Anda di halaman 1dari 362

UDK 902/904

ISSN 0570-8958

A R H E O L O Š K I R A D OV I I R A S P R AV E 1 7
ARHEOLOŠKI
RADOVI I RASPRAVE
ACTA ET DISERTATIONES
ARCHAEOLOGICAE
17

ISSN 0570-8958

120,00 kn bez PDV Br. God. S.


ARR 17 2013. 1-360, Zagreb 2013.
Nr. Year. P.
ARHEOLOŠKI RADOVI I RASPRAVE

Book ARR 17.indb 1 12.12.2013 10:18:01


ACADEMIA SCIENTIARUM ET ARTIUM CROATICA
Classis scientiarum socialium

ACTA ET DISSERTATIONES
ARCHAEOLOGICAE

XVII

ZAGRABIAE MMXIII

Book ARR 17.indb 2 12.12.2013 10:18:10


HRVATSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI
Razred za društvene znanosti

ARHEOLOŠKI RADOVI
I RASPRAVE

17

ZAGREB 2013.

Book ARR 17.indb 3 12.12.2013 10:18:10


Nakladnički savjet
Članovi Razreda za društvene znanosti
Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

Urednički odbor
Marin Zaninović (Zagreb)
Branka Migoi (Zagreb)
Alka Domić Kunić (Zagreb)
Ljubica Perinić (Zagreb)

Glavni i odgovorni urednik


Nenad Cambi

Izvršna urednica
Branka Migoi

Adresa uredništava:
Ulica Ante Kovačića 5
10000 Zagreb

Book ARR 17.indb 4 12.12.2013 10:18:10


KAZALO – CONTENTS

ZNANSTVENI RADOVI / PAPERS

Marin Zaninović
Liburni iz Anatolije ........................................................................................................ 7
The Liburnians from Anatolia ........................................................................................ 48

Nenad Cambi
Škrip na otoku Braču – nerealizirani grad ................................................................ 55
Škrip on the Island of Brač – an Unrealised Town ......................................................... 67

Alka Domić Kunić


Antička enciklopedistika – pojavnosti i dosezi........................................................ 85
Classical Encyclopaedism – Manisfestations and Reaches ........................................... 113

Marko Dizdar
Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova ............................. 123
A Late La Tène Selement of the Scordisci on the Site of Štrbinci near Đakovo ......... 135

Ivan Radman-Livaja
Two Lead Tags from Štrbinci (Certissia?) ................................................................ 165
Dvije olovne tesere sa Štrbinca (Certissia?) ................................................................ 173

Branka Migoi
The Roman Sarcophagi of Siscia .............................................................................. 181
Rimski sarkofazi Siscije .................................................................................................. 208

Branka Migoi, Tino Leleković


Iskopavanja kasnoantičkog groblja na Štrbincima kod Đakova u 2007. i 2008.
godini ........................................................................................................................... 227
The Late Roman Cemetery at the Site of Štrbinci near Đakovo (NE Croatia) –
Excavations in 2007 and 2008...................................................................................... 265

Željka Bedić, Mario Novak, Mario Šlaus


Anthropological Analysis of the Human Skeletal Remains from the Late
Antique Necropolis (4th Century AD) of Tekić – Treštanovačka gradina near
Požega .......................................................................................................................... 301
Antropološka analiza ljudskih koštanih ostataka s kasnoantičke nekropole
(4. st.) Tekić – Treštanovačka gradina kod Požege ........................................................ 316

Book ARR 17.indb 5 12.12.2013 10:18:10


Vlasta Vyroubal, Jozo Perić Peručić, Mario Šlaus
Biological Indicators of Subadult Stress in the Late Antique Population of
Cibalae and Štrbinci ................................................................................................... 321
Biološki pokazatelji subadultnog stresa kod kasnoantičkih populacija
Cibala i Štrbinaca .......................................................................................................... 334

Ante Škegro
(Odgovor Ante Škegre Darku Periši na njegov rad ‘Rimski Delminij
kao sjedište starokršćanske biskupije’ objavljen u Arheološkim radovima
i raspravama br. 16/2009) .......................................................................................... 337
Suspicor, ergo est........................................................................................................... 346

PRIKAZ / REVIEW
The Archaeology of Roman Southern Pannonia, edited by Branka Migoi, BAR
InternSer 2393, Oxford 2012.
(Ljubica Perinić) ........................................................................................................... 353

Book ARR 17.indb 6 12.12.2013 10:18:10


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

M
Z  

LIBURNI IZ ANATOLIJE
Prof. dr. sc. Marin Zaninović UDK 904(398 Liburnija):94(100)”.../05”
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Izvorni znanstveni rad
Odsjek za arheologiju Primljeno: 13. 02. 2013.
Ulica Ante Kovačića 5 Prihvaćeno: 21. 05. 2013.
HR - 10000 Zagreb

Liburni su bili organizirana narodna zajednica koja je krajem 2. tisućljeća


pr. Kr. zaposjela dijelove Jadranskog mora i njegovih obala i do 4. st. pr. Kr. odr-
žavala svoju prevlast u tome području. Prvi ih spominje Hekatej iz Mileta, jedan
od najstarijih grčkih logografa ili povjesničara i zemljopisaca, koji piše oko 500.
pr. Kr.; njegovi su spisi sačuvani samo u ulomcima. Stjepan Bizantinac u 6. st.
u svojim Ἐθνικά prenosi Hekatejev zapis kako su “Liburni narod koji se nalazi u
unutrašnjem dijelu Jadranskoga zaljeva”. Strabon u 1. st. bilježi kako ih je iz Korkire
(Krfa) istjerao korintski tiranin Hersikrat na putu za Siciliju 735. pr. Kr. Prisut-
nost Liburna na Jadranu i njihovo organiziranje stoji u kontekstu burnih post-
mikenskih zbivanja na Sredozemlju. Prijelaz iz brončanog u njihovo željezno
doba također ima određene praznine. U ustroju njihova društva ima određenih
paleomediteranskih značajki, kao što je to numerička organizacija zajednice ka-
kva postoji i u rimsko doba. Ima tragova ginekokracije, koju bilježe pisci.
U svojoj raspravi autor donosi nekoliko dokaza koji bi govorili za liburnsko
maloazijsko podrijetlo, a koje spominju već antički pisci. To su toponimi i onoma-
stika u jugozapadnoj Anatoliji ili Maloj Aziji, u području Likije, Lidije, Likaonije,
Pamfilije i drugdje. Tamošnji narodi također imaju numeričku organizaciju druš-
tva, što ih skupa sa spomenutim elementima također povezuje s Liburnima. Gaj
Julije Solin, koji piše u 3. st., izričito bilježi da su Liburni gens Asiatica, što je prema
mišljenju izdavača teksta preuzeo iz Plinija Starijega. Prema Herodotu, najpozna-
tiji iseljenici iz Male Azije odnosno Lidije bili su Tirseni ili Etruščani - prema mi-
šljenju mnogih povjesničara to je moglo biti negdje krajem 2. tisućljeća pr. Kr., a
oko 1000. pr. Kr. već su važan čimbenik na Apeninskom poluotoku. Iz Paflagonije
su došli Eneti ili Veneti, također u vrh Jadranskog zaljeva, vjerojatno istjerani od
Asiraca. Čini se da su u tim zbivanjima i Liburni napustili svoje anatolsko bora-
vište. U prilog tome išao bi nalaz glinene pločice ispisane klinastim pismom, na-
đene 1950., na kojoj se može pročitati ime Liburna ispisano tim pismom, kao ime
jednog grada. Nažalost nije precizirano gdje je pločica nađena, ali je uz spomenu-
te dokaze moramo uračunati u prilog hipotezi o anatolskom podrijetlu Liburna,
čemu naša historiografija dosad nije obraćala odgovarajuću pozornost.
Ključne riječi: Liburni, Anatolija, Mala Azija, Likija, Lidija, Etruščani, Ja-
dran, Egej, Grci (Key words: the Liburnians, Anatolia, Asia Minor, Lycia, Lydia, the
Etruscans, the Adriatic, the Aegean, the Greeks)

Book ARR 17.indb 7 12.12.2013 10:18:10


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

Liburni su prva narodna zajednica s naše obale koja se pojavljuje kao povijesni
čimbenik u pisanim vrelima. Oni su, međutim, zajednica koja se pojavljuje na toj
obali i Jadranskom moru krajem jednog povijesnog procesa u kojem su tijekom dugog
razdoblja od sredine 4. do kraja 2. tisućljeća pr. Kr. mnogobrojne skupine osvajača i
doseljenika prolazile ovim područjem, od Urala do Jadrana i preko mora na Apenin-
ski poluotok. To tisućljetno kretanje različitih skupina po Europi i dijelovima Azije
danas se označava zajedničkim imenom seoba Indoeuropljana ili Indogermana, kako to
njemački stručnjaci nazivaju. To je jedan veliki povijesni i arheološki fenomen o koje-
mu je napisano, i još se uvijek piše, tisuće naslova od vremena kada je Nijemac Franz
Bopp (1791.-1867.) napisao gramatiku i rječnik sanskrta i tako započeo usporedno pro-
učavanje indoeuropskih jezika, a Englez Thomas Young 1813. skovao termin indoeu-
ropski. Pojednostavljeno rečeno, to su jezici koji imaju zajednički prajezik i mnoge za-
jedničke poljoprivredne, životinjske i druge nazive te sklonidbu (deklinaciju) imenica
i sprezanje (konjugaciju) glagola. Ovdje moramo spomenuti i našeg gradišćanskog
Hrvata Filipa Vezdina (1748.-1806.) koji se, nakon višegodišnjeg boravka kao misionar
na malabarskoj obali u jugozapadnoj Indiji, vratio u Rim i 1790. napisao prvu grama-
tiku sanskrtskog jezika tiskanu u Europi, pa je s drugim svojim usporednim djelima
on zapravo začetnik indoeuropeistike. Budući da je Hrvat, to ga neki autori i danas ili
prešućuju ili naprosto ne znaju za njega, što je i naša krivnja, kao i u slučaju mnogih
drugih naših zaslužnih ljudi koje Europa često prešućuje.
Indoeuropske seobe trajan su predmet zanimanja mnogobrojnih stručnjaka od
Indije i Kine, preko Rusije i europskih zemalja do Amerike. Od mnoštva djela spo-
menut ću nekoliko naslova dobrih novijih priručnika za ovu problematiku, koji sa-
drže bogatu bibliografiju.1 U složenoj problematici indoeuropskih seoba prevladava
mišljenje o njihovu dolasku iz južnouralskih stepa i s Crnoga mora, odakle su išli
prema istoku i zapadu. Na istoku su stigli do Indije koju su kao Arijci (Gospodari)
dobrim dijelom pokorili. Do kineskih su područja stigli Tohari. Prema jugu su pošli
Hetiti koji su stvorili moćnu državu u Maloj Aziji. Važne priloge proučavanju tih
problema dali su u novije vrijeme ruski autori Vjačeslav Ivanov, Igor Djakonov i Tho-
mas Gamkrelidze te drugi stručnjaci. Osim toga ruski su arheolozi izvršili mnoga
terenska istraživanja i iskopavanja, koja su pomogla novim spoznajama. Zasluga je i
litavsko-američke arheologinje Marije Gimbutas što je svojim istraživanjima i profila-
cijom tzv. kurganske kulture (kurgan - grobna humka, obično od zemlje) dala važnu
arheološku dokumentaciju koju ona pripisuje Indoeuropljanima u stepskoj i stepsko-
šumskoj regiji južne Rusije i Ukrajine. Ti nalazi iz 4. tisućljeća pr. Kr. mogu se pripisati
tamošnjim Indoeuropljanima. To su metalni bodeži i kola s kotačima u grobovima s

1
Mallory 19942, hrvatski prijevod: R. Matasović (Mallory 2006); Heršak 2005. O Vezdinu su pisali
I. Slamnig (Slamnig 1968) i M. Jauk Pinhak, koja je o njemu godine 2009. napravila i dokumen-
tarni film na HRT-u.

Book ARR 17.indb 8 12.12.2013 10:18:10


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

odgovarajućom keramikom. M. Gimbutas je uz to uočila i proučila svojevrsni ženski


princip u ponašanju i shvaćanju tih ljudi i o tome napisala zapaženo djelo temeljeno
na arheološkoj dokumentaciji.2
Engleski arheolog Colin Renfrew svojom je knjigom Archaeology and Language
(London, 1987) i nekim svojim kasnijim tekstovima okrenuo tu teoriju svojim mi-
šljenjem da pojedine indoeuropske skupine sporim i odvojenim seobama polaze iz
područja Anatolije, tj. Male Azije. Ondje u nekim predjelima dolazi do gospodarske
revolucije pojavom najranije sjedilačke poljoprivrede, koja se razvila u tamošnjim ra-
noneolitičkim naseljima od kojih su neka datirana u 9. tisućljeće pr. Kr. Tamošnji su
stanovnici nosili u Europu i na istok svoje dostignuće trajnih stajaćih naselja, što ih
je omogućilo usvojeno kultiviranje žitarica i drugih biljaka za ishranu, kao i druga
tehnološka dostignuća. Te je tvrdnje osporio James Patrick Mallory, a novija istraži-
vanja DNK faktora upućuju na razmjerno mali postotak pučanstva i njihova DNK
faktora (oko 17%) u europskoj populaciji.3 Jezična istraživanja pokazala su bliskost tih
zajednica u njihovom prajeziku. Odvajanjem se razvijaju pojedini jezici u Europi - sla-
venski, germanski, romanski. Mnoge su riječi zajedničke i danas. Tipičan je naziv za
majku - u sanskrtu mataras, u grčkom meter, u latinskom mater, u hrvatskom i drugim
slavenskim jezicima mater, mati, u njemačkom Muer, u engleskom mother, itd. Zajed-
nička religijska vjerovanja iskazuju se u dualizmu bogova, poput Mitra - Varuna i
drugih bogova blizanaca, kao i blizanaca utemeljitelja: Romul i Rem, kod Germana
Mannus i Tuiston i dr.4 Lingvisti su postigli vrijedne spoznaje u raščlambi tih pitanja.
Što se tiče arheologije, i ona je puno pridonijela rasvjetljavanju indoeuropske mate-
rijalne kulture i zajedničkih civilizacijskih dostignuća. Međutim, i na tom polju još
uvijek preostaje velik posao i buduća će otkrića bez sumnje donijeti nove spoznaje,
koje će potvrditi ili odbaciti neke današnje teorije.
Ono što izdvaja Indoeuropljane u povijesti starih populacija na našem kontinen-
tu njihovo je ratničko širenje i osvajanje, kojim su pokoravali starije neolitičko sta-
novništvo od Atlantika do Cejlona. Oni su pripitomili konje i načinili kola s dva ili
četiri kotača. Rano su koristili bakar i kasnije željezo; njega su među prvima koristili
hetitski ratnici i stvorili prvi indoeuropski imperij u Maloj Aziji već u 18. st. pr. Kr.
Južne su im granice bile u Siriji, gdje su se u poznatoj bitci kod Kadeša 1299. pr. Kr.
sukobili egipatski faraon Ramzes II. i hetitski kralj Muvatali. Hetiti su svojim bojnim
kolima i željeznim oružjem uništili velik dio egipatske vojske, no jedna je egipatska
vojnička jedinica uspjela umanjiti taj uspjeh odmah nakon bitke. Pobjedu su slavili i

2
Gamkrelidze, Ivanov 1955; Djakonov 1985; Gimbutas 1966; Gimbutas 1991. Drugu opsežnu lite-
raturu vidi kod Malloryja i Heršaka (Heršak 2005, 121-158).
3
Mallory 19942, 166-181; Heršak 2005, 125, bilj. 128.
4
Mallory 19942, 164-158.

Book ARR 17.indb 9 12.12.2013 10:18:10


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

jedni i drugi, pa je mirovni ugovor fiksirao ranije stanje na istim pozicijama.5 Hetiti su
uspjeli još jedno stoljeće održati svoju vlast, ali dolazili su novi narodi sa sjeverozapa-
da - također Indoeuropljani - Ahejci, koji su ostvarili premoć na Egejskom moru i u
egejskom području i svojim jačanjem ugrozili hetitsku prevlast. U hetitskim spisima
oni se spominju kao narod Ahijava. Osvojili su i razorili Troju u njenom VII. sloju,
oko 1184. pr. Kr. stvorili su jaku mornaricu i imali također željezno oružje, što im je
sve pomoglo ugroziti zemlje Male Azije i Egipta. To je ubrzalo propast nekoć moćne
hetitske države koja se temeljila na ograničenom broju vojnika i kasti gospodara, koji
su se u ovoj posljednjoj fazi posvađali i ubrzali svoj pad, suočeni s novim načinima i
sredstvima napada što su ih razvili ovi narodi s mora, uglavnom Indoeuropljani, koji
su bili u prednosti jer su ratovali dijelom kao gusari po istočnome Sredozemlju, a di-
jelom kao osvajači s novim oružjem i brodovima. Tako su mogli zatvoriti opskrbne i
trgovačke putove Hetita na područjima koja su bila vitalna za njihovu zemlju, kao što
je to npr. bio Cipar koji su osvojili. Tako su Hetiti potpuno nestali iz povijesti i otkrili
smo ih ponovno tek nakon 3.000 godina, kada je češki lingvist Bedřih Hrozny godine
1915. objavio da je dešifrirao hetitske glinene pločice iz Boghaz Keya i utvrdio da je
riječ o indoeuropskom jeziku.6
Propast hetitske države stvorila je velik politički i strateški prazan prostor u koji
ulaze nove sile i narodi, kako oni s istoka (Asirci, Huriti, Mitani, Luvijci i dr.), tako i
ovi sa zapada među kojima su svoju važnu ulogu odigrali i rani Iliri koji su pod biblij-
skim imenom Filistejaca sudjelovali u napadu na Egipat i naselili današnju Palestinu,
davši joj i današnje ime, gdje su se tijekom vremena pofeničili.7 Na pilonu Ramzesova
hrama u Medinet Habu prikazani su ti razni narodi s mora, svaki sa svojom nošnjom
i oružjem. U hijeroglifskom tekstu zapisana su njihova imena, čija se čitanja ponešto
razlikuju kod pojedinih autora budući da egipatski tekstovi nemaju samoglasnika.
Zabilježeni su Pulesati (Filistejci), Luku (Likijci), Akawaša - Ahhiyava (Ahajci), Danuna
(Danajci), Šardana (Sardi), Sekeleš (Sikuli), Turuša (Tyrsi) (Etruščani). Sve su to zajed-
nice naroda ili njihovih vojničko-gusarskih skupina koje su istočnim Sredozemljem
dominirale zahvaljujući svojim brzim lađama i vojničkom opremom, a posebno že-
ljeznim oruđem. Sikuli (Sicilijanci) su npr. prvi u Italiji koristili željezo već u 12. st.
pr. Kr. Nekako usporedno s hetitskom državom u 12. st. pr. Kr. propala je i mikenska
(ahajska) civilizacija i država, kako se računa oko 1150. pr. Kr. ili nešto kasnije, u trećoj
četvrtini 12. st. pr. Kr.8 Mikenska je civilizacija izrasla na svojoj pomorskoj snazi, kao

5
Beckman, Goedegebuure i dr. 20072, 213-244; Matasović 2000.
6
Levi 2007, 374-424; Bengtson 19694 (I. poglavlje: Die Einwanderung der Indogermanen in Grie-
chenland), 29-56; Sanders 1985.
7
Bengtson 19694, 35. Za Filistince kao Ilire: Altheim 1951 (poglavlje: Die Illyrische Wanderung), 51-66.
8
Bengtson 19694, 54, bilj. 3, koji citira F. Matza (F. Matz, Die Agäis, Handbuch der Archäologie II,
1950, 304); Čedvik (Chadwick) 1980 (poglavlje: Kraj mikenskog sveta), 261.

10

Book ARR 17.indb 10 12.12.2013 10:18:10


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

svojedobno i kretska koju je naslijedila. Slikarije kretskih minojskih brodova, koje je


pronašao Spyridon Marinatos tijekom svojih iskopavanja na Theri, pokazuju nam
kakve su to izvrsno sagrađene lađe bile, jer su stručnjaci procijenili da su mogle imati
i 42 veslača. Znamo da Homer računa s posadom od pedeset dvoje ljudi za jednu lađu.
Vještinom plovidbe ljudi su ovladali mnogo prije. Računa se da su australski abori-
džini prije 50.000 godina došli u Australiju na bambusovim plovilima. Američko-grč-
ki arheološki istraživači na Kreti godine 2009. našli su kamene ručne klinove i druge
pretpovijesne alate koje su datirali “najmanje 130.000 godina prije našeg vremena”. Znači
da je neandertalski čovjek već tada stigao na Kretu i tamo živio. To je oruđe koje se na
našem kontinentu pojavljuje prije 175.000 godina. Razina Sredozemnog mora bila je
tada najniža, i to 144 m niža od današnjih obala, a polovica našega mora bila je zale-
đena - sve do Visa i Lastova. Na našoj obali i u južnoj Francuskoj ima špilja u kojima
su ljudi ostavili svoje tragove, a danas su više metara ispod mora. Niska razina mora
olakšala je tim davnim ljudima dolazak na Kretu i druga mjesta, jer su morski kanali
bili mnogo uži i kraći, pa je razmak između Krete i kopna imao tri dionice od 19 i 31
kilometra.9 Ljudi su plovili od pamtivijeka, što smo znali i ranije po ranokamenodob-
nim nalazima iz Engleske i Francuske. Danas znamo da su mikenski brodovi plovili
i našom obalom, što su potvrdili nalazi mikenske keramike u Škripu na Braču i na
gradini Monkodonja kod Rovinja, a znamo i za mikensku trgovinu jantarom, koja
je koristila iste pravce. Mikensku keramiku nalazimo od Sirije do Španjolske. To je
vrijeme kada su Indoeuropljani, Ahajci, Sikuli i drugi već nekoliko stoljeća plovili
i vladali dijelovima Sredozemnog mora. Njihovi su moreplovci ovladali vještinama
gradnje lađa i plovidbe, pa su, kako smo vidjeli, mogli s mora napasti najveći imperij
Sredozemlja - Egipat.
Složeno pitanje tih seoba trajni je predmet interesa brojnih stručnjaka i rasprava,
pa su mnoga arheološka istraživanja posvećena tome. U našim krajevima početkom
doba bakrenih i brončanih kovina pojavljuju se nova tzv. gradinska naselja, koja su
nešto sasvim novo u tome vremenu i u arheološkoj baštini. U našim je krajevima do
sada registrirano na stotine tih lokaliteta iz početka brončanog doba. Sve gradine
nisu bile trajno naseljene - neke su služile kao privremena skloništa ljudi i stoke u
slučaju opasnosti, neke kao promatračnice, ali većina ih je bila trajno naseljena i utvr-
đena nasipima i zidovima, karakterističnim gradinskim elementima dobro vidljivi-
ma u našim kraškim, kamenitim krajevima. Istraživanje tih spomenika još je uvijek,
nažalost, u počecima i najčešće se nije maknulo dalje od njihove registracije. To je,
naime, dugotrajan i skup posao koji traži suradnju niza stručnjaka - arheologa, antro-
pologa, mineraloga, paleobotaničara, osteologa i drugih. To je, dakle, posao za neku

9
Tko su bili prvi moreplovci? Arheolozi su na Kreti otkrili kamene klinove stare više od 100.000
godina (Slobodna Dalmacija, 14. ožujka 2010., 27). Za najstarije brodove: Casson 1973, 1-17; Zani-
nović 1994a, 126, bilj. 2.

11

Book ARR 17.indb 11 12.12.2013 10:18:10


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

budućnost kada ćemo biti bogatiji i sredstvima i stručnjacima, pa ćemo možda dobiti
neke odgovore na mnogobrojna pitanja koja nas zanimaju.
Indoeuropljani su dolazili na konjima i s kolima, naoružani bakrenim i brončanim
bodežima, mačevima i drugim oružjem. Ovom, za ono vrijeme “revolucionarnom”
opremom bili su potpuno nadmoćni sjedilačkim, poljoprivrednim stanovnicima ne-
olitičkih naselja, koji su uzgajali žitarice i druge pripitomljene biljke s odgovaraju-
ćom stokom sitnog i krupnog zuba. Starosjedioci su se pokoravali novim osvajačima
milom ili silom. U ponekim istraženim neolitičkim naseljima nalazimo i na slojeve
spaljenih drvenih nastambi uništenih u sukobima. Ova su se društva, međutim, već
temeljila na robovskoj radnoj snazi, pa su tako i služili novim gospodarima. Ovi su
pak svoja nova gradinska naselja podizali na povišenim mjestima uz rubove kraških
polja i doline rijeka, kuda su prolazile prastare prometnice ljudi i životinja. Gradine
svakog područja tvore smišljeni sustav naselja, jer sve one u pravilu vizualno među-
sobno komuniciraju i sa svojih povišenih i utvrđenih položaja nadziru područje koje
im pripada. Slično je i na obali i na otocima, gdje se nadziru pomorski plovni putovi.
Naši su prethodnici zarana posvećivali pozornost tim arheološkim spomenici-
ma. Bili su to Carlo Marchesei u Istri, Šime Ljubić i Josip Brunšmid u Lici, Vaclav
Radimsky u Bosni i Hercegovini i drugi. To je bilo već u 19. stoljeću i prije Prvog
svjetskog rata. Prevlast karađorđevićevske monarhije označila je gašenje terenskih
istraživanja u Hrvatskoj, izuzev nekih inozemnih ekipa, kao primjerice one danske s
Ejnarom Dyggveom u Saloni. Ovdje moram spomenuti tada mladog njemačkog arhe-
ologa Wernera Bulera, koji je kao stipendist poznate Rimsko-germanske komisije u
Frankfurtu u ljeto 1932. obilazio niz gradina u području Knina i Promine. O tome je
napisao opširno izvješće za uglednu publikaciju Bericht der Römisch-germanische Kom-
mission (vol. 21, 1931 (1933), 183-198). Opisao je i registrirao s osnovnim podacima i
kartama 36 gradina. Želio sam ga spomenuti, jer je kao mladi stručnjak došao u jedan
za prethistoriju takoreći “djevičanski” kraj i dao nam primjer kako valja nastaviti nje-
govim tragom. Nažalost, poginuo je mlad, rano početkom Drugog svjetskog rata, go-
dine 1940., na bojištu u Francuskoj, kao i toliki drugi vrijedni ljudi. No, rad koji nam je
ostavio je, zahvaljujući njegovim opažanjima i tumačenjima, do danas ostao vrijedan
i na svoj način nezaobilazan prilog, u što sam se osobno uvjerio kada sam kao mlad
asistent godine 1962. krenuo njegovim putovima. Na usluzi mu je bio časni starina
fra Lujo Marun, tada voditelj Kninskog muzeja što ga je bio stvorio svojim radom
u hrvatskoj arheologiji. Kraljevska je diktatura 1929. zabranila Hrvatsko starinarsko
društvo što ga je Marun vodio u Kninu, kao i većinu onoga što je imalo hrvatski pred-
znak. Buler se u svome tekstu ljubazno zahvaljuje fra Marunu kao zaslužnom pred-
sjedniku Društva, čiji su mu podaci bili od najveće koristi: “... wobei mir die Angaben
der verdienstvollen früheren Präsidenten des Kniner Museumvereins, Fra Vjekoslav Marun,
von allergrösstem Nutzen waren”. Vječna je šteta što je ratni vihor prerano odnio ovog

12

Book ARR 17.indb 12 12.12.2013 10:18:11


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

vrijednog mladog stručnjaka koji bi nam zasigurno bio ostavio još priloga o našim
starim spomenicima, ali i ovime što je učinio trajno nas je zadužio.
Još je jedan njemački arheolog zadužio hrvatsku i europsku arheologiju. Riječ je
o Rudolfu Robertu Schmidtu i njegovom radu na glasovitom lokalitetu Vučedolu na
Dunavu kraj Vukovara, na kojem je obitelj Streim još u 19. st. našla pretpovijesne
ostatke. Potom je godine 1897. J. Brunšmid, tada ravnatelj Arheološkog muzeja u Za-
grebu, obavio pokusna istraživanja na položaju Gradac, a nakon toga je Schmidt 1938.
istražio čitavo područje Gradca i otkrio jednu od najznačajnijih europskih prapovije-
snih kultura, koju je po nalazištu nazvao vučedolskom. Rezultate svojih istraživanja
objavio je u djelu Die Burg Vučedol (Zagreb, 1945). I Bulerove gradine i ovaj lokali-
tet djelo su Europljana, što potvrđuju keramički nalazi s kninske gradine koje je već
Buler povezao s vučedolskim ulomcima u Arheološkom muzeju u Zagrebu, kao i
s keramikom s Ljubljanskog barja, što je on sve definirao kao eneolitički materijal
- dakle, povezani su s počecima kovinskog doba. To znači da su Vučedolci već u to
rano vrijeme stizali u ove krajeve i podizali svoje gradinske naseobine. Vučedolska
je keramika, uz zlatni bodež, srebrnu sjekiricu i druge predmete, bila pronađena i u
kneževskom grobu u velikoj zemljanoj humci (tumulu) u Maloj Grudi kraj Tivta u
Bokokotorskom zaljevu; taj se tumul datira između 2000.-1800. pr. Kr.10 Vučedolci su
ostvarili svoju prevlast na širokom području naše zemlje i u dijelu Panonske ravnice
sve do srednje Europe. Bili su vrsni metalurzi i njihovo je širenje dijelom bilo poslje-
dica potrage za nalazištima kovina. Zarana su, kako vidimo, stigli i na našu obalu.
Zanimljivo je da sam ulomak njihove keramike s bijelim impasto ukrasom bio našao
u najgornjem sloju Grapčeve spilje, u jednoj rupi u stijeni, kada sam kao student su-
djelovao u istraživanjima koja je od 1951. do 1953. vodio Grga Novak; taj sam ulomak
dao na objavu S. Dimitrijeviću.11
Civilizacijski utjecaj Vučedolaca bio je u vrhu ondašnjih europskih dostignuća
i usporediv s visokim civilizacijama Sredozemlja i Mezopotamije s kojima su, kako
pokazuju nalazi iz Male Grude, oni i komunicirali. Cvat se te kulture obično stavlja
između 2150. i 1850. pr. Kr. Na Gradcu ona ima i svoje neolitičke badenske (prvi Indo-
europljani) i kasnije arheološke slojeve, sve do srednjega vijeka. Novodošlim Indoeu-
ropljanima ili Vučedolcima možemo pripisati i važan nalaz bakrenih sjekira i sjekira-
čekića s izgubljenim zlatnim predmetima, nađenima prilikom kopanja temelja kuće
u predjelu Gripe u Splitu. Riječ je o blagoj uzvisini koja je vjerojatno bila naseobinski
lokalitet. Nalaz je objavio Ivan Marović, koji ga je usporedio sa sličnim nalazima u
širem prostoru naše zemlje i okolnih područja te ga datirao u eneolitik, koji bi ovdje

10
Durman i dr. 1988; Durman 2006; Parović-Pešikan 1976, T. III.4; Parović-Pešikan, Trbuhović 1974;
Zaninović 2001 (Zaninović 2003); Batović 2003, sl. 11.
11
Dimitrijević 1998; Dimitrijević 1979; Durman 1983.

13

Book ARR 17.indb 13 12.12.2013 10:18:11


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

bio između 2200. i 2000. pr. Kr.12 Danas, nakon više od pola stoljeća od ove objave i
brojnih raščlambi toga nalaza i kulture, možemo zaključiti da je riječ o novodošlim
Indoeuropljanima, na što upućuju sporedni nalazi koje je već Marović raščlanio. To
su mnogobrojni nalazi iz središnjeg ravničarskog područja te kulture, oko Vučedola
i uz Dunav, koji se mogu pratiti dolinama rijeka kroz Bosnu, pa do obale u Dalmaciji,
od Knina, Topolja, Vrlike i drugih lokaliteta u zaleđu obale Muća, Vinjana, Slivna do
Splita i Solina. To su od pradavnih vremena bili pravci kretanja došljaka, dolinama
rijeka prema jugu i moru, do Hvara (Grapčeva špilja) i Tivta. Tih će nalaza biti i više
u nekim budućim iskopavanjima. Na karti nalazišta, koju je Marović načinio za ana-
logije i kronologiju, mogu se uočiti spomenuti pravci kretanja kojima su ti osvajači
stizali. Zanimljivo je da tih nalaza zasad praktički nema sjeverozapadno od rijeke
Krke, u području kasnije Liburnije, što također ima svoje značenje.
U kontekst tih kretanja možemo uključiti fascinantni nalaz iz tumula 16 kod Pu-
stopolja u jugozapadnom dijelu Kupreškog polja. Istraživanja je obavljao Alojz Benac
u ljeto 1984. Na polju je registrirao četrdesetak manjih i većih grobnih humaka ili
tumula.13 Tumul 16 promjera je 31 m i visine 3,60 m. Bliže površini bilo je nekoliko
srednjovjekovnih grobova, a na dubini od 2,45 m nađena je dobro načinjena i sačuva-
na konstrukcija drvenih saonica na kojoj je bio položen pokojnik čije je tijelo bilo oču-
vano u pojedinim dijelovima, ali se u dodiru sa zrakom raspalo. Pokojnik je bio u zgr-
čenom položaju, pokriven debelim vunenim pokrivačem. Ovo neočekivano otkriće
zateklo je istraživače, koji tako nešto nisu mogli očekivati niti spasiti tijelo. Grob - vje-
rojatno nekog plemenskog ili rodovskog prvaka - Benac je povezao sa sličnim grobni-
cama u Panoniji i ruskim stepama. Pokojnik je imao oko 60 godina, a izvrsna drvena
konstrukcija saonica analizom C14 pokazala je starost od 1670 +/– 120 godina prije
Krista, što se poklapa s datacijom keramičkih ulomaka iz tumula Dokanova glavica
u sredini polja. To znači da istraženi zemljani tumuli na Kupreškom polju pripadaju
ranom brončanom dobu. Ti su grobovi, dakle, spomenici doseljenih Indoeuropljana,
čiji je jedan od tisućljetnih valova stigao do Kupreškog polja na svome putu prema
jugu. Oni bi, dakle, svoje podrijetlo vukli iz prostora južnoruskih stepa, u kojima je
dugo vladala poznata kurganska kultura čiji su nositelji sa sobom donijeli svoj način
ukopavanja s jednim važnim plemenskim prvakom.14 Indoeuropljani su zavladali
čitavim područjem naše zemlje i obale s otocima, o čemu svjedoče stotine gradina
koje su podignuli.15 Taj novi naseobinski gradinski sustav ostvarili su došljaci koji su

12
Marović 1953.
13
Benac 1986, 53-73.
14
Benac 1986, 80-82; Gimbutas 1966; Gimbutas 1980; Mallory 2006.
15
Pored spomenute Bulerove pionirske rasprave, naši su arheolozi postigli vrijedne rezultate,
ali ostaje još mnogo toga za istražiti. U srednjoj Dalmaciji i dijelu zapadne Bosne I. Marović i B.
Čović registrirali su oko 400 tih lokaliteta. Opsežno djelo o istarskim gradinama objavila je K.

14

Book ARR 17.indb 14 12.12.2013 10:18:11


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

tijekom vremena zauzeli čitav ovaj dio stare Europe i jadransku obalu. Dakako, seobe
su bile stoljetni proces kretanja prema jugu, što trajno susrećemo u prošlosti Europe.
Uvijek je bilo zajednica i skupina koje su morale napustiti svoja sjedišta bilo silom
prirode ili ljudskih uzroka, a često je bila prisutna i želja da se ode nekamo u potrazi
za novim. Ovi koji su se negdje skrasili javljali su onima koji su ostali kako je, pa su ih
i oni slijedili. Tako je, uostalom, bilo i u kasnijim kasnoantičkim i srednjovjekovnim
seobama. Svi ti Goti, Vandali, Huni, Langobardi, Franci, Hrvati, Mađari i drugi tražili
su bolji život i na svome putu pokoravali, ako su mogli, one koje su zatekli. Nije bila
riječ o velikim skupinama, ali one su obično bile vojnički dobro opremljene i odlučne,
pa su mijenjale povijesnu i etničku sliku Europe. Grčke su seobe trajale s većim ili
manjim intenzitetom od 12. do 4. st. pr. Kr., od prvih Dorana do helenističkih kolonija
i naseobina raštrkanih od Perzije do Baktrije i Indije. Možemo se vratiti u još dalju
prošlost, koja nam bilježi seobe Ahajaca i drugih skupina iz predmikenskog vreme-
na.16 To su sve privlačna i složena povijesna pitanja na koja je arheologija pomogla
unijeti ponešto svjetla. Još je uvijek mnogo nepoznanica - sjetimo se samo kretskog
linearnog A pisma koje je još uvijek, čitavo stoljeće nakon otkrića, zagonetka. Zatim
su tu narodi koje stari grčki pisci bilježe kao grčke prethodnike - Pelazgi, Lelezi, Ka-
rani i drugi. Pelazgi su po nekima bili došli na Apeninski poluotok i tamo po predaji
utemeljili Ravennu i Spinu, i to tri generacije prije Trojanskog rata; dio njih zatim se
vratio u Arkadiju na Peloponezu. Sve je to još uvijek u domeni mitologije, ali danas
prihvaćamo da se u svakome mitu krije zrno povijesne istine.17
Moram ovdje spomenuti Silvija Ferrija (1890.-1978.), veliko ime talijanske i europ-
ske arheološke i povijesne znanosti. Imao sam čast poznavati ga i s njime komunicirati.
Bio je naš gost na znanstvenom skupu o prethistoriji naše obale i grčkoj kolonizaciji, u
Hvaru u listopadu 1968., na kojem sam bio sudionik i tajnik. Bio je jedan od ljudi naše
struke, koji je maestralno poznavao arheologiju i povijest Sredozemlja i kao takav je
bio član vodeće talijanske Akademije (Accademia dei Lincei). Njegova intuicija, ula-
ženje u srž problema i tumačenja bili su fascinantni. Njegova studija Antiche teorie
sulla protostoria d’Italia nel confronto delle esigenze moderne (Ai del Primo simposio
di protostoria d’Italia, Orvieto, 1967, Roma, 1969, 187-205) primjerna je u postavljanju
problema i njegovim rješenjima. Bio je jedna od tri-četiri osobe koje su me najviše
zadivile svojim gledištima i znanjem, a tijekom svoje karijere upoznao sam mnoge
važne ljude svoje struke, od Europe do Rusije i Amerike. Njegova je neprolazna zaslu-

Buršić Matijašić (Buršić Matijašić 2007), za sjeverne otoke vidi Mirosavljević 1974; za Hrvatsko
primorje i Liburniju vidi niz radova Š. Batovića (Batović 1977; Batović 1987, s bibliografijom);
Zaninović 1989a; Zaninović 2007a, 105-163; Zaninović 2000; Glavičić 1992; Olujić 2007, 144-160;
Benac 1975.
16
Bengtson 19694, 46, 53.
17
Još uvijek ključno djelo za ta pitanja: Bérard 1957, talijanski prijevod: Bérard 19634, za Pelazge:
389-392. Na tragu njegovih razmatranja je i L. Braccesi (Braccesi 1971).

15

Book ARR 17.indb 15 12.12.2013 10:18:11


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

ga što je u drugoj polovici 20. stoljeća otkrio novu, do tada nepoznatu, italsku negrčku
arheološku kulturu i baštinu daunskih nadgrobnih spomenika (stelâ), u širem područ-
ju Manfredonije i Monte Gargana. Nekoliko je desetljeća praktički izvlačio iz poljskih
zidova jedinstvene ostatke daunskih nekropola, koje je uništila intenzivna obrada ze-
mljišta i duboko oranje tridesetih godina 20. stoljeća. Napisao je preko 30 rasprava i
izvješća o tim spomenicima, od 1961. do 1978. Nažalost, preminuo je kada je spremao
njihovu cjelovitu obradu. Po njemu, ti se spomenici povezuju s ilirskim prostorima, jer
su i Dauni ilirskog podrijetla, pa bi to bila kulturološka koine s Histrima, Liburnima i Ja-
podima, od 8. do 5. stoljeća prije Krista.18 Ferri je odmah uočio povezanost tih prikaza s
prekojadranskim prostorom, potvrđenu uostalom kod Plinija (Nat. hist. X.99,16,1) i Festa
(c. 69). Njegova je zasluga što je te protohistorijske veze znalački smjestio u stvarne povi-
jesne okvire i situacije. Uoči dolaska u Hvar poslao mi je 13. listopada 1968. razglednicu
iz Pise, gdje je bio redoviti profesor i vodio svoju Missione Garganica u okviru Centra za
euroazijsku protohistoriju (Centro di Protostoria Euroasiatica) Sveučilišta u Pisi. Na
slici je bio središnji dio jedne daunske stele s prikazom lađe, koju je nazvao liburnica i
datirao u 6. st. pr. Kr. Želio sam to spomenuti jer je bio iznimna osoba i veliki stručnjak,
koji je širio naše horizonte u mnogim dijelovima naše prošlosti i davao poticaj mladim
ljudima, pa i meni. Njemu je, kao i našim povjesničarima, bilo jasno koliko su Liburni
bili važni u jadranskoj i italskoj protohistoriji.
Liburni su uistinu po mnogočemu jedinstvena pojava u našoj povijesti i arheo-
logiji, o čemu su pisali istaknuti ljudi naše struke, od Trogiranina Ivana Lučića u 17.
stoljeću, preko Š. Ljubića, Frane Bulića, G. Novaka i drugih. U naše vrijeme Liburni-
ma je brojne kapitalne rasprave posvetio Mate Suić i tako obilježio novu fazu u njiho-
vom proučavanju. Njegova rasprava Prilog poznavanju odnosa Liburnije i Picenuma
u starije željezno doba (VAHD 55, 1953, 71-101) bila je u vrijeme objave pionirski rad
nakon kojega su zatim slijedili i drugi njegovi radovi o Liburnima i njihovoj povijesti
i arheologiji, koji su ga trajno zanimali. Treba izdvojiti Suićevo kapitalno djelo Zadar u
starom vijeku (Zadar, 1981) u kojem je sintetski ponovno obradio i dopunio svoja istra-
živanja i postavke o pojavi i razvitku Liburna, što je i nastavio proučavati do kraja
svoga plodnoga života.19
Suićev su primjer slijedili njegovi studenti i suradnici koji uspješno nastavljaju
putovima koje je on otvorio. Šime Batović također je zaslužan i istaknut stručnjak na
polju liburnskih proučavanja kojima je dao svoje nezaobilazne priloge.20 Batović je u

18
Ferri, Nava 1976. Nakon smrti S. Ferrija, stele je objavila njegova dugogodišnja suradnica i asi-
stentica M. L. Nava (Nava 1980).
19
Vidi bibliografiju u Suić 2003, 494-496; ovdje su i radovi Š. Batovića, Z. Brusića, S. Čače, M. Zani-
novića i drugih autora koji pišu o Liburniji.
20
Pregled svojih istraživanja obradio je u studijama Š. Batović (Batović 1983 i Batović 1987); vidi i
Batović 2002.

16

Book ARR 17.indb 16 12.12.2013 10:18:11


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

više navrata razmatrao etnogenezu Liburna i uočio da nema nalaza koji bi posvjedo-
čili kontinuitet između srednjeg i kasnog brončanog doba na njihovom području, te
da se liburnska prisutnost povezuje sa željeznim dobom ili s razdobljem između dva-
ju valova balkansko-panonskih seoba u 11. i 10. st. pr. Kr. Sljedeća faza jest liburnska
prevlast na Jadranu od 9. do 5. st. pr. Kr., a zatim dolazi do opadanja njihove prevlasti
od 5. do 1. st. pr. Kr.
Liburni su, dakle, organizirana skupina ili narodna zajednica koja je krajem 2. ti-
sućljeća pr. Kr. zaposjela dijelove Jadrana i uspostavila svoju prevlast držanjem glav-
nih plovidbenih točaka duž obale od Korkire (Krfa) do Kurikte (Krka) na sjeveru naše
obale. Od grčkih pisaca prvi ih spominje (pa po tome i znade za njih) jedan od naj-
starijih logografa ili povjesničara i zemljopisaca, Hekatej iz Mileta, koji je pisao oko
500. pr. Kr. On je na jonskom narječju napisao Genealogiju, zbirku obiteljskih tradicija,
i Perijegezu ili Putovanje oko svijeta (Περίοδος γῆς) u dva dijela, o Europi i Aziji, u koju
je uključio Egipat i Libiju. Zabilježio je mnogo dragocjenih etnografskih i kulturno-
povijesnih podataka, ali su nažalost očuvani samo odlomci. Njegova je djela dosta
koristio Herodot. Stjepan Bizantinac napisao je u 6. st. po Kr. zemljopisni leksikon
Ἐθνικά u kojemu je napisao da su “Liburni narod koji se nalazi u unutrašnjem dijelu Ja-
dranskog zaljeva, Hekatej u opisu Europe. Nazvani su po nekom Liburnu koji je izumio liburn-
ske lađe i liburnsku mandiju, vrst odjeće” (FGrHist, 93). Drugi je značajni podatak zapisao
pouzdani zemljopisac i povjesničar Strabon (63. pr. Kr. - 19. po Kr.), koji je koristio
mnoge starije autore i sačuvao nam i druge dragocjene obavijesti o našim krajevima.21
Prema njemu (VI.269), Liburni su bili gospodari otoka Korkire (Krfa). Godine 735. pr.
Kr. na napuštanje otoka prisilio ih je korintski tiranin Hersikrat iz vladajuće oligar-
hijske obitelji Bakhijada koja je upravljala tim tada vodećim grčkim središtem. Bilo je
to vrijeme snažne korintske ekspanzije i osnivanja niza naseobina u Jonskom moru,
južnoj Italiji i na Siciliji. Ploveći, naime, prema Siciliji njegov ga je brat Arhija uputio
s dijelom brodovlja da utemelji Korkiru, koja se prije zvala Sherija. Istjeravši Liburne
koji su tu obitavali Hersikrat je kolonizirao otok. Kada se iskrcao blizu Zerfirija (na
jugu Brutija), Arhija je naišao na skupinu Dorana, poveo ih sa sobom i zajedno s njima
utemeljio Sirakuzu. Tako Strabon.
Liburni su mogli biti naseljeni na Korkiri već ranije, vjerojatno i u 11. stoljeću
prije Krista, ako to stavimo u kontekst Batovićevih istraživanja njihova područja i
egejskih poslijemikenskih seoba. Tradiciju o liburnskoj talasokraciji na Jadranskome
moru bilježi više antičkih autora. Tako Pseudo Skimno (oko 110. pr. Kr.) u svojoj Peri-
jegezi (stihovi 370-376) prenosi Teopompov opis Adrijanskoga mora, koje ima mnogo
otoka sličnih kikladskima, od kojih su jedni Apsirtidi i Elektridi, a drugi su liburnski.
U drugom ulomku iz Teopompovih Filipika, što ga donosi Stefan Bizantinac, Ladesta
(Lastovo) je jedan od liburnskih otoka (FGrHist II, 131; Steph. Byz. s. v.). U drugome
21
Honigmann 1931; Čače 1995; Čače 2002; Zaninović 1988; Zaninović 1990 (= Zaninović 1996).

17

Book ARR 17.indb 17 12.12.2013 10:18:11


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

podatku, uzetom od geografa Skimna iz 5. st. pr. Kr., što ga također prenosi Stefan
Bizantinac, uz egejski otok Paros postoji i drugi Paros, otok Liburna, za koji Strabon
piše da je Φάρος ἡ πρότερον Πάρος, Faros koji se prije zvao Paros (Strab. VII.5). Apo-
lonije Rođanin (oko 295. – oko 215. pr. Kr.) u svojoj poemi Argonautika ubraja Issu, Dis-
kelad i Pitieju u liburnske otoke. Učeni aleksandrijski knjižničar ne spominje Faros,
na kome je u njegovo vrijeme postojala istoimena cvatuća naseobina. Smatra se da
u imenima Δυσκέλαδος i ἱμερτὴ Πιθύεια (ubava, borovita) treba vidjeti imena otoka
Brača i Hvara.22
Zanimljiva je epizoda koju je zabilježio glasoviti povjesničar Tit Livije (59. pr. Kr.
– 17. po Kr.), suvremenik cara Augusta, a prema starijim analistima, o spartanskom
četovođi Kleonimu iz 302. pr. Kr.: “Spartanski vojvoda Kleonim, koji je bio došao u Itali-
ju na pomoć Tarentu, zauzeo je Turije u području Salentinaca. Protiv njega je pošao konzul
Marko Emilije, potukao ga i vratio Turije domaćima”. Dalje bilježi Livije kako se u nekim
analima spominje da je Salentincima bio pošao konzul Julije Bubulko te da je Kleo-
nim napustio Italiju i prije nego li se sukobio s njime. Nakon toga je Kleonim oplovio
Brundizijsku izbočinu (rt) i vjetrovi su ga odnijeli u sredinu Jadranskog zaljeva. Kako
su ga s lijeva plašile “obale Italije bez luka” (importuosa liora Italiae), a s desna “Iliri, Li-
burni i Histri, narodi surovi i većim dijelom na zlu glasu poradi razbojstava na moru” (Illyrii,
Liburnique et Histri gentes ferae et magna ex parte latrociniis maritimis infames), “stigao je
tako sve do venetskih obala”. Ovo je kasnija obavijest, tri do četiri stoljeća nakon liburn-
skog apogeja, ali svjedoči o tradiciji o opasnim ilirskim protivnicima koji su još i tada
gospodarili ovim vodama.23
Apijan iz Aleksandrije (oko 100.-170. po Kr.) u svojoj povijesti rimskih građanskih
ratova zapisao je podatak o Liburnima i gradu Dirahiju, koji je zanimljiv u kontekstu
Strabonove vijesti o Korkiri (Krfu): “Kasnije su tim predjelom i gradom (Dirahijem) vla-
dali Brižani, kad su se vratili iz Frigije; poslije njih ilirsko pleme Taulanti, potom drugo ilirsko
pleme Liburni, koji su na svojim brzim lađama pljačkali okolne krajeve. Brze lađe Rimljani
zovu liburnama zbog toga što su lađe s kojima su se prvi put ogledali bile iz Liburnije. A građa-
ni Dirahija, istjerani od Liburna, pozovu Korkirane koji su tada bili moćni na moru te izbaciše
Liburne i Korkirani se kao naseljenici pomiješaše s njima. Otuda se čini da je to pristanište
helensko. Korkirani promijeniše ime kao nepovoljno znamenje i nazvaše grad Epidamno, po
onom gradu koji je bio malo dalje od mora. Tako ga je i Tukidid nazivao. Sada je opet dobio staro
ime i zove se Dirahij” (App. Bell. civ. II.39). Mada ova obavijest nije povijesno precizira-
na, najvjerojatnije je riječ o vremenu nakon što su Liburni morali napustiti Korkiru.
Znamo, naime, da su Dirahij osnovali Korint i Korkira, 627. pr. Kr.

22
Mayer 1957, s. v. Pityeia. Ἱμερτὴ πιτύεια se može prevesti kao «ubavi, boroviti otok», što je Hvar
zasigurno bio, onda kao i danas. Skok 1950, 190, bilj. 14; Katičić 1970 (= Katičić 1995, 101-109).
23
Liv. A. u. cond. X.2. Suić 1981, 137; Zaninović 1990, 50-51 (= Zaninović 1996, 309-310).

18

Book ARR 17.indb 18 12.12.2013 10:18:11


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

U ovo vrijeme Liburni drže i dijelove zapadne apeninske obale, posebno u Pice-
numu, pokrajini nasuprot Liburnije, od Ankone do Adrije na jugu. Tu se, u Novilari,
jugozapadno od Pisaura (Pesaro), našlo više nadgrobnih stela datiranih od 8. do 6.
st. pr. Kr. s prikazima pomorskih bitaka za koje se pretpostavlja da su se odigrale
između Liburna i Picenjana. Plinije Stariji (Nat. hist. III.112) Liburne izričito navodi
u skupini naroda koji su vladali tim područjem, a to su redom bili Sikuli i Liburni,
Umbri, Etruščani i Gali, što se poklapa sa stvarnom povijesnom situacijom. Zanimlji-
vo je da se Liburni povezuju sa Sikulima, prvim italskim Indoeuropljanima koji su
stigli do Sicilije i dali joj ime. Toponim Siculi kraj našeg Tragurija podsjeća na njih.
Neki smatraju da su oni prešli preko Ilirika i stigli do Numane kraj Ankone te dalje
prema jugu.24 Prisutnost Liburna u širem području potvrđuje toponim što ga je za-
bilježio Polibije (III.100,2) – Λίβυρνον ὄρος (Liburnsko brdo) nalazilo se u sjevernom
Samniju, južno od Lacija. Ime Liburna lingvisti prepoznaju u antičkom Liburnumu
(danas Livorno).
Danas, nakon stoljetnih istraživanja i radova tolikih arheologa, povjesničara i lin-
gvista, možemo reći da je ilirska komponenta bila itekako prisutna u dobrom dijelu
Apenina. Pored Liburna tu je i slijed zajednica južno od Picenuma, a to su, prema vre-
lima, Dauni, Peuceti, Kalabri, Japigi i Mesapi. Hermann Bengtson je u svojoj izvrsnoj
rimskoj povijesti s pravom napisao da su u Italiji oko 1000. pr. Kr. nastupili Italici, Iliri
i Etruščani.25 O tome su pisali i mnogi naši i inozemni stručnjaci. Svi su oni više-ma-
nje složni glede utvrđenih činjenica o liburnsko-ilirskoj prisutnosti na Apeninskom
poluotoku i o njihovoj talasokraciji, koju uostalom spominju i antički autori. Od naših
stručnjaka zaslužni su veliki ilirolog Anton Mayer, zatim M. Suić, Duje Rendić-Mio-
čević, Radoslav Katičić, Š. Batović, A. Benac i drugi.26 Suvremena arheologija i lingvi-
stika u tim istočno-zapadnim iliro-apeninskim relacijama vide jednu kulturološku
zajednicu – κοινή, na koju upućuju mnogobrojni predmeti materijalne kulture tih
različitih skupina, od nakita (posebno fibula), preko oruđa i oružja i drugih nalaza,
kako je to kod nas opsežno i dokumentirano pokazao Batović, a na drugoj strani ta-
lijanski stručnjaci.27 Svi su oni uvjerljivo pokazali koliko je materijalna, pa i duhovna
kultura u to vrijeme povezivala dvije jadranske obale. To se nije moglo ostvariti bez
intenzivnog pomorskog prometa i ljudi koji su u njemu sudjelovali. Te su veze, daka-
24
Braccesi 1969; Braccesi 1971, 121-136, koji to osnivanje stavlja u 2. polovinu 2. tisućljeća pr. Kr. Po
njemu, to nije sirakuška dionizijska fondacija iz 4. st. pr. Kr., već mnogo starija sikulska, a tu su
zasigurno bili prisutni i Liburni. Vidi i Pavlović 1966.
25
Bengtson 19702, 22. O tome je davno prvi pisao Helbig 1876, pa Talijani Pisani, Paribeni, Ferri,
Devoto, Ribezzo i Braccesi, Nijemci Krahe i Altheim, Austrijanac Piioni, Francuz Bérard - da se
prisjetimo samo poznatijih, te toliki drugi. Svoje je nezaobilazne priloge dao i A. Mayer.
26
Mayer 1957, 1-27; Suić 1981; Suić 2003; Katičić 1995 (Illyro-Apenninica, 199-210 i druge rasprave u
toj knjizi); Batović 1987 i drugi radovi Š. Batovića; Benac 1988; Lombardo 1993.
27
Batović 1976; Peroni 1976; Lollini 1976; Prendi 1976; Lo Schiavo 1970; Kilian 1966.

19

Book ARR 17.indb 19 12.12.2013 10:18:11


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

ko, i mnogo starije, jer je tzv. “jantarski put” već u kasno brončano doba prolazio na-
šom i italskom obalom. To je ne tako davno i arheološki potvrđeno važnim otkrićem
jantarske ostave na lokalitetu Fraesine kod Roviga, jugozapadno od Venecije. Giulia
Fogolari otkrila je ondje u rujnu 1972. obrađene ukrasne predmete od jantara, od kojih
su pojedini primjerci gotovo istovjetni s predmetima iz poznatog “Blaga iz Tirinta”
što ga je 1930. ondje bio našao Georg Karo. Jantarni izradci bili su spojeni zlatnom ži-
com. Predmeti slične namjene i ukrasa bili su nađeni na više mjesta – u spilji Dikte na
Kreti, u Jalisu na Rodu, Kefaloniji, Metaksati, Tisbi u Beotiji, na Salamini u sjevernim
Sporadima i u Ras Šamri u Siriji. To je zemljopisno široko područje od Apeninskog
poluotoka do istočnog Sredozemlja i uklapa se u jednu od važnijih protohistorijskih
kultura, onu egejsko-mikensku. Njezini su kronološki limiti između mikenskog III C
i submikenskog razdoblja, a to je, po Furumarkovoj kronologiji, između 1230. i 1025.
pr. Kr., kako je zaključila Nuccia Negroni Catacchio u svojoj objavi nalaza iz Fraa
Polesine.28
Jantarski je put prolazio i našom, istočnom jadranskom obalom, kojom su plovili
i mikenski brodovi, kako su to potvrdili najnoviji nalazi ulomaka mikenske kera-
mike, kao i neki drugi prijašnji nalazi.29 U tim plovidbama i procesima Liburni rav-
nopravno sudjeluju, što se vidi iz bogatstva njihove materijalne kulture. Dakako da
nije uvijek sve teklo mirno i da je moralo biti i povremenih pomorskih sukoba zbog
različitih interesa, a vjerojatno i gusarenja kao trajnog fenomena onoga vremena. G.
Novak je smatrao da su u kamen uparani prikazi pomorske bitke na poznatim stela-
ma iz Novilare (koje se, kako rekosmo, po nekima datiraju od 8. do 6. st. pr. Kr., a po
drugima nešto kasnije) najvjerojatnije prikazi bitke između Liburna i Picenjana, što
se podudara s povijesnim i političkim odnosima toga doba. Kako sam već spomenuo,
i S. Ferri, zaslužni istraživač i vrsni znalac tih problema, prikaz lađe s daunske stele
(na razglednici koju mi je poslao) označio je kao liburnica, a spomenik datirao u 6. st.
pr. Kr.30 Čitav je jadranski prostor kulturološka cjelina koja je trajno komunicirala i
održavala ljudske, pomorske, kulturne i trgovačke veze između dviju obala, i dalje
kopnom, bilo u Europu, bilo prema jugu s Grčkom i dalje prema Maloj Aziji, Siriji
i Palestini. Ovdje moramo spomenuti i naše Histre kao sudionike tih procesa i po-
srednike u razmjeni dobara između sjevera i juga, na najkraćem prometnom putu
iz ovog dijela Sredozemlja u srednju Europu. Na putu prema ušću Pada i sjevernije
preko Alpa važna je bila uloga histarskih luka. To nam posljednjih desetljeća obilato

28
Negroni Catacchio 1982. Za jantar kod Liburna: Suić 1981, 91-94 i passim, te radovi Š. Batovića.
O jantaru općenito: Blümner 1897. Novije opsežnije rasprave: Mastrocinque 1991; Kolendo 1993.
Jantar iz Fraesine je s Baltika, a odatle je i jantar s brončanodobnog broda potonulog kod Ulu
Buruna u jugozapadnoj Turskoj, datiranog oko 1600. pr. Kr.: Bass 1987.
29
Tomas 2010; Zaninović 1994a.
30
Ferri, Nava 1983; Nava 1980, 45-47; Novak 1962, 12-14.

20

Book ARR 17.indb 20 12.12.2013 10:18:12


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

potvrđuju nalazi iz glavnog središta starih Histra - Nezakcija. Vidljivo je da je to mje-


sto ustvari bilo važna zaštićena luka na tome putu. Jedinstvene skulpture i posude iz
raznih predjela na Apeninskom poluotoku, u Venetiji, Dauniji i dr., nađene na tome
lokalitetu ali i na drugim mjestima u Histriji, potvrđuju stoljetne veze i ključnu ulogu
morskih putova u kojima su Histri, a posebno Liburni, imali vodeću ulogu u stoljeći-
ma prije dionizijske sirakuške talasokracije početkom 4. st. pr. Kr.31
Liburni su po mnogim aspektima bili višestoljetni čimbenik u jadranskim vo-
dama, o čemu svjedoče njihovi arheološki ostaci, ali i brojni antički pisci. Bio je to
pomorski narod, vješti moreplovci koji su znali načiniti prikladne lađe i odabrati
uporišne točke koje su im omogućavale određenu pomorsku prevlast; tu su prevlast
znali održati tijekom nekoliko stoljeća na dobrom dijelu svojega mora. Naša obala sa
svojim mnogobrojnim otocima i uvalama zaštićenima od svih vjetrova to im je omo-
gućavala. To su, uostalom, koristili i svi koji su ovamo dolazili s dobrim ili lošim na-
mjerama. Dakako, trgovci su uvijek bili dobrodošli, poput Korinćana koji su u svojim
posudicama donosili medicine i pomade za lokalnu aristokraciju koja si je to mogla
priuštiti. Liburne je svojom nadmoćnom snagom potisnula sirakuška talasokracija
Dionizija Starijeg, jednog od najmoćnijih ljudi na ondašnjem Sredozemlju, uz isto-
dobnu provalu Kelta u Italiju. Nakon sirakuške propasti uslijedila je prevlast Ardije-
jaca, pa Demetrija Hvaranina, pa Rimljana koji su trajno ugasili liburnsku pomorsku
veličinu kada im je Augustov zapovjednik Marko Vipsanije Agripa 34. pr. Kr. sve
njihove lađe stjerao u Flanatički zaljev (između Cresa i Istre), oduzeo ih i uključio u
rimsku mornaricu. Te lađe, koje su Rimljani prihvatili i tijekom čitave antike koristili
pod njihovim nazivom liburna, odigrale su jednu od ključnih uloga u sudbonosnoj
pomorskoj bitci kod Akcija tri godine poslije, 31. pr. Kr., kada su Oktavijan August
i Marko Vipsanije kao vođe Zapada pobijedili Kleopatru i Marka Antonija kao vođe
Istoka. Rimljani su uočili plovidbene osobine i vrijednosti liburnskih lađa i zanimlji-
vim povijesnim obratom tako nazivali i sve svoje ratne, a poslije i druge lađe. Brojni
su Liburni služili u toj istoj mornarici, ali su i dalje bili vješti trgovci unutar rimske
države, što se vidi po nizu potonulih lađa s teretom amfora i druge robe koju su iz
raznih predjela Sredozemlja dovozili u svoje luke i gradove.
U vezi s našom obalom, pa posredno i s Liburnima, antička je tradicija o povrat-
nicima iz Trojanskog rata, koje su pjesnici i pisci nazvali νόστοι.32 Za nas su najzani-
mljiviji heroji povratnici Antenor i Diomed. Antenor je bio savjetnik kralja Prijama i
tražio je izbjegavanje sukoba s Grcima pod Trojom. Zatim je, navodno, otvorio vrata
31
Mihovilić 2001 (stele iz Novilare: 128-129, mnogobrojne vaze i drugi nalazi: passim, posebice
dijelovi brončane situle s prikazom pomorske bitke: 114-115); Mihovilić 1996, 45-48 (rasprostra-
njenost daunske keramike: 56, sl. 61); Rosada 1999; Zaninović 1994b; Zaninović 2005a; Zaninović
2007b; Landolfi 1988.
32
Bérard 1957, 506-507 (= Bérard 19634 (pogl. 9: I “Nostoi” e la colonizzazione legendaria all’epoca
delle guerre di Troia), 323-379; Braccesi 1971, 3-34.

21

Book ARR 17.indb 21 12.12.2013 10:18:12


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

Grcima skrivenima u konju, pa su ga smatrali izdajnikom. Dok su Grci pljačkali grad,


Odisej je, prema legendi, stavio leopardovu kožu na Antenorova vrata kako bi ga
Grci poštedjeli. Sin Likaon mu je bio ranjen, pa je Antenor odlučio pobjeći od Ahajaca
i pošao prema zapadu s Paflagoncima, koji su mu se bili pridružili. Veliki pjesnik
Vergilije u svojoj je Eneidi (Verg. Aen. I.243-249) zabilježio da je Antenor, nakon što
je izbjegao iz sredine Ahajaca, mogao “u Ilirski zaton unići i samu sredinu Liburnskog
kraljevstva zdrav mimoići (Illyricos penetrare sinus atque intuma tutus regna Liburnorum), i
izvor Timava, koji iz devet grla provaljuje u more, da sve brdo se ori, i vodom poljane pokriva
bučnom. Ipak Patavij tu Antenor sagradi, smjesti narod i dade mu ime i oružje trojansko na
zid objesi (valjda hrama); sahranjen sada u pokoju počiva tamo”.33 Dakako da je Vergilije
pribilježio mnogo stariju tradiciju, poznatu već ranijim grčkim autorima, kao Sofoklu
(496.-406. pr. Kr.) i Eforu (oko 400.-335. pr. Kr.?) i onima starijima iz 8. st. pr. Kr., čiji su
tekstovi izgubljeni.34
Zanimljiva je i predaja kako je Antenor utemeljio i našu Korkiru Melainu, Korčulu
koju su grčki pomorci nazivali Crnom za razliku od Korkire - Krfa, jer je bila pokri-
vena tamnozelenim grmljem makije i borovima, kao i danas. Sačuvani su, naime,
srednjovjekovni rukopisi kasnolatinskog romana De bello Troiano. Tema Troje i legen-
de o Eneji i Antenoru kao povratnicima, koji su pošli na zapad u Italiju, bila je veoma
popularna u rimskoj književnosti, o čemu svjedoči i glasoviti Vergilije. Ovaj se roman
pripisuje izvjesnom Kvintu Septimiju Romanu, koji je vjerojatno živio u 4. st. po Kr. i
koji u predgovoru tvrdi kako je knjigu preveo s grčkog od autora kojeg naziva Dyctis
Cretensis genere Cnosso.35 Diktis s Krete u 17. poglavlju svoje pete knjige piše kako je
Antenor bio prisiljen otploviti iz Troje s čitavim svojim nasljedstvom (patrimonium) i
kako je došao u Jadransko more. U međuvremenu je prošao pored mnogih barbarskih
plemena i ondje utemeljio, s onima koji su s njime plovili, grad nazvan Korkira Melai-
na (civitatem apellatam Corcyram Melaenam). Tu je mitografsku predaju poznavao naš
srednjovjekovni splitski kroničar Toma Arhiđakon (1200.-1268.). U prvoj knjizi svoje
Salonitanske povijesti posvećene Dalmaciji, on piše: “Morem ove pokrajine (tj. Dalmacije)
prošao je Antenor Trojanac, koji je izbjegavši propast svoga grada s dalmatinskim narodom
vodio mnoge bojeve (cum gente Dalmatica proelia multa commissit). Napokon je došao u pre-
djele Veneta. Išao je dalje uz rijeku Pad i sagradio je grad Patavij”. I Trogiranin Ivan Lučić u
svome je djelu De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex (Amstelodami 1666, c. I: De Illy-
rico) zabilježio Vergilijevu predaju o Antenorovom proboju u Ilirski zaljev i kraljev-
stvo Liburna u smjeru Timava. Zanimljivo je da su Korčulani tijekom humanizma i

33
Prijevod: Tomo Maretić (Djela P. Vergilia Marona, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti,
Zagreb, 1932).
34
Bérard 19634, 352-360.
35
Dictys Cretensis, Ephemeris belli Troiani libri sex, rec. F. Meister, Leipzig, 1872; novo izdanje: W.
Eisenhut, Leipzig, 1958.

22

Book ARR 17.indb 22 12.12.2013 10:18:12


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

renesanse željeli potvrditi tu davnu tradiciju, pa su u 2. polovici 16. st. na zidu morske
kule podignute nad zapadnim gradskim vratima postavili natpis: Post Ilii cineres haec
moenia condidit olim Antenor verum, ne veterata ruant Antoni cura sunt integrata Leonis
reddita et antiquo forma decusq(ue) loco - “Nakon pepela Ilija (spaljene Troje) ove je zidine po-
digao nekoć uistinu Antenor, da ne bi od starosti propale obnovljene su brigom Antonija Leona
i vraćen im je starinski oblik i ukras na mjestu”.36 Tako su u oživjeloj renesansi Korčulani
htjeli potvrditi mitskoga osnivača svoga grada, kao što su to činili i Padovanci.
Antenor je bio predmetom zanimanja i proučavanja i naših kasnijih učenih ljudi.
Tako Matija Kapor (1789.-1842.) iz Korčule i Petar Niziteo (1774.-1866.) iz Staroga Gra-
da na otoku Hvaru, poznati humanisti i antikvari, raspravljaju o Antenoru ili Eneji
na Korčuli i proučavaju tekst Diktisa iz Knosa. Njihovo dopisivanje obiluje brojnim
vrijednim podacima iz povijesti naše numizmatike i epigrafije. Niziteo je po majčinoj
liniji bio potomak pjesnika Hektorovića i za svoje vrijeme vrhunski izobražen i učen
humanist. U njegovoj je kući i knjižnici mladi Šime Ljubić dobio trajne poticaje za svoj
kasniji plodni znanstveni razvitak. Kod Nizitea je 1852. boravio veliki znanstvenik i
vodeći stručnjak povijesti antičkog svijeta Theodor Mommsen (1817.-1903.), kojemu je
Niziteo dao svoje prijepise mnogih grčkih i latinskih natpisa. Impresionirao je Mom-
msena znanjem i gostoljubivošću, pa je ovaj za njega napisao da je senex venerabilis
vere - “uistinu častan starac”. Niziteo je prvi naš sunarodnjak koji je bio član Njemačkog
arheološkog instituta u Rimu (od 1840.).
Matija Kapor je bio iz ugledne stare korčulanske obitelji i zaslužni načelnik grada
Korčule kroz 15 godina. Brat mu Ivan bio je nadkanonik u Hrvatskom zavodu sv.
Jeronima u Rimu, čije je stanje uvelike unaprijedio. Obojica su bili učeni ljudi i saku-
pljači spomenika, pa su stvorili zbirku od preko 8.000 arheoloških, numizmatičkih i
drugih nalaza, koju su njihovi nasljednici nakon njihove smrti, nažalost, prodali u
Parizu.37 Još je jedan Korčulanin i zaslužni povjesničar antike, Petar Lisičar, u svome
djelu Crna Korčula i kolonije antičkih Grka na Jadranu (Skopje 1951, 88-93) prikazao po-
datke o spomenutim legendama;38 to su činili i mnogi kasniji autori.
Drugi je grčki heroj i povratnik iz Troje bio Diomed, koji je višestruko povezan s
Jadranskim morem i našom obalom. Homer ga u Odiseji (III.180-182) spominje među
onim sretnijim povratnicima, no kada se vratio čitav i zdrav u svoj vladarski grad Arg
na Peloponezu, doznao je da mu je žena Egijalija, na nagovor Afrodite koju je Diomed
bio ranio kada je htjela zaštititi svoga sina Eneju pri padu Troje, bila s mnogim muš-
karcima. Diomedu je bilo posebno teško to što je bila i s Kometom, sinom njegovog

36
Gjivoje 1969, 300.
37
Vuletić Vukasović 1897; Nikolanci 1977.
38
Antenor trajno zanima stručnjake: Braccesi 1982; Braccesi 1984; Braccesi 1994 (o Antenoru: 163-
174, o Diomedu: 85-128); Katičić 1995 (rad: Antenor na Jadranu, 305-331); Zaninović 1989b.

23

Book ARR 17.indb 23 12.12.2013 10:18:12


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

najboljeg prijatelja Stenela, koji je u ratovanju pod Trojom uvijek bio uz njega. Te je
zgode zapisao u jednoj svojoj elegiji pjesnik Mimnermo iz Kolofonta u 2. polovici 7. st.
pr. Kr. Egijalija je htjela ubiti Diomeda, kao što je Klitemnestra ubila Agamemnona u
Mikeni. Skovala je urotu protiv njega, ali ju je on pretekao sklonivši se pod Herinim
(po nekima pod Ateninim) žrtvenikom. U noći je pobjegao sa svojim drugovima rat-
nicima u Italiju, i to onamo gdje je bila isturena i najbliža Grčkoj. Sklonio se kod Dau-
na, kralja Daunije, kako se u najstarije doba nazivala Apulija. Daun ga je, međutim, na
prevaru ubio. Pojedinosti iz njegove mitografije očuvane su u sholijama - komentari-
ma spjeva Aleksandra pjesnika Likofrona iz Aleksandrije, koji je djelovao u 1. polovici
3. st. pr. Kr. Kad je Diomed na prijevaru stradao od Dauna, njegovi su drugovi bili
pretvoreni u ptice, koje su bile blage prema Grcima kada su im se približavali, a ako
su dolaznici bili barbari žestoko su ih napadali. Ti bi barbari bili Iliri, kao što su za
Grke to bili i Dauni. Po dolasku u Dauniju Diomed je utemeljio grad Argiripe, današ-
nji Arpi, koji se prema Pliniju prije nazivao Hipijski (Konjski) (Plin. Nat. hist. III.104).
I Strabon (VI.3,9; V.1,9), kada opisuje Apuliju, u nekoliko navrata spominje legendu
o Diomedu. Tako navodi da je ovaj utemeljio Argiripe koja je imala svoju luku u Elpiji,
kao i nedaleki Kanusij (danas Canosa). Dokaz da je ovaj heroj vladao tim područjem
Strabon vidi i u činjenici da se još u njegovo vrijeme čitava ravnica u Apuliji (danas
Tavoliere, od Manfredonije do Foggije i Lucere, bogata arheološkim nalazima) zvala
“Diomedova ravnica”, a u starom daunskom gradu Luceri, u Ateninom hramu, čuvali
su se Diomedovi darovi. Smatra se da je Diomed preminuo na jednom od otokâ koji
nose njegovo ime - jedan je naseljen, a drugi nije. Postoji više inačica priče o njegovu
završetku - da se vratio u Grčku, ili da je umro u Dauniji, i to na jednom od tih Dio-
medovih otoka. Po nekima, bio je otišao k Enetima na ušću Pada, gdje je doživio svoj
kraj u apoteozi.39 Zanimljivo je da ga spominje i sv. Augustin u svome djelu O Božjoj
državi: “Kažu čak da postoji njegov hram na Diomedovu otoku, nedaleko od brda Gargana, koje
je u Apuliji” (De civ. Dei, 18.16-17).40
O Diomedu je Š. Ljubić napisao raspravu Predaje jadranske. Historičko-kritička
istraživanja o obstanku Diomeda ilirskoga (Književnik, god. 3, Zagreb, 1866, 496-510).
Taj je rad iznenađujuće dobro i svježe napisan, pa i danas ima određenu analitičku
vrijednost na tragu razmišljanja što ih usvaja i suvremena historiografija i mitografija.
Ljubić je koristio sva ondašnja različita izdanja odgovarajućih tekstova te je nakon
raščlambe Diomedova mita uputio na slojevitost sačuvanih predaja. On smatra da su
postojala dva Diomeda, od kojih je onaj stariji bio Ilir, a mlađi Grk, koji je pak pretho-
dio Antenoru. Stoljeće kasnije sličnu je raspravu napisala O. Terrosi Zanco (Diomede
greco e Diomede “italico”, Rendiconti di Accad. Nazionale dei Lincei, Classe Scienze morali,

39
Bérard 19634, 356-357. Njegov je kult bio raširen po čitavoj italskoj obali, posebno u Apuliji i kod
Veneta oko ušća Pada; Braccesi 1994, 5-18.
40
Katičić 1995 (rad: Diomed na Jadranu, 362-365), gdje su obrađena sva antička vrela.

24

Book ARR 17.indb 24 12.12.2013 10:18:12


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

stor.-filol., ser. VIII, vol. XX, Roma, 1965, 270-282).


Smatra se da su Rođani bili prvi od Grka koji su i prije prve Olimpijade 776. pr.
Kr. plovili dalekim morima sve do Iberije (Strab. XVI.2,10). Oni su s otoka na raskrižju
drevnih morskih pravaca zamijenili svoje mikenske prethodnike i preuzeli njihova
znanja i tradicije, a vjerojatno su i veze Roda i Arga imale utjecaja na čašćenje Diome-
da, koji bi po nekima bio utemeljio i Elpiju u Apuliji.41 Diomedov je kult bio proširen
i na Umbriju, a po nekima on je utemeljio i Spinu i Adriju (Plin. Nat. hist. III.120): Hoc
ante Eridanum ostium est, ab aliis Spineticum ab urbe Spina, quae fuit iuxta praevalens ut
Delphicis creditum est thesauris condita a Diomede - “To se ušće prije zvalo Eridansko (Eri-
dan = Pad), prema drugima Spinetsko, po gradu Spini koji je bio u blizini moćan, kako se vidi
po onome što je povjerio delfijskim riznicama, a osnovan je od Diomeda”. Spina je još od
brončanog doba bila ključna luka na ušću Pada. Preko nje se izvozilo žito iz padske
ravnice, kao i kovine i jantar sa sjevera, preko Alpa, pa su Mikenjani, kao i kasniji
Grci, a posebno Atenjani, bili upućeni na nju. Odatle to povezivanje s Diomedom, kao
i povezivanje malo sjevernije Adrije, koju je po predaji također on utemeljio. Kako se
ušće Pada stalno zasipalo, tako je i naselje moralo mijenjati svoj položaj, sve dok ga
Kelti u 4. st. pr. Kr. nisu spalili, pa je postalo neznatno ribarsko naselje podalje od
mora. Današnje ušće Pada nalazi se 25 km dalje od položaja antičkog ušća. Spina je
zbog svoje važnosti za Grke i njihovu trgovinu bila jedini negrčki grad koji je imao
svoju tzv. “riznicu” u grčkom nacionalnom svetištu u Delfima, a njih je bilo 34. U te
su se “riznice” polagali službeni darovi i druge dragocjenosti. U prvoj četvrtini 20.
stoljeća otkrivena je velika nekropola Spine, u močvarnom predjelu Valle Treba kod
prijašnjeg ušća. Do danas je tu otkriveno oko 4.000 grobova s dragocjenim prilozima
prvorazredne, posebno atičke keramike od kraja 6. do 4. st. pr. Kr.42 Spina je zapravo
bila venetsko-etruščanski i grčki grad, što se vidi po grobnim prilozima. Nema sum-
nje da su ondje bili prisutni i Histri i Liburni posredstvom svojih trgovaca. Veličina
nekropole i visokokvalitetni prilozi svjedoče o tome da je ključna bila razmjena doba-
ra i trgovina u kojoj su Grci donosili najljepše primjerke svoje keramike, a vjerojatno
i tkanine, sol i razne izrađevine, a nabavljali u prvom redu žito, jantar i kovine iz
srednje Europe. Opskrba žitom bila je trajni problem atenske države i drugih grč-
kih zajednica, pa odatle i grčke naseobine od Crnoga mora do Atlantika.43 Dio toga
prometa odvijao se i našom obalom, o čemu svjedoče nalazi po otocima i potonuli
brodovi u kanalima.
Što se naše obale tiče, Diomedovo je ime vezano uz jednu od opasnijih točaka za
plovidbu duž nje. To je istureni rt Ploče (tal. punta Planca) između Rogoznice i Vinišća,

41
Bérard 19634, 358-359; Braccesi 1994, 5-7.
42
Mnogih takvih lijepih vaza nema ni u atenskom muzeju, a ove iz Spine čuvaju se u muzeju u
Ferrari.
43
Ferri 1959; Rendić-Miočević 1979; Nava 1972, 6-8.

25

Book ARR 17.indb 25 12.12.2013 10:18:12


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

zapadno od Trogira, koji je skupa s ulazom u Koločepski kanal na jugu (Bocche false)
izložen velikim valovima juga i drugih vjetrova koji često otežavaju, pa i onemogu-
ćavaju plovidbu. Rt Ploče u antici se zvao promunturium Diomedis, kako je to zabilježio
Plinije Stariji (Nat. hist. III.140-141), a drugi pak ovaj predjel zovu Hiličkim poluoto-
kom. Hilo je bio Heraklov sin, prema mitu ovamo se doselio i bio predak Hilejaca.
Heraklov kult ovdje je bio prisutan i u rimskoj antici, jer je Heraklo bio zaštitnik
kamenolomaca. Oko Tragurija (Trogira) bili su stari kamenolomi koje Plinije u istome
tekstu spominje poznatom izrekom da je Tragurium marmore notum - “Tragurij glasovit
po mramoru”, a to je zasigurno bio već u isejsko vrijeme, jer su Isejci grad i osnova-
li. Sirakužani, koji su došli na Issu (Vis), imali su čuvene kamenolome Latomije, uz
atičke najpoznatije, pa su vještinu obrade kamena donijeli sa sobom. U tim starim
antičkim kamenolomima oko Trogira nađeno je nekoliko spomenika posvećenih He-
raklu, a poznati su i Heraklovi reljefi uklesani u živac kamen u kamenolomu kraj
Škripa na otoku Braču. Na otoku Hvaru postojalo je neko vrijeme u 4. st. pr. Kr. nase-
lje Herakleja, na mjestu današnjega grada Hvara, koje su možda utemeljili došljaci s
Hiličkog poluotoka nakon pada sirakuške vlasti 344. pr. Kr. i prevlasti Ardijejaca ne-
koliko desetljeća poslije toga. U tome su razdoblju kovali novce s imenom Herakleje,
nađene uglavnom na Hvaru i u gradu Hvaru. Kovnica se gasi početkom 3. st. pr. Kr.
- vjerojatno su Ardijejci za sebe zauzeli važnu hvarsku luku.44 Dinamika povijesnih
zbivanja mijenja i na našoj obali odnos snaga i štovanje različitih bogova i heroja. Kult
Diomeda, raširen po čitavom Jadranu, potvrđuje važnost našeg mora u tim davnim
stoljećima predgrčkih i još više grčkih plovidbi.
Zanimljivo je da je Diomedov kult potvrđen 1994. i na Palagruži, izoliranom, stje-
novitom otočiću posred Jadrana, i to bliže italskoj nego našoj obali. Te strme hridi
oduvijek su bile odlično ribolovište, koje su stoljećima koristili naši vrijedni i poznati
komiški ribari. Oni bi za velikog ljetnog lova srdjela krenuli ribarskim brodovljem
prema Palagruži. Veslali bi ili jedrili čitav dan i tko bi prvi došao, stjecao je pravo na
biranje lovišta. Palagruža je zbog svoga smještaja u sredini Jadrana bila važna točka
transjadranskog morskog puta. Otočić se dobro vidi i s naših otoka Hvara, Visa, Kor-
čule, Lastova i drugih manjih, za bistrih zimskih dana, kada bura raščisti zrak, a vidi
se i italska obala kao tanka izdužena linija, jugoistočno od Visa. Osobno sam je mnogo
puta vidio u takvim danima s hvarskih brda. Zapadno od Visa vidi se i masiv Gran
Sassa, najvišeg apeninskog vrha (2912 m) sjeverno od Aquile. Ljudi mlađeg kamenog
doba vidjeli su s otoka na otok. Palagruža je od Monte Gargana udaljena 52 km, a od
Lastova 59 km, pa je od pradavnih vremena bila logična pristanišna točka; takvu su
funkciju imali i otoci između Male Azije i Grčke. Otoci između obala uvijek su i pre-
komorski mostovi, pa su i na Palagruži, kao i na drugim jadranskim otocima, svoju

44
To sam pitanje obradio u Zaninović 2008, Zaninović 2004, 17-18 i u drugim raspravama. Jeličić
Radonić 1985; Zaninović 1997; Bérard 19634, 393-404.

26

Book ARR 17.indb 26 12.12.2013 10:18:12


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

keramiku ostavljali i ljudi neolitika, i kasniji moreplovci. Neki je Grk u 5. st. pr. Kr.
na Palagruži u jednoj vazi nešto žrtvovao Diomedu - na ulomku koji je ondje nađen
očuvano je urezano Diomedovo ime. Istraživanja Branka Kirigina i Slobodana Čače
otkrila su mnogobrojne nove ulomke grčkih i drugih posuda od 6. do 3. st. pr. Kr.,
kao i rimskih, od ranih do klasičnih.45 Autori su na temelju ulomka s Diomedovim
imenom Palagružu preimenovali u Diomedov otok. Spadam u one koji smatraju da
je ta promjena malo dalekosežna i da nam ulomak s imenom heroja koji se povezuje
s nizom lokaliteta po Jadranu ne daje pravo preimenovati ime jednoga otoka, koji je
bez sumnje igrao važnu ulogu u svim prekojadranskim plovidbama. Diomedovi su
otoci bila tri otočića (3,6 km2) ispred garganskog rta, danas San Nicola, San Domino
i Caprara; naseljen je San Nicola. Njihovo ime Diomedae insulae spominje se, kako
smo vidjeli, već kod Mimnerma, Strabona, Plinija Starijega i drugih pisaca sve do
sv. Augustina (PWRE V.1, 815). Antičko ime Palagruže jest Pelagosa i nema razloga
mijenjati to ime koje je stiglo do nas iz antike, kao i većina imena naših otoka. To
je sasvim prikladno ime, a otoku su ga dali možda još Mikenjani ili drugi grčki
moreplovci kojima je on bio važna orijentacijska točka za plovidbe ovim dijelom
Jadrana. Πέλαγος znači: pljuskanje, valovi, struja, zatim more, osobito otvoreno,
debelo more, pučina morska, suprotno: zaljev, luka. Preneseno: a) o dalekom opa-
snom putu kao po moru, po kojem se ne može broditi; b) o nesreći, gdje se valovi
nad našom glavom razbijaju. Πελάγιος znači: na, u, po moru boraveći ležeći, na de-
belo more. Πελάγισμος: morska bolest (S. Senc, Grčko-hrvatski rječnik, Zagreb, 1991.
(pretisak), s. v.). Sva ta značenja se itekako mogu vezati uz Pelagosu, Palagružu, koja
je samo oveća hrid, izdignuta usred otvorenog debelog mora, morske pučine, pa je
i dobila svoje staro odgovarajuće ime.
Krajem 19. st. u selu Potirni, na južnoj strani zapadnog dijela otoka Korčule, nađe-
ni su ostaci antičkog hrama i u njima natpis: Signia Ursa Signi Symphori templum Veneri
Pelagiae a solo fecit et signum ipsius Deae posuit sac[...] (CIL III 3066, 10083). Lisičar46 pove-
zuje taj natpis s Pelagonima, koji su prema Pseudo Skimnu živjeli blizu Liburna (Ps.
Scymn. Perieg. 403). Venerin, tj. Afroditin epitet Pelagia ne pojavljuje se kod Rimljana,
a rijedak je i kod Grka. To je, dakle, mogao biti relikt predgrčkog kulta što su ga Grci
zatekli kod domaćih Ilira ili čak kod predilirskih Pelaga ili Pelagona, srodnih Peonci-
ma, Pelagitima, Pelignima i drugim ograncima predantičkih Pelazga ili Pelasta, koji
su po nekim lingvistima nekoć živjeli i na našim otocima.47 Budući da se iz Potirne
dobro vidi Pelagosa (Palagruža), to je možda i Venus Pelagia povezana s tom prastarom
pomorskom rutom.48
45
Kirigin, Čače 1998; Šešelj 2010; Kirigin 2010; Bilić Dujmušić 2002.
46
Lisičar 1951, 128-131.
47
Budimir 1950 i drugi radovi istog pisca, koje navodi P. Lisičar.
48
Za druge varijante: Braccesi, Rossignoli 2002; Zaninović 2005b.

27

Book ARR 17.indb 27 12.12.2013 10:18:12


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

Nakon objave izvješća o Diomedovom keramičkom ulomku i drugim nalazima s


istraživanja Kirigina i Čače, uvaženi stručnjak Giovanni Colonna s Rimskog sveučili-
šta o tome je pitanju napisao raspravu.49 Nakon što je raščlanio povijesnu ulogu toga
mita i njegove odraze po Jadranu, kao i keramičke ulomke pretežito atičkog podrijetla
od 6. do 4. st. pr. Kr., on Palagružu ne vidi kao Diomedov otok, već su po njemu to
i dalje današnji Tremiti koji se tako i nazivaju kod antičkih pisaca i koji su bili rano
naseljeni i dijelom obrađeni i plodni, što nije slučaj s Palagružom.
Međutim, ono što je važnije kod ovoga nalaza jest činjenica da je Pelagosa (Pala-
gruža) bila važna točka grčkog atenskog puta kojim su plovili po Jadranu. Vjetrovi i
struje taj put usmjeravaju ilirskom obalom, a da se ne prelazi Otrantski kanal i ide na
sjever od Jadere (Zadra) do Numane (Ankone), već se zaokreće mnogo južnije na visi-
ni i u pravcu Lastova - Palagruže - Tremita, pa su Grci izlijevali svoje žrtve Diomedu
na ovoj stjenovitoj otočkoj hridi. Jedan keramički ulomak s posvetom Diomedu upu-
ćuje, doduše, na kult popularan i raširen kod pomoraca, ali to ne znači ujedno da se
tako zvao i otok. Grčki moreplovci ovdje su zapravo ulazili u onaj dio mora koje više
nije Jonsko, već je ovdje počinjalo Jadransko. Diomedovi su otoci današnji Tremiti, jer
je Palagruža bila nenaseljeni i bezvodni otok. Morske struje i neki vjetrovi olakšavali
su, međutim, plovidbu, pogotovo stoga što su se pojedine otočke postaje vidjele od
jedne do druge, a takvih otoka nema između Zadra i Ankone. Ovuda su, dakle, Grci
plovili kada su se usmjeravali prema delti rijeke Pada. Proslijedili bi dalje ploveći sred-
njim Jadranom duž italske obale (izbjegavajući tako i “neugodnu” Liburniju), putem
što su ga za međunarodni promet vjerojatno otvorili sami padski Etruščani svojom
ratnom ekspedicijom protiv Kume 524. pr. Kr. i osnivanjem svetišta u Cupri, sjeverno
od San Benedeo di Tronto na picenskoj obali. Grcima je, po svemu sudeći, ta ruta
bila prikladnija, iako na ovome dijelu obale sve do Numane nema trgovišta koja bi
posjećivali. Razlog tome nije samo pomanjkanje luka na ovom dijelu apeninske obale,
na čemu se odveć insistiralo; prema Colonni prije bismo podvukli odsutnost grad-
skih i trgovačkih središta na ovom dijelu italske obale, koje bi Grci posjećivali i koja bi
ih bila voljna prihvaćati. To pak upućuje na društveno-gospodarsko stanje i općenito
na stupanj razvitka obalskog stanovništva više nego li na ambijentalne čimbenike,
tj. zemljopisne i plovidbene uvjete.50 Svojim je položajem Pelagosa (Palagruža), da-
kle, od početka ovdašnjih plovidbi bila važna postaja na transjadranskom morskom
putu Monte Gargano - Diomedovi otoci (Tremiti) - Palagruža - Lastovo, Vis, Korčula,
Hvar, Mljet i drugi okolni otoci. Da su je pomorci uvijek koristili, pokazuju keramički
ulomci od neolitika pa sve do kasne antike. Diomedov kult, koji je bio raširen čitavim
Jadranom, ostavio je traga i na Pelagosi, ali to nam, kako rekosmo, ne daje pravo da

49
Colonna 1998.
50
Colonna 1998, 376; Colonna 1993. Za pitanja tih plovidbi vidi i Kozličić 1990 te druge rasprave
istoga pisca.

