Klub Brbljivica

Klub Brbljivica

ODMETNIK

Serijal SINOVI VUKOVA - 2.deo

2
 Klub Brbljivica

Zbog svog velikog gubitka tog dana nije samo izgubio dom nego i
srce. A osveta i njegova braća su bili sve što je imao. Sa savršenim planom
kako bi povratio svoju zemlju, Patrik se upustio u zavođenje jedine žene za
koju je mislio da će biti lak posao i koja će mu osigurati vlast nad svojom
nekadašnjom zemljom. Samo nije bio spreman da upravo toj devojci da
svoje srce. Srce, za koje je mislio da ga nema. Osveta je možda slatka ali je
ljubav ipak jača.

Naša brbljivica Lilly prevela je ovu prekrasnu knjigu, za sliku zahvaljujemo našoj
Sexy, a obradu radila Prstić.

VOLE VAS VAŠE BRBLJIVE SEXY, VILA, ŠEFICA I PRSTIĆ

3
 Klub Brbljivica

Nakon nekoliko minuta, njeno disanje postalo je lakše a on je postao svestan

uticaja koje je njeno telo imalo ovako blizu njegovog. Neverovatna mekoća njenih
grudi pritisnutih na njegova prsa zapalila mu je vatru u krvi. Osetio je kako ga je
preplavila. Prepone su mu se napele. Otvrdnule. Mora da je bio predugo bez žene, i
uhvatilo ga - u pogrešno vreme.
Ona šmrcne i pogleda ga sa suznim očima, zalepljenih trepavica. Lice su joj
umivale suze i mesečina, sa sjajem opala koji se činio skoro nezemaljski. Na
trenutak, postojali su samo njih dvoje, muškarac i žena, neopterećeni krvnom
svađom. U svetu gde naslednica Campbella pozdravlja MacGregora. Gde je obmana
bila nepotrebna. Gde je ljubiti nju bila najprirodnija stvar - jedina ispravna stvar.
Njene usne - mekane ružičaste usne samo malo ispod njegovih su ga mučile.
Slatki izazov muškarcu preplavljenom gorčinom. Da, ona je bila zrela da je zavede.
Samo što on nije shvatao koliko je bila jaka potreba da to napravi. Sagnuo se da je
poljubi, da stavi usne na njene i prodre jezikom duboko u usta dok joj dah ne
postane brz i žestok. Dok ne bude uzdisala za njim. Skoro je mogao osetiti njenu
medenu slatkoću ispod slanih suza. Čitavo telo mu je obuzela strast. Primitivan zov je
bio iz kostiju, obuhvaćajući svaki deo njega.

Okupljanje MacGregora
Mjesec je na jezeru, a magla na strminama,
A klan ima ime koje je bez imena danju;
Zato okupite se, okupite se, okupite se Gregalahi!
Okupite se, okupite se, okupite se Gregalahi.
Naš znak za borbu, da se ocepimo od monarhije,
Mora se čuti ali noću u našoj osvetoljubivosti pozdravite!
Zato pozdravite, Gregalahe! Pozdravite, Gregalahe!
Pozdravite, pozdravite, pozdravite, Gregalahe!
Glen Orchy je ponosna planina, Coalchiurn i njezine kule,
Glenstrae i Glenlyon više nisu naši;
 Klub Brbljivica

Mi smo bez zemlje, bez zemlje, bez zemlje, Gregalah!

Bez zemlje, bez zemlje, bez zemlje, Gregalah!
Ali prokleti i posvećeni od vazala i gospodara,
MacGregor još ima oboje srce i mač!
Zato hrabrosti, hrabrosti, hrabrosti, Gregalah!
Hrabrosti, hrabrosti, hrabrosti, Gregalah!
Ako su nas lišili imena i ostavili bez ičega,
Zapalite im krovove, a njihovo meso dajte orlovima!
Zatim osveta, osveta, osveta, Gregalah!
Osveta, osveta, osveta, Gregalah!
Dok je lišća u šumi, i pjene u rijeci,
MacGregori će usprkos njima cvjetati zauvijek!
Dođi onda Gregalah, dođi onda Gregalah,
Dođi onda Gregalah, dođi onda Gregalah!
Kroz dubine Loch Katrine će te nositi konj,
Vrhuncima Ben Lomonda upravljati,
Stijene Craig-Royston poput siga rastopiti,
Naše nepravde će zaboraviti, ili naša osveta se neće osjetiti!
Zato okupite se, okupite se, okupite se Gregalahi!
Okupite se, okupite se, okupite se Gregalahi!
Sir Walter Scott

5
 Klub Brbljivica

Prolog

Bog ne može biti zadovoljen.......dok ta nesretna i neugodna rasa ne bude

iskorjenjena i zatrta, da nikad nemaju mira i počinka na ovoj zemlji..... njihovi članovi
osuđeni, progonjeni, uhvaćeni, i presuđeni vatrom i mačem....
Edikt za Istrebljenje klana McGregor dan grofu od Argylla od strane Vijeća
24.02.1603.

Dvorac Inveraray, lipanj 1606.

J
ednog od ovih dana njegov bratić će ih sigurno ubiti. Patrick MacGregor
se mogao samo nadati da to neće biti danas. Ali Alisdair nije nikada
mogao odoljeti izazovu, čak ni onom koji ih je doveo duboko u đavolji
brlog - u ovom slučaju dvorac Inveraray, brdsko uporište klana Campbell. Debeli
kameni zidovi kula koji su se dizali visoko iznad drveća i koji nestaju u sivom nebu,
podsjetnik na dominaciju njihovog neprijatelja prije više od sto pedeset godina.
Danas su neprobojna vrata bila otvorena u dobrodošlici stotinama članova
klana koji su se protezali duž cijelog brda koji se protezao od dvorca do koliba
smještenih uz obalu jezera Fyne a koji su stizali na Argylle sa svih strana Visočja.
Osjećaj uzbuđenja je visio u jutarnjem zraku. Igre samo što nisu počele.
Dok su napuštali šumsko skrovište i prilazili polju za igre, Patrickova osjetila su
se razbudila, usavršena godinama koje je proveo izbjegavajući zarobljavanje.
Zabrinutost i nepovjerenje su bili utkani u svaki dio njegovog bića, a upravo sad su
njegovi instinkti upozoravajući vrištali.
Njegov pogled je prelazio masom, proučavajući je. Ali nitko nije obraćao
pažnju na trojicu pridošlica... do sada.

6
 Klub Brbljivica

MacGregori su opet bili na meti - zahvaljujući Campbellima, izopćeni učestalo u

zadnjih sedamdesetak godina. Ipak, njegov bratić Alistair Roy MacGregor, poglavar
klana MacGregora od Glenstrae, je insistirao na sudjelovanju na ovogodišnjem
okupljanju i sudjelovanju u streličarskom natjecanju. Poznat kao 'Strijela Glenlyona'
Alisdair je bio osoba s reputacijom. Ali on nije bio najbolji. Ta titula je pripadala Rory
MacLeodu. Prilika da se suoči sa MacLeodom i pobjedi ga, je bila ta koja ga je
istjerala iz skrivanja. Činjenica da se okupljanje ove godine održava u Inverarayu -
domu njihovih najvećih neprijatelja - je samo povećala opasnost.
Trojica muškarca su došli do ruba blatnog polja. Njegov bratić se okrene
prema njemu. - Znaš što ti je činiti?
- Da. - odgovori Patrick. I morao je, jer plan je bio njegov. - Ali jesi li siguran
da želiš da napravimo ovo? - Unatoč metalnoj kacigi koja je pokrivala crvenu kosu
njegovog bratića - obilježje koje su MacGregori dijelili sa svojim Campbellovim
neprijateljima - i ogrtaču koji je nosio da se zaštiti od kiše koja je padala, ako ga
netko prepozna prije nego pokrenu svoj plan, poglavar je bio mrtav čovjek.
Njegov bratić trzne očima nestrpljivo. - Apsolutno. - On pogleda Patrickovog
brata Gregora za podršku. - Vrijeme je da se MacLeod suoči sa malo konkurancije, a
prilika da to napravimo baš pod nosom Argylla.... - Njegove usne se iskrive u poznati
podrugljivi osmjeh koji su poznavali članovi njegovog klana. - To je jednostavno
preveliko iskušenje da ga ignoriram.
- Nestat ćemo prije nego shvate što se dogodilo. - Doda Gregor.
Patrick podigne čelični pogled prema svojim rođacima. - Tako da možeš
zahtjevati Zlatnu strijelu od gospe Marian?
Alisdair se naceri i snažno ga udari po leđima, dobro svjestan svoje reputacije
Robina Hooda. Niti mu je promakla aluzija na streličarsko natjecanje koje je održano
da se ulovi poznati odmetnik. - Iza te crne fasade je uvrnuti um, rođače. Nemam se
namjeru sastajati sa bilo kojim Campbellom danas, ali možeš biti siguran da ću im
ostaviti nešto o čemu će pričati.
Patrick nije ni sumnjao u to. Njegov rođak je imao niz udara na njih koji su
graničili sa suludim. Poglavar klana Campbell - Archibald Sumorni, grof od Argylla -
nije bio osoba koju treba podbadati: imao je ugriz koji drobi. No znajući da Alasdir

7
 Klub Brbljivica

neće odustati, Patrick kimne. - Onda sretno, rođače. I čuvaj se. Ako nešto pođe po
zlu budi spreman.
- Sa moja dva najžešća ratnika iza leđa, što može poći po zlu?
Patrick se namršti. - Ne želiš da ti stvarno odgovorim na to, zar ne?
Njegov rođak se naceri i krene prema određenoj liniji za natjecanje.
Patrick se divio rođakovoj jednostavnoj samopouzdanosti, čak ni on nije bio
takav. Bio je na pogrešnom kraju mete ili strelice toliko puta u svom životu da ne bi
prepoznao osjećaj opasnosti. A upravo sada je prilično smrdilo na to. Dok je njegov
rođak prilazio polju za igru, on i Gregor su se potiho premjestili na svoje mjesto.
Patrick se uklopio u gužvu najbolje što je mogao - što nije bio jednostavan podvig s
obzirom na njegovu visinu i građu, ali usavršen tijekom godina prakse.
Iako njegovo lice nije bilo prepoznatljivo kao njegovog rođaka - a njegova
kosa crna, ne karakteristično crvena - bio je zahvalan na ogrtaču i kapuljači. Molili
su se za kišu, i nebo ih nije razočaralo. Hladna proljetna kiša je bila česta zadnjih
nekoliko godina, skoro si mogao računati na nju. Smeđi vuneni plašt je pokrio
dronjke, prljavštinom prekrivene, ali nikakva količina vode u jezeru ne može u
potpunosti sakriti dokaze o čovjeku koji je mjesecima živio u divljini.
On si je pomogao velikim vrčem piva dok je stajao na stražnjem uglu
prepunog paviljona koji je bio postavljen za gledatelje. Kao što je bio popularan u
starim turnirima, veliki šator bio je podignut za glavne članove klana da im bude
udobano - da donekle ostanu suhi - dok promatraju natjecanje.
Šator je temelj njihovog plana. Nekoliko dana su izviđali teren iz sigurnosti
šumovitog brda Duniquoich nadgledajući tvrđavu i naselje da smisle način na koji će
stvariti distrakciju. Kad su podigli šator, Patrick je znao da ga je pronašao.
Nakon što Alasdair pobijedi na natjecanju, on će dati signal uklanjanjem svoje
kapuljače, otkriti svoj šešir obrubljen s grančicom bora, Giuthas Nam MOR-shliabh,
značkom MacGregorsa. Zatim će Patrick i Gregor srušiti stupove podignute da drže
platneni šator. Normalno, bilo bi potrebno više od jednog čovjeka da sruši svaki od
značajnih drvenih stupova, ali on i Gregor su imali neuobičajenu - Ili, kao što se
njegov rođak volio šaliti, nečovječnu snagu.
Čim šator bude dolje, nekolicina MacGregorovih stražara koji čekaju u šumi će
poslati strelice prema dvorcu, i kriknuće za napad. Remećenje mira igara je bio

8
 Klub Brbljivica

veliki prekršaj i ozbiljno kršenje običaja Visočja i tradicije, ali Patrick je smislio da s
obzirom da napad neće biti pravi, čast njihova klana - ono što je ostalo od njega,
svejedno će ostati netaknuta.
Uz gomilu koja žuri da bi došli do sigurnosti kule kroz kamenu ogradu, staje i
konji će biti odsječeni. Koristeći kaos koji će uslijediti, njih troje bi morali uspjeti doći
do šume, gdje su nekolicina njihovih ljudi čekali s konjima kako bi se omogućio
njihov brzi bijeg. Sigurno će ih pratiti, ali kada budu u drveću i brdima, MacGregorsi
imaju prednost.
Oni su navikli da ih se lovi.
Sa svoje pozicije, Patrick je imao jasan vidik na liniji strijelaca koji se spremaju
ispalititi njihove prve hitace u mete pričvršćene na uzdignutom nivou zemlje. Sve što
je trebao učiniti je čekati i gledati. Sa svakim krugom će rizik rasti, kao što će u
gomili rasti radoznalost o vještini stranaca. Jednom kad njegov bratić skine
kapuljaču, neće biti mnogo vremena.
Do tada je bilo važno da on ničim ne privuče pažnju na sebe. Jedan pogrešan
potez ...
Pogledao je u kratku udaljenost od dvorca, drvena konstrukcija je samo virila
kroz sivu maglu. Brdo zloglasnog krvnika. Sva trojica su mogli objesiti Campbellsa
koji dobro koriste vješala po zalasku sunca.
Kako što je natjecanje u tijeku uznapredovalo tako je i bučnost gomile
postajala sve veća kako je pivo teklo. Jednu skupina muškaraca je bilo posebno teško
ignorirati. Patrick je prepoznao najglasnijeg čovjeka kao Johna Montgomerya, brata
grofa od Eglintona. Kružile su glasine da grof traži savezništvo s Argyllima da
povećaju utjecaj u njegovoj smrtonosnoj zavadi s Cunninghamsima.
Očigledno je bilo istine u glasinama. Iz onoga što je mogao reći, Montgomery
se nedavno zaručio s Elizabeth Campbell, Argyllovom rođakinjom i sestrom oba
Campbella od Auchinbrecka i Argyllovim pristalicama, Jamie Campbellom. A na
nesreću da bude njegovom zaručnicom, da djevojka nije bila Campbell, Patricku bi
bilo gotovo žao nje. Ona mora da muca jer su je pogrdno zvali Elizabeth Monntach,
mucajuća Elizabeth.
- Ali mislio sam da se namjerava oženiti sa Biancom? - Jedan od njih reče. -
Campbellov miš je sigurno blijed u usporedbi s njom.

9
 Klub Brbljivica

- Ona je dovoljno lijepa. Za savez s grofom od Argylla bih oženio konja kojem
nedostaje pola zubi. - Montgomery odgovori braneći se.
Uslijedio je srdačan smijeh.
- Ali što je s razgovorom? - Upitao je drugi čovjek. - Z-a-a-r n-i-s-i- zabrinut
da će potrajati cijeli dan kako bi dobio 'Dobro jutro'?
Patrick je mogao reći iz Montgomeryeve reakcije da mu je šala drugog
muškarca bila neugodna, ali Montgomery je maskirao svoju nelagodu sa grubošću. -
Ja ću samo morati držati njezina usta zauzeta s drugima stvarima.
Razuzdani smijeh je pronašao zahvalnom publikom kad su se ostali muškarci
zacerekali.
Magarci. Trudeći se da ih ignorira Patrick je gledao po polju, primjećujući da
se broj natjecatelja smanjio na samo nekolicinu, uključujući, između ostalog,
Alasdaira, Rory MacLeoda i Campbellovog pristalicu. On se nadao do pakla da je
njegov rođak bio oprezan. Jamie Campbell je bio impresivan neprijatelj - opasniji čak
i od svog rođaka grofa. Srećom, Alasdair je bio na suprotnoj strani i tek je trebao
privući sljedbenikovu pažnju. No, kako se igralište sužavalo ...
Patrick uhvati Gregorov pogled od preko puta i kimne mu da bude spreman.
Taman kad je htio skrenuti pažnju natrag na teren za natjecanje, on ugleda
mladu ženu kako se probija kroz južna vrata prema šatoru. Nije znao što je to bilo u
vezi s njom što mu je privuklo pažnju, možda lakoća njenog koraka ili nesiguran
osmijeh na licu koji je mogao samo razabrati ispod kapuljače njezina plašta. Činila se
tako mlada i bezbrižna, gotovo pršteći od uzbuđenja. No, bilo je i nesigurnosti u
njezinu izrazu-kao da nije navikla na taj osjećaj - koji je prikovao njegov pogled.
Osvrnuo se na natjecanje, vidio da se njegov bratić preselio na sljedeći krug, a
zatim neočekivano njegov pogled se vratio na djevojku. Po bogatstvu njezine odjeće,
znao je da mora biti od bogatog roda. Vidio je sjaj haljine ispod finog, tamno plavog
baršunastog plašta - rubovi koje su izvezeni s draguljima. Ali ona je bila maleni stvor
i činilo se da će se utopiti u širokoj suknji i slojevima teške tkanine.
Hodala je ravno prema njemu, i dok je prilazila bliže, imao je bolji pogled na
lice ispod kapuljače.
Velike plave oči dominirale su magičnim licem koje je bilo starije nego je u prvi
mah pretpostavio - bar par godina preko dvadeset. Ali njezine oči su bile te koje su

10
 Klub Brbljivica

ga zabljesnule, tako svijetle i jasne da su izgledale nestvarno. Bila je lijepa, blijede

kože, neznatne popunjenosti i osjetljivih ružičastih usana. Nije mogao vidjeti boju
njezine kose uvučene u kapuljaču, ali pretpostavljao je da je bila svjetla. Nije bila
izrazito lijepa, ili čak upečatljiva, ali bila je lijepa na prilično miran, nenametljiv način
koji ga je čudno ushitio. Bila je to vrsta lica koje je postajalo sve ljepše. Nagib glave,
izgled profila, mogao je donijeti posve novu perspektivu i uvažavanje.
Zastala je na metar i pol od njega i njezin nježni ženstveni miris kao da se
omotao oko njega. Mirisala je poput proljeća, svježa kao rosa na ruži. Prošlo je
mnogo vremena otkako je osjetio nešto tako slatko i netaknuto.
Njezin pogled je bio fiksiran na muškarce koje je čuo ranije. Samo zato što ju
je tako pažljivo promatrao vidio je kako njezin osmijeh posustaje dok je slušala
njihov razgovor.
- Ali kako si uvjerio Elizabeth Monntach da pristane na tvoju prošnju?
Ona se trgnula kao da ju je udario. Lice joj je problijedilo, gaseći sa sobom svo
uzbuđenje koje je primijetio samo nekoliko trenutaka ranije.
Montgomery se nasmije, šepureći se kao paun. - Sa njenim mucanjem, nije
kao da su prosci obilazili vrata dvoraca. Nevjerojatno je kako je lako lagati kad je
miraz od dvadeset i šest tisuća i zemljištem kojem se raduješ.
Patrick bi ga najradije ugušio, da nije imao puna usta piva. Dvadeset i šest
tisuća! Bogatstvo. I zemlja? Iako nije nečuveno, bilo je neobično da žena posjeduje
zemljište u svom vlasništvu.
- Sve što je bilo potrebno je nekoliko pohvala i prošaptanih komplimenata, -
Montgomery se hvalio. - Djevojka je pala poput zahvalnog šteneta.
Žena je napravila zvuk kao da se guši u grlu. Oči su joj bile široke i užasnute.
Od šokiranog pogleda na njezinu licu, nije bilo teško shvatiti tko je ona: to je morala
biti Elizabeth Campbell.
Prokletstvo. S obzirom na njegovu očitovanu mržnju prema Campbellima,
ubod sućuti je bio neočekivan.
Njezin zaručnik je čuo zvuk dobro, a glava mu se trznula da vidi njezin pogled.
Patrick je vidio Montgomeryev šok, a potom strah kad je shvatio da je bio uhvaćen u
svoju vlastitu zamku. Bio je to pogled čovjeka koji je znao da je izgubio nagradu i
možda si zaradio neke opasne neprijatelje u isto vrijeme.

11
 Klub Brbljivica

Poniženje i sirovu bol na njezinu licu je bilo gotovo previše teško gledati, kako
je skupina ljudi koja stoji s Montgomery utihnula, shvativši što se dogodilo. Izgledala
je slomljenog srca, kao da je svijet iluzija upravo istrgnut daleko od nje. Bio je to
osjećaj koji je znao i predobro. Brada joj je zadrhtala, i Patrick se bojao da je bila na
rubu suza.
Učinio je korak prema njoj, ali je zastao, pitajući se što, dovraga, on misli da bi
mogao učiniti. Nije njegov problem. Djevojka je Argyllova rođakinja, a sljedbenikova
sestra, zaboga.
Tišina je bila gusta i neugodna. Muškarci s Montgomeryjem su se počeli
vrpoljiti.
Elizabeth Campbell je stajala kao stijena i dalje, pogleda još uvijek zabodena u
Montgomerya. Patrick se osjećao kao da mu je nešto teško sjelo na prsa od silne
ranjivosti dok se ona borila da ostane mirna. Našao se kako tiho navija za nju, dok je
skupljala svoj ponos, uspravljajući leđa i podižući nemirnu bradu. Ona je možda imala
snagu volje, ali nije bilo snage u tim osjetljivim kostima.
Lice joj je bila alabasterna maska, bez izražaja i krhko kao staklo. Jedan krivi
pokret i bojao se da će ona puknuti. - Ne tako zahvalana da ću se vvvj-e-e-n ... -
Glas joj je pao kad je riječ zaglavila u njezinim ustima. Ona pokri usta rukom, očiju
raširenih u užasu. Jedan od muškaraca se prigušeno nasmijao, i Patrick ga je skoro
ubio. Obraza koji su gorjeli u vatri, okrenula se na peti i počela trčati stazom prema
vratima. Ali napravila je samo nekoliko koraka prije katastrofe.
Jednom nogom kliznula je na zemlju sklisku od blata i izgubila ravnotežu,
padajući unatrag na stražnjicu i slijećući s nedvosmislenom senzacijom u blatnjavu
smeđu lokvu.
Jedan od muškaraca je promrmljao, - Čini se da su joj i noge zapletene kao i
jezik.
Bilo je nekoliko živčanih cereka, a Patrick se molio da nije čula, ali je znao po
načinu na koja su joj ramena pala da jeste.
To je bila posljednja slamka. Bio mu je dosta. Uloga junaka mu je bila
nepoznata, ali više nije mogao stajati po strani. Znao je što riskira, ali nešto je
primoralo njegove noge prema naprijed. Ne djevojka - čak ni jedna Campbellica -

12
 Klub Brbljivica

nije zaslužila takvu okrutnost. Patrick je, možda više nego itko, razumio
premlaćivanje i koprcanje u blatu. Razumio je nepravdu.
Zatvorio je jaz između njih s nekoliko dugih koraka. Njezina kapuljača se
pomaknula s padom i otkrila samo jedan uvojak lanene kose, sjajeći se čak i u sivoj
magli. Jednostavna ljepota kao da ga je udarila. Iako nije mogao vidjeti njezino lice,
mogao je reći iz mekog trzaja ramena da je plakala. Osjetio je plamen kako mu gori
u grudima i nešto za što nije više mislio da je sposoban, uvijanje duboko u utrobi
njegove pocrnjele duše: suosjećanje i neobjašnjiv poriv da je zaštititi.
On bi rado zadavio te ljude golim rukama jer su je povrijedili. Možda i hoće. -
Evo, djevojko - rekao je tiho, držeći ruku. - Uzmi moju ruku.
Isprva, on nije mislio da ga je čula. Ali onda je okrenula glavu lagano, tako da
je mogao vidjeti iskru jedne suze koja klizne niz blijedi obraz. Malene kuglice poput
kiseline kružile su kroz čelikom okovana prsa. Polako je podigla ruku i gurnula je u
njegovu. Bilo je tako mala i mekana, da je on gotovo povukao svoju u šoku -a onda
od sramote kad se sjetio njegovih tvrdih, žuljevitih dlanova prekrivnih prljavštinom.
Ali činilo se da ona to nije primjetila.
Nježno ju je povukao na noge. Bila je takvo perce, da ju je mogao podignuti s
prstom. Držao ju je za ruku, čudne nevoljkosti da je pusti, dok ju je povukla lagano
od njegove.
Držala je pogled prema dolje, previše joj je bilo neugodno čak i da ga pogleda.
- Hvala vam - rekla je tako tiho da je on gotovo nije čuo.
- Oni su budale, vi ste pre.. - počeo je, ali ona se već žurila dalje. Od struka
do lopatica, na leđima joj je fini plašt bio mokar i s njega je kapalo blato.
Zakoračio je za njom, a onda je zastao, nogu čvrsto zarivenih u blato. Neka
ide. Čak i da je to bilo moguće, utješiti djevojku nije bilo nešto što je on znao kako
učiniti. Ideja da MacGregorov odmetnik tješi Campbellovu nasljednicu bila je tako
nevjerojatna, da bi se nasmijao da sposobnost da to učini nije umrla u njemu davno.
Okrenuo je pogled od osamljenog lika koji je nestao kroz vrata dvorca.
Baš na vrijeme da vidi Jamie Campbella, Argyllovog pristalicu i najopasnijeg
čovjeka u Visočju, kako žuri pravo ka njemu. Sljedbenik je morao vidjeti njegovu
sestru kako se spotiče i odlučio istražiti. A pomažući joj i privlačeći pozornost na
sebe, Patrick je napravio od sebe središte istrage.

13
 Klub Brbljivica

Opsovao je, a pogled je pucao na Gregora. Njegov brat je gledao u njega kao
da je poludeo, a za istinu, Patrick se počeo pitati istu stvar.
O čemu je razmišljao?
Znao je da moraju brzo djelovati. Campbell je zatvarao udaljenost između njih,
prepoznavanje je plamtjelo u njegovi očima.
Iščekivanje je jurilo kroz njegove vene uz obećanje bitke koja se trebala
davno odviti. Nije bilo živog MacGregora koji nije htio vidjeti Jamie Campbella
mrtvog, a Patrick nije želio ništa više nego imati čast da pošalje Pristalicu ravno kući
krvavom đavolu.
Njegova ruka se savi oko drške njegova mača. Jedno bacanje ...
Bože, kako je bio u iskušenju. Više od iskušenja-željan, čak. Ali razlog je
intervenirao. Bila bi to smrtna presuda; trojica protiv sto su izgledi koje nije bio sklon
testirati.
Njegov pogled brzo pronađe njegovog bratića. Tri natjecatelja su ostala na
terenu streličarstva, ali bila je samo jedna stvar što je mogao učiniti. Šef će morati
pričekati da pobjedi MacLeoda, baš kao što će i Patrick morati čekati da se suoči
Jamiem Campbellom.
Osveta će morati pričekati još jedan dan; pijesak osvete nikada nije suh.
Promrmljavši - Sada- bratu, on gurnu teški stup. Zaljuljao se i počeo padati,
polako u početku, njišući se poput klatna, zatim padajući teško s moćnim treskom.
Ometanje je uspjelo dok je urnebes eksplodirao kroz gužvu. Patrick potrča
prema šumi, pridruživši se bratu i bratiću, ali nešto ga je natjeralo da se osvrne
prema toranju kule Inveraray dvorca.
Žaljenje, možda, za nečim što nikada ne bi moglo biti njegovo. Za životom koji
mu je bio ukraden. Život gdje MacGregorov ratnik i Campbellova djevojka nisu
razdvojeni srećom i mržnjom.
Uz posljednji pogled na moćne tvrđave, Patrick sklizne u drveće i nestane u
magli.

14
 Klub Brbljivica

Prvo poglavlje

O Dvoracu tame! Tvoja tama oskvrnjuje

Gomila ne sa škotskom pričom;
Na ostalim kulama, O ponosni Argyle
Sjedi okrunjena tvoja drevna slava.
No, malo imamo o prošlosti,
Kako smo se udaljili od šumovite doline,
Shvatili, plutajući od eksplozije,
Tvoje zastave, Dvorac Campbell!
- Dvorac Campbell.
Williama Gibsona

U blizini dvorca Campbell, Clackmannanshire, lipnja 1608

E
lizabeth Campbell spusti zgužvani komad pergamenta u krilu i pogleda
mali prozor, gledajući treperavu sjenu dvorca Campbell kako nestaje u
daljini teška srca. Bez obzira koliko puta je pročitala pismo, nije se
promijenio smisao riječi. Njezino vrijeme, činilo se, bilo je gotovo.
Kočija odskoči na neravnoj cesti, krećući se mukotrpno sporim tempom.
Nedavna kiša je napravila već grubu cestu Visočja još podmuklijom, ali ako će
nastavili ovako, put će potrajati tjedan dana do Dunoon dvoraca.
Lizzie je pogledala preko kočije i uhvatila pogled njezine sluškinje, Alys, ali
druga žena je brzo pomaknula oči natrag na svoj vez, glumeći da je skoncentrisana
na vez i neispravne šavove.
Alys je zabrinuta za nju, iako to pokušava ne pokazati. Nadajući se da će
preusmjeriti svoje pitanja, rekla je Lizzie, - Ne znam kako možete šivati sa svim ovim
poskakivanjem..

15
 Klub Brbljivica

No, njezine riječi zamreše kad njena stražnjica odskoči sa sjedala ponovo
padajući na to isto tvrdo sjedalo , toliko da su joj se zatresli zubi, te njezina ramena
udarila na drveni obloženi zid kočije.
- Joj - ona zajauče, trljajući ruku kad je bila u mogućnosti da se ispravi.
Pogleda Alys, koja je doživila sličnu sudbinu. - Jesi li dobro?
- Da, moja gospo - odgovori Alys, sama se namještajući natrag na
baršunastom jastuku. - Dosta dobro. No, ako se ceste ne poboljšaju, mi ćemo biti
gomila slomljenih kostiju i modrica, prije nego što stignemo.
Lizzie se nasmiješi. - Pretpostavljam da će biti puno gore. Uzeti ovakav
prijevoz je vjerojatno bila pogreška. - Moraće nastaviti na konjima kad prođu
Stirlingshire, u predjele Visočja, a ceste se suze- ili bi trebala reći, postanu uske, kao
da su sada bile jedva dovoljno široke za kočiju, čak i na ovom dijelu nizine.
- Barem smo suhi- Alys istakne, uvijek videći pozitivnu stranu situacije.
Možda je zato Lizzie toliko uživala u njezinom društvu. Bile su toliko slične u tom
pogledu. Alys posegne dolje i podigne pismo koje je palo na tlo u metežu. - Palo vam
je pismo.
Odupirući se porivu da ga otme natrag, Lizzie ga ležerno zatakne u svoje
suknje. - Hvala ti.
Mogla je osjetiti Alysinu znatiželju o grofovom pismu, o tome što ih je
potaknulo na tako nagli polazak u Dunoon dvorac, ali nije bila spremna da joj to
otkrije. Alys će, kao i svi drugi, saznati sadržaj uskoro. To nije bilo tajna da grof od
Argyll namjerava pronaći Lizzie muža.
Opet.
Očigledno, tri propala angažmana nisu bila dovoljna. Njezina je dužnost udati
se i udati se mora.
Prsa joj se stisnu od ponižavajuće uspomene na svoje zadnje propale zaruke,
koja se vratila kao nepoželjan bljesak. Bol, čak i nakon što su prošle dvije godine, još
je bila izražena. - Elizabeth Monntach - su je zvali. I kako je rekao da je ona - sretna
poput zahvalnog šteneta.
Poniženje je i dalje gorilo. Što je još gore, John je bio u pravu. Bila je suviše
nestrpljiva, previše spremna da vjeruje da bi zgodan muškarac poput njega mogao
osjećati za nju nešto više osim važnosti njenog klana i saveza i bogatstva. Njene

16
 Klub Brbljivica

najbolje prijateljice su pronašle sreću. Očajnički bi to i ona htjela, previše. Dovoljno

da ignorira ono što joj je stomak govorio - da je ispod zgodnog izgleda on bio čovjek
slabog karaktera i snažnih ambicija.
Čuvši čovjeka kako govori tako okrutno o njoj bilo je dovoljno loše, ali onda je
postalo još gore. Mnogo gore. Zatvorila je oči, ali nije mogla isključiti iz sjećanja
mucanje. Niti klizanje u blatu. Njihove poruge. - Njene noge su zapletene kao i njezin
jezik. - Zvukovi njihovog smijeha i dalje su joj odzvanjali u glavi. Gotovo je mogla
osjetiti vruće, slane suze koje su je pekle u grlu i očima. Htjela se sakriti ispod
kreveta i nikad izaći.
Samo jedan čovjek joj je pomogao. Bilo joj je previše neugodno da ga
pogleda, ali sjetila se ljubaznosti- ne sažaljenja-u njegovom glasu i utješne snage
njegove ruke pune žuljeva. Ona se namršti. Čudno da misli da je galantan vitez bio
MacGregors.
Propustila je kaos koji je slijedio nakon njezina odlaska iz paviljona, no kasnije
joj je njezin brat rekao što se dogodilo. Alasdair Roy MacGregors i njegovi ljudi su im
pobjegli pravo ispod nosa, a Jamie nije bio nimalo sretan zbog toga. Ono što Jamie
nije mogao shvatiti je zašto je odmetnik riskirao da ga otkriju da pomogne njoj na
prvom mjestu. Ona nije znala, ali će biti zauvijek zahvalna za njegov čin ljubaznosti.
Osjećala je da je Jamie znao više o čovjeku koji joj je pomogao nego što je
rekao, ali možda osjećajući njen interes, držao jezik za zubima, odbijajući zadovoljiti
njenu znatiželju o galantnom odmetniku.
Odmah je prekinula zaruke s John Montgomeryem, previše posramljena da
kaže svojoj obitelji pojedinosti. Ali kad ga je netko osakatio u napadu nedugo nakon
toga, odsjekavši mu dio uha i dio njegove desne ruke, Lizzie se pitala da li je njezina
obitelj ipak otkrila nešto. Nije mu zaželjela ništa loše, ali je znala da ništa što bi rekla
ne bi zaustavilo njezinu obitelj od odmazde. Bili su previše zaštitnički prema njoj.
Možda je to bio dio problema-Campbelli su zastrašujući.
Lizzie je ostavila neugodnosti iza nje i pokušala zaboraviti, ali ponekad, kao
sada, to bi se vratilo kao da je bilo jučer. A kad se raširi glas da još jednom grof od
Argyll traži savez za svoju često zaručenu rođakinju šapati će početi opet iznova.
Ona se podsjeti razgovora s njezinom rođakom, znajući da više neće moći
zadržati tajnu o opusu njezine gluposti s Johnom.

17
 Klub Brbljivica

Iako rođak Archie nije došao i rekao da je brak njegova namjera, Lizzie je
znala čitati između redova. Podigla je opet pergament na prozoru, podebljane crne
ogrebotine od tinte otkrivale su puno više od onoga što je napisano.

'Draga moja rođakinjo,

ljeto je skoro prošlo. Zahtijevam zadovoljstvo vaše posjete u Dunoonu što je
prije moguće da raspravimo neke stvari. Kao što smo razgovarali prošle zime, za
svoju ljubaznost nakon smrti grofice prošle godine, i pažnju prema malom Archieju i
djevojkama, ja sam vam podario značajanu parcelu zemlje.
Archibald, 7. grof od Argylla'

Više zemljišta. Kako ponižavajuće. Unatoč rođakovom zahtjevu, Lizzie je znala

da njena pomoć nakon smrti grofice nije bila pravi razlog za poklon. Archie je očito
mislio da treba da zasladi bračnu ponudu da se netko oženi sa njom. Nema sumnje
da je on samo pokušavao pomoći, ali njezin miraz je već jedan od najbogatijih u
zemlji. Nije li to dovoljno?
Ramena joj se opuste. Očito ne.
Dio toga je njezina krivnja. Ljeto, sama je obećala. Može li već biti lipanj? Kad
je njezin rođak raspravljao o novim zarukama prije toliko mjeseci tijekom božićne
proslave, još su dani bili kratki i snijeg je prekrivao okolinu dvorca Inveraray. Ljeto se
činilo tako daleko. Činilo se da ima dosta vremena kako bi pronašla odgovarajućeg
čovjeka za sebe. Obilje vremena da se zaljubi.
Nakon lakrdije svojih posljednjih zaruka, ona si je obećala da će se udati samo
iz ljubavi-što je mislila da je našla s Johnom. Ali to je bio lud djevojački zavjet. Zavjet
koji je napravila da su joj osjećaji još povrijeđeni i osjetljivi od njegove okrutnosti.
Sada, dvije godine kasnije, Lizzie je morala biti praktična. S dvadeset i šest, ljubav
vjerojatno nije bila za nju.
Vjerojatno.
Uzdahnula je na vlastitu glupost. Čak i sa stvarnošću kojoj je gledala u lice,
nije se mogla u potpunosti pomiriti sa mogućnostima koje su joj bile u umu. Ali bilo
je i krajnje vrijeme da se odrekne te maštarije. Ona ne želi provesti život sama. Briga
za njezine rođake u bratovom kućanstvu neće biti dovoljno zauvijek, a koliko god je

18
 Klub Brbljivica

voljela malog Archieja i djevojke, djeca nisu bila njezina. Želela je dom i svoju obitelj-
dovoljno da prihvati novog zaručnika posredništvom rođaka.
Osjetila je trunke žaljenja, misleći na sreću svojih prijateljica, a zatim to brzo
gurne u stranu. Njezine dvije najbliže prijateljice, Meg Mackinnon i Flora MacLeod, su
bile dovoljno sretne i pronašle ljubav sa svojim muževima. Ironično, Meg se udala za
Florinog brata Alexa. Meg je imala dva mala sina a Flora je nedavno rodila blizance.
Lizzie je bila sretna zbog njih, ali je zbog toga bila duboko svjesna svega što je
propuštala.
No, koliko god je htjela ono što su njezine prijateljice pronašle, morala je
prihvatiti da ne može više čekati na nešto što se možda nikada neće dogoditi. Nije
važno, rekla je samoj sebi, odlučna kao i uvijek izvući najbolje od svake situacije.
Sama ću napraviti svoju sreću. Dogovorenim brakom ili ne.
- Je li sve u redu, gospodarice?
Izgubljena u mislima, Lizzie nije shvatila da je Alys opet gleda. Podigne obrve.
- Ja sam mislila da ti vezeš?
Ovaj put Alys se neće dati odbiti. Znatiželja je, činilo se, konačno nadjačavala
diskreciju. - Gledate u to pismo, kao da je to nalog za pogubljenje.
Iskrivljeni osmijeh rastegne Lizzine usne. - Ništa tako dramatično, bojim se. -
Grof će se ljutiti, ali ne na nju.
- Jeste li zabrinuti zbog putovanju sa svim tim groznim MacGregorsima koji
vrebaju iz sela? - Alys se nagne i potapša je po koljenu. - Nemojte se ništa brinuti.
Moj Donnan će se pobrinuti da dođemo neozljeđene.
Alysin je suprug bio kapetan grofove straže u dvorcu Campbell, a ona je bila
strašno ponosna na impresivnog ratnika.
- Ne, nije zbog putovanja - Lizzie ju je uvjeravala. Oni su dobro zaštićeni
desetkom stražara, a čak ni odmetnuti MacGregorsi se ne bi usudili napasti kočiju
grofa od Argylla. Osim toga, još su bili u nizinama, ali dovoljno daleko od Lomond
Hilla, kako je propisano klanu, navodno nakon bitke kod Glenfruina.
Čak i dok su se vijesti o zločinima koje su počinili MacGregorsi na Glenfruinu
širile kroz Visočje, Lizzie je bilo teško povezati čovjeka koji joj je priskočio u pomoć s
bandom nemilosrdnih odmetnika koji su počinili masakr na području Glenfruin. U
tome je, međutim, bila sama u njenoj obitelji. Njen rođak je bio određen od strane

19
 Klub Brbljivica

kralja Jamesa donijeti MacGregorspma pravdu za njihove zločine i posljednjih

nekoliko godina to je njegova misija koju je i radio. Misija u koju su se njezina braća
Jamie i Colin pridružili. Bilo je samo pitanje vremena kada će odmetnici biti ulovljeni.
Što će se dogoditi njenom ratniku? Znajući odgovor, pokušala je ne misliti o
tome.
Lizzie susretne pogled druge žene, vidjevši zabrinutost u njenim toplim
smeđim očima. Ona uzdahne, znajući da je Alys istinski zabrinuta za nju.
Dala bi joj poruku, ali Alys, nije čitala škotski, samo je natucala galski jezik.
Lizzie joj pročita naglas riječi, a glas joj je odjekivao sa svakim poskakivanjem kočije.
Kad je završila, Alys se mrštila. - Zašto bi se uzrujali oko dobivanja više zemlje?
- Zar ne vidite? Zemljište je samo mamac. Moj rođak mi namjerava naći novog
muža.
Alys šmrkne. - Bilo je i vrijeme, ako mene pitate.
Nakon što je sumnjala da će to biti reakcija starije žene, Lizzie se nadala kako
će izbjeći tu temu. Iskrivljeno se osmijehne. - Tvoja simpatija je neodoljiva.
- Bah,- rekla je druga žena s gađenjem. - Nije to simpatija, morate se udati i
imati muža i djecu. Vi ste prekrasna djevojka srca punog ljubavlju, a vi ste se sami
zatvorili zbog nekog magarca ...
Lizzie je oštro pogleda.
- Zbog nekog prenapuhanog pauna - Alys nastavi. - Ne znam što vam je taj
čovjek učinio, ali on nije bio vrijedan pola penija od suza što ste ih potrošili na njega.
Lizzie je znala da je beskorisno pokušati razumjeti njezinu odanu sluškinju.
Lizzie se nije smatrala lijepom, ali pokušajte to objasniti nekome u njenoj obitelji i oni
bi je pogledali kao da je luda. Njezina obitelj je jednostavno nije videla na isti način
na koji su je drugi ljudi vidjeli. Za njih je ona bila nagrada. Žena na koju bi svi
muškarci bili ponosni da stoji uz njih. Voljeli su je previše da bi vidjeli njeno mucanje
kao ništa drugo nego manju neugodnost.
Obično, oni su bili u pravu. Lizzie je mucala samo u velikim skupinama ili kad
je bila nervozna ili zabrinuta, a sada gotovo uopće ne. To je bio jedan od razloga što
je bila zahvalna Johnu. Posljednje dvije godine je posvetila beskrajnim satima na tiho
i polako govorenje u nastojanju da dodatno kontrolira svoje mucanje, odlučivši da ne
dopustiti da je ikada više netko ismije.

20
 Klub Brbljivica

- Možda ne, - Lizzie pristane, radije izbjegavajući tu temu.

- A što je onda? Jeste li zabrinuti da će vas vaš rođak zaručiti za čovjeka kojeg
nećete moći podnijeti? Grof vas voli previše da bi vas ikada vidio nesretnu.
- On to nikada ne bi učinio - Lizzie se složi. Bila je sretna. Ne samo da je imala
ljubav svoje obitelji, već su je oni također poštovali na način koji je jedva tipičan za
položaj većine žena u današnjem svijetu. Bila je obrazovana od strane tutora uz
njenu braću prije nego što su otišli u Tounis College, i bila je upoznata o politici
Visočja kao bilo koji muškarac.
Doista, to nije bio izbor njenog bratića za muža koji se pokazao problem. John
Montgomery je zapravo bio njezin izbor. Dvojica koje je njezin bratić odabrao za nju
bi bila neusporedivo bolji izbor, ali okolnosti na koje nije mogla utjecati su uzrokovale
da se planovi promjene. Njezinog prvog zaručnika, James Granta, kako je bilo
uređeno kada je bila dijete, je slomila Duncanova izdaja.
Duncan. Brat kojeg je ona idolizirala, je nestao prije gotovo deset godina.
Bože, kako joj nedostaje. Unatoč dokazima protiv njega, Lizzie nikada nije vjerovala
da je kriv za izdaju koja je koštala Campbelle bitke kod Glenlivet i na kraju života
njihovog oca.. Nadala se da će se jednog dana vratiti i to dokazati. Ona ga je molila
za to mnogo puta u povremenim pismima koje je uspjela prokrijumčariti. Njihova
komunikacija je tajna koju je čuvala od svoje obitelji. Ali ona je bila silno ponosna na
ime koje je napravio za sebe na kontinentu, nakon što ga je pogrešno ocrnio kod
kuće.
Lizzie je također pozdravio njezin drugi zaručnik. Znala je Rory MacLeoda, još
od kad je bila dijete, i bila bi pod velikim pritiskom da nije bila barem malo
zainteresirana za zgodnog ratnika. Nažalost, za nju, po nalogu kralja morao se oženiti
s Isabel McDonald i imao je sreću da se zaljubio u svoju prekrasnu nevjestu.
- Pa zašto ste tako uzrujani? - Upita Alys. - Zar ne želite biti u braku? -
Zvučala je kao da joj je i sama ideja bila nedokučiva.
- Naravno da ne. Samo što bih ja željela ... - Lizzie se spotakne o riječi,
neugodno. Zvučalo je glupo, osobito nakon njezina razočaranja s Johnom. Žene u
njezinoj poziciji udavale su se iz dužnosti, a ne zbog ljubavi. Osjećaj izdajničke
tjeskobe koja uzrokuje njeno mucanje navali, ali ona duboko udahne, brojeći tiho do
pet, a zatim se prisili da govori polako i tiho. - Želim ono što vi imate.

21
 Klub Brbljivica

Alysine oči su se raširile s razumijevanjem. To joj vjerojatno nikad nije palo na

pamet ili bilo kome u Lizzinoj obitelji, u takvoj stvari-da će htjeti nešto tako
nestvarano i neće biti zadovoljna samo s onim što se od nje očekuje, kao i uvijek.
Ona će obaviti svoju dužnost, naravno, ali to nije značilo da može potpuno utišati
šapat u svom srcu.
Sluškinja je proučavala Lizzieno lice neko vrijeme prije nego što je odgovorila.
- Da, i ja želim to za vas, također, djevojko. Ali ne trebate se ništa brinuti. Grof će
vam pronaći dobrog muža, a kada vas on dobije, da znaš, čovjek si neće moći
pomoći da se zaustavi od toga da vas voli.
Alys je to rekla sa takvim uvjerenjem, da je Lizzie shvatila da je uzaludno
tvrditi drugačije. Zvučalo je tako slično nečemu što bi joj majka rekla da su joj suze
zamaglile oči, i morala se okrenuti na drugu stranu. Nije prošao dan da se ne sjeti
svoje majke. Njezina smrt samo nekoliko mjeseci prije smrti Lizzienog oca bio je
okrutan udarac koji je Lizzie osjećala svaki dan.
Zurila je kroz prozor kako bi se odvratila od sjećanja, na sela koja su se valjala
u živoj zelenoj boji. Teška proljetna kiša je dala svoj darežljivi doprinos šarenilu,
bogatoj travi i drveću punom lišća.
Svjetlost je postala prigušena kako su sati prolazili dok su ulazili dublje u
šumu, a sjene plesale po zidovima. Kočija je usporila, a jeziva tišina se spustila oko
njih. Izgledalo je kao da ih je progutala. Poput spužve, grane stabala su ih obgrlile,
upijajući buku i svjetlost. Nesvjesno, Lizzie je prstima kružila po dršku od malog noža
koji je nosila na boku sa strane, dok je tiho zahvaljivala braći što su insistirali da
naučiti kako ga koristiti.
Kočijaš trzne žestoko na stranu, izbacujući Lizzie iz svog sjedišta, ponovno.
No, ovaj put se kočija nije sama ispravila, i naglo su se zaustavili. Nešto nije bilo
dobro. Bilo je previše tiho. Kao uvijek pred oluju. Puls joj se ubrzao. Trnci su joj
prolazili po koži, a temperatura kao da se spustila dok joj je studen prodirala u kosti.
Obe su se premjestile u kut, tako da su se sad nalazile na desnoj strani kočije
nasuprot vratima. Trebalo je malo manevrirati da bi se tamo smjestile.
- Jeste li dobro, moja gospo? - Upita Alys, dajući joj ruku. Lizzie je iz njezina
brzog, piskutavog tona zaključila da je sluškinja bila nervozna. - Mora da je kotač
zapeo..

22
 Klub Brbljivica

Prodorni krik se začuje kroz drveće, šaljući ledenu jezu ravno niz Lizzienu
kralježnicu. Oči joj se sretnu sa Alysinim u zajedničkom razumijevanju. Dragi Bože,
bili su napadnuti.
Čula je glasove rođakovih stražara vani, kako izvikuju naredbe natrag i
naprijed, a zatim ime jasno kao dan: - MacGregorsi!
Lizzie nije mogla vjerovati. Odmetnici mora da su biti ludi da riskiraju...
Njezina krv se sledi.
Ili tako očajni, da nemaju što izgubiti.
Strah joj se širio duž leđa u vrat. Isprva kao šapat, a zatim kao ledena ruka
koja ju je uporno držala. Borila se da umiri puls, ali je on nastavio svoj juriš.
Začuje se pucanj. Zatim još jedan.
- Donnan! - Alys zaplače, posežući za kvakom.
- Ne! - Lizzie je zaustavi, a sluškinja je pogleda u šoku. - On će biti u redu -
rekla je više nježno, znajući da mora smiriti drugu ženu da ne diže paniku. - Ako
izađete vani, samo ćete ga smetnuti. Moramo ostati u kočiji gdje nas mogu zaštititi.
Alys kimne, strah za muža joj je privremeno isključila zvukove. Lizzino srce je
bilo sa njom; nije mogla zamisliti kako je teško moralo biti sjediti i ne raditi ništa a
vani je čovjek kojeg voliš i koji je u opasnosti. - Sve će biti u redu - rekla je koliko da
smiri Alys toliko i za samu sebe. Da je samo Jamie ovdje. Argyllovi stražari su dobro
obučeni, ali su MacGregorsi poznati po svojim borilačkim vještinama. Čak je i njezin
bratić angažirao te ratnike s vremena na vrijeme, prije nego su se odnosi između
klanova prekinuli. Ali nitko ne može poraziti njenog brata. On je bio ratnik kojeg su
se najviše bojali u Visočju.
Dvije žene stave svoje lice na mali prozor, pokušavajući vidjeti što se događa,
ali dim iz mušketa je bio gust, a borba se izgleda vodila ispred kočije, izvan njihovog
vidnog polja.
Buka je bila zaglušujuća, ali najstrašnije je bilo zamišljanje, pokušavajući
uskladiti zvukove sa onim što se događalo. Nažalost, nije bilo pogrešaka u zvukovima
smrti. Okružila ih je kao grob u njihovoj maloj kočiji, zatvarajući se nad njima dok je
zrak bio gust i dok nije postalo teško disati.

23
 Klub Brbljivica

Alys počne tiho plakati. Lizzie joj stisne ruke, a ne mogavši naći riječi, i
zapjevuši pjesmu da je smiri. Glazba je radila svoju čaroliju, a starija žena se počela
opuštati.
- Oh, moja gospo. Čak i usred pakla, vi imate glas anđela - reče Alys, očiju
koje su blistale od suza. Bore oko očiju urezale su joj se još dublje.
Lizzie se uspjela malo nasmiješiti, uvijek joj je bilo ironično da je djevojka koja
muca bila tako obdarena dok je pjevala. Kad je pjevala, glas joj je uvijek bio čudesan
bez mucanja.
Stavila je ruke oko Alys i one se stisnu, slušajući i moleći.
Lizzie nikada nije bila tako prestravljena. Osjećala se kao da joj svaki živac
završava, svakim djelićem njenog bića, kao britva sa onim što se događa. Sve je
izgledalo kao da se prebrzo kreće: njen um, njezin puls, disanje. Ali začudo, u ovom
trenutku velike opasnosti, ona se nikad nije osjećala više živom.
No, za koliko dugo?
Ručka za vrata pokrene je i ona poskoči. Prijeteće lice se pojavi na prozoru, a
njeno srce poskoči naprijed, lupajući u grudima, a onda se potpuno zaustavi.
Alys vrisne. Lizzie je isto htjela, ali iako su joj usta bila otvorena, zvuk nije
izlazio. Nije mogla disati; sve što je mogla učiniti bilo je buljiti u lice u staklu. U
divljeg čovjeka. Kosa mu je bila duga i zapuštena, njegove crte lica skrivene ispod
prljavštine i kose koja je pokrivala lice. Sve osim njegovih očiju. One su zurile u nju s
mržnjom. Bilo je kao da gleda u lice divlje životinje. Vuka. Zvijer.
Po prvi put, joj padne na pamet ono što bi im ti ljudi mogli učiniti ako ih
zarobe. Pomisao da je dira ... Puls joj poraste u grlu. Prije bi si prerezala grkljan.
Vrata se počnu otvarati. Lizzie uhvati ručku s njezine strane i povuče snažno,
pronalazeći neočekivanu navalu snage kao da je bila u borbi za koju je bila sigurna
da će izgubiti. - Pomozi mi! - Poviče ona Alys. No, prije nego što se Alys mogla
pomaknuti, još jedan hitac odjekne, a čovjek se zgrči i smrznu u stanju trenutne
zaustavljenosti. Oči mu se rašire, a zatim još više, neposredno prije nego njegovo lice
udari snažno u staklo s užasnom bukom. Dok ga je mrtva težina njegova tijela vukla
dolje, nos i usta su se vukla niz staklo, istežući njegov izraz u strašnu masku smrti.

24
 Klub Brbljivica

Mišići koje je stiskala se opuste. Njezino disanje je bilo teško i brzo dok joj je
zrak još jednom pokušao ući u pluća. Neposredna opasnost je prošla, ali Lizzie je
znala da je daleko od kraja.
Srce joj je i dalje jurilo, ali joj je um bio neobično jasan, usmjeren na jednu
stvar: održati ih na životu.
To što je napadač došao tako blizu njih nije slutilo dobro za njihove stražare.
Pogleda kroz prozor opet, pokušavajući ne misliti o mrtvom čovjeku koji leži ispod
njih, i odvaže njihove mogućnosti. Imali su samo dve: ostati unutra ili se pokušati
sakriti.
Kočija u kojoj se osjećala sigurno prije nekoliko minuta se sada činila kao lijes
u kojem čekaju da budu zakopane u zemlju. To je vrijedno rizika. Okrene se Alys. -
Moramo ići.
- Ali gdje?
- Sakrićemo se u šumi dok ne završi.
Alys kimne, previše šokirana da bi se raspravljala. Bilo je jasno objema da je
čak i bez poštovanja prema rangu, Lizzie preuzela inicijativu.
- Jesi li spremna?
Starija žena kimne tupo.
Lizzie može vidjeti da Alys visi na vrlo tankom koncu-spremana skliznuti u
paniku svakog trenutka. - Ostani blizu mene i slijedi me. - Zastane. - Što god radite,
ne gledajte oko sebe. - Suze razumijevanja plivale su u Alysinim očima. - Obećaj mi
- reče joj Lizzie snažnije, hvatajući je za ramena i snažno je strese.
- Obećajem.
- Dobro. - Duboko udahnuvši, ona spusti kvaku i gurne vrata. Kad su bila
dovoljno otvorena, ona proviri kako bi pogledala oko sebe. Oštar miris je pogodi,
ispaljeni barut i nezamjenjivi metalni miris krvi. Ispuni joj nos a miris spali grlo.
Zakašlje se, pokrije usta i nos rukom da ne povrati.
Iako je htjela slijediti svoj savjet Alys, Lizzie je znala da mora pogledati.
Pripremila se, ali to nije bilo dovoljno da je pripremi za šok na prizor koji je
vidjela. Mrtvi ljudi su prekrivali šumsko tlo, razbacani u neugodanim položajima.
Trbuha razrezanih. Rupe u rastrganim prsima. Očiju koje više ne vide. Krv. Toliko
krvi.

25
 Klub Brbljivica

Užas bi je paralizirao, da si je ona dopustila da pogleda njihova lica, jer neki su

bili ljudi koje je znala. Umjesto toga, ona se prisili da odmakne oči od mrtvih na žive.
Na ljude koji su se još uvijek borili.
Bilo je kao što se bojala. Campbellsi su bili brojčano nadjačani. Iznenadni
napad je upalio i odmah smanjio broj njenih stražara, dajući MacGregorsima
prednost. Ona izbroji samo nekolicinu Campbellsa i gotovo dva puta toliko
MacGregorsa, koji su bili lako prepoznatljivi po njihovoj gorštačkoj odjeći i
barbarskom izgledu. Za razliku od kožnih prsluka i hlača koje su nosili ljudi njenog
bratića, MacGregorsi su nosili kilotove i prljave, poderane košulje s remenom na
struku. Njihova kosa i brada su bile duge i zapuštene. Samo nekoliko njih je nosilo
dodatnu zaštitu od ogrtača, a nitko nije imao oklop. Oni su bili naoružani kopljima,
mačevima i lukovima, a čak je vidjela i staru sjekiru, ali nisu nosili oružje. Nije da će
to pomoći rođakovim ljudima. Iako su bili dobro naoružani, kada je bitka došla u
neposrednu blizinu njihovi pištolji su postali praktički beskorisni protiv velikog
gorštačkog mača.
Udarci čelika o čelik zvonili su joj u ušima. Taman se je htjela okrenuti kad je
krajem oka ugledala Alysinog Donnan. On je držao posebno velikog MacGregora, ali
bilo je jasno da je nadjačan. MacGregorov ratnik nije popuštao već je stiskao i
stiskao, držeći njegov mač kao začaran brutalnom snagom, ne kao ukras.
Znala je što će se dogoditi, ali nije mogla svrnuti svoj pogled dalje. Kad je
napokon MacGregor spojio mač s tijelom, razrezao je Donnana preko trbuha, i ona
uguši natrag jecaj u grlu.
Iako je znala da je to nemoguće, kao da ju je MacGregor čuo. Njegov pogled
zatoči njezin, i sve se u njoj zamrzne dok je zurila u tamu. U oči čovjeka bez duše.
Usta su mu se izvila u prijeteći osmijeh, i on krene namjerno prema kočiji.
Usudila se disati samo kad mu je jedan od stražara stao na put.
- Što je bilo? - upita Alys iza nje.
- Ništa - reče Lizzie, pokušavajući zadržati glas odmjerenim, iako se svaki
djelić nje tresao.
- Moramo ići. Sada.
Hvatajući Alys za ruku, Lizzie zagazi pažljivo iz kočije. Predviđajući Alysinu
reakciju, Lizzie se osvrne na nju i podsjeti: - Nemojte gledati.

26
 Klub Brbljivica

Zemlja je bila mekana pod njenim nogama, prljava i s mahovinom još vlažna
od kiše ranije. Tanke kožne papuče koje je nosila bile su slaba zaštita, pa je morala
oprezno hodati. Izašle su iz onesposobljene kočije, zaputivši se prema šumi.
Odjednom, Alys vrisne kad je njezina ruka istrgnuta iz Lizzine. Okrene se,
gledajući pravo u crne oči čovjeka koji je ubio Donnana. Unatoč hladnoći u zraku,
koža joj se naježi od straha. On je bio još veći i zastrašujući izbliza. A prljavština
činilo se ispunjava svaki milimetar kože koji nije bio pokriven dlakom.
- Idete negdje? - Izgovorio je galskim jezikom, glas mu imao teški naglasak.
Alys se borila protiv njegovih golemih ruku, ali samo ju je stisnuo još jače, dok
se starija žena trzala od boli.
- Pusti je - Lizzie je zahtijevala, zakoračivši prema njemu, pronalazeći hrabrost
za koju nije znala da je posjeduje.
- Ili što? - On se rugao, podižući mač koju je držao na Alysinom grlu. - Mislim
da niste u položaju da izdajete naredbe, gospodarice Campbell.
Lizzie uvuče dah, ne skidajući pogled s oštrice na Alysinom grlu. Znao je tko je
ona. Krajičkom oka je vidjela kako se njezina straža i dalje bori, pokušavajući doći do
nje, ali bili su nadjačani. - Pustite nas. Ne želite to učiniti. Umrijeti ćete ako nas
povrijedite.
- Ja ću ionako umrijeti. - reče on ravnodušno. - Ali ja ću se malo zabaviti prije
nego mi vrag ponudi dobrodošlicu. - On korakne prema njoj, smanjivši stisak na
Alys.
Lizzie je vidjela svoju šansu i nije ni razmislila, jednostavno je reagirala. U
jednom glatkom pokretu, ona zgrabi nož sa svojeg boka i baci ga najjače što je
mogla. Oči su mu se naglo otvorile od iznenađenja. Ispusti uzdah kada je oštrica
utonula u njegov trbuh s zadovoljavajućim udaracem.
Nije bila precizna. Oštrica je bila namijenjena njegovom crnom srcu.
Pao je na koljena, držeći se za trbuh koji ga je bolio. - Do vraga s -ja ću te
ubiti za ovo, ti mala kujo. - viknu jednom od svojih ljudi u blizini, - Uhvati je!
Taman je htjela zgrabiti Alys za ruku i reći joj da bježi kad je čula iznenadnu
grmljavinu kopita koja dolazi prema njima. MacGregors ga je također čuo.
Nitko od njih nije imao vremena reagirati kada su se jahači pojavili. Ratnici.
Možda pola tuceta jači. Ali tko su oni? Prijatelji ili neprijatelji?

27
 Klub Brbljivica

Puls joj je lupao dok je čekala da sazna, užasno svjesna da njihova sudbina
vjerojatno visi o koncu. Mogla je samo vidjeti njihova lica ....
Uvuče dah, pogleda zalijepljenog na čoveka nekoliko duljina ispred drugih,
kako juri kroz drveće u vratolomnom tempu prema njima. Svaki živčani završetak joj
je zatreperio kad je ugledala zastrašujućeg ratnika. Molila se da je bio prijatelj. Samo
je jedan pogled bio dovoljan da zna da ga ona ne bi želila kao njezina neprijatelja.
Čovjek je izgledao kao tamni anđeo - zgodan kao grijeh, ali opasan.
Vrlo opasan.
Stresla se ali ne od straha već od svijesti, iščekivanja. Iščekivanje od kojeg ju
je koža peckala od samog pogleda na njega. Ogromni ratnici naoružani do zuba i
odjeveni u teške čelične košulje nisu obično izazivali takvu izrazito ženstvenu reakciju
-osim što on nije nosio košulju. Njegov stas je bio impresivan. Ona je ostala bez
daha, primjećujući način na koji je crna koža njegovog prsluka obavijala njegova
čvrsta i široka prsa i napetih mišićavih ruku, sužavajući se uredno preko ravanog
trbuha.
Stvoren za uništavanje, njegovo tijelo iskovano u neumoljivo oružje rata.
Ali to nije bila samo njegova tjelesna dominaciju koja ga je razlikovala od
drugih. Bilo je nemilosrdnosti u njegovu pogledu, tvrde, beskompromisne četvrtaste
čeljusti, i moćnosti njegove pojave. Nosio je čeličnu kacigu, a njegova crna kosa
duga tek toliko da se pokaže ispod ruba. Gusta i valovita, uokvirivala je njegove
isklesane osobine do savršenstva. Snažna čeljust, visoke jagodice i široka, oblikovana
usta su bila na tamnoj koži. Samo nos koji je bio slomljen više nego jednom i mali
tanki, srebrnkasti ožiljci su davali dokaz o onome čime se bavi. On je bio grčki bog,
ne isklesan od mramora, nego od tvrdog gorštačkog granita.
Susreo je njezin pogled na trenutak, a naboj je pucao preko do nje sa svom
snagom Zeusovog groma. Prostrijeli kroz nju poput tople struje od glave, niz njezinu
kralježnicu, protežući se vrhovima prstiju, šokirajući je sa svojim intenzitetom.
Zelena, pomisli ona odmah. Usred najstrašnijeg iskustva u svom životu, ona je
primijetila prodornu boju njegovih očiju. Nije primjećivala očitu vještinu s kojom je
mahao svojim mačem ili način na koji je naredio svojim ljudima s jednostavnom
gestom u formaciju ili čak-ne daj Bože-da je namjeravao završiti posao koji su
MacGregorsi započeli, već da su njegove oči blistale na suncu kao najrjeđi smaragdi.

28
 Klub Brbljivica

Zadržao je pogled na njoj još trenutak prije nego ga je prebacio na čovjeka

kojeg je probola.
Stvarnost u kojoj se nalazila joj se odmah vratila ubrzavajući njeno srce i ona
se smrzne, čekajući da vidi koje su njegove namjere. Jedan otkucaj. Dva. Srce joj se
popelo u grlo.
Olakšanje je zapljusne kad se jedna strijela njegovog čovjeka zabola u drvo
nekoliko centimetara od MacGregorove glave. Prijatelj. Hvala Bogu!
- Pomozite nam! Molim vas pomozite nam! - Vrisne. Ali njene riječi su bile
nepotrebne. Ratnici su već izvukli mačeve i napali odmetnike. Nije trebalo dugo da se
njihova sposobnost i superiornost pokaže. Stražari njenog rođaka su se sad borili sa
obnovljenom snagom, ohrabreni pomoći koju su dobili.
Bilo je to kao da je vjetar naglo promjenio smjer; napadači su sad bili
napadnuti.
Tamni vitez sjaše, njegov konj se migoljio na uskom prostoru, i došao u
pomoć jednom od njezinih stražara, zamahnuvši mačem dolje i odbije napadača.
Neumoljiv sukob je odjekivao kroz gustu šumu, a Lizzie se mogla zakleti da se zemlja
trese od siline udaraca. Borio se s okrutnom nemilosti, vitlajući mačem s vještinom i
lakoćom.
Ovo je bio mačevalac koji bi mogao njezinu bratu Jamiu biti izazov. Mali krik
privuče njezinu pozornost od tamnog viteza. Alys! Mahnito, druga je žena tražila
svojeg muža, ali Lizzie je znala što treba učiniti.
- Alys, dolaze. - Zgrabila je ledenu ruku. - Moramo se maknuti s puta.
- Ali Donnan ... - Okrenula se, njezino lice beše naborano s takvim očajem da
se Lizzieno srce slomilo zbog boli koju će ona uskoro osjetiti. - Ne vidim mog muža.
- Muškarci su rašireni, sigurna sam da se on bori ispred nas - Lizzie je lagala. -
Mi ga sad ne možemo tražiti. Borba će uskoro biti gotova, pa ćemo ga naći.
Počela ju je odvlačiti, ali joj je put bio blokiran. MacGregorsov grubijan kojeg
je ubola uspio je ustati na noge i isukati mač. Držao ga je jednom rukom, dok je
drugu omotao oko struka da zaustavi krvarenje iz rane na trbuhu. Bijes na njegovom
licu je bio strašan. Podigao je mač iznad glave ...
Sve se zaustavilo. Vrijeme. Njezino srce. Njezin dah. Nije osjećala ništa. Na
trenutak, kao da nije bio pravi. Mogla je stajati na balkonu gledajući igrače na

29
 Klub Brbljivica

pozornici ispod. Djevojka je bila premlada da umre. Bila je jedva proživjela malo od
života. Bilo je toliko toga još uvijek pred njom. Obitelj koju treba imati. Čovjeka kojeg
će voljeti. Dijete držati u naručju. Sve ono što ona još nije doživjela se ogledalo u
sjaju čelika spremnog da se strmoglavi preko njene glave.
Ne želim umrijeti.
Poriv da živi je probio šok predstojeće smrti, i Lizzie se počela povlačiti,
spremna učiniti sve što je trebalo da i Alys zaštititi.
Mač je počeo padati ...
- Ne, - čovjek zagrmi niz cijelu stazu. Njegov duboki, promukli glas je
odražavao autoritet.
Lizzie je znala da je to tamni vitez, čak i prije nego što ga je ugledala. Kad je
to učinila, ona ga još nije dobro vidjela u daljini, ali on je zamijenio mač za luk i
strijela je bila usmjerena pravo u MacGregorsovo ratničko srce. - Neću promaštiti. -
Hladno i sigurno obećanje, a ne prijetnja.
Srce joj je utihnulo. Dvojica muškaraca su vodila tihu bitku. Napetost se
pružila između njih, gusta i teška. Konačno, MacGregorsov razbojnik je spustio mač.
Jedan od njegovih ljudi se pojavi na njegovoj strani konja. - Moramo pobjeći. -
MacGregors je izgledao kao da se želi raspravljati, ali s jednim zastrašujućim
pogledom na Lizzie koja je obećavo buduću odmazdu, popeo se na konja i ispustio
žestoki krik: - Ard Choille Woody vi sine.
Lizzie pokuša prevesti u sebi iz sjećanja iz njezina djetinjstva na gorštački
jezik. Vjerojatno neki krik za kraj bitke klana, shvatila je.
Njegovi ratnici odmah odgovoriše. Kao utvare su nestali u šumi iznenada kao
što su se i pojavili. Samo podrhtavanje lišća iza njih je bio dokaz njihovog postojanja.
To i mrtva tijela njezinih stražara na šumskom tlu.
Ona prigušeno zajeca.
Bilo je gotovo. Ali ona je bila previše otupila da bi osjetila olakšanje. Bila je
previše otupila osjećati išta. Zatvori oči i duboko udahne, pokušavajući zrakom
ispuniti pluća. Diši. Samo diši.
Kad ih je napokon ponovno otvorila, to je bilo u potrazi za čovjekom kojem je
dugovala svoj život.

