.3; Müller 2010, 339, Taf. 92: 3. Približne analogĳe (spoj u obliku
dvostruke bačvice): Kelemen 2008, 256, sl. 46: 203/2, 269, sl. 59: 252/3.
4. Narukvica. Otprilike trećina koluta; željezo; kolut od tanke žice oblo-pravo-
kutnog presjeka, ukrašen usporednim poprečnim crtama; pr. 5,4 cm; 4. st. – 1. pol. 5.
st. (T. III. 6.)
Analogĳa: Steinklauber 2002, 113, Abb. 174: 5. Približne analogĳe (različit ili nepo-
znat presjek, bez ukrasa): Dautova Ruševljan 2003, 56, T. XXIII: 44/6; Migoi 2009, 133,
G 87.7. (s literaturom); Müller 2010, 259, Taf. 12: 10, i d.
5. Prsten. Cjelovit; bakarna slitina; trakast obruč ukrašen reljefnim cik-cak mo-
tivom na cĳeloj površini, pločasta pravokutna glava s urezanom kružnicom i središ-
njom točkom unutar pravokutnog okvira; pr. 1,6 cm; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. III. 7.)
239
Book ARR 17.indb 239 12.12.2013 10:19:07

Analogĳe12 za tip: Migoi 2004, 162, G 39.3.; Migoi 2009, 132, G 87.4. (s literatu-
rom); Steinklauber 2002, 130, Abb. 185: 8. Analogĳe za ukras obruča: Migoi 2009, 132,
G 87.3.1.
6. Prsten. Obruč cjelovit, nedostaje umetak; bakarna slitina; obruč ovalnog pre-
sjeka, na položaju glave ovalno raskucan u podlogu za umetak; pr. 1,6 cm; 4. st. – 1.
pol. 5. st. (T. III. 8.)
Analogĳe: Lányi 1972, 168, Abb. 62: 20; Steinklauber 2002, 130, Abb. 185: 7. Ovakav
oblik prstena češće se susreće u varĳanti s kovinskom glavom: Migoi i ostali 1998, 67,
197, i d; Migoi 2004, 164-165, G 42.4. (s literaturom).
7. Prsten. Polovica trakastog obruča; bakarna slitina; pr. oko 1,5 cm; 4. st. – 1. pol.
5. st. (T. III. 9.)
Moguće analogĳe: Migoi, Perinić 2001, 114-115, G 19.7.-8. (s literaturom); Dautova
Ruševljan 2003, 141, T. 6: 1; Kelemen 2008, 249, t. 39: 178/2.
8. Prsten. Oko četvrtina obruča nejasnog presjeka, prilĳepljena uz prsten br. 7;
željezo; pr. oko 1,5 cm. (T. III. 9.)
9. Prsten. Kruna s manjim ostatkom obruča; srebro, staklo; trakast obruč, kruna u
obliku okrugle podloge omeđene zrnastom vrpcom, na kojoj je ležište za četverokutni
umetak od zelenog stakla; pr. krune 0,9 cm; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. III. 10; T. XXV. 6.)
Analogĳa: Istvánovits 1993, 102-103, Abb. 9: 6. Približne analogĳe (umetak ova-
lan): Lányi 1972, 168, Abb. 62: 24; Burger 1979, 89, Taf. 5: 30/1 i d.; Guiraud 1989, 188,
Fig. 26. type 4 (vidi bilj. 12).
10. Prsten. Cjelovit, krhak, spojen s br. 11 i 12; bakarna slitina; trakast obruč; pr.
1,6 cm; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. III. 11; T. XXV. 3.)
Analogĳe: kao br. 7.
11. Prsten. Cjelovit, spojen s br. 10 i 12; željezo: opis, vrĳeme i analogĳe kao br. 10.
(T. III. 11.)
12. Prsten. Cjelovit, spojen s br. 10 i 11; željezo; širok trakasti obruč s naznakama
koncentričnih vodoravnih rebara i središnjeg proširenja; šir. obruča 0,3-0,5 cm; 4. st.
– 1. pol. 5. st. (T. III. 11.)
Analogĳe nepoznate.13
12
Analogĳe za prstenje većinom su približne, čak i kad to nĳe posebno naznačeno, jer se često
međusobno združuju različiti oblici obruča, glava i ukrasa. Štoviše, kruna prstena G 121.9. ima
usporedbe u naušnicama (Lányi 1972, 171, Abb. 65: 19; Sági 1981, 76, Abb. 57: 8; Ruseva-Slokoska
1991, 122-129, cat. nos. 47, 49, 61, 62; Migo i i ostali 1998, 62, 196c), dok su krune kod prstenja tog
tipa najčešće okrugle ili ovalne.
13
Najbliže analogĳe ovom primjerku predstavlja široko trakasto ukrašeno ili neukrašeno prstenje
od bakarne slitine (Burger 1979, 90, Taf. 6: 34/7, 10a; Migoi 2004, 167, G 45: 7), kao i srebrno tra-
240
Book ARR 17.indb 240 12.12.2013 10:19:07

13. Narukvica. Ulomak; kost; izduljeno-ovalan presjek, neukrašena; šir. 0,45 cm,
deb. 0,2 cm, duž. 4,3 cm; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. III. 12.)
Analogĳe: Migoi 2004, 166, G 45.4. (s literaturom).
14. Narukvica. Tri ulomka; kost; trakasti obruč, ukrašen jednim nizom kružnica
sa središnjom točkom, smještenim između dvĳe rubne crte; šir. 0,5 cm, duž. 2,5 cm,
4,2 cm i 4,5 cm; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. III. 13.)
Analogĳe: Kloiber 1962, 45, Taf. XVI: 32b/7, 8; Burger 1966, 206, fig. 96: 34/ 2, i d.;
Burger 1979, 88, Taf. 4: 21/3c, 97, Taf. 13: 69/10e; Keller 1971, 103, Abb. 30: 9; Salamon,
Barkóczi 1971, 46, Abb. 10: 61/11, 12; Lányi 1972, 167, Abb. 61: 4, 9, 13-17, 26-27; Mócsy
1981, 204, Abb. 13; Pollak 1993, 215, Taf. 43: 23; Bíró 1994, 148, pl. X: 65, 66, 69-73; Kele-
men 2008, 219, t. 9: 40/3, 4, i d.; Müller 2010, 286, Taf. 39: 75/33 i d.
15. Narukvice. Šest ulomaka dvĳu ili više narukvica; kost, bakarna slitina; traka-
ste, spojene kovinskim zakovicama (8 sačuvanih), ukrašene vodoravnim nizom većih
koncentričnih kružnica sa središnjom točkom i okomitim nizovima od po dvĳe male
kružnice sa središnjom točkom, s tragovima crvene boje u žljebovima koncentričnih
kružnica na dva primjerka; šir. 0,7-0,9 cm; duž. 6, cm, 5,8 cm, 5 cm, 4,6 cm, 4 cm i 3 cm;
pretpostavljeni pr. 5,6 cm i 6,2 cm. (T. III. 14; T. XXV. 2.)
Analogĳe: Keller 1971, 103, Abb. 30: 19; Salamon, Barkóczi 1971, 46, Abb. 10: 61/1414;
Lányi 1972, 167, Abb. 61: 12, 21, 23-25; Burger 1979, 95, Taf. 11: 52/4b, 12c; Bíró 1994, 148,
pl. X: 64; Migoi, Perinić 2001, 192, T. XIII, sl. 1; Steinklauber 2002, 114, Abb. 175: 2;
Kelemen 2008, 288, t. 78: 322/11-14; Müller 2010, 287, Taf. 40: 81/16 i d.
16. Narukvica. Dva ulomka duž. 2,3 cm i 3,4 cm; kao br. 13.
17. Perle. Cjelovite; staklo, vapnenac; 19 kom.; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. III. 15; T. XXII. 6.)
17.1a, b. Izduljeni heksaedar s rupom većeg (1a) ili manjeg (1b) promjera; svjetloze-
leno neprozirno staklo mjestimice s crno-smeđom patinom; duž. 0,3-0,4 cm; 9 kom.
Analogĳe: Pirling 1974, 11-12, Taf. 11: 1279/10a, i d.; Pirling, Siepen 2000, 71, Taf. 21:
4799/14f, i d.; Steinklauber 2002, 141, Abb. 192; Dautova Ruševljan 2003, 136, T. 1: 21;
Migoi 2004, 163-164, G 42.2.2. (s literaturom).
17.2 a, b. Kvadar (2a), kocka (2b); prozirno tamnoplavo staklo; duž. 0,2 i 0,4 cm; 3 kom.
kasto prstenje s vodoravnim rebrima (Filipović 2010, 43, grob 60; Müller 2010, 320, Taf. 73: 26/19,
i d.). Treba imati na umu da je ustanovljavanje analogĳe za željezne predmete znatno otežano
time što se oni u pravilu objavljuju u izvornom (lošem) stanju sačuvanosti, a mnogi se najvjero-
jatnĳe iz istog razloga ni ne ilustriraju.
14
Analogna narukvica iz Csákvára ukrašena je motivom sličnim onome na štrbinačkom primjer-
ku, dok je gotovo identičan motiv primĳenjen na jednome češlju iz istoga groblja (Salamon,
Barkóczi 1971, 44, Abb. 8: 30/12).
241
Book ARR 17.indb 241 12.12.2013 10:19:07

Analogĳe: Pirling 1989, 56-57, Taf. 11: 2985/9 (a, b, d), i d.; Pirling, Siepen 2000, 72,
Taf. 22: 4811/12b; Steinklauber 2002, 141, Abb. 190, 192; Migoi 2004, 136-137, G. 95. 3.7.
(s literaturom).
17.3. Kockasti poliedar; prozirno tamnoplavo staklo; duž. 0,25 cm; 2 kom.
Analogĳe: Pirling, Siepen 2000, 50, Taf. 6: 4608/15e; Steinklauber 2002, 141, Abb.
194; Migoi 2009, 123, GA 74.1.3. (s literaturom).
17.4. Valjkasti štapić; čvrst bĳeli i ružičasti vapnenac ili koralj15 s tragovima glača-
nja; duž. 0,45 cm; 2 kom.
Približne analogĳe: Tempelmann-Mączynska 1985, 26, Taf. 20: 516; Vaday 1989,
317, Abb. 25: 30.
17.5. Valjkasto-bačvaste; čvrst bĳeli i ružičasti vapnenac s tragovima glačanja;
duž. 0,2-0,3 cm; 3 kom.
Približne analogĳe: Tempelmann-Mączynska 1985, 26, Taf. 20: 509-510; Vaday
1989, 317, Abb. 25: 32.
18. Boca. Gotovo cĳela, ali u ulomcima, nerestaurirana; zelenkasto staklo; deb.
stĳenki tĳela oko 0,1 cm; valjkast vrat s ljevkastim obodom i široka, trakasta, ižljeblje-
na koljenasta ručka koja se širi od oboda prema ramenu, tĳelo u obliku šesterostrane
prizme, s unutrašnjim stĳenkama ukrašenima gustim, plitkim, kosim žljebovima po
cĳeloj površini, dno stožasto udubljeno; vis. oko 20 cm; sredina i 2. polovica 4. st. (T.
XXIII. 1.)
Analogĳe: Migoi 2004,175, G 52.4. (s literaturom).
19. Čaša. Sačuvano dno i nekoliko ulomaka oboda; žućkasto-svjetlozeleno staklo;
deb. stĳenki manja od 0,1 cm; zadebljao obod, stožasto tĳelo, zaobljeno dno; pr. otvora
8 cm, vis. oko 12 cm; 4. st. – 1. polovica 5. st.
20. Sjekutić (divlje?16) svinje. Odlomljen na oba kraja; duž. 4,2 cm.
21. Puž. Cjelovita kućica, vrsta cepaea vindobonensis (živičnjak). Jedna oštećena kućica
iste vrste bila je i u zapuni.
G 122 (T. IV. 1, 2.)
SJ 105 (K 14, ispod SJ 1, presĳeca SJ 2 i SJ 80/G 118, dotiče SJ 80/G 118 i 79/G 120;
RD 48 cm). Djelomice uništena pravokutna raka vel. 237 x 62-85 x 10-15 cm; or. SZ-JI;
15
Prema analizi koju je načinio Damir Doračić, ružičaste perle načinjene su od koralja. Vidi bilj.
11.
16
Nĳe moguće razlikovati sjekutić divlje i domaće svinje; na podatku zahvaljujem dr. sc. Dejani
Brajković (Zavod za geologĳu i paleontologĳu kvartara HAZU).
242
Book ARR 17.indb 242 12.12.2013 10:19:07

M 50-55 god.; kostur odlično sačuvan; lĳeva ruka na zdjelici, desna uz tĳelo. Prilog:
smrvljena čaša ispred desnog stopala (1).
Prilog
1. Čaša. Smrvljena; tanko zelenkasto staklo; stožasta; veličina nepoznata.
G 123 (T. IV. 3, 4.)
SJ 89 (K 15; ispod SJ 1, presĳeca SJ 2 i SJ 90; RD 70 cm). Nedirnuta pravokutna
raka vel. 230 x 70-80 x 35-55 cm; or. SZ-JI; Ž 35-45; kostur loše sačuvan; desna ruka
uz tĳelo. Prilozi: komadić žice od bakarne legure uz desnu šaku – ostatak prstena,
na što upućuje zelena boja članka prsta (1), balzamarĳ između desne ključne kosti i
vrata (2).
Prilog
1. Prsten ? Ulomak tanke žice okruglog presjeka od bakarne slitine; duž. 0,7 cm.
2. Balzamarĳ. Nedostaje manji dio tĳela, vrat i jedna ručka; žućkasto staklo s
jedva primjetnom zelenkastom nĳansom; deb. stĳenki 0,1-0,2 cm; prstenasta stajaća
površina, stožasto udubljeno dno, kruškoliko tĳelo, vrat valjkast, nepoznatog točnog
oblika, rame ukrašeno sa 4 reljefne koncentrične niti; 4 uvĳene trakaste ručke; vis. 5,6
cm; kraj 3. – 1. pol. 5. st.17 (T. IV. 5; T. XXIII. 2.)
Približne analogĳe: Goethert-Polaschek 1977, 235-236, Form 143 i 144; Stern 2001,
214, kat. 444; Arveiller-Dulong, Nenna 2005, 425, kat. 1185; Pirling, Siepen 2006, 276,
Gellep 531.
G 124 (T. V. 1, 2.)
SJ 106 (I 14; ispod SJ 1, presĳeca SJ 2, presĳeca ga SJ 97; RD 75 cm). Djelomice
uništena pravokutna raka vel. 64 x 85-87 x 15-18 cm; or. SZ-JI; M 25-30 god.; sačuvan
manji dio kostura s lubanjom.
G 125 (T. V. 3, 4.)
SJ 107 (I 14; ispod SJ 1, presĳeca SJ 2, presĳeca ga SJ 97; RD 72 cm). Djelomice uni-
štena pravokutna raka vel. 100 x 53-101 x 17-23 cm; or. SZ-JI; D 10-11 god; kostur loše
sačuvan; ruke uz tĳelo. Prilozi: ogrlica ispod lubanje (1); narukvica na desnoj ruci (2),
5 metalnih (3, 4, 5, 6, 7) i neodređen broj koštanih (8) narukvica na lĳevoj, u predjelu
vrata kopča (9) i perle ogrlice (10), smrvljeno staklo uz lĳevu ruku (11).
Prilozi
1. Ogrlica. Polomljena, veći broj članaka ukupne dužine od oko 26 cm; kao G
121.1.
17
S obzirom na to da su nam potpune analogĳe nepoznate, a iz Panonĳe čak i one približne, pred-
met je datiran na temelju grobnog konteksta, odnosno staklene čaše s kojom je nađena posuda
slična (ali veća) onoj na Štrbincima (Goethert-Polaschek 1977, Taf. 25: 295).
243
Book ARR 17.indb 243 12.12.2013 10:19:07

2. Narukvica. Cjelovita; pr. 5,7 cm; kao G 116.1. (T. V. 5.)

3. Narukvica. U ulomcima, nerestaurirana; kao br. 2.
4. Narukvica. Sačuvana otprilike polovica koluta, prilĳepljenog uz br. 5; kao G
116.3. (T. V. 6; T. XXVI. 1.)
5. Narukvica. Cjelovita; bakarna slitina; obruč od deblje trakaste žice, lepezasti
završetci sa žlĳebom po sredini i okomitim urezima na prĳelazu u obruč; vel. 4,6 x 4,9
cm; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. V. 6; T. XXVI. 1.)
Analogĳe: Migoi 2009, 133, G 87.6. (s literaturom); Müller 2010, 258, Taf. 11: 4, 9.
6. Narukvica. Cjelovita; bakarna slitina; obruč od debele trakaste žice, trokutasti
završetci ukrašeni motivom kruga s točkom i poprečnim crtama na prĳelazu u kolut;
vel. 6 x 5,2 cm; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. V. 7.)
Analogĳe: Migoi 2009, 144, G 105.2. (s literaturom); Müller 2010, 257, Taf. 10: 8.
7. Narukvica. Gotovo cjelovita, nedostaje jedan završetak s rupom za prihvat
kuke; bakarna slitina; široka traka bakarnog lima s kukom i rupom za pričvršćivanje
na krajevima, ukrašena točkasto izvedenim V-motivom na cĳeloj površini; šir. obruča
0,6 cm, vel. oko 4,9 x 5,4 cm; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. V. 8.)
Analogĳe: Migoi, Perinić 2001, 107, G 10.1. (s literaturom); Steinklauber 2002, 110,
Abb. 171: 2; Dautova Ruševljan 2003, 140, T. 5: 11; Pirling, Siepen 2006, 348, Taf. 57: 13-
18; Migoi 2009, 145, G 106.4.; Müller 2010, 257, Taf. 10: 7, i d.
8. Narukvice. Četrnaest ulomaka vjerojatno dvĳu narukvica uglačane površine
i dobro sačuvanog ukrasa; kost, bakarna slitina; uska, deblja traka, spoj pričvršćen
zakovicama (5 sačuvanih) od bakarne slitine, ukras u obliku niza kružnica sa središ-
njom točkom; duž. ulomaka od 1,2 cm do 3,8 cm, pr. oko 7 cm; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T.
V. 9.)
Analogĳe: kao G 121.14., osobito Kloiber 1962, Burger 1979, Keller 1971 i Pollak
1993 (niz krugova bez rubnih crta).
9. Kopča ogrlice. Jedan članak kopče ogrlice, cjelovit; bakarna slitina; debela žica
kvadratnog presjeka, s alkom i kukom na krajevima; duž. 2 cm; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T.
V. 10.)
Analogĳe: Kelemen 2008, 272, t. 62: 263/1; Migoi 2009, 132, G 87.2. (s literaturom);
Steinklauber 2010, 148, Abb. 211: 1.
10. Perle. Cjelovite; staklo, vapnenac; bakarna slitina; 45 kom; 4. st. – 1. pol. 5. st.
(T. V. 11; T. XXII. 3.)
10.1. Izduljeni heksaedar; neprozirno svjetlozeleno staklo; duž. 0,5-0,6 cm; 37
kom.; kao G 121.17.1.
10.2. Bačvasta lopta; staklo, zlato; prozirno žuto staklo s umetnutim zlatnim slo-
jem; duž. 0,4 cm; 1 kom.
244
Book ARR 17.indb 244 12.12.2013 10:19:07

Analogĳe: Steinklauber 2002, 144, Abb. 202; Migoi 2009, 148, G 113.2.2. (s litera-
turom).
10.3. Nepravilan valjak; bĳeli vapnenac s mjestimičnom sivom patinom; duž. 0,5
cm; 1 kom. Približne analogĳe: kao G 116.4.9.
10.4. Izduljeni poliedar; bakarna slitina; duž. 0,45 cm; 6 kom.
Analogĳe u kovini nepoznate, analogĳe u staklu: kao G 116.4.3.
11. Posuda. Hrpica bezobličnih ulomaka žućkasto-zelenkastog debljeg stakla.
G 126 (T. VI. 1, 2.)
SJ 111 (I 15; ispod SJ 1, presĳeca SJ 2 i SJ 90; RD 62 cm). Nedirnuta pravokutna raka
vel. 200 x 60-70 x 16-22 cm; or. SZ-JI; D 14-16 god.; kostur loše sačuvan; desna ruka na
zdjelici, lĳeva uz tĳelo. Prilozi: 4 narukvice na lĳevoj (1-4) i 2 (5, 6) na desnoj ruci, 4
prstena na lĳevoj ruci (7-10), kopča ogrlice, probušeni novac i dio perli (11-13) na po-
dručju glave i vrata, dio perli (13) i umetak za prsten (14) uz lĳevo stopalo, zajedno s
čašom (15).
Prilozi
1. Narukvica. Cjelovita; bakarna slitina; kolut D-presjeka sa završetcima u obliku
stiliziranih zmĳskih glava; vel. 5,6 x 5,1 cm; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. VI. 3.)
Analogĳe: Kloiber 1962, 35; Taf. XIV: 16a/12; Keller 1971, 100, Abb. 29: 3; Salamon,
Barkóczi 1971, 43, Abb. 7: 13/6; Lányi 1972, 164, Abb. 58: 34-39; Petru, Petru 1978, 62, T.
XII: 13, 14; Burger 1979, 97, Taf. 13: 69/6 i d.; Pollak 1993, 183-184, Taf. 17: 150/1, 2; Swi
2000, 167, 174, fig. 213, fig. 225; Steinklauber 2002, 111, Abb. 172: 2-5; Dautova Ruševljan
2003, 140, T. 5: 10; Müller 2010, 253, Taf. 6: 9 i d.
2. Narukvica. Cjelovita; kao br. 1; vel. 5,6 x 5,1 cm. (T. VI. 4.)
3. Narukvica. Cjelovita; bakarna slitina; kolut okruglog presjeka i preklopljenih
bačvasto oblikovanih završetaka; vel. 5,6 x 5,8 cm; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. VI. 5.)
Analogĳe: Pollak 1993, 168, Taf. 6: 67/4; Swi 2000, 167, 174, fig. 213, fig. 226; Migoi,
Perinić 2001, 111, G 15: 3 (s literaturom); Steinklauber 2002, 111, Abb. 172: 7.
4. Narukvica. Cjelovita; bakarna slitina; kolut okruglog presjeka i stožasto proši-
renih završetaka; vel. 5,1 x 6,1 cm; 2. polovica 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. VI. 6.)
Analogĳe: Dombay 1957, 204-205, T. XIII: 4; Keller 1979, 26, Taf. 2: 13/8; Pirling, Sie-
pen 2000, 140, Taf. 95: 5284/10; Migoi, Perinić 2001, 114, G 19: 4 (s literaturom); Pirling,
Siepen 2006, 341, Taf. 54: 8; Müller 2010, 297, Taf. 50: 83/12.
5. Narukvica. Cjelovita; vel. 5,1 x 6,1 cm; kao br. 4. (T. VI. 7.)
6. Narukvica. Tri ulomka, nerestaurirana; bakarna slitina; pr. oko 6 cm; kao G
116.1. i G 125.2.
245
Book ARR 17.indb 245 12.12.2013 10:19:07

7. Prsten. Cjelovit (u ulomcima); bakarna slitina; pr. 1,7 cm; moguće kao G 121.6.
(oblik) i G 121. 5. (ukras). (T. VI. 8.)
8-10. Prstenje. Tri veoma tanka međusobno slĳepljena trakasta prstena jednakog
oblika i veličine, dva cjelovita a jednome nedostaje dio obruča; bakarna slitina; pr. 1,6
cm; kao G 121.7. i 8. (oblik) i G 121.5. (ukras). (T. VI. 9.)
11. Kopča ogrlice. Cjelovita (oba članka); bakarna slitina; ukupna dužina 4,4 cm;
kao G 125.9. (T. VI. 10.)
12. Privjesak. Cjelovit; bakarna slitina; tanka ovalna pločica (najvjerojatnĳe izli-
zan novac) probušena u gornjoj polovici, jedna strana izbrazdana tankim plitkim cr-
tama koje se međusobno presĳecaju; vel. 1,5 x 1,3 cm. (T. VI. 11; T. XXVI. 2.)
Analogĳe: Migoi, Perinić 2001, 112, 148, G 17.1.
13. Perle. Cjelovite; staklo; 14 kom; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. VI. 12; T. XXII. 4.)
13.1. Izduljeni heksaedar; tamnozeleno staklo; duž. 06-0,8 cm; 4 kom; kao G
121.17b.
13.2. Dvostožasta; tamnozeleno staklo; duž. 0,6 cm; 1 kom. Analogĳe: Kelemen
2008, 240, t. 30: 140/1, i d.; Migoi 2009, 137, G 95.3.3. (s literaturom).
13.3. Spljošteni dvostruki stožac; tamnoplavo staklo: pr. 0,3-0,5 cm; 7 kom; kao G
116.4.5.
13.4. Kratki valjak; bež staklo s tamnosmeđom patinom; duž. 0,25 cm; 2 kom.
Analogĳe: Migoi 2009, 136, G 95.3.2. (s literaturom).
14. Umetak za prsten. Cjelovit; tamnozeleno staklo; tanka četverokutna pločica
trapeznog presjeka; vel. 1,5 x 1,1 x 0,2 cm; 3. – 5. st.
Analogĳe: Farka 1976, 69, Taf. 3: 5/12; Migoi i ostali 1998, 57, br. 179.
15. Čaša. Oko trećina čaše u većim i manjim ulomcima; svĳetlo žućkasto-zelenka-
sto staklo; rub okrhnut, stožasto tĳelo ukrašeno s tri koncentrična niza od po dva plitka
ureza, prĳelaz tĳela u dno zaobljen, dno ravno sa središnjim unutrašnjim udubljenjem;
deb. stĳenki 0,1-0,2 cm, pr. dna oko 2,5 cm; 2. polovica 4. st. – 1. polovica 5. st.
Približne analogĳe: Šaranović-Svetek 1986, 18, T. IV: 3; Barkóczi 1988, 82, Taf. IX:
99; Ružić 1994, 50-52, T. XXXVIII: 12, 13, T. XL: 3; Migoi 2004, 160-161, G. 37.1. (s lite-
raturom).
G 127 (T. VII. 1, 2.)

SJ 84 (J 14; ispod SJ 1, dotiče SJ 82, presĳeca SJ 2 i SJ 131; RD 66 cm). Nedirnuta
pravokutna raka vel. 225 x 65-80 x 50-60 cm; or. SZ-JI; M 50-55 god.; kostur dobro
sačuvan; ruke na bedrima.
246
Book ARR 17.indb 246 12.12.2013 10:19:07

G 128 (T. VII. 3.)

SJ 120 (K 15; ispod SJ 1, presĳeca SJ 2; RD 35 cm). Nedirnuta pravokutna raka vel.
160 x 37-60 x 27-40 cm; or. vjerojatno SZ-JI; kostur potpuno propao. Prilozi: narukvica
na mjestu lĳeve ruke (1), perle ne mjestu glave (2), posuda na mjestu lĳeve noge (3).
Prilozi
1. Narukvica. Cjelovita, slomljena u 7 ulomaka, nerestaurirana; bakarna slitina;

šir. trake 0,8 cm, pr. oko 4 cm; ukras: rombovi s točkom po sredini u polju omeđenom
uskim istočkanim trakama; kao G 125.7.
2. Perle. Cjelovite ili neznatno okrhnute; staklo; 48 kom; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. VII.
4; T. XXII. 5.)
2.1. Neznatno spljošten valjak; neprozirno zeleno staklo s bjelkastom patinom:
duljina: 1,2 cm; 1 kom. Analogĳe: Pirling, Siepen 2000, 46, Taf. 4: 4566/e, i d.; Migoi
2009, 136, G 95.3.2. (s literaturom).
2.2. Spljošten kolut (zrno leće); tamnoplavo staklo; pr. 0,3 cm; 4 kom.; kao G
116.4.6.
2.3. Spljošten dvostruki stožac; tamnoplavo staklo; pr. 0,4-0,7 cm; 43 kom.; kao G
116.4.5.
3. Posuda. Veći broj pretežno malih ulomaka tankog i debelog zelenkastog stakla
posude nepoznatog oblika i veličine.
G 129 (T. VII. 5, 6.)
SJ 117 (J 14/15; ispod SJ 1, presĳeca SJ 2, SJ 90 i SJ 108, dotiče SJ 18/G 131; RD 59 cm).
Nedirnuta pravokutna raka vel. 240 x 78-91 x 16-26 cm; or. SZ-JI; M 35-40 god.; kostur
izvrsno sačuvan; desna ruka na zdjelici, lĳeva na trbuhu.
GA 130 (T. VIII. 1, 2.)
SJ 94 (G/H 14; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, dotiče SJ 133/G 139, presĳeca SJ 95; RD
190 cm18). Okruglasta jama s ostatcima razrušene grobnice (ulomci opeke, tegula i
žbuke) veličine otprilike 240 x 200 x 80-160 cm, zapunjena tamnosivom zemljom s
primjesama lĳepa, keramike, ugljena i životinjskih kostĳu (između ostalog dio kostu-
ra vepra). Od posebnih nalaza jedan moguće pripada grobnici ili kasnĳem razdoblju
(PN 35/2007 – željezni klin) a dugi (PN 77/2007 – glinena loptica) vjerojatno SJ 95. Or.
SZ-JI; ispremĳešane kosti (ključna te dio lubanje i čeljusti) odrasle osobe, vjerojatno
muške, i djeteta (ulomci lubanje i rebara) od 6-10 god.
18
Budući da čvrsta struktura grobnice nĳe sačuvana, kao RD zabilježena je zadnja dubina pojav-
ljivanja ispremĳešanih ulomaka opeke i žbuke.
247
Book ARR 17.indb 247 12.12.2013 10:19:07

G 131 (T. IX. 1, 2.)

SJ 118 (J 14; ispod SJ 1, presĳeca SJ 2 i SJ 137, uz SJ 90 i SJ 108; RD 65 cm). Nedirnuta
pravokutna raka vel. 203 x 85-93 x 25-35 cm; or. SZ-JI; Ž 20-25 god.; kostur odlično
sačuvan; lĳeva ruka na zdjelici, desna na trbuhu. Prilozi: po jedna naušnica uz glavu
i uz desnu nadlakticu (1 a, b), 4 kovinske narukvice (2-5) i nepoznat broj koštanih (7)
na lĳevoj ruci te jedna kovinska na desnoj (6), 3 prstena na lĳevoj ruci (8-10), perle na
vratu (11), sjekutić (divlje?) svinje, u zapuni 10-ak cm poviše kostura, otprilike iznad
lĳeve potkoljenice (12).
Prilozi
1. Naušnice. Dvĳe fragmentarno sačuvane jednake naušnice; srebro, staklo?19;
iskrivljen obruč od žice okruglog presjeka s kukom i alkom za zatvaranje i moguće s
privjeskom od perle poput G.128.2.2.; pr. oko 1,5 cm; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. IX. 3.)
Moguće analogĳe: Burger 1979, 52, 104, Taf. 20: 118/1; Steinklauber 2002, 127, Abb.
183: 4-8; Dautova Ruševljan 2003, 136, T. 1: 4; Kelemen 2008, 297, t. 87: 3/1; Migoi 2009,
136, G 95.1. (s literaturom). Analogĳe za kolut bez privjeska: Salamon, Barkóczi 1971,
46, Abb. 10: 58/2; Lányi 1972, 171, Abb. 65: 1; Dautova Ruševljan 2003, 136, T. 1: 3; Ste-
inklauber 2002, 127, Abb. 183: 3.
2. Narukvica. Gotovo cjelovita, nedostaje završetak naprave za zakopčavanje; ba-
karna slitina; šupalj obruč okruglog presjeka, sastavljen od četverostruke uvĳene žice
obuhvaćene na krajevima glatkim tuljcem; vel. 6,5 x 7,2 cm; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. IX. 4.)
Analogĳe: Pirling, Siepen 2000, 56, Taf. 10: 4656/14, 15; Steinklauber 2002, 110, Abb.
171: 1; Migoi 2004, 166, G 45.3. (s literaturom); Flück 2005, 96, Taf. 2: 9/1; Kelemen
2008, 250, t. 40: 172/4, i d.; Müller 2010, 345, Taf. 98: 135/24.
3. Narukvica. Cjelovita; bakarna slitina; obruč od žice okruglog presjeka, krajeva
preklopljenih i međusobno povezanih petljom; vel. 6,6 x 6,3 cm; 4. st. – 1. pol. 5. st.
(T. IX. 5.)
Analogĳe: Steinklauber 2002, 110, Abb. 171: 4; Konrad 2003, 442, Abb. 5: 2; Kele-
men 2008, 252, t. 42: 191/5; Migoi 2009, 135, G 94: 2 (s literaturom).
4. Narukvica. Manji ulomak željezne narukvice prilĳepljen uz br. 3; obruč pravo-
kutnog presjeka, ukrašen usporednim poprečnim urezima; duž. 4 cm; kao G 121.4.
(T. IX. 5.)
5. Narukvica. Gotovo cjelovita; željezo; obruč pravokutnog presjeka s ostatcima
prilĳepljene lanene tkanine, ukrašen usporednim poprečnim urezima; vel. 6,2 x 5,2
cm, kao G 121.4. (T. IX. 6.)
19
Naušnice i perle nisu nađene na istome mjestu, ali s obzirom na samo dva primjerka potonjih,
moguće je da su one bile u funkcĳi privjesaka naušnica, usprkos tome što spojni dĳelovi nisu
nađeni.
248
Book ARR 17.indb 248 12.12.2013 10:19:07

6. Narukvica. Gotovo cjelovita, okrhnut jedan završetak; bakarna slitina; šuplji

kolut s jednim krajem koji ulazi u rebrasto oblikovan završetak drugoga; vel. oko 6,2
x 5,9 cm; kao G 121.3. (T. IX. 7.)
7. Narukvice. Osam većih i manjih ulomaka nepoznatog broja narukvica; ugla-
čana kost, bakarna slitina; presjek ovalan, na krajevima trakast, na dva ulomka saču-
vane po dvĳe kovinske zakovice; duž ulomaka 1,5-7,5 cm, šir. obruča 0,4-0,6 cm; kao
G 121.13.
8. Prsten. Cjelovit; bakarna slitina; obruč okruglog presjeka i rebraste površine
na gornjoj polovici, gdje se proširuje u podlogu za nisku okruglu krunu s udubljenim
prizorom nejasna sadržaja; pr. obruča 1,7 cm; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. IX. 8; T. XXV. 7.)
Analogĳe: Burger 1979, 95, Taf. 11: 52/5a, i d.; Dautova Ruševljan 2003, 141, T. 6: 15;
Migoi 2004, 160, G 35.1. (s literaturom); Kelemen 2008, 242, t. 32: 152/3, i d.
9. Prsten. Cjelovit; pr. obruča 1,8 cm; kao br. 8, osim što je obruč malo tanji i znat-
no istrošenĳi, a moguće i nešto slabĳe izrade. (T. IX. 9.)
10. Prsten. Manji ulomak željeznog prstena ovalno trakastog obruča, s naznakom
proširenja za krunu.
11. Perle. Vidi prilog br. 1.
12. Sjekutić (divlje?) svinje. Ulomak, nedostaje gornji i donji dio; duž. 3,1 cm
(vidi bilj. 16).
G 132 (T. VIII. 3, 4.)