28

Book ARR 17.indb 28 12.12.2013 10:18:13


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

zbog jednog ulomka s Diomedovim imenom odmah po njemu preimenujemo i otok.


Više je pisaca u antici Diomedovim otocima zvalo one koje danas znamo pod ime-
nom Tremita, i to su obrazložili i potvrdili. Mogli bismo onda preimenovati i više
drugih mjesta po Jadranu od Apulije do Pada, jer imaju tragova Diomedova kulta, i to
naglašenije od spomenutog keramičkog ulomka. Ime Pelagosa do nas je, po analogiji
s imenima drugih važnih otoka u našem moru koji su sačuvali svoja ilirsko-grčka i
još starija imena, najvjerojatnije stiglo iz antike, i po svome je značenju s obzirom na
smještaj otoka usred pučine, ili već kako to tumače lingvisti, znakovito. Sve je to obra-
zložio Petar Lisičar u svojoj i danas neophodnoj knjizi o antičkoj Crnoj Korkiri, a u
najnovije vrijeme raspravio i protumačio Colonna, pa to treba uzeti u obzir kad je riječ
o rezultatima istraživanja kolega Kirigina i Čače. Nema sumnje da su otok posjećivali
i koristili i Liburni, kako zbog njihove stoljetne talasokracije i raznih bilo pomorsko-
trgovačkih i teritorijalnih, bilo gusarskih dodira s njihovim picenskim, daunskim i
drugim susjedima na apeninskoj obali. Liburni su te dijelove obale, kako znademo,
za duže vrijeme i sami posjedovali. O tome jadranskom prekomorskom zajedništvu,
protkanom stoljetnim složenim odnosima, svjedoče mnogobrojni arheološki pred-
meti, posebno iz željeznog doba, kako su to već prije više desetljeća utvrdili vrsni već
spomenuti stručnjaci, a još prije stoljeća i pol i glasoviti lingvisti i povjesničari poput
Helbiga, Kretschmera, Ficka, Mayera, Paisa i drugih.51
Različite ilirske skupine sudjeluju u velikim seobama i kretanjima raznih drugih
naroda i plemena, posebno nakon propasti hetitske države i pojave ahajskih skupina
u Maloj Aziji i odgovarajuće mikenske prevlasti u ovim dijelovima Sredozemlja. Ta
se seoba može usporediti s drugom, velikom ranosrednjovjekovnom seobom naroda
koja je više-manje oblikovala etničku sliku današnje Europe. Spomenuta se kretanja
odvijaju, kako se danas smatra, od sredine 2. tisućljeća pr. Kr., da bi se intenzivirala
od 13. st. pr. Kr., te označavaju razdjelnicu između brončanog i željeznog doba. Selilo
se u području Sredozemlja - toplo je more uvijek privlačilo - od Apeninskog poluoto-
ka do Mezopotamije i od panonskih ravnica do Egipta.52 Liburni djelatno sudjeluju u
svim zbivanjima na Jonskom i Adrijanskom moru, kako su ga već nazivali u antici.
Štoviše, oni su tijekom nekoliko stoljeća i dominantni čimbenik na tim morima. Ta se
konstelacija, dakako, mijenjala i imala svoje uspone i padove koje ne možemo uvijek
pratiti, ali ono što znademo jest da su, prema starim piscima, Liburni bili vješti po-
morci koji su svojim lađama uspijevali nadzirati to more i dijelove njegovih obala s
njihovim stanovnicima. To je početkom 2. st. po Kr. dobro sažeo povjesničar Publije

51
Altheim 1951, 34-160; Mayer 1957, 1-28; Bengtson 19702, 19-29. U tim je djelima i opsežna litera-
tura, kao i rasprave tih i drugih autora o tim pitanjima, od Pelazga, Pelagona do Etruščana i
Liburna.
52
Bengtson 19694, 50-56; Mayer 1957, 8-12; Mayer 1952; Altheim 1951, 123-180; Zaninović 1978; Za-
ninović 1994a; Sanders 1985; Suić 1981, 87-111; Doumas 1996; La Rosa 1996; Vagnei 1996.

29

Book ARR 17.indb 29 12.12.2013 10:18:13


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

Anej Flor, podrijetlom iz sjeverne Afrike, u svome djelu Epitome bellorum omnium
annorum DCC (Sažeti opis svih ratova u 700 godina /rimske povijesti/), s kojom je došao
do 29. pr. Kr. Ondje je zapisao: Liburni ... longissime per totum Adriani maris litus eff usi
– “Liburni su ... bili rašireni vrlo daleko po čitavoj obali Adrijanskog mora” (Flor. Epit. I.21).
Liburni su jedna zajednica s naše obale koja je nekoć vladala dijelovima italske oba-
le, a neko vrijeme vjerojatno i čitavom našom obalom. Po tome se izdvajaju iz cjeline
svoga zaleđa. Kao u prvome redu primorski i pomorski narod, bili su ponajviše ve-
zani uz svoju obalu, tim više što su ih od zaleđa dijelili visoki gorski lanci. Njihove
brze i prikladne lađe što su ih uspješno gradili omogućavale su im nadzor širokih
pomorskih područja na obje obale Jadrana. U njihovom društvenom ustroju postoje
još neke osobine koje ih čine posebnima u ovim krajevima. To je na pr. oblik druš-
tvene organizacije koju tvore 14 civitates: Conventum Scardonitanum petunt Iapodes et
Liburnorum civitates XIV – “U skardonitanski sudbeni okrug spadaju Japodi i 14 liburnskih
zajednica” (Plin. Nat. hist. III.139). Riječ civitas izvorno znači građansko pravo, odno-
sno zajednicu građana (cives) neke državne zajednice. Smisao se mijenjao tijekom
vremena, pa se u govornom jeziku, dijelom već u vrijeme Rimske republike u 2. st.
pr. Kr., tako naziva grad kao lokalitet ili mjesto. Kao ius civitatis Romanae znači pravo
pripadanja rimskom građanstvu. U službenom jeziku izvorno označava autonomni
grad ili negradsku zajednicu s peregrinskim stanovništvom bez građanskog prava,
jer su se u Rimskoj republici svi oni bez građanskog prava tretirali kao peregrini,
tj. negrađani. Nakon što je car Karakala 212. po Kr. svim slobodnim stanovnicima
Carstva dodijelio rimsko građansko pravo, gubi se i izjednačava razlika između
dviju glavnih gradskih zajednica, kolonije i municipija, tako da u kasnoj antici naziv
civitas označava svaku gradsku zajednicu.
Prema tome, u vrijeme kada Plinije ovo piše, Liburni su živjeli u svojim teritori-
jalnim zajednicama od kojih je svaka imala određeno sjedište, pa bi to bila zajednica
općina koje imaju svoje područje, ili bi bilo bliže našem današnjem shvaćanju veličine
teritorija kada bismo ih nazvali kotarevima koji su stupanj više od općine, jer im je i
teritorij veći. Naselja poput Jadera, Aserije, Enone, Varvarije, Nedina i drugih imala
su, dakle, svoj teritorij i svoja središta. U toj je podjeli netko imao prvenstvo - vjero-
jatno Jader ili neko drugo naselje, jer se i to moglo mijenjati.53 Podjela na numeričke
saveze dodekapolitije ili tetrapolitije je, prema mišljenju povjesničarâ, imala paleome-
diteransko podrijetlo i poznata je kod više zajednica kako u Italiji, tako i u Maloj Aziji.
Klasičan je, bez sumnje, slučaj Etrurije koju je činio savez od 12 gradova.54 Veliki etru-
skolog Massimo Palloino podvlači veze između Etrurije i Jonije u Maloj Aziji, koja je
također imala savez od 12 gradova, što je moglo biti uzorom Etruščanima. Smatra se

53
Suić 1981, 107-110; Suić 1996.
54
Palloino 1975 - djelo izašlo u više izdanja. Ovo je prijevod talijanskog originala iz 1942., a hr-
vatski prijevod datira iz 2008. (M. Palloino, Etruščani. Etruskologija, Zagreb).

30

Book ARR 17.indb 30 12.12.2013 10:18:13


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

da je taj broj imao neko ritualno značenje. Slični su savezi postojali i u Apuliji kod Me-
sapa, Salentinaca i Peuceta, koji su svi bili ilirskog podrijetla. Taj se broj spominje i u
Odiseji za Alkinojevu Sheriju (Krf) (VIII.390-391). Osim Jonskog saveza, u Maloj Aziji
postoje i Eolski, Ahajski, Likaonski i Likijski savez, pa ta društvena podjela povezuje
i Liburne s paleomediteranskom društvenom organizacijom koju posebno nalazimo
u Maloj Aziji, a u Italiju su je donijeli Etruščani.55 Zanimljivo je da su Liburni saču-
vali numeričku raspodjelu i u rimskoj administrativnoj organizaciji, kada je ona bila
svojevrsni anakronizam što ga oni čuvaju kao dio svojih starih predaja i podrijetla.
I Likaonci su bili organizirani u XIV civitates (Plin. Nat. hist. V.95; Ruge 1974, 2257).
U tome je smislu poučan natpis iz Liburnije, iz Skardone, graničnog grada prema
Delmatima, koji datira iz doba cara Nerona: Neroni Caesari Germanici f(ilio) Ti(beri)
Aug(usti) pro(nepoti) flamin(es) Aug(ustales), civitates Liburniae (“Neronu Cezaru, sinu Ger-
manikovom, praunuku Tiberija Augusta, flamini augustali općine Liburnije”) (CIL III 2808).
U Likiji je zabilježen ἀρχιερεύς ili ἱέρεια τὸν Σεβαστόν - vrhovni svećenik ili Augu-
stova svećenica (TAM II, nr. 15), a u Liburniji imamo sacerdos ad aram Augusti Liburno-
rum - Augustovog svećenika pri žrtveniku Liburna (CIL III 2810, Senia).56 U Likiji se
savez gradova (Λυκίον τὸ κοινόν) sastojao od šest glavnih središta: Ksantosa, Pinare,
Patare, Olimposa, Mire i Tlosa, s 23 člana. Zanimljivo je da je na čelu saveza često bila
žena Λυκιαρχίσσα (TAM II 70, nr. 188). Matrijarhat kod Likijaca podvukao je već He-
rodot (I.173): “Likijci od davnina potječu s Krete (naime, nekoć su cijelu Kretu držali barbari).
Minos ... ih je istjerao u Aziju (bili su, dakle, Paleomediteranci - M. Z.). Likijci su dobili
ime po Liku, sinu Pandionovu. A običaje su dijelom preuzeli od Krećana, a dijelom od Karana
(njihovi zapadni susjedi u Maloj Aziji, po Herodotu, I.171, nekoć su se zvali Lelezi i
također su došli s Krete - dakle, također su bili Paleomediteranci - M. Z.). Jedan im
je običaj poseban i ne može se usporediti ni s jednim drugim običajem na svijetu: imaju ime
po majci, a ne po ocu. Ako netko upita drugoga tko je on, ovaj će mu se predstaviti majčinim
imenom i nabrajat će zatim majčine ženske pretke. Ako neka žena iz građanskog staleža živi
zajedno s robom, njezina se djeca smatraju slobodnim ljudima, a ako muškarac iz građanskog
staleža, pa bio on među najodličnijima, uzme ženu strankinju ili inoču, njegova su djeca bez
prava slobodnih građana” (prijevod: D. Škiljan, Zagreb, 2000).
Ginekokraciju i matrijarhat susrećemo i kod Liburna, kako nam je to zabilježio
Pseudo Skilak u svome opisu Liburnije: Οὕτοι γυναικοκρατοῦνται καὶ εἰσὶν αἱ γυναῖκες
ἀνδρῶν ἐλευθέρων μίσγονται δὲ τοῖς ἑαυτῶν δούλοις καὶ τοῖς πλησιοχώροις ἀνδράσι -
“Ovima (Liburnima) vladaju žene, i te su žene slobodnih ljudi, a pare se s robovima i ljudima
iz susjedstva” (Ps. Scyl. 21; GGM, 27). Takvo je ponašanje, uz Herodota, i kod Liburna
i kod Likijaca zapisao i Nikola iz Damaska, grčki povjesničar koji je do 4. pr. Kr. živio
na dvoru kralja Heroda Judejskog, a zatim u Rimu. Očuvani su samo ulomci njego-
55
Za Lidiju: Keil 1974; za Likaoniju: Ruge 1974; za Likiju: Deeters 1974.
56
Gabričević 1956, 55; ILJug 1963, 247.

31

Book ARR 17.indb 31 12.12.2013 10:18:13


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

vih tekstova. On bilježi kako se djeca u Likiji zovu po majkama, a ne po očevima.


Ako slobodna žena uzme roba, djeca su slobodna, dok ako i najugledniji čovjek oženi
strankinju, djeca nemaju građanska prava.57 A za Liburne veli da su im žene zajed-
ničke: Λιβυρνοὶ κοινὰς τὰς γυναίκας ἔχουσι, pa nastavlja: “Djecu zajednički othranjuju
do pete godine. Zatim, istekom te godine, sakupivši svu djecu prema sličnosti s muževima,
pokazuju svakome od njih ono dijete koje mu je slično i daju mu ga kao ocu. Ovaj pak od koje
god uzme (dijete), uzima ga kao sina”. Ovakva sloboda u odnosu prema ženama poznata
je i u Etruriji, što se vidi na njihovim slikarijama u grobnicama; stoga je razumljivo
ako prihvatimo da su oni došli iz Lidije.58
Prežitci numeričkog društvenog ustroja tih narodnih zajednica sa savezom nase-
lja, kao i postojanje ginekokracije s elementima matrijarhata povezuju, dakle, i Libur-
ne s istočnim Sredozemljem, točnije sa zapadnom Malom Azijom i njenim poznatim
pokrajinama Likijom, Lidijom, Karijom, Pizidijom, Isaurijom, Pamfilijom, Likaonijom
i Kilikijom. To je posebno prisutno i u toponimičkim i u onomastičkim tragovima, tj.
u imenima mjesta i ljudi, koje u tim krajevima nalazimo i u kasnijoj antici. Norbert
Jokl je među prvima izričito podvukao da neka liburnska i ilirska imena treba pove-
zati s Malom Azijom.59
Likijska i anatolijska imena proučavao je švedski lingvist Johannes Sundwall,60
pa evo izbora tih imena. Na lijevoj strani su imena iz Anatolije, a na desnoj iz našeg
područja:

57
Nikola iz Damaska, u: FGrH, br. 50; FHG III, 458.
58
Palloino 1975, 178-180; Suić 1981, 122-124; Zaninović 1978, 82-83; Alföldy 1961.
59
Jokl 1926 piše da postoje veze s Malom Azijom te da su etruščanski slog urn (Liburn, Calpurn),
Clusium, kao i -issa (Lissa, Issa, Cissa) maloazijski utjecaji (Gepräge), a tako i druga imena iz Ve-
netije, Norika i Dalmacije. S time se ne slaže P. Skok (Skok 1928, ZONF, 201). No, drugi kasniji
lingvisti koji su se time bavili slažu se s Joklom. Vidi posebno Altheim 1951, 59-63 i autore koje
on navodi.
60
Sundwall 1913. Za ilirska imena: Mayer 1957 kao i srodna djela H. Krahea. Vrijedno djelo L.
Roberta (Louis Robert, Les noms indigènes dans l’Asie Mineure gréco-romaine, Paris, 1963) nije mi,
nažalost, bilo dostupno.

32

Book ARR 17.indb 32 12.12.2013 10:18:13


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

Ἀδρύη, Lyd. BCH XII, 1888, 202. Αδρυηι, Hecat. FGrH 20, frg. 90; Herod.
I.163, IV.33, V.9; Strab. VII.5,3. Ime Jadran-
skog mora.
Ἄδρα, Ptol. II.16,6. Hadra, Tab. Peut.
Mjesto u Liburniji; Ἄδριον, Strab. VII.5,5.
Brdo u Dalmaciji.

Ἄγρων, Lyd. BCH XII, 1888, 202. Ἄγρων, ilir. kralj, Polyb. II.2,4.

Ἀρίων (m.), CIL, JHS 31, 1911, 249. Ἀρίων, Ps. Scyl. 24. Rijeka u Iliriji.

Ἄννα (f.), Lycaon. JHS 31, 1911, 186. Ἄνα, GDI 2014, Delphi; Anna, CIL III 2012,
2160, 2450, 2515, Salona; CIL III 12816,
Epetium.

Ἀννας (m.), Lycaon. JHS 19, 1899, 307. Annaius, -a; Annius, -a, često u Dalmaciji,
Ἀναια, Ἐναια, grad u Kariji. Mayer 1952, s. s. v. v.

Βάβως (f.), Lycaon. JHS 24, 1904, 117. I Βάβος Δελμάτα, IG IX 12, 434, Astacos.
druga slična imena: Sundwall 1913, s. s. v. v.

Βάλα (f.), Lyc. CIG III add. 4276b.


Βαλίος (m.), Isaur. Βαλλαῖος, ilirski kralj, Mayer 1952, s. v.
Βαλλίων (m.), Lyc.

Βάτων (m.), Lyc. Βάτων, Bato, vođa ilirskog ustanka 6.-9.


poslije Krista. Često u Dalmaciji. Mayer
1952, s. v.

Δαζας (m.), CIL, JHS 12, 1891, 253. Δάζος, Ditt. Syll.2, 144, Corcyra Melaina;
Δασ(ει)α, mjesto u Likiji, CIG III add. Dasa(s), Daza(s), Dasimius, često u Dal-
4302a i Ditt. OGI 572. maciji, Mayer 1952, s. s. v. v.

Δακλοας (m.), Lyc. Δóκλεα, Ptol. II.16,7; Doclea, mjesto u Dal-


maciji; Docleas, -atis, Plin. XIV.240, Mayer
1952, s. s. v. v.

Αρβινας (m.), Lyc. Arba, Plin. III.140, CIL III 2931. Otok i grad
Αρβησις (m.), Car. BCH IV, 1880, 296. u Liburniji.

Αρδυς, lidijski kraljevi. Ἀρδιαῖοι, ilirsko pleme.


Αρσαις (f.), Lyc. CIG III 4290. Arsia, Plin. III.44,45 ff. Rijeka u Histriji;

33

Book ARR 17.indb 33 12.12.2013 10:18:13


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

Αρσις (f.), Lyc. CIG III 4290. Arsa, GZM 52, 1940, 19; Arsaius, CIL III
3174a. Dalmacija, nepoznato nalazište.

Ανδιαι, Pis.-Isaur., mjesto. Andia, Andes, Andueia, često u Dalmaciji,


Ανδως (m.), Isaur. Mayer 1952, s. s. v. v.; Eia, domaća božica,
Εια (f.), Pis., domaće ime. Inscr. It. X/I/3 = CIL V, 8, Pola; Eia Au-
Ειη (f.), Kybirat., Pisid. BCH XV, 1891, 553. gusta, Inscr. It. X/1 659, 660, Nesactium,
Histria. Histri su, kao i Liburni, poštivali
ženska božanstva: Latra, Ica, Jutossica, Iria,
Venus Anzotica. U njima se čuvaju tragovi
ginekokracije.

Υετις, Sundwall 1913, 88. Vrelo u Kariji, Iettus, CIL III 2768, Rider; CIL III 9759,
Theocr. VII.115, schol. Aequum; Ieta, BD 53, 1952, 245, Varvaria.

Ισσος, grad, Cil.; Υισσος, mjesto u Kariji, Ἴσσα, otok i grad u Jadranskom moru, danas
BCH XXII, 1898, 401. Vis.
Λισσα, grad u Kariji. Lissus, grad u južnoj Iliriji.

Ακαλισσος, grad u Likiji. Titus Candalio, CIL III 9813, Otišić.

Κανδαυλης, lidijsko božanstvo.

Καβαλις, grad i područje između Likije i Aplo Curbania Kabaleti, CIL III 13224,
Pamfilije. Rider.

Καλλων (m.), Pis. Sundwall 1913, 102. Calloni Batonis f., Žepča kod Breze, Mayer
1952, s. v.
Κισσος (m.), Cil. IG XII, I, 543.
Κισσος (m.), Frig., rob, CIG III add. 3882e. Cissa, Plin. III.151, mjesto u Liburniji.
Κισσος, lidijsko riječno božanstvo, Head
1887, 659.

Γραβος (m.), Car. BCH XII, 1888, 27 f. Γράβος ὁ Ἰλλυριóς, Diod., 16.22,3; IG II2
127b, 212 = Ditt. Syll.2, 196.

Κρησσω, luka, Car. Ptol. V.2,11. Κρέψα, Ptol. II.16,8. Otok u Liburniji.

Cressa, Car. Plin. V.104. Crexi, Plin. III.140. Isti otok.

Κορκα (f.), Pis. Sundwall 1913, 114. Κούρκυμ, Ptol. II.16,6. Mjesto u Dalmaciji.

Κωρκος, grad u Likiji. Κóρκυρα, Ps. Scyl. 29; Ptol. II.16,9. Otok
Κóρκας (f.), Pis. Sundwall 1913, 114. Korčula.

34

Book ARR 17.indb 34 12.12.2013 10:18:13


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

Κοκαλλος (m.), Pis. BCH XXIII, 1899, 167 f. Κóκαλλος, Ditt. Syll.3, 141. Corcyra Me-
laina.

Λαδη, otok u Kariji, cf. Pape, Benseler Λάδεστα, Λάδεστον, liburnski otok. Theop.
1862-1870. FGrH II, 131. Steph. Byz. s. v.

Μανιος (m.), Lycaon. JHS 19, 1899, 282. Μανιοί, Ps. Scyl. 24; Μανιὸς κóλπος, Ps.
Scyl. 23. Ilirska zajednica u Solinskom
zaljevu.

Μελιτηνη, Cappad. Pape, Benseler 1862- Μελιτη, Ps. Scyl. 23; Plin. III.152. Otok Ml-
1870. jet; Melittus, CIL III 15054, Komić; Mellito,
Μελιτινη, Μελτινη (f.), Lyc., Cil. CIG III CIL III, Vrebac; oba iz Like.
4303h4.6 add.; Sundwall 1913, 140.

Μηονίη, Hom. Il. III.401, XVIII.291. Staro Ἡμίονοι, Ps. Scyl. 21 = Himani, Plin.
ime za Lidiju. Strab. XII.576. III.139. Ilirsko pleme.

Μασουρα, mjesto u Pamfiliji. Pape, Bensel- Masurius, -a, često u Dalmaciji, Mayer
er 1862-1870. 1952, s. v.

Μικκα (f.), Lycaon. Sundwall 1913, 148. Mico, CIL III cer. VIa 139, Dacia; Μικύλος,
Μικκος (m.), Lycaon. Corcyra Melaina, Mayer 1952, s. v.

Μικκιλος (m.), Lycaon. Μίκων, Corcyra Melaina, Mayer 1952, s. v.

Μονη (f.), Lyc., CIG III add. 4300v. Μονήτιον, Strab. IV.6,10; VII.5,4. Japodsko
naselje.

Μοννεως (m.), Car. BCH VI, 1882, 192. Μονουνιος, ilirski vladar; Munnius et Gen-
tius, CIL III 4837, Narona.

Ναρβας (m.), Car. BCH XXII, 1898, 385. Νάρβις Ἰλλυρίας πóλις, Steph. Byz.

Νησις (m.), Cil. Sundwall 1913, 168. Nesi, Rav. 4.15 (206, 9). Mjesto između
Lisosa i Klodijane, južni Ilirik.
Νησιος (m.), Lycaon. BCH VII, 1883, 315. Νέστος, Ps. Scyl. 23. Rijeka u Dalmaciji,
danas Cetina. Usp. Νεζος (m.), Issa, Mayer
1952, s. v.

Νινις (f.), Cil.-Isaur.; Νινεις (f.), Lycaon.; Νινιά, Strab. VII.5,5. Delmatska gradina,
Νινεις (m.), Cil. danas Knin.
Νιννος (m.), Cil. Sundwall 1913, 169.

35

Book ARR 17.indb 35 12.12.2013 10:18:13


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

Νοννα, Lycaon. i više sličnih. Sundwall Αἰνῶνα, Ptol. II.126,2; Aenona, Plin.
1913, s. s. v. v. III.162. Liburnska luka, danas Nin.

Παναθιατις (f.), Lyc. Panentius, -a, Panes, -entis, Panias, -antis,


Πανασ[ις] (m.), Lyc. Sundwall 1913, s. s. v. v. često u Dalmaciji, Mayer 1952, s. s. v. v.

Παρδαλας (m.), Lyc. Sundwall 1913, s. v. Βάρδυλις, Polyb. 38.6,4, ilirski vladar; Bar-
Παρδαλας (m.), Car. dulis Illyrius latro, Cic. De off. II.11,40.

Παταλος, otok u Kariji. Steph. Byz. Turus Patalius Opiavi f., CIL III 13259,
Παταλος (m.), Pis. Sundwall 1913, s. v. Curicta (liburnski otok, danas Krk, Hrvatsko
primorje).

Πιθαου πολις, grad u Kariji. Steph. Byz. Πιτνοῦσσα, Πιτύεια, Apoll. Rhod. IV.560
Πιτυουσα, karijsko-likijski grad. Steph. ff. Vjerojatno otok Pharos, danas Hvar.
Byz.; Πιτουουσσα, otok u Ciliciji, Sundwall
1913, s. s. v. v.

Πλαρασα, grad u Kariji. Pape, Benseler Plare(n)s, -entis, Plassus, Plator, česta im-
1862-1870. ena kod Ilira. Mayer 1952, s. s. v. v.

Βινδα, pizidijsko-frigijski grad. Sundwall Bindo Neptuno sacrum, CIL III 14236, 1427,
1913, s. v. 14323, 15026. Posvete u svetištu na vrelu
kraj Bihaća (Bosna), na području Japoda.

Βρετασις (m.?), Isaur.; Βρασιος, Βρησαις Brattia, Plin. III.152; Βρεττία νῆσος ἐν τῷ
(f.), Lyc. Sundwall 1913, s. s. v. v. Ἀδρίᾳ, Steph. Byz., otok Brač.
Βρησαις (f.), Lyc. Sundwall 1913, s. v.

Λοπτα, mjesto u Likiji. Sundwall 1913, Lopsica, Plin. III.140; Λοψικα, Ptol. II.16,2.
135, 187. Liburnska luka, danas Sv. Juraj, Hrvatsko
primorje.

Ταβις (m.), Lycaon. JHS 22, 1902, 343. Tabia, Rav. IV.16. Mjesto u Liburniji.

Τευταμος (m.), Car. Pape, Benseler 1862- Τευταμίδης, Teude, Teuta, Teuticus, Teut-
1870., Kretschmer 1896, 325. meitis, Teutomus, rašireno ilirsko ime. Mayer
1952, s. s. v. v.

Θαννις (m.), Isaur. Sundwall 1913, 202. Vidaso et Thanae, CIL III 3941, 10819 =
14354. AIJ I, nr. 516, 517, 518, Topusko.
Ilirska božanstva.

Ταρων (m.), Lyc. 305./304. pr. Kr. Ditt. A. Taronius Verus nat(ione) Delmata,
Syll.2 183. Arheološki muzej Zadar, Mayer 1952, s. v.

36

Book ARR 17.indb 36 12.12.2013 10:18:14


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

Τατα (f.), Lycaon., Car., Lyd., Isaur., Phryg. Tata, Tatianus, Tato, Tatoia, Tatta, Tattaia,
Kretschmer 1896, 348; Isaur., Lycaon., Lyd., Tattus itd., često ilirsko ime. Mayer 1952, s.
Car.; Τατη (f.), Lycaon. Sundwall 1913, s. v. v.
203; Ταττα, Lycaon.

Ταταρισα (f.), Phryg. CIG III 3954. Tattaris Veneti filius, CIL III 12800, Fatnica,
Ταταριον (f.), Car. BCH 11, 1887, 147; Hercegovina.
BCH 15, 1891, 195.

Τιλλοροβος (m.), Pisid. Sundwall 1913, Tilurium, Tab. Peut.; Tribulium, Plin.
208. III.142, Trilj.

Τιττις (f.), Lycaon. Sundwall 1913, 208. Titis, ex Dardania ex vico Titis, CIL VI
32605 = 2845.

Τιττιανος, Lycaon. CIG 3990i. Titianus, često u Iliriji, Mayer 1952, s. v.

Τιτιουπολις, isaurijski grad. Titius, CIL III 3053, Albona; Valeriae Titiae,
CIL III 2695; Masuriae Titiae, BD 33, 1910,
53, Salona; Aelia Titia, CIL III 146291,
Tučepi kraj Makarske.

Σαλας (m.), Lyc. BCH 24, 1900, 51. Σαλας Φίλωνος, Ditt. Syll.3, 141, Corcyra
Σαλως (m.), Cil. Sundwall 1913, 244. Melaina. Mayer, s. v.

Σαλα, lidijski grad. Head, 1887, 656. Salla, Rav. IV.19 (216,4); Salle, It. Ant.
262.5, Ptol. II.14,4; domo Sala, CIL III 4321,
Brigetio.

Σελλις (m.), Lyc. Sundwall 1913, 244. Σελίνω Ἱπποκλέο, BD 27, 1904, 56, Pharos
– Stari Grad, otok Hvar.

Σαρδεις, lidijski grad, Pape, Benseler 1862- Σαρδος ... πóλις Ἰλλυρίας, Steph. Byz.;
1870. Sardeates, Plin. III.142; Σαρδιῶται, Ptol.
II.16, 5. Ilirsko pleme, zapadna Bosna.

Σασις (m.), Isaur.; Σασσις (m.), Isaur. JHS Sasaei, Plin. III.144. Južnoilirsko pleme od
25, 1905, 178, Sundwall 1913, 248. Epidaura do Skodre; Sasaius Liccai f., CIRh
232, Köln; Σάσων, Ps. Scyl. 26; Polyb.
V.110,2; Strab. VI.281; Ptol. III.12,44; Saso-
nis piratica, Plin. III.152, otok Saseno pred
Valonom, Albanija.

37

Book ARR 17.indb 37 12.12.2013 10:18:14


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

U nizu tih imena iz zapadne i jugozapadne Male Azije, Likije, Lidije, Likaonije,
Karije, Pizidije, Isaurije i drugih područja vidimo izrazitu sličnost s područjem naše
obale, Liburnije i drugih obalnih krajeva, kao i unutrašnjosti. Dakako, tu je pitanje
kronologije tih imena, koja ima širok raspon od početaka tamošnje pismenosti do
helenizma i rimske antike. Imena mjesta, gradova, brda, otoka su, dakako, starija i
mnogo se dulje čuvaju. Osobna imena su podložnija promjenama s dolaskom novih
stanovnika ili vlasti, ali ovdašnja parcijalna onomastika koju smo prikupili povezuje
naše i anatolske krajeve, od kojih svi imaju svoje specifičnosti. Liburni posebno, a i
drugi naši moreplovci bez sumnje su bili u više-manje intenzivnim vezama s tim svi-
jetom istočnoga Sredozemlja. One, uostalom, datiraju već iz neolitika, na što upućuju
odgovarajući keramički nalazi, pa nalazi kovina i nakita, a posebno arheološki nalaz
iz grobnog humka u Maloj Grudi (kretski bodež, nakit iz područja Ugarita, zatim tu
su mikenske i druge trgovačke plovidbe zbog jantara, kovina i pšenice s ušća Pada).
Liburni su već u svojim povijesnim počecima, kako bilježi Strabon, bili vrsni i
vješti moreplovci, jer inače ne bi bili zavladali Korkirom (Krfom) i dijelovima istočne
i zapadne jadranske obale, kojima su vladali nekoliko stoljeća. Seobe postmikenskog
razdoblja zahvatile su velik dio Sredozemlja, od istoka do zapada. Sjetimo se Feniča-
na, koji su utemeljili Kartagu oko 3000 km daleko od Tira i Sidona. Sve se to obavljalo
lađama kojima su na ovaj ili onaj način u potpunosti ovladali vještinom gradnje. Za-
grobne faraonske lađe u blizini Keopsove piramide sjajni su primjerci tih tehnologija
već u 3. tisućljeću pr. Kr. Dobar dio građe za te lađe dolazio je upravo iz Fenicije, gdje
je libanonski cedar bio drvo od kojega su gradili hramove, pa tako i onaj jeruzalem-
ski, za koji je građu Salomon izričito tražio od Feničana. Plovili su, dakako, i drugi
- dobar broj suvremenih stručnjaka smatra da su Etruščani došli iz Lidije, a Eneti ili
Veneti da su došli iz Paflagonije do vrha Jadrana te zauzeli i naselili ušće Pada. U Pa-
lestinu su sa zapada došli ilirski Filistejci - Pelasti, koji su Palestini dali ime koje ona i
danas nosi, a oni sami su se pofeničili. Sikuli su stigli do Sikelije (Sicilije), a sudjelovali
su u napadima na Egipat zajedno s drugim “narodima s mora”, kako je to zabilježeno
na Ramzesovom hramu u Medinet Habu.
Seobe su bile trajna pojava kod ljudske vrste, već od samih njenih početaka. Ljudi
su odmah krenuli u zaposjedanje kontinenata, od Južne Afrike i Gibraltara do Austra-
lije, kako su to pokazala suvremena istraživanja. Seljenje različitim pravcima uvijek je
bilo prisutno u povijesti naroda i raznih ljudskih skupina. U svojoj klasičnoj povijesti
Peloponeskog rata Tukidid je, govoreći o seobama, iskazao svoje mišljenje kako je ta
činjenica svima poznata, ali i kako svi od nje strahuju (I.2). On znade da je i Grčka na-
stala po seobama. Jedan od mudrijih ljudi staroga svijeta bio je Lucije Anej Seneka (oko
4. pr. Kr. - 65. po Kr.), podrijetlom iz Kordube u Hispaniji, mudar stoik kojeg je njegov
carski učenik Neron natjerao na samoubojstvo naredivši mu da si razreže žile zbog
navodnog sudjelovanja u uroti protiv njega. Seneka je umro stoički smireno, okružen

38

Book ARR 17.indb 38 12.12.2013 10:18:14


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

svojim učenicima i prijateljima i u nazočnosti supruge, kako je to opisao povjesničar


Tacit. U svojem spisu Ad Helviam (Utjeha za majku Helviju) (42.-43. po Kr.) Seneka iznosi
svoje misli o seobama: “Pogledaj zvijezde, nema nijedne koja miruje ... Vjeruješ li možda da
se ljudska duša, složena od istih počela, odupire prijelazima i seobama? Ako počneš promatrati
povijest ljudskog zbivanja, vidjet ćeš da su sve zajednice i svi narodi mijenjali svoja sjedišta. Po
bespućima i u nepoznato kreće se ljudska lakoumnost. Neke narode koji su krenuli u nepoznato
progutalo je more, drugi su se zaustavili kada više nisu imali živeža ... Različiti su bili uzroci
njihova seljenja: razaranje rodnih gradova osudilo je neke da traže druge. Drugi su bili istjerani
poradi građanskih ratova, a neki su bili višak stanovništva i zato bili izagnani, tako da nitko od
njih nije ostao u mjestu u kojem je rođen ... Pa i Rimsko carstvo izvodi svoje podrijetlo od jednog
prognanog izbjeglice koji se doselio u Italiju ... Nećeš naći nijednog kraja koji je sačuvao svoje
prvotno stanovništvo. Svi su pomiješani i drukčiji. Jedni nasljeđuju druge. Jedan žarko želi što
drugi prezire, stoga onaj progoni i izbacuje ovoga” (c. 6 i dalje). Tako Seneka prije dvije tisuće
godina piše iste stvari koje se i danas događaju širom svijeta.61
Postoji, dakle, izvjestan broj imena i toponima koji povezuju Liburniju s Likijom i
njoj susjednim pokrajinama. Osim toga, Likijce i Liburne povezuju numeričko društve-
no ustrojstvo i ginekokracija. Za Likijce je zanimljivo da se na temelju rasporeda njiho-
vih epihorskih natpisa na njihovoj obali i u njenom zaleđu može zaključiti da je njihova
pokrajina bila naseljena s mora; pretpostavlja se da su oni bili Lukki, koji se spominju
među “narodima s mora” koje je Ramzes III. oko 1170. pr. Kr. porazio. Kao i Liburnija
na ilirskoj obali i u Jadranu, tako i Likija ima posebne značajke u Maloj Aziji. Likija, pri-
mjerice, nije nikada bila u cjelini helenizirana, kao što ni Liburni nisu dopustili Grcima
da se nasele u njihovom užem području između Krke i Raše. Likijci se nisu helenizirali
ni nakon osvajanja Aleksandra Velikog, već su tijekom čitave antike zadržali svoje oso-
bitosti kao što su to jezik i društvena organizacija. Postoje doista brojni natpisi na likij-
skom jeziku, koji i dalje ostaje zagonetan. Henry Metzger, zaslužni istraživač likijskog
središta u Xantosu, našao je tijekom iskopavanja godine 1973. dvojezični grčko-likijski
natpis, ali nada da će to omogućiti bolje upoznavanje likijskog jezika nije se ostvarila,
pa su Likijci još uvijek zagonetka u svojoj povijesnoj pojavi.
Čitatelji će se, nadam se, složiti s time da sve ovo što smo dosad napisali upućuje
na maloazijsko, anatolsko podrijetlo Liburna (sl. 1), što je uostalom Norbert Jokl napi-
sao još prije gotovo jednog stoljeća. Začudilo me je, moram priznati, kako je M. Suić,
veliki znalac liburnske povijesti i čitave naše antike, bez komentara prelazio preko
izričite tvrdnje antičkog spisatelja Gaja Julija Solina da su Liburni azijski narod; Soli-
novu tvrdnju Suić je i sam naveo u svojoj knjizi Zadar u starom vijeku. Kada je, naime,
citirao navod Nikole iz Damaska o liburnskim ženama koje su zajedničke, naveo je
Solinovu tvrdnju, ali bez ikakvog komentara: “Vjerojatno te pojave ima u vidu Solin,
Collect. 2.51, kad kaže da su Liburni iz Azije: Italicus excursus per Liburnos, quae gens
61
Lucije Anej Seneka, Dijalozi, Zagreb, 2007.

39

Book ARR 17.indb 39 12.12.2013 10:18:14


40

Book ARR 17.indb 40


Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije
Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54

Sl. 1. Okvirni pravac liburnske migracije na istočnu obalu Jadrana (autor: T. Leleković) /
Fig. 1. Approximate course of the Liburnian migration towards the eastern Adriatic coast (author: T. Leleković).

12.12.2013 10:18:14
Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

Asiatica est, procedit in Dalmatiae pedem. - Iz Italije se putuje preko Liburna, koji su azijski
narod i dolazi se pješice u Dalmaciju.”62 Gaj Julije Solin živio je u 3. stoljeću i autor je spisa
Collectanea rerum memorabilium (Zbirka znamenitih stvari /ili znamenitosti/). Taj je spis,
prema raščlambi mnogih autora, a posebno Theodora Mommsena koji se njime op-
sežno bavio u svome izdanju toga teksta, Solin gotovo u cjelini preuzeo iz djela Plinija
Starijega, koje je u izvorniku izgubljeno; dijelom je preuzeto i iz Horografije Pomponija
Mele iz 1. st. po Kr. U antici je Solinov spis bio dosta popularan i sačuvan je u više
rukopisa.63 Enciklopedist Plinije Stariji (23.-79.), jedan od najobrazovanijih ljudi svoga
vremena, zabilježio je, dakle, da su Liburni azijski narod, što je njemu bila poznata
činjenica. Tu je spoznaju prenio stoljeće i pol kasnije Julije Solin, što znači da se to
mišljenje održalo i vrijedilo je kao spoznaja o podrijetlu ovoga naroda.
Stari su pisci često bilježili predaje o podrijetlu pojedinih naroda. Klasična je ču-
vena predaja o podrijetlu Etruščana, koju je zabilježio Herodot (I.94). Oni su živjeli
u Lidiji, u srednjem dijelu zapadne Male Azije ili Anatoliji, trpjeli su 18 godina glad
i odlučili su otići. Vladar Atis ih je podijelio na dva dijela, pa su bacili kocku da se
odredi koji će dio otići, a koji ostati. Onima koji su otišli na čelu je bio kraljev sin Tir-
sen. Sišli su u luku Smirnu, sagradili brodovlje i nakrcali ono što im je bilo potrebno
za plovidbu i život. Prošli su mimo mnogih naroda i stigli do Umbrije, gdje su podigli
gradove i tu stanuju do dana današnjega (kako kaže Herodot). Promijenili su ime, pa
se umjesto Liđani zovu Tirseni, po kraljevu sinu koji ih je vodio. Tu su Herodotovu
obavijest prihvatili povjesničari u rimskoj antici, pa tako i naš Seneka, kojeg smo već
spomenuli, kaže u svojim Dijalozima: Tuscos Asia sibi vindicat (“Tuske /Etruščane/ Azija
sebi prisvaja”) (Dial. XII.7,2). Neki drugi autori, kao primjerice Dionizije iz Halikarnasa
koji je od 30. pr. Kr. živio u Rimu i koji je među prvima upotrijebio riječ arheologija u
naslovu svoje Rimske povijesti (Ῥωμαικὴ ἀρχαιολογíα) koju je napisao do 1. kartaškog
rata (265. pr. Kr.), ustvrdili su da su Etruščani starosjedioci u Italiji. Spor oko toga
pitanja među stručnjacima traje i danas - uglavnom talijanski kolege drže se te teze.
Osobno sam u onoj dosta brojnoj skupini koja smatra da su Etruščani došli iz Lidije.
Završio sam, naime, Tečaj etruskologije i italskih starina u Perugiji godine 1961. kod
Massima Palloina, Alda Neppija Modone i drugih. Etruščanska je uljudba nešto sa-
svim posebno u italskoj povijesti, sadrži sjajne spomenike i oko 10.000 očuvanih nat-
pisa na etruščanskom jeziku koji je, nažalost, još uvijek zagonetka. U Arheološkom
muzeju u Zagrebu čuva se najdulji tekst etruščanskoga jezika, tzv. “Lanena knjiga”,
ispisana na povoju egipatske mumije iz 4. st. pr. Kr. Čini se da je riječ o obrednom
tekstu koji ima oko 1.200 riječi. Izvjestan broj riječi etruščanskoga jezika lingvisti su
protumačili, ali glavnina još uvijek predstavlja problem. Još uvijek očekujemo neki
dvojezični natpis ili nešto slično što bi pripomoglo rješenju te zagonetke.
62
Suić 1981, 123.
63
Diel 1918.

41

Book ARR 17.indb 41 12.12.2013 10:18:14


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

Sredinom 6. st. pr. Kr. Etruščani su prešli Apenine i 525. pr. Kr. utemeljili grad Fel-
sinu (kraj Bologne). Livije piše (V.33,10) da su gospodarili čitavom dolinom Pada u ko-
joj su osnovali savez dvanaest gradova, kao i u svojoj državi između Tibera i mora. Od
tih gradova poznati su samo Mantua i Melpum. Danas znamo da su rani rimski kra-
ljevi bili Etruščani i da su vladali Rimom i Kampanijom južnije, pa su Pompeji u svojoj
ranoj fazi bili etruščanski grad. Stvaranjem rimske republike, koja je izbacila kraljeve
i etruščansku vlast već u 6. st. pr. Kr., započeo je sukob tih dvaju naroda. Rimljanima,
kod kojih je tada prevagu imao seljački element, bila je nezamisliva rafinirana uljudba
Etruščana u kojoj žene uživaju na raskošnim banketima skupa s muškarcima, kako to
pokazuju slikarije u etruščanskim grobnicama. Tu se sviraju frule i trube kao kultni
instrumenti koji, kao i drugi elementi njihovog vjerovanja u proročkim, haruspičkim
i aherontičkim spisima, spadaju u maloazijsko kultno nasljeđe. Taj je sukob s rimske
strane imao i rasni karakter, što su Rimljani i inače pokazivali tijekom svoje povijesti,
pa i prema Grcima (Graeculus - Grčić!), što je zapečatilo sudbinu etruščanskog naroda.
Učeni car Klaudije (42.-54.) još je poznavao etruščanski i napisao je njihovu povijest -
Tyrrhenica u 20 knjiga, ali ona nažalost do nas nije stigla.
Dakako da su se Etruščani po dolasku u Italiju miješali s Umbrima, Venetima i
Ligurima, pa i s Latinima, ali su trajno očuvali svoju samobitnost, dok se nisu utopili
u rimski svijet. U njihovim grobnicama od 4. st. pr. Kr. nadalje, umjesto banketa i ve-
drih prizora iz starijih grobnica prevladavaju freske s prikazima zastrašujućih bića,
koja kao da najavljuju kraj njihove rafinirane i hedonističke uljudbe koju je smrtno
ugrožavala rastuća snaga seljačko-ratničke rimske (latinske) države s juga. Nakon de-
setogodišnjeg rata, etruščanski grad Veji (sjeverno od Rima) kapitulirao je pred Ri-
mljanima 397. pr. Kr. i južna je Etrurija pala pod rimsku vlast. To je bio početak kraja
ovoga naroda koji je zajedno s Grcima prednjačio u vrhu europske civilizacije onoga
vremena. Duboki tragovi njihovih dostignuća ugrađeni su u temelje rimske države i
njezine kulture i religije. Mostovi, ceste, rudarstvo, brodogradnja, arhitektonski luko-
vi i svodovi etruščanska su dostignuća koja će Rimljani proširiti kamogod su došli.64
Liburni nam, nažalost, nisu ostavili svoje natpise, nego tek iz kasnijih vremena,
a i vijesti kod pisaca za ovo davno vrijeme su škrte. Ostavili su nam, međutim, svoje
bogato arheološko nasljeđe, svoje gradove sa čvrstim zidovima koji se bez daljnjega
mogu usporediti s onima u Grčkoj i Etruriji, i svoju slavnu pomorsku tradiciju koja
je urasla u rimsku antiku. Ono što danas znademo o njima, kao i novija otkrića, daju
nam za pravo da zaključimo da su pojedini lingvisti i povjesničari, počevši s N. Jo-
klom koji je prvi među starijim našim suvremenicima ustvrdio njihovo maloazijsko
anatolsko podrijetlo, na pravom tragu otkrivanja liburnskog podrijetla. I ja sam se
prije gotovo pola stoljeća priključio tome mišljenju, ali ono je ostalo bez odjeka, jer je
64
Ta su pitanja obrađena u mnogobrojnim djelima. Osnovni pregled: Palloino 1975; Bengtson
19702; Heršak 2005, 218-222.

42

Book ARR 17.indb 42 12.12.2013 10:18:15


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

u onome vremenu bez Interneta ostalo zakopano u izvješćima s kongresa u Ankari


i Smirni iz godine 1983. Kako je to često bio običaj, knjiga kongresnih izvješća nije
nikada došla do sudionika kongresa (nisam je nikada ni vidio ni dobio), jer je to za iz-
davače Sveučilišta u Ankari bilo preskupo - dobio sam tek desetak separata. Zato sam
i odlučio napisati ovaj tekst, da još jednom podvučem tu važnu činjenicu o podrijetlu
ovoga ključnoga naroda naše obale i naše antike i protohistorije. Pogotovu nakon što
sam, listajući odličnu Povijest latinskog jezika Franza Altheima (Ges i te der latei-
nis en Spra e, Frankfurt am Main, 1951.) koja mi je došla u ruke prije nekoliko godi-
na, pročitao o otkriću imena Liburna u natpisu na klinastom pismu iz Anatolije (go-
dine 1950.). Nedavno sam pak listao klasično djelo Jeana Bérarda O grčkoj kolonizaciji
južne Italije i Sicilije u antici: povijest i legenda (La colonisation grecque de l’Italie méridionale
et de la Sicile dans l’antiquité: l’histoire et la légende; talijanski prijevod u izdanju G. Eina-
udi, Torino, 19634). Ta knjiga služi na čast kako autoru, tako i francuskoj arheološkoj
i povijesnoj znanosti, jer nam daje tisuće pouzdanih podataka i raščlambi zbivanja u
tim davnim vremenima i za našu obalu. Bérard uzima kao povijesnu činjenicu da su
Liburni došli iz Azije. Ovdje ću, u hrvatskom prijevodu, navesti taj ulomak iz spome-
nutog talijanskog izdanja, jer francuskog nemam. Na str. 416 u potpoglavlju Odnosi
između kretske legende i najstarijih stanovnika južne Italije i Sicilije, on piše: “Italski
Peuceti i Picentini podsjećaju na one Peucete što ih Plinije ubraja među liburnsko stanovniš-
tvo Ilirije ili Picente, što ih Ptolemej smješta malo više u unutrašnjost Mezije. Ta posljednja
usporedba bi možda bila malo rizična, da Plinije nije rekao da su italsku obalu nastavali prije
Umbra i Etruščana i oni Liburni za koje se smatra da su došli iz Azije, a koje u povijesno doba
nalazimo na suprotnoj obali Jadrana i koji su, u što nas sve uvjerava, u veoma staro vrijeme
(in tempi antichissimi) gospodarili tim morem”. Bérard ovdje misli na Solinovu obavijest,
a Solina često citira.
Franz Altheim, zaslužni njemački povjesničar (umro 1975.), autor niza opsež-
nih djela o ranijoj rimskoj povijesti i religiji te o podrijetlu Etruščana, kao i drugih
rasprava, napisao je za našu temu već spomenutu važnu i vrijednu opsežnu knjigu
Geschichte der lateinischen Sprache. Tu sam knjigu prije nekoliko godina slučajno ku-
pio u jednom zagrebačkom antikvarijatu za naš Odsjek za arheologiju Filozofskog
fakulteta u Zagrebu, jer je sadržavala opsežno poglavlje o ilirskim seobama (str.
32-92). U tekstu o Filistejcima, koji su Iliri a čije kretanje Altheim prikazuje u njiho-
vim različitim fazama, autor je ime grada Aspendosa u Pamfiliji (istočno od Likije)
protumačio kao ilirsko ime zbog sufiksa -nd-; to se ime pak može povezati s ime-
nom Azitawadda u Ciliciji (istočno od Pamfilije). Ta su imena nosači jednog jezičnog
mosta koji prolazi dalje prema jugoistoku; daljnje istraživanje bilo bi potrebno da
se ovdje utvrdi kretanje Filistejaca.65 Ono što je za nas važno nalazi se na str. 60, u
bilješci 6, gdje je Altheim napisao: “Als letztes wäre zu nennen eine Mieilung B. Lan-
65
Altheim 1951, 58-61.

43

Book ARR 17.indb 43 12.12.2013 10:18:15


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

dsbergers (brieflich 19. 3. 1950), der in ein keilinschri


lichen Texte, ‘die Lautung Liburna als
Name einen sumerischen und kleinasiatischen Stadt’ gefunden hat. Auch da ergäbe sich die
Beziehung zum Namen der illyrischen Liburner und der nach ihnen genannten Stadt, des
heutigen Livorno (H. Krahe, Welt als Geschichte, 6, 65). Eine Mieilung von A. Jirku ver-
danke ich die Kenntnis von Orientalia, 19, 384, wonach C. Schaeffer in Enkomi auf Zypern
über der mykenischen Schicht eine philistäische gefunden hat”. Kao posljednje, spome-
nuo bih izvješće Bennoa Landsbergera (u pismu od 19. ožujka 1950.), koji je u tekstu
napisanom klinastim pismom pronašao “naziv iskazan znakovima [klinastog pisma],
koje se može pročitati ‘Liburna’, kao ime sumerskog ili maloazijskog grada”. Ovdje se tako-
đer pokazuje veza između ilirskih Liburna i po njima nazvanog grada, današnjeg
Livorna (H. Krahe, Der Anteil der Illyrier an der Indogermanisierung Europas, u:
Die Welt als Geschichte VI, 1940, 54-73, usp. str. 65). Izvješću Antona Jirkua zahvalju-
jem podatak iz Orientalia 19, 384, da je “C[laude] Schaeffer u Enkomiju na Cipru iznad
mikenskog sloja utvrdio (pronašao) jedan filistejski”.
Za našu temu ova je bilješka neobično važna i zahvalni smo Altheimu što ju je
donio. Iz nje vidimo da je negdje u ovom području Anatolije, između Likije, Pamfilije,
Karije i Pizidije - dakle, u jugozapadnoj Maloj Aziji, postojao grad imenom Liburna.
Šteta što Landsberger nije pobliže označio mjesto nalaza dotične pločice. Moguće je
da ona potječe iz neke zbirke bez precizne naznake nalazišta. Nažalost, Altheim je
umro i potpisani nije imao ni vremena ni snage tražiti daljnje podatke. Možda bi se
više našlo u spomenutom pismu, ako je očuvano u Altheimovoj ostavštini. Vjerojatno
je to bilo negdje bliže Likiji, a u svezi s kretanjem Filistejaca. Klinasto pismo koristili
su asirski trgovci, koji su već od 1000. pa do 600. pr. Kr. imali trgovačke ispostave po
Maloj Aziji kojom su vladali, pa je ondje to pismo bilo rašireno kao glavno sredstvo
komunikacije. Kod nekih starih pisaca zabilježeno je mišljenje da su Asirci bili ti koji
su istjerali Enete, odnosno Venete iz njihove pradomovine u Maloj Aziji (Bérard, o.
c., 354 i bilj. 170). Je li to zadesilo i tamošnje Liburne, koji su zatim na svojim lađama
doplovili u Jadran i zaposjeli Korkiru (Krf) i druge otoke i područja u tome moru?
Možda su otišli i s Tirsenima, Etruščanima iz Lidije, koje je spomenuo Herodot. Lađe
su morali imati, jer kako bi inače zaposjeli široko područje u koje su došli i njime
vladali nekoliko stoljeća? Seobe su znale uključivati nekoliko desetaka lađa s posa-
dama i, kako kaže Bérard (str. 499), možda je i to razlog što nam arheologija često
malo govori o tim seobama. Smatra se da su Etruščani pošli na zapad, u Tirensko
more, između 1200. i 1000. pr. Kr. Nažalost, za Liburne nema takvog zapisa. No, ako
gospodare Krfom tako rano, onda su i oni mogli doći negdje u isto vrijeme, a riječ je
o postmikenskom vremenu. Etruščani su, dakle, pošli u zapadni dio Italije između
Ligura i južnih Italika, a Liburni su zaposjeli dijelove istočno, na Jadranskom moru
i njegovoj istočnoj obali, kao i središnji dio u području Picenuma. Poznato je da su
Etruščani u svome apogeju dominirali i dijelom nizine Pada i Umbrije, a Spina, važna

44

Book ARR 17.indb 44 12.12.2013 10:18:15


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

luka na ušću Pada, bila je i njihova luka, kako to pokazuju arheološki nalazi. Ovdje
je, dakako, bilo različitih utjecaja i zbivanja, trgovine i sukoba. Postoje različita tuma-
čenja ne odveć izdašnih vijesti (Pelazgi, Filisti, Japodi - Iguvinske tablice) u koja ne mo-
žemo ovdje ulaziti, ali se mogu naći u svakom boljem povijesnom pregledu. Osobno
preporučam tekstove H. Bengtsona, L. Braccesija, M. Alfierija, M. Palloina, M. Suića
i drugih stručnjaka.
Što se Liburna tiče, postoji već spomenuti zapis Gaja Julija Solina koji je, prema
tumačenju izdavača teksta Th. Mommsena i drugih, Solin bio preuzeo iz izgubljenog
teksta Plinija Starijega – da su oni azijski narod. Klinasti zapis na glinenoj pločici spo-
minje ime grada Liburna, a ta je pločica nađena negdje u zapadnoj Anatoliji. Postoji
niz toponima i imena koji povezuju ta područja s našom obalom i dijelovima njenog
zaleđa. Možda će nam neki novi sretni arheološki nalaz ili pločica s tekstom (još ih
je mnogo nepročitanih!) dati nove spoznaje. Moramo imati na umu da je današnja
Turska obećana zemlja arheologije, oduvijek most između Mezopotamije s jedne te
njoj okolnih područja i Sredozemlja s druge strane. To je velika zemlja i arheološka
su istraživanja ondje još uvijek na svome početku, kolikogod to neobično zvučalo.
No, svatko tko je posjetio dijelove te prostrane zemlje znade da je to činjenica. Istra-
živanja su obavljali uglavnom europski stručnjaci, odnosno njihove zemlje koje su
imale sredstava za istraživanja, preko svojih instituta i misija u Turskoj. Tome su prije
više stoljeća pridonijeli i neki Hrvati, primjerice Antun Vrančić, poslanik Ferdinanda
Habsburškoga Sulejmanu godine 1553., koji je za svojeg četvorogodišnjeg boravka
ondje otkrio i opisao čuveni Monumentum Ancyranum, veliki natpis u kamenoj bazi
Augustova hrama, s tekstom Augustove autobiografije Res gestae divi Augusti. Ruđer
Bošković je pak 1762. među prvima istraživao ruševine Troje. Današnja Turska još
uvijek ima malo stručnjaka koji proučavaju predislamsko razdoblje, jer ih to iz više-
manje povijesnih i drugih razloga ne zanima. Dugotrajna i skupa istraživanja i danas
pretežito vode stranci, uz obveznu kontrolu s turske strane. Nažalost, i te su se aktiv-
nosti smanjile zbog složene međunarodne situacije u ovim prostorima.
Turska je ključni prostor za razumijevanje razvitka i podrijetla civilizacija. Svako
malo u toj se zemlji pojavi neko začuđujuće otkriće. Jedno takvo nedavno otkriće
imamo zahvaliti njemačkom arheologu Karlu Schmidtu, koji je nakon višegodišnjih
istraživanja na lokalitetu Göbekli Tepe u jugoistočnoj Turskoj, na granici sa Sirijom,
godine 2003. otkopao neolitički hram s kamenim stupovima visokima 6 m; početke
te građevine datirao je u 11. tisućljeće pr. Kr. Zaprepašćujuće je što su ti ljudi kamen
obrađivali kremenim oruđem, jer kovinu još nisu poznavali.66 Inače, upravo u tim je
predjelima čovjek započeo poljoprivrednu revoluciju koja je označila sjedilački način
života. A koliko još takvih spomenika krije ova zemlja prastarih ljudi, koji su se tisuć-

66
Usp. Mann 2011.

45

Book ARR 17.indb 45 12.12.2013 10:18:15


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

ljećima u nju useljavali i iseljavali iz nje - a među njima su, eto, bili i Liburni. Nadajmo
se da će nam ta zemlja u nekoj budućnosti podariti još neko otkriće koje će pomoći
novim spoznajama vezanima uz našu obalu Jadrana.
Do tada, naša povijesna i arheološka znanost mora prihvatiti spoznaju o dolasku
Liburna iz Anatolije ili Male Azije, spoznaju koja je bila poznata već u antici, ali je iz
nekih nejasnih razloga naši stručnjaci nisu razmatrali ni prihvatili. Potaknut tekstom
napisanim na klinastom pismu iz 1. tisućljeća pr. Kr., koji nam je 1951. prezentirao F.
Altheim i koji spominje grad s imenom Liburna, odlučio sam ponovno upozoriti na
tu spoznaju o kojoj sam pisao već 1973. Danas, nakon spoznaje o zapisu s pločice na-
pisane klinastim pismom, tu bismo povijesnu činjenicu, sada i višestruko potvrđenu,
trebali prihvatiti i uključiti u naša razmatranja i znanstvene radove. Gaj Julije Solin
u 3. stoljeću po Kr., klinasta pločica s imenom Liburna, mnogobrojni toponimi i ono-
mastika, društveni ustroj i pomorske vještine - sve nam to potvrđuje da su u jednom
dijelu jugozapadne Anatolije, vjerojatno uz Liđane, Likaonce, Likijce i druge tamošnje
zajednice, u određeno doba boravili i Liburni. Oni su se negdje između 12. i 10. st. pr.
Kr. iz nama nepoznatih razloga odselili prema zapadu, u Jadran, poput Etruščana,
Eneta, južnije Feničana i drugih naroda. To je vrijeme kada se istočnim Sredozemljem
kreće više etničkih skupina radi osvajanja, gusarenja i traženja novih boravišta dale-
ko od svojih matičnih predjela i luka, od Crnoga mora do Heraklovih stupova i dalje
(Feničani, Filistejci, Ahajci, Jonjani, Atenjani, Korinćani i dr.). Te su skupine posjedo-
vale dobre lađe kojima su se mogli upuštati u takve pothvate.
Znamo da su i Liburni bili vješti i dobri moreplovci, pa i ratnici, jer u 10. st. pr.
Kr. vladaju Korkirom (Krfom) i na taj način nadziru prolaz u istočni Jadran u ovome
dijelu, kao i prijelaz preko Otranta u Italiju. Svoju su pomorsku prevlast proširili na
dijelove obiju jadranskih obala. To je trajalo sve do vremena kada su, od 8. st. pr. Kr.
dalje, ojačali Korint, Atena i druga grčka središta. Osim trgovačkih interesa i dodira
bilo je, dakako, i razdoblja sukoba. Liburni se tijekom vremena prilagođavaju novim
prilikama, ali postupno gube dijelove svoje prevlasti. Morali su se prilagoditi i su-
rađivati sa svojim jadranskim susjedima Histrima, Venetima, Japodima i drugima.
Vrijeme je donosilo i asimilaciju i međusobne utjecaje, što ih dijelom pokazuje arhe-
ološka ostavština tih krajeva. Liburni su, međutim, ostali trajno povezani uz more i
njegove obale, kako to pokazuju razmjerno škrte vijesti starih pisaca. Treba spomenu-
ti i lingvističke tragove na objim obalama Jadrana, pa i drugdje. Tako npr. Λίβυρνον
ὄρος (Polyb. III.100,2) – Liburnsko brdo u sjevernom Samniju, kao i Liburnum, današnji
Livorno u sjevernoj Etruriji. Ti se toponimi nalaze na rubnim predjelima etruščanske
prevlasti, koja se pružala od Kampanije i Salerna do Ligurije i Spine (Palloino 1975,
94-99). Možemo li te, kao i neke druge lingvističke tragove uzeti kao prilog pretpo-
stavci da su i Liburni došli na Apeninski poluotok skupa s Etruščanima te za neko
vrijeme bili zaposjeli manje dijelove Apenina pored njih? U svojoj kasnijoj povijesti

46

Book ARR 17.indb 46 12.12.2013 10:18:15


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

Liburni su svoje pomorske vještine i brze lađe morali uključiti u rimsku talasokraciju
i u rimskoj su antici trajno očuvali neke svoje posebnosti.67
Dobri pomorci, oboružani vještinom i oružjem, sa sposobnim su zapovjednicima
zauzimali nova boravišta, pa i čitave imperije, tijekom čitave zapisane povijesti, a da-
kako i prije toga, što nije zabilježeno ali je potvrđeno arheološkim nalazima. Sjetimo
se Krećana i Mikenjana, Feničana, Filistejaca, Etruščana i drugih. Atenjani i Korinća-
ni te drugi Grci već od 9. st. pr. Kr. pa dalje svojim su brzim i vrsnim trijerama osva-
jali zemlje i utemeljili oko 700 polisa - gradova država, naslijedivši kretsko-mikenska
znanja i plovne putove. Oni su stigli do Islanda (Ultima Thule) i Baltika (Masalijac
Piteja). Čitava je ljudska povijest obilježena podvizima hrabrih i vještih moreplovaca,
koji otkrivaju i zaposjedaju nove svjetove. Vikinzi i Normani, strah i trepet mnogih
europskih obala, stigli su do obala Amerike nekoliko stoljeća prije Kolumba, a sti-
gli su i u naš Jadran. Neveliki broj njih svojim je lađama godine 1059. prisilio papu
Nikolu II. da im u leno preda Apuliju, Kalabriju i Siciliju koju su do 1090. potpuno
očistili od Arapa. Cortez je sa svojim lađama stigao u Meksiko i s pet stotina odluč-
nih i hrabrih vojnika osvojio velik imperij. Englezi su, zahvaljujući svojim lađama i
pomorcima, stvorili najveći imperij u povijesti, u kojemu “Sunce nikada nije zalazilo”.
I hrvatski su narodni vladari bili čimbenik na Jadranu, dok su u ranom srednjem
vijeku imali svoje brodovlje. Pomorska sila rođena je u laguni, u Mlecima ili Veneciji,
po moreplovcima i ribarima koje su onamo satjerali osvajači sa sjevera. Mlečani su
nadvladali sve osvajače zahvaljujući upravo svojoj mornarici i stvorili su najjači im-
perij na Sredozemlju poslije Rimljana. U hrvatskoj pak povijesti Dubrovnik ima svoje
veliko poglavlje o neovisnosti koju su mu osiguravale njegove vrsne galije, uz vještu
diplomaciju između Istoka i Zapada.
Tijekom tih dugih tisućljeća i Liburni, koji su u prevratničkim stoljećima 2. tisuć-
ljeća pr. Kr. napustili Anatoliju i na lađama stigli u Jadran, svojom su snagom i po-
morskom vještinom ostvarili višestoljetnu prevlast. Bili su važan čimbenik jadranske
antike i ostvarili znatna postignuća te udarili trajni civilizacijski i povijesni pečat o
svome postojanju. Ta postignuća mi, koji smo i njihovi nasljednici, s ponosom i zado-
voljstvom moramo trajno izučavati.

67
Medini 1980 i drugi radovi istoga autora, kao i radovi M. Suića, D. Rendić-Miočevića, Š. Batovi-
ća, S. Čače, Z. Brusića, M. Kozličića, N. Cambija, B. Ilakovca te mlađih stručnjaka A. Kurilić, Ž.
Miletića, S. Gluščevića, I. Fadića, K. Giunio, B. Nedved i S. Bilića Dujmušića.

47

Book ARR 17.indb 47 12.12.2013 10:18:15


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

SUMMARY
The Liburnians from Anatolia
The Liburnians were the organized ethnic community, which already at the end of the
second millennium B. C. occupied the parts of the eastern Adriatic coast and the islands.
According to the geographer Strabo they possessed the island of Corcyra (Corfu), but were
expelled from it by the Corinthian leader Chersikrates in 735 B. C. They were first mentioned
by Hecataeus of Miletus around 500 B. C., whose texts are preserved only in fragments. His
information is repeated by Stephanus Byzantius in the 6th c. A. D., that, namely, the Liburnians
were the people that inhabits the interior (northern) part of the Adriatic. Later they also oc-
cupied some parts of the western Adriatic coast in the region of Picenum. With their strength
they dominated over the large area of the Adriatic up to the rise of the imperial and naval
power of Dionysius of Syracuse and his colonization of the Adriatic at the beginning of the 4th
c. B. C., when his fleet defeated them and their allies near the island of Pharos (Hvar).
In antiquity there was a tradition that the Liburnians were the people of the Asiatic origin.
This was expressly stated by Iulius Solinus in the 3rd c. A. D. This information, quae gens Asiatica
est (Collect. 51), he supposedly took over from the lost work of Pliny the Elder. Today we know
that there are definite concordances between the areas of the southwestern Anatolia or Asia Mi-
nor and Liburnia with some parts of the Illyricum. These are toponymic and onomastic relics in
both regions. This is also valid for similarities in the elements of the gynecocracy present by the
Liburnians and Lycians. Further, there is the numeric organization of Liburnian society which
they preserved in the Roman period (XIV civitates). The same social structure could be found
also in Lycia, Lydia, Lycaonia and elsewhere. This numeric division we find by the Etruscans, as
well in Apulia in Italy. The prevailing opinion is that it is a palae-omediterranean heritage.
In the territory of the Liburnians between the Arsia and Titius (Krka and Raša) Rivers,
there is some void in the transition from the Late Bronze Age and the beginning of the Iron
Age. This is the troubled period of the invasions by the Sea Peoples in Egypt and the arrival
of the Dorians in Greece with the fall of the Mycaenean state. This was the cause of the migra-
tions of various peoples. The most famous are the Thyrsennoi or Etruscans, which, according
to Herodotus, le Lydia because of the long-lasting famine in their country, so they were
forced to move and then le for Tuscany in Italy. The opinion of many historians of this period
is that this could have happened sometime towards the end of the second millennium B. C.
The other people are the Enetoi or Veneti, who le Paphlagonia for the northernmost part of
the Adriatic, possibly expelled by the Assyrians.
Together with the abovementioned linguistic relics, the confirmation of the presence of the
Liburnians in Anatolia is the name of the Anatolian town called Liburna, which was read in the
cuneiform text found in this region by B. Landsberger in 1950 and registered by F. Altheim in
his excellent book History of the Language. The Liburnians were able seamen, who with their
ships arrived at some point during the same post-Mycenaean period in the Adriatic like the
Etruscans, Enetoi and others. They took control of the parts of the coasts as well as of the is-
lands in this sea and established their supremacy, which lasted from the 10th to the 4th c. B. C.
Several ancient authors and numerous archaeological remains on the both sides of the Adri-
atic confirm their power and influence in these areas. Our ancient history and archaeology
must take the account of this important evidence, which confirms the Anatolian origin of the
Liburnians. It may sound strange, but we know that archaeological explorations in Asia Minor
(modern-day Turkey) are actually at the beginning and many sites still wait for the archaeolo-
gists. I am sure that in the future some of them will be identified as Liburnian.
Translation: Marin Zaninović

48

Book ARR 17.indb 48 12.12.2013 10:18:15


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

LITERATURA / LITERATURE
Alföldy 1961 G. Alföldy, Die Stellung der Frau in der Gesellscha der Liburner,
AAntH 9, 307-315.
Altheim 1951 F. Altheim, Geschichte der lateinischen Sprache. Von den Anfängen bis
zum Beginn der Literatur, Frankfurt am Main.
Antički Grci 2010 Antički Grci na tlu Hrvatske, Katalog izložbe, Klovićevi dvori, Za-
greb.
Bass 1987 F. Bass, Oldest known Shipwreck, National Geographic Magazine
172, no. 6, 692-723.
Batović 1976 Š. Batović, Le relazioni culturali tra le sponde adriatiche nell’età
del ferro, u: Jadranska obala 1976, 11-93.
Batović 1977 Š. Batović, Caractéristiques des agglomérations fortifiées dans la
région des Liburniens, GodCBI 15/13, 201-226.
Batović 1983 Š. Batović, Kasno brončano doba, u: PJZ IV, Brončano doba, 271-
373.
Batović 1987 Š. Batović, Liburnska grupa, u: PJZ V, Željezno doba, 339-390.
Batović 2002 Šime Batović. U osvit povijesti I. (od starijeg kamenog doba do Liburna),
Zbornik odabranih radova / Opera selecta, Matica hrvatska - Ogranak
Zadar, Arheološki muzej, Zadar.
Batović 2003 Š. Batović, Boka kotorska u prapovijesti, u: Zbornik Pomorskog mu-
zeja Orebić, Orebić, 191-238.
Beckman, Goedegebuure G. Beckman, P. Goedegebuure i dr., Hiite Historical Texts, I, u:
i dr. 20072 Chavalas 20072, 213-244.
Benac 1975 A. Benac (ur.), Utvrđena ilirska naselja, DjANUBiH 24 (zbornik ra-
dova).
Benac 1986 A. Benac, Praistorijski tumuli na Kupreškom polju, DjANUBiH 64.
Benac 1988 A. Benac, Iliri u Apuliji, GodCBI 26, 43-67.
4
Bengtson 1969 H. Bengtson, Griechische Geschichte von den Anfängen bis in die
Römische Kaiserzeit, München.
Bengtson 19702 H. Bengtson, Grundriss der römischen Geschichte mit Quellenkunde, I.
Band, Republik und Kaiserzeit bis 284 n. Chr., München.
Bérard 1957 J. Bérard, La colonisation grecque de l’Italie méridionale et de la Sicile
dans d’antiquitè. L’histoire et la legende, Paris.
Bérard 19634 J. Bérard, La Magna Grecia, Torino.
Blümner 1897 H. Blümner, s. v. Bernstein, PWRE III/1, coll. 295-303.
Bilić Dujmušić 2002 S. Bilić Dujmušić, The Archaeological Excavations on Cape Ploča,
u: Grčki utjecaj 2002, 485-492.
Braccesi 1969 L. Braccesi, Numana a Siculis condita, Studia Oliveriana 17, Pesaro,
11-30.
Braccesi 1971 L. Braccesi, Grecità adriatica, Bologna (drugo izdanje: 1977).
Braccesi 1982 L. Braccesi, La legenda di Antenore da Troia a Padova, Padova.

49

Book ARR 17.indb 49 12.12.2013 10:18:16


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

Braccesi 1984 L. Braccesi, La legenda di Antenore: un mito greco di area veneto-


illirica, u: Il crinale d’Europa, L’area illirico-danubiana nei suoi rapporti
con il mondo classico, Roma, 19-24.
Braccesi 1994 L. Braccesi, Grecità di frontiera. I percorsi occidentali della legenda, Pa-
dova.
Braccesi, Rossignoli 2002 L. Braccesi, B. Rossignoli, Afrodite in Adriatico, u: Grčki utjecaj
2002, 65-75.
Budimir 1950 M. Budimir, Grci i Pelasti, SANU, Posebna izdanja, 167/2.
Buršić Matijašić 2007 K. Buršić Matijašić, Gradine Istre. Povijest prije povijesti, Pula.
Casson 1973 L. Casson, Ships and Seamanship in the Ancient World, Princeton
NJ.
Chavalas 20072 M. W. Chavalas, The Ancient Near East, Historical Sources in Trans-
lation, Oxford.
Colonna 1993 G. Colonna, Il Santuario di Cupra fra Etruschi, u: Greci, Umbri e
Piceni, Cupra Mariima, Ai del Convegno 1992, Tivoli, 3-31.
Colonna 1998 G. Colonna, Pelagosa, Diomede e le roe dell’Adriatico, Archeolo-
gia classica. Rivista del Dipartimento di Scienze Storiche Archeololgiche
e Antropologiche dell’Antichità, vol. 50, Roma, 365-378.
Čače 1995 S. Čače, Dalmatica Straboniana, Diadora 16-17 (1994-1995), 101-133.
Čače 2002 S. Čače, Corcira e la tradizione greca dell’espasione dei Liburni
nell’Adriatico orientale, u: Grčki utjecaj 2002, 83-100.
Čedvik 1980 Dž. Čedvik, Mikenski svet, Beograd.
Deeters 1974 G. Deeters, s. v. Lykia, PWRE XIII, coll. 2270-2291.
Diehl 1918 E. Diehl, s. v. Iulius (Solinus), PWRE X/1, coll. 823-838.
Dimitrijević 1979 S. Dimitrijević, Vučedolska kultura i vučedolski kulturni kom-
pleks, PJZ III, Eneolit, 267-341.
Dimitrijević 1998 S. Dimitrijević, Vučedolska kultura, u: Prapovijest, Povijest umjetno-
sti u Hrvatskoj, Zagreb, 131-157.
Djakonov 1985 I. Djakonov, On the Original Home of the Speakers of Indoeuro-
pean, Journal of Indo-European Studies 1 (1-2), Washington D. C.,
92-174.
Doumas 1996 Ch. G. Doumas, La talassocrazia nel mar Egeo, u: Greci in occidente
1996, 25-29.
Durman 1983 A. Durman, Metalurgija vučedolskog kompleksa, OA 8, 1-87 + 16
tabli.
Durman i dr. 1988 A. Durman i dr., Vučedol, treće tisućljeće p. n. e, katalog izložbe, Klo-
vićevi dvori, Zagreb.
Durman 2006 A. Durman, Vučedol, u: Stotinu hrvatskih arheoloških nalazišta, Za-
greb, 300-301.
Ferri 1959 S. Ferri, Spina I, Spina II, Spina III, u: Spina e l’Etruria padana, Ai
del I Convegno di Studi Etruschi, Ferrara 8-11 seembre 1957, Suppl.
Studi Etruschi XXV, Firenze, 59-62.

50

Book ARR 17.indb 50 12.12.2013 10:18:16


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

Ferri, Nava 1976 S. Ferri, M. L. Nava, Stelle Daunie, Manfredonia.


Ferri, Nava 1983 S. Ferri, M. L. Nava, Stelle Daunie, Foggia.
Gabričević 1956 B. Gabričević, Une inscription inédite provenant de Senia, AI 2,
53-56.
Gamkrelidze, Ivanov 1955 T. Gamkrelidze, V. Ivanov, Indoeuropean and the Indoeuropeans, Ber-
lin, New York.
GDI Sammlung der Griechischen Dialekt-Inschri
en, ed. H. Collitz, F. Be-
chtel, Göingen, 1884-1915.
Gimbutas 1966 M. Gimbutas, Proto-Indoeuropean Culture, The Kurgan Culture
during the Fih, Fourth and Third Millenia B. C., u: Indoeuropean
and Indoeuropeans, Philadelphia, 155-197.
Gimbutas 1966 M. Gimbutas, The Kurgan Culture and the Indo-Europeization of
Europe, u: Actes du VIIe Congres Internationale des Sciences Préhisto-
riques et Protohistoriques, Praha, 21-27 août 1966, I, Prag, 483-487.
Gimbutas 1980 M. Gimbutas, The Kurgan Wave 2 (c. 3400-3200 B. C.) into Europe
and the Following Transformation of Culture, Journal of the Indo-
european Studies 8, Washington DC, 273-315.
Gimbutas 1991 M. Gimbutas, The Civilization of Goddess, San Francisco.
Glavičić 1992 M. Glavičić, Željeznodobna i antička naselja podno Velebita,
RFFZd 31 (1991-1992), 97-119.
Greci in Occidente 1996 I Greci in Occidente (a cura di G. Pugliese Carratelli), katalog izlož-
be u Palazzo Grassi, Venezia.
Grčki utjecaj 2002 Grčki utjecaj na istočnoj obali Jadrana / Greek influence along the East
Adriatic Coast, Književni krug, Split.
Head 1887 B. V. Head, Historia numorum. A manual of Greek numismatics, vol.
II, Oxford.
Heršak 2005 E. Heršak, Drevne seobe - Prapovijest i stari vijek, Zagreb.
Honigmann 1931 E. Honigmann, Strabon von Amaseia, PWRE IV, A1, coll. 76-155.
Jadranska obala 1976 Jadranska obala u protohistoriji. Kulturni i etnički problemi, Sim-
pozij održan u Dubrovniku od 19. do 23. X. 1972. (glavni redaktor
M. Suić), Centar za povijesne znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Ar-
heološki institut, Zagreb.
Jeličić Radonić 1985 J. Jeličić Radonić, Heraklov žrtvenik i ostali nalazi u Segetu Do-
njem kraj Trogira, VAHD 75, 91-104.
Jokl 1926 N. Jokl, Illyrier, u: M. Ebert, Reallexicon der Vorgeschichte VII, Berlin,
46-47.
Katičić 1970 R. Katičić, Podunavlje i Jadran u epu Apolonija Rođanina, GodCBI
7/5, 71-132.
Katičić 1995 R. Katičić, Illyricum mythologicum, Zagreb.
Keil 1974 J. Keil, s. v. Lydia, PWRE XIII, coll. 2122-2201.
Kilian 1966 K. Kilian, Beziehungen zwischen Unteritalien und westlichen Bal-
kanhalbinsel während der frühen Eisenzeit, VAHD 68, 75-88.

51

Book ARR 17.indb 51 12.12.2013 10:18:16


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

Kirigin 2010 B. Kirigin, Palagruža: Diomedov otok, u: Antički Grci 2010, 106-
109.
Kirigin, Čače 1998 B. Kirigin, S. Čače, Archaeological Evidence for the Cult of Diome-
des in the Adriatic, Hesperia 9, Roma, 63-91.
Kolendo 1993 J. Kolendo, L’ambra e i rapporti tra Cisalpina e regioni centro europee,
Padova.
Kozličić 1990 M. Kozličić, Historijska geografija istočnog Jadrana u starom vijeku,
Split.
Kretschmer 1896 Paul Kretschmer, Einleitung in die Geschichte der griechischen Spra-
che, Göingen.
La Rosa 1996 V. La Rosa, L’antefao preistorico: aspei e problemi della civiltà
minoico-micenea, u: Greci in occidente 1996, 29-36.
Landolfi 1988 M. Landolfi, I Piceni, u: Italia omnium terrarum alumna, Milano,
313-372.
Levi 2007 M. A. Levi, Hetiti, Povijest 1. Prapovijest i prve civilizacije, Zagreb.
Lisičar 1951 P. Lisičar, Crna Korkira i kolonije antičkih Grka na Jadranu, Skopje.
Lo Schiavo 1970 F. Lo Schiavo, Il gruppo liburnico-iapodico, u: Ai della Accademia
Nazionale dei Lincei, Memorie della Classe di Scienze morali, storiche e
filologiche 14, Roma, 363-524.
Lollini 1976 D. Lollini, Sintesi delle civiltà picena, u: Jadranska obala 1976, 117-
154.
Lombardo 1993 M. Lombardo, I Messapi, u: Ai 30. Convegno Magna Grecia, Taran-
to, Lecce, 1990, Napoli, 35-109.
Mallory 19942 J. P. Mallory, In Search of the Indoeuropeans - Language, Archaeology
and Myth, London.
Mallory 2006 J. P. Mallory, Indoeuropljani - Zagonetka njihova podrijetla, Zagreb
(preveo R. Matasović).
Mann 2011 C. C. Mann, The Birth of Religion, National Geographic Magazine,
June, 34-59.
Mastrocinque 1991 A. Mastrocinque, L’ambra e l’Eridano: studi sulla leeratura e sul com-
mercio dell’ambra in età preromana, Este.
Marović 1953 I. Marović, Bakrene sjekire u prethistorijskoj zbirci Arheološkog
muzeja u Splitu, VAHD 55, 124-144.
Matasović 2000 R. Matasović, Kultura i književnost Hetita, Zagreb.
Mayer 1952 A. Mayer, Illyrisches bei Homer, u: Festschri
für Rudolf Egger,
Band I, Klagenfurt, 347-353.
Mayer 1957 A. Mayer, Die Sprache der alten Illyrier I, Wien.
Medini 1980 J. Medini, Provincia Liburnia, Diadora 9, 363-435.
Mihovilić 1996 K. Mihovilić, Nezakcij - nalaz grobnice 1981. godine, Pula.
Mihovilić 2001 K. Mihovilić, Nesactium, prapovijesni nalazi 1900-1953, Pula.
Mirosavljević 1974 V. Mirosavljević, Gradine i gradinski sistemi u prethistorijsko i
protohistorijsko doba, ARR 7, 259-297.

52

Book ARR 17.indb 52 12.12.2013 10:18:16


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

Nava 1972 M. L. Nava, Appunti per un controllo con dati archeologici della
tradizione mitografica altoadriatica, Padusa 8 (1-2), 21-31.
Nava 1980 M. L. Nava, Stelle Daunie, Università di Roma, Firenze.
Negroni Catacchio 1982 N. Negroni Catacchio, La problematica dell’ambra nella protosto-
ria italiana: Le ambre intagliate di Fraa Polesine e le roe mer-
cantili nell’Alto Adriatico, Padusa 8 (1-2), 3-20.
Nikolanci 1977 M. Nikolanci, Petar Niziteo-Nižetić kao arheolog, u: Hvar u prirod-
nim znanostima, Zagreb, 199-203.
Novak 1962 G. Novak, Jadransko more u sukobima i borbama kroz stoljeća, Beo-
grad.
Olujić 2007 B. Olujić, Povijest Japoda. Naselja, Zagreb.
Palloino 1975 M. Palloino, The Etruscans, London.
Pape, Benseler 1862-1870 W. Pape, G. E. Benseler, Wörterbuch der griechischen Eigennamen,
Braunschweig.
Parović-Pešikan 1976 M. Parović-Pešikan, Najnovija istraživanja u Boki kotorskoj s osvr-
tom na problem ilirskih i predilirskih veza s Egejem, Materijali 12,
Kongres Saveza arheoloških društava Jugoslavije, Zadar, 1972, Beograd,
76-87.
Parović-Pešikan, M. Parović-Pešikan, V. Trbuhović, Iskopavanja tumula ranog bron-
Trbuhović 1974 zanog doba u Tivatskom polju, Starinar 22 (1971), 129-141.
Pavlović 1966 M. Pavlović, Les traces des Sicules in Illyricum, Kokalos 12, Paler-
mo, 249-250
Peroni 1976 R. Peroni, La “Koine” adriatica e il suo processo di formazione, u:
Jadranska obala 1976, 95-116.
Prendi 1976 F. Prendi, Un aperçu sur la civilisation de la première pèriode du
fer en Albanie, u: Jadranska obala 1976, 155-176.
Rendić-Miočević 1979 D. Rendić-Miočević, Encore le décret athénien IG I2, 72, VAMZ 10-
11 (1977-1978), 133-142.
Rosada 1999 G. Rosada (a cura di), Oppidum Nesactium. Una cià istro-romana,
Treviso.
Ruge 1974 Walter Ruge, s. v. Lykaonia, PWRE XIII, coll. 2253-2265.
Sanders 1985 N. K. Sanders, The Sea Peoples: Warriors of the Ancient Mediterranean
1250-1150 B. C., London.
Slamnig 1968 I. Slamnig, Filip Vezdin (1748-1806), pionir europske indologije,
Rad JAZU 350, Zagreb, 550-554.
Skok 1950 P. Skok, Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima, Zagreb.
Skok 1928 P. Skok, Ortsnamenstudien zu De administrando imperio des Kai-
sers Constantin Porphyrogennetos, ZONF IV/3, 213-244.
Suić 1981 M. Suić, Zadar u starom vijeku, Prošlost Zadra I, Zadar.
Suić 1996 M. Suić, Iz mediteranske baštine jadranskih Ilira, RFFZd 4, 4-58.
Suić 2003 M. Suić, Antički grad na istočnom Jadranu, Zagreb.

53

Book ARR 17.indb 53 12.12.2013 10:18:16


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 7-54
Marin Zaninović: Liburni iz Anatolije

Sundwall 1913 J. Sundwall, Die einheimischen Namen der Lykier nebst einem Verzeich-
nisse kleinasiatischen Namesstäme, Klio XI, Leipzig.
Šešelj 2010 L. Šešelj, Rt Ploča, u: Antički Grci 2010, 110-111.
Tomas 2010 H. Tomas, Najraniji posjeti Grka našem priobalju: mikensko raz-
doblje, u: Antički Grci 2010, 36-40.
Vagnei 1996 L. Vagnei, Primi contai fra il mondo minoico-miceneo e il Medi-
terraneo occidentale, u: Greci in Occidente 1996, 109-116.
Vuletić Vukasović 1897 V. Vuletić Vukasović, Corrispondenza archeologica M. Kapor - P. Nisi-
teo, Zara.
Zaninović 1978 M. Zaninović, On some Relations between Anatolia and Dalmatia,
u: Proceedings of the Xth International Congress of Classical Archaeolo-
gy, Ankara and Izmir 1973, 81-93.
Zaninović 1988 M. Zaninović, Liburnia militaris, OA 13, 43-67.
Zaninović 1989a M. Zaninović, Naselje i teritorij u antici Hrvatskog primorja, IzdHAD
13, Zagreb, 9-16.
Zaninović 1989b M. Zaninović, Antenore sulla costa orientale adriatica, Archivio ve-
neto 132, Venezia, 129-131.
Zaninović 1990 M. Zaninović, Histri i Liburni prema rimskoj ekspanziji, Diadora
12, 292-319.
Zaninović 1994a M. Zaninović, Ranokršćanske crkve kao postaje plovnog puta duž
istočnog Jadrana, VAHD 86, 125-146.
Zaninović 1994b M. Zaninović, Apsorus, Crexa e Nesactium - Bado sulla roa ma-
riima adriatica, Quaderni di archeologia del Veneto 10, Padova, 170-
188.
Zaninović 1996 M. Zaninović, Od Helena do Hrvata, Zagreb.
Zaninović 1997 M. Zaninović, Kamen i kamenolomi u antici srednje Dalmacije,
HAnt 3, 37-45.
Zaninović 2000 M. Zaninović, Hvar. Otok kao zatvoreni obrambeni sustav u pro-
tohistoriji i antici, HAnt 6, 37-47.
Zaninović 2001 M. Zaninović, Boka kotorska u antičko doba, ARR 13, 1-16.
Zaninović 2003 M. Zaninović, Boka kotorska u antičko doba, Zbornik Pomorskog
muzeja Orebić, Orebić, 239-254.
Zaninović 2004 M. Zaninović, Antički Grci na hrvatskoj obali, ARR 14, 1-57.
Zaninović 2005a M. Zaninović, Apsorus i Crexa na jadranskom putu, SZ 32, 5-24.
Zaninović 2005b M. Zaninović, Kult Afrodite i Venere na današnjoj hrvatskoj obali,
HAnt 13, 157-166.
Zaninović 2007a M. Zaninović, Ilirsko pleme Delmati. Gradine i naselja, Šibenik.
Zaninović 2007b M. Zaninović, Zemljopisno-povijesni položaj luka Parentija i Ne-
zakcija, HArch 36, 115-136.
Zaninović 2008 M. Zaninović, Još o hvarskoj Herakleji, VAPD 101, 143-156.

54

Book ARR 17.indb 54 12.12.2013 10:18:16


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 55-84
Nenad Cambi: Škrip na otoku Braču – nerealizirani grad

N  C 

ŠKRIP NA OTOKU BRAČU – NEREALIZIRANI GRAD


Akad. Nenad Cambi UDK 94(497.5-210.7Brač):904
Zoranićeva 4 Izvorni znanstveni rad
HR – 21000 Split Primljeno: 18. 12. 2012.
E-mail: nenad.cambi@xnet.hr Prihvaćeno: 21. 05. 2013.