30
 Klub Brbljivica

Drugo poglavlje

B
itka je bila gotova, ali navala vruće krvi kroz njegovo tijelo još nije
usporila. Patrick je bio odviše bijesan.
Spustio je mač, trgnuvši se kad ga je probola oštra bol. Krv nije samo
jurila kroz njegovo tijelo, već i izvan njega. Mogao je osjetiti nepogrešivu toplu vlagu
kako natapa platno košulje koju je nosio ispod kožnog prsluka. To nije bila nova
rana, već stara, koju je zadobio pre tjedan dana. Ne, pre mjesec dana, u bitci kod
Glenfruina. A sada se ponovno otvorila.
Zahvaljujući njegovom prokletom bratu.
Patrick skine čeličnu kacigu i prođe prstima kroz novo ošišanu kosu,
promatrajući besmisleno uništavanje pred njim. Pogled mu klizne preko bojnog polja,
po mrtvim tijelima, a u želucu mu se sve uvijalo. Bio je odgojen na bojnom polju. Uz
sve smrti koje je vidio, bio je iznenađen da još uvijek ima moć utjecati na njega.
Možda je to zato što je ovaj put gubitak života bio tako nepotreban.
Nitko nije trebao stradati.
Barem je takav bio plan, prije nego što si je Gregor uzeo za pravo da ga
promjeni. Njegov prokleti brzopleti brat je pretjerao. Gregor je imao svu
neustrašivost njihovog bratića, ali bez šarma i bogatstva - i dodao joj opasnu crtu
nesmotrenosti.
Patrick je prokleo s još većim bijesom kad mu je pogled pao na osakaćeno
tijelo jednog od članova njegovog klana. Gorčina mu ispuni usta. Conner je bio
prijatan momak koji se smiješio više od ostalih-rijetkost u zabranjenom klanu- iako to
ne bi znali gledajući ga. Puščani metak ga je udario u obraz, i uništio pola njegovog
lica. Patrik stisne šake. Još nije imao ni osamnaest godina, a vidi ga sada.
Besmisleni gubitak mladog života ga žestoko potrese. Da je Gregor sada bio
ovdje, osjetio bi svu težinu Patrikove ljutnje.

31
 Klub Brbljivica

Bila je mala utjeha da je njegov brat platio za svoje grijehe-ako je rana na

trbuhu ozbiljna poput Patrikove sada. Što je, dovraga, Gregor mislio kada je tako
napao djevojku? Nadao se da djevojčin bodež nije učinio trajnu štetu, ali Gregor je
imao mnogo toga za platiti.
Na brzinu je prebrojao, četiri MacGregorsa i dvostruko više Campbella je umrlo
danas. Nije oplakivao živote svojih neprijatelja, ali je žalio zbog ubijenih članova
njegovog klana. Danas nije trebao biti ubijanja Campbella. Mislio je da je Gregor
shvatio da je rizik bio prevelik. Uz kralja i Campbellove podanike koji ih love, bilo ih je
premalo da bi bili olako ubijeni kao što su to sada bili. Čak i jedan izgubljeni
MacGregors je previše. To što su im oteli njihovu zemlju im nije bilo dovoljno: kralj
neće biti sretan dok zadnjeg MacGregorsa ne istrijebi iz Visočlja.
Lovili su ih i prije, ali ništa nije bilo kao što je ova hajka na njih. Bitka kod
Glenfruina je mogla dokazati da njihov klan ide u propast. Iako su MacGregorsi dobili
bitku protiv Colquhounsa, to je mobiliziralo kralja i grofa od Argylla - koji se po
kraljevoj naredbi u Visučlju borio protiv njih s nemilosrdnošću.
Naravno, nije pomogla ni gluma Colquhouna-tko je mogao predvidjeti da će
udovice dojahati na bijelim konjima i paradirati s krvlju natopljenim košuljama svojih
mrtvih muževa na kopljima pred notorno gadljivim kraljem? Lažne glasine o zločinima
koje su navodno počinili MacGregorsi samo su dodale da je bijes protiv njih bio još
veći, i ljudi su se dali u potjeru za njima tražeći osvetu kao nikad prije.
Postalo se sve teže i teže sakriti. Iako je bilo dosta mjesta u Visočju koji su bili
sigurni za MacGregorse, kazna za skrivanje klana je bila smrt, nešto što mnogi nisu
bili spremni riskirati. A oni koji nisu simpatizirali klan su samo još više bili željni
njihove krvi i kazne koja im je visila nad glavom ili je možda trebao reći na glavu, kao
što je Tajno vijeće odredilo nudeći nagradu svakome tko bi mogao donijeti glavu
MacGregorsa.
A on je bio barbarin?
Patrick odgurne svoj bijes na svoga brata - on će se baviti Gregorom kasnije.
Sada je imao posao koji je morao učiniti. Onaj koji je obećavao osvetu.
Godinama su Campbelli sustavno pokušavali uništiti njegov klan. Oni su ih lišili
njihove zemlje, pretvorili ih u slomljeni klan, a sada provode odmazdu ognjem i
mačem kao da su odmetnici. Ali neprijatelj nije računao na tvrd, žilav duh ratnika

32
 Klub Brbljivica

klana. Poput mitske Hydre, svaki put kad jedan MacGregors izgubi glavu, on je
narastao natrag jači. Patrick i njegov klan su bili odlučni učiniti sve što je trebalo da
povrate svoju zemlju. Zemlja je bila u njihovoj krvi, i bez nje će oni umrijeti-kao što
mnogi od njih već jesu. Čvrsto je stisnuo čeljust i okrenuo svoje misli od mrtvih
živima. Na djevojku.
Elizabeth Campbell je klečala nad jednim od njezinih ozlijeđenih stražara pored
druge žene. Kao da osjećala njegov pogled, Elizabeth se okrenula i podigla pogled
prema njegovom.
Ustuknuo je. Bio je to slučajnost prvi put pomislio je, ali evo ga opet. Taj čudni
trzaj koji je osjetio prije kad su im se pogledi susreli preko bojišta. Nije mu se svidio.
Osobito u svjetlu njegovog neuobičajenog ponašanja prvi put kada su se vidjeli.
Na prvi pogled, ona je izgledala točno onako kako je se sjećao: lijepa i svježa
kao proljetni cvijet. No, kad je bolje pogledao, mogao je vidjeti napetost bitke koja se
urezala na njezinu licu. On je prepoznao njezin šok u bljedilu njezine kože i
staklenosti njezinih očiju. Ipak, nije se mogao ne diviti njenom nastojanju da
pomogne ranjenima. Većina žena bi se onesvijestila do sada ili barem podlegla
napadu suza, ali očito je da Elizabeth Campbell nije bila kao većina žena. Imala je
snagu skrivenu ispod nježnog izgleda. Njena hrabrost ga je impresionirala. Kao i
njezina vještina nožem. Bio je stručnjak za bacanje noža i šokirao se kao i njegov
brat. Možda je u Elizabeth Campbell bilo više od njene braće i rođaka nego što je
očekivao. Ta misao je bila dovoljna da obriše bilo koju trunku divljenja u njemu.
Uz brze riječi ohrabrenja ozlijeđenom muškarcu, ona ustane, dok je samo
blagi uzdisaj odavao njezin umor, i počne hodati prema njemu. Bilo je nečega..., ne
samo u njenom držanju, već i u ritmičnom njihanju bokova dok je hodala. A sada,
bez svečane odjeće koju je nosila zadnji put, on je zapravo mogao vidjeti meku
krivulju njezinih vitkih bokova. Nosila je jednostavnu vunenu haljinu i jaknu od
smeđe vune. Jednostavna odjeća pogodna za putovanje.
Ali njezina je kosa bila ta koja mu je oduzimala dah. Bila je olabavljena i
padala niz ramena u predivnom oblaku pređe zlata. Nikada nije vidio nešto tako
mekano i svilenkasto.
Njegovo tijelo otvrdne kako se ona približavala - ostatak od borbe nadao se
on. Bila je manja nego što se sjećao. Ne niska, nego tanka. Osjetljiva. Strukture

33
 Klub Brbljivica

kostiju tako fino isklesanih, kao da je napravljena od porculana. Premala za njega.

On bi je slomio. Nije se mogao zaustaviti u zamišljanju sve te mekoće ispod njega,
ruku upletenih u masi lanenih uvojaka, dok je i sam duboko u njoj. Toplina i težina
ga je obuzela tako silno, da je gotovo zastenjao.
Dovraga, bio je prokleta životinja. Nakon što je tretiran kao pas tako dugo, on
se počeo i ponašati kao jedan. No, život na rubu je činio nešto čovjeku. Ti su njegovi
temeljni instinkti vrili u neposrednoj blizini površine. A sada je osjetio dvije od njih u
punoj snazi: glad i požudu.
Primitivna želja, koja je zahtjevala ono što mu pripada. Za djevojku koja nije
bila iznimna ljepotica, uspjela je probuditi njegovu požuda dovoljno dobro. Previše
dobro.
Zaustavila se nekoliko koraka dalje i zagledala se u njega nesigurno. Njezine
su ga oči gledale - tako bistre i kristalno jasne, da se osjećao kao da je mogao vidjeti
kroz njih.
Smiješno. Do svega što je sveto, on bi trebao prezirati tu djevojku. Mržnja,
gorčina i gnjev su bile emocije koje je znao. Njezina fina odjeća, njezini dragulji,
njezina profinjena ljepota su bile poprskane krvlju njegovog klana. Trebao joj je
zamjerati. Treba vidjeti prljava, gladna lica članova njegovog klana kako se
odražavaju u njezinu pogledu. Morao ju je vidjeti kao instrument osvete. Ali sve što
je mogao vidjeti bila je djevojka, koja je izgledala kao bezazleno mače, ali borila se
kao tigar i koja gleda u njega kao da je neki prokleti junak.
On će je izliječiti od te ideje ubrzo.
- Moram vam zahvaliti. - reče ona tiho. Imala je spor, muzikalan glas koji bi
natjerao i najgoreg cinika da plače od zavisti. On se prisjeti njenog mucanja, ali nije
čuo nikakav dokaz o tome sada. - Ne znam što bi se dogodilo da niste stigli na
vrijeme.
Razmišljajući o mogućnostima, ona zastane, a lice joj je postalo još nijansu
bijelije. Ignorirao je ubod savjesti.
- Volio bih da je bilo ranije. - rekao je Patrick istinito. U želji da se razgovor
nastavi, on je pita, - Što se dogodilo?

34
 Klub Brbljivica

- Dočekali su nas u zasjedi. - Pokazala je na kočiju. - Moji ljudi vjeruju da je

jarak namjerno iskopan i prekriven granama da kotač zapne, tako da ga vozač ne
vidi. Kad su se stražari zaustavili, MacGregorsi su napali.
- Kako možete biti sigurni da su MacGregorsi?
Nagnula je glavu na stranu i pogleda u njega zamišljeno. - Tko bi drugi mogao
biti? Nosili su borovu grančicu na svojim ramenima. - Pogled joj je sklizne preko
njegove gole glave i svježe obrijanog lica. Nakon što je mjesecima živio kao
odmetnik, osjećao se bolje nego što je zamišljao. - Žao mi je, nisam se predstavila. -
Ispružila je ruku. - Ja sam Elizabeth Campbell.
Jednostavna gesta ga je razoružala u trenutku. Prošlo je dosta vremena
otkako je netko pogriješio i zamjenio ga za gospodina. On je zurio u savršeno
formirane, nježno oblikovane prste, bjelokosnu kožu, čistu i glatku kao da nikad nije
upoznala dana rada, i nije bio sasvim siguran što učiniti. Konačno, on je obuhvati
svojom, osjećajući nevjerojatan nagon da joj stisne i ugrije ledene prste. Umjesto
toga, on se nakloni nespretno. - Patrick, - reče on. - Patrick Murray Tullibardine.
To je istina ... uglavnom. Murray je prezime koje je preuzeo kada je klan
zabranjen i kada je čak korištenje svojeg vlastitog imena postalo kažnjivo smrću.
Ona nagne glavu i pogleda ga s nesigurnim izrazom na licu. - Jesmo li se već
upoznali?
Napeo se, ali to je brzo sakrio s osmijehom. - Mislim da nismo, moja gospo.
Nikad ne zaboravljam lijepo lice.
Izgledala je nesigurno, kao da joj kompliment nije dobro sjeo. - Vraćate li vi i
vaši ljudi kući?
On odmahne glavom. - Ne, putujemo u Glasgow, a zatim preko mora na
kontinent. - Izgledala je kao da je htjela pitati više, ali pristojnost ju je spriječila.
On je zadovoljio svoju radoznalost, i to je bilo dovoljno ... za sada. - A koje je
vaše odredište, lady Campbell? - On joj je rekao svoje ime, i sad se podsjećao tko je
ona.
Ugrizla se za usnu, njezini sitni bijeli zubi su pritisnuli čvrste bujne ružičaste
jastučiće donje usne. Šarmantna, ženstvena gesta koja ga je fascinirala daleko
previše. Želja koja je rasla u njemu grijala mu je bedra. On ju je ignorirao, podižući
pogled natrag na njezine oči. Ova djevojka mu je već izazvala dosta problema. Način

35
 Klub Brbljivica

na koji joj je pomogao prije dvije godine je bilo tako različit od njega, da on još
uvijek nije razumio zašto je to učinio. Nakon što je Alasdairov bijes izblijedio, njegov
bratić ga je nemilosrdno zadirkivao, nazivajući ga - Patrick Campbell. - Ne shvaćajući
kako je proročanski to bilo. Sudbina njegovog klana bila je povezana s tom
djevojkom, a za njega je bilo prokleto bolje da to stalno ima na umu.
- Mi smo bili na putovanju za dvorac Dunoon - zaustavi se ona - u Argyllu. -
Kao da je bilo potrebno objašnjenje. Nije bilo nikoga u Visočju tko nije znao gdje se
nalazi strateški važan dvorac ili da je vlasnik tog dvorca bio grof od Argylla. - Ali
moramo se vratiti u dvorac Campbell i dovesti pomoć za ranjene. Dobra je stvar što
smo tek počeli naše putovanje. Dvorac je samo pola dana vožnje odavde.
Patrick pokaže prema čovjeku kojeg je gledala. - Vaš čovjek. On je dobro?
Kimnula je glavom, a suze su blistle u njezinim očima. - Živ je za sada. Vidjela
sam ga kako pada i pomislila da ... - Njen glas utihne. - On je suprug moje sluškinje
i kapetan stražara. Moramo ga vratiti u dvorac Campbell, ali on ne može jahati.
- Što je s kočijom?
Ona odmahne glavom. - Slomljena je osovina. To će morati biti popravljeno
prije nego što će se moći opet koristiti.
- Dakle, što ćete učiniti?
- Uzeti ću nekoliko stražara i vratiti se u dvorac Campbell za pomoć. Preostali
ljudi će ostati s ozlijeđenima.
- A vaša sluškinja?
Blijedo se nasmiješi. - Bojim se da je ne mogu odvojiti od supruga. Alys neće
čuti o tome da napusti Donnana.
On se namršti, brojeći preostale stražare. - To će vas ostaviti sa samo nekoliko
ljudi u pratnji.
- Tu nema pomoći. Mi ćemo biti u redu. Nije tako daleko.
Podigao je pogled prema nebu zamišljeno. - Za nekoliko sati će pasti mrak.
Oči su joj zasvijetlile kao da joj je ta misao iznenada pala na pamet. - Mislite li
…?
- Oni se neće vratiti. - Instinktivno, smiri njen strah i zakorači prema njoj.
Dovoljno blizu da udahne njen slatki parfem. Želio je posegnuti i prijeći svojom

36
 Klub Brbljivica

rukom preko mliječno meke krivulje njezina obraza. Ali nije. Držao je proklete ruke uz
sebe.
Nesvjesna njegovih misli, upita ona: - Kako možete biti sigurni?
- Po izgledu njihovog vođe, on će imati druge stvari koje će mu biti važnije.
Mora popraviti rupu u svom trbuhu.
Čudan izraz prijeđe preko njezinog lica, dio srama a dio nesigurnost. - Znam
da je glupo, ali nisam nikada prije nikoga povrijedila. - Ponovno se ugrizla za usnu,
navika kojoj je bila previše sklona. - On nas je htio oteti.
Patrick prokune svog usranog brata opet. - Vi ste se branili. Jako dobro. Gdje
ste naučiti tako baciti nož?
- Moja braća. Bilo mi je dvanaest ili trinaest kad su me naučili. Rekli su da bi
mi jednog dana moglo trebati. - Vidio je mali drhtaj koji je prošao njom. - Mislim da
su bili u pravu.
On osjeti refleksnu iskru ljutnje kao podsjetnik na njegove neprijatelje i
umjesto toga usredotoči se na djevojku. Na njegovu misiju. - Bili ste jako hrabri.
Kompliment ju je iznenadio. Nagnula je glavu proučavajući njegovo lice kao da
nije bila sasvim sigurna da li je bio dvosmislen. - Doista tako mislite? - Glas joj se
stišao. - Nikad nisam bila tako prestrašena u mom životu.
- Upravo zato ste bili hrabri.
- Ne razumijem.
Pokušao je smisliti način da joj objasni. - Dječak će trenirati godinama da bi
postao ratnik, učeći kako koristiti svoje oružje, trenirajući da postane jači. Ali sve dok
ne dođe u prvu borbu ne možete znati kakav će ratnik on biti. Hrabrost je lako naći
na polju za treniranje, ali tek se u borbi testira pravi karakter. Nije stvar u strahu, već
kako ste reagirali na taj strah. - On podigne kutak usana. - Ja bih rekao da imate
srce ratnika.
Njezin je osmijeh počeo sporo i nesigurano, a zatim se proširio na obraze i oči
sa sjajnim intenzitetom. Njemu zastane dah. Osjećao se kao da se sunce upravo
probilo kroz oblake i obasjalo tračkom svoje svjetlosti mjesto unutar njega koje je
bilo zakopano u mraku jako dugo vremena.
- Mislim da je to najljepša pohvala koju mi je itko ikada dao.

37
 Klub Brbljivica

Način na koji je gledala u njega bio je opasan. Čovjek bi se mogao naviknuti

na poglede kao što je njen. On se pomakne nelagodno, okrećući pogled natrag na
stražara koji je pripremao konje. - Moji ljudi i ja ćemo vas otpratiti natrag u dvorac
Campbell dok ne vidimo da ste na sigurnom.
Ona odmahne glavom. - Ne, učinili ste već i previše. Ne mogu vas tražiti i to.
- Niste, sam se ponudio.
- Ali što je sa vašim putovanjem u Glasgow?
Sjena je pala preko njega kad se podsjetio na obmanu. - To može pričekati. -
On nije bio junak Elizabeth Campbell i učiniti će sve da to zapamtiti.
Lizzie proviri ispod trepavica prema čovjeku koji je jahao pokraj nje, koji je
pratio nju i njezine stražare natrag do dvorca Campbell. Noć je već padala, a sve ono
što se dogodilo tek sad ju je pogodilo. Ona neće nikada zaboraviti MacGregorsovo
užasno lice. Njegove hladne, sumorne oči lišene ljudskosti. Vidjela je više suosjećanja
u zmiji. No, Patrick Murrayeva nazočnost joj je pomogla. Uz njega se osjećala
sigurno. Ona to nije mogla objasniti, ali je bilo tako.
Više nego jednom se zatekla kako ga proučava, ne znajući više od toga da je
bio impresivan ratnik. Bez sumnje, on je bio jedan od najzgodnijih muškaraca koje je
ikada vidjela. Vrsta lijepote od koje trbuh podrhtava i koljena oslabe. Vrsta koja
aludira na grčke bogove i tamne anđele. Njezin prvi dojam samo se poboljšao kako
ga je bliže proučavala. Na bojnom polju, primijetila je gustu crnu kosu kratko ošišanu
kao okvir savršeno isklesanog lica, ali to je bilo samo komadić pune čarolije. A
njegove oči ... Sigurno najljepše zelene oči koje je ikada vidjela. Tamne, obrasle
zelenom mahovinom koji su je podsjećale na borove u popodnevnim satima. Na
sjajnu bogatu travu. Gorštaka.
Fizički, on je bio impresivan. Širokih prsa i ramena, sa snažnim nogama i
mišićavim rukama čovjeka koji je živio od mača. Ona je viđala visoke, mišićave
muškarce - njezina su braća bila takva. Ali nikad nije bila tako duboko svjesna muške
snage. Njegova sirova muškost budila je njezinu ženstvenost na način kao nikada
prije.
Lijepe žene su mu sigurno padale pod noge. Ali Lizzie se mogla zakleti da je
otkrila nešto osim pristojnosti u njegovu pogledu, nešto vruće i intenzivno. Nešto što
joj je ubrzavalo puls i zbog čega joj je koža postala pretijesna. To je vjerojatno samo

38
 Klub Brbljivica

njezina mašta. Bila je tip žene čije lice nije izazivalo ništa više od pristojanog
osmijeha. Nije joj to smetalo. Ono što joj je nedostajalo u ljepoti je nadoknađeno na
drugi način, obrazovanjem na koje većina žena u to vrijeme nije smjela ni pomisliti,
a ona je to dobro iskoristila. Divili su joj se, ali to divljenje obično dođe s vremenom i
od poznanika, a ne s prvim pogledima.
Ona se usudi još zaviriti. Bilo je nešto o njemu da je ona jednostavno nije
mogla shvatiti. Opasnost i misterija. Bilo je to kao da je bio zagonetka koju nije
mogla shvatiti. Ali to je intrigiralo ... on ju je zaintrigirao.
Činio se tako ozbiljan i dalek, svakim centimetrom jezivi ratnik. Gorštak do
srži. Nikako poput glatkih, poliranih muškaraca s kojima je imala priliku razgovorati
na dvoru. Ipak, njihov kratki razgovor je u njoj dotaknuo nešto neočekivano. Njegova
jednostavna pohvala je imala više smisla nego stotine iskusanih komplimenata koje
je čula prije. U jednom trenutku je bio zastrašujući u svojoj veličini, a sljedeći više
galantan nego bilo koji dvorjanin.
Tko je bio taj čovjek?
Odjeća mu nije bila nova, sa običnim kožnim prslukom kakve su nosili u
Visočju, i mogla je reći da nije bio bogat čovjek. No, njegov je mač bio krasan a konj
izuzetan. Bio je odjeven kao tipičan čovjek koji je živio od svojih ruku, ali se borio
kao prvak. Pojavio se vodeći pola tuceta ljudi, ali nije se predstavio kao zapovjednik
ili poglavar klana. Ipak, nije bilo prikrivanja ponosa.
Iako je bila okružena stražarima - ratnicima koje je njen rođak postavio da je
čuvaju - imala je iznenađujuće malo kontakata sa njima. Istina, oni su se uvijek
pronašali malo grubo i zastrašujuće. Patrick Murray je sigurno kvalificiran po svim
točkama optužnice, ali ona nikad nije shvaćala koliko atraktivna sirova tjelesnost
može biti.
On joj je spasio život; bilo je sasvim prirodno da je bila fascinirana njime.
Njegov glas je bio samo početak. Jednostavan, promukao raspjevan, toliko
neočekivano senzualan i u suprotnosti s njegovim grubim izgledom.
- Jeste li dobro? Tu je mjesto gdje ćemo se zaustaviti da se konji napoje i ako
je potrebno da se odmorite.

39
 Klub Brbljivica

Da li je primijetio da ga gleda? Vruće rumenilo oblije njene obraze, i ona je

bila zahvalna na polutami. - Dobro sam, - uvjeravala ga je. Željna promijeniti temu,
reče: - Ima već neko vrijeme kako nisam vidjela sir Johna i Catherine.
Ozbiljno ju je pogledao. - Poznajete li poglavara Tullibardinea i njegovu damu
dobro?
Ona se namršti. Njegovo je pitanje bilo često tijekom godina. Onda opet, nije
bilo puno onih koji je se sjećaju. - Prilično dobro, ali nisam ih vidjela neko vrijeme.
Grof, grofica i ja smo bili gosti u dvorcu Balvaird prije nekih tri godine. - Nagnula je
glavu. - Jeste li bili tada tamo?
- Vjerojatno sam bio daleko u to vrijeme.
Ona se nasmiješi. - Koliko je mladom Johnu sada? Mislim da nisam nikad
vidjela da se dolazak djeteta tako slavi. - Osmijeh joj splasne. Osim sestričninog sina
prošle godine, ali je sve na kraju bilo obilježeno smrti. Lizzie osjeti suze kako joj se
skupljaju iza očiju; ona je još uvijek žalila za ženom koja nije bila puno starija od nje
ali joj je bila gotovo poput majke. Grof je, također, teško podnio grofičinu smrt.
Lice mu se smrkne. - Pet, vjerujem.
Lizzie izbroji unatrag. - To zvuči točno, iako sam mislila da je godinu dana
mlađi.
- Uskoro će biti poslan na naukovanje.
Ona kimne glavom ležerno. - Pretpostavljam da će biti teško njegovoj majci.
- Mislim da će biti teško za oba roditelja.
Ona ga napeto pogleda. Još jednom ju je iznenadio. Većina muškarca ne bi
dvaput promislili o slanju svojeg dijeteta daleko na naukovanje. To je bio način na
koji su stvari funkcionirale. Patrick Murray može biti nedostupan izvana, ali bilo je u
njemu neočekivanih dubina. - Jeste li putovali u Glasgow po poslu za svojeg
poglavara?
- Ne.
Žestina njegovog odgovora ju je iznenadila. - Žao mi je, nisam htjela zabadati
nos. -
Jahali su u tišini neko vrijeme, tako dugo da je ona mislila da neće više
razgovarati s njom.
Na kraju, rekao je tiho, - Ja odlazim iz Visočja na neko vrijeme.

40
 Klub Brbljivica

Njezino srce se smiješno stisne. - Odlazite ...? Ali zašto? - Ona izlane prije
nego što je mogla razmisliti.
Zastao je. - Promjena okoline.
Ona stisne usne kako ne bi postavila još pitanja, i krišom ga pogleda, s
naglaskom na snažnim rukama kojima je držao uzde. Unatoč brzom pranju u jezeru,
prljavština i krv su još uvijek bili na vršcima njegovih prstiju.
- Mjesto je previše ispunjeno uspomenama.
Osvrnula se na njega, susrela njegov pogled, tiho ga ohrabrujući da nastavi.
- Izgubio sam suprugu prije nekoliko tjedana. Umrla je rađajući naše prvo
dijete.
Ona uzdahne. Srce joj je odmah bilo uz njega, misleći na bol koju mora da je
pretrpio. Ona je svakako objasnila mračni izraz na njegovom licu kad je spomenula
dijete Sir Johna. - Kako strašno. Žao mi je zbog vašeg gubitka. Sigurno ste brinuli za
nju jako.
On kimne, a potom okrene oči natrag na cestu, izbjegavajući njezin pogled.
Osim sumornog izraza oko usta, izraz lica mu nije odavao druge emocije, ali Lizzie je
mogla osjetiti tamu ispod površine.
- Što ćete učiniti? - Upitala je tiho.
On slegne ramenima. - Ne znam. Borba, pretpostavljam. To je ono što ja
znam. Uvijek postoji položaj za čovjeka s mačem.
Plaćenik. Kao i njezin brat Duncan. Nije znala zašto joj to smeta. Čovjek bi
mogao učiniti svoje ime slavnim - na takav način ... Duncan je svakako to učinio. Ali
to se nije činilo u redu.
Pali su u ugodnu tišinu nekoliko minuta kasnije, kada je skupina skrenula s
ceste slijedeći mnogo uži put kroz šumu na rubu malog jezera.
Lizzie uvuče dah od ljepote prirodnog sjaja koji je bio pred njom. Jezero je bilo
gotovo savršeno okruglo i okruženo visokim stabalima, čije su grane pune lišća, iznad
vode bile poput bujne zaštitne nadstrešnice. Bio je sumrak, pun mjesec je polako
izlazio ogledajući se poput alabasternog ogledala ispoliranog oniksa.
Zacijelo je primijetio njezinu reakciju. - Sviđa vam se?
On sjaše i stane pokraj nje, podižući ruke da joj pomogne da sjaše. Ona
prihvati njegovu ponudu i sklizne u njegove ruke. Čak i uz štit od rukavica između

41
 Klub Brbljivica

njih, osjećala je čudno pucketanje. Iskra koja se upalila u njoj. Njihovi pogledi se
sretnu. Srce joj je počelo lupati kao ptica sa svojim krilima uhvaćena u zamku.
Dragi Bože, bio je prekrasan. Lice zbog kojeg bi se žena zaboravila.
Ne! Nikad više.
Ona spusti pogled i sjaše brzo, klizne rukom iz njegovih pokušavajući
kontrolirati rumenilo koje joj je obuzelo obraze. Mora da je potpuna budala kad takva
uobičajena gesta kao što je pomoć kod silaska s konja u njoj budi uzbuđenost. Bilo je
to tako različito od nje, nije znala što učiniti. Lizzie je znala svoje prednosti, i obično
je djelovala s lakoćom s ljudima, ali iz nekog razloga našla se kako želi impresionirati
Patricka Murraya i postala je nesigurna.
On je gledao u nju čudno, i Lizzie shvati da joj je postavio pitanje. Teško
proguta, pokušavajući se sjetiti. ... Ah, da, jezero. - Tako je šarmantno. Kako to da je
dvorac Campbell nekoliko milja dalje a nikad nisam bila ovdje? A ipak, vi niste iz ovih
krajeva, a znate za njega?
- Postoji nekoliko jutara šumskog zemljišta u ovim dijelovima s kojima nisam
upoznat. - Činilo se da se nešto krije iza njegovih riječi, ali prije nego što ga je
mogla dalje pitati o njegovu značenju, dodao je odsječnim glasom, - Pobrinite se za
vaše potrebe, ali ne lutajte previše daleko. Uskoro će biti mrak i teško ćete vidjeti
kuda hodate.
Naglo se okrenuo i udaljio prema drveću, ostavljajući Lizzie da bulji u njegova
široka i tvrda, mišićava leđa. Ostala je bez daha. Čovjek je bio stijena. Pitala se što je
rekla da ga je naljutila, htjela ga je pozovati, ali se predomisli, svjesna da ih drugi
promatraju. Bio je stranac. Ratnik. Ne netko tko ju je trebao zainteresirati, bez obzira
na okolnosti. Ali zar je bilo loše malo sanjariti. Odmahnula je glavom zbog opasnih
misli. Lizzie je znala svoju dužnost. Uzdahne, gledajući kako joj zgodni ratnik izlazi iz
vida.
Vrijeme je istjecalo, a sve što je Patrick mogao učiniti bilo je da uspravno sjedi
na svom ratnom konju.
Umjesto da šarmira Elizabeth Campbell, on je krvario, i morao se pobrinuti za
ranu prije nego što on bude onaj koji će završiti na leđima. Sumnjao je da bi je
impresioniralo da on padne u nesvjest, a on je kao bio ratnik..

42
 Klub Brbljivica

Nije znao zašto je uopće mislio da bi on mogao biti šarmantan. Možda je imao
više šarma od većine članova svoga klana, ali to ne govori puno. MacGregorsi su bili
brutalni ljudi, grubi, kaljeni godinama nemilosrdnog progona.
No, nije griješio samo u glumi. Nešto u Elizabeth Campbell ga je razoružavalo.
Bilo je nešto u njoj zbog čega je želio razgovarati s njom. Stvarno razgovarati s njom.
Kad je zurila u njega s onim širokim plavim očima na tom blijedom, ozbiljnom malom
licu, izgledala je tako prokleto ranjivo da se osjećao kao grubijan dok je vara.
Bila je žena koju je trebalo štititi i njegovati. Krhki komad finog porculana u
rukama grubijana.
On sklizne u drveće izvan vidokruga, ali ne prije nego što ju je ugledao kako
nešto govori svojim ljudima u prolazu dok im je dijelila jelo. Kao što je već primijetio
prije na bojnom polju, potrebe drugih je stavljala prije vlastitih. Dobro je obavljala
svoju dužnost. Prava dama rođena u dvorcu.
Znajući da mora djelovati brzo prije nego što ga je netko vidi, on trgne svoje
misli od djevojke i krene prema jezeru. Nakon što je skinuo sa sebe oružje i prsluk,
počeo je guliti sa sebe namočeni lan koji se zalijepio za krv i oštećenu kožu. Bilo je
kao što je i mislio. Šavovi od životinjskih crijeva koje su koristili za šivanje rana su bili
rastrgani, otkrivajući široku pukotinu sirovog, krvavog mesa. Da je imao vremena da
zapali vatru, on bi vrućim nožem zaustavio krvarenje, čak i da je otrov unutra.
Bol je bila jaka, ali to ga nije spriječilo. Podnio je i gore. Od sjećanja se
namrštio. Daleko gore. Nelagoda je bila ono što je poznavao - konstantna hladnoća,
vlaga, glad, bol .... samo su se nijanse razlikovale. Jednostavne blagodati poput
ognjišta i doma su mu bile uskraćene predugo.
Ali to će se uskoro promijeniti.
Kretao se brzo i promišljeno, nastojeći srediti ranu kako je najbolje mogao.
Nakon što ju je isprao čistom vodom, otkine komad platna nove košulje-trošak koji bi
hranio njegove ljude cijeli tjedan-i poveže ga čvrsto oko struka. Šteta ga je bolila
gotovo više nego rana. Mjenjao je svoju košulju i tartan za odjeću koju su nosili u
nizinskim predjelima radi prikrivanja njegova identiteta.
Znao je da je rizik ostaviti ranu kao što je to uradio, ali malo je toga mogao
učiniti sada. On nije htio riskirati pitanja o tome kako je ozlijeđen.

43
 Klub Brbljivica

Kada krv nije odmah izbila kroz zavoj, smatrao je da se njegov napor isplatio.
Barem neće pasti s konja od gubitka krvi. Nakon što je namjestio prsluk i oružje, on
se vrati svojim ljudima, koji su već sjedili na konjima.
Pogleda oko sebe, držeći položaje svojih neprijatelja na oku. Šačica
Campbellovih stražara koje su pratili su sjedili u blizini ruba jezera, još uvijek jedući
komadiće govedine i zobenog kolača koje im je Elizabeth podijelila. Nije mislio da će
se sukobiti sa kojim od njih, ali znao je da mora biti oprezan. Jedan čovjek posebno-
Finlay mu je bilo ime - Patricku se nije nimalo sviđao.
Robbie, koji je bio najmlađi od njegovih ratnika s devetnaest godina, ali je bio
s Patrickom kad se borio s Alex MacLeodom na Lewisu prije gotovo tri godine, ga je
ozbiljno gledao dok je prilazio. - Ponovno se otvorila?
- Nije to ništa.
Robbie opsuje. - Mogao bi imati obje noge odrezane i vući svoju utrobu iza
sebe, a ti bi i dalje tvrdio: - Nije to ništa. - Tvoja sestra će me objesiti za jaja ako
dopustim da umreš od groznice.
- Nisam znao da je Annie poslala momka da me špijunira.
Robbie pokuša spriječiti crvenilo koje mu se penjalo obrazima. Njegova
zaljubljenost u Patrickovu sestru je bila dobro poznata. Ali, jednako tako je bilo
poznato da je tvrdoglava Annie svoje srce davno dala Niall Lamontu. Patrick je volio
Nialla dovoljno, ali drugi sin Lamonta od Ascoga je bio ambiciozan čovjek
usredotočen na to da proslavi svoje ime kao ratnika. Kad on bude sklapao brak, to će
biti zbog daljnjih saveza njegovog klana. Žena iz klana MacGregorsa svakako ne bi
bila njegov izbor. Annie je bila osuđena na bol i razočaranje, ali djevojka nije htjela
slušati.
- Budući da je Annie ta koja te je i zašila, ona jednostavno nije željela vidjeti
kako joj sav teški posao odlazi u vjetar - Robbie istakne.
- Moja tvrdoglava sestra bi trebala gledati svoja prokleta posla.
Robbie se nakašlje. - To vam je u obitelji. - doda ispod glasa.
Patrick ga je pogleda, podižući obrve. - Što?
- Ništa. - Pogleda oko sebe i stiša glas. - Barem se čini da plan djeluje.
- Za sad.
- Ima problema?

44
 Klub Brbljivica

- Jedan. - prizna on. Trebao je znati da ona poznaje Tullibardina i njegovu

ženu. Bila je sreća da se Patrickovo sjećanje na dob djeteta pokazalo dovoljno blizu.
On je upoznao poglavara samo jednom, a to je bilo prije dosta vremena. - Ništa što
nisam mogao rješiti.
Kao što je i planirao, izmisliti supruga žene koja je umrla na porodu skupa s
djetetom je izazivalo simpatiju, bez daljnjih pitanja. No, obmana mu nije dobro sjela,
čak i ako je bila potrebna.
Robbie kimne i pogleda oko sebe. - Gdje je otišla?
Pogledao je kroz drveće i namršti se jer nigdje nije vidio Lizzie. - Ne znam.
Spremi konje za polazak. Ja ću pronaći djevojku.
Krene u smjeru gdje ju je ostavio. Nije ga bilo desetak minuta, ali s obzirom
na vrijeme koje je ženi trebalo da obavi osobne stvari, ona se trebala vratiti natrag
do sada. Iako je bio nesklon poremetiti njezinu privatnost, privatni razgovor u osami
šume mogao bi pomoći njegovom planu.
Napravio je nekoliko koraka u smjeru u kojem je nestala i pozvao njezino ime.
Zvuk koji je čuo je poslao ledene munje kroz njegove vene. Zgrabio je mač iz korica
na boku, i zaronio u mrak.

45
 Klub Brbljivica

Treće poglavlje

L
izzie je sjedila na koljenima na rubu jezera, ruku uronjenih u ledenu
vodu, uklanjajući posljednje mrlje od bitke s prstiju. Da je samo mogla
tako lako oprati i sjećanja. Žalila je za ljudima koji su danas poginuli, a
posebno za patnjom kad njihovim obiteljima donese vijest. Ona nikada ne bi izbjegla
svoju dužnost, ali neke su bile teže od drugih. Uzdahnula je, razmišljajući o
razgovorima koji je čekaju. Mnogo teško.
Isprva je mislila da je šum koji je čula iza sebe bio lišće koji je vjetar micao. Ali
onda je osjetila kako je netko gleda. Dlake na vratu su joj se nakostriješile, poput
sićušnih stražara koji upozoravaju na opasnost, ali se prisilila da ostane mirna.
Vjerojatno nije bilo ništa.
Obriše ruke u svoje suknje, ustane polako, i okrene se. Cijelo tijelo joj se ukipi,
smrznuto od straha. Nije bilo - ništa - . Stojeći na dvadeset stopa od nje u sjeni
stabala je stajao usamljeni vuk. Njegove zlatno žute oči su bile uperene u nju. Za
razliku od MacGregorsovog ratničkog pogleda ranije ovo je bio pogled lovca. Pogled
koji je bio hladan i nije obećavao milost.
Bio joj je dovoljno blizu da vidi vlažni sjaji na njegovom crnom nosu i sive
tragove u crnom krznu. Usta su mu se razvukla u zlokobni cerek, otkrivajući duge,
oštre zube.
Da li je moguće vidjeti glad u pogledu? Jer vuk je gledao u nju kao da je
izgladnio a ona je bila ukusna gozba. Iako se iz njegove veličine sigurno nije činilo da
pati od nedostatka hrane. Glava mu je bila do njezina struka, bio je snažan i
uhranjen, i odmjeravao je.
Njezino srce je kucalo tako da ju je bolilo, kao da su mu granice njezinih grudi
bile uske.
Čula je Patricka kako je zove, a vuk je zavijao u odgovor. Želila je vrištati za
pomoć, ali nije se usudila učiniti ništa što bi uplašilo ili izazvalo opaku zvijer.

46
 Klub Brbljivica

Čuvši zvukove stopa kako dolaze prema njima, vuk zareži i njegovo krzno se
naježi. Ispljune lišće iz usta dok je čučnuo nisko na zemlju, spreman navaliti.
Zadržala je dah, moleći se da netko dođe.
- Nemojte se micati.
Zvuk Patrickovog dubokog, mirnog glasa je bio najslađa stvar koju je ikada
čula.
Pomaknuti? Ona nije mogla čak i da je htjela. Njene noge kao da su se
zaglavile u močvari. - Ja n-neću. - šapnula je, a strah joj je vratio mucanje. Patrick
baci kamen u smjeru vuka. Umjesto da ga panika odbije, činilo se da ga je samo
naljutio, misleći da je Patrick ušao na njegov teritorij. Elizabeth je bila njegov plijen i
neće otići bez borbe.
Unatoč Patrickovim naporima, vuk napadne bez upozorenja, skočivši naprijed i
preskačući udaljenost do Lizzie u nekoliko sekundi. Ona nije imala vremena udahnuti,
vrisak joj je zapeo u grlu, prije nego su prednje šape udarile u njezina prsa te je
zakucale snažno na zemlju, izbijajući joj zrak iz pluća.
Na jednu stravičnu sekundu, osjećala je njegovu zagušljivu težinu na sebi;
strašni smrad njegova krzna joj je izazvao mučninu. Njegovi zubi su bili tako oštri.
Oni će je ozlijediti ....
Odjednom režeća zvijer je bila otrgnuta s nje.
Patrick je povukao vuka na zemlju, jednom rukom omotanom oko njegovog
vrata. Životinjini dugi zubi su blistali na mjesečini dok je divlje škrgutao i režao
pokušavajući se osloboditi. Lizzie je vidjela iz neposredne blizine koliko je vuk velik,
ali on se nije mogao mjeriti sa snažnim ratnikom. Patrickove oči su bile hladne i
usredotočene, bez nagovještaja straha u njihovim tamnozelenim dubinama.
Zurila je u čudu sa strahopoštovanjem kako je pokorio divlju životinju kao da
nije ništa veća od zeca. Nikada nije vidjela ništa slično - njegova snaga je bila
izvanredna. Rukom je stisnuo vuka oko vrata, mišići su se isticali ispod kožnog
prsluka ispupčeni poput stijene, dok vuk nije objesio jezik.
Lizzie se mogla zakleti da je vidjela žaljenje na njegovom licu kad je bacio
beživotnu životinju na stranu i brzo joj prišao.
- Jeste li dobro?

47
 Klub Brbljivica

Kimnula je tupo, dok joj je pomogao da ustane. - Ja-ja sam u redu. - Borila se
da kontrolira svoje mucanje. Ali ovo što se upravo dogodilo, dodano na užasan
napad MacGregorsa ranije, pokazao se kao previše. Nije je bilo briga. Njezina pažljivo
kontrolirana smirenost se otopi.
Jedva je stojala, njezine noge su bile tako slabe. Tijelo joj se počelo
nekontrolirano tresti, grlo se stislo a vruće suze navrle na oči.
Stajao je tako blizu nje, sa 190 centimetara muške snage. Tako čvrst i siguran.
Njen hrabri zaštitnik. Činilo se prirodno tražiti sigurno utočište njegova zagrljaja. Ona
potrča u njegove ruke, ukopavajući glavu na tvrdi zid njegovih prsa. Mirisao je ...
divno. Toplo. Na kožu i borove iglice i snagu. Uživajući u izrazito muškom mirisu, ona
zatvori oči. Tek tada joj suze počnu padati.
Patrick MacGregor, čovjek poznat po svojoj samokontroli i hladnom
autoritetu, svojoj odlučnosti u borbi, po snazi i žilavosti u najtežim uvjetima, je bio
potpuno izgubljen. Spustio je pogled na lanenu glavu malene žene na njegovim
prsima i nije znao što da uradi, imao je malo iskustva s tješenjem uplakanih žena.
Osjeti tvrdi ubod u prsima. Poplava topline ga je gotovo graničila s ... zadovoljstvom.
Emocija, toliko mu nepoznata da nije znao što da radi sa njom.
Nakon nekoliko trenutka zbunjenosti, opustio se i djelovao instinktivno,
obavijajući je rukama i privukao je bliže sebi.
Shvatio da je to bila prava stvar za napraviti - iako se činilo će samo plakati
jače - ali svaki mišić u njezinu tijelu kao da je odahnuo s olakšanjem, a ona se srušila
mlitavo na njega.
Osjetio je nagon da je zaštiti. Neodoljiv poriv da je učini sigurnom. Ironično, s
obzirom na njegov zadatak.
Ipak, bilo mu je drago da se ona okrenula prema njemu tako lako. Znao je da
ne treba očekivati previše; bio je zgodan, ništa više. A ona je bila dovedena do kraja
svojih snaga od događaja tog dana. Ali to nije značilo da mu se nije svidjelo.
Držeći je ovako, osjećao se ... dobro.
Više nego dobro. Nije si mogao pomoći da ne primijetiti kako su se dobro
uklapali zajedno. Glava joj se uvukla pod njegovu bradu, a njegove ruke su bile
omotane oko nje savršeno. Kosa joj je mirisala poput lavande, bila je tako svilenkasta

48
 Klub Brbljivica

i mekana da nije mogao odoljeti porivu da je dotakne. On joj dlanom pomiluje glavu
utješno, a njegov puls počne usporavati.
Njezin plač nije umanjio njegovo mišljenje o njezinoj snazi. Djevojka je danas
puno toga proživjela; imala je pravo na suze. Nije se samo njoj vrtilo od onoga što se
gotovo dogodilo.
Nije znao kako opisati osjećaje koji su ga preplavili kad je čuo zavijanje vuka.
Srce mu se paraliziralo u sekundi. Da nije znao bolje, pomislio bi da je to bio bljesak
panike - što je bilo smiješno u normalnim okolnostima.
No, to nisu bile normalne okolnosti. Da se nešto dogodilo djevojci, bila bi to
samo njegova krivica. On ju je stavio u taj položaj. Bila je njegova odgovornost.
Za razliku od napada na njezinu kočiju ranije, vuk nije bio planiran.
Nakon nekoliko minuta, njezini jecaji počnu usporavati, i on postane neugodno
svjestan učinaka koji je imala na njega dok ju je držao tako blizu. Nevjerojatna
mekoća njezinih grudi pritisnutih na njegova prsa zapalila je požar u njegovoj krvi.
Osjetio je težinu kako ga obuzima. Teški pritisak u preponama. Očvršćavanje.
Predugo već nije bio s ženom i sad ga je uhvatilo s njom-u krivo vrijeme.
Ona šmrcne i zagleda se u njega suznih očiju, njezine duge trepavice su bile
zalijepljene i šiljate. Lice joj je bilo okupano u suzama i mjesečini, uz sjaj koji je bio
gotovo nestvaran. Na trenutak su postojali samo njih dvoje, muškarac i žena, u
carstvu neokaljanom krvnom osvetom. U svijetu u kojem je Campbellova nasljednica
mogla dočekati MacGregorsovog prosca. Gdje je obmana bila nepotrebna. Gdje je
ljubiti je bila najprirodnija i jedina ispravna stvar.
Njezina usta, njezine meke ružičaste usne samo nekoliko centimetara ispod
njegovih su drhtale. Slatko, preslatko za čovjeka ispunjenog gorčinom. Da, bila je
zrela za zavođenje. On jednostavno nije predvidio kako će jak biti poriv za njega da
to učini. Potreba da je poljubi ga je bolila, da uzme njene usne i gurne svoj jezik
duboko u njena usta dok ne bi disala brzo i teško. Dok uzdiše za njim. Gotovo je
mogao okusiti med i slast ispod njenih slanih suza. Njegovo cijelo tijelo je bilo
obuzeto željom. Primitivni zov je bio duboko u njegovim kostima, obuhvaćajući svaki
dio njega.
Spustio je glavu.
I zaustavio se.

49
 Klub Brbljivica

Bilo je prerano. Jedan pogrešan potez je mogao uništiti sve. Bila je uplašena
djevojka; nije mogao iskoristiti prednost njene ranjivosti. Ne još.
Znao je da je bio u pravu kad su joj se oči raširile, kao da je odjednom
shvatila što je učinila, i odmakla se od njega. - Oprostite. Ja..nisam trebala... nisam
mislila ... - Uslijedio je dugi neugodni trenutak, dok je petljala sa svojim suknjama i
uz veliki trud pokušavala stresti prašinu i lišće koje se zakačilo na njenu vunenu
haljinu kad je pala. - Što sad mislite o meni?
Znao je po načinu na koji je izbjegavala njegov pogled da joj je neugodno. -
Mislim da ste bili uplašeni. Ja sam bio ovdje. Ne trebate ništa objašnjavati.
Njezin pogled susretne njegov nesigurno, kao da pokušava samu sebe uvjeriti
u isto. Uspije se nasmiješiti. - Čini se da vam dvostruko moram zahvaliti. Dugujem
vam zahvalnost što ste mi opet spasili život. Da me niste potražili ... - Ona zadrhti a
pogled joj padne na mrtvu životinju.
Bilo mu je nelagodno zbog njezine zahvalnosti. - Nikada vam ne bih dopustio
da dođete ovamo sami, da sam sumnjao. Neobično je vidjeti vuka u ovim krajevima.
- Pogledao je sa žaljenjem na mrtvu zvijer. - Na njegovu veliku štetu se našao ovdje.
Napravila je grimasu. - Radije ih ne bih vidjela.
- Uskoro će se ostvariti vaša želja. - Njegove riječi su izašle ogorčenije nego
što je namjeravao, pa je objasnio. - Ako kralj ostvari svoj naum, neće biti nikakvih
vukova bilo gdje u Visočju. Prije četrdeset godina je bilo potrebno da se izgrade
utočišta za putnike na cestama. Danas je rijetkost vidjeti vuka.
Možda je to razlog zašto je osjećao takvo čudno sažaljenje prema vuku. Oboje
su izumirali. Zakoni koji su doneseni da iskorijene MacGregorse ne razlikuju se puno
od onih kojima se pokušavaju istrijebiti vukovi.
- Zvučite kao da imate razumijevanja za njih. Ali vidjeli ste što se dogodilo.
Sigurno moramo učiniti nešto kako bi ih spriječili da dalje napadaju.
- Obično nije u vučjoj prirodi da napada ljude. To rade samo zato što im ne
ostavljamo izbora pa su prisiljeni uzvratiti.
- Ne razumijem.
- Sječemo njihove šume, naseljavamo njihovu zemlju. Oni imaju drevno pravo
da lutaju ovom zemljom, ali im je oduzeto. Što još mogu učiniti, osim boriti se?

50
 Klub Brbljivica

Shvatio je da je mogao govoriti o svojim ljudima. Poput vuka, nekada

ponosnom klanu MacGregors, čiju značku je proglasio kralj -S Riog -hail Mo Dhream,
- kraljevskog roda - - je bila oduzeta njihova zemlja, stjerani u kut, postali su divlji i
žestoki u svojim naporima da zaštite ono što je bilo njihovo. Postali su, dakle, poznati
kao - Sinovi vukova.
Njezina glava se nagne dok je proučavala njegovo lice. Bojao se da je njegov
strastveni govor otkrio više nego što je namjeravao.
- Drevno pravo? Zanimljivo ste to rekli. - Usta joj se podignu u poluosmijeh. -
Jedan moj rođak bi se uvrijedio, jer on drži povelju da posjeduje ovu zemlju.
Ona je to rekla u šali, ali istinitije riječi nije mogla izgovoriti. Prema toj istoj
povelji je grof od Argylla i njegov rođak - Crni- Duncan Campbell Glenorchy oduzeo
MacGregorsima njihovu zemlju. Stotine godina vlasništva izbrisano jednim komadom
pergamenta.
Njezine su riječi također bile surovi podsjetnik zašto je on ovdje: zemlja.
Kad mu je pogled pao na nju opet, hladno je odlučio. Bez obzira koliko slatka
bila, on nije smio zaboraviti tko je ona i što će im donijeti. Čekao je predugo da vrati
ono što je njegovo.
Zrela za zavođenje, podsjetio se. Sredstvo za osvetu.
- Trebamo se vratiti. Ostali nas čekaju i sigurno se pitaju što nam se dogodilo.
Lizzie mu se osmjehne, a oči su joj svjetlucale sa zajedničkim razumevanjem. -
Imat ćemo im puno toga za reći. Bojim se da su vaši podvizi danas u opasnosti da
poprime herojske razmjere.
Nije znao da li je to zbog osmijeha koji joj je svjetlucao u oku, ili hrabrosti koju
je pokazala tog teškog dana ali uspjela je pronaći humor u svemu, i Patrick je shvatio
da će njegova misija biti teža nego što je ikada mogao zamisliti.
Lopov, razbojnik, odmetnik: to su bila imena na koja se mogao odazvati, a ne
heroj. Ipak, na trenutak, ta djevojka je učinila nešto da je želio povjerovati da je to
ipak bilo moguće. Nešto je zatreperilo u njegovoj pocrnjeloj duši. Da možda postoji u
njemu još nešto što nije umrlo.
Žalio je što će jednog dana uskoro morati dokazati da nije u pravu.

51
 Klub Brbljivica

Četvrto poglavlje

N
edugo nakon što su napustili jezero, pokaza se velika sjena dvorca
Campbell, njezini strogi sivi kameni zidovi dizali su se visoko na
brežuljku okruženim gustim šumama.
Kao i njegov Visijski pandan dvorac Inveraray, nizinsko uporište grofa od
Argylla služilo je kao impozantan podsjetnik na snagu klana. Tvrđava je jednom bila
prozvana Dvorac Tame, a zbog njegove veličine i jakih kamenih zidina, nije bilo teško
vidjeti zašto. No, Lizzie je to bio dom.
Nakon svega što je prošla ovaj dan, trebala bi osjetiti olakšanje zbog
sigurnosti impresivnih zidina. Poznati opori miris joj ispuni osjetila; osjeti navalu
tuge i brige, koja je tekla od zapada i istočno od rta na kojem je dvorac stajao. No, iz
nekog razloga, bila je nesretna što se ovaj dio njenog putovanja završio. Sumnjala je
da to ima veze s čovjekom koji je jahao pokraj nje.
Čovjekom kojega je jedva poznavala, ali bacila se na njega kao ... kao ... Ona
pocrveni. Kao obična uličarka.
Jadnik je još uvijek oplakivao gubitak svoje supruge i nerođenog djeteta!
Da li je bila toliko očajna za romantikom da je pala na prvog zgodnog
muškarca koji je bio ljubazan prema njoj?
Očigledno je bilo tako.
Unatoč njegovoj galantnosti, bila je posramljena onim što je učinila. S tim
licem su mu vjerojatno žene padale u naručje, ali Lizzie nikada nije učinila ništa tako
neprilično. Nikada je nije tako potpuno napustila prisebnost da je tražila utjehu u
zagrljaju stranca.
Ipak, ono što je osjetila je bilo nevjerojatno. Toplina. Sigurnost. I još mnogo
toga. Osjetila je povezanost.

52
 Klub Brbljivica

Svijest koja je nadilazila običnu privlačnost i činilo se da je obuzela svaki dio

njezina tijela. U njegovim rukama se osjetila živom. Kao da joj se tijelo probudio iz
dugog sna i titralo od zadovoljstva dok se budilo.
Nešto ju je obuzelo, i ona je osjetila snažnu potrebu da ga dotakne. Da klizi
rukama po njegovim rukama i osjeti snažne mišiće ispod njezinih prstiju, tragom
tvrdih linija njegovih prsa i leđa. Da upije njegovu snagu.
Njeno tijelo preplavi vrućina. S težinom. A onda joj na trenutak srce zastane,
misleći kako će je zaista poljubiti. Usne su mu bile samo nekoliko centimetara
udaljene. Široke, senzualne usne, tamne tvrde linije čeljusti, toplina njegova daha na
glavi.
Ali nije. Da li je to ona samo zamislila ili se on jednostavno predomislio, nije
znala.
Ona ga nije poticala, ali nije mogla poreći trunke razočaranja.
Rekla si je da je tako najbolje. Sada kada ju je doveo na sigurno kući, on će
otići, pobjeći od uspomena iz prošlosti preko mora. Bilo je to smiješno. Jadna žena je
umrla, ali je Lizzie osjetila ubod zavisti. Njegova supruga je bila sretna žena, doista,
jer je imala čovjeka koji je mario za nju toliko. Dovoljno da ode daleko od svog doma
kad ju je izgubio.
Bilo je očito da se još nije oporavio od gubitka. Iako je na površini bio
prijateljski i šarmantan, Lizzie je osjetila tugu ispod površine. I bilo je teške
sumornosti u njegovu pogledu koji je došao s boli i patnjom.
Nakon svega što je učinio za nju, Lizzie je poželila da može nešto učiniti da mu
pomogne.
Nadala se da će još imati priliku razgovarati, ali kad su se približili dvoracu bili
su prisiljeni jahati jedan za drugim na uskom putu koji vodi do dvorca.
Prerano su ujahali u sjenu velikog Djevičinog stabla - starog ravnog stabla u
blizini ulaza koje je dominiralo prilazom- i ispod šiljatih željeznih vrata dvorca.
Izgubila ga je privremeno iz vida kada je uslijedilo uzbuđenje zbog njihovog
dolaska, kada je razlog za njihov neočekivani povratak postao poznat. Činilo se da je
dvorište odjednom bilo puno ljudi koji su se ubrzano spremali da krenu spasiti one
koje su bili prisiljeni ostaviti iza sebe nakon napada. Tek nakon što su poslali dodatne
ljude i košarice ranjenima oni su otišli i kad je ona završila teške razgovore s

53
 Klub Brbljivica

obiteljima ubijenih muškaraca, Lizzie je imala priliku pobrinuti se da se Patrick i

njegovi ljudi zbrinu.
Ona pogleda po dvorištu, koje je još uvijek vrvilo ljudima. Iako je bio mrak,
baklje su bile posvuda, pružajući dovoljno svjetlosti da vidi lica članova njenog klana
kako trepere. Ali nije bilo ni traga od Patricka i njegovih ljudi.
Činilo se da su nestali.
Puls joj je počeo lupati dok joj je u prsima rastao strah. Nisu već mogli otići...
ili jesu?
Stala je na prste, pokušavajući vidjeti iznad glava njenog klana. Ali kad joj to
nije uspjelo, ona zaustavi jednog od svojih stražara dok je hodao pokraj nje prema
dvorani. - Finlay ...
Finlay je jedan od najpouzdanijih stražara njezinog rođaka. Ona ga nije dobro
poznavala, ali je osjetila ambicioznost u njemu. Sad kad je Alysin Donnan - kapetan
stražara -ozlijeđen, Finlay će vjerojatno biti privremeni kapetan. Bio je grub, prost
čovjek a njegov izgled je odgovarao njegovoj naravi. Okrugla ćelava glava kao da se
stopila s vrlo debelim vratom, podsjećajući na tuljane koji su lutali vodama Zapadnog
otočja. Nos mu je bio pljosnat i iskrivljen jer je bio previše puta udaren šakom. Iako
nije visok čovjek, on je nadoknađivao u širinu ono što mu je nedostajalo u visini. Bio
je građen kao vol, širokih i okruglih prsa kao bačva piva.
- Moja gospo? - On se nasmiješi, razjapljenim žutim zubima sa smeđim
točkama.
Lizzie potisne odvratnost za koju je znala da će uslijediti i uspije uzvratiti
osmijeh. - Jeste li vidjeli ljude koji su dojahali sa nama?
- Murrayevi ljudi?
Kimnula je glavom, pokušavajući ne izgledati previše nestrpljiva.
- Kad sam ih zadnji put vidio, bili su u staji.
S olakšanjem što još nisu otišli, ona reče - Hvala - prije nego što požuri dalje.
Vrata su bila otvorena i jedak zemljani miris je zapuhne kad je provirila kroz
vrata, razbacano sijeno po podu se uhvati za rub njezine suknje.
- To je nešto što moramo uzeti u obzir, - čula je kako jedan od ljudi njezinog
rođaka govori. - Dobro bi nam došao dodatni mač i ruke. - Nije čula odgovor, jer ju
je drugi muškarac vidio, pročistio grlo i razgovor je bio završen. Neugodno brzo.

54
 Klub Brbljivica

Ništa nije bilo gore od toga da kad uđeš u sobu prestanu svi razgovori, osim
ako je soba puna muškaraca kako bulje u vas.
Borila se sa rumenilom, osjećajući se izrazito neugodno. Oni su očito bili
iznenađeni što je vide. Gospodarica- uloga koju je preuzela nakon smrt grofice -
obično nije posjećivala staje da vidi kako je stražarima. Ali to nisu bili obične
okolnosti, podsjetila se.
Znajući da su sve oči na njoj što bi joj moglo potaknuti mucanje, zastala je i
duboko udahnula prije nego što je progovorila. - Hrana i piće su pripremljeni u
velikoj dvorani. - Okrenula se prema Patricku. - I ležaji su pripremljeni za vas i vaše
ljude u potkrovlju.
- Jelo je dovoljno, ne želimo vam uzrokovati dodatne probleme. Trebamo
nastaviti naš put.
Lizzie se namršti, oči joj se suze na njegovom lijepom licu. Je li to njezina
mašta ili je on izgledao malo blijed? - To nije problem. Nakon svega što ste učinili za
nas, najmanje što mogu učiniti je pobrinuti se da se vaši ljudi dobro odmore. - Ona
se nasmiješi. - Sigurno nema ništa loše u čekanju da nastavite svoje putovanje do
jutra?
- Ne, ali..
- To je najmanje što mogu učiniti, - prekine ga ona, ne želeći mu dati priliku
da odbije. Opet je imala mučan osjećaj u svom trbuhu, baš kao kad je mislila da je
već otišao. Bilo je na neki način od vitalne važnosti da ne ode. Bar ne još. Pogledala
je u mladog, tamnokosog muškarca pored njega za pomoć. - Sigurna sam da će
vašim ljudima dobro doći suha noć na udobnim ležajima, zar ne?
Njezin ohrabrujući osmijeh stavio je mlađeg muškarca u nelagodan položaj.
Bio je vjerojatno samo nekoliko godina mlađi od njenih dvadesetšest, ali u usporedbi
sa širokim ramena i jako mišićavim Patrickom, njegova duga, vitka građa izgledala je
gotovo dječački.
- Ja ... - On bespomoćno pogleda u Patricka, uhvaćen u nemogućem položaju
želeći ugoditi njoj a ne želeći se suprotstaviti svom vođi.
Patrick se sažali na njega. Pogne glavu glumeći predaju; iskrivljeni osmijeh je
igrao na njegovim ustima.
- Kako mogu odbiti tako ljubazan zahtjev?

55
 Klub Brbljivica

Lizzie mu se neuobičajeno vragolasto osmijehne. - Ne možete.

- Onda se čini da ćemo rado prihvatiti vaše gostoprimstvo za noć.
Ona pljesne rukama. - Izvrsno.
Njihovi se pogledi sretnu, i ona ga ponovno osjeti. Čudno strujanje svijesti
koja je počela od glave i peckala je do završetka njenih prstiju. Osjećala se toplo i
meko i malo pospano.
- Još nešto, moja gospo? - Upita je uljudno.
- Ne, ja ... - Spustila je pogled, vrelih obraza, shvativši da je buljila. Srećom,
soba nije bila puna muškaraca koji bi svjedočili njenoj nelagodi, većina ostalih se
brinula za svoje konje, pa će zatim otići u dvoranu. Progutala je i pogledala ga,
sporije ovaj put. - Čini se da jedva čekate da odete.
On je uzeo četku iz vrećice vezane za sedlo i počeo kliziti dugim, čvrstim
potezima po sjajnoj crnoj dlaci njegova pastuha. Bilo je nemoguće ne primijetiti
impresivnu širinu ramena i snažne mišiće njegovih ruku dok je to radio. Vrlo mišićave
ruke. Sumnjala je da bi mogla obuhvatiti jednu njegovu ruku svojim objema.
Usta joj se malo osuše, i lizne usne. - Čeka li vas posao na kontinentu?
On je pogleda, a u njezinu trbuhu zaleprša. - Ništa posebno, ali uvijek postoji
tržište za dobru ruku s mačem. Zašto?
Ona se nakašlje nervozno. - Samo želim da znam da li postoji neki način da
vam mogu zahvaliti za sve što ste učinili.
On odbaci njenu zahvalnost. - Nisam učinio ništa više nego što bi učinio svatko
u danim okolnostima.
Ona odmahne glavom. Nikada nije upoznala čovjeka kojem je tako neugodno
zbog pohvale. - Barem mi dopustite da vam platim za vašu..
Njegov pogled je sledi. - To neće biti potrebno.
Lizzie se oči rašire kad je shvatila da ga je nehotice uvrijedila. On je bio
ponosan čovjek, i njezina ponuda da ga nagradi je uvrijedila njegovu čast - čudna
reakcija, pomislila je, za čovjeka čija je namjera da proda svoj mač najboljem
ponuđaču.
Ona posegne i zgrabi ga za ruku. Bila je čvrsta i nepopustljiva pod njenim
prstima, poput čelika. - Žao mi je, nisam vas htjela uvrijediti.

56
 Klub Brbljivica

Oči su mu bile crne, tamne i neprobojne kao njegovo granitno-čvrsto tijelo.

Spustio je pogled na njezinu ruku.
Ona je pusti smeteno.
Podigao je pogled prema njezinu, a zatim se okrenuo nastaviti svoj zadatak,
završivši nekoliko minuta kasnije. - Ima li negdje mjesto gdje se možemo oprati prije
jela?
- Naravno. Mogu vam pokazati gdje ćete boraviti. - Ona mahne prema torbi
vezanoj za sedlo, koju je uklonio i objesio na zid staje. - Ponesite svoje stvari, ako
želite.
Kimnuo je i stavio remen torbe preko ramena. Nekoliko njegovih ljudi je
učinilo isto i slijedili su je iz staja i kroz prolaz. Odvela ih je preko dvorišta u jednu od
mnogih drvenih vanjskih zgrada izgrađenih pored kule u kojoj se nalazio dvorac a u
kojoj je boravila straža - premda je sada bila prazna. Bila je to jedna velika soba sa
drvenim podom i kaminom u kojem je gorila vatra. Jednostavan smještaj, možda, ali
barem je bilo toplo i suho.
- Jedna od sluškinja će vam donijeti vodu. - Ona pogleda preko umornih,
prljavih ljudi, videći ogrebotine i modrice na nekim od njihovih lica. - Također ću
poslati iscjelitelja s melem ako je bilo kojem od vaših ljudi potreban.
Činilo se da će se on raspravljati, ali ona ga zaustavi pogledom i prekriži ruke
na prsima. Njegov se usta izviju, ali umjesto toga reče kimnuvši, - Hvala.
Okrenula se otići, ali je iznenada pogledala u njega. Nešto zatreperi u njoj.
Tvrde linije urezane oko njegovih usta činile su se malo dublje. Pogled joj sklizne
preko njegovog lica. - Jeste li sigurni da se osjećate dobro?
- Ništa što dobar san i obrok neće izliječiti. - Spretno, skrene razgovor natrag
na nju. - Što je s vama? Vi ste na nogama satima, brinući se za svačije potrebe, osim
za vlastite.
- Postoji mnogo toga što trebam učiniti, - reče ona bez razmišljanja.
- Sigurno ne morate sve to učiniti vi? Sigurno ste iscrpljeni, ali nisam vidio da
ste malo sjeli. Zar gospodarici dvorca nije dopušteno da se odmori?
Promatrao ju je, shvatila je, i činio se iskreno zabrinut. Nitko se nikada nije
brinuo o njoj prije. Toplina se smjesti negdje u njoj. - Bio je to težak dan. - priznala
je. - Toliko života izgubljenih. No, bilo bi mnogo gore bez vas.

57
 Klub Brbljivica

Još gore bez njega ... Nešto što je čula od jednog od njezinih ljudi kada ušla u
staju joj se vrati. Odgovor je bio tako jednostavan. Zašto se nije prije sjetila?
Otvorila je usta, a zatim je oklijevala. Što je ona zapravo znala o njemu, osim
da ju je spasio ... dva puta? - Ja ...
- Da?
Ispravila je kralježnicu, znajući sve što je bilo potrebno znati. - Imam prijedlog
koji bi mogao biti na našu obostranu korist.
- Kakav prijedlog?
- Znam da su vaše namjere da napustite Škotsku, ali dvorac Campbell je
dovoljno daleko od vašeg doma.
- Je.
- Vi i vaši ljudi ste u potrazi za poslom, a sa MacGregorsima na slobodi i
ljudima koje smo danas izgubili, treba nam dodatna zaštita.
Njegove se oči susretnu s njezinima. - Vi predlažete da ostanemo i radimo za
vas?
- Čini se da je to idealno rješenje.
On se nije činilo uvjerenim. - Ne znam.
- Hoćete li barem razmisliti o tome? Ne morate mi dati svoj odgovor odmah.
Ostanite nekoliko dana, pogledajte okolo, upoznajte neke od drugih ljudi, i onda
odlučite.
On je razmišljao trenutak, nedokučivog izraza na licu. Konačno, kimne glavom.
- Razmislit ću o tome.
Lizzie se nasmiješi, nemoćna da zaustavi osjećaj uzbuđenosti. To je bilo
idealno rješenje. Bila je tako sretna da se sjetila toga.
Bilo je lakše nego što je očekivao, i što je cijelo vrijeme namjeravao, još više
zato što je ona vjerovala da je to njezina ideja.
Dok je Patrick gledao Elizabeth Campbell kako napušta baraku, znao je da bi
trebao biti zadovoljan. Ne samo zato jer je ostvario prvi dio svoje misije da uđe u
njezin dom, već jer je osjetio da je ona daleko od toga da je ravnodušna prema
njemu. Ali nije bilo zadovoljstvo ono što je osjećao. Umjesto toga, bilo je to nešto
slično krivnji-ironičano za čovjeka poznatog po svojoj okrutnosti na i izvan bojnog
polja.