SJ 114 (I/J 14; ispod SJ 1, presĳeca SJ 2, dotiče SJ 131; RD 75 cm). Nedirnuta pravo-
kutna raka vel. 206 x 85-91 x 45 cm, sa „stubom“ na južnoj strani; or. SZ-JI; M 40-45
god.; kostur dobro sačuvan; lĳeva ruka na zdjelici, desna na trbuhu.
G 133 (T. VIII. 5, 6.)

SJ 113 (J 15; ispod SJ 1, presĳeca SJ 2 i SJ 90; RD 88 cm). Nedirnuta pravokutna raka
vel. 226 x 66-73 x 53-58 cm; or. SZ-JI; Ž 30-35 god.; izvrsno sačuvan kostur; ruke uz
tĳelo. U zapuni veći komadi lĳepa, od kojih jedan zaglađen (dio zida ili poda). Prilog:
sjekutić svinje na području zdjelice (1).
Prilog
1. Sjekutić (divlje?) svinje. Cjelovit; duž. 6,6 cm (vidi bilj. 16). (T. VIII. 7.)
G 134 (T. X. 1, 2.)
SJ 132 (I 14; ispod SJ 1, presĳeca SJ 2, dotiče SJ 97; RD 40 cm). Neznatno uništena
pravokutna raka vel. 146 x 53-56 x 10-17 cm; or. SZ-JI; D 2-3 god; kostur veoma loše
sačuvan. Prilozi: 3 privjeska (1-3) i perle (6) oko vrata, oglavlje na čelu (5) narukvica
na desnoj ruci (4), vrč na mjestu nogu (7).
249
Book ARR 17.indb 249 12.12.2013 10:19:08

Prilozi
1. Privjesak – bula. Nedostaje sredina jedne stĳenke; bakarna slitina; loptasta
kutĳa nazubljenog obruba s položenom valjkastom uškom; ostatci tkanine na neo-
štećenoj stĳenci, u šupljini vidljiv sadržaj organskog podrĳetla; duž. oko 2,5 cm20; 4.
st. – 1. polovica 5. st. (T. XXVI. 3.)
Analogĳe: Vágó, Bóna 1976, 217, Taf. 7: 105/3; Sági 1981, 79-80, Abb. 61: 115/1c; Pir-
ling, Siepen 2006, 359, Taf. 61: 16; Migoi 2007a; Migoi 2009, 129, G 84.3. (s literatu-
rom); Müller 2010, 343, Taf. 96: 124/1.
2. Polumjesečasti privjesak. Cjelovit; srebro; pločasti privjesak u obliku tri četvr-
tine kruga s okomitom žljebastom uškom; vel. 1,6 x 1,5 cm; 4. st. – 1. polovica 5. st. (T.
X. 3; T. XXVI. 4.)
Analogĳe: Lányi 1972, 170, Abb. 64B: 5; Marĳanski-Manojlović 1987. 105, T. 9: 3/1,
i d.; Pirling 1989, 55, Taf. 10: 5; Steinklauber 2002, 133, Abb. 187: 1; Konrad 2003, 445,
Abb. 10: 12; Pirling, Siepen 2006, 357-358, Taf. 61: 3-4; Kelemen 2008, 222, t. 12: 52/6, i
d.; Müller 2010, 285, taf. 38: 39/10, i d.
3. Polumjesečasti privjesak. Cjelovit; bakarna slitina; pločasti privjesak u obliku
polovine kruga s okomitom trakastom uškom; vel. 1,7 x 1,6 cm; 4. st. – 1. polovica 5.
st. (T. X. 4.)
Približne analogĳe: kao br. 2.
4. Narukvica. Cjelovita, manje oštećenje na spoju; bakarna slitina; kolut s jednim
(oštećenim) krajem koji ulazi u bačvasto oblikovan završetak drugoga; vel. 4,6 x 4,6
cm); 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. X. 5.)
Analogĳe: Behling 1964, 255, Abb. 1: 7; Petru, Petru 1978, 62, T. XII: 5; Migoi, Peri-
nić 2001, 114, G 19.3. (s literaturom); Kelemen 2008, 287, sl. 77: 322/6. Približne analogĳe
kao G 116.2.
5. Oglavlje. Djelomično sačuvano, oštećeno; staklo, bakarna slitina, pozlata; tri
približno kvadratne pločice od prozirnog žućkastog stakla, ukrašene plitkim zaoblje-
nim usporednim žljebovima, na jednome trag podloge od pozlaćene bakarne slitine;
vel. pločica oko 1,2 x 1,3 cm; 4. st. – 1. polovica 5. st. (T. X. 6; T. XXII. 7.)
Približne analogĳe (s obzirom na djelomičnu sačuvanost): Haberey 1942, 275, Abb.
16p; Vágó, Bóna 1976, 230, Taf. 20: 1134/1; Burger 1979, 102, Taf. 18: 96/1; Pollak 1993,
199, Taf. 29: 219/3; Müller 2003, 291; Eke, Horváth 2006, 75, 83, fig. 3.1a, b; Pirling, Sie-
pen 2006, 365, Taf. 62: 21-23; Müller 2010, 188-189.
6. Perle. Cjelovite i djelomice oštećene; staklo; 65 kom; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. X. 7.)
20
Predmet nĳe izmjeren ni nacrtan, jer se još nalazi u Berlinu (Rathgen-Forschungslabor, Staatli-
che Museen zu Berlin) radi analize sadržaja.
250
Book ARR 17.indb 250 12.12.2013 10:19:08

6.1. Srcoliko-romboidne; bjelkasto staklo; duž. 0,4-0,6 cm; 5 kom. Analogĳe: Mi-
goi 2003, 39-42, sl. 8: 14.5, sl. 9: 14; Migoi 2004, 169, G 45.14.3. (s literaturom).
6.2. Kratki valjak (jednočlane i dvočlane); tamnoplavo staklo; duž. 0,2 cm (jedno-
člane) i 0,4 cm (dvočlane); 10 kom. Analogĳe: Migoi 2009, 215, G 106.1.2. i 106.1.3., T.
XXXI, sl. 3 (s literaturom).
6.3. Bačvasta lopta; staklo sa srebrnastom prevlakom (1 kom) i žućkasto staklo sa
zlatastom prevlakom, vjerojatno imitacĳa zrna sa zlatnom folĳom (3 kom); duž. 0,3-
0,4 cm. Analogĳe: Steinklauber 2002, 144, Abb. 202; Migoi 2003, 39-42, sl. 8: 14/17, sl.
9; Migoi 2004, 171, G 45.14.17 (s literaturom); Migoi 2009, 148, G 113.2.1. i 113.2.2. (s
literaturom).
6.4. Spljošten kolut (zrno leće) s većom (4a) ili manjom rupom (4b); tamnozeleno i
svjetlozeleno staklo; duž. 0,2-0,4 cm; 46 kom; kao G 116.4.6. i G 128.2.2.
7. Vrč. Cjelovit; glina narančasto-bež boje prevučena zelenkasto-smeđastom istro-
šenom caklinom po cĳeloj površini, osim noge; ljevkast vrat trakasto obrubljenog obo-
da, trakasta drška sa žlĳebom po sredini, izrazito širok izbočen trbuh, rame na razini
korĳena ručke naznačeno plitkim koncentričnim žljebovima, niska zaobljeno stožasta
noga, ravna stajaća površina; vis. 13,2 cm; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. X. 8; T. XXIV. 3.)
Približne analogĳe: Migoi 2009, 126, G 81: 2 (s literaturom).
GS 135 (T. XI. 1, 2.)
SJ 92 (H 15; ispod SJ 1, presĳeca SJ 2; RD 86 cm). Nedirnuta pravokutna raka vel.
237 x 97-104 x 48-61 cm i drveni lĳes: 19 željeznih čavala (T. XXVI. 5.) zatečenih na 2
razine, 10 na donjoj i 9 na gornjoj, s razlikom od 40-50 cm; 4 čavla na donjoj razini
bila su usporedna sa stĳenkama lĳesa, njih 14 (obje razine) bili su okomiti ili kosi na
stĳenke, a 2 čavla (gornja razina) na sredini istočne stĳenke kovčega bila su svĳena
pod pravim kutom, s glavama prema vani, u obliku okova; boja zemlje nĳe odavala
tragova drveta; or. SZ-JI; M 40-45 god.; kostur dobro sačuvan; ruke na zdjelici.
GA 136 (T. XI. 3, 4; T. XII. 1, 2; T. XIII. 1, 2.)
SJ 110 (H-I 15; ispod SJ 1, presĳeca SJ 2; RD 125 cm). Grobnica zidana opekom i
žbukom, ožbukana iznutra, sačuvana do početka krova (vel. 265 x 120 x 104 cm); or.
JZ-SI. Način zidanja: donji red okomito postavljenih opeka nosio je dva reda vodorav-
nih opeka, s time da je gornji red bio izmaknut prema vani, ostavljajući utor šir. 10 cm,
na koji su se oslanjale opeke vodoravnog pokrova grobnice, a na njih one dvoslivnog
krova, o čemu svjedoči suženje na bočnim stranama. Upotrĳebljene su čitave i lomlje-
ne opeke vel. 40 x 30-35 x 3-4 cm i 60 x 60 x 5-8 cm; unutrašnji zidovi bili su ravni, a
vanjske udubine između okomitih i vodoravnih opeka ispunjene zemljom. Vezivna
žbuka bila je siva, a ona kojom su ožbukane unutrašnje stĳenke sastojala se od 2 sloja,
donjeg sivog i gornjeg crvenkastog, ukupne deb. 5-6 cm; podno opločenje od dva uz-
251
Book ARR 17.indb 251 12.12.2013 10:19:08

dužna reda opeka bilo je načinjeno bez uporabe žbuke. U grobnici su bile 2 pokojnice
u dobi od 35-40 god.; 1 kostur sačuvan osrednje (položaj ruku nejasan) a drugi veoma
loše, što upućuje na naknadni ukop bolje sačuvanog tĳela. Prilozi (uz bolje sačuvan
kostur): naušnice uz donju čeljust (1a, b), 1 kovinska narukvica na desnoj ruci (2) te
jedna kovinska (3) i vjerojatno 2 koštane na lĳevoj (4), novac na zdjelici (5), balzamarĳ
uz lĳevo stopalo (6), čaša ispred desnog stopala (7), smrvljeno staklo između 6 i 7 (8).
Prilozi
1. Naušnice. Šest ulomaka dvĳu naušnica, nekonzervirano; bakarna slitina; kao
G 131.1. (bez privjeska).
2. Narukvica. Cjelovita; bakarna slitina; kolut ovalnog presjeka i razmaknutih
krajeva u obliku izrazito stilizirane zmĳske glave; vel. 5,3 x 5,7 cm; 4. st. – 1. polovica
5. st. (T. XII. 3.)
Analogĳe: Petru, Petru 1978, 62, T. XII: 19; Pollak 1993, 173, Taf. 12: 90 C/95; Swi
2000, 167, 173, fig. 213, fig. 223; Steinklauber 2002, 112-113, Abb. 173: 5; Dautova Rušev-
ljan 2003, 140, T. 5: 10; Migoi 2004, G 164, G 42:3 (s literaturom); Kelemen 2008: 221,
t. 11: 47/5.
3. Narukvica. Cjelovita; bakarna slitina; kolut ovalno-trakastog presjeka i razma-
knutih krajeva, od kojih je jedan u obliku jako stilizirane zmĳske glave, a drugi zaši-
ljen, tako da podsjeća na ouroborosa; vel. 5 x 5,6 cm; 4. st. – 1. polovica 5. st. (T. XII. 4.)
Analogĳe: Salamon, Barkóczi 1971, 47, Abb. 11: 68/10; Vágó, Bóna 1976, 221, Taf. 11:
446/5; Keller 1979, 100, Abb. 29: 7; Pollak 1993, 183-184, Taf. 17: 150/3; Topál 2003, 160,
pl. 34: 10; Pirling, Siepen 2006, 344, Taf. 55: 6; Kelemen 2008, 248, t. 38: 173/7. Približne
analogĳe: kao br. 2.
4. Narukvice. Sedam ulomaka najmanje dvĳu narukvica; kost, bakarna slitina;
trakast obruč ukrašen motivom jednog reda kružnica s točkom po sredini, krajevi
spojeni kovinskim zakovicama; duž. ulomaka 0,8-3,1 cm, šir. obruča 0,5-0,6 cm; kao
G. 121.14.
5. Novac. Cjelovit, dobro sačuvan; bronca; Valent (364.-367.); RIC IX, 7b. (T. XII. 5.)
6. Balzamarĳ. Cjelovit; žućkasto-zelenkasto staklo; uzak dugačak vrat s uvuče-
nim prstenastim obodom, četvrtasto tĳelo udubljenih stĳenki, stožasto uvučeno dno;
deb. stĳenki oko 0,1 cm, vis. 7,9 cm; 4. st. – 1. polovica 5. st. (T. XII. 6; T: XXIII. 3.)
Analogĳe: Barkóczi 1988, 124, br. 238 i 239; Steinklauber 2002, 106, Abb. 166:8. Pri-
bližne analogĳe – kratak vrat: Migoi, Perinić 2001, 115, G 20:1 (s literaturom); – ljev-
kast obod: Pirling, Siepen 2006, 268, Gellep 205.
7. Čaša ili dublja zdjelica. Cjelovita; žućkasto-zelenkasto staklo; ljevkast ravno
odrezan obod, ovalno tĳelo, neznatno udubljeno dno; deb. stĳenki oko 0,1 cm ; vis. 6,7
cm; 4. st. – 1. polovica 5. st. (T. XII. 7; T. XXIII.4.)
252
Book ARR 17.indb 252 12.12.2013 10:19:08

Analogĳe: Istvánovits 1993, 109, Abb. 14: 3; Bernhard 1999, 29, Abb. 10: 2, 6; Stein-
klauber 2002, 106, Abb. 166: 2; Pirling, Siepen 2006, 240-241, Gellep 180; Kelemen 2008,
231, t. 21: 92/3; Migoi 2009, 117, G 68: 4 (s literaturom).
8. Boca (?) Nekoliko većih i mnogo manjih komada, od kojih karakteristični ulom-
ci dna i ručke upućuju na bocu s jednom ručkom, nepoznatog oblika tĳela i veličine;
svjetlozeleno staklo; deb. stĳenki 0,2-0,3 cm.
G 137 (T. XIV. 1, 2.)
SJ 91 (H 15; ispod SJ 1, presĳeca SJ 2; RD 55 cm). Nedirnuta pravokutna raka vel.
176 x 53-58 x 18-23 cm; or. SZ-JI; D 10-15; kostur loše sačuvan; desna ruka na zdjelici;
u zapuni veliki komad bĳele žbuke.
G 138 (T. XIV. 3, 4.)
SJ 101 (G 14/15; ispod SJ 1, presĳeca SJ 2 i SJ 95; RD 135 cm). Nedirnuta pravokutna
raka vel. 254 x 70-100 x 72-93 cm; or. SZ-JI; M > 60 god.; kostur izvrsno sačuvan; ruke
prekrižene na zdjelici. Prilog: vrč uz desno stopalo (1).
Prilog
1. Vrč. Restauriran od ulomaka, dio tĳela nedostaje; zeleno staklo; tanjurast, pr-
stenasto obrubljen obod na prĳelazu u rame ukrašen prstenom od staklene niti, valj-
kast vrat, široka ižljebljena koljenasta ručka koja nadvisuje obod, ovalno tĳelo, šuplja
niska stožasta noga, prstenasta stajaća površina; deb. stĳenki oko 0,1 cm, vis. 18 cm; 4.
st. – 1. pol. 5. st. (T. XIV. 5; T. XXIV. 2.)
Analogĳe: Barkóczi 1988, 193, br. 479-481. Približne analogĳe: Migoi 2009, 142, G
103: 11 (s literaturom).
G 139 (T. XV. 1, 2.)
SJ 133 (G 13; ispod SJ 1, dotiče SJ 94, presĳeca SJ 95; RD 38 cm). Uništena pravokut-
na raka vel. 110 x 50 x 5 cm; or. SZ-JI; D 6-10; kostur veoma loše sačuvan.
G 140 (T. XV. 3, 4.)
SJ 122 (G 15; ispod SJ 1, presĳeca SJ 2 i SJ 95; RD 72 cm). Nedirnuta pravokutna
raka vel. 200 x 114 x 38-67 cm; or. JZ-SI; M 45-50 god.; kostur veoma dobro sačuvan, li-
jeva ruka na zdjelici, desna između grudĳu i trbuha. Prilog: vrč uz desno stopalo (1).
Prilog
1. Vrč. Cjelovit; glina narančasto-bež boje, sa sitnim svjetlucavim primjesama,
prevučena zelenkasto-smeđastom istrošenom caklinom po cĳeloj površini, osim
noge; valjkasto-stožast vrat s ljevkastim dvostruko obrubljenim obodom, trakasta
drška sa središnjim žlĳebom; ovalno-loptasto tĳelo ukrašeno plitkim koncentričnim
žljebovima po cĳeloj površini; niska dvostožasta noga, ravna stajaća površina; vis. 19
cm; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. XV. 5; T. XXIV. 4.)
253
Book ARR 17.indb 253 12.12.2013 10:19:08

Analogĳe: Migoi 2009, 126, G 81:2 (s literaturom).

G 141 (T. XVI. 1, 2.)
SJ 127 (F 14/15; ispod SJ 1, presĳeca SJ 2; RD 60 cm). Nedirnuta pravokutna raka
vel. 220 x 80-100 x 25-30 cm; or. SZ-JI; Ž > 40 god; kostur loše sačuvan.
G 142 (T. XVI. 3, 4.)
SJ 121 (F 14; ispod SJ 1, presĳeca SJ 2 i SJ 102; RD 68 cm). Nedirnuta pravokutna
raka vel. 204 x 79-84 x 35-40 cm; or. SZ-JI; Ž 40-45 god.; kostur razmjerno dobro saču-
van; lĳeva ruka na zdjelici, desna uz tĳelo.
G 143 (T. XVII. 1, 2.)
SJ 136 (F 14; ispod SJ 1, presĳeca SJ 102; RD 40 cm). Uništena pravokutna raka vel.
oko 186 x 59-69 x 10 cm; or. SZ-JI; kostur veoma loše sačuvan; M 16-18 god.
G 144 (T. XVII. 3, 4.)
SJ 115 (J 15; ispod SJ 1, presĳeca SJ 2 i SJ 90; RD 74 cm). Nedirnuta pravokutna raka
vel. 230 x 90-105 x 20-34 cm, sa „stubom“ na južnoj strani; or. SZ-JI; M 20-25 god.; ko-
stur dobro sačuvan; ruke na zdjelici.
G 145 (T. XVIII. 1, 2.)
SJ 139 (G/H 15; ispod SJ 1, presĳeca SJ 2, dotiče SJ 93 i SJ 96; RD 70 cm). Nedirnuta
pravokutna raka vel. 165 x 70-80 x 17-40 cm; or. SZ-JI; M 55-60 god.; kostur osrednje
sačuvan; desna ruka na zdjelici, lĳeva uz tĳelo. Prilog: prsten na lĳevoj ruci (1).
Prilog
1. Prsten. Cjelovit; bakarna slitina; opis (pr. obruča 2 cm); kao G 131.8. (T. XVIII. 3.)
G 146 (T. XVIII. 4, 5.)
SJ 138 (G 15; ispod SJ 1, presĳeca SJ 2; RD 95 cm). Nedirnuta pravokutna raka vel.
202 x 85 x 65 cm; or. Z-I; M 45-55 god; kostur loše sačuvan; desna ruka na zdjelici.
G 147 (T. XIX. 1, 2.)
SJ 140 (G-H 14; ispod SJ 1, presĳeca SJ 2; RD 80 cm). Nedirnuta pravokutna raka
vel. 200 x 71-76 x 38-62 cm; or. Z-I; M 25-30 god.; kostur dobro sačuvan; desna ruka na
trbuhu, lĳeva na zdjelici.
G 148 (T. XIX. 3, 4.)
SJ 143 (H 13-14; ispod SJ 1, presĳeca SJ 2; RD 60 cm). Nedirnuta pravokutna raka
vel. 228 x 89 x 37-45 cm; or. SZ-JI; Ž 30-35 god.; kostur dobro sačuvan; desna ruka uz
tĳelo, dodirnuta lĳevom, prebačenom preko trbuha.
G 149 (T. XX. 1, 2.)
SJ 144 (F/G 15; ispod SJ 1, presĳeca SJ 95 i SJ 102; RD 42 cm). Nedirnuta pravokutna
raka vel. 222 x 86-98 x 10-12 cm; or. SZ-JI; M 40-45 god.; kostur osrednje sačuvan; lĳeva
254
Book ARR 17.indb 254 12.12.2013 10:19:08

ruka uz tĳelo. Prilog: pojasna kopča s unutrašnje strane gornjeg dĳela desne bedrene
kosti (1).
Prilog
1. Pojasna kopča. Cjelovita (pređica i okov); bakarna slitina; pređica ovalna, re-
brasta, približno trapezoidnog presjeka, trn s povĳenim završetkom u obliku stilizi-
rane životinjske glave, okov ovalan, načinjen od presavĳenog komada lima spojenog
trima zakovicama (dvĳe s loptastom glavom a jedna sa spljoštenom); duž. 4,1 cm; 2.
pol. 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. XX. 3; T. XXVI. 6.)
Potpune analogĳe: Pirling 1966, 122, Abb. 14: 8; Keller 1971, 60, Abb. 23: 1; Lányi
1972, 158, Abb. 52: 1; Petru, Petru 1978, 55, T. I: 21, 22, 28; Sági 1981, 37, Abb. 21: 65/2a;
Sommer 1984, 19, Taf. 1: 1; Marĳanski-Manojlović 1987, 121, T. 25: 34/1; Tejral 1997, 351,
Abb. 29: 8, 11; Kelemen 2008, 301, t. 91: 13/19.
G 150 (T. XXI. 1, 2.)
SJ 145 (F 14; ispod SJ 1, presĳeca SJ 102; RD 65 cm). Uništena pravokutna raka vel.
214 x 80-90 x 20 cm; or. Z-I; M 30-35 god.; kostur osrednje sačuvan; ruke na prsima.
Prilozi: pojasni jezičac uz lĳevo bedro (1), okov pojasne kopče na zdjelici (2), novac uz
desni bok (3).
Prilozi
1. Jezičac. Cjelovit, osim jedne zakovice; bakarna slitina; oblik amfore s bačvastim
dnom i središnjim ukrasom koncentričnih kružnica s točkom, na gornjem pravokut-
nom dĳelu nazubljenih bočnih rubova dvĳe veće (ukrasne?21) rupe, a na gornjem tra-
pezoidnom završetku dvĳe manje rupe za zakovice (jedna sačuvana); duž. 5,8 cm; 4.
st. – 1. pol. 5. st. (T. XXI. 3; T. XXVI. 7.)
Analogĳe: Steinklauber 2002, 162, Abb. 225: 6, 7; Dautova Ruševljan 2003, 143:14;
Migoi 2004, 163, G 40.3. (s literaturom)
2. Okov pojasne kopče. Cjelovit (bez pređice); bakarna slitina; pravokutan sa sr-
coliko oblikovanim rubom, napravom za prihvat pređice i dvjema zakovicama pravo-
kutnih glava; vel. 2,5 x 2,1 cm; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. XXI. 4.)
3. Novac. Cjelovit, izlizan; bronca; tip FEL TEMP REPARATIO (Konstant, Kon-
stancĳe II, Konstancĳe Gal ili Julĳan II); sredina ili 2. polovica 4. st. (T. XXI. 5.)
GA 151 (T. XX. 4.)
SJ 149 (K 16; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2; RD 73 cm). Ruševina zidane grobnice
u obliku pravokutne jame vel. 264 x 167 x 40 cm, zapunjene svjetlosivom zemljom,
komadima opeke (crvena i narančasta), uključujući i onu krovnu, česticama žbuke
21
Kod amforastog jezičca na spomenutom mjestu nalaze se okrugle ili bubrežaste rupe (Lányi
1972, 160, Abb. 54: 13-33), pri čemu su potonje sigurno ukrasne.
255
Book ARR 17.indb 255 12.12.2013 10:19:08

(bĳele i crvene, te bĳele s crvenim slojem na površini), na dnu zapadnoga i istočnoga

dĳela sačuvani čvrsti ostatci žbuke s otiscima opeke; or. SZ-JI; M 40-50 god.; kostur
loše sačuvan, kosti ispremĳešane.
V. RAZMATRANJA
V.1. Arheološki slojevi starĳi i mlađi od kasnoantičkog groblja22

Radi preslojavanja različitih kronološko-kulturnih pojava i uništenosti terena
poljoprivrednim radovima, određivanje kulturne pripadnosti pojedinih arheoloških
cjelina znatno je otežano. Prapovĳesni i latenski ukopi (osim grobova) bili su ispre-
mĳešani do stratigrafske nerazlučivosti, s time da se mjestimice pojavljuje mala ko-
ličina vrlo fragmentirane rimske keramike, kojoj prĳe temeljitĳe obrade nĳe moguće
odrediti vrĳeme (SJ 125 i SJ 129, G 117, G 121, G 127, G 130, G 142 i G 146). Među nabro-
jenih 67 stratigrafskih jedinica bilo je ukupno 37 kasnoantičkih grobnica ili grobova.
Preostalih 30 ukopa sadržavalo je prapovĳesnu, kasnolatensku, rimsku i novovjeku
građu pojedinačno ili ispremĳešano. SJ 95, SJ 100 i SJ 102, koje su na temelju djelomič-
ne istraženosti procĳenjene kao neolitičke jame, po završetku istraživanja u 2008. po-
kazale su se kao sastavni dĳelovi jedinstvene cjeline – jarka (opkopa) koji je omeđivao
neolitičko naselje, a naknadno je bio zapunjen otpadnom građom iz istog razdoblja.
Široki i duboki neolitički opkop dao je osnovno kulturološko obilježje zapadnome
dĳelu iskopa, dok najveći dio istočnoga zauzima velika latenska jama (SJ 90, sa svo-
jim sastavnicama SJ 85, SJ 86, SJ 108, SJ 135 i SJ 137), ukopana u neolitički sloj; treba
napomenuti da je u SJ 86 nađeno i ulomaka brončanodobne keramike, koja se i inače
sporadično pojavljuje na Štrbincima. Ulomci lĳepa u SJ 90, od kojih jedan zaglađen,
pripadaju zidu ili podnici (vidi G 133) te moguće svjedoče o tragovima stanovanja
na mjestu kojih su nastale otpadne jame, s time da radi ispremĳešanosti nalaza ne
možemo znati jesu li stambeni objekti pripadali prapovĳesnom ili latenskom naselju,
niti jesu li bili istovremeni s otpadnim jamama u blizini, ili su tek nakon napuštanja
preinačeni u otpadne jame. Velika količina puževa vinogradnjaka uz SJ 108 možda
upućuje na privremen boravak ljudi i pripremanje hrane na tom mjestu. Tragovi bo-
ravka ljudi u 16.-17. stoljeću sporadično se zatiču na cĳeloj istraženoj površini, a po-
svjedočeni su nalazima keramike ili u samostalnim jamama (SJ 93 i 96) ili pomĳešane
s latenskim i/ili rimskim nalazima u složenim otpadnim jamama (SJ 97, SJ 103, SJ 104,
SJ 125, SJ 148 i SJ 149/GA 151). U zapunama grobova u pravilu se nalazila pomĳešana
keramika onih pojava u koje su grobovi bili ukopani. Vatrišta (SJ 108 i SJ 130) i temelje
stupova (SJ 88, SJ 124, SJ 126, SJ 129, SJ 150, SJ 151 i SJ 152) nĳe bilo moguće kulturno
odrediti na temelju stratigrafije ili nalaza; prvo je vjerojatno bilo dio latenske jame, a
22
O nalazima iz latenskih ukopa vidi rad M. Dizdara ovdje; prapovĳesni nalazi bit će objavljeni
na drugome mjestu.
256
Book ARR 17.indb 256 12.12.2013 10:19:08

drugo je moglo pripadati bilo kojem razdoblju od rimskog do novovjekoga. Premda

su rupe za stupove (SJ 150-152) raspoređene uokolo vatrišta (SJ 130), njihov raspo-
red nĳe takav da bi jasno pokazivao međusobnu sadržajnu vezu, a niti oblik objekta
kojemu su stupovi pripadali; slično se odnosi i na odnos jame SJ 125 i pripadajućih
stupova SJ 124 i 126. Kanal (SJ 104) u kojem je zatečeno ulomaka prapovĳesne, la-
tenske, rimske i novovjeke keramike, po svoj je prilici suvremena zemljišna međa.
U latenskim, prapovĳesnim i mĳešanim ukopima nađeno je četrdesetak23 posebnih
nalaza od kovine (fibula, igla), gline (pršljeni, uteg, okrugle pločice – „žetoni“, loptica),
kamena (brusovi, mikroliti, žrvnjevi), kosti (razne alatke, igla) te školjke i puževi.
V.2. Opći podatci o grobovima i pokojnicima

Ukupno je istraženo 37 kasnoantičkih grobova, od čega 32 zemljane rake (G 116,
G 117, G 118, G 119, G 120, G 121, G 122, G 123, G 124, G 125, G 126, G 127, G 128, G
129, G 131, G 132, G 133, G 134, G 137, G 138, G 139, G 144, G 140, G 141, G 142, G 143,
G 145, G 146, G 147, G 148, G 149, G 150), jedan ukop u drvenome lĳesu i raci (GS 135)
i četiri zidane grobnice, od kojih jedna dobro sačuvana (GA 136) a preostale tri posve
razorene (GA 111, GA 130 i GA 151). Naposljetku, moguće je da su SJ 82 i SJ 87 bili
svojevrsni kenotafi ili pak dječji grobovi bez priloga, u kojima su kosti propale ne
ostavivši nikakva traga.24
Grobovi su bili ukopani u zdravici ili na granici zdravice i humusa, ili pak u
latenskim odnosno prapovĳesnim jamama. Njihova dubina varira od 30-40 cm (G
116, G 128) do preko 1 m (G 138, GA 136), a da ni prema položaju u okviru groblja ni
prema nalazima dubina ukopa ne pokazuje vremensku razliku. Isto tako, ni među-
sobno zadiranje grobnih raka (G 143 i G 150, te G 119 i G 121) nĳe moguće obrazložiti
mogućim kronološkim razlikama, pogotovo s obzirom na to da pojedine od njih nisu
bile ukopane u zdravicu, nego u druge stratigrafske cjeline. Neovisno o dubini ukopa
i međusobnom zadiranju, možebitnu vremensku razliku među grobovima nĳe bilo
moguće ustanoviti ni na temelju grobnih priloga. Većina grobova orĳentirana je SZ-
JI a manji broj njih Z-I (G 120, G 146, G 147 i G 150), odnosno JZ-SI (G 119, GA 136 i G
142); glava je beziznimno na zapadu, s odgovarajućim otklonom. Orĳentacĳa kostura
u pravilu je jednaka kao i orĳentacĳa rake, a manja nepodudaranja kod nekolicine
grobova vjerojatno su nenamjerna, ili su pak prouzročena težim prepoznavanjem
rake na površini. Rake su u pravilu pravokutne, ali im jasan oblik nĳe uvĳek mogao
biti ustanovljen radi ukopanosti u pojave ranĳih slojeva, ali i radi iznimne suhoće/
tvrdoće terena u vrĳeme iskopavanja. U nekim primjerima (G 132, vjerojatno i G 144)
raka je na uzdužnoj strani imala svojevrsnu stubu kojom je donji dio bio sužen u od-
23
Puževi i školjke nađeni na jednom mjestu vode se kao jedan (skupni) nalaz.
24
Usp. Migoi 2009, 153.
257
Book ARR 17.indb 257 12.12.2013 10:19:08

nosu na gornji, pri čemu je ta konstrukcĳa mogla imati i praktičnu namjenu, naime
olakšavanje baratanja tĳelom prilikom polaganja u grob.25 Prevladavajuća orĳentacĳa
grobova uvjetovala je njihov raspored u redovima, ali veoma nepravilnima i s veli-
kim rasponom razmaka među grobovima jednoga reda.
Kosturi su zatečeni u rasponu od posvemašnje uništenosti do odlične sačuvano-
sti, ali ih je većina sačuvana dobro ili osrednje. Radi mjestimičnog potpunog ili goto-
vo potpunog gubitka osteološke građe, spol i rod pokojnika nĳe bilo moguće odrediti
za GA 111, G 116 i G 128. S obzirom na dva dvojna ukopa (GA 130, GA 136), preostala
34 groba sadržavala su ukupno 36 pokojnika, od čega 9 žena (G 121, G 123, G 131, G
133, GA 136 (2), G 141, G 142, G 148), 18 muškaraca (G 117, G 122, G 124, G 127, G 129,
GA 130, G 132, GS 135, G 138, G 140, G 143-147, G 149, G 150, GA 151) i 9 djece (G 118, G
119, G 120, G 125, G 126, GA 130, G 134, G 137, G 139), od kojih dvoje subadultne dobi
(G 126 i G 137). Osim toga, gubitak kostĳu i veličina narukvica u G 116 svjedoče da je
posrĳedi grob djeteta, dok nalazi u G 128 sugeriraju ženu a u G 125 i G 126 djevojčice,
što umanjuje nerazmjer među spolovima i rodovima, koji je na većini kasnoantičkih
groblja otprilike 1: 1: 1.26 Svi kosturi bili su ispruženi na leđima, s rukama u različitim
uobičajenim položajima: obje ispružene uz tĳelo; obje položene na prsa, trbuh, zdjeli-
cu ili bedra; jedna ispružena uz tĳelo a druga na trbuhu ili zdjelici; jedna na zdjelici
a druga na trbuhu, grudima ili između njih. Jedini manje uobičajen položaj ruku
zabilježen je u G 148.
S obzirom na to da se zadnji grobovi pojavljuju po sredini južne granicu bloka
D14, a da je zapadni rub toga bloka udaljen desetak metara od početka potočnog
usjeka na zapadnoj strani terena, vjerojatno je da se na tome mjestu nalazi zapadna
granica grobnog prostora. Otvorenim ostaje pitanje protezanja groblja dalje prema
zapadu, sa zapadne strane usjeka, jer su i ondje odavna na vidjelo izlazili grobovi.27
V.3. Prilozi
Od ukupno istraženih 37 grobova u njih 19 nađeno je oko stotinu cjelovitih ili fra-
gmentiranih grobnih priloga: najmanje 26 kovinskih [G 116 (3), G 121 (2), G 125 (6), G
126 (6), G 128, G 131 (5), G 134, GA 136 (2)] i nepoznat broj koštanih narukvica28 (G 121,
25
Slična konstrukcĳa zapažena je u G 101 (Migoi 2009, 152, s literaturom). Usp. i Eke, Horváth
2006, 75.
26
Migoi 2004, 179, bilj. 12.
27
Migoi i ostali 1998, 74-75.
28
Ulomci koštanih narukvica istog oblika i ukrasa u jednome grobu broje se kao jedan primjerak,
premda je jasno da su u pravilu [G 116 (3), G 121 (2), G 125 (6), G 126 (6), G 128, G 131 (5), G 134, GA
136 (2)] u pitanju najmanje dva predmeta, a najčešće i veći broj njih; stoga njihov broj u ukupnoj
kvantifikacĳi nĳe iskazan.
258
Book ARR 17.indb 258 12.12.2013 10:19:08

