Anda di halaman 1dari 6

Dani istražuju: Šta se događa u Hrvatskom kulturnom društvu Napredak?

Napretkov hrvatski nazadak

Kako su loše vođenje finansija, narcisoidnost, nepotizam, sitničarstvo i


prevrtljivost Franje Topića doveli do sunovrata HKD-a Napredak, te
stvorili novi unutarhrvatski rascjep koji bi mogao dovesti do dominacije
ultranacionalističke hercegovačke struje u poimanju hrvatskog identiteta
u BiH

Und alle Leute soll'n es seh'n Wenn wir bei der Laterne steh'n Wie
einst Lili Marleen Wie einst Lili Marleen...

Da u sarajevskoj središnjici Hrvatskog kulturnog društva Napredak


već odavno vlada rasulo, nije teško primijetiti. O tome svjedoče
propalo kino Imperijal, zapuštena i zadužena istoimena kafana,
bankrot Gospodarske banke, Napredak osiguranja i trgovačke tvrtke
Napex i, što je daleko gore, nestanak udruga odgojno-obrazovnih i
zdravstvenih djelatnika, ekonomista, pravnika i novinara, prestanak
rada Hrvatskog pjevačkog društva Trebević, te ugašeni magazin
Stećak. Ova podugačka lista upropaštenih projekata i institucija
hrvatskog naroda samo je jedan od mnogih segmenata pisama fra
Andrije Nikića, predsjednika Napretkove podružnice u Mostaru,
poznatog po radikalno-nacionalnim hrvatskim stavovima, i dr.
Berislava Topića, predsjednika Nadzornog odbora Napretkove Glavne
podružnice Zagreb, člana Akademije nauka i umjetnosti BiH i
"Franjo je, glavnog urednika časopisa na engleskom jeziku Acta Medica
stvarajući svoju osobnu Academica, upućenih središnjici Napretka u Sarajevu još u četvrtom i
karizmu, 'eliminirao' u šestom mjesecu prošle godine, a čija se sadržina nedavno pojavila u
Sarajevu sve hrvatske medijima.
intelektualce, koji mu
se nisu divili" U oba pisma u fokusu je predsjednik HKD-a Napredak u BiH doc. dr.
don Franjo Topić, kojega se optužuje, kako za trenutačno jadno stanje Središnjice tako i za
finansijske malverzacije, manipulacije, mijenjanje statuta društva po sopstvenom nahođenju i
potrebama, makijavelizam, prosperiranje na humanitarnoj pomoći u ratu, pretjeranu rastrošnost,
hohštapleraj, nepotizam, itd. U međuvremenu se u Slobodnoj Dalmaciji i na internetu pojavio i
prilično neodređen odgovor Franje Topića fra Andriji Nikiću na, kako je opisao, "više neistina i
kleveta". Nikić je vrlo brzo sročio novo pismo potkrepljujući svoje tvrdnje do tada neiznesenim
podacima i dokumentacijom, a koje je prenio web portal http://www.poskok.info.

Šta su napisali dr. Berislav Topić i fra Andrija Nikić? Pisma Berislava Topića i fra Andrije
Nikića napisana su prije održavanja posljednje Napretkove Skupštine 30. juna 2007, kada je
usvojen statut prema kojem Franjo Topić ima pravo neograničenog reizbora na mjesto
predsjednika. Prvo pismo je datirano na 12. 4. 2007, a drugo na 24. 6. 2007. - neposredno pred
zasjedanje Skupštine pod rukovodstvom Topića, na kojoj je fra Andrija Nikić odbio da
učestvuje. Berislav Topić je svoje pismo adresirao na članove Biskupske konferencije BiH,
provincijale franjevačkih provincija BiH, predsjednika Biskupske konferencije Hrvatske,
predsjednika Glavne podružnice HKD-a Napredak u Zagrebu, a poslao ga je i samom don
Franji Topiću u Sarajevo.