58
 Klub Brbljivica

Bezosjećajan. Hladan. Sve je čuo, i obično od nježnijeg spola. Ali on nikada

nije ništa obećavao. Naprotiv, bio je grubo iskren o svojim potrebama. Nije bila
njegova krivica ako žene nisu željele vjerovati istini.
Distanciranje od emocija nikad mu nije bio problem, a neće biti ni sada. Bilo
kakva privlačnost koju je osjećao prema Elizabeth Campbell nikada neće stati na put
onome što je morao učiniti.
Robbie stane pored njega. Mlađi muškarac odmahne glavom. - Moram vam
priznati, zapovjedniče. Radite brzo. Brilijantni ste.
Patrick začuje kako glasno mrmljanje dolazi od drugog njegovog čovjeka i
pogleda u njegovu smjeru. - Imate li nešto za reći, Hamish?
Stariji muškarac baci pogled oko sebe kako bi bio siguran da ih nitko ne može
čuti. - Ne tako brzo kao da ju otmeš. - On odmahne glavom s velikom tugom. - U
moje vrijeme, čovjek kad bi vidio djevojku koju je htio, on ju je uzeo.
Patrick mu uzvratiti osmijeh. - Teško je vidjeti što je loše u tome. Govedu ne
smeta da ga odneseš, zašto bi seoskoj djevojci?
Njegov sarkazam se potpuno izgubio na starom ratniku. - Točno. Bio je
dovoljno dobar običaj za moju mamu. Ništa od ove muke sa udvaranjem i
zavođenjem.
Robbie stavi ruku oko drugog čovjeka utješno i susretne Patrickov pogled sa
smijehom u očima. Bilo je teško zamisliti nekoga kako se udvara kiselom licu stare
žene kakva je Hamisheva mama.
- Da, Hamish - Robbie reče suosjećajno. - To su bili dani. Ali vremena su se
promjenila. Sjeti se što je Patrick rekao: Prisilni brak donosi previše problema, i bilo
bi ga lako razvrgnuti. Želimo zadržati zemlju, a za to nam je potrebna voljna
djevojka.
Patrick je mogao vidjeti Hamishu poantu. Bilo je određene jednostavnosti u
starim načinima, bilo da je to otimanje nevjeste ili zemlje po pravu mača. Ali ako su
željeli imati bilo kakve šanse za uspjeh, MacGregorsi si nisu mogli priuštiti da budu
nagli. Morali su se prilagoditi promjenama - na način da ih kralj neće moći odbiti - i
upotijebiti malo strategije u vraćanju njihove zemlje. Dakle, umjesto da otmu
Elizabeth Campbell i prisile je da se uda za njega, on je predložio suptilniji način
uvjeravanja.

59
 Klub Brbljivica

Stariji muškarac se nije smirio. - Stavi bebu u njezin trbuh, i ona se neće tako
brzo predomisliti - otmica ili ne.
Sirovo, Patrick pomisli, ali istinito. On je došao do sličnog zaključka. Dijete će
pomoći osigurati da ostanu vjenčani, i da zemljište iz Elizabethinog miraza ostane sa
svojim vlasnicima.
- Naš zapovjednik će se boriti za djevojku i ona će se udati za njega uskoro, -
reče Robbie samopouzdano.
Hamish ponovno odmahne glavom. - Ove moderne djevojke su jako
zahtjevne. I dalje mislim da je moj način lakši.
Patrick se nasmije na tvrdoglavost starog ratnika, ali je priznao da je Hamish
mogao biti u pravu. Njegov vlastiti plan se činio puno jednostavniji prije nekoliko
tjedana.
Tada, u vrijeme kada su se on i dvadesetorica njegovih ratnika borili za svoj
život nakon bitke Glenfruin, skrivajući se duboko u MacGregorsovoj zemlji na Eilean
Molachu - jednom od sitnih otočića u jezeru Katrine a Campbelli su im puhali za
vratom, i nije baš imao vremena analizirati svaki detalj.
Bio je to odluka donešena u očajnim okolnostima i odlučnosti poglavara da se
zapovjednici trebaju razdvojiti. Preostali preživjeli su se okupili na malom otoku
Glenstrae: Alasdair, njihov ujak Duncan od Glena, Patrick, Gregor i njihov mlađi brat,
Iain.
Četiri stotine MacGregorsa se borilo na Glenfruinu protiv dvostruko većih
snaga Colquhouna, a iako su izgubili samo dva čovjeka, jedan je gubitak posebno je
bio skup - Crni John od Mailcoata, Alasdairov brat. Alasdairu je supruga tek trebala
roditi sina, njegovog nasljednika, stoga je pozicija zamjenika poglavara sada,
privremeno, barem, pripadala Patricku. On nije želio biti šef bande otpadnika.
MacGregorsi su -uključujući i neke od njegovih rođaka-bili divlja, nekontrolirana rulja.
Razdvajanjem, Alasdair je pokušavao zaštiti njih, ali i budućnost klana. Ako ih
uhvate zajedno, ne bi bilo nikoga tko bi vodio klan bez obzira koliko nezavidan takav
položaj bio.
Do njih na otoku je stigla vijest da je kralj pozvao svakog čovjeka između
šesnaest i šezdeset na Lennox da iskorijene MacGregorse u jezeru Katrine. Navodno
neustrašivi, MacGregorsi, ovaj put su se oslonili na težak teren da se sakriju. Obale

60
 Klub Brbljivica

jezera Katrine su bile gotovo nepristupačane, strme planine na jednoj strani i

stjenovita, šumovita padina s druge strane.
Poglavar i njegovi domaći stražari su se okupili oko vatre kako bi odlučili što je
trebalo biti učinjeno.
Bili su šarolika skupina. Prljavi, iscrpljeni i gladni. Neki, poput Patricka, i dalje
pateći od rane iz bitke. Čak je i poglavar izgledao pohaban i premoren.
Raspravljali su gdje otići. Opcija je bilo malo, u najmanju ruku. Malo njih će
biti spremno da se suoči sa kraljevim bijesom, koji je naredio da će svi koji pruže
utočište MacGregorsima biti kažnjeni smrću. Što je još gore, Argyll je zadužio
njegovog Sljedbenika, Jamie Campbella, da ih lovi. Patrick je dovoljno puta ukrstio
mač s njim da je znao da je bio nemilosrdan i neće stati dok ih ne pronađe.
Požalio je propuštenu priliku da oslobodi svoj klan od njihove propasti prije
dvije godine na igrama.
Patrick je čekao svoje vrijeme dok su imena izlagana i brzo odbacivana. Čak i
Macaulay Murray, koji ih je zaklonio i prije, bi vjerojatno teško riskirao u ovom
trenutku.
Konačno, rekao je ono što mu je bilo na pameti od početka. Ono što mu je
uvijek bilo na pameti. - Moja braća i ja ćemo ići na Balquhidder.
Alasdair ga dugo pogleda, nagađajući Patrickov motiv. - Glenorchy nije naš
prijatelj. I barem za sada, on drži tu zemlju. Iako ne zadugo, nadam se.
Patrick se potpuno utišao. - Objasni, bratiću.
- Argyll i Glenorchy se opet svađaju.
Dvije grane klana Campbell su često bili u svađi - stanje koje je sasvim
odgovaralo MacGregorsima.
Dokle god se Argyll i Glenorchy prepiru, neće se ujediniti protiv njih. - Kakve
veze ima njihova prepirka s mojom zemljom?
Alasdair je oklijevao. Znao je za Patrickovu odlučnost da povrati očevu zemlju.
Znao je kako će ono što će reći pogoditi Patricka. - Argyll je dao tvoju zemlju
sestrični u miraz.
Patrick stisne šake. MacGregorsovu zemlju u miraz. Zemlju koja je pripadala
njegovom klanu stoljećima. Zemlja koja je ukradena od njih dva puta, prvo Argyll,

61
 Klub Brbljivica

koji ih je pretvorio u podstanare na njihovoj zemlji, a zatim Glenorchy, koji ju je

kupio superiorno od Argylla i odbio ih priznati kao podstanare i otjerao ih.
Blicevi sjećanja ga napadnu, ali on ih odbaci na stranu, ostavljajući samo
poznatu mržnju i gorčinu da kuha unutra. Campbell je platio za njihovu nepravdu, ali
nikad nije bilo dovoljno.
Neke se stvari nikada neće moći nadoknaditi.
No, uzimanje natrag njegove zemlje će pomoći.
Odjednom, Patrick utihne. Njegov se pogled zalijepi na njegovog poglavara. -
Rekao si rođakinja. Koja?
Alasdair i njihov ujak Duncan razmijene poglede, kao da je shvatio koju
reakciju će njegova izjava imati. - Elizabeth.
- Patrickova Campbell? - Upita Gregor.
- Da. - reče Duncan.
Patrick je zadržao ravnodušni izraz lica, maskirajući previranja koja su rasla u
njemu. Djevojka kojoj je jednom pomogao sada ima njegovu zemlju. Sudbina ili
ironija? Nije ga bilo briga. Bila je to prilika.
Pucketanje vatre kao da je naglašavalo napetu tišinu.
- Za koga je zaručena sada? - Patrickov najmlađi brat, Iain, napokon je
upitao.
- Ni za koga. - odgovorio je Alasdair. - Zasad. Pretpostavljam da je Argyll
dodao zemlju u miraz da poveća interes za nju. Ja bih je oženio - da ne mislim kako
će se Maihri protiviti.
- Ona bi ti odrezala jaja i poslužila za večeru da to samo i predložiš. - rekao je
Duncan ozbiljno. Muškarci su se nasmijali kada je Alasdair problijedio.
Patrickove misli su jurile kad je shvatio da je šansa koju je čekao možda
upravo stigla.
Ne samo da bi imao osobno zadovoljstvo vidjeti svoju zemlju vraćenu obitelji,
već bi to bio božji dar za njegov klan. Bez zemlje, oni su bili prisiljeni krasti i služiti za
hranu. Ali nikad nije situacija bila tako strašna kao što je nakon Glenfruina. Ljudi su
gladovali, a on nije znao mogu li preživjeti još jednu hladnu zimu kao posljednju.
Nisu mogli ignorirati priliku. Ako oni nešto ne učine, netko drugi hoće.
- Ja ću to učiniti. - Gregor proglasi hrabro.

62
 Klub Brbljivica

- Ne! - Patrick zagrmi. Muškarci su utihnuli od siline njegovog ispada. Pakao,

to je iznenadilo i njega. Ali pomisao na njegovog brata s tom osjetljivom djevojkom
... On umiri svoj ton. - Ja ću.
Alasdair susretne njegov pogled. Poglavar nije izgledao iznenađen Patrickovom
izjavom. - Imaš plan?
- Da. - Usne je stisnuo u tvrdu liniju. - Da vratim moju zemlju.
Alasdair se namrštio. - Oteti ćeš djevojku?
Bio je to njegova prva pomisao, ali koja će izazvati daljnju osvetu, stoga je
Patrick odmahnuo glavom. - Ne. Bilo bi previše lako za Argylla da to poništi. - I
samo im izazvati još više problema.
Elizabeth Campbell se morala željeti udati za njega-i ostati u braku.
- Campbellov đavao će teško dopustiti MacGregorsu da bude u blizini njegove
dragocjene rođakinje. - istaknuo je Duncan.
- Kako namjeravaš oženiti djevojku, ako je ne otmeš?
- Morat ću je uvjeriti. - rekao je s turobnom odlučnosti.
- A kako to namjeravaš učiniti? - Upita Alasdair.
- Zavesti je. - odgovorio je glatko. - Stara koliko ona jest, djevojka je sigurno
zrela za to. - Elizabeth Campbell je ranjiva. On je to znao. Ne samo zbog raskinutih
zaruka i zbog činjenice da je ona još uvijek neudana, nego zato što je on to vidio.
Vidio je njeno razočaranje, vidio je slomljeno srce kada ju je Montgomery povrijedio.
Gotovo kao da je to očekivala. Patrick je znao da bi to mogao iskoristiti. Nekoliko
lijepih riječi. Komplimenta. Obasuti je pažnjom.
Djevojka je bila zrela za zavođenje, a on će biti taj koji će to učiniti. Osjetio je
to s intenzitetom koji nije mogao objasniti. Podsjetio se na njezinu netaknutu ljepotu,
njezinu krhkost. Čežnja koju je osjećao za nečim izvan njegova dohvata, nečim što se
ne smije dirati.
On ju je želio, a sada ju je mogao imati.
Poglavar nije izgledalo uvjeren. - Ako netko otkrije tko si ...
- Znam. - rekao je Patrick. Ja sam mrtav čovjek. - To će biti rizik. Ali moje lice
nije kao prepoznatljivo kao tvoje.
- Istina. - Alasdair se složio. - Ali neće li te djevojka prepoznati? Možda bi
Gregor trebao to napraviti. Sad kad mog brata nema ... ti si moj zamjenik.

63
 Klub Brbljivica

- Privremeno. - rekao je Patrick. Nije gledao u Gregora, ali mogao je osjetiti

njegov žestoku ljutnju. - Djevojka me neće prepoznati. Ona nije vidjela moje lice.
Alasdair se nasmiješio. - Prema onome što sam čuo, jedan pogled je dovoljan
za većinu djevojaka.
Nije zagrizao. Njegov rođak ga je volio podbadati zbog njegovog prokletog
lica. Kao da je nešto tako smiješno važno ratniku. Nije da je bio vrlo lijep pogled na
njega upravo sada. Morat će - pronaći - neku novu odjeću, kupanje, i britva ako je
želio da ima priliku da je obmani u njegovom identitetu. - Što god je potrebno. -
odgovorio je Patrick.
Nije se zavaravao da će biti lako, ali iskreno, šansa u paklu je bolje nego ništa.
Poglavar je kimnuo. - Ako si voljan...
- Jesam. Rizik je ništa u odnosu na ono što bismo mogli dobiti. - Ne samo
zemlja, već možda i utjecaj na Argylla. Zbog njegovog uspjeha u šarmiranju kralja
Jamesa i pomilovanja prije nekoliko godina,
Alasdair se nadao da će se ponovno naći s kraljem, ali Elizabeth Campbell je
predstavila još jednu mogućnost.
- Bog s tobom, rođače. - rekao je Alasdair trezveno. No, njegov je tmuran
izraz ubrzo prekinuo širok osmijeh. - Želio bih da mogu vidjeti Argyllovo lice kad
otkrije jednog od barbara za kojim traga po Visičju kako mu se skriva pravo ispod
nosa.
Patrick je uzvratio osmijeh, ali je znao da ga Alasdair suptilno upozorava.
Pojedinosti plana su došle kasnije. Odlučeno je da Patrick, Gregor i polovica
muškaraca odu u Lomond Hill, dok su Alasdair, Iain, Duncan, i ostatak ljudi otišli na
otok od Bute tražiti utočište kod Lamonta. Lamont ne bi skrivao razbojnike, ali
Alasdair se namjerava pozvati na stari dug.
Iz Lomond Hilla, Patrick je organizirao izviđanje dvorca da vidi što mogu otkriti
o kretanjima Elizabeth Campbell. Dvorac Campbell, na poziciji visoko u brdima Ochil,
okružen strmim gudurama i drvećem, je bio neprobojan. Kad su čuli od
Campbellovog stražara koji je volio popiti pivo u obližnjem selu da će ona putovati u
dvorac Dunoon, Patrick je znao da je to njihova prilika.
Gregor, kao i Hamish, su htjeli oteti djevojku, ali Patrick je imao drugi plan.
Umjesto da je otmu, oni će iskoristiti napad- i njegovo spašavanje - kao način

64
 Klub Brbljivica

stjecanja njezinog povjerenja. Nitko ne bi bio povrijeđen ni ubijen da Gregor nije

uzeo stvari u svoje ruke, napadajući prije nego što je trebao.
- Poglavar je bio u pravu. - reče Robbie, vraćajući Patricka u stvarnost. -
Djevojka izgleda oduševljena tvojim lijepim licem. - Vidio je Patrickov smrknuti izraz,
ali to ga nije odvratilo od dodavanja, - Ne mogu reći da vidim čemu toliko puno buke
oko toga. Izgleda da nema raspravljanja oko ukusa.
- A to je razlog zašto bi se jednog dana neka djevojka mogla zagledati u tebe
sa obožavanjem.
Robbie se nasmiješi. - Jedna djevojka? I slomiti sva ona druga srca koja vrve
od nade? Naprotiv, za razliku od tebe, ja se ne želim ženiti neko vrijeme.
Ženidba nije bila ni Patricku na umu, ali on će učiniti ono što je morao za svog
poglavara i klan. Poželio je da osjeća nešto više od žrtve.
Odjednom, Robbijev izraz lica se promijeni.
- Što je? - Upita Patrick.
Mlađi se muškarac namršti. - Campbellova djevojka. Ona nije kakva sam mislio
da će biti.
Patrick se napne. - Kako to misliš?
Robbie ga pogleda nesigurno. - Izgleda ... pa, draga. Na putu se brinula da
imamo dovoljno za jesti, dijelila je govedinu i kolače koje je imala za sebe stražarima.
Jesi li siguran...
- Sačuvaj svoje simpatije za naše ljude, koji će biti gladni i smrzavati se ove
zime ako mi ne napravimo nešto da im pomognemo - Patrick pukne.
- Nisam mislio...
- Ona je Campbell, - Patrick se zakune. - Kad se uhvatiš kako gubiš srce dok
zuriš u njezino lijepo lice, zamisli njezinu braću i rođake umjesto toga.
Robbie korakne natrag, zagleda se u njega s neobičnim izrazom na licu. - Da,
zapovjedniče. Zapamtit ću to.
Patrick je osjetio kako se erupcija temperamenta hladi jednako iznenada,
shvativši što se dogodilo - i na što je on reagirao. Robbie nije učinio više od
izgovaranja Patrickove vlastite grižnje savjesti - grižnje savjesti koju nije predvidio. -
To je bolje od alternative - rekao je on, više da uvjeri sebe kako je Robbie otišao.

65
 Klub Brbljivica

Patrick skine majicu, koristeći vodu koju je donijela sluškinja da opere znoj,
krv i prljavštinu sa svog tijela. On strgne uništenu košulju i baci je u vatru, a zatim
izvuče jednu svježu iz torbe, tiho zahvali trgovcu kojem je ukrao odjeću da je bio
dovoljno promišljen da uzme i rezervnu.
Navlačeći košulju, on se trgne kad je svojim prstima očešao ranu na boku. Ali
je ignorirao bol dok je navlačio svoj prsluk i krenuo prema vratima, na putu prema
velikoj dvorani. Pokušao je treptati, ali nije mogao očistiti crne mrlje u svojom
pogledu. Uz malo hrane i dobar noćni odmor, on će biti dobro, kao nov.
Popeo se stubištem što je brže mogao.

66
 Klub Brbljivica

Peto poglavlje

L
izzie zastane nad hranom, uzimajući još jedan komad smeđeg kruha i
namaza sa svježim, kremastim maslacem, iako je već bila sita. Sjedila
je na podiju pokraj upravitelja i pripovjedača, zajedno s drugim ljudima
iz klana koji su zauzimali vodeće pozicije. Soba je zujala od bučnih glasova stražara
koji su odlučili da utope teškoće dana u velikim količinama vina. Njezin pogled je više
puta odlutao prema vratima, pitajući se što ih je zadržalo.
Bila je to samo briga gospodarice dvorca za svoje goste, govorila je sama sebi.
Ali što su više kasnili, laž je bila očitija. Ona se brinula samo za jednog čovjeka.
Patrick Murray ju je fascinirao. Sve u njemu je bilo tako intenzivno-veće od
života-od njegovog nevjerojatno lijepog lica, njegove snage do mračnosti i previranja
koje je osjetila ispod površine.
Kako su minute prolazile, postala je sve više uvjerena da nešto nije u redu.
Kada se Murrayev mladi ratnik s kojim je razgovarala ranije-Robbie, pojavio na ulazu
u veliku dvoranu, očiju koje su grčevito pretraživale sobu, ona je praktički skočila na
noge i požurila preko pune dvorane.
- Nešto nije u redu? - Prstima je stiskala vunu svoje suknje, već predviđajući
odgovor.
Robbie kimne. - Zapovjednik, moja gospo.
Srce joj je stalo. - Šta se dogodilo?
Mogla je vidjeti da je Robbieju neugodno, kao da nije bilo siguran da radi
pravu stvar.
- Molim te reci mi. Ja samo želim pomoći - rekla je nježno.
- Bez svijesti je, moja gospo. - On stiša glas, i ona je mogla vidjeti zabrinutost
u njegovom pogledu.
- Mislio sam da je mrtav. Izgubio je mnogo krvi.
- On je ranjen? - Lizzie nije mogla kontrolirati visoki piskutavi glas.

67
 Klub Brbljivica

- Da.
- Ali kako? - Njezin je um vrtio događaje tog dana. Znala je da nešto nije u
redu. Kako je to mogla propustili? - Je li bio ustrijeljen?
Mladi ratnik odmahne glavom. - Ne, dobio je nožem u stranu.
Sigurno bi vidjela ozljedu te veličine? - Ali kada? Kako je to moguće? - Kad je
Robbieju postalo još više neugodno, rekla je, - Nema veze. Nije važno.
Ne želeći trošiti vrijeme, ona da znak djevojci koja je služila i zapovijedi joj da
pošalje iscjelitelja u vojarnu odmah sa svojim lijekovima. Razmišljajući o tome što bi
joj drugo još moglo trebati, ona reče djevojci da donese toplu vodu i svježe platno. I
neku juhu. I dosta viskija.
Nekoliko minuta kasnije, uđe u vojarnu s Robbijem. Patricka su položili na
ležaj i stajali okupljeni oko njega, gledajući u njega neodlučno. Lizzie ih razmakne i
klekne kraj nesvjesnog čovjeka osjećajući čudno stezanje u grlu i prsima-kao da je
neka emocija u njoj odjednom narasla prevelika da je zadrži u sebi.
Zašto je tako utjecao na nju, nije znala. Možda je to bilo zbog šoka što vidi
tako velikog, moćnog ratnika i kako život naglo izlazi iz njega. Lice mu je bilo blijedo.
Strah joj se spuštao niz kralježnicu. Vidjela je zašto se Robbie bojao da je mrtav: On
ju pogleda.
Stavila mu je ruku na obraz, šokirana zbog hladne ljepljivosti njegove kože.
Nagnuvši se nad njim, naslonila je svoj obraz uz njegova usta. Odahnula je od
olakšanja kad je osjetila toplinu njegova isprekidanog daha na svojoj koži.
Iako u nesvijesti, to je bio znak života, za koji se držala.
On neće umrijeti. Ne, ako se nju išta pitalo.
Fionnghuala, iscjeliteljica, stigla je i uz pomoć Robbija i drugh Patrickovih
ljudi, skinuli su mu prsluk i košulju, polako otkrivajući široka ramena, snažne mišićave
ruke i moćna prsa koja su izgledala kao da je bio napravljen od čelika.
Isuse!
Šok je poput munje prošao kroz njeno tijelo. Usta joj se osuše dok je buljila u
njega, posve opčinjena golim prikazom napadane muškosti. Nikada ga nije vidjela
tako-ruke i prsa su mogle biti od kamena. Oblik svakog tvrdog mišića kao da je bio
pažljivo precizno izbrušen, ni mrvu masti, oštro definiranih rubova.

68
 Klub Brbljivica

Koža mu je bila tamna i kao dokaz njegovog zanimanja. On je bio čovjek koji
je živio od mača, a njegovo tijelo je nosilo ožiljke koji to dokazuju.
Dlanovi su je svrbeli od želje da ga dodirne, da stavi ruke na tvrde mišiće, da
prstima prođe snažnim linijama koje su završavale čvrsto formirane pri dnu njegovog
trbuha.
Veličanstven je. Njeno tijelo preplavi očekivanje. Toplina. Želja. S oštrom
čežnjom se stvarao intenzivni vrtlog unutar nje.
Dok iscjeliteljica nije skinula košulju dovoljno da bi se otkrila rana na njegovoj
strani.
Ona uzdahne, a želudac joj se pobuni. Kako je mogao stajati, a kamoli jahati
satima, s takvim ozljedama?
Rez se protezao cijelom njegovom stranom od natrag prema naprijed,
počinjao je u ramenu i završavao nekoliko centimetara iznad struka. Bila je otvorena,
crvena i sirova kao razrezana govedina, rubovi su bili pokriveni debelom korom od
krvi i tkiva, i tako duboka da je mogla vidjeti bjelinu njegovih kostiju. Jelo koje je
pojela prijetilo je da će se vratiti, ali ona ga proguta natrag. Krv je curila niz njega,
skupljajući se u bazen na ležaju. Bok i trbuh su mu prošarale mrlje od krvi što je
očito bio nedavni pokušaj da očistiti ranu.
Oči su joj se susrele sa pogledom iscjeliteljice, tiho postavljajući pitanje koje
se nije usudila izgovoriti.
- Krv i dalje teče crvena, moja gospo. - reče starica, nudeći neki tračak nade.
Rana se nije zagnojila ... još. Ali oni su vidjeli da je izgubio previše krvi.
Iscjeliteljica započne postavljati pitanja njegovim ljudima i uskoro je postala
nestrpljiva zbog njihovih nejasnih odgovora. To se i Lizzie činilo čudno, kao da
Murrayevi ljudi nešto sakrivaju. Na kraju, međutim, one su utvrdile da je Patrick
zadobio ozljedu prije nekoliko tjedana. Netko je pokušao zašiti ranu, ali mora da se
otvorila tijekom borbi danas.
Krvario je satima.
Njezina se prsa stisnu, misleći na napad vuka. Kako je dodatna borba morala
potkopati Patrickovu snagu - a ipak je to dobro skrivao. Ona nikada ne bi pogodila.
Zašto nije ništa rekao?

69
 Klub Brbljivica

Ona stisne usne. Patrick Murray je očito čovjek koji ne traži pomoć. Što je to
sa gorštacima i nepobjedivosti? Nešto u krvi, pretpostavljala je, zajedno s zdravom
dozom tvrdoglavog ponosa.
Ispravi ramena, sa odlučnošću na licu. - Što mogu učiniti?
- Očistiti ranu najbolje što možemo i zašiti je opet. Staviti ću melem, a zatim
će sve biti u Božjim rukama. - Iscjeliteljičin glas nije davao mnogo obećanja.
- Ne, - reče Lizzie sa žestinom koja ju je šokirala. - To je u mojim rukama. -
Osjetila je težinu svih očiju na sebi i toplinu u obrazima. Unatoč bogohuljenju,
međutim, njegovi ljudi su je gledali s odobravanjem. Posramljena zbog ispada,
objasnila je iscjeliteljici, - Ovaj mi je čovjek spasio život dva puta danas, ne mogu
učiniti ništa manje.
Iscjeliteljica je pogleda sa razumijevanjem većim nego što je Lizzie željela,
onda se okrene Patrickovim ljudima. - Trebat će mi nekoliko vas da ga držite dok
radim.
Ljudi učiniše kako im je rekla, a iscjeliteljica započne pripreme. Nakon što je
sve bilo na svom mjestu, počeli su. Pomoću vlažnog platna, ona pažljivo opere krv s
rane. Tjeskoba je ubrzala Lizzieno srce zbog neizvjesnosti. Pokušavala je biti
oprezna, ali kad se trznuo na njezin dodir, ona uzdahnu i povuče ruku natrag.
- Dobro radite, moja gospo, - iscjeliteljica je poticala.
- Ali to ga boli.
- Da, i boljeti će ga mnogo više prije nego što ovaj dan završi. Ako nemate
želuca...
- Dobro sam. - Lizzie stisne zube i nastavi čistiti crvenu dugačku ranu,
pokušavajući se ne obazirati na njegovu bol. Obrisala je rukom čelo kada su završili,
laknuvši, sve dok nije vidjela kako iscjeliteljica podiže bokal.
- Što radiš?
- Viski će pomoći oprati otrov.
Lizzie je čula za to, ali nikada nije vidjela kako to rade. Isprati otvorenu ranu,
nije mogla zamisliti ... koliko će to biti bolno. - Jeste li sigurni da je to potrebno?
- Vidio sam kako to pomaže, moja gospo. - dodao Robbie.
Lizzie proguta i pripremi se. - Učini to. -
Patrick otvori oči dok je ispuštao grleni krik duboko iz pluća. Zvuk je presječe.

70
 Klub Brbljivica

Njegovi stražari su ga držali, ali bilo je strašno gledati kako mu se tijelo trza od
boli. Konačno, nakon činilo se beskrajnog vremena, on utihne.
Iscjeliteljica izvadi iglu i fine svilene niti. - Ovo će potrajati. Trebate držati ranu
što je bliže moguće dok je ja šivam. - Ona pogleda na stražare. - Morat ćete ga držati
vrlo mirno. Tkivo oko rane je natečeno i izazvati će mu veliku bol.
Lizzie se osjećala kao da nije disala sat vremena, svaki dio njezina tijela je bio
na rubu dok je iscjeliteljica radila metodično. Bio je to dug, mukotrpan proces koji
joj je uzeo svaki djelić snage.
Kad je iscjeliteljica završila, namaže ranu melemom i prekrije je svježim
posteljnim povezom.
- Ne razumijem kako je hodao tjednima sa ranom kao što je ova. Mora da ga
je žestoko bolilo. - reče iscjeliteljica, odmahujući glavom.
- Zapovjednik ne osjeća bol poput većine ljudi. - reče Robbie s divljenjem. -
On je izdržao i mnogo gore.
- Da. - doda jedan od starijih ratnika. - Vidite onu tamo? - Pokaza na okrugli
ožiljak na Patrickovom ramenu. - Dobio je buzdovanom u ruku s mačem i borio se
satima nakon toga.
Lizzie stisne usne čvrsto zajedno. - Svatko osjeća bol. - reče ona. - Neki su
jednostavno previše tvrdoglavi to priznati. - Sada su ljudi zurili u nju kao da je hulila.
- Ja ću se pobrinuti da točno to kažem vašem zapovjedniku kad se probudi.
Gledajući zgodno, ali nevjerojatno blijedo lice čovjeka kako leži, molila se da
ima priliku da mu kaže svoje mišljenje.

****

Nije se želio sjećati.

Patrick se borio protiv slika, protiv sna, ali je san neprestano dolazio. Brže
sada. Jureći prema njemu silinom lavine. Nije imao kamo pobjeći. Nigdje se sakriti.
On nije mogao pobjeći uspomenama ...
U dubokom snu slatki zvuk majčina glasa se probijao.
Osim što nije bio san.
- Probudi se, Patty! Obuci se. Požuri, ljubavi moja.

71
 Klub Brbljivica

Majčin glas, shvatio je, osim što nije zvučalo poput nje uopće. Njegova majka
je bila sreća i svjetlo, a ne tjeskoba i strah. Otvorio je oči. Njezino blijedo lice
obasjano jednom svijećom pojavilo se kao ukazanje u moru crnila.
Znao je iz njezina izraza da nešto nije u redu. Zlo.
Krik se probije kroz noć izvana: - Dolaze!
Campbelli. Campbelli su dolazili za njima.
Osjetio je gorak okus straha. I srama. Bilo mu je deset godina. Gotovo je
čovjek. On se ne treba bojati. Bio je ratnik kao i njegov otac. I kao i njegov otac
jednog dana, on će biti prva ruka njegovom poglavaru i rođaku Alasdairu Royu.
Još uvijek je mogao osjetiti njezinu ruku kako drži njegovo lice nježno. Još
uvijek je mogao vidjeti zelene oči kao da gleda svoje, kako ga gledaju s puno ljubavi.
- Trebaš biti hrabar, ljubavi moja. - Znala je, ona je uvijek znala što on osjeća. -
Uzmi svoju braću i otiđi duboko u šumu. Sakrijte se tamo dok netko ne dođe po vas,
kada bude sigurno.
Nije htio ići. Šuma je bila začarana i prepuna vila.
Ali on je sakrio svoj strah i kimnuo. - Ali što je s tobom?
- Ja neću ostaviti tvog oca. Ne brini. - Pritisnula je ruku na njegovo lice. -
Annie i ja ćemo biti sigurne.
Njegova majka je bila rođena Campbell. Sestra gospodara od Glenorchya,
čovjeka koji se zakleo javno da će izbaciti MacGregorse iz svoje zemlje.
On je odmahnuo glavom tvrdoglavo. - Neću vas ostaviti.
- Morate. - rekla je ozbiljno, ozbiljnije nego što je ikada razgovarala s njim. -
Trebam li se brinuti za tvoju braću? Računam na tebe.
A on ne može - neće nikada razočarati - nju.
U svom snu je želio raspravljati, želio ju je zamoliti da pođe s njima, ali njegov
san nije htio slušati.
Dakle, on je ostavio svoju majku iza sebe, uzeo pravi mač od čelika, a ne od
drveta kao što je obično koristio - i otišao, vodeći sedmogodišnjeg Gregora i pet
godina starog Iaina među stabla dok nije pomislio da će mu pluća puknuti.
Hodao je oko milju prije nego što se sjetio značke. Značka poglavice koju mu
je njegov otac dao. Značka koja se prenosila u njegovoj obitelji generacijama. -
Čuvaj je dobro, moj sine. - Njegova ostavština. Simbol njegova klana. Htio je vikati

72
 Klub Brbljivica

od srama. Kako je mogao zaboraviti? Njegov otac mu je vjerovao; ne može ga

iznevjeriti.
Nije važno! Patrick je uzvikivao dječaku u snu. Ali dječak ga nije mogao čuti.
Dječak je mislio kako mu ništa nije važnije od značke.
Bože, koliko je bio u krivu.
Patrick je napustio svoju braću sa strogim upozorenjem da se ne miču i vratio
se po njegovu dragocjenu značku.
Prvo je namirisao dim. Ispunjavao je noć s crnom, debelom izmaglicom, grlo
mu je gorilo dok je trčao prema kuli. Trčao je teže sada, jer je teški mač pravio
duboku liniju u blatu pored njega. Probijajući se kroz drveće, vidio je plamen. Ispunio
je noćno nebo s narandžastim treperenjem duž obale Loch Zaradite, zahvatajući sve
što je mogao dohvatiti.
Oči su mu bile mutne, crvene od dima i nevjerice. Njegov dom je ... nestao.
Ljudi su bili posvuda. Trčali su. Vrištali. Pokušavajući pobjeći vatri i
Campbellovim mačevaocima koji su pregazili selo.
Znao je što to znači, ali nije htio vjerovati u to.
Znao je da njegov otac nikad ne bi dopustio da se to dogodi ... ne dok je bilo
daha u njegovom tijelu.
Patrick pojuri prema kuli, ne obazirući se na plamen. Dok je prilazio bliže tijelu
svoga oca stražari su ga uočili poput anđela propasti na vratima pakla.
Bilo mu je lupalo u grlu, ali nije prestao prilaziti. Ugledao je poznati plejd u
krvavoj hrpi u podnožju stuba. - Ne! - Bacio se na tijelo, ukopavajući glavu u moćna
prsa, ne mareći što su mu suze tekle niz obraze. - Oče!
Netko ga je pokušao skinuti i on je reagirao, podižući svoj mač u luku, ali
zahvatio je samo zrak.
Čovjek koji ga je uhvatio je opsovao, držeći ga za vrat. Patrick se mahnito
bacao, pokušavajući se osloboditi Campbella.
- Što bismo trebali učiniti s njim? - Pitao je čovjek.
- Ubij štene, - rekao je drugi čovjek. - Ako je dovoljno star da nosi mač,
dovoljno je star da umre od jednog. Osim toga, MacGregorsi su jako osvetoljubivi.
Pogledajte ga u oči. On će se vratiti po nas jednog dana.
Patrick je pao na tlo i vidio oštricu kako treperi iznad njegove glave.

73
 Klub Brbljivica

Htio je zaustaviti san. Pokušao je promjeniti uspomene. Pokušao je odgurnuti

ih daleko, ali nije uspijevao….
- Ne! - Majčin glas se začuo iz mraka. - Nemoj ozlijediti mog ...
Patrickova prsa su gorila kako su ga slike napadale nemilosrdno. Njegova
majka je skočila ispred njega.
Campbell nije mogao zaustaviti mač. Njezina prsa se nakriviše probodena
umjesto njegovih.
- ... Sina.
Zvuk je odzvanjao u glavi neumoljivo - žamor smrti. On nikada neće
zaboraviti taj zvuk dok god bude živio.
- Majko! - Krik koji je izišao iz njegovih pluća nije bio ljudski. Bio je upleten u
agoniji i bijesu i bespomoćnosti. Očito je poludio, podigao je teški mač koji mu je
pao pored oca i sa snagom za koju nije ni znao da je posjedovao, pokazao svoju
snagu. Bila je to snaga iz mržnje. Snaga dječaka koji je brutalno uveden u muškost.
Sjetio se iznenađenih izraza dva mrtvaca kad ih je ostavio prije nego što je
pobjegao u šumu. Ali to nikada nije bilo dovoljno da zamijeni roditelje koje je izgubio.
Ubio je pohlepne Campbelle.
Umirujuća ruka na čelu smanjila je uspomene koje su ga progonile. San
izblijedi, i on je zaspao.
Patricka je probudio zvuk anđela. Ili je možda umro i otišao u raj, jer se činilo
kao da je plutao na oblacima, tako je meka bila površina na kojoj je ležao.
Pokušao je otvoriti oči, ali one su se opirale. Činilo mu se kao da ima olova u
kapcima. Pokušao je podići glavu, ali kad mu je maleni pokret uzrokovao sijevanje
kroz lubanju, predomislio se. Želio je plutati na oblaku malo duže, ušuškan u mekoj
posteljini i toplim krznima, obraza pritisnutog uz jastuk od perja, suptilni miris
lavande ispuni mu nos, a anđeoska pjesma ga je uljuljkavala natrag na spavanje.
Njegove oči se otvore. Oblak? Jastuk? Anđeo? Što do pakla ...? Nije plutao na
nebesima, ali je ležao u krevetu. Prošlo je toliko vremena otkako je spavao na bilo
čemu drugom osim prljavštini i zemlji, da gotovo nije prepoznao gdje je.
Gdje sam?
Pokušao se sjetiti, ali njegov mozak nije htio raditi ispravno. Sve je bilo
isprekidano ... nejasno.

74
 Klub Brbljivica

Dio posteljine se povukao i baršunasto meka ruka kliznula je duž njegovih

golih prsiju. Nježan dodir je bio poput vatre, iznenadivši ga budnog - potpuno
budnog. Oči su mu se otvorile i on je zgrabio delikatna zapešća, gledajući u kristalno
bistre oči svog anđela, Elizabeth Campbell. Vrlo šokiranu Elizabeth Campbell.
Ona uzdahnu i nebeska pjesma se naglo zaustavi. - Vi ste budni!
- Gdje sam? - Upitao je, a glas mu je bio mračan kao i glava, mrzeći taj
osjećaj zbunjenosti. Ležao je u čudnom krevetu polugol, u glavi mu je bila jeka,
žedniji nego što je ikada bio u svom životu.
Što je učinila s njim? Je li otkrila tko je on? Da li je bio zatvoren?
Po prvi put, on je pogledao po sobi. Ako je to bio zatvor, bio je najluksuzniji
koji je ikad itko vidio. Soba je bila ogromna, možda dvadeset stopa duga, s
neobičnim zasvođenim kamenim stropom i ožbukanim zidovima oslikanim umirujuće
žuto. Dva velika staklena prozora omogućavala su obilje sunca koje se prelamalo na
poliranim drvenim podovima. Tu je bio i veliki kamin na suprotnom kraju, i fini
namještaj razbacan po sobi. Osim uljanice, on izbroji dva srebrna svijećnjaka. Iznad
svoje glave, ugledao je nadstrešnicu teških svilenih zavjesa između raskošno
rezbarenih drvenih stupova kreveta. Krevet, dekoracija, namještaj ... sve je bilo
dovoljno bogato za dvorac nekog kralja.
Stisnuo joj je zglob malo čvršće i ponovio otprilike: - Gdje sam ja?
- Čula sam vas prvi put kad ste urlali na mene. - rekla mu je oštrim glasom,
nimalo smetena njegovim ispadom ljutnje. Bijesa koji je mnogim ljudima dizao kosu
na glavi. Dovraga, on se smekšao. - Vi ste u kuli dvorca Campbell, - objasnila je. - U
spavaćoj sobi mog rođaka, zapravo.
Kralj Campbell. Onaj koji kažnjava MacGregorse - a on je spavao u njegovom
krevetu. Svijetu je morao doći kraj. On proguta ironiju i pogleda okolo opet,
pokušavajući se sjetiti. - Kako sam dospio ovdje?
Pažljivo, ona oslobodi prste s njezina zapešća i odmakne se od kreveta. Stojeći
leđima okrenuta suncu kao da joj je kosa bila uhvaćena u zlatnoj aureoli svjetlosti, a
koža, delikatna kao alabaster....
Prestao je disati.
Nije samo pjevala kao anđeo, izgledala je kao jedan. Moj anđeo.
Njezine nježne obrve nabraše joj se iznad nosa. - Ne sjećate se ničega?

75
 Klub Brbljivica

Odmahnuo je glavom, mali pokret zbog kojeg se trznuo od boli.

Odmah mu je prišla opet ga dirajući. Rukom po čelu. - Jeste li dobro?
Zvučala je ... u pitanju, kao da je zabrinuta za njega. - Sve dok ne pomičem
glavu.
- Onda predlažem da je ne pomičete i dalje, - rekla je s osmijehom. Natočila je
čašu vode iz vrča na stolu pokraj kreveta i pružila mu je. - Popijte ovo. Mora da ste
žedni. - On je iscrpljen brzo popio, hladna tekućina se spuštala niz njegovo suho grlo
poput ambrozije.
Predao joj je praznu čašu i upitao: - Sad mi recite kako se dogodilo da se
nalazim u krevetu grofa od Argylla.
Zgodno ružičasto rumenilo uvuklo joj se u blijede obraze, i opet se odmaknula
od njega. - Bili ste jako bolesni, a iscjeliteljica je rekla da je potrebno da budete u
toplom. - Ona mahne prema kaminu. - Kako je ovo jedina privatna soba sa svojim
kaminom do novog tornja i završena je, činilo se razumnim.
On se namršti. - Bolestan?
- Vaši ljudi su vas pronašli u nesvjesnom stanju zbog rane koju ste zadobili. -
Ona ga prodorno pogleda. - Prije dan i pol.
Prokletstvo. Izgleda da ga je njegova ozljeda konačno sustigla. Normalno znak
slabosti bi ga ljutio, ali ne i ovaj put. Da je znao kako će to biti prilika da se nađe
polugol u spavaonici s njom sam već bi to pokušao i prije. A od načina na koji su
njene oči izbjegavale pogledati u njegova prsa, osjetio je da više ne razmišlja o
njemu kao pacijentu.
- Izgubili ste toliko krvi da smo mislili da ćete umrijeti. - dodala je. - Kako ste
mogli ne reći ništa o svoj ozljedi?
On je slegnuo ramenima. - Nisam mislio da je to ozbiljno.
Njezin se izraz promijenio od zabrinutog u iziritirani - ljutit, čak. - Nije ozbiljna?
Kako možete reći tako nešto? Šetate se s otvorenim razrezom na vašoj strani oko tri
pedlja dugom. Sigurno mora da ste to osjetili? Sigurno vas je boljelo?
Njezin bijes - i nagovještaj sarkazma - na trenutak ga je iznenadio. - Malo. -
priznao je nevoljko, i nije bio sasvim siguran što napraviti s ovom stranom Elizabeth
Campbell. Njegov nježni mali mačić, činilo se, imao je kandže. - Ali sad se osjećam
mnogo bolje. - Malo u bolovima, ali se osjećao bolje nego već dugo vremena.

76
 Klub Brbljivica

- Od svih tvrdoglavih ... glupih ...

Oči su joj bljesnule, a on je mislio kako je ona najljepša stvar koju je ikada
vidio. Žestina se pojavila, snaga i strastvenost iz žene koja je bila uzor dužnosti i
vrlina.
Bože, želio ju je. Kao ništa prije u svom životu. S intenzitetom koji bi ga trebao
uznemiriti, da nije toliko zaokupljen drugim stvarima. Poput toga da je pokrije svojim
tijelom i digne joj ruke iznad glave, tako da se ispruži ispod njega dok polako ulazi u
nju.
- Mogli ste umrijeti. - reče ona. - Bili bi umrli da nije bilo iscjeliteljičine pomoći.
- I vaše. - rekao je, držeći njen pogled napeto. Ideja njezine brige za njega ...
sviđalo mu se to.
Spustila je pogled. - Ja sam učinila vrlo malo.
Lagala je. To je bio njezin umirujući glas kojim je tjerala njegove snove sa
svojim pjesmama i nježnim rukama.
Izbjegavajući njegov pogled, ona priđe krevetu, još jednom poslušno kao
gospodarica dvorca. - Došla sam provjeriti ranu. - rekla je žustro. - Mogu se vratiti
kasnije, ako ne želite to učiniti sada.
- Ne! - Pomisao da su njene ruke na njemu ... - Sada je u redu. - rekao je, a
glas mu je promukao nepogrešivo.
Oklijevala je, pogled joj je skliznuo od njegovih golih grudi na prekrivač koji je
prebacio nisko preko bokova. Očito se osjećao mnogo bolje, jer je bio tvrdoglav kao
nestašni dječak pod težinom njezina pogleda.
Osjetio je njezinu nervozu, ali se nije trudio da se pokrije. Sviđalo mu se kako
ga gleda, sviđalo mu se kako je bila svjesna njega.
- Jako dobro.
Legao je natrag na jastuk i promatrao je dok je radila. Nagnula se nad njega
ispitati zavoj, a njezin nježan miris ga je okružio. K vragu, mirisala je dobro. Svježe i
cvjetno. Kao lavanda po kojoj mu je mirisao jastuk. Nosila je jednostavnu smeđu
vunenu haljinu i pripadajuću jaknu koja je zagrlila nježne obline njezinih grudi. Pune,
okrugle grudi kojih je bio bolno svjestan bile su samo nekoliko inča od njegovih usta.
On je mogao podići glavu i zakopati lice u tu mekoću.

77
 Klub Brbljivica

Pramen njezine kose pao mu je naprijed na prsa. Lanena svila na koži ga je

natjerala da uzdahne.
- Žao mi je. - promrmljala je, brzo podvlačeći pramen iza njezina uha. Ipak
sagnula se nad njim, podigla oči do njegovih. - Moram povući povez natrag i
provjeriti ispod. To bi vas moglo malo boliti.
Bio je u bolovima, ali ne zbog njegove rane.
Osjećao je kako bi mu muškost mogla eksplodirati. Bila je tako blizu. Nije
mogao disati; svaki dio njegova tijela bio je kao na oštrici britve. Nekako je uspio
izgovoriti, - U redu.
Nježno je povukla zavoj, a on je mogao vidjeti pomno sašivenu ranu. Izgledalo
je dobro. Iznenađujuće dobro. Annie neće imati ništa za prigovoriti - a to nije tako
lako.
Elizabeth je vlažnom krpom iz posude nježno obrisala osušenu krv. Zatvorio je
oči, koža mu je gorila gdje god ga je dotakla. Njezine ruke na njegovom tijelu su bile
jako uzbudljive. Bio je stvarno suzdržan za čovjeka koji nije imao nikoga dugo
vremena.
Uzmi je.
Njegov puls je jurio, dah mu se prekidao, njegovo strpljenje je ponestajalo.
Prsti su joj prelazili preko rebra na trbuh, do pojasa njegovih hlača.
Odviše blizu. Ali ne dovoljno blizu. Bio je tvrd kao kamen, čeznući za njezinim
dodirom. Sve na što je mogao misliti bile su te baršunaste ruke kako se zatvaraju oko
njega.
Lizzie je srce udaralo u prsima. Ruke su joj se tresle dok je pregledavala ranu,
kao što je činila već dvije noći i jedan dan.
Ali ovaj put je bilo drugačije.
Ovaj put nije bio u nesvijesti, bio je potpuno budan. Koža koju je dotaknula
bila je topla i pulsirala je sa životom. Napetost je pucketala u zraku između njih.
Osjećala je težinu njegovih očiju na njoj, promatrajući je napeto dok je premotala
ranu. Bilo je nekog opakog zadovoljstva u spoznaji da je njezin dodir utjecao na
njega. Ona se osjećala ... poželjno.
Obrisala je vlažnom krpom dno reza blizu želucu, pokušavajući ne primijetiti
koliko je velika rana bila. Kako su mu napeti mišići. Problem je da je on to primijetio i

78
 Klub Brbljivica

njene ruke su imale svoj smjer. Slučajno je pomaknula rub plahte koju je prebacio
nisko nad bokovima, i došla u kontakt sa njegovom muškosti. Njegovom vrlo
istaknutom muškosti. Za samo trenutak, pogled joj se zadržao na ispupčenju ispod
pokrivača.
Majko mila.
Njegova ruka joj stisne zapešće. - Dosta!
Glas mu je bio prodoran od sirove boli. Pogled joj je bio šokiran, očaj je
probadao u prsima. - Žao mi je, jesam li vas povrijedila?
Njegove oči su prikovale njezine -briljantne zelene tako mračne, činile su se
gotovo crne. Mogla je vidjeti napetost u njima, u blagoj raširenosti njegovih nosnica
i sitnim bijelim prugama ugraviranim oko usta. - Ne na način na koji mislite. - rekao
je grubo. - Najbolje da prestanete. Pošaljite nekog drugog da završi.
Lizzie uvuče dah kao da je primila udarac, bol ju teško pogodi u prsima. Oči su
joj se raširile užasnuto. Bože, kakva je ona budala. Unatoč tome što se dogodilo s
Johnom, ona je bila daleko od toga da je bila iskusna. Pokušala je odvratiti pogled,
ali nije se imala nigdje sakriti. On ju je držao tako blizu, ruke omotane oko njezina
zapešća čvrsto kao narukvica od čelika. - Nnnaravno.
Mucanje. Njezino poniženje je sada bilo kompletno. Uz slomljeni jecaj,
pokušala se odmaknuti, ali on ju je povukao natrag. Rukom se instinktivno oslonila
na njegova prsa i to je bilo jedino što ju je sprječilo da padne na njega.
Ona uzdahne, isprekidano, ali sad zbog toga što je bila tako blizu njega. Tako
blizu da su njezine grudi okrznule njegova prsa i samo koji centimetar od njegovih
usta. Toplina je preplavi.
Mogla je osjetiti nagovještaj začina na njezinom jeziku, i sve o čemu je mogla
misliti je da pritisne usne na njegove.
Kakav bi to osjećaj bio da ga poljubi? Jesu li njegove usne tako nevjerojatno
meke i baršunaste kao što su izgledale?
Hoće li biti nježan ili grub? Ili zahtjevan?
Iskušenje je bilo ogromno. Njegov tamni, muški miris ispuni njezina osjetila.
Bio je tako topao, njegova koža je gotovo vruća na dodir. Mogla je čuti kako mu lupa
srce ili je to možda bilo njezino.

79
 Klub Brbljivica

Ona se zagleda u njega, širom otvorenih očiju, pokušavajući čitati misli iza
neumoljivog pročelja. Njegov izraz je bio čvrst, nepopustljiv. Oči su mu bile tamne.
Izgledao je kao da mu je posljednja stvar na pameti da je ljubi.
Bila je budala, dopuštajući sebi da je uhvati ovako. Nije li rekao da ne želi
ništa s njom?
- Ne. - rekao je oštro. - Ono što ste pomislili je pogrešno.
Vruće suze su je pekle u njezinim očima. - Ne trebate objašnjavati. Trebala bih
ići. - Pokušala se odgurnuti, ali to je kao da pokušava savijati čelik. Tvrda, mišićna
stijenka prsa nije propuštala, niti ruka koja ju je držala.
Izgovorio još jednu kletvu, mrmljajući nešto o njoj previše prokleto nevinoj.
U tome je bio u krivu.
- Pogledaj me. - naredio je, prstima joj nježno podižući bradu. Nevoljko mu je
udovoljila. - Ne želim da me dirate, jer se osjećam previše dobro. - Mišić ispod
njegova čeljusti je pulsirao. Nagnuo se bliže, njegove usne su bile za dlaku od
njezinih. Srce joj je divlje udaralo - neizvjesno. Iznenađena, osjetila je i najmanji dah
na usnama, lagan kao pero-tako mekan da se pitala da li je ona to zamislila prije
nego ju je povukao natrag sa uzdahom. - To je sve što mogu učiniti upravo sada da
vas ne srušim na sebe i ljubim dok ne bi oboje izgubili glavu.
Toplina u njegovu glasu nije ostavila nikakvu sumnju da je mislio ono što je
rekao. Ideja zanosa nije ju uplašila koliko bi trebala. Dvije mrlje boje pojavile su joj
se visoko na obrazima. Teško je progutala.
- Oh.
- Da, oh. - Pustio joj je zapešće, oslobodio je, ali ona se nije pomaknula
odmah. Nije mogla čak i da je htjela. Tijelo joj je bilo svojeglavo zbog blagostanja
koje je osjećala ovako blizu njega, previše dobro.
Njegova ispovijed nije ju trebala tako apsurdno zadovoljiti ... ali je to učinila.
Nagovještaj užitka jurnuo joj je u obraze. Ugrizla se za usnu i rekla stidljivo: - Nisam
znala da ...
- Znam. - Pogled mu se produbio. - Ali sada znate. Želim vas, a ja nisam
gospodin dovoljno da ne uradim nešto po pitanju toga.

80
 Klub Brbljivica

Oči su joj se opet raširile, obuhvaćajući opasni izgled čovjeka koji leži polugo
ispod nje. On je bio u pravu - nije izgledao nimalo kao gospodin. Izgledao je poput
ratnika. Kao čovjek koji visi vrlo blizu rubu pristojnosti. Zašto nije uplašena? - Vidim.
- Dakle, ako se predomislite o mojoj ponudi...
- Neću mijenjati svoje mišljenje. - rekla je čvrsto. Trenutak koji je prošao
između njih u tišini koja je slijedila je bio tako pun intenziteta, gotovo opipljiv.
Osjetila je vezu, niti koji ih vuku bliže i bliže. Čvršće i čvršće.
Shvatila je da njezine riječi možda zvuče kao poziv. Crveneći se, ona jedva
izgovori. - Mislim, dobro, to su neobične okolnosti. Nema razloga da mislite da se
ovako nešto nikada neće dogoditi ponovo. Jedna od sluškinja može se brinuti za vaše
zavoje od sada.
Pogledao ju je kao da je htio reći da možda neće biti tako jednostavno, ali je
odlučio ignorirati posljedice.
Krenula je prema vratima, zaustavivši se iznenada i okrenula se posljednji put
da ga pogleda. - Dakle, vi ćete ostati?
Njihove oči gorile su s intenzitetom koji joj je rekao da je budala. Ono što je
nicalo među njima nije bilo ograničeno na ovu sobu.
- Da, djevojko, ja ću ostati.
Nasmiješila se, više od olakšanja nego što je htjela priznati. Ali mali dio nje
pitao se da li je ona upravo otvorila Pandorinu kutiju i pozvala više nego što je mogla
podnijeti.

81
 Klub Brbljivica

Šesto poglavlje

D
va dana kasnije, Patrick više nije mogao obuzdati svoj nemir. Do
vraga s tim što prokleta iscjeliteljica rekla, neće ostati u krevetu više
ni jedan sat, a kamoli još jedan dan. On je bio zapovjednik, ratnik,
ne neki slabić. Svake minute koji su on i njegovi ljudi provodili u krilu svojih
neprijatelja povećavala se opasnost od otkrivanja. Vrijeme je bilo od ključne važnosti
i ne smiju ga tratiti.
Okupan, sit, i odjeven u odjeću koja je očišćena za njega, pričvrsti mač oko
struka i baci luk preko ramena, ostavljajući iza sebe luksuzne odaje grofa od Argylla i
krene u potragu za svojim ljudima. Bilo je nevjerojatno koliko jednostavne stvari
mogu učiniti da revitaliziraju čovjeka. Po prvi put u nekoliko godina, više nego što je
želio razmišljati, osjećao se civilizirano. Čudna pojava za odmetnika, ali takva na koju
je najbolje ne navikavati se.
Nije bilo vjerojatno da će njegov boravak u dvorcu Campbell biti dug. Čim
bude mogao uvjeriti Elizabeth da pobjegne s njim, oni će otići u Visočje. Moglo bi
proći neko vrijeme prije nego što ona bude dobrodošla natrag u svoj dom.
Svjesnost svega što će ona ostaviti iza sebe grizla ga je poput roja mušica u
kolovozu. Nije mu se sviđalo što je obmanjuje, ali vjerojatnije je da bi ga Lizzie
gađala jednim od svojih bodeža nego što bi se zabavljala sa jednim MacGregorsom.
Čak i uz obmane, međutim, ona ga je izbjegavala. Nije čudno s obzirom što je
bilo i što se skoro dogodilo između njih.
Nije se mogao sjetiti da je ikada išta tako utjecalo na njega. Nagon, gotovo
nasilni koji ga je tjerao da je posjeduje. Njegova potreba za njom ispunila je svaku
poru, svaki dio, svaku kost njegovog tijela. Rijetko je gubio kontrolu, čak ni u žaru
bitke - a sigurno ne zbog žene. Nitko nije prodro u oklop koji ga okružuje od ubojstva
njegovih roditelja. Da je ta malena, ozbiljna djevojka bila u stanju to učiniti stvarno

82
 Klub Brbljivica

ga je iznenadio. Bila je istina kad joj je rekao da ga je trenutak dijelio od toga da je

povuče na sebe i prepusti se sirovoj strasti.
Možda ju je trebao imati. Tada ne bi sumnjala što mu je učinila.
Nije mogao vjerovati da je zapravo pomislila da ga nije privukla. Njegovo
priznanje ju je uznemirilo. Uznemirilo, ali ne i obeshrabrilo. Suptilna, ali važna razlika.
Sve što je trebao je bio poticaj. Izazov će biti pronalaći vrijeme nasamo s
njom.
Možda ju nije trebao upozoriti na svojoj bolesničkoj postelji, ali pomisao na nju
kako ga njeguje, na njene ruke na svom tijelu i da on ne može učiniti ništa ... neće
biti ništa - sporo - u njegovom zavođenju.
Što se dogodilo s njegovom hvalisavom samokontrolom? Sasvim sigurno je
našla pakleno vrijeme da ga napusti.
Ramenima se sudarao sa zidovima uskog stubišta kad je skrenuo prema
velikoj dvorani. Iako je znao da je bilo izgrađeno za zaštitu-spriječiti napadača da se
uspne stubama-zarekao se da će si jednog dana izgraditi vrata dovoljno visoka da
neće sagibati glavu i stepenice dovoljno široke da ne mora hodati postrance. Ipak,
unatoč svojoj veličini, navikao je kretati se tiho kroz skučeni prostor i to je činio i
sada. Mekana koža čizama je bila gotovo nijema na uskim kamenim gazištima dok se
on spuštao tamnim stubištem.
Napravio je jedan korak u veliku dvoranu i zaustavio se na dugi, jezivi trenutak
prije nego se povukao tiho natrag u sigurnost stubišta.
Naslonio se na hladni, čvrsti kamen, dok je žestoko lupanje njegova srca
usporavalo. Hladan znoj mu je curio niz čelo i leđa. Još uvijek u šoku, slušao je
glasove dvoje ljudi koje je vidio, znajući da je bio jedan korak, jedan pogled, daleko
od sigurne smrti.
Jer s Elizabeth je pred velikim kaminom bio čovjek zadužen za lov na
MacGregorse: Jamie Campbell.
Godine mržnje su izbile iz njega. Licem su mu jurili osjećaji. Mislio je na svoju
obitelj, sve članove klana koje je izgubio od ruku Campbella.
Osveta je lebdila u zraku, toliko jaka da ju je gotovo mogao okusiti.
Ignorirajući ubod boli od svoje rane, posegnuo je iza sebe i s hladnom
odlučnošću izvukao strijelu iz tobolca na leđima.

83
 Klub Brbljivica

Ako to učini, morati će bježati. Prilika da povratiti obiteljsku zemlju će biti

izgubljena, a Elizabeth Campbell će biti zauvijek izvan njegova dohvata.
Glas Jamieja Campbella je odjeknuo jasno i glasno. - Alisdair MacGregor je
otišao predaleko. Pobrinut ću se da im vise glave na kopljima!
Ako je imao imalo sumnje, Sljedbenikove riječi su ih izbrisale. Patrickove usne
se stisnu u sumornu liniju dok je zatezao luk i podigao prema leđima čovjeka koji je
lovio njegove rođake kao pas.
Koji je bio odgovoran za nebrojene smrti njegove braće. Koga svaki
MacGregors želi vidjeti mrtvog.
Prilika poput ove možda više nikad neće doći.
Oči su mu se suzile kad je povukao uzicu i zauzeo mirni stav, s namjerom da
riješi njegov klan nemilosrdnog progonitelja jednom i zauvijek.
Lizzien pogled uhvati pokret i ona se zagleda preko ramena svog brat prema
stubištu. Ne vidjevši ništa, okrene se Jamieju, pokušavajući ga smiriti osmijehom. Ali
znala je da njenog silovitog brata neće biti tako lako smiriti. Vijest o napadu ga je
razbjesnila.
Razgovor s njim kad je bio ovakav je kao da pokušavate umiriti medvjeda
probuđenog iz svojeg zimskog kreveta.
- Znam da si uzrujan, Jamie, ali....
- Uzrujan? Božje dragi, Lizzie! To ne može opisati ono što osjećam sada. -
Njegov glas se stiša i on ju je povuče u svoje naručje. - Da su ti naudili...
- Ali nisu.
- Iz onoga što ste opisali, da Tullibardineovi ljudi nisu stigli kad jesu ... - Glas
mu je zamro.
Gledao je dolje u njezino lice, njegovo lijepo s ganućem koje je tako rijetko
vidjela. Bilo je čudno vidjeti njezina velikog, snažnog brata potresenog. - Ne znaš što
su ti ljudi sposobani, Lizzie.
Sjetivši se pogleda punog mržnje na MacGregorsovom ratničkom licu prije
nego što je otišao, ona zadrhta i spusti obraz na hladnu čeličnu ploču na njegovim
prsima. - Ja ću biti zauvijek zahvalna Patricku Murrayu i njegovim ljudima što su me
spasili.

84
 Klub Brbljivica

- Kao što ću i ja, mlađa sestro. Kao što ću i ja. - On je zagrli snažno na
trenutak, a zatim je pusti i stisne joj rame. - Patrick Murray ... - Odmahnuo je
glavom. - Često ime, ali nisam nijednog upoznao. Iz onoga kako ste opisali njegove
vještine, čudim se da nisam čuo za njega. Bez obzira, želim mu se osobno zahvaliti.
Bila je spomenula Patrickovu ozljedu i da se odmara u sobi njihovog rođaka
kada je prvi put prepričavala detalje napada. - I hoćeš. Možda večeras, ako se bude
osjećao dobro za posjetitelje. - Nasmiješila se bratu, još uvijek ne vjerujući da je
doista ovdje. Nije shvatila koliko joj nedostaje dok ga nije vidjela kako juri kroz vrata,
kao da mu je vrag za petama. - Još uvijek ne mogu vjerovati da si stigao tako brzo.
Nisam imala vremena ni da uzmem olovku i napišem poruku Archieju objašnjavajući
svoje kašnjenje.
Jamie slegne ramenima. - Ne događa se često da smo Colin i ja od istog
mišljenja, ali kada nisi stigla kao što je bilo planirano, obojica smo imali isti loš
predosjećaj.
Lizzie je bilo žao što Colin i Jamie nisu bili bliskiji, ali Colin se držao odvojeno.
Znala je da je zamjerio Jamieju za bliskost sa njihovim bratićem-bliskost koju je
Jamie osjećao kao posljedica toga što je bio najstariji brat i poglavica.
- MacGregorsi su izvan kontrole, ali ipak ... - Jamie je odmahnuo glavom. -
Nikad nisam mislio da će Alasdair MacGregor biti tako ludo odvažan. Sigurno je
morao znati da će napadajući tebe navući punu snagu bijesa klana Campbell na njih.
- Možda je osjećao da su oni već jest. - reče Lizzie trezveno. - Očajni ljudi nisu
poznati po svojom oprezu. Osim toga, prema onome što ti kažeš o MacGregorsima,
oni su divlji i nekontrolirani. Poglavar možda nije sudjelovao u tome.
Jamie se podrugljivo osmijehne i poljubi joj čelo. - Uvijek tako osjetljiva, mlađa
sestro. Ti si vjerojatno u pravu. Ovaj napad nema obilježja Alasdaira na njemu. Ali
ako je Glenstrae izgubio kontrolu nad svojim ljudima, to onda znači da je potreba da
privede razbojnike pravdi još veći imperativ.
Jamie je svoj zadatak uzimao jako k srcu. Lizzie je znala da je putovao na otok
Bute slijedeći njihov trag. - Jeste li imali sreće na Butu?
Čudan izraz je prešao njegovim licem-da nije poznavala svog brata bolje, rekla
bi da je to bilo žaljenje.
- Ne. Nije bilo ni traga od njih.

85
 Klub Brbljivica

Bilo je nečeg u njegovu glasu. - Ali?

- Ali ja sam gotovo siguran da su tamo.
Lizzie razmisli na trenutak, podsećajući se što je znala o Lamontsima. - Jeste li
pronašli kćer lorda Ascoga? Čula sam da je vrlo lijepa.
Evo ga opet. Izgled žaljenja, ali ovaj put prožet nečim drugim. Nešto što ona
nikada prije nije vidila na licu svoga brata: sirova mješavina boli i ljutnje. Pogleda ga
procjenjujući.
Da li je moguće da je neka žena napokon našla put ispod neumoljive kože?
- Lijepa? Da, ona je ljepotica. No, oštrog jezika i pokvarenog.
Lizziena usta se nasmiješe. - Nije htjela imati ništa s tobom?
Jamie se nasmije. - Vidim tvoj um nije omekšao, sestro moja. Ali štoviše, to
nije problem.
- U čemu je problem?
- Čini se da me reputacija pretekla.
- Ako ne vidi da je tvoja reputacija točno ono što je-smeće-onda nije vrijedna
tebe.
Jamie se nasmiješi. - Bojim se da to nije tako jednostavno Lizzie.
Vidjevši iz njegova izraza da više neće izvući iz njega, ona promjeni temu. -
Dokad ćete ostati?
- Dan ili dva, ne više. Naš rođak vjerojatno čeka naš dolazak u Dunoon upravo
sada.
Srce joj se zaustavi. - Naš?
- Ja ću te tamo otpratiti.
- Ali ... - Njezine misli su instinktivno odletjele čovjeku koji se odmarao u sobi
iznad. On nije bio spreman putovati. Ako će otići u Dunoon, to bi bilo bez Patricka
Murraya. Nije imala dobar razlog da ne otputuje s Jamiejem, osim sve jače potrebe
da odgodi razgovor o braku.
- Neću dopustiti da ti se nešto dogodi, - reče Jamie, pretpostavljajući da je
brine mogućnost drugog napada.
- Znam, ali smo izgubili toliko ljudi. Imate samo nekoliko stražara s vama. Ako
ja sad otputujem sa stražom dvorac će ostati žalosno nezaštićen.