G 125, G 131, GA 136), 257 perli od stakla, bakarne slitine i vapnenca iz 7 grobova29 (G
116, G 121, G 125, G 126, G 128, G 134 i GA 136), 1 stakleni umetak za prsten (G 126),
2 ogrlice od bakarne slitine (G 121 i G 125 ), 4 kopče ogrlice od bakarne slitine [G 121
(2), G 125 i G 126], 13 prstena od bakarne slitine [G 121 (5), G 123, G 126 (4), G 131 (2) i
G 145] te 4 željezna [G 121 (3) i G 131] i 1 srebrni (G 121), 2 naušnice od bakarne slitine
(GA 136) i 2 srebrne (G 131), 3 privjeska od bakarne slitine [G 126 i G 134 (2)] i 1 od sre-
bra (G 134), 3 novca od bakarne slitine (G 118, GA 136, G 150), 1 pojasna kopča (G 149)
i 1 okov kopče od bakarne slitine (G 150), 1 pojasni jezičac od bakarne slitine (G 150), 1
oglavlje od staklenih pločica na pozlaćenoj bakarnoj podlozi (G 134), 13 staklenih po-
suda različitog oblika (čaše: G 117, G 121, G 122, G 126 i GA 136; boce: G 119, G 121 i GA
136; vrč: G 138; balzamarĳi: G 123 i GA 136; nepoznat oblik: G 125 i G 12830), 2 glinena
vrča (G 134 i G 140), 3 zuba svinje (G 121, G 131 i G 133) i 1 puževa kućica (G 121).
S obzirom na to da su sve vrste priloga potanko raspravljene u prethodnim obja-
vama iskopavanja ovoga groblja, a da je građa pretežno jednoobrazna, na ovome
ćemo se mjestu osvrnuti samo na osobitosti pojedinih nalaza i/ili skupina nalaza,
odnosno na elemente koji se pojavljuju po prvi puta ili se u svjetlu novih nalaza mogu
sagledati na drukčĳi način.
V.3.1. Staklene posude

Staklene posude izrazito su čest prilog u štrbinačkim grobovima, s time da većina
njih tipološki pripada uobičajenoj kasnoantičkoj panonskoj proizvodnji, s mogućno-
šću da su se izrađivale i u rimskom naselju na Štrbincima.31 Osim dvaju dvostrukih
pozlaćenih dna, koja su gotovo sigurno uvezena iz nekog od snažnĳih proizvodnih
središta u Italĳi ili Panonĳi, dosad nĳe bilo pouzdanog pokazatelja da je bilo koja sta-
klena posuda sa Štrbinaca uvezena iz drugih provincĳa.32 Međutim, toaletna posudi-
ca G 123.2. gotovo je sigurno bila uvezena iz neke radionice izvan Panonĳe; analogĳe
upućuju na sirĳsko-palestinsko područje.33 S druge strane, oblik boce G 119.1. dobro
ocrtava masovnost proizvodnje kasnoantičkog stakla, slično kao i neki primjerci iz
prethodnih istraživanja. Naime, potvrda o tome da su se stakleni predmeti (kao i
koštani, keramički i slično) izrađivali i u manjim gradovima ogleda se u varĳacĳama
29
U ukopnom zbroju perle iz pojedinog groba navode se kao jedan (skupni) nalaz.
30
U posljednja dva primjera (G 125.11. i G 128.3.) može se pomišljati na namjerno odlaganje smrv-
ljenog stakla, jer njegova količina ne govori u prilog cĳelih posuda.
31
Migoi, Perinić 2001, 155-156; Migoi 2004, 195-201; 164-165; Leljak 2011.
32
Migoi 2003; Migoi 2009, 65.
33
V. Šaranović-Svetek (1980, 125) pretpostavila je da je u nemirnim kasnoantičkim vremenima,
koja su i dovela do decentralizacĳe zanatske proizvodnje, postojeći uvoz u Panonĳu bio usmje-
ren na istočne provincĳe radĳe negoli na zapadne. Za pomoć pri određivanju posude G 123.2.
zahvaljujem Mĳi Leljak.
259
Book ARR 17.indb 259 12.12.2013 10:19:09

osnovnih tipova posuda. Dok se pojedini tipovi pojavljuju u velikom broju i gotovo
istom obliku, za druge gotovo da nĳe moguće naći potpune analogĳe, ili se pak one
pojavljuju na ograničenom prostoru, upućujući, primjerice na proizvodnju u nekoj
radionici jugoistočne Panonĳe.34 Boca G 119.1. razmjerno je rĳedak oblik u Panonĳi, a
prema općoj shemi razvoja proizvodnje i trgovine staklom u sjevernim provincĳama,
može se pretpostaviti njegovo ishodište u Porajnju, gdje se ranĳi primjerci datiraju u
1. polovicu 4. stoljeća.35 Od 2. polovice 4. stoljeća pojavljuje se u Panonĳi, ali upravo
oblikovne razlike među pojedinim primjercima, kao i onima iz Mezĳe, upućuju na to
da se opisani tip posude izrađivao u većem broju radionica. S obzirom na to, ishodi-
šte štrbinačke posude realno je tražiti ili u samome tamošnjem rimskom naselju, ili u
nekome od obližnjih gradova.
V.3.2. Narukvice
Premda je oblik bačve prisutan u kasnoantičkom nakitu, prĳe svega perlama, i to
najvjerojatnĳe sa simbolikom povezanom s namjenom bačve kao spremišta za teku-
ćinu, čini se da bačvasti završetci krajeva narukvica imaju drukčĳe simboličko podri-
jetlo. Naime, primjerci GA 136.1. i 2., kod kojih se još uvĳek naziru zmĳske glave, ali
bačvasto stilizirane, pokazuju da su narukvice s bačvasto oblikovanim glavama (G
116.2., G 126.3. i G 134.4.) samo zadnji stupanj stilizacĳe zmĳske glave. Ili, radĳe, pred-
zadnji, jer se posljednjim stupnjem stilizacĳe mogu smatrati narukvice G 121.3. i GA
131.6. s napravom za zatvaranje u obliku rebrastog tuljca, osobito stoga što se među
njihovim analogĳama nalaze i prĳelazni oblici između bačvasto i rebrasto oblikova-
nih završetaka. Ova zapažanja odnose se isključivo na ukrasne elemente, ali postoje
i neke nedoumice u vezi s konstrukcĳom nabrojenih narukvica, odnosno s načinom
zatvaranja i tehnikom izrade (lĳevanje ili kovanje, odnosno puni ili šuplji presjek). Iz
dva je razloga te dvojbe teško razrĳešiti na temelju dostupne literature; prvi je necje-
lovitost predmeta, a drugi često neodgovarajuće ilustracĳe i/ili opisi. Kakogod bilo,
treba primĳetiti da su se narukvice istog oblika izrađivale u obje tehnike. Primjerice,
narukvica sa završetkom u obliku jedne bačvaste glavice pojavljuje se kao puno lĳe-
vana (G 134.4.), ali i u obliku šupljeg koluta (G. 116.2.).
Koštane narukvice obilno su zastupljene na štrbinačkome groblju; i posljednji
primjerci (G 121 13-16., G 125.8., G 131.7., GA 136.4.) potvrđuju da se ta vrst nakita
beziznimno nosila na lĳevoj ruci, iz praktičnih ili pak ritualnih razloga.36 Ostavlja-
34
Migoi 2009, 165.
35
Primjerak iz Porajnja najsličnĳi štrbinačkome nĳe datiran grobnim kontekstom. S druge strane,
u 1. polovicu 4. stoljeća datiran je primjerak koji se od štrbinačkog razlikuje oštrĳe lomljenim
ramenima (Goethert-Polaschek 1977, 306: 184, Taf. 18: 184), dok boca istog tipa (109a), datirana u
2. polovicu 4. stoljeća (323: 283), nĳe ilustrirana.
36
Migoi 2004, 187-188.
260
Book ARR 17.indb 260 12.12.2013 10:19:09

jući po strani činjenicu da se koštane narukvice mnogo češće nalaze u grobovima

nego u naseljima,37 treba primĳetiti da je, usprkos općenite učestalosti takvih prilo-
ga na panonskim kasnoantičkim grobljima, njihova rasprostranjenost neujednačena.
Znakovito je, primjerice, da usprkos pouzdano ustanovljenim radionicama u Sirmi-
ju, koštane narukvice nisu zastupljene ni u grobljima toga grada a niti na obližnjim
grobljima u Beški i Svilošu.38 Usprkos velikoj količini koštanih predmeta u Muzeju
Slavonĳe u Osĳeku, oni su rĳetko nađeni u grobovima, ili pak nisu sačuvani. Sudeći
prema literaturi, ni groblja Murse nisu dala koštanih narukvica.39 Razloge tome teško
je dokučiti, ali ono što nas prĳe svega zanima u ovome kontekstu jest radionica koja
je stanovnike rimskog naselja na Štrbincima opskrbljivala koštanim izrađevinama. S
obzirom na „usitnjavanje“, odnosno omasovljivanje proizvodnje u kasnoj antici, oso-
bito kad je rĳeč o razmjerno manje zahtjevnim obrtima, koštana industrĳa mogla je
postojati i na samim Štrbincima, ali o tome zasad nemamo nikakvih podataka niti
naznaka.40 Moglo je to biti i u Mursi, s obzirom na količinu koštane građe koja se čuva
u Muzeju Slavonĳe.41
V.3.3. Ogrlice, perle i privjesci

Budući da se u objavama perle opisuju kao jedna cjelina, ponekad nĳe sasvim jasno
koji se opis i koja boja odnosi na pojedine primjerke, osobito ako su neodgovarajuće
ilustrirani. Usprkos tome, čini se da su oveće okrugle perle (G 116.4.1.) u Panonĳi češće
od jantara ili crnog stakla sa šarenim ukrasima, nego od tamnoplavog neprozirnog
stakla. Zaštitna uloga šarenih perli smatra se provjerenom činjenicom, koju potvrđuje i
njihova najčešća pojava u dječjim grobovima.42 U primjeru G 116.4.1. takvu narav perli
37
Bíró 1994, 27.
38
O radionici za izradu koštanih predmeta u Sirmĳu vidi Šaranović-Svetek 1980, 125-131. Iz pro-
učavanja topografije i tipologĳe koštanih nalaza u Sirmĳu iste autorice (1981 i 1989) razvidno je
da u tamošnjoj proizvodnji narukvice gotovo da se i ne pojavljuju, a ni jedna nĳe nađena kao
grobni prilog. O nedostatku koštanih narukvica na grobljima u Beški i Svilošu vidi Marĳanski-
Manojlović 1987 i Dautova Ruševljan 2003.
39
Göricke-Lukić 2011, 86-105. U Muzeju Slavonĳe u Osĳeku tek su 2 koštane narukvice, od kojih
je jedna iz stambenog konteksta, dok su drugoj okolnosti nalaza nepoznate. Na ovome podatku
zahvaljujem Marini Kovač, kustosici u spomenutome muzeju.
40
O naravi kasnoantičke obrtničke proizvodnje vidi Migoi, Perinić 2001, 121-122. V. Šaranović-
Svetek (1980, 124) pretpostavila je da je svako malo veće provincĳalno naselje imalo radionicu
za izradu koštanih predmeta.
41
M. Bíró (1994, 27) navodi da je jedna od mogućnosti za prepoznavanje izrađevina iste radioni-
ce tehnički podatak o ukrasnim motivima kružnica izrađenih šestarom. Budući da je u tĳeku
obrada koštane građe iz Muzeja Slavonĳe (M. Kovač, doktorski rad), možemo se nadati da će
to istraživanje stvoriti osnove za prepoznavanje drugih radionica koštanih predmeta u južnoj
Panonĳi, osim Sirmĳa.
42
Migoi 2009, 159-161.
261
Book ARR 17.indb 261 12.12.2013 10:19:09

od plavog stakla potvrđuje i njihov kontekst, slično kao i kontekst analogĳe iz Lau-
rĳaka (Kloiber 1962). U oba slučaja naime posrĳedi su grobovi djece, u kojima su usto
nađene i druge izrazito apotropejski obilježene perle, primjerice šarene staklene (Lauri-
jak), odnosno jantarne, te od karneola ili njegovih imitacĳa (Laurĳak, Štrbinci).43 Što se
potonjih tiče, treba napomenuti da su na Štrbincima posvjedočene i perle od karneola
(SJ 109), ali i njihove imitacĳe (G 74.1.1, G 116.4.7.). Pritom su izduljene i kvadratne spljo-
štene poliedarske perle varĳante jednog te istog oblika, pa se u literaturi uglavnom ne
razlikuju ni tipološki.44 Zaštitna uloga perli od karneola i/ili almandina, kao i staklenih
imitacĳa, pripisuje se prĳe svega crveno-smeđoj boji krvi i mesa. Premda manjih na-
lazišta karneola ima i u srednjoj Europi, glavno je ishodište tog poludragog kamena u
Indĳi; stoga pojavu pravoga karneola na kasnoantičkim grobljima u Panonĳi treba pri-
pisati ne samo kulturnom utjecaju sarmatskog i/ili istočnogermansko-gotskog etničkog
kruga, nego i trgovačkim vezama s tamošnjim prostorima.45 Predmet koji bi se možda
mogao povezati s kulturnim utjecajem barbarskog kruga, ili možda panonsko-keltskim
kulturnim nasljeđem panonsko-rimske materĳalne ostavštine, jest ogrlica od metalnih
članaka G 121.1.; takve su ogrlice u Panonĳi kudikamo rjeđe negoli niske od staklenih,
jantarnih, koštanih ili kamenih zrna.46
U G 134 zatečena su tri srodna privjeska: po jedna bula i polumjesečast privjesak
od bakarne slitine, te jedan polumjesečasti privjesak od srebra (1.-3.) Jedna bula nađe-
na je u G 84 u prethodnim iskopavanjima, dok se polumjesečasti primjerci pojavljuju
prvi put, premda su inače razmjerno česti na panonskim kasnoantičkim grobljima.
Simbolika polumjeseca mnogoznačna je i sveprisutna i vremenski i prostorno, pa
ćemo se na ovome mjestu dotaknuti samo jednog vida koji se izravno odnosi na
kontekst našeg nalaza. Naime, opće je poznato da je bula u Rimskome carstvu bila
religĳski, statusni i rodni simbol muškog djeteta do uzrasta mladićke zrelosti, dok
se polumjesečastom privjesku u rodnom kontekstu pridaje smisao ženskog simbola.
Ta pretpostavka načelno je točna, premda je pitanje uloge bule u ženskoj religĳsko-
simboličnoj semantici kudikamo složenĳe, kao uostalom i pitanje simbolike polumje-
43
S obzirom na sličnost oblika i veličine perle tipa G 116.4.1. sa šarenim primjercima, znakovito je
i to da se upravo šarene loptaste perle međusobno povezuju u dvostruke nizove. Usp. Tempel-
mann-Mączynska 1985, Taf. 2: 101a-c; Müller 2010, 286, Taf. 39: 59/11 i d.
44
Usp. Tempelmann-Mączynska 1985, 89, Taf. 19: 499a, b; Steinklauber 2002, 135, 146, Abb. 189: 27
(P. 29). A. Vaday (1989, 104, Abb. 24: 11, 12) uočava razliku između pravokutnog i kvadratnog
presjeka poliedarskih perli, ali naglašava njihovu istovremenu pojavu.
45
U literaturi se takve perle spominju i kao načinjene od almandina, a da se pritom ne navodi je
li rĳeč o znanstvenoj analizi ili procjeni odoka. O podrĳetlu i rasprostranjenosti poliedarskih
perli od karneola vidi Keller 1979, 48; Batistić-Popadić 1985, 67; Tempelmann-Mączynska 1985,
89; Istvánovits 1993, 125; Migoi 2009, 162, bilj. 73.
46
Usp. Migoi, Perinić 2001, 154-155.
262
Book ARR 17.indb 262 12.12.2013 10:19:09

seca.47 O tome svjedoči i G 134, ostavljajući nam tek mogućnost nagađanja je li posve
malo dĳete (sudeći prema izgubljenim kostima) koje je u njemu bilo pokopano bilo
dječak ili djevojčica. U prostor nagađanja spada i pretpostavka da je, s obzirom na 2
polumjesečasta privjeska i čeoni ukras, to bila djevojčica. U tome slučaju imali bismo
još jednu potvrdu o tome da bula nĳe bila povlastica muškog roda, barem ne u kasno-
antičkom provincĳalnom okruženju.48 Inače, u usporedbama u kataloškome dĳelu
nisu uzeti u obzir privjesci s manje ili više izraženim loptastim završetcima krakova,
kao ni oni s trokutastim proširenjem na sredini, usprkos tome što je razlika po svemu
sudeći samo tipološka, ali ne i kulturološka, odnosno simbolička. Premda se, naime,
ta dva odnosno tri tipa najčešće nalaze u različitim grobovima odvojeno, ima primje-
ra gdje se dva od spomenuta tri tipa susreću i zajedno, svjedočeći o njihovoj istovre-
menosti i kulturološkoj istoznačnosti.49 U prethodnim istraživanjima nađen je jedan
očnjak divlje svinje u funkcĳi privjeska (G 45.6.), a u 2007. čak 3 zuba domaće ili divlje
svinje (G 121.21., G 131.12., G 133.1.); vjerojatno su posrĳedi pristupačnĳe zamjene za
veprov očnjak. Premda takvi privjesci inače nisu rĳetki,50 njihov broj u štrbinačkim
grobovima možda bi se smio dovesti u vezu s činjenicom da je groblje ukopano na
mjestu prapovĳesnog naselja, u kojemu su između ostalog nađene kosti divlje svi-
nje.51 Međutim, ne može se odbaciti ni mogućnost da je takav predmet mogao u grob
dospjeti slučajno, s obzirom na to da ni jedan štrbinački primjerak nĳe probušen, ili
barem taj dio zuba nĳe sačuvan.52 S druge strane, postojali su i drugi načini privezi-
vanja ili pak odlaganja takvih predmeta kao grobnih priloga.
V.3.4. Čeoni ukras (oglavlje)

Oglavlje (G 134.5.) spada među rjeđe nalaze u panonskim kasnoantičkim nekro-
polama. Ostatke primjerka sa Štrbinaca nĳe moguće pouzdano rekonstruirati, ali je
jasno da se on sastojao od staklenih pločica pričvršćenih na pozlaćenu traku od ba-
karne slitine. Usporedni primjerci većinom se rekonstruiraju kao kombinacĳa podlo-
ge od pozlaćene kovine, kože ili platna, te staklenih elemenata, a u pravilu se nalaze
u grobovima djevojčica. Prema tome, dva polumjesečasta privjeska u G 134 vjerojatno
47
Migoi 2007a, 192-194.
48
Usp. Migoi 2007a, 208-209.
49
U Keszthelyu su primjerice zajedno zatečeni tip sa šiljastim završetcima i onaj sa središnjim
proširenjem (Müller 2010, 338, Taf. 91: 90/11, 13). R. Pirling i M. Siepen (2006, 357) tipove sa šilja-
stim i kuglastim završetcima stavljaju u istu skupinu građe, dok V. Lányi (1972, 170, Abb. 64 B:
1-5) to čini sa sva tri tipa.
50
Migoi 2004, 124-125.
51
Usp. SJ 95/PN 13/2008, te Migoi 2007a, 130. Slično se može pretpostaviti za školjke iz GA 78 i GS
103 (Migoi 2009, 170).
52
Usp. Steinklauber 2002, 133-134.
263
Book ARR 17.indb 263 12.12.2013 10:19:09

upućuju na žensko dĳete, osobito s obzirom na slično združivanje primjeraka naki-

ta u jednom kasnoantičkom grobu iz Nagykanisze.53 Vječna dvojba o mogućoj imo-
vinskoj i/ili statusnoj podlozi raskošnog čeonog nakita ostaje nerazrĳešena. Kakogod
bilo, nema dvojbe da je njegova pojava barem dĳelom uvjetovana odnosom prema
preranoj smrti.54
VI. DATIRANJE GROBLJA I ZAKLJUČAK
Datiranje se kreće u okvirima 4. stoljeća i 1. polovice 5. stoljeća. To ne znači da se

neki predmeti, tipološki gledano, nisu pojavili i u 3. stoljeću. Međutim, kako zasad
nema naznaka ukopavanja u istraženom dĳelu štrbinačkoga kasnoantičkog groblja
prĳe od 4. stoljeća, datiranje je prilagođeno tim okolnostima. Štoviše, za neke pred-
mete datirane u 4. st., najčešće s trajanjem u 5. stoljeću, vjerojatan je i ranĳi postanak. S
druge strane, u 2. polovicu 4. stoljeća i u 1. polovicu 5. stoljeća datiraju se predmeti čĳe
je takvo datiranje potvrđeno na mnogim drugim nalazištima u Panonĳi i u drugim
provincĳama. U obradi panonske kasnoantičke građe osobito je važno istaknuti da
datiranje u 1. polovicu 5. stoljeća nema uporišta u nalazima nego u tipologĳi građe, te
u općim okolnostima povĳesnih zbivanja u kojima nema osnove za pretpostavku da
je život u Panonĳi naglo i potpuno zamro na kraju 4. stoljeća. Pritom treba naglasiti da
se istraživači u pravilu slažu u tome da se novac iz druge polovice 4. stoljeća nastavio
koristiti i u 5. stoljeću, i da se nedostatak kovanica iz 5. stoljeća ne može uzeti kao
dokaz za prestanak života, odnosno pokapanja na nekom nalazištu u to vrĳeme.55
I ovdje objavljena istraživanja potvrdila su dosadašnji profil arheološkog nalazi-
šta na Štrbincima, koje sadrži prapovĳesne, kasnolatenske, kasnoantičke i novovjeke
(16.-17. st.) slojeve.
53
Eke, Horváth 2006, 75.
54
Migoi 2004, 192, 206-208; Müller 2010, 188-189.
55
Usp. Migoi, Perinić 2001, 164; Migoi 2009, 171; Migoi 2012, 18-19.
264
Book ARR 17.indb 264 12.12.2013 10:19:09

SUMMARY
The Late Roman Cemetery at the Site of Štrbinci near Đakovo (NE Croatia) – Excavations
in 2007 and 2008
Excavations of the late Roman cemetery at the site of Štrbinci were conducted in 2007 and
2008, as the seventh and eighth seasons of the systematic archaeological research of the site
since 1999. This paper therefore comprises the results of a two-season work and is organised in
several sections: 1. Introduction; 2. General topography and stratigraphy of the site (features,
layout and the archaeological background of the cemetery); 3. Description of the features other
than the late Roman graves; 4. Description of the graves and grave goods; 5. Discussion, ad-
dressing the generalities of the features preceding and postdating the Roman cemetery, with
the concentration on the graves and an evaluation (typological-chronological and other) of the
small finds; 6. Chronology and conclusion.
An area measuring 400 m2 was excavated, yielding a total of 67 excavation units, of which
37 late Roman inhumations dated 2nd half of the 4th century, and 30 various features yielding
the material of the Neolithic, late La Tène, earlier Roman and modern (16th-17th c.) periods,
either in individual or in mixed units. The western part of the excavated area was dominated
by a huge Neolithic defensive ditch, while the eastern was mostly taken by a massive pit filled
with mixed Neolithic and La Tène material; the graves were sunk in both features. It transpi-
res that that the cemetery was situated in an area of a Neolithic and pre-Roman selement,
while the cemetery itself was frequented, or perhaps temporarily seled, in the 16th and 17th
centuries. Since the poery from the period in question was occasionally found in destroyed
Roman grave vaults, one of the reasons for the modern-period activity on the site was certa-
inly the reuse of grave tiles. Given the overall disturbed stratigraphy of the site, some of the
features, such as seven postholes and one of the two hearths, could not be securely dated; yet
the laer still most probably date from the modern period.
Of a total of 37 late Roman graves there were 32 supine inhumations in earth pits (G 116 –
G 129, G 131 – G 134, G 137 – G 139, G 140 – G150), one supine inhumation in a wooden coffi n
and earth pit, testified by iron nails (GS 135) and four tile grave vaults, one of which was very
well preserved (GA 136), while the remaining three (GA 111, GA 130, GA 151) were completely
ruined. Finally, it is possible that excavation units 82 and 87 were cenotaphs or perhaps graves
of very young children, as they featured grave shapes devoid of either bone or artefacts.
There is considerable variation in relative depth of the graves, the shallowest of them appe-
aring at 30 cm below the surface (G 116, G 128) and the deepest at more than 1 m (G 138, GA
136). Even so, no vertical chronological phasing could be established on the basis of the small
finds or grave constructions, although minor areas of overlap did appear (G 143 and G 150; G
119 and 121). Nearly all of the grave pits and vaults were oriented NW-SE, with rare examples
taking a regular W-E (G 120, G 146, G 147, G 150) or a SW-NE orientation (G 119, GA 136, G 142).
Grave pits were mostly rectangular or sub-rectangular, although at times their precise shape
could not be discerned beyond doubt, as their contours were blurred by the prehistoric or
protohistoric features they were dug into. In a couple of graves (G 132 and possibly G 144) one
of the longer sides of the pit was provided by a step, as a fairly common feature in inhumation
graves in general.
Of a total of 37 interments, anthropological data were recovered in 34 examples; the rema-
inder (GA 111, G 116, G 128) was lost due to poor preservation. Given two double burials (GA
130, GA 136), a total of 36 skeletons were sexed as follows: 9 females [G 121, G 123, G 131, G 133,
265
Book ARR 17.indb 265 12.12.2013 10:19:09

GA 136 (2), G 141, G 142, G 148], 18 males (G 117, G 122, G 124, G 127, G 129, GA 130, G 132, GS
135, G 138, G 140, G 143-147, G 149, G 150, GA 151), and 9 children (G 118, G 119, G 120, G 125,
G 126, GA 130, G 134, G 137, G 139), two of who were subadults (G 126, G 137). In addition to
that, G 116 can reasonably be established as belonging to a (female?) child on the basis of the
dimensions of jewellery, while the grave goods in G 128 suggest an adult female and those in
G 125 and G 126 young girls. Should these assumptions be true, a disproportion between the
sexes/genders is mitigated and brought closer towards the broad average of 1: 1: 1, typical of
late Roman cemeteries in general. All the skeletons were supine and oriented NW-SE, SE-NW
and W-E, with head to the west. Legs were invariably stretched, while arms took different
positions, producing a number of variations: either one or both were stretched along the si-
des, or placed/crossed in the area of the chest, abdomen or pelvis; the only unusual position
is found in G 148 (the right arm along the side and touched by the le one, placed across the
abdomen).
In 19 (G 116 – G 119, G 121 – G 123, G 125, G 126, G 128, G 131, G 133, G 134, G 136, G 138,
G 140, G 145, G 149, G 150) of a total of 37 graves small finds (grave offerings, ornaments and
dress accessories) were recovered, some quite well preserved, others more or less damaged or
thoroughly crushed. In some examples it remains dubious whether an artefact really belonged
to the grave, or whether it got into the fill accidentally, due to disturbance. The finds are as fo-
llows: 26 metal bracelets [G 116 (3), G 121 (2), G 125 (6), G 126 (6), G 128, G 131 (5), G 134, GA 136
(2)] and an unknown number (given that they are found in a very fragmented state) of bone
ones (G 121, G 125, G 131, GA 136), 257 beads of glass, carnelian, copper alloy, and limestone (G
116, G 121, G 125, G 126, G 128, G 134, GA 136), one glass ring-bezel inset (G 126), two copper
alloy wire necklaces (G 121, G 125), four copper alloy necklace clasps [G 121 (2), G 125 i G 126],
13 copper alloy rings [G 121 (5), G 123, G 126 (4), G 131 (2), G 145], 4 iron rings [G 121 (3), G 131]
and one silver (G 121), two copper alloy (GA 136) and two silver earrings (G 131), three copper
alloy pendants [G 126 i G 134 (2)] and one silver (G 134), three copper alloy coins (G 118, GA
136, G 150), one each copper alloy belt buckle (G 149) and buckle plate (G 150), one copper alloy
strap-end (G 150), one diadem made of a gilded copper alloy band and glass pieces (G 134), 13
glass vessels of various forms (glasses: G 117, G 121, G 126, GA 136; boles: G 119, G 121, GA
136; a jug: G 138; balsamaria: G 123, GA 136; undetermined shapes: G 125, G 128), two poery
jugs (G 134, G 140), three wild (?) pig teeth (G 121, G 131, G 133), and one snail shell (G 121).
Section V comprises a discussion of typological, chronological, religious, ritual, economic
and status aspects of some categories of finds, as well as that of their workshop provenance.
Given the overall uniformity of late Roman grave goods, and given that the majority of vari-
ous groups of finds were addressed in previous reports and discussions of the excavations at
Štrbinci, this paper deals mostly with finds appearing for the first time on this site, or those
which need more aention. In section V.3.1. aention is brought to the balsamarium G 123.2, as it
seems that, contrary to all glass material so far at Štrbinci, this piece was imported from outsi-
de Pannonia, most probably from a Syrian-Palestinian workshop. In section V.3.2. typological
development and symbolic meaning of barrel and snakehead bracelet terminals (G 116.2., G
121.3., G 126.3., G 131.6., G 134.4. GA 136.1.2.), as well as some technical details of their manu-
facturing, is discussed. Questions of typology and possible workshop origin for bone brace-
lets (G 121.13.-16., G 125.8., G 131.7., G 136.4.) is further raised in this section. In section V.3.3.
once again apotropaic symbolism of big multicoloured and plain blue beads and pendants, as
well as those of carnelian and their imitations, is discussed. Particular aention in this section
is brought to the three pendants from a child grave (G 134.1.-3.), given that one of them is bulla,
266
Book ARR 17.indb 266 12.12.2013 10:19:09

while the remaining two are of crescent shape, adding to a combination of male (bulla) and fe-
male (crescent) gendered symbolism. In section V.3.4. a diadem made of glass pieces aached
to a thin gilded copper alloy band is discussed, as an artefact appearing at Štrbinci for the first
time, and as one less frequent in late Roman Pannonian graves.
The section of the cemetery excavated in 2007 and 2008 shares the same basic material
and cultural characteristics of the so far disclosed area as the whole, as well as its established
chronology: 2nd half of the 4th century with a possible extenuation into the 5th century. The late
Roman Cemetery, however, represents only one segment of the multiple archaeological strati-
graphy of the site, including prehistoric, late La Tène, Roman and modern (16th-17th c.) finds.
267
Book ARR 17.indb 267 12.12.2013 10:19:09

Arveiller-Dulong, Véronique Arveiller-Dulong, Marie-Dominique Nenna, Les verres
Nenna 2005 antiques du Musée du Louvre II., Paris.
Barkóczi 1988 László Barkóczi, Pannonische Glasfunde in Ungarn, Budapest.
Batistić-Popadić 1985 Daria Batistić-Popadić, Sarmatska nekropola Vojlovica-Pančevo,
RVM 29 (1984-1985), 59-83.
Behling 1964 Ursula Behling, Spätrömische Gräber aus Künzing a. d. Donau,
BVb 29, 254-259.
Bernhard 1999 Helmut Bernhard, Germanische Funde in Siedlungen der Pfalz,
u: Fisher, Precht, Tejral 1999, 15-46.
Bertoncelj-Kučar 1979 Vladimira Bertoncelj-Kučar, Nakit iz stekla in jantarja, AV 30, 254-
277.
Bíró 1994 Mária T. Bíró, The Bone Objects of the Roman Collection, Budapest.
Burger 1966 Alice Sz. Burger, The Late Roman Cemetery at Ságvár, AArH 18,
99-234.
Burger 1979 Alice Sz. Burger, Das Spätrömische Gräberfeld von Somogyszil, Buda-
pest.
Coulston 1998 Jon C. N. Coulston, How to arm a Roman soldier, u: Modus operan-
di. Essays in honour of Geoff rey Rickman (ur. M. Austin, J. Harries,
Ch. Smith), London, 167-190.
Dautova Ruševljan 2003 Velika Dautova Ruševljan, Kasnoantička nekropola kod Sviloša u Sre-
mu, Novi Sad.
Dombay 1957 János Dombay, Későrómai temetők Baranyában, A Janus Pannoni-
us Múzeum Évkönyve 1957, Pécs, 181-330.
Eke, Horváth 2006 István Eke, László Horváth, Late Roman cemeteries at Nagyka-
nizsa, u: Archaeological Investigations in Hungary 2005, Budapest,
73-86.
Farka 1976 Christa Farka, Ein spätrömisches Gräberfeld aus Brunn am Gebi-
rge, FÖ 15, 41-80.
Filipović 2010 Slavica Filipović, Kasnoantička nekropola u Zmajevcu – Mocsolás / A
Late Antique Necropolis in Zmajevac – Mocsolás, Osĳek.
Fisher, Precht, Tejral Thomas Fischer, Gundolf Precht, Jaroslav Tejral (ur.), Germanen
1999 beiderseits des spätantiken Limes, Spisy Archeologického ústavu AV ČR
Brno 14, Köln-Brno.
Flück 2005 Hannes Flück, Das Gräberfeld Windisch-Dammstrasse – ein
Auschni eines spätrömischen Gräberfeldes in Unterwindisch,
JGPV 2004, 51-101.
Goethert-Polaschek 1977 Karin Goethert-Polaschek, Katalog der römischen Gläser des Rheinis-
chen Landesmuseums Trier, Mainz am Rhein.
268
Book ARR 17.indb 268 12.12.2013 10:19:09

Göricke-Lukić 2011 Hermine Göricke-Lukić, Nekropole rimskodobne Murse, Osĳek.