Brač je jedini veliki otok istočnog Jadrana na kojem se nije razvio grad u
povijesnom smislu riječi. Ovaj rad pokušava pronaći odgovor na pitanje koji su
tome razlozi. Tu nelogičnost zapazio je još davno srednjovjekovni povjesničar
otoka D. Hranković koji objavljuje natpis o obnovi grada od strane izbjeglih
Salonitanaca i Epetina u Škripu, ali je ovaj očiti falsifikat. Gradina u starom selu
Škripu pokazuje stanovite karakteristike grada (zidine, vrata, trg, ulice), ali se
nisu očuvali natpisi koji donose municipalne funkcije. Sačuvali su se, međutim,
natpisi na kojima se javljaju vojnici, očito u službi procesa branja ili obrade
kamena, što pokazuje da su kamenolomi bili carsko vlasništvo. Carsko vla-
sništvo je spriječilo da se Škrip razvije kao civitas, a ostala naselja na Braču nisu
imala takve preduvjete. U radu se raspravlja i o tzv. Mauzoleju koji je zapravo
heroon i to još iz kasnohelenističkog razdoblja, jer su mu najbliže analogije iz
toga doba.
Ključne riječi: Brač, Škrip, carski kamenolomi, heroon, vojnici (Key words:
Brač, Škrip, imperial quarries, heroon, soldiers)

Brač je jedini veliki otok istočnog Jadrana na kojem se nije začeo grad u povije-
snom smislu riječi.1 Počevši od sjevera prema jugu gradove su imali Krk, Cres, Lošinj,
Rab, Pag, Hvar, Vis i Korčula, a neki od njih čak i dva. To su uočili brački humanistički
povjesničari, ali bez prekrajanja i izmišljanja izvora nije bilo rješenja njima neshvatlji-
vog izostanka. Gradu slični ostaci u Škripu proglašeni su „glavnim“ gradom Brača.2
K tomu, iskonstruiran je natpis koji navodno svjedoči o obnovi starog naselja. To je
neka vrsta lokalno-patriotske krivotvorine. Natpis glasi:
Salonitani & (et) Epetiani cives / Braciae oppidum / desolatum concorditer pro / domicilio
refabricant / 5 et Florus presbyter / beneficendo dicat / Vitaliano pontific(e) & (et) Heraclio /
Constant(io) Augusto

1
Ovdje se ne misli, naravno, na suvremena administrativna rješenja. Bračka su naselja stara, ali
nisu gradskog karaktera.
2
Usp. D. Hranković „Opis otoka Brača“ (Braciae insulae descriptio), u: Legende i kronike, Split 1977,
207-220. Izvorni latinski tekst Dujma Hrankovića je na str. 209 i 219 (prijevod i obrada V. Gligo).

55

Book ARR 17.indb 55 12.12.2013 10:18:16


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 55-84
Nenad Cambi: Škrip na otoku Braču – nerealizirani grad

Prijevod natpisa bio bi: Salonitanci i Epetini složno obnoviše napušteni brački grad
za svoju postojbinu koji svećenik Flor posveti blagoslovom u doba pape Vitalijana i augusta
Heraklija Konstancija.3 Već i letimičan pogled jasno pokazuje da je natpis novokompo-
niran i da nije utemeljen na kasnoantičkom načinu pisanja dokumenata, a ponajviše
ne epigrafike. Srećom, falsifikat se lako uočava, jedino je pitanje je li i u kolikoj mjeri
krivotvorina ipak zasnovana na nekim mogućim povijesnim činjenicama. Indicija na
humanističku tvorevinu natpisa je i činjenica što je isklesan na unutrašnjoj stijenki
rimskog sarkofaga (duboki udarci šiljatog dlijeta koji nisu nestali ni nakon zaravna-
vanja površine), i što mu je na veoma jednostavan način izrađen trokutasti zabat koji,
naravno, nema nikakve veze s antičkim. Međutim, jednom poljuljana isprava, doku-
ment ili natpis, zavazda gubi svoju vjerodostojnost.
Sadržaj natpisa počiva na izričaju Tome Arhiđakona o bijegu Salonitanaca i
Epeti(a)nia na otoke.4 Toma, naime, navodi da su izbjeglice zbog straha otplovili i do
daljih otoka Šolte, Hvara i Visa. Potvrdâ o neautentičnosti natpisa ima znatan broj.
Na primjer ime stanovništva mjesta Epetium koji je nasuprot Škripa na obali je krivo
donesen, jer oni nisu Epetiani nego Epetini.5 Činjenica jest da su Salonitanci, a oso-
bito Epetini od svih kopnenih žitelja najlakše mogli pobjeći do Brača. Indikativno
za utvrđivanje falsifikata je i što se grad (oppidum) ne imenuje, iako je morao imati
svoje izvorno ime (možda Brachia ili Bracia) koje bi obnovitelji jamačno znali zbog
malog vremenskog protoka.6 Izraz refabricant (refabricare) nikad se ne upotrjebljava za
obnovu, osobito ne grada. Nikad se također ne susreće ni to da svećenik blagoslivlja
obnovu. Obnova nikad nije istovremen i jedinstven, nego dugotrajan proces. Nije uo-
bičajen ni izraz desolatum. Toma upotrebljava glagolski pridjev desertus. Pisac natpisa
počinio je još jednu krupnu pogrešku i bizantskog cara krstio Heraklijem Konstanti-
nom ili Konstantom. Puno ime Heraklija I. je Flavius Heraclius. U tome slučaju pisac bi
zapravo pomiješao imena oca Heraklija i sina suvladara Konstantina (Heraclius Novus
Constantinus). Sljedeći vladari iz Heraklijeve dinastije su Konstantini ili Konstansi i
više ne nose ime Heraclius (uostalom, taj cognomen je vremenu neprimjeren i poganske
je religijske derivacije). Hrankovićevoj kronologiji najbliži bi bili Konstans II. Pogonat
ili Konstantin IV. također Pogonat. Cognomina oba vladara nastala su prema njihovom
njegovanju brade. Do pogreške je došlo uslijed slabog poznavanja bizantske vladar-
ske kronotakse.7 Takva pogreška bila bi nezamisliva u 7. st. Druga važna stvar je što

3
Usp. A. Ciccarelli, Osservazioni sull’ isola della Brazza e sopra quella nobilità, Venezia 1802, 91-94.
4
Thomae Archidiaconi, HSM, Split 2003, VIII. O autentičnosti natpisa neodlučno: R. Katičić, Liera-
rum studia. Književnost i naobrazba ranog hrvatskog srednjovjekovlja, Zagreb 1998, 255-256; 243-244.
5
Stanovnici Epetija su Epetini. Usp. posvetni natpis Genio Epetinorum (CIL III 12815). Plinije, N. h.
III, 141 netočno navodi Epetine kao otočko naselje.
6
Ovdje se naznačuje oppidum Bracie, što je neprovidno jer to znači samo brački grad.
7
Papa Vitalijan je poglavar crkve od 30. srpnja 657. do 27. siječnja 672. Usp. Suvremena katolička en-

56

Book ARR 17.indb 56 12.12.2013 10:18:16


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 55-84
Nenad Cambi: Škrip na otoku Braču – nerealizirani grad

se natpisi u kasnoj antici ili ranom srednjem vijeku ne datiraju po papama, nego po
carevima, biskupima i indikcijama.8 Konfuzija je očita. Teško da je posrijedi uradak
nastao po bilo kakvom kasnoantičkom predlošku. Držim da nismo daleko od istine
ako ustvrdimo da je natpis Hrankovićeva zavičajoljubna konstrukcija.
Već odavna se smatralo da je natpis izgubljen, ali je nedavno nađen u vrtu neke
kuće u Škripu kad se čistio prastari bršljan i druga vegetacija (sl. 1).9 Izgled i slova
natpisa nisu kasnoantički. To je školovana kapitala sa zaobljenim slovom U, ali je ne-
dosljedno provedena, jer se javlja i uobičajeno V. S druge strane, upotreba znaka & (et)
u dva retka jasno pokazuje da je to novotvorevina (po svoj prilici kasnohumanistič-
ka) nastala s nakanom da se kasnosrednjovjekovnom naselju pridade dostojanstvo
drevnog podrijetla. Znak & u epigrafiji kasne antike ne postoji, a dakako nema ga ni
na jednom od više tisuća brojnih salonitanskih natpisa toga doba.10 Jasno je da je ili
sâm Hranković dao isklesati natpis kao potvrdu istinitosti sadržaja, ili su to učinili
njegovi kasniji sljedbenici. Međutim, učinak je dalekosežno suprotan.11
Koji su to elementi grada očuvani u Škripu? Stari Škrip je prethistorijska gradina
smještena na uobičajeno veoma dobro branjenom položaju istočno od današnjeg sela
(sl. 2).12 To je neveliki zaravnjeni plato koji je dostupan samo sa zapadne strane, dok

ciklopedija, Split 1998, 700-703 (M. Glazier). Heraklije je na bizantskom tronu od 5. listopada 610.
do 11. veljače 641. Njegov sin Konstantin III. koji se također spominje u natpisu očev je suvladar
od 11. veljače 612. do 24./26. svibnja 641. Usp. S. Ransimen (S. Runcimen), Vizantijska civilizacija
(Byzantine Civilisation), Beograd 1964, 302; G. Ostrogorski, Istorija Vizantije, Beograd 1959., 531
(Iraklijeva dinastija). Znači da papa Vitalijan i Heraklije, jedini koji se tako službeno zvao, i sin
mu Konstantin nisu suvremenici.
8
Usp. natpis o obnovi grada Serdike (Sofija): V. Beševliev, Spätlateinischen Inschri
en aus Bulgarien,
Berlin 1964, 3, br. 2-3. Natpis glasi: Imperator Tiberius Constantin(us ) / inter reliquas edes Serd(icae)
civitatis / hunc aquiductum renovavit data pecunia / p(er) v(irum) magnif(icum) Iulianum candidatum
instantia / dom(ino) v(iro) beatiss(imo) Leontio archieopiscopo / m(ense) Iulio per (in)dict(ionem) XIV.
9
Na postojanje toga natpisa skrenuo mi je pažnju kolega Boris Čargo iz Arheološkog muzeja u
Splitu, na čemu mu srdačno zahvaljujem.
10
O razlozima zašto je posrijedi falsifikat vidi i N. Cambi, Bilješke o kasnoj antici na Braču, Brački
zbornik 22, Split 2007, 100-104, sl. 11.
11
Naime, dok je spomenik bio izgubljen još se moglo raspravljati o autentičnosti natpisa, a sad
je bjelodano da je novovjekovan. Neće stajati ni tvrdnja koju je kolegi Čargu kazao sin bivšeg
vlasnika, da je, naime, natpis uklesao njegov otac. Kad bi ta tvrdnja bila točna, tada bi „klesar“
precizno prenio Hrankovićev tekst, ali on je isklesao polu-uncijalna slova i znakove koji se ne
javljaju u 19. ili 20. st. Međutim, bez obzira na to tko je izradio „kopiju“, falsifikat nije upitan.
12
D. Rendić-Miočević, Da li je na Braču bilo grčkih kolonija?, Brački zbornik 2, Split 1954, 90-94;
D. Vrsalović, Pretpovijest i stari vijek, Brački zbornik 4 (Kulturni spomenici otoka Brača) 1960,
107-142; A. Faber, Škrip na otoku Braču – istraživanja antičkih bedema, Arheološki pregled 17, Be-
ograd 1975, 97-99; H. Gjurašin, Najnovija arheološka istraživanja u Škripu, Obavijesti Hrvatskog
arheološkog društva 15/2, Zagreb 1983, 27; A. Faber, M. Nikolanci, Škrip na otoku Braču (naselje
i spomenici prethistorijskog i antičkog doba), Prilozi odjela za arheologiju 2, Zagreb 1985, 1-38;
H. Gjurašin, Brački muzej (vodič), Supetar 1989; M. Nikolanci, Prolegomena za antički Škrip na

57

Book ARR 17.indb 57 12.12.2013 10:18:16


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 55-84
Nenad Cambi: Škrip na otoku Braču – nerealizirani grad

se sve ostale više ili manje strmo ruše (sl. 3). Plato je gotovo kružnog oblika, pro-
mjera jedva stotinu metara. Bio je okružen zidinama izrađenima od velikih i dosta
pravilnih (megalitskih) blokova s bunjolikim ispučenjima (bez anatiroze) na prednjoj
strani, koji su straga dosta nepravilni (sl. 4). Fortifikacije su utvrđene na nekoliko
mjesta, dok je najbolje stanje očuvanosti na zapadnoj strani (sl. 5), u blizini vrata od
kojih je preostao trag praga, tj. rupa za okretanje vratnog stožera (sl. 6). Samo je je-
dan red blokova, dok ih je otraga ojačavao zemljani nasip. Na škripskom prostoru
očuvalo se osnovno komunikacijsko raskrižje (pravci sjever-jug i istok-zapad) koje
pokazuju današnje seoske komunikacije. Na taj je način područje naselja podijeljeno
na četiri dijela. Jugozapadni dio je po svoj prilici imao kultno-javni karakter (hram
s trjemovima, forum, terme), a poslije je tu nastala kršćanska crkva s grobljem (sl.
7).13 Kultno-grobišni sadržaj očuvao se do danas. Namjena ostalih dijelova naselja
nije jasna. Unutar perimetra ima rimskih zidova te jedna gotovo po sredini naselja
u živcu isklesana cisterna za vodu, koja i dan danas funkcionira kao pojilo za stoku.
Njezino je antičko postanje nedvojbeno, što se dade zaključiti po načinu klesanja i
izravnavanja stijenki.
Najvažniji antički ostatak na naseobinskom prostoru Škripa je građevina u do-
njim dijelovima kule Radojković. Ta građevina, oblika ponešto nepravilnog četvero-
kuta (unutrašnje dimenzije 4 x 3,20 m), građena je od velikih i pravilnih kamenih kva-
dara uredno uslojenih bez malternog veziva (sl. 8, 9). Na visini od oko 1,60 m počinje
bačvasti svod koji je konstruiran tako da dvije pojasnice premošćuju prostor po širini,
a funkcija im je da osiguraju uporište za pravokutne kamene ploče koje tvore svod (sl.
10). Unutrašnjost je podijeljena na dva nivoa. Pod od ploča koji dijeli donji prostor od
gornjeg nije očuvan, ali je, s obzirom na prag gornjih vrata iznad donjeg otvora, nje-
govo postojanje pouzdano (sl. 11, 12). Smije se stoga ustvrditi da je konstrukcija bila
sačinjena od dva kata od kojih je svaki imao svoj vlastiti ulaz. Gornji ulaz uokviruju
široke kamene ploče (nadvratnik, prag i dovratnici) s utorom za uglavljivanje grede s
unutrašnje strane, koja je onemogućavala otvaranje drvenih jednokrilnih vrata izva-
na, a na nadvratniku je i rupa za okretanje vrata. Gornji je prostor visok 3,90 m, a donji
samo 0,99 m.
Građevina je položena na pragu ulaznih vrata u naselje, što se nedvojbeno smije
zaključiti prema pragu koji je bio načinjen od segmenata (sl. 5), a na jednome se vidi

otoku Braču, VAHD 82, 1989, 99-108; N. Stančić, N. Vujnović, B. Kirigin, S. Čače, T. Podobnikar,
J. Burmaz, The Archaeological Heritage of the Island of Brač, Croatia. The Adriatic Island Project, 2
(BAR International Series 803), Oxford 1999, 125-128; i hrvatska verzija N. Stančić, N. Vujnović,
B. Kirigin, S. Čače, T. Podobnikar, J. Burmaz, Arheološka baština otoka Brača, Brački zbornik 21,
Supetar 2004, 123; H. Gjurašin, Ukop od prapovijesti do srednjeg vijeka na otoku Braču, Brački
zbornik 21, Supetar 2004, 67-84.
13 J. Belamarić, R. Bužančić, D. Domančić, J. Jeličić Radonić, V. Kovačić, Ranokršćanski spomenici
otoka Brača, Split 1994, 77-83, sl. na str 81.

58

Book ARR 17.indb 58 12.12.2013 10:18:17


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 55-84
Nenad Cambi: Škrip na otoku Braču – nerealizirani grad

duboka rupa za stožer vrata (sl. 6). To znači da je građevina zatvorila vrata u zidina-
ma na zapadnoj strani. Vrata pak same građevine bila su na istočnoj strani. S istočne
(ulazne) strane istaci na rubovima upućuju da je ispred morao postojati predprostor
koji je po svoj prilici bio odstranjen kasnijim dogradnjama i pregradnjama.14 Temelji
su građeni od manjeg kamenja, a tek od gornjeg nivoa počinju redovi velikih i pra-
vilnih pravokutnih blokova (sl. 12). Na ovaj temelj nadograđena je, kao neka vrsta
tornja, visoka kula od malih kamenih blokova vezanih malterom (sl. 13). U vezi s
ovom građevinom postavlja se nekoliko veoma važnih problema koji zadiru u samu
bit naselja. Naime, građevina je utemeljena na pragu zapadnih vrata u naselje, čime
ih je zapravo negirala. Lijepo se vide bridovi dovratnih zidova fortifikacija uz koje su
neorganski prilegli zidove umetnute zgrade (sl. 15). S obzirom na to da je jedini logič-
ki pristup bio sa zapadne strane, gdje je teren ravan, vrata su morala biti otvorena na
nekom drugom mjestu. To drugo mjesto dosadašnja istraživanja nisu utvrdila. Me-
đutim, pomak je bio oko 15-20 m južnije i nalazio se na mjestu gdje izbija naseobinski
pravac istok-zapad koji prolazi pokraj groblja i grobljanskih crkvi i zgrade današnjeg
Bračkog muzeja (sl. 2). Taj je pravac presijecao (poput promjera) čitavu gradinu i na-
stavljao dalje prema zapadu izvan obrambenih zidina, a uz njega je bila nekropola,
koju danas još definira nekoliko hamosorija ukopanih u stijenu i stoga in situ te niz
grobova različitog karaktera (sl. 14).15 Činjenica je da je ta građevina, davno označe-
na kao „mauzolej“, zatvorila ulaz u naselje. To je jedini pouzdani arheološki trag i
možebitni razlog promjene ulaznog mjesta. Očito je da je građevina imala preveliko
značenje za naselje pa su bili poduzeti tako složeni zahvati. Mauzolej nema vrata
prema van nego prema unutrašnjoj naseobinskoj strani, što znači da nema nikakvu
izravnu vezu s nekropolom. Građevina je, dakle, pripadala naselju, a ne groblju. Nje-
zina leđa istodobno su i lice obrambenog zida (sl. 14). To, kao i postojanje predvorja,
upućuje na to da treba tražiti neko drugačije tumačenje funkcije zgrade. Uzori ovoj
građevini tražili su se u Dioklecijanovoj palači, posebno u velikim i pravilnim bloko-
vima i tehnici gradnje.16 Isto tako i bačvasti svod se uspoređivao s bačvastim svodom
tzv. Malog hrama nasuprot Mauzoleja zapadno od Peristila. Dok bi se usporedba
blokova još mogla i prihvatiti, iako su Dioklecijanovi glatkiji i pravilniji, bačvasti svod
jedne i druge građevine nemaju nikakve međusobne dodirne točke. Bačvasti svod
u Malom hramu konstruiran je od 8 polukružnih samonosivih pojaseva koji tvore
pravokutne kamene ploče (svaki se sastoji od 40 ploča) koje su kasetirane i s unutraš-
nje strane reljefno ukrašene.17 Položaj svodnih pokrovnih ploča u Dioklecijanovom

14
Taj predprostor nalazio se ispod poda sjeverozapadne dvorane Bračkog muzeja.
15
Usp. N. Cambi, Dioklecijanova žena Prisca i kćerka Valeria, Rad Hrvatske akademije znanosti i
umjetnosti 489, Razred za društvene znanosti, knjiga 42, Zagreb 2004, 265, sl. 32, 33.
16
A. Faber, M. Nikolanci 1985 (bilj. 12), 1-38, posebno 18-19.
17
G. Nikšić, The Restoration of Diocletian’s Palace – Mausoleum, Temple and Porta Aurea (with

59

Book ARR 17.indb 59 12.12.2013 10:18:17


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 55-84
Nenad Cambi: Škrip na otoku Braču – nerealizirani grad

hramu je uspravan (baza im je uža strana pravokutnika), dok je svod u škripskom


„mauzoleju“ izrađen od vodoravno postavljenih pravokutnih ploča koje se oslanjaju
na dvije istaknute i zalučene pojasnice. Statički i dekorativno to je posve drugačiji
način oblikovanja od svoda u Dioklecijanovoj palači, jer je potonji oslonjen na bočne
zidove na znatno nižoj koti. Jedan od momenata koji su neobično važni za ovakvu
svodovnu konstrukciju jest to što se vrata s fasadom nalaze na dužoj, a ne na kraćoj
strani osnovnog pravokutnika. Razloge tomu po svoj prilici treba tražiti u činjenici
što je širina „mauzoleja“ bila zadana širinom naseobinskih vrata, a dužina po svoj
prilici slobodnim prostorom pred njom. To, nažalost, nije moguće dokazati jer su se
znatne izmjene dogodile u izvornoj situaciji na toj strani zdanja, ali po svoj prilici tu
je bio poveći prostor.
Zidovi građevine ravni su i zakrivljeni da bi se konstruirao svod tako da bude
samonosiv. Za ovakav način konstrukcije „mauzoleja“ nema paralela u Dalmaciji, ali
ih ima u antičkom svijetu. Što se tiče građenja bačvastog svoda, najbliži škripskom
primjerku je tzv. grobnica Filipa II. (sl. 16) u Vergini u Grčkoj Makedoniji. Riječ je o
jednostavnoj bačvasto nadsvođenoj celi koje je svod bio oslonjen na polukružni fron-
talni i začelni zid na koji se oslanjaju početni blokovi, dok su tri bloka samonosiva.
Ispred cele je predprostor povezan vratima, koji je također zasvođen. Fasada je pak
oblikovana kao dorski hram in antis s 2 stupa po sredini. Grobnicu je prekrivao golemi
zemljani tumulus.18 Ako je uistinu posrijedi grobnica kralja Filipa II. Makedonskog,
tada je ona nastala poslije kraljeve smrti u listopadu 336. prije Kr. Dovršenje grobnice,
dakle, pada u posljednju četvrtinu 4. st. prije Kr. Budući da, kako je spomenuto, nema
kasnijih paralela, treba odbaciti dataciju škripske građevine u tetrarhijsko doba. Ante,
odnosno predprostor, upućivali bi na zaključak da je grobnica pripadala skupini s
hramu sličnim pročeljima (Templefassaden19). A. Faber je također rekonstruirala otvoreni
trijem s dva stupa nosača zabata (sl. 13, 14),20 ali vjerojatniji je in antis oblik. Međutim, ni
za jedno od tih rješenja nema pouzdanih potvrda osim u neznatnim ostatcima teme-
lja zida.21 Osim toga, na rubovima nadgrađa s obje strane vide se istaci mjesta spojeva
zidova koji su bili organski povezani, što također više govori u prilog oblika in antis
(sl. 17). Međutim, za razliku od Filipove grobnice i sličnih građevina, fasada je na du-
žoj strani, dok klasični obrasci zahtijevaju pročelje na kraćoj strani. Ipak ima primjera

analysis of the original architectural design), u: Diokletian und die Tetrarchie. Aspekte einer Zeiten-
wende, Berlin-New York 2004, 165-167.
18
Chr. Staatsoglou-Paliadeli, Die makedonischen Kammergräber, u: Die griechische Klassik. Idee
oder Wirklichkeit. Eine Ausstellung im Martin Gropius-Bau Berlin 1. März-2. Juni 2002, Mainz 2002,
433-436, sl. 1.
19
H. Lauter, Die Architektur des Hellenismus, Darmstadt 1986, 200-201, tab. 16 i 17.
20
A. Faber, M. Nikolanci 1985 (bilj. 12), 13-19, sl. 14, 15.
21
A. Faber, M. Nikolanci 1985 (bilj. 12), sl. 5. Sačuvan je nastavak antičkog zida koji bi mogao biti
temelj antama, a ne pretpostavljenih rizalita.

60

Book ARR 17.indb 60 12.12.2013 10:18:17


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 55-84
Nenad Cambi: Škrip na otoku Braču – nerealizirani grad

da se fasada nalazi i na duljoj strani. Tipičan primjer toga je heroon iz Kalidona kod
Patrasa (Leonteion) iz 3. na 2. st. prije Kr., u neposrednom susjedstvu znamenitog
Artemidinog svetišta (sl. 18).22 To je predvorje Dyggve s pravom uspoređivao sa sre-
dišnjim martirijem na Manastirinama u Saloni, koji također ima neku vrstu peristila,
dok je sam heroon pravokutan i postavljen po širini.23 Međutim, još je bliži škripskom
primjerku tzv. II. heroon iz Kalydona, koji također ima dva kata te prostorije s pravo-
kutnom komorom prekrivenom sličnim pravokutnim pločama (sl. 19, 20).24 Još jedan
primjer tzv. makedonskih komornih i nadsvođenih grobnica je Toumba Paionias.25
Zanimljivo je da su i dimenzije slične. Jedna grobna komora iz istog doba u Delfima
u Grčkoj ima bačvasti svod komponiran od uzdužno postavljenih pravokutnih ploča,
ali bez pojasnica.26 Međutim, ovakvih kupolastih grobnica ima i u južnoj Italiji. Jed-
na od takvih je i ona s mozaikom Meduze (Ipogeo della Medusa) iz Arpija u Dauniji.27
Spomenuo bih i još jednu malu različitu i omanju grobnicu iz okolice Reggija (južna
Italija) iz 3.-2. st. prije Kr. koja ima identičan svod, ali od opeke. Međutim, različit
materijal ne znači ništa, važna je tehnika.28 Na temelju iznesenoga smije se zaključiti
da arhitektura heroona u Škripu spada u kasnije helenističko razdoblje, tj. u vrijeme
posljednjih stoljeća prije Krista. Građevina je, stoga, nastala između 3. i 1. st. prije Kr.,
ali pouzdaniju kronologiju ipak je teško utvrditi.
Već je prije navedeno da su istraživači zbog njena sepulkralnog konteksta građe-
vinu nazvali mauzolejem. Međutim, smještaj građevine nije grobišni, jer je ona locira-
na unutar naselja i posve je nad zemljom. Očito je da je ta lokacija namjerno odabrana
zbog nekih razloga koji danas nisu jasni. Da je uistinu riječ o mauzoleju, tada bi on

22
E. Dyggve i dr., Das Heroon von Kalydon, København 1934 (non vidi; navod prema E. Dyggve, Das
Laphrion, der Tempelbezirk von Kalydon, København 1948, 284, 304-306, tab. XXXVIII; EEA IV, 305,
sl. 305 (s. v. Kalydon), E. Vlad Borelli; H. Lauter 1986 (bilj. 19), 218-220, 68a.
23
E. Dyggve, History of Salonitan Christianity, Oslo 1951, 75, sl. IV, 12a.
24
E. Dyggve, A Second Heroon at Calydon, Studies presented to David Moore Robinson, Saint Louis
1953, 360-364, sl. 1, 2.
25
B. Wesenberg, Zur Entstehung des griechischen Keilsteingewölbes, Bautechnik der Antike, Inter-
nationales Kolloquium in Berlin vom 15. bis 17. Februar 1990 veranstaltet vom Architektreferat des DAI
in Zusammenarbeit mit dem Seminar für Klassische Archäologie der Freien Universität Berlin, Mainz
1991, 257, sl. 9.
26
A. Giuliano, B. Palma, La maniera ateniese, Studi miscellanei 24, Roma 1978, 16-18, sl. 1 i 2; H. Von
Hesberg, Römische Grabbauten, Darmstadt 1992, 87, sl. 44.
27
M. Mazei, La Daunia e la Grecia seentrionale: riflessioni sulle esperienze pioriche del primo
ellenismo, u La piura parietale in Macedonia e Magna Grecia, Università degli Studi di Salerno
2002, 73-76, sl. 6.
28
R. Delbrueck, Hellenistische Bauten in Latium (Ristampa anastatica e traduzione italiana), Perug-
gia 1979, 95, sl. 52. Njemačko izdanje je iz godine 1907. Ovo donosim ne samo zbog paralele sa
škripskim zdanjem, nego i zbog studije koju autor posvećuje takvim svodovima i koje uspore-
đuje s egipatskima, o. c. 80-85, sl. 48-50.

61

Book ARR 17.indb 61 12.12.2013 10:18:17


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 55-84
Nenad Cambi: Škrip na otoku Braču – nerealizirani grad

pouzdano bio na nekropoli na prilaznoj cesti naselju, gdje je osim toga bilo i znatno
više mjesta. Zgrada je cijelim opsegom stajala unutar naselja, dok su leđa utemeljena
na samom pragu ulaza. Zdanje je, dakle, pripadalo naseobinskom sadržaju, što jasno
dokazuju vrata građevine okrenute unutrašnjem prostoru. Suviše dobro je poznato
da se u antici nije dopuštalo ukapanje unutar naseobine. Grad živih bio je odvojen od
grada mrtvih. Tomu su brojni razlozi: prije svega zdravstveni, a potom i sigurnosni
(mogućnost požara zbog lomača za spaljivanje pokojnika). Zbog toga su groblja nasta-
jala izvan grada na pristupnim cestama koje su često bile uokvirene raskošnim grob-
nicama i većim ili manjim grobišnim parcelama. S obzirom na sepulkralni karakter,
kao i na smještaj u naselju, građevinu je jedino moguće protumačiti kao heroon. Heroa
su hramovi posvećeni lokalnim herosima, često u vezi s osnivačem naselja ili pak s
kultom nekog mitološkog junaka koji je svojim životom i djelom priveden božanskoj
ili polubožanskoj sferi.29 Tako je heroon više hram nego grobnica-mauzolej. Smještaj
heroa bio je često unutar naselja ili pak u sklopu svetišta unutar ili izvan grada, jer je
pokop istinitih ili lažnih „relikvija“ bio znatno kasniji od smrti herosa. Često je riječ
i o prijenosu ostataka nakon više stoljeća. U vezi s traženjem i prisvajanjem takvih
posmrtnih ostataka kružile su i brojne legende. Tako se spominje da je Kimon Ate-
njanin heroonom obilježio uspomenu na legendarnog atenskog kralja Tezeja, kad su
njegove navodne kosti nađene godine 469. prije Kr.30 Herodot pak piše da su Spar-
tanci opljačkali heroon u Tegeji i odnijeli Orestove kosti.31 Čija se uspomena častila u
škripskom heroonu, nije moguće ni naslutiti. Moguće je, međutim, s velikom dozom
opreza pretpostaviti da je škripski heroon pripadao Heraklu/Herkulu i da su tu bile
pohranjene njegove lažne „relikvije“. Tome u prilog bi govorilo razvijeno štovanje
Herakla. Naime, u Škripu i oko njega nađeni su brojni reljefi i natpisi posvećeni tom
pobožanstvljenome junaku (sl. 22, 23, 24). Posebno je važan natpis Alnija Obultronija
koji glasi: H(erculi) A(ugusto) S(acrum) / Alnius Obul/tronius / deter(minavit).32
S prije navedenim u vezi valja se osvrnuti i na Suićevu tezu da su u škripskom
mauzoleju bili pokopani tjelesni ostatci Dioklecijanove žene Priske i kćerke mu Va-
lerije. Suić je, naime, pretpostavio da su navodne kršćanke Priska i Valerija bile pro-
gnane u kamenolome na Braču i poslije smrti pokopane u škripskom mauzoleju, pa
da bi i ime naselja Splitska nastalo od S(ancta) P(r)isca = Spliska.33 Suićeva lingvistič-
ko-toponomastička teza je veoma zavodljiva, ali je on pošao od krive pretpostavke da
su obje žene u trenutku smrti bile u Dalmaciji. On kao da nije vjerovao Laktanciju.

29
Usp. Ch. Höcker, Metzler Lexicon antiker Architektur. Sachen und Begriffe, Stugart-Weimar 2004,
130.
30
Plutarh, Usporedni životi, Kimon 8.
31
Herodot, Povijest I, 67-68.
32
CIL III 3093; D. Vrsalović, Rimski spomenici, Brački zbornik 4, Supetar 1960, 85, br. 3.
33
M. Suić, Prilog toponomastici otoka Brača, Brački zbornik 15, 1987, 189-191.

62

Book ARR 17.indb 62 12.12.2013 10:18:17


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 55-84
Nenad Cambi: Škrip na otoku Braču – nerealizirani grad

Nema dvojbe da je taj rimski govornik i gorljivi kršćanin mnogo toga tendenciozno
interpretirao i prenio, ali događaji u Nikomediji i drugdje na Istoku nisu se samo
događali u njegovo vrijeme, nego im je i nazočio. Laktancije događaje nije falsifici-
rao, ali ih je tendenciozno tumačio s kršćanskog stajališta i kronološki miješao. On
opisuje zgodu progona obiju žena poslije Galerijeve smrti, koji je naredio Maksimin
Daja kad mu je Valerija odbila bračnu ponudu.34 Poslije Maksiminove smrti žene su
se, priprosto odjevene, krile bojeći se Licinija i iz prikrajka pratile sudbinu posinka
Kandidijana i Maksiminove djece koje je car tobože prijateljski prihvatio, ali ih potom
dao mučki ubiti. Konačno su Priska i Valerija uhvaćene u Solunu i pogubljene, gdje su
im tijela bačena u more.35 Prema tome, u trenutku smrti ni Valerija ni Priska nisu bile
u Dalmaciji. Dioklecijan ih je, doduše, želio vratiti u splitsku rezidenciju, ali unatoč
velikih napora koji su trajali od Galerijeve smrti, nakana mu nije uspjela.36 Navodno
je od žalosti i umro (odbio je jesti, piti i spavati). Njihove kosti stoga nisu bile u Škripu,
nego na dnu mora u Solunu. Osim toga, po svoj prilici one nisu ni bile kršćanke.37 Na
tzv. Malom slavoluku u solunskoj carskoj palači lik Valerije bio je preinačen u obličje
Tihe (s krunom u obliku gradskih zidina), što dokazuju jasni tragovi preklesivanja.38
A. Faber nadalje zaključuje da je „mauzolej“ bio namijenjen samo jednom ukopu.
Mauzoleji u pravilu nisu bili namijenjeni jednom članu obitelji nego većem broju njih,
bliže i daljnje obitelji, čak i oslobođenicima koji su često, barem u rimsko doba, i gra-
ditelji.39 Protiv interpretacije građevine kao mauzoleja govori i činjenica što su se vra-
ta otvarala prema unutra, što bi značilo da se nakon zatvaranja u glavnu prostoriju
više nije moglo ući. A. Faber drži da su vrata bila zatvorena s unutrašnje strane, a da
je onaj koji ih je zatvorio izišao kroz otvor u podu i kroz mala vrata u prizemlju.40 U
heroonu pak u načelu nema mjesta za druge pokojnike pa je stoga zatvaranje samo s
unutrašnje strane shvatljivo. Kult se herosa pak, kao i kod hramova, obavljao ispred
na otvorenom.
Iznad heroona podignut je još jedan kat od sitnijeg kamenja koji je imao tzv. sirij-
ski luk nad vratima na sjevernoj strani, zatvoren u kasnije doba (sl. 9, 14) 41 koji pod-
34
Laktancije, DMP 41; N. Cambi 2004 (bilj. 15), 1-18.
35
Laktancije, DMP 50.
36
Laktancije, DMP 41.
37
Temelj za takvu tvrdnju leži u jednoj jedinoj rečenici iz Laktancija 15: „... et primum omnium filiam
Valeriam coniugemque Priscam sacrificio pollui coegit“ (... prije svih žrtvom je okaljao kći Valeriju i ženu
Prisku). Međutim, žene su po svoj prilici bile prinuđene žrtvovati za primjer drugima, a ne zato
što su kršćanke.
38
Th. Stefanidou Tiveriou, Το Μικρο Τοξο του Γαλεριου στη Θεσσαλονικη, Athinai 1995, 40-48, tab.
1, 2, 4, 10, 11.
39
H. Von Hesberg 1992 (bilj. 26), 13-18.
40
A. Faber, M. Nikolanci 1985 (bilj. 12), 13-14, sl. 9, 10, 14, tab. III, 3.
41
A. Faber, M. Nikolanci 1985 (bilj. 12), 12-13, sl. 14, 15, tab. III, 1.

63

Book ARR 17.indb 63 12.12.2013 10:18:17


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 55-84
Nenad Cambi: Škrip na otoku Braču – nerealizirani grad

sjeća na one na tzv. kriptoportiku u Dioklecijanovoj palači, gdje je taj element znatno
luksuzniji (sl. 25).42 Ovaj kat nije organski vezan uz donji, onaj koji je bio izrađen od
velikih blokova (heroon), nego je znatno kasniji. Čemu je to nadgrađe služilo, teško je
kazati, ali je moguće da je bilo namijenjeno osmatranju pogona kamenoloma i utovara
blokova u luci u Splitskoj. Taj dodatak je u kasnije doba vjerojatno prenamijenjen u
fortifikacijske svrhe, na što bi upućivalo zatvaranje pošireg otvora sa sirijskim lu-
kom. Ovaj dodatak najvjerojatnije je iz doba Tetrarhije i gradnje Dioklecijanove palače
kad su kamenolomi ponajviše iskorištavani. Stoga je pretpostavka istraživača da je to
ukrasni završetak samo djelomično točna. Ulaz na gornji kat morao je biti s vanjske
strane, improviziranim stubištem (možda od drva), jer druge mogućnosti nije bilo.
Dioklecijan je dobro iskoristio svoju vlasnost nad ekstrakcijom kamena, a prednost je
dao Braču pred Segetom kod Trogira, zbog pogodnijeg smještaja u odnosu na veliko
gradilište u Splitu.
Kula Radojković (još jedan tornjasti dodatak) koja se na ovu građevinu nastavljala
iz srednjeg je vijeka i također je neka vrsta fortifikacijske osmatračnice, na što upu-
ćuju istaci (Pechnase) za prolijevanje vrele smole (sl. 26). Ako se ovako čitaju zidovi
ovog zdanja, tada se dostatno jasno mogu uočiti tri faze: helenistička, tetrarhijska i
kasnosrednjovjekovna.
U celi heroona na sjevernom zidu nalazi se plitko izrezbaren lik muškarca s nešto
dužom i šiljatom bradom i krupnim očima (sl. 27). Njegova je kosa jednostavno ureza-
na, a uši su velike poput ručki lonca. Dobro se naziru i uši i nos. A. Faber i M. Nikolanci
zbog nedostatka svjetla nisu proučavali lik, ali su ipak pretpostavili da prikazuje Satira
ili Gorgonu.43 Za takvu pretpostavku, međutim, nema nikakve ikonografske osnove.
Dosta skromni klesarski rad nije dio dekoracije heroona, jer je mjesto sporedno u od-
nosu na arhitekturu. Lik je morao biti naknadno uklesan, tek kad heroon nije više bio
u svojoj izvornoj funkciji, a to se po svoj prilici dogodilo tek u kasnoj antici. Tko i zašto
je izradio glavu, nije moguće ni naslutiti. Ovakvi primitivni likovi susreću se na Braču
na nadgrobnim spomenicima (stele i sarkofazi), a prikazuju pokojnike.44 Vrijeme 4. st. je
vrijeme kad je takav lik mogao naći mjesto unutar cele heroona.
Na temelju današnjeg terenskog stanja i još uvijek nedostatnih istraživanja smije
se zaključiti da su u Škripu bila barem dva javna prostora: jedan kod crkve Sv. Duha
na groblju gdje je bio hram Magne Mater s trjemovima (sl. 28),45 približno uz spoj
42
Usp. T. Marasović, Diocletian’s Palace. The World Cultural Heritage, Zagreb-Split 1995, sl. na str. 19
(južno pročelje), sl. na str. 45, sl. na str. 91, sl. na str. 102.
43
A. Faber, M. Nikolanci 1985 (bilj. 12), 19, sl. 10.
44
Usp. stela iz Bola (N. Cambi, Imago animi. Antički portret u Hrvatskoj, Split 2000, 88-89, tab. 190)
ili akroteriji poklopca sarkofaga iz Dračevice [N. Cambi, Sarkofazi lokalne produkcije u rimskoj
Dalmaciji (od II. do IV. stoljeća), Split 2010, 97, br. 3, tab II, 2].
45
H. Gjurašin 1983 (bilj. 12), 27; H. Gjurašin, Kasnoantički nalazi iz Škripa na otoku Braču i srebr-
ni prsten iz Vrlike, SHP 20, III. serija, 1992, 251-263; N. Stančić, N. Vujnović, B. Kirigin, S. Čače,

64

Book ARR 17.indb 64 12.12.2013 10:18:17


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 55-84
Nenad Cambi: Škrip na otoku Braču – nerealizirani grad

dviju najvažnijih ulica, a drugi pred heroonom (istočno od vrata). Iako prostor starog
Škripa nije velik, ipak on posjeduje mnoge gradske karakteristike (monumentalne
gradske zidine, dvoja gradska vrata, agoru (forum), hram, trjemove, terme i heroon).
Prostor je u helenističko doba mogao funkcionirati kao grad, ali ipak nema nika-
kvih tragova koji bi ukazivali na polis s gradskom upravnom strukturom. Doduše,
to je teško bilo i očekivati, jer se naravno ne radi o grčkom naselju, ali grčki utjecaj
je nedvojben kako po arhitektonskim utjecajima tako i po importu sitnih predmeta
koji su nalaženi tijekom istraživanja. S druge strane, i u rimsko doba to je također
bio prikladan prostor za grad, a i sadržaji su naslijeđeni i razvijani. Iz helenističkog
doba nema uopće epigrafičke građe, a iz rimskog je doba epigrafička baština sa šireg
područja Škripa znatna. Ima nadgrobnih i votivnih natpisa, ali se na njima ne javljaju
municipalne funkcije. Teško je povjerovati da neki pokojnik ili dedikant ne bi pono-
sno istakao svoje funkcije i časti, kao što bijaše posvuda uobičajeno. Među četrdesetak
natpisa s čitavog otoka Brača samo se u tri slučaja spominju zanimanja. Na sva tri nat-
pisa riječ je o vojnicima. Ako ih kronološki poredamo, tada je najraniji natpis Kvinta
Silvija Sperata,46 centuriona I. Belgijske kohorte koja je u Dalmaciji boravila u 2. st.
(posveta Nimfama).47 Drugi natpis je ara posvećena Jupiteru koju postavlja centurion
Titus Flavius Pompeius, te Vibius Vibianus (sl. 29)48 koji je bio protector, što je također
vojnička funkcija (po svoj prilici vojnik u zaštiti namjesnika provincije).49 Natpis se
pouzdano datira u doba Antonina, a to znači u kraj 2. st. Pompej je bio također i men-
sor. Treći pak natpis je posveta Herkulu Valerija Valerijana (sl. 30).50 I ovaj natpis ima

T. Podobnikar, J. Burmaz, The Archaeological Heritage of the Island of Brač, Croatia. The Adriatic
Island Project, 2 (BAR International Series 803), Oxford 1999, 125-128; VAMZ 32-33, 1999-2000, III.
serija, 304-306. U hrvatskoj verziji: N. Stančić, N. Vujnović, B. Kirigin, S. Čače, T. Podobnikar,
J. Burmaz, Arheološka baština otoka Brača, Brački zbornik 21, Supetar 2004, 128, sl. na str. 25 u
sredini.
46
Usp. CIL III 3096. D. Vrsalović 1960 (bilj. 32), 85. Natpis glasi: Nymphis Sacrum / Q(uintus) Silvius
Sper(atus?) / cent(urio) coh(ortis) I Belg(arum) / curagens theat(ri) / d(onum) d(edit).
47
J. J. Wilkes, Dalmatia, London 1969, 141; G. Alföldy, Die Auxiliatruppen der Provinz Dalmatien,
Acta Archaeologica Academiae Hungaricae 14, 1962, 266-267. Prva belgijska kohorta zadržala se u
Dalmaciji približno od 100. pa do 170. Unutar tih vremenskih omeđenja natpis je teško pobliže
datirati.
48
Usp. M. Clauss, Lexikon lateinischer Fachausdrücke, Stugart 1999, 73 (s. v. protector), 78 (s. v. singu-
laris).
49
Usp. B. Kirigin, Natpis rimskih natpisa i reljefa kod Škripa na otoku Braču, VAHD LXXII-LXXIII,
1979, 131-134, tab. XI, 1. Natpis glasi: I(ovi) O(ptimo) M(aximo) / T(itus) Fl(avius) Pompeius / centurio
coh(ortis) III / Alpinorum / Antoninianae / curamagens / fab(ricae) amp(hitheatri men(sor) et / Vibus
Vibianus / protector co(n)sularis. Treća kohorta Alpinaca zadržala se u Dalmaciji od 1. do pred kraj
2. st. Usp. G. Alföldi 1962 (bilj. 47), 263-266; J. J. Wilkes 1969 (bilj. 47), 140, 141, 148.
50
CIL III 10107; D. Vrsalović 1960 (bilj. 32), 85-86. Natpis glasi: Herculi Aug(usto) / sac(rum) Val(erius)
Val/erianus) mil(es) / cum insist / erem ad cap / itella colu / mnarum ad te / rmas Liciniana / s q(u)as fiunt
S / irmi v(otum) l(ibens) s(olvit).

65

Book ARR 17.indb 65 12.12.2013 10:18:18


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 55-84
Nenad Cambi: Škrip na otoku Braču – nerealizirani grad

preciznu kronološku odrednicu u drugo desetljeće 4. st. (gradnja terma cara Licinija
u Sirmiju). Prvom i drugom natpisu dedikanti su centurioni kohorta, a trećem obični
vojnik nepoznate jedinice. Ovi natpisi svjedoče o prisustvu vojnika na Braču, iako na
otoku nije bila stacionirana nikakva vojna jedinica, ali su vojnici bili u službi bračkih
kamenoloma i, prema njihovim navodima u natpisima, obavljali su pripremne poslo-
ve i mjerenja količine kamena te vodili skrb o izradi dekoracije pojedinih građevina
(teatar, amfiteatar i terme). Gdje su locirane te gradnje? Dok u dva slučaja taj podatak
nije precizno naveden, u trećem se jasno navodi da je riječ o skrbi za kapitele stupova
Licinijevih terma u Sirmiju. Logično se pretpostavlja da bi teatar i amfiteatar bili u
Saloni, premda treći natpis upućuje da su se primale i narudžbe za udaljenije lokacije.
No, u potonjem slučaju riječ je o ukrasnim detaljima zdanja (kapiteli), a ne o masi ka-
mena cijele građevine, što je i logično jer kapitela je možda moglo biti pedesetak (što
bi jednostavno stalo u dvoja kola), dok bi se masa kamena mogla prevoziti samo plo-
vilima (brodovi i splavi). Vojnici su, stoga, bili u službi bračkih kamenoloma, što znači
da su ovi kao i segetski bili u carskom vlasništvu. Oni nisu bili zastupnici naručitelja
nego isporučitelja narudžba.51 Njihova je zadaća bila organizacija branja i obrada ka-
mena prema narudžbama i projektima te određivanje potrebnih kubikaža materijala
(curam agens ili curagens), dok se zasebna služba bavila administracijom i financijama
carske blagajne (fiscus). Na to upućuje funkcija (mensor) centuriona Pompeja. U vojsci i
upravi je bilo različitih mjernika,52 ali ovdje je po svoj prilici riječ o mjerniku nivelacije
na terenu.53 Mjernici u kamenolomu morali su biti u vezi s naručiteljima preko onih
koji su bili zaduženi za odnosne građevine (mensor aedificiarum).54 Kamenolomi su bili
jedan od veoma važnih prihoda fiska, pa je postupak bio složen. Na carski posjed
kamenoloma na Braču po svoj prilici upućuje i spomenuti natpis Valerija Valerijana.
Naime, Liciniju je vjerojatnije bilo jeinije naručiti kapitele iz vlastitih pogona na Bra-
ču nego iz nekih drugih bliže Sirmiju, a koji nisu pripadali fisku, unatoč kopnenom
prijevozu koji je bio dug i težak. No, vojska je u svim postupcima (izrada i doprema)
mogla besplatno odgovoriti carskim prohtjevima.
Kakvu vezu gornja priča ima s naseobinom na Škripu? Već smo prije naveli da
Škrip ima dovoljno razvijenu gradsku infrastrukturu, ali ne i municipalnu konsti-
tuciju. Vjerojatno je sve do kasne rimske republike Škrip funkcionirao kao naselje
gradskog tipa neke lokalne zajednice, a od ranog carskog doba, kad se konstituiraju
municipiji kao gradske zajednice rimskog i peregrinskog demografskog sastava,

51
N. Cambi, Sarcofagi con la croce nel centro della cassa, Akten des Symposiums „Frühchristliche
Sarkophage“, Marburg 30. 06. – 4. 07. 1999, Mainz 2002, 47-56, sl. 1, tab. 16-17; N. Cambi 2007
(bilj. 10), 105-107, sl. 12-14.
52
S. Cuomo, Technology and Culture in Greek and Roman Antiquity, Cambridge 2007, 124-127.
53
M. Clauss 1999 (bilj. 48), 57 (s. v. mensor librator).
54
Usp. natpis iz Salone CIL III 2129.

66

Book ARR 17.indb 66 12.12.2013 10:18:18


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 55-84
Nenad Cambi: Škrip na otoku Braču – nerealizirani grad

dolazi do carskog prisvajanja kamenoloma i svega što je bilo u funkciji kamenolo-


ma, a tu bi spadalo i naselje na škripskoj gradini, zgodno smješteno u odnosu na
najvažnije bračke kamenolome, koji su mahom smješteni na sjevernoj strani oto-
ka. Iskorištavanju kamena dobro su dolazile i gradske zidine jer se tu akumulirao,
čuvao i distribuirao novac ubran od trgovine. I stoga, budući da je carska upra-
va kamenoloma bila glavni faktor u životu naselja, nikad se nije mogla formirati
civitas. Carska vlast koju su provodili vojnici inkompatibilna je s municipalnom
upravom. Tako je vjerojatno bilo sve do kraja antike, kad kamenolomi na Braču sve
više dobivaju na značenju, kad se blokovi i izrađeni sarkofazi s otoka eksportiraju
i drugdje po Dalmaciji i Sredozemlju.55 Zbog toga se ni iz čega nije mogla razviti ni
ranosrednjovjekovna komuna, pa stoga držim da se Škrip s pravom smije opisati
kao potencijalni, ali nerealizirani grad.

SUMMARY
Škrip on the Island of Brač – an Unrealised Town
Brač is the only island in the east Adriatic lacking an autonomous town, which strikes
the early historiographers of Brač as odd. A forged inscription was therefore used as a proof
of such a Roman town, which should have been revived in the early Middle Ages: Salonitani
& (et) Epetiani cives / Braciae oppidum / desolatum concorditer pro / domicilio refabricant / 5 et Florus
presbyte r/ beneficendo dicat/ Vitaliano pontific(e) & (et) Heraclio / Constant(io) Augusto. A variety of
epigraphic and chronological details reveal this inscription as a forgery.
For a long time this inscription has been considered as lost, but it was actually overgrown
with very old ivy, and has recently been found in the courtyard of a house in Škrip, aer clearing
the plant and rubbish. At the very first glance it becomes obvious that the inscription does not
follow any kind of late antique model. It was executed competently in square capitals (capitala
quadrata), with several rounded leers. On the other hand, the usage of the sign & (et) in two
lines is indisputable proof that the inscription is a modern (probably late Renaissance) forgery,
produced in order to secure the selement of Škrip a dignity of the antique origin; even the chro-
nologies of pope Vitalianus and the Byzantine emperors remains un-synchronised.
The old Škrip is a prehistoric hill fort situated on a very well defended site to the east of
the modern-day village, on a sub-rounded plateau of less than 100 metres in diameter. It was
encircled by megalithic walls, made of stones regularly cut on the outer face (lacking anathy-
rosis) and of irregular shape on the inner face. Today’s village lanes in the area of Škrip follow
the lines of the old north-south and east-west intersecting communications, which divide the
populated area into four plots. The southwest part was probably a public and cultic area com-
prising a porticoed temple, a forum, and baths; later on, a Christian church and a cemetery
developed on the site.
The most important Roman building in the village is the one incorporated within the
foundations of the so-called Radojković tower. The Roman building, made of elongated regu-

55
N. Cambi, Sarcofagi con la croce nel centro della cassa, Akten des Symposiums „Früchristliche
Sarkophage“, Marburg 30. 06. – 4. 07. 1999., Mainz 2002, 47-56, sl. 1, tab. 16-17; N. Cambi 2007 (bilj.
10), 105-107, sl. 12-14.

67

Book ARR 17.indb 67 12.12.2013 10:18:18


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 55-84
Nenad Cambi: Škrip na otoku Braču – nerealizirani grad

lar ashlars, is of a sub-rectangular ground plan (inner measurements: 4 x 3.20 m). The inner
space is divided into two floors set at conspicuously different levels, each provided with its
own entrance. The upper entrance was framed by large stone slabs (lintel, threshold and door-
posts) provided with a groove for fixing the door from the inside and preventing its opening
from the outside; the lintel was provided by a door hinge.
Most important in the present context is the fact that the building in question rests ex-
actly on the threshold of the town gate, as is witnessed by a deep hole for the door hinge.
This means that the building encroached on the monumental west-wall gate, puing it out of
use. Further, the section of the walls abuing the gate is well visible and clearly recognisable
through a different structure along the joining line. As, due to the flat ground, the only logical
access to the town was from the west, the gate could have been opened at another point, pro-
bably at the junction of the walls and the east-west communication.
The door of the building, which has always been labelled as a mausoleum in the litera-
ture, opens towards the selement and not away from it, denying any connection with the
necropolis. The building, then, belonged to the selement and not the necropolis; its rear side
played the role of the wall’s front. Parallels for this construction were usually (and mistakenly)
looked for in Diocletian’s Palace, especially as concerns the building technique using large
regular ashlars. The walls of the building under discussion are flat on the inside and curved
to produce a self-supporting arched ceiling. This construction is unparalleled in Dalmatia, but
has analogies elsewhere within the world of Classical antiquity. As for the barrel vault, the
nearest parallel can be found in the so-called tomb of Philip II in Vergina (Greece), featuring
a simple barrel-vaulted room whose ceiling rests on the arched front and rear walls, while the
medium three blocks are self-supporting. The antae of the entrance portico suggest that the
Škrip building counts among the group of temple-facade tombs (Tempelfassaden). However,
contrary to Philip’s tomb and similar Hellenistic buildings in Macedonia, Greece and south-
ern Italy, its facade is arranged along the longer side, contrary to the classical model with the
front façade. Nevertheless, examples such as at Škrip do exist, notably the Heroon of Calydon
(Leonteion) near Patras, situated in the vicinity of the famous Artemis temple and dated to the
turn of the 3rd and 2nd centuries B.C. On account of this, the lower part of the Škrip building
should be dated to the turn of the 2nd and 1st centuries B.C.
Given its funerary character and the siting within the selement, this building can only
be interpreted as a heroon, that is, a temple dedicated to a local hero. As a maer of fact, heroa
were more of temples than mausolea, and were situated differently. They were oen placed
inside the town, or within a sanctuary inside or outside the town. Heroa housed true or false
relics. There is no remote clue as to whose relics were kept in the Škrip heroon. The fact that
the door opened towards the inner side speaks against the hypothesis of a mausoleum, as this
would imply that, once closed, the main room remained inaccessible. A. Faber postulates that
the door was closed from the inside, while the person who had closed it went out through an
opening in the floor and through the small door on the ground floor. Given the lack of place for
other deceased in the heroon, closing from only the inside seems logical. On top of the heroon
another floor was added, built of smaller stones. It was provided by a so-called Syrian (arched)
architrave on the north side, reminiscent of similar structures in the so-called cryptoporticus
of Diocletian palace, the laer examples being much more luxurious. The upper floor was not
built in one phase with the first floor (the heroon), but is a later addition. Its function remains
unclear; it could have served for watching the quarries and the loading of stone blocks in the
harbour. This a watchtower probably served as fortification in Late Antiquity, as suggested by
the closing of the opening topped by a Syrian arch.

68

Book ARR 17.indb 68 12.12.2013 10:18:18


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 55-84
Nenad Cambi: Škrip na otoku Braču – nerealizirani grad

Hellenistic inscriptions have never been discovered on the island of Brač, while the epi-
graphic material from the Roman period abounds. Curiously, municipal functionaries ap-
pear neither in votive nor in funerary inscriptions. It is hard to believe that either a deceased
or a dedicator would fail to proudly advertise someone’s functions and honours, as this was
a usual procedure in the Roman world. Profession is given in only three of some 40 inscrip-
tions, all three belonging to soldiers. The earliest of them is a dedication to the Nymphs by
Quintus Silvius Speratus, centurion of the cohors I Belgarum, which stayed in Dalmatia in
the early 2nd century. The second inscription is on an altar to Jupiter, set up jointly by the
centurion and me(n)sor Titus Flavius Pompeianus, and the protector Vibius Vibianus, the
laer’s duty also being military, most probably denoting a soldier in charge of the protec-
tion of the provincial governor. The inscription can safely be dated to the Antonine period
(the end of the 2nd century). The last inscription was dedicated to Hercules by the soldier
Valerius Valerianus, and can be precisely dated to the 2nd decade of the 4th century on the
basis of the reference to the building of the Emperor Licinius’ baths in Sirmium. Although
the island never held a military unit, these three inscriptions testify the presence of soldiers
there. Obviously, soldiers were in charge of the island’s stone quarries, performing vari-
ous duties, as mentioned in the inscriptions: preparatory works, measuring the quantity of
stone, and taking care of the carving of architectural sculpture. Further, it was their duty to
organise stone quarrying and stone cu ing in accordance with commissions and projects,
as well as to establish the exact quantities of stone needed (curam agens ili curagens), while
a special office took care of the administration and imperial fi nances (fiscus). There were
various measurers in the army, but the one here was probably in charge of the levelling of
stone layers. Quarries were a rich source of fi nancial means for the fiscus. Measurers in the
quarry were supposed to cooperate with commissioners through those who were in charge
of the building scheduled for construction (mensor aedificiarum). The imperial ownership of
the quarries on Brač is probably indicated by the abovementioned inscription of Valerius
Valerianus. Presumably, it was more profitable for the Emperor Licinius to order capitals
from his own quarries on Brač, than from some of those that did not belong to the imperial
treasury, in spite of a long and laborious overland transport. On the other side, the army was
at the Emperor’s disposal to carry out all the stages of the production and transportation of
stone monuments free of charge.
What is the relationship between the army story and the Roman selement in Škrip? As has
already been mentioned, this selement had a developed urban infrastructure, lacking, however,
urban constitution. Presumably, until the late Republic this place functioned as a selement of
some local community, while with the early Empire, when municipia started to emerge, the Brač
quarries with all their infrastructure, as well as the hill fort selement at Škrip, were appropriated
by the Emperor. The town walls came in very conveniently in terms of quarrying business, as they
could serve as protection for the money that had been accumulated by trade and commerce, and
was stored on the island and distributed from there. The imperial power that was the main fac-
tor of the selement’s life, thus impeded the development of a civitas on the island, as the military
administration is incompatible with the civil urban constitution. These circumstances probably
remained unchanged until Late Antiquity, which witnessed a growth of importance of the Brač
quarries, as these exported stone blocks and sarcophagi across Dalmatia and the Mediterranean.
On balance, a medieval community could not have developed out of nothing, and Škrip can right-
ly be titled as a potential but unrealised city.
Translated by: Branka Migoi

69

Book ARR 17.indb 69 12.12.2013 10:18:18


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 55-84
Nenad Cambi: Škrip na otoku Braču – nerealizirani grad

Sl. 1. Natpis u privatnom vlasništvu u Škripu o navodnoj obnovi bračkog


grada (foto: B. Čargo) / Fig. 1. Inscription on the alleged renovation of the
Brač town, now in private possesion in Škrip (photo: B. Čargo).

Sl. 2. Tlocrt gradine u starom selu Škripu (prema N. Stančić, N. Vujnović, B.


Kirigin, S. Čače, T. Podobnikar, J. Burmaz 2004) / Fig. 2. Plan of the hillfort
in the old village of Škrip (after N. Stančić, N. Vujnović, B. Kirigin, S. Čače,
T. Podobnikar, J. Burmaz 2004).

70

Book ARR 17.indb 70 12.12.2013 10:18:18


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 55-84
Nenad Cambi: Škrip na otoku Braču – nerealizirani grad

Sl. 3. Pogled na južnu stranu starog Škripa (foto: N. Cambi) / Fig. 3. View of the south side of
ancient Škrip (photo: N. Cambi).

Sl. 4. Presjek megalitskih zidina i ojačanja s unutrašnje strane (prema N. Stančić, N. Vujnović,
B. Kirigin, S. Čače, T. Podobnikar, J. Burmaz 1999) / Fig. 4. Section of the megalithic walls and
strengthening of the inner face (after N. Stančić, N. Vujnović, B. Kirigin, S. Čače, T. Podobnikar,
J. Burmaz 1999).

71

Book ARR 17.indb 71 12.12.2013 10:18:19


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 55-84
Nenad Cambi: Škrip na otoku Braču – nerealizirani grad

Sl. 5. Pogled na zapadne zidine, prag vrata i umetnute temelje i zid heroona
(foto: N. Cambi) / Fig. 5. View of the west walls, threshold and inserted
foundations, and the heroon wall (photo: N. Cambi).

Sl. 6. Rupa za okretanje gradskih vrata na segmentu praga ispod heroona u


Škripu (foto: N. Cambi) / Fig. 6. Hinge hole of the town gate on the segment
of the threshold underneath the heroon of Škrip (photo: N. Cambi).

72

Book ARR 17.indb 72 12.12.2013 10:18:19


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 55-84
Nenad Cambi: Škrip na otoku Braču – nerealizirani grad

Sl. 7. Crkva Sv. Duha i groblje na mjestu trga („foruma“) naselja (foto N.
Cambi) / Fig. 4. The Church of the Holy Spirit and the cemetery on the
place of the settlement square („forum“) (photo: N. Cambi).

Sl. 8. Pogled na heroon s južne strane. Vidljivi temelji, helenistička gradnja zidova i sužavanje
u skladu s uporištem svoda u celi (foto: N. Cambi) / Fig. 8. View of the heroon from the south.
Visibile are: the foundations, a section of the Hellenistic building technique and a narrowing
corresponding to the ceiling support in the cella (photo: N. Cambi).

73

Book ARR 17.indb 73 12.12.2013 10:18:21


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 55-84
Nenad Cambi: Škrip na otoku Braču – nerealizirani grad

Sl. 9. Pogled sa sjeverne strane na heroon (krupni blokovi bez maltera) i


tetrarhijski dodatak (sitni blokovi vezani obilatim malterom) sa sirijskim
lukom (zatvoren prigodom srednjovjekovne preinake) (foto: N. Cambi) /
Fig. 9. View of the heroon from the north (large dry-stone blocks) and a
tetrarchic addition (small mortared stones), featuring a Syrian arch (walled in
during the medieval reconstruction) (photo: N. Cambi).

Sl. 10. Unutrašnjost heroona s bačvastim svodom i glavnim vratima (foto:


N. Cambi) / Fig. 10. Inside of the heroon with the barrel vault and the main
entrance (photo: N. Cambi).

74

Book ARR 17.indb 74 12.12.2013 10:18:22


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 55-84
Nenad Cambi: Škrip na otoku Braču – nerealizirani grad

Sl. 11. Pogled na blokove, gornja i donja vrata izvana (iz prostorije
Bračkog muzeja) (foto: N. Cambi) / Fig. 11. Outside view of the stone
blockn and the upper and lower doors from the room of the Museum of
Brač (photo: N. Cambi).

Sl. 12. Presjek heroona (prema A. Faber, M. Nikolanci 1985)


/ Fig. 12. Section of the heroon (after A. Faber, M. Nikolanci
1985).

75

Book ARR 17.indb 75 12.12.2013 10:18:23


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 55-84
Nenad Cambi: Škrip na otoku Braču – nerealizirani grad

Sl. 13. Presjek rekonstruiranog


heroona (prema A. Faber, M.
Nikolanci 1985) /
Fig. 13. Section of the
restructured heroon (after A.
Faber, M. Nikolanci 1985).

Sl. 14. Idealna rekonstrukcija


heroona (prema A. Faber, M.
Nikolanci 1985) /
Fig. 14. Ideal reconstruction of
the heroon (after A. Faber, M.
Nikolanci 1985).

76

Book ARR 17.indb 76 12.12.2013 10:18:24


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 55-84
Nenad Cambi: Škrip na otoku Braču – nerealizirani grad

Sl. 15. Pokrov sarkofaga na nekropoli u Škripu (foto: N. Cambi) / Fig. 15. A
sarcophagus lid in the Škrip cemetery (photo: N. Cambi).

Sl. 16. Arhitektonski snimak pogleda na zidine, spoj zidina i heroona u Škripu
(prema A. Faber, M. Nikolanci 1985) / Fig. 16. Architectural drawing of the walls,
with the junction of the walls and the heroon (after A. Faber, M. Nikolanci 1985).

77

Book ARR 17.indb 77 12.12.2013 10:18:24


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 55-84
Nenad Cambi: Škrip na otoku Braču – nerealizirani grad

Sl. 17. Rekonstrukcija


navodne grobnice
makedonskog kralja
Filipa II. u Vergini
(prema Ch. Höcker
2004) /
Fig. 17. Reconstruction
of the alleged tomb
of the King Philip II of
Macedon in Vergina
(after Ch. Höcker 2004).

Sl. 18. Sjeveroistočni


brid heroona (pročelje)
s istaknutim spojnim
blokovima pronaosa
(foto: N. Cambi) /
Fig. 18. Northeast edge
of the heroon (front)
with the protruding
connecting blocks of
the pronaos (photo: N.
Cambi).

78

Book ARR 17.indb 78 12.12.2013 10:18:25


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 55-84
Nenad Cambi: Škrip na otoku Braču – nerealizirani grad

Sl. 19. Tlocrt I. heroona


u Kalydonu (prema E.
Dyggve 1948) /
Fig. 19. Plan of Heroon I in
Kalydon (after E. Dyggve
1948).

Sl. 20. Presjek, detalji


i tlocrt II. heroona u
Kalydonu (prema E.
Dyggve 1953) /
Fig. 20. Section, details
and plan of the Heroon II
in Kalydon (after E. Dygve
1953).

79

Book ARR 17.indb 79 12.12.2013 10:18:26


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 55-84
Nenad Cambi: Škrip na otoku Braču – nerealizirani grad

Sl. 21. Tlocrt II. heroona u


Kalydonu (prema E. Dyggve
1953) /
Fig. 21. Plan of Heroon II
in Kalydon (after E. Dyggve
1953).

Sl. 22. Žrtvenik Herkulu iz


kamenoloma Stražišće u okolici
Škripa, danas u Bračkom
muzeju u Škripu (foto: N.
Cambi) /
Fig. 22. Altar to Hercules from
the Stražišće quarry in the
surrounding of Škrip, now in
the Museum of Brač in Škrip
(photo: N. Cambi).

80

Book ARR 17.indb 80 12.12.2013 10:18:26


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 55-84
Nenad Cambi: Škrip na otoku Braču – nerealizirani grad

Sl. 23. Reljef Herkula iz neposredne Sl. 24. Reljef Herkula na hridini svetišta u kamenolo-
okolice Škripa, danas u Bračkom muzeju mu Rasohe u blizini Škripa (foto Gita Dragičević) /
u Škripu (foto: N. Cambi) / Fig. 24. Relief of Hercules on the crag of the sanctuary
Fig. 23. Relief of Hercules from the im- in the Rasohe quarry in the vicinity of Škrip (photo:
mediate surroundings of Škrip, now in Gita Dragičević).
the Museum of Brač in Škrip (photo: N.
Cambi).

81

Book ARR 17.indb 81 12.12.2013 10:18:27


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 55-84
Nenad Cambi: Škrip na otoku Braču – nerealizirani grad

Sl. 25. Jugoistočni dio tzv. kriptoportika Dioklecijanove palače u Splitu


(foto: N. Cambi) /
Fig. 25. Southeast section of the so-called cryptoporticus of Diocletian’s
Palace in Split (photo: N. Cambi).

Sl. 26. Rekonstrukcija izvornog izgleda kule Radojković u Škripu (prema A. Faber, M. Nikolanci 1985) /
Fig. 26. Reconstruction of the original look of the Radojković Tower in Škrip (after A. Faber, M.
Nikolanci 1985).

82

Book ARR 17.indb 82 12.12.2013 10:18:29


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 55-84
Nenad Cambi: Škrip na otoku Braču – nerealizirani grad

Sl. 27.

Sl. 27. Sjeverni unutrašnji zid heroona s plitkim reljefom muške bradate
figure (foto: N. Cambi) / Fig. 27. North inner wall of the heroon featuring a
low relief of a bearded male figure (photo: N. Cambi).

Sl. 28. Natpis Mescenije Tertule o izradi portikata hrama Magne Mater na
„forumu“ u Škripu (foto: N. Cambi) / Fig. 28. Inscription of Mescenia Tertulla
on the building of the portico of the temple of Magna Mater in the „forum“
of Škrip (photo: N. Cambi).

83

Book ARR 17.indb 83 12.12.2013 10:18:29


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 55-84
Nenad Cambi: Škrip na otoku Braču – nerealizirani grad

Sl. 29. Žrtvenik Jupiteru Tita Flavija Pompeja i


Vibija Vibijana iz neposredne blizine Škripa,
Brački muzej Škrip (foto: N. Cambi) /
Fig. 29. Altar to Jupiter erected by Titus
Flavius Pompeius and Vibius Vibianus from
the immediate vicinity of Škrip, The Museum
of Brač in Škrip (photo: N. Cambi).

Sl. 30. Žrtvenik Herkulu vojnika Valerija


Valerijana iz kamenoloma Plate kod Škripa,
Arheološki muzej Split (foto: T. Seser) /
Fig. 30. Altar to Hercules erected by the soldier
Valerius Valerianus from the Plate quarry in the
vicinity of Škrip, Archaeological Museum in
Split (photo: T. Seser).

84

Book ARR 17.indb 84 12.12.2013 10:18:31


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 85-121
Alka Domić Kunić: Antička enciklopedistika – pojavnosti i dosezi

A$' D   K* 

ANTIČKA ENCIKLOPEDISTIKA - POJAVNOSTI I DOSEZI


Dr. sc. Alka Domić Kunić UDK 030.01
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Izvorni znanstveni rad
Odsjek za arheologiju Primljeno: 16. 11. 2012.
Ulica Ante Kovačića 5 Prihvaćeno: 21. 05. 2013.
HR - 10000 Zagreb
E-mail: adomic@hazu.hr

Rad je posvećen antičkoj enciklopedistici, od samih njenih početaka unu-


tar grčke povijesti književnosti pa do pune afirmacije toga književnoga žanra u
doba Rimskoga Carstva. Autorica se ograničava na antičko razdoblje, postavivši
kao donju granicu vrijeme propasti Zapadnog Rimskog Carstva - od toga vre-
mena, naime, žarište intelektualnog i znanstvenog djelovanja pomiče se prema
istoku (u Bizant), a enciklopedistika poprima novi izričaj koji se više ne može
vidjeti kao isključivo antički.
Ključne riječi: enciklopedije, priručnici, leksikoni, znanost, slobodna umi-
jeća, Grčka, Rim (Key words: encyclopaedias, handbooks, dictionaries, science, liberal
arts, Greece, Rome)

U današnjem smislu riječi, enciklopedija je kompendij koji sadržava sažete in-


formacije iz svih ili pojedinih grana znanja. Sastoji se od članaka, obično poslaganih
abecedno i posvećenih pojedinoj široj ili užoj temi; članke u pravilu prati osnovna
bibliografija, a u najkvalitetnijim enciklopedijama ispod svakoga stoji i ime njego-
vog autora.1 Enciklopedije kakve danas poznajemo razvile su se iz opsežnih svezaka
koji su tijekom prosvjetiteljskog razdoblja nicali po čitavoj Europi, u nastojanju da
obuhvate svekoliko znanje, činjenice i spoznaje koje je ljudski duh do toga vremena
prikupio tijekom svojega hoda kroz povijest. U isto su doba djela toga karaktera i
prozvana enciklopedijama, iako je izraz enciklopedija (u latinskom obliku, encyclopedia)
već otprije bio u uporabi za sveobuhvatnost znanja koje se stječe proučavanjem svih
znanstvenih disciplina. Filozof i prosvjetitelj Denis Diderot prvi je, naime, upotrijebio
1
Zahvaljujem dr. sc. Slavenu Ravliću iz Leksikografskog zavoda “Miroslav Krleža” na nesebičnoj
pomoći oko definiranja enciklopedistike i njezinog smještanja u povijesni kontekst. Antička
je enciklopedistika prilično slabo zastupljena u recentnoj stručnoj literaturi; najmjerodavniji
naslov nažalost još nije izašao na svjetlost dana - sudeći prema obavijesti izdavača, knjiga će
biti tiskana potkraj 2013. Riječ je o knjizi koju potpisuju dva urednika, Jason König i Greg Woolf
(obojica s University of St Andrews u Škotskoj), naslovljenoj Encyclopaedism from Antiquity to the
Renaissance; izdavač je Cambridge University Press.

85

Book ARR 17.indb 85 12.12.2013 10:18:33


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 85-121
Alka Domić Kunić: Antička enciklopedistika – pojavnosti i dosezi

naslov Encyclopédie, povezavši zauvijek taj pojam uz djelo koje obuhvaća sve grane
znanja, dok je dva stoljeća prije toga hrvatski filozof i humanist enciklopedijom još
nazivao ukupnost znanja u općenitom smislu riječi.2 Dotad su enciklopedijska djela
nosila različite naslove, ili su se jednostavno nazivala rječnicima, kako to pokazuje
i naslov Diderotove enciklopedije - ona je i encyclopédie, i dictionnaire. Enciklopedije,
rječnici, glosariji, leksikoni, katalozi, priručnici svake vrste srodni su žanrovi koji su
se tijekom povijesti ispreplitali i međusobno nadopunjavali, i tek u moderno doba
počeli razlikovati jedan od drugoga.3
Izraz enciklopedija proizašao je iz grčkog pojma ἐγκύκλιος παιδεία (doslovce: “za-
okruženo obrazovanje”) koji se koristio za definiranje općeg, sveobuhvatnog obrazo-
vanja, sustavnu naobrazbu u ključnim disciplinama znanja koje obuhvaćaju i znanost
i umjetnost. U tom se smislu on koristi barem od 5. st. pr. Kr.,4 pa kroz čitavu antiku
- u tome ga smislu shvaćaju Dionizije Tračanin, Vitruvije, Strabon, Kvintilijan, Plinije
Stariji, Plutarh i mnogi drugi antički pisci. Autori latinskog govornog kruga koriste i
vlastiti izraz orbis doctrinae, što je doslovni prijevod grčkog izvornika. Tako, primjerice,
Kvintilijan kaže: Nunc de ceteris artibus, quibus instituendos, priusquam rhetori tradantur,
pueros existimo, strictim subiungam, ut efficiatur orbis ille doctrinae, quem Graeci ἐγκύκλιον
παιδείαν vocant - A sada ću ukratko govoriti o ostalim umijećima u kojima se, smatram, dje-
čaci moraju obrazovati prije nego li budu predani učitelju govorništva, kako bi se zatvorio onaj
krug obrazovanja koji Grci nazivaju ἐγκύκλιος παιδεία (Inst. I.10,1), a Vitruvije svjedoči o
vlastitom iskustvu glede temeljitog općeg obrazovanja: Itaque ego maximas infinitasque
parentibus ago atque habeo gratias, quod Atheniensium legem probantes me arte erudiendum
curaverunt, et ea, quae non potest esse probata sine lieratura encyclioque doctrinarum omnium
disciplina - Zato ja svojim roditeljima dugujem osobitu i beskrajnu zahvalnost što su se ugledali
u zakon Atenjana pa se pobrinuli osposobiti me u vještini, i to u takvoj, za koju treba učenost u
književnosti i svim područjima znanja (De arch. VI, Praef. 4). Plinije Stariji, korifej među an-
tičkim enciklopedistima, ustvrdio je kako je njegov cilj ante omnia aingenda quae Graeci
τῆς ἐγκυκλίου παιδείας vocant, et tamen ignota aut incerta ingeniis facta - ponajprije dotaknuti
se svega onoga što Grci nazivaju ἐγκύκλιος παιδεία, a što je ili nepoznato ili prema našem
mišljenju dvojbeno (Nat. hist., Praef.). Prema Plinijevom izravnom svjedočanstvu, dakle,
njegova enciklopedija temelji se na grčkoj praksi sveobuhvatnog informiranja.

2
Denis Diderot, Encyclopédie, ou Dictionnaire raisonné des sciences, des arts et des métiers, Paris, 1751-
1772; Paulus Scalichius, Encyclopediae seu orbis disciplinarum tam sacrarum quam profanarum episte-
mon, Basel, 1559.
3
Razlika između enciklopedije i rječnika je u tome što enciklopedija objašnjava pojmove, a rječ-
nik riječi; enciklopedijski članci su dulji i detaljniji od članaka u rječnicima, i drugačijeg su
karaktera: prvi daju činjenične informacije o pojedinim pojmovima, a drugi lingvističke infor-
macije o pojedinim riječima.
4
Ta se kovanica pripisuje sofistu Hipiji iz Elide (5. st. pr. Kr.). O značenju te riječi u antičkoj litera-
turi usp. Doody 2009.

86

Book ARR 17.indb 86 12.12.2013 10:18:33


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 85-121
Alka Domić Kunić: Antička enciklopedistika – pojavnosti i dosezi

Prvobitni grčki pojam s vremenom je sveden na jednu riječ - ἐγκυκλοπαιδεία -


da li uslijed pogreške prepisivača latinskih rukopisa ili namjerice, uvođenjem nove
kovanice u grčki koine. Ta je kovanica dobila i svoj latinski pandan - encyclopaedia,
i u tom je obliku našla svoje mjesto u kasnijoj antičkoj književnosti koja ju je zatim
predala srednjovjekovlju.5
***
Ideja enciklopedizma ponikla je iz filozofskog poimanja potrebe da se ukupno zna-
nje obuhvati u cjelinu i zatim sistematizira radi lakšega korištenja. Nisu samo filozofi
zaslužni za napore koji su u tom smislu bili poduzeti - svoj udjel u tome imali su i gra-
matičari, matematičari, liječnici, starinari, povjesničari, geografi i drugi stručni pisci,
a osobito, dakako, polihistori koje je želja za sveobuhvatnim znanjem poticala na usu-
stavljivanje svih dostupnih informacija i na njihovo predavanje zainteresiranoj publici.
Iako su se sveobuhvatni sažeti tekstovi, u obliku sustavnih priručnika ili pak rječ-
nika odnosno leksikona, sastavljali već u Mezopotamiji tijekom 3. i 2. tisućljeća prije
Krista, a slično prikupljanje podataka nije bilo strano niti Dalekom istoku, izvorni
enciklopedijski priručnici poniknuli su na Zapadu, kao rezultat težnje zapadnjačkog
duha da se usustave raznorodni podaci radi korištenja u različite svrhe, već prema
potrebi korisnika; enciklopedije koje će se pak s izmakom antike pojaviti u arapskom
svijetu svoj karakter duguju doticajima sa zapadnjačkim kulturnim nasljeđem.6
To zapadnjačko kulturno nasljeđe, koje je budućim naraštajima namrijelo potrebu
za usustavljivanjem znanja ostvarenu u enciklopedističkoj formi, ponajprije proistječe
iz sredozemnog kulturnog kruga unutar kojega su nastali prvi poticaji za prikuplja-
nje i sistematizaciju informacija i vještina svake vrste. Ti su poticaji pak neraskidivo
bili povezani s potrebom da se tako nagomilano znanje primijeni u pojedinim aspek-
tima života, ili da ga se jednostavno skladišti i posjeduje. Takav pristup znanju, kom-
biniran s preispitivanjem vjerodostojnosti pojedinih činjenica i podataka, rezultirao
je nastankom znanosti. Taj se proces tijekom arhajskog doba odvijao u Maloj Aziji, a
u nastojanju oko stjecanja znanja i njegove primjene prednjačila je Jonija, pokrajina
na zapadnoj anatolijskoj obali.7 Multikulturalna sredina, geostrateški položaj na raz-

5
Usp. Mahews Sanford 1949, 462. O ἐγκύκλιος παιδεία: Walden 1909; Marrou 1956; Marrou 1958;
Stahl 1962; De Rijk 1965; Clarke 1971; Bonner 1977.
6
Urra-hubullu, veliki babilonski enciklopedijski rječnik s početka 2. tisućljeća pr. Kr., sadržavao
je riječi nanizane po temama. Od njega je čitavo stoljeće mlađi takozvani asirsko-sumerski lek-
sikon; usp. Opća enciklopedija, s. v. Enciklopedija. U Kini su se raznorodni podaci prikupljali
ponajprije u pragmatske svrhe, kao pripomoć kandidatima koji su stupali u upravnu službu. O
zapadnjačkom podrijetlu enciklopedija: Burke 2000, 175. Najstarija pak arapska enciklopedija je
Kitab adab al-katib (Knjiga znanja) koju je u 9. st. sastavio iranski učenjak Abū Muhammad Abd-
Allāh ibn Muslim ibn Qutayba ad-Dīnawarī al-Marwazī.
7
Literatura o tzv. “jonskom prosvjetiteljstvu” vrlo je opsežna; ovdje je predložen tek neznatan
uvid u tu temu: Clage 1955; Pfeiffer 1968; Lloyd 1979; Penrose, Schrödinger 1996; Greaves 2010.

87

Book ARR 17.indb 87 12.12.2013 10:18:33


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 85-121
Alka Domić Kunić: Antička enciklopedistika – pojavnosti i dosezi

međi kultura i intenzivna trgovina koja je omogućila neprekidno strujanje ljudi, robe
i utjecaja, predstavljali su plodno tlo za nicanje novog, može se reći revolucionarnog
pristupa dotad uvriježenom načinu razmišljanja o svijetu i njegovim pojavnostima.
Tome je pridonio i izraziti znatiželjni i poduzetni duh tamošnjih stanovnika, koji je
otvorenim očima promatrao svijet oko sebe i uvijek iznova preispitivao, sumnjao,
objašnjavao i dokazivao, marljivo bilježeći nove spoznaje. Znanje, zapisano na plo-
čicama ili svitcima, gomilalo se, ali još ne u tolikoj mjeri da bi već tada nastala po-
treba za njegovim usustavljivanjem i pojednostavljivanjem radi lakšeg korištenja.
Filozofi koji su sebe nazivali φυσιολόγοι (“oni koji raspravljaju o prirodi”), logografi
( λογογράφοι, “prozni pisci”) i drugi stručni pisci u svojem su opusu ostavili obilje
podataka svake vrste, a ne samo onih vezanih uz njihovo uže polje interesa. Lo-
gografska literatura, primjerice, skladišti povijesne, geografske, etnografske, stari-
narske i mitološke podatke, slobodno ih kombinirajući već prema potrebi narativa.
Iako ih se općenito smatra pretečama historiografa, logografi su zapravo ponudili
enciklopedijski raspon informacija. To obilje raznorodnih podataka osobito je izrazi-
to kod njihovog najistaknutijeg nasljednika Herodota iz maloazijskog Halikarnasa.8
Iako se prema svojoj građi još odnosio na način na koji su to činili i logografi, u njego-
voj Povijesti osjeća se već novi smjer - okosnicu tog grandioznog djela čini povijesni
događaj (grčko-perzijski ratovi) oko kojega je, međutim, isprepletena čitava mreža
raznorodnih podataka. Herodot je, tjeran onom istom znatiželjom svojstvenom Jo-
njanima, proputovao skoro čitav poznati svijet i upoznavao različite krajeve i ljude,
znatiželjno gledajući oko sebe, zapitkujući, istražujući i marljivo bilježeći ono što je
vidio i čuo. Rezultat toga istraživačkoga napora jest prava enciklopedija podataka
koja sadrži oko 2.320 imena (geografskih, etnografskih, osobnih), a uz svako od tih
imena Herodot je prirodao bar poneki podatak; popis općenitih pojmova zasigurno
bi bio jednako tako dugačak. Herodotova Povijest (Ἱστορίαι) dobiva dodatno na teži-
ni zahvaljujući tome što povijesna, arheološka i etnografska istraživanja u današnje
vrijeme dokazuju vjerodostojnost pojedinih podataka; tako su, primjerice, zračni
snimci potvrdili postojanje Kserksovog plovnog kanala za koji je Herodot ustvrdio
da je bio prokopan ispod planine Atosa kako bi se izbjegla plovidba oko opasnog rta
na Halkidici (Hist. VII.22-25).
Maloazijsko je tlo tijekom 6. i 5. st. pr. Kr., dakle, bilo plodno tlo za začetak težnje
za usustavljivanjem znanja, ali još se nije iskristalizirala i potreba da se ono na usu-
stavljen, pregledan i sažet način ponudi znanstvenoj sredini i zainteresiranoj čitalač-
koj publici. To je slika kakvu danas imamo, a ona je daleko od potpune, jer poznaje-
mo samo mali dio tadašnjeg književnog opusa, a i njega u prilično fragmentarnom
8
O Herodotu i njegovom djelu napisan je nepregledan broj stranica; ovdje izdvojeni naslovi bli-
jedi su putokaz: Thomas 2000; Bakker, de Jong, van Wees 2002; Saltzman 2010; PWRE Suppl. II,
coll. 205-520; Lesky 2001, 306-328.

88

Book ARR 17.indb 88 12.12.2013 10:18:33


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 85-121
Alka Domić Kunić: Antička enciklopedistika – pojavnosti i dosezi

obliku. No, i taj “vrh ledene sante”, danas nam vidljiv, pruža uvid u glavne značajke
arhajske pisane ostavštine - redom su to djela koja sadrže mnogobrojne i različite
podatke, što im svima daje i izvjesnu notu enciklopedizma. Ta će se praksa nasta-
viti i dalje, osobito kod povjesničara, geografa i starinara, pa ćemo i u punoj antici
kod Strabona, Valerija Maksima, Plutarha, Suetonija Trankvila, Aula Gelija i brojnih
drugih nalaziti obilje podataka kojim je začinjen glavni narativ. Antička književnost,
gledana u cjelini i promatrana iz današnje perspektive, ne može se dijeliti na pojedi-
ne žanrove, kao ni ukalupiti u naše književnopovijesne obrasce. Riječ je o mnoštvu
djela, raznovrsnih i tematski međusobno isprepletenih, koje tek s obzirom na glavni
tematski okvir i naracijsku nit vodilju možemo razlikovati kao, primjerice, povijesno,
geografsko, filozofsko, prirodoslovno ili bilo koje drugo strukovno djelo.
Jedan od problema s kojim se danas suočavamo prilikom proučavanja antičke
literature i njenog vrednovanja jest već spomenuta fragmentarnost našeg poznavanja
njezine ukupnosti. Od cjelokupnog književnog opusa grčke i rimske antike, opusa
koji ugrubo pokriva čak tisuću godina, do našeg su vremena očuvani samo neznat-
ni dijelovi koji onemogućavaju njegovo cjelovito sagledavanje i vrednovanje. Taj je
problem tim veći jer na umu valja imati i činjenicu da poznajemo samo neka djela
nekih autora, a i to većinom u vrlo fragmentarnom obliku ili pak iz druge ili treće
ruke; nekim autorima znademo samo imena a velikoj većini djela samo naslove, dok
zacijelo ima i onih za koje nismo niti čuli. Djela nekih u antici cijenjenih i plodnih
autora (primjerice, Posejdonija iz Apameje) poznata su nam samo zahvaljujući kasni-
jim piscima koji su ih navelike koristili, iz njih vadili podatke i stavljali ih u kontekst
svojih narativa. Antički su autori često citirali po sjećanju (iako su vjerojatno uhvatili
opću ideju dotičnog odlomka), pa uvijek treba računati s mogućnošću da je preuzeta
informacija, izuzeta iz svog izvornog konteksta i naknadno prepričana, loše upam-
ćena ili čak pogrešno protumačena. U antičkoj su literaturi vrlo rijetki izravni citati
odlomaka drugih autora - preuzeti se podaci upliću u vlastiti narativ a da se pritom
najčešće niti ne spomene odakle su uzeti, pa ih je vrlo teško (a ponekad i nemoguće)
međusobno razlučiti. Osim toga, prisutan je i polemički duh koji ne dozvoljava da se
nepristrano pristupa građi drugih (mahom starijih) pisaca, već se koristi svaka mo-
guća prilika da se stavovi i informacije dotičnih izvora podvrgnu kritici, a ponekad i
namjerno prešute ili pak iskrive. Autori pak koji sastavljaju sažetke i kratke prikaze
vrlo selektivno odabiru podatke, vrlo često po vlastitom nahođenju koje ne mora uvi-
jek biti u skladu s objektivno najboljom opcijom, a i kod njih se susrećemo s istim (već
spomenutim) problemom načina prenošenja tuđeg narativa.9
Kao što je već spomenuto, antička literatura ne može se podijeliti na pojedine
žanrove - ne možemo je ukalupiti u nama suvremenu teoriju povijesti književnosti.10
9
Usp. Marincola 2007, 1-2, na primjeru historiografije.
10
Usp. Marincola 2007, 5-6, opet na primjeru historiografije.

89

Book ARR 17.indb 89 12.12.2013 10:18:33


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 85-121
Alka Domić Kunić: Antička enciklopedistika – pojavnosti i dosezi

Iz današnje je perspektive unutar grčkog i rimskog opusa često teško razlučiti, pri-
mjerice, povijesno od geografskog djela ili pak postaviti jasne granice između filo-
zofskih i prirodoslovnih rasprava - nije bilo jasnih tematskih okvira niti prepreka da
se u narativ upliću raznorodni podaci koji s naše točke gledišta njemu ne pripadaju.
Nećemo stoga pogriješiti ako antička djela nazovemo multidisciplinarnima i ako na
pojedina djela ili na opus nekog autora gledamo kao na potencijalne manje ili veće
enciklopedije, ukoliko su izdašni informacijama u okviru neke uže tematike ili pak
pokrivaju dovoljno širok raspon tema.
Kao što antička književna baština izmiče kategorizaciji, tako se i djela bogata
raznovrsnim informacijama, koja bi danas bila etiketirana kao enciklopedijska, ne
mogu bez poteškoća prepoznati kao takva. Antičke je enciklopedije ponekad gotovo
nemoguće razlučiti od leksikona, rječnika, glosara, zbirki i priručnika svake vrste,
koji također sadrže mnoštvo sažetih informacija, svojstvenih enciklopedijski ustroje-
nom tekstu.11 Enciklopedija, osim toga, ne obuhvaća nužno čitavo znanje - osim op-
ćih, ima i “specijaliziranih” enciklopedija koje pokrivaju pojedine segmente univer-
zalnog znanja. A takve, s obzirom na to koliko danas poznajemo antičku književnu
baštinu, brojčano daleko pretežu nad onima prvima.