86
 Klub Brbljivica

Jamie pomisli na trenutak. - Da. Morati ćemo zaposliti više stražara odmah.
Reći ću Donnanu da se pobrine za to čim bude u mogućnosti.
Otvorila je usta kako bi mu rekla da je ona već to učinila, a zatim ih zatvorila,
znajući kako prezaštitnički njezin brat može biti. Umjesto toga, ona duboko udahne i
usudi se reći, - Mislim da će to biti najbolje ako ostanem ovdje. Barem dok se ova
situacija s MacGregorsima ne riješi.
Protrljao je bradu, zamišljeno. - Jesi li sigurna da ne pokušavaš izbjeći
određeni razgovor s našim rođakom?
Lizzie se ugrize za usnu, dok joj se toplina penjala uz obraze. - Ti znaš za to?
On slegne ramenima. - 'Nije nikakva tajna.
Bilo je nečeg u njegovu glasu što nije slutilo na dobro. - Da li Archie ima
netkoga posebno u vidu?
- Da, mislio sam da znaš. Roberta Campbella.
Campbell Glenorchyjevog drugog sina. To je imalo strašnog smisla. Dvije
grane klana Campbell su godinam bile u sukobu zbog moći i zemlje. Trebala je
pogoditi kad joj bratić pisao o novom dodatku njezinom mirazu. Ako se nije varala,
taj komad zemlje je bio predmet njihovog trenutnog spora.
Ona proguta, osjećajući omču dužnosti kako se zateže. - Shvaćam.
Jamie se namršti. - Mislio sam da ćeš biti sretnija. Ali ako Campbell nije netko
koga bi uzela u obzir, naći ćemo nekog drugog.
Čak i zbog bratovog izbora riječi se osjećala grozno. Znala je koliko je sretna
bila. Većina žena nije bila tako sretna da im je dopušteno imati mišljenje o izboru
mladoženje, jednostavno su ih obavijestili o kome se radi.
Ona je upoznala Roberta Campbella na dvoru nekoliko puta ali ga zbog sukoba
između njihovih obitelji nikada nije uzela u obzir, ali on je bio čovjek za kojeg bi
svaka žena bila sretna da se uda.
Zgodan, snažan, šarmantan- posve u suprornosti od njegovog zastrašujućeg
oca. Priče koje je čula o Glenorchyevim ispadima bjesa bi smrznuli i najtvrđe srce.
Nije imala razloga za prigovor, ali sasvim neuobičajeno to je bilo upravo ono
što je želila učiniti.
- Lizzie?

87
 Klub Brbljivica

Natjerala se da se osmjehne, ali nije mogla osvijetliti svoje srce nikakvim

osjećajima. - Naravno da ću ga uzeti u obzir.
Jamie kimne, kao da nije ni očekivao da bi išta drugo rekla. - Ja ću obavijestiti
našeg rođaka. -
- Onda mogu ostati?
- Razmislit ću, ali ako stvari stoje kao što kažeš, to bi moglo biti najbolje. - On
zastane, proučavajući njezino lice.
- Nešto nije u redu, Lizzie?
- Misliš osim što me gotovo otela banda odmetnika?
Jamie se nasmiješi. - Da, osim toga. Zar se ne želiš udati? Uvijek sam se pitao
da li postoji nešto što mi nisi rekla o Montgomeryu.
Bilo je mnogo toga što mu nije rekla, i još mnogo što nikad neće. Popela se na
prste i poljubila ga u obraz. - Nema ništa. Naravno da se želim udati.
To je bila istina, ali ponekad istina nije bila sve.
Robert Campbell. Glenorchyjev sin. Njegov prokleti bratić - dok ubojstvo
njegove majke nije prekinulo svo srodstvo s Campbellima od Glenorchya u njegovoj
glavi. Patrick se osjećao kao da mu je netko zabio strijelu u leđa.
Glenorchy je bio odgovoran za smrt njegovih roditelja, za protjerivanje
njegovog klana sa njihove zemlje i spaljivanje njegovog doma. Za njegovo
protjerivanje u odmetnika. A sada će Glenorchyjev sin imati sve - Patrickovu zemlju,
život koji mu je oduzet, i Elizabeth Campbell. Nepravda ga je izjedala, bućkajući se
poput bazena kiseline unutar njegove pocrnjele duše.
Ustrijeli ga.
Njegovi mišići su se počeli trzati od sile kojom je držao tetivu luku napetu tako
dugo. Trebao bi ga ustrijeliti odmah. Ali je bio iznenađen kad je vidio dašak
humanosti u čovjeku kojeg je smatrao Sljedbenikom. - Lizzie, - tepao joj je, zaboga.
Iako Patrick nije mislio da to Jamie Campbell ima u svom crnom srcu, jasno je volio
svoju sestru. I baš kao što je bilo jasno, ona je voljela njega. To je možda više nego
bilo što drugo zaustavilo njegovu ruku.
Stisnuo je zube, znoj mu je curio niz sljepoočnice. Gubitak krvi ga je oslabio
više nego je mislio.

88
 Klub Brbljivica

Sljedbenikova široka leđa su se uzdizala pred njim, laka meta. Nikoga nije bilo
u blizini. Mogao bi pobjeći prije nego što bilo tko shvati što se dogodilo. Nije bilo
ničega....
Uzmi prokletu strijelu.
Patrick spusti luk.
Prokletstvo.
Nije mogao to učiniti. Bez obzira na to koliko ga je mrzio, nije mogao pucati
čovjeku u leđa.
Campbelli su ga otjerali iz njegove kuće, pretvorili ga u odmetnika i lovili ga
kao krvožedni psi, ali Patrick nije izgubio svu čast. Bez obzira koliko skliske uzde
uljudnosti bile, on još nije postao hladnokrvni ubojica.
Osim toga, ako će biti prisiljen pobjeći, neće biti nikoga tko bi spriječio Lizzie
da se uda za Roberta Campbella i Patrickova zemlja će biti zauvijek u Glenorchyjevim
rukama. Nije mogao dopustiti da se to dogodi.
Samooptuživanje nije bilo nešto što ga je mučilo inače, ali nije mogao pobjeći
osjećaju da ako sad ne ubije Jamieja Campbella, da je iznevjerio svoj klan.
Koji dio je čast imala u životu odmetnika?
Nadao se do pakla da neće požaliti. Jer krv svakog MacGregorsa koji padne od
ruke Sljedbenika od ovog dana ubuduće će biti na Patrickovim rukama.
Nakon boljeg razmatranja, Lizzie nije bila osobito željna da se susret njezina
brata s Patrickom održi. Bojala se da će njen pronicljivi - i dosadno previše zaštitnički
- brat vidjeti više nego što je htjela. Bog zna da nikad nije bila vrlo dobra u skrivanju
svojih osjećaja i da je Patrick Murray probudio vrtlog - osjećaja - u njoj. Samo šta su
oni bili, nije znala. Ali nije htjela da Jamie dođe do bilo kakvih zaključaka prije nje.
Dakle, ona je osjećala olakšanje kada je Patrick javio da se ne osjeća dobro i
da ga ne uznemiravaju. Zabrinuta da mu je gore, potraži iscjeliteljicu, koja ju je
obavijestila da se ujutro osjećao dobro, ali je oslabio znatno poslijepodne. Starija
žena mu je dala napitak od toplog mlijeka sa vinom kako bi mu osigurala dobar noćni
odmor, te nadu da će biti bolje ujutro.
Do jutra, međutim, Patrick se još uvijek nije osjećao dovoljno dobro da se
pojavi.

89
 Klub Brbljivica

- Mislio sam da si rekla da je se već oporavio? - Jamie je upitao lijeno, ispirući

ribu koju je doručkovao dugim gutljajem jakog piva koje preferiraju gorštaci.
Lizzie se namršti. - Mislila sam da je dobro. - Ona ubaci komad kruha s
maslacem u usta žvačući polako. - Činio se mnogo bolje prije nekoliko dana.
- Da te ne poznajem bolje, Lizzie, pomislio bih da skrivaš svog viteza od mene.
Vrućina joj jurne u obraze. Lizzie je znala da je njezin brat mogao bez sumnje
vidjeti rumenilo koje joj grije obraze.
Posljednje što je željela bilo je da Jamie postane znatiželjan. Jednom kad
namiriše problem ...pa... bio je kao lovački pas.
Pozornost njezinog brat nije, međutim, bila na njezinim ružičastim obrazima
jer je u veliku dvoranu banuo glasnik zahtijevajući da vidi Jamieja odmah. Od
iscrpljenosti u njegovom izgledu, jahao je cijelu noć.
Mladi stražar se sagne i šapne nešto Jamieju na uho, a ono što mu je rekao je
izazvalo reakciju različitu od svega što je ikada vidjela kod njenog brata. Lice mu
problijedi i svaki mišić u njegovu tijelu se napne. Bijes je prepoznala, ali ovaj put je
bio drugačiji. Da ga nije poznavala bolje, pomislila bi da je to bio strah.
- Ubit ću ga! - Vikne Jamie, eksplodirajući i spuštajući svoju čašu s treskom na
stol.
- Što je?
- Naš brat. - Opsovao je.
Colin. Oh ne, što je učinio ovaj put? - Šta se dogodilo?
No Jamie je nije čuo. Imao je zamišljen pogled u očima, dok je njegov um
procesuirao vijest koju je primio. - Moram ići. Odmah.
- Gdje?
Okrenuo se i pogledao je, na trenutak se činilo da se sjeto gdje je bio. - Žao
mi je, Lizzie. Nemam vremena za objašnjavanje. Čini se da ću te ipak vidjeti u
Dunoonu nakon svega. Biti ćeš na sigurnom ovdje.
- Naravno da hoću.
- Ostavit ću poruku za Donnana da zaposli više stražara. Želim stražara s
tobom cijelo vrijeme. - Predviđajući njezin prigovor, dodao je, - Čak i u blizini
dvorca, Lizzie. Ne želim riskirati dok su MacGregorsi poniženi.
Lizzie kimne, a lice jednog stražara joj dođe pred oči.

90
 Klub Brbljivica

- Moram odmah odjahati na Bute.

Glas mu je bio hladan i bez emocija, ali Lizzie je pomislila da nikad nije čula
kako glas njezinog brata zvuči tako izmučeno. Što god ili tko god da je bio uzrok
tome, njemu će biti puno gore nego što je mislio.
Stavila je ruku na njegovu. - Bog s tobom, brate.
Oči su mu bile sumorne. - Pazi na sebe, Lizzie.
Ali ona nije bila zabrinuta za sebe. Ako je izraz na bratovu licu bio ikakav
pokazatelj, Colin je bio taj koji bi trebao biti zabrinut.

91
 Klub Brbljivica

Sedmo poglavlje

N
ekoliko dana nakon neočekivanog odlaska Jamiea Campbella, Partick
prvi puta nakon skoro tjedan dana izađe van. Iznenadila ga je
svjetlost sunca te je morao nekoliko minuta škiljiti kako bi dopustio
očima da se priviknu.
Njegov kratak - i umalo poguban - boravak van kreveta prije nekoliko dana
ga je pogodio snažnije nego li je očekivao. Izgovor koji je smislio kako bi izbjegao
suočavanje s Jamiem je bio stvarniji nego li je želio priznati.
Poslat će Robbiu poruku i upozoriti ga da se drži podalje od Enforcera, koji će
ga prepoznati zahvaljujući vremenu provedenom na Lewisu. Smislili su plan pomoću
kojeg bi otišli na par dana ukoliko bude potrebno, ali im se, čini se, sreća nasmiješila
kada je Jamie pozvan.
Iako je i dalje bio slab, Patrick je znao da više ne može odgađati. Večeras je
tjedan dana od napada i on će se susresti sa svojim bratom kako je i prvobitno
planirano - ako se George usudi pojaviti nakon onog što je učinio.
Od napada mu je magla u glavi mutila razum. Koje god nedoumice da je imao
oko obmanjivanja Elizabeth - Lizzie, nadimak koji joj je brat dao, pristajao joj je -
moraju se staviti u stranu. Pomisao da Glenorchy ima potpunu kontrolu nad
njegovom zemljom je bilo poput viskija sipanog na otvorenu ranu. Prije će umrijeti
nego dopustiti čovjeku koji je odgovoran za smrt njegovih roditelja da ju oženi. A
neće dozvoliti ni Argyllu i Glenorchyu da udruže snage protiv njegova klana.
Barmkin je bio prepun pripadnika klana koji su prolazili svoje dnevne
aktivnosti. Djeca su se igrala u dvorištu, grupica žena je stajala pored bunara i punila
svoje kante tračajući, nekoliko ih je bilo u vrtu s košarama, skupljale su povrće,
ljekovito bilje i sviježe cvijeće koje je, primjetio je, bilo u svakoj prostoriji tmurnog
starog zamka. Unatoč strašnoj, strogoj fasadi unutrašnjost je bila topla i udobna -
poput doma - i on je znao tko je za to odgovoran.

92
 Klub Brbljivica

Nije bilo puno muškaraca, što nije ni čudo u taj kasni jutarnji sat. Ratnici su
već bili u lovu ili vježbali svoje borbene vještine, dok su se seljaci brinuli za svoja
polja i blago.
Kako su ga Robbie i Hamish ranije posjetili znao je gdje će pronaći svoje ljude,
vježbali su svoje vještine lukom i strijelom na drugom kraju tornja - u blizini
ograđena vrta.
Dok je prilazio primjeti nekoliko podignutih obrva. - Lijepo vas je vidjeti tako
čila, kapetane. - reče Robbie, te se približi kako bi ga pozdravio entuzijastičnim
tapšanjem po leđima. Znao je da su njegovi ljudi zabrinutiji nego što bi priznali. Puno
su toga zajedno prošli i nisu bili samo kolege već braća po maču.
- Da. - doda Finlay prije nego li je Patrick odgovorio. - Kako si boravio u
grofovim odajama, pomislili smo da ćeš iskoristiti priliku i ostati malo duže u tom
komforu.
Bila je to nevina primjedba ali zbog toga što je došla od Cambellova čuvara
Patricovi se istinkti izoštre. Iskoristiti? Cijeli komfor? U njegovim je očima bio sjaj koji
se Patricku nije sviđao. Imao je pravo što se čuva ovog čovjeka. Unatoč tome,
Patrick odglumi mirnoću koju nije osjećao, nije ga želio uznemiriti. - Moje je mjesto s
mojim ljudima. - natjerao se na smireni izraz lica. - I prema onome što sam vidio na
posljednjem pucanju. - reče Robbiu. - Nisam došao ni minutu prerano.
Svjestan pretvaranja, Robbie mu uputi dobronamjerni osmijeh i izrugujući
salutira. - Na zapovijed, kapetane.
- Nisi li mislio moje ljude? - reče Finlay. - Rečeno mi je da si odlučio ostati. I
da sam ja kapetan dvorskih stražara.
Na Patrickovom licu nije bilo traga nagonu ljutitog ponosa koji je osjetio od
pokušaja drugog muškarca da mu stisne mišiće i zastraši ga. Potreban bi bio samo
jedan pokret koji bi obrisao osmijeh s njegova lica, umjsto toga on klimne. - Da.
Rečeno mi da bi ti dobro došao koji dodatan mač. Zar su me krivo obavijestili?
Dugo su jedan u drugog gledali bez riječi. Iako je znao da bi trebao učiniti sve
u svojoj moći da udobrovolji Campbellovom čuvaru, nije se mogao natjerati na to. To
mu nije bilo u krvi. Možda su ostali bez svoje zemlje, domova i bogatstva ali
MacGregori su potomci kraljeva - on se nikome nije klanjao. Ponos je sve što im je
ostalo.

93
 Klub Brbljivica

- Ne. - prizna Finlay. - Točno su te obavijestili.

Robbie se pokrene kako bi smirio situaciju. - Upravo smo namjeravali
pomaknuti metu za par koraka unatrag.
Zahvalan na prekidu, Patrick reče. - Možda bi bolje trebali pomaknuti
unaprijed.
Muškarci se nasmiju i Robbie namjesti nesretan izraz lica.
- Možda bi nam tvoj kapetan mogao pokazati što može s lukom i strijelom? -
reče Filay. Nije mu promakao izazov u njegovom glasu.
Ono što Patrick može je zabiti strijelu točno između Finlayevih buljavih očiju s
udaljenosti od 100 koraka. MacGregori su najbolji strijelci u Visočju, a Patrick je drugi
najbolji u tome, odmah iza svojeg rođaka. No takva bi veština bila primjećena - i
razglašena. A on nije želio skretati pažnju na sebe.
Iznenadna tišina padne među njih ali ne iz razloga koji je Patrick pomislio.
- Neće učiniti ništa takvo!
Okrene se na zvuk poznata glasa, iznenađen što mu Lizzie prilazi s leđa.
Podigne obrvu kao znak pitanja. Kao da je znala što on - i svi ostali muškarci -
misle, ona brzo objasni svoju prisutnost u sred njihove vježbe. - Vidjela sam te ovdje.
- obrazi su joj se lijepo zarumenili - Pitala sam se što radiš van krevta. Iscjeliteljica je
rekla da ti je potrebno još nekoliko dana za oporavak.
- Hvala na brizi, moja gospo, ali Fionnghuala. - stara kokoš - je pretjerano
oprezna. Dovoljno sam se oporavio kako bi preuzeo svoje dužnosti.
-U redu, ako si siguran.
-Jesam.
Pogledi im se sretnu na tren prije nego li ona iznenada spusti svoj. Prvi je put,
primjetio njenu odjeću. Bila je jednostavno odjevena - gruba vunena haljina i
jednostavna lanena košulja. Pristajala joj je. Bez podsuknje je mogao vidjeti njen
uski struk i krivulju bokova. Bila je sitna, a uštirkana čipka i slojevi na slojevima
sukanja su utopili njenu prirodno vitku figuru. Velika je košara bila prebačena preko
njene ruke, i on primjeti vrhove njenih čvrstih kožnih čizama kako vire ispod njenih
suknji.
- Idete nekamo, moja gospo?
- Krenula sam pobrati divlje cvijeće koje raste na vrhu brda.

94
 Klub Brbljivica

Namršti se i pogleda u smjeru brda na koje je pokazala. - Ne bi se smjeli

kretati van dvorskih vrata bez pratnje. - Pogotovo ne dok njegov brat vreba u blizini,
čekajući susret s njim.
- Nije udaljenije od nekoliko stotina metara.
- Ići ću ja s njom. - javi se Finlay.
- Neće biti potrebno. - ona upadne, možda i prebrzo. - Potrebni ste ovdje s
ljudima. Ali ako možete na kratko vrijeme poštediti Patricka, nešto bi voljela
raspraviti s njim.
Patrick uhvati bljesak neprijateljstva upućenog u njegovu smjeru prije nego li
ga je Finlay prekrio ulizičkim osmijehom. - Naravno, moja gospo. Iako zbog njegove
ozljede ne znam od kolike vam može biti koristi. Možda bi trebali poslati još jednog
muškarca da budemo sigurni.
Patrickova reakcija je bila trenutna. Iskoračio je naprijed. Mišići njegovih ruku i
ramena se napnu kada je jednu ruku stisnuo u šaku kao da je oko debelog vrata
muškarca. Finlay nije svjestan koliko je blizu toga da se nađe na leđima. Patrick je
imao više snage u jednoj ruci nego li većina muškaraca u obje. Oslabljen ili ne, ako
se prepusti, snažan stražar nema šanse u borbi protiv njega.
Krv mu je kolala venama. Jedna je stvar ignorirati suptilni izazov a nešto drugo
uvredu njegovim ratničkim vještinama. A on nije bio osoba koja je bježala od borbe.
Osjećajući opasnost koja je kolala između dvojice muškaraca, Elizabeth stane
između njih i stavi ruku na njegova prsa. Pokazalo se iznenađujuće uspješnim, nježan
je dodir bio snažniji od oštrice mača.
- Sigurna sam da neće biti potrebno, Finlay. Svatko tko je vidio Patrickovu
borbu nikada ne bi posumnjao u njegove mogućnosti. Zaboravljaš da je on odbranio
sve nas dok je bio ozlijeđen. Ukoliko se pokaže potrebno, trebao bi moći rukovati
lukom i strijelom. - ona pogleda Robbia. - Nije li tako?
- Da. Izvolite, kapetane. - reče Robbie i pruži mu luk. - Uzmite moj. Čini se da
je meni od male koristi. - dodao je rugajući se.
Muškarci se nasmiju i smanje tenzije. Elizabeth iskoristi priliku kako bi ga
odvela prije nego li Finlay nađe nove razloge da se pobuni ili uvrijedi.
Patrick prebaci luk preko ramena i slijedio ju pored kule i van kroz vrata. Ona
uspori kako bi mu dopustila da hoda uz nju. Neko su vrijeme hodali u tišini, uživajući

95
 Klub Brbljivica

u suncu i svježem zraku. Bio je prekrasan dan. Nakon toliko kiše, boje okoliša su se
činile življima uz čisto plavo nebo.
Nije im dugo trebalo da dođu do vrha brda. Ona se sagne i počne brati šarene
zvončiće. Kut usana mu se podigne u blagi osmijeh kada je primjetio s koliko pažnje
ona bira svakog, proučava latice i snagu stabljike prije nego li ga ubere. Odmahnuo
je glavom, čudeći se pažnji koju posvećuje detaljima i ponosu s kojim obavlja i
najmanje svoje obaveze.
Nije bila perfekcionist, već je jednostavno uživala u svojim zadacima i
posjedovala nevjerojatnu sposobnost da svima bude ugodno.
Iz kratkog vremena koji je proveo u dvorcu, primjetio je da malo toga može
promaći njenoj pažnji. Ozbiljno je shvatila svoju ulogu gazdarice dvorca. Očito je da
su ju od malih nogu odgajali za tu ulogu. Ponovno pomisli na ono što će se ona
odreći. Ali pomisao na Glenorchyeva sina je bila dovoljna da sve ostatke savijesti
zadrži na odstojanju.
Uvidjevši kako će to potrajati, on sjedne, i nasloni se na drvo, zadovoljan
prizorom nje kako leprša okolo poput duha, kosa joj se sjajila poput bijelog zlata na
suncu a oči blještale od uzbuđenja.
Rijetko ju se moglo vidjeti kako se slobodno smije, bez suzdržavanja. To je
primjetio prvi put kada ju je vidio. Sreća prožeta nesigurnošću. Osmijeh osobe koja
ne zna kada će nesreća doći ali zna da hoće. Nešto što je mogao razumijeti, jedna od
stvari koja ga je privukla prema njoj. Pretpostavio je da je to rezultat njena mucanja i
prijašnjih ljubavnih razočaranja. I ona je poput njega izgubila roditelje u ranoj dobi.
Prema pogledima upućenim u njegovom smjeru, bilo mu je jasno da je
svjesna njegova pogleda koji ju prati.
- Što radiš?
- Gledam te.
- Vidim. Ali moraš li to raditi tako... intenzivno?
Podigao je obrvu, uživajući u njenoj neugodnosti. - To je moj posao.
Namršti se. - Dobro, ako ćeš pratiti svako moj pokret tim zagonetnim izrazom
lica, barem dođi ovdje i budi koristan. - reče pruživši košaru.

96
 Klub Brbljivica

Nasmiješio se i polako joj prišao. Očito uživanje u zadatku je bilo zarazno, i

uskoro se uhvatio kako pregledava njene pronalaske sa skoro jednakim
entuzijazmom kako i ona.
Za čovjeka koji je bio prisiljen pronaći sklonište u divljini, Visočje je bilo
neprijateljsko mjesto. Ali kroz njene je oči vidio ljepotu prirode.
- Spomenula si kako želiš nešto raspraviti sa mnom?
- Oh, ja... - Dvije lijepe ružičaste točke se pojave na njenim obrazima. - Ne
mogu se sjetiti.
Pogledom joj je dao do znanja da zna što je učinila. Činilo se kako Elizabeth
Campbell ne osjeća naklonost prema čuvaru svojeg rođaka. - Ukoliko se sjetiš, javi
mi.
- Budem. - ubrala je još nekoliko zvončića i dodala ih rastućoj hrpi u košari. -
Iznenadila sam se vidjevši te danas na vježbalištu. - zastane, a onda sramežljivo
doda. - Nisam mislila prekinti tvoje dužnosti.
Patrick ju dugo pogleda, znajući da se ispričala. Djevojka nije smjela prekidati
ratnikov rad ali joj nije mogao zamjeriti. Činilo se da je razvio dosadnu sklonost da se
ona brine o njemu.
- Nisi ništa prekinula. I sam sam upravo stigao. - kada su krenuli natrag, on
namjesti košaru, koja je postala poprilično puna. - Mislim da vaš kapetan nije
pretjerano željan da se pridružimo njegovoj straži.
Ona podigne bradu i pogleda ga u oči, čeličnog pogledala u njenim kristalnim
očima. - Nije na njemu da odluči. - glas joj je bio jednako čvrst i beskompromisan
kao i njena brata, i to ga iznenadi. Uz njenu ugodnju, nježnu narav je lako zaboraviti
život prepun privilegija i snage koji je živjela. Campbellova je krv kolala njenim
venama i najbolje bi bilo da on to ne zaboravi.
Ona se nasmiješi i bljesak nestane. - Moj je brat svoja uputstva ostavio
dovoljno jasnima. Finaly zna biti... težak, ali je dobar ratnik. Samo mi javi ako...
- Nije to ništa što ne mogu riješiti. - Prije će biti hladno u paklu nego li će
otrčati običnoj djevojci kako bi vojevala njegove bitke.
Njene se usne trgnu kao da je mogla pročitati njegove misli. - Sigurna sam da
malo toga ne možeš riješiti.

97
 Klub Brbljivica

Pogledi im se sretnu. U njenom glasu nije bilo ništa sugestivno, ali njena očita
vjera i povjerenje u njega su imali jednaki učinak. Zagrijalo je ledeni dio njegova
srca. Blago se nasmiješi. - Iznenadila bi se.
Ona se nasmije te nastave niz brijeg. Kutkom oka ju je proučavao, upijajući
detalje koji su mu postali fascinantnima: delikatan profil, uzak nos i ružičaste usne
meke poput latica, duge trepavice zavinute na vrhovima; dajući njenim očima
zavodničku čar, i glatku, mekanu kožu koja se zarumenila od izloženosti suncu. No
njene su oči bile te koje su očaravale, dominirale njenim vilenjačkim licem. Kristalno
čiste i plave poput neba, uokvirene lukovima obrva koje kao da su nacrtane.
Sve se na njoj činilo lomljivim, no on je znao da je to varka. Bila je snažnija no
što je izgledala.
Nije mogao razumijeti kako ju netko već nije ugrabio, pitao se je li u krivu s
njom - zar se Elzabeth ne želi udati? Naglas je izrekao svoje misli. - Kako to da još
uvijek nisi udana?
Ona se lagano ukoči, bljesak čiste ranjivosti se pojavi na njenom licu. Ista
ranjivost koja ga je privukla k njoj, od čega on poželi zaštititi ju i povući ju u svoje
naručje.
Ista ranjivost koju je došao iskoristiti.
Sledilo ga je. Fokusirajući se na plan kako vratiti zemlju svojem klanu, nije
razmotrio što će to učiniti Lizzie. Nije znao kada su mu točno njeni osjećaji postali
važni - ali jesu.
Njegova obmana će ju povrijediti.
Na kraju, će joj morati odati svoj pravi identitet, ipak znao je da ako ona ikad
otkrije zašto je krenuo na nju, to će ju još gore povrijediti. Nikada mu neće oprostiti.
Zastala je i okrenula se prema njemu, osmijeha punog čežnje na licu, i on se
počne osjećati poput magarca zbog pokretanja bolnih osjećaja. - Nije od manjka
pokušavanja. Iznenađena sam što nisi čuo za moje ženidbene nesreće. Ili bi trebala
reći, zaručničke nesreće.
Slegnuo je ramenima, unatoč činjenici da je jako dobro znao za njih. Zbog tog
je razloga ovdje. - Možda koju riječ.
Ona uzdahne i uzme duboki uzdah. - Moj mi je rođak dogovorio tri bračna
dogovora, ali nijedan od njih nije završio brakom.

98
 Klub Brbljivica

- Žao mi je. - posegnuo je i stavio ruku na njenu a onda nije znao tko li je više
šokiran pokretom.
- Meni nije. Tako je bilo najbolje.
- Ne postoji nitko za koga bi se željela udati?
Oklijevala je. - Možda nekad, ali je to bilo davno. - Osmijeh na njenom licu je
bio prožet očitim bolnim sjećanjima.
On osjeti primitivan napad ljutnje, i neopipljiv bljesak nečeg što bi se moglo
opisati samo kao ljubomora. Da Montgomery nije već platio za svoje grijehe, Patrick
bi uživao naplatiti mu ih ponovno. - Kako god bilo. - ona nastavi. - uskoro više neće
biti važno.
Misli mu se vrate natrag na njegov plan. Glumeći neznanje upita. - Kako to
misliš?
- Kada smo napadnuti, bila sam na putu za Dunoon kako bi raspravila tu temu
sa svojim rođakom.
- Dogovorio ti je još jedan brak?
Ona slegne ramenima. - Ništa nije službeno, ali me je brat obavijestio da se
dogovara.
Dobro. Nije do kraja odlučila udati se za Glenorchyeva sina. Ako je naučio
jednu stvar o Elizabth Campbell tijekom njihova kratka poznanstva to je da svoje
dužnosti shvaća ozbiljno. Biti će mu teško nagovoriti ju da pobjegne s njim ako je već
pristala na dogovor koji joj ponudi rođak. - Poznaješ li ga?
Klimne.
- I prihvatljiv ti je?
Igrala se s čipkom na zglobu. - Ne poznajem ga tako dobro. - ogradila se.- Ali
me moj rođak nikada ne bi prisilio na brak sa čovjekom kojeg ne bi mogla podnijeti.
Približi joj se. Blagi cvjetni miris u njenoj kosi je bio snažan pod toplinom
sunca. Ispunio mu je nos i zamaglio glavu. - Podnijeti? Je li to dovoljno? Što je s
ljubavlju?
Nije ga pogledala, ali je mogao osjetiti nejnu nervozu, osjetiti njen odgovor
dok joj je tijelo gorjelo. - Sigurna sam da ću zavoljeti svojeg supruga.
Nasmijao se. - Nije to tako lagano. Privlačnost i ljubav se ne mogu prisiliti.

99
 Klub Brbljivica

Dvije ljute točke boje pojave se na njenim obrazima. - Možda nisam iskusna
poput tebe u pitanju tih stvari ali mi se ne trebaš smijati.
Zastane, svjestan da je pogodio slabu točku. Incident u Inveraray je ostavio
duboki trag. - Nije mi to bila namjera.
- Nije li? Nismo svi blagoslovljeni licem poput tvojeg.
Primio ju je za bradu i podigao pogled prema sebi. - Mogu te uvjeriti, moja
gospo, da mi tvoje lice godi. Ono što kola među nama nije beznačajno poput lijepote
lica.
- Nema ničega među nama. - reče, gledajući ga u oči. - Niti može biti.
Njeno oštro negiranje ga razljuti i ne zbog njegova plana. Trenutno nije mislio
o svojem prokletom planu. Želio je da prizna kako postoji nešto među njima.
Razljutilo ga je da ga je tako lako mogla odbaciti kada je njemu trebala sva snaga
koju posjeduje da se bori s nagonom da ju opustoši bez razuma. Također je odlučio
pokazati joj da je u krivu.
Pokušala se okrenuti, ali ju je privukao na svoja prsa. Bila je tako sitna i meka
i dok su sve te ženske obline bile stisnute uz njega, trudio se ne zastenjati.
- Jesi li sigurna u to? - hrapavost u njegovu glasu nije trebala biti zastrašujuća.
Prešao je dlanom preko njena obraza. Oči joj se rašire, ali se nije pomaknula. - Ako
nema ničega među nama, zašto ti srce udara poput krila leptira? - njegov je palac
pronašao baršunasti jastuk njene donje usne. - Zašto ti se disanje ubrzalo? - obujmio
je njenu bradu i spustio glavu. - I zašto se tvoje usne otvaraju za mene?
Bilo je prerano, ali ga nije bilo briga. Poljubio ju je, prvo nježno. Meki dodir
usana od kojeg su mu se prsa oštro stegla, skoro ga je opeklo. Bože, bila je slatka.
Nevino janje za njega vuka.
Nikada nije pomislio da bi netko poput nje mogao biti njegov.
Možda ju je trebao kako bi vratio svoje zemlje, ali nije bilo sumnje da ju je
želio za sebe.
Saznanje ga razljuti. Znao je bolje od toga da komplicira odmazdu i osvetu s
osobnim željama. To će ga samo dovesti u probleme.
Podigao je glavu i pogledao ju duboko u oči, vidio je iznenađenje i strast kako
sjaje u kristalnim dubinama. Dao joj je priliku da ga zaustavi. Odgurne. Odbije
njegov poljubac. Kaže mu da je u krivu.

100
 Klub Brbljivica

No umjesto toga se ona otopi uz njega, omota ruke oko njegova vrata u tihom
predavanju.
Ovog se puta nije suzdržao. Strast, glad, žudnja, više nije mogao zadržavati.
Bila je njegova - iako to još nije znala.
Lizzino srce je snažno udaralo u njenim prsima. Dodir njegovih usana na
njenima je zapalila žar u njoj.
Mogla ga je osjetiti na svojim usnama, natruhu začina od kojih joj se usta
navlaže od iščekivanja.
Gledao ju je u oči, bez sumnje joj je dao do znanja što namjerava. Oštre zrake
sunca su obasjale njegove lijepe crte lica pod oštrim kutevima. Njegova se crna kosa
sjajila poput gavranova krila. Izgledao je mračno, opasno i jako, jako gladno.
Za mnom.
Oduševljenje prostruji njome, ne od hladnoće, već topline... sjajne topline.
Drhtavo, sjajno more osjećaja koji su prijetili utopiti njene dobre namjere. Znala je
bolje od toga. Znala je bolje do toga da žudnju zamijeni s nečim višim. Ali je osjećala
kao da je to nešto više. Puno više. Snažno, istinito i stvarno.
Njegove se usne spuste.
Bilo joj poskoči, i ona se sledi poput jelena koji je ugledao lovca - paralizirana
ne od straha, već od žudnje. Željela je to više od ičega prije. Žudnje koja je učinila
da ono što se dogodilo s Johnom izgleda poput dječje igre.
Snaga, intenzivnost s kojom je žudnja pala na nju, iznenadila ju je.
Nije bilo poput ničeg što je do sada doživjela. Ovaj je čovjek bio opasniji od
Johna Montgomerya i pogledaj što se dogodilo.
Trebala ga je zaustaviti. Znala je što planira učiniti. Znala je koliko je opasno
igrati se s vatrom. Ali je bila slaba. Preslaba da bi se oduprijela čudnoj privlačnosti
koja je pala na nju, težini, osjećaju da je bez kostiju od kojeg joj se tijelo omekša i
ispuni toplinom.
Želja je bila opojna. Osjećala se predobro.
Oslonila se na njega, grudi stisnutih o njegov snažan zid prsa. Sigurna, i na
tren, željena.
Zar je tako loše željeti se tako osjećati? Žudjeti za bliskošću? Znati da je ona
žena koju bi muškarac mogao željeti?

101
 Klub Brbljivica

Što ako je Patrick muškarac kojeg je čekala?

Uzdahne, osjećajući toplinu njegova daha na svojoj koži. Usta su mu bila bolno
blizu, ali joj je dao vremena. Previše vremena. Nije željela misliti, željela je osjetiti.
Uzeti trenutak užitka koji joj je nudio bez pomisli na posljedice.
Želja je bila okružena hladnom, okrutnom stvarnošću. Bilo je krivo. Nemoguća
situacija. Čuvar nije pravi čovjek za nju. Njen su rođak i braća očekivali da se uda za
poglavara, gospodara, čovjeka koji bi se učvrstio nadmoćnost klana Campbell - čak
bi i Englez bio poželjan. Koje li dobro može proizaći iz ovoga? Može samo željeti
nešto što ne može imati.
No njeno tijelo nije slušalo. Ruke joj se omotaju oko njegova vrata tiho
pozivajući da uzme što je želio. Prepusti se vatri koja gori među njima od prvog
trena.
Samo na tren, obeća. Samo jedan poljubac. Od onog dana u spavaćoj sobi
svojeg rođaka nije mogla razmišljati o ničem drugom. Zadirkujući dodir njegovih
usana od kojih je još više žudjela za njegovim okusom. Odradit će svoju dužnost, ali
mora znati kakav je osjećaj imati njegove usne na njenima, osjetiti njegovu strast -
čovjek od čijeg je pogledala osjećala slabost u koljenima. Od prvog ju je trena ovaj
grubi, mračni ratnik interesirao. Jednostavno će udovoljiti svojoj znatiželji, to je sve.
Njegove usne prekriju njene, i na tren sve ušuti. Svaki je napeti živac na rubu
iščekivanja eksplodirao u čist užitak. Sve što je bilo važno je izvanredan osjećaj
njegovih baršunasto mekih usana na njenima, pretvaranje u toplinu. Njegove čvrste
usne koje su ju posjedovale. Njihov dah koji ih je spajao. Povezanost iskovana u
strasti i želji.
Bože, bilo je bolje no što je zamišljala.
Njeno je tijelo žudjelo za dodirom. Žudjelo kao nikada do sada. Osjetila je
kako se svijet okreće pod njenim nogama, utapa ju u moru užitka.
Njene se usne otvore uz njegove, i on zastenje. Uroni u nju intenzivnošću koja
joj je govorila da nije samo ona pogođena poljupcem. Prsti mu se zapletu u njenu
kosu i pređu preko stražnjeg dijela vrata, privuku njene usne bliže svojima, kako bi
ju proždirao sporije i temeljitije. Puno, puno temeljitije.
Njegov jezik uroni u njena usta dugim, sporim pokretima, zadovoljavajući glad
za koju se bojala da će ju proždrijeti.

102
 Klub Brbljivica

Tako ju je brzo preplavilo, takvom snagom, da ju nije mogla spriječiti čak i da

je željela.
Odmah je primjetila svoju grešku. Strast je vrvjela njenom krvlju kao ništa do
sada. S Johnom je osjetila djevojačku znatiželju, želju. A ne intenzivan osjećaj koji ju
je uhvatio i bivao sve dublji i opasniji. Njena je žudnja za Patrickom Murrayem bila
elementalna. Poput hrane i zraka, trebala ga je.
Nije mogla prići dovoljno blizu. Neće biti dovoljno blizu sve dok se njeno tijelo
ne otopi uz njegovo. Sve dok ne bude duboko u njoj, ispuni ju i vikne njeno ime. Voli
ju.
Osjeti kako se suzdržava, uzima u obzir njenu nevinost. Kako da mu kaže kako
to nije potrebno?
Uzvrati mu poljubac, uroni u vlažnu toplinu njegovih usta. Susretne instiktivno
prodore njegova jezika svojim. Uživajući u njegovom tamnom, ukusnom okusu.
Režao je i snažnije ju ljubio, približivši njeno tijelo svojem, sve dok se nije
činilo kako se stopila s njim. Prsa uz prsa. Bok uz bok. Mekoća uz čvrsti granit.
Prebacio ju je među svoje noge kako bi mogla osjetiti težinu njegove muškosti uz
sebe.
Bože, bio je velik - i poput ostatka njega, čvrst poput kamena. Erotsko se
saznanje smjesti negdje nisko u njenom trbuhu, čvrsto stisne. A bila je zločesta,
željela je preći preko svakog centimetra njegova tijela. Osjetiti ga kako se duboko
zabija u nju. Bude spojena s njim na najprimitivniji, najljepši način.
Tijelo joj se navlaži od želje. Jače otvori usta, i dublje ga primi, jezikom kružeći
oko njegova u fanatičnom ritmu. Njegova se usta pokrenu preko njenih s manje
nježnosti a više čista očaja, njegova je čvrsta čeljust grebla njenu osjetljivu kožu oko
usana sve dok nije bridjela i pekla.
Uistinu nije gospodin. Nijedan se gospodin nije ljubio tavom čistom strašću.
Patrick Murray je bio zločesti puteni muškarac koji se nije bojao pokazati joj dubine
svoje želje.
Prekrio je njenu dojku svojom velikim dlanom i ona izvije svoja leđa, stisnuvši
se uz čvrstu udubinu njegova dlana. Prešao je ustima preko njena vrata, meko klizao,
vreli poljupci preko njene goreće kože dok je rukom nježno obujmio mekoću njenih

103
 Klub Brbljivica

grudi. Isprekidanost njegova daha na njenoj vlažnoj koži pošalje valove drhtaja preko
nje.
Njegova je kosa bila meka i svilena pod njegovom bradom, topla od sunca.
Morala ju je dotaknuti, preći prstima preko tamnih, svilenih pramenova.
Mogla je osjetiti kako njegova kontrola nestaje. Osjećala je ako glatki,
odmjereni pokreti postaju luđačkim poput njenih. Njegove su ruke bila ne njenim
leđima, bokovima, stražnjici. Podigle ju i kružile njenim bokovima uz svoja sve dok od
slatkog trena nije zadrhtala od žudnje. Zastenje, primi se za njegova ramena kako bi
se smirila dok joj je tijelo bilo rastrgano očajnim drhtajima.
Disanje joj se ubrza. Srce joj je udaralo.
Ponovno ju je poljubio, ovog puta intenzivnije. Njegove su ruke bile u njenoj
kosi. Jezik duboko u njenim ustima, grlu. Ljubio ju je sve dok joj se nije zavrtilo u
glavi. Sve dok joj koljena nisu popustila. Sve dok nije mislila samo o tome da padne
na tlo i osjeti težinu njegova čvrsta mišićava tijela na svojem.
Koža joj je bila tijesna od osjećaja koji su eruptirali u njoj. Osjećala je
iščekivanje i nemirnost - na ivici nečeg čudnog i čudesnog - no nije bila sigurna
kako da dosegne. Nešto dobro iza kratkotrajnog užtka koji je doživjela s Johnom
Montgomeryem.
- Koža ti je poput baršuna. - mrmljao joj je u uho.
Zaledi se, riječi su prodrijele kroz omaglicu poput vala ledene vode.
Što li je radila? To je trebao biti samo poljubac.
Dragi Bože, zar nije ništa naučila iz prijašnje lekcije? Požuda nije ljubav. Sex
nije bliskost. Bez obzira koliko je dobar, od toga mu neće biti stalo do nje. Zar je bila
tako gladna naklonosti da je to zaboravila?
Već je napravila tu pogrešku i neće ju ponoviti. Ne s čovjekom koji nikada
neće biti njen. Ne s čovjekom koji i dalje oplakuje gubitak svoje žene. Osjeti trzaj u
grudima, shvatajući zašto je posegnuo za njom - da zaboravi. Nađe utjehu u njenom
voljnom naručju.
- Ne. - promrmlja uz njegova usta, odmakne ruke i odgurne ga žestinom koja
ih oboje iznenadi. - Pusti me. - zagrcne se, pluća su joj žudjela za zrakom. - Rekla
sam ti da ne može biti.

104
 Klub Brbljivica

Njegove su oči bile tamne i probojne, bodeći ju žestinom. Unatoč

isprekidanosti njegova daha riječi su mu bile na rubu. - Osjećaj je bio kao da bi
moglo...biti.
- Zar si zaboravio svoju ženu?
Nepoznat izraz pređe preko njegova lica. - Jesam, na tren.
Ona uzdahne, nesigurna što da pomisli na njegovu ispovijed. Približio joj se,
glad u njegovim očima je poslala drhtaj straha niz njenu kralježnicu. Nikada nije bila
svjesnija toga da on nije gospodin već ratnik - gorštak. Mogao bi ju uzeti neovisno o
njenim željama. No ona mu je, začudo, vjerovala.
- Ne laži sama sebi, Elizabeth. Želiš to jednako koliko i ja.
Njegova ruka klizne oko njena struka. Mogla je osjetiti suptilan pritisak na
boku koji ju je privukao prema njemu.
Zar ne vidi da od toga nema ništa? Zar ne zna što joj to radi?
Osjećala se kao da pliva protiv snažne struje, odlučne da ju povuče na dno. No
ona je bila jednako odlučna naučiti iz prošlosti. Mora jednom za sva vremena stati
tome na kraj.
Prizove ono što je ostalo od njena otpora i oslobodi se njegova stiska. -
Zaboravio si se, gospodine. - podigne bradu, pogleda u njegove oči kako ne bi krivo
protumačio njene riječi. Bio je stražar i neprikladan ženik. - To je bio poljubac, ništa
više. Pogreška, i to ona koja se neće ponoviti. Da me više nisi dotaknuo.

****

Riječi, pomisli Patrick, nemaju snage za udarac. Bio je u krivu. Nije ga željela.
Mogao je to vidjeti u njenim očima: Nije bio dovoljno dobar za nju. A ona nije znala
ni pola toga.
Svime što mu je sveto, da ima pravde na ovom svijetu, oni bi bili isti na svim
poljima.
Zakopao je svoju ozlojađenost pod ukočeni naklon. - Ispričavam se. Nisam
shvatio da sam vam neprivlačan.
Posegnula je kako bi ga primila za ruku. - Nisi, ja... - No njene riječi padnu
poput njene ruke uz nju.

105
 Klub Brbljivica

Mogao je vidjeti nemir na njenom licu, u njenim očima, ali to nije umanjilo
njeno odbijanje. - Ne moraš se brinuti oko toga da ću ponoviti ovu pogrešku. Neću
izložiti svoje nemire kada su očito nevoljeni.
Bilo je očito da ne zna što da kaže. - Žao mi je.
Promatrao je slatke crvene usne koje je upravo ljubio kako drhte. Ali ništa nije
moglo pomaknuti hladan, tvrd kamen u svojim grudima. Bio je budala što joj je
dopustio da mu uđe pod kožu.
Nije krenuo za njom kada se okrenula i potrčala niz brdo prema dvorcu.
Promatrao ju je dok su se gorčina i žudnja mješali u njemu. Ozlojađnost rođena u
muškarcu koji je očajnički želio nešto za što je znao da nema prava. Bila je nevina.
Ne, ne tako nevina.
Saznanje koje je kolalo njime zločestijom koja ga je iznenadila. Elizabeth
Campbell je ljubljena ranije. Temeljito ljubljena. A prema načinu na koji je reagirala
na njegov dodir, sumnjao je da je učinila više od poljupca.
Koliko više?
Pitanje ga je izjedalo, primitivan glas u njegovoj glavi koji nije želio utišati.
Svaki je instinkt odjekivao posesivnošću.
Rekao je sam sebi da je to zbog plana. Možda neće biti onoliko jednostavan
zadatak kako je mislio. Iskustvo bi ju moglo učiniti slabijom na njegovu zavodljivu
zamku i možda ju čak učinilo ravnodušnom.
No intenzvnost njegove reakcije mu je govorilo da je kompliciranije od toga.
Nikada mu poljubac nije tako brzo zapalio strast. Bio je udaljen par minuta od
toga da ju baci na travu i uzme - poput proklete životinje. Elizabeth Campbell je bila
puno privlačnija nego li je očekivao.
Patrickova se krv ohladi, dok mu je tijelo i dalje gorilo od nemirne energije,
žudnja daleko od smirenosti. Žudnja od koje bi mogao izgubiti fokus ako nešto ne
učini. K vragu, već je gubio fokus.
Trebao he održati misli na cilju, ne na svojoj tvrdoj poput kamena erekciji. Ovo
nije o odvlačenju djevojke u krevet, ovo je o povratku svoje zemlje.
Mora si očistiti um, i to je moguće samo na jedan način.

106
 Klub Brbljivica

Osmo Poglavlje

T
o je samo poljubac.
Pogreška u procjeni. Nema razloga da se kažnjava za to.
Ali kad se Lizzie vratila u dvorac, previranja se nisu smanjila. Srce joj
se nije prestajalo lupati, njezin um je išao u tisuću pravaca, i osjećala se opasno blizu
suza. Nikad se nije osjetila više zbunjena, neizvjesnija, u svom životu. Sve što je
željela bilo je zaboraviti Patricka Murraya i kako se nevjerojatno osjećala u njegovim
rukama. Mora zaboraviti način na koji je osjećala njegove usne na svojima, vruće,
začinjene okusima, stisak njegove velike ruke na grudima.
Zaboraviti sve što se dogodilo.
Ali što ako ne može?
Ona ušutka glas u glavi na jedini način na koji je znala kako, napadajući na
dužnosti za taj dan s još većim žarom nego što joj je to uobičajeno. Ostatak jutra
provela je mijenjajući posteljinu u svakoj sobi i rastresajući jastuke i zavjese. Nije bila
gladna, preskočila je podnevni obrok polirajući srebrne svjetiljke, a zatim namještaj.
U poslijepodnevnim satima, prešla je i obrisala podove dok nisu blistali. Obično
sluškinje obavljaju takve zadatke pod njezinom nadzorom, ali Lizzie je bila potrebna
distrakcija. Upalilo je. Fizički rad je napokon uspio u čišćenju njenih misli.
Tek kada ju je svaki mišić na vratu i leđima bolio i ona se više nije mogla
pomaknuti rukama zaustavila se, srušila se u svojoj sobi od iscrpljenosti. Bila je tako
umorna da nije bila prekrivena prljavštinom, jednostavno bi otišla u krevet. Ali kad
su joj donijeli kupku, ona se razbudi u dovoljnoj mjeri da potone u toploj vodi u
dubokoj bakrenoj kadi.
Zatvorila je oči, želeći skrenuti u ništavilo, ali uspomene su je pronašle. Što ih
je više pokušavala odgurnuti, više su navirale.
Iscrpljena do kostiju, činilo se, nije mogla sakriti ono što ju je izjedalo:
spoznaja da se ponijela sramotno. Ne samo dopuštajući mu da je poljubi, već u

107
 Klub Brbljivica

svojoj reakciji poslije. Nije bio Patrick Murray kriv što živi u strahu od ponavljanja
pogreške iz prošlosti. Pozdravila je njegov poljubac, čak i ohrabrila ga, a onda kad joj
je ponudio više, ona ga je napala.
Iako je brzo sakrio osjećaje, vidjela je u njegovim očima-da ga je njeno hladno
odbacivanje povrijedilo. Mislio je da ga je odbacila zbog njegovog položaja. No, bilo
je mnogo složenije od toga.
Patrick Murray je bio samouvjeren, snažan, odlučan, čvrst, čak u
najnesigurnijim okolnostima. Pravi ratnik. Kako bi on ikada shvatio kako je to kad ne
vjeruješ sam sebi? Kad više nemaš povjerenja u vlastite prosudbe? Kad znaš kako se
osjećaš kad ti svaki instinkt kaže da je nešto dobro i onda kasnije otkriješ da je to
pogrešno-užasno pogrešno?
Nikad nije rekla nijednoj živoj duši o veličini njezine pogreške s Johnom
Montgomeryem.
U tjednima nakon njihovih zaruka, je krao poljupce, jedan čedan poljubac
ovdje, malo duži poljubac tamo. Ali jednog dana, nekoliko dana prije skupa-ona je
slučajno naletila na njega usred noći na putu natrag iz garderobe. Bio je pio u
dvorani ispod i tek se popeo na kat za spavanje. Poljubio ju je. Isprva se ona hihotala
nervozno i izmicala mu. Ali onda je poljubac postao uporniji, i ona je shvatila da ne
želi da se zaustavi.
On ju je uvukao u komoru u kamenom zidu i dolje na jastuke na klupi.
Njegove ruke su milovale njeno tijelo, dirajući je, budeći osjećaje koje ona nikad nije
ni zamišljala.
- Vaša koža je poput baršuna.
Zabio je lice u njene grudi.
- Vaše grudi su tako meke i okrugle.
Šapnuo joj je u uho uzbuđeno. Svidio joj se način na koji se osjećala. Voljeno.
Zaštićeno.
- Osjetite što mi činite.
On stisne njenu ruku oko njegove muškosti, i osjeti njegovu čvrstiću i snagu.
- Dopusti mi da te volim.
Rekao joj je da će sve biti u redu. Da su skoro vjenčani. Rekao je da će, ako
ga voli, donijeti mu zadovoljstvo.

108
 Klub Brbljivica

Poput budale, ona mu je vjerovala. A iskreno, nakon početnog trenutka boli,

on nije bio jedini koji je uživao. Svidjela joj se njegova težina na njoj, svidio joj se
način na koji su joj njegove ruke milovale grudi, način na koji se micao u njoj. Osim
nereda kad je izbacio njegovo sjeme na njen trbuh, bilo je vrlo ugodno.
Te noći ona je dala Johnu svoju nevinost, a dva dana kasnije on joj je slomio
srce.
On ju je pronašao nakon fijaska na okupljanju i ispričao se. Rekao je da nije
mislio okrutne riječi koje je izgovorio i njegov podrugljivi smijeh. Ona bi mu čak i
povjerovala. Malo. Ali više to nije bilo važno. Njezine iluzije o ovom zgodnom
muškarcu da će je voljeti su nestale, a na njihovom mjestu je vidjela čovjeka kakav
je bio - a ne čovjeka kakvog je ona željela da bude.
- Molim vas, Elizabeth, morate razmisliti. Razmislite o ugovorima. Što će ovo
značiti za naše obitelji.
Za njegovu obitelj. Njezinoj nije trebao miraz ili utjecaj njenog rođaka u svađi
s Cunninghamsima.
- Ništa me neće natjerati da se udam za vas.
Njegovo lijepo lice se okrene kao da je razmaženo dijete. - Ali vi ste uništeni.
Ona je prezirala tu riječ. Nije uništena. Bila je drugačija. Promijenjena. Nije
više bila naivna. - Ja bih predložila da zadržite tu činjenicu za sebe - rekla je hladno. -
Potpisati ćete svoju smrtnu presudu ako bilo koji od moje braće otkrije što ste učinili.
On problijedi. Ona ga nije krivila. Jamie je bio dobro poznat po svojoj
okrutnosti a Colin, iako ne vješt borac, posjedovao je okrutnost zbog koje je bio
jednako zastrašujući. - Netko će otkriti na kraju - istaknuo je.
Muž. Njezina prsa se stisnu dok je razmišljala o svemu što je izgubila zbog
čovjeka kojem uopće nije bilo stalo do nje. Koji je ne voli-ne na način na koji je
zaslužila da bude voljena. Užitak koji je ona dijelila s njim je trebao pripasti njezinom
suprugu. Stisnula je čeljust. - To će biti moj problem.
Ona je i dalje mislila da će naći muža koji će je voljeti. Čovjeka koji će biti u
mogućnosti da prijeđe preko budalaste djevojačke pogreške.
Ali vrijeme je isticalo. Kad se bude udala, ljubav neće biti dio pogodbe. Ona će
morati reći svom bratiću što je učinila, a ako se Robert Campbell ne bude mogao

109
 Klub Brbljivica

pomiriti s njenim gubitkom nevinosti, bila je uvjerena da će njezin miraz zaslijepiti

mnoge oči.
Sirovo, možda, ali istinito.
Ona uroni glavu i lice pod staklastu površinu vode još jednom, zatim izađe iz
kade. Unatoč sparnom zraku, zubi su joj cvokotali dok joj je mlada sluškinja brisala
kožu s povojem platna zagrijanim na kamenju uz vatru.
Mekani miris lavande ispuni joj nosnice. To je bio njezin omiljeni miris, i Lizzie
se pobrinula da sva posteljina bude pohranjena sa suhim cvijećem.
Sluškinja je započela dugi proces češljanja njene kose, udarajući je nekoliko
bolnih puta.
Između užasnutih isprika siromašne djevojke, Lizzie pomisli koliko joj
nedostaje Alys. Donnan se oporavljao od svoje rane, ali proći će još neko vrijeme
prije nego što ga starija žena napustiti. Lizzie je posjećivala njihovu kolibu u selu
kada je mogla. Uz petero djece bilo je više nego kaotično, ali uživala je u svakom
trenutku.
To je bilo sve što je željela i nadala se da će jednog dana imati.
Kupka je učinila svoje, i po prvi put od njihovog poljupca, mogla je razmišljati
racionalno.
Tihe riječi Patricka Murraya izgovorene u izmaglici strasti prizvale su je
svijesti.
Neizvjesnost. Bol u srcu. Shvaćanje da sljedeći put kad bude dala nekom
muškarcu svoje tijelo, željela je znati da je voli. Ili, mislila je tužno, da će imati
zakonsko pravo na to.
To je bilo hladna, surova istina. Bez obzira na to koliko je ona željela Patricka
Murraya, to nije bilo dovoljno.
Ali …
Lizzie se nije mogla otresti osjećaja da bi ovaj put bilo drugačije. Patrick je
probudio iste osjećaje u njoj, ali toliko snažnije. Ljubiti ga, pritisnuti svoje tijelo uz
njegovo, osjećaj je bio nevjerojatan. Savršen. Pravi.
Iskrivljeno se osmijehne. Očito, nisu sve njene naivne želje i razmišljanja
nestali prije dvije godine.

110
 Klub Brbljivica

Nakon što je sluškinja završila odjevanje i uređivanje njene kose, krenula je

dolje u veliku dvoranu na večeru. Iako je manje zahtjevan i bitan od podnevnog
obroka, Lizzie se pobrinula da bude spreman i serviran jednako. Stolovi su bili
svečano ukrašeni šarenim krpama, cvijećem, i svijećnjacima. Harfista je sjedio pred
kaminom, ispunjavajući glazbom zadimljenu dvoranu. Pregršt sobarica je kružilo oko
stolova s bokalima snažnog viskija i vina te platama punih sira, kruha i mesa. Soba je
bila ugodna, topla i puna života.
Sve je kako treba biti, ali nešto je nedostajalo. Oči su joj se zaustavile na
podiju. Na trenutak, zamislila je Patricka kako sjedi na čelu stola, hvatajući njezin
pogled i smiješi se što je vidi. Slika je bila tako jasna da je osjetila val razočaranja
kad je nestala. On neće biti na podiju. On je bio samo stražar. Nije li mu to ona sama
rekla? Jedan poljubac i ona je zamišljala stvari kojih nikada neće biti.
Možda je to bilo zato što je upravo razmišljala o Alys i njezinoj obitelji, ali
Lizzie se iznenada osjetila jako sama. Ugodna atmosfera koju je napravila je samo
bila tanka maska njenoj usamljenosti.
Dok se približavala podiju, primijetila je da je soba tiša nego obično. Brzi
pogled okom joj je rekao zašto. Ni Patrick, niti bilo koji od njegovih ljudi nisu bili
ovdje.
Strah se smotao u njezinoj utrobi.
Je li ga otjerala?
Ne. On je neće napustiti, rekla je samoj sebi. Ne kad je obećao ostati. Ne bez
pozdrava.
Ona zauzme svoje mjesto pored upravitelja i Finlaya, obojica je ugodno
pozdravljajući.
Čekali su je da započne obrok, i ona podigne ruku i veselje počne.
Malo je razgovarala s upraviteljem prije nego je pitala ono što joj je bilo glavi.
- Ne vidim Murrayeve stražare u dvorani. Jesu li pozvani na dužnost iz nekog
razloga?
Upravitelj se namršti, oči su mu treperile nad stolom prepunim članova njenog
klana. - Ne koliko ja znam, moja gospo.

111
 Klub Brbljivica

Čula je Finlaya kako se hihoće pored nje; koji je očito načuo ili slušao njihov
razgovor. - Nije ih dužnost pozvala, moja gospo. - Imao je samozadovoljan osmjeh
na licu, kao da je razmišljao o nestašanoj šali. - Ne, zov posve drugačije vrste.
- Bojim se da ne razumijem.
Finlay se otrijezni, ali Lizzie uhvati sjaj u njegovim očima. - Oni su otišli u selo
malo proslaviti.
Njezine se obrve skupe. - Ali zašto bi to učinili? Mi imamo dovoljno hrane i pića
ovdje.
Finlay je glumio da mu je neugodno, ali Lizzie je vidjela da je bio nestrpljiv da
joj kaže ono što je znao. - Nemamo ovdje sve što i u selu.
O Bože. Lizzie uvuče dah, osjećajući se iznenada bolesno. Žene. Otišli su
pronaći žene.
Tanki bodež joj sklizne između rebara, bockajući mali kutak njenog srca-dijela
koji je vjerovao na trenutak da postoji nešto posebno u poljupcu između nje i
Patricka. Progutala je.
- Shvaćam.
To ne bi trebalo biti bitno. Čak i da je imala neko pravo na Patricka, a nije-
muškarci su često odlazili drugim ženama.
No, znajući to nije se umanjilo bolno razočaranje u njoj. Ili osjećaj da je još
jednom ponovno vidjela nešto posebno tamo gdje je bila samo požuda. Požuda koju
je mogao bilo tko zasititi.

****

Lijepa, prsata djevojka koja mu je sjedila u krilu nije nimalo olakšala Patrickov
nemir. Ipak, svjestan pogleda krčmara, on napravi predstavu uživanja kad je bacio
natrag veliki vrč od piva, ostavljajući sluškinju da ga miluje.
Potrebe tijela su mu dale dobar izgovor zašto da on i njegovi ljudi odu sami u
selo ove noći. Možda je samo to bilo što mu je potrebno.
Ali miris ustajalog piva nije bio miris lavande. Kad njeni mokri poljupci na uhu i
njezine grudi pritisnute na njegova prsa i ruke nisu učinili ništa da mu se digne, on

112
 Klub Brbljivica

joj potapše okruglu stražnjicu i odmakne je s nejasnim obećanjem koje nije imao
namjeru održati.
Imao je posao za koji se morao pobrinuti, a njegov razlog za boravak ovdje je
upravo sagnuo glavu kroz ulazna vrata.
Patrick ga gotovo nije prepoznao. Gregor je otišao daleko u nastojanju da
promijeni svoj izgled od onoga dana u šumi. Nije nosio njegov pohabani tatran i
široku košulju kao škotski gorštaci - bez sumnje je nabavio svoju novu odjeću isto
onako kao i Patrick.
Bio je to prvi put da je Patrick vidio svog brata obrijanog jer je Gregor nosio
bradu od kako je bio dovoljno star da mu naraste. Odrezao je svoju kosu, koja je bila
zavezana u kratkom repu, na vratu. Iako je Gregorova kosa bila svjetlije smeđa i oči
su tamno plave, sličnost između dva brata nikada nije bila više očita. Patrick se
nadao do pakla da nitko iz dvorca nije bio u blizini da to vidi.
Uhvatio je bratov pogled, ali nije dao nikakve naznake da ga poznaje. Nakon
nekoliko trenutaka, on prijeđe iza u jednu od privatnih – soba - sa stolom i klupama
odvojenim platnenom zavjesom od pivnica za privatnost. Iako je selo Dollar bilo
malo, imalo je hvaljenu pivnicu i hranu. Iako nije tako dobro održavano kao
gostionica doverskog trgovaca stokom, biti će dovoljno za sastanak.
Malo kasnije, Gregor sklizne na klupu nasuprot njemu. Robbie i njegovi drugi
ljudi su osiguravali da ih ne prekidaju i da se nitko ne približi dovoljno blizu da ih
čuje.
Patrick je zurio u svog brata neko vrijeme, ali nije rekao ništa. Nije bilo
potrebno. Njegov bijes je bio opipljiv.
Za svoje postupke, Gregor se nije kajao ili tražio oprost, vjerujući da će ga
bratske veze ponovno zaštitili od pune snage Patrickovig gnjeva.
Jesu, ali jedva. Tijekom posljednjih nekoliko godina, te veze su se izlizale, a
nakon napada prošlog tjedna, sada vise na pukoj niti.
- Trebao bih te smanjiti za prokletu glavu za ono što si učinio. - reče Patrick.
- Izgledaš dobro, brate.
Patrick ga oštro pogleda upozoravajući, kako za njegovu nesmotrenost
nazivajući ga bratom tako i zbog sarkastičnih riječi. Posegnuo je preko stola i uhvatio
svog brata za grlo, stisnuvši dovoljno da mu je dah postao isprekidan. - Nemoj se

113
 Klub Brbljivica

zajebavati sa mnom, Gregore. Nisam raspoložen za tvoj suptilni otrov. Ako želiš nešto
reći, reci to.
Gregorove oči potamne, i istrgne se, trljajući grlo dok mu se disanje vraćalo u
normalu.
- Nisi izgubio ništa od svojih manira, Patrick. Samo sam primjetio kako
izgledaš dobro. Život u dvorcu ti paše.
- Ono što mi paše je da moja krv kola mojim tijelom, a ne izvan nje. Po prvi
put u više tjedana nemam otvorenu ranu. - Oči mu skliznu preko njegovog brata. -
Ne čini se da patiš od tvoje ... nesreće.
Gregorovo lice se zacrveni od bijesa. - Kuja je sretna da mi oštrica nije učinila
nikakvu trajnu štetu. Ali ja ću nositi ožiljak i sjećanje na bol da me podsjeća.
Patricku se nije svidjelo ono što je vidio u očima svoga brata. Podigao je
pogled s izrazom koji nije trpio proturječje. - Drži se dalje od nje, Gregore. Naša
borba nije protiv djevojke.
- Nije? Pa protiv koga je? Ona je Campbell ili si zaboravio?
- Ostavi je, rekao sam. Izazvao si dosta problema. Trebao si čekati dok ne
budemo na položaju. - Nagnuo se preko stola prijeteći, izazivajući svoga brata da
zaniječe posljedice koje je izazvao. Ljude koje su izgubili. - Nitko nije trebao umrijeti.
- Ljudi su htjeli malo zabave. Svi ti Campbelli ... - Slegnuo je ramenima. - Bila
je predobro prilika da bi je potratili.
- Nije bilo na tebi da odlučiš. Očekivao bih ovo od našeg ujaka i od Iaina. Bog
zna da ih ni naš rođak ne može držati pod kontrolom, ali ne od tebe.
Gregor je napokon imao dobar izgovor da se posrami. Čak i bez zemlje, Patrick
je bio njegov zapovjednik. Također je znao da Patrick neće dopustiti da se njegov
autoritet izaziva. - Nisam mislio da će ti smetati.
- Nije važno što si pokušao pobjeći s djevojkom koju namjeravam oženiti?
Gregorovo lice otvrdne. - Nije kao da ona tebi nešto znači. Kuja me naljutila.
Način kako me je pogledala. Kao da nisam ništa bolji od psa.
Da je situacija bila obrnuta, bi li njega isto tako pogledala? Misao ga je
otrijeznila.

114
 Klub Brbljivica

Gregor je dobio što je zaslužio, ali to ne znači da Patrick nije razumio izvor
njegovog bijesa. Ljutnja koju su, zapravo, dijeli. Kralj i njegovi Campbelli su im
oduzeli sve. Zemlju. Obitelj. Bogatstvo. Položaj.
Kad je Patrick pogledao svog mlađeg brata, vidio je sebe oduzetog
odgovornosti, prepuštenog da se valja u ljutnji. Nakon toliko godina kao odmetnik,
Patrickov osjećaj dužnosti je oslabio, ali kod Gregora je potpuno nestao. Svaka
uljudnost je izblijedjela pod brutalnim nastojanjem da preživi kao odmetnik.
Osjećao je čudan poriv da ju brani, ali nije mislio da će Gregor želiti slušati o
Lizzienim dobrim stranama. - Ostavi djevojku meni, a ako ikada napraviš nešto slično
opet ... - On ga je pogledao ravno u oči. - Zapamti moje riječi, brat ili ne, nećeš
poživjeti dovoljno dugo da ga zažališ. - Gregor se lecne, ali bilo je jasno da je
shvatio. - Drži se plana, - Patrick upozori.
- Jel upalilo, onda? Djevojka je zagrizla mamac?
Patrick promisli o tome. - Da. - Iako se borio protiv njegove privlačnosti,
Lizzie je bila daleko od imune prema njemu.
- Jadni mali miš je uletio ravno u tvoje ruke, a? - Gregor se nasmijao. - Već je
svrbi, kladio bih se. Ili si je možda već ogrebao svojim kurcem?
Patrick nije dao nikakvu naznaku iskre bijesa koja se proširila njime od
Gregorove grubosti. Obično mu ne bi smetalo, no on nije htio govoriti o
pojedinostima svog zavođenja s bratom, ali sigurno ne želi da Gregor govori o Lizzie
kao što je to činio. Ali znao je da će se Gregor zakačiti na bilo koji znak da Patrick
nije bio nemilosrdan u ostvarivanju njihovih ciljeva.
- Tek je tjedan dana prošlo. Ovo će potrajati neko vrijeme. Djevojku uče od
djetinjstva da učini svoju dužnost. Neće pobjeći s prvim muškaracem o kojem mašta.
- Mislio sam da si rekao da je cura očajna.
Patrick napravi grimasu. Zaista je to rekao? Nije bila očajna uopće. Bila je
slatka i draga i ranjiva, možda, ali ne i očajna.
Ipak, to nije promijenilo poentu onoga što je Gregor pitao. Iako bi se mogla
više boriti nego što je očekivao, Patrick je bio uvjeren da će na kraju Elizabeth
Campbell popustiti. On može biti jednako nemilosrdan kao i njezina rodbina crnog
srca kada se radilo o uzimanju onog što je želio.