Gregl 1994 Zoran Gregl, Kasnoantička nekropola Štrbinci kod Đakova –
istraživanja 1993. g., OA 18, 181-190.
Guiraud 1989 Hélène Guiraud, Bagues et anneaux à l’époque romaine en Gaule,
Gallia 46, 173-211.
Haberey 1942 Waldemar Haberey, Gläser aus Gräbern von Mayen, BJ 147, 249-
284.
Istvánovits 1993 Eszter Istvánovits, Das Gräberfeld aus dem 4.-5. Jahrhundert von
Tiszadob-Sziget, AArH 45, 92-146.
Kelemen 2008 Márta Kelemen, Solva – Esztergom későrómai temetői (Die spätrömis-
chen Gräberfelder von Esztergom), Budapest.
Keller 1971 Erwin Keller, Die spätrömische Grabfunde in Südbayern, MBVF
14.
Keller 1979 Erwin Keller, Römisches Gräberfeld von Neuburg/Donau, MBV 40.
Kloiber 1962 Ämilian Kloiber, Die Gräberfelder von Lauriacum. Das Espelmayr-
feld, Linz.
Konrad 2003 Michaela Konrad, Das römische Gräberfeld von Bregenz/Brigan-
tium am Bodensee: Die spätantiken Körpergröber als Quelle zur
Orts- und Bevölkerungsgeschichte des 3. bis 5. Jahrhunderts n.
Chr, FÖ 41 (2002), 439-447.
Lányi 1972 Vera Lányi, Die spätantiken Gräberfelder von Pannonien, AarH
24, 53-212.
Leleković 2011 Tino Leleković, Antičke nekropole Siscĳe i Murse, neobjavljen dok-
torski rad, Zagreb.
Leljak 2011 Mia Leljak, Staklene posude sa štrbinačke nekropole, ZMĐ 10,
145-180.
Marĳanski-Manojlović 1987 Mirjana Marĳanski-Manojlović, Rimska nekropola kod Beške u Sre-
mu, Novi Sad.
Migoi 2003 Branka Migoi, Pozlaćena stakla sa Štrbinaca kod Đakova, Đakovo.
Migoi 2004 Branka Migoi, Kasnoantička nekropola na Štrbincima kod Đa-
kova – iskopavanja u 2001., ARR 14, 141-246.
Migoi 2007a Branka Migoi, Kasnoantičko groblje na Štrbincima kod Đakova
– iskopavanja u 2002. i 2003., ARR 15, 125-326.
Migoi 2007b Branka Migoi, Rimska bula u Panonĳi, VAMZ 40, 187-219.
Migoi 2009 Branka Migoi, Kasnoantičko groblje na Štrbincima kod Đakova
– iskopavanja u 2004. i 2005., ARR 16, 107-224.
Migoi i ostali 1998 Branka Migoi, Mario Šlaus, Zdenka Dukat, Ljubica Perinić, Acce-
de ad Certissiam. Antički i ranokršćanski horizont arheološkog nalazišta
Štrbinci kod Đakova, Zagreb, 1998.
269
Book ARR 17.indb 269 12.12.2013 10:19:09

Migoi, Perinić 2001 Branka Migoi, Ljubica Perinić, Nekropola na Štrbincima u svje-
tlu kasnoantičkog horizonta Panonĳe, ARR 13, 103-204.
Mócsy 1981 Andras Mócsy (ur.), Die spätrömische Festung und das Gräberfeld von
Tokod, Budapest.
Müller 2010 Róbert Müller, Die Gräberfelder vor der Südmauer der Befestigung von
Keszthely-Fenékpuszta, Budapest-Leipzig-Keszthely-Rahden.
Petru, Petru 1978 Sonja Petru, Peter Petru, Neviodunum (Drnovo) pri Krškem, KM 15.
Pirling 1966 Renate Pirling, Das römisch-fränkische Gräberfeld von Krefeld-Gellep,
GDV, B 2.
Pirling 1974 Renate Pirling, Das römisch-fränkische Gräberfeld von Krefeld-Gellep
1960-1963, GDV, B 8 (1966).
Pirling 1989 Renate Pirling, Das römisch-fränkische Gräberfeld von Krefeld-Gellep
1966-1974, GDV, B 13.
Pirling, Siepen 2000 Renate Pirling, Margareta Siepen, Die Funde aus den römischen
Gräbern von Krefeld-Gellep, GDV, B 20.
Pirling, Siepen 2006 Renate Pirling, Margareta Siepen, Die Funde aus den römischen
Gräbern von Krefeld-Gellep, GDV, B 20.
Pollak 1993 Marianne Pollak, Spätantike Grabfunde aus Favianis/Mautern, MP-
KÖAW 28, Wien.
Ruseva-Slokoska 1991 Ljudmila Ruseva-Slokoska, Roman Jewellery. A Collection of the Na-
tional Archaeological Museum – Sofia, Sofia.
Sági 1981 Károly Sági, Das römische Gräberfeld von Keszthely-Dobogó, Buda-
pest.
Salamon, Barkóczi 1971 Ágnes Salamon, László Barkóczi, Besta ungen von Csákvár aus
dem Ende des 4. und dem Anfang dem 5. Jahrhunderts, AR 11
(1970), 35-76.
Sommer 1984 Markus Sommer, Die Gürtel und Gürtelbeschläge des 4. und 5. Jahr-
hunderts im Römischen Reich, BHV 22.
Steinklauber 2002 Ulla Steinklauber, Das Spätantike Gräberfeld auf dem Fraue-
nberg bei Leibnitz, Steiermark, u: Steinklauber et al., Das Spätanti-
ke Gräberfeld auf dem Frauenberg bei Leibnitz, Steiermark, FÖ, Materi-
alhee, Reihe A/10, 21-406.
Stern 2001 E. Marianne Stern, Roman, Byzantine and Early Medieval Glass, Er-
nesto Wolf Collection, New York.
Swi 2000 Ellen Swi, Regionality in Dress Accessories in the late Roman West,
Monographies Instrumentum, 11, Montagnac.
Šaranović-Svetek 1980 Vesna Šaranović-Svetek, Prilog proučavanju antičkog koštanore-
začkog-rezbarskog zanata na teritorĳi južne Panonĳe s posebnim
osvrtom na Sirmĳum, RVM 26, 121-132.
270
Book ARR 17.indb 270 12.12.2013 10:19:10

Šaranović-Svetek 1981 Vesna Šaranović-Svetek, Tipologĳa koštanih predmeta iz Sirmĳu-

ma, RVM 27, 149-178.
Šaranović-Svetek 1986 Vesna Šaranović-Svetek, Antičko staklo u jugoslovenskom delu pro-
vincĳe Donje Panonĳe, Novi Sad.
Šaranović-Svetek 1989 Vesna Šaranović-Svetek, Topografija i katalog rimskih koštanih
predmeta iz Sirmĳuma, RVM 31 (1988-1989), 107-153.
Šubic 1976 Zorka Šubic, Tipološki in kronološki pregled rimskega stekla v
Poetovioni, AV 25 (1974), 39-61.
Tejral 1997 Jaroslav Tejral, Neue aspekte der frühvölkerwanderungszeitli-
chen Chronologie im Mieldonauraum, u: J. Tejral, H. Friesinger,
M. Kazanski (ur.), Neue Beiträge zur Erforschung der Spätantike im
mileren Donauraum, Brno 1997, 321-362.
Tempelmann-Mączynska Magdalena Tempelmann-Mączyńska, Die Perlen der römischen Kai-
1985 serzeit und der frühen Phase der Völker wanderungszeit im mieleuro-
päischen Barbaricum, Mainz am Rhein.
Topál 2003 Judit Topál, Roman Cemeteries of Aquincum, Pannonia. The Western
Cemetery, Bécsy Road II., Budapest.
Vaday 1989 Andrea H. Vaday, Die sarmatischen Denkmäler des Komitats Szolnok.
Ein Beitrag zur Archäologie und Geschichte des sarmatischen Barbari-
kums, Antaeus 17-18 (1988-1989).
Vágó, Bóna 1976 Eszter Vágó, István Bóna, Die Gräberfelder von Intercisa. Die
Spätrömische Südostfriedhof, Budapest.
271
Book ARR 17.indb 271 12.12.2013 10:19:10

POPIS ILUSTRACĲA / LIST OF ILLUSTRATIONS

Napomena / Note
Brojevi predmeta na tablama odgovaraju brojevima grobnih priloga u Katalogu. /
Illustration numerals on plates match those of grave finds in the Catalogue.
Kratice / Abbreviations: G (grob u zemlji / earth grave); GA (zidana grobnica / masonry
tomb); GS (ukop u drvenom sanduku / wood-coffin grave); SJ (stratigrafska jedinica / F
(feature).
Slike / Figures
Sl. 1. Plan dĳela groblja istraženog u 2007. i 2008. / Fig. 1. Plan of the cemetery section
excavated in 2007-2008.
Table / Plates
I.1, 2. G 116 IV.1, 2. G 122 VII.4. G 128.2.
I.3. G 116.1. IV.3, 4. G 123 VII.5, 6. G 129
I.4. G 116.2. IV.5. G 123.2.
I.5. G 116.3. VIII.1, 2. GA 130
I.6. G 116.4. V.1, 2. G 124 VIII.3, 4. G 132
I.7, 8. G 117 V.3, 4. G 125 VIII.5, 6. G 133
V.5. G 125.2. VIII.7. G 133.1.
II.1, 2. G 118 V.6. G 125.4-5.
II.3. G 118.1. V.7. G 125.6. IX.1, 2. G 131
II.4, 5. G 119 V.8. G 125.7. IX.3. G 131.1.
II.6. G 119 / G 121 V.9. G 125.8. IX.4. G 131.2.
II.7. G 119.1. V.10. G 125.9. IX.5. G 131.3-4.
II.8, 9. G 120 V.11. G 125.10. IX.6. G 131.5.
III.1, 2. G 121 VI.1, 2. G 126 IX.7. G 131.6.
III.3. G 121.1. VI.3. G 126.1. IX.8. G 131.8.
III.4. G 121.2. VI.4. G 126.2. IX.9. G 131.9.
III.5. G 121.3. VI.5. G 126.3.
III.6. G 121.4. VI.6. G 126.4. X.1, 2. G 134
III.7. G 121.5. VI.7. G 126.5. X.3. G 134.2.
III.8. G 121.6. VI.8. G 126.7. X.4. G 134.3.
III.9. G 121.7-8. VI.9. G 126.8-10. X.5. G 134.4.
III.10. G 121. 9. VI.10. G 126.11. X.6. G 134.5.
III.11. G 121.10-12. VI.11. G 126.12. X.7. G 134.6.
III.12. G 121.13. VI.12. G 126.13. X.8. G 134.7.
III.13. G 121.14.
III.14. G 121.15. VII.1, 2. G 127 XI.1, 2. GS 135
III.15. G 121.17. VII.3. G 128 XI.3. GA 136
272
Book ARR 17.indb 272 12.12.2013 10:19:10

XI.4. GA 136 – nakon pra- XVII.1, 2. G 143 XXII.7. G 134.6.

žnjenja / a
er clearing XVII.3, 4. G 144
XXIII.1. G 121.18.
XII.1. GA 136 – pogled
XVIII.1, 2. G 145 XXIII.2. G 123.2.
odozgo / view from above
XVIII.3. G 145.1. XXIII.3. GA 136.6.
XII.2. GA 136 – dno /boom
XVIII.4, 5. G 146 XXIII.4. GA 136.7.
XII.3. GA 136.2.
XII.4. GA 136.3. XIX.1, 2. G 147 XXIV.1. G 119.1.
XII.5. GA 136.5. XIX.3, 4. G 148 XXIV.2. G 138.1.
XII.6. GA 136.6. XXIV.3. G 134.7.
XX.1, 2. G 149
XII.7. GA 136.7. XXIV.4. G 140.1.
XX.3. G 149.1.
XIII.1. GA 136 – unutrašnje XX.4. GA 151 XXV.1. G 116.3.
stĳenke / inner walls XXV.2. G 121.15.
XXI.1, 2. G 150
XIII.2. GA 136 – detalj XXV.3. G 121.10-12.
XXI. 3. G 150.1.
unutrašnjosti / detail of the XXV.4. 121.1. – detalj / detail
XXI. 4. G 150.2.
inner walls XXV.5. G 121.3.
XXI.5. G 150.3.
XXV.6. G 121.9.
XIV.1, 2. G 137
XXV.7. G 131.8.
XIV.3, 4. G 138 XXII.1. SJ 109 – perle od
XIV.5. G 138.1. karneola / F 109 – carnelian XXVI.1. G 125.4-5.
beads XXVI.2. G 126.12.
XV.1, 2. G 139
XXII.2. G 116.4. XXVI.3. G 134.1.
XV.3, 4. G 140
XXII.3. G 125.10. XXVI.4. G 134.2.
XV.5. G 140.1.
XXII.4. G 126.13-14. XXVI.5. GS 135 – čavli
XVI.1, 2. G 141 XXII.5. G 128.2. sanduka / coffin nails
XVI.3, 4. G 142 XXII.6. G 121.17. XXVI.6. G 149.1.
XXVI.7. G 150.1.
Karta, fotografije i crteži grobova/ Map, photographs and drawings of the graves: T. Leleković;
fotografije grobnih nalaza / photographs of the grave finds: D. Doračić, M. Jambrović;
crteži grobnih nalaza / drawings of the grave finds: M. Marĳanović Lešić.
273
Book ARR 17.indb 273 12.12.2013 10:19:10

TABLA I
Sl. 3. G 116.1.
Sl. 1. G 116
Sl. 2. G 116
Sl. 6. G 116.4.
Sl. 4. G 116.2.
Sl. 5. G 116.3.
Sl. 7. G 117
Sl. 8. G 117
274
Book ARR 17.indb 274 12.12.2013 10:19:10

TABLA II
Sl. 3. G 118.1.
Sl. 1. G 118 Sl. 2. G 118
Sl. 4. G 119 Sl. 7. G 119.1.
Sl. 6. G 119 i G 121

Sl. 5. G 119
Sl. 8. G 120 Sl. 9. G 120
275
Book ARR 17.indb 275 12.12.2013 10:19:11

TABLA III
Sl. 1. G 121 Sl. 3. G 121.1.

Sl. 2. G 121
Sl. 4. G 121.2. Sl. 6. G 121.4.

Sl. 8. G 121.6.
Sl. 7. G 121.5.
Sl. 5. G 121.3.
Sl. 9. G 121.7-8.
Sl. 13. G 121.14.
Sl. 14. G 121.15.
Sl. 10. G 121.9. Sl. 12. G 121.13. Sl. 11. G 121.10-12. Sl. 15. G 121.17.
276
Book ARR 17.indb 276 12.12.2013 10:19:14

TABLA IV
Sl. 1. G 122 Sl. 2. G 122
Sl. 3. G 123
Sl. 5. G 123.2.
Sl. 4. G 123
277
Book ARR 17.indb 277 12.12.2013 10:19:15

TABLA V
Sl. 2. G 124
Sl. 1. G 124
Sl. 5. G 125.2.
Sl. 4. G 125
Sl. 3. G 125
Sl. 7. G 125.6.
Sl. 6. G 125.4-5.
Sl. 10. G 125.9.
Sl. 9. G 125.8.
Sl. 8. G 125.7. Sl. 11. G 125.10.
278
Book ARR 17.indb 278 12.12.2013 10:19:16

TABLA VI
Sl. 3. G 126.1.
Sl. 2. G 126 Sl. 1. G 126
Sl. 4. G 126.2.
Sl. 7. G 126.5. Sl. 8. G 126.7.

Sl. 6. G 126.4.
Sl. 10. G 126.11.

Sl. 5. G 126.3.
Sl. 12. G 126.13-14
Sl. 9. G 126.8-10. Sl. 11. G 126.12.
279
Book ARR 17.indb 279 12.12.2013 10:19:18

TABLA VII
Sl. 1. G 127 Sl. 2. G 127 Sl. 3. G 128
Sl. 4. G 128.2.
Sl. 5. G 129 Sl. 6. G 129
280
Book ARR 17.indb 280 12.12.2013 10:19:19

TABLA VIII
Sl. 1. GA 130 Sl. 2. GA 130
Sl. 3. G 132 Sl. 4. G 132

Sl. 6. G 133
Sl. 7. G 133.1.
Sl. 5. G 133
281
Book ARR 17.indb 281 12.12.2013 10:19:22

TABLA IX
Sl. 1. G 131 Sl. 2. G 131 Sl. 3. G 131.1.
Sl. 6. G 131.5.
Sl. 5. G 131.3-4.
Sl. 4. G 131.2.
Sl. 7. G 131.6.
Sl. 8. G 131.8. Sl. 9. G 131.9.
282
Book ARR 17.indb 282 12.12.2013 10:19:24

TABLA X
Sl. 3. G 134.2.
Sl. 4. G 134.3.
Sl. 1. G 134
Sl. 5. G 134.4.
Sl. 2. G 134
Sl. 6. G 134.5.
Sl. 7. G 134.6. Sl. 8. G 134.7.
283
Book ARR 17.indb 283 12.12.2013 10:19:25

TABLA XI
Sl. 1. GS 135
Sl. 2. GS 135
Sl. 3. GA 136 – prije otkrivanja / Sl. 4. GA 136 - nakon pražnjenja /

before uncovering after clearing
284
Book ARR 17.indb 284 12.12.2013 10:19:26

TABLA XII
Sl. 1. GA 136 – pogled odozgo / Sl. 2. GA 136 - dno / bottom

view from above
Sl. 4. GA 136.3.
Sl. 3. GA 136.2.
Sl. 6. GA 136.6.
Sl. 5. GA 136.5. Sl. 7. GA 136.7.
285
Book ARR 17.indb 285 12.12.2013 10:19:28

TABLA XIII
Grobnica 136
Sl. 1. GA 136 – unutrašnje stijenke /

inner walls
Sl. 2. GA 136 – detalj

unutrašnjosti /
detail of the inner walls
286
Book ARR 17.indb 286 12.12.2013 10:19:29

TABLA XIV
Sl. 1. G 137 Sl. 2. G 137
Sl. 5. G 138.1.
Sl. 3. G 138 Sl. 4. G 138
287
Book ARR 17.indb 287 12.12.2013 10:19:30

TABLA XV
Sl. 1. G 139 Sl. 2. G 139
Sl. 5. G 140.1.
Sl. 4. G 140
Sl. 3. G 140
288
Book ARR 17.indb 288 12.12.2013 10:19:31

TABLA XVI
Sl. 1. G 141
Sl. 2. G 141
Sl. 3. G 142 Sl. 4. G 142
289
Book ARR 17.indb 289 12.12.2013 10:19:33

TABLA XVII
Sl. 1. G 143 Sl. 2. G 143
Sl. 3. G 144 Sl. 4. G 144
290
Book ARR 17.indb 290 12.12.2013 10:19:34

TABLA XVIII
Sl. 1. G 145
Sl. 5. G 145.1.
Sl. 2. G 145
Sl. 3. G 146
Sl. 4. G 146
291
Book ARR 17.indb 291 12.12.2013 10:19:36

TABLA XIX
Sl. 1. G 147 Sl. 2. G 147
Sl. 3. G 148 Sl. 4. G 148
292
Book ARR 17.indb 292 12.12.2013 10:19:37

TABLA XX
Sl. 3. G 149.1.
Sl. 1. G 149 Sl. 2. G 149
Sl. 2. GA 151
293
Book ARR 17.indb 293 12.12.2013 10:19:38

TABLA XXI
Sl. 1. G 150
Sl. 2. G 150
Sl. 3. G 150.1. Sl. 5. G 150.3.

Sl. 4. G 150.2.
294
Book ARR 17.indb 294 12.12.2013 10:19:39

TABLA XXII
Sl. 1. SJ 109 Sl. 2. G 116.4.
Sl. 3. G 125.10.
Sl. 4. G 126.13-14.
Sl. 5. G 128.2.
Sl. 7. G 134.6.
Sl. 6. G 121.17.
295
Book ARR 17.indb 295 12.12.2013 10:19:40

TABLA XXIII
Sl. 1. G 121.18.
Sl. 2. G 123.2.
Sl. 3. GA 136.6.
Sl. 4. GA 136.7.
296
Book ARR 17.indb 296 12.12.2013 10:19:45

TABLA XXIV
Sl. 1. G 119.1. Sl. 2. G 138.1.
Sl. 3. G 134.7. Sl. 4. G 140.1.
297
Book ARR 17.indb 297 12.12.2013 10:19:47

TABLA XXV
Sl. 2. G 121.15.
Sl. 1. G 116.3.
Sl. 4. G 121.1. - detalj / detail
Sl. 3. G 121.10-12.
Sl. 6. G 121.9.
Sl. 5. G 121.3. Sl. 7. G 131.8.
298
Book ARR 17.indb 298 12.12.2013 10:19:50

TABLA XXVI
Sl. 1. G 125.4-5.
Sl. 2. G 126.12.
Sl. 4. G 134.2.
Sl. 3. G 134.1.
Sl. 6. G 149.1.
Sl. 5. G 134.5.
čavli sanduka / coffin nails Sl. 7. G 150.1.
299
Book ARR 17.indb 299 12.12.2013 10:19:53

Book ARR 17.indb 300 12.12.2013 10:19:56
Željka Bedić, Mario Novak, Mario Šlaus: Anthropological Analysis of the Human Skeletal Remains from the Late Antique ...
Ž$' B, M
N ', M
Š$ *¢
ANTHROPOLOGICAL ANALYSIS OF THE HUMAN

SKELETAL REMAINS FROM THE LATE ANTIQUE
NECROPOLIS (4TH CENTURY AD) OF TEKIĆ –
TREŠTANOVAČKA GRADINA NEAR POŽEGA
Željka Bedić UDK 904:611.7
Hrvatska akademĳa znanosti i umjetnosti Original scientific paper
Antropološki centar Received: 15. 01. 2013.
Ante Kovačića 5 Accepted: 21. 05. 2013.
HR – 10000 Zagreb
E-mail: zbedic@hazu.hr
Mario Novak, PhD

Antropološki centar
Ante Kovačića 5
HR – 10000 Zagreb
E-mail: mnovak@hazu.hr
Mario Šlaus, PhD

Ante Kovačića 5
HR – 10000 Zagreb
E-mail: mario.slaus@zg.htnet.hr
The paper presents the results of the bioarchaeological analysis of the late
antique (4th century AD) skeletal sample from Tekić – Treštanovačka gradina
near Požega. Skeletal and dental remains of 28 individuals were examined for
the possible presence of caries, alveolar bone disease, cribra orbitalia, dental
enamel hypoplasia, degenerative osteoarthritis of the vertebrae and major jo-
ints, Schmorl’s nodes on vertebrae, periostitis, and bone trauma. The analysed
sample is characterised by relatively high frequency of caries and alveolar
bone disease, most probably as a result of poor oral health and diet mostly
based on cereals. High frequencies of cribra orbitalia, dental enamel hypopla-
sia and periostitis suggest relatively frequent episodes of physiological stress
such as starvation and infectious diseases, while the distribution and preva-
lence of bone fractures indicate a relatively low level of interpersonal violence
in the studied community.
Keywords: bioarchaeology, late antique period, continental Croatia, Tekić
(Ključne rĳeči: bioarheologĳa, kasna antika, kontinentalna Hrvatska, Tekić)
301
Book ARR 17.indb 301 12.12.2013 10:19:56

INTRODUCTION
According to the historic documents the 4th century AD in the region of continen-
tal Croatia (present-day Slavonia) was a period of turmoil and frequent crisis. Wrien
sources report of numerous barbarian intrusions in the region of Slavonia (Roman
provinces of Pannonia Savia and Pannonia Secunda), as well as of large bales related to
civil wars during this period. The Byzantine historian Zosimus gives a detailed des-
cription of a bale that took place in 314 AD near Cibalae between Constantine I and
Licinius with over 50,000 soldiers fighting on both sides; the bale ended in Licinius’
defeat and in the loss of 20,000 soldiers who fought on his side (Lieu and Montserrat
1996; Odahl 2004). Second major bale occurred on the 28th September 351 AD near
Mursa where the emperor Constantius defeated the usurper Magnius Magnentius - it
was described as one of the bloodiest bales of the late antiquity with approximately
54,000 dead soldiers (Pinterović 1978). Numerous barbarian incursions reached their
culmination aer the Roman defeat at Adrianople in 378 AD when the Ostrogothic-
Alanic-Hunnish forces led by Alatheus and Saphrax broke into the present-day Sla-
vonia, and on that occasion many cities such as Mursa and Cibalae were destroyed
(Gračanin 2011). The situation calmed down aer the emperor Gratian in 380 offered
a separate peace to Ostrogoths, Huns and Alans who in a role of Roman foederati set-
tled in the northern Pannonian provinces (Pannonia Valeria, Panonnia Prima, and bor-
der territories of Pannonia Secunda north of the Drava river) (Gračanin 2011). Peace in
Slavonia did not last long because war broke out between the two Roman emperors,
Theodosius and Magnus Maximus, culminating in bales of Siscia and Poetovio in 388
where the crucial role was played by Hunnish and Alanic horsemen. Armed conflicts
on the territory of present-day Slavonia continued in 394 when a new civil war broke
out between Theodosius and Eugenius in whose defeat the important role was again
played by Pannonian foederati (Gračanin 2011).
Numerous testimonies strongly suggest that the 4th century AD in Slavonia was
an extremely turbulent period. This situation had to negatively reflect onto the quali-
ty of life of the late antique inhabitants of this region. For this purpose, several bioar-
chaeological studies (e. g. Novak and Šlaus 2010; Šlaus et al. 2004a) have been carried
out in an aempt to verify the accuracy of hypothesis proposed by historic sources
regarding the poor living conditions in the Croatian part of the province of Pannonia
during the late antique period. In addition to these studies, several bioarchaeological
analyses of the antique period populations from continental Croatia were also pu-
blished (Bedić et al. 2009; Hincak et al. 2007; Novak et al. 2009a; Šlaus 1998, 2001, 2002;
Šlaus et al. 2004a, 2004b), with focus mostly on sites located on the eastern border of
Slavonia, i. e. near the Danube limes.
Although some anthropological analyses of the skeletal material from Tekić are
already published (Kallay 1974, 1977; Pilarić 1974, 1979) these studies yielded very
302
Book ARR 17.indb 302 12.12.2013 10:19:56

limited amount of data. This study will, for the first time, using modern methods,
present the data on mortality, dental pathologies, infectious diseases, subadult stress,
indicators of heavy physical work and skeletal injuries of a late antique population
inhabiting the heart of Slavonia. The bioarchaeological characteristics of the Tekić
sample will be compared with other contemporaneous Croatian skeletal samples in
order to distinguish possible differences in health status of these communities given
the different geographical locations and ecological systems. This analysis, together
with other studies of the antique period skeletal samples from present-day Croatia
will enable the creation of a broader bioarchaeological database for the whole region
that will provide a clearer insight into the quality of life and the living conditions of
the Roman populations.
Many aspects of the everyday life of the inhabitants of Treštanovačka gradina are
still unknown, and we hope that the comprehensive bioarchaeological analyses will
shed some light on the health status and quality of life of this late antique community.
MATERIAL AND METHODS
The village of Tekić is located approximately 12 km north-eastern of Požega in

Slavonia (Fig. 1). It is assumed that the Treštanovačka gradina site situated north of
Tekić represents the position of the Roman selement Incerum (for more details see
Gračanin 2011). Since the end of the 19th century numerous finds of Roman bricks,
poery, glass, fragments of stone sculptures and coins were found at the Treštanovač-
Fig. 1. Map of continental Croatia with geographical location of Tekić.
303
Book ARR 17.indb 303 12.12.2013 10:19:56

Fig. 2. Grave 112 containing burial of an adult

male in situ (photo is part of the excavation
documentation, courtesy of the Town Museum in
Požega).
ka gradina which prompted archaeologists to begin with excavations at the site. The
systematic archaeological excavations were led by the archaeologist Dubravka Sokač-
Štimac from the Town Museum in Požega (former Museum of the Požega Valley)
between 1972 and 2007.
The late antique necropolis (second half of the 4th century AD) contained 124 gra-
ves oriented W-E with heads on the west. Most of the graves contained one skele-
ton, but some also contained double burials. Burials can be divided into two groups:
burials in earthen graves (without grave architecture or in wooden coffins) (Fig. 2)
and burials in stone tombs (covered with tile roofs - tegulae, in a form of stone coffin,
etc.). Numerous grave accessories consisted mostly of poery, glass vessels (boles,
glasses), jewellery made of animal bone, iron, bronze, silver and gold (rings, earring,
bracelets), pearls made of faience, glass, jet and amber, bronze belt buckles and fibulae,
iron knives, and coins (Sokač-Štimac 1977, 2005, 2006; Sokač-Štimac and Bulat 1974).
The skeletal material studied in this paper originates from the excavations con-
ducted in 1972, 1975, 2004, and 2005. Dental and skeletal remains of 28 individuals
from 27 graves were available for the analysis. The preservation of bones from this
site varies between poor and excellent. It has to be stressed out that the analysed ske-
304
Book ARR 17.indb 304 12.12.2013 10:19:57

letal sample from Tekić is relatively small and as such is subject to random statistical
variations; all conclusions derived from this study need to be taken with a certain
amount of caution.
The anthropological analysis was carried out in the laboratory of the Department
of Archaeology of the Croatian Academy of Sciences and Arts in Zagreb. Sex and the
age at death of the recovered individuals were determined using methods described
in Buikstra and Ubelaker (1994). No aempt was made to determine the sex of suba-
dults (individuals under 15 years of age).
All skeletons were analysed for the possible presence of the following pathologic
changes: alveolar bone disease, dental caries, dental enamel hypoplasia, cribra orbi-
talia, periostitis, Schmorl’s nodes, vertebral osteoarthritis, osteoarthritis of major jo-
ints, and bone fractures. All pathological changes were recorded according to Ortner
(2003), and all anthropometrical measurements were performed according to Martin
and Saller (1957). The average height of adults from Tekić was calculated using the
so-called Troer-Gleser technique (Troer 1970).
For the purposes of this analysis, alveolar bone disease was defined as the pre-
sence of periodontal or periapical abscess, or antemortem tooth loss. The presence of
caries was diagnosed macroscopically, under strong illumination, with the help of a
dental probe. The presence of dental enamel hypoplasia was analysed on the perma-
nent maxillary central incisors and on the permanent maxillary and mandibular ca-
nines. All skulls with preserved orbital roofs were macroscopically examined under
powerful illumination for the possible presence of cribra orbitalia. Only cases of non-
specific periostitis were included in the analysis; it was diagnosed when two or more
skeletal elements exhibited active or healed periostitis, and criteria for inclusion in
the sample were the presence of at least 50% of all cranial bones and long bones. Oste-
oarthritic changes on major joints (shoulders, elbows, hips and knees) were recorded
as present if no less than one joint element was preserved or if over 50% of the joint
surface was preserved in two or three elements. The presence of bone trauma was
established by macroscopic analysis including verification of the bilateral asymmetry
of bones, angular deformities, presence of bone calluses and depressions on the skull;
only long bones preserved to an extent of at least two thirds of their surface and with
all major articular surfaces preserved were analysed (clavicles, humerii, radii, ulnae,
femora, tibiae and fibulae).
The differences in the average age at death for males and females were evaluated
using the non-parametric Kruskal-Wallis test. The differences in the frequencies of
the analysed pathological changes between subadults and adults and between males
and females, as well as between skeletal samples were evaluated with the chi-square
test using Yates correction when appropriate. A statistical computer program SPSS
14.0 for Windows was used for all statistical calculations and tests.
305
Book ARR 17.indb 305 12.12.2013 10:19:57

RESULTS
Demography and stature

The age and sex distribution of the Tekić skeletal sample by grave is presented in
Table 1. Out of the 28 individuals six are subadults, thirteen are males, six are fema-
les, one is probably male, and two adult individuals are of indeterminable sex. The
sample is characterized by a complete absence of subadults from the youngest (0-1
year) age category. The average age at death for the adults is 38.4 years - females lived
1.7 years longer than males (39.5 vs. 37.8 years), but the difference is not statistically
significant.
Table 1. Sex and age of the analysed individuals by grave.
Grave Sex Age (years)

3 indeterminable >45
4 subadult 1-2
7 indeterminable 30-45
8 subadult 12-15
10 subadult 7-8
15 male 30-40
39 female 40-50
40 male 40-50
43 male 40-45
44 subadult 13-15
45A female 35-40
45B male 30-40
48 male 30-35
49 female 40-50
51 subadult 13-15
52 male 30-35
103 probably male 35-45
104 female 50-55
105 female 20-25
108 male 30-40
110 male 25-30
111 male 30-35
112 male 35-40
113 male 40-45
114 male 40-45
115 subadult 7-8
116 female 30-35
120 male 45-50
306
Book ARR 17.indb 306 12.12.2013 10:19:58

Stature of the individuals from Tekić was estimated on the basis of the length of
the femur. The average height for females is 157.9 ± 3.72 cm, and for males is 164.9 ±
3.27.
Table 2. Frequency of alveolar bone disease and carious lesions in the
Tekić sample.
Subadults Females Males

n/N % n/N % n/N %
Alveolar bone disease 0/55 0.0 9/113 8.0 36/238 15.1
Carious lesions 1/40 2.5 15/102 14.7 15/197 7.6
n = number of tooth sockets with abscess or antemortem tooth loss; number of
teeth with carious lesions; N = number of examined tooth sockets/teeth
Oral pathologies
The frequencies of alveolar bone disease and caries are shown in Table 2. The
overall frequency of alveolar bone disease in Tekić is 11.1% (45/406); this pathology
was not registered in subadults while the frequency of alveolar bone disease in ma-
les is almost as twice as high as in females (15.1% vs. 8.0%), but the difference is not
statistically significant. Caries is present in 9.1% (31/339) of the analysed teeth. In su-
badults carious lesions were registered in 2.5% (1/40) of the teeth, and females (Fig. 3)
display much higher frequency of caries compared to males (14.7% vs. 7.6%), but the
difference is not statistically significant.
Fig. 3. First left mandibular molar

exhibiting large carious lesion.
Grave 116, adult female (photo by
V. Vyroubal, 2012).
307
Book ARR 17.indb 307 12.12.2013 10:19:58

Fig. 4. Dental enamel hypoplasia.