U njemu se razmatraju tri problema - imovina HKD-a Napredak, organizacijsko ustrojstvo


HKD-a Napredak i ličnost prof. dr. Franje Topića, s tim da je ličnost dotičnog gospodina u vezi
sa doslovno svakom sumnjivom radnjom, koja se spominje. Odmah na početku pisma B. Topić
ističe da je zašao u godine i da nema ambiciju doći na bilo koji položaj u Napretku. Prvo što
zamjera F. Topiću (a o čemu je, navodi, obaviješten i kardinal Vinko Puljić) jeste prevrtljivost
po pitanju imovine Napretkove zagrebačke podružnice.

Navodno se Topić 2004. našao na liniji Mirka Valentića, koji je 1997. u ime Franje Tuđmana
pokušao osamostaliti zagrebačku podružnicu Napretka i prisvojiti njenu imovinu. Za ovu
tvrdnju, doduše, nije izneseno mnogo dokaza, ali ostali podaci su mnogo konkretniji i
šokantniji. Uz već nabrojane propale projekte, samo je bankrotom Napredak osiguranja
načinjen dug od tri miliona KM, a 50 ljudi je ostalo bez posla.

B. Topić tvrdi da je Franjo Topić imao potpunu kontrolu nad finansijama, pa stoga za ovaj
užasni bilans optužuje njega i njemu odane suradnike: mr. oec. Hrvoja Šaina, (sada bivšeg)
generalnog tajnika i šefa računovodstva u Napretku, dr. sc. Željka Šaina, profesora
Ekonomskog fakulteta u Sarajevu i predsjednika Nadzornog odbora propalog osiguranja,
Slavicu Šerić, tajnicu Glavne podružnice u Zagrebu, direktoricu Napretkove trgovačke firme i
prisnu prijateljicu F. Topića, te Mirka Prskala, funkcionera SAŠK Napredak.

B. Topić dalje tvrdi da je "Franjo stvarajući svoju osobnu karizmu 'eliminirao' u Sarajevu sve
hrvatske intelektualce, koji mu se nisu divili i koji nisu mislili kao on". Istina je da su Napredak
napustili Dubravko Lovrenović, Željko Ivanković, Ivica Mišić..., da su mnogi zapali u nemilost
(npr. Radovan Marušić). Da je zbog neodgovornog trošenja finansijskih sredstava ugašen
časopis Stećak, za Dane je potvrdio i njegov bivši urednik dr. Srećko Paponja, dok je dirigent
ugašenog Hrvatskog pjevačkog društva Trebević Julio Marić odbio dalje surađivati sa F.
Topićem zbog "umjetničke koncepcije" koju je ovaj naturao.

Odnos Središnjice Napretka naspram hrvatske kulture u BiH za Dane objašnjava Radovan
Marušić. On podvlači da je F. Topić potpuno ignorirao manifestaciju Dani Nikole Šopa u Jajcu,
odnosno natječaj za najbolju knjigu poezije na hrvatskom jeziku u BiH. "U Sarajevu je sva
aktivnost Napretka spala na uskrsni i božićni koncert ili dvije do tri promocije knjiga. Ono što
je najgora posljedica ovakvog djelovanja jeste da ljudi više nemaju ni snage ni volje ni motiva
da budu aktivni."

Utaja novca od stipendija? U pismu B. Topića spominje se i konkretan primjer utaje novca:
"Franjo Topić posjetio je u ljeto 2002. Stiva Bubala, hrvatskog bankara u Kaliforniji. Stiv
Bubalo je udovoljio molbi Franje Topića davši 25.000 US dolara Fondu za stipendiranje
studenata Ivo Andrić - Vladimir Prelog. Odgovorno tvrdim kao tadašnji potpredsjednik
Središnjice, predsjednik Glavne podružnice, član Upravnog odbora Fonda za stipendiranje i
sadašnji predsjednik Nadzornog odbora Glavne podružnice da tih 25.000 dolara nije utrošeno
za stipendije školske godine 2002/2003."