115
 Klub Brbljivica

- Treba vremena, Gregore. - Otpio je gutljaj cuirma. - Kakve su vijesti od

našeg rođaka?
- Oni su sigurno stigli na odredište.
Patrick kimne. - Dobro. - S Lamontom od Ascoga mora da su se dogovorili da
ih zaštiti.
- Nije dobro. - Gregor ga ispravi. - Stigli su neposredno prije skupa, i pogodi
tko bi trebao biti tamo, sami Jamie Campbell.
- On nije tamo sada.
Gregor ga sumnjičavo pogleda. - Kako znaš?
- Vidio sam ga u dvorcu Campbell prije nekoliko dana.
- Vidio si ga, a on nije završio sa strijelom između očiju?
Patrick stisne vilicu. - Nije bilo prilike. Bio je u dvorcu kratko vrijeme prije nego
što je bio pozvan. Bio sam više zabrinut pazeći da se naši putevi ne ukrste. Bio sam
sretan da nisam bio otkriven.
Patricku se nije sviđao način na koji je Gregor proučavao njegovo lice. - S
Sljedbenikom pred očima, ja bih mislio da ćeš ti pronaći 'priliku.'
Patrick stegnuo ruku oko velikog vrča pred njim. - Pitaš li za moju odanost?
- Ne. Ne to. Ali ja se pitam što ta djevojka ima nad tobom.
- Ona nema ništa.
- Ona je Campbell.
Kao da je on mogao zaboraviti tu činjenicu. - Također će biti moja žena, -
rekao je kao upozorenje.
- Mi smo je trebali oteti. Bili bi u braku do sada.
- No, na koliko dugo? Ne, mi ćemo to učiniti na moj način. Nagradu će biti
vrijedno čekati.
- Samo nemoj brkati pravu nagradu.
Zemlja, a ne djevojka. - Ja dobro znam zašto sam ovdje, ne trebaš me
podsjećati. - Niti će tolerirati suptilne bratove prijetnje. - I zapamti što sam rekao,
Gregor. Nemoj se opet miješati. Ja znam što radim.
Unatoč prosvjedima, znao je da je Lizzie bila jednako pogođena poljupcem kao
on. Zbog nekog razloga, ona se odlučila boriti protiv privlačnosti prema njemu, ali on

116
 Klub Brbljivica

joj nije imao namjeru to olakšati. Njezin brat je naredio da stražar mora biti s njom u
svakom trenutku, a od sada nadalje on nije imao namjeru ostavljati je samu.
A ako zavođenje ne uspije ...
Napravio je grimasu. On će učiniti ono što mora učiniti kako bi ju spriječio da
se uda za Glenorchyevog sina, uključujući i to da joj ne ostavi drugi izbor.
Otmica je bila posljednji izbor, ali ako dođe do njega, neće oklijevati.

117
 Klub Brbljivica

Deveto poglavlje

D
ok je sunce dosezalo svoj vrhunac na letnjem nebu i dani počeli
skraćivati kako je stizala jesen, Lizzie se počela pitati je li ju njezina
obitelj zaboravila.
Bilo je tiho, pretiho.
Osim kratkog rođakovog pisma kojim je izrazio olakšanje jer je dobro nakon
napada i obećavajući nagradu spasiteljima, ona nije čula ništa sa Dunoona.
Produžena šutnja joj je omogućila da zaboravi planove za svoju budućnost i
sanjari o drugim stvarima.
Stvarima za koje bi, da nije bilo njezinog povrijeđenog srca, bilo lako
povjerovati da su moguće.
Lizzie je znala da nema razloga da bude uznemirena što je Patrick Murray
tražio zadovoljstvo negdje drugdje, ali to nije zaustavilo njezin um se muči sa slikama
njega što radi svaki put kada ode u selo. Slike koje su bile oštre i rezale kao i bilo koji
nož.
U početku, pokušavala ga je izbjeći. Svaki put kad su im se pogledi sreli ona je
svoj skretala, tjeskoba u njenim prsima je bila gotovo nepodnošljiva. Ali ponekad bi
se njihovi pogledi sreli na trenutak ne duži od otkucaja srca, i ona se mogla zakleti da
je u njima vidjela bol koju je odražavao i njezin.
Kako su tjedni prolazili, shvatila je da je bila zahvalna za bol. To je bila jedina
stvar koja ju je spriječavala da napravi mnogo veću pogrešku.
Kao napraviti nešto glupo i izgubiti svoje srce.
Patrick je sebe imenovao njenim osobnim stražarem, a njegova stalna
prisutnost je počela kidati rubove njezine odlučnosti. Kad god se pružila prilika, bio je
uz nju, njegov intenzivan, zagonetni pogled slijedio ju je tamo gdje nije mogao ići za
njom. Tijekom obroka, u vrtu, u dvorištu, on je bio tamo. Okupirao je njezin dom,
njene misli, njene snove.

118
 Klub Brbljivica

Nije ga mogla izbjeći. Neprimjetno, čak nije ni shvaćala da se događa, ugodan

obrazac se razvio između njih u prirodnoj isprepletenosti njihovih dana. U jutarnjim
satima, dok se brinula za svoje dužnosti oko dvorca on je jahao i lovio s drugim
stražarima. Dok je ona bila u vrtu, on je trenirao svoje borbene vještine u dvorištu,
često se zaustavljajući na svom putu tamo-amo da razmijene riječ ili joj pomogne
nositi košaru. Ako se ona odvažila izaći izvan vrata dvorca u šetnju do sela u posjet
Alys ili na jahanje, neizbježno je uspio biti u skupini koja ju je pratila.
Njegova pozornost je bila primijećena, naravno, ali ništa više od toga. Njezin
brat je ostavio jasne upute da je trebaju stalno čuvati, a Donnan, sada oporavljen, se
oslanjao na vještog ratnika gotovo jednako kao i ona.
To ju je uznemirio kad je shvatila koliko se navikla na njegovu prisutnost.
Ipak, u mnogočemu joj je bio jednaka zagonetka kao i dana kad ga je prvi put
upoznala. Činio se sretnijim, ali ponekad je imao zamišljeni odsutni pogled u očima i
znala je da se prisjeća.
Njezini pokušaji da dozna nešto o njegovoj prošlosti su nailazili na šutnju ili
brzu promjenu teme.
Da li ga je još uvijek previše bolilo, ili je postojao još neki razlog za njegovu
suzdržanost? Lizzie si nije mogla pomoći da se ne pita da li on nešto skriva. Nešto
nije bilo u redu s njim.
Malo se previše kontrolirao. Uvijek je pazio da prikrije svoju reakciju. Možda je
to bilo samo zato što ona nije bila navikla biti okružena stražarima.
Biti toliko u njegovu društvu, međutim, imalo je svoju cjenu. Ona je
naizmjenično bila rastrzana nemogućnošću da zamisli život bez njega i želje da ode
tisućama milja daleko. Njegova privlačnost se povećala do točke u kojoj se osjećala
kao da iskače iz svoje kože svaki put kad bi ušao u sobu.
Iako je držao svoju riječ i nije napravio nikakav pokušaj da je ponovno poljubi,
dodirivao ju je tako često da je mogla misliti o malo čemu drugom.
Nikad nije bila svjesnija muškaraca. Svaki njegov detalj je bio urezan u
njenom umu, od linija koje su mu se nabirale oko očiju kad se osmijehne, što je bilo
rijetko, do ožiljaka koji mu je prepolovio rub desne obrve, do načina na koji su mu
oči mjenjale boju od mahovinasto zelene do tamno smaragdne kako je opadala
svjetlost.

119
 Klub Brbljivica

I njegovo lice. Ona je tražila nedostatke-u nadi da će pronaći nešto da ga sruši

na razinu smrtnika - ali daljnje promatranje nije učinilo ništa da rastjera njezin
početni dojam. Patrick Murray je jednostavno bio najzgodniji muškarac kojeg je ikada
vidjela.
Njezina fascinacija, međutim, počela ju je živcirati. Nije znala na koga je bila
ljuća: sebe što ga želi ili njega što je tjera da ga želi.
Lizzie nije bila budala; znala je što radi. Pitanje je bilo zašto.
Obrisala je čelo ispod širokog oboda šešira i ustala, njezine noge su bile
nestabilne nakon što je klečala na koljenima na toplom suncu tako dugo. Iako je
postojala mala kuhinja uz vrt na zapadu kule, formalna-i neuobičajena- terasasti
vrtovi na jugu su bili mjesto gdje je provodila veći dio svog vremena.
Danas, umjesto da prošeta, ona je čupala korov.
Dok je hodala pokraj stjenovitog brežuljka poznatog kao - John Knoxova
propovjedaonica - jer je Knox boravio u dvorcu Campbell prije gotovo pola stoljeća, i
uz put natrag do unutarnjeg dvorišta, prikovala je oči na prljavštinu i kamenje pod
nogama, oprezno kako bi izbjegla pogledati u smjeru gdje su ratnici vježbali. Njezina
fascinacija Patrickom Murrayem je postala tako smiješna da ga više nije mogla
gledati kako vježba, osobito kad je vježbao mačem u tople dane.
Gotovo je dosegnula sigurnost kule kada joj je velika sjena prešla preko puta.
Njezin korak posustane.
Dlake na vratu joj se nakostriješe, a koža, činilo joj se, treperi s iznenadnim
iskrama koje pucketaju u zraku kao munje.
Nije trebala pogledati da bi znala tko je stajao pred njom.
- Hoćete li ići popodne na jahanje kao i obično, moja gospo?
Stisne zube i sama glumeći ravnodušnost, podigne pogled ... i uzdahne. Nije si
mogla pomoći.
Grudi. Sve što je mogla vidjeti je bio goli zid prsnog koša. Preplanulog,
svjetlucavog, golog zida prsnog koša, s mišićima napetim poput oštrih kamenih
krhotina otrgnutih sa stjenovitih litica. Nije mogla odmaknuti pogled, na trenutak
hipnotizirana širokim - vrlo širokim - rasponom izrazito velikog muškog tijela. Njegovo
tijelo je bilo isklesano do neumoljivog savršenstva, oružje kao i mač kojim je mahao s
takvom lakoćom. Napravljeno za borbu... I ženske fantazije.

120
 Klub Brbljivica

Nitko ne bi trebao izgledati ovako. Oči su joj šetale od napetog, ravnog trbuha
do širokih ramena. Rukama debelim i opasnim kao i bilo koje oružje. Potočić znoja je
prolazio preko krutih mišića trbuha nestajući ispod struka njegovih spuštenih škotskih
hlača.
Hlača koji su ostavljale vrlo malo mašti, pokazujući snažne mišiće bedara u
uskoj koži. I to nabreknuće ...
Ona otrese svoju omamljenost i promrmlja, - Ne!
Prišao je korak bliže i mogla je osjetiti toplinu kako zrači s njegove kože,
udruženu s sparnim muškim mirisom od rada na suncu.
- Šetnja, onda? - Glas mu je bio dubok i promukao, šaljući drhtaje niz njenu
kralježnicu. Toplina se širila njome poput lave.
Prokleta štetočina. Radio je to namjerno. Mučio je. Tjerajući je da ga želi. Ona
suzi oči, susrećući se s njegovim đavolskim zelenim pogledom. - Mogli bi se sjetiti da
trebate obući majicu prije nego što se obratite dami.
Nesretnik je imao hrabrosti da se osmijehne. - Ispričavam se. Mora da sam to
smetnuo s uma- tako je vruće i... Ako vam je neugodno, ja se mogu vratiti...
- Nije mi neugodno! - Zaskvičala je poput luđakinje u kakvu ju je pretvorio.
Što se dogodilo s mirnom, osjećajnom ženom kakva je bila prije? Pokušavajući smiriti
rastuću histeriju, uspije se nasmiješiti, nadajući se da je lice ne odaje. - Ne želite
uplašiti sluškinje.
Nasmijao se na njezinu šalu i pogledao skupinu služavki koja se vrtila okolo
praveći se da ne bulje. - Vidim na što mislite. - reče, prekriživši ruke na prsima.
Mišići se stisnu i izboče do golemih - napetih- razmjera. Oči joj se rašire, a
usta posve osuše. Dobri Bože, on je veličanstven.
Ona stisne usne kao stara goropadnica i praktički prosikće: - Ako je to sve,
ispričajte me. Imam puno posla. - Pokušala se progurati pored njega, ali je pogrešno
ocjenila i umjesto toga se u cijelosti zabije u zid goruće-vruće kože.
Iako su se dotaknuli samo na sekundu, to nije bilo važno. Učinak, kao da je
plamen dotaknuo suho lišće, je bio poražavajući. Njeno tijelo je oživjelo; svaki živčani
završetak sagorijevao je od želje. Vruće, teške želje koja je jurila kroz njene vene u
poplavi duboke, nezasitne žudnje.

121
 Klub Brbljivica

On je uhvati za ramena. - Opa. Stanite. Najbolje da gledate kuda hodate. Ima

nekoliko stijena na koje se možete spotaknuti.
Lizzie je osjetila kako joj temperament eksplodira u vrućim obrazima.
Frustracija se pretvorila u bijes pri pogledu na njegov sveznajući osmijeh. Ruke stisne
u male, krute šake sa strane. - Postoje neke vrlo velike stijene pod mojim nogama, i
ako mi se ne maknu s puta, pobrinuti ću se da ih se ukloni.
S tim riječima se okrene i odjuri prema zamku, s namjerom da da oduška
svojim frustracijama na nekom vrlo prašnjavom tepihu.
Patrick se nasmije, gledajući kako kao oluja odlazi, plamenih očiju i crvenog
lica, kao roj ljutih stršljenova.
Bože, bila je veličanstvena. Duhovita, strastvena, lijepa. Djevojka za koju bi
svaki muškarac bio ponosan da je uz njega.
I u njegovom krevetu.
Njegovo sporo zavođenje je palilo, ali nije znao tko je patio više. Niti je znao
koliko će još moći biti strpljiv.
Provodio je dane tvrd kao kamen i noći sa svojom erekcijom u ruci,
pokušavajući se riješiti frustracija. No, erotski snovi su bili slaba zamjena za ženu
koja ih je inspirirala.
Njegova jedina utjeha je bila da on nije bio sam u svojoj seksualnoj frustraciji.
Je li se i ona dodirivala i mislila o njemu?
Pakao. Namjestio je izvor svoje konstantne agonije i usmjerio svoje misli od
svilene mekoće.
Koliko će još moći odoljeti onome što je između njih?
Ako je njezina reakcija danas bila naznaka, nadao da neće previše dugo. Osim
njegovog osobnog nemira, nestrpljenje njegovog brata raste, pa ga je postalo sve
teže obuzdavati kako tjedani prolaze. Patrick je bio sretan kad je Gregor otišao na
Lomond Hill provjeriti kako je članovim njihovog klana - ali on će se vratiti. Uskoro.
Imajući to na umu, sat vremena kasnije, nakon što je završio vježbanje za taj
dan, on se opere i krene u potragu za njom.
Mršteći se, pitao se kojim se od mnogobrojnih zadataka koje su joj ostavili
bavi danas. Ne samo da je Lizzie obavljala uobičajene dužnosti gospodarice dvorca
kao što je nadziranje slugu kućanstva i brojnih pralja i tkalaca zaduženih za odjeću

122
 Klub Brbljivica

članova klana, planiranje obroka, i brige oko obrazovanja djece, ona je također bila
gospodar u rođakovoj odsutnosti, uključujući arbitražu u sporovima, nadziranje
računa, te upravljanje poslovima dvorca. Kao da sve to nije bilo dovoljno morala je
nadzirati veliki građevinski projekt u tijeku, dodavanje dvorane i komore postojećoj
kuli.
Njezina obitelj je zahtijevala previše od nje.
Nakon što je živio u manje nego ugodnim okolnostima većinu svog života,
Patricka je iznenadila količina rada i odgovornosti u vođenju dvoraca. Nakon što ju je
promatrao proteklih tjedana, divio joj se više nego što bi trebao. Usta su mu se
stisnula u sumornu crtu. Ali također je shvatio koliko je slabo bio pripremljen za
takav život- rođenjem određen za njega a koji mu je bio oduzet. Što je, dovraga znao
o tome kako biti gospodar dvorca i zemlje?
Kad je nije našao u radnoj sobi nagnutu preko neke prašnjave knjige računa,
ili u kuhinjskom skladišnom prostoru kako određuje tjedni jelovnik s kuharicom,
krenuo je prema žamoru zauzetih radnika.
Na južnoj strani postojeće kule je pridana nova dvorana, a zatim u nastavku,
komora. Strukture su bile skoro gotove, a kada bude završena biti će daleko
veličanstvenija od postojećeg tornja dvorca.
Čuvši povišene glasove, on ubrza korak. Konačno ju je pronašao u jednoj od
malih soba na završenoj istočnoj strani kako se raspravlja s muškarcem kojeg nije
prepoznao. Bila mu je okrenuta leđima i nije čula njegov dolazak.
- Bojim se da to ne može biti učinjeno jeftinije, moja gospo. Cijena kamena je
porasla u nekoliko posljednjih mjeseci.
- Kako je to moguće kada je kamen iz kamenoloma mog rođaka?
- To je zbog posla da ga se doveze ovdje, moja gospo. To nije lagan posao.
- Ja ne vidim što se promijenilo, gospodine. To je oduvijek bilo tako.
On odmahnue glavom s pretjeranim žaljenjem. - Trebam novac da pokrijem
moje troškove. Tri stotine više od onog što smo razgovarali bi trebalo biti dovoljno. -
Nasmiješio se. - Zasad.
Mahnula je komadom pergamenta prema njegovom licu. - Ali, imali smo
dogovor.
Bespomoćno je slegnuo ramenima. - Okolnosti su se promijenile.

123
 Klub Brbljivica

- Ne mislite li da se nadzor promijenio? Biste li tražili više novca da je moj

rođak ovdje?
Čovjek je izgledao šokirano. - Činite mi veliku nepravdu, moja gospo. Nikad mi
nije palo na pamet da...
- Nije li tako?
Patrick je čuo jedva suzdržan bijes u njezinu glasu. U tom trenutku nije želio
ništa manje nego da baci čovjeka u zid zbog pokušaja da je iskoristi, ali se nije htio
miješati.
Niti je mislio da bi ona pozdravila njegov dolazak da je spasi - ne u ovom
slučaju, najmanje. Naučio je da je Lizzie bila više nego sposobna za brigu o
dužnostima koje su joj povjerene. Poslove koje bi dijelila s njim da su drugačije
okolnosti.
Dakle, on je bio jednako iznenađen kao i radnik, kada je rekla: - Vrlo dobro.
Muškarac se široko osmijehne. - Olakšanje je što ste prepoznali teškoće u ovoj
situaciji. Kada mogu očekivati novac?
- Ne možete.
Čovjekovo se lice skameni. - Kako? Mora da sam vas pogrešno razumio...
- Niste ništa pogrešno razumjeli. Ako ne možete ispuniti uvjete ugovora, vi i
vaši ljudi ćete spakirati svoje stvari i otići.
Patrick se naceri na ošamućen izraz na čovjekovu licu. Bravo za nju.
- Ali grof...
- Kao što ste bez sumnje primijetili, grof nije ovdje. On je mene zadužio. Ja
donosim sve odluke. Možete biti sigurni da će me podržati u ovom kad mu objasnim.
Čovjekovo je lice bilo iscrpljeno. - To neće biti potrebno. - Očito, podcijenio je
svog protivnika -fatalna pogreška u bitci jer je bio u bilo kojem kontekstu. - Nema
razloga da ovo pitanje svrće grofovu pozornost. Kamen će biti ovdje kao što smo
dogovorili do kraja tjedna.
Požurio je van, pored Patricka jedva ga pogledavši u žurbi da ode.
Čim je otišao, Lizzie duboko uzdahne, ramena prognutih od umora. Nešto u
njemu popuca.

124
 Klub Brbljivica

Zašto to sebi radi? Bila je premlada da bude zaključana u ovom dalekom

sumornom dvorcu, opterećena sa odgovornošću koja nije bila na njoj da je nosi. Ona
bi trebala biti na zabavama, flertovati, plesati i uživati.
Ili biti okružena djecom. Mojom djecom, pomisli bijesno.
- Zašto to radiš?
Ona poskoči na zvuk njegova glasa. Mrzio je način na koji su joj se ramena
instinktivno ukrutila, kao da očekuje napad. Od mene. To mu je bilo kao hladan tuš.
Okrenula je glavu prema njemu tek toliko da je mogao uhvatiti izraz nezaštićenosti i
iscrpljenosti na njenom licu. Svaki zaštitnički instinkt u njemu se probudi.
- Što vi radite ovdje? - Ona ga pogleda molećivo. - Molim vas, nemam snage
za borbu s vama sada.
Njezina optužba je bila dobro usmjerena, a Patrick osjeti snažni ubod krivnje.
Želio ju je pritisnuti, ali ovako-ne kada je bila ranjiva. Sve što je sada želio učiniti je
ublažiti njenu zabrinutost.
Stao je iza nje i stavio joj ruke na ramena. Ona se napne ali potom opusti kad
joj nježno prstima počneo masirati napetost u vratu. Koža joj je bila topla i
baršunasta, sitne dlačice na vratu meke kao na bebinoj glavi. Mirisala je poput
cvijeća, a ako je on spusti svoju glavu u njezinu svilenkastu plavu kosu ...
Uspravio se, podsjećajući se da je želi samo opustiti.
- Traže previše od vas, - reče joj tihim glasom. Osjetio je da se ukrutila. Prije
nego što se mogla usprotiviti, on je okrene i pogleda u oči. - Vi radite posao
gospodara i gospodarice bez nagrade. Da li vaša obitelj shvaća koliko ste žrtvovali za
njih?
- U krivu ste. Ja se ne žrtvujem. Ne traže ništa od mene što ja ne želim dati.
On je strogo pogleda. - Ne sumnjam da je tako, Elizabeth. To je ono što vi
radite: dajete i dajete.
Ona se namršti. - Što bi to trebalo značiti?
- To znači da se brinete o svima drugima prije nego o sebi. Mislite da ne vidim
što ste napravili ovdje. Ipak, kada ste posljednji put dobili i riječ zahvale?
Njezina usta se stisnu. Pročitao je odgovor u njezinom prkosnom pogledu. -
Ne treba mi zahvala. Sretna sam da mogu pomoći braći i rođaku gdje mogu.
- Oni vas iskorištavaju. - reče on grubo.

125
 Klub Brbljivica

Iako se divio njezinoj sposobnosti i načinu na koji se tiho brinula za potrebe

svakoga oko sebe, bilo je vrijeme da netko brine njoj. - Vašu dobrotu, vaše vještine i
jak osjećaj dužnosti i odgovornosti. Kad ste posljednji put bili na dvoru ili posjetili bilo
koga od vaših prijatelja?
Ugrizla se za usnu, izgledajući zabrinuto. - Prošlo je neko vrijeme, ali grofica je
bila bolesna.
- A poslije toga? Vi ste zaključani, brinete se o svojim rođacima i braći a trebali
biste uživati. - Uhvatio ju je za bradu i prisilio je da susretne njegov pogled. -
Upoznavati ljude.
Ona se okrene. - Govorite to tako da zvuči mnogo gore nego što jest.
Vidjevši kako je povrijeđena, on smekša svoj ton. - Siguran sam da oni to ne
misle, ali to ne mijenja činjenicu da vas iskorištavaju. - Zastao je. - Niste li se
žrtvovali na oltaru dužnosti dovoljno dugo?
Lizzie zavrti glavom. On ju je zbunjivao, tjerajući je da vidi dvosmislenost koje
nije bilo.
Uživala je u svojim obavezama. Samo je ponekad, kad je bila umorna,
odjednom sve osjećala kao da joj je previše.
- Ponašate se kao da je dužnost pogrešna riječ. - reče ona. - Ali nije sve o
žrtvi, to je nešto što vam je činiti za veće dobro ili zato što je to ispravna stvar za
učiniti. Moja obitelj je važna za mene. Ne postoji ništa što vam je bitno?
Oči su mu bljesnule, ali je ignorirao njezino pitanje. Patrick je bio nepopustljiv-
u ovome kao i na bojnom polju. On je uhvati za bradu i zagleda se duboko u njezine
oči. - Je li to prava stvar za vas, Elizabeth? Zar ne zaslužujete pravo na svoj vlastiti
izbor?
Na muža. Znala je na što misli. Ona pretraži lice, srca koje lupa. - Moja je
dužnost da se udam za koga moja obitelj želi.
- Niste li učinili dovoljno? Ili se morate vezati za muškarca kojeg ne želite, da
ih zadovoljite?
Ona slegne ramenima. - Vi puno pretpostavljate. Kako znate da ga ne želim?
Opasan bljesak se zapali u njegovu pogledu. Shvatila je svoju pogrešku:
shvatio je njezine riječi kao izazov. On korakne bliže njoj, gurajući joj leđa dok nije

126
 Klub Brbljivica

bila pritisnuta o kameni zid. On se nasloni na nju s rukama sa svake strane njenih
ramena.
Njezin dah poskoči i puls ubrza, odjekujući njenim tijelom dok joj se nije činilo
da joj koža pulsira životom. Njegova toplina ju je grijala. Njegov miris opijao-opojna
kombinacija sapuna i svježe oprane muške kože sa slabim mirisom bora zbog kojeg
joj se činilo da se kupao u šumi. On se nagne bliže njoj, dok nisu bili samo nekoliko
centimetara odvojeni. Izraz na njegovom licu ...
Plašio ju je. Ali ne zbog straha.
On će me poljubiti. Zadržala je dah, znajući da ga ona neće odbiti.
Ali u posljednjem trenutku se njegove usne presele na njeno uho, dahom je
milujući toplim šapatom.
- Zato što me želite.
Arogantni prokletnik! I proklet dvostruko jer je imao pravo.
Ali nije mogla zaboraviti bol. - A što je s vama, Patrick? Hoćete li se opet
oženiti? Ili ste možda već našli nekoga?
Pogled mu se zalijepi za njen, znajući da se nešto kruje iza njezinih riječi. -
Kako to mislite?
Oči su joj gorile od ljutnje i povrijeđenosti koje je držala u sebi predugo. - Vaši
odlasci u selo nisu prošli nezapaženo.
Zbunjeni pogled mu prijeđe preko prelijepog lica. - Kakve veze moji odlasci u
selo imaju s nama?
- Znam da postoje žene...
On opsuje i uhvatio je za ruku, stavljajući je na svoja prsa. - Tko je stavio
takvu glupost u vašu glavu?
Nije ništa rekla, grla vrućeg i stisnutog od suza koje su prijetile.
- Finlay, - reče ravnodušno. Ona ga pogleda iznenađeno. - Nije tajna da me
prezire, ali sam iznenađen što ste slušali njegov otrov.
- To nije previše teško povjerovati. Vi ste muškarac.
- Da. - reče on tiho. - Ali nisam imao drugu ženu, Elizabeth.
Srce joj je zadrhtalo. Oči joj se prikovale za njegove, ne usuđujući se
povjerovati ... On joj obujmi obraz nježno njegovom velikom rukom.
- Kako mogu kad želim nekoga drugog?

127
 Klub Brbljivica

On nije bio sa ženom ... on želi mene.

Njegov palac pomiluje njenu donju usnicu dok joj je promatrao usta. Spustio
je lice na njezino, njihove usne bile su odvojene samo dahom. Dovoljno blizu da je
mogla osjetiti njegov okus na svom jeziku. Njeno tijelo je pulsiralo od potrebe,
očajna za pritiskom njegovih usana na njezinima. Mogla bi se podići i ...
Povukao je odjednom-okrutno. Prstima ju je uhvatio za bradu, podižući joj
glavu da se susretne s njegovim hladnim, probadajućim pogledom.
- Ali to ne može biti, nije li tako, Elizabeth?
- Ja.... - hvatajući dah. Može li?
Dugo je pogleda. - Javite mi da kad se odlučite.
Mrzila ga je jer ju je ostavljao ovako: srca koje lupa, tijela mekana i teška,
natopljenim vrućinom ... željom.
No, iako su učinci njegovog dodira blijedili, njegovo pitanje ju je progonilo
dugo nakon što je otišao.
Može li zanemariti svoju dužnost prema obitelji radi osobne sreće?
Dok je hodala natrag prema velikoj dvorani, razmatrala je izazov koji joj je
bacio pred noge.
Ne može negirati da je na površini, Patrick Murray-jednostavan stražar bez
zemlje, bogatstva, ili pozicije - bio neprikladan izbor muža za nju. Ipak, u svemu
ostalom važnom, on je sve što je ikada sanjala-jak, zgodan, častan. Žestoki ratnik i
prirodni vođa koji je imao odanost svojih ljudi. Možda je bio izvana grub, ali činilo se
da to samo povećava njegov poziv.
Ona je cijenila njegove proste, jednostavne manire, znajući da može računati
na njega, da ne mora sakrivati istinu. Vjerovala mu je za selo. Nije potražio drugu
ženu. Iznenadilo ju je koliko joj je to bilo važno. Njezini rastući osjećaji, iznenada
oslobođeni sumnja i povrijeđenosti, oslobodili su se okova. Mogla je priznati sebi
koliko joj je stalo do njenog tamnog stražara.
I jednako važno, uistinu je izgledalo da se brine za nju.
Od prvog trena kad ju je izdvojio, osjećala se posebno, poželjno. Nikada se u
njegovom društvu nije osjećala nepouzdano zbog mucanja ili nedostatka na bilo koji
način. I nitko nije nikada bio zabrinut za nju prije.

128
 Klub Brbljivica

Njegova zaštitničko ponašanje nije gušilo, ali je bilo lijepo. Mogla se naviknuti
na to.
Možda ... je bilo moguće.
Kad je stigla u dvoranu, zvukovi izvana su uhvatili njezinu pozornost. Ona
presretne upravitelja dok je išao prema kuhinji.
- Što je to, Donalde?
- Ah, tu ste, moja gospo. Lord Auchinbreck je stigao s nekim ljudima.
Colin? Što je on radio ovdje? Krenula je prema vratima, ali su joj teški koraci
koji su gazili po stepenicama rekli da je to nepotrebno. Trenutak kasnije, Colin i
desetak ljudi uđu u dvoranu, i Lizzie se nađe licem u lice s razlogom za neočekivani
bratov dolazak.
Krv joj se povukla iz lica kad je srela prijateljski plavooki pogled zgodnog
plavokosog diva koji je stajao pred njom.
Činilo se da neće biti u mogućnosti da zanemari svoju dužnost; jer je upravo
stigao. Pokraj njenog brata je bio nitko drugi nego Robert Campbell.
- Ah, tu si, Lizzie. - reče Colin, prilazeći naprijed kako bi je uvukao u nezgodni
zagrljaj.
Iskazivanje ljubavi njenom bratu nikad nije bilo lako - zapravo, činilo se da
ljubav općenito ne dolazi lako do njega. - Bio sam iznenađen što nas nisi izašla
pozdraviti.
Lizzie nije propustila suptilno upozorenje tako tipično za njezina brata. - Bila
sam u istočnom dijelu i nisam čula da ste stigli. - Sjećajući se onog što je Patrick
rekao, dodala je, - Nadgledala sam izgradnju projekta koji je naš bratić ostavio pod
mojim nadzorom. - Zaključivši da bi to Colin mogao iskoristiti kao opomenu doda -
Da sam znala da dolazite, naravno, ja bih bila ovdje da pozdravim tebe i tvoje goste.
Colin se namršti, promatrajući je kao da joj je upravo narasla druga glava.
Ali Robert Campbell se nasmije. - Ima te, Auchinbreck. - On uzme njenu ruku
i kratko joj se nakloni. - Ispričavamo se što dolazimo nenajavljeni, moja gospo, ali
nije bilo vremena za slanje glasnika.
- Da. - reče Colin, oporavljajući se od šoka zbog njezinog prijekora. - Susreo
sam se s Campbellom prije nekoliko dana u blizini Lomond Hillsa. Odlučili smo
udružiti snage, ali prokleti odmetnici su nestali.

129
 Klub Brbljivica

Lizzie proguta slinu. Činilo se da je mogućnost saveza između dviju zaraćenih

ogranaka klana Campbell već plodna. Omča oko njenog vrata se stegne. Shvativši da
zure u nju, upita, - Znači odustali ste od pretraživanja?
- Ne, sestrice, ja neću nikada odustati. - Colinove oči otvrdnu. - Nakon onoga
što su se usudili pokušati učiniti tebi, MacGregorsi će platiti. Vidjet ću im glave na
kopljima-sve do zadnjeg.
Nešto u njegovu glasu joj je naježilo kožu od straha. Colin je bio težak čovjek,
ponekad čak i okrutan. Bio je težak čovjek za voljeti, ali kako joj je bio brat, ona je
pokušavala.
Iako Lizzie nije imala želju da se ponovno susretne s MacGregorsovim
razbojnicima, nije htjela da bude više krvoprolića, osobito na njezin račun. Ali znala
je svog brata dovoljno dobro da ništa što bi rekla ga ne bi navelo da se predomisli.
On je brinuo za nju na svoj način. No, od sve njezine braće, Colin je najmanje cjenio
njeno mišljenje.
- Odlučili smo se odmoriti nekoliko dana dok ne ispužu iz skrovišta, - objasnio
je Robert Campbell.
- Vaš brat je bio dovoljno ljubazan da mene i moje ljude pozove da uživamo u
gostoljubivosti dvorca Campbell dok čekamo.
- Pomislio sam da je ovo dobra prilika da se bolje upoznate. - Colin reče
znakovito.
Lizzie osjeti kako joj se vrućina penje u lice. Toliko o suptilnosti. Kako tipično
njenom bratu da kaže nešto čime je sramoti. - Vi i vaši ljudi ste dobrodošli. - Reče
ona sa osmijehom na licu Robertu Campbellu.
On joj uzvrati osmjeh, a u tom trenutku Patrick Murray uđe kroz vrata kuhinje
držeći jabuku u ruci.
On se zaustavi, šok i još nešto mu prijeđe licem prije nego je to brzo sakrio.
- Ispričavjte me. - Reče on kratko kimajući glavom, nastavljajući prema
vratima.
Colin ga je promatrao sa upitnim izrazom na licu. - Tko je taj čovjek? Ne
prepoznajem ga, ali mi izgleda poznato.

130
 Klub Brbljivica

- Patrick, čekajte. - Lizzie ga zaustavi baš kad je došao do vrata. On se

okrene i pogleda je, lica lišenog ikakvih osjećaja. - Moj brat, lord Auchinbreck je
stigao.
- Vidim, moja gospo. - Njegov pogled se okrene Robertu Campbellu.
- A ovo je Robert Campbell. - Reče ona sa dozom ispričavanja u glasu.
Njegov pogled se ohladi, tvrd i crn poput stijene. Nešto je bolno stegne u grudima, i
morala je svrnuti pogled. - Ovo je Patrick Murray, - ona objasni Colinu. - Čovjek koji
nas je spasio od napadača. On i njegovi ljudi su pristali ostati još neko vrijeme.
- Tako? - Reče Colin stišćući šake. - Čini se da vam dugujemo, Murray.
- Ne dugujete mi ništa, gospodaru. Bila mi je čast da sam mogao pomoći dami
u nevolji. - Patrickov glas je bio pristojan ali prazan. Njegov pogled kad ju je
pogledao je bio pogled stranca, ne odavajući ni djelić onoga što se dogodilo između
njih prije par minuta. - Ispričajte me, moram se vratiti svojim dužnostima.
Njoj nisu promakle njegove zadnje riječi. Pljuska njoj. Zaista.

131
 Klub Brbljivica

Deseto poglavlje

U
Patrickovom umu nije bilo razloga za slavlje, ali dvorana je bila
ispunjena zvukovima glazbe i veselja kako se zahuktavalo. Gorštaci
su pozdravljali bilo koji izgovor da slave, i Campbelli-gorštaci su
dokazivali da nisu bili iznimka.
Njegov pogled je bio fiksiran na hrpu govedine i povrća ispred njega, a ne na
nasmijani par koji je sjedio na podiju, ali svaki pedalj njegovog tijela je kipio jedva
suzdržavanim bijesom. Nakon što je dugi tjedan bio prisiljeni stajati u sjeni i gledati
kako se njegov neprijatelj udvara ženi koju je on želio - i nije mogao učiniti baš ništa
-Patrick je bio opasno blizu gubitka kontrole.
Svaki instinkt mu je želio odjuriti tamo i razbiti šakom previše prokleti,
šarmantni osmijeh njegovog bratića Roberta Campbella, iako bi to bila katastrofa
smrtonosnih razmjera.
Patrick se nije usudio skrenuti više pozornosti na sebe i svoje ljude. Oni su već
hodali opasnim tlom.
Šok kad je ušetao u veliku dvoranu i vidio lorda od Auchinbrecka i Roberta
Campbella se tek počeo gubiti. Patrick je znao da je prokleto sretan što ga nijedan od
njih nije prepoznao. Susreo se s Elizabethinim bratom nekoliko puta i Robertom
Campbellom jednom ili dva puta, ali nikad dovoljno blizu da ga dobro vide. Ipak, ni
spoznaja koliko blizu je bio do razotkrivanja drugi put nije mogla ublažiti opasnu
mješavinu emocija koje su kuhale u njemu-bijes, ljutnja, i ono što jedino može
opisati kao ljubomora-ostavivši ga spremnim na svađu na najmanju provokaciju.
Ravnodušan? Teško. Nije mogao utjecati na to stanje, ako je ikada mogao.
Razotkrivanje nije bila jedina opasnost s kojom se suočio; bio je u opasnosti da
postane previše vezan. Nešto što je on pažljivo izbjegavao.
Do sada.
Pogledao je u nju opet, ali slika se nije promijenila.

132
 Klub Brbljivica

Izgledala je kao princeza na prijestolju, nikad nije bila ljepša ili izvan njegova
dohvata. Svjetlucala je poput dijamanta na suncu, nebo plave oči su joj iskrile a
blijeda koža postala ružičasta pod svijećama. Nosila je krasan sašiveni plavi saten i
malo bijelog providanog materijala koji je lebdio oko nje poput krila anđela. Kosa joj
je bila skupljena u grčki krug na vrhu glave, osigurana vijencem od dijamanata i
bisera. Duge, svilenkaste vlasi bijelih plavih kovrča kaskadno su padale oko kremasto
blijede kože njezina vrata i ramena.
Predstavljala je točno ono što je bila: suštinska dama dvorca. Žena kojoj su se
divili izdaleka.
Još jednom je napravila svoju magiju, okrećući tmurnu staru dvoranu u
blještavu panoramu svjetla i boje koje kao da sjaje životom-iako je sumnjao da bi
isto tako napravila topli, udoban dom od kolibe. Nikad nije vidio toliko svijeća ili toliko
srebra koji ih drže.
Dokaz Campbellovog bogatstva je bio posvuda-od šarenih satenakih stolnjaka
do pladnjeva od plemenitih metala i dragog kamenja nagomilanih hranom i prepunih
drvenih bačvi sa vinom.
Dok njegovi ljudi gladuju.
Trebao bi joj zamjerati, ali nije ljutnja bila ono što da je osjećao kad ju je
pogledao kako se smije Robertu Campbellu. Bilo je to nešto mnogo opasnije.
Da samo nije izgledala tako prokleto sretna.
Nema poricanja da je procvjetala pod dvobojem pažnje dvojice muškaraca.
Novo ženstveno samopouzdanje pomiješano s njezinom slatkom ranjivosti je bilo
neodoljivo, a nije bio jedini koji je to primijetio. No, koliko god je htio, nije mogao
kriviti Roberta Campbella što je pao pod njezinu čaroliju.
Drugi muškarac se nagne i šapne joj nešto u uho što je prouzročio da zabaci
glavu unatrag od smijeha. Slatki, grleni zvuk je grebao kao noktima po njegovim
prsima.
- Uzmi malo pite, kapetane.
- Što? - Oštro odgovori, okrećući bijes od para koji se smijao prema čovjeku
koji je poremetio njegovo samo nametnuto mučenje.

133
 Klub Brbljivica

Kao što i dolikuje njihovu statusu, Patrick i njegovi ljudi su sjedili za stolom
udaljenim od podija, i uz glazbu i živahni razgovor su bili u maloj opasnosti da ih
netko čuje. Ipak, govorili su tiho-iz navike više nego zbog bilo čega drugog.
- Tvoj nož. - reče Robbie, pokazujući gestom.
Patrick spusti pogled dolje na komad metala u ruci, koji je nesvjesno savio,
dok je promatrao podij. On ga baci dolje s gađenjem i zamijeni za svoj pehar,
gutajući sadržaj u jednom gutljaj.
Morao se opustiti, ali je sumnjao da je bilo dovoljno vina u dvorcu da zaboravi
ono što ga je izjedalo. Ali nije ga samo seksualna frustracija svezala u čvor. Njegov
plan je također bio poremećen dolaskom Auchinbrecka i Roberta Campbella; prilika
za privatne razgovore, kamoli zavođenje, gotovo nije postojala. Mogućnost
neuspjeha je bila više nego realna.
Osvrnuo se prema podiju, znajući da bulji, ali nije si mogao pomoći.
- Pripazi, kapetane. Glenorchyev sin je zapazio tvoj interes za djevojku.
Patrick promrmlja psovku i makne pogled. Robbie je bio u pravu. On i
Campbell su kružili jedan oko drugog danima. Ali Robert Campbell je imao prednost
položaja, i obojica su to znali.
- Strpljenje nije jedna od mojih jačih vrlina.
Robbie podigne obrvu kao da pita druge, ali zadržao je pogled na Patrickovom
mračnom izgledu. Umjesto toga, upita: - Koliko još misliš da će ostati?
Patrick odmahne glavom. - Tko može reći? Trebali su ostati ovdje nekoliko
dana a već je prošao tjedan. No, zbog naših ljudi, što duže to bolje.
- Poslao si poruku? - Gregoru, Robbie je mislio, upozoravajući ga na
opasnost.
- Da. - Njegov brat će se pobrinuti za to da se žene i djeca presele na
sigurno, sakriju duboko u divljini, zabranjenim brdima gdje su samo MacGregorsi
usudili ući.
Jeli su u tišini nekoliko trenutaka prije nego što je Robbie je dodao, - Ona ga
neće prihvatiti.
Osmijeh mu skrivi usta. - Volio bih da dijelim tvoje uvjerenje. - Iako se sviđao
Lizzie, nije bila tako zaljubljena kao što je pretpostavljao. Duboko ukorijenjeni osjećaj
dužnosti kojem se divio bi se mogao pokazati nepremostiv.

134
 Klub Brbljivica

Niti je on predvidio konkurenciju.

Lice mu je potamnjelo kad se njegov pogled vratio natrag na podij. - Sasvim
sigurno izgleda kao da uživa.
- Da. - Robbie se složio. - Izgleda kao procvjetali zvončić u proljeće. Ali
Campbell nije onaj koga njezine oči prate.
Patrickova čeljust se stisne. - Ali sviđa joj se.
Robbie se namršti, ne protiveći se. - On nije poput svog oca.
- Ne, nije poput svog oca, - priznao je sa olakšanjem kao da su mu izvadili
pokvareni zub. Crni Duncan Campbell Glenorchy je bio jedan od najokrutnijih,
najnemilosrdnijih ljudi u Visočju-nemilosrdan dovoljno da napadne dvorac svoje
sestre. I koliko god bi Patrick želio reći isto za njegovog sina, nije mogao. Robert
Campbell je bio duhovit, vedar, i po svojim gestama iskren u pažnji koju je poklanjao
Lizzie. A nakon što ga je gledao kako vježba ovaj tjedan, Patrick nije mogao naći
grešku u njegovim ratničkim vještinama. Robert Campbell je bio dostojan protivnik
na i izvan bojnog polja.
Mogla je proći mnogo gore.
Kao udati se za odmetnika-čovjeka koji ima samo svoj ponos i pravdu na
svojoj strani. Brak sa njim ne bi bio nimalo kao brak s Robertom Campbellom, a ta
činjenica mu je samo stvarala kiselinu u želucu, baš poput trulog komada govedine.
Bilo je sve teže i teže ignorirati stvarni utjecaj koji bi njegov plan imao po
Lizzie.
Ne bi trebalo biti tako. Da je pravde, on bi sjedio na mjestu Roberta
Campbella. Nikad nije toliko čeznuo za životom koji mu je oduzet. Puna snaga svega
što su mu ukrali ga je sad teško pogodila.
Ali ne Lizzie. Neka bude proklet ako i nju izgubi.
Lizzie se smijala dok su joj suze klizile niz obraze. Soba se okretala oko nje
dok je plesala i vrtila se do točke raspadanja.
- Ne više, ne više! - Poviče ona, odvajajući se od svog partnera. Obrazi su joj
bili crveni i prsa nadimala, kad je stavila ruke na lice i borila se da uhvati dah.
Robert se nasmiješi, blistavi bjeli zubi usklađeni s rasplamsalim svjetlom u
njegovim dubokim plavim očima. Pramen plave kose mu je neodoljivo pao preko

135
 Klub Brbljivica

čela. Nije bilo prigovora njegovom izgledu. Bio je nevjerojatno zgodan muškarac.
Ona bi trebala biti presretna.
- Ali ne možete sad prestati. - reče on žalosno. - Ples još nije gotov.
Posegnuo je za njezinom rukom da je zavrti natrag na plesni podij, ali ona se
odmakne zaigrano, izbjegavajući da je uhvati. - Ne dajete pauzu, Roberte Campbelle.
- Stavila je ruke na bokove i namrštila mu se glumeći ozbiljnost. - Pokažite malo
suosjećanja za slabijeg.
- Ha! - Uzvikne on s opakim sjajem u očima, zakoračivši prema njoj. Bio je
visok i snažno građen, ali ona nije treperila od isčekivanja. - Nećete me prevariti s
takvim izgovorom. Gledao sam vas ovaj tjedan, ne postoji slaba kost u vašem tijelu,
Elizabeth Campbell.
Ona pocrveni, zadovoljna komplimentom. I još više, jer je čula iskrenost iza
njegovog zadirkivanja.
Podigne pogled, susrevši njegov, i nasmiješi se, shvativši koliko je uživala.
Ovaj prošli tjedna je bio ... zabavan. Za Lizzie, udvaranje jednog muškarca je bila
rijetkost; dva su bila bez presedana.
Čak je i Colin bio raspoloženiji nego inače. Pokušala ga je ispitivati o
neslaganju s Jamiejem koja ga je navela da odjaše odavde kao da mu je pakao pod
nogama prije nekoliko mjeseci, ali Colin je to odbacio samo kao - nesporazum- .
Robert Campbell je bio sve što se mogla nadati od udvarača: lijep kao grijeh,
inteligentan, i šarmantan. Savršen gospodin u svakom pogledu.
Dokazujući da je Patrick Murray bio u krivu.
- Vrlo dobro, ako nećete plesati, prošetajte sa mnom. Krug po vrtu će vas
dovoljno osvježiti.
- Ne mogu. - reče ona refleksno. - Ne dok zabava..
On je prekine mršteći se. - Gostima neće nedostajati njihova domaćica
nekoliko trenutaka. Vratiti ćemo se prije nego što netko primjeti da smo otišli.
- Ali …
Netko će primijetiti da su otišli. Pogled joj je instinktivno potražio Patricka, ali
zašto nije znala. Izbjegavao ju je cijeli tjedan. Dolaskom Colina i Roberta, njezini dani
su se promijenili; propustila je mogućnosti za privatni razgovor s njim.
Nedostajao joj je.

136
 Klub Brbljivica

Znala je da nešto nije u redu. Cijeli tjedan je bio kao razdraženi medvjed, ali
danas je bilo mnogo gore.
Plesala je sa svim njegovim ljudima, ali ne i s njim. Ipak, dok ju je izbjegavao,
promatrao ju je zagonetno od čega je bila nemirna. Mogla je osjetiti njegovu
uznemirenost i pritajeni bijes. Kako je proslava napredovala, količina vina koje je pio
je rasla, i njegov izraz je postajalo sve mračniji.
Robert je primijetio smjer njezina pogleda. - To je samo vrt, - rekao je
zajedljivo. - Nema potrebe za vašim psom čuvarem. Želio bih razgovarati s vama
nasamo.
- U redu, bilo bi lijepo prošetati vrtom. - Bacivši posljednji pogled preko
prostorije, ona stavi ruku u Robertovu i pođe za njim kroz vrata, osjećajući Patrickove
oči kako je gledaju cijelim putem.
Kad su izišli vani, svjež zrak je bio ugodan šok njezinoj zajapurenoj koži.
Duboko uzdahne svježi zrak. Bilo je kasnije nego što je shvatila, čarobno vrijeme
između dana i noći kada se tama zatvarala oko blijedog sunca. Posljednji narandžasti
žar dana zasjao je na horizontu, stvarajući prekrasne vrtloge ružičaste i sive boje na
večernjem nebu.
- Lijepo je, - reče ona dok su hodali stazom.
- Da, - Robert se suglasi. – Lijepo.
Lizzie osjeti toplinu kako joj grije obraze, jer je znala po hrapavosti u njegovu
glasu da nije mislio na zalazak sunca. Možda to nije bila tako dobra ideja. Uživala je i
nije željela razmišljati ni o čemu drugom večeras.
Hodali su u tišini dok nisu stigli do željeznih vrata kod terasastog vrta.
Niski kameni zid je okruživao vrt, ukrasan i ne obrambeni. On joj otvori vrata i
ona prođe kroz njih. Slijedio ju je pokazujući na kamenu klupu uz živicu sa
spektakularanim pogledom na Ochil brda i selo Dollar.
Sjeo je pokraj nje i nakon nekog trenutka uzeo njezinu ruku u svoju. - Uživao
sam ovaj tjedan - reče on.
- Kao što sam i ja.
Nasmiješio se, meke linije su mu se nabrale oko očiju. Često se smijao. -
Drago mi je da to čujem. - Zašutio je na trenutak, kao da je u potrazi za riječima.
Ptica je pjevala tiho negde u daljini. - Auchinbreck i ja ćemo uskoro otići.

137
 Klub Brbljivica

- Oh. - Njezina razočaranje je bilo iskreno. - Žao mi je što to čujem.

- Kao i meni, ali odmetnici moraju biti uhićeni. Kralj se neće smekšati ovaj put.
- Pročistio je grlo. - Ali to nije ono o čemu želim razgovarati s vama. Svjesni ste, bez
sumnje, o razgovorima između mog oca i Argylla.
Ugrizla se za usnu i klimnula glavom, neugodno. Ovo je bio prvi put da je
tema bila izravno načeta od kad su stigli.
- Da budem iskren, uređen brak nije bio po mom ukusu. Nisam znao što da
mislim na početku, ali nakon ovih posljednjih nekoliko dana nemam sumnji. Mislim da
ćemo si odgovarati u svakom pogledu. - Ona pogleda u njega, u duboke plave
bazene. - Ja bih bio počašćen ako pristanete biti moja žena.
Znala je što dolazi, ali riječi su još uvijek bile šok za nju.
- Ja ... - Nije znala što bi rekla. Znala je što treba reći, ali riječi kao da su bile
zapele u njezinim ustima. Ne zbog mucanja, već zbog neizvjesnosti.
Bilo je smiješno. Ovdje je, sjedi pored zgodnog muškarca na mjesečini, a sve
o čemu je mogla misliti je netko drugi.
Zacijelo je pročitao njezino oklijevanje. - Ne očekujem da odgovorite odmah.
Uzmite si malo vremena. Razmislite o tome.
Što nije u redu s njom? Nije bilo ničega o čemu je trebala razmišljati. Njezina
je dužnost bila jasna.
Promatrao je njezino lice, blijedi osmijeh mu je podigao usne, a ona se pitala
da li su joj misli bile toliko prozirne.
Robert ustane i povuče je u zagrljaj. Podigne joj bradu, prisili je da ga
pogleda. - Dat ću sve od sebe da vas usrećim, Elizabeth.
Vjerovala mu je. On bi je usrećio. Imala bi predivan dom, prekrasnog muža,
svoju djecu, i satisfakciju zbog odobravanja svoje obitelji. Sve što je oduvijek željela.
To bi trebalo biti dovoljno.
Zašto onda, zašto nije mogla pristati? Zašto joj je srce vapi za više? Zbog želje
tako jake, da je nosila sve što joj je stajalo na putu. Zbog strasti koja joj nagriza
dušu. Zbog svega za što je mislila da joj se neće dogoditi.
Zbog ljubavi.
On spusti glavu i usnama prijeđe preko njezinih u mekom poljupcu. Bilo je
slatko i nježno, a ona je osjećala ... ništa.

138
 Klub Brbljivica

Htjela je vikati frustrirano.

Lizzie ga je htjela željeti, tog galantnog muškarca koji ju je gledao s toplinom i
ljubaznošću u očima. Pokušala je, pokušala sa svom snagom koju je imala, ali njeno
tijelo nije htjelo udovoljiti zahtjevima njezina uma.
Ruka mu padne s njene brade. - Obećajte mi da ćete razmisliti o tome.
Ona kimne, ne znajući što bi drugo rekla. Razmišljanje neće ništa promijeniti.
- Dobro. - On se odmakne i ponudi joj ruku. - Hoćemo li se vratiti?
- Vi samo krenite. - Kada je izgledao kao da će se raspravljati, doda. - Samo
trebam trenutak.
- U redu. - složi se on s razumijevajućim osmijehom. - Ali nemojte ostati dugo
ili ću se početi brinuti. Gotovo je mrak, a vi ćete se prehladiti.
Zbog njegove pažljivosti se samo osjećala još gore. Što nije u redu s njom?
Robert Campbell se naglo zaustavi prije nego je htio ući. Stajao je kao kamen,
u dubokim sjenkama drvene građevine podignute uz dvorišni zid. Skoro kao da je
osjetio opasnost.
Bio je u pravu.
Patrick je stajao u sjeni, opsjednut bijesom toliko intenzivnim da je morao
upotrijebiti svaki djelić svoje kontrole da ne ubije gada.
On je poljubio njegovu ženu. Dotaknuo ju je. Držao je u naručju.
Patrick stisne šake na bokove. Bijes je divljao u njemu, ispunjavajući njegove
vene. Rastao i rastao dok mu se mišići nisu napeli od siline boreći se da ga zadrže.
Želio je biti razotkriven. Tražio je izgovor da da odušku svom bijesu. Proklete
posljedice. Nakon ovoga čemu je upravo bio svjedok, vjerojatno je izgubio bilo koju
priliku s njom ionako.
S još jednim pogledom u njegovu smjeru, Robert Campbell uđe natrag u kulu,
ne shvaćajući koliko blizu smrti je bio.
Patrickov pogled se okrene na osamljeni lik u sjeni na mjesečini, sjedila je na
klupi u vrtu. Bio je ispunjen čežnjom tako intenzivnom da je prijetila da ga pojede.
Bio je izvan razuma, izvan opreza, izvan svake ravnodušnosti.
Ova malena, ozbiljna žena je prodrla kroz njegove brane, probudila emocije za
koje je sam mislio da je nesposoban. Njegovo crno srce, činilo se, nije bilo potpuno
mrtvo.

139
 Klub Brbljivica

Vidjeti je u zagrljaju drugog muškarca je pokrenulo nešto primitivno u njemu.

Nešto divlje i nekontrolirano. Nešto što se ne može poreći.
Pogledao je oko dvorišnog zida, provjeravajući da li su stražari na svojim
uobičajenim mjestima. Proučavao je njihove rutine-njihove pokrete-znajući da će on i
njegovi ljudi jednog dana morati brzo pobjeći.
Mogao bi je oteti odmah. Bila bi njegova. Niti jedan drugi čovjek je ne bi više
nikad dotaknuo.
Napast da učini ono što je želio je bila neodoljiva, ratujući sa ostacima
komadića njegove časti.
Učini to.
Dovraga, on je već bio odmetnik. Samo bi ispunio sudbinu koju mu je
Campbell odredio. Nakon svega što su mu ukrali, zar ne zaslužuje malo sreće?
Već je krao. Hranu, odjeću, sve što je trebao za preživljavanje.
Ali ovo je drugačije. Tu se nije radilo o opstanku. On bi je posjedovo ... ali po
kojoj cijeni?
Još od kako su mu roditelji umrli nitko ga nije gledao kao što to Lizzie čini. U
njezinim očima, on se osjećao kao da je čovjek kakav bi bio da su okolnosti bile
drugačije. Ako je otme, neće biti bolji od običnog razbojnika u kakvog ga žele
pretvoriti. Gledala bi ga onako kako bi zaslužio: kao lopova, odmetnika, čovjeka bez
časti.
Da li bi mogao podnijeti vidjeti prezir u njenim očima i znati da je to
opravdano?
Ne, ne bi. Nikada.
Koliko god je htio tvrditi da se ovdje radi samo o zemlji, nije mogao. Nije bio
ravnodušan-ako je ikada i bio. On je želio da ga ona izabere.
Ne želi je predati Robertu Campbellu bez borbe.
Ali ne večeras. Večeras je njegov bijes bio kao barut- divlji i spreman da
eksplodira u bilo kojem trenutku u bilo kojem smjeru.
Bez ponovnog gledanja, on se vrati u tvrđavu, s namjerom da ukroti zvijer
unutar njega s dosta Campbellovog najboljeg crnog vina.
Lizzie se zadržala sve dok je mogla; odgovor na njezinu dilemu joj je još uvijek
izmicao.

140
 Klub Brbljivica

Tko bi pomislio prije nekoliko mjeseci da će biti suočena s dva muškarca koji
su joj udvarali?
Nos joj se nabere. Iako nije točno znala što Patrick Murray želi od nje. On ju
želi, ali nikad nije jasno izrekao njegove namjere. Zapravo, rekao je vrlo malo. Teško
da je ona bila stručnjak na dekodiranje muških motiva. Mislila je da ju je John
također želio. Želio ju je, ali iz pogrešnih razloga. A s načinom na koji ju je Patrick
gledao večeras, ona više nije bila sigurna u ništa.
Je li učinila nešto loše?
Njezina prsa se stisnu. Ili se možda predomislio. Da li je to bilo?
Morala je znati. Morala je vidjeti što je iza te njegove zagonetne ljuske. Zašto
je bio tako tajanstven? Kakva mračna tajna visi nad njim poput olujnog oblaka
spremnog razariti sve na svojom putu?
Ako će donijeti pravu odluku, morala je znati sve. Već je bilo vrijeme da
razjasni stvari između njih.
Požuri stazom i preko dvorišta na putu natrag do kule, pitajući se kad je
razvila ovu iznenadnu crtu smjelosti. Nešto se promijenilo u njoj u posljednjih
nekoliko tjedana, a ona je sumnja da je trebala zahvaliti Patricku Murrayu za to. Bio
je u pravu: bila se zaključala daleko-na više načina od jednog. Njezina tiha, ozbiljna
priroda je bila pogoršana mucanjem i strahom od ismijavanja. Nakon katastrofe s
Johnom, sakrila se još više, skrivajući se iza zida njezinih dužnosti. Ako je to njena
obitelj iskoristila, bila je jednako kriva kao i oni.
Zvuk muzike je pozdravio njen povratak u dvoranu. Dim od tresetišta koji je
gorio je vijugao kroz sobu prepunu gomile rasplesanih članova klana. Primijetila je da
više djevojka koje su posluživale sjedi na krilima stražara i osjetila iznenadni ugriz
zbog jednostavnosti života nekompliciranim službenim dužnostima. Uz povlastice i
pozicije dolazi i odgovornost, i nikad nije bila svjenija toga do sada. Što ona ne bi
dala za mogućnost da izabere slobodno.
Uhvati Robertov pogled s druge strane sobe i nasmiješi se. Bio je zauzet
razgovorom s njenim bratom i lordom od Duna, jednim od njihovih susjeda koji je
došao uživati u svečanosti.
Patricka, s druge strane, nigdje nije mogla naći. Njegovi ljudi još uvijek su bili
okupljeni oko stola i pili, ali je on nestao. Namjeravala je pitati za njega, ali nije

141
 Klub Brbljivica

mogla smisliti dobar razlog za to. Frustrirana što je on opet izbjegava, htjela se
pridružiti bratu i Robertu kad je vidjela Robbia kako izlazi iz male sobe koja se
nalazila na suprotnoj strani dvorane.
Što je moguće neupadljivije, Lizzie prođe preko prepune sobe i provuče se
kroz vrata, zatvarajući ih čvrsto iza sebe.
Patrick je sjedio ispružen u naslonjaču pred kaminom, njegove duge, snažne
noge bile su prekrižene pred njim, i držao veliki bokal vina u jednoj ruci. Po svemu
sudeći bio je opušten, ali čak i tako okrenut leđima mogla je osjetiti napetost kako
zrači iz njega.
- Božje ti krvi, Robbie, rekao sam ti da me ostaviš na miru.
- Što radite ovdje?
Ustuknuo je na zvuk njezina glasa i povukao dugi gutljaj iz bokala prije nego
se okrenuo prema njoj.
Oči su mu zasjale opasno, izraz lica bio mračan i zabranjen i zaražen s pićem.
Svaki mišić mu je bio napet, izgledao je kao lav suzdržan samo svilenom niti.
- Pokušavam pronaći malo mira, - odgovori, a zatim doda, - Bez puno uspjeha.
Njegova grubost ju je iznenadila. Kao i njegov bijes. Činio se umotan u njega
kao zmija, spreman na napad.
Otpio je još jedan gutljaj. - Dakle, osim ako vam nije stalo da mi donesete još
vina, ostavite me.
Odlučna da ne bude zastrašena, ona se prisili napraviti nekoliko koraka u lavlju
jazbinu. - Mislim ste popili dovoljno.
Nasmijao se, oštrim, ružnim zvukom lišenim humora. - Ne dovoljno.
Ona ga nikad nije vidjela ovakvog. Oduvijek se činio previše samokontroliran
da se izgubi u piću. - Što nije u redu, Patrick? Što vas muči?
Okrenuo se od nje, gledajući u tinjajuću vatru, čeljust mu je bila zategnuta i
nepopustljiva u profilu. - Vratite se svojim gostima, moja damo. Nisam prikladan za
civilizirano društvo sada.
Bilo je nešto iza njegovih riječi, ali nije mogla nasumice pogađati. Njezini
instinkti su joj govorili da ode, ali umjesto toga je prišla bliže. Dovoljno blizu mu stavi
ruku na rame. Osjećala se kao da dodiruje kamen pod prstima. - Da li je vaša rana u
pitanju? - Upita ga nježno.

142
 Klub Brbljivica

On se istrgne kao da ga je njezin dodir opario. - Moja rana je u redu - zareža

on.
Progutala je vruću loptu boli. Zašto se ponaša ovako? - A što je onda? Znam
da nešto nije u redu. - Njegove oči se susretnu s njezinima, tamne i neprobojne. -
Neće mi reći? - Reče ona molećivo.
Ruka mu stisne bokal da su mu zglobovi prstiju pobijelili, ali nije rekao ni riječi.
Nešto ga je izjedalo, uzrokujući mu bol. Moglo bi biti samo jedno objašnjenje.
Njezino srce mu ju je samo želilo pokušati ublažiti patnje. - Vaša žena? Mora da vam
strašno nedostaje. Mogu li nekako pomoći?
On promrmlja grube psovke i baci bokal u vatru, vreteno se razbilo i vino se
rasprska dok ga je gutao grimizni plamen. Digao se iz stolice i prije nego što je mogla
reagirati našao uz nju. Zgrabio joj je ruku, tresući je silinom njegova bijesa. -
Prokleta bila, Elizabeth, uvijek tako prokleto nesebična! Pokušavate se brinuti o svima
oko vas. Nemojte misliti da me možete popraviti. Postoje neke stvari čak i izvan vaše
značajne vještine.
Ona ustukne instinktivno; nikad nije razgovarao s njom kao što je sad. Ipak
shvatila je da je to bila ljutnja koju je osjetila u njemu, vrebajući ispod površine. Dio
njega koji je uvijek držao skriven. Bez fasade, vidjela ga je kakav je doista bio:
čovjek obuzet demonima koje nije shvaćala.
Ali to nije objašnjavalo zašto je sav taj bijes bio usmjeren na nju. Gledao je u
nju kao da ju je mrzio.
Što je učinila da ga je tako izazvala?
Mislila je ...
Budala. Mislila je da mu je stalo do nje.
Suze su joj gorile u očima. - Samo sam pokušavala pomoći. Samo sam htjela
znati što nije u redu.
Nešto u njegovom pogledu kao da je ugrizlo.
Ona se odmakne instinktivno, ali on ju je uhvatio u njegovom željeznom
stisku, tvrda mišićava ruka se zatvorila oko nje poput omče. Uzdahne iznenađeno. Po
prvi put, osjetila je svu moć njegove snage. On ju je mogao satrti bez truda.
- Želite li znati što nije u redu? - Uzeo je njezinu bradu, prisiljavajući je da ga
pogleda. Mogla je osjetiti bijesno lupanje njegovog srca kroz meku kožu njegovog

143
 Klub Brbljivica

prsluka. - Reći ću vam što nije u redu. Želim vas tako jako, da ne mogu misliti
ispravno. Moje tijelo je u vatri. Ne mogu vas gledati da vas ne poželim uvući u svoj
zagrljaj. Ne mogu vas dodirnuti bez razmišljanja kako vas moje ruke cijelu miluju. -
Njezine oči se rašire. Sirova želja u njegovu pogledu ju je šokirala. Nikada nije mislila
da je sposobna izazvati kod muškarca takvu ekstremnu strast. - Ali to je samo pola
problema. - Oči su mu se suzile u proreze a bore oko usta postale bijele. Tamne
čekinje njegove brade bacale su prijeteću sjenu duž čvrste, stisnute čeljusti.
Kakav god bio problem, nije slutio dobro za nju. Pokušala se povući, po prvi
put doista uplašena, ali on je nije htio pustiti da ode. Ruke su mu bile poput čelika.
- Želite li znati što stvarno nije u redu, Elizabeth? - Lice mu je bilo samo
nekoliko inča od njezinog. - Vidio sam kako ga ljubite. - Izgovarao je svaku riječ s
proklinjućom preciznošću.
Ona uzdahne. On nas je vidio. Bio je ljut na nju jer je bio ljubomoran. Ali,
intenzitet je bio taj koji ju je iznenadio. Jedan čestiti poljubac ga je doveo do ruba. -
To nije bilo ništa, - reče ona tiho, pokušavajući umiriti njegov bijes.
- Ništa? - Izgledao je kao da je želi protresti. - On vas je zaprosio, zar ne?
Nije rekla ništa. Nije bilo potrebno.
On opsuje i konačno je pusti, prolazeći prstima kroz tamnu kosu. - Bože, vi ga
zapravo uzimate u obzir, zar ne?
- Zašto ne bih?
Njegov vatreni pogled je trgne. - Zato što želite mene.
Njegov ton ju je razbjesnilo. - Želiti vas nije problem. - Oči mu bljesnuše, ali
ona je pritiskala, ne obazirući se na opasnost, trebala je znati njegove namjere. - Ako
je to sve što je između nas...
- Je li to ono što mislite? - Njegove oči se zalijepe na njezine, njegov izraz bio
je napet i žestok, ali brutalno izložen.
Mogla je vidjeti upozoravajući tik na njegovoj čeljusti i osjetiti kako mu tijelo
treperi od bijesa. - Zar mislite da bih vas iskoristio, i ne oženio? Možda sam samo
stražar, ali nisam bez časti.
- Nisam mislila da...

144
 Klub Brbljivica

- Nije li ti? - On je prodorno pogleda. - Nemam pravo, ali želim da budete

moja žena više nego što sam ikada išta želio u životu. I misao ds ćete se udati za
njega me razdire.
Srce joj je udaralo u prsima od moćnih emocija u njegovom glasu. Prije nego
što je mogla reagirati, njegove usne su bile na njezinima, zahtjevajući, posjedujući,
dokazujući njegove riječi.
Brana je slomljena. Sav suspregnuti bijes, suspregnute emocije, suspregnuta
želja, pojurili su slobodno silinom plimnog vala, padajući preko nje i povlačeći u
mračni vrtlog strasti. Gdje je jedina stvar na koju je mogla misliti bila da ga ljubi i
utapa se u osjetima.
Usta su mu proždirala njezina s gladi koja ne može biti odbijena. Kao da je
ona bila jedina za njega i on za nju. Kao da može polagati pravo na nju zauvijek
samo snagom ovog jednog poljupca.
Nije to bio poljubac da je uvjeri, već da je prisili.
Ona otvori usta i on zastenje, klizneći rukom kroz njenu kosu, držeći joj glavu
čvršće uz njegovu. A onda mu je jezik bio u njoj, vrteći se, zahtjevajući, požurujući
dublje i dublje. Snažnije i brže. Dok njegov dah nije postao njezin vlastiti.
Njegov okus je ispuni. Vino. Začini. Njegova tvrdoglava muška suština je
prožme do kosti.
Ona se nasloni na njega, želeći mu se približiti, moć njegovog tijela je za nju
bio moćan afrodizijak. Bio je tako visok i jak, sami debeli, teški mišići i dugi, snažni
udovi. Ratnik. Zaštitnik. U njegovom naručju, znala je da joj nikad ništa ne bi miglo
naškoditi.
Ona mu vjeruje. Potpuno.
Snažno lupanje njegova srca uz njezino još je više obuzme. Grube čekinje
njegove čeljusti zagrebu po njenoj natječenoj koži oko usta, ali nije je bilo briga.
Bradavice joj otvrdnu na prsima. Njegova ruka sklizne oko njezine stražnjice, podižući
je.
Ona uzdahne, osjećajući njegovu muškost preko odjeće, a zatim jaukne. Njeno
tijelo se treslo od vrućine, od želje.
Poljubila ga je sa svim emocijama koje još nije mogla staviti u riječi. Poljubila
ga sa svim što je imala, ne želeći nikada prestati.