***
Prve antičke enciklopedije izravan su proizvod grčkog duha koji je svoju potre-
bu za usustavljivanjem znanja materijalizirao u vidu preglednih rasprava manjeg ili
većeg opsega. Tim je djelima, međutim, prethodila faza u kojoj se podaci nisu još
zapisivali, nego predavali usmenim putem. Riječ je o Platonovim i Aristotelovim pre-
davanjima koja su polaznici njihovih škola upijali slušajući ih i zapisujući bilješke.12
Osim tih studentskih bilježaka, po svoj su prilici postojale i “radne” bilješke samih
predavača, a potom su se tako očuvane informacije naknadno uobličile u pisane ra-
sprave. Pojedine te rasprave, uz ostale spise koji im se tradicionalno pripisuju, pokri-
vaju određene teme odnosno znanstvena područja, no uzete sve zajedno predstavlja-
ju enciklopediju u kojoj je uskladišteno široko znanje iz različitih područja interesa.
I Platon i Aristotel su, naime, bili polihistori, posjedovali su široko znanje o gotovo
svim područjima ljudskog intelektualnog dosega. Platon se, primjerice, zanimao za
ontologiju, gnoseologiju, retoriku, književnost, epistemologiju, umjetnost, estetiku,
etiku, idealizam, pravo, politiku, obrazovanje, vojništvo, religiju, medicinu... On sâm
11
Primjerice, rječnik sadrži popis riječi i izraza nekog (ili više) jezika, odabranih, raspoređenih i
objašnjenih po nekom određenom načelu i poredanih abecedno ili tematski. S obzirom na pri-
stup problematici, ima jezičnih i predmetnih rječnika, a ovi drugi zapravo su enciklopedije ili
leksikoni.
12
Platonova Akademija u Ateni prva je viša obrazovna ustanova u čitavom zapadnom svijetu;
nakon što ju je Sula uništio 84. pr. Kr., bila je obnovljena početkom 5. st. i djelovala je sve do 529.
kada ju je Justinijan I., smatrajući je prijetnjom širenju kršćanstva, zatvorio.

90

Book ARR 17.indb 90 12.12.2013 10:18:33


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 85-121
Alka Domić Kunić: Antička enciklopedistika – pojavnosti i dosezi

nije imao potrebu usustaviti to veliko znanje i golemo mnoštvo podataka koje je po-
sjedovao - taj su posao učinili drugi poslije njega, u želji da to intelektualno bogatstvo
očuvaju za svoje vrijeme, a vjerojatno i za buduće naraštaje.13 Jedan od posrednika
učiteljevog znanja bio je Platonov nećak i učenik Speusip. On je sistematizirao i u niz
rasprava uobičio različite teme o kojima se bilo raspravljalo u Akademiji; razlog je
vrlo praktičan: Speusip je bio naslijedio katedru, pa se radi lakšeg prenošenja znanja
studentima latio usustavljivanja ujakovih bilježaka po pojedinim područjima znanja.
Speusip je zapravo utro put koji se pokazao najboljim za sintetiziranje, prezentiranje
i širenje opsežnih rezultata znanstvenog istraživanja. Iako iza sebe nije ostavio cje-
lovito djelo koje bi pokrivalo sva područja Platonovog interesa, Speusipove rasprave
predstavljaju dijelove enciklopedijskog opusa.14
No, nisu samo oni koji su se kretali unutar Platonovog kruga zaslužni za njegova-
nje i prenošenje rezultata znanstvenog istraživanja - Hipija iz Elide, primjerice, jedan
od najutjecajnijih sofista i diplomata u službi svojega polisa, zaslužan je za stvaranje
posebnog mnemotehničkog sustava za pamćenje golemog broja podataka. Njegovi
praktički neograničeni interesi potaknuli su ga da se okuša u gotovo svim znanstve-
nim i umjetničkim disciplinama; posjedovao je enciklopedijsko znanje koje je već za
njegova života postalo legendarno: pripovijedali su da je u stanju odgovoriti na svako
postavljeno pitanje. Pa ipak, ako je vjerovati vijestima iz antike, Hipija je svoje zna-
nje koristio samo površinski ne zalazeći u dubinu, bivajući zadovoljan uopćavanjem
problema a da ga prethodno nije temeljito upoznao. Od njegovog opsežnog i razno-
vrsnog opusa očuvano je tek nekoliko naslova i fragmenata, koji nam onemogućuju
da procijenimo može li mu se dati mjesto među antičkim enciklopedistima.15 Jednako
tako ne možemo prosuditi možemo li opus Demokrita iz Abdere, drugog Platonovog
suvremenika, filozofa i svestranog znanstvenika, okarakterizirati kao enciklopedij-
ski. Znademo da se zanimao za sva područja tadašnjeg znanstvenog djelovanja i da
je svoj interes pretočio u mnogobrojne rasprave od kojih je očuvano tek sedamdesetak
naslova i tristotinjak fragmenata.16
Iako danas Platonu dajemo prvenstvo u multidisciplinarnom pristupu znanju,
moramo imati na umu da ga je on barem u nekoj mjeri baštinio od svojeg učitelja So-
krata, kao što ga je, obogaćenog vlastitim istraživanjima, predao sljedećem naraštaju.
13
O Platonu: PWRE XX/2, coll. 2342-2537; Lesky 2001, 497-535; Platonov opus: Leksikon 1996, 472.
Poznat je cjelokupni Platonov opus, rekonstruiran iz različitih izvora i prijevoda s latinskog i
arapskog.
14
O Speusipu: PWRE III/A2, coll. 1636-1669; popis Speusipovih djela: Leksikon 1996, 546.
15
Platon je Hipiju kritizirao kao ispraznog i bahatog (u raspravi Ἱππίας ἐλάττων / Hipija Mlađi). O
Hipiji: PWRE VIII/2, coll. 1706-1711; Lesky 2001, 347-348; Hipijin opus: Leksikon 1996, 285.
16
O Demokritu: PWRE V/1, coll. 135-140; Lesky 2001, 334-339. Demokritov opus: Leksikon 1996, 127-
128.

91

Book ARR 17.indb 91 12.12.2013 10:18:33


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 85-121
Alka Domić Kunić: Antička enciklopedistika – pojavnosti i dosezi

Apsolutno prvenstvo u toj sljedećoj generaciji ima Aristotel, Platonov učenik i jedan
od najvećih mislilaca čitave antike, koji je svojim opusom obuhvatio praktički svo
znanje svojega vremena i dotaknuo se gotovo svih područja ljudske spoznaje. Izrav-
no ili neizravno, začetnik je nekih znanstvenih disciplina (primjerice, logike, socio-
logije i teorije umjetnosti), a sâm se aktivno bavio istraživanjem u mnogim područ-
jima znanosti, promatrajući, eksperimentirajući i proučavajući. Njegova predavanja
u Likeju, visokoj školi koju je osnovao,17 obuhvaćala su širok raspon znanstvenih i
umjetničkih interesa koji se bez daljnjega može nazvati enciklopedističkim; ondje se
istraživao i učenicima predavao niz disciplina koje su sve bile unutar Aristotelovog
područja interesa: botanika, zoologija, logika, muzika, matematika, astronomija, me-
dicina, kozmologija, fizika, metafizika, filozofija, psihologija, etika, teologija, retori-
ka, lingvistika, pjesništvo, politika, estetika, umjetnost... Likej je nabavljao i čuvao
rasprave iz svih tih područja ljudskog znanja i na taj način oformio prvu znatniju
knjižnicu u antici.
I pisani je Aristotelov opus prožet enciklopedističkim idealom obuhvaćanja či-
tavog znanja te njegove klasifikacije i organizacije po nekom određenom načelu. Od
dvjestotinjak rasprava za koje se znade očuvana je oko jedna trećina;18 i dok taj oču-
vani dio opusa više nalikuje bilješkama nego raspravama namijenjenima javnom či-
tanju, onaj izgubljeni dio vjerojatno je bio stilski dorađen i na visokoj estetskoj razini,
čim je Ciceron, najveći autoritet u proznoj stilistici, Aristotelov stil nazvao tekućim
zlatom.19 Izgleda da su rasprave koje su doprle do nas bile bilješke vezane uz Aristo-
telova predavanja u Likeju - bilo da je riječ o studentskim bilješkama, ili pak o Aristo-
telovim nacrtima za predavanja.
Aristotelovsku težnju da se obuhvati i sistematizira ukupnost tada dostupnih
znanstvenih dometa baštinili su i neki njegovi učenici koji su nastojali slijediti stope
17
Likej je Aristotel osnovao u Ateni, u prostoru namijenjenom javnoj tjelovježbi i posvećenom
Apolonu Likeju.
18
O Aristotelu: PWRE II/1, coll. 1012-1054; Lesky 2001, 535-565; Aristotelov opus: Leksikon 1996, 78-
80.
19
Cum enim tuus iste Stoicus sapiens syllabatim tibi ista dixerit, veniet flumen orationis aureum fundens
Aristoteles qui illum desipere dicat / Kada bi, naime, onaj tvoj stoički mudrac to izrekao slog po slog, došao
bi Aristotel koji izlijeva zlatnu rijeku govora i kazao da je ovaj izgubio pamet (Ciceron, Lucul. II.38,119)
(usp. Topica I.3; De orat. I.11,49). Istu informaciju prepričava i Plutarh: Ὅμος δέ, καίπερ οὕτως
ἀκράτῳ φιλοτιμίᾳ συνών, ἀπήλλακτο τοῦ φθονεῖν ἑτέροις, ἀφθονώτατος ὢν ἐν τῷ τοὺς πρὸ
αὐτοῦ καὶ τοὺς καθ’αὑτὸν ἄνδρας ἐγκωμιάζειν, ὡς ἐκ τῶν συγγραμμάτων λαβεῖν ἔστι. Πολλὰ
δ’αὐτοῦ καὶ ἀπομνημονεύουσιν οἷον περὶ Ἀριστοτέλους, ὅτι χρυσίου ποταμὸς εἴη ῥέοντος, καὶ περὶ
τῶν Πλάτωνος διαλόγων, ὡς τοῦ Διός, εἰ λόγῳ χρῆσθαι πέφυκεν, οὕτω διαλεγομένου / Pa ipak,
premda je njegovo (sc. Ciceronovo) častohleplje bilo tako neumjereno, nije uopće poznavao zavidljivosti
prema drugima jer je bez ikakve zavisti hvalio svoje prethodnike i suvremenike, kako se može vidjeti u nje-
govim spisima. Mnoge se takve njegove pohvale i prepričavaju; na primjer, o Aristotelu da je rijeka tekućeg
zlata i o Platonovim dijalozima da bi Jupiter, da mu je narav da se služi ljudskim govorom, tako govorio.
(Plutarh, Cic. 24). Spomenuti citat o Platonu nalazi se u Ciceronovoj raspravi Brutus, 31.121.

92

Book ARR 17.indb 92 12.12.2013 10:18:34


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 85-121
Alka Domić Kunić: Antička enciklopedistika – pojavnosti i dosezi

svojega velikog učitelja. Spomenimo ovdje samo dvojicu: Fenija iz Eresa na Lezbu
svoje je široko polje interesa pretočio u brojne rasprave različite tematike, od kojih su
očuvani tek pojedini fragmenti,20 a njegov zemljak Teofrast najbliži je Aristotelovim
sveobuhvatnim interesima koje je pretočio u zavidan broj rasprava.21 Kao vjernom ču-
varu i promicatelju svoje baštine Aristotel mu je oporučno ostavio svoje spise i odre-
dio ga za nasljednika u Likeju. Sudeći prema naslovima djela, Teofrastov znanstve-
nički interes pokrivao je sve one discipline kojima se bavio i njegov učitelj, a akribija
koja ga je resila potaknula je njegovog učitelja da mu nadjene nadimak Θεόφραστος,
“božanski izričaj” (pravo ime bilo mu je Tirtam). Unatoč tome, stil njegovih rasprava
bio je posve podređen informaciji koju su prenosile, što je posve u skladu s enciklope-
dijskim karakterom narativa. Od golemog njegovog opusa u cjelini su očuvane samo
dvije opsežne rasprave o botanici koje će umnogome utjecati na razvoj botanike kao
znanosti u srednjem vijeku; Teofrast je ondje dao prvu sistematizaciju botaničkog
svijeta, koja mu je priskrbila častan naslov “oca botanike”.
Kao i Platonov, tako je i Aristotelov opus, gledan u cjelini, predstavljao enciklo-
pediju svekolikog grčkog znanja. Aristotel je svojeg učitelja nadmašio ne samo raspo-
nom znanstvenih i umjetničkih interesa, nego i ugledom koji je uživao među svojim
suvremenicima i utjecajem na kasnija vremena. A taj je utjecaj bio golem - zajedno sa
Sokratom i Platonom, smatra se utemeljiteljem zapadnjačke filozofije i znanosti opće-
nito, a on sam bio je možda posljednja osoba svojega vremena koja je znala sve što se
tada uopće moglo znati.22
Aristotelova su se djela tijekom antike uvelike čitala i proučavala, unatoč tome što
su postojale vremenske lakune od nekoliko stoljeća. Njegova je biblioteka, naime, na-
kon njegove smrti bila zagubljena, da bi bila ponovno pronađena u Sulino doba, a s iz-
makom antike Zapad ga je na neko vrijeme predao zaboravu (za to vrijeme cijenili su ga
u Bizantu i u arapskom svijetu), da bi ga Europa ponovno otkrila tek krajem 12. stoljeća.
Sličnu je sudbinu doživio i Platonov genij - Zapad ga tijekom srednjeg vijeka nije pozna-
vao (u Bizantu su ga dotle uvelike čitali), da bi ga ponovno otkrio u doba renesanse.
U svojoj je Politici, raspravi posvećenoj političkoj filozofiji, Aristotel apostrofirao i
definirao “liberalne znanosti” (ἐλευθερίαι ἐπιστήμαι) kao temeljno znanje koje bi tre-
bao posjedovati svaki slobodni čovjek kojega ne zanima samo ono što je izravno prak-
tično ili korisno, već teži za intelektualnom i moralnom izvrsnošću, a sve u korist i na
čast svojega polisa (Polit. 8.1-3). Riječ je o krugu disciplina (znanstvenih i umjetničkih)

20
Fenijin opus: Leksikon 1996, 203.
21
Teofrastov opus: Leksikon 1996, 568-571.
22
Aristotel je već u svoje doba bio iznimno cijenjen. Njegova je obitelj aristokratskog podrijetla,
povezana s makedonskom vladajućom klasom – otac mu je bio osobni liječnik makedonskog
kralja Aminte, a sam je Aristotel bio učitelj Aleksandra Makedonskog. O Aristotelu kao posjed-
niku svekolikog znanja: Magee 2010, 34.

93

Book ARR 17.indb 93 12.12.2013 10:18:34


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 85-121
Alka Domić Kunić: Antička enciklopedistika – pojavnosti i dosezi

koje su zajedno činile opće obrazovanje, kao priprema za daljnje školovanje na višoj
razini. Na prvoj razini stjecala su se znanja općenito zvana filozofijom, koju je činila
skupina takozvanih verbalnih disciplina (gramatika, retorika te logika ili dijalekti-
ka), dok su dopunsko obrazovanje tvorile matematičke discipline u koje su se ubrajali
aritmetika, geometrija, astronomija i muzika. Prvi stupanj obrazovanja u latinskom
će se govornom krugu zvati trivium, drugi pak stupanj quadrivium, a cjelokupnost dis-
ciplina potrebnih za obrazovanje slobodnog čovjeka - artes liberales (“slobodna umije-
ća”) odnosno liberalia studia (“slobodno obrazovanje”). Izvorište tom obrazovnom su-
stavu, koji će antika potom prenijeti u srednji vijek, traži se u Grčkoj 5. i 4. stoljeća pr.
Kr. - ondje su te discipline bile prepoznate kao temelj obrazovanja koje bi morao steći
svaki slobodan građanin želi li kvalitetno pridonijeti boljitku svoje sredine. Važnost
upravo takve kombinacije znanstvenih disciplina jest u tome što su se one discipline
koje čine kvadrivij smatrale suštinskima za razumijevanje koncepta Prirode. Korijeni
te filozofske misli urasli su u brončanodobnu teogoniju, a prvi plodovi ogledali su
se u arhajskom uzletu znanosti (osobito onih prirodnih, odnosno matematičkih) u
Maloj Aziji; još u srednjem vijeku vjerovalo se, dapače, da matematika razotkriva
poredak svemira.23 Što se pak temeljnih obrazovnih disciplina tiče, retorika je bila
središnja među njima i smatrala se temeljnom za nastavak obrazovanja. Ukupan broj
disciplina nije uvijek bio isti - on je varirao, da bi se tek kod latinskih enciklopedista
ustalio na njih sedam.24 No te su discipline oduvijek bile shvaćane kao krug, koji bi
se pojedinačnim njihovim savladavanjem na kraju zatvarao u potpuno obrazovanje
slobodnog čovjeka.25 Tako su krug slobodnih umijeća i krug obrazovanja (doslovan
prijevod riječi enciklopedija) zapravo jedno te isto - riječ je o konceptu zaokruženog
znanja koje se, usustavljeno po nekom načelu, koristi u određenim prilikama ili jed-
nostavno skladišti za slučaj potrebe. Izraz enciklopedija u antičkoj se literaturi nije baš
često koristio, a kada je to bio slučaj, u pravilu nije podrazumijevao pisano djelo nego
sustavnu opću naobrazbu koja se sastojala od međusobno povezanih znanstvenih i
umjetničkih disciplina.

23
Septem artes liberales (sedam slobodnih umijeća) u srednjem su vijeku, baštinjene od antike,
predstavljale temeljni kurikul obrazovanja. Na taj je način grčka tradicija školovanja, preuzeta
potom od Rima, nastavljala živjeti stoljećima. O tome usp. Parker 1890; Rajna 1928; Wise 1947;
Courcelle 1969; Riché 1976.
24
Varon je u izvorni krug grčkih disciplina uključio medicinu i arhitekturu pa je tako njihov
broj narastao na devet. No, nije samo broj varirao - ponekad je bilo i manjih odstupanja od
kombinacije disciplina: Vitruvije, primjerice, nabraja gramatiku, geometriju, povijest, filozofiju,
teoriju glazbe, medicinu, pravo i arhitekturu (De archit., Praef.). Sedam slobodnih umijeća u svo-
joj ustaljenoj kombinaciji (gramatika, dijalektika, retorika, aritmetika, geometrija, astronomija i
muzika) definirane su i opisane kod Marcijana Kapele, enciklopedista iz 5. st., u njegovom pro-
gramatskom djelu (zapravo enciklopedijskom priručniku o septem artes liberales) naslovljenom
De nuptiis Mercurii et Philologiae (Vjenčanje Merkura i Filologije).
25
O slobodnim umijećima usp. West 1912, 1; Wagner 1983, 2-3, 6; Grant 1996, 14.

94

Book ARR 17.indb 94 12.12.2013 10:18:34


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 85-121
Alka Domić Kunić: Antička enciklopedistika – pojavnosti i dosezi

***
Klica enciklopedistike, začeta kod Platona i Aristotela, osobito je napredovala
u doba helenizma. Tadašnje povijesne prilike stvorile su posebno podneblje koje je
omogućilo neslućeni razvoj različitih grana znanosti; mnoga postignuća modernog
doba ne bi bila moguća bez temelja koji su im postavila otkrića znanstvenikâ iz Alek-
sandrije, Sirakuze, Pergama i drugih gradova helenističkog svijeta.26 U to se doba naj-
više njeguju matematika, astronomija, geografija, medicina, fizika (koja se smatrala
granom filozofije) - sva su ta znanja imala praktičnu vrijednost, moglo ih se iskoristiti
za razvoj proizvodnje, trgovine i drugih grana ljudske djelatnosti koje su donosi-
le dobit. Nova znanstvena postignuća zahtijevala su daljnju obradu - klasificiranje
i usustavljivanje radi lakšeg korištenja. Nijedno djelo napisano u to doba ne može
se izdvojiti kao ogledni primjer enciklopedijskog djela, no opus nekoliko istaknutih
autora, gledan u cjelini, tvori enciklopediju helenističkog znanstvenog dometa. U to
se doba sastavljaju razne zbirke i priručnici posvećeni pojedinim granama znanosti
ili određenim užim temama, ali koncipirani kao pregledni izvor informacija u svojim
zadanim okvirima.27 Tako su, primjerice, Kleomed i Arat iz Sola pisali o astronomiji,
Teon iz Smirne bavio se matematičkim problemima, Kratet iz Mala, Dionizije Trača-
nin i Hermagora iz Temna obrađivali su gramatička i retorička pitanja, a Heladije iz
egipatskog Antinopola i Filita s Kosa bavili su se jezičnim zanimljivostima; Amerija
je sastavio farmakološki leksikon, a zbirke nevjerojatnih priča i čudesnih pojava pri-
kupili su Filostefan iz Kirene, Antigon iz Karista, Apolonije Paradoksograf i Monim.
Sveobuhvatnija djela napisali su Demetrije iz Skepse koji je iz brojnih izvora (poglavi-
to književnih) prikupio golemu geografsku, povijesnu i mitološku građu i donio ju je
u obliku komentara katalogu Trojanaca iz Ilijade, te Apolodor iz Atene čiji komentar
katalogu brodova iz Ilijade sadrži brojne ekskurse o epskom pjesništvu i jeziku.28
Među brojnim helenističkim stručnim piscima odskače četiri imena. To su Kali-
mah iz Kirene, njegov zemljak Eratosten, već spomenuti Teofrast i Posejdonije iz sirij-
ske Apameje. Njihovi raznoliki znanstveni interesi i multidisciplinarni pristup dostu-
pnoj građi utrli su put daljnjem razvoju enciklopedistike i njezinom širenju u zapadni
dio mediteranske ekumene. Kalimah je, kao upravitelj biblioteke u Aleksandriji, imao
izvanredne uvjete da se bavi znanstvenim radom, budući da su mu svakodnevno pri
ruci bili svitci koji su sadržavali čitavo dotad prikupljeno znanje antičkoga svijeta. On
je tu priliku i iskoristio, ako je suditi prema bogatom opusu koji je ostavio iza sebe;
bizantski leksikon Suda bilježi pod Kalimahovim imenom ukupno 800 naslova, no do
našeg su vremena nažalost doprli tek do te mjere oskudni fragmenti da ne možemo
26
O helenističkoj znanosti i znanstvenoj literaturi: Lesky 2001, 764-776.
27
Izravan prethodnik antičkih enciklopedija upravo su ti raznorodni priručnici; usp. Grant 1996,
11-13.
28
Za sve te autore usp. Leksikon 1996, ss. vv.

95

Book ARR 17.indb 95 12.12.2013 10:18:34


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 85-121
Alka Domić Kunić: Antička enciklopedistika – pojavnosti i dosezi

steći niti približnu sliku o Kalimahu kao svestranom znanstveniku.29 Poznat je, me-
đutim, njegov rad na katalogizaciji cjelokupnog fonda aleksandrijske biblioteke - sam
njegov Popis (Πίνακες) proteže se na 120 knjiga i predstavlja kombinaciju knjižničnog
kataloga i bio-bibliografskog kompendija svih dostupnih autora i djela. Kalimah je
obilnu građu prvo klasificirao po vrstama, a potom sastavljao alfabetske popise au-
tora i uz ime svakoga od njih pridodao najvažnije podatke (kratak životopis, naslo-
ve djela, citate početnih riječi, vrijeme nastanka pojedinog djela). Za taj pothvat nije
imao uzora - sam se domislio metodologiji koja je dugo vremena potom bila ogledni
primjer usustavljivanja informacija, a njegov je katalog bio izvorom mnogih kasnijih
kompilacija. Iako u strogom smislu riječi još ne enciklopedijsko djelo, Kalimahov Po-
pis na najboljem je tragu kasnijih strukovnih enciklopedijskih priručnika. Drugo ve-
liko ime helenističke znanosti jest Eratosten iz Kirene - gramatičar, bibliotekar i sve-
strani učenjak, jedan od posljednjih univerzalnih znanstvenika antičkog svijeta. Kao
predstojniku aleksandrijske biblioteke bila mu je, kao i njegovom učitelju Kalimahu,
dostupna obilna građa u kojoj je bilo sadržano svo tada dostupno znanje. Eratoste-
nov najveći doprinos znanosti kreće se u području geografije i njoj pridružene kar-
tografije - smatraju ga začetnikom znanstvene geografije, a zaslužan je i za današnje
poznavanje kronologije antičkog svijeta, jer je u svojim Godišnjacima (Χρονογραφίαι)
kronološki, po olimpijadama, opisao sve važne događaje.30
I dok su Kalimah i Eratosten dali nemjerljiv doprinos pojedinim segmentima
ljudskoga znanja, helenizam je iznjedrio i dva velika univerzalna znanstvenika čiji se
interes nije ograničavao samo na pojedine znanstvene discipline. To su već spomenu-
ti Teofrast i Posejdonije iz Apameje. Posejdonije, Sirijac grčkog podrijetla, stekao je te-
meljito obrazovanje u Ateni a potom se nastanio u Rodu, najznatnijem znanstvenom
središtu svojega vremena, i ondje osnovao i vodio školu po svim načelima tadašnjeg
obrazovnog sustava koji se temeljio na slobodnim umijećima. Njegov politički an-
gažman (kao poslanik Roda u nekoliko je navrata boravio u Rimu) omogućio mu je
poznanstvo s mnogim istaknutim osobama republikanskog Rima - prijateljevao je,
primjerice, s Ciceronom i Pompejom - što je Posejdonije iskoristio i za svoj znanstveni
rad. Zahvaljujući rimskoj zaštiti i naklonosti, proputovao je gotovo čitav rimski svijet,
a posjetio je i zemlje koje su se nalazile izvan rimske kontrole. Ta je putovanja, kao
nekoć Herodot, iskoristio za širenje svojih vidika i prikupljanje raznorodne građe
koju je potom pretakao u mnoge i raznolike znanstvene rasprave. Pisao je tako o fizici
(uključujući meteorologiju i fizičku geografiju), astronomiji, astrologiji i proricanju,

29
O Kalimahu: PWRE Suppl. V, coll. 386-452; PWRE Suppl. XIII, coll. 184-266; Lesky 2001, 685-702;
Kalimahov opus: Leksikon 1996, 327. Spomenimo i to da je Kalimah bio učitelj Eratostenu i Filo-
stefanu - obojica autora spomenuta su u ovome radu.
30
O Eratostenu: PWRE VI/1, coll. 358-388; Lesky 2001, 766-769; Eratostenov opus: Leksikon 1996,
178.

96

Book ARR 17.indb 96 12.12.2013 10:18:34


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 85-121
Alka Domić Kunić: Antička enciklopedistika – pojavnosti i dosezi

seizmologiji, geologiji i mineralogiji, botanici i prirodoznanstvu općenito, etici, logici,


matematici, povijesti, antropologiji, taktici... Već u svoje doba bio je cijenjen kao poli-
histor širokog obzora interesa, kao čovjek koji posjeduje gotovo čitavo znanje svoga
vremena.31 Njegov doprinos znanstvenom istraživanju nije bio posve originalan, ali
je bio širok i sveobuhvatan. Od njegovog golemog opusa gotovo ništa nije očuvano
u većem opsegu - poznajemo tek mnoštvo fragmenata, razasutih po mnogobrojnim
njemu suvremenim i kasnijim djelima - tako ga, primjerice, naširoko koriste Varon,
Ciceron, Livije, Strabon, Diodor Sikulski, Plinije Stariji, Seneka Mlađi, Plutarh... Širina
njegovog obzora, raspon tema, količina znanja, kao i akribičan stil uvelike su impre-
sionirali Rim, pa je Posejdonije imao suštinski utjecaj na rimsku stručnu književnost,
ali i na formu i sadržaj obrazovanja i prezentiranja znanstvenih rezultata, koje je Rim
- Posejdonijevim posredstvom - baštinio od Grka.32
Graecia capta ferum victorem cepit et artes intulit agresti Latio (Pokorena Grčka osvojila
je divljeg pobjednika i unijela umijeća u priprosti Lacij) - tako je pjesnik Horacije slikovito
opisao situaciju u Rimu nakon osvajanja Grčke i njenog pripajanja rimskom imperiju
(Epist. II.1,156-157). I doista, pobjednički se Rim s divljenjem odnosio prema grčkim
intelektualnim dosezima, niti ne pokušavajući ih nasljedovati; rimski je duh bio sklo-
niji praktičnoj primjeni znanja i prepoznavanju njegove korisnosti u materijalnom
svijetu. No, u isto su vrijeme grčki dosezi znanstvenog istraživanja i umjetničkog
stvaranja bili poželjni cilj obrazovanja svakog dobrostojećeg Rimljanina - bilo je pita-
nje prestiža školovati se u nekoj od renomiranih škola grčkoga svijeta i tako stjecati
zaokruženo znanje u ἐγκύκλιος παιδεία. Kako bi mogli pratiti zahtjevno gradivo, Ri-
mljani su posizali za raznim grčkim priručnicima - uskoro su se pojavili i prijevodi
tih priručnika na latinski, a počeli su se sastavljati i vlastiti priručnici za pojedine gra-
ne znanosti. Rim je svekolikom znanju pridonio praktičnim umijećima, među kojima
su najistaknutija pravo, vojništvo, politika, arhitektura i inženjerstvo.33 Kako ćemo
vidjeti, enciklopedijski pisci služit će se, između ostaloga, upravo tim priručnicima
kao skladištima informacija - njih crpe iz konteksta i preuređuju u skladu s vlastitim
potrebama.
Slobodna su se umijeća, preuzeta iz grčkog obrazovnog i znanstvenog sustava,
tijekom kasnorepublikanskog doba ukorijenila i udomaćila u Rimu i postala temelj
za obrazovanje slobodnog čovjeka. Ciceron ih često spominje, što samo dokazuje da
31
Klaudije Ptolemej je, impresioniran Posejdonijevim sofisticiranim metodama znanstvenog
proučavanja, pretpostavio njegove rezultate Eratostenovima, iako su ovi drugi bili točniji. O
Posejdoniju: PWRE XXII/1, coll. 558-826; Lesky 2001, 664-667; Posejdonijev opus: Leksikon 1996,
496-497.
32
Što se obrazovanja tiče, tu je Posejdonijev utjecaj bio izravan - njegova škola u Rodu bila je vrlo
popularna u Rimu, pa su dobrostojeći Rimljani nastojali ondje školovati svoju djecu. Usp. Wa-
gner 1983, 14; Lindberg 2007, 137.
33
Wagner 1983, 15; Grant 1996, 13.

97

Book ARR 17.indb 97 12.12.2013 10:18:34


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 85-121
Alka Domić Kunić: Antička enciklopedistika – pojavnosti i dosezi

su obrazovani Rimljani njegovog doba bili dobro upoznati s grčkim studijima.34 Cice-
ronov suvremenik Marko Terencije Varon, najistaknutiji znanstvenik toga vremena
i najveći polihistor u čitavoj rimskoj književnosti, u jednom je svojem djelu objavio
raspravu o artes liberales, posvetivši svakom od umijeća po jednu knjigu; njegove Dis-
cipline (Disciplinae) se tako sastoje od devet knjiga, jer je Varon u ta umijeća (koja on
naziva disciplinae) ubrojio i medicinu i arhitekturu. Varonu je rasprava o tim umijeći-
ma poslužila da bi iznio svoje viđenje odabira građe i organizacije njezinog prenoše-
nja iz grčkog u rimski obrazovni sustav - po tome njegove Discipline imaju obrazovni
karakter, u čemu Varon nije imao nasljednika punih šest stoljeća, sve do slično kon-
cipiranog djela Marcijana Kapele, jednog od najutjecajnijih latinskih enciklopedista
uopće. Kao prvi sveobuhvatan latinski priručnik za slobodna umijeća, Varonove su
Discipline uspostavile kanon na kojem će Kapela koncipirati svoj enciklopedijski pri-
ručnik.35 Osim toga, to je djelo poslužilo i kao obrazac i izvor podataka za takoreći sve
kasnije enciklopedije - Plinije Stariji njime će se, primjerice, obilato služiti.
Na samoga je Varona pak presudan utjecaj imao Posejdonije i upravo zahvaljujući
tome enciklopedistika je uhvatila korijena u Rimu.36 Varonu se pripisuje još jedno
enciklopedijsko djelo, opsežna rasprava o rimskim povijesnim i vjerskim starinama,
poznata nam tek iz pojedinih fragmenata i brojnih citata kod mnogih kasnijih pisa-
ca, osobito kod sv. Augustina.37 Riječ je o Božanskim i ljudskim starinama (Antiquitates
rerum humanarum et divinarum), jednom od njegovih glavnih djela, neke vrste stručnoj
enciklopediji namijenjenoj ljubiteljima starina; njome će se obilato služiti crkveni oci
kao nepresušnim izvorom građe o rimskoj religiji i upravo zahvaljujući sv. Augusti-
nu (koji je Starinama pristupao iznimno polemički) do naših su dana očuvane barem
neke informacije glede sadržaja i strukture toga djela.
Enciklopedijski karakter imalo je barem još jedno Varonovo djelo, jedini njegov
spis očuvan u cjelini. To su Seoski poslovi (Res rusticae), sastavljeni u dijaloškom obliku
u kojemu se na zanimljiv i duhovit način govori o različitim seoskim poslovima (ra-
tarstvu, stočarstvu, pčelarstvu, uzgoju riba...). Građa je brižno poredana i raščlanjena
na pojedine struke i odsjeke, i odaje “dobro razrađeni sustav iskusnog i uspješnog
poljodjelca koji je vidio i prakticirao sve o čemu govori”.38 To je svojevrsna strukovna
enciklopedija svega dotadašnjeg znanja o različitim segmentima ljudske aktivnosti

34
West 1912, 2.
35
Brehaut 1912, 25; Mahews Sanford 1949, 462; Lindberg 2007, 137.
36
Wagner 1983, 16; Lindberg 2007, 137.
37
Rimska je znanost bila znanost autoriteta, pa su kršćanski pisci tu činjenicu iskoristili zamije-
nivši poganske autoritete novima (Svetim Pismom). Pritom se enciklopedijska forma pokaza-
la najprikladnijom za očuvanje kontinuiteta prenošenja raznorodnih informacija iz antičke u
srednjovjekovnu književnost; usp. Brehaut 1912, 23.
38
Harrison 1918, 10.

98

Book ARR 17.indb 98 12.12.2013 10:18:34


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 85-121
Alka Domić Kunić: Antička enciklopedistika – pojavnosti i dosezi

na selu, a dodatnu joj vrijednost daje činjenica da je Varon ondje anticipirao mikrobi-
ologiju i epidemiologiju, znanstvene discipline koje će se razviti puno kasnije; bio je,
primjerice, svjestan štetnosti močvarišta, jer ondje crescunt animalia quaedam minuta,
quae non possunt oculi consequi, et per aera intus in corpus per os ac nares perveniunt atque
efficiunt difficilis morbos / žive neke sićušne životinje koje se ne mogu očima vidjeti, a lebde u
zraku i ulaze u tijelo kroz usta i nos i uzrokuju teške bolesti (Res rust. I.12,1).
Varon je bio iznimno plodan pisac - tradicija spominje više od 70 naslova (u ukupno
više od 600 knjiga) različite tematike, od kojih je polihistor svaku pomno istražio i obra-
dio. Njegov je opus tako sadržavao spise o književnosti, filologiji, povijesti, prirodnim
znanostima; poznajemo ga, nažalost, samo po naslovima i iz oskudnih fragmenata,
očuvanih većinom kod starinara Aula Gelija iz 2. stoljeća.39 Gledan u svojoj ukupnosti,
taj opus čini Varona jednim od vrhunskih rimskih svestranih znanstvenika uopće,40 a
ako se tome pridoda činjenica da je Varonov rad uvelike utjecao na mnoge suvremene
i kasnije znanstvenike i pisce, njegov doprinos rimskoj književnosti u cjelini nemjerljiv
je i nedostižan. Stoga nije ni čudo što ga je renomirani retor Kvintilijan smatrao Roma-
norum eruditissimus - najučenijim među Rimljanima (Inst. orat. X.1,95).
No, latinska enciklopedistika nije počela s Varonom - već su neki spisi Marka Por-
cija Katona Cenzora41 sadržavali dovoljno elemenata da bi ih se moglo smatrati enci-
klopedijskima - riječ je ponajprije o spisu poznatom pod naslovom Savjeti sinu Marku
(Praecepta ad Marcum filium), svojevrsnoj obrazovnoj enciklopediji koja je obuhvaćala
različite savjete iz područja poljoprivrede, retorike, medicine, vojništva i prava. Ta su
područja znanja i vještina, po Katonovom mišljenju, činila kurikul potreban za obra-
zovanje rimskog građanina, koji se pak temeljio na rimskom mos maiorum.42 Katonove
Savjete poznajemo tek po pojedinačnim fragmentima, dok je spis O poljoprivredi (De agri
cultura) očuvan u cijelosti. To je praktični priručnik, stručna enciklopedija o vođenju
kućanstva na seoskom imanju te o vinogradarstvu, maslinarstvu i stočarstvu, poljo-
privrednim granama koje su tada prevladavale u Italiji i u kojima je Katon imao nepo-
srednog iskustva jer je seoske poslove poznavao iz prve ruke.43 Katonov spis sadrži i
39
O Varonu: PWRE Suppl. VI, coll. 1172-1277; Budimir, Flašar 19782, 193-206; Varonov opus: Leksikon
1996, 598-600.
40
Varonova područja interesa pokrivala su prirodoslovlje, filozofiju, pravo, geografiju, jezikoslov-
lje, pjesništvo, antikvarstvo. Uz to imao je i zavidnu političku karijeru - bio je pretor, pučki
tribun, kvestor, kurulski edil i jedan od Pompejevih legata tijekom građanskog rata. Pobjednik
Cezar amnestirao ga je i dao mu u zadatak da osnuje prvu javnu knjižnicu u Rimu, kojoj je Va-
ron potom bio i prvi nadglednik (47. pr. Kr.).
41
Katon je umro tridesetak godina prije Varonovog rođenja.
42
Katon je u povijest ušao kao žestoki protivnik svakog grčkog utjecaja, nastojeći na sve načine
zaštititi rimsku tradiciju od kontaminirajućih elemenata sa strane. No, usprkos tome, i on je
u svojim spisima koristio građu preuzetu iz grčkih izvora, u nedostatku mjerodavne stručne
literature na latinskom.
43
Iako helenofob, Katon je svoj spis o poljoprivredi koncipirao po uzoru na grčke stručne priruč-

99

Book ARR 17.indb 99 12.12.2013 10:18:34


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 85-121
Alka Domić Kunić: Antička enciklopedistika – pojavnosti i dosezi

mnoštvo detalja o starim običajima i magijskim obredima vezanima uz poljoprivredne


poslove, kao i recepte za spravljanje pojedinih jela i za proizvodnju vina. U povijesti
književnosti taj spis ima i dodatnu vrijednost jer je to najstariji posve očuvani latinski
prozni tekst (napisan oko 160. pr. Kr.). Najveći dio Katonovog pozamašnog opusa činili
su govori, koje je on sastavljao u različite svrhe; Ciceron je znao za njih 150, a do nas
je, što u manjim fragmentima ili samo po naslovu, doprlo njih 81. Osim govora, tu su i
raznovrsni drugi spisi, među kojima je najpoznatiji Podrijetla (Origines), historiografski
spis o povijesti Rima i italskih gradova, očuvan samo u fragmentima.44
Katonovim stopama krenuli su i nešto mlađi njegovi suvremenici Saserna i nje-
gov istoimeni sin, koje Varon i Plinije spominju kao autore fragmentarno očuvanog
djela O poljoprivredi (De agricultura), još jednog stručnog priručnika koji je obuhvaćao
seoske poslove (ratarstvo, vrtlarstvo, vinogradarstvo, stočarstvo) i savjete o vođenju
kućanstva na seoskom imanju, priručnika koji bismo također mogli okarakterizirati
kao jednu u nizu stručnih enciklopedija koje su se počele pojavljivati od kasnorepu-
blikanskog doba i u Rimu bile popularne sve do izmaka antike. Tako se, primjerice,
iz književnog opusa 1. stoljeća prije Krista mogu izdvojiti pravna zbirka Publija Alfe-
na Vara koja je u 40 knjiga sadržavala sažetak cjelokupnog rimskog republikanskog
prava, zatim enciklopedijski priručnik o osnovama matematike Gemina s Roda, Po-
sejdonijevog učenika te leksikografski priručnici Demetrija iz Magnezije i Didima iz
Aleksandrije - dakako, sve vrlo fragmentarno očuvano.45
Tijekom ranog principata nastavlja se praksa objavljivanja raznorodnih znanstve-
nih zbirki i priručnika na grčkom i latinskom, u to vrijeme prilično popularnih u
javnosti. Riječ je zapravo o kompilacijama koje sadržavaju građu preuzetu iz Kato-
novih i Varonovih enciklopedijskih djela, ili pak o spisima koncipiranih po uzoru
na njih. U Augustovo doba niču priručnici koji pokrivaju raznorodnu tematiku, kao
što su to primjerice Fenestelini Anali (Annales) u kojima je bila prikupljena golema
građa iz svih područja rimskog života i povijesti, te stručni spisi Gaja Julija Higina
(o filologiji, povijesti, religiji, geografiji, poljoprivredi), koncipiranima po uzoru na
Varonovu enciklopediju; od svega toga očuvani su tek neznatni ulomci. Nešto bolju
sudbinu imao je leksikon Marka Verija Flaka, jednog od najistaknutijih filologa i uči-
telja Augustovog doba.46 To golemo djelo (samo slovo A se, primjerice, protezalo na
čak četiri knjige), zapravo stručna enciklopedija poznata pod naslovom O značenju
riječi (De verborum significatu), bilo je prava riznica svekolikog starinarskog znanja o
nike, nemajući zapravo drugih uzora.
44
O Katonu: PWRE XXII/1, coll. 108-165; Budimir, Flašar 19782, 180-188; Katonov opus: Leksikon
1996, 337-338.
45
O spomenutim autorima 1. st. pr. Kr. vidi Leksikon 1996, ss. vv.
46
Flakov pedagoški rad bio je iznimno cijenjen, o čemu najbolje svjedoči činjenica da se njegova ško-
la nalazila unutar sklopa carske palače na Palatinu; August je, naime, Flaka angažirao kao učitelja
svojih unuka Gaja i Lucija. O Veriju Flaku: PWRE VIII/A2, coll. 1636-1645; Leksikon 1996, 603.

100

Book ARR 17.indb 100 12.12.2013 10:18:35


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 85-121
Alka Domić Kunić: Antička enciklopedistika – pojavnosti i dosezi

semantici, pravopisu i leksikografiji, a sadržavalo je i podatke o religiji, politici, pravu


i rimskoj kulturi općenito. Izvornik nije očuvan, ali postoji izvod u 20 knjiga koji je
dvjestotinjak godina kasnije sastavio Pompej Fest (iako i on očuvan u fragmentima)
te skraćena inačica kod Pavla Đakona iz doba Karla Velikoga.47
Među piscima48 koji su odabrali pravi enciklopedistički pristup građi ističe se
Aulo Kornelije Celso, koji je u Tiberijevo doba iz raznih izvora kompilirao veliki en-
ciklopedijski priručnik naslovljen Umijeća (Artes) koji je, ako je vjerovati Kvintilijanu
(Inst. XII.11), sadržavao podatke o poljoprivredi, medicini, vojnoj vještini, retorici, filo-
zofiji i pravu. Uz svojeg prethodnika Varona bio je smatran najvažnijim rimskim enci-
klopedistom, a ujedno i jednim od najobrazovanijih Rimljana. Nemamo jasnu sliku
ni o sadržaju niti o rasporedu građe, jer je od toga opsežnog djela očuvano samo osam
knjiga posvećenih medicini, danas poznatih kao O medicini (De re medica). No, već i
taj jedini očuvani dio Celsove enciklopedije sam po sebi se može smatrati stručnom
enciklopedijom u kojoj je autor, pozivajući se na više od 70 izvora, sažeo svo tadašnje
znanje o medicini, osobitu pozornost pridavši kirurgiji i farmakologiji. Štoviše, riječ
je o najopsežnijoj povijesti medicine koju je napisao neki latinski pisac, pisanoj čitkim
stilom, jednostavnim a opet elegantnim, zahvaljujući čemu je Celso dobio častan na-
dimak Cicerona među liječnicima (Cicero medicus).49
Stručnoj se pak enciklopedistici priklonio Hispanac Lucije Junije Moderat Kolu-
mela koji se, zahvaljujući svojem opsežnom enciklopedijskom priručniku O seoskim
poslovima (De re rustica), i danas još smatra najvažnijim piscem o agrikulturi iz razdo-
blja Carstva. Sretna je okolnost što je to djelo očuvano u cijelosti, pa stječemo pravi
dojam o tome kako je riječ o potpunom priručniku o agrikulturnim ekonomijama,
prepunom različitih podataka i začinjenom mnogim poukama. Građu je Kolumela
preuzeo uglavnom od starijih (danas većinom izgubljenih) pisaca - rimskih, grčkih,
pa i kartaških - među kojima povremeno citira i svoja dva velika prethodnika Katona
i Varona, oslanja se i na svog nešto starijeg suvremenika Celsa (što se tiče organiza-
cije građe), a djelomice se poslužio i vlastitim praktičnim iskustvom koje je stekao na
svojim imanjima u okolici Albana u Italiji. Odabir građe jasno upućuje na tadašnju
italsku ekonomiju, jer je pozornost usredotočena ponajprije na uzgoj vinove loze i
maslina, a potom i na voćarstvo, stočarstvo, peradarstvo i pčelarstvo, a raspravlja se i
o hortikulturi i upravljanju kućanstvom.50
Političar i vojskovođa Gaj Licinije Mucijan bavio se i spisateljstvom, pa zahvalju-
jući Pliniju Starijem znademo da je sastavio i jedan paradoksografski spis kojemu,

47
O tome npr. Brehaut, 1912, 23; Pareti et al. 1967, 133.
48
O svakome ponaosob ukratko: Leksikon 1996, ss. vv.
49
O Celsu: Pareti et al. 1967, 120, 129; Budimir, Flašar 19782, 535.
50
O Kolumeli usp. PWRE X/1, coll. 1054-1068; Pareti et al. 1967, 121; Budimir, Flašar 19782, 535; Lek-
sikon 1996, 352-353.

101

Book ARR 17.indb 101 12.12.2013 10:18:35


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 85-121
Alka Domić Kunić: Antička enciklopedistika – pojavnosti i dosezi

nažalost, ne znamo naslov. S obzirom na to da ga Plinije prilično često citira kao


izvor brojnih zanimljivih podataka, možemo pretpostaviti da je bila riječ o neka-
kvoj zbirci zanimljivih i neobičnih pojava. Opsežnu pak zbirku raznovrsnih povije-
snih anegdota i zanimljivosti, naslovljenu Spomena vrijedna djela i izreke (Facta ac dicta
memorabilia), sastavio je Valerije Maksim. Taj je priručnik očigledno uživao priličnu
popularnost u antici, jer je bio nekoliko puta sažiman, a koristio se još i u srednjem
vijeku.51
U grčkom se pak dijelu ekumene tijekom 1. stoljeća velika pozornost pokla-
njala sastavljanju jezičnih ili književnih leksikona koje bismo mogli shvatiti i kao
strukovne enciklopedije. Dorotej iz Askalona autor je opsežne Zbirke izraza (Λέξεων
συναγωγή) (alternativnog naslova Atički rječnik, Ἀττικαὶ λέξεις), koja je u 108 knji-
ga sadržavala više manjih uže specijaliziranih rječnika; Apion iz egipatske Oaze,
pročelnik aleksandrijske gramatičarske škole, u svom je alfabetski koncipiranom
rječniku Homerski izrazi (Ὁμηρικαὶ γλῶσσαι) obradio homerske glose, a Pamfil iz
Aleksandrije autor je opsežnog leksikona u 95 knjiga O izrazima ili riječima (Περὶ
γλωσσῶν ἤτοι ὀνομάτων), koji je sadržavao alfabetski popis riječi vezanih uz po-
jedina područja ljudske djelatnosti, kao i strane i nepoznate riječi. Djelo je bilo
slavno tijekom čitave antike, no nije preživjelo do naših dana; epitome, očuvane
kod Diogenijana iz Herakleje (2. st.), poslužile su kao temelj za glasoviti tri stoljeća
mlađi Hesihijev rječnik. Pamfil je, osim toga, sastavio i kompilacijsko (enciklope-
dijsko) djelo koje je zbog raznolikog sadržaja bilo naslovljeno Livada (Λειμών) (s
asocijacijom livade pune raznolikog cvijeća).52 Iz 1. stoljeća datira i takozvana Apo-
lodorova Biblioteka (Βιβλιοθήκη), mitografski priručnik pogrešno pripisivan Apolo-
doru iz Atene, koji bismo mogli nazvati i mitološkom enciklopedijom svekolikih
genealoških podataka o bogovima i herojima, a spomenimo na kraju i stručni pri-
ručnik Asklepijada iz Bitinije, u antici znamenitu farmakološku enciklopediju u
dva dijela, naslovljenu Unutrašnji lijekovi ili Mnason (Τὰ ἐντός ili Μνάσων) i Vanjski
lijekovi ili Markela (Τὰ ἐκτός ili Μαρκέλλας). To je djelo u antici bilo iznimno cijenje-
no, do te mjere da se znameniti liječnik Galen njime poslužio kao svojim izvorom.
Pedanije Dioskurid iz Kilikije autor je još jednog farmakološkog priručnika koji se
sastojao od pet knjiga zajedničkog naslova O ljekovitoj tvari (Περὶ ὕλης ἰατρικῆς) i sa-
državao cjelokupno tadašnje znanje o ljekovitim sredstvima različitog podrijetla.

51
O Mucijanu: PWRE XIII/1, coll. 436-443; Leksikon 1996, 425; o Valeriju Maksimu: PWRE VIII/A1,
coll. 90-116; Budimir, Flašar 19782, 529-530; Leksikon 1996, 596.
52
O Doroteju: Leksikon 1996, 158; o Apionu: Pareti et al. 1967, 134; Leksikon 1996, 48; o Pamfilu:
PWRE XVIII/3, coll. 336-349; Leksikon 1996, 454; Lesky 2001, 810. Hesihije iz Aleksandrije, grčki
gramatičar i leksikograf iz 5. st., autor je jednog od najopsežnijih rječnika u čitavoj antici, vje-
rojatnog naslova Zbirka svih riječi po alfabetskom redu (Συναγωγὴ πασῶν λέξεων κατὰ στοιχεῖον).
Ta je jezična enciklopedija sadržavala sve pjesničke riječi i izraze kojima je bilo potrebno neko
objašnjenje, s naglaskom na dijalektizme; usp. Leksikon 1996, 275.

102

Book ARR 17.indb 102 12.12.2013 10:18:35


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 85-121
Alka Domić Kunić: Antička enciklopedistika – pojavnosti i dosezi

Taj je priručnik stoljećima bio u uporabi kao mjerodavno pomagalo u proizvodnji


i korištenju lijekova.53
I dok se grčki svijet i dalje držao tradicije sastavljanja različitih stručnih priruč-
nika i zbornika, u latinskom se dijelu ekumene njegovao i enciklopedijski pristup
građi, bilo da je riječ o općim ili pak užim, specijaliziranim enciklopedijama. Najista-
knutiji predstavnici latinske enciklopedistike u 1. stoljeću bili su Lucije Anej Seneka
Mlađi i Gaj Plinije Sekundo Stariji. Seneka je autor dvaju takvih djela - prirodoslovne
enciklopedije Pitanja o prirodi (Quaestiones naturales) koja je pokrivala meteorologiju,
fiziku, geografiju i astronomiju i temeljila se na najmjerodavnijim grčkim izvorima
kao što su to Aristotel, Teofrast i Posejdonije, i priručnika o slobodnim umijećima,
sastavljenog po uzoru na Varonove Discipline i zamišljenog kao zbirku pisama (njih
ukupno 124) upućenih prijatelju Luciliju - otuda joj i naslov Ćudoredna pisma Luciliju
(Epistulae morales ad Lucilium). Oba ta djela, kojima količina podataka daje enciklope-
dijski karakter (iako nisu enciklopedistički koncipirana), ujedno odišu i Senekinim
stoičkim svjetonazorom koji se očitovao u svim mogućim prigodama njegova života.
Tako je, primjerice, Seneka i u prirodnim fenomenima prepoznavao etička načela, pa
će zahvaljujući tome Pitanja o prirodi biti popularna i među kršćanima, a Pisma Luciliju
sadržavat će raznorodne moralističke savjete.54
Plinije Stariji središnji je lik antičke enciklopedistike55 - njegovo enciklopedijsko
djelo Prirodoslovlje (Naturalis historia) nedostižan je rezultat svekolike starije enciklo-
pedističke tradicije, a dugo je vremena potom bilo apsolutni autoritet na tom polju,
sve dok se na samom izmaku antike nisu pojavila mjerodavna enciklopedijska djela
koja su, opet temeljeći se na Prirodoslovlju, duh enciklopedizma prenijela u srednji vi-
jek. Možda upravo zato što je bila iznimno cijenjena i u širokoj uporabi tijekom dugo
vremena, Plinijeva je enciklopedija očuvana u cijelosti. Zahvaljujući tome imamo
dragocjeni uvid u način rada i strukturiranje djela jednog latinskog enciklopediste -
Prirodoslovlje je i po odabiru građe i po njenoj organizaciji, kao i po osnovnoj namjeri
autora da se to djelo ne čita kao literatura, već koristi kao priručnik ujedno najbliže
današnjem poimanju enciklopedije. Riječ je o opsežnoj kompilaciji koja u 37 knjiga
pokriva gotovo sva područja ljudskoga znanja. Golema količina raznovrsnih poda-
taka sistematizirana je i podastrijeta na ovaj način: I. knjiga detaljno je kazalo ostalih
36 knjiga, a sadrži i popis najvažnijih izvora kojima se Plinije bio poslužio (nabrojano
53
O Apolodoru: PWRE I/2, coll. 2855-2886; Leksikon 1996, 51; Lesky 2001, 767-768; o Asklepijadu:
PWRE II/2, coll. 1628-1631; Leksikon 1996, 84; Lesky 2001, 768; o Dioskuridu: PWRE V/1, coll. 1131-
1142; Pareti et al. 1967, 132; Leksikon 1996, 155; Lesky 2001, 870.
54
O Seneki: West 1912, 2; PWRE I/2, coll. 2240-2248; Budimir, Flašar 19782, 447-467; Grant 1996, 12;
Leksikon 1996, 525-526.
55
O Pliniju tek kao izbor iz preopsežne literature: Detlefsen 1908; Detlefsen 1909; PWRE XXI/1,
coll. 271-439; Pareti et al. 1967, 120; Budimir, Flašar 19782, 534-535; Sallmann 1971; Shaw 1981;
Wagner 1983, 16; Leksikon 1996, 475; Domić Kunić 2003; Domić Kunić 2005.

103

Book ARR 17.indb 103 12.12.2013 10:18:35


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 85-121
Alka Domić Kunić: Antička enciklopedistika – pojavnosti i dosezi

je 146 rimskih i 327 grčkih autora); II. knjiga obrađuje kozmologiju i meteorologiju,
III.-VI. knjige geografiju i etnografiju, VII. knjiga antropologiju i ljudsku fiziologiju
te zoologiju kopnenih životinja, VIII.-XI. knjige preostalu zoologiju, XII.-XIX. knjige
botaniku, XX.-XXVII. knjige medicinsku botaniku, XXVIII.-XXXII. knjige medicinsku
zoologiju, XXXIII.-XXXVI. knjige mineralogiju i metalurgiju, a završna XXXVII. knji-
ga praktičnu uporabu minerala i kovina u umjetnosti i medicini. Unutar tih općenitih
tematskih cjelina Plinije je umetnuo i mnoštvo raznovrsnih i zanimljivih pojedinosti,
pružajući čitatelju pravo bogatstvo informacija. Iako je sam autor u uvodu ustvrdio
da iznosi sterili materia: rerum natura, hoc est vita narratur, et haec sordidissima sui parte
- čistu građu, svijet prirode to jest život, i to u njegovu najjednostavnijem obliku (Nat. hist.,
Praef. 13), ova je enciklopedija imala viši cilj od pukog nabrajanja činjenica - bila je
zamišljena kao didaktičko djelo u najboljoj Katonovoj i Varonovoj tradiciji, djelo koje
bi trebalo pridonijeti cjelokupnoj obnovi Rima ogrezlog u dekadenciju i reafirmaciji
nepatvorenog starorimskog duha. Sam je autor svoje djelo okarakterizirao kao lagano
štivo koje namjerno ne krasi kićeni stil, jer su podaci koje ono sadrži daleko važniji od
načina na koji su izneseni, a egzaktnosti prirodnog svijeta ionako ne priliče pjesnički
ili retorički izrazi - prirodoslovac mora zadržati narodski, “seljački” stil kao jedini
prikladan za opisivanje prirode (Nat. hist., Praef. 12-13).
Plinije je građu prikupljao godinama. Sam spominje brojku od stotinjak najvažni-
jih autora kojima se poslužio i oko dvije tisuće svezaka (Nat. hist., Praef. 17) - njih je, po
svjedočenju nećaka Plinija Mlađeg, bio proradio uz pomoć čitačâ i tajnikâ (Epist. 3.5).
Svoju za to doba neuobičajenu odluku da u kazalo uz kratak opis sadržaja svake knji-
ge ubaci i bibliografiju sam je Plinije ovako obrazložio: Est enim benignum, ut arbitror,
et plenum ingenui pudoris fateri per quos profeceris, non ut plerique ex iis quos aigi fecerunt.
Scito enim conferentem auctores me deprehendisse a iuratissimis ex proximis veteres transcrip-
tos ad verbum neque nominatos / Po mome mišljenju, dobrohotno je i skromno očitovati tko ti
je pripomogao, a ne kako je učinila većina onih kojima sam se poslužio. Znaj, naime, da sam,
prikupljajući izvore, ustanovio da čak ni najvjerodostojniji i moderni autori nisu imenovali
stare pisce od kojih su doslovce prepisivali (Nat. hist., Praef. 21-22). U tom popisu ipak nije
imenovao baš sve kojima se poslužio (sam je naglasio da je popis djelomičan) - neke je
spomenuo u samome tekstu, a neke pak nije poimence isticao. Glavni njegovi izvori
potječu iz republikanskog razdoblja - mahom su to autori povijesnih, zemljopisnih i
drugih stručnih djela grčke i rimske književnosti, među kojima su najistaknutiji Ka-
ton, Varon i Livije; tek nakon njih po važnosti dolaze grčki autoriteti, unatoč činjenici
što grčka djela zauzimaju čak dvije trećine njegovog popisa.56

56
Začudo, Strabona - koji se danas smatra jednim od najvećih antičkih geografa a znade se i da se
bavio povjesničarskim radom, uopće nema među Plinijevim izvorima. Razlog tome mogla bi biti
pretpostavka da Strabonova Geografija, dovršena u Tiberijevo doba, možda još nije bila objavljena
u vrijeme dok je Plinije sastavljao svoje Prirodoslovlje; usp. Pothecary 2002, 414 i bilj. 82.

104

Book ARR 17.indb 104 12.12.2013 10:18:35


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 85-121
Alka Domić Kunić: Antička enciklopedistika – pojavnosti i dosezi

Najbolju sliku o Pliniju kao neumornom ekscerptoru pruža pismo koje je Plinije
Mlađi, polihistorov nećak, uputio svom prijatelju Bebiju Makronu (Epist. III) - na ovo-
me mjestu recimo tek toliko da je Plinije smatrao da svaka knjiga, ma koliko loša bila,
sadrži barem neki koristan podatak, kao i da je koristio svaki slobodni trenutak za
znanstveni rad, nemajući puno razumijevanja za one koji ne znaju štedjeti vrijeme,
odnosno za one koje ne krase njegova neiscrpna energija i marljivost. Iz zavidne koli-
čine djela grčkih i rimskih pisaca Plinije je popabirčio pozamašnu količinu podataka,
nastojeći ih vrednovati i razvrstati što tematski, što s obzirom na vjerodostojnost;57
na raspolaganju je imao vrlo različite i često fragmentarne izvore od kojih je valjalo
načiniti odabir i iz podataka često istrgnutih iz izvornog konteksta sastaviti novu cje-
linu. Plinije se poslužio metodom “izreži i zalijepi” - iz pojedinih je izvora preuzimao
čitave odlomke, prepričao ih i povezao u prilično labavu cjelinu, no te je izvore po-
mno odabirao, a podatke sistematizirao odnosno grupirao po određenim cjelinama
i usklađivao podatke preuzete iz različitih izvora, dodajući (gdje je to bilo moguće) i
najnovije informacije koje je bilo saznavao usmeno, bilo stjecao vlastitim iskustvom.58
Iako je na više mjesta iskazao i vlastito mišljenje o pojedinim podacima, Plinije nije
kanio dati kritičku analizu svojih izvora niti ispraviti nepodudarnosti među infor-
macijama preuzetima iz pojedinih djela - njegova glavna misao vodilja bila je dati što
suvisliji i iscrpniji opći pregled cjelokupnog svijeta, i to u sažetom obliku. Prirodoslov-
lje je u tome smislu ispunilo svoju zadaću, o čemu svjedoče ugled koji je zadržalo i
nakon izmaka antike i višestoljetna uporaba zahvaljujući čemu se u cijelosti očuvalo
do naših dana. Plinijevo djelo, zamišljeno i ostvareno kao enciklopedija, skup je va-
ljanih, sažetih i preglednih informacija, opus diff usum, eruditum nec minus varium quam
ipsa natura - djelo opsežno, učeno, raznoliko kao i sama priroda, kako ga je slikovito opisao
Plinije Mlađi (Epist. III.5), dragocjena riznica tadašnjeg znanja i raznovrsnih umijeća,
puna citata i podataka popabirčenih iz brojnih djela koja danas više nisu očuvana,
pravi “mozaik izrezaka”59 iz nekoć obilate antičke literature. Europa je stoljećima po-

57
Sam Plinije, naime, kaže: Quapropter auctorem neminem unum sequar, sed ut quemque verissimum
in quaque parte arbitrabor, quoniam commune ferme omnibus fuit, ut eos quisque diligentissime situs
diceret, in quibus ipse prodebat / Stoga neću slijediti niti jednog pojedinog autora, nego kako kojega budem
smatrao najpouzdanijim u kojem dijelu, iako je kod skoro svih zajedničko da svaki od njih vrlo pomno opi-
suje ono područje u kojemu sam djeluje (Nat. hist. III.1,1). Propusta u prikupljanju građe bio je i sam
svjestan: Nec dubitamus multa esse quae et nos praeterierint. Homines enim sumus et occupati officiis
subsicivisque temporibus ista curamus, id est nocturnis, ne quis vestrum putet his cessatum horis / I ne
sumnjam da je i meni mnogo toga promaknulo; ta ljudi smo, zaokupljeni dužnostima, a time se bavim u
slobodno vrijeme, to jest noću, da ne bi tkogod od vas mislio da su ti sati besposleni (Nat. hist., Praef. 18).
58
Nove informacije odnose se na rezultate hodoloških poduhvata vezanih uz širenje imperija (rat-
ni pohodi i trgovačka aktivnost) i na administrativnu djelatnost organizacije pojedinih provin-
cija, u čemu je Plinije imao i neposrednog iskustva, jer je svojevremeno bio namjesnik u nekim
provincijama (Narbonskoj i Belgičkoj Galiji, Tarakonskoj Hispaniji i Africi).
59
Thomson 1948, 227.

105

Book ARR 17.indb 105 12.12.2013 10:18:35


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 85-121
Alka Domić Kunić: Antička enciklopedistika – pojavnosti i dosezi

slije crpila znanje iz Prirodoslovlja kao iz temeljnog izvora za poznavanje prirode i


svijeta uopće. Njime su se služili svi obrazovani ljudi u antici i u srednjem vijeku,
a imalo je i status školskog udžbenika.60 Još i tijekom renesanse, skoro tisućljeće i
pol nakon nastanka, uživalo je ugled nezaobilazne stručne literature, ostavivši jasne
tragove u književnim djelima Rabelaisa i Shakespearea. Tijekom svoje dugostoljetne
uporabe više je puta bilo prepisivano i ekscerpirano u raznovrsne svrhe - primjerice,
Zbirka stvari vrijednih pamćenja (Collectanea rerum memorabilium) Gaja Julija Solina iz 3.
stoljeća dugo je vremena bila standardni izvor za geografiju, a Plinijeva medicina (Me-
dicina Plinii), spis kompiliran u 4. st. iz Plinijevih knjiga o ljekovitim tvarima, imao je
široku uporabu kao medicinski priručnik. Tek više od pola tisućljeća kasnije pojavit
će se nova enciklopedija slične važnosti - bit će to Etimologije (Etymologiae), zvane još i
Izvori (Origines), Isidora iz Seville.
***
Sudeći prema nama poznatoj rimskoj literarnoj ostavštini, nakon Plinija Starije-
ga nije bilo ozbiljnijih pokušaja usustavljivanja svekolikog znanja u enciklopedijski
koncipirana djela, točnije rečeno nije bilo autora koji bi u tome nasljedovali Plinijevo
Prirodoslovlje. Osim opskurnog enciklopedijskog djela naslovljenog Livada (Prata), koje
se pripisuje Gaju Suetoniju Trankvilu, prijatelju Plinija Mlađeg i privatnom tajniku
cara Hadrijana, i dalje je prevladavala dobro prokušana tradicija sastavljanja stručnih
zbirki i priručnika uže tematike. Problem sa Suetonijevom enciklopedijom sastoji se
u tome što uopće nije sigurno da je u njegovom opusu postojalo djelo toga karaktera
i toga naslova. Navodno se sastojalo od 10 knjiga i obuhvaćalo raznorodnu građu,
po uzoru na Plinijevo Prirodoslovlje. Nema nikakvog dokaza da je Suetonije napisao
takvo djelo - pretpostavka je to koja se temelji na činjenici da se Suetonijevo ime i
naslov Prata spominju zajedno kod kasnoantičkih autora Priscijana i Isidora, ali i taj
podatak nije posve vjerodostojan jer su tekstovi na odnosnim mjestima nepotpuno
očuvani, pa se spomen djela naslovljenog Prata tek nagađa. Najvjerojatnije će biti da
je enciklopedija toga naslova nastala u neko doba nakon Suetonija, na taj način da su
se kompilirali podaci iz njegovih djela.61
Kad se, dakle, izuzme Suetonija, jedini autori 2. stoljeća kojima se može pripisati
enciklopedistička djelatnost jesu Rimljanin Aulo Gelije i Klaudije Galen iz Pergama.
Gelije, starinar širokih interesa i temeljitog obrazovanja stečenog u Rimu i u Ateni, au-
tor je opsežnog antikvarskog djela, grandiozne svaštare poznate kao Atičke noći (Noc-
tes Aicae). Taj enciklopedijski priručnik, očuvan gotovo u cijelosti, sadržava mnoštvo
anegdota, citata i izvadaka iz djelâ, koji se tiču gotovo svih tadašnjih znanstvenih
i filozofskih disciplina (gramatike, leksikografije, književnosti, filozofije, povijesti,
60
Očuvan je jedan takav izvod, školska scripta iz 3. ili 4. st. - usp. Čače 1993, 2.
61
Usp. Smith 1956, 73; o Suetonijevom opusu: PWRE IV/A1, coll. 593-641; Budimir, Flašar 19782,
558-562; Leksikon 1996, 556.

106

Book ARR 17.indb 106 12.12.2013 10:18:35


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 85-121
Alka Domić Kunić: Antička enciklopedistika – pojavnosti i dosezi

etnologije, matematike, fizike, prirodoslovlja, geografije), raznorodnu građu koja je


posve proizvoljno raspoređena po poglavljima koja su pak razbacana bez nekog po-
sebnog sustava.62 Danas na Atičke noći gledamo i kao na enciklopediju izgubljenih pi-
saca i njihovih djela, budući da se Gelije poziva na više od dvije stotine autora i citira
ulomke njihovih djela. Galena pak poznajemo poglavito kao liječnika (bio je osobni
liječnik cara Marka Aurelija), ali on je bio obrazovan i u matematici i u filozofiji, a
bavio se i retorikom. Veći dio njegovog golemog opusa koji broji više od 400 naslova63
posvećen je ipak medicini. Galen je proučavao dostignuća drugih stručnjaka, ali je i
sam eksperimentalno istraživao i promatrao, pišući o raznim područjima medicine.
Njegovi medicinski spisi, gledani zajedno, čine pravi enciklopedijski opus u kojem je
sadržano svo znanje o medicini toga vremena, uključujući i farmakologiju. Već u an-
tici smatrali su ga vrhunskim autoritetom na području liječništva, a sve do renesanse
imao je status posljednjeg velikog liječnika antike.
Preostali dio nama poznate književne djelatnosti 2. stoljeća odnosi se na djela
posvećena pojedinim znanstvenim disciplinama ili pak uže specijalizirana na poje-
dine teme. Izdvojimo nekoliko istaknutijih imena: Publije Elije Flegon iz Trala u Kariji
autor je paradoksografskog spisa O čudesima i dugovječnim ljudima (Περὶ θαυμασίων καὶ
μακροβίων), danas najpoznatijeg primjera djela te vrste (zahvaljujući i tome što je u
većoj mjeri očuvano); Flegonov priručnik obuhvaćao je priče o raznim abnormalnim
pojavama kod ljudi, o paranormalnim pojavama kao što su duhovi, čuda i predskaza-
nja, te o čudesnim bićima (primjerice, kentaurima i hermafroditima). Posve realnim
temama bavio se pak Polijen iz Makedonije - njegove gotovo posve očuvane Ratne
varke (Στρατηγήματα), posvećene Marku Aureliju i Luciju Veru, sadržavale su opis
900 primjera ratnih varki iz grčke, makedonske i rimske povijesti. Sam nije bio struč-
njak u vojnoj strategiji već retor i pravnik, pa je i izbor njegovih izvora prilično upitan
- većinom su to stariji paradoksografski spisi. Plinija Starijega, kako rekosmo, nitko
se, izgleda, nije usudio nasljedovati, no bilo je onih koji su sažimali neke druge enci-
klopedijske priručnike. Tako je Lucije Julije Vestin, predstojnik muzeja u Aleksandriji
i potom upravitelj biblioteke u Rimu i Hadrijanov tajnik, sastavio sažetak Pamfilovog
leksikona glosa, a sam je autor dvije leksikografske zbirke; ništa od toga nije očuvano
do naših dana. Leksikografske priručnike pisali su Lucije Ceselije Vindik (Vindeks)
- njegove Svaštice ili Drevni izrazi (Stromateus sive Lectiones antiquae) sadržavale su, su-
deći po naslovu, brojne jezične primjere iz starine, a Diogenijan iz Herakleje je na
temelju Pamfilovog rječnika sastavio rječnik grčkog jezika, koncipiran alfabetski.64

62
Pareti et al. 1967, 121; o Aulu Geliju: PWRE VII/1, coll. 992-998; Budimir, Flašar 19782, 566; Leksikon
1996, 238.
63
O Galenu: PWRE VII/1, coll. 578-591; Lesky 2001, 868-870; Galenov opus: Leksikon 1996, 232-237.
Očuvan je znatan dio toga opusa, iako je puno djela i izgubljeno. Usp. Pareti et al. 1967, 130.
64
O Flegonu: PWRE XX/1, coll. 261-264; Leksikon 1996, 222; o Polijenu: PWRE XXI/2, coll. 1432-1436;

107

Book ARR 17.indb 107 12.12.2013 10:18:36


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 85-121
Alka Domić Kunić: Antička enciklopedistika – pojavnosti i dosezi

Među svim piscima toga vremena ističe se Sekst Pompej Fest, gramatičar koji je
nadimak Epitomator zaslužio zahvaljujući tome što je u 20 knjiga sažeo već spomenu-
ti opsežan leksikon Verija Flaka, O značenju riječi. Festov enciklopedijski rječnik, od
kojega je očuvan drugi dio (od slova M), nije bio puka epitoma Flakovog djela - autor
je onamo uklopio obilje drugih podataka - uz etimološka i gramatička objašnjenja,
djelo mu obiluje opisima rimskih legendi, povijesnih događaja i vjerskih festivala,
a sadrži i niz pojedinosti o društvu, pravu, religiji, kulturi, topografiji Rima i Itali-
je te o mnogim danas izgubljenim spomenicima. Festov enciklopedijski priručnik
temelji se na kasnorepublikanskoj enciklopedističkoj baštini, izvorima poglavito iz
Ciceronovog doba među kojima se ističu Varonove Starine iz kojih je crpio mnoštvo
pojedinosti. Enciklopedije s kraja 1. stoljeća pr. Kr. danas su izgubljene, no upravo
zahvaljujući Festu imamo kakav-takav uvid u taj stariji rimski enciklopedistički opus
koji, čak i samo naznačen, odiše ogromnim intelektualnim naporom koji se osobito u
Augustovo doba ulagao u prikupljanje svih mogućih informacija o rimskom svijetu
(sam je princeps, naime, to poticao). Fest se ugledao na ta starija enciklopedistička
djela i s obzirom na odnos prema građi (koja je kod njega vrlo raznovrsna) i s obzirom
na strukturiranje građe u cjelinu - iako u osnovnim crtama koncipiran abecedno,
sadržaj često slijedi drugu logiku: glose se grupiraju prema izvoru, temi ili nekom
određenom drugom načelu, već prema kontekstu.65
Svaštarenje je, izgleda, postalo popularno u desetljećima koja su uslijedila. O
tome svjedoče zbirke Elijana Klaudija iz Preneste - prirodoslovna Osobitosti iz živo-
tinjskog svijeta (Περὶ ζῴων ἰδιότητος) i povijesna Šarena povijest (ili Raznovrsne priče)
(Ποικίλη ἱστορία), obje vrlo popularne u antici, kao i Slike (Εἰκόνες) Flavija Filostrata
s otoka Lemna, katalog (opis) 65 slika iz jedne pinakoteke u Neapolisu (Napulju);
taj će katalog nadopuniti njegov unuk i imenjak, dodavši 17 drugih opisa. Tu je i
nezaobilazna golema svaštara Ateneja iz Naukratije, Gozba sofista (Δειπνοσοφίσται),
koncipirana kao razgovor tijekom višednevnog druženja tridesetorice intelektualaca
različitih profila, koji se dotiču brojnih i različitih tema. Atenej je na taj način u djelo
utkao veliko mnoštvo starinarskih, gramatičkih i književnih pojedinosti koje su nam
danas dragocjeni izvor citata starijih autora i dokument minuloga vremena.66
Niz svaštara, priručnika i zbirki raznorodnog sadržaja nastavio se objavljiva-
ti i tijekom 3. stoljeća, u vrijeme kada je pod teretom vojne anarhije i ekonomske

Leksikon 1996, 487; Lesky 2001, 829-830; o Vestinu: PWRE VIII/A2, col. 1789; Leksikon 1996, 320;
Lesky 2001, 819; o Vindiku: PWRE III/1, coll. 1305-1306; Leksikon 1996, 111; o Diogenijanu: PWRE
V/1, coll. 778-783; Leksikon 1996, 144; Lesky 2001, 810.
65
O Festu: PWRE XXI/2, coll. 2316-2320; Pareti et al. 1967, 133; Budimir, Flašar 19782, 89; Leksikon
1996, 205.
66
O Elijanu: PWRE I/1, coll. 486-488; Leksikon 1996, 165; Lesky 2001, 831; o Filostratu: PWRE XX/1,
coll. 136-174, usp. coll. 176-177; Leksikon 1996, 219-220; Lesky 2001, 815; o Ateneju: PWRE II/2, coll.
2026-2033; Leksikon 1996, 89; Lesky 2001, 831.

108

Book ARR 17.indb 108 12.12.2013 10:18:36


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 85-121
Alka Domić Kunić: Antička enciklopedistika – pojavnosti i dosezi

krize rimski svijet polako poprimao novo lice. U to doba na krilima neoplatoniz-
ma u ekumenu ulazi kršćanstvo kao prikladan odgovor na zahtjeve vremena. U
poganskoj književnosti još se ne osjeća toliko utjecaj nove religije - i dalje se sa-
stavljaju priručnici i zbirke, redom kompilacije starijih djela, osrednje vrijednosti
i lišeni originalnosti. Malo njih bilo je vrijedno samo po sebi, no gledajući ih u
ukupnosti, građom koju su sadržavali pridonijeli su daljnjem očuvanju, pa i razvoju
enciklopedistike i preživljavanju antičkog obrazovnog sustava koji se sastojao od
poduke u slobodnim umijećima.67 Iz toga vremena izdvojimo Seksta Julija Afri-
kanca, kršćanina iz Jeruzalema, koji je na grčkom sastavio Raznolike čari (Κεστοί),
oveću zbirku kojoj se pridaje i stanoviti enciklopedijski karakter; ulomci toga djela,
naime, upućuju na njezinu raznoliku građu koja je obuhvaćala teme kao što su to
prirodne znamenitosti, medicina, magija, trgovina, jedrenje i ratna vještina. Fileter
(Φιλέταιρος, doslovce “dobar prijatelj” u značenju neophodnog priručnika) bio je
leksikon koji je sadržavao pravila i savjete za besprijekorno govorenje; tradicija ga
je očuvala među spisima Herodijana iz Aleksandrije, no autor mu je nepoznat. Gaj
Julije Solin, po struci geograf, iz Plinijeve je enciklopedije i geografskog priručnika
Pomponija Mele kompilirao geografsku enciklopediju naslovljenu Zbirka spomena
vrijednih stvari (Collectanea rerum memorabilium), koja je sadržavala sažeti opis svijeta
s podacima o povijesti, društvu, religiji i prirodoslovlju, ali s naglaskom na razli-
čitim zanimljivostima. Djelo je bilo vrlo popularno i u antici i osobito u srednjem
vijeku, i mnogo ekscerpirano.68 Možda u isto doba (tijekom 3. st.) bio je sastavljen i
paradoksografski spis O čudnovatim pojavama (Περὶ θαυμασίων ἀκουσμάτων) koji je
tradicija pripisivala Aristotelu, a autor mu se danas spominje kao Pseudo Aristotel.
Jezgra tome spisu bila je bogata helenistička građa kojoj su potom dodani kasniji
podaci. Zbirka je to tematski uređenih anegdota, većinom prirodoslovnog karakte-
ra (flora, fauna, minerali, meteorologija, geografija). U rasponu pak između 2. i 4.
stoljeća datira se Fiziolog (Φυσιολόγος), anonimna zbirka grčkih pripovijedaka o ču-
desima prirode koja je obuhvaćala biljni i životinjski svijet (uključujući i legendar-
na bića kao što su to feniks i jednorog) te minerale. Pisana jednostavnim, pučkim
jezikom, bila je vrlo popularna u srednjem vijeku i upravo zahvaljujući tome bila je
prevedena na više jezika.69

67
Usp. Wagner 1983, 17.
68
O Afrikancu: PWRE X/1, coll. 116-125; Pareti et al. 1967, 120; Budimir, Flašar 19782, 633; Leksikon
1996, 316; o Fileteru: PWRE VIII/1, s. v. Herodianus, coll. 959-973; Leksikon 1996, 208. Kao drugi
mogući autor Filetera navodi se Sulpicije Kornelijan, retor iz vremena Marka Aurelija i Lucija
Vera; usp. Argyle 1989. O Solinu: PWRE X/1, coll. 823-838; Grant 1996, 13; Budimir, Flašar 19782,
589; Leksikon 1996, 320.
69
O Pseudo Aristotelu: Barnes 1995; Thomas 2002; o Fiziologu: PWRE XX/1, coll. 1074-1129; Leksikon
1996, 221.

109

Book ARR 17.indb 109 12.12.2013 10:18:36


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 85-121
Alka Domić Kunić: Antička enciklopedistika – pojavnosti i dosezi

Tijekom 4. stoljeća antička se književnost obogaćuje brojnim kompilacijama stari-


jih djela, otimajući ih zaboravu i dajući svoj doprinos stručnoj enciklopedistici. Tako
je, primjerice, Halkidije, novoplatonovac i kršćanin, na latinski preveo i komentari-
ma popratio veći dio Platonovog Timeja, vjerojatno imajući pred sobom Posejdonijev
komentar na to djelo; Halkidijeva će rasprava biti glavnim izvorom za poznavanje
Platona u srednjem vijeku. Nonije Marcelo, podrijetlom iz sjeverne Afrike, sastavio je
enciklopedijski rječnik latinske književnosti s jezičnim primjerima iz pojedinih djela
i s naglaskom na antikvarskim pojedinostima, naslovljen O sažetoj nauci (De compen-
diosa doctrina); to nam je djelo, danas očuvano u ulomcima, jedan od glavnih izvora za
poznavanje republikanske književnosti uopće. Orejbasije iz Pergama, osobni liječnik
cara Julijana, na carev je poticaj sastavio hrestomatiju Galenovih tekstova, a potom
i opsežni doksografski priručnik cjelokupne grčke medicine; od te medicinske enci-
klopedije očuvana je trećina. Osim što je obuhvatio sve najvažnije grčke medicinske
autoritete, Orejbasije je neke i doslovce citirao, što njegovom djelu poznatom pod na-
slovom Medicinska zbirka (Ἱατρικαὶ συναγωγαί) danas daje posebnu vrijednost. U isto
je vrijeme nastao još jedan medicinski priručnik, kompiliran većinom iz onog dijela
Plinijevog Prirodoslovlja koji se odnosi na farmakologiju, iako su u njega bili uključeni
i pojedini podaci preuzeti od Celsa, Skribonija Larga i Dioskurida. Bio je to anonimni
priručnik naslovljen Plinijeva medicina (Medicina Plinii), zbirka jednostavnih recepa-
ta (ukupno njih više od 1.100) za liječenje pojedinih bolesti, čija je svrha bila posve
praktična - to je djelo imalo poslužiti putnicima kao pomoć protiv beskrupuloznih
nadriliječnika i kao medicinski priručnik u samostanskim stacionarima. Što se tiče
drugih stručnih djela, valja spomenuti Prikaz cijeloga svijeta i naroda (Expositio totius
mundi et gentium), latinski prijevod grčkog priručnika (od izvornika su očuvani poje-
dini fragmenti, a latinski je spis očuvan u cijelosti), svojevrsna geografska enciklope-
dija tada poznatog svijeta i njegovih naroda. Svijet je opisan kružno, u maniri grčkih
peripla i perijegeza, polazeći od Indije prema zapadu i završavajući s Afrikom. Osim
geografskih podataka, priručnik sadrži i različite etnografske, kulturnopovijesne i
klimatološke informacije, kao i vodič za tadašnju ekonomiju s trgovinom.70 Nešto su
mlađi anonimni latinski priručnik o ratnim spravama koje su se u to vrijeme koristile
u rimskoj vojsci, naslovljen O ratovanju (De rebus bellicis) - iscrpan pregled cjelokupne
ratne vještine, od zapovijedanja vojskom preko pojedinih vrsta ratovanja pa sve do
ranarstva, zatim poljoprivredni priručnik (danas izgubljen) Didima iz Aleksandrije

70
O opusu 4. stoljeća: Budimir, Flašar 19782, 601-625; usp. Grant 1996, 13; o Halkidiju: Budimir,
Flašar 19782, 605-606; Wagner 1983, 14, 18; Leksikon 1996, 247; o Noniju Marcelu: PWRE XVII/1,
coll. 882-897; Lindsay 1903; Leksikon 1996, 439; o Orejbasiju: PWRE Suppl. VII, coll. 797-812; Pareti
et al. 1967, 130; Leksikon 1996, 450; o Plinijevoj medicini: PWRE XV/1, coll. 81-85; Pareti et al. 1967, 130;
Leksikon 1996, 409; o Prikazu cijeloga svijeta i naroda: PWRE VI/2, coll. 1693-1694; Woodman 1964;
Leksikon 1996, 499.

110

Book ARR 17.indb 110 12.12.2013 10:18:36


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 85-121
Alka Domić Kunić: Antička enciklopedistika – pojavnosti i dosezi

O zemljoradnji (Γεωργικά), kompilirani popis lijekova od kojih neki imaju magijsko ili
čudotvorno djelovanje, većinom očuvan kod Aleksandra iz Trala, grčkog liječnika iz
6. st. i jednog od posljednjih predstavnika antičke medicine), te geografski priručnik
poznat kao Leksikon rijeka, izvora, jezera, gajeva, močvara, planina i naroda (De flumini-
bus, fontibus, lacubus, nemoribus, paludibus, montibus, gentibus per lieras), u kojemu su
spomenuti geografski pojmovi alfabetski poredani i potom komentirani; građa nije,
međutim, preuzeta iz stručne literature već iz djela rimskih pjesnika (primjerice, Ver-
gilija, Ovidija, Lukana i Silija Italika).71
Među tim upravo spomenutim djelima na razmeđi 4. i 5. stoljeća izrazito odskaču
dva naslova, djela koncipirana u najboljoj maniri starijih latinskih enciklopedija. Riječ
je o Slobodnim umijećima (Disciplinae) Marcijana Feliksa Kapele i Saturnalijama (Saturna-
lia) Ambrozija Teodozija Makrobija. Kapelino enciklopedijsko djelo, poznato još i kao
O vjenčanju Merkura i Filologije (De nuptiis Mercurii et Philologiae), svojevrsni je roman
u prozi i stihu, alegorijski prikaz sedam slobodnih umijeća prikazanih kao djeveruše
na vjenčanju Merkura (rječitosti) i Filologije (učenosti). To je djelo uvelike utjecalo
na uspostavljanje kanonskog broja slobodnih umijeća i na prenošenje tih umijeća u
srednjovjekovni obrazovni sustav, a sâmo se većim dijelom temeljilo na Varonovim
Disciplinama zahvaljujući kojima je grčka ἐγκύκλιος παιδεία dobila svoj latinski pan-
dan na kojemu se temeljilo kvalitetno obrazovanje. Kapelin suvremenik Makrobije
enciklopedijsko je učenje uključio u svoj Komentar uz Ciceronov Scipionov San (Commen-
tum ad Ciceronis Somnium Scipionis) - to se djelo dotiče gotovo svih slobodnih umijeća
(iako ta umijeća sama po sebi ne predstavljaju njegov tematski okvir) i uvelike prela-
zi okvire komentara, rasponom građe postavši enciklopedijom općih podataka iako
je gotovo polovica djela posvećena astronomiji. Drugo Makrobijevo djelo, Saturnalije
(Saturnalia), koncipirano (po uzoru na Platonov Simpozij i Gelijeve Atičke noći) kao raz-
govor vođen u domu Vetija Agorija Pretekstata tijekom blagdana Saturnalija, sadrži
mnoštvo raznovrsnih povijesnih, mitoloških, kritičkih, antikvarskih i gramatičkih
pojedinosti. To bogatstvo i šarolikost tema, kojima je, izgleda, glavna svrha bila poka-
zati Makrobijevo široko znanje, Saturnalijama daje karakter enciklopedije, i to jednog
od istaknutijih djela te vrste u čitavoj antici.72
***
Nakon podjele Rimskoga Carstva 395., a osobito nakon propasti Zapadnog Car-
stva 476. godine, postojala je stvarna opasnost da će klasično učenje na Zapadu zau-
vijek biti utrnuto. Latinski enciklopedisti, motivirani ponajviše naporom da se očuva

71
O spisu O ratovanju: Leksikon 1996, 444; o Didimu: PWRE V/1, coll. 445-475; Leksikon 1996, 133; o
Vibiju Sekvestru: Leksikon 1996, 604-605.
72
O Kapeli: PWRE XIV/2, coll. 2003-2016; West 1912, 2; Budimir, Flašar 19782, 608-610; Wagner 1983,
16, 19; Winterboom 1983, 245; Leksikon 1996, 403; o Makrobiju: PWRE XIV/1, coll. 170-198; Budi-
mir, Flašar 19782, 606-608; Wagner 1983, 19; Grant 1996, 13; Leksikon 1996, 400.

111

Book ARR 17.indb 111 12.12.2013 10:18:36


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 85-121
Alka Domić Kunić: Antička enciklopedistika – pojavnosti i dosezi

antičko intelektualno nasljeđe, od 5. do ranog 7. stoljeća proizveli su iznimno vrijedan


opus na kojemu će se u stoljećima koja će uslijediti temeljiti cjelokupna zapadna zna-
nost. No, enciklopedistika s izmaka antike više nije nalik na onu kakvu poznajemo
iz kasnorepublikanskog ili carskog doba, iako se na nju uvelike oslanja kao na svoj
uzor i izvorište građe. Ova sadašnja prilagođava se potrebama novoga vremena u
kojemu je kršćanski svjetonazor odnio pobjedu nad antičkim, “poganskim”, pa kr-
šćanske teme nužno pronalaze svoj put u enciklopedijska djela koja se, međutim,
ne odriču ni tradicionalnih tema. Zbog toga je enciklopedijski opus s izmaka antike
možda najposebniji žanr u cjelokupnoj antičkoj književnosti: starija poganska priruč-
nička tradicija ondje stoji rame uz rame s tada prevladavajućim neoplatonističkim i
kršćanskim svjetonazorom, zahvaljujući čemu je antičko učenje uspjelo preživjeti to
teško prijelazo razdoblje i ući u srednji vijek takoreći na velika vrata, ostavivši mu u
baštinu obrazovni sustav koji se temeljio na slobodnim umijećima. Tome su najviše
pridonijeli, kako rekosmo, upravo kasni enciklopedisti i leksikografi među kojima
najistaknutije mjesto imaju Hesihije Ilustrije, Flavije Magno Aurelije Kasiodor, Anicije
Manlije Torkvat Severin Boetije, Stefan iz Bizantija i - najvažniji među njima - Isidor iz
Seville. I dok su Hesihijev književni leksikon, Kasiodorov i Boetijev cjelokupni opus
i Stefanov geografski leksikon dali ogroman doprinos preživljavanju antičkog znanja
i njegovom prenošenju u srednji vijek, Isidorova opsežna enciklopedija naslovljena
Etimologije ili Izvori (Etymologiae seu Origines) ključno je djelo u kojemu je rezimira-
no cjelokupno tadašnje znanje Istoka i Zapada, jedna od najutjecajnijih enciklopedija
svih vremena sastavljena po uzoru i na temelju Plinijevog Prirodoslovlja, djelo koje po
odabiru građe i pristupu njoj stoji na razmeđi antike i srednjega vijeka i koje će uveli-
ke pripomoći da se antičko nasljeđe prenese budućim naraštajima.73
No, sva ta kasnija grandiozna ostvarenja koja već anticipiraju srednjovjekovni
pristup svekolikom znanju ipak neće biti temom ovoga rada, budući da je on usredo-
točen na prikaz povijesti klasične, antičke enciklopedistike. Stoga smatram priklad-
nim pad Zapadnog Rimskog Carstva odrediti kao graničnu točku do koje dopire naš
pogled na zadanu temu, a kasne enciklopediste ostaviti za neku buduću priliku.

73
O književnosti 5. stoljeća: Budimir, Flašar 19782, 621-643; o enciklopedistici 5.-7. stoljeća: Wagner
1983, 18-20. O Isidoru iz Seville tek okvirno: Brehaut 1912; Henderson 2007.