Grave 43, adult male (photo by V.
Vyroubal, 2012).
Subadult stress and non-specific infectious diseases

The total frequency of dental enamel hypoplasia (DEH) in the analysed sample
by tooth is 59.4% (19/32; Table 3). DEH is most oen recorded on the mandibular cani-
nes, followed by maxillary canines and maxillary central incisors (Fig. 4).
Cribra orbitalia (CO), pathological change usually aributed to the iron deficiency
anaemia, in the Tekić sample was registered in 35.7% (5/14) of the analysed frontal
bones, with one case of active CO at the time of death (Fig. 5).
In the analysed sample periostitis was observed in 63.2% (12/19; two subadults
and ten adults) of the well preserved skeletons. Nine cases of this pathology represent
mild, healed form, and three cases (two subadults and one male) display active form
of periostitis. All cases of periostitis were localised in the area of the lower extremiti-
es, primarily on the tibiae and fibulae.
Fig. 5. Active cribra orbitalia

in the right orbit. Grave
4, subadult (photo by V.
Vyroubal, 2012).
308
Book ARR 17.indb 308 12.12.2013 10:19:59

Table 3. Frequency of dental enamel hypoplasia in the Tekić sample.
Tooth N n %
Maxillary I1 9 4 44.4
Maxillary C 10 5 50.0
Mandibular C 13 10 76.9
N = number of examined teeth; n = number of teeth with DEH; I = incisor; C = canine
Schmorl’s nodes and osteoarthritis

The total frequency of Schmorl’s nodes is 36.4% (55/151; Table 4), with significantly
higher frequency in males (Fig. 6) compared to females (44.3% vs. 3.4%) (χ²=15.138,
P<0.001).
Table 4. Frequency of Schmorl’s nodes in the Tekić sample.
Thoracic Lumbar Total

n/N % n/N % n/N %
Females 1/16 6.3 0/13 0.0 1/29 3.4
Males 31/81 38.3 23/41 56.1 54/122 44.3
n = number of vertebrae with Schmorl’s nodes; N = number of examined
vertebrae
The frequency of vertebral osteoarthritis (OA) in Tekić is 31.3% (65/208; Table 5).
In both sexes the prevalence of vertebral OA is similar - in males 32.1%, and in fe-
males 28.6%. In both males and females vertebral OA is most frequent in the lumbar
vertebrae.
The total frequency of OA of major joints in the analysed sample is 29.6% (16/54),
with a slightly higher frequency in females (33.3%) compared to males (27.5%), but
without statistical significance. In both sexes osteoarthritis most oen appears in hips
and knees (Table 6; Fig. 7).
Table 5. Frequency of vertebral osteoarthritis in the Tekić sample.
Cervical Thoracic Lumbar Total

n/N % n/N % n/N % n/N %
Females 6/20 30.0 2/16 12.5 6/13 46.2 14/49 28.6
Males 10/37 27.0 27/81 33.3 14/41 34.1 51/159 32.1
n = number of vertebrae with osteoarthritis; N = number of examined vertebrae
309
Book ARR 17.indb 309 12.12.2013 10:20:00

Fig. 6. Schmorl’s node on the T10

vertebra. Grave 43, adult male
(photo by V. Vyroubal, 2012).
Bone fractures
The total long bone trauma frequency in Tekić is 1.5% (2/134; Table 7) - long bone
fractures were recorded on the radius (1/17 or 5.9%) and fibula (1/22 or 4.5%). Cranial
injuries were also registered - two out of 13 (15.4%) well preserved adult skulls (both
males) exhibit antemortem trauma. Both cranial injuries are well healed, shallow de-
pression fractures situated on the frontal bones. Besides long bone and cranial tra-
uma, a compression fracture of the L3 vertebra of an adult male buried in grave 113
was also recorded (Fig. 8).
Comparison with other antique series from Croatia

Results of this study were compared with the bioarchaeological data (average life
span, caries, alveolar bone disease, CO, DEH, periostitis, Schmorl’s nodes, vertebral
OA, OA of the major joints, long bone fractures) obtained from three Croatian antique
Table 6. Frequency of osteoarthritis of major joints in the Tekić sample.
Shoulder Elbow Hip Knee

n/N % n/N % n/N % n/N %
Females 1/6 16.7 0/1 0.0 2/4 50.0 2/4 50.0
Males 2/10 20.0 1/8 12.5 4/10 40.0 4/11 36.4
Total 3/16 18.8 1/9 11.1 6/14 42.9 6/15 40.0
n = number of joints with osteoarthritis; N = number of examined joints
310
Book ARR 17.indb 310 12.12.2013 10:20:00

Fig. 7. Severe degenerative osteoarthritis on

the right knee. Grave 114, adult male (photo Fig. 8. Compression fracture of the L3 in
by V. Vyroubal, 2012). comparison with L2 vertebra. Grave 113,
adult male (photo by V. Vyroubal, 2012).
period sites: Štrbinci (4th-5th c. AD; Novak et al. 2009a), Zadar-Relja (1st-4th c. AD; Novak
2008), and Zmajevac (4th c. AD; Šlaus et al. 2004a) (Table 8).
The Tekić sample displays significantly higher frequencies of alveolar bone di-
sease compared to Štrbinci and Zadar (Tekić vs. Štrbinci χ²=10.416, P=0.001; Tekić vs
Zadar χ²=12.885, P<0.001), higher frequencies of caries compared to Zadar (χ²=15.877,
P<0.001), higher frequencies of Schmorl’s nodes compared to Štrbinci, Zadar and Zma-
jevac (χ²=31.711, P<0.001; χ²=64.526, P<0.001; χ²=19.752, P<0.001, respectively), as well as
significantly higher frequencies of vertebral OA compared to all three antique series
(Štrbinci χ²=36.917, P<0.001; Zadar χ²=37.959, P<0.001; Zmajevac χ²=33.27, P<0.001).
Table 7. Frequency of long bone trauma
in the Tekić sample.
N n %
Clavicle 16 0 0.0
Humerus 16 0 0.0
Radius 17 1 5.9
Ulna 17 0 0,0
Femur 23 0 0.0
Tibia 23 0 0.0
Fibula 22 1 4.5
Total 134 2 1.5
n = number of long bones with trauma; N =
number of examined long bones
311
Book ARR 17.indb 311 12.12.2013 10:20:01

Table 8. Comparison with other antique skeletal samples from Croatia.
Tekić Štrbinci Zmajevac Zadar-Relja

Average life span 38.4 39.1 39.5 37.8
Caries 9.0* 6.9 9.4 4.2
Alveolar bone
11.1* 6.5 10.8 6.3
disease
CO 35.7 24.3 29.8 20.2
DEH 59.4 56.9 48.1 61.1
Periostitis 63.2 42.7 X 47.1
Schmorl’s nodes 36.4* 16.4 19.2 12.2
Vertebral OA 31.3* 14.1 14.2 14.8
Joint OA 29.6 33.5 24.7 25.2
Long bone fractures 1.5 0.9 X 1.9
*statistically significant differences
DISCUSSION
Although the analyses of osteological material from Tekić were previously con-
ducted during the 1970’s (Pilarić 1974, 1979) the data obtained by these studies were
in accordance with the methodology of the time, which focused mainly on the mor-
phological and phenotypic characteristics. The repeated anthropological analysis of
that material, together with the analysis of the new skeletal material excavated in
2004 and 2005 revealed new important data concerning the living conditions and the
way of life of the inhabitants who seled on the territory of the Požega Valley during
the late antique period.
Main characteristic of the Tekić skeletal sample is a clear under-representation of
subadults from the youngest age group. A review of the relevant literature suggests
that this is a widespread phenomenon, regarding of the chronological period and
geographic position (e. g. Acsádi and Nemeskéri 1970; Alesan et al. 1999; Guy et al.
1997; Šlaus 2000, 2006). Acsádi and Nemeskéri (1970) argued that the under-represen-
tation of infants in Hungarian medieval skeletal samples is a result of poor recovery
of perinatal infant bones rather than taphonomic factors, while Guy et al. (1997) sug-
gested that this could be a result of a mixture of factors, including the type of burial
and associated burial practices, and archaeological recovery strategies. Regarding
the under-representation of infants in Croatian skeletal samples Šlaus (2002, 2006) su-
ggested this is most probably due to different funeral customs and shallower graves
of very small children, chemical composition of the soil and frequent reuse of burial
sites.
312
Book ARR 17.indb 312 12.12.2013 10:20:02

Total frequencies of alveolar bone disease and caries in Tekić are relatively high
and are much more similar to the frequencies observed in Croatian medieval skeletal
samples than in the antique period series. Lower frequencies of caries are usually
recorded in populations whose diet was generally based on proteins (meat), whi-
le higher frequencies are noted among populations dependent on agriculture (e. g.
Lileton and Frohlich 1993; O’Sullivan et al. 1993). Historical sources testify that the
inhabitants of Roman Pannonia mostly consumed cereals such as barley and millet
(Novak et al. 2009a), the hypothesis additionally strengthened by numerous cereal and
legume remains (barley, millet, wheat, lentil, etc.) found in two Roman graves from Ilok
and Ščitarjevo (Šoštarić et al. 2006). Given the difficult situation in Pannonia during the
4th century it is likely that the numerous crises led to the decline of the quality of food
which is reflected in the low level of oral health of the inhabitants of Tekić. A relatively
high frequency of alveolar bone disease in Tekić could also be the result of an inadequ-
ate oral hygiene, since insufficient oral hygiene that removes dental plaque is the basis
of future dental loss (Hillson 2000), i. e. gingival inflammation, which is caused by
bacterial plaque, leads to bone resorption and results in tooth loss.
Frequency of dental enamel hypoplasia in Tekić is similar to the frequencies
observed in other antique period skeletal samples from the territory of the Roman
Empire (e. g. Facchini et al. 2004; Manzi et al. 1999) - such frequencies of DEH are cha-
racteristic for sedentary populations with agriculture based diets (Lanphear 1990).
High frequency of DEH in Tekić suggests that more than half of the analysed indi-
viduals survived strong metabolic stress during the early childhood since Goodman
(1988), Hodges (1986), and Lanphear (1990) suggested that in the sedentary popula-
tions metabolic stress is strongest during the transition from the diet based on the
sterile breast milk to the diet rich with microorganisms.
Cribra orbitalia is generally related to the inadequate nutrition, endemic parasi-
tism, unhygienic living conditions, and chronic gastrointestinal diseases which are
main causes of iron deficiency anaemia in children (Larsen 1997; Miler and van Ge-
rven 1994; Stuart-Macadam 1992; for different opinions see Walker et al. 2009). High
frequencies of CO like the one registered in Tekić are usually observed in sedentary
populations characterised by inadequate sanitary conditions and low levels of hygi-
ene (Hengen 1971; Stuart-Macadam 1992), and the widespread occurrence of CO in
Tekić could suggest a worsening of the living conditions in Pannonia Savia during the
4th century AD.
In accordance with high frequencies of DEH and CO is the high frequency of pe-
riostitis in Tekić. Studies of archaeological populations from different time periods (e.
g. Keusch and Farthing 1986; Mensforth et al. 1978; Novak et al. 2009b; Scrimshaw et
al. 1968) confirmed the synergistic relationship between the occurrence of infectious
diseases and poor nutrition, i. e. acutely or chronically undernourished individuals
313
Book ARR 17.indb 313 12.12.2013 10:20:03

are less resistant to infectious diseases compared to individuals with a normal diet.
So, based on the available data it could be hypothesised that the inhabitants of Tekić
suffered from relatively frequent episodes of hunger, infectious diseases and other
metabolic stresses.
Schmorl’s nodes on the vertebrae are the result of strong mechanical burdens of
the spine. Males in Tekić exhibit significantly higher frequency of Schmorl’s nodes
compared to females, a fact already noted in numerous Croatian archaeological po-
pulations (e. g. Novak et al. 2009a; Šlaus 2002, 2006; Šlaus et al. 2004a) and particularly
in a comprehensive study of vertebral pathologies in two early modern period popu-
lations (Novak and Šlaus 2011). These data strongly suggest a sex-based division of
labour where males performed more difficult physical tasks, while significantly hi-
gher frequency of Schmorl’s nodes in Tekić compared to other Croatian antique series
suggests that the inhabitants of Tekić had to invest larger amounts of physical effort
in order to ensure basic living conditions compared to their contemporaries.
The main factors influencing the presence and severity of degenerative osteoar-
thritis in the archaeological and modern populations are primarily age, followed by
repetitive mechanical loading and movement, and genetic factors (Weiss and Jur-
main, 2007). Since the study conducted by Novak and Šlaus (2011) indicates that the
degenerative osteoarthritis is correlated with increased age similar frequencies of
osteoartritis of the vertebrae and major joints between sexes in Tekić could be a result
of similar average life span of both males and females, but some other factors, un-
known at the moment, cannot be ruled out.
A relatively low prevalence of long bone fractures in Tekić suggests a relatively
low level of interpersonal violence in this community during the 4th century, a fact
that does not support the claims of historical sources of the 4th century in Pannonia
as an extremely violent period. Long bone fractures recorded in Tekić are the fractu-
res of radius and fibula and exactly these types of trauma are most oen related to
accidents (e. g. Djurić et al. 2006; Judd 2004; Russell et al. 2001). The occurrence of the
vertebral compression fracture in Tekić could also be accident related because verte-
bral crush fractures have been most commonly found osteoporosis-related fracture
in archaeological material (Brickley 2002). The hypothesis of a low risk of deliberate
violence in the late antique Incerum is furthermore supported by the complete absen-
ce of perimortem trauma and trauma inflicted by sharp-edged weapons. However,
two cranial fractures might suggest an occasional occurrence of intentional violence
in Tekić, due to the fact that both fractures are located on the frontal bones, and accor-
ding to some authors head and face traumas are clear evidence of intentional violence
(e. g. Alvrus 1999; Standen and Arriaza 2000).
Archaeologists who have excavated Treštanovačka gradina suggested, based on
the archaeological material, that the burials in stone tombs at this necropolis belong
314
Book ARR 17.indb 314 12.12.2013 10:20:03

to local Romanized residents of Incerum while burials in earthen graves belong to the
Germanic newcomers, most likely the Visigoths who seled in the region between
380 and 400 AD (Sokač-Stimac and Bulat 1974). However, some recent studies refute
this hypothesis and suggest that these Germanic newcomers were not Visigoths, but
the mixture of the Alans, Ostrogoths and Huns, and that they did not sele in the
area around Požega and the present-day Slavonia but in the region north of the Dra-
va river (Gračanin 2011). Unfortunately, at this point it is not possible to determine,
based only on the bioarchaeological studies, whether the necropolis on the Trešta-
novačka gradina belonged only to the Romanized natives or some Germanic selers
were also buried there. However, the development of modern molecular studies such
as stable isotopes analyses and DNA analyses should give the answers to these, still
unanswered, questions.
CONCLUSION
Although the skeletal sample presented in this paper is small, the results of bi-
oarchaeological analysis suggest that life in Tekić was more or less similar to other
communities in Croatia during the late antique period. Some skeletal and dental
markers such as frequencies of alveolar bone disease, caries, cribra orbitalia, periosti-
tis and Schmorl’s nodes might indicate relatively poor living conditions (inadequate
diet, occurrence of subadult anaemia and infectious diseases, very hard physical la-
bour) in the Požega Valley, most probably due to a dramatic worsening of the political
situation in the whole Roman Empire during the 4th century AD. On the other hand,
skeletal indicators of health such as long bone fractures suggest that the 4th century
AD in the region of Tekić was a relatively peaceful period without major outbreaks
of violence which might be due to the fact that Incerum was located in a somewhat
remote area of the Požega Valley outside of the main travelling routes, and as such it
was spared from the destruction of war that devastated most of Pannonia.
Once again, it is necessary to emphasize the fact that the size of the analyzed
sample from Tekić is relatively small and that all conclusions derived from this study
must be taken with a certain amount of reserve. Only the future studies of this im-
portant site conducted on a larger skeletal sample and using the most sophisticated
methods will give more definite answers to the questions concerning the details of
everyday life of the late antique inhabitants of Tekić.
Acknowledgments
The authors would like to thank Dubravka Sokač-Štimac and Mirela Pavličić from
the Town Museum in Požega who provided the skeletal material and the correspon-
ding documentation, and to Dr. Mario Šlaus, Vlasta Vyroubal, and Dr. Branka Migoi
315
Book ARR 17.indb 315 12.12.2013 10:20:03

from the Department of Archaeology of the Croatian Academy of Sciences and Arts
in Zagreb for their help. This study was financially supported by a grant from the
Ministry of Science, Education and Sports of the Republic of Croatia (Grant number
101-197-0677-0670).
SAŽETAK
Antropološka analiza ljudskih koštanih ostataka s kasnoantičke nekropole (4. st.)

Tekić – Treštanovačka gradina kod Požege
Ovaj rad predstavlja rezultate bioarheološke analize provedene na koštanom materĳalu

s kasnoantičkog (4. st.) nalazišta Tekić – Treštanovačka gradina kraj Požege. Ukupno je ana-
lizirano 28 kostura za eventualnu prisutnost karĳesa, alveolarnih oboljenja, cribrae orbitaliae,
hipoplazĳe zubne cakline, degenerativnog osteoartritisa na kralješcima i velikim zglobovima,
Schmorlovih defekata na kralješcima, periostitisa i trauma. Ovaj je uzorak karakterističan po
relativno visokoj učestalosti karĳesa i alveolarnih oboljenja, što je najvjerojatnĳe rezultat loše
oralne higĳene i prehrane temeljene na žitaricama. Visoke učestalosti cribrae orbitaliae, hipo-
plazĳe zubne cakline i periostitisa sugeriraju učestale epizode fiziološkog stresa poput gla-
dovanja i zaraznih bolesti. Distribucĳa i učestalost koštanih trauma pokazuju relativno niski
stupanj međuljudskog nasilja u analiziranoj populacĳi.
Acsádi and Nemeskéri 1970 G. Acsádi and J. Nemeskéri, History of human life span and mortality,
Akadémiai Kiadó, Budapest.
Alesan et al. 1999 A. Alesan, A. Malgosa and C. Simó, Looking into the demography
of an Iron Age population in the Western Mediterranean, I. Mortal-
ity, AJA 110, 285-301.
Alvrus 1999 A. Alvrus, Fracture Paerns Among the Nubians of Semna South,
Sudanese Nubia, ĲO 9, 417-429.
Bedić et al. 2009 Ž. Bedić, M. Novak and M. Šlaus, Dentalna oboljenja s tri
kasnoantička nalazišta u sjeveroistočnoj Hrvatskoj, ARR 16, 247-
263.
Brickley 2002 M. Brickley, An investigation of historical and archaeological evi-
dence for age-related bone loss and osteoporosis, ĲO 12, 364-371.
Buikstra and Ubelaker 1994 J. E. Buikstra and D. H. Ubelaker, Standards for data collection from
human skeletal remains, Arkansas Archaeological Survey, Fayee-
ville.
Djurić et al. 2006 M. P. Djurić, C. A. Roberts, Z. B. Rakočević, D. D. Djonić and A. R.
Lešić, Fractures in Late Medieval skeletal populations from Serbia,
AJPhA 130, 167-178.
Facchini et al. 2004 F. Facchini, E. Rastelli and P. Brasili, Cribra orbitalia and cribra
cranii in Roman skeletal remains from the Ravenna area and Rim-
ini (I-IV century AD), ĲO 14, 126-136.
316
Book ARR 17.indb 316 12.12.2013 10:20:03

Goodman 1988 A. H. Goodman, The chronology of enamel hypoplasias in indus-

trial population: A reppraisal of Sarnat and Schour (1941, 1942),
HB 60, 781-791.
Gračanin 2011 H. Gračanin, Južna Panonĳa u kasnoj antici i ranom srednjovjekovlju
(od konca 4. do konca 11. stoljeća), Plejada, Zagreb.
Guy et al. 1997 H. Guy, C. Masset and C. A. Baud, Infant taphonomy, ĲO 7, 221-229
Hengen 1971 O. P. Hengen, Cribra orbitalia: pathogenesis and probable etiol-
ogy, Homo 22, 57-75.
Hillson 2000 S. Hillson, Dental Anthropology, Cambridge University Press, Cam-
bridge.
Hincak et al. 2007 Z. Hincak, D. Mihelić and A. Bugar, Cremated Human and Ani-
mal Remains of the Roman Period: Microscopic Method of Analy-
sis (Šepkovčica, Croatia), CAntr 31, 315-319.
Hodges 1986 D. C. Hodges, Agricultural intensification and prehistoric health in the
Valley of Oaxaca, Mexico, PhD dissertation, University of New York,
Albany.
Judd 2004 M. Judd, Trauma in the city of Kerma: ancient versus modern in-
jury paerns, ĲO 14, 34-51.
Kallay 1974 J. Kallay, Antropološke mjere zubi iz nekropole, PZ 4, 152-154.
Kallay1977 J. Kallay, Antropološka analiza zubi iz nekropole u Tekiću, VMPK
1, 55-58.
Keusch and Farthing 1986 G. T. Keusch and M. J. G. Farthing, Nutrition and infection, Annual
Revue of Nutrition 6, Houston, 131-154.
Lanphear 1990 K. M. Lanphear, Frequency and Distribution of Enamel Hypopla-
sias in a Historic Skeletal Sample, AJPhA 81, 35-43.
Larsen 1997 C. S. Larsen, Bioarchaeology: Interpreting behavior from the human
skeleton, Cambridge University Press, Cambridge.
Lieu and Montserrat 1996 S. N. Lieu and D. Montserrat, From Constantine to Julian: Pagan and
Byzantine Views, Routledge, London.
Lileton and Frohlich 1993 J. Lileton and B. Frohlich, Fish-eaters and farmers: dental pathol-
ogy in the Arabian Gulf, AJPhA 92, 427-447.
Manzi et al. 1999 G. Manzi, L. Salvadei, A. Vienna and P. Passarello, Discontinuity
of Life Conditions at the Transition From the Roman Imperial Age
to the Early Middle Ages: Example From Central Italy Evaluated
by Pathological Dento-Alveolar Lesions, American Journal of Hu-
man Biology 11, New York, 327-341.
Martin and Saller 1957 R. Martin and K. Saller, Lehrbuch der Anthropologie, Gustav Fischer
Verlag, Stugart.
Mensforth et al. 1978 R. P. Mensforth, C. O. Lovejoy, J. W. Lallo and G. J. Armelagos, The
role of constitutional factors, diet and infectious disease in the etiol-
ogy of porotic hyperostosis and periosteal reactions in prehistoric
infants and children, Medical Anthropology 2, Washington, 1-59.
317
Book ARR 17.indb 317 12.12.2013 10:20:03

Miler and van Gerven 1994 D. M. Miler and D. P. van Gerven, Developmental, diachronic, and
demographic analysis of cribra orbitalia in the medieval Christian
populations of Kulubnarti, AJPhA 93, 287-297.
Novak 2008 M. Novak, Antropološka analiza antičke nekropole Zadar-Relja u kontek-
stu antičkih nekropola Hrvatske, PhD dissertation, Filozofski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
Novak and Šlaus 2010 M. Novak and M. Šlaus, Bone Traumas in Late Antique Popula-
tions from Croatia, CAntr 34, 1239-1248.
Novak and Šlaus 2011 M. Novak and M. Šlaus, Vertebral Pathologies in Two Early Mod-
ern Period (16th-19th Century) Populations From Croatia, AJPhA
145, 270-281.
Novak et al. 2009a M. Novak, Z. Premužić, V. Vyroubal and M. Šlaus, Bioarchaeology
of the late Antique population from Štrbinci, ARR 16, 265-326.
Novak et al. 2009b M. Novak, M. Šlaus and M. Pasarić, Subadultni stres u srednjovje-
kovnim i novovjekovnim populacĳama kontinentalne Hrvatske,
PIAZ 26, 247-270.
Odahl 2004 C. M. Odahl, Constantine and the Christian Empire, Routledge, Lon-
don.
O’Sullivan et al. 1993 E. A. O’Sullivan, S. A. Williams, R. C. Wakefield, J. E. Cape and M.
E. J. Curzon, Prevalence and site characteristics of dental caries in
primary molar teeth from prehistoric times to the 18th Century in
England, Caries Research, 27, San Diego, 147-153.
Ortner 2003 D. J. Ortner, Identification of Pathological Conditions in Human Skel-
etal Remains, Academic Press, San Diego.
Pilarić 1974 G. Pilarić, O lubanjama iz nekropole, PZ 4, 141-151.
Pilarić 1979 G. Pilarić, Nekropola na Treštanovačkoj gradini u Tekiću,
Antropološka istraživanja II. dio, VMPK 2-3, 51-82.
Pinterović 1978 D. Pinterović, Mursa i njeno područje u antičko doba, Jugoslavenska
akademĳa znanosti i umjetnosti, Osĳek.
Russell et al. 1991 T. Russell, J. Taylor and D. LaVelle, Fractures of the tibia and fibula,
in: C. Rockwood, D. Green, R. Bucholz (eds.), Rockwood and Green’s
fractures in adults, Vol. 2, Lippinco, Philadelphia, 1915-1982.
Scrimshaw et al. 1968 N. S. Scrimshaw, C. E. Taylor and J. E. Gordon, Interactions of nutri-
tion and infection, World Health Organization, Geneva.
Sokač-Štimac 1977 D. Sokač-Štimac, Arheološka iskapanja Muzeja Požeške kotline,
VMPK 1, 43-54.
Sokač-Štimac 2005 D. Sokač-Štimac, Treštanovačka gradina, HAG 1 (2004), 48-49.
Sokač-Štimac 2006 D. Sokač-Štimac, Treštanovačka gradina, HAG 2 (2005), 66-67.
Sokač-Štimac and Bulat 1974 D. Sokač-Štimac and M. Bulat, Rimska nekropola na Treštanovačkoj
gradini, PZ 4, 115-140.
Standen and Ariazza 2000 V. G. Standen and B. T. Ariazza, Trauma in the Preceramic Coastal
Populations of Northern Chile: Violence or Occupational Haz-
ards?, AJPhA 112, 239-249.
318
Book ARR 17.indb 318 12.12.2013 10:20:03

Stuart-Macadam 1992 P. Stuart-Macadam, Porotic hyperostosis: a new perspective, AJPhA

87, 39-47.
Šlaus 1998 M. Šlaus, Antropološka analiza osteološkog materĳala, in: B.
Migoi (ed.), Accede ad Certissiam – Antički i ranokršćanski hori-
zont arheološkog nalazišta Štrbinci kod Đakova, Hrvatska akademĳa
znanosti i umjetnosti, Zagreb, 121-134.
Šlaus 2000 M. Šlaus, Biocultural analysis of sex differences in mortality pro-
files and stress levels in the late Medieval population from Nova
Rača, Croatia, AJPhA 111, 193-209.
Šlaus 2001 M. Šlaus, Bioarchaeological research of the Štrbinci skeletal series,
ARR 13, 205-224.
Šlaus 2002 M. Šlaus, The Bioarchaeology of Continental Croatia. An analysis of
human skeletal remains from the prehistoric to post-medieval periods,
Archaeopress, Oxford.
Šlaus 2006 M. Šlaus, Bioarheologĳa. Demografija, zdravlje, traume i prehrana
starohrvatskih populacĳa, Školska knjiga, Zagreb.
Šlaus et al. 2004a M. Šlaus, N. Pećina-Šlaus and H. Brkić, Life stress on the Roman
limes in continental Croatia, Homo 54, 240-263.
Šlaus et al. 2004b M. Šlaus, M. Novak and D. Kollmann, The Štrbinci skeletal series
in context of other Late Antique skeletal series from continental
Croatia, ARR 14, 247-292.
Šoštarić et al. 2006 R. Šoštarić, M. Dizdar, D. Kušan, V. Hršak and S. Mareković, Com-
parative Analysis of Plant Finds from Early Roman Graves in Ilok
(Cuccium) and Ščitarjevo (Andautonia), Croatia – A Contribution to
Understanding Burial Rites in Southern Pannonia, CAntr 30, 429-
436.
Troer 1970 M. L. Troer, Estimation of stature from intact limb bones, in: T. D.
Stewart (ed.), Personal Identification in Mass Disasters, Smithsonian
Institution, Washington, 71-83.
Walker et al. 2009 P. L. Walker, R. R. Bathurst, R. Richman, T. Gjerdrum and V. A. An-
drushko, The Causes of Porotic Hyperostosis and Cribra Orbitalia:
A Reappraisal of the Iron-Deficiency-Anemia Hypothesis, AJPhA
139, 109-125.
Weiss and Jurmain 2007 E. Weiss and R. Jurmain, Osteoarthritis revisited: a contemporary
review of aetiology, ĲO 17, 437-450.
319
Book ARR 17.indb 319 12.12.2013 10:20:03

Book ARR 17.indb 320 12.12.2013 10:20:03
Vlasta Vyroubal, Jozo Perić Peručić, Mario Šlaus: Biological Indicators of Subadult Stress in the Late Antique Population...
V$ ¢ V¥
* $, J P
P
*¦, M
Š$ *¢
BIOLOGICAL INDICATORS OF SUBADULT STRESS IN

THE LATE ANTIQUE POPULATION OF CIBALAE AND
ŠTRBINCI
Vlasta Vyroubal UDK 904:611.7(497.5Štrbinci)
Hrvatska akademĳa znanosti i umjetnosti Original scientific paper
Antropološki centar Received: 07. 10. 2012.
Ante Kovačića 5 Accepted: 21. 05. 2013.
HR – 10000 Zagreb
E-mail: vyroubal@hazu.hr
Jozo Perić Peručić
Ante Kovačića 5
HR – 10000 Zagreb
E-mail: jozopp@hazu.hr
Mario Šlaus, PhD
Ante Kovačića 5
HR – 10000 Zagreb
E-mail: mario.slaus@zg.htnet.hr
The purpose of this paper is to get a beer insight on life-conditions in Late

Antiquity. In order to do so, skeletal sample of late antique Cibalae was anthropo-
logically analysed to determine subadult mortality rate, average life span for ma-
les and females, and the presence and frequency of indicators of subadult stress.
Pathologies indicative of subadult stress include: the presence of cribra orbitalia,
linear enamel hypoplasia, and non-specific infectious disease (periostitis). Indi-
cators of subadult stress proved to be very useful when trying to assess health
and life quality of an archaeological population. The results were then compa-
red to the previously studied skeletal series from the site of Štrbinci (presumed
Certissia). By doing so we got information on different living conditions in a late
antique small town and a city. Both sites are dated to the same period and are
geographically close to one another, the only difference being in the nature of the
selements. Certissia (if it was indeed located on the site of Štrbinci) was a small
town, while Cibalae was an urban centre. Since both sites belong to the same ge-
ographical region and chronological period, lile difference is expected between
biological characteristics of the two populations. Possible differences might be the
result of different life-styles of the populations of a small town and a city.
Key words: Cibalae, Štrbinci, Certissia, subadult stress, Late Antiquity (Ključ-
ne rĳeči: Cibalae, Štrbinci, Certissia, subadultni stress, kasna antika.
321
Book ARR 17.indb 321 12.12.2013 10:20:03