145
 Klub Brbljivica

Patrick je bezuman od požude, njegova glad neutaživa. Vino je otupilo njegov

razum. Sve o čemu je mogao misliti je da ju dira, utone u njenu toplinu, da je učini
njegovom.
To je bilo i ono što je ona htjela, također. Znao je to po načinu na koje se
njezino tijelo opustilo u njegovom naručju u najslađoj predaji. Ona se stopila s njim,
topla i postala poput sirupa.
Podigao ju je u naručje i odnio na veliki drveni stol, polagao je, tako da su joj
kukovi bili na samom rubu. Njegovo disanje je bilo teško kao i lupanje njegova srca
dok je njegov pogled prelazio preko zarumenjenih obraza, njezinih mekanih
ružičastih usana, plavih očiju koje mu vjeruju zamagljene od želje. Njezini su skuti
bili zapleteni, otkrivajući dio jedne tanke noge.
Tako lijepa. Tako zrela i spremna za njegov dodir. Nikada nije bio više
uzbuđen u svom životu. Želio ju je vidjeti golu, raširenu pred njim. Jedina stvar koja
ga je spriječila da strgne njen steznik je bilo mnoštvo ljudi u drugoj sobi.
Mogućnost otkrića samo je pojačala želju.
Polako, on makne skute njene haljine i prestane disati. Trgne se žestoko,
iznenadna bol u preponama je bila gotovo nepodnošljiva.
Bila je gola od struka prema dolje, osim tankih bjelokosnih čarapa koje su
prestale iznad koljena i blijedo plavoj boji papuča na njezinim sitnim nogama. Njene
noge su izuzetnog-delikatnog oblika s besprijekornom baršunasto bjelokosnom
kožom koja ga je mamila da je dodirne. A među nogama je bio najslađe mekano
ružičasto meso koje je ikada vidio. Nije mogao dočekati da je okusi. Da gurne svoj
jezik između njenih medenih nabora, da joj izazove drhtaje užitka na njegovim
gladnim ustima.
Njegova stanka joj je dala vremena da se osjeti neugodno, pa je pokušala
spustiti njezine suknje.
Zgrabio joj je zapešća i držao njezin pogled. - Ne. Želim te vidjeti. Ne znaš li
kako si lijepa?
Obrazi su joj pocrvenili i on je mogao vidjeti njezinu nesigurnost, ali prije nego
što je mogla protestirati dotaknuo ju je i kliznuo rukom između njezinih bedara. -
Bože, tvoja koža je tako meka. - pomerao je prste natrag naprijed duž kože, a ona
je zadrhtala. - Poput svile, - šapnuo je promuklo.

146
 Klub Brbljivica

Zabacila je glavu unatrag, a seksi grleni zvuk koji je napravio joj je rekao da
zaboravi na sram. Prsti su mu prilazili polako, bliže, zadirkujući je dok je ona stenjala.
Dok joj tijelo nije počelo drhtati. Za njega.
U svojoj strasti, ako ništa drugo, oni su bili jednaki.
Duboko je udahnuo, blagi ženstveni miris njezine želje pozivao da ga je na
najmračniji, najprimitivniji način. - Pogledaj me, Lizzie. - nježno je zahtijevao. - Želim
vidjeti tvoje lice kad te dotaknem.
Oči joj se rašire, a njezin dah je jedva izlazio iz njezinih usana u kratkom
izdisaju, ali nije odvratila pogled. Njezini bokovi su se podigli refleksno prema
njegovoj ruci.
On je bio taj koji je zatvorio oči s jecajem užitka kada je konačno skliznuo
prstom u nju.
Osjećaj je bio previše intenzivan. Bila je tako glatka i mekana. Tako vruća.
Njegov prst je bio umočen u nju, a ona je bila zatvorena oko njega poput rukavice.
Potonuo je u nju opet dok joj je on pritiskao rukom mali humak.
Slatki mali zvukovi natjerali su ga da prisili oči da ostanu otvorene, a izgled
krajnjeg ushićenja na njenom licu ga je gotovo dokrajčio. Bio je tvrd kao stijena i
spreman prokleto eksplodirati, pulsirao je do točke boli. Ali nije se zaustavio.
Želio je da svrši.
Gledao je kako joj dah ubrzava, gledao je zbunjeni nemir kako joj prolazi lice,
gledao je kako joj se leđa izvijaju u luk i bokovima počinje pritiskati o njegovu ruku.
Nije mogao dočekati da uđe u nju. Nije mogao dočekati da se susretnu u svojim
strastima.
Osjetio je da je blizu. Osjećaj tlaka i potrebe za opuštanjem koji utapa sve
ostalo. Osjećaj naglog stiskanja pa mala pauza na samom vrhuncu- prije nego što se
počela raspadati.
To je bio trenutak koji je čekao. Pritisnuo joj je brežuljak malo jače,
povećavajući trenje kako bi joj užitak bio intenzivniji, i našao slatko malo mjesto
svojim prstom. Njene oči se rašire od iznenađenja kako su se impresivne kontrakcije
širile njom. Ona povika, a od njezinih seksi zvukova zadovoljstva počeo je pulsirati.
Gledati je kako svršava je bila najljepša stvar koju je ikada vidio.
Stisnuo se snažno da spriječi da joj se pridruži. Ne još….

147
 Klub Brbljivica

On je ponovno poljubio, klizne jezikom duboko u njena usta dugim,

zahtjevnim potezima dok je petljalo s vezicama hlača, i ne po prvi put psujući što
nema svoj plejd i smjestio se između njezinih otvorenih nogu.
Prislonio je glavu svog koplja uz njezinu toplu vlagu, a kontakt ga je gotovo
gurnuo preko ruba u naletu osjećaja.
Ima je. Sve što je morao učiniti je zatvoriti oči, zabaciti natrag glavu i gurniti
duboko u nju. Bila je njegova, spremna da je uzme, temeljito zavedena. Ako je
uzme, ona će se udati za njega. On je to znao.
Nije znao što ga je zaustavilo, možda duboko ukorijenjeni osjećaj časti koji je
probudila Lizzie ali sa bolnim režanjem on prekine poljubac. Oči su mu gledale
njezino lice. - Reci mi da se ne zaustavljam, Elizabeth, - reče on ozbiljno. - Reci mi da
me želiš.
Još je bila opuštena od svog olakšanja, i zbunjenost ga pogleda. - Znaš da
želim.
Pogledao ju je ravno u oči, razbijajući izmaglicu, tjerajući je da razmisli. -
Onda ćeš se udati za mene?
- Ja ...
Oklijevanje bio je jedini odgovor koji je trebao.
Ona ga nije htjela. Nije dovoljno, svakako. Kako je dovraga mislio da bi mogao
konkurirati Robertu Campbellu? Trenutak je prošao u neugodnoj tišini.
Požar u njegovim žilama se pretvorio u led. Prokleo je i odmaknuo se od nje.
Bol u njegovim preponama nije bila ništa u usporedbi s vatrom koja mu je gorila u
grudima.
Sjela je, lica zajapurenog. - Zar ne vidite? Pokušavam učiniti pravu stvar.
Okrenuo se prema njoj, a lice mu nije otkrivalo nikakvu naznaku uboda koje
mu je zadala. - I ja. - A on je bio budala. Čast nije imala mjesta u njegovom životu-
ne više. Ovo je sve da dobije natrag zemlju svog klana.
Da ispravi veliku nepravdu. Ne bi mu trebalo biti stalo do nje. Oči mu se suze.
- Bolje da se uskoro odlučite, jer sljedeći put neću stati. - Otišao je do vrata. -
Nadam se da vaša obitelj shvaća kakvu žrtvu namjeravate napraviti za njih. Ali ako
vas vole onoliko koliko kažete, mislim da bi želili da budete sretni.

148
 Klub Brbljivica

Nije ništa rekla, samo je zurila u njega s nemoćnim izrazom na licu. Bolno
osjetljiva. Izgledala je upravo onako što je bila-žena koja je upravo zadovoljena u
njegovim rukama. Ona je htjela vratiti samopouzdanje, ali se prisilio da ne ode k njoj.
Dao joj je najbolji dio sebe, a to nije bilo dovoljno.
Oči su mu se zadržale na njenim natečenim usnama, rasutim kovrčama i
neurednoj odjeći. - Možda se želite malo osvježiti prije nego se vrate Campbellu -
reče on hladno. Oči su mu izgledale poput njenog lica. - Imate pogled žene koja je
upravo vrlo temeljito zadovoljena.

149
 Klub Brbljivica

Jedanaesto poglavlje

S
ljedeće jutro je osvanulo svježe i vedro. Magla se rano digla,
ostavljajući debeli sloj rose na obroncima izvan dvorca, svjetlucajući
na jutarnjem suncu kao da je vilinska prašina posuta preko bujnog
kreveta smaragda.
Poput njegovih očiju.
Lizzie otrese sliku njegovog predivnog lica obuzetog strašću dok ju je milovao.
Bože, zar ne može misliti ni na što drugo? Pogotovo sada, kad joj um mora biti
koncentriran na druge stvari.
Stajala je u dvorištu s Robertom, pripremajući konje za lov koji je Colin
organizirao za pregršt gostiju koji su ostali nakon proslave. Colin je molio da ga
ispričaju u posljednji trenutak; očito zbog lošeg učinaka pića od sinoć koje je još
trajalo. Uz Roberta i nju, tamo je bila nekolicina plemića iz okolice i pola tuceta
stražara-oni se nisu imali šansu naći. Patrick je bio na svom uobičajenom mjestu na
periferiji, izgledajući nevjerojatno zgodan i potpuno nepromijenjen događajima od
prethodne večeri.
Njegova mirnoća, čvrsta nazočnost pokazala se kao neočekivana smetnja. Nije
mogla procjeniti da li je još uvijek bio ljut.
Kako se mogao ponašati kao da se ništa nije promijenilo kada se ona osjećala
kao da joj se cijeli svijet okrenuo naopako?
Nikada nije doživjela nešto slično. To nije bilo samo zbog blizine njihovih tijela,
intimnosti njegova dodira, ili užitka koje joj je dao; to je bilo nešto mnogo
intenzivnije, mnogo snažnije-osjećaj posvemašnje povezanosti s drugom dušom. Tih
nekoliko kratkih minuta u njegovim rukama, osjećala se kao jedina na svijetu. Barem
je tako ona mislila.
Bila je romantična budala, uvijek videći stvari koje nisu bile tamo.

150
 Klub Brbljivica

Njezine su oči ponovno tražile njegove, ali kao što je činio cijelo jutro,
izbjegavao je njezin pogled. Kada bi se dogodilo da im se pogledi susretu, on je
skretao pogled. Njezina prsa se stisnu od boli. Njegova hladna ravnodušnost ju je
boljela čak i više od njegovih riječi noć prije.
Ona ga je razljutila svojim oklijevanjem, ali sigurno je morao znati kako je
teško to bilo za nju? On je tražio da ostavi sve za što su je pripremali cijeli život.
Dužnost je bila ukorijenjena u njoj od rođenja-to je bilo dio onoga tko je ona.
Umjesto toga, on je gledao u nju kao da je pala neki neizgovoreni test-kao da
ga je iznevjerila.
Da li jeste?
Svaka kost u njenom tijelu je vrištala da kaže DA na njegovu prosidbu,
njegovom tijelu; samo ju je strah spriječio. Strah od povrijeđenosti. Donijela je
pogrešnu odluku jednom prije na temelju strasti, i nije mogla podnijeti pomisao da
ponovi pogrešku.
Može li riskirati svoje srce opet?
Njezina prsa se stisnu. Pitala se da li je bilo već prekasno.
Robert dođe do nje. - Jeste li spremni, moja gospo?
Uspjela se nasmiješiti. - Da, ako mi pomognete da se popnem.
- Rado. - reče on. Umjesto da pomakne montažni blok pored konja, on sklizne
rukama oko njenog struka, podižući je intimno, posesivno. Uhvatila je pokret
krajičkom oka. Nije morala pogledati da vidi da je to bio Patrick. Ugrize se da se ne
nasmiješi samozadovoljno. Očito nije bio ravnodušan kao što se pretvarao.
Mora da ga je i Robert zapazio, jer se nakon što je završio sa dizanjem nje na
konja okrenuo i obratio Patricku.
- Ti i tvoji ljudi danas niste potrebni, Murray. - U Robertovom glasu je bilo
nečega što do sad nije čula - čelično upozorenje koje je odudaralo njegovoj prirodnoj
srčanosti. - Ja ću paziti na damu.
Patrickovo lice nije odavalo nikakav osjećaj, ali Lizzie je osjetila vatru u zraku
između njih. Bilo je čudno. Iako je Patrick bio taman koliko je Robert bio svjetao,
gotovo kao da je bilo sličnosti između njih.
- Ja ću svejedno ići. - odgovorio je ležerno. - To je gospodarova zapovijed.
Dama ne smije biti izvan vrata dvorca bez stražara.

151
 Klub Brbljivica

Lizzie je mogla osjetiti rastuću napetost između dvojice muškaraca i znala je

da je bolje da intervenira prije nego se nešto strašno dogodi. Bila je bolno svjesna
razlike u njihovom položaju.
Štoviše, Colin bi Patricka objesio na lance zbog vrijeđanja gosta, osobito gosta
tako važnog kao Roberta.
- Bojim se da Patrick ima pravo, Roberte. Moj brat je bio prilično jasan o tome.
- Zbog njezinog suzbijanog bijesa na Patricka zbog njegovog hladnog ponašanja,
ona se okrenula i slatko mu se osmijehnula. - Ali Patrick i njegovi ljudi neće smetati.
Sigurna sam da ćemo jedva znati da su tu.
Vidjela je iznenadnu iskru bijesa u njegovim očima i znala da ga je njezin
komentar pogodilo. Dobro. Bila je umorna od toga da je samo ona nesigurna.
Njezine su riječi također smekšale Roberta. On se obrati njoj, ne Patricku-
suptilan podsjetnik na Patrickov položaj. - Vrlo dobro, ali nadam se da mogu držati
korak. - Zastao je s iznenadnim sjajem u njegovim očima. - Kad su već sa nama,
možemo i vidjeti što oni mogu učiniti s lukom. - I s tim ne pretjerano suptilnim
izazovom su krenuli.
Sljedećih nekoliko sati su jahali krajolikom vrebajući plijen. Ali lov na jelene i
ptice je uskoro postao sporedan u suptilnoj bitki između Patricka i Roberta.
Lizzie se osjećala kao da je u središtu turnira u kojem se dva viteza bore za
njezinu pažnju. Svaki put kad je Robert zapucao, Patrick je odgovorio svojim. Lizzie
je bila zabrinuta da će Patrick potući Roberta svojom vještinom s lukom, no to nije
bilo tako. Iznenađujuće, oni su bili podjednaki.
Činilo se tako.
Iako nije bilo nikakvih znakova Lizzie je imala izraziti osjećaj da se Patrick
suzdržava. Ali zašto?
Kako se neslužbeno natjecanje nastavilo, napetost između njih dvojice je rasla
- kao i njena nelagoda. Nikada nije vidjela Patricka ovakvog prije; nije se činio samo
opasnan već nepredvidiv.
Nešto je bilo u njemu bezobzirno što nije slutilo na dobro.
Iako je morala priznati određeno ženstveno uzbuđenje da se dva ratnika bore
za nju, počela se bojati da bi se njihova igra mogla pretvoriti u pravu. Dakle, bilo joj
je drago kad su muškarci odlučili da se zaustave i povedu konje na rub uskog jezera.

152
 Klub Brbljivica

Pauza, međutim, nije olakšala njezinu nelagodu. Doista, bitka se samo

primicala prema vrhuncu.
Patrick i nekoliko njegovih ljudi su sjedili na skupini stijena smještenim uz
jezero, jedući zobeni kolač i sušenu govedinu, kada je Robert odšetao preko prema
njima. Lizzie je osjetila kako su joj se leđa i vrat naježili. Nosio je svoj luk. Zaustavio
se pred Patrickom, koji je podigao pogled tek kad mu se Robert obratio. - Vješti ste s
lukom.
Patrick kimne glavom u znak potvrde.
Lizzie se bojala onoga što slijedi. Požurila je prema njima, s namjerom da se
umiješa ali bilo je prekasno.
- Ali teško je izmjeriti vještinu čovjeka u divljini, - Robert reče lijeno. - Uvijek
sam mislio da je za to bolje natjecanje, slažete se?
Patrick zagrize govedinu, a zatim je žvakao polako kao da važe pažljivo što će
reći. - Mislim da se vještina najbolje procjenjuje u divljini. Život i smrt se čine kao
dosta velika odrednica. Natjecanje nema nikakvu svrhu osim da zadovolji ponos.
Iako nije bilo ničega otvorenog u Patrickovom obraćanju, bilo je jasno da nije
bilo poštovanja prema Robertu s obzirom na njegov položaj. Nije se ni potrudio da
ustane.
Bilo da je to bilo zato što Patrick nije bio dorastao izazovu ili zato što je
suptilno ponudio vlastiti, Robert je glumio ravnodušnost. Lice mu je postalo rumeno a
šarmantan osmijeh se pretvorio u tvrdu, tanku crtu. - Govoriš kao čovjek koje se boji
testirati svoju vještinu.
Surova tišina se spustila.
Lizzie uvuče dah, ne usuđujući se da izdahne prije Patrickovog odgovora. Jer
su gorštaci bili veoma ponosni ljudi, a Patrick, znala je iz iskustva, nije bio iznimka.
Nehotice ga je ona prije dirnula u njegov ponos, ali to nije bilo ništa kao ovo
što mu je Robert rekao.
Patrickova čeljust se napne, jedini vanjski znak njegova bijesa. Iako je na
površini bio miran i kontroliran, Lizzie je znala da se bori da zadrži neke vrlo žestoke
emocije. Ustao je lice u lice s Robertom s opasnim sjajem u oku. - Postoji vrlo malo
toga čega se ja bojim, lorde.

153
 Klub Brbljivica

Dva ratnika su stajali jedan nasuprot drugom. Patrick je imao prednost u

veličini, ali oba muškaraca su bili visoki i mišićavi. Na trenutak je pomislila da bi
moglo doći do udaraca. Znala je da se radilo daleko više nego o vještini s lukom i
strijelom; ovo je bilo zbog nje. Robert je pokušavao staviti Patricka na njegovo
mjesto-natjerati ga da prizna da je otišao predaleko.
Misleći smiriti situaciju, Lizzie brzo stane između dvojice muškaraca. - Hoćemo
li se vratiti natrag u lov? - upita ona, a glas joj je bio previše piskutav. - Danas smo
dovoljno napravili.
Da je sitacija bila opasna, govorilo je to što su je muškarci ignorirali.
Pogledala je Robbiea, tiho ga moleći da nešto učini, ali mu je lice bilo jednako
neumoljivo kao Patrickovo. Robertov izazov se ne može ignorirati.
- Ne možemo imati natjecanje bez nagrade. - reče Robert. - Komad zlatnog
žezla?
Lizzie se ugrize za jezik kako ne bi prigovorila u Patrickovo ime. Znala je da
nije bogat. Žezlo je vrijedilo dvanaest škotskih funti, i više zlata nego što je Patrick
mogao zaraditi u mjesec dana.
Ali, također je bilo jasno da novac nije bio prava nagrada. Prava nagrada je
ona.
Očito, oni su mislili da ona nema što reći po tom pitanju. Kao da će ona
dopustiti neko smiješno natjecanje da odluči o njezinoj sudbini. Njezin bijes će,
međutim, morati pričekati.
Patrick slegne ramenima ravnodušno. - To je tvoj izazov.
Robert se nasmiješi. - Hoćemo li reći tri hica, najbliža meti?
- Kakvu metu imate na umu?
Robert se okrene prema Elizabeth. - Moja gospo, možemo li posuditi jednu od
vaših vrpci?
Ona pocrveni i podigne ruke da odvije jednu plavu satensku traku koja joj je
držala kosu, ali je Robert zaustavi. - Molim. Dopustite mi.
Njegovi prsti očešu joj vrat dok je pažljivo skidao jednu sa njezine kose,
zadržavši se za trenutak predugo. Da li je Patrick to primijetio? Ona proviri ispod
trepavica. Bijele crte ugravirane oko njegovih usta su joj rekle da je.

154
 Klub Brbljivica

S vrpcom u ruci, Robert je hodao oko stotinjak koraka od svoje pozicije i vezao
plavi saten oko najbližeg stabla u razini očiju. Na toj udaljenosti, samo tanka linija
boje se pojavila oko stabla. Kad se vratio, reče, - Svaka strelica koja pogodi traku će
se računati kao bod.
- A ako sve završe u traci? - Upita Patrick.
Robert se nasmiješi. - Dobro pitanje, cijenim vaše samopouzdanjenje. Malo je
vjerojatno da će sve naše strelice pogoditi vrpcu, ali najbliži čvoru pobjeđuje. Ako ga
možete vidjeti odavde.
Patrickov izraz lica je bio strašan. - Mogu ga vidjeti.
Robert povuče crtu u prašini s njegovim mačem i okrene se Patricku. -
Trebamo suca. Imate li prigovor na lorda Duna?
- Dapače.
Lord Dun ode do cilja, a njih obojica zauzmu položaje iza linije.
Robert će pucati prvi.
Bila je potpuna tišina dok je pažljivo uzeo strelicu, podigao je do oka, povukao
ruku, i pustio uz glasan zvuk. Nekoliko sekundi kasnije začuo se čvrsti tupi udarac u
stablu ispred njih.
Elizabeth je po Robertovoj reakciji mogla reći da je bio dobar strijelac.
Dun potvrdi. - Vraški dobar hitac, Campbell. Pravo kroz vrpcu.
Još dva su uslijedila u brzom slijedu, svaki bolji nego prošli. Od Robertova tri
hica, svi su prošli kroz tanku plavu metu.
Njegovi ljudi su navijali. Bilo je to impresivno. Robert se nije hvalio, ali oči su
mu govorile sve kad ju je pogledao: Osvojio je nagradu ili je barem tako mislio.
Patrickov izraz lica nije odavao ništa od njegovih misli kad je stao na liniju. Ali
svi su bili svjesni da ako promaši vrpcu jednim hicem, da će izgubiti.
Brzo i sigurno se namjestio. S hladnom preciznošću je pripremio svoj hitac,
ispupčeni mišići ruku i ramena jedini su pokazivali napetost i opalio.
Unatoč njezinoj nelagodi, Lizzie je bila uzbuđena. Srce joj je snažno tuklo dok
je čekala rezultat. Nije mogla ništa reći iz Patrickov stava.
Dun uzvikne uzbuđeno, - Veličanstveno! Savršen udarac, mrtvi centar, desno
od čvora.
Muškarci su navijali mahnito.

155
 Klub Brbljivica

Robertovo lice se iskrivi, zajedno s njegovom razmetljivom hrabrošću. Okrene

se i oštro pogleda protivnika. - Impresivno. Jedan u tisuću pogodaka.
Više kao jedan u milijun, Elizabeth pomisli, buljeći u Patricka s neskrivenim
divljenjem. Vidjela ga je na bojnom polju i gledala dosta njegovih vježbi da zna da je
bio izuzetno vješt ratnik, ali ništa ju nije pripremilo za ovakav podvig.
- Kladio bih se da nema puno ljudi u Škotskoj koji mogu tako pogoditi. -
Robert istakne, ponavljajući njezine misli.
To je možda bila bezopasna izjava ali imala je učinak na Patricka. Da ga ona
nije pažljivo promatrala, ne bi vidjela trzaje mišića u njegovim napetim rukama i
ramenima kad je istrgnuo svoju drugu strelicu iz tobolca. Ponovno je napeo luk, ali
nešto se promijenilo. Njegovi pokreti su izgubili jednostavnost i mirnoću.
Nešto nije bilo u redu. Bila je još više sigurna u to kad je pogledao u njenom
smjeru, nešto što je izbjegavao većinu dana. Oči su treperile s ... žaljenjem? Ali
zašto?
Podigao je luk i naciljao metu. Baš prije nego što je ispalio strijelu, napravio je
gotovo neprimjetan trzaj.
Njezin dah i puls se ubrzaju. Osjećala se kao da stoji u tamnom tunelu u
kojem je sve što je čula bio zvuk strelice kroz zrak prije nego što je sletio odjekujući
bučno.
Nije željela pogledati. Znala je.
- Promašio si! - Robert uzvikne, ne mogavši sakriti svoje veselje.
I Robert je pobijedio.
- Da. - reče Patrick, spuštajući svoj luk.
Razočaranje ju je preplavilo. Nije se mogla osloboditi osjećaja da je upravo
napravio neku vrstu izbora. U srcu joj je bubnjalo. To nije imalo smisla.
Ona baci tajni pogled na njega, ali on se već okrenuo, priznajući poraz.
Bilo da je to samo poraz u natjecanju ili ona, ona nije znala.
Patrick nije ispalio hitac kao što je ovaj godinama. Ali vještina kao njegova nije
prolazila nezapaženo, a zadnja stvar koja mu je bila potrebna je da Robert Campbell
počne postavljati pitanja.

156
 Klub Brbljivica

Bio se zakleo da neće dopusti da ga Campbell izazove danas, ali nije mogao
zanemariti izazov. Ako je Campbell htio natjecanje da odredi tko je bolji čovjek za
Lizzie, neka bude tako - on će prokleto saznati.
Patrick je želio pobijediti kao nikad prije, mogao je to osjetiti. Dopustio si je da
ga osjećaji preplave -ali samo na trenutak.
Bila je to jedna od najtežih stvari koje je ikada učinio, ali morao je odstupiti.
Inače će izazvati previše pitanja.
Ali poraz mu nije sjeo dobro. Ponos je ratovao s diskrecijom. Jedna je stvar da
izgubi a druga da izgubi namjerno. Rekao je sebi da je to bio samo jednostavan
izazov, da Lizzie nije imala nikakve veze s njim, ali nije mogao pobjeći osjećaju da ju
je iznevjerio. Da je izgubivši u natjecanju, izgubio mnogo više.
Da je Robert Campbell bio bolji čovjek.
Svaki instinkt mu je želio dokazati suprotno.
Nije se usudio pogledati u nju. Ranjeni pogled u njezinim očima nakon
njegovog hladnog povlačenja prethodne noći je bilo dovoljno teško; razočaranje bi ga
dokrajčilo.
Nije znao što nije u redu s njim, dovraga. Trebao je vodio ljubav s njom i
završiti s tim. Dopuštajući da postane osobno, izgubio je fokus na svoj cilj. Njegov
trenutak plemenitosti služio je samo da joj da priliku da ga odbije, što je današnje
događaje još više otežalo.
Ali on bi učinio upravo to, da Campbell nije izabrao baš taj trenutak i izazov
koji Patrick nije mogao ignorirati.
Skupina se počela rasipati nakon dramatičnog kraja natjecanja, ali je Robert,
potaknut njegovom pobjedom, uzeo Lizzie za ruku i odveo je do ruba jezera. Patrick
nije bio raspoložen da čuje kako je drugi muškarac suptilno zavodi i počeo je hodati,
ali ga je jedna riječ zaustavila na njegovom putu.
- Edinample se nalazi na jezeru kao što je ovo.
Patrickova krv se ohladni. Edinample. Dvorac izgrađen na ruševinama njegove
stare obiteljske kule. Njegovo cijelo tijelo se ispuni gnjevom. Bijes koji je kuhao u
njemu i nema kamo otići. Osjećao je kako ga izjeda. Vruć i žestok, snažno mu je
bubnjao u glavi i urlao u ušima.

157
 Klub Brbljivica

Robertov glas mu je dolazio, a svaka riječ povećavala plamen. - Želio bih vas
odvesti tamo jednog dana. Moj otac je dovršio gradnju dvorca prije nekoliko godina,
vrlo je lijep. Iako bi mu koristio ženski dodir.
Patrick pukne. Slika Lizzie kako ima dom sa Robertom Campbellom na
Patrickovoj zemlji - na mjestu gdje su njegovi roditelji ubijeni - bilo je previše za
izdržati.
Ako Campbell želi prokleto natjecanje, do Hada, on će ga imati.
Opsjednut nesmotrenosti koja je više bila karakteristična njegovom bratu i
bijesom rođenim iz ogorčenosti tako duboke da se činilo da mu prodire u kosti,
Patrick izvuče luk i vrati se do linije urezane u blatu.
- Campbell. - Glas mu je odjeknuo poput groma, okrećući sve oči prema
njemu.
Drugi čovjek se okrene, zbunjenog izraza na licu.
Patrickova usta se razvuku u divlji osmijeh. - Rekao si tri hica, zar ne?
Campbellove obrve se spoje. Promatrao je Patricka oprezno, kao da je to trik
pitanje -što je i bilo. - Da.
- Dobro. - Patrick izvadi dvije strijele iz svog tobolca. - Ipak ću ispaliti i treći. -
Pažljivo, on nategne obje strelice na žici prema meti, i ispali ih – obadvije odjednom.
Čuo je kolektivni uzdah, a slijedila ga je zaprepaštena tišina.
- Isuse! - Reče jedan od muškaraca, a glas mu je bio obojen
strahopoštovanjem.
Bože, to je bio dobar osjećaj. Prokleto dobar.
Lord Dun je požurio natrag prema stablu, ostali su ga pratili. Samo Patrick,
Lizzie, i njegovi stražari su ostali. Njegovi ljudi nisu trebali gledati - znali su što je
učinio. A po zadovoljnom sjaju u njihovim očima, znao je da su zadovoljni
rezultatom, bez obzira na povećani rizik za njihovu sigurnost. MacGregor koji
pobjeđuje Campbella je uvijek bio razlog za slavlje.
Lizzie je, međutim, zurila u njega s čudnim izrazom na licu. Ne sa čuđenjem,
već upitno - kao da pokušava sastaviti nešto zajedno. Susreo je njen pogled
nepokolebljivo, dio njega je želio da zna istinu. Bio je umoran od obmana. Umoran
od skrivanja, da bude prisiljen živjeti životom jednog odmetnika.

158
 Klub Brbljivica

Hoće li razumjeli? Da je samo on bio u pitanju uzeo bi to u obzir, bio bi

spreman riskirati. No, životi njegovih ljudi su mu bili u rukama.
Publika je stigla do stabla. Glasno navijanje je poraslo kada su vidjeli što je
učinio. Obje strelice su probile komad vrpce i sletjele s obje strane njegove prve
strijele.
On je pobijedio.
No, po kojoj cijeni?

159
 Klub Brbljivica

Dvanaesto poglavlje

P
atrick će upravo saznati.
Robert Campbell je hodao prema njemu, s jednom od Patrickovih
strelica u ruci. Po krutim ramenima Patrick je znao da je bio bijesan,
ali bljesak u njegovim očima mu je smetao mnogo više.
Drugi čovjek se zaustavio ispred njega, proučavajući njegovo lice dugo
vremena prije nego što je progovorio.
- Konačna pobjeda, - priznao je. Elegantno i pomirljivo, Patrick primjeti, čak i u
porazu. Glenorchyev sin je dokazivao da ga je bilo teško prezirati. Dovraga, jedina
mana koju je Patrick mogao naći je da je bio Glenorchyev sin. Problem za
MacGregore, ali ne i za djevojku koja traži snažan savez. - Sljedeći put ću bolje birati
moje riječi. - Potapša strelicu u svojoj ruci nekoliko puta tupim udarcima. - Prilično
nevjerojatno. Nešto slično sam vidio samo jednom.
Patrick je zadržao svoje tijelo pod kontrolom, iako mu se svaki nagon
rasplamsao. Pristojno ga upita.
- Da?
- Da, - Campbell ponovi. Zurio je ravno u Patrickove oči. - Prije nekoliko
godina sam vidio odmetnika poglavara MacGregora kako je ustrijelio dvojicu s jednim
hicem. Strijela Glenlyon je poznat ne samo po njegovoj vještini s lukom, već i po
svojim neobičnim trikovima.
Patricku se nijedan mišić nije pomakao na spomen njegovog rođaka. - Nema
tu nikakvog trika, samo sati prakse. I ja sam vidio MacGregorovu vještinu. Svidjela
mi se. Tako sam i dobio ideju.
Campbell okrene oči ravno prema njemu; možda ipak ima malo crnog srca
njegovog oca u njemu. - Poznaješ odmetnika, onda?

160
 Klub Brbljivica

Znao je da je uznemirujuće blizu opasnosti. Patrick shvati da je bolje da bude

iskren i prizna neke stvari. - Mi smo se upoznali. Moj gospodar je pružio zaklonište
njemu i njegovom klanu prije nekoliko godina.
Campbell protrlja bradu zamišljeno. - Da, sjećam se. Sjećam se da je
Tullibardine zaklonio pošast posljednji put kad su MacGregore proglasili odmetnicima.
- I bio je žestoko kažnjen za svoje postupke. - Patrick ga podsjeti. - Pogreška
koju neće učiniti opet.
- Hmm ... - Campbell je proučavao strelicu naprijed-natrag u svojim rukama,
a zatim je podigne da ispita osovinu i oznake.
Perje. Pakao. Prepoznatljive oznake su bile identične onima njegovog rođaka.
Patrick se prisili da diše ravnomjerno. Primijetio je da je Finlay došao iza njih i sluša
njihov razgovor s velikim zanimanjem.
Konačno, Campbell ga pogleda. - MacGregor je također rekao da ako želiš
najfinije strelice, moraš ih napraviti sam.
- Zaista? - Reče Patrick sa samo malim interesom. Njegov puls je ubrzavao,
znao je koliko opasan ovaj razgovor može biti. - Tada nam je i to zajedničko. I ja
pravim svoje vlastite strelice.
Lizzien prekid nije došao ni trenutak prerano. - Što želite reći, Roberte? Ne
možete misliti da Patrick ima bilo kakve veze s tim zlim ljudima. - Ona zadrhti. - Da
nije bilo Patricka i njegovih ratnika, ja ne bih stajala ovdje.
Zli muškarci. Nije je imao pravo kriviti, nakon onoga što je njegov brat učinio,
ali gađenje u njezinom glasu ga je svejedno izjedalo. Što će učiniti kad sazna istinu?
Može li ga ikada prihvatiti s obzirom tko je bilo? MacGregor. Odmetnik. Bilo je
to pitanje koje se nikada nije usudio pitati sebe, previše se bojao odgovora.
Campbell ga još jednom dugo pogleda prije nego se okrene Lizzie, očito
zadovoljan Patrickovim objašnjenjem. - Oprostite mi. - reče on. - Naravno da nisam
zaboravio da dugujemo Murrayu što ste ovdje. Zahvalan sam za njegove vještine. -
Iskrivljeni osmijeh mu je bio oko usta. - Čak i ako to znači da moram izgubiti okladu.
Lizzie, kao Lizzie, je odmah odgovorila na njegov samooptužujući šarm i
smirila mu povrijeđeni ponos. - Ali vi ste bili impresivni. Nikada nisam vidjela takvo
izuzetno baratanje lukom i strijelom.

161
 Klub Brbljivica

Prokletstvo, pomisli Patrick s obnovljenom iritacijom, zureći u ruku koju je

instinktivno stavila na ruku drugog muškarca. Čak i kad gubi, Campbell uspjeva biti u
prvom planu.
Skupina jahača koji su se vraćali natrag u dvorac bila je više potištena nego
skupina koja je krenula prije nekoliko sati. Logični zaključak je bio da je natjecanje u
streličarstvu iscrpilo njihovo uzbuđenje, isto kao i kod Lizzie. Nije mogla vjerovati što
je Patrick učinio.
Dvije strelice ispaljene istovremeno i s takvom nevjerojatnom preciznošću.
Nikada nije vidjela ništa slično.
Bio je veličanstven. Prvak koji može zapaliti svako žensko srce - a ona sigurno
nije bila imuna.
Od prvog trenutka kad ga je upoznala, Patrick Murray se činio kao odgovor na
sve njezine snove.
Romantični tamni ratnik koji je uletio u njezin život ubijajući zmajeve. Željela
je vjerovati u bajke, ali njezina prošlost ju je činila opreznom. Dio nje još uvijek nije
mogao sasvim vjerovati da ju je želio. Zaista želio nju.
Ali znala je da je vrijeme u kojem je uživala u pažnji dvojice muškaraca bilo na
kraju; morala se odlučiti prije nego stvari izmaknu kontroli. Sljedeći put, njihov sukob
neće biti tako civiliziran.
Natjecanje koje odlučuje o ženskoj sudbini može poslužiti za romantičnu priču,
ali ona nije imala namjeru dopustiti da joj budućnost odlučuju hirovi muškog ponosa.
Kako će ona odlučiti, međutim, bilo je jednako nejasno.
Osjetila je oštar ubod u grudima. Bilo je to još nešto što je izbjegavala, ali ona
je dugovala budućem suprugu istinu. Hoće li je i dalje željeti kada saznaju da ona
nije bila djevica?
Uzdahnula je, ne veseleći se tom razgovoru, ali znajući da mora do njega doći.
Nakon što je zadovoljila svoje obaveze razgovarajući sa svakim od svojih
gostiju, ona se uputila Patricku i njegovim ljudima, koji su bili na začelju.
Iako ga je često gubila iz vida, znala je da je istina bila obrnuta. Bez obzira na
njegovo izbjegavanje, on je svoj posao kao njezin zaštitnik shvaćao ozbiljno. Težinu
njegovog pogleda na sebi je osjećala gdje god ona otišla.

162
 Klub Brbljivica

Kad bi samo znala što misli. Nažalost, pokušavati otkriti njegove osjećaje je
kao da pokušavate prodrijeti kroz granit.
Došla je do njega. Robbie, koji je jahao na njegovoj drugoj strani, ju je
pozdravio sa smiješkom i zatim se brzo odvojio da razgovora s nekim od drugih ljudi,
ostavljajući ih same.
Jahali su u tišini neko vrijeme. Ona ga je promatrala znatiželjno. Sigurno nije
izgledao kao čovjek koji je pobijedio. No, danas nije bilo mnogo smisla u njegovim
postupcima.
- Hoćete li izbjegavati razgovor sa mnom cijeli dan?
On podigne jednu obrvu u ciničan luk. - Nisam bio siguran da želite
razgovarati sa mnom, nakon prošle noći.
Obrazi joj pocrvene na njegovo podsjećanje na intimnost koju su dijelili. - Ako
je to isprika...
- Nisam bio svjestan da se moram ispričavati. Niste izgledali kao da imate
pritužbi tada.
Ružičasta boja se produbila u grimiznu na njenim obrazima. On je namjerno
pokušava osramotiti i zbuniti je. Ali ona je odbijala da je tako lako preusmjeri.
- Danas je bilo sasvim... - On nije davao nikakve naznake da je čuje. - Nikad
nisam vidijela ništa slično. Vaša vještina je izvanredna - Ona napući usne. Njegov
prazan izraz lica je bio iritantan.
- To je bio kompliment, ako niste svjesni.
Usta mu se trznu. - Hvala.
- Čudno je, također...
Okrenuo se i pogledao je. - A sada pretpostavljam da čekate da ja pitam što?
Ignorirala je njegov sarkazam. - Čudno je da za nekoga s vještinom kao što je
vaša nitko nije nikada čuo za vas. Zar ne sudjelujete u Visijskim igrama?
- Kao što sam rekao Campbellu, vještina se najbolje određuje na bojnom
polju. Nemam interesa za natjecanjima.
- Hmm. - Bio je neobično skroman za ratnika. Većina ljudi nisu bili ni približno
takvi - osobito u Visočju, gdje je ugled ratnika bio jednako moćno oružje kao mač i
luk. Postoji li drugo objašnjenje za njegovu suzdržanost? Ona uspravi leđa i
pogledala ga ravno u oči. - Zašto ste namjerno promašili drugom strijelom?

163
 Klub Brbljivica

Tamne obrve mu se napnu. - Zašto mislite da jesam?

- Vidjela sam pokret koji ste napravili prije nego ste ispalili strijelu.
- To se zove ciljanje. Iako cjenim vaše povjerenje u moje sposobnosti,
ponekad promašim metu. - Susreo je njezin pogled. - Koji razlog bih mogao imati?
Podigla je bradu. - Recite vi meni.
- Ne postoji nijedan, ali mislim da - s obzirom da se čini da sve shvaćate -
možda imate nešto na umu.
Njegovo izbegavanje ju još više uvjerilo da nešto skriva. - Zašto bi željeli
prikriti svoje vještine?
Usta su mu se izviju u osmijeh. - Jedva da mogu biti optužen za to.
Ignorirala je njegov pokušaj da skrene sa pitanja. - To je baš to. Ono što ja ne
razumijem je zašto, nakon što ste se pomučili da to izvedete, predomislili ste se.
Susreo je njezin pogled, njegove zelene oči s vrućim intenzitetom. - Možda
sam odlučio da je nagrada bila vrijedna cijene.
Ja. Drhtaj joj prođe niz kralježnicu. Pogled u njegovim očima je slao valove
topline kroz njezine vene. Bio je to pogled posjedovanja. Čiste muške želje.
Zahtjevao ju je tako temeljito da je trebala trenutak da pronađe svoj glas. - Koja
nagrada? Što biste eventualno izgubili pobjedom?
Nije odmah odgovorio, okrećući svoj pogled natrag na put kojim su jahali kroz
šumu, birajući riječi pažljivo. - Smatrao sam to razumnim u postojećim okolnostima.
Lizzie nabere nos. - Ne razumijem.
Čeljust mu se stisne čvrsto. Govorio je kroz stisnute zube, kao da ima
poteškoća. - Robert Campbell je moćan čovjek.
Lizzie nagne glavu, proučavajući tvrde linije njegovog ponosnog, lijepog lica. -
Mislili ste da će vam to donijeti osvetu? - Odmahnula je glavom. - Vi ne poznajete
Roberta.
Pogled mu je mogao rezati kamen. - Ne, očito, kao ni vi.
Obrazi su joj se zagrijali, iako nije učinila ništa čega bi se trebala stidjeti. Ali
očito mu se nije svidjelo kako je lako skočila u obranu Roberta. - Sve što sam mislila
je da Robert nije tip čovjeka koji zamjera drugom na pobjedi. Sigurno sada možete
vidjeti da je tako?
On slegne ramenima, njegove riječi su izišle nevoljko. - Tako se čini.

164
 Klub Brbljivica

Njegovo objašnjenje je imalo smisla, ali nije zvučalo u potpunosti istinito-ne po

onom što je znala o njemu. Patrick Murray nije bio tip čovjeka koji odustaje od
izazova. - I to je jedini razlog?
Njegov pogled se prikuje na njezin. - Mislim da ne moram istaknuti razliku u
našim položajima.
Optužba u njegovu pogledu je napravila da joj se okrene u želucu.
Znala je da bi trebala nešto reći. Vidjela je to u njegovim očima: mislio je da
će izabrati Roberta.
Srce joj se povuklo, a potom popelo u grlo. Htjela je nešto reći.
Ali što bi mogla reći kad bi mogao vrlo lako biti u pravu?
Prošlo je podne kad su stigli natrag u dvorac. Lizzie požuri unutra pobrinuti se
za podnevni obrok za goste, pažljivo izbjegavajući Patrickov pogled.
Gledao je kako odlazi, ljutnja i frustracija su se komešali u njemu poput lave
spremni da eksplodiraju. On nije znao koga kriviti: Lizzie za njezinu neodlučnost ili
sebe što mu je stalo.
Možda je dokazao da je bolji čovjek na bojnom polju, ali to nije bilo dovoljno
da joj promijeni mišljenje. Sve što je on postigao je da je sačuvao svoj ponos i što je
skrenuo neželjenu pozornost na svoju vještinu jer je učinio Campbella znatiželjanim.
A znatiželja za čovjeka kojem je glava ucjenjena može biti smrtonosna.
Opasnost je vrebala iz svakog smjera: od mrzovoljnog stražara Finlaya do
Auchinbrecka, Campbella i sada i od same Lizzie. Bilo je samo pitanje vremena kada
će istina biti otkrivena.
Morao je otići. Uskoro. On neće nepotrebno riskirati živote svojih ljudi, ne ako
bi to mogao izbjeći. Bilo je vjerojatno prerano za Gregora da se vrati iz Lomond Hilla,
ali Patrick će ga večeras svejedno čekati.
Ali prvo, morao je izbistriti glavu. Bio je napet kao prokleta tetiva, opsjedale
su ga sukobljene emocije. Njegov plan. Lizzie. Sve se raspadalo oko njega, a on nije
znao što da, dovraga, učini.
Nakon što se pobrinuo za konja, odlučio je da će mu kupanje u jezeru pomoći
izliječiti ono što ga je izjedalo na više od jednog načina. Hodao je od staje na putu do
spavaone uzeti sapun i čistu košulju kada je posljednji čovjek kojeg je želio vidjeti
stao ispred njega.

165
 Klub Brbljivica

- Tražio sam vas. - reče Robert Campbell.

- Očito ste me pronašli. - Bljesak ljutitog sarkazma je bio refleksan, iako
neopravdan. Uzdahnuo je i onda rekao mirnije, - Što želite?
Campbell je posegao u maloi džep prsluka i izvukao zlatni novčić. - Nisam
dobio priliku dati vam ranije.
Patrick je odmahnuo glavom. - Zadržite to.
Drugog muškarca je uvrijedilo njegovo odbijanje. - Ali vi ste ga zaradili. Ja
uvijek plaćam svoje dugove.
- Neću uzeti zlato koje sam osvojio zbog igre riječima. Smatrajte nas
poravnanim.
Campbell ga je proučavao na trenutak. - Jesmo li ravni? - Patrick nije morao
pogoditi što misli. - Ja ne mislim tako. - reče Campbell. - Što joj možete pružiti?
Patrick ga nije želio slušati. Zakoračio je prijeteći prema drugom muškarcu i
rekao tihim glasom: - To nije vaša prokleta stvar.
Campbell se nije pomaknuo, čvrsto zastupajući svoj izazov. Patrick se morao
diviti njegovoj hrabrosti bez obzira na sve. On nije znao što je Patrick mogao učiniti,
a sada je Patrick bio dovoljno blizu rubu da mu pokaže.
- Ja sam ga učinio mojim poslom, - reče Campbell hrabro. - Došli ste
previsoko. Elizabeth Campbell je rođakinja jednog od najmoćnijih ljudi u Škotskoj.
Što možete eventualno misliti da joj možete pružiti?
Patrick pogleda drugog čovjeka silovito. - Ja je mogu učiniti sretnom.
- Jeste li tako sigurni u to? Pogledajte malo ovo mjesto. Vi bi je odveli iz ovog
dvorca, da živi gdje? U nekoj maloj kolibi?
Patrick je zurio u njega skamenjeno. Da je samo znao ... koliba se činila poput
palače u usporedbi s nekim od mjesta na kojima je boravio.
- Elizabeth je odrasla u raskoši i bogatstvu i živjela njezin cijeli život. Ona je
rođena da bude gospodarica dvorca. Vi ste stražar. Shvaćate li što biste joj uradili da
je oženite? Vi ćete joj uzeti sve što je ikad poznavala. Odvest ćete je daleko od ovog
života. Oduzeti ćete joj njezinu obitelj. Isuse, čovječe, jeste li dobro pogledali u nju?
Ona je nježna ruža, a ne čvrsti Visijski cvijet. Ona.. - Pokazao je na staru ženu koja
poslužuje sa kantama na zdencu. - Želite li da izgleda poput nje?

166
 Klub Brbljivica

Patrick je zurio u ženu, osjećajući kako mu se želudac grči. Nije bila tako stara
kako izgleda, shvatio je - vjerojatno Lizzienih godina ali ipak je izgledala deset godina
starija. Lice joj nije bilo kremasto bjelokostno, već pjegavo i ostarilo od vjetra i
sunca. Izraženih kostiju i neraspoložena, žena je imala malo problema u održavanju
teških kanti na ramenima. Kako bi Lizzie obavila takav jednostavan zadatak? Bila je
tako malena. Tako osjetljiva. Ruku tako glatkih. Koža joj je bila tako nježna i čista.
Ona nikada nije uradila takav robovski posao u svom životu.
Val gorčine mu je zapeo u grlu. On joj nije imao ništa za dati. Bio je odmetnik.
Čovjek bez kuće. Bez zemlje. Bez proklete budućnosti.
Čak i ako bi mu ona mogla oprostiti prijevaru i prihvatiti biti njegova
MacGregor, život sa njim neće biti lak. Da ona pretrpi samo dio boli i mukotrpnog
rada koji on i članovi njegovog klana podnose godinama, bilo bi previše.
Promjena odjeće i hrane u trbuhu ne mijenja činjenicu da kada bude napustio
dvorac Campbell će i dalje biti progonjen čovjek. Njezina obitelj bi je zaštitila, ali nije
se zavaravao će ona biti potpuno zaštićena od sila koje traže da se uništi njegov klan.
Ona će patiti.
Lizzie je u potpunosti nepripremljena za život koji bi joj mogao pružiti. Kako bi
ona preživjela? Previše njihovih žena je umrlo prošle zime - od gladi i neuobičajeno
oštre hladnoće. Žene koje su bile puno bolje pripremljene od Lizzie.
On nikad ne bi dopustio da se to dogodi. On će se pobrinuti za nju. Zaštititi je.
Susreo je pogled drugog muškarca osjećajući se poput čovjeka koji se hvata za nit da
spasi brod koji tone. - Ona će biti dobro zbrinuta.
Campbell ga je proučavao s intenzitetom od kojih su njegovi instinkti buknuli. -
Što je to što stvarno želite? Ne izgledate kao čovjek sklon osjećajima. Da li je volite?
On se ukruti. To nisu bila njegova prokleta posla. Bilo mu je stalo do nje.
Duboko kao što je bilo moguće za čovjek poput njega da osjeća prema bilo kome. Ali
ljubav ... to je umrlo u njemu davno. Ono što je počelo smrću njegovih roditelja je
potpuno uništeno godinama u kojima nije vidio ništa osim mržnje, smrti i tuge.
Patrick stisne čeljust, osjećajući tik na vratu kako skače. - A vi?
Robert Campbell je vidio previše. - Ja mogu.
Patrick se trgne, nespreman na snagu udarca. Lizzie je zaslužila nekoga tko bi
je mogao voljeti. Ne čovjeka s ožiljcima predubokim da ozdrave.

167
 Klub Brbljivica

Gledao je u Campbellove oči, u njegov svečani, ozbiljan izraz, i vidio ono što je
pokušavao izbjegavati. Robert Campbell je bio dobar čovjek, bolji čovjek za Lizzie.
Mogao joj je dati sve ono što Patrick nije. Siguran dom, muža koji će je voljeti - nož
mu je gorio u grudima nemilosrdno ga kidajući - i punu kuću plavokose, plavooke
djece.
- Ona zaslužuje biti voljena, - Campbell nastavi. - Ne smije se udati zbog
miraza i napretka. Samo ćete ju uništiti.
Dao bi sve da je mogao to zanijekati. Ali, to je bila istina-djelomična, barem-
bez obzira koliko ružna. - Stalo mi je do nje. - reče Patrick, ne mogavši u potpunosti
prikriti svoje ogorčenje. Ali ono mu je ispunjavalo usta, njegovu dušu.
- Onda joj ne dozvolite da izabere. - Reče tiho Campbell, zabivši mač do
kraja.
- Vi ste tako sigurni da će mene izabrati?
- Ne. Ali nisam siguran da neće, također. - Campbell ga ozbiljno pogleda. -
Učinite ono što je ispravno. Odustanite.
- A što vas čini tako prokleto sigurnim da je to prava stvar za učiniti?
Campbell se nasmiješi, i to nije bilo bez sućuti. Patrick ga je gotovo mrzio zbog
toga. - Mislim da vi to znate jako dobro. To je bilo ono zbog čega ste promašili drugi
put, zar ne?
Okrenuo se i otišao. Campbell nije rekao više ni riječ. Nije bilo potrebno.
Rekao je dovoljno.
Patrick stisne šake, njegovo tijelo se napne od bijesa. Želio se istresti. Da
sasječe svu istinu sa kojom ga je Campbell prisilio da se suoči.
Živio je u svijetu mašte. Ako nastavi sa svojim planom, ne samo da bi je
iskoristio za svoj cilj, već će je pri tome uništiti. Ako se ona uda za njega, neće imati
ništa.
Dio njega je i dalje nije htio pustiti.
Robert Campbell je imao sve što je pripadalo njemu. Nepravda ga je grizla, ali
on neće uništiti Lizzien život da spasi svoj. Zaslužila je bolje od toga da bude nevin
instrument njegove osvete.
Ona zaslužuje da bude sretna, u toploj, udobnoj kući, okružena ljubavi obitelji
koju je oduvijek željela.

168
 Klub Brbljivica

Nevina.
Kao moja majka.
Spoznaja ga ispuni sramom. Njegova majka bi se užasnula da zna što je radio
u njeno ime.
Je li on bio vrsta čovjeka koji bi ratovao sa ženom i djecom?
Učini ono što je ispravno. Odustani.
Patrick je odlučio. Campbell je možda izgubio bitku, ali je dobio rat. Patrick će
otići. Bilo mu je stalo do Lizzie dovoljno da učiniti ono što je ispravno. Nije mogao
uništiti njezinu sreću zbog vlastite. Njegova borba za vraćanje obiteljske zemlje neće
završiti, ali će je vratiti na drugi način.
Iako je znao da je njegov plan bio kocka od početka, neuspjeh u bilo kojem
obliku je teško progutao. Ali to nije bilo ništa kao bol pri pomisli da ostavi Lizzie, da
odbaci jedinu ženu koju je ikada želio za sebe.
Osjećao se kao da se raspada. Dajući Lizzie priliku na sretnu budućnost, znao
je da uništava svoju i da je iznevjerio svoj klan. Time što postupa ispravno neće
nahraniti svoj klan niti ih utopliti u mračnoj zimi.
Da li je sreća jedne djevojke vrijedila svega toga? Vraški se nadao da je tako ili
će živjeti s posljedicama.

169
 Klub Brbljivica

Trinaesto poglavlje

A
lys uzme tamno safirnu haljinu iz ormara i donese je do Lizzie, koja
je stajala bosa u podsuknji u sredini svoje spavaće sobe, osjećajući
se sasvim suvišno. Mršteći se starija žena je baci na vrh rastuće hrpe
odbačenog baršuna i satena na Lizzienom krevetu tako da se nije moglo reći da je
krevet tamo.
Lizzie zastenje, kolutajući očima. - Što nije u redu s tom?
- Previše tamna, - Alys promrmlja, glave već zakopane duboko u ormar dok je
brzo tražila po Lizzienom ormaru. - Svi ovi tamni tonovi su preoštri na vašoj blijedoj
koži.
- Možda misliš nezanimljivoj?
Alysine oči su izazivale. - Mislim blijeda. To nije isto, ali morate biti oprezni pri
odabiru boja.
Očigledno. Lizzie je promatrala hrpu haljina koje je bacala Alys, dok napokon
nije izašla držeći sjajnu satensku haljinu tako blijedo plavu da je izgledala gotovo kao
srebrna.
- Ah, probajte ovu. Biti će savršena sa vašom svjetlom bojom kože i očima.
Lizzie odmahne glavom i prekriži ruke obrambeno- već nagoviještavajući
argument koji je slijedio. - Ne mogu to nositi. To je napravljeno za maskenbal prije
nekoliko godina. Trebala sam biti Demeter. - Haljina je bila krojena u jednostavnom
grčkom stilu, s malo ukrasa i bez rukava ili čipke. - To nije ni u modi.
- Bah. Kao da gorštaci mare za dvorsku modu?
Lizzie uguši osmijeh, promatrajući izraz gađenja na Alysinom licu. - U slučaju
da si zaboravila. ... nismo u Visočju. I jedva je pristojna.
Alys je zurila u Lizzie s osmijehom na licu. - Nije pristojna? Divno. Vaši
udvarači neće moći skinuti oči s vas.

170
 Klub Brbljivica

Na vrlo malo onog na njoj, Lizzie se podsjeti, niskog steznika. Ona podigne
obrve. - O tome se radi?
Starija žena je pogleda upitno. - Naravno da je o tome riječ. Vrijeme prolazi,
moja malena djevojčice. Nećete biti u mogućnosti držati tu dvojicu da vise oko vas
dovijeka. Kao dva režeća vuka su. Čula sam što se dogodilo ranije u lovu.
Lizzie pocrveni i brzo se okrene kako bi se izbjegla sluškinjinom orlovskom
pogledu. Umjesto toga, ona napravi predstavu povlačeći četku kroz svoju vlažnu
kosu. - Oni ne vise oko mene i ništa se nije dogodilo.
- Ne budite stidljivi sa mnom, djevojko Lizzie. Zamislite, - reče ona, uzdišući
sanjivo, - Dva zgodna, snažna ratnika kao što su oni se bore za vas. To je tako
romantično.
Lizzie se osmijehne na Alysin izraz lica. Bilo je malo romantično, ali nije je
htjela dalje poticati.
- Šteta što ne možete odabrati oba. - reče Alys zločesto. - Ali mislim da
Patricku Murrayu nije na pameti da išta dijeli. - Ona odmahne glavom. - Jadni
Robert će biti razočaran.
Lizzie je pogleda. - Zašto misliš da želim Patricka? Robert Campbell je čovjek
kojeg je moja obitelj izabrala za mene da se udam.
Alys suzi oči. - Ne volite Roberta Campbella.
- Ne volim nijednog..
Alysin oštar pogled presječe njen prosvjed. - Elizabeth Campbell, znam vas
otkad ste bila malena djevojka. Nemojte ni pokušati poreći da ste zaljubljeni u tog
prekrasnog muškarca.
Lizzie problijedi. Jesam li zaljubljena Patricka Murraya?
- Praktički zasjajite onog časa kada on uđe u prostoriju, - Alys nastavi,
nesvjesna kako temeljito je protresla Lizzie. - I on je jednako toliko zaljubljen u vas
kao vi u njega.
Ona odmahne glavom. - Zašto su mladi ljudi tako tvrdoglavi i glupi kada je u
pitanju srce?
Lizzie nije znala što bi rekla. Alys je to izrekla da zvuči tako jednostavno. Ali
nije bilo. Komplicirano je i teško i razdire ju. - Brak ima vrlo malo veze sa srcem, -
rekla je tiho.

171
 Klub Brbljivica

- Nemojte biti smiješni. Ima svaku vezu sa srcem. Ne dopustite da ono što se
dogodilo s onim glupanom upropasti vašu šansu za sreću. Biste li se udali za
muškarca kojeg ne volite?
Lizzie stisne ruke. - Imam odgovornost prema svojoj obitelji. Nisam u poziciji..
- Dovoljno ste učinili za svoju obitelj, - reče Alys oštro. - Oni vas vole i žele vas
vidjeti sretnu. - To je bilo upravo ono što je Patrick rekao. Na licu starije žene je bio
žestoki pogled koje Lizzie nikada prije nije vidijela. - Nikada nisam zažalila zbog moje
odluke.
Lizzie se namršti. - Kakve odluke?
Alys odgurne neke haljine da napravi mjesto na pokrivaču. Ona potapše
prostor uz nju da Lizzie sjedne. - Jeste li znali da je moj otac poglavar Buchanan?
Lizziene oči se rašire. - Znala sam da si Buchanan, ali nikad nisi spomenula da
je poglavar bio tvoj otac.
- Kao mlada djevojka, bila sam zaručena za lorda Avena, sina markiza od
Hamiltona. - Lizzie glasno izdahne, iako je to pokušala sakriti, ali Alys se samo
nasmiješi. - Da, on je nedavno naslijedio grofoviju, čujem. Kao što možete zamisliti,
moj otac je bio jako nezadovoljan kada sam se umjesto njega odlučila udati za
mladog Campbellovog stražara bez zemlje. Ali od trenutka kad sam prvi put vidjela
mog Donnana na dvoru sa njegovim rođakom grofom, zavoljela sam ga. - Oči su joj
svjetlucale. - I još uvijek ga volim. I nikad nisam požalila svoju odluku ni na trenutak.
Lizzie je zurila u nju dugo vremena. Trebalo je imati prave hrabrosti učiniti ono
što je učinila. - A tvoj otac?
Alys se nasmije. - Oh, on je bio ljut u početku, ali se postepeno oporavio od
šoka. Moja mlađa sestra se dobro udala. Još uvijek me uživa podsjećati na sve što
sam napustila, ali najmanje što mogu učiniti za sve godine sreće je pustiti ga da me
zadirkuje. - Alys ustane. - Dosta o meni. To je bilo prije mnogo vremena. Ako ne
želite zakasniti na večeru, moramo vas odjenuti. Trebat ćete svoje bisere - reče,
vraćajući se u ormar. - I odgovarajući remen, mislim. - Ona izvuče tanki komad gaze
koji pronađe za haljinu koji može nositi u kosi poput vela, a zatim odmahne glavom. -
Ne. Želimo da vide vašu lijepu kosu. - Rukama podigne teške plave valove, a zatim
ih spusti niz Lizziena leđa. - Vaša je kosa slavna, Lizzie. Morate to iskoristiti.

172
 Klub Brbljivica

- Neću nositi tu haljinu. - Lizzie je prosvjedovala, ali kao i prije, njezine riječi
su pale na gluhe uši. Alys je već bila u potrazi za čarapama i podsuknjom koja je
dovoljno tanka za haljinu.
- Probajte ovo, - reče ona, ispruživši tanku satensku podsuknju. Kad se Lizzie
počela raspravljati, Alys se nasmiješi slatko. - Zašto ne bismo vidjeli kako izgleda ova
stara haljina na vama?
Sat vremena kasnije, kada je Lizzie napustila sobu idući prema velikoj dvorani,
nije je čudilo što je nosila.
Patrick se vrati u dvorac posljednji put te noći, njegov odlazak u selo je bio za
ništa.
S obzirom na ono što je odlučio, međutim, bilo mu je drago što se Gregor još
nije vratio iz Lomond Hillsa. Znao je da njegov brat neće imati razumijevanja kao što
su njegovi ljudi.
Stražari na vijest o njihovom odlasku sutra su jedva imali riječ protesta. Nakon
današnjeg događaja, svi su shvatili da su živjeli u posuđenom vremenu. Čak je i
Hamish napravio samo neodlučan pokušaj zagovarajući da povedu Lizzie s njima.
Činilo se da je srce otišlo iz njihove borbe. Patrick nije bio jedini koji je pao pod
utjecaj Elizabeth Campbell. Sve ih je šarmirala sa svojim ljubaznim srcem i
spokojnom ljepotom. On odmahne glavom. Pogledaj ih sada: grupa nemilosrdnih
MacGregorovih ratnika pala na pete od strane jednostavne djevojke-i Campbella uz
to.
Njegovi ljudi su otišli u dvoranu da se pridruže u večernjoj zabavi, ali Patrick
nije bio raspoložen za veselje. Vratio se u vojarnu, pozdravljajući samoću. Još jedna
noć da napune svoje trbuhe hranom i pićem Campbellovog vina i piva, proći će neko
vrijeme prije nego što se bilo tko vrati.
Počeo je skupljati ono malo svojih stvari na hrpu, a potom ih zapakirao u torbe
koje će vezati na sedlo. Bio je budala kad je odbio Campbellovo zlato. Ponos ga neće
utopliti ili napuniti trbuh u nadolazećoj zimi. Mora nabaviti nešto hrane u kuhinji
ujutro. Trebalo bi im trajati neko vrijeme-jahanje do Lomond Hilla da pronađe
ostatak svog klana bi moglo potrajati. Iako mu je um bio već na putu ispred njega,
nije znao kako će reći zbogom onome što ostavlja iza sebe.

173
 Klub Brbljivica

Bez obzira koliko primamljivo bi moglo biti da jednostavno ode, znao je da joj
to ne može učiniti. Lizzie je zaslužila nekakvo objašnjenje-kad bi samo mogao
pronaći riječi da ona shvatiti da je ovo što će napraviti bilo najbolje.
Ostavljanje poruke nije bila opcija. Obrazovanje je samo još jedna stvar koju
je izgubio kada su njegovi roditelji ubijeni i klan razbijen.
Još uvijek je razmišljao što učiniti kad su se otvorila vrata i odluka mu je došla
sama.
Lizziena je silueta bila na vratima, baklja u ruci je osvjetljavala njezino lice dok
je pogođena zurila u vreće i stvari razbacane po njegovom ležaju.
Svaki mišić u njegovom tijelu se napeo. Zamrznuo se, kao da ga je netko
zakucao za pod, posve opčinjen eteričnom ljepotom stvorenja ispred njega. Izgledala
je kao plod sna, lanena kosa i srebrna svjetlucava haljina poput živog srebra u
treperavom plamenu. Anđeo.
Lice mu potamni. Osim što joj je haljina bila sve samo ne anđeoska.
Kog vraga ona pokušava učiniti, izluditi ga od čežnje?
Oči mu skliznu njome i vrate se tamo gdje su počele: na slatke okrugle grudi
prikaz apsolutnog savršenstva u haljini koja je otkrivala mnogo više nego što je
skrivala. Mogla je dovraga biti prekrivena samo mjesečinom. Bilo je više nego malo
tkanine; mogao je vidjeti krivulju njenih bokova, krug njezine stražnjice, dugih, vitkih
linija njezinih nogu. Toplina protutnji kroz njegovo tijelo, jureći žestoko njegovim
venama. Požuda. Vruća, zahtijevajuća požuda pulsirala je u njegovim odjednom
suviše uskim hlačama.
Val posesivnosti ga obuzme, gotovo zastrašujućim intenzitetom. Moja.
Pomisao da je gleda drugi muškarac je bila gotovo dovoljna da promijeni svoje
mišljenje o odlasku.
On joj okrene leđa dok se borio sa žestokim nagonom da je baci dolje na grubi
ležaj, strgne tanku haljinu s nje dok ne bi bila naga ispod njega, i pohara je
bezobzirno. A onda bi držao njeno toplo, mekano tijelo uz svoje i pio njezinu
slatkoću.
- Što radite? - Upita ona.
Ustuknuo je na zvuk njezina glasa, čuo nevjericu pomiješanu s panikom. Želio
je otići do nje. Uzeti je u naručje i reći joj sve će biti u redu.

174
 Klub Brbljivica

Ali nije bio.

Stisnuo je čeljust, shvativši da će biti teže nego što je ikada zamišljao. Sagnuo
se nad krevet nastavljajući pakiranje, njegovi pokreti su bili otresiti. - Ono što izgleda
da radim, pakujem se.
Čuo je kako se zatvoraju vrata, a zatim korake tankih papuča dok mu se
približavala. Njegov puls se ubrza kad ga je udario njen meki ženstveni miris,
omotavajući se oko njega, ne želeći ga pustiti.
- Koliko dugo vas neće biti? Nekoliko dana?
On duboko udahne i okrene se, susrećući širom otvorene oči, dok su mu mišići
vibrirali od želje za njom. - Ne, Lizzie, odlazim zauvijek.
Osjećala se kao da joj netko čupa srce.
- Odlazite? - Lizzie upita bez daha, misli joj se rasprše poput latica na vjetru.
Zauvijek. Kad se nije pojavio na večeri, bila je zabrinuta, ali nije nikako mogla
predvidjeti ovo. - Ne! Ne možete ići.
On podigne tamnu obrvu, kao neizgovoreni izazov.
- Mislim ... ... Trebamo vas ovdje.
Lice mu se smrkne i znala je da je rekla nešto krivo.
- Imate brata. - On je pogleda žestoko, prodorno. - I Campbella. Trebalo bi
biti lako zaposliti još stražara. Postoji mnogo slomljenih muškaraca željnih posla.
Kao da ga je bilo tako lako zamjeniti.
Ovo se ne može događati.
- Ali što je s nama? - Glas joj je bio jedva šapat. - Mislila sam …
Oči su mu bile tvrde i mračne. Pripadale su strancu. - Campbell se može dobro
pobrinuti za to.
Lizzie napravi mali zvuk kao da se guši, zaprepaštena njegovom hladnoćom.
Kako je mogao razgovarati s njom ovako? Nakon onog što su dijelili, samo će otići i
nikad se ne osvrnuti. Je li mu bila tako nevažna?
Mislila je da mu je bilo stalo do nje.
Stavila je ruku na usta i pokušala progutati. Dragi Bože, zar je pogriješila
strašno... opet?
Čeljust mu je bila zategnuta. Izgledao je tako stran. Tako sam. Kao da mu nije
potreban nitko na svijetu. Sigurno ne ona.