112

Book ARR 17.indb 112 12.12.2013 10:18:36


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 85-121
Alka Domić Kunić: Antička enciklopedistika – pojavnosti i dosezi

SUMMARY

Classical Encyclopaedism – Manifestations and Reaches

The encyclopaedias as we know today have developed from massive works of reference
that appeared throughout Europe in the Age of Enlightenment, aiming at encompassing the
whole of the knowledge, cognitions and data that had been gathered throughout history. At
the same time such works started to be labelled as encyclopaedias, in spite of the fact that the
term encyclopaedia had been used before to denote the knowledge gained through the study
of all scientific disciplines. The first work labelled as an encyclopaedia is the large reference
book by Denis Diderot.
The term encyclopaedia has derived from the Greek syntagm ἐγκύκλιος παιδεία (“complete
education”) that was in use from at least the 5th century BC, encompassing a systematic general
education in key disciplines of sciences and arts (cf. Quintilian, Inst. I.10,1; Pliny the Elder, Nat.
hist., Praef.). In the Latin-speaking circle the syntagm orbis doctrinae was used, amounting to
a literal translation of the Greek term and with the same meaning (cf. Vitruvius, De arch. VI,
Praef. 4). The term ἐγκυκλοπαιδεία (encyclopaedia in the Latin transcription) is a derivation of
the abovementioned Greek word, with the meaning of a work of reference comprising infor-
mation from all (or selected) fields of knowledge.
The idea of encyclopaedism sprang from a philosophical conception of the need to col-
lect and systematise all of the knowledge for easier usage. The first books of reference or dic-
tionaries comprising various condensed information originate from 3rd- and 2nd-millenium
Mesopotamia, while the modern encyclopaedism derives from the western mind, inclined
towards a systematisation of various data for different needs, depending on the user. The
cradle of encyclopaedism is Asia Minor, which saw the birth of the first books of reference in
various disciplines in the period of Archaic Greece. These works, in addition to many others
to appear in the following centuries, comprised wrien materials that will later be used in
encyclopaedias.
Classical literature did not know the concept of categorisation in discrete genres, and
was therefore free of the imposition of the type of information to be used in various works.
Therefore the genres (in the modern sense of the word) overlapped, and the elements of en-
cyclopaedism are to be found in a vast variety of classical works. Nevertheless, the majority
of them are various reference books comprising data from different disciplines, while others
were focused on particular narrower subjects. Therefore, from the modern perspective it is
difficult to denote any of those works as encyclopaedic and suitable for creating a discrete
opus, which would enable us to define the character and scopes of classical encyclopaedism.
Another difficulty in this is inadequate knowledge of the Classics, as many of the authors and
works have been irretrievably missing, while the majority are known only through titles or
in fragments.
The beginning of encyclopaedism has been looked for in the treatises of Plato and Aristo-
tle, some of which originated in notes related to the lectures given by those two philosophers
(or, rather, polyhistors) in their respective schools in Athens. Their works cover so many vari-
ous subject maers and disciplines that, viewed as a whole, they contain the total knowledge
of the day and can thus be labelled as encyclopaedic. In addition to Plato and Aristotle, some
other Greeks whose multidisciplinary interests contributed to the birth of encyclopaedism
have been mentioned, such as Speusippus, Hippias of Elis, Democritus of Abdera, Faenias of
Eresus, and, as the most outstanding among them, Theophrastus. An encyclopaedic approach

113

Book ARR 17.indb 113 12.12.2013 10:18:36


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 85-121
Alka Domić Kunić: Antička enciklopedistika – pojavnosti i dosezi

to information is closely related to the classical system of education, most oen comprising the
seven scientific and artistic disciplines (grammar, rhetorics, dialectics, arithmetics, geometry,
astronomy, and music). All of these disciplines constituted the so-called circle of knowledge
that was supposed to be indispensable for every free man. As this knowledge was to be sys-
temised and made accessible to interested students, the most appropriate form for such a task
turned to be the form of encyclopaedia. The medieval system of education, known as septem
artes liberales, was based on its classical predecessor. The development of encyclopaedism can
further be traced through Hellenism, which also saw the flourishing of various disciplines.
This, in turn, resulted in a vast production of encyclopaedic works of reference from various
disciplines. Several among many of those professional men of leers whose works contributed
to the development of encyclopaedism, should be pointed out: Callimachus of Cyrene, Erato-
sthenes, Theophrastus, and Posidonius of Apamea.
Rome has inherited many civilisational and cultural traditions from conquered Greece,
including the system of education and systemisation of knowledge in the form of textbooks
and lexicons. In addition to the usage of the existing Greek literature, new works in Latin
started to appear based on its model. The Roman contribution to science comprised the
cherishing of practical arts and skills, the most outstanding being law, military strategy,
politics, architecture, and engineering. Reference books composed during the late Republic
served as a source of information for the future encyclopaedists. The pioneers of Roman en-
cyclopaedism are at work exactly at this time, and above all Marcus Porcius Cato, the author
of 2 important works: an educational encyclopaedia (Praecepta ad Marcum filium) comprising
several fields of knowledge and skills indispensable in the education of the Roman citizen,
and a professional encyclopaedic book of reference on agriculture (De agri cultura). It was
Marcus Terentius Varro, Catos’ younger contemporary, who introduced Rome to the educa-
tional and scientific system of the free arts (septem artes liberales); his work the Disciplinae was
a model and a source of information for all subsequent encyclopaedias. Varro is the author
of some other encyclopaedic works: Antiquitates rerum humanarum et divinarum (a large book
of reference on the old Roman history and religion) and Res rusticae, another occupational
encyclopaedia of the whole knowledge on agriculture of the period. In addition to Cato and
Varro, other authors produced reference books on various arts, such as Saserna on agricul-
ture, Publius Alfenius Varus on law, Geminus of Rhodes on mathematics, etc. The practice
of publishing encyclopaedic reference books and dictionaries in Latin and Greek continues
in the Principate. From the Augustan period date reference books covering various subject
maers (Fenestella), professional works on various scientific disciplines (Marcus Valerius
Flaccus, Lucius Iunius Moderatus Columella, Valerius Maximus, and others), and encyclo-
paedic reference books among which the most outstanding are the Artes by Aulus Cornelius
Celsus (only the section on medicine survives) and Λειμών by Pamphilus of Alexandria. At
the time, in the Greek part of the oikumene the most aention was paid to literary, that is,
linguistic lexicons, composed along the lines of professional encyclopaedias (Dorotheus of
Ascalon, Apion of Oasis in Egypt), while similar encyclopaedias from other scientific fields
(pharmacological reference books by Asclepiades of Bithynia and Pedanius Dioscorides of
Cilicia) were also produced.
So, as the Greek world stuck to the tradition of composing various reference books, the
Latin part of the oikumene cherished an encyclopaedic approach to wrien material. The most
outstanding 1st-century authors of Latin encyclopaedism are Lucius Annaeus Seneca the
Younger and Gaius Plinius Secundus (Pliny the Elder). Seneca authored the natural-sciences

114

Book ARR 17.indb 114 12.12.2013 10:18:37


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 85-121
Alka Domić Kunić: Antička enciklopedistika – pojavnosti i dosezi

encyclopaedia Quaestiones naturales and one reference book on free arts (Epistulae morales ad
Lucilium), composed on the model of Varro’s Disciplinae and structured as a collection of leers
to a friend Lucilius. Both those works, although not encyclopaedic in terms of the arrangement
of material, still have encyclopaedic character furnished by a variety and abundance of data.
Pliny the Elder is the central person of classical encyclopaedism – his work Naturalis historia
is a genuine encyclopaedia, an exemplary model and an unaainable ideal for all of the later
classical encyclopaedias, as well as those mediaeval. Several late antique encyclopaedias are
the only works that can measure up to the Naturalis historia (especially Etymologiae seu Origines
by Isidore of Seville). Pliny’s work has a special worth in our day, as it is the only completely
preserved classical encyclopaedia and one of few preserved works of the whole of classical
literature, providing a good insight into both its subject maer and its economy, as it was not
intended for reading as literature, but for using as a reference book according to one’s needs.
However, the Naturalis historia was more than a mere reference book: it was conceived as a
didactic reading which was to help a reformation of Rome, sunk in decadence, and restore the
old genuine Roman spirit. In his work Pliny consulted many Greek and Roman sources, mostly
late-Republican professional literature. Precious data on Pliny’s work as an encyclopaedist are
furnished by his nephew Pliny the Younger (Epist. 3). By using the “copy and paste” method,
Pliny gathered many various data from a vast amount of Greek and Roman sources, which he
later arranged as mosaic tesserae. The result was a rather loose structure composed of a host of
variegated information, which are still organised by subject maers and evaluated according
to their trustworthiness.
For a long time aer Pliny the Elder there were no serious endeavours at encyclopaedic
systemising of knowledge, with the exception of the Prata, a work ascribed to Gaius Suetonius
Tranquillus. This was presumed on the basis of inadequate data, while it is more probable
that the Prata was wrien aer Suetonius’ death, by compiling the data from his opus. Dur-
ing the 2nd century two authors pursued encyclopaedic writing: Aulus Gellius and Claudius
Galenus. The former was an antiquarian of wide interests, whose vast work the Noctes Aicae
has a nature of true encyclopaedia, due to a lot of information on all then known scholarly
disciplines and artistic genres. Claudius Galenus was the author of many encyclopaedic writ-
ings, which, taken as a whole, amount to a medical encyclopaedia that comprised all then
existing knowledge on medicine. The remainder of the known 2nd-century literary opus com-
prises works dealing with discrete scientific disciplines, featuring smaller-scale professional
reference books of a kind: paradoxography is covered by Publius Aelius Phlegon of Caria
and military subject-maers by Polienus of Macedonia, while Lucius Caeselius Vindex, Dio-
genianus of Heraclea, and Lucius Iulius Vestinus, who digested Pamphilus’ glossary, pursued
lexicographic themes. Among the authors of the 2nd century, Sextus Pompeius Festus stands
out conspicuously on account of his 20 books in which he digested a vast lexicon by Valerius
Flaccus, enriching it with a variety of information on Roman legends, historical episodes, re-
ligious festivals, and other aspects of life in ancient Rome.
In the centuries to follow collections covering various subject maers came to light (Aeli-
anus Claudius, Flavius Philostrates, Athenaeus of Naucratis). A succession of various and sun-
dry collections and reference books continued in the 3rd century, when Rome started acquiring
a new physiognomy, instigated by the military anarchy and economic crisis. This period saw
the rise of Christianity, as a suitable answer to the exigencies of the day. Nevertheless, classical
literature of the time still does not reveal much impact of the new religion, given that refer-
ence books and collections, mostly compilations of earlier writings, continued to be produced.

115

Book ARR 17.indb 115 12.12.2013 10:18:37


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 85-121
Alka Domić Kunić: Antička enciklopedistika – pojavnosti i dosezi

Taken as a whole and owing to a variety of subject maers, these works contributed to the
preservation of encyclopaedism and the survival of classical educational system (Sextus Iulius
Africanus, Φιλέταιρος, Gaius Iulius Solinus, Pseudo-Aristotle, Φυσιολόγος).
During the 4th century classical literature was continuously enriched by a number of com-
pilations of earlier writings, saving them from oblivion and at the same time contributing to
professional encyclopaedism (Chalcidius, Nonius Marcellus, Oribasios of Pergamon, Didy-
mus of Alexandria, Expositio totius mundi et gentium, Medicina Plinii, De rebus bellicis). At the turn
of the 4th and 5th centuries two authors practically ushered classical encyclopaedism into the
medieval period. One of them is Martianus Felix Cappela, whose encyclopaedic writing the
Disciplinae (known also as De nuptiis Mercurii et Philologiae), dedicated to free arts, had much
impact on the transition of the classical educational system to medieval universities. Another
author is Ambrosius Theodosius Macrobius, whose two encyclopaedic reference books (Com-
mentum ad Ciceronis Somnium Scipionis and Saturnalia) comprise a vast variety of themes and
data.
This paper has tackled classical encyclopaedism, stopping short at the division of the
Roman Empire in the year 395 AD. From that point, namely, classical literature, encyclopae-
dism included, acquire different contours from which a new (medieval) worldview transpires.
Therefore, this paper did not take into account some huge encyclopaedic works that can be
label as medieval encyclopaedias (Isidore of Seville, Flavius Magnus Aurelius Cassiodorus,
Stephen of Byzantium, and others).
Translated by: Branka Migoi

LITERATURA / LITERATURE
Argyle 1989 Sonia Argyle, A new Greek grammarian, CQ 39/2, 524-535.
Baker, de Jong, Egbert J. Baker, Irene J. F. de Jong, Hans van Wees (ur.), Brill’s com-
van Wees 2002 panion to Herodotus, Brill, Leiden.
Barnes 1995 Jonathan Barnes (ur.), The Complete Works of Aristotle. The Revised
Oxford Translation, vol. 2, Princeton University Press, New Jersey.
Bonner 1977 Stanley Frederick Bonner, Education in ancient Rome: From the Elder
Cato to the Younger Pliny, University of California Press, Berkeley.
Brehaut 1912 Ernest Brehaut, An Encyclopedist of the Dark Ages - Isidore of Seville,
Studies in History, Economics and Public Law, Columbia Univer-
sity, New York.
Budimir, Flašar 19782 Milan Budimir, Miron Flašar, Pregled rimske književnosti. De aucto-
ribus Romanis, Naučna knjiga, Beograd.
Clage 1955 Marshall Clage, Greek science in Antiquity, Dover Publications,
New York.
Clarke 1971 M. L. Clarke, Higher education in the ancient world, Routledge & Ke-
gan Paul, Albuquerque.
Courcelle 1969 Pierre Courcelle, Late Latin Writers and Their Greek Sources, Har-
vard University Press, Cambridge, Mass.
Čače 1993 Slobodan Čače, Broj liburnskih općina i vjerodostojnost Plinija
(Nat. hist. 3, 130; 139-141), RFFZd 32 (19) (1992-1993), 1-36.

116

Book ARR 17.indb 116 12.12.2013 10:18:37


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 85-121
Alka Domić Kunić: Antička enciklopedistika – pojavnosti i dosezi

De Rijk 1965 L. M. De Rijk, Ἐγκύκλιος παιδεία. A study of its original meaning,


Vivarium 3, 24-93.
Detlefsen 1908 Detlef Detlefsen, Die Geographie Afrikas bei Plinius und Mela
und ihre Quellen, Quellen, Band 14.
Detlefsen 1909 Detlef Detlefsen, Die Anordnung der geographischen Bücher des
Plinius und ihre Quellen, Quellen, Band 18.
Diderot, Denis. The Encyclopedia of Diderot & d’Alembert Collaborative Transla-
“Encyclopedia” tion Project. Translated by Philip Stewart. Ann Arbor: MPublis-
hing, University of Michigan Library, 2002., Trans. of “Encyclopé-
die,” Encyclopédie ou Dictionnaire raisonné des sciences, des arts
et des métiers, vol. 5. Paris, 1755. (hp://hdl.handle.net/2027/spo.
did2222.0000.004).
Domić Kunić 2003 Alka Domić Kunić, Plinijeva geografija i etnografija Ilirika (s osobitim
obzirom na panonski dio iliričkog prostora), disertacija, Filozofski fa-
kultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.
Domić Kunić 2005 Alka Domić Kunić, Literarni izvori za iliričke provincije (Dalmaci-
ju i osobito Panoniju) u Naturalis historia Plinija Starijeg, VAMZ, 3.
ser., 37 (2004), 119-171.
Doody 2009 Aude Doody, Pliny’s Natural History: Enkyklios Paideia and the
Ancient Encyclopedia, JHI 70/1, 1-21.
Frangeš 2012 Ivo Frangeš (ur.), Plinije Stariji. Povijest antičke umjetnosti. Odabrani
ulomci iz XXXIII., XXXIV., XXXV. i XXXVI. knjige Prirodoslovlja (bi-
lješke i objašnjenja: Nenad Cambi), Biblioteka Knjiga Mediterana,
70, Književni krug, Split.
Grant 1996 Edward Grant, The Foundations of Modern Science in the Middle Ages:
Their Religious, Institutional, and Intellectual Contexts, Cambridge
University Press, Cambridge, Mass. (hp://books.google.hr/book
s?id=YyvmEyX6rZgC&pg=PA168&lpg=PA168&dq=foundation+o
f+modern+science+in+the+middle+ages&source=bl&ots=nJ4N9f4
46J&sig=AshbRta7YnjRNS48C6FEEikMnE8&hl=en&sa=X&ei=dG
KCUeiSJKK84ASNh4HgCg&ved=0CF8Q6AEwBw).
Greaves 2010 Alan M. Greaves, The Land of Ionia: Society and Economy in the Arc-
haic Period, Wiley-Blackwell, Chichester, Malden, Ma.
Harrison 1918 Fairfax Harrison, Note upon the Roman Agronomists, Roman Farm
Management, The Macmillan Company, New York (hp://www.
archive.org/details/romanfarmmanagem02harruo).
Hemmerdinger 1998 Bertrand Hemmerdinger: Suidas, et non la Souda, BollClass, 3. ser.,
19, 31-32.
Henderson 2007 John Henderson, The Medieval World of Isidore of Seville: Truth from
Words, Cambridge University Press, Cambridge.
Leksikon 1996 Dubravko Škiljan (prir.), Leksikon antičkih autora, Latina & Graeca,
Matica hrvatska, Zagreb.
Lesky 2001 Albin Lesky, Povijest grčke književnosti, Golden marketing, Zagreb.

117

Book ARR 17.indb 117 12.12.2013 10:18:37


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 85-121
Alka Domić Kunić: Antička enciklopedistika – pojavnosti i dosezi

Lindberg 20072 David C. Lindberg, The Beginnings of Western Science. The European
Scientific Tradition in Philosophical, Religious, and Institutional Con-
text, Prehistory to A. D. 1450, The University of Chicago Press, Chi-
cago (hp://books.google.com/books?id=dPUBAklm2IUC&pg=P
A137).
Lindsay 1903 Wallace M. Lindsay, Nonii Marcelli De compendiosa doctrina libros
XX, vol. I-III, In aedibus B. G. Teubneri, Lipsiae (hp://archive.
org/stream/noniimarcellide01oniogoog#page/n6/mode/2up).
Lloyd 1979 G. E. R. Lloyd, Magic, Reason and Experience: Studies in the origins
and development of Greek science, Cambridge University Press, Cam-
bridge, Mass.
Magee 2010 Brian Magee, The Story of Philosophy, Dorling Kindersley, London.
Marincola 2007 John Marincola (ur.), A companion to Greek and Roman historiograp-
hy, Blackwell Publishing, Malden, Ma.
Marrou 1956 Henri Irénée Marrou, A history of Education in Antiquity, University
of Wisconsin Press, Madison.
Marrou 1958 Henri Irénée Marrou, Saint Augustin et la fin de la culture antique,
Bibliothèque des écoles françaises d’Athènes et de Rome 145, E. de
Boccard, Paris.
Mahews Sanford 1949 Eva Mahews Sanford, Famous Latin Encyclopaedias, CJ 44/8,
462-467.
The Old Catholic Encyclopedia The Encyclopedia Press, New York, 1907-1912 (hp://en.wikipedia.
org/wiki/Catholic_Encyclopedia).
Opća enciklopedija Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, Jugoslaven-
ski leksikografski zavod “Miroslav Krleža”, Zagreb, 1977-1982.
Pareti et al. 1967 Luigi Pareti, Paolo Brezzi, Luciano Petech, Historija čovječanstva.
Kulturni i naučni razvoj, sv. II, knj. 3: Stari svijet od početka nove ere do
500. god., Naprijed, Zagreb.
Parker 1890 H. Parker, The Seven Liberal Arts, EHR 5, 417-461.
Penrose, Schrödinger 1996 Roger Penrose, Erwin Schrödinger, Ionian Enlightenment, u: Erwin
Schrödinger, “Nature and the Greeks” and “Science and Humanism”,
Cambridge University Press, Cambridge, Mass. (hp://books.goo-
gle.hr/books?id=w7m2-jnZWq0C&printsec=frontcover&hl=hr&so
urce=gbs_ge_summary_r&cad=0#v=onepage&q&f=false).
Pfeiffer 1968 Rudolf Pfeiffer, History of Classical scholarship: From the beginnings
to the end of the Hellenistic age, Oxford University Press, Oxford.
Pothecary 2002 Sarah Pothecary, Strabo, the Tiberian Author: Past, Present and Si-
lence in Strabo’s Geography, Mnemosyne 55 (4), 387-438.
PWRE Paulys Realencyclopädie der classischen Altertumswissenscha
, Stu-
gart, 1984- .
Rajna 1928 Pio Rajna, Le denominazione Trivium e Quadrivium, SM, n. s. 1, 4-36.
Riché 1976 Pierre Riché, Education and Culture in the Barbarian West: Sixth thro-
ugh Eighth Centuries, University of South Carolina Press, Colum-
bia, SC.

118

Book ARR 17.indb 118 12.12.2013 10:18:37


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 85-121
Alka Domić Kunić: Antička enciklopedistika – pojavnosti i dosezi

Sallmann 1971 Klaus G. Sallmann, Die Geographie des älteren Plinius in ihrem
Verhältbnis zu Varro, u: H. Dörrie - P. Morraux, ur., Untersuchun-
gen zur antiken Literatur und Geschichte, Band 11, Berlin-New York.
Saltzman 2010 Joe Saltzman, Herodotus as an Ancient Journalist: Reimagining
Antiquity’s Historians as Journalists, Annenberg School for Com-
munication & Journalism, University of Southern California, Los
Angeles (hp://ijpc.uscannenberg.org/journal/index.php/ijpcjour-
nal/article/viewFile/22/29).
Shaw 1981 Brent D. Shaw, The Elder Pliny’s African Geography, Historia 30
(4), 424-471.
Smith 1954 W. K. Smith, review of: Giorgio Brugnoli: Sulle possibilità di una
ricostruzione dei ‘Prata’ e della loro aribuzione a Suetonio (Accademia
Nazionale dei Lincei, Roma, 1954, 32 str.), u: CR, n. s., vol. 6, No. 1,
73.
Stahl 1962 William Harris Stahl, Roman Science: Origins, Development, and In-
fluence to the Later Middle Ages, University of Wisconsin Press, Ma-
dison, Wi.
Thomas 2002 Rosalind Thomas, Herodotus in context: ethnography, science and the
art of persuasion, Cambridge University Press, Cambridge, Mass.
Thomson 1948 James Oliver Thomson, History of Ancient Geography, Biblo & Ta-
nnen Publishers, Cambridge.
Wagner 1983 David L. Wagner (ur.), The Seven Liberal Arts in the Middle Ages,
Indiana University Press, Bloomington, In.
Walden 1909 John W. H. Walden, The universities of ancient Greece, C. Scribner’s
Sons, New York (hp://www.questia.com/read/72556310/the-uni-
versities-of-ancient-greece).
West 1912 Andrew Fleming West, The Seven Liberal Arts, u: Alcuin and the
Rise of the Christian Schools, izd. Christopher A. Perrin, C. Scribner’s
Sons, New York (hp://archive.org/details/alcuinriseofchri00we-
stiala).
Winterboom 1983 Michael Winterboom, Martianus Capella, u: Texts and Transmi-
ssions: A Survey of the Latin Classics, ur. L. D. Reynolds, Clarendon
Press, Oxford.
Wise 1947 John Edward Wise, The nature of the liberal arts, The Catholic edu-
cation series, Bruce Publishing Company, Milwaukee, Wi.
Woodman 1964 Jesse Earle Woodman, The Expositio totius mundi et gentium: Its Geo-
graphy and Its Language, MA thesis, The Ohio State University, Co-
lumbus, Oh. (hp://etd.ohiolink.edu/send-pdf.cgi/Woodman%20
Jesse%20Earle.pdf?osu1166462501).

119

Book ARR 17.indb 119 12.12.2013 10:18:37


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 85-121
Alka Domić Kunić: Antička enciklopedistika – pojavnosti i dosezi

LITERARNI IZVORI / LITERARY SOURCES


Aelian, Historical Miscellany (prev. N. G. Wilson), LCL, 1997.
Aristotle, Minor Works (prev. W. S. He), LCL, 1936.
Athenaeus, The Learned Banqueters, vols. I-VIII (prev. S. D. Olson), LCL, 2007-2012.
H. Grotius, [Martianus Felix Capella] De nuptiis Philologiae et Mercurii et de septem artibus liberalibus
libri novem, Nabu Press, Charleston, SC, 2011.
Cato and Varro On Agriculture (prev. W. D. Hooper, H. B. Ash), LCL, 1934.
Celsus De medicina, (prev. W. G. Spencer), LCL, 1961 (hp://archive.org/stream/demedicina
02celsuo#page/n5/mode/2up).
M. Tullius Cicero, Academicorum reliquiae cum Lucullo (izd. O. Plasberg), Teubner, Leipzig, 1922
(hp://www.perseus.tus.edu/hopper/text?doc=Perseus%3Atext%3A2007.01.0033).
Lucius Iunius Moderatus Columella, De re rustica libri XII, The Classics Page, The Latin Library
(hp://www.thelatinlibrary.com/columella.html).
Expositio totius mundi et gentium, Introduction, texte critique, traduction française, notes et com-
mentaire par Jean Rougé, Sources chrétiennes, Textes orientaux 124, Les Éditions du Cerf,
Paris, 1966.
M. Verrii Flacci quae extant et Sexti Pompeii Festi De verborum significatione libri XX, ex editione
Andreae Dacerii etc., curante et imprimente A. J. Valpy, Londini, 1826 (hp://archive.org/
stream/mverriiflacciqua02verruo#page/n7/mode/2up).
Galen, On the Natural Faculties (ur. A. J. Brock), Perseus Digital Library, Perseus Collections/
Texts, Greek and Roman Materials (hp://www.perseus.tus.edu/hopper/text?doc=Perse
us%3atext%3a1999.01.0255).
Aulus Gellius, Noctes Aicae, The Classics Page, The Latin Library (hp://www.thelatinlibrary.
com/gellius.html).
Herodot, Povijest (prev. i prir. D. Škiljan), Matica hrvatska, Zagreb, 2000.
Macrobius, The Saturnalia, Lacus Curtius: Into the Roman World (hp://penelope.uchicago.edu/
Thayer/E/Roman/Texts/Macrobius/Saturnalia/).
C. Plinius Maior, Naturalis historiae libri XXXVII (izd. K. Mayhoff ), Teubner, Leipzig, 1892-1909;
Pliny, Natural History, vols. I-X (prev. H. Rackham et al.), LCL, 1938-1962.
Posidonius, The Fragments (ur. I. G. Kidd, L. Edelstein), Cambridge Classical Texts and Commen-
taries, Cambridge University Press, Cambridge-New York, 2004.
Quintilian, Institutio oratoria (prev. H. E. Butler), LCL, 1996.
L. Annaeus Seneca, Epistulae morales ad Lucilium / Quaestiones naturales, The Classics Page, The
Latin Library (hp://www.thelatinlibrary.com/sen.html).
C. Iulii Solini Collectanea rerum memorabilium (izd. Th. Mommsen), In aedibus Friderici Nicolai,
Berolini, 1864 (hp://books.google.hr/books/reader?id=qpI-AAAAcAAJ&hl=hr&printsec
=frontcover&output=reader&source=gbs_atb_hover&pg=GBS.PR1).
ΣΟΥΙΔΑΣ. Suidae lexicon Graece et Latine, ad fidem optimorum librorum exactum post Tho-
mam Gaisfordum recensuit et annotatione critica instruxit Godofredus Bernhardy, Halis
et Brunsvigae, 1853 (hp://books.google.hr/books?id=7OFCgP0UCy4C&printsec=frontco
ver&hl=hr#v=onepage&q&f=false).
Varro On the Latin Language, books 8-10, and Fragments (prev. R. G. Kent), LCL, 1938.

120

Book ARR 17.indb 120 12.12.2013 10:18:37


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 85-121
Alka Domić Kunić: Antička enciklopedistika – pojavnosti i dosezi

Marcus Terentius Varro, De re rustica, Intra Text Edition (hp://www.intratext.com/IXT/


LAT0056/).
Verrii Flacci Fragmenta, Corpus scriptorum Latinorum. A digital library of Latin literature (hp://
www.forumromanum.org/literature/verrius_frag.html).
Vitruvius, De architectura libri decem / Vitruvije, Deset knjiga o arhitekturi (prev. Matija Lopac i Vla-
dimir Bedenko), Golden marketing i Institut građevinarstva Hrvatske, Zagreb, 1999.

121

Book ARR 17.indb 121 12.12.2013 10:18:37


Book ARR 17.indb 122 12.12.2013 10:18:37
Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 123-164
Marko Dizdar: Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova

M
' D 

KASNOLATENSKO NASELJE SKORDISKA NA


ŠTRBINCIMA KOD ĐAKOVA
Dr. sc. Marko Dizdar UDK 903.23”638”(497.5Štrbinci)
Institut za arheologiju Izvorni znanstveni rad
Ljudevita Gaja 32 Primljeno: 23. 03. 2013.
HR – 10000 Zagreb Prihvaćeno: 21. 05. 2013.
E-mail: marko.dizdar@iarh.hr

Tijekom istraživanja kasnorimske nekropole na Štrbincima kod Đakova


zabilježeni su i tragovi kasnolatenskog naselja Skordiska. U najvećem su bro-
ju pronađeni ulomci keramičkih posuda izrađenih na lončarskom kolu, među
kojima se izdvajaju oni ukrašeni slikanjem vodoravnih traka crvene i bijele boje
koje se u materijalnoj ostavštini Skordiska pojavljuju tijekom Beograd 3 stup-
nja. Datiranje naselja potvrđuje i nalaz brončane fibula tipa Almgren 18 koja
predstavlja jedan od rijetkih nalaza na području istočne Slavonije koji se može
datirati u LT D2, odnosno Beograd 3b stupanj.
Ključne riječi: kasni laten, istočna Slavonija, naselje, Skordisci, slikana ke-
ramika (Key words: Late La Tène, eastern Slavonia, selement, Scordisci, painted
poery)

Tijekom dosadašnjih istraživanja kasnorimske nekropole na Štrbincima kod Đa-


kova (Migoi et al. 1998; Migoi 2004) zabilježeni su i nalazi iz različitih razdoblja
prapovijesti te kasnog srednjeg/novog vijeka koji upućuju na intenzivnu naseljenost
južnih padina đakovačkog ravnjaka, odnosno nekropola je smještena na mjestu ra-
nijih prapovijesnih naselja. Najveći broj nalaza pripada neolitičkoj sopotskoj kultu-
ri, potom slijede malobrojni keramički ulomci daljske grupe iz mlađe faze kasnog
brončanog doba, dok su u nešto većem broju pronađeni nalazi latenske kulture iz
mlađeg željeznog doba. Od spomenutih prapovijesnih naselja, jedino je ono sopotske
kulture već bilo probno istraženo, zbog čega niti ne iznenađuju brojni karakteristični
sopotski keramički ulomci koji se pojavljuju u cjelinama iz svih razdoblja.1 Malobroj-
ni keramički ulomci daljske grupe pokazuju kako je površina istraživanja vjerojatno
obuhvatila rubni dio naselja iz tog razdoblja. Na postojanje naselja latenske kulture
upućuju ulomci sivih, na lončarskom kolu izrađenih posuda koji su također najčešće
izdvojeni u zapunama mlađih arheoloških cjelina u koje su naknadno dospjeli. Ri-

1
Durman 1983. U istraživanjima su izdvojeni ostaci jaraka različitih širina i dubina ukopa koji se
pripisuju infrastrukturi naselja sopotske kulture.

123

Book ARR 17.indb 123 12.12.2013 10:18:37


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 123-164
Marko Dizdar: Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova

jetko se radi o sačuvanim cjelinama - dokumentirani stratigrafski podaci svjedoče o


tome kako je naselje latenske kulture u znatnoj mjeri uništeno ukopavanjem grobova,
zbog čega se i ne može više zaključiti o infrastrukturi naselja.
Latenskoj kulturi pripadaju nalazi karakterističnih ulomaka keramičkih posu-
da, no o datiranju naselja, osim izdvojenih keramičkih oblika, svjedoče i pronađeni
metalni nalazi. U SJ 90 pronađena je brončana šivaća igla s tijelom okruglog presjeka
i ušicom nakon koje se tijelo igle nastavlja u šiljasti gornji završetak (Sl. 1: 2). Igle
spomenutog oblika pojavljuju se na nalazištima latenske kulture, kao npr. na Man-
chingu.2 Od iznimne je važnosti otkriće u SJ 135 brončane fibule tipa Almgren 18
s okruglim zadebljanjem na vrhu luka i oštećenom nožicom na kojoj se prepoznaje
ostatak prečke koja je dijelila perforiranu nožicu (sl. 1:1). Luk je ovalnog presjeka prije
zadebljanja, dok je prema nožici rombičnog presjeka. Igla i spirala fibule nisu saču-
vane, iako je iznad spirale preostala masivna potporna pločica koja oblikom imitira
navoje spirale. Na osnovi opisanih tipoloških karakteristika, fibula se može pripisati
varijanti Altenburg, odnosno varijanti Almgren 18a2 s karakterističnom potpornom
pločicom, kakva se nalazi i na fibuli sa Štrbinaca.3 Fibule tipa Almgren 18a pojav-
ljuju se nakon sredine 1. st. pr. Kr., s pretpostavkom kako su nošene najvjerojatnije i
tijekom ranoaugustovskog vremena. Fibula sa Štrbinaca, koja se nalazi na istočnom
rubu rasprostiranja ovog oblika, predstavlja jedan od rijetkih nalaza iz istraživanja
naselja na području istočne Slavonije koji se može datirati u LT D2, odnosno Beograd
3b stupanj.4
Najbrojnije nalaze latenske kulture na Štrbincima predstavljaju ulomci keramič-
kih posuda koje su najčešće izrađene na lončarskom kolu. U manjem se broju pojav-
ljuju ulomci posuda koje su modelirane rukom, pri čemu se najčešće radi o karakte-
rističnim situlastim loncima zaobljenog tijela i sa žlijebom ispod ruba. Materijalnoj
ostavštini latenske kulture može se pripisati i nalaz pršljena bikoničnog oblika (T.
3:7, T. 14:1).
Od lonaca izrađenih na lončarskom kolu u najvećem su broju izdvojeni ulomci si-
vih lonaca S-profiliranog tijela koji su na ramenu, ispod vodoravno položenog rebra,
mogli biti ukrašeni motivima izvedenima glačanjem ili plitkim žljebljenjem (T. 1: 2, T.
7: 6, T. 9: 6, T. 13: 6, T. 14: 3, T. 16: 3). Loncima vjerojatno pripadaju i ulomci donjeg di-
jela tijela posuda s istaknutim dnom (T. 6: 7). Radi se o karakterističnom keramičkom
obliku kasnolatenske materijalne ostavštine Skordiska koji je na istočnoslavonskim
nalazištima izdvojen kao tip D5b, a ukrašen je na ramenu, iznad ili ispod vodoravnog
rebra, s raznoliko izvedenim motivima, najčešće izvedenim u tehnikama glačanja ili

2
Jacobi 1974, 58; van Endert 1991, 59, T. 14: 256-261.
3
Völling 1995, Abb. 14; Demetz 1999, 117.
4
Dizdar, Tonc 2013, 61-62, Fig. 7. Fazi LT D2 pripadaju i brojni slučajni nalazi fibula tipa Jezerine i
Gorica.

124

Book ARR 17.indb 124 12.12.2013 10:18:37


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 123-164
Marko Dizdar: Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova

plitkog žljebljenja. S izradom ovog omiljenog keramičkog oblika Skordiska, čija je po-
java zabilježena i na ostalim kasnolatenskim naseljima u Karpatskoj kotlini, nastavlja
se i tijekom 1. st. po Kristu.5 U karakterističnu kasnolatensku ostavštinu Skordiska
mogu se uvrstiti i ulomci velikih lonaca zaobljenog tijela s vodoravno postavljenim i
profiliranim rubom (T. 3: 3, T. 7: 2, T. 19: 4).
Pored spomenutog oblik lonca, jedan od najbrojnijih nalaza na Štrbincima pred-
stavljaju i zdjele S-profiliranog tijela s izvučenim rubom (T. 1: 4, T. 3: 2, T. 5: 7, T. 6: 1,
5, T. 7: 3, T. 8: 3-4, T. 9: 2, T. 10: 3, T. 11: 2, T. 13: 2, T. 16: 1, 5, T. 17: 4, T. 18: 2, 5-6, 9, T.
19: 5, T. 20: 1), dok je dno blago istaknuto (T. 5: 11, T. 6: 3, 7). Ponekad je prijelaz donjeg
dijela tijela na rame bikonično naglašen (T. 1: 3, T. 2: 1, T. 5: 1, 3, T. 7: 1, T. 8: 1, T. 10:
2, T. 13: 3, T. 14: 5, T. 15: 1). Na donjem dijelu tijela, s unutarnje strane stjenke, rijetko
se može nalaziti motiv valovnice koja je izvedena plitkim žljebljenjem (T. 7: 5, T. 8: 2,
T. 20: 5). Radi se o jednom od najbrojnih keramičkih oblika u naseljima i na grobljima
Skordiska tijekom svih faza razvoja njihove materijalne ostavštine, pri čemu zdjele
s bikonično naglašenim prijelazom donjeg dijela tijela u rame, kao i ukrašavanje s
plitko žljebljenom ili glačanom valovnicom na unutarnjoj stjenci predstavljaju kasno-
latenske tipološke karakteristike.6 U isto se vrijeme datiraju i sive zdjele zaobljenog
tijela i uvučenog zadebljanog ruba (T. 11: 3, 7, T. 13: 1) koje su također jedan od broj-
nijih keramičkih oblika u naseljima Skordiska čija je pojava, poput zdjela S-profilacije,
zabilježena i na ranorimskim naseljima.7
Karakterističan kasnolatenski keramički oblik materijalne ostavštine Skordiska
predstavljaju ulomci kantarosa ili vrčeva (T. 2: 4, T. 4: 5, T. 9: 2, T. 12: 2, T. 15: 5, T. 18:
10) kojima se pripisuju i ulomci ručki (T. 4: 6, T. 12: 5). Za ulomke s kratkim stožastim
vratom može se pretpostaviti kako se radi o dijelovima kantarosa (T. 4: 4, T. 12: 6)
koji su na ramenu mogli biti ukrašeni različitim glačanim ornamentima, ponekad i
metopno raspoređenima (T. 3: 6). Isti su oblici često zabilježeni i u ostalim naseljima
Skordiska u istočnoj Slavoniji.8
Drugu skupinu keramičkih nalaza predstavljaju ulomci posuda koje su modelira-
ne rukom, od kojih su najbrojniji lonci zaobljenog tijela s vodoravnim žlijebom ispod
ruba koji se, s obzirom na oblik presjeka ruba i način ukrašavanja, mogu podijeliti
u nekoliko inačica. Jednu predstavlja ulomak lonca s rubom pravokutnog presjeka i
tijelom koje je ukrašeno okomitim češljastim ukrasom (T. 1: 1). Slični su lonci s rubom
zaobljenog ili pravokutnog presjeka i najčešće neukrašenog tijela (T. 1: 5, T. 2: 3, T. 5:
5
Majnarić-Pandžić 1996, 260, Abb. 3: 26, Abb. 4: 16-17, 20-21, Abb. 5: 13; Dizdar 2001, 75-76, T. 4: 5,
T. 8: 1 itd. s usporedbama u ostalim naseljima i na grobljima Skordiska.
6
B. Jovanović, M. Jovanović 1988, 22, 26; Majnarić-Pandžić 1996, 260, Abb. 3; Dizdar 2001, 58-65,
Sl. 12; Popović 2001, 92, Fig. 5; Popović 2003b, 146, Pl. 2.
7
B. Jovanović, M. Jovanović 1988, Prilog 1a; Majnarić-Pandžić 1996, 260, Abb. 3: 43-44, 46-47; Diz-
dar 2001, 53-56, T. 5: 1-3, T. 15: 1, T. 18: 2-3; Popović 2001, 92, Fig. 5.
8
Majnarić-Pandžić 1996, 260, Abb. 4; Dizdar 2001, 66-69, Sl. 12.

125

Book ARR 17.indb 125 12.12.2013 10:18:38


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 123-164
Marko Dizdar: Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova

2, 4, T. 11: 5). Rijetko su lonci ovog oblika i tehnoloških karakteristika na Štrbincima


ukrašeni okomitim češljastim ukrasom (T. 10: 1), kakvi su zabilježeni u ostalim nase-
ljima Skordiska u istočnoj Slavoniji gdje su datirani u LT D1.9
Posebnu inačicu na Štrbincima predstavljaju lonci zaobljenog tijela s rubom pra-
vokutnog presjeka koji je ponekad i blago zadebljan (T. 2: 2, T. 3: 1, T. 4: 1, T. 5: 6, T.
7: 4, T. 9: 1, 3-4, T. 11: 4, T. 12: 1, 3-4, 7, T. 13: 5, 7-10, T. 15: 2-4, 7-9, T. 16: 2, T. 17: 1-2,
5-7, T. 18: 1, 7-8, T. 19: 1-3, 6, T. 20: 2-4, 6). Lonci ovog oblika i blago zadebljanog ruba
karakteristični su za LT D1, kada su često ukrašeni različito organiziranim češljastim
ukrasom, o čemu svjedoče nalazi u zatvorenim cjelinama kao npr. u naselju Osijek-
Zeleno polje.10 S druge strane, na Štrbincima su izdvojeni i lonci zaobljenog tijela čiji
je rub gotovo trokutasto zadebljan (T. 3: 4, T. 4: 7-8, T. 5: 5, 9-10, T. 6: 4, 6, T. 8: 5, T. 10:
4-5, T. 17: 3). Radi se o keramičkom obliku koji je već zabilježen u naseljima Skordiska,
posebno u nizinskim naseljima u Srijemu, pri čemu su lonci često ukrašeni s različito
organiziranim češljastim ukrasom.11 S obzirom na to da se većinom radi o nalazima
koji potječu izvan zatvorenih cjelina, o njihovom datiranju u LT D2 odnosno u Beo-
grad 3b stupanj svjedoče usporedbe sa sličnim oblikom lonca zadebljanog ruba, goto-
vo trokutastog oblika, čiji je vrh blago koso zasječen, dok je tijelo ukrašeno okomitim
češljastim ukrasom. Lonci opisanog oblika zabilježeni su na nalazištima sjeverno od
Dunava, posebno u Bratislavi i Devinu gdje se smatraju karakterističnim oblikom
LT D212, te na istovremenim nalazištima na jugoistočnoalpskom prostoru.13 Otkriće
brojnih ulomaka lonaca zaobljenog tijela sa zadebljanim rubom potvrđuje datiranje
naselja u LT D2, na što je već uputio i nalaz fibule tipa Almgren 18.
Na Štrbincima je pronađen i ulomak manje zdjele zaobljenog tijela čija je unu-
trašnjost ukrašena glačanim linijama. Ovakve su zdjele česte u naseljima Skordiska
u istočnoj Slavoniji i Srijemu.14 Istoj grupi keramičkih posuda modeliranih rukom
pripadaju i ulomci većih zdjela grublje fakture i zaobljenog tijela od kojih su neke
9
Majnarić-Pandžić 1996, 260, Abb. 5: 2-3; Dizdar 2001, 81-83, T. 1: 4, T. 4: 2, T. 9: 5, T. 22:2 itd.
10
Brukner 1979, 5, T. IV: 3-4; M. Jovanović 1986, 66, T. XXXIII: 5-7; M. Jovanović 1989, T. III: 6, 10, T.
III: 4, 13; Dizdar 2001, T. 22: 4, T. 31: 8; Dautovac: Popović 2001, 147, Pl. 3; Popović 2003a, 312, T. 3:
7, 9, 12; Drnić 2007, 169, T. 2: 3, T. 3: 1-2; Drnić, Skelac 2008, 396, T. 4: 13, T. 10: 1-8.
11
Brukner 1970, 41, T. XVI: 11-12; Brukner 1979, 5, T. IV: 1; M. Jovanović 1985, 66, T. XXXIII: 4; Popo-
vić 2001, 94-95, Pl. 9: 10; Trifunović, Pašić 2003, 268, Sl. 5: 8; Vidović 2008, 83-84, T. II: 16-21, T. V:
19, T. VII: 4, T. XII: 3. Nizinska naselja u Srijemu: Brukner 1995, T. V: 45-47, 50-51, T. VII: 65, T. XV:
150, T. XXI: 217.
12
Zachar 1981, 41, Obr. 8: 16; Zachar 1982, 42-43, Obr. 5B: 1; Zachar, Rexa 1988, 64, Abb. 15: 13; Čam-
bal 2004, 67, T. II: 5, T. X: 2 itd; Bazovský 2004, Obr. 6: 1-3; Obr. 9: 4, 7; Resutík 2007, T. 1: 1, 5, T. 2:
11. Naselje Senec-Svätý Martin datirano je u LT D2 fibulama tipa Almgren 18 i Gorica: Čambal et
al. 2010, 141, T. I: 20-21, 23, T. IV: 12-13. S druge strane, takvih lonaca zasad nema npr. na istovre-
menom naselju Budaörs gdje se pojavljuju drugi oblici rukom rađenih lonaca: Oományi 2005,
112-117, Abb. 17-19.
13
Tiefengraber 2009, 269, 275, Abb. 14: 1-7, Abb. 20: 1-2.
14
B. Jovanović, M. Jovanović 1988, T. I: 10-11, T. V: 7 itd.; Dizdar 2001, 78-79, T. 18: 4, T. 38: 1.

126

Book ARR 17.indb 126 12.12.2013 10:18:38


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 123-164
Marko Dizdar: Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova

mogle poslužiti i kao poklopci (T. 4: 3, T. 5: 8, T. 6: 8, T. 11: 6, T. 13: 4, T. 14: 2, 4, T. 15:


6, T. 16: 4).
Posebnu kategoriju keramičkih nalaza na Štrbincima predstavljaju ulomci lonaca
izrađenih na lončarskom kolu crvenkaste boje koji su ukrašeni slikanjem naizmjen-
ce postavljenih vodoravnih traka crvene, rijetko crveno-smeđe i bijele boje različite
širine (T. 21). S obzirom na sačuvanost ulomaka, prepoznaju se samo ulomci lonaca
ovalnog tijela s kratkim ljevkastim vratom (u jami SJ 135 s fibulom Almgren 18).
Slikanjem ukrašene keramičke posude u materijalnoj ostavštini Skordiska pojav-
ljuju se tijekom kasnog latena (Beograd 3 stupanj). Od oblika slikanjem su ukrašeni
lonci ovalnog ili jajolikog tijela s niskim ljevkastim vratom, dok se od motiva najče-
šće pojavljuju vodoravne trake te mrežasti i cik-cak motivi.15 Slikanjem ukrašene ke-
ramičke posude nisu karakteristične samo za kasnolatensku materijalnu ostavštinu
Skordiska, već se radi o široko rasprostranjenom fenomenu koji se smatra vlastitim
ostvarenjem latenske kulture, zbog čega su primjetne i razlike, kako u oblicima tako
i u motivima.16
Keramičke posude ukrašene slikanjem različitih motiva zabilježene su na cijelom
prostoru rasprostiranja Skordiska, od istočne Slavonije do Đerdapa (sl. 2). Najbliže
usporedbe za ulomke sa Štrbinaca zabilježene su na istaknutom kasnolatenskom na-
selju u Donjem gradu u Osijeku. U zaštitnim istraživanjima na položaju Bolnice pro-
nađeni su ulomci lonaca ukrašenih bijelo i crveno oslikanim vodoravnim trakama te
onih koji su na bijeloj podlozi ukrašeni crvenim trakama i smeđe izvedenim motivom
mreže raspoređenim unutar složenije organiziranih kompozicija.17 U Dalju su ulomci
posuda ukrašeni slikanjem pronađeni na dva nalazišta, pri čemu s nalazišta Livadice
potječe lonac ovalnog tijela s niskim ljevkastim vratom koji je na ramenu ukrašen
slikanjem širokih bijelih i crvenih vodoravnih traka, dok je donji dio bijelo oslikan.18
S utvrđenog naselja Dirov brijeg u Vinkovcima potječu ulomci koji vjerojatno pri-
padaju loncima ovalnog i bikoničnog tijela koji su ukrašeni slikanjem širokih traka i
možda metopama. Na Damića gradini u Starim Mikanovcima pronađeni su ulomci
lonaca ovalnog tijela koji su ukrašeni složeno organiziranim kompozicijama izvede-
nim crveno-smeđom bojom na blijedo-oker podlozi. Ukrasi su sastavljeni od vodo-
ravnih traka i motiva mreže i cik-cak trake u negativu.19 S utvrđenih naselja Gradina
u Oroliku i Gradina u Privlaci također potječu ulomci lonaca ukrašenih slikanjem
15
Todorović 1968, 43-44, 46; Božič 1981, 321, T. 5: 53; Božič 1984, 88, Sl. 26: 13; Guštin 1984, 327, 344,
Abb. 27: 2; Liste 4.
16
Maier 1963, 260; Maier 1970, Beil. 1. Izdvojeno je šest regionalnih grupa, pri čemu prostor Skor-
diska pripada grupi 5 raširenoj u Karpatskoj kotlini.
17
Todorović 1968, 144, T. XIX: 4; Šimić 1997a, 29, kat. br. 121.
18
Dalj-Livadice: Bulat 1981, 24; Šimić 1997b, 53, 60, kat. br. 27; Dalj-Ciglana: Todorović 1968, 29;
Majnarić-Pandžić 1970, 54.
19
Dirov brijeg: Dizdar 2001, 100, T. 12: 5, T. 14: 4; Damića gradina: Dizdar 2001, 100, T. 36: 5, 7.

127

Book ARR 17.indb 127 12.12.2013 10:18:38


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 123-164
Marko Dizdar: Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova

bijelom i crvenom bojom.20 Slikanjem ukrašene posude pronađene su i u istraživa-


njima kasnolatenskog naselja Vukovar-Lijeva bara.21 Ulomci posuda, najčešće zdjela
zaobljenog tijela i uvučenog ruba, ukrašenih slikanjem bijelih i crvenih traka, prona-
đeni su i na Gradini na Bosutu.22 Najveći broj keramičkih posuda izrađenih isključivo
na lončarskom kolu pronađen je tijekom istraživanja istaknutog utvrđenog naselja
na Gomolavi. Slikanjem su ukrašene zdjele zaobljenog tijela i uvučenog ruba te lonci
ovalnog ili jajolikog tijela i niskog ljevkastog vrata, dok se sasvim rijetko pojavljuje
neki drugi oblik koji je ukrašen na ovaj način, npr. lonci za zalihe s vodoravno po-
stavljenim rubom. Izbor motiva ovisio je o funkcionalnom obliku na kojemu se na-
laze, a najčešće su vodoravne trake bijele i crvene boje. Isto tako, na bijeloj pozadini
slikanjem su izvedeni crveni ili crveno-smeđi motivi. Zdjele su ukrašene naizmjence
postavljenim vodoravnim trakama ili su uz rub ukrašene vodoravnom trakom, dok
se u donjem dijelu nalaze složeniji geometrijski motivi. Lonci su na ramenu ponekad
ukrašeni motivom mreže ili složenijim kompozicijama sastavljenim od cik-cak i kosih
linija. Krivolinijski se motivi, poput girlandi ili valovnica, pojavljuju u manjem bro-
ju. S obzirom na dokumentirane stratigrafske sljedove, posude ukrašene slikanjem
pojavljuju se već tijekom faze VIa, no ipak su znatno brojnije tijekom faze VIb kada
se pojavljuju i složenije geometrijske kompozicije. U fazi VIc, koja već pripada rano-
rimskom razdoblju, sačuvalo se slikanje vodoravnih traka, dok geometrijski motivi
nestaju.23
Slikanjem ukrašene posude zabilježene su i na Gradini u Starom Slankamenu.24 S
Popovog salaša potječu ulomci lonaca ukrašenih slikanjem bijelih i crvenih vodorav-
nih traka.25 Iz najmlađeg horizonta utvrđenog naselja Čarnok poznat je ulomak po-
klopca ukrašenog slikanjem vodoravnih traka.26 Zdjele zaobljenog tijela i uvučenog
ruba ukrašene slikanjem bijelih i crvenih vodoravnih traka pronađene su u Plavni27,
dok iz Doroslova potječu ulomci crvenkastih posuda ukrašenih slikanjem užih i širih
bijelih i crvenih vodoravnih traka.28 U istraživanjima nalazišta Čurug-Stari vinogradi
pronađene su slikanjem ukrašene zdjele zaobljenog tijela i uvučenog ruba te lonci
ovalnog i jajolikog tijela s niskim ljevkastim vratom. Slikanjem su izvedene vodorav-
20
Majnarić-Pandžić 1969, 80; Majnarić-Pandžić 1970, 56, T. LIII: 8; Dalić 1998, 166.
21
Vinski 1959, 101; Majnarić-Pandžić 1970, 59.
22
Popović 2003a, 312, T. 1: 11-13.
23
B. Jovanović, M. Jovanović 1988, 29, 36-37, 52, T. IV: 1-7, T. XIII: 1-11, T. XIV: 1-9, T. XV: 1-11, T. XVI:
1-2, T. XXII: 1-5, T. XXIV: 7, T. XXVI: 9, T. XXX: 11, T. XXXI: 5, T. XXXII: 3, 7, T. XXXIV: 8, T. XXXVI:
7, T. XXXVIII: 10, T. XL: 1-2; Jovanović 1991, 285, Fig. 1-3; Silber der Illyrer 2004, 111, cat. no. 188.
24
Gorenc, Dimitrijević 1956, 153.
25 Vilotijević 1965, 257, 259, T. I: 6, T. II: 3, T. III: 1; Sladić 1986, 39, T. XL: 1-2.
26
M. Jovanović 1994, 124, T. III: 4; Jovanović 2008, 68.
27
M. Jovanović 1988-1989, 61, T, III: 2, T. V:10.
28
Bruker 1959, 16, Sl. 21: 6-8; Trajković 1975, 44.

128

Book ARR 17.indb 128 12.12.2013 10:18:38


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 123-164
Marko Dizdar: Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova

ne trake i geometrijski motivi.29 Sa Židovara također potječu nalazi posuda ukrašenih


slikanjem. Izdvaja se lonac ovalnog tijela i niskog cilindričnog vrata koji je na bijeloj
podlozi ukrašen slikanjem širokih crvenih vodoravnih traka, jednom na donjem dije-
lu i dvjema na ramenu i vratu. U probnim istraživanjima dokumentirana stratigrafija
pokazuje kako se lonci ukrašeni slikanjem bijelih traka na crvenoj podlozi, najčešće
na ramenu i gornjem dijelu trbuha, pojavljuju u horizontu I koji pripada LT D1.30 I u
naseljima u sjevernoj Srbiji pronađeni su keramički ulomci ukrašeni slikanjem. Tako
su u Kostolcu zabilježeni ulomci s vodoravnim trakama bijele i crvene boje,31 dok s
naselja Saraorci potječe ulomak koji je ukrašen slikanom širokom vodoravnom tra-
kom.32
Osim na naseljima, slikanjem ukrašene posude zabilježene su i na grobljima Skor-
diska. Tako iz Sotina, s položaja Zmajevac gdje su pronađena tri paljevinski groba
datirana u LT D1, potječu ulomci lonca koji je ukrašen trakama i motivom mreže.33 Na
Karaburmi su u nekoliko grobova, ostalim prilozima datiranih u Beograd 3a stupanj
odnosno u LT D1, pronađeni lonci koji su ukrašeni slikanjem vodoravno postavljenih
bijelih i crvenih traka. Radi se o loncima ovalnog ili jajolikog tijela i kratkog ljevka-
stog vrata, pri čemu je lonac iz groba 203 imao funkciju urne te je između traka još
ukrašen motivom mreže.34 S groblja na Rospi Ćupriji potječe lonac ovalnog tijela i
ljevkastog vrata koji je oslikan dvjema crvenim trakama na bijeloj podlozi kojom su
premazani vrat i rame – jedna je traka na gornjem dijelu ramena, dok je druga na
najširem dijelu posude, a između njih je geometrijski ukras. Lonac je vjerojatno bio
korišten kao urna za polaganje spaljenih ostataka pokojnika. Još se u grobu 25 navode
ulomci lonca ukrašenog slikanjem.35 U kasnolatenskom grobu 10 s nalazišta Vajuge
kao urna je upotrebljen lonac bikoničnog tijela i ljevkastog vrata čije je stožasto rame
oslikano bijelim i crvenim vodoravnim trakama. U donjem dijelu ramena trake su
šire, dok su u gornjem dijelu uže, pri čemu je donji dio tijela posude crveno oslikan.36
U bogato opremljenom ratničkom grobu 1 iz Ajmane nalazio se lonac ovalnog tijela
i kratkog ljevkastog vrata koji je na vratu i najširem dijelu tijela ukrašen slikanjem
vodoravne trake, dok je rame bijelo oslikano.37
29
Trifunović, Pašić, 2003, 268, Sl. 4: 10-13; Trifunović 2008, Pl. 7: 6-9.
30
Gavela 1952a, 31, 53, Sl. 41-42; Gavela 1952b, 55; Sladić 1986, 34, T. XXX: 4; Jevtić et al. 2006, 20, 26,
85-86.
31
Spasić 1997, 36, T. II: 4.
32
Popović 2001, 85, Pl. 4: 1.
33
Majnarić-Pandžić 1974, 59, 69, T. V: 4a-b.
34
Todorović 1972, 54-55, T. I: 4, T. VII: 1, T. XXIX: 1, T. XXX: 1, T. XXXII: 2, T. XL: 2. Grobovi 1, 21, 96,
98, 110, 203, 228.
35
Todorović 1956, 27-28, 47; Todorović 1968, 43, 147, T. 32: 2; Todorović 1974, T. XXIX.
36
Silber der Illyrer 2004, 110, cat. no. 177.
37
Stalio 1986, 32, Fig. 37; Sladić 1986, 41, T. L: 3; B. Jovanović 1991, 287, Fig. 4.

129

Book ARR 17.indb 129 12.12.2013 10:18:38


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 123-164
Marko Dizdar: Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova

Navedeni nalazi keramičkih posuda ukrašenih slikanjem s područja rasprostira-


nja Skordiska mogu se datirati u razdoblje kasnog latena38, pri čemu je njihova pojava
zabilježena i tijekom ranorimskog razdoblja, kao npr. na Gomolavi ili Mitrovačkim
livadama.39 Istraživanja na Gomolavi pokazala su kako se slikane posude pojavljuju
tijekom cijelog kasnog latena, odnosno stupnja Beograd 3. Ipak, stratigrafski podaci
za gotovo većinu nalaza iz istraživanja naselja zasad ne omogućavaju razvrstavanje
pojedinih oblika ili motiva u uže vremenske faze. Otkriće slikanjem ukrašenih posu-
da u grobovima Skordiska, od kojih su neke korištene i kao urne, omogućava njihovo
preciznije datiranje u LT D1. Zanimljivo je kako kod Skordiska postoji kontinuitet
izrade slikanih posuda od početka kasnog latena do u ranorimsko razdoblje, iako
nedostaju npr. zdjele tipa Roanne koje su karakterističan oblik LT D2. No, to prije
upućuje na drugačiji položaj Skordiska u mreži komunikacija tijekom završne faze
kasnog latena, kada više nisu tako izraženi kontakti sa srednjoeuropskim nalazišti-
ma kako je to dokumentirano tijekom LT D1, iako postoji mogućnost da u budućim
istraživanjima nalazišta, posebno onih iz stupnja Beograd 3b, budu zabilježene i zdje-
le tipa Roanne.
Pojava slikanjem ukrašenih keramičkih posuda na srednjoeuropskim nalazištima
latenske kulture datirana je u LT C2, iako su one zapravo karakteristične za razdoblje
kasnog latena40, pri čemu se zadržavaju i tijekom ranorimskog razdoblja.41
Najsličniji oblici (lonci ovalnog tijela i ljevkastog vrata te zdjele uvučenog ruba) i
motivi kakvi su zabilježeni na nalazištima Skordiska dokumentirani su u naseljima
u zapadnoj Mađarskoj. Tako su na opidumu Gellérthegy najčešći ulomci posuda sli-
kani bijelo-crvenim vodoravnim trakama i potom geometrijskim motivima, dok se
od oblika izdvajaju lonci ovalnog ili jajolikog tijela, kao i zdjele polukuglastog tijela
tipa Roanne. Slikanjem ukrašene keramičke posude datirane su u razdoblje kasnog
latena, pri čemu su zdjele tipa Roanne karakteristične za LT D2.42
Na naselju Tabán su s otkrićem keramičarskih peći pronađene i posude koje
su ukrašene slikanjem vodoravnih traka, kao i geometrijskim motivima. Od obli-
ka prepoznaju se lonci jajolikog i ovalnog tijela te polukuglaste zdjele tipa Roanne
koje su ukrašene trakama i valovnicom. Posude su datirane u kasni laten, odnosno
izdvojeni oblici upućuju na LT D2.43 Istovremeno je naselje Budaörs na kojem su ta-
38
B. Jovanović 1991; Dizdar 2001, 100-101.
39
B. Jovanović 1991, 287; Brukner 1995, 198, T. XXI: 216. Za slikanu keramiku tijekom antike na
istom prostoru: Cermanović-Kuzmanović 1975.
40
Maier 1963; Maier 1976, 69; Meduna 1980, 99; Lorenz 1991, 251, 253; Szabó 1991, 275; Cumberpat-
ch 1993b, 60-61.
41
Maier 1961, 365-368.
42
Bónis 1969, 167-174, T. XVIII-XXVII; Szabó 1991, 274-275; Pető 1993, 42, Abb. 6: 4-6; Barral 1998,
Fig. 35-36.
43
Maráz 2009, 122-124, Abb.5: 7, 9, Abb. 6: 13, 17, Abb. 8: 26.

130

Book ARR 17.indb 130 12.12.2013 10:18:38


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 123-164
Marko Dizdar: Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova

kođer pronađeni lonci ovalnog tijela, kao i lonci za zalihe ovalnog tijela i vodoravno
profiliranog ruba koji su ukrašeni slikanjem vodoravnih traka, dok je jedan ulomak
ukrašen geometrijskim ornamentom. Posude su datirane u kasni laten, a pojavlju-
ju se i tijekom ranorimskog razdoblja i smatraju se proizvodom utvrđenih naselja
iz kojih su dospijevale do susjednih naselja.44 Zanimljivo je da su na jugoistočno-
alpskom i jugozapadnopanonskom prostoru, koji su kontrolirali Taurisci, ulomci
slikanjem ukrašenih kasnolatenskih posuda zasad zabilježeni samo na nekoliko
nalazišta.45
Usporedbe za slikanjem ukrašene keramičke posude zabilježene su u opidumu
u Bratislavi, gdje je njihova pojava dokumentirana od LT C2 do LT D2, no najveća
produkcija bila je tijekom LT D1. Najčešće su slikanjem vodoravnih traka ili geome-
trijskim ornamentima ukrašeni lonci ovalnog i jajolikog tijela.46 U Nitri je pojava sli-
kanjem ukrašenih keramičkih posuda također datirana u LT D1-D2.47 Pojavu slika-
njem ukrašenih posuda tijekom LT D2 potvrđuju nalazi ulomaka u objektu 3/78 na
nalazištu Senec-Martin, gdje su pronađene s fibulama tipa Gorica i Jezerine koji su
karakteristični oblici LT D2.48 U Moravskoj su slikanjem ukrašene keramičke posude,
koje pripadaju tzv. istočnoj grupi, u najvećem broju zabilježene u opidima kao što je
Staré Hradisko, dok se u manjem broju pojavljuju u tzv. otvorenim naseljima, iako
i tu postoje određene razlike o čemu svjedoči proizvodno i distributivno središte u
Lovosicama. Najčešće se radi o slikanju bijelih i crvenih vodoravnih traka, rijetko o
geometrijskim motivima.49 Slikana keramika Skordiska pokazuje i sličnosti s onom s
dačkih nalazišta, kako u oblicima, tako i motivima izdvojenima u grupu I za koju su
karakteristične vodoravne trake, iako ima i geometrijskih motiva. S druge se strane
pojava slikanjem ukrašenih vrčeva ili zdjela na nozi kakvih nema kod Skordiska,
izdvojenih u grupu II, smatra utjecajem helenističke keramike.50
Slikanjem ukrašene keramičke posude na prostoru rasprostiranja Skordiska po-
javljuju se u istaknutim utvrđenim naseljima kao što su Gomolava ili Donji grad u
Osijeku, što bi upućivalo na to da su one proizvod specijaliziranih majstora. S druge
strane, otkriće većeg broja ulomaka na Štrbincima možda upućuje i na postojanje
radionica koje su proizvodile na ovakav složeni način ukrašene keramičke posude i
44
Oományi 2005, 106-110, Abb. 7, Abb. 14: 1-3, Abb. 15.
45
Božič 1993, 146. Novo mesto: Maier 1970, 163; Grajski grič u Ptuju: Korošec 1997, 171, T. 2: 2; Veliki
Vinji vrh: Dular, Križ, Pavlin, Svoljšak, Tecco-Hvala 2000, 139, T. 19: 4.
46
Zachar, Rexa 1988, 50; Čambal 2004, 64, T. XXXIV: 1-2, T. XXXVII: 1, T. LXIII: 1-2, T. LXVIII-
LXXIV, T. LVII; Čambal et al. 2006, 142-143; Resutík 2007, 109, T. 3: 3, T. 7: 6-8; Čambal, Gregor
2008, 97-100, T. I-II.
47
Bednár et al. 2005, 146.
48
Zachar 1981, 49, Obr. 15; Čambal et al. 2010, 141, 144, T. I: 12-13.
49
Meduna 1980, 98-99; Čižmář 2003, 89; Cumberpatch 1993b, 65.
50
Crişan 1966, 329-334.

131

Book ARR 17.indb 131 12.12.2013 10:18:38


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 123-164
Marko Dizdar: Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova

u tzv. otvorenim naseljima, odnosno onima za koje se može pretpostaviti da su imala


važnu ulogu u trgovini i razmjeni tijekom kasnog latena. Za LT D1 o tome svjedo-
či naselje na Blatu u Vinkovcima s velikim brojem nalaza metalnih dijelova nošnje,
nakita, konjske opreme, dijelova brončanih posuda i novca od kojih neki zasigurno
potječu s područja sjeverne Italije i jugoistočnoalpskog prostora ili srednje Europe.
Možda je tijekom LT D2 na Štrbincima postojalo jedno takvo naselje čije početke tako-
đer treba tražiti u LT D1, dok o njegovom životu i tijekom LT D2 svjedoči nalaz fibule
tipa Almgren 18. Na položaj rimskog naselja vjerojatno je utjecao i smještaj u mreži
komunikacija koje su uspostavljene tijekom kasnog latena.
Proizvodnja slikanjem ukrašenih posuda odvijala se u radionicama smješteni-
ma u istaknutim srednjoeuropskim opidima kao što su to npr. Gellerthegy, Staré
Hradisko i Manching koji su, s obzirom na sličnost oblika i motiva, bili u kontaktu,
iako su primjetne i određene razlike. Pretpostavljalo se da su u otvorenim naselji-
ma import, no otkriće u Lovosicama upućuje na mogućnost njihove produkcije u
radionicama koje su ondje bile smještene. Kako je istaknuto, njihova je produkcija
zahtijevala posjedovanje posebnih tehnoloških znanja, slično izradi tzv. grafitira-
nih lonaca, zbog čega se pretpostavlja da su spomenute oblike zajedno izrađivali
specijalizirani mjastori-lončari.51 Isto tako, veći broj slikanih posuda zabilježen je u
naseljima smještenima u neposrednoj blizini opida, što upućuje na to da je kerami-
ka ukrašena slikanjem cirkulirala na unutarregionalnoj razini, pri čemu se vjero-
jatno radilo o vrijednim predmetima koje su koristili priopadnici istaknutog sloja
koji živi u opidima.52
S obzirom na tipološke karakteristike pronađenih keramičkih posuda, naselje na
Štrbincima se može datirati u razdoblje kasnog latena, s vjerojatnim početkom tije-
kom LT D1. Ipak, posebnu važnost predstavlja prepoznavanje horizonta za koji su
karakteristični pojedini keramički oblici koji se mogu pripisati LT D2, prije svega
ulomci lonaca zaobljenog tijela i trokutasto zadebljanog ruba, kada se datira i nalaz
brončane fibule tipa Almgren 18. S druge strane, slikanjem ukrašeni keramički oblici,
prije svega lonci ovalnog ili jajolikog tijela i niskog ljevkastog vrata, pojavljuju se tije-
kom cijelog kasnog latena, kao i sivi lonci i zdjele S-profilacije te kantarosi ukrašeni
glačanjem ili plitkim žlijebljenjem. Pojedinih keramičkih oblika karakterističnih za
LT D253 koji se pojavljuju na srednjoeuropskim naseljima latenske kulture na Štrbin-
cima nema, no to prije svega može ovisiti o manjoj površini istraživanja na kojoj su
pronađeni nalazi. Tako npr. nedostaju zdjele tipa Bekasmeyer54, zatim poklopci s vo-

51
Maier 1963, 264; Bónis 1969, 172; Fischer, Polz 1989, 139-142; Cumberpatch 1993a, 77-79; Cumber-
patch 1993b, 67.
52
Cumberpatch 1993a, 60-62; Cumberpatch 1993b, 81.
53
Npr. u istočnoj Austriji horizont Wien 3.-Wolfstahl-Grub: Urban 1996, 199, Abb. 3; Bratislava:
Zachar, Rexa 1988, Abb. 1; Čambal 2004, T. LXXVIIIB.
54
Bónis 1969, 176, Abb. 4: 1-5, Abb. 15: 27-39; Oományi 2005, 98, Abb. 4: 1-4, Abb. 10: 4; Zachar,
Rexa 1988, Abb. 17: 2; Urban 1996, 1999, Abb. 3; Čambal 2004, 67.

132

Book ARR 17.indb 132 12.12.2013 10:18:38


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 123-164
Marko Dizdar: Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova

doravno postavljenim rubom55 i keramički tronošci.56 Ovi su oblici gotovo nepoznati


u utvrđenim naseljima Skordiska koja, sudeći prema metalnim nalazima (npr. fibule
tipa Jezerine i Gorica), traju i tijekom LT D2, sve do rimskog osvajanja krajem 1. st.
pr. Kr., uostalom kao još neka na srednjoeuropskom prostoru.57 Dobre se usporedbe
zasad pronalaze u nalazima iz uništenih grobova u Surčinu, posebno u zdjelama s
poklopcima koje upućuju na pripadnost LT D2.58 Nedostatak spomenutih karakte-
rističnih srednjoeuropskih keramičkih nalaza LT D2 može se objasniti i drugačijom
keramografskom slikom kasnolatenske ostavštine Skordiska, koja je već i ranije do-
kumentirana izdvajanjem određenih oblika (npr. kantarosi, vrčevi) te tehnika i mo-
tiva ukrašavanja kojima se porijeklo nalazi u autohtonoj južnopanonskoj ostavštini.
S druge strane, nalazi posuda ukrašenih slikanjem svjedoče o povezanosti s isto-
vremenim srednjoeuropskim nalazištima, što potvrđuje i koncentracija nalazišta na
zapadnom rubu rasprostiranja Skordiska, odnosno u istočnoj Slavoniji i zapadnom
Srijemu kamo su dopirale ideje i predmeti iz sjevernih i zapadnih dijelova Karpatske
kotline. Isti zaključak potvrđuju analize metalnih predmeta, između ostalog i bron-
čana fibula tipa Almgren 18.
Keramički nalazi sa Štrbinaca najbliže usporedbe imaju na nedalekim naseljima
u Osijeku i na vinkovačkom području. Isto tako, za oblike datirane u LT D2, posebno
lonce zaobljenog tijela i trokutasto zadebljanog ruba, dokumentiran je i niz sličnosti
u naseljima u Srijemu59, iako se ondje češće pojavljuju lonci koji su ukrašeni s razno-
liko organiziranim češljastim ukrasom, najčešće okomitim. To bi naselje prethodilo
rimskom koje je vjerojatno osnovano u neposrednoj blizini, budući da u dosadašnjim
istraživanjima nisu zabilježeni ranorimski nalazi, već samo dio kasnije nekropole.
Prikazani nalazi sa Štrbinaca od izuzetne su važnosti zbog prepoznavanja kera-
mičkih i metalnih oblika karakterističnih za kraj razvoja latenske kulture, odnosno
LT D2 ili Beograd 3b stupanj materijalne ostavštine Skordiska koja je dosad bila sla-
bije poznata. Razlog je taj što su dosadašnja istraživanja prije svega bila usmjerena
na višeslojna utvrđena naselja Skordiska u kojima je bilo iznimno teško izdvojiti uže
vremenske horizonte unutar kasnog latena, dok s druge strane grobovi nakon LT
D1 nedostaju. Nalazi sa Štrbinaca upravo su omogućili prepoznavanje i izdvajanje
tog najmlađeg horizonta materijalne ostavštine Skordiska u istočnoj Slavoniji za koji
se usporedbe pronalaze i na ostalom prostoru njihovog rasprostiranja, ali i na ši-

55
Oományi 2005, 101, Abb. 5: 5; Zachar, Rexa 1988, Abb. 17: 9; Urban 1996, Abb. 1: 4; Čambal 2004,
68, T. IV: 7, T. XXXVIII: 5, T. LVII: 1-13; Resutík 2007, T. 4: 15-21.
56
Zachar, Rexa 1988, Obr. 17: 8; Čambal 2004, 68, T. LXXVIIIB; Čambal et al. 2010, 143.
57
Npr. Budimpešta: Bónis 1969; Pető 1993; Maráz 2009; Bratislava: Zachar, Rexa 1988; Čambal 2004;
Devin: Pieta, Plachá 1999, 194.
58
Majnarić-Pandžić 1970, 48, T. XLII, T. XLV: 7-8; Popović 2001, 92-93, Pl. 6: 1-4, 8, 12.
59
B. Jovanović, M. Jovanović 1988; Brukner 1995.

133

Book ARR 17.indb 133 12.12.2013 10:18:38


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 123-164
Marko Dizdar: Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova

rem srednjoeuropskom području, kako to svjedoče nalazi slikanjem ukrašenih kera-


mičkih posuda koje predstavljaju jedan od vrhunaca idejne i tehnološke kreativnosti
keltskog lončarstva.

SLIKANA KERAMIKA NA NALAZIŠTIMA SKORDISKA


Naselja
Osijek-Donji grad: Todorović 1968, 144, T. XIX: 4; Šimić 1997, 29, kat. br. 121.
Sarvaš: Todorović 1968, 23; Šimić 1997a, 53.
Štrbinci: T. 24.
Dalj-Ciglana: Todorović 1968, 29; Majnarić-Pandžić 1970, 54.
Dalj-Livadice: Bulat 1981, 24; Šimić 1997a, 53, 60, kat. br. 27.
Vukovar-Lijeva bara: Vinski 1959, 101; Majnarić-Pandžić 1970, 59.
Ilok: istraživanja Instituta za arheologiju.
Stari Mikanovci-Damića gradina: Dizdar 2001, 100, T. 36: 5, 7.
Vinkovci-Dirov brijeg: Dizdar 2001, 100, T. 12: 5, T. 14: 4.
Privlaka: Dalić 1998, 208-209.
Orolik: Majnarić-Pandžić 1969, 80; Majnarić-Pandžić 1970, 56, T. LIII: 8; Dalić 1998, 203.
Gradina na Bosutu: Popović 2003, 312, T. 1: 11-13.
Stari Slankamen: Gorenc, Dimitrijević 1956, 153; Todorović 1968, 22, 43.
Gomolava: Jovanović 1974, 277; Jovanović, Jovanović 1988, 36-37, T. IV: 1-7, T. XIII: 1-11, T. XIV:
1-9, T. XV: 1-11, T. XVI: 1-2, T. XXII: 1-5, T. XXIV: 7, T. XXVI: 9, T. XXX: 11, T. XXXI: 5, T.
XXXII: 3, 7, T. XXXIV: 8, T. XXXVI: 7, T. XXXVIII: 10, T. XL: 1-2; Jovanović 1991, 285, Fig.
1-3; Silber der Illyrer 2004, 111, cat. no. 188.
Vodice: Todorović 1968, 21.
Popov salaš: Vilotijević 1965, 257, 259, T. I: 6, T. II: 3, T. III: 1; Sladić 1986, T. XL: 1-2.
Plavna: Todorović 1968, 22; Jovanović 1989, 61, T, III: 2, T. V:10.
Čarnok: Jovanović 1994, 124, T. III: 4; Jovanović 2008, 68.
Doroslovo: Brukner 1959, 16, Sl. 21: 6-8; Trajković 1975, 44.
Jarak: Todorović 1968, 21.
Čurug-Stari vinogradi: Todorović 1968, 20; Trifunović, Pašić, 2003, 268, Sl. 4: 10-13; Trifunović
2008, Pl. 7: 6-9.
Židovar: Gavela 1952, 31, 53, Sl. 41-42; Gavela 1952a, 55; Sladić 1986, T. XXX: 4; Jevtić, Lazić, M.
Sladić 2006, 20, 26, 85-86.
Kostolac: Spasić 1997, 36, T. II: 4.
Obrenovac: Todorović 1968, 24, 43.
Saraorci: Todorović 1968, 43; Popović 2001, 85, Pl. 4: 1.

Groblja
Sotin-Zmajevac: Todorović 1968, 43; Majnarić-Pandžić 1970, 44; Majnarić-Pandžić 1974, 59, T.
V: 4a-b.

134

Book ARR 17.indb 134 12.12.2013 10:18:38


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 123-164
Marko Dizdar: Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova

Rospi Ćuprija – izvan groba i grob 25: Todorović 1956, 27-28, 47; Todorović 1968, 43, 147, T. 32:
2; Todorović 1974, T. XXIX.
Karaburma – grobovi 1, 21, 96, 98, 110, 203, 228: Todorović 1972, T. I: 4, T. VII: 1, T. XXIX: 1, T.
XXX: 1, T. XXXII: 2, T. XL: 2.
Ajmana – grob 1: Stalio 1986, 32, Fig. 37; Sladić 1986, T. L: 3; Jovanović 1991, 287, Fig. 4;
Vajuga – grob 10: Silber der Illyrer 2004, 110, cat. no. 177.

Autori ilustracija / Authors of illustrations


Sl. 1 (Fig. 1): M. Rončević; Sl. 2 (Fig. 2): M. Dizdar; T. 1-21 (Pls. 1-21): S. Čule.

SUMMARY

A Late La Tène Se lement of the Scordisci on the Site of Štrbinci near Đakovo

During the so-far excavations of the late Roman cemetery at Štrbinci near Đakovo, finds
from various prehistoric periods have been recorded. A selement of the La Tène culture has
been witnessed through fragments of wheel-thrown grey poery, mostly recovered from the
fillings of pits with a disturbed stratigraphy, combining Neolithic and La Tène material, or
from late Roman graves dug into the features holding La Tène finds. In addition to poery
vessels, the chronology of the La Tène selement is further proved by two copper-alloy finds.
One is a sewing needle with the eye at the junction of the round-sectioned stem and the shar-
pened end, and another is a brooch of type Almgren 18. The brooch features a small nodule
on the top of the bow, while its damaged foot holds remains of the transversal bar, which
divided the openwork foot. This brooch can be ascribed to variant Altenburg, that is, to type
Almgren 18a2, which dates to aer the mid-1st century BC, but was presumably in use during
the early Augustan period. The example from Štrbinci belongs to the easternmost periphery
of the distribution of the type, and is a rare find in eastern Slavonia. It should be dated to LT
D2, that is, Beograd 3b phase.
The most abundant finds of the La Tène culture at Štrbinci are fragments of mostly wheel-
turned poery vessels. The majority of them are S-shaped pots, whose shoulders sometimes
hold motifs executed by polishing or shallow grooving, placed below a horizontal rib. Also
numerous are bowls with S-shaped bodies and everted rims, with examples of the biconically
pointed junction of the lower body and the shoulders. The inner walls of the lower body are
sometimes decorated with a wavy line executed through shallow grooving. Another vessel
shape to be found at Štrbinci is the oval bowls featuring a thickened inverted rim. The kan-
tharos or jug is another characteristic type of the Late La Tène poery vessels, prominent in
the Scordiscan material culture. The shoulders of such vessels can be decorated with various
polished motifs, sometimes arranged in metopes. Hand-made poery is represented by the
oval pot with the square- to sub-triangularly-sectioned rim.
A special category of poery vessels is represented by fragments of wheel-thrown painted
pots of oval bodies, reddish in colour and decorated with alternating bands of various width,
mostly red in colour, with rare red-brown and white examples. In the Scordiscan material
such painted poery vessels appeared in the Late Tène (Beograd 3) phase, and was distributed
in the territory from east Slavonia to the Iron Gates. The closest parallels to the Štrbinci fra-
gments can be found in the important Late La Tène selement in Donji grad in Osijek, further

135

Book ARR 17.indb 135 12.12.2013 10:18:39


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 123-164
Marko Dizdar: Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova

in Dalj, Vinkovci, Stari Mikanovci, and the hill forts (“Gradina” sites) at Orolik and Privla-
ka. Painted poery at important fortified selements points to the production of specialised
poers. On the other hand, a considerable number of fragments at Štrbinci possibly suggest
the existence of poeries also in unfortified lowland (the so-called open) selements, as well
as those that were presumably important trade centres in the Late La Tène period.
On account of the typological characteristics of the poery vessels from Štrbinci, the set-
tlement can be dated to the Late La Tène period, with the probable beginning in LT D1. Still, it
is most important to recognise the phase characterised by poery fragments ascribable to LT
D2, above all the pots of oval bodies and triangularly bevelled rims, with the brooch of type
Almgren 18 dating from the same phase. Poery vessels with painted decoration, above all
oval or egg-shaped pots with the short funnel-shaped neck, appear throughout the Late La
Tène period. Some of the forms typical of LT D2 and regularly present at Middle-European La
Tène sites are so far missing from Štrbinci, which can be due to the small area researched, or
can be explained in terms of a different profile of the Late La Tène Scordiscan poery produc-
tion. This has already been proved by certain vessel shapes (e. g. kantharoi, jugs), as well as the
techniques and motifs applied to the painted poery, both originating in the south-Pannonian
indigenous heritage. On the other hand, painted vessels testify contacts with the contempo-
rary Middle-European sites. This is further proved by the concentration of sites at the western
periphery of the Scordiscan selement area, that is, in eastern Slavonia and western Syrmia,
which was open to the ideas and material culture from the northern and western parts of the
Carpathian basin.
The finds from Štrbinci presented in this paper are extremely important in terms of iden-
tifying poery and metal forms typical of the closing phase of the La Tène culture, that is, LT
D2 or Beograd 3b phase of the development of the Scordiscan material culture. The reason for
the so-far lack of such finds should be sought in the fact that the research had been directed
towards multi-layered fortified selements of the Scordisci, which proved highly unsuitable
for isolating narrower chronological layers within the Late La Tène period, while on the other
hand, graves postdating LT D1 are generally missing. Thus, the finds from Štrbinci made it
possible to recognise the latest chronological layer of the Scordiscan material culture in ea-
stern Slavonia, with parallels in the reminder of their territory, as well as in the wider Middle-
European area.
Translated by: Branka Migoi

LITERATURA / LITERATURE
Barral 1998 Ph. Barral, Bilan des recherches Franco-Hongroises sur l’Oppidum
de Gellérthegy-Tabán à Budapest (1990-1992, 1996), AArH L/4,
343-379.
Bazovský 2004 I. Bazovský, Sídlisko z neskorej doby laténskej v Bratislave-Rusov-
ciach, ZSNMA 14, 95-108.
Bednár et al. 2005 P. Bednár, G. Březinová, S. Ptáčková, Neskorolaténske osídlenie
Hradného návršia v Nitre, Študijné Zvesti 37, Nitra, 115-185.
Bónis 1969 E. Bónis, Die spätkeltische Siedlung Gellerthegy-Taban in Budapest, Ar-
chaeologica Hungarica XLVII, Budapest.
Božič 1981 D. Božič, Relativna kronologija mlajše železne dobi v jugosloven-
skem Podonavju, AV XXXII, 315-336.

136

Book ARR 17.indb 136 12.12.2013 10:18:39


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 123-164
Marko Dizdar: Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova

Božič 1984 D. Božič, Posuđe Kelta, u: KEΛTOI. Kelti i njihovi suvremenici na tlu
Jugoslavije, Narodni muzej Ljubljana, Ljubljana, 87-91.
Božič 1993 D. Božič, Slovenija in srednja Evropa v poznolatenskem obdobju,
AV 44, 137-152.
Brukner 1959 O. Brukner, Halštatska nekropola kod Doroslova, Građa za prouča-
vanje spomenika Vojvodine III, Novi Sad, 5-17.
Brukner 1970 O. Brukner, Turski šanac, Bačka Palanka - keltski oppidum, AP 12,
Beograd, 41-42.
Brukner 1979 O. Brukner, Keltski oppidum kod Bačke Palanke, Građa za prouča-
vanje spomenika Vojvodine VIII-IX (1978-1979), Novi Sad, 5-12.
Brukner 1995 O. Brukner, Domorodačka naselja, u: Z. Vapa (ur.), Arheološka istra-
živanja duž auto puta kroz Srem, Novi Sad, 91-136.
Bulat 1981 M. Bulat, Arheološki nalazi iz Dalja, Glasnik slavonskih muzeja 43,
Osijek, 23-25.
Cermanović- A. Cermanović-Kuzmanović, Slikana keramika i njena problema-
Kuzmanović 1975 tika, Starinar XXIV-XXV (1973-1974), 103-106.
Crişan 1966 I. H. Crişan, Mit geometrischen Mustern Bemalte dakische Kera-
mik aus Transsilvanien, Dacia X, Bucureşti, 329-338.
Cumberpatch 1993a Ch. G. Cumberpatch, The circulation of Late La Tène slip decora-
ted poery in Slovakia, Southern Poland and Transdanubian Hun-
gary, Slovenská Archeológia XLI/1, Bratislava, 59-81.
Cumberpatch 1993b Ch. G. Cumberpatch, The Circulation and Excange of Late Iron
Age Slip Deorated Poery in Bohemia and Moravia, Památky Ar-
cheologické LXXXIV/1, Praha, 60-85.
Čambal 2004 R. Čambal, Bratislavský hradný vrch – Akropola neskorolaténskeho op-
pida, ZSNMA, Supplementum 1.
Čambal et al. 2006 R. Čambal, M. Gregor, T. Krampl, P. Nagy, Neskorolaténske objek-
ty v Bratislave na Čajkovského ulici č. 9, ZSNMA 18, 123-160.
Čambal, Gregor 2008 R. Čambal, M. Gregor, Engoby a pigmenty neskorolaténskej kera-
miky z bratislavského oppida, ZSNMA 18, 95-110.
Čambal et al. 2010 R. Čambal, V. Mináč, L. Zachar, Laténske objekty 3/78 a 7/78 zo Sen-
ca-Svätého Martina, u: J. Beljak, G. Březinová, V. Varski (ur.), Arche-
ológia Barbarzyńców 2009, Hospodárstvo Germánov. Sídliskové a ekono-
mické štruktúry od neskorej doby laténskej po včasný stredovek, Zborník
referátov z V. protohistorickej konferencie Nitra, 21.-25. septembra 2009,
Archaeologica Slovaca Monographiae Tomus X, Nitra, 131-154.
Čižmář 2003 M. Čižmář, Laténské sídliště v Bořitově, Pravěk, Supplementum 10,
Brno.
Dalić 1998 M. Dalić, Tipološko-statistička obrada kasnolatenske keramike iz
utvrđenih naselja Orolik i Privlaka, OA 22, 163-218.
Demetz 1999 S. Demetz, Fibeln der Spätlatène- und frühen römischen Kaiserzeit in
den Alpenländern, Frühgeschichtliche und Provinzialrömische Ar-
chäologie, Materialien und Forschungen 4, Verlag Marie Leidorf,
Rahden/Westf.

137

Book ARR 17.indb 137 12.12.2013 10:18:39


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 123-164
Marko Dizdar: Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova

Dizdar 2001 M. Dizdar, Latenska naselja na vinkovačkom području, Dissertationes


et Monographiae 3, Zagreb.
Dizdar, Tonc 2013 M. Dizdar, A. Tonc, Finds of fibulae from 1st century BC in Croa-
tia: Trade and exchange between Eastern Alps, the Danube and the
northern Adriatic area before and during Roman conquest, u: G.
Grabherr, B. Kainrath, T. Schierl (ur.), Verwandte in der Fremde? Fibeln
und Bestandteile der Bekleidung als Miel zur Rekonstruktion von inter-
regionalem Austaus und zur Abgrenzung von Gruppen vom Augreifen
Roms während des 1. Punis en Krieges bis zum Ende des Weströmis en
Rei es, Akten des Internationalen Kolloquiums, Innsbru‡ 27. bis
29. April 2011, IKARUS Band 8, Innsbru‡, 49-75.
Drnić 2007 I. Drnić, Nalazi iz razdoblja latena s lokaliteta Ivanovci-Gorjanski
– Palanka, VAMZ, 3. ser., sv. XL, 167-185.
Drnić, Skelac 2008 I. Drnić, G. Skelac, Latenski nalazi s lokaliteta Ciglana – Zeleno
polje u Osijeku, VAMZ, 3. ser., sv. XLI, 385-415.
Dular et al. 2000 J. Dular, B. Križ, P. Pavlin, D. Svoljšak, S. Tecco-Hvala, Prazgodo-
vinska višinska naselja v dolini Krke, AV 51, 119-170.
Durman 1982 A. Durman, Štrbinci, Đakovo – gradina sopotske kulture, AP 23,
Beograd, 32-34.
van Endert 1991 D. van Endert, Die Bronzefunde aus dem Oppidum von Manching,
Ausgrabungen in Manching Band 13, Stugart.
Fischer, Polz 1989 Th. Fischer, W. Polz, Mineralogisch-petrographische Untersu-
chungen an spätlatènezeitlicher Bemalter Keramik aus Bayern,
Archäologisches Korrespondenzbla 19/2, Mainz a. R., 137-144.
Gavela 1952a B. Gavela, Keltski opidum Židovar, Beograd.
Gavela 1952b B. Gavela, Keltski opidum Židovar, RVM 1, 48-59.
Gorenc, Dimitrijević 1956 M. Gorenc, D. Dimitrijević, Gradina u Starom Slankamenu, RVM
5, 150-155.
Guštin 1984 M. Guštin, Die Kelten in Jugoslawien, JRGZM 31, 305-363.
Jacobi 1974 G. Jacobi, Werkzeug und Gerät aus dem Oppidum von Manching, Au-
sgrabungen in Manching Band 5, Wiesbaden.
Jevtić et al. 2006 M. Jevtić, M. Lazić, M. Sladić, Židovarsko blago, Ostava srebrnog na-
kita iz naselja Skordiska, Gradski muzej Vršac, Filozofski fakultet
Beograd, Vršac, Beograd.
B. Jovanović 1991 B. Jovanović, La céramique peinte des Scordiques, u: La ceramique
peinte celtique dans son contexte europeen, Actes du Symposium Inter-
national d’Hautvillers 9-11 Octobre 1987, Mémoire de la Société Ar-
cchéologique Champenoise 5, Supplément au bulletin Nº 1, Paris,
285-287.
B. Jovanović, B. Jovanović, M. Jovanović, Gomolava, Naselje mlađeg gvozdenog do-
M. Jovanović 1988 ba, serija „Gomolava“, sv. 2, Novi Sad-Beograd.
M. Jovanović 1985 M. Jovanović, Šašinci, Ulica Grobljanska br. 58 – naselje kasnola-
tenskog perioda, AP 24, Beograd, 66-67.