O mnogo većim novčanim malverzacijama piše u svoja dva pisma i fra Andrija Nikić i posebno
ističe "netransparentno i samovoljno trošenje novca od stipendija", "netransparentno i
nezakonito upravljanje gospodarskim institucijama", "samovoljno trošenje novca na dva
nerezidentna računa u Zagrebu koji pripadaju izravno Središnjoj upravi, a ne zagrebačkoj
podružnici", "netočne i skrivene financijske izvještaje", "nenamjensko trošenje sredstava
primljenih od Vlade Hrvatske i drugih dobronamjernih potpomagača", "samovoljno
raspolaganje novcem od strane predsjednika Franje Topića".

U izjavi za naš list dr. Nikić ukazuje na Napretkovo Izvješće o financijskom poslovanju za
2003. i prvo polugodište 2004. - iz rujna 2004. godine. "Odbijte sumu izdvojenu za 14
stipendija od ukupnog prihoda. Za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca je prikupljeno:
587.705,07. Od toga je podijeljeno 14 stipendija u postotku: 8,83% ili u novcu: 27.824,86 KM.
Kada izdatak odbijete od ukupnog prihoda, dobit ćete preostalih 559.580,21 KM. Iz
navedenoga nije transparentno u što je utrošeno 559.580,21 KM. Zatim slijedi podjela u visini
od 19.050,00 KM za deset stipendija, bez navođenja ukupnog prihoda koji je prikupljen za
pomoć učećoj mladeži od 1. siječnja 2004. do 30. lipnja iste 2004. godine."

Netransparentnost u rukovođenju finansijama se po Nikiću očituje u tome da se finansijski


izvještaji članovima središnje uprave prezentuju u vrlo sintetiziranoj formi, tj. da isti imaju
pravo materijal prostudirati svega pet min. (!!!), te da se "na skupštinama financijska izvješća
ne objavljuju", a Nadzorni odbor (sačinjen od Topićevih ljudi) iz godine u godinu istom
rečenicom "potvrđuje" kako je sve uredu.

Podatke o tome u šta su djelomično mogli biti potrošeni silni novci sa ogorčenjem navodi u
svom pismu dr. Berislav Topić: "Neka se izvrši financijska revizija bjelosvjetskih putešestvija,
zrakoplovnih putovanja, hotelskih i putnih računa Franje Topića u periodu od 8. lipnja 1994. do
27. studenog 2001. godine; putovanja od 306.414 km (to iznosi 7,65 puta obilazaka Zemaljske
kugle) u čemu participira autobus samo s 2.517 km ili 0,8%." Nelegalnu dobit po fra Andriji
Nikiću predstavlja i povrat Napretkove imovine u Hrvatskoj (sjedište u Zagrebu i nekretnine u
Osijeku), budući da je prema podacima iz Napretkovih kalendara riječ o imovini "Napretkove
zadruge", to jest 17.500 dioničara, a ne Središnjice u Sarajevu, kojom upravlja F. Topić. Fra
Andrija Nikić govori i o aferi u kojoj je 100.000 kuna donacije Vlade Hrvatske u svrhu obnove
nadgrobnog spomenika Silvija Strahimira Kranjčevića u Sarajevu završilo neznano kud, budući
da je renoviranje grobnice izvedeno sredstvima Kantona Sarajevo (25.000 KM), a da je Franjo
Topić samo presjekao vrpcu, iako je u Napretkovom Godišnjaku ovaj događaj prikazao kao
svoju zaslugu.