175
 Klub Brbljivica

Nikada nije mogla zamisliti da bi nemilosrdnost kojoj je svjedočila na bojištu

mogla biti usmjerena prema njoj.
Okrenula se, nemoćna više gledati u njega. Borila se za dah. Jedan. Dva.
Tjerala je zraka unutra i vani pokušavajući spriječiti vruću loptu boli da ju guta.
Morala je otići odavde prije nego što se osramoti plačem. I baš bi to i učinila
da nije slučajno pogledala u njega još jednom.
Oči su ga odavale. Patnja. Bol. Ispunjene s takvom čežnjom, da joj je oduzeo
dah.
Želio ju je. S intenzitetom koji je odgovarao njenom vlastitom.
U tom jednom trenutku kad nije mogao sakriti svoje osjećaje, prepoznala je
istinu o svom srcu. Od prvog trenutka kad je izletio iz drveća, ona je osjetila nešto
posebno. Ne samo fizičku svjestnost, već osjećaj povezanosti tako jake i duboke da
se činilo kao da je oduvijek bio tu.
Volim ga.
Ovog velikog, snažnog ratnika čija je neumoljiva vanjska maska krila izmučenu
dušu.
Privuklo je njegovo lijepo lice, njegova snaga, hrabrost i prirodni autoritet, ali
je ranjeni muškarac unutra zarobio njezino srce.
On ju je trebao.
Žudila je da umiri njegovu tugu. Da ga izliječi balzamom njezine ljubavi. Baš
kao što joj je on dao hrabrosti da ponovno riskira svoje srce. John Montgomery je bio
prošlost. Ovo je drugačije. Morala je vjerovati sebi-i njemu.
Robert bi možda bio - bolji- izbor, ali bilo je nešto u Patricku što se nije moglo
mjeriti objektivnim kriterijima, jednostavno je bilo tamo. Možda je rođen kao stražar,
ali je imao ponašanje poglavara. Vodstvo mu je teklo u žilama, a na njoj je bilo da
mu otključa priliku.
Alys je bila u pravu. Ona nikada ne bi požalila da se uda za čovjeka kojeg je
voljela. Njezina obitelj će razumjeti.
Morati će.
Neočekivana vijest koju je dobila večeras joj je dala još više razloga za nadu.
Jamie je napisao pismo o svojem skorom vjenčanju s Caitrinom Lamont. Iako je

176
 Klub Brbljivica

prošlo dosta vremena dok je ona dobila pismo oni su već bili u braku, njezin rođak je
tražio njezinu prisutnost na Dunoonu što je prije moguće.
Još uvijek nije mogla vjerovati - njezin brat ... vjenčan. Colin je bio bijesan. Iz
onoga što je mogla zaključiti, Lamont je nedavno bio optužen za skrivanje
MacGregora, a jadna djevojka je izgubila cijelu obitelj i ostala gotovo bez prebijene
pare. Iz Jamiejeve poruke, činilo se da je osjetio nekakvu odgovornost. Ali to također
znači da ona ne bi bila prva u svojoj obitelji koja bi napravila nepriličan izbor.
Sad kad je donijela odluku, pomislila je na sve čega se skoro nesvjesno
odrekla. Ovo je bilo ono o čemu su Meg i Flora razgovarale. Ljubav tako jaka da bi
umro za nju ili bez nje.
Bilo zbog sudbine ili sreće, nije znala, ali je zahvalila Bogu što se Patrick
Murray pojavio na cesti onog dana.
Čak i dok joj je istina njenih osjećaja postala jasna, nije mogla uživati u
trenutku, ne dok ju je pokušavao odgurnuti.
Uspravila je leđa i pogledala ga ravno u lice. - Dakle, samo tako, ćete me
ostaviti? Bez objašnjenja. Ičega.
Stajao je skamenjen i dalje, ali svaki pedalj njegovog tijela se činilo da treperi.
Prešla je sobu, zaustavljajući se kad je stala pred njim. Dovoljno blizu da udahne
njegov muški miris. Nije gledao u nju, ali ona je mogla osjetiti napetost kako isijava
iz njega, topla i teška. Zrak između njih kao da je bio nabijen, spreman da plane.
Nagnula je glavu unatrag da pogleda u njega. Njegovo isklesano lice se činilo
još oštrije, čvršće. Tik ispod čeljusti mu je pulsirao. Njegove šake su bile stisnute,
kao da su se borile za kontrolu. Opasnost je prešla preko njezine kože u bodljikavom
sjaju svjesnosti. Izgledao je svakim centimetrom kao jezivi ratnik gurnut do ruba.
Ali ona nije obraćala pažnju na upozorenja i nagnula se bliže, dopuštajući
svojim grudima da očešu njegova prsa. - Mislila sam da ste me željeli uzeti za ženu?
Svaki mišić mu se napeo na njezin intimni dodir. Oči su mu bljesnule
krhotinama zelene vatre. - Što, dovraga, želite od mene? - zareža on kroz stisnute
zube. - Neću sjediti ovdje i gledati kako se udajete za drugog muškaraca. Božje krvi,
Elizabeth, nisam od kamena.
Njegov bijes joj je dao hrabrost. Stalo mu je do nje. Hrabro, ona stavi svoju
ruku na njegova prsa i osjeti snagu ispod meke kože njegova prsluka. - Niste? -

177
 Klub Brbljivica

Upita, prelazeći rukom preko čvrstih pločica i oštro definiranih mišića koji su bili
nepopustljivi poput kamena. - Tako izgledate. - Kada je dosegla otvor, gurnula je
ruku ispod kože na tanko platno košulje, udišući čvrstu, toplu kožu ispod.
On praktički prosikće.
Ona proviri u njega ispod trepavica, želeći utisnuti sitne poljupce duž krute
linije čeljusti dok mu otpor ne smekša. Kad se naslonila da mu šapne u uho, vlažne
vitice glatke tamne kose okrznule su njezin nos i usta. Blagi miris sapuna i toplog
muškarca projuri kroz nju u žurbi opojno. - Neću se udati za drugog muškarca. - reče
ona tiho.
Njegovi mišići se stisnu pod njenim prstima. Mogla je osjetiti snažno lupanje u
prsima, ali on nije napravio nikakav pokret da je uzme u naručje.
Lizzie osjeti trenutak nesigurnosti. Ovo što mu je rekla je kao da je izabrala
njega. Zar je ne bi trebao čvrsto držati na svojim prsima i ljubiti je? Njena usta?
Umjesto toga, on sklopi njegove ruke oko njezinih zapešća i silom je udalji od
njega. - Trebali bi.
Pogled u njegovim očima produbio joj je novostečeno samopouzdanje. Osjetila
je kako sreća curi iz nje.
- Kako to mislite? - Glas joj je žuborio. Molim te, nemoj mucati. Duboko je
udahnula. - Ne želite me oženiti?
Prokleo je i sitne linije urezane oko usta su postale bijele. - Za Boga dragoga,
Elizabeth. Vi mi ovo ne olakšavate. Pokušavam učiniti pravu stvar ovdje.
- Pravu stvar? - Oči su joj se stisnule. Mogla je osjetiti kako njezine šanse za
sreću izmiču. Perspektiva nesretne ljubavi uzdizala se poput tamnog oblaka. - Zašto
je u redu da se udam za Roberta?
Okrenuo se od nje, odmičući se nekoliko koraka kao da razbistrava um. -
Postoje stvari ... postoje stvari o meni koje ne znate.
Stavila je ruku na njegovu. - Onda mi recite. Želim znati sve o vama.
Želio je. Vidjela je nemir na njegovom licu, ali je odmahnuo glavom. - Ne
mogu.
Spustila je ruku. - Ili nećete, - reče ona ravnodušno.
- Ili neću, - složio se.

178
 Klub Brbljivica

Razočaranje je udari u trbuh na njegovo odbijanje. Ali ona je čula tugu u

njegovu glasu i znala je da čak i ako on neće reći njegov izvor, nije mogla samo otići.
- Nije važno. Znam sve što trebam znati. Sve što je važno. Znam kakav ste
čovjek: jak, nježan i časan do srži.
Bolan smijeh je pucao iz njega. - Vi me ne poznajete. Da sam bar pola čovjek
kakvim me smatrate. - Odmahnuo je glavom, više se ne boreći, kao da su mu
njezine riječi olakšale.
- Ne. Udajte se za svog Campbella, Lizzie. On će vam dati život kakav
zaslužujete. Nemam vam što ponuditi. Ni položaj, ni bogatstvo, ni fini dvorac.
- Ništa od tih stvari nije važno.
Pogledao ju je kao da je luda. - Samo netko tko nikada nije upoznao suprotno
može misliti tako.
Obrazi su joj gorili. - Sve što sam mislila je da te stvari već imam. Ne trebam
se udati za Roberta da ih dobijem.
On se ukoči i ona se prestraši da ga je opet ubola u ponos. Nitko ne želi da se
njegova supruga skrbi za njega. Kako da mu objasni da bez njega uz nju ništa nije
važno? On se počeo okretati od nje, a njezino srca se stisne.
Gubim ga.
Ponovno mu stisne ruku. - Molim vas. - Njegove oči susretnu njezine. Otvorila
je usta, ali nikakav zvuka nije izlazio. Morala mu je reći kako se osjeća, ali ideja da se
tako izloži, tako ranjiva, preplašila ju je. Hladan znoj joj je oblio kožu. Strah joj se
grčio u trbuhu, i na trenutak je pomislila da je možda bolesna.
Bila je kukavica. Ali ako ne riskira, nikad neće znati, a to bi bilo beskrajno
gore. - Ne mogu se udati za Roberta Campbella.
- Zašto?
Htjela je zatvoriti oči i sakriti se, ali se prisili da kaže: - Ne volim ga. - Čula je
njegov oštar udah, a pogled mu postane napet. - Ja ... - Duboko udahne i izusti: -
Volim vas.
Tišina koja je uslijedila bila je glasna poput grmljavine i bolna kao tisuću
munjevitih udaraca njenog srca. Zurila je u njega, čekajući da nešto kaže, bilo što. Ali
on je stajao nepomično, kao da se pretvorio u kamen, nije rekao ni riječ. Ni jednu
riječ.

179
 Klub Brbljivica

Srce joj je počelo udarati i njezin dah se ubrza kad se užas polako nadvio nad
njom-gust i težak kao blato u kojem se davi.
Bila je u krivu.
Skrenula je pogled, želeći da su bilo gdje, samo ne ovdje. U ovoj toploj,
mračnoj sobi, udaljena od čovjeka kojeg voli tek koji centimetar a on je nije želio.
- Lizzie ...
Pokušala je disati dok joj je nož parao grudi. - Ne morate ništa reći. Ja... - ona
promuca- - Samo sam ... mislila... Činilo se... - suze su joj palile grlo - Mislila sam da
me želite.
Bože, to boli. Pritisak u prsima je bio nepodnošljiv. Nije mogla disati. Glas joj
je izašao u šapatu. - Očito sam pogriješila.
On opsuje i uhvati je za ruku, povlačeči je niz svoje tijelo u jednom oštrom
pokretu. Više bijesan nego ga je ikad vidjela. - Niste pogriješili. Bože, ne možete li
osjetiti koliko vas želim?
Šokirana nasilnim emocijama koje je nesvjesno pokrenula, ona klimne glavom
i odjednom je postala vrlo svjestna tvrdog čeličnog potiska na svom trbuhu. Želio ju
je. A ako je veličina bila naznaka, jako. No, da li je to bilo više od požude? Ona se
zagleda u njega kroz mutne oči.
- Pa zašto onda radite ovo?
- Za vaše dobro. Bit će vam bolje s Campbellom.
Srce joj poraste. Nije ju odbacivao, on je samo pokušavao učiniti ono što je
mislio da je najbolje za nju. Častan do srži. Podigne ruku i uhvati ga za obraz,
uživajući u struganju tamne brade na svom dlanu. - Ne bih li ja trebala suditi o tome?
Zar nemam glasa u odlučivanju o svojoj budućnosti?
- Elizabeth ... - Glas mu je odavao mučenje.
- Da li me još uvijek želite oženiti?
Njegov tinjajući zeleni pogled palio ju je duboko u duši. - Više od svega na
ovom svijetu.
U njegovim očima, vidjela je istinu. On se brine za mene. Širok osmijeh probi
joj se kroz treperave suze. - Onda je to odlučeno.
Pogled mu je pao na njene usta, mislila je da će je poljubiti, ali umjesto toga
on opusti stisak i zakorači natrag. - Ne mogu to učiniti. - reče tiho. - Pogrešno je.

180
 Klub Brbljivica

Vidjela je neumoljivu odlučnost u njegovim očima i znala je da je njegov um

odlučio. Niska buka je počela negdje duboko u njoj i kotrljala se dok joj se cijelo
tijelo nije treslo.
Baš kad je odustala, našla je čovjeka o kojem je oduvijek sanjala, čovjeka koji
ju je htio za sebe. Bila bi prokleta, ako bi mu dopustila da ode zbog nekog muškog
previše zaštitničkog osjećaja časti.
Lizzie je uvijek bila mirna. Ozbiljna, djevojka koja je činila ono što se
očekivalo. Pa, ona je bila umorna od skrivanja u sjeni i puštanja da joj život prolazi.
Ne ovaj put. Ovaj put će ona posegnuti i uzeti ono što je htjela, do Hada s
posljedicama.
Čelik se susreo s čelikom, pogled mu je bio žestok kao i njen. - Bojim se da se
ne slažem.
Osjetila je vrhunac zadovoljstva na blagi pogled opreza koji se pojavio u
njegovu pogledu-opreza koji je postao alarmantan nakon što je otišla do vrata,
spustila zasun, i okrenula se prema njemu.
Postojao je samo jedan način da se savije čelik, vatrom ... s puno i puno vatre.
- Što radite?
Ona izvije obrvu. - Rekla bih da je prilično očito za čovjeka vaše percepcije. -
Vratila se natrag prema njemu. - Čini mi se da imamo razlike u mišljenju, i mislim da
je bolje da nas ne ometaju dok to ne riješimo.
Lizzie skine tanki šal sa ramena i baci ga na ležaj gdje je složio svoje stvari.
Činilo se da se pao uz glasan udarac dvoboja. Plijen je išao dobitniku. A ovo nije bila
bitka koju je ona namjeravala izgubiti.
Njegov vrući pogled je prelazio njom, upijajući svaki pedalj gole kože, osobito
na koži oko njezinih grudi. Bradavice joj se stvrdnuše pod njegovim pogledom. Oči su
mu zabljesnule. Puls na vratu se opasno udvostručio.
Ova haljina je stvarno besramna. No, od načina na koji su mu oči izgledale
gladno na okruglim valovima njenih grudi i dubokim rascjepom između, morala je
priznati da je možda Alys bila u pravu. Lizzie nikada nije bila ljepotica poput rođakinje
Flore, ali to ne znači da ne može istaknuti svoje atribute.
- A kako mislite da ovo rješimo? - Glas mu je bio predivno promukao.

181
 Klub Brbljivica

Nasmiješila se s đavolskim odsjajem u očima. - O, sigurna sam da možemo

nešto učiniti. - Njezin pogled je pao na veliko nateknuće u njegovim hlačama.
Dragi Bože.
Usta joj se iznenada osuše. Njezino razmetanje hrabrošću posrne. Nije bila ni
približno sigurna kao što se pretvarala.
Nesvjesno, ona poliže donju usnicu. Ako je moguće, činilo se da je izvanredna
izbočina postala malo veća. Činilo se da ga mnogo boli, ali Elizabeth je otkrila da je
bila prilično nemilosrdna kada se radilo o ovom čovjeku.
Prilazila mu je polako, uživajući u načinu na koje se njegovo tijelo napinjalo
kako se ona približavala s intenzivnim, grabežljivim pogledom slijedeći svaki njezin
pokret. Osjetila je navalu topline. Po prvi put u životu, osjećala je moć poželjne žene.
To joj je samo dalo dovoljno hrabrosti da ide dalje.
Skliznula je uz njega, prijanjajući svojim tijelom uz njegovo. Vatra kontakta ih
je oboje iznenadila. Voljela je kako je snažno pritisnuto njegovo tijelo uz njezino,
osjećajući svaku izbočinu, svaki tvrdi mišić. Njeno tijelo pocrveni od topline,
koncentrirajući se na trnce svijesti gdje su se doticali.
Čula je zvuk gušenja u dnu njegovog grla-pola stenjanje, pola bol. - Ne znate
što radite.
Glas mu je bio napet-vrlo napet. Mogla je osjetiti pritisak koji je odjekivao u
njemu. Snažni mišići u rukama i ramenima se napnu.
Nagnula je bradu. - Znam točno što radim.
Oči su mu zurile u njezine, tople i pune strasti. - Neće biti povratka. Jednom
kad te učinim mojom, ja te neću nikada pustiti.
Srce joj se stisne na posesivni ton u njegovom glasu.
Ona sklizne rukama oko njegovog vrata i popne se na prste-on je stvarno bio
strašno visok-njeno tijelo se priljepi na njegovo. Dokaz njihove želje poraste između
njih. Bilo je nemoguće zanijekati čvrste vrhove njenih bradavica koje su trljale
njegova prsa i krutu duljinu njegove erekcije napete na njenom trbuhu. I toplina.
Toliko topline. Činilo se da će ih stopiti zajedno.
- Dobro. - reče ona. - Ne želim se vratiti. Samo želim tebe. - Ona utisne sitne
poljupce duž njegove čeljusti, uživajući u slanoj koži i njegovoj čeljusti ispod svojih

182
 Klub Brbljivica

usana. Željela ga je udahnuti. Proždrti ga. Lizati svaki djelić njegovog nevjerojatnog
tijela.
Srce mu je udaralo žestoko, i znala je da se držao samo na vrlo kratkoj niti.
Ona nastavi meke poljupce duž čeljusti dok nije došla do osjetljivog mjesta
ispod uha, a onda napravi male krugove svojim jezikom.
Počeo se tresti, ali još uvijek je nije dotaknuo. Njegova volja je impresivna, ali
je i njezina - a ona je konačno pronašla slabost u čvrstom oklopu ovog žestokog
ratnika. Nije imala namjeru popustiti sada.
Ona se stisne uz njega malo više, trljajući bradavice o njegove grudi, trenje je
slalo valove užitka dolje niz njen trbuh, koncentrirajući se između njezinih nogu. Ona
zatvori oči, uživajući u iznenadnom naletu topline i vlage, osjećaju moćne potisnute
želje.
Njegova snažna erekcija je pritisne intimno, zadirkujući je mogućnostima. Usta
su joj upravo bila na njegovom uhu, a ona je izgovorila svoje zločeste misli naglas. -
Želim te u sebi.
To je bilo to. Uz nasilno režanje, on je zgrabi. - Prokleta bila, Elizabeth.
Usta su mu pala na njezina u žestokom poljupcu. Poljubac koji je dosegao do
njezine duše, zahtjevajući je u potpunosti. Ne gubeći vrijeme, on je podigne i
odnese prema praznom ležaju.

183
 Klub Brbljivica

Četrnaesto poglavlje

Nj
egovo tijelo je gorilo. Patrick nikad nije bio tako uzbuđen u svom
životu. Njegova sramežljiva, slatka Lizzie se pretvorila u besramnu
zavodnicu. Mogla bi ga baciti na koljena. Dovraga, već je.
Sve njegove časne namjere su zaboravljene u jednom dugom udarcu srca.
Želim te u meni.
Bio je gotovo došao do kraja svoje samokontrole, njegovo tijelo je već gurnula
na rub od zavodljivog pritiska njezinog slatkog malog tijela uz njegovo. Njegova
čelična kontrola se razbila u komadiće. Sve o čemu je mogao misliti je bilo da je baci
dolje, stisne njezine noge oko sebe i zabode se duboko u nju dok se demon koji mu
urla u glavi ne utiša. Dok se moćne, zastrašujuće emocije koje je pokrenuo njezin
nježni glas ne oslobode. Sve dok vatra u prsima ne prestane.
Ona me voli. Bože. Nije želio njezinu ljubav. Bila je to prevelika odgovornost.
On će je samo povrijediti. Ali na jedan trenutak kad je izgovorila te riječi, ponižen
njezinim darom, gotovo je bio ... sretan.
Njegov poljubac je bio brutalan, kažnjavajući, zato što je učinila da se osjeća
ovako. Bio je očajan. Izvan svake kontrole. Nikada nije doživio ovakvu iracionalnu
hitnost. Trebala mu je. Kao što je izgladnjelom čovjeku potrebna hrana. Kao što je
čovjeku koji umire potrebno spasenje. Sada. Prije nego sve ode u pakao. Prije nego
što se ona predomisli.
Iako se nije činila u opasnosti od toga. Dočekala ga je punom snagom, njezini
pokreti odgovarali su i parirali njegovim vlastitim. Osjećaj njezina slatkog,
svilenkastog jezika kako klizi uz njegov, zahtjevnog u njegovim ustima, učinio je da
podivlja.
Uvukao ju je u sebe. Njezinu toplinu. Njezinu slatkoću. Bože, nije je se mogao
zasititi. Njegov jezik je kružio s njezinim, okrećući se u žestokom ritmu koji je
pulsirao poput njegove erekcije dok ju je nosio prema ležaju.

184
 Klub Brbljivica

Tihi zvukovi njenog užitka su samo povećavali njegovu agoniju. Njezina

okrugla guza mu je pritiskala koplje dok ju je držao, da je mislio da će eksplodirati.
Napast da joj omota noge oko svog struka i uroni u njenu toplinu je bio gotovo
neodoljiv. Bilo bi tako lako podići njene suknje i dodirnuti rukom baršunastu mekoću
njezine gole guze, podići je iznad njega dok ga težina njezina tijela ne uzme sve
dublje i dublje.
O Bože. Težina u preponama je bila nepodnošljiva.
Što dovraga nije bilo u redu s njim? Izgledao je kao prokleti barbarin.
Bio je prokleti barbarin. Želio ju je uzimati i uzimati... Dok ona ne bi mogla
misliti na nikoga drugog osim njega. Dok ne bi dokazao da je doista pripadala njemu.
On prekine poljubac dovoljno dugo da je spustiti na ležaj, prisiljavajući se da
uspori, ukroćujući zvijer koja je bjesnila u njemu. Psujući zbog odsutnosti njegovog
plejda, skine svoj prsluk, košulju i čizme i legne pokraj nje.
Mekani pritisak njenog tijela ispruženog uz njegovo je bio previše. Htio je
utonuti u nju, osjećati mekoću kako ga umotava u svom ljekovitom zagrljaju. Ne
mogavši držati ruke dalje od nje ni sekundu više, on sklizne dlanovima prema njenom
struku i preko bokova, milujući svaku slatku krivulju kroz tanku providnu tkaninu.
Osjećao se kao dijete u sobi punoj slatkiša. Nije znao gdje početi, ali on će
probati svaki slatki komad. Hoće li mu se istopiti u ustima? Otopiti kao topli sirup?
Uhvati joj grudi rukama. Mekano okruglo meso se prelilo u njegovim prstima,
bujnije nego što je ikada mogao zamisliti-a zamišljao je mnogo kasno noću, kada je
nemir među njegovim bedrima postao nepodnošljiv.
Da li se i ona dodirivala i razmišljala o njemu? Stisnuo je čeljust boreći se
protiv vala pri pomisli na nju kako se blijedim mekim rukama sama zadovoljava dok
on gleda.
Barbar.
Usnama klizne preko njezine čeljusti i niz grlo, koža joj je bila glatka i slatka
kao krema. - Bože, okus je nevjerojatan. - promrmlja, jezik mu klizne uz rub njezine
haljine. - Želim polizati svaki djelić tebe. - Spustio je lice na njene grudi i lagano
udahnuo topli ženstveni miris u dubokom rascjepu. Palcem okrzne nabujali vrh kroz
svilenkastu tkaninu. - Tvoje čvrste male bradavice. - Pogledao je u njezine oči
pozorno. - Meka koža iznad bedara.

185
 Klub Brbljivica

Njezine oči se rašire iznenađeno, a zatim s nečim daleko opasnijim ...

znatiželjom. Ova žena bi mogla od njega svašta napraviti.
Ona se malo pomakne u njegovom naručju a njezina nestrpljivost je bila kao
gorivo za njegovu glad.
Prsti su mu razvezali njezinu haljinu, popuštajući je dovoljno da je spusti niz
leđa i ramena podižući grudi iznad uskih granica tkanine, napokon otkrivajući njezine
gole grudi njegovom pohlepnom pogledu.
Dah mu se zaustavi, boreći se u kratkim, teškim izdisajima. Volio je grudi
velike, male i sve između-ali Elizabeth je bila spektakularna. Šokantna. Imala je
grudi koje su ga dozivale da zakopa svoju glavu u njih i nikad je ne podigne.
Svačija erotska fantazija. Velike i okrugle, čvrste i podignute, na vrhu male
bradavice mekane i ružičaste poput njezinih usana. - Predivna si. - zastenja on.
Gotovo je nije želio dotaknuti. Porculanska koža je izgledala tako nježna i
čista-prefina za njegove velike, grube ruke. Ali nije mogao odoljeti. Uhvatio ih je, a
osjećaj tople, svilenkaste kože ispod žuljevitih dlanova prisili ga da još više uzdiše
dok je milovao baršunastu mekoću svojim rukama i prstima.
Nije se slomila, zadrhtala je. Uzevši njene grudi u ruke, pa u usta, ona ga je
pritisnula svojim prstima u njegovoj kosi još bliže. Nježno ju je ljubio u početku,
prelazeći usanama preko glatke, kremaste kože, uživajući u njenom okusu na svom
jeziku. Okrenuo je svoj jezik preko njezine bradavice, koristeći toplinu svog daha na
njezinoj vlažnoj koži da joj poveća zadovoljstvo. Ona zadrhti a bradavice, latice
ružičaste kože potamne u boju malina.
Osjetio je kako ga obuhvaća val zadovoljstva. Dovraga, mogao bi svršiti samo
gledajući u nju.
Nije više mogao čekati i uzeo je ružičasti biser među zube i jezik. Ona zajeca,
niskim, grlenim zvukom koji ga je pozivao na najprimitivniji način. Bože, bila je
spremna. Poput sočne breskve koju nije mogao dočekati da zagrize.
Usiše je jače. Dublje. Kružeći njenom bradavicom svojim jezikom dok mu se
ruka polako spuštala do ruba njene suknje.
Bila je tako nevjerojatno osjetljiva. Ruka mu sklizne unutar njezinih bedara.
Tako je nevjerojatno mekana. Kad je njegov prst prešao njenim spolovilom, on se
strese, njegovo tijelo je vapilo da osjeti glatku toplinu. Tako je nevjerojatno spremna.

186
 Klub Brbljivica

Nikad nije želio ništa više nego da je skine golu i proždre svaki pedalj nje.
Pritisnuti svoje usne i jezik u nju dok se ne raspadne. Ali to će morati pričekati; imali
su cijeli život da istraže svoje strasti. Iako je poduzela mjere opreza kad je zaključala
vrata, njegovi ljudi su se mogli vratiti u bilo koje vrijeme ili bi netko mogao doći u
potrazi za njom.
Zadirkivao ju je prstima dok se nije bokovima počela pritiskati o njegovu ruku.
Do sitnih grčeva koji su povećavali hitnost. Ruke su joj bile na njegovim ramenima,
po rukama. Stišćući mu mišiće, stišćući ga divlje, strastveno.
Ona će svršiti.
O da. On je pritisne žešće i brže.
Kružio joj je bradavicama jezikom, a kad je osjetio kako počinje njen orgazam,
usisa joj bradavicu u usta i pritisne prstom osjetljivo mjesto u njenom središtu. Ona
poviče, podigavši leđa gurajući grudi u njegova usta dok su joj tijelo potresali valovi
snažnih kontrakcija.
Nije mogao skinuti pogled s njezina lica. Bila je tako lijepa ovako, da ga je
zabolilo u prsima. Glave zabačene unatrag. Rumenih obraza. Otvorenih usana.
Njezina sirova strast ga je dovela do točke pucanja.
Nije mogao čekati više ni minutu. Morao je biti u njoj.
On otkopča hlače i njegov kurac iskoči slobodno. Velik i tvrd, ispunjen krvlju.
Biserna kap je blistala na vrhu.
Oči joj se rašire.
Prije nego što je mogao razmišljati o tome, on se nagne nad njom, trljajući
osjetljivi glavić o njezinu vlažnu toplinu.
Uzdah koji je prošao kroz nju stresao je cijelo njegovo tijelo. On stisne zube
protiv poriva da se zabije duboko unutra. Da oslobodi nepodnošljiv pritisak. Bila je
tako mokra da ga je ubijalo što mora ići sporo.
Predugo je čekao na ovo.
- Molim te, - prošapta ona, gledajući ga u oči, kao da mu čita misli. - Trebam
te odmah.
Iskrena želja ga je ponizila kao ništa prije. Mogao je osjetiti kako ga nešto
stišće. Emocija tako nepoznata, da nije znao kako da je nazove. Ali on je znao da

187
 Klub Brbljivica

potreba za ovom ženom nema nikakve veze s požudom. Bila je nada za umirućeg
čovjeka.
Stavi ruke pod njezine noge i smjesti se na njezin ulaz. Polako, počne gurati
svoj kurac unutra.
Zastenjao je, užitak je bio previše intenzivan. Čvrsto stisnuti njeni mišići
agresivno oko njega su bili poput baršunaste rukavice. - Bože, tako si nevjerojatna. -
Dakle, nevjerojatno uska. Poriv da se utisne, utone u nju svom snagom do kraja, ga
je dovodio do rubova svijesti.
Ali morao se pobrinuti za njezinu nevinost. Osim toga ništa o njenim
odgovorima na njega nije bilo nevino. Neiskusana, da, ali ne i nevina. Nije bilo
djevojačkog šoka. Bez straha. Bez boli.
Podigla je bokove, pozivajući ga dublje, a cijelo tijelo mu se stisnulo
suzdržano. Bio je prevelik a ona je bila premala. Ali ništa u njezinu izrazu nije
govorilo da ju je povrijedio. Oči su joj bile poluzatvorene, mutne od strasti.
- Ne želim te povrijediti.
Oči joj zatrepere, susrećući njegov pogled. On je otkrio bljesak tjeskobe prije
nego što je odmahnula glavom.
- Nećeš me povrijediti, Patrick.
Bilo je nešto u njezinu glasu ... Polako malo po malo, sve dok nije stigao do
točke bez povratka. Gledajući je, gurne do kraja, a njeno tijelo ga je pozdravilo bez
otpora.
Njezin krik je bio od zadovoljstva, a ne boli.
Zastao je, osjećajući na trenutak iznenađenje, ali kad je počela kružiti
bokovima bio je usisan u vrtlog zadovoljstva tako intenzivnog da ništa drugo nije bilo
važno.
Lizzie je bila slaba od užitka, tijelom su joj prolazili trnci od sile kojom su je
njegovi vješti prsti i usta milovali. Nikad nije shvatila da su njezine grudi bile tako
osjetljive, ali kad je sklopio svoje usne oko njezine bradavice, komadići vrelog
zadovoljstva su pucketali oko nje u treperavom svjetlu.
Ali to nije bilo ništa kao osjećaj kad je počeo gurati svoju muškost u nju.
Morala je priznati da je na trenutak posumnjala kad je skinuo svoje hlače. Bio
je velik čovjek. Debeo i dug, čvrsta okrugla glava je stajala nekoliko centimetara

188
 Klub Brbljivica

ispod njegova pupka. Bio je najmanje dvostruko veći od Johna koji ju je ozlijedio u
početku.
John. Trebala bi mu reći ....
Ali čim je osjetila da se trlja na osjetljivom mjestu na njoj, sve ostale misli su
nestale. Htjela ga je uzeti u svoje tijelo. Da ga voli. Da mu pruži zadovoljstvo i da ga
dobije nazad.
Njeno tijelo ga je pozivalo na najintimniji način. Koncentracija osjeta započela
je ispočetka dok ju je milovao svojim kopljem, zadirkivao ju je, probudio pomahnitalu
strast.
Dok joj tijelo nije bilo vlažno i vruće od potrebe. Kad je pomislila da ne bi
mogla izdržati još minutu ovog divnog mučenja, on je ušao u nju, prodirao
centimetar po nevjerojatni centimetar. Šireći je. Ispunjavajući je.
I s jednim zadnjim poniranjem, ispunio je do kraja.
Njeno tijelo je odahnulo, uzimajući ga u sebe kao da je čekala ovaj trenutak
cijeli svoj život.
Možda i je.
Bože, mogla ga je osjetiti. Tijelo joj je treperilo oko njegovog koplja čvrstog
poput kamena koji je pulsirao životom u njoj. Bila je sami osjet, spremna da se izgubi
u vrtlogu strasti i želje.
Zatim je iznenada stao.
Znao je.
Njezina namjera je bila da mu kaže, ali nije bilo vremena. Bljesak panike
prodro je kroz sumaglicu. Što ako je više ne želi? Njihovi su se pogledi sreli, i ona je
vidjela bljesak iznenađenja. Tiho pitanje. Ali ne krivnju. Ne bijes.
Olakšanje ju je obuzelo u toplom, valu prihvaćanja. Posljednja prepreka
između njih je nestala, a Lizzie se prepusti moći njihovog vođenja ljubavi.
Ona zanjiše bokovima i on napokon počne ulaziti u nju. Polako u početku.
Dugi, tromi potezi, unutra i van s namjernom svrhom. Tijelo joj se stezalo oko njega
svaki put pokušavajući ga zadržati.
On je ponovno poljubi. Njezina usta. Njezine grudi. Uzeo je jednu bradavicu u
usta, povlačeći je zubima. Ona zadršće od osjećaja njegovih usana koje su se
svilenkasto zatvarale nad njom. Ostavljajući je s toplinom od njegovih usta i jezika

189
 Klub Brbljivica

dok se uzbuđenje miješalo s opakim bjesnilom. K vrhuncu, kakvog nikad nije

upoznala.
Stezala ga je kao da ga nikad neće pustiti, prelazeći rukama njegovom vrućom
kožom, preko čvrsto definiranih mišića na njegovim rukama i prsima, osjećajući
napetost i naprezanje pod prstima, obožavajući osjećaj njegovog tvrdog, snažnog
tijela iznad nje ... u njoj.
Nagnut nad njom, bio je veličanstven, ramena nevjerojatno širokih i snažnih.
Uske trake mišića pokrivale su mu trbuh sa svakim potiskom. Samo gledajući ga
osjećala se slabom. Njegova tamna, svilenkasta kosa skliznula je naprijed preko
njegovog lijepog lica, dok se s naporom kontrolirao.
Ali ona nije htjela kontrolu. Htjela je vidjeti dubinu njegove potrebe za njom,
dubine njegove duše. Željela je sve od njega.
- Jače. - reče ona pozivajući da. - Ne suzdržavaj se.
Oči su mu bile tamne od strasti. - Ne mogu. Povrijedit ću te.
- Nećeš. - Rukama je zavladala njegovim moćnim bokovima i povukla ga
snažno u sebe, podižući bokove da ga primi još dublje. - Molim te.
To je bilo sve što mu je trebao, poticaj. Odbacio je sve svoje granice, a ona ga
je pozdravila sa svom ljubavi i prihvaćanjem u svom srcu.
On je potonuo u nju opet, gledajući je kad je dotaknuo najdublji dio nje. Opet
i opet.
Dublje i brže.
Bila je nevjerojatna. Sva njegova snaga, njegova žestina se oslobodila u njoj.
Stisnula ga je čvršće uz svoje tijelo, izvlačeći svaki udar od njega. Do
nevjerojatnog trenutka kad je dosegla svoj vrhunac. Dok se sva ljubav koju je
osjećala za tog čudesanog čovjeka nije pretvorila u jedan savršeni trenutak
senzualnog blaženstva.
Bilo je čarobno.
To je ljubav. Ono što se dogodilo s Johnom Montgomeryem je bilo blijedo u
usporedbi s ovim što je osjetila u Patrickovim rukama. Ne samo zadovoljstvo koje
osvaja tijelo, već bliskost.

190
 Klub Brbljivica

Emocionalna veza koja je sve tako pojačala. Svaki dodir. Svaki poljubac. Svaki
udar zadovoljstva koji je odjekivao kroz nju poput požara. Osjećala se obožavanom.
Zaštićenom. Voljenom.
I u tom savršenom trenutku-kada joj je srce prestalo raditi i njeno tijelo se
grčilo - dotakli su nebo zajedno.
Njihovi zajednički krikovi zapleli su se u toplom, sparnom zraku njihovog
zadovoljstva.
Vruća navala njegovog svršetka je bila uhvaćena u plimi njenog vlastitog.
Njihovi su se pogledi sreli i nisu se napuštali-ni kad je zadnji trzaj njihovih
tijela jenjavao. I ono što je tamo vidjela je dotaknuo njezinu dušu.
Suze sreće zamaglile su joj pogled. Lizzie je pronašla želju svoga srca. Ona ga
je voljela, a on je volio nju. Možda nije bio spreman to priznati, ali istina je bila tamo
u smaragdnim dubinama njegovih očiju.
Patrick se spusti na stranu kako je ne bi slomio, osjećajući se kao da se
upravo zabio u kameni zid. Svaka kost u njegovom tijelu se činila slomljena. Svaki
mišić potrgan na komadiće. Jednom je proveo gotovo tjedan dana u bijegu u
Lomond Hillu, izbjegavajući borbu s Campbellima, bez sna i hrane i s vrlo malo vode.
Tako se osjećao i sada.
Kad je sve bilo gotovo, spavao je dva dana.
Što mu se dovraga dogodilo? Nikad nije tako izgubio kontrolu. Bio je divlji.
Izvan kontrole. Opsjednut strašću različitu od svega što je ikada iskusio. Strast koja
ga je obuzela, iscijedila svaki posljednji djelić njegove snage.
Srce mu se stisne, promatrajući ženu koja se srušila pored njega poput krpene
lutke. Prešao joj je rukom preko zacrvenjenog obraza. - Jesam li te povrijedio?
Oči su joj bile sjajne od sreće. - Izgledam li ozlijeđena?
Njegov je pogled sklizne na njezine crvene natečene usne, zacrvenjene
obraze, obožavanu razbarušenu kosu, na grudi boje slonovače koje su bile rumene
od njegovih poljubaca. Ne, nije izgledala povrijeđeno, izgledala je vrlo temeljito
zadovoljena.
I senzualna kao pakao.
Da nije upravo imao najnevjerojatni orgazam u životu koji ga je iscjedio kao
spužvu, bio bi u iskušenju da sve ponovi - samo da vidi da li je bilo stvarno.

191
 Klub Brbljivica

- Izgledaš predivno. - reče iskreno.

Vidio je zadovoljstvo njegovim komplimentom kad ga je pogledala, kao da je
to bila rijetka poslastica, i obećao si da će joj to često govoriti tako da nikada ne
zaboravi. Njezin osmijeh, lišen svoje uobičajene nesigurnosti, produbio se u čisti sjaj.
Pogodio ga je ravno u prsa. Trebala bi izgledati ovako uvijek. Sretna bez ograničenja.
Sigurna.
Ležala je u njegovim rukama, krivulja njezina tijela smještena intimno uz
njegovo. Njezin obraz i dlan jedne meke ruke odmarao mu se na prsima. Odsutno,
prstima je slijedio usku stazu tamne kose na trbuhu. Kosa joj je bila raširena kao
laneni veo na prsima, škakljajući njegovu preplanulu kožu.
Dakle, to je zadovoljstvo. Kad bi mogli ostati ovako zauvijek.
Kad se lupanje njihovih srca umirilo i njihovo disanje vratilo u normalu, ona
nasloni bradu na ruku i oprezno pogleda u njega. - Jesi li razočaran?
On utihne, nije trebao pitati što je mislila. Lizzie nije bila djevica. Iako je dio
njega pogodio istinu, priznao je trenutak razočaranja kad je to potvrdio. Bio je
muškarac, nakon svega, to je bilo prirodno. Bila mu je žena, a on je poželio da joj je
bio prvi.
Iracionalno, nepošteno ... svakako. Ali isto tako iskreno.
Početni bljesak razočaranja je nestao, međutim, kad se sjetio boli koju bi ona
morala pretrpiti. Sumnjao je na identitet muškarca kojem se dala, i to je dalo posve
novo svjetlo događajima kojima je svjedočio - i sudjelovao -tog dana. Njegovo tijelo
se stisne. Kako je gad mogao voditi ljubav s njom, a zatim ju povrijediti na taj način?
Previše vremena mu je trebalo za odgovor, a ona je pogrešno protumačila
njegovu reakciju. - Mogu razumjeti ako želiš razmotriti ... - Glas joj se zaustavio
nesigurno.
- Ne! - Njegova reakcija je bila brza i snažna; žestoke emocije su mu
pojačale stisak oko nje. - Ne postoji ništa za preispitati.
Gubitak njezinog djevičanstva njemu nije značio ništa prema onome koliko je
zacijelo nju koštalo. Ako ništa drugo, smanjilo mu je vlastiti osjećaj krivnje što ju je
uzeo.
Držeći je u naručju ovako, samo njih dvoje, bilo mu je lako zaboraviti
komplikacije koje ih čekaju vani. Život u braku s MacGregorom neće biti kao ništa što

192
 Klub Brbljivica

je znala. Nije joj imao ništa za dati. Ali on će učiniti sve što je mogao kako bi bila
sretna.
On će kušati svaki slatki djelić njezina tijela, pokriti njezinu kremastu meku
kožu rukama, pobriniti se da nikada ne požali odluku da se uda za njega.
Ali bila je to bitka koja mu je bila suđena da izgubi.
Kako će inače ona reagirati kad otkrije istinu? On ju je prevario. I obmana,
iako je bila potrebna, nikada se nije više obrušila na njega.
Nagnula je glavu, očima skenirajući njegovo lice. - Ti se doista ne ljutiš?
Pomiluje joj malenu bradu. - Ne na tebe. - Ali on je htio ubiti Johna
Montgomerya. Da čovjek nije već doživio svoju pokoru, on bi učinio upravo to.
Ona ga je čitala bolje nego je shvaćao te ga je oprezno promatrala. - Želiš li
znati?
On razmisli na trenutak, a onda odmahne glavom. - Ne! - To je bila prošlosti.
- Onda ću ga morati ubiti.
Oči joj se rašire, njegova tupa izjava je iznenadila. - Ti bi to učinio za mene?
Žena je luda. - Ubit ću svakoga tko ti našteti. - Nagnuo je obrvu. - Nadam se
da nisam uvrijedio tvoje osjetljive osjećaje?
- Ne. - reče ona oklijevajući. - Iako nisam navikla na takvog žestokog
zaštitnika.
Poljubio joj je čelo. - Navikni se na to. - Zastao je. - Zašto mi nisi rekla?
- Nikada to nisam mislila sakriti od tebe. Uvijek sam namjeravala reći čovjeku
za kojeg ću se udati. Ali kad sam zamišljala to, zamišljala sam o lijepoj mirnoj
raspravi u dvorani, ne ... ovo. - On se nasmije, a ona pocrveni.
- Nije bilo puno vremena za raspravu.
- Ne, sigurno nije bilo. - reče on zajedljivo. - Iako da si mi rekla na vrijeme,
spasila bi me značajne količine boli i patnje.
Zahihotala se a zatim rekla glumeći ozbiljnost, - Tvoja kontrola ti je na čast,
moj gospodaru.
- Vještica. - On ju udari zaigrano po stražnjici. Nije imao kontrolu s njom. Neka
ga nebo spasi kad ona to shvati. - Vi ćete platiti za svoje drskosti.

193
 Klub Brbljivica

Opaki sjaj u njenim očima probudi njegovu muškost iz pijanog mrtvila. -

Radujem se tome unaprijed. - Ona se nagne i pritisne mu meki poljubac na usne. -
Hvala.
- Tu sam da ti ugodim, moja gospo.
Ona ga udari zaigrano. - Ne za to, arogantana zvijeri. Što imaš toliko
razumijevanja.
- Prvi put da sam ikad optužen za to.
Ona ga pogleda s tim kristalno čistim plavim očima koje ga nikada nisu
nervirale. Vidjela je mnogo više nego što je htio. - Ne zavaravaš me nimalo, Patrick
Murray. Nisi ni približno tako ciničan i nedostupan kao što se pretvaraš. - Pokucala
mu je na prsa naglašeno. - Ispod tih neumoljivih prsa je veliko srce, i namjeravam ga
naći.
Zaigranost nestane, bacajući stvarnost na trenutak radosti. - Ne, Lizzie, -
upozori je, njegov izraz je bio jednako ozbiljan kao i njegov ton. - Nemoj pokušati
naći nešto što ne postoji. Samo ćeš se razočarati.
Ona odmahne glavom. - Volim te. Ti me nikada ne bi mogao razočarati.
Ali bi.
Volim te. Riječ koju je pokušavao zaboraviti, ali se činilo da su se otisnule na
njegovu dušu. Tračak svjetla u jami crnila. Nada za čovjeka koji bi trebao znati bolje.
Osjećao je da mu se prsa stišću više od slutnje. On je zagrli čvrsto, uživajući u
trenutku povezanosti. Misao da će je izgubiti ga je razdirala.
Spusti joj poljubac na nos. - Dođi. Moramo te vratiti u dvoranu prije nego što
te netko dođe tražiti.
- Kad čuju vijest, možda će razumjeti. - Uzbuđenje joj zasvijetli oči, izgledala
je baš kao dijete s pladnjem slatkiša. - Jedva čekam da kažem mojoj braći i rođaku.
A to će biti katastrofa. Jamie Campbell i Argyll će ga prepoznati. Brak je samo
prva prepreka; on je i dalje morao uvjeriti da pobjegne s njim bez da posumnja u
pravi razlog.
Mrzio je što mora smiriti njezino uzbuđenje, ali je važno da njena braća i rođak
ne saznaju za njihov brak sve dok ne bude prekasno da se poništiti. Njegov glas, iako
grob, nije dao naslutiti njegovu nelagodu. - Jesi li sigurna da je to pametno?
Ona se namršti. - Kako to misliš?

194
 Klub Brbljivica

- Znaš dobro kao i ja da tvoja braća i rođak neće biti zadovoljani sa tvojim
izborom supruga. Žele da se udaš za Roberta Campbella, a ne stražara koji ima vrlo
malo osim svog mača. Ne želim im dati priliku da odbiju.
Ona ga je oprezno promatrala. - Što predlažeš?
Držao je njezin pogled. - Da nađemo svećenika da nas vjenča prije nego što
kažemo tvojoj obitelji.
Svo uzbuđenje se povuklo iz njenog lica. - Misliš tajno vjenčanje?
On kimne. - Da.
- Ne, - reče ona čvrsto. - Neću se išuljati, kao da se stidim mog braka.
Ponosna sam što ću biti tvoja žena. Moj bratić će možda biti razočaran, ali s brakom
moga brata..
- Što?
Ona se nasmiješi. - Bila sam jednako iznenađena kao i ti. To je
najnevjerojatnija stvar. Primila sam pismo sa Dunoona prije večere. Čini se da je
Jamie oženio Caitrinu Lamont.
Sljedbenik i kći Lamonta od Ascoga - MacGregorovog saveznika? To je morala
biti pogreška. - Sigurna si da je žena Caitrina Lamont?
Kimnula je glavom. - Poznaješ li ju?
On pogladio bradu zamišljeno. - Da.
- Čujem da je vrlo lijepa.
Patrick je pogleda oštro, čuvši ton u njenom glasu. Proučavao je njezino lice.
Pretvarala se najbolje što je mogla da izgleda nezainteresirano, ali je osjetio kako
iščekuje njegov odgovor. On se naceri. Lizzie je ljubomorna. - Nije moj tip.
- Koji je tvoj tip, lijepa?
On se nasmije i spusti poljubac na njezine napućene usne. - Ne, razmažena i
oštrog jezika. Ako je to istina, tvoj brat će imati pune ruke posla s njom. - Da nije
prezirao čovjeka, bilo bi mu ga gotovo žao.
Nasmiješila se ali je izgledala pomalo posramljeno. - Žao mi je jadne djevojke.
Sigurna sam da joj nije bilo lako ovih proteklih nekoliko mjeseci. - Zbog njegovog
upitnog pogleda, ona nastavi. - Očigledno, vijesti koje je moj brat dobio prije toliko
tjedana koje su ga odvele odavde tako brzo su imale veze s Caitrinom Lamont.
Nemam sve pojedinosti, ali iz onoga što sam bila u mogućnosti povezati s Jamiejevim

195
 Klub Brbljivica

pismom i iz Colinovog i Robertovog razgovora večeras je da su Lamont od Ascoga i

njegovi sinovi bili ubijeni pokušavajući zaštititi MacGregore.
Patrickova krv se pretvori u led. Zgrabio ju je za ruku. - Ubijeni? - Tjednima
... prije nekoliko mjeseci? Što se, dovraga, dogodilo s njegovim klanom? - Jesi li
sigurna? - Reče on napeto. Previše napeto. Spustila je pogled na njezinu ruku, i
shvatio je da mu prsti pritišću njezinu kožu. - Žao mi je. - rekao je, olabavljajući
stisak i pokušavajući smiriti udarce svog srca.
- Sigurna sam. Nisam znala da si ga poznavao.
- Ne dobro. - prizna on. Bio je zabrinut za Alasdaira i svog brata Iaina i to ga
je mučilo.
Gdje su, dovraga, bili oni? Da li su zarobljeni? Je li to bio razlog zašto se
Gregor još nije vratio? Trebao se vratiti do sada. Teška jama strave otvori mu se u
grudima. - Kako se to dogodilo?
Lizzie odmahne glavom. - Nisam sigurna. Ali po Colinovim komentarima
večeras i nečemu što je Jamie rekao prije nego što je otišao, mislim da Colin ima
neke veze s tim. Ali zar ne vidiš što to znači? Ako moj bratić nema prigovora što je
Jamie oženio djevojku koja je ostala bez svega i okaljana je izdajom, nije vjerojatno
da će se protiviti mojoj udaji za tebe.
- Da li je tvoj bratić imao još neku mladenku na umu za tvog brata?
- Ne, ali ...
- Onda situacija nije ista. Neću te izgubiti.
- Nećeš me izgubiti.
- Možeš li biti potpuno sigurna u to?
Ugrizla se za usnu. - Gotovo sigurna.
- Gotovo nije dovoljno dobro.
- Ali moj rođak me pozvao, ne mogu ignorirati njegov poziv.
- Ne, ali možeš ga odgoditi.
- Ne znam ... - ,eče obrambeno.
On je uzme u naručje i dugo je poljubi. Uredila je svoju haljinu sama, ali
njegovi prsti su joj milovali grudi kroz tanku tkaninu. Kad je konačno prekinuo, oči su
joj bile ponovno zamagljene strašću. Njegov prst sklizne preko njene natečene usne.
- Biti će romantično, - reče on promuklo.

196
 Klub Brbljivica

Iskrivljeni osmijeh joj je igrao na usnama. - Biti će nedopušteno. Nećeš me

uvjeriti tako lako. Ali ću to uzeti u obzir.
To je dovoljno dobro za sada, a on će je uvjeriti. - Ali nećeš reći ništa svom
bratu i Campbellu?
Kimnula je glavom. - To neće biti previše teško, jer odlaze ujutro. Sada kada
se Alasdair MacGregor predao, Colin se nada da će biti lakše zarobiti druge
odmetnike.
- Što! - On eksplodira, ne mogavši sakriti svoj šok. Predao? Nemoguće.
Gledala je u njega čudno, i on shvati da se previše izdao.
Njezine se obrve spoje preko malenog nosa. - Nisam to spomenula?
Patrick je skrivao svoje nestrpljenje. - Ne, nisi. Što se dogodilo?
- Ne znam sve detalje, ali Jamie je pronašao MacGregora i njegove ljude na
Otoku Bute i pregovarao o njihovoj predaji s mojim rođakom. Moj rođak je pristao
dovesti MacGregora u Englesku da stavi njegov slučaj pred kralja. Jamiejev brak će
zapečatiti pogodbu.
Patrick okrene leđa i zagleda se u strop, pokušavajući shvatiti što bi sve to
moglo značiti.
- Biti će mir. - reče Lizzie.
Mir. Je li takvo što moguće? Usudio se ponadati ... Ako je to istina, to bi moglo
sve promijeniti.
Alasdair je govorio o njihovom problemu s kraljem prije; mogao je to učiniti
opet? Bilo je očito na što je njegov bratić računao.
Ako oproste MacGregorima, on će biti u mogućnosti reći Lizzie istinu. On će joj
biti u mogućnosti objasniti što je zemlja značila njegovom klanu i zašto je bilo
potrebno da skriva svoj identitet. Možda će mu lakše oprostiti.
- Je li sve u redu? - Upita ona. - Zašto si zainteresiran za MacGregore?
Vidio je odbojnost u njezinu pogledu. - Upravo si me iznenadila, to je sve. - I
dala mu puno toga za razmišljanje. Spustio je pogled na njezino lice, videći kako ga
ona još uvijek promatra s daleko previše znatiželje u tim izražajnim plavim očima.
Njegovo tijelo zadrhti. Toplina njihovog zadnjeg poljupca joj je i dalje bila na
usnama. Znao je kako da joj odvratiti misli.
U jednom glatkom pokretu, baci je na leđa i otkotrlja se na vrh nje.

197
 Klub Brbljivica

- Što radiš? - Ona dahnu.

Poljubi je i protrlja svoju erekciju između njezinih nogu, puštajući je da osjetiti
njegovo uzbuđenje. - Mislio sam da će biti očito ženi vaše percepcije?
Zahihotala se čuvši njezine vlastite riječi. - Mislila sam da si rekao da nemamo
mnogo vremena?
- Mi ne. - složio se, klizeći joj rukom između nogu i stenjući. Dakle, toplo i
ukusno mokro.
On sklizne prstom u nju, gledajući kako joj se oči zamućuju strašću. - Ali ne bi
trebalo potrajati predugo.

198
 Klub Brbljivica

Petnaesto poglavlje

L
izzie se smjesti na stolici pred tinjajućom vatrom i omota pokrivač
malo čvršće oko ramena. Iako ugodna i vesela, Alysina and
Donnanova kućica je bila malo izložena promaji.
Sljedeći tjedan seljani će se zapaliti vatru za Oidhche Shamhna, noći
Samhaina.
Dani su bili znatno skraćeni, a zrak je postajao sve izrazitije hladan. Negdje
sljedećeg mjeseca prvi snijeg će prekriti brda i planine, čineći putovanje puno težim.
Pismo koje je poslala rođaku neće ga odgoditi za dugo; trebali su uskoro
krenuti.
Rekla je to Patricku jutros kad se probudila u njegovom toplom snažnom
zagrljaju.
Srce joj se stegne, misleći na razgovor koji je uslijedio. Mrzila se raspravljati s
njim. No, u tjedan i pol od kako su Colin i Robert otišli, činilo se, kada se nije šuljao u
njezinu sobu kasno noću da ukradu par trenutaka užitka, samo su se raspravljali o
svojoj predstojećoj svadbi.
Mislila je da je pronalaženje supruga bio najteži dio. Nikada nije mogla
zamisliti koliko je teško dogovoriti se o tome kako će se vjenčanje održati.
Alys završi s miješanjem opore goveđe kaše na vatri i zauzme sjedalo nasuprot
njoj. Nakon čupanja neke pređe iz košare pored nogu, ona ode dalje za poslom sa
vunom s velikim suznim očima.
- Dakle, čemu dugujem zadovoljstvo Vašeg posjeta danas, moja gospo? -
Reče Alys, zureći u nju krajičkom oka. Čak i s tim malim pogledom, starija žena joj je
prenijela toliko. Nije bila prevarena Lizzienim osmjesima i lažnom veselosti.
- Mislila sam da bi mogla biti usamljena kad je Donnan daleko i željela sam
vidjeti ako je potrebno nešto. - Lizzie odgovori ležerno.

199
 Klub Brbljivica

- Hm, - reče Alys, ne vjerujući joj ni na trenutak. - Gdje je vaš snažni zaštitnik?
Iznenađena sam da vas je pustio u selo samu.
Lizzie pocrveni. - S MacGregorovom predajom, malo je opasnosti. Išla sam u
selo tisuće puta. Velika većina tih posjeta je vama i da vidim mališane. - Ona
pogleda oko sebe. - Gdje su, usput? Oni obično žure da me pozdrave da vide što
imam skriveno u mojoj košari.
- To je zato što ste ih razmazili sa slatkišima. Pecaju ribu dolje na jezercu, ali
sam sigurna da će kad namirišu ove kolače koje ste donijeli biti na putu uskoro. -
Alys je čvrsto pogleda. - Ali nemojte misliti da ste me prevarili. - Ona kratko osluhne
zvukove. - Znači, išuljali ste se bez da ste mu rekli, niste li?
Lizzie podigne bradu. - Ja sam gospodarica zamka, nisam doušnik.
- Bah! Nemojte koristiti taj ton sa mnom, malena. Ja vas previše dobro znam.
Evo. - reče ona, kao da je završila, pružajući joj iglu i malo vunenog konca - Možete
i učiniti nešto, ako ste samo mislili sjediti s zamišljenim pogledom na licu. Ili mi želite
reći što vas zapravo muči?
Lizzie pokupi par malih kamenčića koji su morali pripadati jednom od dječaka i
počne šivati, pronalazeći monotoniju rada neobično umirujućim. Nakon kratke tišine,
reče: - Imali smo razmiricu.
Alys se nasmije. - Da li je to sve? Ah, dijete, biti će ih mnogo. Ono što trebate
naučiti je kako se pomiriti nakon toga. - Oči su joj svjetlucale. - To može biti
vrijedno svake minute nevolje ako dovede do toga.
Lizzie pocrveni, a Alys podigne obrvu. - Ili ste možda već otkrili ono o čemu
govorim? Momak kao vaš se ne čini kao da će svojevoljno čekati svećenika da uzme
svoje pravo.
Lizzieno je lice bilo u plamenu. - Kako znaš što sam odlučila?
- Svatko ovdje s dva zdrava oka u glavi može vidjeti. - Lizzieno lice problijedi.
Je li doista tako prozirna? - Vi nosite svoje srce na dlanu, ljubavi moja. To je jedna
od vaših najsimpatičnijih osobina. Dakle, ako ste odlučili, u čemu je problem?
- Ne možemo se dogovoriti oko vjenčanja. - Duboko udahne. - Patrick misli da
moja obitelj neće pristati.
Alys je promatrala oštro. - On želi da se vjenčate bez njihovog pristanka?

200
 Klub Brbljivica

Lizzie kimne. - Ja sam mu rekla da je u krivu, da će moj rođak i braća

prihvatiti moje želje, ali on ne želi riskirati da oni zabrane.
- On ne izgleda kao tip čovjeka koji bježi od borbe. - Alys pogladi bradu
zamišljeno, a zatim se namršti.
- Što je? - Upita je Lizzie.
- Ne znam. - reče Alys. - Nešto što je Finlay rekao prije nego što su on i
Donnan otišli sa vašim bratom. Nisam mislila o tome, ali on je spomenuo da se veseli
posjetu lordu od Tullibardina i da sazna više o Patricku Murrayu. Mislite li da vaš
gorštak skriva nešto?
Lizzie odmahne glavom. - Ne, mislim da on doista strahuje da mu neće biti
dopušteno oženiti me. Ali on ne zna moju obitelj kao ja. - Suze joj se ispune oči. -
On ne razumije koliko su mi važni. Kako se ne bih osjećala dobro kad bih se udala
bez moje obitelji oko mene da dijele moju sreću. Jamiejevo vjenčanje je bilo dovoljno
razočaravajuće, ali za razliku od njega, mi nemamo potrebe žuriti.
- Vi ste mu rekli kako se osjećate?
Lizzie kimne.
- Budite strpljivi, djevojko. Čovjek vas voli. Htjet će vas usrećiti.
Voli me? Htjela se nadati. Zašto je bio tako tvrdoglav?
Zvuk smijeha izvana odmakne od sebe sentimentalne misli. Nekoliko trenutaka
kasnije, Alysino petero djece ušlo je bučno kroz vrata i Lizzie se našla u mnoštvu
uzbuđenih zagrljaja, od njezine malene Sari na koljenima do ne tako malenog Robina
oko vrata. Bombardirana pitanjima i smijehom, bilo joj je nemoguće da ne osjetiti
kako se njezin duh diže.
To je bilo ono zašto je došla. Ne samo po Alysin savjet, već da uroni u Alysinu
punu i bučnu kuću, koja vrvi životom i srećom za kojom je žudila, i nadala se da će
jednog dana biti njezina.
Umjesto da je izvuče kao što je htio, Patrick je čekao- nestrpljivo-da Lizzie
završi svoj posjet.
Prekriženih ruku, naslonio se na drvo i promatrao kaos kroz vrata koja su
ostala otvorena od dolaska Alysine i Donnanove razuzdane djece. U oku oluje je bila
njegova Lizzie- nasmješena i smijući se kao djevojka dok su se djeca penjala po njoj
u nastojanju da vide što je bilo u njenoj košari.

201
 Klub Brbljivica

On nanjuši miris maslaca i šećera kroz zrak. Kolači i keksi, doprli su do njega.
Previše bolan podsjetnik na slatki medeni okus njezine kože.
Ipak, čak i ljut, nije imao srca da joj smeta kada je jasno uživala. Doista, osim
njezine fine odjeće, izgledala je kao da je kod svoje kuće - iako izrazito seljačke
kućice, u usporedbi s raskošnim Campbellovim dvorcem. Ne samo da joj je bilo
ugodno, već je bila sretna. Možda će …
Dopustio si je da se nada da joj možda život bez svih raskoši na koje je navikla
neće biti neugodan kao što se bojao.
Alys ga ugleda prva i šapne nešto Elizabeth. Njezin je pogled susreo njegov, a
on je osjećao određeno zadovoljstvo vidjevši kako joj se lice ostaje bez boje.
Dobro. Trebala bi se bojati. Vrlo uplašiti.
Okrenuvši pogled, pozdravila se ne žureći se nimalo i podignute brada krenula
kroz vrata.
Patrickove se oči suze. Priprema za borbu, je li? Pa, ona neće biti razočarana.
Izraz lica mu nije odavao gnjev koji je bjesnio u njemu kad je izašla i krenula
prema njemu, ali je znao da ona može osjetiti gustu napetost između njih.
Neka razmišlja o tome neko vrijeme i brine se, zaključio on. Baš kao što je i on
činio.
Bez riječi je uzeo njezinu ruku, prstima je stežući poput klopke, i počeo hodati
natrag prema dvorcu. Njegovi ljudi su stajali iza njih, dajući im mudro prostora.
Ispuštala je oštar zvuk i marširala zajedno pored njega po vlažnoj zemlji obrasloj
mahovini, blatnih nogu. Zima je bila u zraku. Kiša se sinoć zadržala kao fina maglica.
Živeći u divljini tako dugo, Patrick je mogao osjetiti promjene godišnjih doba. Trebali
su krenuti. Trebalo je naći zaklon za nadolazeću zimu. Sklonište za koje će Alysina
kućica nesumnjivo izgledati kao palača.
Gdje je dovraga bio njegov brat? Ništa više nije stiglo do njih od predaje
njegovog bratića. Želio je vjerovati da postoji razlog za nadu, ali sve dok ne čuje od
Gregora mora nastaviti s oprezom.
Nakon nekoliko minuta, ona se okrene prema njemu. - Hoćeš li samo bijesno
zuriti ili ćeš mi reći zašto si toliko ljut?
Oči mu potamne. - Rekao sam ti da ne napuštaš dvorac sama.

202
 Klub Brbljivica

Njezine plave oči koje su ga izazvale prkosno u bilo koje drugo vrijeme bi mu
bile slatke. Sada, međutim, nije bio raspoložen da se divi njenom duhu.
- Nisam bila svjesna da mi imaš pravo naređivati.
Ruke mu se agresivno stisnu sa strane na bahat ton u njenom glasu gurajući
ga u neposrednu blizinu ruba. On nije bio jedan od njezinih nizinskih medvjedića.
Nije znala koliko je bio blizu da je prebaci preko svojeg ramena i pokaže joj točno
koliko daleko od civiliziranog bi mogao biti. Hamisheva je metoda da uzme svoju
nevjestu odjednom zvučala vrlo privlačana.
- Imam svako pravo. - On spusti glas prijeteći, svaku riječ izgovarajući s
upozorenjem. - Bit ćeš moja prokleta žena.
Tvrdoglava djevojka nije znala kada se povući. Ona izvije jednu delikatnu malu
obrvu. - Ne, ako se nikada ne vjenčamo, neću.
Uz nedvosmisleno zabacivanje glavom koja je poslala njene lanene vlasi da
lete, počela se okretati od njega, ali on je privuče oštro sebi. Oči mu se suze u
proreze. - Mi ćemo biti u braku, Elizabeth, pa i ako te budem morao vezati i odnijeti
osobno na Kirk. Ti si moja. - Pogled mu sklizne dolje niz njen trbuh. - Čak i sada,
možda nosiš moju bebu. - Osjeti ubod zadovoljstva kada su joj se oči raširile i ruku
sklopila instinktivno oko trbuha. - Sigurno si svjesna koja je prirodna posljedica naših
noćnih aktivnosti?
A dijete će otežati da ponište njihov brak. Mrzio se što čak i razmišlja o tome.
Ona teško proguta. - Naravno da jesam. Nisam dijete.
- Onda se ne ponašaj kao jedno. - On je pogleda. - Sljedeći put kada se
budeš ljutila na mene, ne radi ništa glupo i ne riskiraj svoj život.
Ona je meko frkne a zvuk ga je samo razbjesnio više. - Nemoj biti smiješan.
Ne treba mi tvoja zaštita dok hodam od dvorca do sela. Ako je postojala ikakva
opasnost, to je sada nestalo kad se MacGregor predao. Namjeravaš li me zaključati
zauvijek ili samo dok se ne vjenčamo?
Zauvijek. Tako da on nikada više ne doživi trenutak ledenog straha kad je
saznao da je otišla - sama. Bio je iracionalan, ali racionalnost kao da ga je napustila
kada je došao k njoj.
- Nisam još odlučio, - prasne on.

203
 Klub Brbljivica

Ona uzdahne bijesno i potapša prstom njegova prsa. - Imam tri starija brata,
tako da nemoj misliti da me možeš zastrašiti.
Nevjerojatno. Bacio je pogled krajičkom oka da vidi jesu li njegovi ljudi ovo
vidjeli. Jesu, pa čak i iz daljine mogao je vidjeti da je njihova zabavljenost bila kao i
njegova.
On se namršti. - Tri?
Ona kimne, ali nije ulazila u detalje. - Ti si najviše furiozan, previše
zaštitnički....
- Dosta. - On je prekine na najbolji način na koji je znao kako. Privuče je sebi,
njihova tijela kliznuše zajedno u intimnom poznavanju i poljubi je. Duboko.
Strastveno. Dok žar želje nije prigušio žar bijesa. Dok ništa više nije bilo važno osim
naleta osjeta kroz njegovo tijelo.
Ubrzo se izgubio u mekoj toplini njenih usta. Svili njezinih usana. Tromi udarci
njezinog jezika uz njegov. Ruka mu klizne niz njena leđa do krivulje njezine
stražnjice, želeći je još više čvrsto priviti uz sebe.
- Tvoji ljudi. - promrmlja mu ona na usta.
On opsuje i prekine poljubac. Zaboravio je na svoju publiku, a po osmjehu na
njegovim licima, oni su to shvatili.
Nagne bradu i pogleda je u oči. - Završiti ćemo ovo večeras, - obeća joj, prije
nego što ju je pustio.
- Poljubac ili raspravu?
- Oboje. - Vidio je zabrinutost u njezinim očima, i to ga je smetalo. Uvjeriti je
da pobjegne s njim pokazalo se teže nego što je zamišljao, to se odnosilo na njih
oboje. - Sve će biti u redu, Elizabeth.
Susrela je njegov pogled nesigurno i kimnula.
Pokret u drveću iznad njenog ramena poslao je led niz njegovu kralježnicu.
Svojim osjetilima koja je izbrusio godinama izbjegavajući zarobljavanje, letimičnim
pogledom je procjenio situaciju: njegov brat se napokon vratio, vijest je strašna, a to
je pokazivala strelica uperena u Elizabethina leđa.
Patrick ju gurne iza sebe, štiteći je svojim tijelom, gotovo odmah.
- Što radiš? - Upita ona, šokirana iznenadnim manevrom.

204
 Klub Brbljivica

Napravio je kretnju rukom, naređujući svojim ljudima da stanu na mjesto.

Njegov je pogled bio na Robbieju. Tiha komunikacija je bilo dovoljna za prenijeti
ozbiljnost situacije.
- Što nije u redu? - Lizzie upita opet, gledajući oko sebe.
On je uhvati za ramena i zagleda se u njezine oči. - Imaš li povjerenja u mene,
Lizzie?
Njene obrve se stisnu. - Naravno da imam.
- Onda me ne pitaj ništa i odmah kreni s mojim ljudima natrag u dvorac.
- Ali što...
On je ušutka s pritiskom prsta na usnama. - Bez pitanja.
Izgledala je kao da se htjela raspravljati, ali na njegovo veliko olakšanje, samo
je klimnula glavom. Njegovi su ljudi formirali krug oko nje i odveli je sigurno do brda.
Kad je bila izvan vidokruga i čujnosti, okrenuo se licem svom bratu, koji se
zajedno s nekolicinom ostalih ratnika pojavio iza drveća poput utvare. Svi su bili
prekriveni prljavštinom i sušenom krvi, njihovi plejdovi su visili u rasulu od umornih
udova poput sablasnih haljina. Bili su u lošem stanju, ali je on bio previše ljut da bi
ga bilo briga. Sve što je mogao vidjeti je bila strelica uperena u Lizziena leđa i pogled
u bratovu oku koji je rekao da namjerava pucati.
- Što ti, dovraga, misliš da radiš, Gregore? Upozorio sam te da ostaviš
Elizabeth Campbell meni.
Gregor uzvrati Patricku bijesan pogled. - Prekasno je za to.
- U krivu si. Moj plan funkcionira, djevojka se pristala udati za mene.
- Plan? - Gregor reče podrugljivo. - Trebao sam ubiti kuju kad sam imao
priliku.
U dva duga koraka, Patrick je uhvatio brata za vrat, držeći ga nekoliko
centimetara iznad tla, oči u oči. - Pazi kako govoriš o ženi koja će biti moja žena. -
rekao je smrtonosnim tonom, gledajući ga pravo u oči, tako da ne bi moglo biti krivo
shvaćeno. No, tvrdi plavi pogled vrvio je od mržnje, bilo je malo ostalo od brata
kojeg se sjećao.
Zgađen, on opusti svoj stisak, odgurujući Gregora od sebe.
- Ona nikada neće biti tvoja žena, - njegov brat promuca, stisnuvši grlo.