INTRODUCTION
There are many advantages to the study of non-adult skeletal remains. For many
years the study of infant and subadult skeletons has been unjustly under-represented
in anthropological analyses. There are several reasons for that – different funerary
practices combined with the fact that subadult bones are very fragile and in most
cases buried in shallow graves which results in their destruction or very poor pre-
servation. Age at time of death in subadults can be assessed with greater precision
than in adult skeletons. Age estimates in children rely on specific markers such as the
chronology of epiphyseal and diaphyseal union and deciduous and permanent denti-
tion. Therefore the age at death in subadult skeletons can be assessed more accurately
than in adults. The study of growth rather than adult stature means that the age at
which a certain group of children or a particular subadult have a stressful period (in
a biological sense) can be examined.
Since the early 1980s a combination of several osteological indicators has been
used to provide the evidence of malnutrition in past populations. It is unlikely that
a malnourished child is deficient in one single dietary element, so one should expect
a combination of lesions associated with the lack of iron, zinc, calcium, protein and
vitamins (Lewis 2006). The results of the anthropological analyses will be compa-
red to the data derived from the previously analysed skeletal series originating from
the late antique Štrbinci (presumed Roman Certissia) archaeological site (Novak et al.
2009). Both sites are dated to the same period and are in the same geographical region
with evidence of both sites being connected by roads.
Cibalae is situated on the le bank of the Bosut River. Archaeological research of
the site started in the early 1900s, and is still being carried out to this day. Extensive
research that has been carried on this site since the beginning of the 20th century reve-
aled that Cibalae was a large Roman urban centre. Certissia was a Roman selement
located 22 Roman miles west of Cibalae. In contrast to Cibalae, Certissia was a small
town in a rural surrounding. Archaeological research has shown that the construc-
tion during the 4th c. AD in Cibalae was of high quality, both in public and residential
structures. Apart from the grave goods, the movable finds of the 4th c. AD also include
the rich and customary finds from the cultural layers of the researched locations.
These data give us invaluable information on the dynamics of life (population densi-
ty, life quality, etc.) in Cibalae during Late Antiquity (Rapan Papeša 2011).
The purpose of this paper is to analyse biological indicators of subadult stress
that can be seen in the human skeleton. In order to get a clearer picture on life quality,
or subadult stress in particular, specific pathologies were analysed in this study, and
then compared to the results of the anthropological analyses of late antique Štrbin-
ci (presumed Certissia) (Novak et al. 2009). Pathologies indicative of subadult stress
322
Book ARR 17.indb 322 12.12.2013 10:20:03

include: the presence of cribra orbitalia, linear enamel hypoplasia, and non-specific
infectious disease (periostitis), and possible metabolic conditions such as vitamin de-
ficiency anaemia. Indicators of subadult stress proved to be very useful when trying
to assess health and life quality of an archaeological population. Both sites are dated
to the same period and are geographically close to one another, the only difference
being in the nature of the selements. Certissia was a small town, while Cibalae was
an urban centre. Since both sites belong to the same geographical region and chro-
nological period, lile difference is expected between biological characteristics of the
two populations. Possible differences might be the result of different life-styles of the
small-town and urban populations.
MATERIALS AND METHODS
Human osteological material originates from several necropolises situated in Ro-

man Cibalae (today’s Vinkonvci) - a total of 181 individuals; 40 subadults, 44 females
and 97 males. The graves analysed in this paper are dated to 4th c. AD according to
archaeological finds and grave goods (i. e. the osteological material originating from
graves). Grave goods include silver coins of Emperor Constantine, crossbow broo-
ches, various components of jewellery (bracelets, rings and necklaces), belt buckles,
bone combs, and ceramic vessels.
The third and fourth century graves are the most dominant group in Cibalae ne-
cropolises, which testifies of the population density in that period. The Cibalae ne-
cropolises lie at all four ends of the city. All burial types are represented: burials in
simple grave cuts and in stone built graves are by far most numerous, followed by the
burials in sarcophagi, lead coffins, and incineration graves. The chronological range
of finds from these graves runs from the 2nd to the 5th c. AD. As far as the graves are
concerned, the greatest problem confronting further research are the devastated and
looted brick-built graves – their looting probably started as far back as Antiquity
(Rapan Papeša 2011).
All burials from Štrbinci were inhumations, with three types of graves noted:
grave vaults, earth graves, and graves containing wooden caskets. Grave accessories
(e. g. glass and poery vessels, bronze coins, glass, amber, bone and metallic jewe-
llery, parts of clothing, etc.) date the use of this cemetery to the second half of the 4th
c. and possibly to the beginning of the 5th c. AD (Migoi 2006). A total of 150 skele-
tons were available for analysis, with preservation ranging from good to excellent.
Anthropological analyses included determining the sex of adult individuals, age at
death, and pathological changes indicative of subadult stress. No aempt was made
in determining the sex of subadults under 15 years of age at the time of death. In de-
termining the sex of the skeletons basic anthropological criteria based on the morp-
323
Book ARR 17.indb 323 12.12.2013 10:20:03

hological differences between males and females in both cranial (Krogman and Iscan
1986), and postcranial skeleton (Kimura 1982; Phenice 1969; Sutherland and Suchey
1991; Weaver 1980) were used.
The age at death of subadults was assessed based on the chronology of epiphyseal
and diaphyseal union, deciduous and permanent dentition formation, and length of
long bones diaphyses (Bass 1995; Fazekas and Kósa 1978; Scheuer and Black 2000). The
age at death of adult skeletons was assessed using several skeletal elements: changes
to the pubic symphysis (Brooks and Suchey 1990) and the auricular surfaces of the
pelvis (Lovejoy et al. 1985), obliteration of the cranial and maxillary sutures (Meindl
and Lovejoy 1985), degenerative osteoarthritis in the joints (Mann and Jantz 1988; Me-
indl and Lovejoy 1985; Pfeiffer 1991), and obliteration of the occlusal surfaces on the
teeth. The age of the adults was given within a five-year range (e. g. 21-25), while the
age of subadults was determined within a range of one year. Indicators of subadult
stress and pathologies included in the analysis are: cribra orbitalia, non-specific infec-
tious diseases (periostitis), linear enamel hypoplasia (LEH), and possible metabolic
diseases (e. g. vitamin deficiencies).
Cribra orbitalia (Fig. 1) refers to the porous, sieve-like lesions of the orbital roof.
Cribra orbitalia is thought to be indicative of iron deficiency anaemia, which is most li-
kely the result of malnutrition, chronic blood loss or parasitic infestation. The highest
frequencies of cribra orbitalia in most cases occur before 5 years of age (Mansforth et
al. 1978; Goodman and Armelagos 1988).
Fig. 1. Severe active form of cribra orbitalia.
324
Book ARR 17.indb 324 12.12.2013 10:20:04

Non-specific infectious diseases (periostitis) is the most common cause of non-

specific diseases are infections, and the most common form found in archaeological
populations (i. e. the human skeleton) are non-specific periosteal reactions called pe-
riostitis which is the inflammation of the peripheral bone (Fig. 2). Inflammation of
the periosteum is usually caused by trauma or parasitic infections. Trauma induced
periostitis was not included in this paper.
Linear enamel hypoplasia (LEH) is manifested as horizontal defects of dental
enamel on the buccal surfaces of the teeth (Goodman and Rose 1990) (Fig. 3). This is
a subadult disorder which was for a long time been used as a non-specific indicator
of physiological stress (Guatelli-Steinberg and Luckas 1999). In this paper only per-
manent dentition was used in the analysis of this pathology. Because of the nature of
Fig. 2. Linear enemal hypoplasia on the central incisors.
the dental enamel the defects cannot be remodelled and therefore represent the most
permanent indicator of subadult physiological stressful incidents during the first 7
years of life (during which time permanent dentition is completely formed) (Lewis
and Roberts 1997).
325
Book ARR 17.indb 325 12.12.2013 10:20:04

Fig. 3. Severe active form of Periostitis.
Metabolic diseases include conditions such as scurvy or rickets, which are ca-
used by the lack of vitamin C or vitamin D, respectively. They are most commonly
manifested as severe inflammatory processes or lesions in specific locations on the
skeleton.
RESULTS
The results of the anthropological analyses of the late antique Cibalae populati-
on, compared to the late antique Štrbinci population (presumed Roman Certissia) are
shown in the tables and charts below.
Cibalae sample consists of 181 individuals; 40 subadults (22.1%) under 15 years of
age at the time of death, 44 adult females (24.3%) and 97 adult males (53.6%). The Štr-
binci sample is very similar with a somewhat smaller number of adult males (Table
1). The Štrbinci skeletal sample consists of 139 individuals; 34 subadults (24.5%), 44
females (31.7%) and 61 males (43.9%). Mortality rate for the entire Cibalae sample is
shown in Chart 1, while the difference in mortality rates between males and females
is shown in Chart 2. The highest mortality rate for subadults in Cibalae was between
the ages of 6 and 10, which makes 9.3% (17/181) of the entire sample. The average life
span for females is 37.3 years, while for males it is 34.6 years. In Štrbinci the situation
is different; females have a shorter life span (37 years) than males (39 years). The dif-
ference in the average age at death for males between the two samples is statistically
significant with the level of confidence of 99%.
326
Book ARR 17.indb 326 12.12.2013 10:20:05

Table 1. Demography and mortality distribution in the Late Antique Cibalae and Štrbinci (pre-
sumed Roman Certissia) samples
CIBALAE ŠTRBINCI
Age Subadults Females Males Age Subadults Females Males
0-1 2 0-1 2
2-5 6 2-5 10
6-10 17 6-10 13
11-15 15 11-15 9
16-20 2 11 16-20 3
21-25 5 10 21-25 1 5
26-30 7 16 26-30 5 4
31-35 7 13 31-35 11 6
36-40 6 18 36-40 11 12
41-45 7 11 41-45 10 14
46-50 5 13 46-50 4 6
51-55 2 4 51-55 2 8
56-60 1 1 56-60 1
60+ 2 60+ 2
Total 40 44 97 Total 34 44 61
Mean age x=37.29 x=34.59 Mean age x=38.0 x=39.95
at death (sd=11.44) (sd=10.32) at death (sd=6.99) (sd=10.85)
1
The average age at death was calculated on the basis of the median value for each age group (e.g. 38 years
for the age group 36-40) and 65 years for the age group 60+.
The highest mortality rate for adult females is noted between the ages of 31 and
35, and between 41 and 45, when 31.8% of females die, while the highest mortality
rate for males is between 36 and 40 years of age, when 18.5% (18/97) of men die.
For comparison, mortality rates for the Štrbinci sample are shown in Charts 3 and
4. The highest female mortality in the Štrbinci sample appears between the ages of 31
and 35, and between 36 and 40, when 25% of the women died, while most men (23%)
died between the ages of 41 and 45. Subadult mortality in Štrbinci is almost identical
to the one in Cibalae with 9.3% (13/139) of the population dying between the ages of
6 and 10. Regarding the adult population the situation is again very similar; most
women die between the ages of 31 and 35, and between 36 and 40 in both samples,
while most men in Cibalae die between the ages of 36 and 40, and in Štrbinci between
the ages of 41 and 45.
The frequencies of cribra orbitalia for both samples are shown in Table 2. The ove-
rall frequency of cribra orbitalia for the subadults in the Cibalae sample is 81% (17/21),
327
Book ARR 17.indb 327 12.12.2013 10:20:06

20%
Chart 1. Mortality
18%
rate for the Cibalae
16% sample.
14%
mortality rate(dx)
12%
10%
8%
6%
4%
2%
0%
5 10 15 20 25 30 35 40 45 50 55 60 60+
age at death (in years)
20% Chart 2. Differ-

ence in mortal-
16% ity rates between
males and females
in Cibalae.
mortality rate(dx)
12%
8%
4%
0%
20 25 30 35 40 45 50 55 60 60+
females males

20% Chart 3. Mortality
18% rate for the Štrbinci
16% sample.
14%
mortality rate(dx)
12%
10%
8%
6%
4%
2%
0%
5 10 15 20 25 30 35 40 45 50 55 60 60+
328
Book ARR 17.indb 328 12.12.2013 10:20:06

28%
24%
20%
mortality rate(dx)
16%
12%
8%
4%
0%
20 25 30 35 40 45 50 55 60 60+
females males
Chart 4. Difference in mortality rates between males and females in Štrbinci.
while for adults it is 26.2% (22/84), and this difference is statistically significant
(χ2=19.297; p=0.0000112). Frequencies of cribra orbitalia are relatively similar for males
(27.6%) and females (23.1%). Although males exhibit a slightly higher frequency, there
is no statistically significant difference. Cribra orbitalia in the active form at the time of
death was noted in 7 subadults, which makes 41.2% of the subadults with this patho-
logy. Active form of cribra orbitalia was not noted in adults.
The overall frequency of cribra orbitalia in the subadult population from Štrbinci is
37.5% (9/24) and is considerably smaller than the 81% noted in Cibalae. This difference
is statistically significant (χ2=6.979; p=0.0082). Active form of the pathology was noted
in six subadults (66.7%). Active form of cribra orbitalia was not noted in adults. The di-
fference between adults (20.1%) and subadults (37.5%) from Štrbinci is not statistically
significant, and although the adult males exhibit a higher frequency of cribra orbitalia
(26.4%) than females (13.2%), the difference is not statistically significant. Further-
more, there is no statistically significant difference in the frequencies of active cribra
orbitalia between the Cibalae (41.2%) and Štrbinci (66.7%) samples.
Frequencies of non-specific periostitis in both samples are shown in Table 3. The
overall frequency of periostitis noted in the Cibalae sample is 34.4% (31/90), while in
Štrbinci it is 42.7% (38/89). Periostitis was noted in 41.7% (10/24) of the subadult popu-
lation in Cibalae and 61.5% (8/13) in Štrbinci. In Cibalae periostitis is present in 31.8%
(21/66) of the adult population; 20% of males (4/20) and 37% of females (17/46). In the
adult population of Štrbinci periostitis was noted in 39.47% (30/76); 44.4% of males
(20/45) and 32.3% (10/31) of females. There are no statistically significant differences
329
Book ARR 17.indb 329 12.12.2013 10:20:06

Table 2. Frequency and distribution of cribra orbitalia in the late antique Cibalae and Štrbinci
(presumed Roman Certissia) samples.
CIBALAE ŠTRBINCI
Active le- Active le-
Cribra orbitalia Cribra orbitalia
sions sions
Age/Sex Age/Sex
% of % of
O1 A12 % A23 O A1 % A2
A1 A1
0 - 0.9 2 2 100.0 2 100.0 0 - 0.9 2 0 0.0 0 0.0
1 - 4.9 2 1 50.0 1 100.0 1 - 4.9 6 1 16.7 1 100.0
5 - 9.9 11 10 90.9 4 40.0 5 - 9.9 10 6 60.0 5 83.3
10 – 14.9 6 4 66.7 0 0.0 10 – 14.9 6 2 33.3 0 0.0
Subadults - Subadults -
21 17 81.0 7 41.2 24 9 37.5 6 66.7
total total
Females 26 6 23.1 0 0.0 Females 38 5 13.2 0 0.0
Males 58 16 27.6 0 0.0 Males 53 14 26.4 0 0.0
Adults - total 84 22 26.2 0 0.0 Adults - total 91 19 20.1 0 0.0
1O=number of analyzed frontal bones;
2A1=number of frontal bones on which a minimum of one orbit shows signs of cribra orbitalia;
3A2=number of frontal bones on which the cribra orbitalia was active at time of death.
between adults and subadults, or males and females in neither sample, nor are there
any between the two samples.
Frequencies of linear enamel hypoplasia for both samples are shown in Table
4. Frequency and distribution of LEH is very similar in both samples. A total of 163
teeth (maxillary first incisor, maxillary canine, or mandibular canines) in the Cibalae
sample, and a total of 202 teeth in the Certissia sample were available for analysis. The
overall frequency in the Cibalae sample is 55.8% (91/163), while in Štrbinci it is 56.9%
Table 3. Frequency of periostitis in the late antique Cibalae and Štrbinci (presumed Roman Certis-
sia) samples.
CIBALAE ŠTRBINCI
1 2
Sex N O % Sex N O %
Subadults 24 10 41.7 Subadults 13 8 61.5
Males 20 4 20.0 Males 45 20 44.4
Females 46 17 37.0 Females 31 10 32.3
Total 90 31 34.4 Total 89 38 42.7
¹N=number of well-preserved skeletons;
²O=number of well-preserved skeletons showing signs of periostitis.
330
Book ARR 17.indb 330 12.12.2013 10:20:07

Table 4. Frequency of linear enamel hypoplasia in the late antique Cibalae and Štrbinci (presumed
Roman Certissia) samples.
CIBALAE ŠTRBINCI
1 1
TOOTH N NwLEH %wLEH TOOTH N NwLEH %wLEH
Max I1 36 15 41.7 Max I1 56 29 51.8
Max C 61 34 55.7 Max C 69 42 60.1
Mand C 66 42 63.6 Mand C 77 44 57.1
1N=number of analyzed teeth; NwLEH=number of teeth with one or more case of LEH; % wLEH=% of N with
one or more case of LEH;
2I=incisor; C=canine.
(115/202). In Cibalae LEH was most frequent on the mandibular canines (63.6%) and
in Štrbinci on the maxillary canines (60.1%). There are no statistically significant dif-
ferences between the samples. None of the analysed skeletons showed clear signs of
metabolic disease caused by the lack of vitamin C or vitamin D.
DISCUSSION
All anthropological analyses offer important information on health of past popu-
lations and when combined with archaeological data give a much clearer picture of
the life-conditions and life-quality in the period in question. The skeletal series from
Štrbinci (presumed Roman Certissia) have been extensively analysed in the past (No-
vak et al. 2009), as well as compared to another late antique site, but from a different
geographical region. Cibalae is a large urban late antique centre, and as such gives us
important information on health and life-quality of its inhabitants. A large number of
graves dating from the 4th c. AD (compared to the number of graves dating from the
earlier Roman period) testify of population density in that period. Population densi-
ty is in direct correlation to a city growth and prosperity, which in Cibalae was at its
peak during Late Antiquity. Although population density testifies of its prosperity,
it brings about certain problems, primarily concerning the population health due to
poor sanitary conditions. A high population density is almost always correlated to
poor hygiene conditions, poor nutrition, and the population exposure and suscepti-
bility to infectious diseases and epidemic outbursts.
The comparison of the two sites (one being a small town, the other a large urban
centre) is very useful in understanding the way of life in two different types of set-
tlements during the same period. Demography analyses showed many similarities
between the two populations, but also some differences. Subadult mortality in the
both late antique samples is almost identical. Life expectancy for females is again
almost identical in both samples, while there is a noticeable difference in the average
life span for males. Men from Cibalae live approximately 5 years shorter than the men
331
Book ARR 17.indb 331 12.12.2013 10:20:07

from Štrbinci. Also, women from Cibalae live approximately 3 years longer than men,
while in Štrbinci the situation is conversed – women have a shorter life span by 2 ye-
ars. This suggests a different stress level between men and women living in various
types of selements during the 4th c. AD.
Cribra orbitalia is generally accepted as an osteological indicator of subadult anae-
mia caused by iron deficiency, which is in itself the result of poor nutrition, endemic
parasitism, unsanitary living conditions, or chronic gastrointestinal disease (Larsen
1997; Miler and Van Gerven 1994). Data collected from different osteological series
from different archaeological sites showed that the ‘active’ form of this pathology is
most commonly seen in children, while if present in adults it is almost always in the
‘healed’ form (Walker 1986; Larsen et al. 1992; Miler and Van Gerven 1994). This le-
ads to the logic conclusion that cribra orbitalia is the result of subadult anaemia; while
in adults it is only a sign of a stressful period from which the individual has obvio-
usly recuperated (Miler and Van Gerven 1994). Aer analysing the remains of 400
individuals Hengen (1971) concluded that anaemia caused by iron deficiency is pri-
marily the result of parasitism. A considerable number of previous bioarchaeological
investigations have included anaemia as a manifestation of the metabolic bone disea-
se (e. g. Roberts and Manchester 2005). This inclusion is largely derived from the role
of dietary iron-deficiency in combination with anaemia. The extensive involvement
of bone marrow in order to regenerate blood cell supply results in secondary effects
on bone cells and structure. The specific diagnosis of iron deficiency anaemia in past
populations is complex and likely over-estimated, particularly as the wide range of
potential causative factors, which includes intestinal parasitic infections and/or exce-
ssive blood loss, are frequently overlooked (Brickley and Ives 2010).
The distribution of cribra orbitalia in both analysed samples is similar. In both sites
subadults show a considerably higher frequency of cribra orbitalia than adults. Also,
the active form of the pathology was only noted in subadult skeletons from both sites.
The frequencies of cribra orbitalia are different. The overall frequency for subadults
is much higher in the Cibalae sample when compared to the one noticed in Štrbinci.
Frequency of cribra orbitalia in adult males is slightly higher in the Štrbinci sample
while the frequencies for females are almost identical. Frequencies and distribution
of linear enamel hypoplasia are very similar in both samples and show that more
than half of the analysed teeth exhibited this pathology. This result is to be expected
when considering the high frequencies of cribra orbitalia and high subadult mortality
rates in both samples. Combined with other variables, LEH is a good indicator of
subadult stress.
The occurrence of non-infectious diseases in the form of periostitis is very indi-
cative of diet and hygiene level of a population. The Štrbinci sample shows that men
had a higher frequency of periostitis than females. The higher frequencies of periostitis
332
Book ARR 17.indb 332 12.12.2013 10:20:07

in males were also noticed by Brothwell (1986) and Paine et al. (2007) when analysing
skeletal samples from Turkey. Their explanation of this trend was that males were
more frequently under stress due to specific activity paerns that exposed males to
more difficult tasks (Paine et al. 2007). Interestingly, unlike other late antique sites
from Croatia (Novak et al. 2009) and the rest of Europe that exhibit a higher frequency
of periostitis among males, in Cibalae sample women seem to be more susceptible to
anaemia and parasitism. The differences in frequency and distribution of observed
pathologies between sexes confirm earlier studies of the late antique skeletal samples
that there was a gender-based division of labour and diet. What the authors find of
greater interest is that the fact that the men from Štrbinci (a small town) lived consi-
derably longer than the men from Cibalae (an urban centre), while the women’s life
span was identical.
CONCLUSION
The anthropological analysis of subadult stress in late antique Cibalae skeletal
sample showed that there was a very high subadult mortality rate. When compared
to the late antique Štrbinci sample the frequencies of studied pathologies are in ac-
cordance with some differences that are most probably the result of different life-con-
ditions in a small town and a large city. For example, the frequency of cribra orbitalia,
even though high in both samples, is higher in the Cibalae sample which seems logi-
cal considering the difference in living conditions, nutrition and hygiene in a rural
village which is food producing and an urban centre at the peak of its power, the
population density at its highest, oen epidemic outbursts as a result of poor sanitary
conditions. The frequency of periostitis, which according to some authors is indicative
of hard labour as well as parasitism, is higher in men from Štrbinci. It suggests that
they worked harder then the men from in the cities. What is of most interest is the
fact that the men from Cibalae lived considerably shorter than the men from Štrbinci,
while the women had the same life span. Since there is a clear gender division of labo-
ur and a difference in diet in Late Antiquity, it is clear that men living in a late antique
small town had a very different life-style to that of men living in a city.
Acknowledgments
The authors would like to thank Hrvoje Vulić from the Town Museum in Vin-
kovci and Dr. Branka Migoi from the Department of Archaeology of the Croatian
Academy of Sciences and Arts who provided the skeletal material, and to Dr. Mario
Novak and Željka Bedić from the Anthropological Centre of Croatian Academy of
Sciences and Arts for their help. This study was financially supported by a grant
from the Ministry of Science, Education and Sports of the Republic of Croatia (Grant
number 101-197-0677-0670).
333
Book ARR 17.indb 333 12.12.2013 10:20:07

SAŽETAK
Biološki pokazatelji subadultnog stresa kod kasnoantičkih populacĳa Cibala i Štrbinaca
Cilj ovog rada jest dobiti bolji uvid u način života u periodu kasne antike. Kako bi se to
postiglo, skeletni uzorak iz kasnoantičkih Vinkovaca (Cibalae) antropološki je analiziran.
Antropološkim analizama određen je subadultni mortalitet, prosječna životna dob te uče-
stalosti distribucĳa indikatora subadultnog stresa. Patologĳe koje ukazuju na subadultni
stres uključuju: cribru orbitaliu, linearnu hipoplazĳu zubne cakline te nespecifične zarazne
bolesti (periostitis). Indikatori subadultnog stresa su se pokazali kao vrlo korisni parametri
kod određivanja kvalitete zdravlja i načina života arheoloških populacĳa. Rezultati antro-
poloških analiza provedenih na uzorku iz Vinkovaca (Cibalae) su potom uspoređeni s ra-
nĳe rezultatima ranĳe provedenih analiza na uzorku iz Štrbinaca (Certissia). Na taj način
uspoređeni su životni uvjeti u kasnoantičkom selu i gradu. Oba nalazišta se datiraju u isto
razdoblje te su zemljopisno vrlo blizu jedno drugome. Jedina razlika je u vrsti naselja; na
Štrbincima (pretpostavljena rimska Certissia) vjerojatno je bio manji grad, bliži ruralnom
okruženju, dok su Cibale (Vinkovci) bile urbano središte. Kako oba nalazišta pripadaju
istom razdoblju i zemljopisno su vrlo blizu, velike razlike u biološkim karakteristikama
ovih populacĳa se ne očekuju. Moguće razlike mogu se tumačiti kao posljedica različitih
načina života između ruralnih i urbanih populacĳa.
Bass 1995 W. M. Bass, Human Osteology. A Laboratory and Field Manual of the
Human
Skeleton Missouri Archaeological Society, Columbia.
Brickley and Ives 2010 M. Brickley and R. Ives, The Bioarchaeology of Metabolic Bone Disea-
se, London.
Brooks and Suchey 1990 S. Brooks and J. M. Suchey, Skeletal age determination based on
the os pubis: A comparison of the Acsádi-Nemeskéri and Suchey-
Brooks methods, Human Evolution 5, New York, 227-238.
Brothwell 1986 D. Brothwell, The human bones, in: R. M. Harrison (ed.), Excavati-
on at Saraçhane in Istanbul, vol. 1. The Excavation, Structures, Archi-
tectural Decoration, Small Finds, Coins, Bones, and Molluscs, Prince-
ton University Press, Princeton, 374-398.
Fazekas and Kósa 1978 I. G. Fazekas and F. Kósa, Forensic fetal osteology, Akadémiai Kiadó,
Budapest.
Goodman and A. H. Goodman and G. J. Armelagos, Childhood Stress and Decre-
Armelagos 1988 ased Longevity in a Prahistoric Population, American Antropologist
90(4), Knoxville, 936-944.
Goodman and Rose 1990 A. H. Goodman and J. C. Rose, Assessment of systemic physiolo-
gical perturbations from dental enamel hypoplasia and associated
histological structures, Yearbook of Physical Anthropology 33, San Di-
ego, 59-110.
Guatelli-Steinberg D. Guatelli-Steinberg and J. R. Lukacs, Interpreting sex differen-
and Lukacs 1999 ces in enamel hypoplasia in human and non-human primates: de-
334
Book ARR 17.indb 334 12.12.2013 10:20:07

velopmental, environmental and cultural considerations, Yearbook

of Physical Anthropology 42, San Diego, 73-126.
Hengen 1971 O. P. Hengen, Cribra orbitalia: Pathogenesis and Probable Etiolo-
gy, Homo 22, 57-77.
Kimura 1982 K. Kimura, Sex differences of the hip bone among several popula-
tions, Okajimas Folia Anatomica Japonica 58, Tokyo, 266-273.
Krogman and Iscan 1986 W. M. Krogman and M. Y. Iscan, The human skeleton in forensic medi-
cine, C. C. Thomas, Springfield.
Larsen 1997 C. S. Larsen, Bioarchaeology: Interpreting behavior from the human
skeleton, Cambridge University Press, Cambridge.
Lovejoy et al. 1985 C. O. Lovejoy, R. S. Meindl, T. R. Pryzbeck and R. P. Mensforth, Chro-
nological metamorphosis of the auricular surface of the ilium: A new
method for the determination of age at death, AJPhA 68, 15-28.
Lewis 2006 M. E. Lewis, Perspectives from Biological and Forensic Anthropology,
Cambridge University Press, Cambridge.
Lewis and Roberts 1997 M. E. Lewis and C. Roberts, Mean Age at Death of Non-adults
from Early Medieval Britain With and Without Stress Indicators,
Papers on Paleopathology, St Louis Meeting Report, Missouri, 9.
Mann and Jantz 1988 R. W. Mann and R. L. Jantz, Maxillary suture obliteration: Aging the
human skeleton based on intact or fragmentary maxilla, Journal of
Forensic Sciences 32, Chicago, 148-157.
Meindl and Lovejoy 1985 R. S. Meindl and C. O. Lovejoy, Ectocranial suture closure: A revised
method for the determination of skeletal age at death based on the
lateral – anterior sutures, AJPhA 68, 57-66.
Mensforth et al. 1978 R. P. Mensforth, C. O. Lovejoy, J. W. Lallo and G. J. Armelagos, The
role of constitutional factors, diet and infectious disease in the etio-
logy of porotic hyperostosis and periosteal reactions in prehistoric
infants and children, Medical Anthropology 2, Washington, 1-59.
Migoi 2006 B. Migoi, Kasnoantičko groblje na Štrbincima kod Đakova – Isko-
pavanja u 2002. i 2003, ARR 15, 125-209.
Miler and Van Gerven 1994 D. M. Miler and D. P. Van Gerven, Developmental, diachronic, and
demographic analysis of cribra orbitalia in the medieval Christian
populations of Kulubnarti, AJPhA 93, 287-297.
Novak et al. 2009 M. Novak, Z. Premužić, V. Vyroubal and M. Šlaus, Dentalna obo-
ljenja s tri kasnoantička nalazišta u sjeveroistočnoj Hrvatskoj, ARR
16, 247-263.
Paine et al. 2007 R. R. Paine, R. Vargiu, A. Coppa, C. Morselli and E. E. Schneider, A
health assessment of high status Christian burials recovered from
the Roman-Byzantine archaeological site of Elaiussa Sebaste, Tur-
key, Homo 58, 173-190.
Pfeiffer 1991 S. Pfeiffer, Estimation of age at death, in: S. Pfeiffer, S. R. William-
son (eds.), An investigation of a military cemetery from the war of 1812,
Dundurn Press, Toronto.
Phenice 1969 T. W. Phenice, A newly developed visual method of sexing the os
pubis, AJPhA 30, 297-301.
335
Book ARR 17.indb 335 12.12.2013 10:20:07

Rapan Papeša 2011 A. Rapan Papeša, Topografija Cibala u kasnoj antici, OA 35, 189-
224.
Roberts and Manchester C. A. Roberts and K. Manchester, The Archaeology of Disease, 3rd ed.,
2005 Cornell University Press, New York.
Scheuer and Black 2000 L. Scheuer, S. Black, Developmental Juvenile Osteology, Academic
Press, New York.
Sutherland and Suchey 1991 L. D. Sutherland and J. M. Suchey, Use of the ventral arc in pubic sex
determination, Journal of Forensic Sciences 36, Chicago, 501-511.
Walker 1986 P. L. Walker, Porotic hyperostosis in a marine-dependent Califor-
nia Indian population, AJPhA 69, 345-354.
Weaver 1980 D. S. Weaver, Sex differences in the ilia of a known sex and age
sample of fetal and infant skeletons, AJPhA 52, 191-195.
336
Book ARR 17.indb 336 12.12.2013 10:20:07

Ante Škegro: Suspicor, ergo est
A Š'