138

Book ARR 17.indb 138 12.12.2013 10:18:39


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 123-164
Marko Dizdar: Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova

M. Jovanović 1989 M. Jovanović, Plavna – keltsko utvrđenje, RVM 31 (1988-1989), 59-74.


M. Jovanović 1994 M. Jovanović, Keltsko utvrđenje Čarnok kod Vrbasa, u: Kulture
gvozdenog doba jugoslovenskog Podunavlja, Beograd, 119-130.
M. Jovanović 2008 M. Jovanović, Utvrđeno kasnolatensko naselje Čarnok kod Vrbasa
(Pregled istraživanja od 1984. do 2007. godine), RVM 50, 61-78.
Korošec 1997 P. Korošec, Protozgodovinski horizont na zahodni terasi Grajske-
ga griča na Ptuju, Časopis za zgodovino in narodopisje 2, Maribor,
167-184.
Lorenz 1991 H. Lorenz, Gedanken zur bemalten Keramik aus der Spätkeltis-
chen Siedlung in Manchng, u: La ceramique peinte celtique dans son
contexte europeen, Actes du Symposium International d’Hautvillers
9-11 Octobre 1987, Mémoire de la Société Arcchéologique Cham-
penoise 5, Supplément au bulletin Nº 1, Paris, 249-264.
Maier 1961 F. Maier, Zur bemalten Spätlatènekeramik aus dem Oppidum von
Manching, Germania 39/3-4, 360-367.
Maier 1963 F. Maier, Zur bemalten Spätlatènekeramik in Mieleuropa, Germa-
nia 41, 259-268.
Maier 1970 F. Maier, Die bemalte Spätlatène-keramik von Manching, Die Ausgar-
bungen in Manching Band 3, Wiesbaden.
Maier 1976 F. Maier, Ein Gefässdepot mit bemalter Keramik von Manching,
Germania 54/1, 63-74.
Majnarić-Pandžić 1969 Gradina, Orolik – kasnolatensko naselje, AP 11, 79-81.
Majnarić-Pandžić 1970 N. Majnarić-Pandžić, Keltsko-latenska kultura u Slavoniji i Srijemu,
Acta Musei Cibalensis 2, Vinkovci.
Majnarić-Pandžić 1974 N. Majnarić-Pandžić, Kasnolatenski keltski grobovi iz Sotina,
VAMZ, 3. ser., sv. VI-VII (1972-1973), 55-74.
Majnarić-Pandžić 1996 N. Majnarić-Pandžić, Einige Beispiele der spätlatènezeitlichen Si-
edlungen in Nordkroatien und ihre Beziehung zu den Zentren der
frühen Romanisation, AV 47, 257-266.
Maráz 2009 B. Maráz, Újabb feltárások a Budapest-Tabán késő La Téne-kori
fazekastelep területén (Előzetes jelentés a 2005-2008. évi ásatáso-
król), Communicationes Archaeologicae Hungariae 2009, Budapest,
101-132.
Meduna 1980 J. Meduna, Die latènezeitlichen Siedlungen in Mähren, Fontes Archa-
elogicae Moravicae XI, Brno.
Migoi et al. 1998 B. Migoi, M. Šlaus, Z. Dulat, Lj. Perinić, Accede ad Certissiam. An-
tički i ranokršćanski horizont arheološkog nalazušta Štrbinci kod Đako-
va, Zagreb.
Migoi 2004 B. Migoi, Kasnoantička nekropola na Štrbincima kod Đakova –
iskopavanja u 2001., ARR 14, 141-246.
Oományi 2005 K. Oományi, Die spätlatènezeitlich-römische Siedlung von Bu-
daörs. Die Grabungen in der spätlatènezeitlich-römischen Sied-
lung von Budaörs, AArH LVI/1-3, 67-131.

139

Book ARR 17.indb 139 12.12.2013 10:18:39


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 123-164
Marko Dizdar: Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova

Pető 1993 M. Pető, Neuere Forschungen im spätkeltischen Oppidum auf


dem Gellért-Berg (1985-1991), AArH XLV/1-4, 33-44.
Pieta, Plachá 1999 K. Pieta, V. Plachá, Die ersten Römer im nördlichen Mieldonau-
raum im Lichte neuen Grabungen in Dévin, u: T. Fischer, G. Pre-
cht, J. Tejral (ur.), Germanen beiderseits des Spätantiken Limes, Spisy
arch. Ústavu AV ČR Brno 14, Köln-Brno, 179-205.
Popović 2001 P. Popović, La céramique de la La Tène Finale sur les Territoires de
Scordisques (Ier siècle av n. è. – Ier siècle de n. è.), Starinar L (2000),
83-111.
Popović 2003a P. Popović, Gradina na Bosutu kod Vašice, OA 27, 311-320.
Popović 2003b P. Popović, Le site laténien de Dautovac-Korićani et les fibules
ornées de „boucles“ ou de „huit“ (À brandebourgs), Starinar LII
(2002), 145-155.
Resutík 2007 B. Resutík, Východné suburbium bratislavského oppida – Archeo-
logický výskum na Hlavnom námestí 8, ZSNMA 17, 97-120.
Silber der Illyrier 2004 Silber der Illyrer im Zentralbalkan, Sonderausstellung vom 25. Novem-
ber 2004 – 31. Juli 2005., Schrienreihe des Keltenmuseums Hoch-
dorf/Enz 6, Eberdingen.
Sladić 1986 M. Sladić, Keramika Skordiska. Latenska keramika u jugoslovenskom
Podunavlju, Filozofski fakultet, Centar za arheološka istraživanja
knj. 6, Beograd.
Spasić 1997 D. Spasić, Prilog proučavanju tradicije Skordiska u Viminacijumu,
Glasnik Srpskog arheološkog društva 13, Beograd, 33-45.
Stalio 1986 B. Stalio, Le site prehistorique Ajmana a Mala Vrbica, Đerdapske
sveske III, Beograd, 27-50.
Szabó 1991 M. Szabó, La céramique peinte laténienne de la cuvee karpa-
tique, u: La ceramique peinte celtique dans son contexte europeen, Actes
du Symposium International d’Hautvillers 9-11 Octobre 1987, Mémo-
ire de la Société Arcchéologique Champenoise 5, Supplément au
bulletin Nº 1, Paris 1, 273-284.
Šimić 1997a J. Šimić, Kelti, u: Kelti i Rimljani na području Osijeka, Osijek, 3-49.
Šimić 1997b J. Šimić, Prapovijesna arheologija, u: M. Radić (ur.), Blago muzeja
Slavonije, Osijek, 52-64.
Tiefengraber 2009 G. Tiefengraber, Befestigte miel- und spätlatènezeitlichen Flac-
hlandsiedlungen im Südostalpenraum, u: G. Tiefengraber, B. Ka-
vur, A. Gaspari (ur.), Keltske študije II. Studies in Celtic Archaeology,
Papers in honour of Mitja Guštin, Protohistoire Européenne 11, Édi-
tions Monique Mergoil, Montagnac, 259-281.
Todorović 1956 J. Todorović, Praistorijska nekropola na Rospi-Ćupriji kod Beogra-
da, Godišnjak Muzeja grada Beograda III, Beograd, 27-62.
Todorović 1968 J. Todorović, Kelti u jugoistočnoj Evropi, Dissertationes et Mono-
graphiae SADJ VII, Beograd.
Todorović 1972 J. Todorović, Praistorijska Karaburma I – nekropola mlađeg gvozdenog
doba, Dissertationes et Monographiae XIII, Beograd.

140

Book ARR 17.indb 140 12.12.2013 10:18:39


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 123-164
Marko Dizdar: Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova

Todorović 1974 J. Todorović, Skordisci, Monumenta Archaeologica 2, Novi Sad-Beo-


grad.
Trajković 1975 Č. Trajković, Doroslovo, Sombor – halštatska nekropola, AP 17,
Beograd, 43-45.
Trifunović 2008 S. Trifunović, Tha Late Iron Age Poery Workshops in Vojvodi-
na (New Results), u: V. Sîrbu, I. Stîngâ (ur.), The Iron Gates Region
during the Second Iron Age: Selements, Necropolies, Treasures, Pro-
ceedings of the International Colloquium from Drobeta-Turnu Severin,
June 12th-15th, 2008, Drobeta, Turnu Severin, 108-132.
Trifunović, Pašić 2003 S. Trifunović, I. Pašić, “Stari vinogradi” u Čurugu – višeslojno ar-
heološko nalazište, Glasnik Srpskog arheološkog društva 19, Beograd,
263-290.
Urban 1996 O.-H. Urban, Zur Chronologie der jüngeren Latènezeit in Ostö-
sterreich, AV 47, 197-207.
Vidović 2008 N. Vidović, Keltsko-latenska keramika sa teritorije opštine Odžaci
(Iz depoa muzejske jedinice Odžaci), RVM 50, 79-107.
Vilotijević 1965 D. Vilotijević, Latenski sloj naselja na lokalitetu Popov Salaš kod
Novog Sada, RVM 14, 256-268.
Vinski 1959 Z. Vinski, Ausgrabungen in Vukovar, AI III, 99-109.
Völling 1995 Th. Völling, Studien zu Fibelformen der jüngeren voroömischen
Eisenzeit und ältesten römischen Kaiserzeit, BRGK 75, 149-282.
Zachar 1981 L. Zachar, Neskorolaténske vrstvy na Partizánskej ulici v Bratisla-
ve (Spätlatènezeitliche Schichten in der Partisanengasse zu Brati-
slava), ZSNMH 21, 35-57
Zachar 1982 L. Zachar, Príspevok k problematike bratislavského oppida,
ZSNMH 22, 31-49.
Zachar, Rexa 1988 L. Zaˆar, D. Rexa, 1988, Beitrag zur Problematik der spätlatène-
zeitliˆen Siedlungshorizonte innerhalb des Bratislavaer Oppi-
dums, ZSNMH 28, 27-72.

141

Book ARR 17.indb 141 12.12.2013 10:18:39


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 123-164
Marko Dizdar: Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova

Sl. 1. Brončana fibula


Almgren 18 iz SJ
(stratigrafska jedinica)
135 /
Fig. 1. Bronze brooch
Almgren 18 from F
(feature) 135.

142

Book ARR 17.indb 142 12.12.2013 10:18:39


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 123-164
Marko Dizdar: Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova

Sl. 2. Nalazišta slikane keramike na prostoru rasprostiranja Skordiska /


Fig. 2. Sites with painted pottery in the territory of the Scordisci.

143

Book ARR 17.indb 143 12.12.2013 10:18:40


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 123-164
Marko Dizdar: Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova

T. 1: 1 (SJ 1), 2-5 (SJ 84) – ulomci keramike /


Pl. 1: 1 (F 1), 2-5 (F 84) – pottery fragments.

144

Book ARR 17.indb 144 12.12.2013 10:18:40


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 123-164
Marko Dizdar: Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova

T. 2: 1-2 (SJ 85), 3-4 (SJ 90) – ulomci keramike /


Pl. 2: 1-2 (F 85), 3-4 (F 90) – pottery fragments.

145

Book ARR 17.indb 145 12.12.2013 10:18:40


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 123-164
Marko Dizdar: Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova

T. 3: 1-7 (SJ 90) – ulomci keramike / Pl. 3: 1-7 (F 90) – pottery fragments.

146

Book ARR 17.indb 146 12.12.2013 10:18:41


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 123-164
Marko Dizdar: Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova

T. 4: 1-8 (SJ 90) – ulomci keramike / Pl. 4: 1-8 (F 90) – pottery fragments.

147

Book ARR 17.indb 147 12.12.2013 10:18:41


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 123-164
Marko Dizdar: Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova

T. 5: 1-11 (SJ 90) – ulomci keramike / Pl. 5: 1-11 (F 90) – pottery fragments.

148

Book ARR 17.indb 148 12.12.2013 10:18:42


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 123-164
Marko Dizdar: Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova

T. 6: 1-8 (SJ 90) – ulomci keramike / Pl. 6: 1-8 (F 90) – pottery fragments.

149

Book ARR 17.indb 149 12.12.2013 10:18:42


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 123-164
Marko Dizdar: Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova

T. 7: 1-6 (SJ 90) – ulomci keramike / Pl. 7: 1-6 (F 90) – pottery fragments.

150

Book ARR 17.indb 150 12.12.2013 10:18:42


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 123-164
Marko Dizdar: Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova

T. 8: 1-5 (SJ 90) – ulomci keramike / Pl. 8: 1-5 (F 90) – pottery fragments.

151

Book ARR 17.indb 151 12.12.2013 10:18:42


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 123-164
Marko Dizdar: Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova

T. 9: 1-6 (SJ 90) – ulomci keramike / Pl. 9: 1-6 (F 90) – pottery fragments.

152

Book ARR 17.indb 152 12.12.2013 10:18:43


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 123-164
Marko Dizdar: Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova

T. 10: 1-5 (SJ 90) – ulomci keramike / Pl. 10: 1-5 (F 90) – pottery fragments.

153

Book ARR 17.indb 153 12.12.2013 10:18:43


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 123-164
Marko Dizdar: Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova

T. 11: 1 (SJ 97), 2-7 (SJ 108) – ulomci keramike /


Pl. 11: 1 (F 97), 2-7 (F 108) – pottery fragments.

154

Book ARR 17.indb 154 12.12.2013 10:18:44


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 123-164
Marko Dizdar: Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova

T. 12: 1-7 (SJ 108) – ulomci keramike / Pl. 12: 1-7 (F 108) – pottery fragments.

155

Book ARR 17.indb 155 12.12.2013 10:18:44


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 123-164
Marko Dizdar: Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova

T. 13: 1-10 (SJ 109) – ulomci keramike / Pl. 13: 1-10 (F 108) – pottery fragments.

156

Book ARR 17.indb 156 12.12.2013 10:18:44


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 123-164
Marko Dizdar: Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova

T. 14: 1 (SJ 109), 2 (grob 119), 3-5 (SJ 109) – ulomci keramike /
Pl. 14: 1 (F 109), 2 (grave 119), 3-5 (F 109) – pottery fragments.

157

Book ARR 17.indb 157 12.12.2013 10:18:45


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 123-164
Marko Dizdar: Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova

T. 15: 1 (SJ 109), 2-8 (grob 133), 9 (SJ 109) – ulomci keramike /
Pl. 15: 1 (F 109), 2-8 (grave 133), 9 (F 109 – pottery fragments.

158

Book ARR 17.indb 158 12.12.2013 10:18:45


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 123-164
Marko Dizdar: Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova

T. 16: 1-4 (grob 133), 5 (SJ 125) – ulomci keramike /


Pl. 16:1-4 (grave 133), 5 (F 125) – pottery fragments.

159

Book ARR 17.indb 159 12.12.2013 10:18:46


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 123-164
Marko Dizdar: Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova

T. 17: 1-7 (SJ 135) – ulomci keramike / Pl. 17: 1-7 (F 135) – pottery fragments.

160

Book ARR 17.indb 160 12.12.2013 10:18:46


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 123-164
Marko Dizdar: Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova

T. 18: 1-11 (SJ 135) – ulomci keramike / Pl. 18: 1-11 (F 135) – pottery fragments.

161

Book ARR 17.indb 161 12.12.2013 10:18:47


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 123-164
Marko Dizdar: Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova

T. 19: 1-5 (grob 148), 6 (grob 144) – ulomci keramike /


Pl. 19: 1-5 (grave 148), 6 (grave 144) – pottery fragments.

162

Book ARR 17.indb 162 12.12.2013 10:18:47


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 123-164
Marko Dizdar: Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova

T. 20: 1-6 (grob 129) – ulomci keramike /


Pl. 20: 1-6 (grave 129) – pottery fragments.

163

Book ARR 17.indb 163 12.12.2013 10:18:48


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 123-164
Marko Dizdar: Kasnolatensko naselje Skordiska na Štrbincima kod Đakova

T. 21: 1, 3, 5-6 (SJ 90), 2 (grob 131), 4 (SJ 135), 7 (SJ 102), 8 (SJ 108) – ulomci keramike /
Pl. 21: 1, 3, 5-6 (F 90), 2 (grave 131), 4 (F 135), 7 (F 102), 8 (F 108) – pottery fragments.

164

Book ARR 17.indb 164 12.12.2013 10:18:48


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 165-180
Ivan Radman-Livaja: Two Lead Tags from Štrbinci (Certissia?)

I R  -L  ‰

TWO LEAD TAGS FROM ŠTRBINCI (CERTISSIA?)


Ivan Radman-Livaja, PhD UDK 904:677(497.5Štrbinci)
Arheološki muzej u Zagrebu Original scientific paper
Trg Nikole Šubića Zrinskog 19 Received: 13. 02. 2013.
HR – 10000 Zagreb Accepted: 21. 05. 2013.
E-mail: iradman@amz.hr

This paper discusses two chance finds from the site of Štrbinci in the vici-
nity of Đakovo in NE Croatia, possibly located on the place of the Roman small
town of Certissia. These are two Roman lead tesserae, i. e. lead tags with inci-
sed inscriptions pointing to their use in the textile industry, broadly dated to
between the late 1st and the early 3rd centuries AD. Such finds are not uncommon
in the western provinces of the Roman Empire, but these two specimens are the
first recorded tags of that type in Pannonia Inferior.
Key words: Štrbinci, Certissia, tesserae, lead tags, textile industry (Ključne
riječi: Štrbinci, Certissia, olovne tesere, tekstilna industrija)

I must admit that I was quite pleasantly surprised last year when Dr. Branka
Migoi asked me to check some stray finds from Štrbinci. Those were two perfora-
ted lead tags found at the site of Štrbinci, a large agricultural area close to Đakovo.
The place is believed to be the site of the Roman city of Certissia, a more than likely
presumption.1 Although one cannot say much more about the circumstances of their
discovery, there is no reason to doubt that those two objects were once used by the
inhabitants of Certissia. As a maer of fact, a significant number of analogous small
perforated lead plates have been found in the western provinces of the Roman Empi-
re and we may assume that their use was quite widespread during the Roman peri-
od.2 Tag or label would be a more adequate appellation, while the Romans themselves
likely called them tesserae.3 The labels from Štrbinci, just like other similar lead tags
with incised inscriptions, belong to a category of objects which M. Feugère named
commercial tags (étiquees commerciales),4 a rather suitable term although it does not

1
Cf. Migoi 1998, 73-78; Perinić 1998, 79-87.
2
Cf. Paci 1995, 29-37; Bassi 1996, 214-216; Radman-Livaja 2010, 29-52; Frei-Stolba 2011, 331-339;
Wedenig 2013, 238.
3
Radman-Livaja 2010, 105.
4
Božič and Feugère 2004, 27.

165

Book ARR 17.indb 165 12.12.2013 10:18:50


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 165-180
Ivan Radman-Livaja: Two Lead Tags from Štrbinci (Certissia?)

cover all of their uses. In the scholarly literature, they are usually called étiquees en
plomb, Bleietikeen, etichee plumbee iscrie, lead labels or lead tags.
They can be described as small rectangular plates of lead, whose dimensions do
not vary excessively – ca. 30 to 40 mm in length and 15 to 25 mm in width – always
perforated with at least one hole in the corner (sometimes two, or even more, in case
the first hole(s) became broken). Thanks to those perforations, the label could be aa-
ched to the merchandise with a cord or metal wire. All of the labels carry at least
one incised inscription but they are more oen than not inscribed on both sides. The
palimpsests are common since such labels were reused most of the time: a previous
inscription would be more or less thoroughly erased and a new inscription would be
wrien over it. Due to that fact, the reading of such inscriptions can be quite chall-
enging, even when the label is well preserved, and it is sometimes quite difficult to
discern which leers belong to which inscription.5
The indications on the labels are diverse, but they usually include the name of
the merchandise, usually in an abbreviated form, its quantity or weight, sometimes
the task to be executed as well as the value of the item or the price asked for the given
service. Personal names are quite oen mentioned on such labels but the exact role of
those individuals is not necessarily clear: they could be clients, but they might also
be manufacturers, owners of the merchandise, workers (or slaves?) in charge of exe-
cuting a service or craing the merchandise. Since those labels were meant to be aa-
ched to sacks, bundles, receptacles or crates and likely even to the goods themselves
in certain cases, such labels could clearly serve in all kinds of trading and manufac-
turing activities, although they could have also been useful for purposes unrelated to
business, e. g. for labelling of personal belongings and baggage.6
The first, beer preserved specimen is a label of irregular rectangular shape (its
size is ca. 33 mm x 24 mm), perforated in the corner (Fig. 1 a-d). Just like other similar
labels, if we turn it and rotate it 180º, we can read the rest of the inscription. Usually
the text on the first side – we can call it the obverse – mentions a personal name (or
some trading good when there are no names), while the other side – the reverse –
typically gives data about quantity, weight and value. This paern is visible on this
5
For more elaborate descriptions of analogous labels cf. Frei-Stolba 1984, 127; Römer-Martijnse
1990, 9-10; Schwinden 1992, 465-466; Paci 1995, 31-32; Reuter and Scholz 2004, 55; Bizzarini 2005,
122; Frei-Stolba 2011, 336-337.
6
Mócsy 1956, 97-104; Egger 1963: 185-197; Egger 1967, 195-210; Weber 1971, 229-234; Tomlin and
Hassal 1975, 291-293; Solin 1977, 145-164; Weber 1979, 489-490; Weber 1981, 29-31; Schwinden
1983, 20-26; Frei-Stolba 1984, 127-138; Frei-Stolba 1985, 65-70; Schwinden 1985, 121-137; Marengo
1989, 35-63; Römer-Martijnse 1990; Römer-Martijnse 1997, 5-48; Feugère 1993, 301-305; Weiss
1991, 211-220; Schwinden 1993, 215-222; Schwinden 1994, 25-32; Bassi 1996, 207-216; Bizzarini
2005:, 121-135; Buchi and Buonopane 2005, 43-51; Radman-Livaja 2007, 153-157; Wedenig 2009,
104-112; Jacques and Hoët-Cauwenberghe 2010, 295-317; Radman-Livaja 2010; Radman-Livaja
2011, 181-194; Frei-Stolba 2012, 331-339; Wedenig 2013, 237-246.

166

Book ARR 17.indb 166 12.12.2013 10:18:50


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 165-180
Ivan Radman-Livaja: Two Lead Tags from Štrbinci (Certissia?)

a b

Drawings: H. Ivezić, photos: Igor Krajcar.


c d

Fig. 1. Tessera from Štrbinci: a (drawing – obverse), b (drawing – reverse), c (photo – obverse), d
(photo – reverse), Archaeological Museum in Zagreb.

label as well. The most recent inscription is quite readable and one can also see traces
of several older inscriptions.
Admiedly, the proposed interpretation is not indisputable, but I would suggest the
following reading of the most recent inscription:
si(lacea) cas(ula) / sulfur(e suffire) / (denarios) duos dupondium
Bearing in mind the obvious gap between the first two and the last three leers,
I am not inclined to consider the first line as a personal name but I would rather see
it as two abbreviations. The abbreviation CAS is witnessed on tags from Siscia7 and
several Austrian sites, namely Virunum, Carnuntum and Kalsdorf. It is most likely
related to a garment called casula. It was most certainly a hooded cloak, seemingly
of Gaulish origin, loosely similar to the paenula, but longer, more ample and almost
completely closed at the front. It could only be put on and off by drawing it over the
7
Radman-Livaja 2010, 71

167

Book ARR 17.indb 167 12.12.2013 10:18:50


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 165-180
Ivan Radman-Livaja: Two Lead Tags from Štrbinci (Certissia?)

Obverse Reverse
SI CAS SVLFVR
– II £
X

Older traces Older traces

I I T. S S II
ORIS
. –
XII –S
X

head. Such a garment was likely offering good protection against elements but it was
somewhat limiting the wearer’s movements. Interestingly, despite being mentioned
on labels, the casula does not seem to be sculpturally depicted in Pannonia or Nori-
cum, unlike Gaul.8 The leers which precede the laer abbreviation could be inter-
preted as an adjective designating a shade of yellow, silaceus.9 This adjective derives
from the word sil, which defines both an ochre-yellowish hue and an umbelliferous
plant, the hartwort.10
Sulphur is undoubtedly mentioned on the reverse side, and the same word is also
inscribed on tags from Kalsdorf11 and Siscia.12 Exposing textiles to sulphur vapours
was one of fullers’ regular activities: clothes would be deployed over a hemispherical
cage inside which was a pot containing burning sulphur. Thanks to those fumes one
could accentuate the whiteness of the cloth or, on the contrary, aenuate colours if
they were considered too bright.13 As far as inscriptions on labels are concerned, the
syntagm sulfure suffire should perhaps be a more appropriate interpretation since it
designates exactly that operation.14 Another colour adjective seems to be mentioned
on the obverse (si(lacea) ?) and I am therefore less keen to suggest an alternative rea-
ding, the adjective sulfur(eus, a, um), a pale yellow hue.15
8
TLL, Vol. III, 572-573, s. v. casula; Wilson 1938, 95-97; Weber 1983, 62; Römer-Martijnse 1987, 121;
Römer-Martijnse 1990, 217; Cleland, Davies and Llewellyn-Jones 2007, 31.
9
OLD, 1760, s. v. silaceus; the abbreviation SI on a tag from Arras has been interpreted as the adjec-
tive silaceus, cf. Jacques and Hoët-Cauwenberghe 2010, 307-309 (R 69-2).
10
OLD, 1760, s. v. sil.
11
Römer-Martijnse 1990, 216.
12
Radman-Livaja 2010, 104-105.
13
Plinius, Naturalis Historia, 35. 175, 197-198; Blümner 1912, 180, 187; Forbes 1956, 84-85, 94; Wipszy-
cka 1965, 130; Römer-Martijnse 1990, 241; Roche-Bernard 1993, 122.
14
OLD, 1861, s. v. suffio, 1864, s. v. sulpur, sulphur (sulfur).
15
OLD, 1864, s. v. sulpureus, sulphureus; André 1949, 158-159.

168

Book ARR 17.indb 168 12.12.2013 10:18:51


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 165-180
Ivan Radman-Livaja: Two Lead Tags from Štrbinci (Certissia?)

The price is expressed in the usual way,16 the denarius sign17 is followed by the
number 2 and a numerical symbol, which has many analogies on Siscia tags and
which could likely be interpreted as a dupondius sign.18 Thus, the service fee would
have been two denarii and one dupondius. The traces of older inscriptions are far more
difficult to understand: considering the presence of at least two prices, we can assume
that those are traces of at least two older inscriptions, although we cannot exclude the
possibility that there were even more of them. One price seems likely to have been
two denarii, while the second one has a numerical symbol S aer the denarius sign, i.
e. S(emis), which most certainly designates a fraction of the denarius, actually his half
or the equivalent of 8 asses or 2 sestertii, and not the small copper alloy coin (½ of an
as).19
One personal name might be present as well among the older traces, Oris(us),
known only from one Siscia tag,20 or perhaps the rare nomen gentile Orisius,21 but
considering the dubious reading, one might rather consider less uncommon personal
names like Cris(pa) or Cris(pus).22 The abbreviation S II might be interpreted as saga
duo.23
The second tessera, also of an irregular rectangular shape (cca 29 mm x 16 mm), is quite
badly preserved. Thus, its reading is far more subject to doubt (Fig. 2 a-d). Its surface is worn
and it is extremely difficult to estimate which letters and signs belong to older inscriptions
and which ones should be part of the last inscription. As a matter of fact, there is only one
price which I would consider without much doubt as belonging to the most recent inscription
(X– I S), while all the other letters and symbols seem to be inextricably mixed up.

16
The value vas likely voiced in the accusative, cf. Adams 1995, 116; Bowman and Thomas 2003,
15-16.
17
Volusii Maeciani distributio, 45-62; Hultsch 1866, XXIX, 18-19, 66-68; Hultsch 1882, 286; Richardson
2004, 47.
18
Volusii Maeciani distributio,49; Hultsch 1866, XXVII; Hultsch 1882, 148; Cagnat 1914, 33; Sutzu
1920, 58; Maher and Makowski 2001, 390, 397; Radman-Livaja 2010, 108-111.
19
Volusii Maeciani distributio, 55; Hultsch 1866, XXVI, 19, 62, 68-70; Hultsch 1882, 148; Cagnat 1914,
33; Sutzu 1920, 58; Roman Imperial Coins I, 1984, 23; Richardson 2004, 21; Depeyrot 2006, 32-34;
Radman-Livaja 2010, 107-108; Frei-Stolba 2012, 320.
20
Radman-Livaja 2010, 380.
21
H. Pais, CIL Supplementa Italica, Fasc. I: Additamenta ad Vol. V Galliae Cisalpinae, Roma, 1888, 1039;
Lőrincz 2000, 117, s. v. Orisivs.
22
TLL, Vol. Onom. 2, 722-725, s. v. Crispus; Dean 1916, 22; Mócsy 1959, 32, 60, 171; Barkóczi 1964, 310;
Kajanto 1965, 223; Alföldy 1969, 183, s. v. Crispus; Mócsy 1983, 93, s. v. Crispus; Mócsy 1984, 210,
213; Solin and Salomies 1994, 320, s. v. Crispus; Lőrincz 1999, 85-86, s. v. Crispus; Minkova 2000,
144, s. v. Crispus; Rémy 2001, 121, 157; Tataki 2006, 483; Radman-Livaja 2010, 241-242.
23
OLD 1679, s. v. sagum; Wild 1968, 226; Roche-Bernard 1993, 22-23; Croom 2000, 51; Cleland, Dav-
ies and Llewellyn-Jones 2007, 164; Rothe 2009, 41; Sumner 2009, 81-83.

169

Book ARR 17.indb 169 12.12.2013 10:18:51


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 165-180
Ivan Radman-Livaja: Two Lead Tags from Štrbinci (Certissia?)

a b

Drawings: H. Ivezić, photos: Igor Krajcar.


c d

Fig. 2. Tessera from Štrbinci: a (drawing – obverse), b (drawing – reverse), c (photo – obverse), d
(photo – reverse), Archaeological Museum in Zagreb.

The leers NSIS – remains of a personal name or a geographical term, in nomi-


native or genitive? – are most likely not related to the leers that precede them, if we
take into account the depth of the incision. The first two leers, S C, are most likely
part of the same inscription, this is not uerly impossible for the leer O, but is very
dubious for the leer R.
If we look at the second line, it would also seem that all the leers do not belong
to the same inscription and even their orientation is uncertain: the line might finish
– II S, but if we turn the label, we might be reading the first leers of
with the price X

Obverse Reverse

SCORNSIS R R V C I.
X. O . X–. II S - - I S C II
XX

170

Book ARR 17.indb 170 12.12.2013 10:18:51


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 165-180
Ivan Radman-Livaja: Two Lead Tags from Štrbinci (Certissia?)

a personal name, Sex(t)o,24 or Sex(ti)o, which happens to be more common.25 If this


reading proves to be correct, this name could be related to the price of 1 denarius and
two sestertii (–X I S), visible on the other side.
Although more shallowly incised, the abbreviation RVC,26 with known analogi-
es from Kalsdorf,27 might also be related to the same price. That abbreviation could
perhaps represent the verb runcare.28 It is not an invalid assumption since the di-
sappearance of nasal consonants before the occlusive consonants is a well-known
occurrence in vulgar Latin.29 The primary meaning of the verb runcare would be “to
grub up” or “to weed”,30 but E. Römer-Martijnse considers that the meaning could be
different in the professional jargon of the textile workers, or more precisely in the fu-
llers’ terminology, where it could describe the action of polishing the cloth.31 It seems
quite likely that the label presented first in this article was used in a fullers’ shop, i.
e. a fullonica, and that assumption is not improbable in the second case as well, if we
accept the suggested interpretation of the abbreviation RVC. We may suppose that
they were meant to be aached to garments which were supposed to be processed,
and this short notice allowed the fuller to know exactly how to proceed, according to
the customer’s wishes.32
These tesserae are not only the first lead labels of that type known from Pannonia
Inferior, but also a good evidence of the existence of a fullonica in Certissia. This is
hardly surprising considering the importance of such shops in the ancient world,
and it seems obvious that every agglomeration, except the smallest selements, must

24
It is a female name and it most likely belongs to Illyrian anthroponimy, in the broad sense;
Krahe 1929, 104; Krahe 1955, 71; Mayer 1957, 303; Kajanto 1965, 119-120, 175; Alföldy 1969, 296, s.
v.Sextio; Mócsy 1983, 265, s. v. Sexto; Solin and Salomies 1994, 403, s. v. Sexto; Lőrincz 2002, 79, s.
v. Sexto.
25
Mayer 1957, 303; Katičić 1963, 284; Kajanto 1965, 165, 175; Alföldy 1969, 296, s. v. Sextio; Mócsy
1983, 265, s. v. Sextio; Solin and Salomies 1994, 403, s. v. Sextio; Lőrincz 2002, 79, s. v. Sextio; Na-
varro Caballero, Gorrochategui and Vallejo Ruiz 2011, 148, 174.
26
It seems that the leer which precedes this line, R, as well as the leer (or number) I which fol-
lows, do not belong to the same inscription.
27
Römer-Martijnse 1989, 171; Römer-Martijnse 1990, 216-217.
28
The word RUNCUM appears four times on Kalsdorf labels: E. Römer-Martijnse admits that this
word, although seemingly related to the verb runcare, is difficult to define with any certainty.
It is most likely not a perfect participle, supine or verbal adjective, but it could perhaps be an
adjective derived from that verb or even a noun describing an artefact or an action?, cf. Römer-
Martijnse 1990, 217.
29
Väänänen 1959, 67-68; Väänänen 1981, 63.
30
OLD 1669, s. v. runco.
31
This opinion is accepted by L. Schwinden and G. Alföldy, cf. Schwinden 1992, 470 ; Alföldy 1993, 2;
Radman-Livaja 2010, 41-42.
32
Radman-Livaja 2010, 119-141; Radman-Livaja 2011, 191-194.

171

Book ARR 17.indb 171 12.12.2013 10:18:52


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 165-180
Ivan Radman-Livaja: Two Lead Tags from Štrbinci (Certissia?)

have had at least one.33 There is still one open question about the Certissia labels: their
dating which, unfortunately, must remain rather broad. The find context is unknown
and we can only rely on the inscriptions themselves.
The script of these inscriptions is the so called Old Roman Cursive, also known as
the capital cursive. It was the script used for documents during the first three centuri-
es AD, being gradually replaced in the second half of the 3rd century AD by the minus-
cule cursive, i. e. the New Roman Cursive.34 Although some leer-forms of the capital
cursive can be dated in a more precise timeframe, in this particular case we mostly
have leers whose form did not evolve significantly during the 1st and 2nd centuries
AD. It might nevertheless be noteworthy to point out that the leer A is made with
only two strokes, without the small, almost vertical stroke in the middle which was
typical for the earlier forms and which disappeared at the beginning of the 2nd century
AD. The cloak named casula, although not extremely popular, was in use during the
whole Roman period and its mention is not significant as far as dating is concerned.
The most useful information in this respect is the prices, i. e. the monetary values
indicated on the labels. It is obvious at the first glance that they correspond to the mo-
netary system instituted by Augustus.35 The mention of a dupondius and of denarius’
fractions, i. e. sums which could only be paid with copper alloy coins, is particularly
significant. Despite the fact that sestertii, dupondii and asses were being minted until the
second half of the 3rd century AD, their value dropped dramatically a long time before.
The sestertius was certainly in circulation till the end of the 2nd century AD, but the du-
pondius and the as were seldom used already during Commodus’ reign. Bronze coins,
whose value kept dropping, gradually simply vanished from circulation.36 The mone-
tary values indicated on the Certissia labels would thus point to a time which should
not be later than the beginning of the 3rd century AD. Palaeography, i. e. leer-forms,
would also corroborate this dating. Considering all of the above, we can conclude that
these two labels can most likely be dated to the 2nd century AD, although one cannot
exclude the possibility of their use in the late 1st or early 3rd century as well.
We can only hope that there will be more similar finds from Štrbinci, perhaps
labels with names of local inhabitants. In a not too distant future, hopefully, one may
even unearth the fullonica where they were used.
33
Blümner 1912, 170-190; Loane 1938, 69-77; Forbes 1956, 81-94; Wipszycka 1965, 129-145; Römer-
Martijnse 1990, 235-263; Roche-Bernard 1993, 117-124; Uscatescu 1994; De Ruyt 2001, 185-191;
Radman-Livaja 2010, 127-130; for archaeological traces of textile production in Certissia, cf. Mig-
oi 2009, 69-82.
34
Thompson 1912, 310-339; Cagnat 1914, 6-11; Mallon 1952, 17-73; Cencei 1954, 63-66; Bowman
and Thomas 1983, 51-71; Bischoff 1985, 62-72; Marichal 1988, 21-56; Tomlin 1988, 84-93; Speidel
1996, 31-34.
35
Burne 1988, 56-66; Hiernard 1997, 79-81; Depeyrot 2006, 33-34.
36
Burne 1988, 66; Hiernard 1997, 82-86; Depeyrot 2006, 138.

172

Book ARR 17.indb 172 12.12.2013 10:18:52


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 165-180
Ivan Radman-Livaja: Two Lead Tags from Štrbinci (Certissia?)

SAŽETAK

Dvije olovne tesere sa Štrbinaca (Certissia?)

Mada se o okolnostima otkrića ova dva slučajna nalaza iz Štrbinaca ne može puno toga
reći, nema previše razloga sumnjati da je riječ o predmetima koje su nekoć rabili stanovnici
Certisije. Slične se probušene olovne pločice s urezanim natpisom pronalaze diljem zapadnog
dijela Carstva, te možemo pretpostaviti da je njihova uporaba bila dosta rasprostranjena tije-
kom rimskog razdoblja. Primjereniji naziv bi im bio etiketa, no čini se da su ih sami Rimljani
nazivali teserama (tessera). Riječ je o pravokutnim pločicama, dimenzija koje ne variraju pre-
više, uglavnom od 30 do 40 mm dužine i 15 do 25 mm širine, uvijek probušenima barem s
jednom kružnom perforacijom (katkad i dvije, pa čak i tri, uslijed lomova prve ili druge rupe).
Zahvaljujući tim perforacijama pločica se mogla vezivati za robu pomoću užeta ili metalne
žice. Sve takve etikete nose barem jedan urezani natpis, no uglavnom su ispisane s obje stra-
ne. Palimpsesti su učestali jer su se takve etikete uglavnom višekratno rabile: stariji natpis bi
se, više ili manje temeljito, izbrisao a preko njega bi se urezao novi zapis. Zbog toga čitanje
natpisa zna biti otežano jer, čak i kad je etiketa relativno dobro očuvana, često je teško razlučiti
kojem natpisu pripadaju pojedina slova.
Naznake na etiketama su raznolike, no uglavnom je riječ o imenu proizvoda, najčešće
u skraćenom obliku, o količini ili težini, ponekad i o nekakvom poslu ili zadatku te o cijeni
usluge ili proizvoda. Osobna imena su često zapisana na takvim teserama, no točna uloga tih
ljudi nije uvijek sama po sebi razumljiva: može biti riječ o klijentima, ali i o vlasnicima obrta
ili manufaktura, vlasnicima robe, pa i radnicima ili robovima zaduženima za izvršenje posla
ili obradu robe. S obzirom na to da je riječ o predmetima namijenjenima vezivanju za vreće,
bale, recipijente ili sanduke, a u nekim slučajevima nesumnjivo i na same proizvode koji su
bili predmetom transakcije, jasno je da su tesere mogle korisno poslužiti u raznim trgovačkim
i proizvodnim aktivnostima, no primjenu su mogle naći i u nekomercijalne svrhe, primjerice
za označavanje osobne prtljage.
Interpretacija natpisa na prvoj, bolje sačuvanoj teseri nije bez dvojbi, no možemo predlo-
žiti sljedeće čitanje zadnjeg zapisa:
si(lacea) cas(ula) / sulfur(e suffire) / (denarios) duos dupondium
S obzirom na očit razmak između prva dva i zadnja tri slova, nisam sklon tu vidjeti neko
osobno ime, već prije vjerujem da je riječ o dvije kratice. Kratica CAS zabilježena je kako na
sisačkim teserama, tako i na onima iz Carnuntuma i Kalsdorfa, za koje je i predloženo naj-
vjerojatnije tumačenje, casula, odnosno jedna vrst ogrtača s kapuljačom. Slova koja prethode
potonjoj kratici mogla bi se interpretirati kao pridjev koji označava oker žutu boju, silaceus.
Inače je taj pridjev izveden iz riječi sil, koja označava i jednu nijansu oker žute boje i jednu
biljku iz porodice štitarki, orjašicu. Nema dvojbe da se na reversu spominje sumpor, a ta je
riječ zabilježena i na teserama u Kalsdorfu i Sisciji. Nadimljavanje sumporom je, naime, jedna
od operacija valjanja sukna: sukna bi se raširila preko hemisferičnog kaveza unutar kojega
bi se postavila posuda s gorućim sumporom. Tim se postupkom naglašavala bjelina tekstila,
a mogli su se ublažiti i prejarki tonovi drugih boja. U slučaju zapisa na etiketama, možda je
vjerojatnije riječ o sintagmi sulfure suffire, koja označava upravo tu operaciju. S obzirom na
to da se jedan pridjev izgleda već spominje na aversu, nisam siguran da bi pridjev sulfureus
- blijedožuta nijansa - u ovom slučaju dolazio u obzir. Cijena je izražena na uobičajen način,
oznaku za denar prati broj 2 i jedan numerički znak koji na temelju brojnih analogija iz Siscije

173

Book ARR 17.indb 173 12.12.2013 10:18:52


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 165-180
Ivan Radman-Livaja: Two Lead Tags from Štrbinci (Certissia?)

vrlo vjerojatno možemo interpretirati kao oznaku za dupondij. Cijena usluge bi dakle iznosila
dva denara i jedan dupondij.
Tragove starijih natpisa nije lako interpretirati: s obzirom na prisutnost barem dvije cijene,
možemo govoriti o tragovima barem dva starija natpisa, mada nije isključeno da ih je bilo još.
Jedna cijena je, po svemu sudeći, iznosila dva denara, a u drugom slučaju iza znaka denara
slijedi numerički znak S, odnosno S(emis), koji zasigurno označava razlomak denara, odnosno
njegovu polovinu (ekvivalent 8 asa ili 2 sestercija), a ne malu bakrenu nominalu (½ asa). Nije
isključeno da se u tragovima starijeg natpisa nazire i osobno ime, Oris(us), inače zabilježeno
samo na jednoj teseri iz Siscije, ili pak rijetki gentilicij Orisius, no s obzirom na dvojbeno čita-
nje možda bi prije bila riječ o nekom uobičajenijem osobnom imenu, kao primjerice Cris(pa) ili
Cris(pus). Kratica S II bi se pak mogla interpretirati kao saga duo.
Druga je tesera daleko lošije očuvana te je čitanje natpisa puno složenije. S obzirom na izli-
zanu površinu, iznimno je teško procijeniti koja slova i oznake pripadaju starijim natpisima,
a koja možemo smatrati dijelom zadnjeg zapisa. Čini se da samo za jednu cijenu možemo sa
sigurnošću pretpostaviti da je pripadala zadnjem natpisu (X – I S), dok su ostala slova i oznake,
po svemu sudeći, izmiješani. Slova NSIS - neko osobno ime ili pak geografski pojam, u nomi-
nativu ili genitivu? - ako je suditi po dubini ureza, nemaju veze sa slovima koja prethode. Prva
slova S C su vjerojatno dio istog zapisa, to je moguće za slovo O, ali vrlo dvojbeno u slučaju
slova R. Također se čini da sva slova u drugome redu ne pripadaju istom zapisu, a upitna je
i njihova orijentacija: redak možda završava sa cijenom X – II S, no ukoliko okrenemo etiketu,
možda čitamo prva slova osobnog imena, Sex(t)o, ili pak Sex(ti)o, koje je ipak nešto učestalije.
Ukoliko to je slučaj, to bi ime moglo imati veze s cijenom od jednog i pol denara na drugoj
strani. Iako je pliće urezana, kratica RVC, za koju postoje analogije u Kalsdorfu, možda također
ima veze s tom cijenom. Ta bi kratica možda mogla označavati glagol runcare. To nije isklju-
čeno, s obzirom na to da je nestajanje nazalnih glasova ispred okluzivnih, kao što bi to ovdje
izgleda bio slučaj, dobro poznata pojava u latinskom jeziku. Kako glagol runcare ponajprije
znači „pljeviti“ i „iskorijeniti“, u kontekstu rada valjara taj bi izraz mogao označavati radnju
glačanja sukna.
Prva je tesera, po svemu sudeći, bez sumnje bila rabljena u sklopu djelatnosti neke va-
ljaonice sukna, odnosno fulonike (fullonica), a ta je mogućnost sasvim vjerojatna i u slučaju
drugog, lošije čitljivog primjerka, ako prihvatimo predloženu interpretaciju kratice RVC. Mo-
žemo pretpostaviti da su bile privezane za odjevne predmete koji je trebalo obraditi, a zapis
na teseri omogućavao je valjaru sukna da točno zna koji postupak treba primijeniti za pojedini
predmet, sukladno željama korisnika.
Ove tesere stoga ne bi bile samo prve olovne etikete tog tipa registrirane u Donjoj Panoniji,
već ujedno predstavljaju jasan trag postojanja valjaonice sukna u Certisiji, što uostalom nije
nimalo začuđujuće jer je u antičkom svijetu svako iole veće naselje moralo imati takav obrt.
Ostaje još pitanje njihove datacije koja, na žalost, mora ostati okvirna. Kontekst nalaza je
nepoznat, tako da se pri datiranju možemo osloniti samo na podatke koje pružaju zapisi na
teserama. Kurzivna majuskula kojom su izvedeni zapisi bila je u općoj upotrebi sve do dru-
ge polovine 3. stoljeća, no uža se datacija načelno može odrediti na temelju oblika pojedinih
slova. Kako u ovom slučaju uglavnom imamo slova čiji oblik nije bio podložan značajnijim va-
rijacijama tijekom prva dva stoljeća poslije Krista, teško je sa sigurnošću predložiti precizniju
dataciju. Donekle je znakovito da je slovo A sastavljeno samo od dvije zakošene crte, bez male
okomite crte u sredini, koja je tipična za ranije oblike i nestaje do početka 2. stoljeća. Ogrtač
zvan casula korišten je kroz cijelo antičko razdoblje, pa nam ni njegov spomen nije od pomoći

174

Book ARR 17.indb 174 12.12.2013 10:18:52


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 165-180
Ivan Radman-Livaja: Two Lead Tags from Štrbinci (Certissia?)

za dataciju. Najkorisniji podatak su cijene, odnosno novčane vrijednosti spomenute na štrbi-


načkim teserama. Na prvi je pogled jasno da se navedene vrijednosti uklapaju u monetarni
sustav koji je uspostavio August.
Navođenje dupondija kao i polovice denara, odnosno svote koja se mogla platiti samo
novcem od bakrene slitine, posebno je znakovito. Iako su sesterciji, dupondiji i asevi kovani
sve do druge polovine 3. st., njihova je vrijednosti opala davno prije. Mada je sestercij zadržao
važnost kao platežno sredstvo kroz cijelo 2. st., dupondij i as rjeđe se rabe već od Komodove
vladavine. Novčane bi vrijednosti na štrbinačkim teserama stoga upućivale na razdoblje koje
zasigurno nije kasnije od početka 3. st. Toj dataciji odgovaraju i paleografske značajke zapisa,
tako da se ove dvije etikete mogu okvirno datirati u 2. st.

LITERATURE / LITERATURA
Adams 1995 James Noel Adams, The Language of the Vindolanda Tablets: an
Interim Report, JRS 85, 86-134.
Alföldy 1969 Géza Alföldy, Die Personnamen in der römis en Provinz Dalmatia,
Heidelberg.
Alföldy 1993 Géza Alföldy, Die Personennamen auf den Bleietikeen von Kals-
dorf (Steiermark) in Noricum, Innsbrucker Beiträge zur Sprachwis-
senscha
78, Festschri
für Jürgen Untermann, Innsbruck, 1-32.
André 1949 Jacques André, Etude sur les termes de couleur dans la langue latine,
Paris.
Barkóczi 1964 László Barkóczi, The Population of Pannonia from Marcus Aure-
lius to Diocletian, AArH 16, 257-356.
Bassi 1996 Cristina Bassi, Tre lamellae perforatae da Savazzona-Quistello
(Mantova), Epigraphica. Rivista Italiana di epigrafia LVIII, 207-216.
Bischoff 1985 Bernhard Bischoff, Paléographie de l’Antiquité romaine et du Moyen
Âge occidental, traduit par Hartmut Atsma et Jean Vezin, Paris
(l’édition allemande 1979).
Bizzarini 2005 Lavinia Bizzarini, Quaro laminee plumbee da Altino, Annali del
Museo Civico di Rovereto 21, 21-135.
Blümner 1912 Hugo Blümner, Te nologie und Terminologie der Gewerbe und Künste
bei Grie en und Römern, erster Band, zweite Auflage, Leipzig, 1912.
Božič and Feugère 2004 Dragan Božič and Michel Feugère, Les instruments de l’écriture,
in : M. Feugère and P.-Y. Lambert (dir.), L’écriture dans la société
gallo-romaine, Gallia 61, 21-41.
Bowman and Thomas 1983 Alan Keir Bowman and John David Thomas, Vindolanda: The Latin
Writing Tablets (Britannia Monograph Series No. 4), Alan Suon
Publishing Limited, London.
Bowman and Thomas 2003 Alan Keir Bowman and John David Thomas, The Vindolanda Wri-
ting Tablets(Tabulae Vindolandenses III), London.
Buchi and Buonopane 2005 Ezio Buchi and Alfredo Buonopane, Le etichee plumbee rinveute
a Feltre: aspei onomastici, lessicali, economici e tecnici, in: I terri-
tori della Via Claudia Augusta: Incontri di Archeologia / Leben an der
Via Claudia Augusta: Archäologische Beiträge, herausgegeben von / a

175

Book ARR 17.indb 175 12.12.2013 10:18:52


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 165-180
Ivan Radman-Livaja: Two Lead Tags from Štrbinci (Certissia?)

cura di Gianni Ciurlei e Nicolea Pisu, Trento, 43-51.


Burne 1988 Andrew Burne, La numismatique romaine, De la République au
Haut-Empire (édition française remaniée de l’ouvrage Coinage in
the Roman World), Paris.
Cagnat 1914 René Cagnat, Cours d’épigraphie latine, 4ème édition, Paris.
Cencei 1954 Giorgio Cencei, Lineamenti di storia della scriura latina, Bologna.
Cleland, Davies and Liza Cleland, Glenys Davies and Lloyd Llewellyn-Jones, Greek and
Llewellyn-Jones 2007 Roman Dress from A to Z, London.
Croom 2000 Alexandra Croom, Roman Clothing and Fashion, Stroud.
Dean 1916 Lindley Richard Dean, A Study of the Cognomina of Soldiers in the
Roman Legions, Princeton.
Depeyrot 2006 Georges Depeyrot, La monnaie romaine, 211 av. J.-C. – 476 apr. J.-C.,
Paris.
Egger 1963 Rudolf Egger, Epigraphische Nachlese, Bleietikeen aus dem
rätischen Alpenvorland, JÖIW 46 (1961-1963), 185-197.
Egger 1967 Rudolf Egger, Fünf Bleietikeen und eine Gussform: die neuesten
Magdalensbergfunde, Anzeiger der philologis -historis e Klasse der
Österrei is en Akademie der Wissens a
en 104, 195-210.
Feugère 1993 Michel Feugère, Une étiquee inscrite en plomb, Les fouilles de
la Z.A.C. des Halles à Nîmes (Gard), Bulletin de l’École Antique de
Nîmes, Suppl. 1, 301-305.
Forbes 1956 Robert J. Forbes, Studies in Ancient Technology IV, Leiden.
Frei-Stolba 1984 Regula Frei-Stolba, Die Bleietikeen von Oberwinterhur-Vitudu-
rum, Archäologie der Schweiz 7, 127-138.
Frei-Stolba 2011 Regula Frei-Stolba, Les étiquees en plomb: des documents de
l’écriture au quotidien, in: M. Corbier and J.-P. Guilhembert (dir.),
L’écriture dans la maison romaine, Paris, 331-344.
Frei-Stolba 2012 Regula Frei-Stolba, Les étiquees en plomb et la graphie des frac-
tions du denier, in: M. E. Fuchs, R. Sylvestre and C. Schmidt Hei-
denreich (dir.), Inscriptions mineures: nouveautés et réflexions, Actes
du premier colloque Ductus (19-20 juin 2008, Lausanne), Bern, 315-
325.
Hiernard 1997 Jean Hiernanrd, Une source de l’histoire romaine: la monnaie imperiale
de Septime Sévere à Constantin, Pallas, L’Empire romain de 192 à
325, 79-125.
Hultsch 1866 Friedrich Hultsch, Metrologicorum scriptorum reliquiae, volumen II
quo scriptores Romani et indices continentur, Leipzig.
Hultsˆ 1882 Friedriˆ Hultsˆ, Grie is e und römis e Metrologie, Berlin.
Jacques and Alain Jacques and Christine Hoët-Cauwenberghe, Artisanat et
Hoët-Cauwenberghe 2010 commerce: Les étiquees de plomb inscrites découvertes à Arras
(Nemetacum), Revue des Etudes Anciennes 112(2), 295-317.
Kajanto 1965 Iiro Kajanto, The Latin Cognomina, Roma.
Katičić 1963 Radoslav Katičić, Das mieldalmatinische Namengebiet, ŽA 12/2,

176

Book ARR 17.indb 176 12.12.2013 10:18:53


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 165-180
Ivan Radman-Livaja: Two Lead Tags from Štrbinci (Certissia?)

255-292.
Krahe 1929 Hans Krahe, Lexikon altillyris en Personennamen, Heidelberg.
Krahe 1955 Hans Krahe, Die Sprache der Illyrier, Erster Teil: Die Quellen, Wiesba-
den.
Loane 1938 Helen Jefferson Loane, Industry and commerce of the city of Rome (50
B.C. – 200 A.D.), Baltimore.
Lőrincz 1999 Barnabás Lőrincz, Onomasticon Provinciarum Europae Latinarum,
Vol. II: CABALICIVS-IXVS.
Lőrincz 2000 Barnabás Lőrincz, Onomasticon Provinciarum Europae Latinarum,
Vol. III: LABAREVS-PYTHEA.
Lőrincz 2002 Barnabás Lőrincz, Onomasticon Provinciarum Europae Latinarum,
Vol. IV: QVADRATIA – ZVRES.
Maher and Makowski 2001 David W. Maher and John F. Makowski, Literary Evidence for Ro-
man Arithmetic With Fractions, Classical Philology 96/4, 376-399.
Mallon 1952 Jean Mallon, Paléographie romaine, Scripturae, monumenta et studia
3, Madrid.
Marengo 1989 Silvia M. Marengo, Etichee plumbee ed altro instrumentum is-
crio su metallo da varie località del Maceratese, Picus. Studi e ri-
cerche sulle Marche nell’ antichità 9, 35-63.
Marichal 1988 Robert Marichal, Les graffites de la Graufesenque, Gallia, Suppl.
47, Paris.
Mayer 1957 Anton Mayer, Die Sprache der alten Illyrier, Band I : Einleitung,
Wörterbuch der illyrischen Sprachreste, Schrien der Balkankommis-
sion, Linguistische Abteilung XV, Wien.
Migoi 1998 Branka Migoi, Povijest istraživanja Štrbinaca i pitanje ubikaci-
je Certisije, in: B. Migoi (ed.), Accede ad Certissiam. Antički i
ranokršćanski horizont arheološkog nalazišta Štrbinci kod Đakova, Za-
greb, 73-78.
Migoi 2009 Branka Migoi, Tkanje u rimskoj antici – ženska vrlina ili gospo-
darska stvarnost (Weaving in Roman antiquity – a female virtue or
economic reality?), ZMĐ 9, 69-83.
Minkova 2000 Milena Minkova, The Personal Names of the Latin Inscriptions in
Bulgaria, Studien zur klassischen Philologie, Band 118, Frankfurt am
Main.
Mócsy 1956 András Mócsy, Olom árucímkék Sisciából (Bolli romani da Siscia),
FA 8, 97-104.
Mócsy 1959 András Mócsy, Die Bevölkerung von Pannonien bis zu den Markoman-
nenkriegen, Budapest.
Mócsy 1983 András Mócsy, Nomenclator provinciarum Europae Latinarum et Gal-
lia Cisalpinae, Dissertationes Pannonicae III/1, Budapest.
Mócsy 1984 András Mócsy, Lateinische Cognomina als Geschichtsquelle: zwei
Typen der provinzialrömsichen Kultur, AArH 36, 197-222.
Navarro Caballero, Milagros Navarro Caballero, Joaquín Gorroˆategui and José Ma-
Gorroˆategui and ría Vallejo Ruiz, L’onomastique des Celtibères: de la dénomination

177

Book ARR 17.indb 177 12.12.2013 10:18:53


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 165-180
Ivan Radman-Livaja: Two Lead Tags from Štrbinci (Certissia?)

Vallejo Ruiz 2011 indigène à la dénomination romaine, in: M. Dondin-Payre (dir.),


Les noms de personnes dans l’Empire Romain, Ausonius, Scripta Anti-
qua 36, Bordeaux, 89-175.
OLD Oxford Latin Dictionary, Oxford, 1968.
Paci 1995 Gianfranco Paci, Etichee plumbee iscrie, Acta Colloquii Epigrap-
hici Latini, Helsingiae, 3.-6. sept.1991 habiti, Commentationes Huma-
narum Lierarum 104, 29-40.
Perinić 1998 Ljubica Perinić, Izvori o Certisiji, in: B. Migoi (ed.), Accede ad Cer-
tissiam. Antički i ranokršćanski horizont arheološkog nalazišta Štrbinci
kod Đakova, Zagreb, 79-87.
Radman-Livaja 2007 Ivan Radman-Livaja, In Segestica..., PIAZ 24, 153-172.
Radman-Livaja 2010 Ivan Radman-Livaja, Les plombs inscrits de Siscia, PhD thesis, Ecole
Pratique des Hautes Etudes, Paris.
Radman-Livaja 2011 Ivan Radman-Livaja, Le rôle des étiquees de plomb dans le tra-
vail du textile à Siscia, in: C. Alfaro, J.-P. Brun, Ph. Borgard and R.
Pierobon Benoit (eds.), PURPUREAE VESTES, III Symposium Inter-
nacional sobre Textiles y Tintes del Mediterráneo en el mundo antiguo,
Valencia-Napoli, 181-196.
Rémy 2001 Bernard Rémy, La dénomination des Viennois à l’époque impériale,
in: Monique Dondin-Payre and Marie Thérèse Raepsaet-Charlier
(dir.), Noms, identités culturelles et romanisation sous le Haut-Empire,
Bruxelles, 55-174.
Reuter and Sˆolz 2004 Marcus Reuter and Markus Scholz, Geritzt und entziffert, Scrif-
tzeugnisse der römischen Informationsgesellscha, Schri
en des
Limesmuseums Aalen 57, Esslingen am Neckar.
Richardson 1992 William Frank Richardson, Numbering and Measuring in the Classi-
cal World, Bristol.
Roche-Bernard 1993 Geneviève Roche-Bernard, Costumes et textiles en Gaule romaine, Paris.
Römer-Martijnse 1987 Elizabeth Römer-Martijnse, Ein beschrietes Bleitäfelchen – Zeu-
gnis handwerklicher Tätigkeit in Carnuntum?, Carnuntum Jarbuch
1987, 119-122.
Römer-Martijnse 1989 Elizabeth Römer-Martijnse, Römerzeitliche Bleietikeen aus Kals-
dorf, Steiermark, Akten des 3. Österreichischen Archäologentages Inn-
sbruck, Wien, 171-174.
Römer-Martijnse 1990 Elizabeth Römer-Martijnse, Römerzeitliche Bleietikeen aus Kalsdorf,
Steiermark, Wien.
Römer-Martijnse 1997 Elizabeth Römer-Martijnse, Eine frühkaiserzeitliche Handelsstati-
on an der Via Claudia Augusta im Forggensee bei Dietringen, Lkr.
Ostallgäu, Alt Füssen, Jahrbuch des Historischen Vereins Alt Füssen,
Jg. 1996 und Jg. 1997, W. Czysz und E. Römer-Martijnse, Teil II, Die
beschrieten Bleietikeen, 5-48.
Rothe 2009 Ursula Rothe, Dress and Cultural Identity in the Rhine-Moselle Region
of the Roman Empire, British Archaeological Reports, International
Series 2038, Oxford.

178

Book ARR 17.indb 178 12.12.2013 10:18:53


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 165-180
Ivan Radman-Livaja: Two Lead Tags from Štrbinci (Certissia?)

de Ruyt 2001 Claire de Ruyt, Les foulons, artisans des textiles et blanchisseurs,
in: Jean-Paul Descoeudres, Ostia, port et porte de la Rome antique,
Catalogue de l’exposition, Genève, 186-191.
Sˆwinden 1983 Lothar Sˆwinden, Handel mit Pfeffer und anderen Gewürzen im
römisˆen Trier, FABT 15, 20-26.
Schwinden 1985 Lothar Schwinden, Römerzeitliche Bleietikeen aus Trier, Zum
Handel mit Pfeffer, Arznei und Kork, TZ 48, 121-137.
Sˆwinden 1992 Lothar Schwinden, Buchbesprechung, Lateinische Inschrien auf
römischen Bleietikeen: Römer-Martijnse, Römerzeitliche Bleieti-
keen aus Kalsdorf, Steiermark, TZ 55, 465-475.
Sˆwinden 1993 Lothar Schwinden, Zwei römische Bleietikeen mit Graffiti aus
Bliesbruck, Blesa 1, 215-222.
Schwinden 1994 Lothar Schwinden, Asparagus – römischer Spargel – Ein neues
Bleietike mikt Graffiti aus Trier, FABT 26, 25-32.
Solin 1977 Heikki Solin, Tabelle plumbee di Concordia, Aquileia Nostra 48,
145-164.
Solin and Salomies 1994 Heikki Solin and Olli Salomies, Repertorium nominum gentilium et
cognominum Latinorum, Editio nova addendis corrigendisque augmen-
tata, Hildesheim-Zürich-New York.
Speidel 1996 Miˆael Alexander Speidel, S reibtafeln aus Vindonissa, Brugg.
Sumner 2009 Graham Sumner, Roman Military Dress, Stroud.
Sutzu 1920 Mihail C. Sutzu, Clasarea monetelor de bronz ale împăraţilor romani,
Buletinul Societăţii Numismatice Romăne, 49-59.
Tataki 2006 Argyro B. Tataki, The Roman presence in Macedonia, Evidence
from personal names, ΜΕΛΕΤΗΜΑΤΑ 46, Athens.
Thompson 1912 Edward Maunde Thompson, An Introduction to Greek and Latin Pa-
leography, Oxford.
Tomlin 1988 Roger S. O.Tomlin, The curse tablets, in The Temple of Sulis Minerva
at Bath, Vol. 2, The Finds from the Sacred Spring, ed. B. Cunliffe, Ox-
ford University Commiee for Archaeology, Monograph No. 16,
Oxford, 59-277.
Tomlin and Hassal 1975 Roger S. O. Tomlin and Mark W. C. Hassal, Inscriptions, Britannia
6, 284-294.
TLL Thesaurus Linguae Latinae, Bayerisˆe Akademie der Wissensˆaf-
ten, Münˆen, 1894- .
Uscatescu 1994 Alexandra Uscatescu, Fullonicae y tinctoriae en el mundo romano,
Barcelona.
Väänänen 1959 Veikko Väänänen, Le latin vulgaire des inscriptions pompéiennes, No-
uvelle édition revue et augmentée, Abhandlungen der Deutschen
Akademie der Wissentschaen zu Berlin, Klasse für Sprachen, Li-
teratur und Kunst, Jahrgang 1958, Nr. 3, Berlin.
Väänänen 1981 Veikko Väänänen, Introduction au latin vulgaire, 3ème édition revue
et augmentée, Paris.

179

Book ARR 17.indb 179 12.12.2013 10:18:53


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 165-180
Ivan Radman-Livaja: Two Lead Tags from Štrbinci (Certissia?)

Weber 1971 Ekkehard Weber, Ein Bleietike aus Immurium-Moosham, JÖIW


49 (1968-1971), 229-234.
Weber 1979 Ekkehard Weber, Besˆriete Bleitesserae, eine bisher wenig be-
aˆetete Denkmälergruppe, Actes du 7. Congrès International d’épi-
graphie grecque et latine (Constantza, 9-15 septembre 1977), Bucarest-
Paris, 489-490.
Weber 1981 Ekkehard Weber, Ein besˆrietes Bleitäfelˆen, in: Mathilde Grü-
newald, Die Kleinfunde des Legionslager von Carnuntum mit Ausnah-
me der Gefässkeramik (Grabungen 1969-1974), Wien, 29-31.
Weber 1983 Ekkehard Weber, Bes ri
ete Bleitäfel en, Beri te vom 1. österrei i-
s en Althistorikertreffen am Retzhoff/Leibnitz, 27.-29. Mai 1983, 2,
Graz, 58-62.
Wedenig 2009 Reinhold Wedenig mit einem Beitrag von Miˆaela Kronberger,
Ein Bleietike mit Zenturiengraffito von der Freyung in Wien 1,
Fundort Wien, Beri te zur Ar äologie 12, 104-112.
Wedenig 2013 Reinhold Wedenig, Ein Bleietike mit Farbbezeiˆnung vom
Residenzplatz in Salzburg-Iuvavum, in: P. Mauritsˆ and C. Ulf
(Hrsg.), Kultur(en), Formen des Alltägli en in der Antike, Fest ri

für Ingomar Weiler zum 75. Geburtstag, Nummi et Lierae, Band VII,
Graz, 237-250.
Weiss 1991 Peter Weiss, Bleietikeen mit Warenangaben aus dem Umfeld von
Rom, Ty e 6, 211-220.
Wild 1968 John Peter Wild, Clothing in the North-West Provinces of the Ro-
man Empire, BJ 168, 166-240.
Wilson 1938 Lilian May Wilson, The Clothing of the Ancient Romans, John Hop-
kins University Studies in Archaeology 24, Baltimore.
Wipszycka 1965 Eva Wipszycka, L’industrie textile dans l’Egypte romaine, Wroclaw-
Warszawa-Krakow.

180

Book ARR 17.indb 180 12.12.2013 10:18:53


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

B
' M š ››

THE ROMAN SARCOPHAGI OF SISCIA*


Branka Migoi, PhD UDK 904:726.829(398Siscia)
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Received: 16. 02. 2012.
Odsjek za arheologiju Accepted: 21. 05. 2013.
Ulica Ante Kovačića 5
HR – 10000 Zagreb
E-mail: branka.migoi@gmail.com

This paper brings a catalogue of the sarcophagi and ash-chests from Sisak
(Roman Siscia) in Pannonia Superior, based on the structural typology. All
known and accessible pieces have been comprised, amounting to 20 chests and
2 individual lids, which can today be found in Zagreb and Sisak. This paper
aims at puing the sarcophagi and ash-chests of Siscia in the context of the
production of and trade in marble and stone monuments in Pannonia and the
neighbouring areas. The discussion is focused on the following subject maers:
the state of research, typology, chronology, social context, iconography, wor-
kshop affiliations, production, influences and trade routs. Although based on a
limited sample, the production of sarcophagi in Siscia proves as extremely vari-
egated in terms of typology and iconography, revealing, most of all, home pro-
duction based on local traditions and a blend of influence from the well-known
workshop in the neighbouring areas: North Italy, Noricum and Poetovio, and
possibly Rome, Aquincum, and Salona.
Key words: Siscia, sarcophagus, ash-chest, marble, stone, workshop (Ključne
riječi: Siscia, sarkofag, kamena urna, mramor, kamen, radionica)

I. INTRODUCTION

In spite of the fact that only sarcophagi figured in the Colloquium title, stone ash-
chests (urnae cinerariae) have also been included in this overview. This was done in
view of the identical shape and tectonics, which at times makes it impossible to tell
an urn from a child sarcophagus.1 The sarcophagi and urns of Siscia have never been
discussed either as a whole or as an individual subject maer. Only those in the Ar-
chaeological Museum in Zagreb were published at the beginning of the 19th century
* This is the integral version of the paper read at the international colloquium Roman Sarcophagi
in Pannonia and Upper Moesia, held at Ljubljana on the 10th and 11th March 2005. Its shortened ver-
sion has been published in Croatian (Migoi 2007a).
1
Cermanović 1965, 89; Djurić 2001a, 117-120; Perkić 2002, 117. Some discriminating features (e. g.
the thickness of boom, which is customarily quite substantial in urns) do exist generally, but
cannot be taken at face value and are not always dependable; cf. Migo i 2005a, 344.

181

Book ARR 17.indb 181 12.12.2013 10:18:53


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

by J. Brunšmid, as part of a compendium of all stone monuments from the Museum.2


Later on, they were included in various syntheses, or were addressed as individual
monuments in a number of papers which happen to be either incomplete, or have be-
come obsolete in the meantime. For all these reasons the sarcophagi of Siscia need to
be updated and placed into the wider context of the production of and trade in marble
and funerary stones in Pannonia.3
I was able to identify altogether 20 complete or partly preserved sarcophagi with
or without lids, and 2 further individual lids from Siscia. Even more pieces can be
hypothesised, based on personal communications and data from the archives or se-
condary literature, but they are not traceable on the ground. There is only one marble
piece (II.3.1.); the remainder are of various kinds of limestone.4 Five of them are now
in the Archaeological Museum in Zagreb, and the others are in Sisak, in the open in
various places, or in the premises of the Town Museum. The majority stem from the
east cemetery, and the remainder from the south-west, while a sarcophagus lid has
recently been found in the rescue excavations in the area of the north cemetery (Fig.
1). Typologically, the sarcophagi of Siscia are quite diversified and can be classified in
7 groups and/or subgroups on structural basis: 1. architectonic; 2. moulded (truhen, a
cassapanca) with no inner division; 3. moulded with a tripartite division of the front
(Poetovian type); 4. framed with a tripartite division of the front; 5. with a moulded
inscription table and plane lateral fields; 6. with a tabula ansata; 7. completely plain
(Fig. 2). The catalogue entries are organised along the following scheme: 1. generali-
ties (circumstances of the find, present whereabouts, kind of stone, measurements);
2. description (shape, iconography, inscription) with optional comments; 3. dating; 4.
literature. Each group of sarcophagi also contains a comment on the typology and,
accordingly, on the origin of the shape and its transmission to Siscia (origins of the
type)5; the same applies to single sarcophagi II.1.1. and II.6.1., since they figure as in-
dividual groups.

2
Brunšmid 1909.
3
Of quite a number of works considering Siscian sarcophagi, only the most important syntheses
are brought here: Cermanović 1965; Dautova-Ruševljan 1983; Burkowsky 1996; Burkowsky 2000;
Buzov 2002; Migoi 2007a.
4
The work on the precise determination of local stones in the wider Pannonian area, initiated
and organised by Bojan Djurić, has been in progress (Djurić 2008; Djurić 2010; Djurić and Müller
2009; Djurić, Müller, and Filipović 2010). Therefore, a mention of only a broad determination, i.
e. limestone, meets the needs of the conception of this paper.
5
Hypotheses about the concrete ways of the transmission of such influences will preferably be
avoided, as there is no knowing how many imported sarcophagi did reach Siscia, but never
came to light or were destroyed long ago without leaving any record.

182

Book ARR 17.indb 182 12.12.2013 10:18:53


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

II. CATALOGUE

II.1. Architectonic6 sarcophagi


Introduction. The only sarcophagus of this type (CIL III 3974) was found toget-
her with 3 other pieces (CIL III 3073, 3981, 3992) of discrete typological groups in
the south-west cemetery at the beginning of the 19th century. All of them were built
in a continuous line in the foot of a private house in Sisak, which still holds them
today7(Fig. 3). A short introduction relative to the specific circumstances of this find
is needed here. In spite of the various shapes, all of these sarcophagi share the same
topographical-sociological context: the findspot and the fact that two of them belon-
ged to Siscian augustales; the reminder might have belonged to their relatives or cli-
ents. While the historian Ivan Krstitelj Tkalčić was able to read the epitaphs in their
entirety in 1864, and Theodor Mommsen could allegedly only see the first three lines,
the inscriptions as given in the CIL seem to be complete. In view of this, and as a non-
epigraphist, I will here bring the inscriptions as given in the CIL,8 with no aempt at
additional emendations, and with the reading either from the CIL, or, if non-existent,
from other literature.

II.1.1. The sarcophagus of Pontius Lupus (Fig. 4)


SW cemetery; chance find at the beginning of the 19th c.; built in a house in Sisak;
limestone; measurements9: L 205 cm, 71.5 cm, W 68 cm.
Description. The front contains a moulded inscription table and two lateral roun-
ded niches featuring each a mourning winged Eros with head bowed, leaning on a
reversed torch pulled through a small wreath, holding the torch with one hand and
the wreath with the other, and with the legs crossed. They are shown in the guise
of young boys with rounded faces and typical wavy hair topped by a knot. The Ero-
tes are rendered fairly skilfully and with a natural look about them, particularly as
concerns the hair, and with some (not perfect, though) proportion and volume. The
architectural seing of the front comprises two arched triple-band niches, which rest

6
The term was finally introduced by H. Gabelmann (1973, 39 ff.) and was accepted widely, al-
though not unanimously. F. Rebecchi (1977, 110, n. 10) for instance considered this term to be
inadequate and be beer replaced by the syntagm a pilastri angolari, while P. Kranz (1977), fol-
lowing Gerhart Rodenwalt, used the term Säulensarkophagen.
7
AIJ, no. 238; Burkowsky 1996, 69; Vuković 1994, 80-81; Buzov 2002, 176-177. Until recently, the
sarcophagi were visible in only half of their height, and have always been published as such.
However, the reconstruction of the building in 2009 le them disclosed in their full height.
8
This holds for all the inscriptions in the present article.
9
Abbreviations used: L (length), H (height), W (width), TB (thickness of boom, missing in cases
where the lid prevents access to the inner measurements), AMZ (The Archaeological Museum
in Zagreb); GMS (The Town Museum of Sisak).

183

Book ARR 17.indb 183 12.12.2013 10:18:53


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

on pilasters featuring two wide and deep vertical flutes in the upper half and several
superimposed rows of scales in the lower. The pilasters rest on the bases reduced to
the shape of two superimposed bands, and are topped by Tuscan capitals shaped
similarly as the bases, with the bands each possibly containing a line of vertical relief
rectangles, as can be seen on the restored le-hand capital. The spandrels were each
taken by an elongated triangular receptacle sprouting three tendrils; aer the resto-
ration, however, the le spandrel has been le empty of tendrils.
The inscription (CIL III 3974) runs: D(is) M(anibus) / Pontio Lupo aug(ustali) col(oniae)
/ Sisciae scribae municipii Faus(tiniani) /Pontia Victorina soror / 5et domina crescens ad ? DFF
P (?)
[To the Spirits of the Departed. To Pontius Lupus, augustalis of the colony of Siscia
and scribe of the municipium Faustinianum, Pontia Victorina his sister and a mistress
who grew towards…? (had this monument made).]
Lupus’ and his sister’s origin was certainly western or autochthonous, and their
patron was of North-Italian stock. The name Lupus was very widespread in His-
pania, while that of Victorinus/a was particularly characteristic of northern Gallia,
Germania and Pannonia.10
The short sides of the sarcophagus are built in a continuous line to the le and
right of its front. Each of them holds a relief of a Dioscurus wearing a starred pileus
and a fastened cloak, leading a horse by the reins with one hand and liing up a stan-
dard in the other; the weight of the body rests on one leg while the other is slightly
bent and is shown in perspective. The quality and stylistic traits of the execution are
about the same as in the Erotes; the movements of both the men and horses are vivid
and natural, as is the execution of the cloaks in the men and tails and manes in the
horses. Both figures are composed in mirror image, that is, as if flanking a central
scene. This obviously comes from the depiction of the Dioscuri as flanking central fi-
gures or scenes on frieze or columnar sarcophagi, which is their canonical position in
the iconography of Roman funerary art.11 The moulding of the short sides is slightly
mismatched with that of the front.
The iconographic peculiarity of the motifs on the short sides lies in the fact that
instead of the weapons the youths each carries a standard of the vexillum type. A
scrupulous analysis of this picture reveals its association with the imperial cult, in-
dicating therefore the owner’s priestly office and social status.12 Such aitude indeed
10
For the onomastic data see Lőrinz 2000, 39 (Lupus), 153 (Pontius/a); Lőrinz 2002, 168-169 (Victo-
rina).
11
Migoi 2005b, 280.
12
Migoi 2005b, 281-282. The short sides of North-Italian sarcophagi are also customarily re-
served for a symbolic display of the social position of the deceased, while connotations of the
their profession or daily-life scenes are much rarer. Cf. Gabelmann 1973, 161, 185.

184

Book ARR 17.indb 184 12.12.2013 10:18:53


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

befits an augustalis, that is, most probably a libertus with some social expectations and
a considerable wealth. On the other hand, the question is why Pontius Lupus, although
presumably a rich man, did not care to purchase a marble sarcophagus.13 Possibly
the idea of the worth of a marble grave monument, which has oen been recorded
in grave inscriptions throughout the Roman world,14 did not take root before the in-
flux of Poetovian marble production into Siscia. This, then, would imply a somew-
hat unexpected possibility that such production reached the municipium Andautonia
much earlier than Siscia.15
Dating. On account of exclusively epigraphic traits, J. Šašel dated this peace to the
2nd century. This is because it lacks the title colonia Septimia, which otherwise figures
in the inscription of one of the contiguous sarcophagi. The laer (II.2.1.) was, for the
same reason, dated by Šašel to the 3rd century.16 However, the onomastic data (duo
and tria nomina respectively) points rather to the reverse dating, revealing thereby
a precarious nature of the chronological value of epigraphic-onomastic arguments,
if taken in isolation, i. e., without the artistic analysis and context.17 This piece, then,
should be most probably dated to the first half of the 3rd century, on account of the
onomastic traits, the shape of the receptacle, the stylistic-iconographical features of
its reliefs, as well as their motifs. While the Erotes are an impersonal subject-maer,
the motif of the Dioscuri bears on the religious activity and social status of the dece-
ased, bringing it closer to personal themes, otherwise fully represented by portraits
of the deceased. The “personal” aitude is considered to be later in terms of relative
chronology.18 Stylistically, the frontal stance of the Dioscuri, while at the same time
both the human and animal figures are executed skilfully and with good proportion,
could be the result of the general emphasis on the frontal view in artistic renderings,
which comes to the fore particularly in Severan art.19 The figures of the mourning
Erotes, shown as young rather than older boys (the so-called baby-Erotes), do not
contest such dating.20

13
It has been suggested that limestone sarcophagi in Dalmatia were used by the moderately rich
class of customers (Cambi 2010, 45) and the same should be expected for Pannonia.
14
Gabelmann 1977, 204, n. 25; Cambi 2010, 17.
15
As is witnessed by a marble stele from Andautonia from the beginning of the 2nd century:
Rendić-Miočević 2013.
16
Šašel 1974, 715.
17
Cf. Migoi 2005b, 279.
18
Gabelmann 1973, 52-56, 121-130. The relevance of this knowledge to the Norico-Pannonian ma-
terial is, however, questionable, that is, not yet finally researched.
19
Kastelic 1998, 28-29; Kleiner 1992, 353; Poˆmarski 1984, 255, 272; Poˆmarski 1986, 255-257.
20
According to E. Pochmarski, the boyish type is in terms of relative chronology later than the
baby type. Yet, both types appear alternately during the 1st half of the 3rd century. Cf. Pochmar-

185

Book ARR 17.indb 185 12.12.2013 10:18:53


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

Literature: AIJ, no. 238; Burkowsky 1996, 69; Vuković 1994, 80-81; Buzov 2002, 176-
177; Migoi 2007a, 10.
The origin of the type. The origin of this type of sarcophagus is to be looked for
in the North-Italian regions of Aquileia-Veneto and/or Ravenna, as it has not been
established in Poetovio, while Salona is not a likely source in this case.21 However, the
given piece, if compared to the North-Italian stock, reveals some peculiarities. Firstly,
as far as my knowledge goes, the nearest parallels are represented by only 3 North-
Italian pieces, which, however, differ in the shape of the inscription field, while the
corner elements are in two cases columns and in one pilasters.22 Secondly, the Siscian
type is not comprised in the typological scheme as devised by H. Gabelmann and G.
Koch, respectively23 (Fig. 5). In terms of the corner elements, the nearest to the Siscian
example are types III.3. and III.4., both missing the corner columns / pilasters of the
lateral arches, with the arches leaning un-organically on the separate corner columns
or pilasters (the so-called Eckpilaster type). On the other hand, the type featuring late-
ral arched niches and the inscription field free of architectural design (type II) takes
a canonical architectonic form of northern-Italian sarcophagi, that is, with separate
corner pilasters in addition to those of the arched niches. In such cases the corner pi-
lasters are as a rule plain.24 In the Siscian example, vertically fluted outer pilasters of
the lateral arches take the role of the corner pilasters as given in the canonical archi-
tectonic scheme outside of North Italy, which makes the main difference between the
sarcophagus of Pontius Lupus and its speculative North-Italian prototypes. On the
other hand, arched corner pilasters are typical of the City of Rome production, which
is also true of the Tuscan capitals.25 On the basis of such affiliations, it can tentatively

ski 1984, 26; Pochmarski 2001, 201; Tiussi 2002, 67. See also Cambi 1960, 67-68. It should, however,
be noted that the differentiation between the two types is not always straightforward, and not
only due to the misleading and provisional nature of the artistic record, but also owing to the
fact that there is an intermediary age category between those of the babies and grown-up boys.
The difficulty in the differentiation is here perhaps best reflected in sarcophagus II.3.4., since
the Erotes have child-like plump cheeks, but their bodies seem to be slightly elongated, more in
the manner of older boys. In his recent work on Dalmatian sarcophagi, N. Cambi (2010, 47-51)
seems to ignore the possibility of dating on the basis of Erotes’ age.
21
See the discussion in chapter III.2.
22
Gabelmann 1973, Taf. 8: 2 (Grado: columns, the inscription table decorated with side volutes);
Taf. 9: 1 (Trieste: pilasters, gabled inscription field); Taf. 10: 2 (Grado: columns, tabula ansata).
23
Gabelmann 1973, Plate: Typen der arˆitektonisˆen Sarkophage, between pages 20 and 41;
Koˆ and Siˆtermann 1982, 284, Abb. 5.
24
Two contrary examples that I know of, both stemming from Modena and both featuring fluted
corner pilasters, are of different types in that the first lacks the lateral niches (Gabelmann 1973,
Taf. 25: 1), while the second features the inscription table in the shape of an aedicule (Gabel-
mann 1973, Taf. 41: 2).
25
Kranz 1977, 356-357 (Tuscan capitals), 365-367 (arched corner pilasters).

186

Book ARR 17.indb 186 12.12.2013 10:18:54


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

be presumed that the impetus for the Siscian piece came as a blend of simultaneous
influences from both Rome and North Italy.26 At this stage, however, it is not possible
to state with any certainty whether such influenced carved out their way into Pa-
nnonia directly or through the mediation of Norican workshops. Although unique
among the Siscian stock, the sarcophagus in question is in terms of the iconography
connected to several other pieces through the motif of Erotes.

II.2. Moulded sarcophagi27 with no inner division


II.2.1. The sarcophagus of Marcus Mulvius Narcissus (Fig. 6)
SW cemetery; chance find at the beginning of the 19th c.; built in a house in Sisak;
limestone; measurements: L 196 cm, H 70 cm.
Description. The whole area of the moulded front is taken by the inscription field,
holding the following inscription (CIL III 3973):
D(is) M(anibus) / M(arco) Mulvio Narcisso [an](norum) LX et M(arco) / Mulvio Narcissi-
ano an(norum) XXVI aug(ustali) / col(oniae) Sept(imiae) Sisc(iae) / 5Mulvia Furnia(?) marit[o]
et fil(io) carissim(is) v(iva) f(ecit)
[To the spirits of the departed. To sixty-year old Marcus Mulvius Narcissus and
twenty-six-year old Marcus Mulvius Narcissianus, augustalis of the colonia Septimia
Siscia, Mulvia Furnia (?) made (this monument), while still alive, for her dearest hu-
sband and son.]
As transpires from the CIL, the second name (tentatively read also as Rufina) of
the dedicator is not clear. The patron of the Mulvii from this inscription was North-
Italian, while their (secure or supposed) cognomina reveal their most probable auto-
chthonous origin.28
Dating. The epithet colonia Septimia in the epitaph dates this piece to 193-211 (po-
ssibly 194-211), i. e., to the reign of Septimius Severus.29
Literature: AIJ, no. 238; Burkowsky 1996, 69; Vuković 1994, 80-81; Buzov 2002, 176-
177; Migoi 2007a, 11.

26
In the 1980s G. Koch (1982, 272) did not know of any import from the city of Rome to Pannonia.
Nevertheless, this theme is still completely un-researched; some import and also imitation can-
not therefore be finally excluded. N. Cambi (2002, 264-266, fig. 425) has ascribed a sarcophagus’
fragment from Sisak, possibly featuring Christ’s head, to a City-of-Rome workshop.
27
Truhen and a cassapanca type in German and Italian respectively: Gabelmann 1973, 15, passim;
Rebecchi 1977, 134-137; Rebecchi 1978, 240-243; Koch and Sichtermann 1982, 73.
28
For the onomastic data see Lőrinz 1999, 156 (Furnia); Lőrinz 2000, 90 (Mulvius/a), 95 (Narcissus,
Narcissianus); Lőrinz 2002, 33-34 (Rufina).
29
Hoti 1992, 145.

187

Book ARR 17.indb 187 12.12.2013 10:18:54


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

II.2.2. The ash-chest of Gaius Sempronius Severus (Fig. 7)


Findspot uncertain30; chance find around 1800, AMZ; limestone; L 95 cm, H 51
cm, W 65 cm, TB 27 cm; lid and part of the le-hand corner missing, the inscription
quite worn out.
Description. Within the simply moulded table the inscription (CIL 3972) runs:
G(aio) Sempro(nio) Severo cor/nicul(ario) leg(ionis) XIIII G(eminae) (annorum) XXXXI / Iulia
Florentina con/iugi carissimo viva / 5fec(it)
[To her dearest husband Gaius Sempronius Severus, cornicularius of the Fourteenth
legion Gemina, who died at 41, his wife Iulia Florentina had (this monument) made
while still alive.]
Both deceased were of the western or autochthonous origin. The general greatest
spread of the names mentioned is the following: Sempronius in Hispania, Severus in
Hispania and Italia, Iulia all over the Empire, Florentina in Pannonia.31
Dating. Possibly mid-3rd c., on account of the front’s complete identity in shape
with an inscription to the emperor Marcus Antonius Gordianus Pius from Daruvar /
Aquae Balissae (AIJ, no. 586).
Literature: Buzov 2002, 186 (with further reading); Migoi 2007a, 11-12.

II.2.3. A sarcophagus or ash-chest (Fig. 8a, b)


Probably SW cemetery; time of discovery unknown; placed in the courtyard of a
private house in the vicinity of the cemetery area (Strossmayerova Street); limestone;
L 180 cm, H 63 cm; W 85 cm, TB 29 cm; lid missing, some damage to the sides and the
lower portion of the body.
Description. Flat edge, a groove cut through one of the sides for the purpose of re-
use. The piece is placed awkwardly behind a tree, and is covered in crust, preventing
a secure identification of the type. Nevertheless, traces of a grooved moulding at both
ends on the front (?) seem to be discernible beyond doubt (Fig. 8b), leaving a lateral
flat band 12 cm wide at each side.
Dating: turn of the 2nd and 3rd centuries.
Literature: Migoi 2007a, 12.
The origin of the type. The model for this type of sarcophagus should have come to
Siscia direct from North Italy, as no intermediaries from Poetovio or Salona are known.
Even in North Italy the type with no inner division is less frequent than other forms of

30
It was first spoed by the historian Petar Katančić in 1800 at an unspecified place near the river
Sava: AIJ, no. 263.
31
For the onomastic data see Lőrinz 1999, 201-206 (Iulia), 148 (Florentina); Lőrinz 2002, 64 (Sempro-
nius), 76-78 (Severus).

188

Book ARR 17.indb 188 12.12.2013 10:18:54


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

moulded sarcophagi.32 Therefore, the possibility of at least indirect influence of the City
of Rome, particularly in the light of the fact that some such traits can be discerned in
sarcophagi II.1.1. and II.3.3., cannot be altogether dismissed.33 Typologically, piece 2.2.
figures as a simplified version of 2.1., which is particularly interesting in view of the
similarity of the former with an imperial inscription table. Both pieces are therefore
directly or indirectly associated with securely established chronology. Further, they
point to the fact that not only gravestones shared similar tectonic features between
themselves, but they also shared such features with monuments of different use. The
above-described sarcophagus’ front could have originated independently in various
places through an imitation of the form of tituli and stelae of the similar structure.34

II.3. Tripartite sarcophagi with the moulded inscription field and lateral niches
arched by Norico-Pannonian volutes (Poetovian type)
II.3.1. The sarcophagus of Romania N(a)evia (Fig. 9)
E cemetery; chance find in 1882; AMZ; Alpine marble; L 203 cm, H 70 cm, W 101
cm, TB 18 cm; lid missing; various damage and cracks at places.
Description. The inscription is placed within the central panel on the front, while
in the niches two standing figures are shown. In the le-hand one is a young woman
dressed in toga, with a huge scroll in her le hand and a roundish object, probably a
fruit, in the right. The youth in the right-hand niche is clad in belted tunic and is we-
aring short boots. He has a skillet in the highly raised right hand while grasping with
the le hand at a towel thrown over his shoulder. The figures as described provide
a peculiar and unique iconography of the otherwise widespread motif of servants,
with the servant girl shown possibly in the guise of her mistress, a senatorial lady.
The inscription (CIL III 10852) goes:
[D(is) M(anibus) ?] / Romania N(a)evia clari/ssima femina viva / fecit sibi memoriam /
5
pr(a)ecurrentibus Cletio / Romuliano et Aur(elio) / Calemero
[To the spirits of the departed (?). Romania Naevia, a most distinguished woman,
had a sarcophagus made for herself while still alive, Cletius Romulianus and Aureli-
us Calemerus having deceased before her.]
The problem of the identity of the two men mentioned in the inscription cannot
be finally resolved; they could have been Romania Naevia’s late husbands or sons
from two individual fathers, or two persons involved with her through some legal
32
Gabelmann 1973, Taf. 52, Taf. 53; Rebecˆi 1978, Tav. B IV/3.
33
The workshops of Rome did produce moulded sarcophagi (Koch and Sichtermann 1982, 37, no.
4), but it should be noted that pieces from Rome are much shorter and more elongated than is
supposed for the Siscian example.
34
For such grave monuments in Pannonia see Schober 1923, 16 ff.