Topićev odgovor i posljedice njegovog djelovanja U svom tekstu u prošlom broju Starta
Dubravko Lovrenović je sažeo gore navedeno djelovanje F. Topića njegovom sopstvenom
"ovo" i "ovo" ručnom mimikom (imitiranje pištolja i brojanja para). Simbolika, kako ćemo
vidjeti iz priloženog, ne može biti bolja. Poštujući pravila struke, kontaktirali smo telefonski i
putem e-maila i gospodina Topića u nadi da ćemo čuti drugu stranu, odnosno dobiti pojašnjenja
na ozbiljne, gotovo identične optužbe, koje dolaze od ljudi različitih profesija i posve različitih
ideoloških ubjeđenja koji su imali priliku s njim surađivati. Topić je u svom e-mailu objasnio
da se o svim navedenim pitanjima treba izjasniti Središnja uprava HKD-a Napredak (koja se,
spletom okolnosti, sastaje na sam dan izlaska ovog broja), te da postoji dogovor da niko ne daje
bilo kakve izjave dok ne budu doneseni odgovarajući zaključci u tom smislu. "Ne bi bilo
korektno od mene kao predsjednika i kao onoga koji treba biti primjer u poštivanju SU i uopće
Statuta da to krši... I ako mogu sugerirati, nemojte objavljivati ništa prije naše sjednice, jer ne
bi bilo korektno da se ne čuje i druga strana, kao što ste i sami napomenuli", saopćio je, između
ostalog, Topić putem e-maila.

Ovom primjerenom ponašanju se doista nema šta zamjeriti. No, to i dalje nije odgovor na
pitanje zbog čega se o teškim optužbama bivših suradnika i kolega izrečenim o F. Topiću treba
izjašnjavati Upravni odbor? Zbog čega se - ukoliko su optužbe besmislene - mora šutjeti do
sjednice? Najzad, zašto bi drugi morali vijećati o onome što u svoju odbranu ima lično reći
F.T.? Da li se radi o pokušaju da se podijeli odgovornost?

Ovo za sada samo ostaju pitanja uz konstataciju F.T.: "Dajte da generalno promičemo ono što
je dobro, a da zlo popravljamo." Nadajmo se da će gospodin Topić naći načina da u nekom od
narednih brojeva Dana argumentirano "popravi" zlo koje se iz ovih nedoumica samo
nagomilava. Svakako da bi "popravljanje" bilo daleko lakše i da su Topićevi oponenti
konkretniji u svojim optužbama. Tako u kontaktu sa dr. Berislavom Topićem ne saznajemo
nikakve detalje oko interesa F. Topića u aferi oko Napretkove zagrebačke podružnice. Na
pitanje koje strukture podržavaju F. Topića, pa uprkos katastrofi u koju je doveo Središnjicu
Napretka i dalje čvrsto drži svoju poziciju, B. Topić ne želi odgovoriti.

O tome nešto govore institucije na koje je B. Topić adresirao svoje pismo još u aprilu prošle
godine - naročito Biskupska konferencija, dakle crkvena jurisdikcija kojoj je F. Topić kao
svešteno lice i profesor na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji podložan i koja bi trebala biti
odgovorna za njegove postupke. U tom smislu je vrlo zanimljiva rečenica vlč. Dubravka
Turdije, sekretara kardinala Vinka Puljića, koju u svom pismu prenosi B. Topić da probleme
"treba rješavati unutar svoje strukture" - drugim riječima, sakriti prljavi veš od očiju javnosti.
Daljnje posljedice ove licemjerne strategije, kojom se hrvatska kultura u BiH Topićevim
nedjelovanjem i zapadnohercegovačkim djelovanjem, počinje svoditi na turbo-folkerski
thompsonizam, već se naziru. Topićevo taktičko i licemjerno prestrojavanje, od tuđmanovštine
čiji je bio zdušni zagovarač, ka kritičaru HDZ-ovske politike, već je u već pomenutom tekstu za
Start dijagnosticirao Dubravko Lovrenović. No, ta navodna promjena mišljenja opet doprinosi
samo njemu, a nikako oporavku HKD-a Napredak u smislu distanciranja od unitarnog
hrvatstva, koje isključuje posebnost bosansko-hrvatskog identiteta (takvo skretanje u sadašnjem
Napretku nema ko da sprovede). S druge strane, poziv fra Andrije Nikića da se obnovi
"podružnica Hrvatskog kulturnog društva Napredak Mostar u Sarajevu", tj. stvaranje paralelne
strukture u Sarajevu, također ne može donijeti ništa slično. Sve u svemu, ostaje zamršeni
labirint iz kojeg se izlaz na svjetlo i čist zrak još uvijek ne nazire.