SUSPICOR, ERGO EST

Dr. sc. Ante Škegro
Hrvatski institut za povĳest
Opatička 10
HR 10000 Zagreb
E-mail: askegro@isp.hr
Šesnaesti broj časopisa Arheološki radovi i rasprave Hrvatske akademĳe zna-

nosti i umjetnosti – Razreda za društvene znanosti, donosi i prilog Darka Periše
o Delminĳu kao biskupskom sjedištu. Iako se radi o pokušaju recenzĳe moje
knjige o Duvanjskoj biskupĳi iz godine 2002., uredništvo ga je kategoriziralo
„izvornim znanstvenim radom“, unatoč činjenici da mu autor ne obrađuje ni
jedno vrelo. Njegov se rad zasniva na fantazĳama, pretpostavkama, nagađanji-
ma ali i imputiranjima.
Ključne rĳeči: tobožnja Delminĳska biskupĳa, Darko Periša, krivotvorine
(Key words: the alleged diocese of Delminium, Darko Periša, falsifications)
UVOD
Kako se Periša „prilikom prevođenja rečenica s latinskog na hrvatski jezik“ morao

savjetovati s trećom osobom koja mu je davala „iscrpne komentare“1 da bi ih shvatio,
svoj je rad mogao jedino i napisati prepričavajući moju knjigu,2 odnosno vrela koja
su u njoj tretirana3 te fantazirati o biskupskom sjedištu na kasnoantičkom groblju na
Gradini u Koritima iznad Buškog jezera. Unatoč Škegrinog „proizvoljnog i neprihvat-
ljivog tumačenja pisanih izvora“,4 Periši nimalo nĳe zasmetalo preuzimati ih upravo
onako kako ih je priredio Škegro.5 Kad ne uzima od Škegre tu je Ante Jadrĳević,6 ali
ne zna za Mihu Baradu koji tretira istu problematiku.7 Da Periša sâm nĳe u stanju
nĳedno vrelo ni pročitati a kamo li shvatiti odnosno interpretirati, razvidno je i iz
1
Periša 2009, 230, bilj. 14.
2
Škegro 2002, pass.
3
Periša 2009, 226.
4
Periša 2009, 235.
5
Škegro 2005, pass.; Periša 2009, 234.
6
Periša 2009, 229.
7
Barada 1937, 124-128.
337
Book ARR 17.indb 337 12.12.2013 10:20:08

njegove priče o biskupu Sebastĳanu za kojeg zna da mu je papa Grgur I. Veliki (590.-
604.) pisao pisma, no ne mogavši dokučiti njihov sadržaj, poseže za trećerazrednim
publikacĳama,8 dok za primarnu literaturu niti ne zna.9 U protivnom bi barem znao
da Risinĳ nĳe bio u Prevalitani nego u Dalmacĳi (sl. 1)10 i ne bi nagađao je li taj biskup
bio iz „nekog od gradova provincĳe Mezĳe.“11 Stoga ne iznenađuje činjenica da je
Perišin rad, njegovim rječnikom rečeno, tek „nebulozni skup brljotina i besmislica“.12
Da mu uradci gdjekad baš i nemaju veze s ratiom razvidno je i iz njegovog nasrtaja na
članove Družbe Isusove („samozvane i takozvane isusovce“) te blaženika Katoličke
crkve Ivana Merza (1896.-1928.) - kojemu ni ime nĳe u stanju ispravno napisati.13
IZVRTANJE ČINJENICA
Više nego oskudno poznavanje problematike s kojom se uhvatio u koštac, Periša

demonstrira samim naslovom svoga rada „Rimski Delminĳ kao sjedište starokršćan-
ske biskupĳe“. Kao da bi to mjesto moglo biti sjedištem ikoje druge dĳeceze osim
ranokršćanske - kad bi bilo. No Periša nĳe podastro niti jedan dokaz kojim bi svoju
priču i potkrĳepio. Nĳe ni mogao jer Delminĳu u vrĳeme kada s njim u svezu pokuša-
va dovesti tu fantomsku dĳecezu nema ni spomena. Stoga se i upustio u fantaziranje
oko groblja s Gradine u Koritima. Insinuiranjem kako je „veće groblje u Koritima
u Buškom blatu“14 (koje se sastojalo od 86 grobova15) pripadalo panonskom pučan-
stvu, Periša daje do znanja da mu činjenice i nisu bitne. Antropološka su istraživanja
pokazala da je u toj nekropoli pokopana „izolirana grupa stanovništva nižeg soci-
jalno-ekonomskog nivoa“ koja je pripadala nekom ilirskom plemenu16 odnosno „sta-
rosjedilačkom stanovništvu 6. st.“17 No, kako se rezultati tih istraživanja ne uklapaju
u Perišinu priču, upustio se u njihovo izvrtanje odnosno samovoljno definiranje te
nekropole „grobljem na redove“,18 iako joj istraživač izrĳekom kaže da joj „grobovi ne
čine redove.“19 Identične mu je vjerodostojnosti i konstatacĳa o Delminĳskoj biskupĳi
8
Periša 2009, 240.
9
Popović 1975, 91-110.
10
Живковић 2004, karta 2.
11
Periša 2009, 240
12
Periša 2004, 287.
13
Periša 2008, 217-218.
14
Periša 2009, 225.
15
Marić 1969, 239-243; Miletić 1979, 141-142; Mikić 1979, 205-222.
16
Mikić 1979, 212.
17
Vinski 1968, 150.
18
Periša 2009, 225.
19
Marić 1969, 239.
338
Book ARR 17.indb 338 12.12.2013 10:20:08

Sl. 1. Salonitanska arhiepiskopija (prema Живковић 2004) / Fig. 1. Salonitan Archiepiscopacy

(after Живковић 2004).
- tobože nastaloj tĳekom druge polovice 6. st. zbrinjavanjem nekog imaginarnog pa-
nonskog biskupa,20 za kojeg ne može kazati ni kako se zvao ni kada je tom biskupĳom
upravljao. Stoga je u pomoć prizvao maštu: „Masovno doseljavanje izbjeglog rimskog
stanovništva i dolazak njihovih biskupa stvorilo je uvjete za nastanak novih biskupĳa
u onim krajevima u koje su se naselili.“21 Periša, dakako, ne definira ni svoje „masov-
no doseljavanje“, ni njegove subjekte, ni polazište, ni odredište ni biskupe. Nĳe mu
jasno ni da biskupĳe ne nastaju u okolnostima društvenih potresa niti masovnih mi-
20
Periša 2009, 225, 240.
21
Periša 2009, 240.
339
Book ARR 17.indb 339 12.12.2013 10:20:08

gracĳa, pogotovo na područjima koja su „udaljena od njihovog rodnog kraja“,22 osobi-

to ako biskupska vlast funkcionira – u duvanjskom slučaju naronitanskog biskupa.23
No, da Perišina mašta može svašta razvidno je i iz njegove konstatacĳe kako se: „Papa
Grgur Veliki obratio (se) biskupima u Iliriku s molbom da oni, u skladu s carevom
odlukom, na svojem području prihvate izbjegle biskupe i omoguće im preživljavanje.
Međutim, taj papa i crkveni zborovi (sic!) nisu bili naklonjeni nastanku privremenih
sjedišta izbjeglih biskupa na područjima prihvatilišnih (domaćinskih) biskupĳa.“24
Periša najprĳe fabricira „crkvene zborove“ za koje nitko osim njega ne zna, a potom
crkvenom naučitelju Grguru I. Velikom imputira shizofreno djelovanje, i to spram ni
manje ni više nego prognanih i izbjeglih crkvenih prvaka i kršćanskog puka u čĳem
je spašavanju i pomaganju u svojoj službi i sagorio.
O načinu i okolnostima uspostave biskupĳa u Dalmacĳi Periša se mogao upozna-
ti i iz akata Salonitanskog metropolitanskog sabora iz 533. koji su u vrĳeme dok je
svoj uradak pisao bili dostupni i na hrvatskom jeziku,25 kad ih već nĳe u stanju čitati
u izvorniku. No, ignorirao ih je, očito zbog činjenice što je osoba koja mu je davala
„iscrpne komentare prilikom prevođenja rečenica s latinskog na hrvatski jezik“26 su-
autor tog prĳevoda u kojem stoji nešto sasvim drugo u odnosu na ono što mu Periša
podmeće,27 uključujući i sintagmu delminense Onestinum28 na koju se kao „vrsni zna-
lac“ latinske gramatike i jezika žestoko okomio.29 Da Periši izvrtanje činjenica nĳe
nikakav problem, razvidno je i iz konstatacĳe kako „A. Škegri … ipak nĳe ništa neobično
da su Sebastĳan i Antonin, prethodnik i nasljednik Malha na dužnosti upravitelja, bili đakon
i podđakon, a Malho biskup!“30 Dakako, propustio je kazati da je Sebastĳan bio đakon
pape Vigilĳa (537.-555.), Antonin podđakon pape Grgura I. Velikog, a Malho jedan u
nizu Grgurovih činovnika koji su po njegovoj ovlasti upravljali crkvenim posjedima
po Azĳi, sjevernoj Africi i Europi. Unatoč činjenici da za radove koji o tome govore31
ni ne zna a vrela osobno nĳe u stanju čitati,32 ne libi se i o tome Škegri dĳeliti lekcĳe.
Periša nadalje konstatira kako su se „prema njegovoj (Škegrinoj, op. A. Š.) procjeni
Delmina i Delmis nalazili (su se) na istočnoj granici ranosrednjovjekovne Hrvatske s bizan-
22
Periša 2009, 239-240.
23
Škegro 2009, 7-34.
24
Periša 2009, 241.
25
Dodig, Škegro 2008, 18-22.
26
Periša 2009, 230, bilj. 14.
27
Periša 2009, 226-230.
28
Dodig, Škegro 2008, 20.
29
Periša 2009, 228-230.
30
Periša 2009, 241.
31
Škegro 2001, 9-28; Škegro 2004, 429-438; Škegro 2008b, 299-315.
32
Periša 2009, 243-246.
340
Book ARR 17.indb 340 12.12.2013 10:20:08

skom temom Dalmacĳom, a ta je granica bila između Splita i Omiša. Takav zaključak nĳe
prihvatljiv iz nekoliko razloga. Prvo, Toma uopće nĳe smjestio Delminu i Delmis u bizantsku
Gornju Dalmacĳu (in superioris Dalmatiae), koja, uostalom, nĳe ni dopirala do Omiša, jer se
na sjeverozapadu završavala već u Dubrovniku...“33 Kako Škegro nĳe raspravljao o bizant-
skoj Gornjoj Dalmacĳi, nego o graničnom području između bizantske Donje Dalma-
cĳe (Dalmatia inferior) i Hrvatske u vrĳeme kralja Stjepana Držislava (o. 969. – o. 985.)
i njegovih nasljednika, imputirajući mu Periša manifestira i sindrom malicioznosti
očitovan i u insinuacĳi kako se Škegro izruguje njemačkom slavisti Ludwigu Stein-
dorffu.34 Tko je pak sklon izrugivanju razvidno je i iz Perišinog etiketiranja ministra
kulture Vlade Republike Hrvatske Bože Biškupića „bivšim trgovcem i megalomanskim
kolekcionarom umjetnina na visokom političkom položaju“ koji se bavi „spletkama“.35 Ške-
gro je napisao da je „hrvatska država s bizantskom Dalmacĳom mogla (je) graničiti upravo
na području od Splita do Cetine, na što zapravo Arhiđakon Toma i aludira (in superioribus
partibus)“.36 Za razliku od Periše, Splićanin Toma znao je da se bizantsko-hrvatsko
granično područje (confinia) nalazilo istočno od njegovog grada (ab oriente) gdje je bila
i crkva koju je posvetio diplomat pape Hormisde (514.-523.) kapuanski biskup Ger-
man, a što je bilo obilježeno i natpisom u njoj (sicut scriptum reperitur in ea).37 Tomine su
rĳeči potvrđene ulomcima toga natpisa pronađenih u ostacima ranokršćanske bazili-
ke u Dubravi u Poljicima.38 Osim Periši i autoru „Kraljevstva duvanjskih Delmata“,39
za čĳim je djelom posezao dok je svoj „izvorni znanstveni rad“ pisao, svima je jasno
da je to jedini natpis koji se odnosi na posvetu neke ranokršćanske bazilike (dedicatio
ecclesiae) na području rimske Dalmacĳe. Da je Periša sklon fabriciranju odnosno izvr-
tanju činjenica razvidno je i iz njegove konstatacĳe kako „Škegro želi Delminu i Delmis
vidjeti isključivo uz istočnojadransku pomorsku komunikacĳu“40 – iako to Škegro nigdje
nĳe napisao, te kako „brojna srednjovjekovna pisana vrela spominju postojanje ranokršćan-
ske stolice u rimskom gradu Delminĳu“41 premda nĳe naveo ni jedno. Nĳe niti mogao,
jer Delminĳ nikada nĳe bio biskupsko sjedište. No, Periša zna i ono što ni oni kojima
33
Periša 2009, 227.
34
Periša 2009, 228.
35
Periša 2007, 218.
36
Škegro 2002, 38.
37
Rački 1894, 39-40: Istaque fuerunt regni eorum confinia: ab oriente Delmina, ubi fuit ciuitas Delmis, in
qua est quaedam ecclesia, quam beatus Germanus capuanus episcopus consecrauit, sicut scriptum reperi-
tur in ea.
38
Bulić 1922, 101-105, 159.
39
Jolić 2002, 41-46, 328 i bilj. 94.
40
Periša 2009, 228.
41
Periša 2009, 242: „A number of mediaeval wrien sources mention the existence of an early Christian see
in the Roman Town of Delminium“.
341
Book ARR 17.indb 341 12.12.2013 10:20:08

imputira ne znaju – uključujući i Škegru koji da je Delmis stavio u „Hlivanjsku župa-

nĳu“ te „nedavno“ (tj. 2001.) napisao djelo kojemu se dakako ne može ući u trag,42 ali
i Rajka Bratoža čĳe radove citira prema nepostojećim publikacĳama!43 No, to nĳe Ške-
grin nego problem onih koji su njegov „izvorni znanstveni rad“ objavili u publikacĳi
vodeće znanstvene i umjetničke institucĳe ove zemlje.
SUPROT LOGIKE
Periša nema problem samo s činjenicama nego i s logikom. Na početku svoga

rada konstatira i kako se „Delminĳem (se) u antičko doba zvalo eponimno mjesto i političko
središte Delmata, središte rimskog municipĳa i sjedište starokršćanske biskupĳe.“44 Potom
objašnjava kako se „delmatski ili predrimski Delminĳ (Delminion) nalazio (se) na planini
Libu iznad sela Borčana na Duvanjskom polju . dok se rimski Delminĳ (Delminium) … za koji
se vezuje sjedište starokršćanske biskupĳe, nalazio na mjestu današnjeg gradića tradicionalnog
imena Duvno (nekad Županjac, a danas Tomislavgrad) na blagoj uzvisini zvanoj Karaula…“45
No, „zaboravio“ je na njihov diskontinuitet od nekoliko stoljeća, kao i geografsku
udaljenost od najmanje 10 km.46 Periša ima problem i s elementarnom faktografijom,
što je razvidno i iz njegove konstatacĳe o „Delminĳu, mjestu i području po kojem je Dal-
macĳa dobila svoje ime“.47 Unatoč činjenici da su mu za razumĳevanje vrela nužni tuđi
„iscrpni komentari“, od ovoga ga se ni na koji način ne može amnestirati, ponajprĳe
zbog činjenice što je i na hrvatskom mogao pročitati da se „ime D. (Dalmatia) javlja
(se) od I. st. pr. Kr. kao naziv za područje nastanjeno plemenom Delmata (Dalmata) i njemu
srodnih ilir. plemena“48 odnosno da je „geografski naziv D(almacĳa) nastao (je) od imena
Dalmatia, što su ga Rimljani na početku I. st. dali svojoj staroj provincĳi Ilirik, prema imenu
Dalmata (Delmati)“.49 No, Periši je od natuknica istaknutih hrvatskih stručnjaka pri-
vlačnĳa mašta autora „Kraljevstva duvanjskih Delmata“.50
Za delmatske Onastine, poznate s terminacĳskog natpisa s Grebena (Kruge) u
Poljicima,51 Periša konstatira kako je teško „povjerovati da bi se nekoj domaćoj, i uz to pri-
42
Periša 2009, 226, bilj. 7, 246.
43
Periša 2009, 240, bilj. 55, 243.
44
Periša 2009, 225.
45
Periša 2009, 225.
46
Škegro 2000a, 395-403.
47
Periša 2009, 233.
48
Dalmacĳa, Hrvatska enciklopedĳa 3, Da – Fo, Zagreb, 2001, 7.
49
Dalmacĳa, Enciklopedĳa Jugoslavĳe 3, Crn – Đ, Zagreb, 1984, 360.
50
Jolić 2002, 329.
51
CIL III 8472, 12794; Wilkes 1974, 265-266: L(ucius) Trebius / Secundus pr/aefectus castr/orum inter /
5Onastinos et / Narestinos ter/minos pos(u)it ius/su L(uci) Volusi Satu/rni(ni) leg(ati) pro pr/10aetore
342
Book ARR 17.indb 342 12.12.2013 10:20:09

morskoj zajednici, nakon pet stoljeća intenzivne romanizacĳe i tri stoljeća nakon podjeljivanja
rimskih građanskih prava, naglašavala predrimska etnička pripadnost“ (u aktima Saloni-
tanskog sabora iz 530., op. A. Š.).52 Nekoliko stranica potom pojašnjava kako: „to jasno
govori o djelomičnom prežitku rimskog stanovništva u tim krajevima u ranom srednjem vĳeku
…“.53 Ako je rimsko pučanstvo na području Duvna, Skradina i Siska, na što se Peri-
šina konstatacĳa odnosi, moglo preživjeti tĳekom ranog srednjeg vĳeka, zašto to nĳe
bilo moguće i jednoj plemenskoj zajednici u njedrima Mosora do godine 533.? Ili Pe-
riša misli da su svi segmenti delmatskog plemenskog saveza, kojeg su i Onastini bili
sastavni dio, iščezli 212. s Karakalinim dĳeljenjem građanskog prava? Da su tako lako
nestajale antičke populacĳe, otkuda bi, primjerice, Zemljom i danas hodili Vlasi?54
Nakon što je „dokazao“ kako se adjektiv delminense iz akata Salonitanskog me-
tropolitanskog sabora iz 533. tobože odnosi na Duvno,55 Periša docira kako „Rider
kao sjedište ugašene biskupĳe (podvukao A. Š.) nĳe, zajedno sa svojim područjem, bio
dodĳeljen skardonitanskom biskupu iz jednostavnog razloga što su Rider i Skardona bili raz-
dvojeni rĳekom Krkom (sic!) koja je u predrimsko doba (podvukao A. Š.) bila granica
Delmata i Liburna, a u rimsko doba Salonitanskog i Skardonitanskog juridičkog konven-
ta…“ (podvukao A. Š.).56 Konstatacĳom kako je Rider sjedište biskupĳe koje nema,
manifestiraju se i Perišine poteškoće s rasuđivanjem. Dakako, nĳe mu jasno ni da je
između predrimskog doba i 475. poslĳe Kr. – kada se spominje biskup riditionske
crkvene općine iz Danila Gornjeg kod Šibenika (Aurelius civitatis Riditionis episcopus),57
proteklo najmanje pola tisućljeća. Nĳe mu jasno ni da rimski ranocarski administra-
tivni subjekti s uspostavom i funkcioniranjem kršćanskih biskupĳa i nemaju osobite
veze. No, kako u tome poseže za tezom izvršne urednice časopisa u kojem mu je rad
objavljen,58 a koje se u međuvremenu i sama odrekla,59 za to i ne snosi odgovornost,
ali nĳe amnestiran od plagiranja! Periša ne zna niti da se Rider nalazio 20-ak km jugo-
istočno od Skardone60 niti kako se Cetina nazivala tĳekom rimske antike.61 Nelogično
mu je da je Rider dodĳeljen Skardonitanskoj biskupĳi jer ih je dĳelila Cetina, ali mu
je logično da je bio u sastavu Mukurske biskupĳe središte koje je od Ridera udaljeno
C(ai) Ca[es/ari]s Au[g]u[sti] G/[e]rmanici ex / sentent<ent>i/a quam is ath/15irito / (sic) consi/lio dixit.
52
Periša 2009, 230.
53
Periša 2009, 234.
54
Mirdita 2010, pass.
55
Periša 2009, 228-229.
56
Periša 2009, 229.
57
ILChV, 1043; Cambi 2001, 9-23.
58
Migoi 1992, 101-112, pass.
59
Migoi 2008, 355, Karta 1.
60
Rendić-Miočević 1990, 471-485; Zaninović 1996, 307-323.
61
CIL III, 3202.
343
Book ARR 17.indb 343 12.12.2013 10:20:09

više od 100 km!62 No, već na narednoj stranici poučava kako je „salonitanski (je) biskup
zadržao samo uže salonitansko područje (podvukao A. Š.) preko Oneuma i otoke (sic!),
ali mu je dodĳeljeno riditsko područje“.63 Periša, dakako, ne zna da je salonitanski nad-
biskup taj koji dĳeli, odnosno osniva, biskupĳe u Dalmacĳi. No, zato „zna“ kako je
„rastrojeni“ (sic!) biskup Malho „izbjeglica iz neke ugašene (podvukao A. Š.) panonske
ili mezĳske biskupĳe“ (sic!),64 da su početkom 7. st. „dokrajčeni“ primorski kasnoantički
gradovi Salona, Narona i Skardona65 pa i da je romanskom svećenstvu bilo „najvažnĳe
Grgura Ninskog udaljiti od Zadra“ (sic!)66 itd.
ZAMJENA TEZA
Ne propustivši podcĳeniti Škegrin doprinos u istraživanju papinskih posjeda u

Dalmacĳi67 („postavka nĳe nova, jer su je već zastupali pojedini znanstvenici počevši od Fra-
ne Bulića i Josipa Bervaldĳa, a u novĳe vrĳeme i Nenada Cambĳa“)68 i dakako i tom prili-
kom zaobišavši vrela69 za čĳa su mu razumĳevanja ipak potrebni „iscrpni komentari“,
Periša se upustio u izjednačavanje povĳesno zajamčenih Ludrumske i Sarsenterske
biskupĳe s tobožnjom Delminĳskom biskupĳom70 – falsifikatom proisteklim iz perâ
pojedinih članova Bosne Srebrene tĳekom sporenja sa splitskim nadbiskupom Mar-
kantunom de Dominisom (1602.-1616.) i makarskim biskupom fra Marĳanom Lišnji-
ćem (1664.-1686.) oko jurisdikcĳe nad Duvanjskom biskupĳom.71
Kako si je po svaku cĳenu postavio zadatak oblatiti Škegru, najprĳe se prihva-
tio dokazivanja postojanja ranocarskog Delminĳa u 6. st. i to, ni manje ni više, nego
nespominjanjem na Tabuli Peutingeriani!72 No, Periša ni u tome nĳe originalan nego
se poveo za autorom „Kraljevstva duvanjskih Delmata“ koji je isto činio temeljem
itinerara Katarina Zena koji sredinom 16. st. iz Venecĳe preko Splita putuje u Transil-
vanĳu osmanlĳskom sultanu Sulejmanu Zakonodavcu (1520.-1566.).73 Očito ni sam ne
vjerujući u ono što je napisao, upućuje na uvodni dio svoga rada gdje govori kako je
62
Periša 2009, 229.
63
Periša 2009, 230.
64
Periša 2009, 241.
65
Periša 2009, 242.
66
Periša 2009, 233.
67
Škegro 2004, 429-438; Škegro 2008a, 519-527.
68
Periša 2009, 228 230-231.
69
Farlati 1753, 230-231; Mansi 1763, 1126.
70
Škegro 2008c, 283-302.
71
Zirdum 1982, 28-29; Škegro 2000b, 15; Škegro 2002, 153-154.
72
Periša 2009, 231-232.
73
Jolić 2002, 329.
344
Book ARR 17.indb 344 12.12.2013 10:20:09

„Delminĳ bio razvĳeni rimski grad“.74 No, propustio je kazati kada je to bilo, očito zbog
činjenice što istraživači na koje se poziva govore o ranocarskom doba75 a ne o drugoj
polovici 6. st. niti o vremenu „rastrojenog biskupa Malha“ (+594.). Za svaki slučaj pri-
dodaje i nekoliko ulomaka „kamenog namještaja“ ranokršćanske bazilike s Karaule76
nedefinirane kronološke pripadnosti.77 No, kako je svoju priču započeo ranokršćan-
skim grobljem s Gradine u Koritima, ni sam ne zna gdje bi locirao sjedište svoje dĳe-
ceze niti s kojim bi je vremenskim razdobljem doveo u svezu, makar mu bila i kratkog
vĳeka.78 Kako mu se „ne spominje u aktima salonitanskih crkvenih sabora održanih 530. i
533. g.“ dao je mašti na volju pa mu je „očito bila osnovana tek u drugoj polovici ili krajem
6. st.“79 No, ne kaže ni tko mu je tu dĳecezu osnovao, niti gdje joj je bilo središte, niti
tko su joj bili biskupi, pa je spas potražio u groblju na Gradini u Koritima da mu ono
rĳeši „problem nastanka te biskupĳe“.80 Kako mu ni to nĳe dostatno, u pomoć priziva i
„dosta opreznu pretpostavku (podvukao A. Š.)“ Nenada Cambĳa.81 Za druga Cambi-
jeva djela, u kojima nema ni te „oprezne pretpostavke“, Periša dakako ne zna.
POKOPALO GA GROBLJE
Periši je nesavladivi problem i njegov vlastiti „argument“ kojim dokazuje posto-

janje Delminĳske biskupĳe – kasnoantičko groblje s Gradine u Koritima. Kako ga,
unatoč svih dovĳanja, nĳe u stanju kronološki definirati sukladno svome cilju, naj-
prĳe konstatira kako je bilo „sasvim kratkotrajno (podvukao A. Š.)“.82 Potom su mu
se „groblja na redove na području provincĳe Dalmacĳe“ među koje proizvoljno ubraja
i ovo, pojavila „tek na prĳelazu iz 5. u 6. st., kada je ona bila uključena u Istočnogotsko
Kraljevstvo.“83 Potom nagađa kako ono „isključivo pripada razdoblju nakon odlaska Istoč-
nih Gota iz provincĳe Dalmacĳe (30-ih godina 6. st.), odnosno razdoblju kada je ta provinci-
ja Justinĳanovom rekonkvistom već duže vrĳeme bila uključena u sastav Istočnog Rimskog
Carstva“.84 Zatim mu je „zajednica koja se pokopavala na groblju u Koritima doselila s po-
74
Periša 2009, 232.
75
Patsch 1897, 227-243; Patsch 1904, 307-365; Radimský 1894, 283-319; Dodig 2005, 21-30; Dodig
2009, 47-66.
76
Periša 2009, 232.
77
Periša 2009, 233.
78
Periša 2009, 235, 242, 243.
79
Periša 2009, 236, 243.
80
Periša 2009, 236.
81
Periša 2009, 236
82
Periša 2009, 237.
83
Periša 2009, 237.
84
Periša 2009, 238.
345
Book ARR 17.indb 345 12.12.2013 10:20:09

dručja izvan provincĳe Dalmacĳe u drugoj polovici 6. st.“85 Nakon što je zaključio kako
je ta zajednica „živjela izdvojeno od domaćeg rimskog stanovništva“ poučava kako su s
domaćim pučanstvom „ponekad stvarane bračne veze, ali bez međusobnog utjecaja na usta-
ljene pogrebne običaje (sic!)“.86 Potom mu o vezama doseljeničkog i domaćeg rimskog
pučanstva ipak „svjedoče križolike fibule u grobovima u Koritima, čĳe radionice treba tražiti
u primorskim gradovima, prĳe svih u prostorno bliskoj Saloni (sic!)“.87 Iako je prethodno
pisao kako je u groblju na Gradini u Koritima „tĳekom sustavnih zaštitnih iskopavanja
otkriveno 86 grobova s oko 90 pokojnika“,88 na kraju govori o masovnom doseljavanju pa-
nonskog rimskog pučanstva i njihovih biskupa,89 što da je „stvorilo uvjete za nastanak
novih biskupĳa.“90
SUSPICOR, ERGO EST!

Kako Periša u svome „izvornom znanstvenom radu“ ne prezentira nikakav do-
kaz kojim bi potkrĳepio svoju tezu, upustio se u fantaziranje i nagađanja, od čega
ilustracĳe radi tek nekoliko:
– „očito bila osnovana tek u drugoj polovici ili krajem 6. st. (podvukao A. Š.)“,91
– „rimskom stanovništvu najlakše je i najbliže bilo“,92
– „vjerojatno će na delminĳskom području biti otkriveno“,93
– „vjerojatno su između njih ponekad stvarane bračne veze“,94
– „ne treba isključiti ni mogućnost“, 95
– „i biskup Malho bi lako mogao biti“,96
– „rastrojenog izbjeglog biskupa“,97
– „upravo je ta činjenica i omogućila (ili barem nĳe bila prepreka)“, 98
– „a takvo što moglo je biti“.99
85
Periša 2009, 238.
86
Periša 2009, 240.
87
Periša 2009, 240.
88
Periša 2009, 236.
89
Periša 2009, 240.
90
Periša 2009, 240.
91
Periša 2009, 236.
92
Periša 2009, 239.
93
Periša 2009, 240.
94
Periša 2009, 240.
95
Periša 2009, 240.
96
Periša 2009, 241.
97
Periša 2009, 241.
98
Periša 2009, 242.
99
Periša 2009, 242.
346
Book ARR 17.indb 346 12.12.2013 10:20:09

ZAKLJUČAK
Postavlja se pitanje kakav je to „izvorni znanstveni rad“ koji se temelji na samim

nagađanjima odnosno pretpostavkama. Dakako da takva „znanost“ ne bi zasluži-
la nikakav odgovor da joj produkt nĳe prezentiran u tiskovini vodeće znanstvene i
umjetničke institucĳe ove zemlje. Za znanost je irelevantno hoće li ili ne Periša pri-
hvatiti činjenice da su ulomci natpisa, koji Arhiđakon Toma (1200.-1266.) spominje u
kontekstu posvete crkve (dedicatio ecclesiae) u Delmisu (civitas Delmis) od strane bisku-
pa Germana (516.-541.),100 pronađeni u ostacima ranokršćanske bazilike u poljičkoj
Dubravi,101 kao što su i delmatski Onastini terminacĳskim natpisom također potvrđe-
ni u Poljicima,102 a kontroverznog biskupa Malha – baš kao i Sebastĳana – podđakona
pape Vigilĳa i Antonina – đakona pape Grgura I. Velikog, papinska korespondencĳa
označava upraviteljima papinskih posjeda u Dalmacĳi (rector patrimonii in Dalmatia,
rector patrimonii Sanctae Ecclesiae).103
SUMMARY
Suspicor, ergo est
An article on the presumed bishop’s see Delminium, wrien by the archaeologist Darko
Periša, has been published in the volume 16 of Arheološki radovi i rasprave (Acta et Disertationes
Archaeologicae) edited 2009 by the Humanities Division of the Croatian Academy of Sciences
and Arts. Althought the article is evidently only a review essay of my book on the Alleged
Diocese of Delminium published in 2002, the editors have categorized it as original scientific
paper, in spite of the fact that the author did not deal with a single source. His work is based
on fantasies, conjectures, assumptions as well as on imputations.
LITERATURA I VRELA / LITERATURE AND LITERARY SOURCES
Bulić 1922 Frane Bulić, Sv. Petar in Selo (di Jesenice di Poljica), BD 40-42, 101-105, 159.
Barada 1937 M(iho) B(arada), Dr. Fra Ante Jadrjević: Gdje se nalazio Riditio<n>, biskupski
grad sv. Aurelĳa? Croatia sacra: arkiv za crkvenu povĳest Hrvata 13-14, Zagreb,
124-128.
Cambi 2001 Nenad Cambi, Područje Šibenske biskupĳe u starokršćansko doba, Sedam sto-
ljeća Šibenske biskupĳe: zbornik radova sa znanstvenog skupa Šibenska biskupĳa od
1298. do 1998., Šibenik, 22. do 26. rujna 1998., Gradska knjižnica „Juraj Šižgo-
rić“, Šibenik, 9-23.
100
Rački 1894, 39-40.
101
Bulić 1922, 101-105, 159.
102
CIL III 8472, 12794; Wilkes 1974, 265-266.
103
Škegro 2002, 83-93; Škegro 2001, 9-28; Škegro 2004, 429-438.
347
Book ARR 17.indb 347 12.12.2013 10:20:09

CIL III Inscriptiones Asiae, provinciarum Europae Graecarum, Illyrici Latinae. Inscripti-
ones Aegypti et Asiae. Inscriptiones provinciarum Europae Graecarum. Inscriptio-
num Illyrici partes I-V (ed. Th. Mommsen), Berolini, 1873.
Dodig, Škegro Radoslav Dodig, Ante Škegro, Akti crkvenih sabora održanih 530. i 533. u Saloni,
2008 Povĳesni prilozi / Historical contributions 35, Zagreb, 9-23.
Dodig 2005 Radoslav Dodig, Rimski spomenici iz Tomislavgrada, Hercegovina 19, Mostar,
21-30.
Dodig 2009 Radoslav Dodig, Rimski spomenici iz delminĳskoga municipĳa, ARR 16, 47-66.
Farlati 1753 Illyrici sacri tomus secundus. Ecclesia Salonitana. A quarto saeculo aere christianae
usque ad exidium Salonae. Accessere Vita Diocletiani Imperatoris, Acta Sanctorum
ex ejus genere, Marmora Salonitana, auctore Daniele Farlato presbytero Societa-
tis Jesu, Venetiis MDCCLIII.
Jolić 2002 Robert Jolić, Duvno kroz stoljeća, „Naša ognjišta“ i „Alfa“, Tomislavgrad, Za-
greb 2002.
Mansi 1763 Sacrorum conciliorum nova et amplissima collectio cujus Joannes Dominicus Mansi
et post ipsius mortem Florentinus et Venetianus editores ab anno 1758 ad annum
1798, priores triginta unum tomos eddiderunt nunc autem continuata, et Deo
favente absoluta, Vol. 9, Florentiae MDCCLXIII.
Marić 1969 Zdravko Marić, Kasnoantička nekropola na praistorĳskoj gradini u Koritima
kod Duvna, Simpozĳum predslavenski etnički elementi na Balkanu u etnogenezi
Južnih Slovena održan 24-26. oktobra 1968. u Mostaru, Akademĳa nauka i umjet-
nosti Bosne i Hercegovine, Posebna izdanja, knj. XII, Centar za balkanološka
ispitivanja, knj. 4, Sarajevo, 239-243.
Migoi 1992 Branka Migoi, Ranokršćanska biskupĳa Scardona (Skradin), PIAZ 9, 101-
112.
Migoi 2008 Branka Migoi, Tragovi starokršćanskih bazilika na salonitanskom području
izvan same Salone, Salonitansko-splitska Crkva u prvom tisućljeću kršćanske po-
vĳesti. Zbornik međunarodnoga znanstvenog skupa u povodu 1700. obljetnice mu-
čeništva sv. Dujma, Split 14.-15. svibnja 2004., Split, 351-416.
Mikić 1979 Živko Mikić, Rezultati antropoloških ispitivanja ranosrednjovekovne nekro-
pole u Koritima kod Duvna, GZM 33 (1978), 205-222.
Miletić 1979 Nada Miletić, Ranosrednjovekovna nekropola u Koritima kod Duvna, GZM
33 (1978), 141-204.
Mirdita 2010 Zef Mirdita, Vlasi starobalkanski narod, Hrvatski institut za povĳest, Zagreb.
Patsch 1897 Karlo Patsch, Novi spomenici iz Županjca – Delminiuma, GZM 9, 227-243.
Patsch 1904 Karlo Patsch, Prilog topografiji i povĳesti Županjca – Delminiuma, GZM 16,
307-365.
Periša 2005 Darko Periša, Muhamed Filipović, Historĳa bosanske duhovnosti. Prahistori-
ja, Biblioteka Izdanci, Svjetlost, Sarajevo, 2004, 390 stranica, 14 slika, u: Bosna
franciscana: časopis Franjevačke teologĳe Sarajevo XIII/22, 267-287 (prikaz).
Periša 2007 Darko Periša, Povodom reakcĳa na moju recenzĳu prve knjige Historĳa bo-
sanske duhovnosti, Status: magazin za političku kulturu i društvena pitanja 12,
Mostar, 218-231.
348
Book ARR 17.indb 348 12.12.2013 10:20:10