189

Book ARR 17.indb 189 12.12.2013 10:18:54


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

maers; the first-mentioned possibility seems to be the nearest guess. While the na-
mes Romania, Naevia and Romulianus show western origin (Italian, Gaulic or Dal-
matian), the names Cletius and Calemerus point to oriental origin, though probably
not immediate, of their bearers. Also to be noted is the fact that the nomen Aurelius
is in Pannonia (with Dalmatia immediately following) more widespread than in any
other Roman province, and is at the same time more frequent than any other name
in this province. The greatest frequencies of the names mentioned are as follows: Ro-
mania in Italia and Gallia, Naevia in Italia and Dalmatia, Romulianus in Pannonia,
while Cletius and Calemerus are rare occasions in the West.35 From the sociological
point of view, the fact that the sarcophagus was made of marble matches the social
position and, by extension, the wealth of the owner.
Dating. On the basis of palaeography and onomastics, as well as physiognomies
and hairstyles, the sarcophagus should be dated 250-270. It was reported that the
coins of the emperors Valerian and Aurelian, comprising the period from 253 to 275,
were found in the immediate vicinity of the sarcophagus.
Literature: Migoi 2001; Migoi 2007b.

II.3.2. The sarcophagus of Septumia Marcella (Fig. 10)


SW cemetery; chance find at the beginning of the 19th c., built in a house in Sisak;
limestone; measurements: L 200 cm, preserved H 57 cm, probable H 62 cm.
Description. The niches by the inscription field each feature a mourning Eros simi-
lar to those in II.1.1. The inscription (CIL III 3992) runs:
D(is) M(anibus) / Septumiae Marcell(a)e / qv(a)e vixit ann(os) XX Cassia / Candida fili(a)
e karissi(mae)
[To the spirits of the departed. To Septumia Marcella, who lived 20 years, Cassia
Candida (made this monument) to her dearest daughter.]
The names recorded in the epitaph reveal a mixed origin, Italian, northern and
autochthonous, based on the following frequencies of appearance: Marcella and Ca-
ssia in Italia, Septimia in Pannonia (particularly characteristic), Candida in northern
Gallia, Germania, Noricum and Pannonia.36
Dating. Probably the 1st half of the 3rd c. on account of the similarity of the motif
on II.1.1. and II.3.3., but with somewhat later epigraphic traits (vocalised diphthong ae
> e) and the formula qui vixit annos.

35
For the onomastic data see Lőrinz and Redő 1994, 238 (Aurelius); Lőrinz 1999, 22 (Calemerus),
64 (Cletius); Lőrinz 2000, 94 (Naevia); Lőrinz 2002, 31 (Romania, Romulianus). See also Migoi
2001, 65-68.
36
For the onomastic data see Lőrinz 1999, 30-31 (Candida), 41 (Cassia); Lőrinz 2000, 53 (Marcella);
Lőrinz 2002, 69-70 (Septimia).

190

Book ARR 17.indb 190 12.12.2013 10:18:54


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

Literature: AIJ, no. 238; Burkowsky 1996, 69; Vuković 1994, 80-81; Buzov 2002, 176-
177; Migoi 2007a, 13-14.

II.3.3. A sarcophagus with the motif of Erotes (Fig. 11)


Most probably Siscia;37 chance find prior to 1926; AMZ; limestone; chest: L 225 cm,
H 89 cm, W 104; lid: L 232 cm, H 37 cm, W 116 cm; reliefs quite worn out. The lid has
been placed onto the chest to fit the front line, while its back wall remained sticking
out by 18 cm; the le half of the lid’s back, as well as the acroterion, was consequently
cut (or it just fell off?) to fit the line of the chest, but the rest remained intact.
Description. Gabled lid with corner acroteria, a 17-cm-wide levelling along the
entire length of the ridge. The niches le and right of the empty inscription field
feature two child-Erotes in mirror image and in the same guise.38 Each is shown in a
wide stride, supporting a basket on one shoulder and holding a roundish object in the
other, lowered arm. Only one of the wings in each Eros is depicted, and the objects in
their hands are not discernible in themselves. However, on the analogies with some
Roman, North-Italian, and Norico-Pannonian gravestones, these figures can securely
be established as personifications of autumn, with a basket full of grapes on the sho-
ulder and a single grape in the other hand.39 In Norico-Pannonian funerary art sea-
son-genii are more widespread than season-Erotes, and are preferably depicted in an
iconography derived from the dancing satyr. In terms of relative chronology, Erotes
are considered to be earlier then genii.40 Generally, in the Norico-Pannonian artistic
circle the motif of season-Erotes derives rather from the city-of-Rome sarcophagi re-
pertoire, than from the Asia-Minor types, the laer otherwise figuring as the main

37
The arrival in the AMZ of a sarcophagus from Sisak in 1926 is recorded in the Sisak archive in
the AMZ, but with no description. On the other hand, the sarcophagus in question is the only
one in the AMZ whose findspot and time of arrival has so far been considered as unknown.
This set of data then makes a plausible match.
38
If all four season personifications are depicted, they are nearly always rendered with discrimi-
nating diagnostic aributes, which, however, are not strictly canonized. On the other hand, if
only two personifications are presented, they usually share the same iconography: Koch ad
Sichtermann 1982, 220-222. It has been hypothesised that in such examples the type of Erotes
reveal the season during which the death occurred. Cf. Kranz 1977, 362.
39
Customarily, hares or birds killed in hunt are shown, and not grapes. Nevertheless, comparison
with the identical reliefs on two sarcophagi from Grado (Gabelmann 1973, Taf. 8: 2) and Rome
(now in Zürich: Kranz 1977, 351, Taf. 157/2) helps to interpret the motifs on the piece from Sisak.
On the basket as a common aribute of autumn see Koch and Sichtermann 1982, 220; Kranz
1986, 208; Kastelic 1998, 398. Curiously, on some sarcophagi from Brigetio, Erotes by the tabula
ansata each carries a grape in the hand not busy with the tabula: Pochmarski 2001, 206. The alle-
gory of summer also supports a basket, yet not with grapes, but corn-ears: Kastelic 1998, 106-107,
fig. 153.
40
Koˆ and Siˆtermann 1982, 220; Kranz 1986, 208-209, 232-234; Kastelic 1998, 398-407.

191

Book ARR 17.indb 191 12.12.2013 10:18:54


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

source for the North-Italian production.41 Allegories of seasons feature on several


Poetovian funerary stones, and on even more of them in the territory of Noricum.42
Curiously enough, all of them differ (more or less) iconographically from the Siscian
piece, whose only exact parallel seems to be found on a sarcophagus from Grado.43
Dating: 1st half of the 3rd c.
Literature: Migoi 2007a, 14.

II.3.4. A sarcophagus or ash-chest44 with the motif of Erotes (Fig. 12)


E cemetery; rescue excavations in the 1950s; Sisak – Kaptol; limestone; L 225 cm,
H 90 cm, W 125 cm, TB 55 cm; lid missing, cracked and damaged at places.
Description. The empty inscription field is flanked by two lateral niches featuring
each a winged mourning Eros with legs crossed, leaning on a reversed torch. They
differ somewhat from such motifs on II.1.1 and II. 3.2.
Dating: 1st half of the 3rd c.
Literature: Burkowsky 1996, 75; Burkowsky 2000, 78, no. 30; Buzov 2002, 75; Migoi
2007a, 15.

II.3.5. The ash-chest of Marcus Aurelius Glabrio (Fig. 13)


SW cemetery; chance find in 1804; AMZ; limestone; chest: L 143 cm, H 58 cm, W
77 cm; lid: L 1.68 m, H 0.31 m, W 0.90 m; cracked and damaged at places, secondarily
pierced through the le-hand short side for the purpose of reuse.
Description. Gabled lid with corner acroteria, made of very porous limestone,
mismatches the chest in both the stone and measurements. The niches by the inscri-
bed table each features a standing portrait of one of the deceased couple. The le
niche holds a figure of a lady dressed in peculiar combination of a long-sleeved tunic,
mantle (palla) and a narrow folded scarf of contabulatio type, hinting probably to the
social or religious status. She is holding a scroll in her le hand, pointing to it with the
right. The man in the right-hand niche is dressed in a belted tunic and fastened cloak,
and is also holding a scroll and pointing to it. The le-hand short side features two
Erotes holding a huge shell, through which a hole is pierced for reuse, while in the
right-hand short side two Erotes supporting a garland are depicted. The laer motif is
quite common, but the former is unique in Norico-Pannonian funerary iconography.

41
Kranz 1977, 363.
42
For Poetovio see Kastelic 1998, 399-401, sl. 149, 150 and Djurić 2001, 48, 57, fig. 7, and for Noricum,
Kastelic 1998, 403-408, fig. 152-153, and Piccoini 1984, 45, Taf. 21/349, 350.
43
Gabelmann 1973, Taf. 8: 2.
44
A substantial size of this piece speaks in favour of a sarcophagus, while the thickness of the
boom rather befits an ash-chest.

192

Book ARR 17.indb 192 12.12.2013 10:18:54


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

The inscription (CIL III 3970) runs:


M(arcus) Aurel(ius) Glabrio / vet(eranus) leg(ionis) XIV G(eminae) ex b(ene)f(iciario) /
co(n)s(ularis) vivus sibi et / Septimiae Matronae / 5 coniugi fecit
[Marcus Aurelius Glabrio, veteran of the XIV Gemina, a former beneficiarius con-
sularis, while still alive made (this monument) for himself and his wife Septimia Ma-
trona.]
The married couple were both probably Pannonians of the western origin. The
Aurellii and Septimii were the most widespread family names in Pannonia, while the
cognomen Glabrio was generally rare, and Matrona was fairly typical of Pannonia.45
It can be hypothesised that Glabrio chose to sele in Siscia aer spending there his
career as a beneficiarius.
Dating. The piece should, on account of the epigraphy, onomastics and physio-
gnomies/coiffures be dated to the 230s-260s, although the dating is problematic on
account of the peculiar style of the lady’s coiffure, and a time-gap between her and
her husband’s hairstyles.
Literature: Migoi 2005a (with further reading).
The origin of the type. This type clearly belongs to the well-defined and morpho-
logically and iconographically homogenous body of sarcophagi and ash-chests typi-
cal of the Norico-Pannonian region, whose centre of production was Poetovio. They
were recognised and described a long time ago, but have only recently been com-
prehensively studied and re-considered in keeping with the updated knowledge of
Norico-Pannonian production of and trade in marble funerary stones.46 In trying to
establish the presumed import of Poetovian marbles to Sicia, it is essential to bear in
mind that so far only one marble piece has been found there – the sarcophagus of
Romania Naevia; the remainder are of various limestones. The marble piece could
have been transported to Siscia either completely finished, or as a half-product, with
only the structural scheme executed. Judging from a quite individual treatment of the
otherwise common motif, the suggestion for local finalisation is very probable. The
Siscian pieces of this type belong to the sub-type characterised by the lateral fields le-
velled, while pieces with protruding lateral fields seem to be more numerous in Poe-
tovio.47 At this stage of research there is no secure manner to establish the exact ways
and scope of the Poetovian export to Siscia or its influence on the Siscian production.
Nevertheless, it seems that the Siscian workshop(s), while adopting (one of) the given
shapes, exercised at times individuality in the field of iconography.
45
For the onomastic data see Lőrinz 1999, 167 (Glabrio); Lőrinz 2000, 66 (Matrona); Lőrinz 2002,
69-70. See also Migoi 2005a, 348-349.
46
Djurić 2001; Djurić 2001a.
47
Djurić 2001, 48; Djurić 2005, 79.

193

Book ARR 17.indb 193 12.12.2013 10:18:55


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

II.4. Framed48 sarcophagi with a tripartite division of the front


II.4.1. A child sarcophagus with the motif of peltae (Fig. 14)
Probably Siscia; chance find in the19th c.; AMZ; limestone; chest: L 128 cm, H 51
cm, W 65 cm, TB 14 cm with a 3-cm-thick end bolster; lid: L 134 cm, H 27 cm, W 67
cm; lower edge of the chest damaged, lid cracked, part of its back with the middle
acroterion restored.
Description. The gable lid is tiled and moulded, with the corner acroteria half-ro-
unded and the middle ones three-quarter-rounded. A 9-cm-high stone “cushion” was
reported at the right-hand boom, but is now inaccessible for inspection. The front is
taken by a slightly lowered inscriptionless table featuring a simple frame, flanked on
both sides by rectangular fields, each filled with a realistically depicted pelta, execu-
ted in linear grooving.
Dating. Probably the 3rd or the 4th c.
Literature: Brunšmid 1909, 269; AIJ, no. 580; Cermanović 1965, 99, no. 16; Vikić-Be-
lančić 1978, 597, fig. 11; Migoi 2007a, 16.
The origin of the type. This type figures as a sub-type or a slightly simplified versi-
on of the North-Italian (or Poetovian) moulded sarcophagi with the tripartite division
of the front, lacking, however, frontal moulding. Furthermore, the lateral fields are
narrower than in the moulded sarcophagi. North-Italian moulded sarcophagi com-
prise, among others, the variant whose inscription field was flanked by two elonga-
ted double volutes, which seems to have been more widespread in Ravenna than the
Aquileia-Veneto region.49 Such shape of the ansae has been proposed as the origin
for the motif of peltae, as very typical for the given type of sarcophagi in northern
provinces.50 The peltae there are either elongated so as to remind of the volutes they
allegedly derived from, or can assume their common form, i. e., the imitation of the
Amazon shield, such as on the piece from Sisak.51 A North-Italian model for the motif
in question would have some bearing on the chronology of the northern sarcophagi,
since its first appearance has been dated to 210-240.52 Unfortunately, the transformati-
on of the given motif as suggested is not convincing enough from the purely formal
point of view. The motif of peltae most probably had reached the northern provinces,
48
This term is used to differentiate between the proper moulding, i. e., one architecturally de-
rived, and the plain band frame of the chest, which leaves the impression of being rather a
residue of the space le free of the inscription, than a proper frame.
49
Rebecchi 1977, 139.
50
Rebecchi 1977, 139.
51
Spiess 1988, 395, Abb. 7, 274-275, n. 138, 305, Abb. 56; Rebecchi 1977, 138-142; Rebecchi 1978, Tav.
B/IV 2; Ertel, Palágyi, and Redő 1999, T. 26/5A.
52
Rebecchi 1977, 135, fig. 1.

194

Book ARR 17.indb 194 12.12.2013 10:18:55


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

Pannonia included, even before the spread of sarcophagi, and in the already well-de-
fined, ubiquitous, and typical naturalistic form.53
The shape of the lid of the given sarcophagus is the only of the kind from the
territory of southern Pannonia, and is also absent from North Italy, Poetovio, and Sa-
lona. On the other hand, a variant of such lid54 is known in northern provinces, while
its fairly exact counterparts are quite widespread in northern Pannonia. Although
quite a lot of approximately paralleled pieces have been registered in the territory of
Brigetio,55 most significant are sarcophagi from Aquincum, as some of them closely
match the specimen from Siscia in terms of both the shape of the lid and the motif of
peltae on the chest.56 It remains an open question whether the impulse for the produc-
tion of northern tripartite moulded sarcophagi came direct from North Italy, or via
Poetovio. The former hypothesis seems to be more founded, as the only two known
specimens from Poetovio are of a very elongated form (type II). Besides, both are
unfinished pieces, so it there is no knowing what motifs they would have borne.57
This of sarcophagus is also at home in Salona, lacking, however, the motif of peltae.58
On the other hand, the form of the lid seems to be a peculiar northern- Pannonian
invention.

II.5. Sarcophagi with a moulded inscription table and narrow, plain lateral fields
II.5.1. The sarcophagus of Aelia Matrona (Fig. 15)
SW cemetery; chance find at the beginning of the 19th c.; walled in a house in Si-
sak; limestone; measurements: L 203.5 cm, H 71 cm.
Description. The inscription (CIL III 3992) goes: D(is) M(anibus) v(iva) f(ecit) / Aelia [P
?]ublii filia Matro/na sibi et suis.
[To the spirits of the departed. Aelia Matrona, daughter of Publius, made (this
monument) for herself and her family while still alive.]

53
Nagy 1928, 94-95; Spiess 1988, 274-275, n. 138. Curiously, there is a dedication panel from Net-
tleham, England, which is nearly identical in both the tectonics and the motif employed on the
front of the sarcophagus from Sisak: Huskinson 1994, no. 91.
54
With rectangular acroteria intended for the portraits of the deceased: Spiess 1988, 265.
55
Barkóczi and Mócsy 1976, nos. 521, 529, 535, 595, and 602; Barkóczi and Soproni 1983, nos. 707
and 712. Here also the half-rounded acroteria are intended for the portraits of the deceased.
56
Nagy 1928, particularly figs. 24 and 26, also without portraits. Stone determination would cer-
tainly be crucial in this case.
57
Djurić 2001, 55, Fig. 2. On the other hand, although the motif of peltae has so far not been iden-
tified in Poetovio, it is perhaps significant that it occurs on a sarcophagus from Regensburg,
belonging to Poetovian type II: Spiess 1988, 302-303, Abb. 50.
58
Cambi 2005, 90-93, figs. 130-132.

195

Book ARR 17.indb 195 12.12.2013 10:18:55


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

If the reading Publii in the second line is correct, the owner of the grave could
perhaps have been the daughter of Publius Aelius Iulianus from the epitaph of Aure-
lia Veneria (II.5.2.), based on the names and the fact that both receptacles were most
probably found close to each other. Judging from the onomastic data, the family must
have been of the autochthonous origin.59
Dating: 2nd half of the 2nd c. - 1st half of the 3rd c.
Literature: AIJ, 238; Burkowsky 1996, 69; Vuković 1994, 80-81; Buzov 2002, 176-177;
Migoi 2007a, 17.

II.5.2. An ash-chest (?) of Aurelia Veneria (Fig. 16)


SW cemetery; chance find prior to 1867; until recently reported to have been used
as a bench in front of a private house in Sisak, today still in the same place, but with
only the boom and several leers of the inscription preserved within the moulded
inscription table; limestone; L 175 cm, preserved H/TB 42 cm, W 87 cm; lid missing.
Description. Only the lower portion (42 cm) of the front exists, showing a simple
groove moulding of the inscription field and 32-cm-wide plain lateral fields. Only
three leers (dro) of the next to last line of the epitaph are visible; the abbreviated
formula v(ivus) f(ecit) in the last line is not discernible any more. The inscription, re-
corded in CIL III (10858), runs:
Aurel(iae)Veneriae ob hon(orem) / et flore(m) iuventu[tis] subit(a) / morte occupatae
mi(= mihi ?) pient(issimae) / virgini P(ublius) Ael(ius) Iulianu[s] / 5 ex num(ero) colleg(ii)
dendro(phorum) / [v(ivus) f(ecit)]
[This monument) was set up by Publius Aelius Iulianus, member of the asso-
ciation of worshippers of Cybele, while still alive, in honour of a most pious virgin
Aurelia Veneria, who had been taken by a sudden death.]
The inscription is important in mentioning the brotherhood of tree-bearers (colle-
gium dendrophorum) as a witness to the cult of Magna Mater in Siscia. Onomastically,
both nomina reveal the imperial origin of citizenship: the dendrophorus was a descen-
dant of a person enfranchised by the Aelii, while the deceased, i. e., her father/patron,
was awarded citizenship by the Aurelii. Interestingly, both names were widespread
in Pannonia more than in any other western province. On the other hand, the cogno-
men Iulianus is hardly diagnostic of origin, due to its overall spread; Veneria was a
particularly popular cognomen in Dalmatia.60

59
For the onomastic data see Lőrinz and Redő 1994, 33 (Aelia); Lőrinz 2000, 66 (Matrona), 238
(Aurelius); Lőrinz 1999, the relevant notes within entries II.5.2. (Aelius) and II.3.5.
60
For the onomastic data see the previous note (Aelius), and also Lőrinz and Redő 1994, 238 (Au-
relia); Lőrinz 1999, 199 (Iulianus); Lőrinz 2002, 153-154 (Veneria).

196

Book ARR 17.indb 196 12.12.2013 10:18:55


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

Dating. On account of the imperial gentilicia and the onomastic formulae probably
the 2nd half of the 2nd c./1st half of the 3rd c.
Literature: AIJ, no. 239; Burkowsky 1996, 70, n. 13; Buzov 2002, 177-178; Migoi
2007a, 17.
II.5.3. An inscribed ash-chest (?) (Fig. 17)
SW cemetery; unspecified time; GMS; limestone; chest: L 160 cm, H 67 cm, W 87
cm, TB 37 cm; lid: L 130 cm, H 36 cm, W 67 cm; chest slightly damaged at the upper
edge of the inscription table; portion of the right-hand part of the lid missing.
Description. Gabled lid, with some 20-cm-wide flaening on the ridge, possibly
re-worked from a piece of different use. Within the fairly elaborated moulding of the
inscription table, the inscription spreads on the whole surface, remaining, however,
illegible. The lateral fields are a lile wider than in II.5.1.
Dating. Possibly as II.5.1. (on typological grounds), or later.
Literature: Burkowsky 1996, 78, fig. 10 (misnamed as fig. 7); Burkowsky 2000, 77, no.
27; Buzov 2002, 185, Fig. 13; Migoi 2007a, 18.
The origin of the type. There is a slight difficulty in defining this type, first of all on
account of the lack of homogeneity, as it comprises two specimens with lateral fields of
various width. The first (5.1.) has such fields wide enough to allow for the proper tripar-
tite division of the front. In the second (5.2.) the lateral fields are too narrow to fit within
the tripartite scheme in the proper sense of the word61, and too wide to be interpreted
as a mere frame to the inscription table. Nevertheless, the former still figures as the
prototype for the laer, while as a group they give the impression of being a simplified
version of type II.4., or, ultimately, of North Italian tripartite moulded sarcophagi. This
is perhaps further bolstered by the fact that among the quite widespread type II.4. in
the northern provinces, there also sometimes appear sarcophagi with plain, unframed
lateral fields.62 On the other hand, a quite early sarcophagus (late 1st - early 2nd c.) of such
shape stems from Salona, rendering the question of the origin of this type in Pannonia
a lile more complicated than appears at the first glance.63

II.6. Sarcophagi with the tabula ansata


II.6.1. The Sarcophagus of Severilla (Fig. 18)
E cemetery; chance find prior to 1551; AMZ; limestone; chest: L 227 cm, H 120 cm,
W 146 cm; lid: L 239 cm, H 55 cm, W 145 cm; cracked in places, with a hole in the rear
of the lid.
61
That is, capable of holding a depiction.
62
Spiess 1988, 308-310, Abb. 67-68.
63
Cambi 2005, 84, fig. 121.

197

Book ARR 17.indb 197 12.12.2013 10:18:55


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

Description. Gabled and tiled lid with corner acroteria, a 7-cm-wide flaening along
the entire length of the ridge. The central part of the front, framed by a narrow flat
border, is taken by an inscribed table, itself framed by a border of cable, and featuring
two very small trapezoidal ansae. In each of them a chi-ho is roughly carved. The fiel-
ds le and right of the inscription table each bears a motif of a vase sprouting vines,
grapes and wheat-ears, while vine tendrils, birds and animals fill the rest of the free
space. The workmanship is rather course, and the motifs are rendered schematically.
The inscription (CIL III 3996) goes:
Huic arca inest Seve/rilla famula Chri(sti) quae / vixit cum viro novem / continuis annis
cuius / post obitum Marcellianus se / 5 dem hanc videtur conlocasse meri/tus.
[This is the chest of Severilla, a servant of Christ, who had lived with her husband
for nine continuous years, and for whom aer hear death the obliged husband Mar-
cellianus provided the resting place.]
As transpires from both the depiction and inscription, this is the only blatantly
Christian sarcophagus from Siscia, and also the latest in the chronological sequence.
The names Severilla and Marcellianus are typical of late Roman onomastics and qu-
ite frequent in northern provinces.64
Dating. R. Koch brought up the possibility that the inscription was later than the
relief decoration,65 but this has no justification in either the composition of the motif
or in the different levels of the two surfaces. A similar opinion was probably shared
by J. Kastelic, who dated the sarcophagus to the end of the 3rd c.66 It should, however,
be dated to aer 313, but probably not much later. This is on account of a bucolic mo-
tif appropriate for the 3rd century and quite inconspicuous chi-rhos within the ansae,
which seem to be deliberately adjusted to such conception from the start. In spite of
such late date, the type of the lid with five oblong tiles to a side is in terms of the re-
lative chronology earlier than that covered with a lot of smaller, half-rounded tiles.67
In this case, however, such detail indicates the adherence to tradition, rather than
establishing chronology (see also II.8.2.).
Literature: Migoi 1997, 39-42 (with further reading); Migoi 2007a, 19.
The origin of the type. The sarcophagus in question should be particularly rewar-
ding for this discussion, as it possesses a complete body, as well as a depiction and an
inscription. On the other hand, it counts among the unique sarcophagi that appear
here and there in the Roman world, evading straightforward typological classificati-

64
Migoi 1997, 40.
65
Koˆ and Siˆtermann 1982, 329.
66
Kastelic 1998, 259.
67
Gabelmann 1973, 93, 99.

198

Book ARR 17.indb 198 12.12.2013 10:18:55


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

on.68 The tabula ansata is a common feature of funerary stones everywhere, while the
neat tripartite division of the sarcophagus’ front, with an indispensable inscription,
is typical of the North-Italian workshops. However, the combination of the tabula an-
sata and bucolic motifs is not very frequent.69 Basically, this piece should be classified
among the North-Italian architectonic sarcophagi with the tripartite division of the
front and with a tabula ansata, but it is neither of the architectonic, nor the moulded
type in the strict meaning of these words, nor does it have exactly the tripartite front.
The most unusual detail of its iconography is its relief depiction, which fills the entire
space free of inscription, leaving the impression that the surface, conceived from the
start as completely covered by relief decoration, was subsequently, although still wi-
thin the initial conception, “reworked” by the inscription table.70 There is no parallel
for such decorative conception on sarcophagi of either North-Italy or Poetovio. Two
possibilities for the interpretation of this phenomenon appear as plausible: either the
impulse came from somewhere other than North Italy or Pannonia, or the inspirati-
on was found within the local stock of the funerary decorative repertoire. In the first
case Salona comes to mind for two reasons. Firstly, at the turn of the 3rd and 4th cen-
turies Erotes flanking the tabula ansata were replaced with figures of shepards, repre-
senting a bucolic atmosphere.71 Secondly, in Salona, where the sarcophagus with the
tabula ansata was a standard type from the 3rd century, the free space on the front was
from the start oen filled with floral motifs.72 It should also be observed that some
blend with Dalmatian forms has been spoed in the production of the south-west
Pannonian stelae.73 Nevertheless, it is still more likely that the source of inspiration
for type II.6. derives from the local tradition of funerary art, particularly stelae and/
or tituli with the inscription field surrounded by floral motifs, predominantly vines
and ivy.74

68
Cf. Gabelmann 1977, 81; Koˆ and Siˆtermann 1982, 288.
69
Witness, for instance, a sarcophagus from Amasya: Koch and Sichtermann 1982, no. 55, 549.
Interestingly, in the huge corpus of the Roman sarcophagi, those with bucolic motifs (aside from
the Aic production featuring Erotes) most frequently appear as unparalleled: Migoi 1996,
144, notes 76 and 77.
70
A similar procedure is obvious in a piece from Torcello. It was conceived as a frieze sarcopha-
gus, but was added a tabula ansata, which artificially broke a line of striding Erotes: Gabelmann
1973, 23, Taf. 3/1.
71
Cambi 2002, 145.
72
Cambi 1994, 77-78; Cambi 2005, 134-135.
73
Cambi 2002, 154.
74
Especially revealing in this respect is a stele from the territory of Brigetio, with a rather massive
tabula ansata featuring two small ansae surrounded by ivy leafs, grapes and dolphins: Barkóczi
and Soproni 1981, 114-115, no. 746.

199

Book ARR 17.indb 199 12.12.2013 10:18:55


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

II.7. Troughs (plain sarcophagi/ash chests)


II.7.1. A lidded sarcophagus (Fig. 19)
E cemetery; rescue excavations in the 1950s; GMS; limestone; chest: L 203 cm, H
53 cm, W 80 cm, TB 14 cm; lid: L 130 cm, H 30 cm, W 80 cm.
Description: Elongated chest damaged at one end, with flat edge. Around two-
thirds of the gabled lid with the corner acroteria is preserved. The acroteria possibly
hold a volute-like motif, which, however, is not clearly discernible and can also be a
misinterpretation of rough workmanship or damage to the stone.
Dating: Given the lack of reliable diagnostic features for dating this group, the
issue of chronology will be touched upon in sub-title The origins of the type.
Literature: Burkowsky 2000, 77, no. 28; Migoi 2007a, 19.

II.7.2. A sarcophagus chest (Fig. 20)


E cemetery; rescue excavations in the 1950s; Sisak – Kaptol; limestone; L 199 cm,
H 53 cm, W 81 cm, TB 14 cm; lid missing, chest completely preserved.
Description: Elongated chest with flat edge.
Literature: Burkowsky 2000, 78, no. 29; Migoi 2007a, 20.

II.7.3. A sarcophagus chest (Fig. 21)


E cemetery; rescue excavations in the 1950s; GMS; limestone; L 198 cm, H 58 cm,
W 82 cm, TB 14 cm; lid missing, the major part of one of the long and one of the short
sides missing; heavy cracks on the preserved surface.
Description: Elongated chest with flat edge.
Literature: Burkowsky 2000, 78, no. 32; Migoi 2007a, 20.

II.7.4. A sarcophagus chest (Fig. 22)


E cemetery; rescue excavations in the 1950s; Sisak – Kaptol; limestone; L 214 cm,
H 51 cm, W 81 cm, TB 14 cm; lid missing, as well as parts of both long sides and one
entire short side.
Description: Very elongated chest with flat edge.
Literature: Burkowsky 2000, 78, no. 31; Migoi 2007a, 20-21.

II.7.5. A sarcophagus boom (Fig. 23)


E cemetery; rescue excavations in the 1950s; Sisak – Kaptol; limestone; L 199 cm, H
37 cm, W 101 cm, TB 14 cm; only the boom is preserved, and insignificant portions
of the front, back and sides, to a maximum height as given.
Literature: Burkowsky 2000, 78-79, no. 34; Migoi 2007a, 21.

200

Book ARR 17.indb 200 12.12.2013 10:18:55


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

II.7.6. An ash-chest (?) (Fig. 24)


Probably E cemetery; found at an unspecified time as reused in the area of the E
cemetery; Sisak – Kaptol; limestone; L 158 cm, H 70 cm, W 89 cm, TB 34 cm; lid mi-
ssing, chest completely preserved, cracks at places.
Description: Receptacle less elongated than the previous ones, with flanged edge.
Literature: Burkowsky 2000, 79, no. 36; Migoi 2007a, 22.
The origins of the type. This type is characterised by the lack of any additional fea-
tures to the through, such as the inscription table, moulding, or frame. Only 6 (pos-
sbly 7 if II.2.3. is added) receptacles, fully or partially preserved, have been comprised
here. Nevertheless, there exist quite a number of pieces (mostly parts of booms) of
such receptacles both at the Kaptol (Museum premises) and around the town. Also,
according to some information (personal communications, as well as data from the
literature and the AMZ archive), more such pieces can be presumed.
All of these sarcophagi stem from the east cemetery. There is no knowing about
the original position of yet another plain sarcophagus, whose finding was recorded
in the AMZ archive. Its present whereabouts unfortunately escape me; it was pos-
sibly found in the same area as the others.75 In view of this, a suggestion was put
forward that all these pieces were unused receptacles eventually found in the area of
a stonemason’s workshop situated within the cemetery.76 This could have been so, but
given the inadequate knowledge of the finding circumstances, that is, whether or not
the receptacles held bones, it is equally possible that these sarcophagi indeed were
used in the state as found.77 In any case, it seems obvious that their use, and possibly
also production, was related with the east cemetery.
All of these sarcophagi are of limestone, making their local production obvious,
although this assumption so far rests on purely circumstantial evidence: no stone
characterisation has been done yet.78 An aempt to date the very elongated pieces
(practically all of them with measurements preserved, except no.7.6.) based on their
measurements (ratio between length and height 4:1, slightly less in no. 7.3.) would

75
It was found during construction works in 1947 in the east part of Sisak, but at quite a distance
from any of the cemeteries. Interestingly, the depth of the findspot was 1.40 m, and only the
lower half was preserved, which means that this was its probable place of reuse already in
antiquity.
76
Burkowsky 2000, 78.
77
Burials in unfinished pieces is quite a common occurrence in the Roman world. See Gabelmann
1973, 182; Migoi 1996, 142, n. 66.
78
It would be most important to establish if the stone for their manufacture was sourced from
the quarries in the Kordun area (downstream the River Kupa south of Siscia), which otherwise
incontestably yielded limestone for the production of some of Siscian stone pieces: Perkić 2002,
117-118; Migoi 2005a, 345.

201

Book ARR 17.indb 201 12.12.2013 10:18:56


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

suggest an early chronology, i. e. end of the 2nd and the beginning of the 3rd century.79
This criterion disregarded, the date would readily span the 3rd and 4th centuries. In-
terestingly, the only receptacle (7.6.) with different measurements, i. e. with the ratio
between length and height slightly more than 2:1, is the only one featuring a thick
boom and flanged edge. The thickness of its boom possibly points to a different
use, namely as an ash chest. It transpires from all the above that these finds deserve
further research in their own right.

II.8.1. Sarcophagi lids

II.8.1. A gabled lid (Fig. 25)


Probably SW cemetery; unspecified time; Sisak – Kaptol; limestone; L 73 cm, H 51
cm, W 112 cm; around one third of the piece is preserved.
Description. Plain, pitched lid with corner sub-triangular acroteria and a 5-cm-wi-
de levelling along the peak.
Literature: Burkowsky 2000, 79; Migoi 2007a, 22-23.

II.8.2. A gabled and tiled lid (Fig. 26)


N cemetery; found in 2004 during the building works in advance of the archaeo-
logical excavation at the site of Sveti Kvirin (Saint Quirinus), in the area of the Roman
cemetery immediately outside the north town gate80; Sisak – Sveti Kvirin; limestone;
L 235 cm, H 143 cm, W 123 cm.
Description. Pitched lid with a 4.5-5 cm wide levelling along the whole length of
the ridge and 4 corner acroteria of a slightly irregular quarter-round form. Each side of
the roof features 9 elongated vertical rows of tiles of the same width (19 cm), divided
by 8 rows of narrow (9 cm) imbrices. At one end the shape of the piece is blurred by a
residual cover of modern mortared bricks.
Literature: Migoi 2007a, 23.

79
See n. 84.
80
The precise findspot and circumstances are not recorded, as the discovery was not witnessed
by an archaeologist. Nevertheless, there is no doubt that the piece was built into the modern
courtyard wall of the nursery school there; this must have happened in the 1960s. The lid then
was most certainly found in the vicinity.

202

Book ARR 17.indb 202 12.12.2013 10:18:56


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

III. DISCUSSION
III. 1. Iconography, dating, social components
The iconography applied to the Siscian sarcophagi can be grouped in two cate-
gories. The first comprises standard motifs such as mourning Erotes81 or Erotes with
the garland,82 and portraits of the deceased, always shown as full figures. The second
group is distinguished by rare and quite individual motifs, such as on the sarcop-
hagi/ash chests of Romania Naevia (a clarissima femina in toga, II.3.1.), Pontius Lupus
(the Dioscuri bearing standards, II.1.1.), Marcus Aurelius Glabrio (Erotes with a shell,
II.3.5.) and Severilla (bucolic scene in combination with the tabula ansata, II.6.1.). Al-
though at this stage of the knowledge of Pannonian sarcophagi it is not safe to set the
standards for defining the common versus exceptional, the motifs in the second group
will most probably remain in the minority. They should accordingly be ascribed to
either an individual inspiration of the local sculptor, or, even more probably, to the
social or religious conceptions of the commissioner.
The time span of the Siscian sarcophagi covers the period from presumably the
end of the 2nd century to the 1st half of the 4th century. Admiedly, dating is generally
one of the weakest points of the knowledge of this material; it was here based on the
combination of various aspects (structure, epigraphy, sculpture, context) whenever
possible. One of the criteria was the so-called impersonal/personal aspects of the
iconography used. The former is reflected in the “neutral” motifs, such as Erotes,
and the laer in the introduction of the deceased’s portraits, a phenomenon which
took over from the Severan period both in Rome and North Italy.83 Throughout, no
considerable time lag behind North Italy or Poetovio in terms of the appearance of
forms or motifs is to be expected, particularly given that some features could have
been introduced to Siscia direct from Italy (see below).84 The height of sarcophagi
can further be indicative of chronology, their shapes growing in time from very low
and elongated receptacles towards those considerably higher. Accordingly, the ratio

81
Innumerable throughout the Roman world (Koch and Sichtermann 1982, 207), but in the given
scheme typical of the North-Italian workshops, particularly Aquileia (Gabelmann 1973, 64
ff.). This motif is also widespread in Pannonia (Dautova-Ruševljan 1983, 98-99; Djurić 2001, 48;
Djurić 2001a 119). In Dalmatia mourning Erotes are more numerous than those with the tabula
or a garland: Cambi 1994, 77, 82; Cambi 2010, 47-51.
82
This motif, too, is widespread, although less than the previous one. In North Italy, particularly
Ravenna, it is customarily placed on the short sides of sarcophagi: Gabelmann 1973, 128-130.
83
Gabelmann 1973, 69, passim; Rebecˆi 1977, 117-122; Koˆ and Siˆtermann 1982, 256. This is
valid for North Italy and probably the Norico-Pannonian area, while it seems that in Dalmatia
mourning Erotes figure predominantly on the architectonic sarcophagi throughout the 3rd cen-
tury: Cambi 1994, 76-88, 129, fig. 42; Cambi 2010, 49, 65, 69.
84
On the problem of the anticipated time lag behind the main centres as concerns the artistic
phenomena in Noricum and Pannonia, see Migoi 2005, 350.

203

Book ARR 17.indb 203 12.12.2013 10:18:56


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

between the length and height of approximately 4:1 is typical of early specimens of
Roman sarcophagi in various areas, while the approximate scale 3:1 or less takes over
from the beginning of the 3rd century.85 The majority of the Siscian receptacles (II.2.1.,
II.3.1., II.3.2., II.3.3., II.3.4., II.4.1., II.5., and II.6.1., 2 specimens of type II.7.), reveal the la-
er scale either closely or approximately. The ash-chests and child-sarcophagi (II.2.2.,
II.3.5., II.4.1., II.5.3.) range from 1:1.9 to 1:2.5, but they are not indicative in this respect.
Curiously, the majority of the receptacles of type II.7. reveal the scale of 4:1, or slightly
less, which perhaps points to an earlier date of their manufacture, that is, the turn of
the 2nd and 3rd centuries.
Social aspects are best studied through the material (stone or marble) used, in-
scriptions and sculpture, preferably through a combination of more or all of these fe-
atures. The kind of stone and quality of execution should reflect the material wealth,
while the choice of themes and the inscription are significant of the social position in
the narrow sense of the word. Luckily, the only marble sarcophagus (II.3.1.) is inscri-
bed, so the combination of the quality material and the senatorial status is confirmed.
The same choice of material would be expected from the Siscian augustales (II.1.1,
II.2.1.), as they belonged in one of the richest social categories in a Roman town; yet
their sarcophagi are limestone. The reasons probably lie elsewhere, not in the social
realm (see the Catalogue). On the other hand, the iconography of the short sides of
Pontius Lupus’ sarcophagus (II.1.1.) does not reveal the owner’s material wealth di-
rectly, but through a show of his social and religious status based on his possessions,
with an additional hint of Pontius’ individualistic personality. The same applies to
Romania Naevia, who chose a peculiar iconography most probably in order to point
out her senatorial position. If the two soldier monuments are compared, the impres-
sion can be gained of a beer well-being of the veteran, and a beneficiarius consularis
at that (II.3.5.), than the active cornicularius (II.5.1.). This can be due to the fact that
beneficiarii generally earned more money than cornicularii. On the other hand, in this
particular case the veteran also had more time to amass his property.
The earliest sarcophagi in North Italy, as well as in Rome, belong to the social ca-
tegory of liberti, which has been aributed to their oriental ethnic origin, indicated by
names.86 Curiously enough, the first sarcophagi in Siscia (II.1.1., II.2.1.) seem to belong
to the same class of people. If this is not a mere coincidence, and since the names of
the Siscian augustales (probably freedmen) are purely western, this phenomenon sho-
uld be explained differently, and preferably against a social background. The inhu-
mation was namely in the early period of the Empire associative of noble Republican

85
The fact is quite oen noticed by authors, but appears to be under-used as a dating criterion.
Cf. Gabelmann 1973, 52, 55, 263-264; Koˆ and Siˆtermann 1982, 256, 369; Poˆmarski 1986, 255;
Djurić 2001, 47-48; Tiussi 2002, 82.
86
Gabelmann 1973, 8-9.

204

Book ARR 17.indb 204 12.12.2013 10:18:56


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

traditions. Accordingly, it would not come as a surprise if an augustalis wanted to be


distinguished in such way.

III.2. Workshops, trade routes, models/influences


In the general scheme of the production of funerary (and other) monuments, both
the trade in marbles and the origin of motifs have been envisaged as circulating from
North Italy (the Aquileia-Veneto and Ravenna regions) toward the north-eastern pro-
vinces, Noricum and Pannonia included.87 The subsequent route started in Poetovio
and the East Alpine region, heading towards Pannonia and Moesia.88 The position of
Dalmatia in this context is not clear-cut (see below).
The North-Italian sarcophagi can be classified in two main groups: architectonic
and moulded, both including a number of sub-variants. The most emblematic trait
of all of them but one group (the moulded sarcophagi with the entire front taken by
the inscription) is the tripartite scheme of the front, composed of the inscription table
(simple rectangle, tabula ansata, gabled or arched aedicule) and the lateral fields (plain
spaces, moulded rectangles, aediculae).89
In the relatively small Siscian corpus, both main classes of North-Italian sarcop-
hagi are represented, as well as a number of sub-variants, which are here treated
as individual groups. The only marble sarcophagus was most probably imported to
Siscia (II.3.1.). The marble has not been characterised, but the typology of the piece
reveals its Poetovian origin; it must have reached Siscia in a half-worked shape to
be finished there. This presumption is mostly based on the unique and individual
iconography, while such interpretation is further reinforced by the fact that the local
limestone pieces from Siscia, made on the Poetovian models, are in no way inferior
to marble sarcophagi, either that of Romania Naevia or those found in Poetovio or
its wider area.90 In other words, the sarcophagus of Romania Naevia does not stand
out in the artistic quality among the remainder of the Siscian production. The lack
of a more substantial body of imported Poetovian marbles in Siscia, if it is not only
accidental, could perhaps be due to the lack of a direct water route. Indeed, at least
one Siscian marble, a 3rd century stele91, reveals a conspicuous affiliation to the Celeia
87
Gabelmann 1973, 30; Piccoini 1976; Gabelmann 1977, 234, 244; Fitz 1980, 326; Koˆ and Siˆter-
mann 1982, 332, passim; Spiess 1988, 271-272; Kastelic 1998, 29, passim.
88
Djurić 2001, 50; Djurić 2005.
89
Gabelmann 1973, 15 ff.; Gabelmann 1977, 204-205, 220-221; Rebecˆi 1977; Rebecˆi 1978, Tav. A, Tav. B).
90
Marble pieces were always copied in stone, but as a rule to an inferior quality: Gabelmann 1973,
81; Rebecchi 1978, 208, passim. For a different opinion on the possibility to diagnose workshops
based, among others, on unique iconographies and the quality of work see Gabelmann 1973,
185-189 and Rebecchi 1977, 150.
91
Gregl and Migoi 2000, 136. J. Kastelic (1988, 180) vaguely refers to the relationship of the Sis-
cian stone production with the area comprising the western stretch of the Sava valley.

205

Book ARR 17.indb 205 12.12.2013 10:18:56


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

production, which most probably found its way to Siscia by using the Sava River
route. There is no doubt about waterways as a highly preferable means of transport
throughout history, particularly for heavy cargoes such as huge stone blocs. Never-
theless, the land roads are not to be underestimated in this respect, particularly when
shorter distances are involved. On balance, the scope and directions of the import of
Alpine marbles to Siscia still remain an open question.
As already observed, all Siscian grave receptacles but one were made of various
limestones. Only one Siscian piece (II.3.5) has been determined microscopically, whi-
ch revealed the origin of stone in the territory of the Lika and Kordun, some 100 km
as the crow flies southwest of Sisak. Remains of a lively Roman quarrying have been
identified there some thirty years ago, and additionally proved in more recent resear-
ch, which makes this region the most plausible resource area for the Siscian Roman
stones.92 Significantly, some pieces have been found in the riverbeds, establishing the
water courses of the rivers Korana, Mrežnica, and Kupa as the routes connecting tho-
se quarries with Siscia.93 Although it would be tempting to assume that all limestone
pieces were locally produced, such a presumption is challenged by ash-chest II.4.1.,
which seems to have been imported from northern Pannonia. In this case, however, it
remains obscure why a customer living in a town with a developed stonecuing and
available stones, such as Siscia, would have wanted to go into a considerable expanse
to purchase a limestone sarcophagus from quite a distance. If this was still the case,
the routes of such transport obviously ran along the Danube and Sava Rivers.
As transpires from all the above, the crucial issue concerning the place of Siscia
in the context of the production and trade of marble sarcophagi in Pannonia remains
obscure due to the insufficient knowledge of the total number of imported pieces.
Admiedly, the starting point for such discussion is lacking. In view of that, it is only
possible to consider the nature and direction of the influences exerted on the Sisican
production by the outstanding workshops in its wider surroundings: Aquileia and
Ravenna in North Italy, Virunum and Poetovio on the Drava River (the former in
Noricum and the laer in Pannonia on the border with Noricum), north-Pannonian
area, notably Aquincum, possibly Salona in Dalmatia, and even the City of Rome. All
of these areas, i. e. towns, feature the same types as found in Siscia. A direct North-
Italian influence (with some features pointing even to Rome herself) can be presumed
for the only architectonic sarcophagus (II.1.1.), given that it is the leading type in the
Aquileia-Veneto region, while it has not so far been discovered either in Noricum or
Pannonia as a whole. A possible role of Salona, although not very likely, still needs to
be considered here. So far some 30 fragments of architectonic sarcophagi have been

92
Migoi 2005a, 345.
93
Perkić 2002, 117.

206

Book ARR 17.indb 206 12.12.2013 10:18:56


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

identified in Dalmatia, mostly Salona.94 While H. Gabelmann considered this produc-


tion as an echo of North-Italian impulses, N. Cambi put forward the hypothesis that
such production was in the Adriatic incited from the East, to develop independently
in its three workshop centres (Aquileia, Ravenna, and Salona), with a presumed prio-
rity of any of them remaining obscured.95 The mediation of Salona in the appearance
of this type in Siscia is not likely in view of the chronology. The architectonic sarcop-
hagi namely first appear in Salona at the beginning of the 3rd century, reaching the
peak of production only at the turn of the 3rd and 4th centuries. Furthermore, the Sis-
cian sub-type has not been identified in Salona.96 On the other hand, a Salonitan im-
petus for the manufacture of type II.4. cannot be altogether dismissed. Once a direct
North-Italian influence on the Siscian stone production established as quite possible,
prototypes for individual traits can be presumed as stemming from both Aquileia
(the shape of Pontius Lupus’ sarcophagus, the motif of the mourning Erotes)97 and
Ravenna (Erotes with the garland, pilasters as found on Pontius Lupus’ sarcophagus,
the affinity for the moulded sarcophagi).98 Since the Aquielian traits appear to be
more conspicuous, this town can be perceived also as a possible transmier of the
“Ravenna artistic styles”. Nevertheless, direct connections with Ravenna cannot be
finally dismissed, given that some veterans, aer having served in the Ravenna fleet,
were seled in Siscia.99 As already noted, at this stage there is no knowing if any mar-
ble piece produced in North Italy ever reached Siscia. What we have here is possibly
only an indirect transmission of artistic influences.
A slight initial impetus for the production of sarcophagi II.4. and II.5. is to be en-
visaged either in North Italy, or in Virunum and Poetovio, on account of the vicinity
of marble quarries, or even Salona (see the Catalogue here). However, on account of
the only vague reminiscence of type II.4. on the Italian moulded prototypes, the
Pannonian pieces should rather be considered as ultimately a local feature, particu-
larly in view of the peculiar lids matching them. This should, by extension, be valid
for type II.5., in spite of its apparent Salonitan prototype. Similar circumstances can
be presumed for type II.6. Its Salonitan sources cannot be completely rejected, but a
local origin inspired by the Pannonian stock of the funerary decorative repertoire is
still more likely. On the other hand, as many as three types (II.1.1., II.2.3., II.3.3.) of

94
Cambi 2010, 57-61.
95
Gabelmann 1973, 4; Gabelmann 1977, 234. N. Cambi (1994, 78, 88) brought aention to the dif-
ferent physiognomies of the three workshops (Erotes being the only motif in common) and the
lack of trade between them.
96
Cambi 1994, 129, fig. 42.
97
Cf. Gabelmann 1973, 57, 42-48.
98
Cf. Gabelmann 1973, 92-93, Taf. 25, 102-103, Taf. 41, 128-130, 187.
99
Zaninović 1981, 203.

207

Book ARR 17.indb 207 12.12.2013 10:18:56


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

the Siscian sarcophagi reveal possible influences from the City of Rome workshops,
which amounts to a quantity worthy of further investigation.
In short, the Siscian corpus of sarcophagi and ash-chests, although not very sub-
stantial at this stage, strikes us as quite diversified in formal and iconographic terms.
This production can therefore best be defined as a blend of the Poetovian import and
influences from North Italy, Virunum / Poetovio, and possibly Rome and Salona, and
with some quite pronounced local, i. e., Pannonian features, as befits a crossroads
town and a provincial capital.

Acknowledgements
For edifying discussions of the material I am indebted to Bojan Djurić and Bar-
bara Nadbath, while my special thanks go to Zdenko Burkowsky of the Sisak Town
Museum, for his generous and time-consuming help in inspecting and identifying
individual pieces situated in various places around Sisak. I would also like to thank
the management of the AMZ and Mrs. Tanja Lolić for the permission to publish pi-
eces nos. II.3.3. and II.8.2. Mrs. Lolić further obliged me with the information on the
finding circumstances of piece II.8.2., while Zoran Wiewegh kindly let me use his
map of Siscia (fig. 2).

SAŽETAK

Rimski sarkofazi Siscije

Daje se kataloški pregled kamenih sanduka (sarkofaga i urni) iz Siscije, temeljen na tipo-
loškom razvrstavanju. Obuhvaćeni su svi poznati i dostupni spomenici (ukupno 20 sanduka
i 2 samostalna poklopca), koji se danas nalaze u Sisku i Zagrebu. Svrha rasprave jest staviti
navedenu građu u kontekst novijih saznanja o izradi i trgovini mramornim i kamenim izrađe-
vinama u Panoniji. Rasprava uključuje sljedeće pod-teme: stanje istraženosti, tipologiju, kro-
nologiju, društveni kontekst, ikonografiju, radioničke utjecaje, proizvodnju i putove trgovanja.
Premda je uzorak ograničen, izrada sarkofaga u Sisciji iskazuje se kao tipološki i ikonografski
izrazito raznorodna, svjedočeći o razvijenoj kamenoklesarskoj proizvodnji, te domaćoj tradi-
ciji i primanju utjecaja iz svih važnijih radioničkih središta u susjednim krajevima: sjeverne
Italije, Norika i Petovione, a moguće posredno i Rima, Akvinka te Salone.

MUSEUM ABBREVIATIONS / KRATICE MUZEJA

AMZ Arheološki muzej u Zagrebu / The Archaeological Museum in Zagreb


GMS Gradski muzej Sisak / The Town Museum Sisak

208

Book ARR 17.indb 208 12.12.2013 10:18:56


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

LITERATURE / LITERATURA
Bárkoczi and Mócsy 1976 László Barkóczi and Andras Mócsy, Salla, Mogentiana, Mursella,
Brigetio, RIU II, Budapest.
Bárkoczi and Soproni 1983 László Barkóczi and Sándor Soproni, Brigetio (Fortsetzung) und die
Limesstrecke am Donauknie, RIU III, Budapest-Bonn.
Brunšmid 1909 Josip Brunšmid, Kameni spomenici hrvatskoga narodnoga muze-
ja u Zagrebu. III., VHAD X (1908-1909), 149-222.
Burkowsky 1996 Zdenko Burkowsky, Nekropole antičke Siscije, PIAZ 10 (1993), 69-80.
Burkowsky 2000 Zdenko Burkowsky, Antički kameni spomenici Gradskog muzeja
Sisak, GGMS I, 71-88.
Buzov 2002 Marija Buzov, Grad mrtvih uz grad živih – nekropole Siscije, HAnt
8, 175-191.
Cambi 1960 Nenad Cambi, Personifikacije godišnjih doba na spomenicima Sa-
lone, VAHD LXII, 55-75.
Cambi 1994 Nenad Cambi, Sarkofag Dobroga pastira iz Salone i njegova grupa (The
Good Sheperd sarcophagus and its group), Split.
Cambi 2002 Nenad Cambi, Antika, Zagreb.
Cambi 2005 Nenad Cambi, Kiparstvo rimske Dalmacije, Split.
Cambi 2010 Nenad Cambi, Sarkofazi lokalne produkcije u rimskoj Dalmaciji, Split.
Cermanović 1965 Aleksandrina Cermanović, Die dekorierten Sarkophage in den
römisˆen Provinzen von Jugoslawien, AI VI, 89-103.
Dautova-Ruševljan 1983 Velika Dautova-Ruševljan, Rimska kamena plastika u jugoslovenskom
delu provincije Donje Panonije, Novi Sad.
Djurić 2001 Bojan Djurić, Production of marble Sarcophagi in Poetovio. In: Ak-
ten des 6. internationalen Kolloquiums über Probleme des provinzialrömi-
s en Kunsts affens (Budapest Régiségei XXXIV.), Budapest, 47-62.
Djurić 2001a Bojan Djurić, Ossuaria Poetoviensia: Iconography and Structure.
In: Die Maastri ter Akten des 5.Internationalen Kolloquiums über das
provinzialrömis e Kunsts affen (ed. Titus A. S. M. Panhuysen),
Maastricht, 117-129.
Djurić 2005 Bojan Djurić, Poetovio and the Danube marble trade. In: Römis e
Städte und Festungen an der Donau. Akten der regionalen Konferenz,
Beograd 16-19 Oktober 2003, Beograd, 75-82.
Djurić 2008 Bojan Djurić, Early stelae from Poetovio and the marble studies.
In: Ch. Franek et al. (eds.), Thiasos – Festschri
für Erwin Po marski
zum 65 Geburtstag, Wien, 159-165.
Djurić 2010 Bojan Djurić, Nagrobna stela P(ublija) Aelija Viatorja (UEL 3783) iz
Murske Sobote, Zbornik soboškega muzeja 15, 201-212.
Djurić and Müller 2009 Bojan Djurić and Harald Müller, White Marbles in Noricum and
Pannonia: an outline of the Roman Quarries and their Products.
In: ΛΕΥΚΟΣ ΛΙΘΟΣ – Interdisciplinary Studies on Mediterranean
Ancient Marble and Stones. Proceedings of the VIIIth International Con-
ference of the Association for the Study of Marble and Other Stones used
in Antiquity, Paris, 1-17.

209

Book ARR 17.indb 209 12.12.2013 10:18:56


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

Djurić, Müller, and Bojan Djurić, Harald Müller, and Slavica Filipović, Karakteriziranje
Filipović 2010 mramornih spomenika Murse, OZ 29, 9-18.
Ertel, Palágyi, and Christine Ertel, Sylvia Palágyi, and Ferenc Redő, CSIR, Ungarn,
Redő 1999 Band VIII (Die Skulpturen des Stadtgebietes von Salla und Mogentiana
sowie des Balaton-(Plaensee-)Oberlandes in den Komitaten Zala und
Veszprém, Budapest.
Fitz 1980 Jenő Fitz, Economic Life. In: A. Lengyel and B. Radan (eds.), The
Archaeology of Roman Pannonia, Budapest, 323-337.
Gabelmann 1973 Hans Gabelmann, Die Werkstagruppen der oberitalis en Sarkopha-
ge, Bonn.
Gabelmann 1977 Hans Gabelmann, Zur Tektonik oberitalisˆe Sarkophage, Altäre
und Stelen, BJ 177, 199-244.
Gosˆalk 2004 Raymund Gosˆalk, Spätrömisˆe Särge im Rheinland. Materi-
albestimmungen und Folgerungen, Instrumentum 20, 24-29.
Gregl and Migoi 2000 Zoran Gregl and Branka Migoi, Nadgrobna stela iz Siska (CIL III
3985), VAMZ XXXII-XXXIII(1999-2000), 119-164.
Hoti 1992 Marina Hoti, Sisak u antičkim izvorima, OA 16, 133-163.
Huskinson 1994 Janet Huskinson, Roman Sculpture from Eastern England, CSIR, Gre-
at Britain, vol. I, fasc. 8, Oxford.
Kastelic 1998 Jože Kastelic, Simbolika mitov na rimskih nagrobnih spomenikih. Šem-
peter v Savinjski dolini, Ljubljana.
Kleiner1992 Diana E. E. Kleiner, Roman Sculpture, New Haven-London.
Koˆ and Guntram Koch and Helmut Sichtermann, Römische Sarkophage,
Siˆtermann 1982 Münˆen.
Kranz 1977 Peter Kranz, Zu den Anfängen der stadtrömische Säulensarkop-
hage, RM 84, 349-380.
Kranz 1986 Peter Kranz, Die Grabmonumente von Šempeter. Beobachtungen
zur Entwicklung der Bildhauerkunst in Noricum während der mi-
leren und späten römischen Kaiserzeit, BJ 186, 163-239.
Lőrinz 1999 Barnabas Lőrinz, Onomasticon Provinciarum Europae Latinarum,
Vol. II, Wien.
Lőrinz 2000 Barnabas Lőrinz, Onomasticon Provinciarum Europae Latinarum,
Vol. III, Wien.
Lőrinz 2002 Barnabas Lőrinz, Onomasticon Provinciarum Europae Latinarum,
Vol. IV, Wien.
Lőrinz and Redő 1994 Barnabas Lőrinz and Franciscus Redő, Onomasticon Provinciarum
Europae Latinarum, Vol. I, Budapest.
Migoi 1996 Branka Migoi, Ranokršćanski grobni nalaz iz Velikih Bastaja kod
Daruvara, VAMZ XXVIII-XXIX (1995-1996), 127-157.
Migoi 1997 Branka Migoi, Evidence for Christianity in Roman Southern Panno-
nia (Northern Croatia). A catalogue of finds and sites, BAR InternSer
684, Oxford.
Migoi 2001 Branka Migoi, Sarkofag Romanije Nevije iz Siska, GGMS II, 37-88.

210

Book ARR 17.indb 210 12.12.2013 10:18:57


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

Migoi 2005a Branka Migoi, The Ash-chest of Marcus Aurelius Glabrio from
Siscia reconsidered. In: Illyrica Antiqua. Ob honorem Duje Rendić-
Miočević, Zagreb, 367-384.
Migoi 2005b Branka Migoi, The iconography of the Dioscuri on a sarcophagus
from Siscia, HAnt 13, 277-285.
Migoi 2007a Branka Migoi, Rimski sarkofazi Siscije, GGMS 7, 7-30.
Migoi 2007b Branka Migoi, The Social/Gender Context of the Sarcophagus of
a togata clarissima femina from Siscia (Pannonia Superior), AB XI/1,
61-78.
Nagy 1928 Lajos Nagy, Pelta díszítés a Pannoniai Kőemlékeken, ArchÉrt XLII,
68-95.
Perkić 2002 Domagoj Perkić, Grad mrtvih u Bubijevoj jami kod Barilovića,
HAnt 8, 103-130.
Piccoini 1976 Gernot Piccoini, L’influenza di Aquileia sull’arte sepolcrale del
Norico Mediterraneo, AAAd IX, 141-150.
Piccoini 1984 Gernot Piccoini, Die kultischen und mitologischen Reliefs des
Stadtgebietes von Virunum, CSIR, Österreich, Band II, Faszikel 4,
Wien.
Pochmarski 1984 Erwin Pochmarski, Girlandenhaltenden Eroten in Noricum und
Pannonien, RÖ 11-12 (1983-1984), 225-277.
Pochmarski 1986 Erwin Pochmarski, Nachtrag zu den “Girlandenhaltenden Ero-
ten”, RÖ 13-14 (1985-1986), 243-262.
Pochmarski 2001 Ervin Pochmarski, Zur Ikonographie und Chronologie der römis-
chen Sarkophage aus Brigetio. In: Akten des 6. internationalen Kol-
loquiums über Probleme des provinzialrömischen Kunstschaffens (Buda-
pest Régiségei XXXIV.), Budapest, 201-221.
Rebecchi 1977 Fernando Rebecchi, Sarcofagi cispadani di età imperiale romana.
Ricerche sulla decorazione figurate, sulla produzione e sul loro
commercio, RM 84,107-158.
Rebecchi 1978 Fernando Rebecchi, I sarcophagi romani dell’arco Adriatico, AAAd
XIII, 201-258.
Rendić-Miočević 2013 Ante Rendić-Miočević, The Marble Funerary Stele of the Cohors
II Varcianorum Equitata’s Veteran, Titus Flavius Ateboduus from the
Odra Village near Zagreb. In: N. Cambi and G. Koch (eds.), Fune-
rary Sculpture of the Western Illyricum and Neighbouring Regions of
the Roman Empire, Split, 343-382.
Schober 1923 Arnold Schober, Die römischen Grabsteine von Noricum und
Pannonien,Wien.
Spiess 1988 Annee Spiess, Studien zu den römischen Reliefsarkophagen aus
den Provinzen Germania inferior und superior, Belgica und Rae-
tia, KJ 21, 253-324.
Šašel 1974 Jaroslav Šašel, s. v. Siscia, PWRE, Suppl. Band XIV, 702-741.
Tiussi 2002 Cristiano Tiussi, La collezione di Franco Marinoi a Torviscosa (Udi-
ne). Materiali scultorei di età romana, CSIR, Italia, Regio X, Friuli –

211

Book ARR 17.indb 211 12.12.2013 10:18:57


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

Venezia Giulia, Volume I (Studi e ricerche sulla Gallia Cisalpina 15),


Roma.
Tkalčić 1866 Ivan Krstitelj Tkalčić, Severila ili slika iz progonstva kršćanah iz Siska
(facsimile), Zagreb 1991.
Toynbee 1996 Jocelyn M C. Toynbee, Death and Burial in the Roman World, Balti-
more-London.
Vikić-Belančić 1978 Branka Vikić-Belančić, Elementi ranog kršćanstva u sjevernoj Hr-
vatskoj, AV XXIX, 588-606.
Vuković 1994 Domagoj Vuković, Siscija – vizija rimskog grada u Panoniji, Sisak.
Wiewegh 2003 Zoran Wiewegh, Jugoistočna nekropola Siscije, Sisak.
Zaninović 1981 Marin Zaninović, Siscia u svojim natpisima, IzdHAD 6 (Arheološka
istraživanja u Zagrebu i njegovoj okolici), Zagreb, 201-208.

212

Book ARR 17.indb 212 12.12.2013 10:18:57


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

Fig. 1. Map of Siscia with cemeteries. Courtesy of Z. Wiewegh.

213

Book ARR 17.indb 213 12.12.2013 10:18:57


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

Fig. 2. Typological scheme of the Siscian sarcophagi. Drawing: M. Galić.

214

Book ARR 17.indb 214 12.12.2013 10:18:58


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

Fig. 3. View of sarcophagi II.1.1, II.2.1. and II.3.2. in situ. Photo: M. Jambrović.

Fig. 4. Sarcophagus II.1.1. Photo: M. Jambrović.

Fig. 5. Part of the typological scheme


of architectonic sarcophagi
(after Gabelmann 1973).

215

Book ARR 17.indb 215 12.12.2013 10:18:58


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

Fig. 6. Sarcophagus II.2.1. Photo: M. Jambrović.

Fig. 7a. Ash-chest II.2.2: 7a – front (after AIJ, no. 568),

Fig. 7b – present position in the AMZ. Photo: T. Leleković.

216

Book ARR 17.indb 216 12.12.2013 10:18:59


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

Fig. 8a. Ash chest (?) II.2.3;

8b – detail of the front (?). Photo: T. Leleković.

Fig. 9. Sarcophagus II.3.1. Photo: T. Leleković.

217

Book ARR 17.indb 217 12.12.2013 10:18:59


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

Fig. 10. Sarcophagus II.3.2. Photo: M. Jambrović.

Fig. 11. Sarcophagus II.3.3. Photo: T. Leleković.

Fig. 12. Sarcophagus or ash-chest II.3.4. Photo: T. Leleković.

218

Book ARR 17.indb 218 12.12.2013 10:19:00


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

Fig. 13a

Fig. 13. Ash-chest II.3.5, front and sides. Photo: T. Leleković.

Sl. 13b

219

Book ARR 17.indb 219 12.12.2013 10:19:00


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

Fig. 13c

Fig. 14.

Fig. 14. Sarcophagus or ash-chest II.4.1. Photo: T. Leleković.

220

Book ARR 17.indb 220 12.12.2013 10:19:01


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

Fig. 15. Sarcophagus II.5.1. Photo: M. Jambrović.

Fig. 16. Ash-chest (?) II.5.2. Photo: T. Leleković.

221

Book ARR 17.indb 221 12.12.2013 10:19:01


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

Fig. 17. Ash-chest (?) II.5.3. Photo: T. Leleković.

Fig. 18. Sarcophagus II.6.1. Photo: T. Leleković.

222

Book ARR 17.indb 222 12.12.2013 10:19:02


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

Fig. 19. Sarcophagus II.7.1. Photo: T. Leleković.

Fig. 20. Sarcophagus II.7.2. Photo: T. Leleković.

Fig. 21. Sarcophagus II.7.3. Photo: T. Leleković.

223

Book ARR 17.indb 223 12.12.2013 10:19:03


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

Fig. 22. Sarcophagus II.7.4. Photo: T. Leleković.

Fig. 23. Sarcophagus II.7.5. Photo: T. Leleković.

224

Book ARR 17.indb 224 12.12.2013 10:19:03


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

Fig. 24. Ash-chest (?) II.7.6. Photo: T. Leleković.

Fig. 25. Sarcophagus lid II.8.1. Photo: T. Leleković.

225

Book ARR 17.indb 225 12.12.2013 10:19:04


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 181-226
Branka Migotti: The Roman Sarcophagi of Siscia

Fig. 26. Sarcophagus lid II.8.2. Photo: T. Leleković.

226

Book ARR 17.indb 226 12.12.2013 10:19:04


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 227-299
Branka Migotti, Tino Leleković: Iskopavanja kasnoantičkog groblja na Štrbincima kod Đakova u 2007. i 2008. godini

B
' M š ›› , T L$'  

ISKOPAVANJA KASNOANTIČKOG GROBLJA NA


ŠTRBINCIMA KOD ĐAKOVA U 2007. I 2008. GODINI

Dr. sc. Branka Migoi UDK 904:718(497.5Štrbinci)


Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Primljeno: 13. 06. 2012.
Odsjek za arheologiju Prihvaćeno: 21. 05. 2013.
Ulica Ante Kovačića 5
HR – 10000 Zagreb
E-mail: branka.migoi@gmail.com

Dr. sc. Tino Leleković


Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
Odsjek za arheologiju
Ulica Ante Kovačića 5
HR – 10000 Zagreb
E-mail: lelekovic@gmail.com

U sustavnim zaštitnim iskopavanjima groblja iz 2. polovice 4. stoljeća na


Štrbincima kod Đakova u 2007. i 2008. istražena je površina od 400 m2. Među
istraženih 67 stratigrafskih jedinica bilo je ukupno 37 kasnoantičkih grobnica
ili grobova, dok je preostalih 30 ukopa sadržavalo prapovijesnu, kasnolatensku,
rimsku i novovjeku (16.-17. st.) građu pojedinačno ili ispremiješano. Među 37
grobnih cjelina bile su 32 zemljane rake, jedan ukop u drvenome lijesu i raci,
te četiri zidane grobnice, od kojih jedna dobro sačuvana a tri posve razorene.
Težište rada je na objavi groblja, a sastoji se od 2 dijela. U prvome se donosi
kataloški opis grobova i nalaza, s vremenskim određenjima i usporedbama. U
drugome dijelu raspravlja se o pojedinim kategorijama nalaza i/ili skupina nala-
za koje pokazuju osobitosti u odnosu na dosad objavljenju građu iz prethodnih
istraživanja, ili su se pak u istraživanjima 2007.-2008. pojavili prvi puta (pojedini
oblici staklenih posuda i perli, privjesaka, koštanih i kovinskih narukvica, te
čeoni ukras).
Ključne riječi: Panonija, Štrbinci, neolitik, laten, kasnoantičko groblje, grob-
ni prilozi (Key words: Pannonia, Štrbinci, Neolithic, La Tène, late Roman cemetery,
grave finds)

I. UVOD

U 2007. Odsjek za arheologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti nastavio


je sustavno arheološko istraživanje kasnoantičkog groblja na Štrbincima kod Đakova,
potaknuto zaštitnim zahvatom 1993. nakon dojave o pljačkanju zidane grobnice, a

227

Book ARR 17.indb 227 12.12.2013 10:19:05


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 227-299
Branka Migotti, Tino Leleković: Iskopavanja kasnoantičkog groblja na Štrbincima kod Đakova u 2007. i 2008. godini

započeto 1999. Arheološki radovi na Štrbincima sustavno su i plansko istraživanje


kasnoantičkog groblja s ciljem definiranja ukupne topografije naselja, pretpostavlje-
ne rimske Certisije.1 Iskop se nadovezao na zapadni rub zemljišta istraženog u 2005.
Sonda je bila orijentirana S-J i protegnuta u dužinu u pravcu I-Z prema usjeku Rib-
njak, izvoru vode i ribolovnome bazenu.2 Ribnjak je ujedno granica između dvaju
brežuljaka na južnome dijelu nalazišta Štrbinaca, na kojoj se može očekivati zapadni
rub groblja. Od ukupno geodetski snimljene i iskolčene površine od 350 m2 (35 x 10
m), u cijelosti je istraženo 10 blokova od po 25 m2 (G 14, G 15, H 14, H 15, I 14, I 15, J 14,
J 15, K 14 i K 15), ukupno 250 m2, a na preostalome dijelu zemljišta skinut je humusni
sloj i ocrtane stratigrafske jedinice, od kojih su istraženi grobovi i nekolicina drugih
vrsta ukopa u blokovima E 14, E 15, F 14 i F 15. Iskop u 2008. obuhvatio je dio onoga
iz 2007., proširivši se i prema zapadnome rubu zemljišta.3 Plan rada bio je uvjetovan
ishodom iskopavanja u prethodnoj godini, kada su posljednja tri otvorena bloka (D, E
i F) istražena djelomično. Naime, otkriveni su i izvađeni samo kasnoantički4 grobovi,
ali ne i prapovijesni sloj u koji su oni bili ukopani. Stoga su blokovi D, E i F ponov-
no otvoreni u 2008., uz dva dodatna, C 14/15 i K 14/15. Istražen je samo dio bloka C,
jer je njegova zapadna polovica pokrivena šikarom uz potočni prosjek, a namjera je
bila ustanoviti granicu groblja na tome mjestu. Blok K 16 sjeveroistočno od osnovne
sonde istražen je u namjeri da se razjasni situacija koja je, radi podvlačenja složene
stratigrafske jedinice (SJ 70) pod sjeverni rub iskopa, ostala neistražena u iskopavanju
2005. Prema tome, u 2007. otkrivena je površina od 200 m2, a u 2007. i 2008. ukupno je
istraženo 400 m2 nalazišta (sl. 1).

1
Gregl 1994; Migoi i ostali 1998; Migoi, Perinić 2001; Migoi 2004; Migoi 2007a; Migoi 2009.
2
Radovi su trajali od 18. lipnja do 9. srpnja, s ukupno ostvarenih 20 ranih dana. Stručna voditelji-
ca iskopavanja bila je Branka Migoi, a njena zamjenica Danijela Roksandić, diplomirana arhe-
ologinja. Stručnu ekipu činili su studenti arheologije iz Zagreba Ana Grbeša, Tena Karavidović,
Marin Mađerić, Ozren Novaković i Zvjezdan Vuković, a broj radnika varirao je od 4 do 10.
3
Radovi su trajali od 8. do 24. rujna, s ukupno ostvarenih 9 radnih dana. U stručnoj ekipi bili
su voditeljica iskopavanja Branka Migoi i njena zamjenica Ljubica Perinić, obje iz Odsjeka za
arheologiju HAZU, te student arheologije iz Zadra Ivan Perošević. Broj radnika varirao je od 4
do 8.
4
Neki autori u raspravama o rimskoj antici balkanskih provincija razlikuju, premda ne uvijek
dosljedno, pojmove kasnorimsko razdoblje od kasne antike; prvi pojam pritom se odnosi na 4. sto-
ljeće a drugi na 5. i 6. stoljeće (Müller 2010, 12, 137, passim; razni autori, u: Fischer, Precht, Tejral
(ur.) 1999, 47, 81, 220. Međutim, od početka iskopavanja na Štrbincima i njihovih objava koristi
se izraz kasna antika u smislu razdoblja od 4. do 6. stoljeća. Smatramo da je taj izraz prikladniji
i s obzirom na nedosljednu uporabu spomenutih dviju varijanti, te njihovo korištenje kao isto-
značnica.

228

Book ARR 17.indb 228 12.12.2013 10:19:05


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 227-299
Branka Migotti, Tino Leleković: Iskopavanja kasnoantičkog groblja na Štrbincima kod Đakova u 2007. i 2008. godini

Fig. 1. Plan of the cemetery section excavated in 2007-2008 (author: T. Leleković).


Sl. 1. Plan dijela groblja istraženog u 2007. i 2008. (autor: T. Leleković) /

229

Book ARR 17.indb 229 12.12.2013 10:19:05


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 227-299
Branka Migotti, Tino Leleković: Iskopavanja kasnoantičkog groblja na Štrbincima kod Đakova u 2007. i 2008. godini

II. TOPOGRAFIJA I STRATIGRAFIJA5


Geološko-pedološku vertikalnu stratigrafiju čini sivo-smeđi humus (SJ 1) deblji-
ne 20-40 cm, a ispod njega je zdravica (ilovača) različitih nijansi žute boje, od gotovo
bijele do oker-smeđe (SJ 2), mjestimično izmiješana u vodoravnim slojevima navede-
nih nijansi, u koju su bile ukopane arheološke pojave u rasponu od prapovijesti do
novoga vijeka. Stratigrafske jedinice na površini su se očitovale kao mrlje različite
boje: 1. svjetlo do tamno oker, s bijelim česticama6 ili mrvicama keramike, lijepa, ope-
ke, žbuke i/ili ugljena, odnosno istrunule organske tvari; 2. svjetlo do tamno siva,
prazna ili s česticama kao pod 1. Pojedine stratigrafske jedinice iz rimskog razdoblja
nisu bile ukopane u zdravici već u prapovijesnim ili latenskim jamama, odnosno
objektima. Nalazi u humusu (pretežno smrvljena keramika, opeka, žbuka i rijetki
mikroliti) gotovo su neupotrebljivi u mikro-topografskom smislu, jer su razvučeni i
oranjem i klizanjem niz padinu. Naime, kosina terena u smjeru S-J iznosi oko 0,1 m
na 1 m dužine, a na iskopima iz 2007. i 2008. zemljište na sličan način pada i prema
zapadnome rubu. Najplići ukopi (grobovi) zatečeni su na granici humusa i zdravice,
na relativnoj dubini od 30-ak cm (G 116, G 128), dok pojedine jame/“bunari“ i jarci
dosežu relativnu dubinu od oko 200-250 cm (SJ 94, SJ 97, SJ 102). Stratigrafija je do-
datno uslojena ukopavanjem kasnoantičkih grobova u ranije prapovijesne i latenske
slojeve, odnosno objekte, ali i pojavom keramike 16.-17. stoljeća, pomiješane s drugim
nalazima u pojavama iz ranijih razdoblja. Na površini je zabilježeno ukupno 78 stra-
tigrafskih jedinica (SJ 70-71 i SJ 76-152), ali ih je istraženo 67. Njih 10 (SJ 83, SJ 99, SJ 112,
SJ 116, SJ 119, SJ 123, SJ 128, SJ 141, SJ 142 i SJ 147) iskazale su se kao površinska oboje-
nost zemlje, pa su stoga poništene. SJ 134 (vjerojatno grob) nije istražena jer je ulazila
pod južni profl bloka K 14, a SJ 146 pogrešno je protumačena kao arheološka pojava.
U početku je naime djelovala kao pravokutna jama napunjena česticama vapna, su-
gerirajući jamu za pravljenje vapnene žbuke. Naknadno se međutim pokazalo da je u
pitanju sloj smrvljene posve bijele gline (zdravice), koji se mjestimice pojavljuje na či-
tavom dosad istraženom zemljištu. Humus i zdravica (SJ 1 i SJ 2) jednake su na čitavoj
dosad istraženoj površini, te im opis odgovara onome iz prethodnih izvješća.
5
U opisima stratigrafskih jedinica upotrijebljene su sljedeće kratice: D (dijete), G (grob), GA (grob-
nica), GS (grob u drvenom sanduku), M (muškarac), PN (posebni nalaz), RD (relativna dubina), SJ
(stratigrafska jedinica), Ž (žena), deb. (debljina), dub. (dubina), duž. (dužina), god. (godina), kom.
(komad), or. (orijentacija), pol. (polovica); pr. (promjer), vel. (veličina), vis. (visina). Na analizi ko-
stura zahvaljujemo dr. sc. Mariu Novaku iz Odsjeka za arheologiju HAZU, a na određenju puževa
muzejskoj savjetnici Vesni Štamol iz Prirodoslovnog muzeja u Zagrebu; školjke je odredila dr. sc.
Jasna Lajtner iz Biološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu.
6
Budući da je zdravica mjestimice žućkasto-bijela, a da nalazište sadrži i grobnice zidane žbu-
kom slične boje, uništenost terena i poremećenost slojeva ponekad onemogućavaju pouzdano
određivanje naravi bijelih mrvica kao ostataka ilovače ili pak žbuke. Slična dvojba odnosi se
na raspoznavanje crvenih mrvica kao izgorenog lijepa (prapovijesnog ili rimskog) ili smrvljene
opeke. Usp. Migoi 2007a, 150, bilj. 11; Migoi 2009, 114, bilj. 11.

230

Book ARR 17.indb 230 12.12.2013 10:19:06


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 227-299
Branka Migotti, Tino Leleković: Iskopavanja kasnoantičkog groblja na Štrbincima kod Đakova u 2007. i 2008. godini

III. STRATIGRAFSKE JEDINICE OSIM GROBOVA


SJ 70 7 (B 46/K 16; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, sastavljena od SJ 15, SJ 148 i SJ 71/GA
111; RD 135 cm). Jama nejasnih dimenzija (vel. otprilike 340 x 140 x 100 cm), protegnu-
ta u smjeru SZ-JI, zapunjena zemljom, komadima i manjim česticama opeke i žbuke,
te ulomcima novovjeke keramike i životinjskih kostiju. Zapuna se sastojala od neko-
liko uništenih cjelina: neolitskog jarka, antičke zidane grobnice, te novovjekih nalaza
(jame s keramikom iz 16.-17. stoljeća i vojničkog rova iz 1991.), koje su se očitovale u
profilima, ali ih je bilo nemoguće razlučiti u prostoru, odnosno u zapuni.
SJ 82 (J 14; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, dotiče SJ 84; RD 56 cm). Pravokutna jama
(vel. 140 x 50 x 17 cm) oblikom, veličinom i orijentacijom (SZ-JI) nalik grobu, bez nala-
za, zapunjena svjetlosivom zemljom s mrvicama neprepoznatljive keramike i lijepa
(dječji grob?, kenotaf?).
SJ 85 (J 14; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, sastavni dio SJ 90, presijeca ju SJ 117/G 129;
RD 126 cm). Okrugla jama (vel. 98 x 102 x 86 cm) zapunjena sivom zemljom s malim
ulomcima latenske keramike, lijepa, opeke, ugljena i životinjskih kostiju.
SJ 86 (J/K 15; sastavni dio SJ 90, ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, presijecaju ju SJ 89/G
123 i SJ 113/G 133; RD 43 cm). Pravokutna jama (vel. 130 x 160 x 13 cm) zapunjena
sivom zemljom s mrvicama lijepa i ulomcima latenske i brončanodobne keramike,
proteže se između G 123 i G 133 i djelomice ulazi u njih, vjerojatno orijentirana S-J.
SJ 87 (I 14; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, uz SJ 76/G 116 i SJ 90; RD 64 cm). Pravokutna
jama (vel. 110 x 75 x 24 cm) oblikom, veličinom i orijentacijom (SZ-JI) nalik grobu, bez
nalaza, zapunjena oker-sivom zemljom s mrvicama opeke i ugljena.
SJ 88 (K 15; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2; RD 57 cm). Manja ovalna jama (vel. 46 x 50
x 27 cm) zapunjena tamnosivom zemljom s većim komadima lijepa i malo ugljena.
SJ 90 (I 15, J 15/16, K 15; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, presijeca SJ 137, sastavljena od
SJ 85, SJ 86, SJ 108, SJ 131, SJ 135 i SJ 137, presijecaju je SJ 77/G 117, SJ 111/G 126, SJ 115/G
144, SJ 113/G 133, SJ 89/G 123, SJ 117/G 129, SJ 118/G 131, dotiče SJ 76/G 116, SJ 80/G 118,
SJ 87 i SJ 131; RD 240 cm). Nepravilna okrugla jama (vel. 680 x 730 x 209 cm) zapunjena
svjetlosivom zemljom s dosta primjesa ugljena, većih ulomaka sopotske i latenske
keramike, opeke, crvenog ispečenog i crnog izgorjelog lijepa mjestimice s utorima
od pruća, komada vapnenca i drugog kamenja, te nagorenih životinjskih kostiju;
na južnome dijelu vatrište (SJ 108). Posebni nalazi: glineni pršljeni (PN 19/2007, PN
83/2007) i „žeton“ – deblja okrugla pločica (PN 11/2007), ulomci žrvnja (PN 78/2007,
PN 82/2007), kamena alatka (PN 96/2007) i koštana alatka (vršak noža?) (PN 93/2007)
zatečeni su na različitim mjestima i dubinama, dok su školjke i puževi (PN 13/2007)
bili usredotočeni na prostor vatrišta.

7
Vidi Migoi 2009, 114.

231

Book ARR 17.indb 231 12.12.2013 10:19:06


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 227-299
Branka Migotti, Tino Leleković: Iskopavanja kasnoantičkog groblja na Štrbincima kod Đakova u 2007. i 2008. godini

SJ 93 (H 14/15; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, presijeca SJ 96, povezana sa SJ 139/G 145;


RD 70 cm). Plitka jama bubrežastog oblika (vel. 170 x 185 x 40 cm), zapunjena tamno-
sivom zemljom s dosta ugljena, keramike 16.-17. stoljeća, lijepa i opeke.
SJ 94 (G/H 14; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, dotiče SJ 133/G 139, presijeca SJ 95; RD
198 cm). Ovalna jama s ostatcima razrušene grobnice GA 130 i SJ 95.
SJ 95 (F 14/15, G 14/15, H 14; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, dio SJ 102, presijecaju je
SJ 94/GA 130, 101/G 138, 133/G 139, 122/G 140, 136/G 143 i 144/G149; RD 215 cm). Ne-
pravilna jama (vel. 101 x 305 x 198 cm) zapunjena svijetlom sivkasto-oker zemljom s
puno primjesa lijepa i ugljena. Čitavom dubinom jame protezali su se, osim ulomaka
opeke i žbuke iz GA 130, ulomci sopotske keramike, mikrolita, glinenih alatki, živo-
tinjskih kostiju, školjki, puževa, zub (divlje?) svinje ( PN 77/2007, PN 3, PN 5-6, PN
11-13, PN 20-24/2008), ali i željezni klin (PN 35/207) te veoma izlizan i neraspoznatljiv
kasnoantički brončani novac8 (PN 92/2007).
SJ 96 (H 15; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, presijeca SJ 93, dotiče SJ 139/G 145; RD 70
cm). Nepravilna ovalna jama (125 x 180 x 15 cm) zapunjena tamnosivom zemljom s
dosta ulomaka keramike 16.-17. stoljeća i lijepa, te malo ugljena.
SJ 97 (I 14; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, presijeca SJ 106 /G 124, SJ 107/G 125 i SJ
132/G 134; RD 245 cm). Okrugla jama koja ulazi u južni profil (vel. 205 x 210 x 200
cm), zapunjena sivo-crnom zemljom s primjesama opeke, lijepa i ugljena, te velikom
količinom latenske i novovjeke (16.-17. st.) keramike; PN 10/2007 (glineni uteg) i PN
31/2007 (kameni brus).
SJ 100 (F/G 15; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, dio SJ 102, presijeca ju SJ 122/G 140; RD
217 cm). Nepravilna okruglasta jama (vel. 260 x 243 x 195 cm) na površini zapunjena
veoma svijetlom oker-sivom zemljom s posve malim ulomcima sopotske keramike.
SJ 102 (F/G 14/15; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, sastavljena od SJ 95 i SJ 100, presije-
caju je SJ 101/G 138, SJ 122/G 140, SJ 121/G 142, SJ 136/G 143, SJ 144/G 149 i SJ 145/G150;
RD 220 cm). Izdužena jama – jarak (vel. 992 x 338 x 186 cm) ispunjen tamnosmeđe-
crvenkastom zemljom s puno izgorenih mrvica te većih i manjih komada ugljena;
uočeni su i moćni tragovi gorenja na površini od 80 x 55 cm i u ukupnoj visini od
65 cm. U zapuni je bilo i mnogo ulomaka sopotske keramike, životinjskih kostiju te
posebnih nalaza (mikroliti, glineni uteg, školjka, koštana igla, komadi zaglađenog i
zeleno obojanog lijepa – PN 1, PN 2, PN 8, PN 10, PN 14-19 /2008).
SJ 103 (E 15; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2; RD 195 cm). Okrugla jama koja ulazi u sje-
verni profil (vel. 160 x 170 x 160 cm) zapunjena sivo-crnom zemljom s dosta ulomaka

8
Budući da se novac od bakarne slitine u numizmatičkoj literaturi u pravilu naziva antičkom
broncom, taj se izraz zadržava i u ovome radu, usprkos tome što se u arheološkoj literaturi po-
nekad i uz novac povezuje izraz bakarna slitina, što je inače pravilo za druge male predmete. Usp.
Coulston 1998, 167; Migoi 2009, 117.

232

Book ARR 17.indb 232 12.12.2013 10:19:06


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 227-299
Branka Migotti, Tino Leleković: Iskopavanja kasnoantičkog groblja na Štrbincima kod Đakova u 2007. i 2008. godini

keramike (u donjem sloju latenske, poviše nje rimske, a u gornjem novovjeke), lijepa,
opeke i životinjskih kostiju; PN (85/2007) u gornjem sloju: brončani novac Konstanti-
na II (RIC VIII, 24), kovan 330.
SJ 104 (E14/15; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2). Kanal/jarak protegnut u smjeru S-J
(963 x 112 cm), dubine od 35-55 cm. Tamnosiva zapuna s dosta ulomaka prapovijesne,
rimske, latenske i novije keramike, te opeke, lijepa i životinjskih kostiju.
SJ 108 (J 15; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, dio SJ 90; RD 140 cm). Jama kružnog oblika
ispunjena crvenom zapečenom zemljom (vel. 150 x 50 x 104 cm) otprilike po sredini
SJ 90, s dosta ugljena i malo manjih ulomaka sopotske i latenske keramike, te iglom
od bakarne slitine u gornjem sloju (PN 20/2007). Na samom vatrištu i oko njega, na
različitim dubinama, nađeno je mnogo kućica velikih (duž. oko 4 cm) puževa vino-
gradnjaka (helix pomatia), te lijeva ljuštura školjke unio crassus (obična lisanka).
SJ 109 (K 14; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, uz SJ 81/G 119 i 98/G 121; RD 156 cm). Jama
nepravilnog oblika (vel. 359 x 236 x 126 cm u istraženom zapadnom dijelu) ispunje-
na sa 3 vodoravna sloja različitih zapuna (svjetlosiva, žuta, tamnosiva) s primjesama
smrvljenog lijepa ili opeke, sopotske i latenske keramike, ugljena i životinjskih kosti-
ju; PN 64/2007 (glineni pršljen). U gornjem sloju nađeno je 15 perli od karneola u obli-
ku izduljenih i četvrtastih spljoštenih poliedara (PN 75/2007) (T. XXII.1.).9 Moguće je
da su to nalazi iz razorenog groba, s obzirom na to da se u južnom profilu nazirala
neistražena pojava (SJ 134), koja je oblikom upućivala na grobnu raku.
SJ 124 (F 15; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2; RD 50 cm). Okruglasta jama (vel. 70 x 60
x 20 cm) zapunjena svjetlosivom zemljom s ulomcima latenske keramike i rimske
opeke (temelj stupa?).
SJ 125 (F 15; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2; RD 165 cm). Okrugla jama (vel. 140 x 145 x
130 cm) zapunjena svjetlosivom zemljom s puno ulomaka latenske i rimske keramike,
opeke, ugljena i životinjskih kostiju.
SJ 126 (F 15; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2; RD 45 cm). Okruglasta jama (vel. 100 x 80
x 15 cm) zapunjena svjetlosivom zemljom s vrlo malo sitnih komada neraspoznatljive
keramike i opeke (temelj stupa?).
SJ 129 (E 14; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, uz SJ 104; RD 65 cm). Okrugla jama (vel. 75
x 70 x 41 cm), zapunjena sivo-crnom zemljom s dosta čestica ugljena, rimske keramike
i smrvljene opeke (temelj stupa?).
SJ 130 (D 13/14; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, uz SJ 104; RD 68 cm). Vatrište ovalnog
oblika (100 x 77 x 35 cm) i gotovo crne boje, omeđeno pojasom pečene crvene zemlje,
širine oko 20 cm.