Dr. Dubravko Lovrenović


Napredak je pristao uz koncept unitarne hrvatske kulture

DANI: Do 1994. bili ste član HKD-a Napredak: zbog čega ste napustili
ovu instituciju?

LOVRENOVIĆ: U vrijeme obnavljanja njegova rada, prije 18 godina, u


Napredak sam ušao uvjeren u demokratsko pravo izražavanja svih
vrijednosti jednoga naroda i društva među kojima je i nacionalna kultura.
Živo se sjećam nabujale energije koja je zračila iz ljudi kojima se smučila
pseudokultura upakirana u ideologijske floskule i unitarizam. Ta me
energija izdala koncem 1994, kada je postalo jasno da kultura koju
zagovara Napredak nije ništa drugo nego revers one ideologijske kulture
koja je ljudima sputavala misao i lišavala ih slobode.

DANI: Vi, zapravo, govorite o jednoj problematici daleko ozbiljnijoj


nego što su finansijske malverzacije?

LOVRENOVIĆ: Napredak je pristao uz koncept unitarne hrvatske


kulture u Bosni i Hercegovini, koja je na jednoj strani samu sebe
razumijevala kao izvršitelja onih smjernica usvojenih uspostavom
redovite crkvene hijerarhije 1881, na drugoj strani pak kao služinče
hrvatske kulture u cjelini u kojoj se njezina vitalna bosanska komponenta
nijekala i gubila kao komponenta navodne niže vrijednosti. Napredak sam
napustio onda kada se razum, logika i znanje nisu mogli pomiriti sa
ideologijom unitarizacije i samooćišćenja od onih sadržaja koji tvore
samu bit hrvatske kulture u BiH, a koji vremenski stoljećima prethode
pojavi hrvatskog nacionalnog osjećaja koncem 19. i početkom 20.
stoljeća. Nisam želio pristati na banalnost i postati egzekutorom
kulturoloških vrijednosti stvaranih stoljećima uz vrlo visoku cijenu.

DANI: Dakle, po Vašem mišljenju, radi se o štetnom utjecaju kruga višeg


rimokatoličkog klera?

LOVRENOVIĆ: Danas na snazi dobiva teza njemačkog teologa Johanna


Baptista Metza da je Katolička crkva modernu europsku povijest
popratila manje ili više defanzivno, budući da nije sudjelovala u historiji
moderne slobode ili u razvoju građanskog prosvjetiteljstva. Najviše
vremena ona im se opirala. Ova se teza savršeno može primijeniti na
Napredak koji je postao mjed što ječi i cimbal što zveči, mjesto opasnih
žongliranja i improvizacija. Slučaj Napretka pokazuje da sve što ne
podliježe kritici vremenom mora uvenuti ili se deformirati.

DANI: Da li u tom smislu nazirete rješenje krize u društvu čiji bi cilj na


prvom mjestu trebao biti odgoj inteligencije?

LOVRENOVIĆ: Iako duboko sumnjam da takvih snaga u Napretku ima,


jedini izlaz predstavlja afirmacija novoga koncepta hrvatske kulture u
BiH, koncepta izmirenja svih njezinih unutrašnjih suprotnosti, koji će
formulirati dokazane veličine te iste kulture, a na otuđene kohorte
pojedinaca čije je poznavanje hrvatske kulture obrnuto proporcionalno
njihovoj ambiciji zasnovanoj na taktičkome provincijalizmu i težnji da
arbitriraju u svemu. Potrebna je, kako bi rekao Metz, hrabrost da se
produktivno bude nesuvremen, da se iziđe iz neoskolastičke crkvene
paradigme u kojoj nacija služi kao civilna religija, a povijest se poput
marksista zamišlja kao historijski projekt sa ljudima kao agentima
historije. To smo već imali i to nam se već jednom smučilo kada smo
obnavljali Napredak u nadi da je kulturalnom monocentrizmu vrijeme
isteklo i da će svanuti vrijeme kulturalnoga policentrizma.