Periša 2008 Darko Periša, Muhamed Filipović, Historĳa bosanske duhovnosti. Duhov-
ni život Ilira i srednjovjekovne Bosne, Biblioteka Izdanci, Svjetlost, Sarajevo,
2006. 459 stranica s 8 slika i 1 kartom između stranica, u: Historĳa bosanske
duhovnosti 2, Status: magazin za političku kulturu i društvena pitanja 13, Mostar,
211-225.
Periša 2009 Darko Periša, Rimski Delminĳ kao sjedište starokršćanske biskupĳe, ARR 16,
225-246.
Popović 1975 Vladislav Popović, Le dernier évêque de Sirmium, Revue d’Études Augustinie-
nnes et Patristiques vol. XXX, Nr. 1-2, Paris, 91-110.
Rački 1894 Thomas Archidiaconus. Historia salonitana. Scriptores, vol. III (digessit Fr. Rački),
Zagrabiae.
Radimský 1894 Vaclav Radimský, Starine kotara županjačkog u Bosni, GZM 6, 283-319.
Rendić-Miočević Duje Rendić-Miočević, Il Municipium Riditarum (Rider) in Dalmazia nelle
1990 recenti ricerche archeologico-epigrafiche, La Venetia nell’area Padano-Danubi-
ana. Le vie di communicazione. Convegno Internazionale Venezia, 6-10 aprile 1988,
CEDAM, Padova, 471-485.
Škegro 2000a Ante Škegro, Dalmion / Delmion i Delminium – kontroverze i činjenice, OA
23-24 (1999-2000), 395-403.
Škegro 2000b Ante Škegro, Je li Duvno bilo biskupsko sjedište?, Crkva na kamenu, lipanj,
Mostar, 15.
Škegro 2001 Ane Škegro, Patrimony of St. Peter in Dalmatia, Povĳesni prilozi / Historical
contributions 21, Zagreb, 9-28.
Škegro 2002 Ante Škegro, Na rubu opstanka. Duvanjska biskupĳa od utemeljenja do uključenja
u Bosanski apostolski vikarĳat, Dom i svĳet i Hrvatski institut za povĳest, Za-
greb.
Škegro 2004 Ante Škegro, Papal possessions in the eastern Adriatic, AV 55, 429-438.
Škegro 2005 Ante Škegro, Stari pokrajinski katalog ili Katalog provincĳa Opće Crkve. Provinci-
ale vetus sive Ecclesiae Universae provinciarum notitia, Hrvatski institut za povi-
jest, Zagreb.
Škegro 2008a Ante Škegro, Kontroverzni biskup Malho i tzv. Delminĳska biskupĳa, Archa-
eologia Adriatica 11, Zadar, 519-527.
Škegro 2008b Ante Škegro, Kriza grada Salone i Salonitanske crkve u doba nad/biskupâ
Natala i Maksima, Salonitansko-splitska Crkva u prvom tisućljeću kršćanske povi-
jesti. Zbornik međunarodnoga znanstvenog skupa u povodu 1700. obljetnice muče-
ništva sv. Dujma, Split 14.-15. svibnja 2004., Crkva u svĳetu i Splitsko-makar-
ska nadbiskupĳa, Split, 299-315
Škegro 2008c Ante Škegro, Tobožnja Delminĳska biskupĳa / The Alleged diocese of Delmi-
nium, OA 31 (2007), 283-302.
Škegro 2009 Ante Škegro, Naronitanska biskupĳa (Ecclesia Naronitana), Hercegovina: godiš-
njak za kulturno i povĳesno naslĳeđe 23, Mostar, 7-34.
Vinski 1968 Zdenko Vinski, Krstoliki nakit epohe seobe naroda u Jugoslavĳi, VAMZ 3,
103-166.
Wilkes 1974 John J. Wilkes, Boundary Stones in Roman Dalmatia, AV 25, 258-274.
Zaninović 1996 Marin Zaninović, Rider između Salone i Scardone, ARR 12, 307-323.
349
Book ARR 17.indb 349 12.12.2013 10:20:10

Zirdum 1982 Andrĳa Zirdum, Filip Lastrić Oćevac 1700-1783. Prilog kulturnoj povĳesti Bosne
i Hercegovine, Zagreb.
Живковић 2004 Тибор Живковић, Црквена организација у српским земљама
(Рани cредњи век), Београд 2004.
350
Book ARR 17.indb 350 12.12.2013 10:20:10

PRIKAZ
Book ARR 17.indb 351 12.12.2013 10:20:10

Book ARR 17.indb 352 12.12.2013 10:20:10
Prikaz
The Archaeology of Roman Southern Pannonia, The state of research and se-
lected problems of the Croatian part of the Roman province of Pannonia, ed.
by Branka Migoi, BAR International Series 2393, Oxford 2012., 439 str.
Knjiga urednice Branke Migoi pojavila se kao svojevrsna kruna projekta Mi-
nistarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske Romanizacĳa i kristĳa-
nizacĳa hrvatskog dĳela rimske provincĳe Panonĳe, provedenog u razdoblju od 2007. do
2011. godine pod vodstvom rečene urednice. Na stvaranju ove knjige nisu sudjelova-
li samo suradnici na projektu (Alka Domić Kunić, Tino Leleković, Zsolt Mráv, Ivan
Radman-Livaja i Zoran Wiewegh) već i drugi autori koji se bave određenim temama
i/ili problemima koje ova knjiga obrađuje (Tomislav Bilić, Marko Dizdar, Danĳel Dži-
no, Hana Ivezić, Ivan Knezović, Tanja Lolić, Miroslav Nađ, Anita Rapan Papeša, Ante
Rendić-Miočević i Mirko Sardelić). Izbor područja (hrvatski dio provincĳe Panonĳe)
sasvim je logičan ne samo zbog lakoće pristupa novootkrivenom, ali i starom arheo-
loškom materĳalu, već i zbog činjenice da je spomenuti prostor redovito izostavljan ili
čak pogrešno, odnosno nedovoljno obrazloženo predstavljan u znanstveno-stručnoj
literaturi koja pokušava obujmiti čitavu rimsku provincĳu Panonĳu.
Knjiga sadrži Predgovor urednice, Popis autora, Kratice, te 15 priloga raznih au-
tora. Prvi prilog, Introduction and Commentaries (Uvod i komentari, str. 1-27), urednice
Branke Migoi, donosi zemljopisni i vremenski okvir radova koji slĳede u knjizi. Au-
torica upozorava na neke neizbježne generalizacĳe koje se pojavljuju u suvremenoj li-
teraturi. Generalizacĳe i pogrešna opažanja događaju se ili zbog nedostatka podataka
ili ponekad čak i zbog nedostatka pažljivĳeg pristupa određenom problemu. Kratkim
i britkim pod-poglavljima uvodi nas u svaki pojedini prilog, odnosno pojedinačne
teme dotaknute u većem broju priloga, čineći tako veliku uslugu stručnjacima kojima
određene teme i problematizirana razdoblja nisu osobito bliski.
Prilog autorice Alke Domić Kunić, Literary Sources Before the Marcomannic Wars
(Literarni izvori prĳe Markomanskih ratova, str. 29-71) ne treba posebnoga objaš-
njenja. Podaci o Panonĳi prikupljeni su i grupirani oko pojedinih tema: zemljopis i
prirodni resursi; etnička rasprostranjenost; socĳalna i kulturna antropologĳa; rim-
sko osvajanje; rimsko upravljanje (administracĳa); ekonomĳa u Panonĳi. Na samom
kraju popis je citata na izvornom jeziku (grčkom i latinskim) i s prĳevodom na
engleski.
Literary Sources from the End of the 2nd to the End of the 6th Century (Literarni izvori
od kraja 2. st. do kraja 6. st., str. 71-93), autora Mirka Sardelića donose pisane izvore u
urednički zadanoj shemi za obradu te vrste građe: zemljopis, ceste i prirodni resursi;
etnografski pregled; politička povĳest (vanjski i unutrašnji ratovi); gradovi, carevi i
vojni logori; kulturna antropologĳa, kultovi i religĳa; zaključne primjedbe. Zaključne
primjedbe odnose se na oba priloga o izvorima, upozoravajući na učestalost varljivih
353
Book ARR 17.indb 353 12.12.2013 10:20:10

Prikaz
etnonima i imena lokaliteta, te naglašavajući važnost vojnih događaja kao i stereotipi-

ju u opisu domorodačkog stanovništva i područja u kojem žive.
Prilog Danĳela Džina i Alke Domić Kunić, Pannonians: Identity-perceptions from
the Late Iron Age to Later Atniquitiy (Panonci: percepcĳe identiteta od kasnog željeznog
doba do kasnĳe antike, str. 93-117), u glavnim crtama prikazuje različite narative
identiteta radĳe nego potpunu i temeljitu analizu svih dostupnih izvora. Prikazuje
se svojevrsni razvoj panonskog identiteta kroz modernu historiografiju i arheološke
koncepte. Rimsko osvajanje, te carski ustroj provincĳe Panonĳe donĳeli su velike i
važne promjene različitih identiteta etničkih skupina koje su živjele na tim prostori-
ma, pri čemu je onaj panonski formiran kao odgovor na osvajački rimski identitet, te
se s vremenom polako napušta i koristi samo kao zemljopisna odrednica.
Prilog Marka Dizdara The Archaeological Background to the Formation of Ethnic Iden-
tities (Arheološka pozadina stvaranja etničkih identiteta, str. 117-137) donosi pregled
protohistorĳskih etničkih zajednica od 4. st. pr. Kr., tj. zajednica keltskog podrĳetla
koje su došavši na područje južne Panonĳe s lokalnim domorodačkim stanovništvom
stvorile nove etničke identitete. S obzirom na to da je materĳalna ostavština domo-
rodačkog stanovništva slabĳe dokumentirana, odnosno siromašna nalazima, proces
amalgamizacĳe vrlo je teško dokučiv. Zaključno, razvoj svih južnopanonskih identi-
teta završio je krajem 1. st. pr. Kr. u ‘trenutku’ kada svi zajedno postaju dĳelom Rim-
skog carstva. Autor daje jednako važnu ulogu domorodačkom stanovništvu, Skor-
discima i Tauriscima, kao i Rimljanima, u procesu stvaranja novog društva nakon
rimskog osvajanja.
A Review of South-Pannonian Indigenous Anthroponymy (Pregled južnopanonske
indigene antroponimĳe, str. 137-158) Ivana Radman-Livaje i Hane Ivezić daje mogu-
ću lokacĳu različitih etnika zasnovanu na izvorima i epigrafičkim dokazima. Autori
također uzimaju u obzir i činjenicu da novĳi pronalasci mogu značajno promĳeniti
sliku donesenu u prilogu te da ne postoji univerzalna antroponimĳska shema na
temelju koje bi bilo moguće pouzdano utvrditi koliko je domorodačkog stanovništva
živjelo na nekom prostoru, niti omeđiti taj prostor.
Sljedeći prilog autora Ivana Radman-Livaje, The Roman Army (Rimska vojska, str.
159-189), pokušava ispraviti nerazmjer istraženosti i eksploatiranosti rimske vojske
(rimske vojne povĳesti) u mađarskom dĳelu provincĳe Panonĳe u odnosu na njen
hrvatski dio. Donosi kratak pregled rimskih vojnih jedinica, lokalitete gdje su bile
smještene i prostor s kojega su novačile na području južne Panonĳe u kontekstu do-
gađaja i zbivanja bitnih za razmatrani dio provincĳe.
Tatjana Lolić i Zoran Wiewegh predstavljaju temu Urbanism and Architecture (Ur-
banizam i arhitektura, str. 191- 224), najočitĳe čimbenike romanizacĳe nakon osvaja-
nja, te unatoč administrativnoj podjeli provincĳe, pokazuju da je ona ipak djelovala
kao cjelina. Proces urbanizacĳe, te razvoj gradova i cesta odgovara razvoju čitave
354
Book ARR 17.indb 354 12.12.2013 10:20:10

Prikaz
provincĳe, ali jednako tako postoje i lokalne posebnosti uvjetovane resursima, poli-
tičkom, administrativnom i ekonomskom funkcĳom pojedinog grada.
Ivan Knezović donio je prilog Construction Materials and Techniques (Građevinski
materĳali i tehnike, str. 225-249) kao nastavak prethodnog poglavlja. Prilog je pri-
kladno podĳeljen prema većim gradovima južnog dĳela provincĳe Panonĳe. Autor
je pretpostavio preživljavanje prethistorĳskog željeznodobnog modela uz nove gra-
đevinske tehnike koje su donĳeli Rimljani. Novi materĳali i tehnike odraz su važnih
političkih i društvenih promjena.
Sljedeći prilog je Building Munificences of Septimius Severus in the Cities of the Panno-
nian Provinces: Epigraphic Evidence (Graditeljska velikodušnost Septimĳa Severa u gra-
dovima panonskih provincĳa: epigrafički dokazi, str. 251-278) autora Zsolta Mráva.
U njemu autor pokušava identificirati tri građevine koje su dali podignuti Septimĳe
Sever i njegovi sinovi uz pomoć novih analiza te reinterpretacĳe dva već dugo po-
znata, ali sada izgubljena natpisa (jedan iz Akvinka, drugi iz Brigecĳa) i dva natpisa
iz Cibala. Potonja dva natpisa autor je rekonstruirao nesvakidašnjom ingenioznošću
na temelju odličnog poznavanja građe. Pretpostavlja postojanje posebne veze tj. po-
sebnog osjećaja koji je Septimĳe Sever gajio prema Panonĳi i njenim gradovima. Za-
ključno, broj zgrada koje je Septimĳe Sever pomogao izgraditi u toj provincĳi povećan
je na četiri, što ju stavlja uz bok Septimĳeve sjevernoafričke domovine.
Tino Leleković i Ante Rendić-Miočević u prilogu Rural Selements (Ruralna na-
selja, str. 279-311) donose pregled izabrane građe na temelju starĳih iskopavanja i ar-
hivske dokumentacĳe, te novĳih istraživanja provedenih od 2000. godine, kada se
zbog promĳenjenog zakonodavstva povećao broj zaštitnih istraživanja u Hrvatskoj.
Već samo zbog toga broj vila koji se pojavljuje u prethodnim objavama stranih autora
bivaju ispravljeni (od 6 do oko njih 250). Ruralna naselja podĳeljena su na rustične
vile (villae rusticae), sela (vici), djelomično istražena naselja neodređenog karaktera i
neistražena i neklasificirana naselja s poznatom lokacĳom i kronologĳom.
U prilogu Cemeteries (Groblja, str. 313-357) autor Tino Leleković naglašava neraz-
mjer u stanju istraženosti, odnosno bolju istraženost gradskih grobalja nego onih
ruralnih. Groblja su razmatrana kronološki i prema ritualu. Ukapanje spaljenih osta-
taka (incineracĳa) tĳekom 1. stoljeća bilo je u pravilu uniformno, dok 2. stoljeće karak-
terizira značajna različitost u tipu ukopa kao i u teritorĳalnoj distribucĳi. Promjene su
također vidljive i kod ruralnih tumula, iako nĳe jasno je li se ta promjena dogodila u
2. ili u 3. stoljeću. Nadalje, zbog nedovoljno dokaza nĳe jasno kada dolazi do prevlasti
inhumacĳe, dok se incineracĳa koristi i u 3. stoljeću. U 4. stoljeću ponovno dolazi do
homogenizacĳe u ritualu ukopa, a standard su zemljane rake ili grobnice građene od
crĳepa.
Tomislav Bilić donosi prilog Coin Circulation 3rd Century BC – AD 193 (Cirkulacĳa
novca od 3. st. pr. Kr. do 193. godine, str. 359-388). Razmatraju se tri skupine nalaza:
355
Book ARR 17.indb 355 12.12.2013 10:20:10

Prikaz
ostave, sporadični nalazi i nalazi iz arheoloških istraživanja. Nažalost, treća i najbit-

nĳa skupina ujedno sadrži i najmanje nalaza. S obzirom na to da ne postoji nĳedan
važnĳi lokalitet s publiciranim nalazima novca, autor pokušava uravnotežiti takvu si-
tuacĳu analizom i sporadičnih nalaza i sistematski iskopavanog novca iz Siska. Pred-
stavljen je svaki tip novca i njegova rasprostranjenost, a za onaj strani dan je i način/
put na koji je pojedini novac stigao u južnu Panonĳu.
Coin circulation AD 193-423 (Cirkulacĳa novca od 193. do 423. godine, str. 389-414)
naslov je priloga Miroslava Nađa. Autor je dao pregled numizmatičkog materĳala s
većih arheoloških lokaliteta, kao i ostavâ u usporedbi s već obrađenim i objavljenim
materĳalom. Analiza novca pokazuje opću sliku poznatog političkog konflikta i nere-
da u 3. stoljeću, relativnu stabilnost postignutu krajem 3. stoljeća i tĳekom 4. stoljeća,
te rasap krajem 4. stoljeća i tĳekom 5. stoljeća.
U zadnjem prilogu Early Mediaeval Barbarian Elements in Late Antique Southern Pa-
nnonia (Ranosrednjovjekovni barbarski elementi u kasnoantičkoj južnoj Panonĳi, str.
415-439) autorica Anita Rapan Papeša pokazuje da sjeverna Hrvatska nĳe dala nika-
kvih specifičnih elemenata koji bi u burnom razdoblju migracĳe barbarskih plemena
pokazali raspad ustroja društva. Prema svemu sudeći život se na ovim prostorima
nastavio uobičajenim tempom te ne može biti govora o padu civilizacĳskih normi do-
kučenih do vremena provale barbara. Prikazani su različiti ukrasni i upotrebni pred-
meti, pretežno metalni dĳelovi odjeće i nakit, koji dokazuju utjecaj novog elementa ali
u pretežno mirnom suživotu s autohtonim stanovništvom.
Ljubica Perinić
356
Book ARR 17.indb 356 12.12.2013 10:20:10

Kratice
KRATICE / ABBREVIATIONS
AA Archaeologia Austriaca, Wien

AAAd Antichità Altoadriatiche, Aquileia
AAntH Acta Antiqua Academiae Scientarum Hungaricae, Budapest
AArH Acta Archaeologica Academiae Scientiarum Hungaricae, Budapest
AB Archaeologia Bulgarica, Sofia
AE LÁnnée épigraphique, Paris
AEM Archäeologisch-epigraphische Miheilungen aus Österreich-Ungarn, Wien
AI Archaeologia Iugoslavica, Beograd
AĲ Viktor Hoffiller, Balduin Saria (Hrsg.), Antike Inschri
en aus Jugoslavien, He
1:
Noricum und Pannonia Superior, Zagreb, 1938
AJA American Journal of Archaeology, Boston
AJPhA American Journal of Physical Anthropology
AK Archäologisches Korrespondenzbla, Mainz am Rhein
ANRW Aufstieg und Niedergang in der Römiche Welt, Berlin, New York
Antaeus Antaeus. Communicationes ex Instituto Archaeologico Academiae Scientiarum
Hungaricae, Budapest
AP Arheološki pregled, Beograd-Ljubljana
AR Alba Regia, Székesféhervár
ArchÉrt Archaeologiai Értesitő, Budapest
ARR Arheološki radovi i rasprave, Zagreb
AV Arheološki vestnik, Ljubljana
BAR British Archaeological Reports, Oxford
BCH Bulletin de correspondance hellénique, Athènes, Paris
BD Bulleino di storia e archeologia dalmata, Split
BHV Bonner He
e zur Vorgeschichte, Bonn
BJ Bonner Jahrbücher, Bonn
BollClass Bolleino dei Classici, Roma
BRGK Bericht der Römisch-Germanischen Kommission, Frankfurt am Main
Britannia A Journal of Romano-British and Kindred Studies, London
BVb Bayerische Vorgeschichtsbläer, München
CAH Cambridge Ancient History, Cambridge
CAntr Collegium Antropologicum, Zagreb
CAP Cahiers Archéologiques de Picardie, Amiens
CIG Corpus inscriptionum Graecarum, auctoritate et impensis Academiae lierarum
Regiae Borussicae, edidit Augustus Boeckhius Academiae socius, Berolini
CIL Corpus inscriptionum Latinarum, consilio et auctoritate Academiae Lierarum
Regiae Borussicae editum, Berolini
357
Book ARR 17.indb 357 12.12.2013 10:20:10

Kratice
CIRh Corpus inscriptionum Rhenanarum, consilio et auctoritate Societatis

antiquariorum Rhenanae edidit Guilelmus Brambach, Elberfeldae 1868
CJ The Classical Journal, Monmouth, Il
CQ The Classical Quarterly, Cambridge, UK
CR The Classical Review, London, New York
CSIR Corpus Signorum Imperii Romani, London
CW The Classical World, New York
DAG Dissertationes Archaeologicae Gandenses, Brugge
Diadora Diadora, glasilo Arheološkog muzeja u Zadru, Zadar
Di. OGI W. Dienberger, Orientis Graeci inscriptiones selectae, Leipzig
Di. Syll. W. Dienberger, Sylloge Inscriptionum Graecarum, Leipzig
DjANUBiH Djela Akademĳe nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo
DjSANU Djela Srpske akademĳe nauka i umetnosti, Beograd
EHR The English Historical Review, Oxford, UK
FA Folia Archaeologica, Budapest
FABT Funde und Ausgrabungen im Bezirk Trier (aus der Arbeit des Rheinischen
Landesmuseums Trier), Trier
FGrH F. Jacoby (izd.), Die Fragmente der griechischen Historiker, Berlin-Leiden
FHG C. Müller et al. (izd.), Fragmenta historicorum Graecorum, Paris
FÖ Fundberichte aus Österreich, Wien
Gallia Gallia. Fouilles et Monuments Archéologiques en France Métropolitaine, Paris
GDV Germanische Denkmäler der Völkerwanderungszeit, Serie B, Berlin-Stugart
Germania Germania. Anzeiger der Römisch-germanischen Kommission des Deutschen
archäologischen Instituts, Berlin-Mainz am Rhein
GGM C. Müller, Geographi Graeci minores, Paris
GGMS Godišnjak Gradskog muzeja Sisak, Sisak
Glas SKA Glas Srpske kraljevske akademĳe, Beograd
GodCBI Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja, Sarajevo
GPV Gesellscha
Pro Vindonissa, Jahresbericht, Brugg
GZM Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Sarajevo
HAG Hrvatski arheološki godišnjak, Zagreb
HAnt Histria Antiqua, Pula
HArch Histria archaeologica, Pula
HB Human biology, Detroit
Historia Historia. Zeitschri
für Alte Geschichte, Wiesbaden
Homo Homo. Journal of Comparatrive Human Biology, München
IG Inscriptiones Graecae, Berlin
ĲO International Journal of Osteoarchaeology, New York
ILChV Inscriptiones Latinae Christianae veteres (ed. F. Diehl), Dublin-Zürich, 1970
ILJug A. et J. Šašel, Inscriptiones Latinae quae in Iugoslavia repertae et editae sunt, I (1963), II
(1978), III (1986), Ljubljana
358
Book ARR 17.indb 358 12.12.2013 10:20:10

Kratice
Inscr. It. Inscriptiones Italiae, Academiae italicae consociatae ediderunt, Roma

Instrumentum Instrumentum. Bulletin du Groupe de travail européen sur l’artisanat et les
productions manufacturées dans l’antiquité, Montagnac
It. Ant. Itinerarium Antonini Augusti et Hierosolymitanum, ex libris manu scriptis
ediderunt G. Parthey et M. Pinder, Berolini, impensis Friderici Nicolai,
MDCCCXLVIII
IzdHAD Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, razni gradovi
JAC Jahrbuch für Antike und Christentum, Münster
JGPV Jahresbericht der Gesellscha
Pro Vindonissa, Brugg
JHI Journal of the History of Ideas, Philadelphia, Pa
JHS Journal of Hellenic Studies, London
JÖIW Jahreshe
e des Österreichischen Instituts in Wien, Wien
JRA Journal of Roman Archaeology, Ann Arbor, Mi
JRGZM Jahrbuch des Römisch-Germanischen Zentralmuseums Mainz, Mainz
KJ Kölner Jahrbuch für Vor- und Frühgeschichte, Köln
KM Katalogi in monografije, Ljubljana
LCL The Loeb Classical Library, Harvard University Press, Cambridge-London
MAI Mieilungen des Archäologischen Instituts der Ungarischen Akademie der
Wissenscha
en, Budapest
MBV Materialhe
e für bayerischen Vorgeschichte, Reihe A – Fundinventare und
Ausgrabungsbefunde, München
MBVF Münchner Beiträge zur Vor- und Frühgeschichte, München
MEFRA Mélanges de l’École française de Rome: Antiquité, Roma
MiChA Mieilungen zur christlichen Archäologie, Wien
Mnemosyne Mnemosyne. A Journal of Classical Studies, Leiden
MPKÖAW Mieilungen der prähistorischen Kommission der Österreichischen Akademie der
Wissenscha
en, Wien
Numizmatičar Numizmatičar. Narodni muzej i Srpsko numizmatičko društvo, Beograd
OA Opuscula archaeologica, Zagreb
ObHAD Obavĳesti Hrvatskog arheološkog društva, Zagreb
OZ Osječki zbornik, Osĳek
Padusa Padusa. Bolleino del Centro Polesano di studi storici, archeologici ed etnografici, Pisa-
Roma
PBSR Papers of the British School at Rome, London
PIAZ Prilozi Instituta za arheologĳu u Zagrebu, Zagreb
PJZ Praistorĳa jugoslavenskih zemalja, Akademĳa nauka i umjetnosti Bosne i
Hercegovine, Centar za balkanološka ispitivanja, Sarajevo
PWRE Paulys Realencyclopädie der classischen Altertumswissenscha
, Stugart
PZ Požeški zbornik, Požega
Quellen Quellen und Forschungen zur alten Geschichte und Geographie, Berlin
RFFZd Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, Zadar
359
Book ARR 17.indb 359 12.12.2013 10:20:10

Kratice
RIB Roman Inscriptions of Britain (ur. R. G. Collingwood i R. P. Wright), Oxford, 1965

RIU Die römischen Inschri
en Ungarns, Budapest
RM Mieilungen des Deutschen Archäologischen Instituts, Römische Abteilung, Roma
RÖ Römisches Österreich, Wien
RVM Radovi Vojvođanskih muzeja, Novi Sad
SHP Starohrvatska prosvjeta, Split
SJ Saalburg Jahrbuch, Berlin, Mainz am Rhein
SM Studi medievali. Rivista della Fondazione Centro italiano di studi sull’alto medioevo,
Spoleto
SZ Senjski zbornik, Senj
TAM Tituli Asiae Minoris, Wien
TZ Trierer Zeitschri
, Trier
VAHD (VAPD) Vjesnik za arheologĳu i historĳu dalmatinsku (Vjesnik za arheologĳu i povĳest
dalmatinsku), Split
VAMZ Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, Zagreb
VHAD Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva, Zagreb
Vivarium Vivarium. A Journal for Medieval and Early-Modern Philosophy and Intellectual Life
of the Middle Ages and Renaissance, Leiden
WMBH Wissenscha
liche Mieilungen aus Bosnien und Hercegovina, Wien
VMPK Vjesnik Muzeja Požeške kotline, Požega
ZM Zalai Múzeum, Zalaegerszeg
ZMĐ Zbornik Muzeja Đakovštine, Đakovo
ZONF Zeitschri
für Ortsnamenforschung, München, Berlin
ZSNMA Zborník Slovenského Národného Múzea – Archeológia, Bratislava
ZSNMH Zborník Slovenského Národného Múzea - Historia, Bratislava
ŽA Živa antika, Skopje
Arheološki radovi i rasprave, 17 (2013.)

Nakladnik: Hrvatska akademĳa znanosti i umjetnosti, Zagreb
Za nakladnika: akademik Pavao Rudan, glavni tajnik
Grafički urednik: Ranko Muhek
Lektorica: Alka Domić Kunić
Naklada: 300 primjeraka
Tisak: Tiskara Zelina d.d.
Arheološki radovi i rasprave izlaze povremeno.
Tiskanje dovršeno u prosincu 2013.
360
Book ARR 17.indb 360 12.12.2013 10:20:11

UDK 902/904 ISSN 0570-8958
A R H E O L O Š K I R A D OV I I R A S P R AV E 1 7
ARHEOLOŠKI
RADOVI I RASPRAVE
ACTA ET DISERTATIONES
ARCHAEOLOGICAE
17
ISSN 0570-8958
120,00 kn bez PDV Br. God. S.

ARR 17 2013. 1-360, Zagreb 2013.
Nr. Year. P.

Arheološki Radovi I Rasprave

Diunggah oleh

Informasi Dokumen

Judul Asli

Hak Cipta

Format Tersedia

Bagikan dokumen Ini

Bagikan atau Tanam Dokumen

Opsi Berbagi

Apakah menurut Anda dokumen ini bermanfaat?

Apakah konten ini tidak pantas?

Hak Cipta:

Format Tersedia

Arheološki Radovi I Rasprave

Diunggah oleh

Hak Cipta:

Format Tersedia

UDK 902/904

120,00 kn bez PDV Br. God. S.

Book ARR 17.indb 1 12.12.2013 10:18:01

Book ARR 17.indb 2 12.12.2013 10:18:10

Book ARR 17.indb 3 12.12.2013 10:18:10

Glavni i odgovorni urednik

Book ARR 17.indb 4 12.12.2013 10:18:10

ZNANSTVENI RADOVI / PAPERS

Alka Domić Kunić

Branka Migoi, Tino Leleković

Željka Bedić, Mario Novak, Mario Šlaus

Book ARR 17.indb 5 12.12.2013 10:18:10

Book ARR 17.indb 6 12.12.2013 10:18:10

Liburni su bili organizirana narodna zajednica koja je krajem 2. tisućljeća

Book ARR 17.indb 7 12.12.2013 10:18:10

Book ARR 17.indb 8 12.12.2013 10:18:10

odgovarajućom keramikom. M. Gimbutas je uz to uočila i proučila svojevrsni ženski

Book ARR 17.indb 9 12.12.2013 10:18:10

Book ARR 17.indb 10 12.12.2013 10:18:10

svojedobno i kretska koju je naslĳedila. Slikarĳe kretskih minojskih brodova, koje je

Book ARR 17.indb 11 12.12.2013 10:18:10

Book ARR 17.indb 12 12.12.2013 10:18:11

Book ARR 17.indb 13 12.12.2013 10:18:11

Book ARR 17.indb 14 12.12.2013 10:18:11

Book ARR 17.indb 15 12.12.2013 10:18:11

Book ARR 17.indb 16 12.12.2013 10:18:11

Book ARR 17.indb 17 12.12.2013 10:18:11

Book ARR 17.indb 18 12.12.2013 10:18:11

Book ARR 17.indb 19 12.12.2013 10:18:11

Book ARR 17.indb 20 12.12.2013 10:18:12

potvrđuju nalazi iz glavnog središta starih Histra - Nezakcĳa. Vidljivo je da je to mje-

Book ARR 17.indb 21 12.12.2013 10:18:12

Grcima skrivenima u konju, pa su ga smatrali izdajnikom. Dok su Grci pljačkali grad,

Book ARR 17.indb 22 12.12.2013 10:18:12

Book ARR 17.indb 23 12.12.2013 10:18:12

Book ARR 17.indb 24 12.12.2013 10:18:12

stor.-ﬁlol., ser. VIII, vol. XX, Roma, 1965, 270-282).

Book ARR 17.indb 25 12.12.2013 10:18:12

Book ARR 17.indb 26 12.12.2013 10:18:12

Book ARR 17.indb 27 12.12.2013 10:18:12

Nakon objave izvješća o Diomedovom keramičkom ulomku i drugim nalazima s

Book ARR 17.indb 28 12.12.2013 10:18:13

zbog jednog ulomka s Diomedovim imenom odmah po njemu preimenujemo i otok.

Book ARR 17.indb 29 12.12.2013 10:18:13

Book ARR 17.indb 30 12.12.2013 10:18:13

Book ARR 17.indb 31 12.12.2013 10:18:13

vih tekstova. On bilježi kako se djeca u Likĳi zovu po majkama, a ne po očevima.

Book ARR 17.indb 32 12.12.2013 10:18:13

Βάλα (f.), Lyc. CIG III add. 4276b.

Βάτων (m.), Lyc. Βάτων, Bato, vođa ilirskog ustanka 6.-9.

Δακλοας (m.), Lyc. Δóκλεα, Ptol. II.16,7; Doclea, mjesto u Dal-

Αρδυς, lidijski kraljevi. Ἀρδιαῖοι, ilirsko pleme.

Book ARR 17.indb 33 12.12.2013 10:18:13

Ανδιαι, Pis.-Isaur., mjesto. Andia, Andes, Andueia, često u Dalmaciji,

Ακαλισσος, grad u Likiji. Titus Candalio, CIL III 9813, Otišić.

Κανδαυλης, lidijsko božanstvo.

Cressa, Car. Plin. V.104. Crexi, Plin. III.140. Isti otok.

Book ARR 17.indb 34 12.12.2013 10:18:13

Μικκιλος (m.), Lycaon. Μίκων, Corcyra Melaina, Mayer 1952, s. v.

Book ARR 17.indb 35 12.12.2013 10:18:13

Παναθιατις (f.), Lyc. Panentius, -a, Panes, -entis, Panias, -antis,

Book ARR 17.indb 36 12.12.2013 10:18:14

Τιττιανος, Lycaon. CIG 3990i. Titianus, često u Iliriji, Mayer 1952, s. v.