9
Vidi G 116.4.7. i raspravu ovdje.

233

Book ARR 17.indb 233 12.12.2013 10:19:06


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 227-299
Branka Migotti, Tino Leleković: Iskopavanja kasnoantičkog groblja na Štrbincima kod Đakova u 2007. i 2008. godini

SJ 131 (J 14; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, dotiče SJ 90, presijeca ju SJ 84/G 127; RD 52


cm). Nepravilna pravokutna jama (vel. 303 x 99 x 22 cm), orijentirana SZ-JI, presječena
grobom 127, zapunjena veoma svijetlom sivkastom zemljom s dosta čestica ugljena i
opeke te većih ulomaka sopotske keramike.
SJ 135 (K 15; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, sastavni dio SJ 90; RD 45 cm). Nepravil-
na okrugla jama (54 x 58 x 12 cm) zapunjena svjetlosivom zemljom s malo primjesa
ugljena, smrvljenog lijepa i opeke, dosta latenske keramike i životinjskih kostiju, te
fibulom od bakarne slitine (PN 90/2007).
SJ 137 (J 14; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, dio SJ 90, presijeca ju SJ 118/G 131; RD 46
cm). Pravokutna jama (vel. 452 x 316 x 16 cm), zapunjena nabijenom svjetlosivo-bjelka-
stom zemljom s primjesama ugljena, smrvljenog lijepa i latenske keramike.
SJ 148 (K 16; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, zasijeca SJ 71/GA 111 i SJ 15; RD 180 cm).
Pravokutna jama – rov (vel. 120 x 350 x 110 cm) koja se proteže cijelom dužinom bloka,
nastavljajući se prema zapadu i istoku u blokove J 17 i K 17. Bila je ispunjena smeđom
zemljom sa sporadičnim komadima opeke i čestica žbuke, te jednim ulomkom novo-
vjeke keramike 16.-17. stoljeća.
SJ 150 (D 14; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2; RD 52 cm). Okrugla jama – temelj stupa (pr.
30-ak cm, dub. 27 cm.); u zapuni zemlja s česticama ugljena i lijepa, bez drugih nalaza.
SJ 151 (D 14; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2; RD 50 cm). Okrugla jama – temelj stupa
(pr. 30-ak cm, dub. 39 cm); u zapuni zemlja s dosta izgorjelog pruća i lijepa, te komadić
keramike.
SJ 152 (D 14; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2; RD 51 cm). Okrugla jama – temelj stupa
(pr. 30-ak cm, dub. 37 cm); u zapuni zemlja s česticama ugljena i lijepa.

IV. GROBOVI

Relativna dubina odnosi se na dno stratigrafske jedinice. Pri opisivanju kostura


izostavlja se podatak o osnovnom položaju jer su pokojnici beziznimno bili ispruženi
na leđima. Posebno se naznačuje jedino položaj ruku koji je različit, te eventualno od-
stupanje od prirodnog položaja ispruženih nogu i/ili lubanje. Ako predmeti zatečeni
u blizini groba nisu dokumentirani kao posebni nalazi, spominju se samo u opisu
grobne cjeline, a inače se opisuju u rubrici Prilozi; izostanak priloga ne naznačuje se
posebno. Predmeti se opisuju ovim redoslijedom: stanje sačuvanosti, materijal, opis,
mjere, datiranje, analogije. Analogije se donose samo za cjelovito sačuvane predmete
ili one kojima je s većom vjerojatnošću moguće rekonstruirati izvorni oblik. U obzir
kao usporedbe uzimaju se predmeti koji spadaju u istu tipološku skupinu, premda se
mogu u manjoj ili većoj mjeri razlikovati u pojedinostima oblika ili ukrasa. Ukoliko
su odstupanja zamjetna, to se naznačuje izrazom približna analogija, dok se rjeđi pri-

234

Book ARR 17.indb 234 12.12.2013 10:19:06


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 227-299
Branka Migotti, Tino Leleković: Iskopavanja kasnoantičkog groblja na Štrbincima kod Đakova u 2007. i 2008. godini

mjeri (gotovo) identičnih predmeta navode kao potpuna analogija. Približne analogije
navode se ondje gdje izravnih nema, ili su posve rijetke, ili onda kada se iz približnih
analogija može uočiti tipološki razvitak predmeta. Navođenjem većeg broja uspored-
bi želi se skrenuti pozornost na rasprostranjenost pojedinih oblika u odnosu na dru-
ge. Umjesto promjera kod narukvica se najčešće daje veličina predmeta, s obzirom na
to da je kolut u pravilu iskrivljen; kad je iskrivljenost neznatna, donosi se (unutrašnji)
promjer. Ako se posebno ne naznačuje da je kolut narukvice šupalj, podrazumijeva se
da je on puno lijevan. Izrazom cjelovit označavaju se i oni predmeti koji su sačuvani
u ulomcima i nerestaurirani, ali se može pretpostaviti da su prisutni svi elementi za
potencijalno sastavljanje cjeline.10 Većina predmeta datirana je u razdoblje 4. stoljeća i
prve polovice 5. stoljeća; datiranje u drugu polovicu 4. stoljeća ne znači da se odnosni
predmeti ne pojavljuju i prvoj polovici toga stoljeća, nego da su češći u njegovoj dru-
goj polovici, te da u pravilu traju i u 5. stoljeću.
GA 111
SJ 71 (B 46; ispod SJ 1, ukopana u SJ 15, presječena sa SJ 148, povezana sa SJ 70;
RD 101 cm). Temelj JI zida srušene grobnice, sačuvan kao čvrsti sloj žućkaste žbuke
deb. 3-5 cm, vel. 50 x 65 cm; or. SZ-JI. U okviru SJ 70 ruševina grobnice protezala se
na prostoru od otprilike 200 x 200 x 50 cm; kosti nisu sačuvane.
G 116 (T. I. 1, 2.)
SJ 76 (I 14; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, dotiče SJ 90; RD 35 cm). Pravokutna raka vel.
62 x 25-31 x 15 cm, pretežno uništena oranjem; or. SZ-JI; uništeni kostur (kosti nogu
sačuvane samo u tragovima) na oko 8-10 cm debeloj podlozi od tamnije zemlje. Prilo-
zi ispod potkoljeničnih kostiju i između njih: narukvice (1-3) i perle (4).

Prilozi

1. Narukvica. Cjelovita, bakarna slitina; kolut od žice ovalnog presjeka, preklopljenih


zašiljenih krajeva, s vanjske strane ukrašen reljefnim motivom položenih ovala presječenih
nizovima okomitih štapića; vel. 4,2 x 4,4 cm; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. I. 3.)
Analogije: Kloiber 1962, 45, 86, Taf. XVI: 32 b/5 a; Burger 1966, 221, fig. 114: 261/4;
Lányi 1972, 166, Abb. 60: 12; Burger 1979, 55, 106, Taf. 22: 129/4; Marijanski-Manojlović
1987, 110, T. 14: 12/10; Swi 2000, 128: fig. 151, 138: fig. 166; Steinklauber 2002, 312, Taf.
28: 120/6; Dautova Ruševljan 2003, 104, 140, T. 5: 17; Müller 2010, 255, Taf. 8: 7.
2. Narukvica. Cjelovita, manje oštećenje na spoju; bakarna slitina; šuplji kolut s
jednim (oštećenim) krajem koji ulazi u bačvasto oblikovan završetak drugoga; vel. 3,9
x 4,1 cm; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. I. 4.)

10
Zaštitu i restauraciju kovinske građe načinio je Damir Doračić, a staklenih predmeta Nikoleta
Perok; na određivanju novca zahvaljujemo Miroslavu Nađu (Arheološki muzej u Zagrebu).

235

Book ARR 17.indb 235 12.12.2013 10:19:06


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 227-299
Branka Migotti, Tino Leleković: Iskopavanja kasnoantičkog groblja na Štrbincima kod Đakova u 2007. i 2008. godini

Analogije: Steinklauber 2002, 111, Abb. 172: 2; Dautova Ruševljan 2003, 139, T. 4: 8.
3. Narukvica s perlama. Dva sasvim mala ulomka, na jednome je korozijom zali-
jepljena koštana perla (4.10.) koja nije sastavni dio narukvice; željezo, bakarna slitina;
kolut od željezne žice kvadratnog presjeka ukrašene usporednim poprečnim urezi-
ma, s nanizanim ovalno-četvrtastim imitacijama perli od bakarne slitine; 2. polovica
4. st. – 1. pol. 5. st. (T. I. 5: T. XXV.1.)
Analogije: Migoi, Perinić 2001, 113-114, G. 19.2. (s literaturom); Steinklauber 2002,
113, Abb. 174: 6; Flück 2005, 96, Taf. 2: 9/3 (žica D-presjeka); Müller 2010, 405, Taf. 121: 11.
4. Perle. Cjelovite; staklo, vapnenac, jantar; 64 kom.; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. I. 6; T.
XXII.2.)
4.1. Gotovo pravilna lopta; tamnoplavo staklo; pr. 1,3 cm; 1 kom.
Analogije: Kloiber 1962, 56, Taf. XV: 43/1; Bertoncelj-Kučar 1979, T. 3: 36; Swi 2000,
90: fig. 98, 94: fig. 105. Približne analogije (okruglasto-bačvast oblik, različita veličina
ili šareno staklo): Burger 1966, 202, fig. 95: 24/8; Burger 1979, 103, Taf. 99: 1; Lányi 1972,
169, Abb. 63: 1, 28, 34, 39, 42; Bertoncelj-Kučar 1979, 262, T. 4: 14 (jantar); Pirling 1966,
7-8, Taf. 2: 8/2, i d.; Tempelmann-Mączynska 1985, 27, Taf. 1: 2-12, Taf. 4: 195, i d., Taf.
16: 431; Kelemen 2008, 218, t. 8: 33/3, 36/3.
4.2. Dvije perle oblika 4.1. spojene u cjelinu; duž. 2,3 cm; 1 kom.
Približne analogije: Pirling 1974, 93, Taf. 76: 1 (d, h), i d.; Tempelmann-Mączynska
1985, 33, Taf. 2: 91a, 92a, 95a, 96, 99a, 100, 101a-c; Steinklauber 2002, 135, Abb. 141, Abb.
198; Müller 2010, 298, Taf. 51: 83/1.
4.3. Izduljeni poliedar; oštećen na jednom kraju; tamnozeleno staklo; duž. 0,8 cm;
1 kom.
Analogije: Batistić-Popadić 1985, 71, T. I: 1/3, i d.; Pirling 1989, 50, Taf. 7: 2932/9c;
Swi 2000, 90, Fig. 98 (beads with square section and diamond shaped facets); Steinklauber
2002, 135, Abb. 189: 27; Dautova Ruševljan 2003, 136, T. 1: 15; Migoi 2004, 164, G. 42:
2.1. (s literaturom); Müller 2010, 260, Taf. 13: 6, i d.
4.4. Kockasti poliedar zaobljenih bridova; tamnoplavo staklo; vel. 0,6 x 0,5 x 0,4
cm; 1 kom.
Analogije: Migoi 2009, 137, G 95.3.7. (s literaturom). Analogije za kockasti polie-
dar oštrih bridova: kao G 121.17.3.
4.5. Spljošteni dvostruki stožac s malom rupom; tamnoplavo i zeleno staklo; duž.
0,3-0,6 cm; 30 kom.
Analogije: Pirling 1989, 48, Taf. 6: 2917/4a, i d.; Swi 2000, 90 (short biconical beads);
Steinklauber 2002, 135, Abb. 189: 2; Dautova Ruševljan 2003, 60, T. XXVII: 1; Migoi
2009, 137, G 95.3.6. (s literaturom); Müller 2010, 254, Taf. 7: 5, i d.

236

Book ARR 17.indb 236 12.12.2013 10:19:06


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 227-299
Branka Migotti, Tino Leleković: Iskopavanja kasnoantičkog groblja na Štrbincima kod Đakova u 2007. i 2008. godini

4.6. Spljošteni kolut (zrno leće) s većom rupom; tamnoplavo i zeleno staklo; duž.
0,2-0,4 cm; 17 kom.
Analogije: Pirling 1989, 48, Taf. 6: 2917/4 (b, c), i d.; Dautova Ruševljan 2003, 60, T.
XXVII: 1; Migoi 2004, 161, G 39.1.1. (s literaturom); Müller 2010, 254, Taf. 7: 6, i d.
4.7. Izduljeni spljošteni poliedar; staklo mrljave oker-narančaste boje; vel. 1 x 0,4
x 1,3 cm; 1 kom.
Analogije: Batistić-Popadić 1985, 60, T. II: 9/30, i d.; Pirling, Siepen 2000, 84, Taf.
26: 4923/9n; Steinklauber 2002, 135, Abb. 189: 27; Dautova Ruševljan 2003, 136, T. 1: 15;
Kelemen 2008, 217, t. 7: 27/2, i d.; Migoi 2009, 122, G 74.1.1. (s literaturom); Müller 2010,
260, Taf. 13: 6; 303, Taf. 56: 19/14.
4.8a, b. Kolutaste; jantar; duž. 1 cm i 0,8 cm; 2 kom.
Približne analogije: Pirling 1966, 16, Taf. 8: 18p; Batistić-Popadić 1985, 59, T. I: 2/7, i
d.; Tempelmann-Mączynska 1985, 75, Taf. 16: 429; Steinklauber 2002, 135, Abb. 189: 26;
Migoi 2009, 143, G 105.1.3. (s literaturom).
4.9a, b. Manje ili više spljošten valjak; šupljikavi vapnenac ili kreda11; bjelkast s
mrljavom sivom i smeđom patinom; duž. 0,6-0,8 cm; 8 kom.
Analogije: Batistić-Popadić 1985, 60, T. II: 10/34, i d.; Marijanski-Manojlović 1987,
115, T. 19: 20/1, i d.; Vaday 1989, 317, Abb. 25: 25; Istvánovits 1993, 102-103, Abb. 9: 8;
Migoi 2003, 41, 43, G 45: 14.18.; Dautova Ruševljan 2003, 22, sl. 8; Migoi 2004, 171,
G. 145.14.18. Približne analogije (kost): Tempelmann-Mączynska 1985, 90, Taf. 20: 509,
510, 516; Vaday 1989, 317, Abb. 25: 32.
4.10a, b. Ravni ili povijeni štapić; šupljikavi vapnenac ili kreda; jedna iskrivljena,
bjelkasta s mrljavom sivom i smeđom patinom, a druga ravna, s tragovima poliranja;
duž. 1,4 cm i 1,5 cm; 2 kom.
Analogije: Marijanski-Manojlović 1987, 115, T. 19: 20/1; 124, T. 28: 40/4; Vaday 1989,
317, Abb. 25: 23, 24; Migoi 2003, 41, 43, G 45: 14/19; Migoi 2004, 171, G. 145.14.19. Pri-
bližne analogije (kost): Tempelmann-Mączynska 1985, 90, Taf. 20: 516.
G 117 (T. I. 7, 8.)
SJ 77 (I 15; ispod SJ 1, presijeca SJ 2 i SJ 90; RD 45 cm). Djelomice uništena pravo-
kutna raka vel. 195 x 65-70 x 15 cm; or. SZ-JI; M 35-45 god.; kostur osrednje sačuvan;
desna ruka (vjerojatno) uz tijelo, lijeva na trbuhu. Prilozi uz desno stopalo: čaša (1) i
donji dio svinjske vilice (2 - najvjerojatnije prilog).
11
Na određivanju materijala zahvaljujemo dr. sc. Ljerki Marjanac (Zavod za paleontologiju i ge-
ologiju kvartara HAZU). Prema njenom zapažanju površina perli doima se kao kreda, ali je
moguće da je u pitanju vapnenac ovapnio uslijed pečenja, odnosno pocakljivanja. Naime, na
presjeku jedne perle slomljene tijekom analize vidi se izvorna ružičasta boja vapnenca, dok je
vanjski sloj ovapnio; mrljava patina pritom je protumačena kao mogući trag neuspjelog poca-
kljivanja. Lj. Marjanac odredila je kao vapnenačke i perle G. 116.10., G 121.17.4.5. (vidi bilj. 15), te
G 125.10.3.

237

Book ARR 17.indb 237 12.12.2013 10:19:06


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 227-299
Branka Migotti, Tino Leleković: Iskopavanja kasnoantičkog groblja na Štrbincima kod Đakova u 2007. i 2008. godini

Prilog
1. Čaša. Približno polovica, u ulomcima, nerestaurirana; bjelkasto staklo; deb. sti-
jenki tijela manja od 0,1 cm; stožast oblik, rub otvora zadebljao iznutra, dno ravno; pr.
otvora oko 7,5 cm, pr. dna oko 3,5 cm; 4. st.
Analogije: Migoi 2009, 126-127, G 81.3. (s literaturom).
G 118 (T.II. 1, 2.)
SJ 80 (J/K 14/15; ispod SJ 1, presijeca SJ 2, dotiče SJ 90, presijeca ju SJ 105/G 122; RD
43 cm). Nedirnuta pravokutna raka vel. 174 x 50-66 x 70-107 cm; or. SZ-JI; D 3,5-4,5
god.; kostur izvrsno sačuvan; lijeva ruka na zdjelici a desna uz tijelo. Prilog: novac na
sredini grudnog koša (1).

Prilog
1. Novac. Cjelovit, osrednje sačuvan; bronca; Konstancije Gal (351.-354.), kovnica
Kizik (Cyzicus); RIC 85. (T. II. 3.)
G 119 (T. II. 4, 5, 6.)
SJ 81 (K 14; ispod SJ 1, presijeca SJ 2, presijeca ju SJ 98/G 121; RD 45 cm). Pravo-
kutna raka većim dijelom uništena grobom 121; sačuvana vel. 48 x 80 x 40 cm; or.
vjerojatno JZ-SI; D 3-5 god; na mjestu su sačuvani jedino prsti stopala, dok je ostatak
razvučen prilikom kopanja rake za G 121, koji je presjekao G 119. Prilog: boca uz de-
sno stopalo (1).

Prilog
1. Boca. Cjelovita, manje oštećenje ruba; zeleno staklo; deb. stijenki 0,1-0,2 cm; ljev-
kast otvor, kratak valjkasti vrat, kósa ramena, ovalno-valjkasto tijelo lagano suženo pre-
ma stožasto uvučenom dnu; vis. 16,5 cm; 2. pol. 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. II. 7; T. XXIV. 1.)
Analogije: Šubic 1976, 59, Tab. V: 43; Goethert-Polaschek 1977, 185: 1150, Formenta-
fel C: 109a; Barkóczi 1988, 148: 324-326; 48, Taf. XXIX; Ružić 1994, 84, tip I/6; Kelemen
2008, 220, t. 10: 44/3, i d.
G 120 (T. II. 8, 9.)
SJ 79 (K 14; ispod SJ 1, presijeca SJ 2, povezana sa SJ 105/G 122; RD 60 cm). Ne-
dirnuta pravokutna raka vel. 210 x 60-80 x 23-35 cm; or. Z-I; D 10,5-11,5 god.; izvrsno
sačuvan kostur na oko 10 cm debeloj podlozi od tamnije zemlje; ruke uz tijelo.
G 121 (T. III. 1, 2.)
SJ 98 (K 14; ispod SJ 1, presijeca SJ 2 i SJ 81/G 119, povezana sa SJ 109; RD 88 cm).
Nedirnuta pravokutna raka vel. 252 x 102-114 x 40-45 cm; or. SZ-JI; Ž 50-54; dobro
sačuvan kostur na postolju od (8-10 cm) zemlje tamnije od zapune, desna ruka na
zdjelici, lijeva na grudima, lubanja i dio kostura djeteta iz G 119 među potkoljenica-

238

Book ARR 17.indb 238 12.12.2013 10:19:06


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 227-299
Branka Migotti, Tino Leleković: Iskopavanja kasnoantičkog groblja na Štrbincima kod Đakova u 2007. i 2008. godini

ma, a dio uz prilog 18. Prilozi: ogrlica s kopčom uz lijevo bedro (1), kopča ogrlice uz
desnu stranu vrata (2), narukvica na desnoj ruci (3), ulomak narukvice na prsima (4),
5 prstena uz lijevu stranu lubanje (5-9), 3 prstena na srednjem prstu lijeve ruke (10-12),
nepoznat broj narukvica na lijevoj ruci (13-15), narukvica uz lijevu stranu vrata (16),
veći broj perli između lijeve nadlaktice i rebara (17), boca i čaša uz lijevo stopalo (18,
19), sjekutić (divlje?) svinje uz lijevo bedro (20), puževa kućica na zdjelici (21).

Prilozi

1. Ogrlica. Polomljena, sastavljena od cjelovitih članaka; bakarna slitina; 30 čla-


naka u obliku osmice stegnute po sredini rebrastim obručem, s dvodijelnom trape-
zoidnom kopčom; duž. kopče 4,5 cm, ukupna duž. ogrlice oko 30 cm; 4. st. – 1. pol. 5.
st. (T. III. 3; T. XXV. 4.)
Analogije: Burger 1979, 92, Taf. 8: 38/1c; Marijanski-Manojlović 1987, 132, T. 36:
59/3. Približne analogije (članci drukčijeg oblika): Migoi, Perinić 2001, 111, G 15.4. (s
literaturom); Steinklauber 2002, 148-149, Abb. 211: 5. Analogije za kopču: Lányi 1972,
170, Abb. 64: A5; Steinklauber 2002, 148, Abb. 211: 2; Migoi 2004, 167, G 45.11.; Migoi
2009, 137, G 95.4.; Müller 2010, 287, Taf. 40: 81/11.
2. Kopča ogrlice. Cjelovit članak dvodijelne kopče; bakarna slitina; deblja žica
pravokutnog presjeka s alkom na jednom i kukom na drugom kraju; duž. 2,6 cm; 4.
st. – 1. pol. 5. st. (T. III. 4.)
Analogije: Migoi 2004, 163, G 42.1. (s literaturom); Migoi 2009, 123, G 74.2; Ste-
inklauber 2002, 148, Abb. 211: 1.
3. Narukvica. Cjelovita; bakarna slitina; zatvoren šuplji kolut s napravom za za-
tvaranje u obliku rebrastog tuljca; pr. 4,8 cm; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. III. 5; T. XXV. 5.)
Analogije: Burger 1979, 92, Taf. 8: 38/3a, 3b; Dautova Ruševljan 2003, 139, T. 4: 7; Mi-
goi 2009, 145, G. 106.3; Müller 2010, 339, Taf. 92: 3. Približne analogije (spoj u obliku
dvostruke bačvice): Kelemen 2008, 256, sl. 46: 203/2, 269, sl. 59: 252/3.
4. Narukvica. Otprilike trećina koluta; željezo; kolut od tanke žice oblo-pravo-
kutnog presjeka, ukrašen usporednim poprečnim crtama; pr. 5,4 cm; 4. st. – 1. pol. 5.
st. (T. III. 6.)
Analogija: Steinklauber 2002, 113, Abb. 174: 5. Približne analogije (različit ili nepo-
znat presjek, bez ukrasa): Dautova Ruševljan 2003, 56, T. XXIII: 44/6; Migoi 2009, 133,
G 87.7. (s literaturom); Müller 2010, 259, Taf. 12: 10, i d.
5. Prsten. Cjelovit; bakarna slitina; trakast obruč ukrašen reljefnim cik-cak mo-
tivom na cijeloj površini, pločasta pravokutna glava s urezanom kružnicom i središ-
njom točkom unutar pravokutnog okvira; pr. 1,6 cm; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. III. 7.)

239

Book ARR 17.indb 239 12.12.2013 10:19:07


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 227-299
Branka Migotti, Tino Leleković: Iskopavanja kasnoantičkog groblja na Štrbincima kod Đakova u 2007. i 2008. godini

Analogije12 za tip: Migoi 2004, 162, G 39.3.; Migoi 2009, 132, G 87.4. (s literatu-
rom); Steinklauber 2002, 130, Abb. 185: 8. Analogije za ukras obruča: Migoi 2009, 132,
G 87.3.1.
6. Prsten. Obruč cjelovit, nedostaje umetak; bakarna slitina; obruč ovalnog pre-
sjeka, na položaju glave ovalno raskucan u podlogu za umetak; pr. 1,6 cm; 4. st. – 1.
pol. 5. st. (T. III. 8.)
Analogije: Lányi 1972, 168, Abb. 62: 20; Steinklauber 2002, 130, Abb. 185: 7. Ovakav
oblik prstena češće se susreće u varijanti s kovinskom glavom: Migoi i ostali 1998, 67,
197, i d; Migoi 2004, 164-165, G 42.4. (s literaturom).
7. Prsten. Polovica trakastog obruča; bakarna slitina; pr. oko 1,5 cm; 4. st. – 1. pol.
5. st. (T. III. 9.)
Moguće analogije: Migoi, Perinić 2001, 114-115, G 19.7.-8. (s literaturom); Dautova
Ruševljan 2003, 141, T. 6: 1; Kelemen 2008, 249, t. 39: 178/2.
8. Prsten. Oko četvrtina obruča nejasnog presjeka, prilijepljena uz prsten br. 7;
željezo; pr. oko 1,5 cm. (T. III. 9.)
9. Prsten. Kruna s manjim ostatkom obruča; srebro, staklo; trakast obruč, kruna u
obliku okrugle podloge omeđene zrnastom vrpcom, na kojoj je ležište za četverokutni
umetak od zelenog stakla; pr. krune 0,9 cm; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. III. 10; T. XXV. 6.)
Analogija: Istvánovits 1993, 102-103, Abb. 9: 6. Približne analogije (umetak ova-
lan): Lányi 1972, 168, Abb. 62: 24; Burger 1979, 89, Taf. 5: 30/1 i d.; Guiraud 1989, 188,
Fig. 26. type 4 (vidi bilj. 12).
10. Prsten. Cjelovit, krhak, spojen s br. 11 i 12; bakarna slitina; trakast obruč; pr.
1,6 cm; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. III. 11; T. XXV. 3.)
Analogije: kao br. 7.
11. Prsten. Cjelovit, spojen s br. 10 i 12; željezo: opis, vrijeme i analogije kao br. 10.
(T. III. 11.)
12. Prsten. Cjelovit, spojen s br. 10 i 11; željezo; širok trakasti obruč s naznakama
koncentričnih vodoravnih rebara i središnjeg proširenja; šir. obruča 0,3-0,5 cm; 4. st.
– 1. pol. 5. st. (T. III. 11.)
Analogije nepoznate.13

12
Analogije za prstenje većinom su približne, čak i kad to nije posebno naznačeno, jer se često
međusobno združuju različiti oblici obruča, glava i ukrasa. Štoviše, kruna prstena G 121.9. ima
usporedbe u naušnicama (Lányi 1972, 171, Abb. 65: 19; Sági 1981, 76, Abb. 57: 8; Ruseva-Slokoska
1991, 122-129, cat. nos. 47, 49, 61, 62; Migo i i ostali 1998, 62, 196c), dok su krune kod prstenja tog
tipa najčešće okrugle ili ovalne.
13
Najbliže analogije ovom primjerku predstavlja široko trakasto ukrašeno ili neukrašeno prstenje
od bakarne slitine (Burger 1979, 90, Taf. 6: 34/7, 10a; Migoi 2004, 167, G 45: 7), kao i srebrno tra-

240

Book ARR 17.indb 240 12.12.2013 10:19:07


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 227-299
Branka Migotti, Tino Leleković: Iskopavanja kasnoantičkog groblja na Štrbincima kod Đakova u 2007. i 2008. godini

13. Narukvica. Ulomak; kost; izduljeno-ovalan presjek, neukrašena; šir. 0,45 cm,
deb. 0,2 cm, duž. 4,3 cm; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. III. 12.)
Analogije: Migoi 2004, 166, G 45.4. (s literaturom).
14. Narukvica. Tri ulomka; kost; trakasti obruč, ukrašen jednim nizom kružnica
sa središnjom točkom, smještenim između dvije rubne crte; šir. 0,5 cm, duž. 2,5 cm,
4,2 cm i 4,5 cm; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. III. 13.)
Analogije: Kloiber 1962, 45, Taf. XVI: 32b/7, 8; Burger 1966, 206, fig. 96: 34/ 2, i d.;
Burger 1979, 88, Taf. 4: 21/3c, 97, Taf. 13: 69/10e; Keller 1971, 103, Abb. 30: 9; Salamon,
Barkóczi 1971, 46, Abb. 10: 61/11, 12; Lányi 1972, 167, Abb. 61: 4, 9, 13-17, 26-27; Mócsy
1981, 204, Abb. 13; Pollak 1993, 215, Taf. 43: 23; Bíró 1994, 148, pl. X: 65, 66, 69-73; Kele-
men 2008, 219, t. 9: 40/3, 4, i d.; Müller 2010, 286, Taf. 39: 75/33 i d.
15. Narukvice. Šest ulomaka dviju ili više narukvica; kost, bakarna slitina; traka-
ste, spojene kovinskim zakovicama (8 sačuvanih), ukrašene vodoravnim nizom većih
koncentričnih kružnica sa središnjom točkom i okomitim nizovima od po dvije male
kružnice sa središnjom točkom, s tragovima crvene boje u žljebovima koncentričnih
kružnica na dva primjerka; šir. 0,7-0,9 cm; duž. 6, cm, 5,8 cm, 5 cm, 4,6 cm, 4 cm i 3 cm;
pretpostavljeni pr. 5,6 cm i 6,2 cm. (T. III. 14; T. XXV. 2.)
Analogije: Keller 1971, 103, Abb. 30: 19; Salamon, Barkóczi 1971, 46, Abb. 10: 61/1414;
Lányi 1972, 167, Abb. 61: 12, 21, 23-25; Burger 1979, 95, Taf. 11: 52/4b, 12c; Bíró 1994, 148,
pl. X: 64; Migoi, Perinić 2001, 192, T. XIII, sl. 1; Steinklauber 2002, 114, Abb. 175: 2;
Kelemen 2008, 288, t. 78: 322/11-14; Müller 2010, 287, Taf. 40: 81/16 i d.
16. Narukvica. Dva ulomka duž. 2,3 cm i 3,4 cm; kao br. 13.
17. Perle. Cjelovite; staklo, vapnenac; 19 kom.; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. III. 15; T. XXII. 6.)
17.1a, b. Izduljeni heksaedar s rupom većeg (1a) ili manjeg (1b) promjera; svjetloze-
leno neprozirno staklo mjestimice s crno-smeđom patinom; duž. 0,3-0,4 cm; 9 kom.
Analogije: Pirling 1974, 11-12, Taf. 11: 1279/10a, i d.; Pirling, Siepen 2000, 71, Taf. 21:
4799/14f, i d.; Steinklauber 2002, 141, Abb. 192; Dautova Ruševljan 2003, 136, T. 1: 21;
Migoi 2004, 163-164, G 42.2.2. (s literaturom).
17.2 a, b. Kvadar (2a), kocka (2b); prozirno tamnoplavo staklo; duž. 0,2 i 0,4 cm; 3 kom.

kasto prstenje s vodoravnim rebrima (Filipović 2010, 43, grob 60; Müller 2010, 320, Taf. 73: 26/19,
i d.). Treba imati na umu da je ustanovljavanje analogije za željezne predmete znatno otežano
time što se oni u pravilu objavljuju u izvornom (lošem) stanju sačuvanosti, a mnogi se najvjero-
jatnije iz istog razloga ni ne ilustriraju.
14
Analogna narukvica iz Csákvára ukrašena je motivom sličnim onome na štrbinačkom primjer-
ku, dok je gotovo identičan motiv primijenjen na jednome češlju iz istoga groblja (Salamon,
Barkóczi 1971, 44, Abb. 8: 30/12).

241

Book ARR 17.indb 241 12.12.2013 10:19:07


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 227-299
Branka Migotti, Tino Leleković: Iskopavanja kasnoantičkog groblja na Štrbincima kod Đakova u 2007. i 2008. godini

Analogije: Pirling 1989, 56-57, Taf. 11: 2985/9 (a, b, d), i d.; Pirling, Siepen 2000, 72,
Taf. 22: 4811/12b; Steinklauber 2002, 141, Abb. 190, 192; Migoi 2004, 136-137, G. 95. 3.7.
(s literaturom).
17.3. Kockasti poliedar; prozirno tamnoplavo staklo; duž. 0,25 cm; 2 kom.
Analogije: Pirling, Siepen 2000, 50, Taf. 6: 4608/15e; Steinklauber 2002, 141, Abb.
194; Migoi 2009, 123, GA 74.1.3. (s literaturom).
17.4. Valjkasti štapić; čvrst bijeli i ružičasti vapnenac ili koralj15 s tragovima glača-
nja; duž. 0,45 cm; 2 kom.
Približne analogije: Tempelmann-Mączynska 1985, 26, Taf. 20: 516; Vaday 1989,
317, Abb. 25: 30.
17.5. Valjkasto-bačvaste; čvrst bijeli i ružičasti vapnenac s tragovima glačanja;
duž. 0,2-0,3 cm; 3 kom.
Približne analogije: Tempelmann-Mączynska 1985, 26, Taf. 20: 509-510; Vaday
1989, 317, Abb. 25: 32.
18. Boca. Gotovo cijela, ali u ulomcima, nerestaurirana; zelenkasto staklo; deb.
stijenki tijela oko 0,1 cm; valjkast vrat s ljevkastim obodom i široka, trakasta, ižljeblje-
na koljenasta ručka koja se širi od oboda prema ramenu, tijelo u obliku šesterostrane
prizme, s unutrašnjim stijenkama ukrašenima gustim, plitkim, kosim žljebovima po
cijeloj površini, dno stožasto udubljeno; vis. oko 20 cm; sredina i 2. polovica 4. st. (T.
XXIII. 1.)
Analogije: Migoi 2004,175, G 52.4. (s literaturom).
19. Čaša. Sačuvano dno i nekoliko ulomaka oboda; žućkasto-svjetlozeleno staklo;
deb. stijenki manja od 0,1 cm; zadebljao obod, stožasto tijelo, zaobljeno dno; pr. otvora
8 cm, vis. oko 12 cm; 4. st. – 1. polovica 5. st.
Analogije: Migoi 2007, 167, G 62.4. (s literaturom).
20. Sjekutić (divlje?16) svinje. Odlomljen na oba kraja; duž. 4,2 cm.
21. Puž. Cjelovita kućica, vrsta cepaea vindobonensis (živičnjak). Jedna oštećena kućica
iste vrste bila je i u zapuni.
G 122 (T. IV. 1, 2.)
SJ 105 (K 14, ispod SJ 1, presijeca SJ 2 i SJ 80/G 118, dotiče SJ 80/G 118 i 79/G 120;
RD 48 cm). Djelomice uništena pravokutna raka vel. 237 x 62-85 x 10-15 cm; or. SZ-JI;

15
Prema analizi koju je načinio Damir Doračić, ružičaste perle načinjene su od koralja. Vidi bilj.
11.
16
Nije moguće razlikovati sjekutić divlje i domaće svinje; na podatku zahvaljujem dr. sc. Dejani
Brajković (Zavod za geologiju i paleontologiju kvartara HAZU).

242

Book ARR 17.indb 242 12.12.2013 10:19:07


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 227-299
Branka Migotti, Tino Leleković: Iskopavanja kasnoantičkog groblja na Štrbincima kod Đakova u 2007. i 2008. godini

M 50-55 god.; kostur odlično sačuvan; lijeva ruka na zdjelici, desna uz tijelo. Prilog:
smrvljena čaša ispred desnog stopala (1).

Prilog
1. Čaša. Smrvljena; tanko zelenkasto staklo; stožasta; veličina nepoznata.
G 123 (T. IV. 3, 4.)
SJ 89 (K 15; ispod SJ 1, presijeca SJ 2 i SJ 90; RD 70 cm). Nedirnuta pravokutna
raka vel. 230 x 70-80 x 35-55 cm; or. SZ-JI; Ž 35-45; kostur loše sačuvan; desna ruka
uz tijelo. Prilozi: komadić žice od bakarne legure uz desnu šaku – ostatak prstena,
na što upućuje zelena boja članka prsta (1), balzamarij između desne ključne kosti i
vrata (2).
Prilog
1. Prsten ? Ulomak tanke žice okruglog presjeka od bakarne slitine; duž. 0,7 cm.
2. Balzamarij. Nedostaje manji dio tijela, vrat i jedna ručka; žućkasto staklo s
jedva primjetnom zelenkastom nijansom; deb. stijenki 0,1-0,2 cm; prstenasta stajaća
površina, stožasto udubljeno dno, kruškoliko tijelo, vrat valjkast, nepoznatog točnog
oblika, rame ukrašeno sa 4 reljefne koncentrične niti; 4 uvijene trakaste ručke; vis. 5,6
cm; kraj 3. – 1. pol. 5. st.17 (T. IV. 5; T. XXIII. 2.)
Približne analogije: Goethert-Polaschek 1977, 235-236, Form 143 i 144; Stern 2001,
214, kat. 444; Arveiller-Dulong, Nenna 2005, 425, kat. 1185; Pirling, Siepen 2006, 276,
Gellep 531.
G 124 (T. V. 1, 2.)
SJ 106 (I 14; ispod SJ 1, presijeca SJ 2, presijeca ga SJ 97; RD 75 cm). Djelomice
uništena pravokutna raka vel. 64 x 85-87 x 15-18 cm; or. SZ-JI; M 25-30 god.; sačuvan
manji dio kostura s lubanjom.
G 125 (T. V. 3, 4.)
SJ 107 (I 14; ispod SJ 1, presijeca SJ 2, presijeca ga SJ 97; RD 72 cm). Djelomice uni-
štena pravokutna raka vel. 100 x 53-101 x 17-23 cm; or. SZ-JI; D 10-11 god; kostur loše
sačuvan; ruke uz tijelo. Prilozi: ogrlica ispod lubanje (1); narukvica na desnoj ruci (2),
5 metalnih (3, 4, 5, 6, 7) i neodređen broj koštanih (8) narukvica na lijevoj, u predjelu
vrata kopča (9) i perle ogrlice (10), smrvljeno staklo uz lijevu ruku (11).

Prilozi
1. Ogrlica. Polomljena, veći broj članaka ukupne dužine od oko 26 cm; kao G
121.1.
17
S obzirom na to da su nam potpune analogije nepoznate, a iz Panonije čak i one približne, pred-
met je datiran na temelju grobnog konteksta, odnosno staklene čaše s kojom je nađena posuda
slična (ali veća) onoj na Štrbincima (Goethert-Polaschek 1977, Taf. 25: 295).

243

Book ARR 17.indb 243 12.12.2013 10:19:07


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 227-299
Branka Migotti, Tino Leleković: Iskopavanja kasnoantičkog groblja na Štrbincima kod Đakova u 2007. i 2008. godini

2. Narukvica. Cjelovita; pr. 5,7 cm; kao G 116.1. (T. V. 5.)


3. Narukvica. U ulomcima, nerestaurirana; kao br. 2.
4. Narukvica. Sačuvana otprilike polovica koluta, prilijepljenog uz br. 5; kao G
116.3. (T. V. 6; T. XXVI. 1.)
5. Narukvica. Cjelovita; bakarna slitina; obruč od deblje trakaste žice, lepezasti
završetci sa žlijebom po sredini i okomitim urezima na prijelazu u obruč; vel. 4,6 x 4,9
cm; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. V. 6; T. XXVI. 1.)
Analogije: Migoi 2009, 133, G 87.6. (s literaturom); Müller 2010, 258, Taf. 11: 4, 9.
6. Narukvica. Cjelovita; bakarna slitina; obruč od debele trakaste žice, trokutasti
završetci ukrašeni motivom kruga s točkom i poprečnim crtama na prijelazu u kolut;
vel. 6 x 5,2 cm; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. V. 7.)
Analogije: Migoi 2009, 144, G 105.2. (s literaturom); Müller 2010, 257, Taf. 10: 8.
7. Narukvica. Gotovo cjelovita, nedostaje jedan završetak s rupom za prihvat
kuke; bakarna slitina; široka traka bakarnog lima s kukom i rupom za pričvršćivanje
na krajevima, ukrašena točkasto izvedenim V-motivom na cijeloj površini; šir. obruča
0,6 cm, vel. oko 4,9 x 5,4 cm; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. V. 8.)
Analogije: Migoi, Perinić 2001, 107, G 10.1. (s literaturom); Steinklauber 2002, 110,
Abb. 171: 2; Dautova Ruševljan 2003, 140, T. 5: 11; Pirling, Siepen 2006, 348, Taf. 57: 13-
18; Migoi 2009, 145, G 106.4.; Müller 2010, 257, Taf. 10: 7, i d.
8. Narukvice. Četrnaest ulomaka vjerojatno dviju narukvica uglačane površine
i dobro sačuvanog ukrasa; kost, bakarna slitina; uska, deblja traka, spoj pričvršćen
zakovicama (5 sačuvanih) od bakarne slitine, ukras u obliku niza kružnica sa središ-
njom točkom; duž. ulomaka od 1,2 cm do 3,8 cm, pr. oko 7 cm; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T.
V. 9.)
Analogije: kao G 121.14., osobito Kloiber 1962, Burger 1979, Keller 1971 i Pollak
1993 (niz krugova bez rubnih crta).
9. Kopča ogrlice. Jedan članak kopče ogrlice, cjelovit; bakarna slitina; debela žica
kvadratnog presjeka, s alkom i kukom na krajevima; duž. 2 cm; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T.
V. 10.)
Analogije: Kelemen 2008, 272, t. 62: 263/1; Migoi 2009, 132, G 87.2. (s literaturom);
Steinklauber 2010, 148, Abb. 211: 1.
10. Perle. Cjelovite; staklo, vapnenac; bakarna slitina; 45 kom; 4. st. – 1. pol. 5. st.
(T. V. 11; T. XXII. 3.)
10.1. Izduljeni heksaedar; neprozirno svjetlozeleno staklo; duž. 0,5-0,6 cm; 37
kom.; kao G 121.17.1.
10.2. Bačvasta lopta; staklo, zlato; prozirno žuto staklo s umetnutim zlatnim slo-
jem; duž. 0,4 cm; 1 kom.

244

Book ARR 17.indb 244 12.12.2013 10:19:07


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 227-299
Branka Migotti, Tino Leleković: Iskopavanja kasnoantičkog groblja na Štrbincima kod Đakova u 2007. i 2008. godini

Analogije: Steinklauber 2002, 144, Abb. 202; Migoi 2009, 148, G 113.2.2. (s litera-
turom).
10.3. Nepravilan valjak; bijeli vapnenac s mjestimičnom sivom patinom; duž. 0,5
cm; 1 kom. Približne analogije: kao G 116.4.9.
10.4. Izduljeni poliedar; bakarna slitina; duž. 0,45 cm; 6 kom.
Analogije u kovini nepoznate, analogije u staklu: kao G 116.4.3.
11. Posuda. Hrpica bezobličnih ulomaka žućkasto-zelenkastog debljeg stakla.
G 126 (T. VI. 1, 2.)
SJ 111 (I 15; ispod SJ 1, presijeca SJ 2 i SJ 90; RD 62 cm). Nedirnuta pravokutna raka
vel. 200 x 60-70 x 16-22 cm; or. SZ-JI; D 14-16 god.; kostur loše sačuvan; desna ruka na
zdjelici, lijeva uz tijelo. Prilozi: 4 narukvice na lijevoj (1-4) i 2 (5, 6) na desnoj ruci, 4
prstena na lijevoj ruci (7-10), kopča ogrlice, probušeni novac i dio perli (11-13) na po-
dručju glave i vrata, dio perli (13) i umetak za prsten (14) uz lijevo stopalo, zajedno s
čašom (15).

Prilozi
1. Narukvica. Cjelovita; bakarna slitina; kolut D-presjeka sa završetcima u obliku
stiliziranih zmijskih glava; vel. 5,6 x 5,1 cm; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. VI. 3.)
Analogije: Kloiber 1962, 35; Taf. XIV: 16a/12; Keller 1971, 100, Abb. 29: 3; Salamon,
Barkóczi 1971, 43, Abb. 7: 13/6; Lányi 1972, 164, Abb. 58: 34-39; Petru, Petru 1978, 62, T.
XII: 13, 14; Burger 1979, 97, Taf. 13: 69/6 i d.; Pollak 1993, 183-184, Taf. 17: 150/1, 2; Swi
2000, 167, 174, fig. 213, fig. 225; Steinklauber 2002, 111, Abb. 172: 2-5; Dautova Ruševljan
2003, 140, T. 5: 10; Müller 2010, 253, Taf. 6: 9 i d.
2. Narukvica. Cjelovita; kao br. 1; vel. 5,6 x 5,1 cm. (T. VI. 4.)
3. Narukvica. Cjelovita; bakarna slitina; kolut okruglog presjeka i preklopljenih
bačvasto oblikovanih završetaka; vel. 5,6 x 5,8 cm; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. VI. 5.)
Analogije: Pollak 1993, 168, Taf. 6: 67/4; Swi 2000, 167, 174, fig. 213, fig. 226; Migoi,
Perinić 2001, 111, G 15: 3 (s literaturom); Steinklauber 2002, 111, Abb. 172: 7.
4. Narukvica. Cjelovita; bakarna slitina; kolut okruglog presjeka i stožasto proši-
renih završetaka; vel. 5,1 x 6,1 cm; 2. polovica 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. VI. 6.)
Analogije: Dombay 1957, 204-205, T. XIII: 4; Keller 1979, 26, Taf. 2: 13/8; Pirling, Sie-
pen 2000, 140, Taf. 95: 5284/10; Migoi, Perinić 2001, 114, G 19: 4 (s literaturom); Pirling,
Siepen 2006, 341, Taf. 54: 8; Müller 2010, 297, Taf. 50: 83/12.
5. Narukvica. Cjelovita; vel. 5,1 x 6,1 cm; kao br. 4. (T. VI. 7.)
6. Narukvica. Tri ulomka, nerestaurirana; bakarna slitina; pr. oko 6 cm; kao G
116.1. i G 125.2.

245

Book ARR 17.indb 245 12.12.2013 10:19:07


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 227-299
Branka Migotti, Tino Leleković: Iskopavanja kasnoantičkog groblja na Štrbincima kod Đakova u 2007. i 2008. godini

7. Prsten. Cjelovit (u ulomcima); bakarna slitina; pr. 1,7 cm; moguće kao G 121.6.
(oblik) i G 121. 5. (ukras). (T. VI. 8.)
8-10. Prstenje. Tri veoma tanka međusobno slijepljena trakasta prstena jednakog
oblika i veličine, dva cjelovita a jednome nedostaje dio obruča; bakarna slitina; pr. 1,6
cm; kao G 121.7. i 8. (oblik) i G 121.5. (ukras). (T. VI. 9.)
11. Kopča ogrlice. Cjelovita (oba članka); bakarna slitina; ukupna dužina 4,4 cm;
kao G 125.9. (T. VI. 10.)
12. Privjesak. Cjelovit; bakarna slitina; tanka ovalna pločica (najvjerojatnije izli-
zan novac) probušena u gornjoj polovici, jedna strana izbrazdana tankim plitkim cr-
tama koje se međusobno presijecaju; vel. 1,5 x 1,3 cm. (T. VI. 11; T. XXVI. 2.)
Analogije: Migoi, Perinić 2001, 112, 148, G 17.1.
13. Perle. Cjelovite; staklo; 14 kom; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. VI. 12; T. XXII. 4.)
13.1. Izduljeni heksaedar; tamnozeleno staklo; duž. 06-0,8 cm; 4 kom; kao G
121.17b.
13.2. Dvostožasta; tamnozeleno staklo; duž. 0,6 cm; 1 kom. Analogije: Kelemen
2008, 240, t. 30: 140/1, i d.; Migoi 2009, 137, G 95.3.3. (s literaturom).
13.3. Spljošteni dvostruki stožac; tamnoplavo staklo: pr. 0,3-0,5 cm; 7 kom; kao G
116.4.5.
13.4. Kratki valjak; bež staklo s tamnosmeđom patinom; duž. 0,25 cm; 2 kom.
Analogije: Migoi 2009, 136, G 95.3.2. (s literaturom).
14. Umetak za prsten. Cjelovit; tamnozeleno staklo; tanka četverokutna pločica
trapeznog presjeka; vel. 1,5 x 1,1 x 0,2 cm; 3. – 5. st.
Analogije: Farka 1976, 69, Taf. 3: 5/12; Migoi i ostali 1998, 57, br. 179.
15. Čaša. Oko trećina čaše u većim i manjim ulomcima; svijetlo žućkasto-zelenka-
sto staklo; rub okrhnut, stožasto tijelo ukrašeno s tri koncentrična niza od po dva plitka
ureza, prijelaz tijela u dno zaobljen, dno ravno sa središnjim unutrašnjim udubljenjem;
deb. stijenki 0,1-0,2 cm, pr. dna oko 2,5 cm; 2. polovica 4. st. – 1. polovica 5. st.
Približne analogije: Šaranović-Svetek 1986, 18, T. IV: 3; Barkóczi 1988, 82, Taf. IX:
99; Ružić 1994, 50-52, T. XXXVIII: 12, 13, T. XL: 3; Migoi 2004, 160-161, G. 37.1. (s lite-
raturom).

G 127 (T. VII. 1, 2.)


SJ 84 (J 14; ispod SJ 1, dotiče SJ 82, presijeca SJ 2 i SJ 131; RD 66 cm). Nedirnuta
pravokutna raka vel. 225 x 65-80 x 50-60 cm; or. SZ-JI; M 50-55 god.; kostur dobro
sačuvan; ruke na bedrima.

246

Book ARR 17.indb 246 12.12.2013 10:19:07


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 227-299
Branka Migotti, Tino Leleković: Iskopavanja kasnoantičkog groblja na Štrbincima kod Đakova u 2007. i 2008. godini

G 128 (T. VII. 3.)


SJ 120 (K 15; ispod SJ 1, presijeca SJ 2; RD 35 cm). Nedirnuta pravokutna raka vel.
160 x 37-60 x 27-40 cm; or. vjerojatno SZ-JI; kostur potpuno propao. Prilozi: narukvica
na mjestu lijeve ruke (1), perle ne mjestu glave (2), posuda na mjestu lijeve noge (3).

Prilozi

1. Narukvica. Cjelovita, slomljena u 7 ulomaka, nerestaurirana; bakarna slitina;


šir. trake 0,8 cm, pr. oko 4 cm; ukras: rombovi s točkom po sredini u polju omeđenom
uskim istočkanim trakama; kao G 125.7.
2. Perle. Cjelovite ili neznatno okrhnute; staklo; 48 kom; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. VII.
4; T. XXII. 5.)
2.1. Neznatno spljošten valjak; neprozirno zeleno staklo s bjelkastom patinom:
duljina: 1,2 cm; 1 kom. Analogije: Pirling, Siepen 2000, 46, Taf. 4: 4566/e, i d.; Migoi
2009, 136, G 95.3.2. (s literaturom).
2.2. Spljošten kolut (zrno leće); tamnoplavo staklo; pr. 0,3 cm; 4 kom.; kao G
116.4.6.
2.3. Spljošten dvostruki stožac; tamnoplavo staklo; pr. 0,4-0,7 cm; 43 kom.; kao G
116.4.5.
3. Posuda. Veći broj pretežno malih ulomaka tankog i debelog zelenkastog stakla
posude nepoznatog oblika i veličine.
G 129 (T. VII. 5, 6.)
SJ 117 (J 14/15; ispod SJ 1, presijeca SJ 2, SJ 90 i SJ 108, dotiče SJ 18/G 131; RD 59 cm).
Nedirnuta pravokutna raka vel. 240 x 78-91 x 16-26 cm; or. SZ-JI; M 35-40 god.; kostur
izvrsno sačuvan; desna ruka na zdjelici, lijeva na trbuhu.
GA 130 (T. VIII. 1, 2.)
SJ 94 (G/H 14; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2, dotiče SJ 133/G 139, presijeca SJ 95; RD
190 cm18). Okruglasta jama s ostatcima razrušene grobnice (ulomci opeke, tegula i
žbuke) veličine otprilike 240 x 200 x 80-160 cm, zapunjena tamnosivom zemljom s
primjesama lijepa, keramike, ugljena i životinjskih kostiju (između ostalog dio kostu-
ra vepra). Od posebnih nalaza jedan moguće pripada grobnici ili kasnijem razdoblju
(PN 35/2007 – željezni klin) a dugi (PN 77/2007 – glinena loptica) vjerojatno SJ 95. Or.
SZ-JI; ispremiješane kosti (ključna te dio lubanje i čeljusti) odrasle osobe, vjerojatno
muške, i djeteta (ulomci lubanje i rebara) od 6-10 god.

18
Budući da čvrsta struktura grobnice nije sačuvana, kao RD zabilježena je zadnja dubina pojav-
ljivanja ispremiješanih ulomaka opeke i žbuke.

247

Book ARR 17.indb 247 12.12.2013 10:19:07


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 227-299
Branka Migotti, Tino Leleković: Iskopavanja kasnoantičkog groblja na Štrbincima kod Đakova u 2007. i 2008. godini

G 131 (T. IX. 1, 2.)


SJ 118 (J 14; ispod SJ 1, presijeca SJ 2 i SJ 137, uz SJ 90 i SJ 108; RD 65 cm). Nedirnuta
pravokutna raka vel. 203 x 85-93 x 25-35 cm; or. SZ-JI; Ž 20-25 god.; kostur odlično
sačuvan; lijeva ruka na zdjelici, desna na trbuhu. Prilozi: po jedna naušnica uz glavu
i uz desnu nadlakticu (1 a, b), 4 kovinske narukvice (2-5) i nepoznat broj koštanih (7)
na lijevoj ruci te jedna kovinska na desnoj (6), 3 prstena na lijevoj ruci (8-10), perle na
vratu (11), sjekutić (divlje?) svinje, u zapuni 10-ak cm poviše kostura, otprilike iznad
lijeve potkoljenice (12).

Prilozi
1. Naušnice. Dvije fragmentarno sačuvane jednake naušnice; srebro, staklo?19;
iskrivljen obruč od žice okruglog presjeka s kukom i alkom za zatvaranje i moguće s
privjeskom od perle poput G.128.2.2.; pr. oko 1,5 cm; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. IX. 3.)
Moguće analogije: Burger 1979, 52, 104, Taf. 20: 118/1; Steinklauber 2002, 127, Abb.
183: 4-8; Dautova Ruševljan 2003, 136, T. 1: 4; Kelemen 2008, 297, t. 87: 3/1; Migoi 2009,
136, G 95.1. (s literaturom). Analogije za kolut bez privjeska: Salamon, Barkóczi 1971,
46, Abb. 10: 58/2; Lányi 1972, 171, Abb. 65: 1; Dautova Ruševljan 2003, 136, T. 1: 3; Ste-
inklauber 2002, 127, Abb. 183: 3.
2. Narukvica. Gotovo cjelovita, nedostaje završetak naprave za zakopčavanje; ba-
karna slitina; šupalj obruč okruglog presjeka, sastavljen od četverostruke uvijene žice
obuhvaćene na krajevima glatkim tuljcem; vel. 6,5 x 7,2 cm; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. IX. 4.)
Analogije: Pirling, Siepen 2000, 56, Taf. 10: 4656/14, 15; Steinklauber 2002, 110, Abb.
171: 1; Migoi 2004, 166, G 45.3. (s literaturom); Flück 2005, 96, Taf. 2: 9/1; Kelemen
2008, 250, t. 40: 172/4, i d.; Müller 2010, 345, Taf. 98: 135/24.
3. Narukvica. Cjelovita; bakarna slitina; obruč od žice okruglog presjeka, krajeva
preklopljenih i međusobno povezanih petljom; vel. 6,6 x 6,3 cm; 4. st. – 1. pol. 5. st.
(T. IX. 5.)
Analogije: Steinklauber 2002, 110, Abb. 171: 4; Konrad 2003, 442, Abb. 5: 2; Kele-
men 2008, 252, t. 42: 191/5; Migoi 2009, 135, G 94: 2 (s literaturom).
4. Narukvica. Manji ulomak željezne narukvice prilijepljen uz br. 3; obruč pravo-
kutnog presjeka, ukrašen usporednim poprečnim urezima; duž. 4 cm; kao G 121.4.
(T. IX. 5.)
5. Narukvica. Gotovo cjelovita; željezo; obruč pravokutnog presjeka s ostatcima
prilijepljene lanene tkanine, ukrašen usporednim poprečnim urezima; vel. 6,2 x 5,2
cm, kao G 121.4. (T. IX. 6.)
19
Naušnice i perle nisu nađene na istome mjestu, ali s obzirom na samo dva primjerka potonjih,
moguće je da su one bile u funkciji privjesaka naušnica, usprkos tome što spojni dijelovi nisu
nađeni.

248

Book ARR 17.indb 248 12.12.2013 10:19:07


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 227-299
Branka Migotti, Tino Leleković: Iskopavanja kasnoantičkog groblja na Štrbincima kod Đakova u 2007. i 2008. godini

6. Narukvica. Gotovo cjelovita, okrhnut jedan završetak; bakarna slitina; šuplji


kolut s jednim krajem koji ulazi u rebrasto oblikovan završetak drugoga; vel. oko 6,2
x 5,9 cm; kao G 121.3. (T. IX. 7.)
7. Narukvice. Osam većih i manjih ulomaka nepoznatog broja narukvica; ugla-
čana kost, bakarna slitina; presjek ovalan, na krajevima trakast, na dva ulomka saču-
vane po dvije kovinske zakovice; duž ulomaka 1,5-7,5 cm, šir. obruča 0,4-0,6 cm; kao
G 121.13.
8. Prsten. Cjelovit; bakarna slitina; obruč okruglog presjeka i rebraste površine
na gornjoj polovici, gdje se proširuje u podlogu za nisku okruglu krunu s udubljenim
prizorom nejasna sadržaja; pr. obruča 1,7 cm; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. IX. 8; T. XXV. 7.)
Analogije: Burger 1979, 95, Taf. 11: 52/5a, i d.; Dautova Ruševljan 2003, 141, T. 6: 15;
Migoi 2004, 160, G 35.1. (s literaturom); Kelemen 2008, 242, t. 32: 152/3, i d.
9. Prsten. Cjelovit; pr. obruča 1,8 cm; kao br. 8, osim što je obruč malo tanji i znat-
no istrošeniji, a moguće i nešto slabije izrade. (T. IX. 9.)
10. Prsten. Manji ulomak željeznog prstena ovalno trakastog obruča, s naznakom
proširenja za krunu.
11. Perle. Vidi prilog br. 1.
12. Sjekutić (divlje?) svinje. Ulomak, nedostaje gornji i donji dio; duž. 3,1 cm
(vidi bilj. 16).

G 132 (T. VIII. 3, 4.)


SJ 114 (I/J 14; ispod SJ 1, presijeca SJ 2, dotiče SJ 131; RD 75 cm). Nedirnuta pravo-
kutna raka vel. 206 x 85-91 x 45 cm, sa „stubom“ na južnoj strani; or. SZ-JI; M 40-45
god.; kostur dobro sačuvan; lijeva ruka na zdjelici, desna na trbuhu.

G 133 (T. VIII. 5, 6.)


SJ 113 (J 15; ispod SJ 1, presijeca SJ 2 i SJ 90; RD 88 cm). Nedirnuta pravokutna raka
vel. 226 x 66-73 x 53-58 cm; or. SZ-JI; Ž 30-35 god.; izvrsno sačuvan kostur; ruke uz
tijelo. U zapuni veći komadi lijepa, od kojih jedan zaglađen (dio zida ili poda). Prilog:
sjekutić svinje na području zdjelice (1).

Prilog
1. Sjekutić (divlje?) svinje. Cjelovit; duž. 6,6 cm (vidi bilj. 16). (T. VIII. 7.)
G 134 (T. X. 1, 2.)
SJ 132 (I 14; ispod SJ 1, presijeca SJ 2, dotiče SJ 97; RD 40 cm). Neznatno uništena
pravokutna raka vel. 146 x 53-56 x 10-17 cm; or. SZ-JI; D 2-3 god; kostur veoma loše
sačuvan. Prilozi: 3 privjeska (1-3) i perle (6) oko vrata, oglavlje na čelu (5) narukvica
na desnoj ruci (4), vrč na mjestu nogu (7).

249

Book ARR 17.indb 249 12.12.2013 10:19:08


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 227-299
Branka Migotti, Tino Leleković: Iskopavanja kasnoantičkog groblja na Štrbincima kod Đakova u 2007. i 2008. godini

Prilozi
1. Privjesak – bula. Nedostaje sredina jedne stijenke; bakarna slitina; loptasta
kutija nazubljenog obruba s položenom valjkastom uškom; ostatci tkanine na neo-
štećenoj stijenci, u šupljini vidljiv sadržaj organskog podrijetla; duž. oko 2,5 cm20; 4.
st. – 1. polovica 5. st. (T. XXVI. 3.)
Analogije: Vágó, Bóna 1976, 217, Taf. 7: 105/3; Sági 1981, 79-80, Abb. 61: 115/1c; Pir-
ling, Siepen 2006, 359, Taf. 61: 16; Migoi 2007a; Migoi 2009, 129, G 84.3. (s literatu-
rom); Müller 2010, 343, Taf. 96: 124/1.
2. Polumjesečasti privjesak. Cjelovit; srebro; pločasti privjesak u obliku tri četvr-
tine kruga s okomitom žljebastom uškom; vel. 1,6 x 1,5 cm; 4. st. – 1. polovica 5. st. (T.
X. 3; T. XXVI. 4.)
Analogije: Lányi 1972, 170, Abb. 64B: 5; Marijanski-Manojlović 1987. 105, T. 9: 3/1,
i d.; Pirling 1989, 55, Taf. 10: 5; Steinklauber 2002, 133, Abb. 187: 1; Konrad 2003, 445,
Abb. 10: 12; Pirling, Siepen 2006, 357-358, Taf. 61: 3-4; Kelemen 2008, 222, t. 12: 52/6, i
d.; Müller 2010, 285, taf. 38: 39/10, i d.
3. Polumjesečasti privjesak. Cjelovit; bakarna slitina; pločasti privjesak u obliku
polovine kruga s okomitom trakastom uškom; vel. 1,7 x 1,6 cm; 4. st. – 1. polovica 5.
st. (T. X. 4.)
Približne analogije: kao br. 2.
4. Narukvica. Cjelovita, manje oštećenje na spoju; bakarna slitina; kolut s jednim
(oštećenim) krajem koji ulazi u bačvasto oblikovan završetak drugoga; vel. 4,6 x 4,6
cm); 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. X. 5.)
Analogije: Behling 1964, 255, Abb. 1: 7; Petru, Petru 1978, 62, T. XII: 5; Migoi, Peri-
nić 2001, 114, G 19.3. (s literaturom); Kelemen 2008, 287, sl. 77: 322/6. Približne analogije
kao G 116.2.
5. Oglavlje. Djelomično sačuvano, oštećeno; staklo, bakarna slitina, pozlata; tri
približno kvadratne pločice od prozirnog žućkastog stakla, ukrašene plitkim zaoblje-
nim usporednim žljebovima, na jednome trag podloge od pozlaćene bakarne slitine;
vel. pločica oko 1,2 x 1,3 cm; 4. st. – 1. polovica 5. st. (T. X. 6; T. XXII. 7.)
Približne analogije (s obzirom na djelomičnu sačuvanost): Haberey 1942, 275, Abb.
16p; Vágó, Bóna 1976, 230, Taf. 20: 1134/1; Burger 1979, 102, Taf. 18: 96/1; Pollak 1993,
199, Taf. 29: 219/3; Müller 2003, 291; Eke, Horváth 2006, 75, 83, fig. 3.1a, b; Pirling, Sie-
pen 2006, 365, Taf. 62: 21-23; Müller 2010, 188-189.
6. Perle. Cjelovite i djelomice oštećene; staklo; 65 kom; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. X. 7.)

20
Predmet nije izmjeren ni nacrtan, jer se još nalazi u Berlinu (Rathgen-Forschungslabor, Staatli-
che Museen zu Berlin) radi analize sadržaja.

250

Book ARR 17.indb 250 12.12.2013 10:19:08


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 227-299
Branka Migotti, Tino Leleković: Iskopavanja kasnoantičkog groblja na Štrbincima kod Đakova u 2007. i 2008. godini

6.1. Srcoliko-romboidne; bjelkasto staklo; duž. 0,4-0,6 cm; 5 kom. Analogije: Mi-
goi 2003, 39-42, sl. 8: 14.5, sl. 9: 14; Migoi 2004, 169, G 45.14.3. (s literaturom).
6.2. Kratki valjak (jednočlane i dvočlane); tamnoplavo staklo; duž. 0,2 cm (jedno-
člane) i 0,4 cm (dvočlane); 10 kom. Analogije: Migoi 2009, 215, G 106.1.2. i 106.1.3., T.
XXXI, sl. 3 (s literaturom).
6.3. Bačvasta lopta; staklo sa srebrnastom prevlakom (1 kom) i žućkasto staklo sa
zlatastom prevlakom, vjerojatno imitacija zrna sa zlatnom folijom (3 kom); duž. 0,3-
0,4 cm. Analogije: Steinklauber 2002, 144, Abb. 202; Migoi 2003, 39-42, sl. 8: 14/17, sl.
9; Migoi 2004, 171, G 45.14.17 (s literaturom); Migoi 2009, 148, G 113.2.1. i 113.2.2. (s
literaturom).
6.4. Spljošten kolut (zrno leće) s većom (4a) ili manjom rupom (4b); tamnozeleno i
svjetlozeleno staklo; duž. 0,2-0,4 cm; 46 kom; kao G 116.4.6. i G 128.2.2.
7. Vrč. Cjelovit; glina narančasto-bež boje prevučena zelenkasto-smeđastom istro-
šenom caklinom po cijeloj površini, osim noge; ljevkast vrat trakasto obrubljenog obo-
da, trakasta drška sa žlijebom po sredini, izrazito širok izbočen trbuh, rame na razini
korijena ručke naznačeno plitkim koncentričnim žljebovima, niska zaobljeno stožasta
noga, ravna stajaća površina; vis. 13,2 cm; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. X. 8; T. XXIV. 3.)
Približne analogije: Migoi 2009, 126, G 81: 2 (s literaturom).
GS 135 (T. XI. 1, 2.)
SJ 92 (H 15; ispod SJ 1, presijeca SJ 2; RD 86 cm). Nedirnuta pravokutna raka vel.
237 x 97-104 x 48-61 cm i drveni lijes: 19 željeznih čavala (T. XXVI. 5.) zatečenih na 2
razine, 10 na donjoj i 9 na gornjoj, s razlikom od 40-50 cm; 4 čavla na donjoj razini
bila su usporedna sa stijenkama lijesa, njih 14 (obje razine) bili su okomiti ili kosi na
stijenke, a 2 čavla (gornja razina) na sredini istočne stijenke kovčega bila su svijena
pod pravim kutom, s glavama prema vani, u obliku okova; boja zemlje nije odavala
tragova drveta; or. SZ-JI; M 40-45 god.; kostur dobro sačuvan; ruke na zdjelici.
GA 136 (T. XI. 3, 4; T. XII. 1, 2; T. XIII. 1, 2.)
SJ 110 (H-I 15; ispod SJ 1, presijeca SJ 2; RD 125 cm). Grobnica zidana opekom i
žbukom, ožbukana iznutra, sačuvana do početka krova (vel. 265 x 120 x 104 cm); or.
JZ-SI. Način zidanja: donji red okomito postavljenih opeka nosio je dva reda vodorav-
nih opeka, s time da je gornji red bio izmaknut prema vani, ostavljajući utor šir. 10 cm,
na koji su se oslanjale opeke vodoravnog pokrova grobnice, a na njih one dvoslivnog
krova, o čemu svjedoči suženje na bočnim stranama. Upotrijebljene su čitave i lomlje-
ne opeke vel. 40 x 30-35 x 3-4 cm i 60 x 60 x 5-8 cm; unutrašnji zidovi bili su ravni, a
vanjske udubine između okomitih i vodoravnih opeka ispunjene zemljom. Vezivna
žbuka bila je siva, a ona kojom su ožbukane unutrašnje stijenke sastojala se od 2 sloja,
donjeg sivog i gornjeg crvenkastog, ukupne deb. 5-6 cm; podno opločenje od dva uz-

251

Book ARR 17.indb 251 12.12.2013 10:19:08


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 227-299
Branka Migotti, Tino Leleković: Iskopavanja kasnoantičkog groblja na Štrbincima kod Đakova u 2007. i 2008. godini

dužna reda opeka bilo je načinjeno bez uporabe žbuke. U grobnici su bile 2 pokojnice
u dobi od 35-40 god.; 1 kostur sačuvan osrednje (položaj ruku nejasan) a drugi veoma
loše, što upućuje na naknadni ukop bolje sačuvanog tijela. Prilozi (uz bolje sačuvan
kostur): naušnice uz donju čeljust (1a, b), 1 kovinska narukvica na desnoj ruci (2) te
jedna kovinska (3) i vjerojatno 2 koštane na lijevoj (4), novac na zdjelici (5), balzamarij
uz lijevo stopalo (6), čaša ispred desnog stopala (7), smrvljeno staklo između 6 i 7 (8).

Prilozi
1. Naušnice. Šest ulomaka dviju naušnica, nekonzervirano; bakarna slitina; kao
G 131.1. (bez privjeska).
2. Narukvica. Cjelovita; bakarna slitina; kolut ovalnog presjeka i razmaknutih
krajeva u obliku izrazito stilizirane zmijske glave; vel. 5,3 x 5,7 cm; 4. st. – 1. polovica
5. st. (T. XII. 3.)
Analogije: Petru, Petru 1978, 62, T. XII: 19; Pollak 1993, 173, Taf. 12: 90 C/95; Swi
2000, 167, 173, fig. 213, fig. 223; Steinklauber 2002, 112-113, Abb. 173: 5; Dautova Rušev-
ljan 2003, 140, T. 5: 10; Migoi 2004, G 164, G 42:3 (s literaturom); Kelemen 2008: 221,
t. 11: 47/5.
3. Narukvica. Cjelovita; bakarna slitina; kolut ovalno-trakastog presjeka i razma-
knutih krajeva, od kojih je jedan u obliku jako stilizirane zmijske glave, a drugi zaši-
ljen, tako da podsjeća na ouroborosa; vel. 5 x 5,6 cm; 4. st. – 1. polovica 5. st. (T. XII. 4.)
Analogije: Salamon, Barkóczi 1971, 47, Abb. 11: 68/10; Vágó, Bóna 1976, 221, Taf. 11:
446/5; Keller 1979, 100, Abb. 29: 7; Pollak 1993, 183-184, Taf. 17: 150/3; Topál 2003, 160,
pl. 34: 10; Pirling, Siepen 2006, 344, Taf. 55: 6; Kelemen 2008, 248, t. 38: 173/7. Približne
analogije: kao br. 2.
4. Narukvice. Sedam ulomaka najmanje dviju narukvica; kost, bakarna slitina;
trakast obruč ukrašen motivom jednog reda kružnica s točkom po sredini, krajevi
spojeni kovinskim zakovicama; duž. ulomaka 0,8-3,1 cm, šir. obruča 0,5-0,6 cm; kao
G. 121.14.
5. Novac. Cjelovit, dobro sačuvan; bronca; Valent (364.-367.); RIC IX, 7b. (T. XII. 5.)
6. Balzamarij. Cjelovit; žućkasto-zelenkasto staklo; uzak dugačak vrat s uvuče-
nim prstenastim obodom, četvrtasto tijelo udubljenih stijenki, stožasto uvučeno dno;
deb. stijenki oko 0,1 cm, vis. 7,9 cm; 4. st. – 1. polovica 5. st. (T. XII. 6; T: XXIII. 3.)
Analogije: Barkóczi 1988, 124, br. 238 i 239; Steinklauber 2002, 106, Abb. 166:8. Pri-
bližne analogije – kratak vrat: Migoi, Perinić 2001, 115, G 20:1 (s literaturom); – ljev-
kast obod: Pirling, Siepen 2006, 268, Gellep 205.
7. Čaša ili dublja zdjelica. Cjelovita; žućkasto-zelenkasto staklo; ljevkast ravno
odrezan obod, ovalno tijelo, neznatno udubljeno dno; deb. stijenki oko 0,1 cm ; vis. 6,7
cm; 4. st. – 1. polovica 5. st. (T. XII. 7; T. XXIII.4.)

252

Book ARR 17.indb 252 12.12.2013 10:19:08


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 227-299
Branka Migotti, Tino Leleković: Iskopavanja kasnoantičkog groblja na Štrbincima kod Đakova u 2007. i 2008. godini

Analogije: Istvánovits 1993, 109, Abb. 14: 3; Bernhard 1999, 29, Abb. 10: 2, 6; Stein-
klauber 2002, 106, Abb. 166: 2; Pirling, Siepen 2006, 240-241, Gellep 180; Kelemen 2008,
231, t. 21: 92/3; Migoi 2009, 117, G 68: 4 (s literaturom).
8. Boca (?) Nekoliko većih i mnogo manjih komada, od kojih karakteristični ulom-
ci dna i ručke upućuju na bocu s jednom ručkom, nepoznatog oblika tijela i veličine;
svjetlozeleno staklo; deb. stijenki 0,2-0,3 cm.
G 137 (T. XIV. 1, 2.)
SJ 91 (H 15; ispod SJ 1, presijeca SJ 2; RD 55 cm). Nedirnuta pravokutna raka vel.
176 x 53-58 x 18-23 cm; or. SZ-JI; D 10-15; kostur loše sačuvan; desna ruka na zdjelici;
u zapuni veliki komad bijele žbuke.
G 138 (T. XIV. 3, 4.)
SJ 101 (G 14/15; ispod SJ 1, presijeca SJ 2 i SJ 95; RD 135 cm). Nedirnuta pravokutna
raka vel. 254 x 70-100 x 72-93 cm; or. SZ-JI; M > 60 god.; kostur izvrsno sačuvan; ruke
prekrižene na zdjelici. Prilog: vrč uz desno stopalo (1).

Prilog
1. Vrč. Restauriran od ulomaka, dio tijela nedostaje; zeleno staklo; tanjurast, pr-
stenasto obrubljen obod na prijelazu u rame ukrašen prstenom od staklene niti, valj-
kast vrat, široka ižljebljena koljenasta ručka koja nadvisuje obod, ovalno tijelo, šuplja
niska stožasta noga, prstenasta stajaća površina; deb. stijenki oko 0,1 cm, vis. 18 cm; 4.
st. – 1. pol. 5. st. (T. XIV. 5; T. XXIV. 2.)
Analogije: Barkóczi 1988, 193, br. 479-481. Približne analogije: Migoi 2009, 142, G
103: 11 (s literaturom).
G 139 (T. XV. 1, 2.)
SJ 133 (G 13; ispod SJ 1, dotiče SJ 94, presijeca SJ 95; RD 38 cm). Uništena pravokut-
na raka vel. 110 x 50 x 5 cm; or. SZ-JI; D 6-10; kostur veoma loše sačuvan.
G 140 (T. XV. 3, 4.)
SJ 122 (G 15; ispod SJ 1, presijeca SJ 2 i SJ 95; RD 72 cm). Nedirnuta pravokutna
raka vel. 200 x 114 x 38-67 cm; or. JZ-SI; M 45-50 god.; kostur veoma dobro sačuvan, li-
jeva ruka na zdjelici, desna između grudiju i trbuha. Prilog: vrč uz desno stopalo (1).

Prilog
1. Vrč. Cjelovit; glina narančasto-bež boje, sa sitnim svjetlucavim primjesama,
prevučena zelenkasto-smeđastom istrošenom caklinom po cijeloj površini, osim
noge; valjkasto-stožast vrat s ljevkastim dvostruko obrubljenim obodom, trakasta
drška sa središnjim žlijebom; ovalno-loptasto tijelo ukrašeno plitkim koncentričnim
žljebovima po cijeloj površini; niska dvostožasta noga, ravna stajaća površina; vis. 19
cm; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. XV. 5; T. XXIV. 4.)

253

Book ARR 17.indb 253 12.12.2013 10:19:08


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 227-299
Branka Migotti, Tino Leleković: Iskopavanja kasnoantičkog groblja na Štrbincima kod Đakova u 2007. i 2008. godini

Analogije: Migoi 2009, 126, G 81:2 (s literaturom).


G 141 (T. XVI. 1, 2.)
SJ 127 (F 14/15; ispod SJ 1, presijeca SJ 2; RD 60 cm). Nedirnuta pravokutna raka
vel. 220 x 80-100 x 25-30 cm; or. SZ-JI; Ž > 40 god; kostur loše sačuvan.
G 142 (T. XVI. 3, 4.)
SJ 121 (F 14; ispod SJ 1, presijeca SJ 2 i SJ 102; RD 68 cm). Nedirnuta pravokutna
raka vel. 204 x 79-84 x 35-40 cm; or. SZ-JI; Ž 40-45 god.; kostur razmjerno dobro saču-
van; lijeva ruka na zdjelici, desna uz tijelo.
G 143 (T. XVII. 1, 2.)
SJ 136 (F 14; ispod SJ 1, presijeca SJ 102; RD 40 cm). Uništena pravokutna raka vel.
oko 186 x 59-69 x 10 cm; or. SZ-JI; kostur veoma loše sačuvan; M 16-18 god.
G 144 (T. XVII. 3, 4.)
SJ 115 (J 15; ispod SJ 1, presijeca SJ 2 i SJ 90; RD 74 cm). Nedirnuta pravokutna raka
vel. 230 x 90-105 x 20-34 cm, sa „stubom“ na južnoj strani; or. SZ-JI; M 20-25 god.; ko-
stur dobro sačuvan; ruke na zdjelici.
G 145 (T. XVIII. 1, 2.)
SJ 139 (G/H 15; ispod SJ 1, presijeca SJ 2, dotiče SJ 93 i SJ 96; RD 70 cm). Nedirnuta
pravokutna raka vel. 165 x 70-80 x 17-40 cm; or. SZ-JI; M 55-60 god.; kostur osrednje
sačuvan; desna ruka na zdjelici, lijeva uz tijelo. Prilog: prsten na lijevoj ruci (1).

Prilog
1. Prsten. Cjelovit; bakarna slitina; opis (pr. obruča 2 cm); kao G 131.8. (T. XVIII. 3.)
G 146 (T. XVIII. 4, 5.)
SJ 138 (G 15; ispod SJ 1, presijeca SJ 2; RD 95 cm). Nedirnuta pravokutna raka vel.
202 x 85 x 65 cm; or. Z-I; M 45-55 god; kostur loše sačuvan; desna ruka na zdjelici.
G 147 (T. XIX. 1, 2.)
SJ 140 (G-H 14; ispod SJ 1, presijeca SJ 2; RD 80 cm). Nedirnuta pravokutna raka
vel. 200 x 71-76 x 38-62 cm; or. Z-I; M 25-30 god.; kostur dobro sačuvan; desna ruka na
trbuhu, lijeva na zdjelici.
G 148 (T. XIX. 3, 4.)
SJ 143 (H 13-14; ispod SJ 1, presijeca SJ 2; RD 60 cm). Nedirnuta pravokutna raka
vel. 228 x 89 x 37-45 cm; or. SZ-JI; Ž 30-35 god.; kostur dobro sačuvan; desna ruka uz
tijelo, dodirnuta lijevom, prebačenom preko trbuha.
G 149 (T. XX. 1, 2.)
SJ 144 (F/G 15; ispod SJ 1, presijeca SJ 95 i SJ 102; RD 42 cm). Nedirnuta pravokutna
raka vel. 222 x 86-98 x 10-12 cm; or. SZ-JI; M 40-45 god.; kostur osrednje sačuvan; lijeva

254

Book ARR 17.indb 254 12.12.2013 10:19:08


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 227-299
Branka Migotti, Tino Leleković: Iskopavanja kasnoantičkog groblja na Štrbincima kod Đakova u 2007. i 2008. godini

ruka uz tijelo. Prilog: pojasna kopča s unutrašnje strane gornjeg dijela desne bedrene
kosti (1).

Prilog
1. Pojasna kopča. Cjelovita (pređica i okov); bakarna slitina; pređica ovalna, re-
brasta, približno trapezoidnog presjeka, trn s povijenim završetkom u obliku stilizi-
rane životinjske glave, okov ovalan, načinjen od presavijenog komada lima spojenog
trima zakovicama (dvije s loptastom glavom a jedna sa spljoštenom); duž. 4,1 cm; 2.
pol. 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. XX. 3; T. XXVI. 6.)
Potpune analogije: Pirling 1966, 122, Abb. 14: 8; Keller 1971, 60, Abb. 23: 1; Lányi
1972, 158, Abb. 52: 1; Petru, Petru 1978, 55, T. I: 21, 22, 28; Sági 1981, 37, Abb. 21: 65/2a;
Sommer 1984, 19, Taf. 1: 1; Marijanski-Manojlović 1987, 121, T. 25: 34/1; Tejral 1997, 351,
Abb. 29: 8, 11; Kelemen 2008, 301, t. 91: 13/19.
G 150 (T. XXI. 1, 2.)
SJ 145 (F 14; ispod SJ 1, presijeca SJ 102; RD 65 cm). Uništena pravokutna raka vel.
214 x 80-90 x 20 cm; or. Z-I; M 30-35 god.; kostur osrednje sačuvan; ruke na prsima.
Prilozi: pojasni jezičac uz lijevo bedro (1), okov pojasne kopče na zdjelici (2), novac uz
desni bok (3).
Prilozi
1. Jezičac. Cjelovit, osim jedne zakovice; bakarna slitina; oblik amfore s bačvastim
dnom i središnjim ukrasom koncentričnih kružnica s točkom, na gornjem pravokut-
nom dijelu nazubljenih bočnih rubova dvije veće (ukrasne?21) rupe, a na gornjem tra-
pezoidnom završetku dvije manje rupe za zakovice (jedna sačuvana); duž. 5,8 cm; 4.
st. – 1. pol. 5. st. (T. XXI. 3; T. XXVI. 7.)
Analogije: Steinklauber 2002, 162, Abb. 225: 6, 7; Dautova Ruševljan 2003, 143:14;
Migoi 2004, 163, G 40.3. (s literaturom)
2. Okov pojasne kopče. Cjelovit (bez pređice); bakarna slitina; pravokutan sa sr-
coliko oblikovanim rubom, napravom za prihvat pređice i dvjema zakovicama pravo-
kutnih glava; vel. 2,5 x 2,1 cm; 4. st. – 1. pol. 5. st. (T. XXI. 4.)
Analogije: Migoi 2004, 163, G 40.2. (s literaturom).
3. Novac. Cjelovit, izlizan; bronca; tip FEL TEMP REPARATIO (Konstant, Kon-
stancije II, Konstancije Gal ili Julijan II); sredina ili 2. polovica 4. st. (T. XXI. 5.)
GA 151 (T. XX. 4.)
SJ 149 (K 16; ispod SJ 1, ukopana u SJ 2; RD 73 cm). Ruševina zidane grobnice
u obliku pravokutne jame vel. 264 x 167 x 40 cm, zapunjene svjetlosivom zemljom,
komadima opeke (crvena i narančasta), uključujući i onu krovnu, česticama žbuke
21
Kod amforastog jezičca na spomenutom mjestu nalaze se okrugle ili bubrežaste rupe (Lányi
1972, 160, Abb. 54: 13-33), pri čemu su potonje sigurno ukrasne.
255

Book ARR 17.indb 255 12.12.2013 10:19:08


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 227-299
Branka Migotti, Tino Leleković: Iskopavanja kasnoantičkog groblja na Štrbincima kod Đakova u 2007. i 2008. godini

(bijele i crvene, te bijele s crvenim slojem na površini), na dnu zapadnoga i istočnoga


dijela sačuvani čvrsti ostatci žbuke s otiscima opeke; or. SZ-JI; M 40-50 god.; kostur
loše sačuvan, kosti ispremiješane.

V. RAZMATRANJA

V.1. Arheološki slojevi stariji i mlađi od kasnoantičkog groblja22


Radi preslojavanja različitih kronološko-kulturnih pojava i uništenosti terena
poljoprivrednim radovima, određivanje kulturne pripadnosti pojedinih arheoloških
cjelina znatno je otežano. Prapovijesni i latenski ukopi (osim grobova) bili su ispre-
miješani do stratigrafske nerazlučivosti, s time da se mjestimice pojavljuje mala ko-
ličina vrlo fragmentirane rimske keramike, kojoj prije temeljitije obrade nije moguće
odrediti vrijeme (SJ 125 i SJ 129, G 117, G 121, G 127, G 130, G 142 i G 146). Među nabro-
jenih 67 stratigrafskih jedinica bilo je ukupno 37 kasnoantičkih grobnica ili grobova.
Preostalih 30 ukopa sadržavalo je prapovijesnu, kasnolatensku, rimsku i novovjeku
građu pojedinačno ili ispremiješano. SJ 95, SJ 100 i SJ 102, koje su na temelju djelomič-
ne istraženosti procijenjene kao neolitičke jame, po završetku istraživanja u 2008. po-
kazale su se kao sastavni dijelovi jedinstvene cjeline – jarka (opkopa) koji je omeđivao
neolitičko naselje, a naknadno je bio zapunjen otpadnom građom iz istog razdoblja.
Široki i duboki neolitički opkop dao je osnovno kulturološko obilježje zapadnome
dijelu iskopa, dok najveći dio istočnoga zauzima velika latenska jama (SJ 90, sa svo-
jim sastavnicama SJ 85, SJ 86, SJ 108, SJ 135 i SJ 137), ukopana u neolitički sloj; treba
napomenuti da je u SJ 86 nađeno i ulomaka brončanodobne keramike, koja se i inače
sporadično pojavljuje na Štrbincima. Ulomci lijepa u SJ 90, od kojih jedan zaglađen,
pripadaju zidu ili podnici (vidi G 133) te moguće svjedoče o tragovima stanovanja
na mjestu kojih su nastale otpadne jame, s time da radi ispremiješanosti nalaza ne
možemo znati jesu li stambeni objekti pripadali prapovijesnom ili latenskom naselju,
niti jesu li bili istovremeni s otpadnim jamama u blizini, ili su tek nakon napuštanja
preinačeni u otpadne jame. Velika količina puževa vinogradnjaka uz SJ 108 možda
upućuje na privremen boravak ljudi i pripremanje hrane na tom mjestu. Tragovi bo-
ravka ljudi u 16.-17. stoljeću sporadično se zatiču na cijeloj istraženoj površini, a po-
svjedočeni su nalazima keramike ili u samostalnim jamama (SJ 93 i 96) ili pomiješane
s latenskim i/ili rimskim nalazima u složenim otpadnim jamama (SJ 97, SJ 103, SJ 104,
SJ 125, SJ 148 i SJ 149/GA 151). U zapunama grobova u pravilu se nalazila pomiješana
keramika onih pojava u koje su grobovi bili ukopani. Vatrišta (SJ 108 i SJ 130) i temelje
stupova (SJ 88, SJ 124, SJ 126, SJ 129, SJ 150, SJ 151 i SJ 152) nije bilo moguće kulturno
odrediti na temelju stratigrafije ili nalaza; prvo je vjerojatno bilo dio latenske jame, a
22
O nalazima iz latenskih ukopa vidi rad M. Dizdara ovdje; prapovijesni nalazi bit će objavljeni
na drugome mjestu.

256

Book ARR 17.indb 256 12.12.2013 10:19:08


Arheol. rad. raspr. 17 (2013), str. 227-299
Branka Migotti, Tino Leleković: Iskopavanja kasnoantičkog groblja na Štrbincima kod Đakova u 2007. i 2008. godini

drugo je moglo pripadati bilo kojem razdoblju od rimskog do novovjekoga. Premda


su rupe za stupove (SJ 150-152) raspoređene uokolo vatrišta (SJ 130), njihov raspo-
red nije takav da bi jasno pokazivao međusobnu sadržajnu vezu, a niti oblik objekta
kojemu su stupovi pripadali; slično se odnosi i na odnos jame SJ 125 i pripadajućih
stupova SJ 124 i 126. Kanal (SJ 104) u kojem je zatečeno ulomaka prapovijesne, la-
tenske, rimske i novovjeke keramike, po svoj je prilici suvremena zemljišna međa.
U latenskim, prapovijesnim i miješanim ukopima nađeno je četrdesetak23 posebnih
nalaza od kovine (fibula, igla), gline (pršljeni, uteg, okrugle pločice – „žetoni“, loptica),
kamena (brusovi, mikroliti, žrvnjevi), kosti (razne alatke, igla) te školjke i puževi.

V.2. Opći podatci o grobovima i pokojnicima


Ukupno je istraženo 37 kasnoantičkih grobova, od čega 32 zemljane rake (G 116,
G 117, G 118, G 119, G 120, G 121, G 122, G 123, G 124, G 125, G 126, G 127, G 128, G
129, G 131, G 132, G 133, G 134, G 137, G 138, G 139, G 144, G 140, G 141, G 142, G 143,
G 145, G 146, G 147, G 148, G 149, G 150), jedan ukop u drvenome lijesu i raci (GS 135)
i četiri zidane grobnice, od kojih jedna dobro sačuvana (GA 136) a preostale tri posve
razorene (GA 111, GA 130 i GA 151). Naposljetku, moguće je da su SJ 82 i SJ 87 bili
svojevrsni kenotafi ili pak dječji grobovi bez priloga, u kojima su kosti propale ne
ostavivši nikakva traga.24
Grobovi su bili ukopani u zdravici ili na granici zdravice i humusa, ili pak u
latenskim odnosno prapovijesnim jamama. Njihova dubina varira od 30-40 cm (G
116, G 128) do preko 1 m (G 138, GA 136), a da ni prema položaju u okviru groblja ni
prema nalazima dubina ukopa ne pokazuje vremensku razliku. Isto tako, ni među-
sobno zadiranje grobnih raka (G 143 i G 150, te G 119 i G 121) nije moguće obrazložiti
mogućim kronološkim razlikama, pogotovo s obzirom na to da pojedine od njih nisu
bile ukopane u zdravicu, nego u druge stratigrafske cjeline. Neovisno o dubini ukopa
i međusobnom zadiranju, možebitnu vremensku razliku među grobovima nije bilo
moguće ustanoviti ni na temelju grobnih priloga. Većina grobova orijentirana je SZ-
JI a manji broj njih Z-I (G 120, G 146, G 147 i G 150), odnosno JZ-SI (G 119, GA 136 i G
142); glava je beziznimno na zapadu, s odgovarajućim otklonom. Orijentacija kostura
u pravilu je jednaka kao i orijentacija rake, a manja nepodudaranja kod nekolicine
grobova vjerojatno su nenamjerna, ili su pak prouzročena težim prepoznavanjem
rake na površini. Rake su u pravilu pravokutne, ali im jasan oblik nije uvijek mogao
biti ustanovljen radi ukopanosti u pojave ranijih slojeva, ali i radi iznimne suhoće/
tvrdoće terena u vrijeme iskopavanja. U nekim primjerima (