205
 Klub Brbljivica

Patrick je ignorirao Gregorovu porugu. - Gdje si bio? Trebali ste se vratili prije
nekoliko tjedana. Imam vijest o našem rođaku.
Gregor utihne, a pogled u njegovim očima sreže Patricka brzo. Imao je
predosjećaj ....
- Naš rođak je mrtav. - Gregor ispljune. - Ubio ga je Campbell, zajedno s
našim bratom Iainom, našim stricem i svakim drugim čovjekom navučenim na
predaju pod lažnim Argyllovim obećanjem.
Led zamrzne Patrickove vene. Trebao mu je trenutak da apsorbira udar
bratovih riječi. Prevara? Mrtav? Brz pogled na ostala lica mu je rekao da je svaka
riječ istina.
Osjećao se kao da je krv bila ispuštena iz njega, iz njegovog tijela nestalo
života. Želio je potonuti na koljena u agoniji očaja i užasa. Od kako su njegovi
roditelji bili ubijeni nije osjetio takav udarac. Bilo je gotovo nemoguće zamisliti takav
gubitak. - Dragi Bože. - prošaptao je.
- Bog? - Gregor zagrmi. - On nije imao nikakve veze s tim. Bilo je to vrag
Argyll. - Glas mu se tresao od bijesa i ljutnje. - Dvadeset i pet MacGregora su objesili
na Mercat raskrižju u Edinburghu prošlog tjedna samom ljubaznošću Campbella.
Upravo sada, glava našeg poglavara stoji nabijena na kolac na vratima Dumbartona
pored našeg brata Iaina. - Nešto se promijenilo u Gregorovim očima, bljesak boli
toliko jake da se Patrick pripremio za ono što će doći. - I dok se ti igraš finog
gospodina s damom, slineći za njom kao neko zaljubljeno štene, našu sestru su
silovali ljudi njezinog brata.
- Ne! - Zvuk koji je on napravio nije bio ljudski. Sirova bol probila mu je prsa
poput pandža, trgajući ga u komadiće. Ne njegova sestra. Ne slatka, tvrdoglava,
lijepa Annie. Zgrabio je Gregora za košulju i protresao kao da je mogao ukloniti
njegove riječi. - Što se dogodilo? Rekao sam ti da ih sakriješ. - Njegovo grlo je bilo
stisnuto i glas mu sirov. - Trebao si ih čuvati na sigurnom.
- Pokušao sam, dovraga. - Gregor se istrgnuo. - Imao sam ih skrivene u Braes
Balquhidder, ali bili su izdani za zlato, a Auchinbreck se osvetio na Annie.
Auchinbreck je bio mrtav čovjek.
- Osveta? - Patrick zareža. - Za što?

206
 Klub Brbljivica

- Kada nas je stigla vijest o Argyllovoj izdaji-o smrti našeg poglavara i rodbine-
Braesa iz Balquhidder do Rannoch Moora. Spalili smo iz osvete sve redom.
- I nisi mi mislio javiti. - Odjednom, posljedice Alasdairove smrti ga udare.
On ubode svoga brata pogledom. - Ja sam sad poglavar.
Gregorove oči bljesnule kao da se želio raspravljati, ali umjesto toga on slegne
ramenima. - Nije bilo vremena.
To je bio prokleto nedovoljn izgovor, i oboje su to znali. Namjerava li Gregor
osporiti njegovo vodstvo? Biti poglavar nije bilo ono što je Patrick ikad želio, ali je
imao prokletu namjeru da bude dobar-svakako bolji od svog brata. Ako MacGregori
imaju ikakve šanse za preživljavanje, to neće biti s živinom poput Gregora na čelu.
Nije želio misliti da mu je brat mogao biti tako nevjeran, ali Gregor se promijenilo.
Prije ga je uvijek bio u mogućnosti umiriti. - I ponovno oživljavanje borbe je razlog
zašto je Auchinbreck tražio osvetu?
Patrick uhvati treptaj u Gregorovom pogledu. - Ljudi su bili ljuti, izvan
kontrole. Žedni osvete. - On slegne ramenima. - A Campbellova djevojka je bila na
putu.
Patrick opsuje, nagađajući što se dogodilo. - I članovi našeg klana su odlučili
usmjeriti nešto od svog bijesa na ženu? - On odvrati pogled s gađenjem. Jadna Annie
je bila uhvaćena u unakrsnoj vatri.
Trebao sam ju zaštititi. Da li je mogao učiniti nešto drugačije? Da je pucao na
Jamieja Campbella da li bi njegov rođak i brat još uvijek biti živi?
Pozlilo mu je od pomisli da je prije manje od dva tjedna, on ležao preko puta
sobe od čovjeka koji je bio odgovoran za silovanje njegove sestre. Njegov želudac se
stisne. Nije mogao razmišljati o tome. - Moram ići k njoj. - reče Patrick. - Gdje je
ona?
Gregor odmahne glavom. - Ona te ne želi vidjeti. Ne želi vidjeti nikoga. Čak ni
Nialla Lamonta. Znao sam što Annie osjeća prema njemu, pa sam se vratio po njega
na Bute. To je odgodilo moj povratak ovamo. Ali ona ga je otjerala.
- Gdje je ona?
- Molach, otočić u jezeru Katrine, s nekima od ostalih žena i djece. Ona je
sigurna za sada.
Sigurna? Annie se nikada neće osjećati sigurno opet.

207
 Klub Brbljivica

Tama. To je bilo sve što je Patrick mogao vidjeti, sve što je mogao osjetiti.
Hladnoća. Praznina. Mrtvilo. Svaki osjećaj koji je imao ga je napustio, uništen
vijestima o smrti njegove braće i silovanju njegove sestre. Sve što je ostalo je bio
razorni bijes. Bijes koji je kuhao u njemu nemajući kamo otići.
Stisnuo je šake, usta stisnutih u čvrstu liniju. Do svega što je sveto,
Achinbreck Campbell će platiti za ono što su učinili.
Samo nekoliko trenutaka prije je imao nadu za budućnost, a sada se sve
promijenilo. Njegov rođak i brat ubijeni, njegova sestra silovana; bio je poglavar
slomljena klana ....
I ženidba Lizzie je postala nemoguća.
Povratak zemlje njegovoj obitelji je sekundarna od spašavanja svog klana od
uništenja i njegove dužnosti poglavara. Svaka nada u miroljubivo rješenje je nestala
s Argyllovom izdajom.
Veličina njegovih odgovornosti ga je udarila snažno. Bio je u bijegu cijeli svoj
život, fokusiran na preživljavanje, ali sada je on bio odgovoran za opstanak cijelog
klana. Njegova je dužnost bila jasna. Njegov klan će zahtijevati osvetu, a on će je
dati njima-rado.
Ironično, pretpostavljao je, da u trenutku kad je shvatio da je nikada neće
moći imati, razumio je Lizzie bolje. Razumio je njezin osjećaj dužnosti i borbu koju je
morala proći odlučivši se da se uda za njega.
Bio je budala kad je mislio da bi on ikada mogao naći sreću s Campbellom. S
ikim. On bi trebao znati bolje.
- Gdje je Auchinbreck sada? - Upita on.
- Ne znam. - odgovori Gregor. - Ali mi imamo sve što nam treba da ga
nađemo.
Lizzie. Patrick se borio sa porivom da sravni svoga brata sa zemljom čak i za
takvu sugestiju.
Ubit ću svakoga tko ti našteti. Podsjetio se na svoj zavjet, ali nikada nije
očekivao da će taj netko možda biti njegov brat. - Neću dopustiti da povrijediš drugu
nevinu ženu. - upozori ga. – Auchinbreck je onaj koji zaslužuje našu osvetu, a ne
njegova sestra.

208
 Klub Brbljivica

Ali Gregor je bio izvan racionalnosti, a Patrickove riječi upozorenja su pale na

gluhe uši. Divljih očiju, Gregor ga pogleda s prezirom. - Ti si postao mekan, brate.
Djevojka te je oslijepila za ono što treba biti učinjeno. Imaš dužnost prema klanu....
- Ne moraš mi ti reći što mi je dužnost. - Patrickov je glas bio na rubu
kontrole. - Znam točno što trebam učiniti. I to ne uključuje naštetiti Lizzie.
Gregor je proučavao njegovo lice. - Ti bi stavio ovu Campbellovu drolju iznad
vlastitog roda? Ona će umrijeti, ali prvo će patiti poput naše sestre. Ako nisi dovoljno
muškarac da učiniš ono što treba biti učinjeno, ja ću.
Svaki mišić u Patrickovom tijelu se stisne, ali je zadržao glas smrtonosno
mirno. - Silovanje žena ne čini te muškarcem. Dodirni je i ja ću te ubiti. Rekao sam
da ostaviš djevojku. Ja sam poglavar, ja donosim odluke.
- Zasad.
Patrickov pogled otvrdne. - Je li to izazov, brate?
Gregor je izgledao kao da mu je nelagodno, dokazujući da nije bio potpuno
bez odanosti. - Ne ako napraviš ono što treba biti učinjeno.
- I time misliš osvećujući se preko Elizabeth Campbell? - Patrick je držao svoj
bijes pod kontrolom, iako mu je prvi instinkt bio da stavi svoj mač bratu pod vrat i da
mu da do znanja ozbiljnost onoga što se spremao reći. No, jedan od njih je morao
biti racionalan. - Osveta na nevinima neće nam pomoći u našem slučaju.
- Našem slučaju? - Gregor reče prezirno. - Kakvom slučaju? Campbelli neće
stati dok svatko od nas ne bude mrtav. I zato ja namjeravam povesti njih što mogu
više sa sobom.
Patrick je čuo mrmljanje odobravanja drugih ljudi i znao je da ih mora
natjerati da vide izvan žeđi za osvetom. Tu je žeđ i on dijelio, ali je morao držati pod
kontrolom zbog budućnosti klana. - Dakle, tvoj odgovor je odustati? Otići u plamenu
slave? Zar ne vidiš da je svaki dan koji preživimo pobjeda? Campbelli nas se
godinama pokušavaju osloboditi, ali činjenica da ti i ja stojimo ovdje pokazuje da nisu
uspjeli. - On pogleda u lica drugih ljudi. Muškarci s suprugama i obitelji. - Što je s
našim ženama i djecom? Biste li ih ostavili nezaštićene, na milost ljudima poput
Auchinbrecka? Želite li vidjeti kako ime MacGregor umire, da se nikad više ponovno
ne uzdigne?
Gregor je imao tvrdoglav izraz na licu. - Klan želi osvetu.

209
 Klub Brbljivica

- I oni će je imati. Naša ubijena braća i naša sestra neće biti zaboravljeni. Ali
ako nastavimo rat preko Elizabeth Campbell, neće biti mjesta za nas da se sakrijemo.
Svaki Campbell će nas loviti, i ostali klanovi će se okrenuti protiv nas. Zar ne vidiš?
Bratove oči su izgubile malo svog bijesnog sjaja. Patrickove riječi su se
napokon probile. On kimne. - Da.
- Dobro. Onda odjaši na sjever i pošalji na Crann Tara vatreni križ. Želim da se
svaki MacGregor odavde do Rannoch Moora okupit na Kirku u Balquhidder za tjedan
dana.
Gregor namrštio. - A ti? Ne ideš s nama?
- Da, ali prvo želim vidjeti što mogu otkriti o Campbellocim planovima i
Auchinbreckovim kretanjima. Ja ću doći za nekoliko dana.
- A Campbellovu djevojku, namjeravaš jednostavno ostaviti?
- Da. - Stezanje u grudima mu je gotovo oduzelo dah. Svaki nagon mu je
odbacivao ono što je morao učiniti.
Njegovo prokletstvo je bilo postavljeno za njega. Da se pridruži svojim ljudima.
Da se bori. Da kazni one koji su ubili njegovu braću i silovali njegovu sestru.
Samo jedna stvar je stajala na putu.
Lizzie. Bio je rastrgan između njegove dužnosti prema svom klanu i njegovoj
potrebi da je vidi sigurnu.
Optužba njegova brata zazvonila mu je u ušima. Nije je stavljao ispred svog
klana, ali nije je mogao ostaviti nezaštićenu. Mislio je da je bio dopro do brata, ali s
Lizzienom sigurnosti Patrick nije htio riskirati. Ako mu se išta dogodi ...
Neće biti nikoga tko može držati uzde na Gregoru.
Lizzie bi bila mrtva.
Patrick je napravio plan na putu natrag u dvorac. Večeras će poslati nekoliko
svojih ljudi da slijede njegovog brata i osiguraju njegov povratak u Visočje, a onda će
se sutra ujutro Lizzie ostvariti želja.
Mora da ga je čekala, jer čim je prošao kroz vrata potrčala je prema njemu. -
Što se dogodilo? Zašto si me otjerao onako? - Zastala je nekoliko stopa daleko kad
je vidjela njegov izraz lica. - Patrick, što nije u redu?

210
 Klub Brbljivica

Sve. Prisilio se da je pogleda, želeći vidjeti ono što je bila- Campbell, njegov
neprijatelj, sestra čovjeka koji je naredio silovanje Annie, a rođaka đavola koji je
poslao njegovog brata i poglavara u smrt.
Htio ju je mrziti.
Ali sve što je mogao vidjeti su bezazlene plave oči na blijedom licu pune
zabrinutosti. Za njega.
Prsa mu s stisnu. Mora li biti tako prokleto slatka? Htio ju je zgrabiti i protresti,
dok ga ne bi mrzila. Ostaviti je, jer tako bi bilo mnogo lakše.
On stisne čeljust. - Idi. Spakiraj svoje stvari i budi spremna da krenemo u
zoru. -
- Idemo? - Ponovi ona, iznenađeno. - Gdje?
Susreo je njezin pogled, ne odajući nikakvu naznaku bijesnim previranjima
unutra. Neka mu nebo pomogne, on je još uvijek želio. Ali on će je vidjeti sigurnu
kod rođaka i završiti s tim. Odlazak njega i njegovih ljudi i straže koja je otišla sa
Auchinbreckom je već osiromašila borbenu silu i dvorac Campbell je bio žalosno
nebranjen. Mogao je prezirati Argylla, ali znao je da će Lizzie biri sigurna s njenim
moćnim rođakom, a on nije imao izbora nego da ju je tamo sam odvede.
- Dunoon. - reče on ravnodušno. - Nije li to ono što si željela?
- Da, ali...
- Onda ćeš imati svoju želju.
I bez ijedne riječi, okrenuo se na peti i ostavio je tamo da stoji, ne želeći
gledati u nju više ni minutu.
Mislio je da je mrtav iznutra, mislio je da je izgubio sposobnost osjećanja.
Bio je u krivu.
Ostaviti je biti će kao rezanje samog sebe na dva dijela, i bojao se onoga što
bi ostalo od njega kad bi ona nestala.
Lice njegova brata bljesnulo mu je pred očima, dajući mu njegov odgovor.

211
 Klub Brbljivica

Šesnaesto poglavlje

N
akon neprospavane noći čekajući da Patrick dođe u njezinu sobu i
objasni njegovu iznenadnu promjenu osjećaja, ostala je
razočarana, Lizzie je stajala u dvorištu u polumraku zore, drhteći,
gledajući stranca kako priprema njihove konje da krenu.
Srce joj je stisnulo dok se hrvalo s zbunjenosti. To bi trebao biti najsretniji
trenutak njenog života, ali on je nije ni pogledao. Dobila je ono što je htjela, ali
pobjegla bi s njim upravo sada samo kad bi se prestao ponašati ovako. Prekasno je
shvatila da nije važno kako se trebaju vjenčati samo dok su bili zajedno.
Nikada ga nije nije vidjela ovakvog. Patrick se činio kao hladna, ljutita ljuska
čovjeka kojeg je voljela. Njegov izraz je bio tvrd i neumoljiv, oči su mu bile prazne.
Sve pokušaje da ga ispita je odbio hladno.
Što se dogodilo jučer na putu natrag u dvorac? Je li bio ljut zbog njenog
odbijanja da pobjegne s njim, ili je tu bio neki drugi razlog?
Ništa nije imalo smisla.
Slušala je kako daje zapovijedi svojim ljudima i pregršt Campbellovih stražara
koji će ih pratiti, i prije nego što se sunce pojavilo na horizontu, bili su na putu za
Dunoon.
Jahali su duž ruba Ochil brda, a zatim prešli most preko Fortha u Stirlingu.
Umjesto da nastave glavnom cestom do Lennoxa, oni su nastavili sjeverno od rijeke,
uskim puteljcima preko Maura i kroz šume koje je s vremena na vrijeme bilo teško
razaznati.
Za čovjeka koji nije želio ići, nije mogao dovoljno ubrzati tempo da brzo stignu
tamo. Ali bio je oprezan-oprezniji, činilo se da očekuje još jedan napad. Osjetila je
njegovu pažnju u intenzitetu njegova pogleda i načinu na koji je reagirao na svaki
zvuk u daljeni ili u blizini. Poslao je ljude da izviđaju ispred i iza njih kao dodatnu
mjeru opreza.

212
 Klub Brbljivica

Tjerao ih je brutalnim tempom, jašući satima- samo s kratkim pauzama na

napoje konje- prije nego što su se konačno zaustavili za odmor. Iako je samo
nekoliko sati prošlo podne, uz zimske uvjete sunce je gotovo bilo nestalo.
Nisu samo konji bili iscrpljeni. Lizzie je bila dobar jahač u normalnim
okolnostima, ali nije bila navikla na jahanje po ovom teškom terenu tako dugo
vremena. Njene noge, nenavikle na takvo zlostavljanje, tresle su se dok je
pokušavala sjahati. Pala bi da je nije Patrick uhvatio.
Samo od osjećaja njegovih jakih ruku oko struka je bilo dovoljno da joj srce
poskoči-a onda se zaustavi kad ju je odjednom pustio.
Dragi Bože, što nije u redu? Ne želi je ni dotaknuti.
Njene noge zadrhte, ali je uspjela ostati na nogama. - Hvala ti. - On kimne
kratko i počeo se okretati. Ona ga zgrabi za ruku, koža njegove jakne joj je bila
hladna i kruta pod prstima. - Čekaj.
Njegov pogled susretne njezin. Nije se trudio prikriti svoju nestrpljivost.
Srce joj je bubnjalo, ne shvaćajući njegovu hladnoću. - Gdje se nalazimo?
- Istočno od Menteith.
Njezine obrve se skupe zajedno. - Tako daleko na sjeveru? Ne bismo li trebali
ići na jug? - Iako je moguće doći u Dunoon uz obalu, bilo je danima brže prijeći
prijelaz iz Dumbartona preko Clyda. A ovako kasno u jesen, uvijek ste morali
razmišljati o vremenu.
Bili su sretni da su do sada izbjegli kišu, ali težina magle koja se spustila na
njih nije slutila na dobro. Obrazi su joj bili već otupili od hladnoće.
- Da. Skrenuti ćemo na jug blizu jezera Lomond.
Jezero Lomond. Prava oaza. - Zato se zaustavljamo za noć?
On odmahne glavom. - Nećemo se zaustaviti.
Pogledala ga je s uzdahom prosvjeda.
Konačno je pokazao neki znak suosjećanja za njezinu iscrpljenost, objasnio je,
- Znam da ste umorni, ali kao što dobro znate, ceste mogu biti opasne.
Drhtaj prođe kroz nju. Sjetila se predobro.
Glas mu se smekša. - Dobro ste zaštićeni, Lizzie. No, najbolje je ako smo u
pokretu. Osim toga, vaš vas rođak očekuje. - Čeljust mu se stisne. - Ako je to sve,
moram se pobrinuti za konje.

213
 Klub Brbljivica

Otpuštena. Lizzie je odjednom osjetila kako joj puls ubrzava od bijesa. Nije
znala što nije u redu, ali što god to bilo, nije zaslužila da bude tretirana ovako. - To
nije sv. - prasnula je. - Želim znati zašto se ponašaš ovako.
Oči su zasjale upozoravajući. - Pusti to, Lizzie.
Podigla je bradu. - Ne, neću pustiti. Što sam učinila da zaradim tvoje
nezadovoljstvo? Ispričavam se što sam napustila dvorac sama, ali iskreno nisam
vidjela zlo u tome. - Nije rekao ništa, samo je zurio u nju s tim tvrdim, neumoljivim
pogledom u njegovom smaragdnom pogledu. Koraknula je prema njemu i zagledala
se u njega pažljivo, želeći prodrijeti kroz misterioznu barijeru koju je podigao između
njih. - Znam da ne želiš ići u Dunoon, ali ako ti to znači toliko mnogo, ja ću ići s
tobom upravo sada - gdje god želiš. Nije važno gdje ćemo se vjenčati..
Prokleo je, prekidajući. Zgrabio ju je za ramena, protresao je, licem su mu se
sukobljavale emocije koje nije mogla ni početi shvaćati. - Prokletstvo, Lizzie! Zar ne
shvaćaš? Neće biti braka.
Ona ustukne kao da ju je pljusnuo. Žestoka vruća bol je prošla kroz nju,
presjecajući joj dah. Da se okrenuo i upucao je puškom, ne bi mogla biti više
iznenađena.
Srce joj je odbacivalo njegove riječi iako ih je očima potvrdio. Jedan pogled na
njega nije ostavio nikakve sumnje. Oči su joj gorile od suhih suza nevjerice dok je
zurila gore u oštro, zgodno lice čovjeka kojem je dala svoje srce, čovjeka koji ga je
sada mislio zgaziti petom kao da je kukac.
Nije molila, nije briznula u plač- iako je htjela. Umjesto toga, ona je izravnala
ramena i progutala veliku kuglu boli, previše ogorčena da dopusti svojim osjećajima
da se vide. Nije bila beznačajna, ona zaslužuje biti tretirana bolje od ovoga. - Hoćeš li
mi reći razlog za ovu odluku, ili si me mislio samo ispustiti na vratima mog rođaka i
ostaviti bez objašnjenja?
Od izraza na njegovom licu ona zakorači natrag od užasa.
- Moj Bože, - jedva je disala, zureći u njega, kao da ga nikad prije nije vidjela.
- To je upravo ono što si namjeravao učiniti. - Grlo joj je bilo tako vruće i zbijeno,
jedva je mogla izgovarati riječi. - Tako malo ti značim? Mislila sam ...
Srce joj je pucalo, gorilo bolno. Brinuo se za mene, možda me čak i volio.

214
 Klub Brbljivica

Oči su mu zurile u nju s brutalnim intenzitetom. Mislila je da je vidjela tračak

žaljenja prije nego što ga je brzo sakrio iza vela neumoljivosti.
Nekad se divila njegovoj kontroli; sada ju je mrzila.
- Okolnosti su se promijenile, što je brak između nas učinio nemogućim.
- Okolnosti? - Ponovi ona. Glas joj je se počeo pojačavati, a drugi ljudi su
gledali u njihovom smjeru s nelagodom, ali Lizzie nije bilo briga. Kako je mogao
stajati tamo tako mirno-sa emocijama poput kamena- kad se njoj srce raspada?
Njegova hladnoća ju je razbjesnila, tjerajući je da upita s oholim sarkazmom. -
Možete li možda biti jasniji?
Vidjela je bljesak ljutnje u njegovom pogledu. - Ne, ne mogu. Rekao sam već
prije da postoje stvari o men..
- Umorna sam od vaše tajne, - eksplodira ona, drhtavim glasom od bijesa. -
Što god da je, samo mi recite. Zar ne zaslužujum istinu? - Uputila mu je pogled pun
prezira. - Ili često zavodite žene obećavajući im brak i odbacujete ih kad vam više ne
koristite?
- Nije se tako dogodilo, - reče on, podsjećajući je da je bila dovoljna jedna
glupa da ga zavede. Oči su mu isijavale s nečim što nikad ranije nije vidjela -
nesmotrenošću. Pokušao je reći nešto, ali njegove riječi su prekinute. Ako joj je i htio
reći svoju tajnu, ona je neće čuti sada.
- Poglav..... - kapetane.
Lizzie se trgne na zvuk Robbiejevog užurbanog glasa i zvuka kopita. Mladi
ratnik je bio u izviđanju iza njih, a po tjeskobnom izrazu njegovog lica, došlo je do
problema.
Poglavar. Tako je htio nazvati Patricka. Čudna pogreška. Pogled joj je vrati na
Patricka, ali on se već bio okrenuo od nje.
Robbie skoči iz sedla i krene brzo prema Patricku. Govorio je tihim glasom, ali
ona je bila u stanju razabrati jednu riječ. Riječ koja je poslala ledene trnce njenom
već hladnom kožom: slijede ih.
Patrick je znao da je beskorisno žaliti se protiv nepravde, protiv hirovite
sudbine koja kao da ih namjerno prisiljava da se rastanu, ali nije mogao spriječiti
bijes. Na nju jer je Campbell, jer je tako prokleto slatka i puna povjerenja. I na sebe
što si je dopustio da mu bude stalo do nje.

215
 Klub Brbljivica

O Bože, stalo mu je do nje. Više nego što je zamišljao da je moguće. Samo

gledajući u nju, znajući da je ne može imati, želio se istresti na nečemu mahnito.
Okrutno. Ograničene mogućnosti koje su imali za zajedničku budućnost su nestale
zbog pogubljenja njegovih rođaka od ruku njezinog bratića i zbog silovanja njegove
sestre.
Znao je da je bila zbunjena, da nije razumjela njegovo ponašanje, ali biti će
bolje za nju da ga mrzi. Biti će mu je lakše napustiti.
Postojao je jedan način da osigura njenu mržnju. I za jedan osvrt trenutka-
unatoč opasnosti koju su predstavljali Campbellovi stražari koji su ih pratili -
namjeravao joj je reći. Ja sam MacGregor. Odmetnik. Poglavar slomljena klana od
kako je tvoj bratić ubio mog.
Više nije bilo razloga za skrivanje njegovog identiteta - samo potreba da ju
odvede na sigurno u Dunoon bez riskiranja da njegovi ljudi budu ubijeni zbog
njegovog jezika.
Tada je Robbie stigao i nagon da joj kaže je nestao, njegova pažnja je odmah
bila usmjerena na prijetnju. Jedino pitanje je bilo od koga.
- Što je? - Upita ga.
Robbie je glas bio tvrd i jezgrovit. - Slijede nas.
Patrickov pogled jurne prema Elizabeth, koja nije ni pokušavala sakriti svoju
zainteresiranost za njihov razgovor. Robbie je snizio glas. - Campbell, poglavaru.
Stražar Finlay i deset drugih muškaraca, ni dvije milje iza nas. Htio sam biti siguran,
ali definitivno nas oni prate.
Finlay. I deset ljudi? Pakao. S pet Campbella koje je poveo s njima, on i
njegova petorica su znatno brojčaniji. U normalnim okolnostima, ne bi ga to brinulo,
ali morao je uzeti u obzir Lizzie. Prijetnju je očekivao od svog brata, ne od
Campbellovih stražara.
Patrickov um je počeo razmatrati moguća objašnjenja za Finlayev iznenadni
dolazak na njihov trag, ali nijedno nije bilo dobro za njih. - Reci ljudima da spreme
konje.
- Pokušat ćemo im pobjeći?
Patrick odmahne glavom. Da su tu bili samo on i njegovi ljudi, bilo bi
drugačije. Ali Lizzie je gotovo padala s njezina konja. - Ne, ali htio bih biti bliže

216
 Klub Brbljivica

brdima prije nego saznamo što oni žele. - Iako je odabrao relativno zaštićeno
područje u kojem su se odmarali, još uvijek su bili u dolini rijeke Forth i nekoliko
kilometara od šumovitih brda i kotlina koje su dijelile nizinski dio od Visočja.
Ako bude potrebno, mogu nestati u tim brdima.
Robbie kimne. - Što sa djevojkom? - Upita on, izvlačeći pitanje koje Patrick
nije želio razmatrati.
Što sa Lizzie?
Iako je želio odvesti u Dunoon sam, ako je Finlay otkrio tko je on, rastati će se
mnogo ranije nego što je mislio.
Prsa mu se stisnu. Možda je tako bilo najbolje. - Ona će biti dovoljno sigurna s
njezinim klanom. - A ako njegov budalasti brat bude u iskušenju da napadne gotovo
dvostruko više Campbellovih stražara sa samo nekoliko jadnih odmetnika, Patrick će
ga držati podalje.
Začudo, Lizzie se nije žalila kada su opet krenuli i bjesomučno jahali - ako ne i
vratolomnim tempom preko bara. Ali njezine oči su ga progonile, ranjene i pune
tihog optuživanja. Optuživanja na koja nije mogao odgovarati.
Unatoč okolnostima, sa svakom miljom kojom su dolazili bliže granici sa
bujnim brdima, šumama, te osamljenim jezerima koja su odvajala nizine od Viskočja,
Patrickovo je uzbuđenje raslo. To je MacGregorova zemlja. Njegova zemlja.
A on je bio predugo odsutan.
Nakon sat vremena brzog jahanja, stigli su do najistočnijeg ruba šume južno
od Aberfoyla i velike sjene planine Beinnmheadhonaidh; napokon su usporili. Nije
trebalo dugo da Finlay i ostali Campbellovi stražari dođu na vidjelo iza njih.
Lizzie, koja se okretala preko ramena dovoljno često a čula je barem dio
Robbiejevog izvješća, vidila ih je i zaustavila se. - Čekajte. Ono su Campbelli.
Patrick napravi kontakt očima s Robbiejem i Hamishem, naređujući im tihom
komunikacijom da budu spremni.
Lizzie ga je proučavala sumnjičavo, kao i neki od stražara koje su poveli sa
sobom. - Zašto bježimo od ljudi mog rođaka? - Upita ona oštro.
- Nismo bježali. - Patrick odgovori. To nije bio odgovor, i ona je to znala, ali je
dolazak Finlaya i njegovih ljudi spriječio dodatna pitanja.

217
 Klub Brbljivica

Ako se Patrickove sumnje dokažu točne, njezino pitanje će uskoro dobiti

odgovor.
- Finlay, - reče ona, okrećući konja prema njemu, - Što radiš ovdje? Zašto nas
pratite?
- Udaljite se, moja gospo. - reče Finlay.
Patrick i njegovi ljudi se pripreme. Jedan pogled na trijumfalan izraz na licu
Campbellovog stražara je bio dovoljan da zna da je bio ugrožen. Ali ako je Finlay
mislio da je pobjedio, bio je u zabludi. Mogu biti brojčano jači, ali oni su bili
MacGregori a Campbelli su na njegovom terenu sada. Ako bude borbe, jedina stvar
koja ga je zabrinjavala je kako osigurati da Lizzie ostane izvan opasnosti.
- Udaljiti se od čega? - Upita Lizzie, očito zbunjena.
- Od mene. - reče Patrick glatko, pogledom nijednom ne ostavljajući stražara.
Lizzie pogleda natrag i naprijed između njih. - O čemu se radi, Finlay?
- Da, - Patrick reče, podižući obrvu na način da isprovocira drugog čovjeka. -
O čemu se radi?
Ljutnja pretvori Finlayevo već crveno i znojno lice u grimizno. - Ovaj čovjek
nije tko kaže da jest.
Izjava je dočekana s mrtvom tišinom. Lizzie nije izdahnula ili dala bilo koji
drugi znak iznenađenja, niti je gledala u njega, ali Patrick je vidio blagu ukočenost
njenih ramena. - Tko je onda on?
Glas joj je zvučao šuplje-prazno.
Finlay se namršti. - Ne znam. No, lord od Tullibardina nikad nije čuo za
Patricka Murraya.
Kao puščani pucanj, zvuk konja koji juri iz šume sa zapada je pozdravljen
zvukovima izvlačenja mačeva iz korica.
- Čekajte. - reče Patrick. - To je moj čovjek. - To je Tormod, čovjek kojega je
poslao da izviđanja ispred njih. - Što je, Tormod?
Ratnik je pogledao okolo, shvativši situaciju. - MacGregori. - reče on. - Dolaze
brzo.
Patrick opsuje. Može li biti gore? Prokleo je svoga brata do pakla. Brzo je
razmislio i okrenuo se Finlayu. - Uzmi damu i nastavi putem do Lennoxa. Ja ću ih
zadržati.

218
 Klub Brbljivica

Finlay se naruga. - Mislite li da sam idiot? Ovo je samo trik kako bi pobijegli.
Patrick ga je htio zgrabiti za vrat i protresiti ga. Nije se trudio prikriti svoj bijes.
- Ovo nije trik, a ako odmah ne odete, saznat ćete uskoro da govorim istinu. Ali onda
će biti prekasno. Možemo ovo riješiti kasnije, ali sada je vaša dužnost da se pobrinete
za damu.
Campbellov stražar se nije micao. Umjesto toga, reče, - Uhapsite ove ljude. -
Čovjek sa njegove strane se brzo pomakne da uradi kao što je naredio.
- Ne. - Lizzie ga zaustavi. - Za što optužen?
Finlay se namršti. - To će odlučiti vaš bratić kada stignemo na Dunoon.
- A što ako on govori istinu? O napadu, - doda ona da pojasni. Lizzie pogleda
Patricka, i po prvi put je mogao vidjeti bol u njezinim očima. Saznanje da ju je
prevario. Znala je da on nije bio čovjek koji je tvrdio da je.
Ali je nije varao sad. - Ja govorim istinu. Kunem se dušama mojih roditelja. Ti
ljudi traže vas da vam naude.
Bilo je toliko toga što joj je želio reći, toliko toga je želio objasniti, ali nikada
neće dobiti priliku. Zurio je u njezine oči, govoreći tiho ispriku, moleći je da mu
oprosti, a onda je razbio vezu i okrenuo se Finlayu. On će je zaštititi svojim životom,
ali zamisao da ona bude uhvaćena u sredini bojišta, gdje nije mogao kontrolirati
kaos-poslala mu je ledene trnce niz kralježnicu. Zalutala strelica. Pogrešan zamah.
Široki zamah mača.
- Ti prokleta budalo! - Vikao je na Finlaya. - Slušaj! - Nezamjenjivi zvuk konja
odjekivao je hladnim noćnim zrakom. - Vodi je odavde prije nego što bude prekasno.
Konačno se činilo da je istina došla do njega. Finlayevo je samopouzdanje bilo
uzdrmano i on pogleda Patricka nesigurno. - Možda ste u pravu...
- Samo idite. - reče Patrick. I s jednim zadnjim pogledom na Lizzie, pogledom
koji će ga morati držati zauvijek, on se okrenu prema svom bratu.
Ali bilo je prekasno.
Tuča strijela probila se kroz stabla i sletila sa smrtonosnom preciznošću iza
njega.
Patrick se okrene na vrijeme da vidi zapanjen izraz na Finlayevom licu prije
nego što je skliznuo iz sedla i pao poput kamena na zemlju, strelice zabodene točno
između očiju. Dva Campbellova stražara koje je doveo sa sobom pala su sa njim.

219
 Klub Brbljivica

Gregor i najmanje deset MacGregorovih ratnika izjurilo je kroz drveće. Osim

muškaraca koji su bili s njegovim bratom jučer prepoznao je ostale kao neke od
najopasnijih, krvožednih i divljih ljudi koji su zaradili MacGregorima njihovo
odmetničko ime.
Campbelli pod Patrickovim naredbama su izgledi nesigurno-Finlayeva je izjava
imala učinka-pitajući se što da rade.
Patrick je bio uhvaćen između dva svijeta-jedan pravi i jedan izmišljeni. Bio je
MacGregor, krvni neprijatelj Campbellima. Prije nekoliko mjeseci, on nikada ne bi
oklijevao da podigne mač na Campbella, ali on je živio među tim stražarima
mjesecima. Znao ih je. Jeo je s njima. Pio.
Nadao se da će odvesti Lizzie na sigurno bez krvoprolića, ali Gregor je to
učinio nemogućim.
Kada je Campbellov stražar pored njega podigao pištolj i naciljao njegovog
brata, oklijevanja nije bilo. U jednom jedinstvenom pokretu, Patrick posegne iza
glave, zgrabi dršku svog mača i zamahne. Duga čelična oštrica udari u prsa
Campbella, izbijajući mu pištolj iz ruke i čovjeka s konja.
Linija borbe je bila razvučena.
Bio je MacGregor. MacGregor. U dobru ili u zlu to su bili njegovi ljudi.
Postojala je samo jedna stvarnost. Bio je dovoljan jedan pogled na Lizzieno
užasnuto lice da ga podsjeti na to.
Sa lica joj je nestala boja. - Moj Bože, što radiš?
Patrick nije imao vremena za objašnjenja; morao ju je odvesti odavde.
Bitka je izbila oko njih poput požara kad su se njegovi ljudi pridružili Gregoru u
borbi protiv Campbella. Samo četiri stražara koje je doveo sa sobom se još nisu
pridružili sukobu, zapanjeni njegovim djelima. Prije nego što su se mogli okrenuti
protiv njega, on ih zaustavi. - Uzmite damu i idite. Jašite na jug za Dunoon što brže
možete.
Jedan od muškaraca posegne za pištoljem, ali je Patrick bio brži. Stražar
povuče ruku natrag bolno, odsječen mu je bio palac od povlačenja po rubu
Patrickovog mača.
Jedan od ostalih muškaraca pozove ga imenom i podigne oštricu, ali Patrick je
jednostavno blokirao pokušaj.

220
 Klub Brbljivica

Krajičkom oka, vidio je da Campbell pada pod MacGregorovim noževima -

borba se primicala sve bliže.
- Možete me ubiti kasnije. Idite. Zaštitite damu.
Muškarac je ponovno razmišljao kada je Lizzie, koja je bila jako tiha rekla. -
Zašto bi vas itko slušao...
- Ako želite živjeti, učiniti ćete upravo ono što sam rekao, - reče bijesno. -
Rekao sam vam istinu, ti ljudi će vam naškoditi.
- Pa zašto ste vi... - Glas joj se prekinuo kad se njegov brat pojavio dovoljno
blizu da mu vidi lice. Ona uzdahne s prepoznavanjem.
Njezin pogled ga nije napuštao. Zbunjenost. Nevjerica. Povrijeđenost. Ništa od
toga nije mogao objasniti ili opravdati.
Cijeli jedan život izgubljen rastegnut između njih u tom jednom pogledu. Od
očiju koje su iskrile od veselja, od njenog osmijeha, kako je držao u naručju, gledao
duboko u oči dok je klizio u nju, od obraza ružičastih od ushita dok je dostizala
vrhunac oko njega, kako sjedi ispred vatre, trbuha lagano zaobljenog.
Od svega što ne može biti. Prsa mu se stisnu od boli, želeći ...
Pakao. – Idi. - reče joj grubo. Hladnoća je bila jedina maska kojom je mogao
ugušiti bol.
Ako je želio njezinu mržnju, ima je. Posljednji pogled koji mu je uputila prije
nego što je okrenula konja južno uz put kroz drveće nije mu ostavio nikakve sumnje.
Optužba i izdaja proboli su ga poput mača u grudima.
Pogled mu se zadržao na leđima, na lanenoj kosi razbarušenoj od dnevnih
događaja i sada je letjela iza nje poput svilenog vela. Zbogom. Težina koja mu je
pritiskala prsa oduzme mu dah.
No, prije nego su Lizzie i njezini stražari mogli nestati iz vida, dvije strelice
ispaljene u brzom slijedu pogodile su dvojicu muškaraca koji su jahali iza nje. Jedan
je pao prema naprijed, a drugi na stranu. Nogom uhvaćen u stremen, konj ga je
vukao nekoliko metara prije nego je pao.
Gregorov glas se izdigne iznad bitke. - Ne dopustite im da pobjegnu daleko.
Želim Campbellovu kuju.

221
 Klub Brbljivica

Posljednji stražar s njom je usporio kako bi vidio što se dogodilo s njegovim

drugovima, i to se pokazalo kao njegova smrt. Još MacGregorovih strelica je ispaljeno
i pogodilo ga u vrat.
Lizzien krik je bio je sve što je Patrick čuo. Opsovao je, znajući da je posljednji
napor da je pošalje na sigurnosno sa stražarima njenog rođaka propao. Na njemu je
bilo da je čuva, ali njegove opcije su istjecale.
Prije nego što je mogao poći za njom, dva Campbellova stražara ga stignu
pješice. Vikao je na nju da ostane iza u nadi da će ga poslušati-i susreo se sa
protivnicima punom snagom, vitlajući mačem sa smrtonosnom preciznosti odbacivši
ih natrag dovoljno dugo da uzjaše. Njegov konj je stajao među gustim drvećem.
Napali su ga s obje strane, ali Patrick je iskoristio svoj mač da jednom rukom drži
jednog stražara natrag dok je drugog probo mačem u drugoj ruci. Nekoliko
trenutaka kasnije, drugi čovjek je ležao pokraj prvog.
Brzi pogled okolo mu je rekao da je dan skoro gotov. Samo nekoliko
Campbellovih stražara je ostalo. Njegov bijes na Gregora je porastao kad je vidio da
su četiri MacGregora pala-uključujući dvojicu koji su bili s njim u dvorcu Campbell-
ustrijeljeni prije nego što su mogli doći do Campbella sa svojim mačevima.
Gregor je rastegao do kraja Patrickovo bratsko suosjećanje. Shvaćao je bratov
bijes, njegovu potrebu za osvetom i mržnju koja je zacrnila njegovu dušu koja je
parirala njegovoj - ali izazivati Patrickove ovlasti kao poglavara nije mogao ignorirati.
Slijepi bijes koji ga je bičevao bio je ukorijenjen u nešto daleko više elementarno.
Gregor je zaprijetio njegovoj ženi, i Patrick ga je sad bio u stanju ubiti zbog toga.
Pogledao je preko ramena, s olakšanjem kad je vidio da Lizzie slijedi njegovu
naredbu i ostala je iza, djelomično skrivena u drveću. Kad se okrenuo oko sebe,
njegov pogled susretne pogled njegovog brat. Polako su išli jedan prema drugom dok
nisu stajali licem u lice nekoliko stopa udaljeni.
Kroz bijes, Patrick je osjetio tugu što je došlo do ovoga.
- Trebao bih te ubiti zbog onog što ste učinili. - reče on ravnodušno. - Misliš da
možeš biti poglavar?
Gregoru je lice bilo napeto i nepopustljivo kao i njegovo. - Bolji nego ti. Ne bih
stavio djevojku ispred mog klana. Ispred moje sestre.

222
 Klub Brbljivica

Patrick stisne zube, prisiljavajući se da potisne napadaje bijesa. Gregor je

samo pokušavao napraviti da on izgubi kontrolu. Postojao je samo jedan način da to
rješe jednom i za uvijek.
- Ako želiš izazvati moj autoritet, brate, učini to kao čovjek. - On je zamahne
mačem okolo, držeći ga pred njim. - Pravom mača.
Ako izgubi, ostavit će Lizzie nezaštićenu, na nepostojeću milost svoga brata.
Ali on neće izgubiti.
Gregor zareži, usta povlačeći natrag oponašajući okrutan osmijeh. -
Pobjedniku ide plijen? - On ga je zadirkivao, pogledavši preko na Lizzie.
Kada je Patrick slijedio njegov pogled, Gregor zamahne mačem u nasilnom
udarcu koji je Patrick jedva blokirao. To je bio njegov odgovor na Patrickov izazov-
prljavi potez koji bi napravio da Arthur i njegovi vitezovi okruglog stola zadrhte od
sramote, ali je postavio pozornicu kako će se ova bitka voditi. Viteštvo i viteški
kodeks časti nisu imali mjesto među progonjenim ljudima. MacGregori su preživjeli
ignoriranjem pravila. Bio je to jedan od razloga zašto su cijenjeni od strane drugih
klanova kao žestoki ratnici.
Ali Patrick je mogao igrati jednako prljavo kao i njegov brat, a njegov sljedeći
potez je to pokazao. Okrenuo se i zakačio nogama oko Gregorovih gležanjeva i
zakucao ga na zemlju. Gregor se uspio zakotrljati sa puta udarca Patrickovog mača
koji je uslijedio.
Gregor se ispravi, a bitka nastavi. Kružili su jedan oko drugog kao gladijatori iz
davnina, odmjeravajući jedan drugog, razmjenjujući udarce mačeva, pokušavajući
pronaći slabost koja će im omogućiti pobjedu. Iako je Patrick imao prednost visine i
građe, Gregor je bio brz.
Bili su dobro usklađeni-oduvijek su bili-ali Patrick je imao jednu stvar koju
Gregor nije: Lizzien život u njegovim rukama.
Bitka se nastavila, udarac za udarac, zamah za zamah, dok mu je znoj curio
niz kožu, a mišići na rukama i trbuhu gorili od napora. Bio je uporan, ali isto tako i
njegov brat. Nasilje udaraca povećano kako iscrpljenosti tako i hitnosti da završe
nadvladavalo je strpljenje.
Patrick blokira još jedan udarac u glavu; čelik se sukobi sa čelikom,
odjekivajući mu u ušima, a snaga udarca je potresla njegovo tijelo. Odgovorio je s

223
 Klub Brbljivica

jednim svojim, stenjući dok je zamahivao oštricom s dvije ruke preko njegova tijela u
širokom luku. Ovaj je put njegov brat bio trenutak sporiji i Patrickov udarac ga je
zabacio unatrag.
To je bilo otvaranje koje je čekao. Uz žestoki krik, Patrick je zamahivao
mačem opet i opet, snažni udarci su pljuštali po njegovom bratu. Gregor nije mogao
izdržati silu i počeo se povlačiti, blokirajući udarce radije nego boreći se.
Patrick ga je imao, i oboje su to znali.
Jedan posljednji udarac oborio je Gregora na zemlju. Patrick je držao vrh svog
mača na njegovom vratu prije nego se Gregor mogao oporaviti. Patrickovo srce je
udaralo od iscrpljenosti i navale krvi od borbe. Želio ga je ubiti, i sila te želje ga je
stresla. Vidio je bijes koji je osjećao kako mu se vraća u pogledu njegovog brata. I
još nešto-mržnja. Gregor je želio da to učini.
Bože, bio je u iskušenju. Ali to je bio njegov brat, jedini brat koji mu je ostao.
Osim Annie, posljednji od njegove obitelji. Pobijedio je; to je bilo dovoljno. - Priznaj,
-reče mu tiho.
Mržnja ga zabljesne, i Patrick je znao da mu Gregor ne bi pokazao istu milost.
On gurne oštricu malo dublje, puštajući krv. - Da li priznaješ?
- Da. - Gregor progunđa kroz stisnute zube.
- Reci to, - Patrick je zahtijevao.
- Priznajem te, dovraga.
Nakon nekoliko trenutaka, Patrick povuče svoj mač, ostavljajući Gregora u
prljavštini i blatu. Gregor je bio bijesan, ali on će prijeći preko toga. Njegov izazov
nije uspio.
Patrick se popne na konja i okrene, prelazeći kratku udaljenost do Lizzie u
nekoliko trenutaka.
Spustio se na zemlju i prišao joj oprezno-prolazeći pokraj jednog od ljudi koji
je pao pokušavajući je zaštititi. Onog kojeg je vukao njegov konj samo nekoliko
koraka dalje. Gledala je Patricka s širokim, prestravljenim očima, buljeći u njegovo
lice, kao da ga nikad prije nije vidjela.
- Jeste li dobro? - Upita je.
Ona je napravi nekoliko koraka unatrag. - T-tko ste vi? Š-Š-što mislite učiniti
sa mnom?

224
 Klub Brbljivica

Zbog njezinog mucanja mu se nešto u grudima okrenulo. Ona ga se boji. -

Neću vas povrijediti.
Ona oštro krikne u nevjerici. Bolne suze u njenim očima mu istrgnu srce. -
Bože, kako možete to reći?
Patrick je bio toliko usredotočen na nju da je umiri, da nije primijetio pokret
dok nije bilo prekasno. Čuo je Robbiejev krik upozorenja iza sebe i pogleda upravo
na vrijeme da vidi cijev pištolja kako je uperena ravno u njega.
Campbell kojeg je konj povlačio nije bio mrtav.
Sve se činilo usporeno. Čuo je eksploziju. Vidio dim. Tada ga je snaga udarca
odbacila natrag. Bijela vruća vatra pržila ga je kroz bedro.
Robbie dojaše i sa MacGregorovim bojnim poklikom završi Campbellov život,
ovaj put za uvijek. Ali šteta je bila učinjena. Samo sreća je spasila Patrickov život.
Glava mu se izbistrila, a posljedice njegove ozljede udare ga žestoko-ne samo
metak. Ukazujući bratu milosrđe, on mu je dao priliku. Onu koju Gregor neće
oklijevati iskoristiti. Patrick nije mogao riskirati Lizzien život bratovom časti.
S metkom u bedru, on neće moći odgovoriti Gregoru. A sa samo četiri svoja
čovjeka protiv Gregorovih deset divljaka, oni ne bi mogli obraniti Lizzie ako on umre.
Stišćući zube da ugrize krik boli, on ustane.
- Zadržite ih. - reče Robbie, penjući se na konja. Bol koji mu je pucao nogom
gotovo ga zbacila preko konja, samo svjesnost o ružnoj smrti koja je čekala Lizzie
zadržao ga je u sedlu.
Robbie kimne. - Da, poglavaru.
- Špilja. - Patrick odgovori na tiho pitanje. - Ako možete doći večeras da vas
ne slijede. Inače odvedi ljude na Balquhidder Kirk kako je i planirano.
Robbie mu kratko kimne glavom, i prije nego što su drugi shvatili što će
učiniti, Patrick zgrabi Lizzie s njezina konja, postavi je ispred sebe, i nestane u
drveću.

225
 Klub Brbljivica

Sedamnaesto poglavlje

L
izzie se borila mahnito protiv njega dok su jurili kroz drveće u tamu,
užas dana ju je konačno uhvatio.
Patrickova ruka je stegne snažno pod rebrima, zbijajući je uz njega.
Poznati mišićavi zid prsa osjećala je kao nepopustljivi granit.
- Prokletstvo, Lizzie, prestani. - reče joj oštro u uho, glasa ispunjenog boli. -
Pokušavam spasiti naše živote, ali ako ćeš me tako udarati nogama pasti ćemo.
Ona se smiri. Njegova noga. Bože, ustrijeljen je. Trenutak jezive panike kada
je metak eksplodirao je još uvijek bio ugraviran na njenom bezumnom srcu. Čak i
nakon što ju je odbacio i izdao je, ona nije htjela da umre. Ne još, barem. Ne dok ne
sazna istinu. Tada ga i ona sama može ubiti.
Sjetila se šoka, snažnog grča u grudima, kad je podigao svoj mač protiv
njenog stražara, sprečavajući ga da ubije MacGregora, koji ju je napao. On se
pridružio MacGregorima protiv članova njenog klana, a zatim se okrenuo i borio s
njim. To nije imalo smisla.
Bilo je očito da su se poznavali - više nego poznavali. Gledajući natrag na
borbu između njih -postojalo je nešto ... Zatvorila je oči, boreći se protiv gorkog
okusa koji se dizao uz njezino grlo. Ne! Nije htjela to vidjeti. Nije htjela ni priznati
mogućnost. - Zašto trebam ići igdje s vama?
- Biste li radije da sam vas ostavio tamo s njima?
- Dakle, vi ste bolje od dva zla?
On ispustio zvuk poput smijeha, ali previše ispunjen boli. - U ovom slučaju,
da.
Iako se htjela boriti protiv njega, prisiliti ga da se suoče i zahtijevati
objašnjenje, ozbiljnost njihove situacije se pokazala zastrašujuća. U jednu stvar koju
je Patrick ranije rekao nije bilo sumnje: pošast MacGregor ju je želio povrijediti. I

226
 Klub Brbljivica

sviđalo se to njoj ili ne, sve što je stajalo između nje i zle zvijeri je bio Patrick.
Ranjeni Patrick. Ugrizla se za usnu od vala panike.
Bila je tiha dok su se probijali kroz šumu, lupanje njezina srca jednako brzo i
bijesno kao i konjska kopita, sve dok se Patrick nije iznenada zaustavio u masivnim
brdima, u blizini velikih stijena.
- Zašto se zaustavljamo?
- Nikada im nećemo pobjeći na konju. Moramo se pokušati izgubiti, i moramo
se sakriti negdje na sigurnom da izvadim ovaj metak iz moje noge.
- Gdje idemo?
- Na sjever.
Ona se smrzne. Dunoon je prema jugu. – Ali...
- Odlazak u Dunoon više nije moguć, Lizzie. Ne sada, barem. Ja ću vas odvesti
tamo, ali ne mogu sam. Ne dok nas slijede. Nikada nećemo uspjeti.
Sjahao je oprezno na stijenu tako da ne ostavi trag, i brzo ju je spustio pokraj
sebe. Nakon što je skinuo torbu i plejd s konja, te ih bacio preko svojih ramena, koja
su već bila natovarena lukom i mačem, udari konja po boku, uzvikujući naredbu na
visijskom jeziku. Konj nestane poput metka, u drveću i mraku ispred Lizzie da čak
nije imala priliku reagirati.
Odjednom je osjetila tišinu i tamu. Mjesečina nije bila dovoljno jaka da prodre
kroz guste krošnje stabala.
- Uz malo sreće, proći će neko vrijeme prije nego što uhvate korak s konjem. -
šapne joj blizu uha, zatim se spusti na drugu stranu stijene i doda joj ruku. - Pazite
gdje stajete. Oni će nas pratiti.
Gdje su bili? Izgubila je osjećaj za smjer prije nekog vremena.
Nevoljko, ona sklizne rukom u njegovu i skoči dolje pokraj njega. Stojeći tako
blizu njega, sa poznatim muževnim mirisom koji se omatao oko nje, zapala je u
konfliktne emocije. Mislila je da ga je tako dobro upoznala. Mogla je zatvoriti oči i
osjetiti upravo ono kako se osjećala u njegovim rukama-pritisnuti obraz uz njegove
nevjerojatne grudi. Rukama pratiti trag slojeva tvrdih mišića. Gledati ga u oči dok
gura svoje koplje u nju, ispunjavajući je centimetar po neverovatni centimetar.
Opet je zamjenila seks s ljubavlju.

227
 Klub Brbljivica

Dio nje htio se katapultirati u njegovo naručje i briznuti u plač; drugi dio je
želio zabiti mu šake u prsa i povrijediti ga kao što je on povrijedio nju. Prevario ju je-
razmjera kojih je bila gotovo previše prestrašena da bi saznala. - Zašto nas prate?
Poznajete ljude koji su nas napali, ne pokušavajte poreći.
- Neću to poreći. Možete me pitati sve što želite, Lizzie, ali ne sada. Moramo
brzo pobjeći.
- Čekajte. - Ona pogleda dolje. - Vaša noga. - Krv je prodirala kroz smeđe
kožne hlače. Velika mrlja se formirala visoko na lijevom bedru, a tamna rupa u blizini
vanjskog dijela pokazivala je gdje je metak ušao. Brzo, podigla je svoju vunenu
suknju i poderala donji dio jedne od svojih podsuknji. Držeći je, reče mu: - Bolje da
to povežete s ovim.
Znatiželjno ju je pogledao, prije nego što je brzo uradio kako mu je rekla. -
Hvala.
Ona kimne, a zatim su krenuli. On ju je vukao kroz šumu po njegovom, u
suprotnom smjeru od onog kojim su jahali. Očito se nadao da će slijediti konja. Čak i
ranjen, kretao se kroz drveće s agilnosti i brzinom divlje mačke; jedva je mogla držati
korak s njim.
Povremeno gunđanje nad neravnim terenom bio je jedini podsjetnik da je
imao metak u nozi.
Unatoč hladnoći, znoj joj se skupio na čelu i između grudi. Dah joj je bio sve
teži i teži usred ljutitog lupanja njezina srca. Trčali su dok nije pomislila da će joj se
pluća rasprsnuti.
Počela ga je povlačiti.
Usporio je i ponudio joj vode iz kože u torbi. Uzela je dugi gutljaj, zahvalna za
trenutak predaha.
- Ne možemo se zaustaviti, Lizzie. Još samo malo dalje.
Ona uzdahne, boreći se za dah, nemoćna mu reći da ona ne može ići dalje.
Bože, što nije u redu s njim? Jedva da je bio zadihan. U tami, mogla je samo
razaznati stisnutu vilicu od bolova, koji mora da su bili strašni.
- Mogu vas nositi, ako ste preumorni, - reče joj.
Njene oči se rašire. Bio je ozbiljan. Napravila je smiješan zvuk, pola plač i pola
smijeh, te je odmahnula glavom. On bi to učinio. Čak i ljuta kao što je bila, nije

228
 Klub Brbljivica

mogla zamisliti što bi dodatna težina učinila njegovoj nozi. Štoviše, osjetila je da će
ga trebati što jačeg je bilo moguće za ono što se nalazi ispred njih. Možda su njegovi
ljudi bili u pravu: Ništa ga nije moglo povrijediti.
Zašto je ikad pomislila da bi mu moglo biti stalo do nje?
Duboko udahnuvši, ona se usredotočila na stavljanje jedne noge ispred druge
i pokušavala ne misliti kako joj gore pluća.
Nakon otprilike još jedne milje-iako je imala osjećaj da ih je bilo pedeset- nebo
se malo otvorilo, stabla nisu bila tako zatvorena zajedno, a tlo pod nogama je bilo
obraslo gustom paprati i vrijeskom. Pustio ju je da se odmara nekoliko trenutaka dok
je on skupljao pregršt palih grana i mahovine, za koje se nadala da znače vatru u
bliskoj budućnosti.
Jednom kad su izašli iz zaklona drveća, bili su prisiljeni da sporije hodaju.
Uporišta vrijesa mogu biti vrlo blatnjava.
Nakon kratkog vrijemena ugledala je ogromne stjenovite planine. - Što je to?
- Beinnmheadhonaidh. - Brdo od Pećina, u prijevodu. - Pučanstvo u nizinskim
predjelima ga zovu Ben Venue.
On je spomenuo pećinu Robbieju, pa je možda to bilo njihovo odredište?
Nadala se da je.
Usporio je njihov tempo još više kada su brda i udoline ustupile mjesto
kamenu. – Oprezno. - upozori je, - Kamenje može biti glatko od magle, čak i ako ne
pada kiša.
Trudila se, ali bilo joj je teško vidjeti.
Zaobilazili su oko podnožja planine dok nisu stigli do uske, strme provalije.
Kada je pogledala gore, sve što je mogla vidjeti bilo je stjenovito lice litica.
Zastala je u svojoj stazi. - Ne mislite valjda da se popnemo gore?
Nasmijao se. - Dapače. Ne možete ga vidjeti odmah, ali za oko stotinjak stopa
je otvor u stijenama. Špilja je poznata kao Coir nan Uriskin.
Špilja satira. - Zvuči idilično, - reče ona suho. - Pretpostavljam da je ukleta,
također.
- Ne! - Čula je vedrinu u njegovu glasu. - Iako je ovo područje trebalo biti
mjesto susreta za sve gobline u Škotskoj.

229
 Klub Brbljivica

Ona zadrhti. Iako nije bila praznovjerna, mjesto je bilo sablasno u mraku. -
Neće li znati gdje se nalazimo?
On odmahne glavom. - Trebali bi putovati na jug neko vrijeme; to će nam dati
nekoliko sati.
- Što je s Robbiejem i drugim ljudima?
Lice mu se smrkne. - Oni mogu voditi brigu o sebi.
On bi bio s njima, da nije mene.
Nakon kratke, ali zahtjevne uzbrdice, baci nekoliko kamenja duboko u špilju-
očito da zastraši bilo koje divlje zvijeri koje ga koriste za dom-potom se provukao u
široku šupljinu špilje. Kad je ušla unutra, vidjela je da je velika kao njezina odaja u
dvorcu Campbell-iako izrazito tamnija.
Uzdahnuvši s ogromnim olakšanjem, pogledala je oko sebe za mjestom na
koje će se srušiti.
- Sjednite ovdje. - reče on, raširi plejd kojeg je skinio s konja na stjenoviti pod
špilje. Gusta vuna pružala je mali jastuk na tvrdom podu, ali u njezinu stanju
iscrpljenosti osjećala se kao da je na krevetu od perja. - Nećemo moći ostati ovdje
dugo, ali moram izvaditi metak iz noge.
Njegova stvar, od tona se iznenađeno digla. - Kako to namjeravate učiniti?
- S mojim bodežom.
Bože moj, on će ga iskopati iz sebe. - Nije li to opasno?
- Činio sam to i prije.
Nije bilo odgovora, iako je pretpostavljala da je to tako. Pružio joj je kožu s
vodom i malo suhog kolača od zobi, koji je žvakala polako dok se kretala špiljom. Bila
je gladna, a kolač od zobi joj je jedva bio dovoljan; nije jela otkako su rano jutros
otišli. Prije stoljeća.
Postupno, disanje joj se vratilo u normalu, a njezino tijelo je počelo osjećati
posljedice hladnoće, vlažnog noćnog zraka, pa je bila je sve više zahvalna za vatru
koju je Patrick počeo praviti.
Poslagao je nekakvo kamenje u blizini stražnje strane špilje u krug i postavio
grane na vrh. Nakon skupljanja mahovine u kolut, počeo je guliti vanjski sloj kore sa
komada breze njegovim bodežom, a zatim ga je slomio.
- Što radite?

230
 Klub Brbljivica

- Drvo i mahovina su previše vlažni da uhvate iskru iz mog kremena, ali ulje u
ovoj kori se lako zapali.
Nakon nekoliko udaraca kremenom, čula je kako plamen zahvaća koru u hrpi
mahovine. On puhne u njega sve dok se nije pojavio plamen, a zatim je pažljivo
preseli na hrpu drva. Nekoliko minuta kasnije, vatra je pucketala.
Promatrala je njegovo lijepo lice u treperavoj svjetlosti, tvrde kutove njegovih
jagodica, njegovu čeljust, ravnu liniju nosa.
Srce joj je stisnulo kad se njegovo lice spojilo s drugim. Nije više mogla
ignorirati.
- Vi ste jedan od njih. - reče ona gušeći se. - Vi ste ... - Ona je jedva mogla
izgovoriti te riječi, naziv joj je bio gorak na jeziku. - MacGregor. - Odmetnik, bič,
neprijatelj njezinog klana.
Mogla je reći po ukrućenim ramenima da mu se ne sviđa njezin ton. Polako se
okrenuo da je pogleda, njegov izraz lica je bio maska ljutitog ponosa. - Ako se
sjećate, ja više ne smijem koristiti svoje ime. - Pogled mu je probadao. - Ali, da, bio
sam rođen kao Patrick MacGregor, najstariji sin Ewina Mentora.
Ona tiho krikne. Teški teret u grudima joj je bio nepodnošljiv. Potvrđujući
istinu je bio brutalni udar, usprkos njezinim sumnjama.
MacGregor. Bio je MacGregor. On ju je prevario i obmanuo. Ali zašto?
Srce joj je snažno tuklo. Nije znala može li izdržati istinu, ali morala je čuti sve,
svaki ružan, odvratan dio.
Oči joj nisu napuštale njegovo lice, tražeći neki znak emocija na tom
neumoljivom pročelju. Reci mi da to nije ono što mislim. - A čovjek koji me je napao?
Čovjek koji me želi ubiti?
Usta su mu se stisnula u mračnu crtu i puls na vratu počeo lupati, ali nije
ustuknuo od njezinog pogleda. Ona se pripremila za najgore. I došlo je.
- Moj brat.
Gušenje je razdiralo dubine njezina srca razbijenog s boli poput nijedne prije.
Taj divlji, ludi čovjek je bio njegov brat. Mogla je samo nijemo zuriti u njega dok su
posljedice njegovih riječi divlje udarale u glavi. Kao da je prvi put vidjela pošast
MacGregora.
Kao da prvi put vidi Patricka.

231
 Klub Brbljivica

Oči su joj gorile ognjem neprolivenih suza, shvaćajući da ju je iskoristio. - Vaše

pojavljivanje na cesti onog dana nije bila slučajnost.
Tračak žaljenja mu je prošao preko lica. Prodrla je kroz neumoljivu fasadu, ali
bilo je prekasno.
- Ne, to nije bila slučajnost, ali nitko nije trebao biti ozlijeđen.
Njezina brada je podrhtavala nekontrolirano. - Trebam vjerovati u to?
MacGregori su slabo poznati po svojem suosjećanju i gospodskim manirima.
Ignorirao je sarkazam, iako su mu oči zabljesnule. - Kao što ste bez sumnje
shvatili po onome što ste vidjeli danas, moj brat i ja ne vidimo stvari na iste načine.
Da se nije osjećala kao da umire iznutra, ona bi se nasmijala na
nedorečenosti. - Znači da me on želi ubiti, a vi ne?
Napravio je grimasu. - Nešto tako. Ali nikada nisam mislio da će otići ovako
daleko. Gregor je vrućeg temperamenta i može ga biti teško obuzdati, ali uvijek je
bio odan.
Zurila je u njega, videći ga prvi put. Vidjevši nešto što nikad prije nije vidjela.
Snaga i žilavost su uvijek bile tu, ali sada je vidjela crtu bezobzirnosti. - Bože, ja vas
ne poznajem.
On ustane i povuče je na noge, prisiljavajući je da ga pogleda. - Ja sam isti
čovjek kao prije. Isti čovjek kojeg si rekla da voliš.
Kako se usuđuje baciti joj to u lice! Natjerati je da vidi kakva je potpuna
budala bila. - Voljela sam Patricka Murraya, ne nemilosrdnog razbojnika. Voljela sam
čovjeka koji ne postoji.
Vilica mu se stisne. - Ja sam isti čovjek. Vi znate o meni sve što je važno.
- Što? Da ste odmetnik i lopov? Ubojica..
- Ne, - zareža on, lica napetog od bijesa. - Nisam svetac, ali nikad nisam uzeo
život drugome osim u borbi.
- Pa što se onda dogodilo na Glenfruinu, ubojstvo četrdeset nedužnih dječaka,
bilo je prihvatljivo, jer se dogodilo tijekom bitke? -
Njezina strelica je bila dobro usmjerena; on se namršti. - Ne vjerujte svemu
što čujete, Elizabeth. Iako je moj klan preuzeo krivnju za taj čin, ubijanje tih dječaka
nije učinio klan MacGregora, već skitnice MacDonaldi. Naša borba je bila sa

232
 Klub Brbljivica

Colquhounima-bitku koja se vodila na nagovor vašeg rođaka. Iako će lukavi Argyll

vjerojatno tvrditi drugačije.
Njegova optužba je iznenadi. Lizzie je znala da nije bilo izgubljene ljubavi
između rođaka i Colquhouna, ali nije mogla vjerovati da je njezin bratić tako
iskoristio MacGregore da obave njegov prljavi posao, a zatim ih lovio za to. A ubijanje
tih dječaka je bila samo jedna od strahota koja je visila nad glavama MacGregora.
Sjetila se svog brata. Njezinih mrtvih stražara. - Želite li reći da ugled vašeg klana
nije zaslužen?
- Neki od mojih rođaka su divlji i razuzdani, ali zar ne možete isto reći i za
neke svoje? Da, ja sam krao, ali zato da moj klan ne izumre od gladi ili vremena.
Koliko je to različito od toga što je vaš klan ukrao moju zemlju?
Je li to bilo ono o čemu se radi? Osveta?
Nije ih više mogla zadržavati, vruće suze joj poteku niz obraze. - Zašto? Zašto
ja? - Upita ona gušeći se, gledajući u njega kao da bi joj mogao dati odgovor koji bi
popravio stvar, kada su oboje znali da ga nije bilo.
Patrick nikada nije zamišljao da će biti ovako. Mrzio je što ju je povrijedio.
Mrzio je što plače. Želio ju je povući u naručje i poljubiti suze, ali se prisilio da se ne
pomakne. Ona sada nije željela njegovu utjehu, ona je htjela objašnjenje. Istinu.
Dugovao joj barem toliko.
Susretne njezin pogled. - Campbelli su ukrali zemlju moje obitelji. Želio sam je
vratiti.
- Zemlja? - Reče ona ošamućeno. - Koja zemlja?
- U blizini jezera Zaradite. Argyll ju je nedavno dodao vašem mirazu.
Krv joj se povukla iz lica. Ona se zagleda u njega užasnuto, svi njezini osjećaji,
slomljeno srce, sve se jasno ocrtavalo u njezinim očima. Izgledala je tako krhka i
ranjiva - poput mačića kojeg su upravo šutirali. On.
Posegnuo je za njom, ali ona se odmakne daleko. Odbacivanje mu je spalio
grudi.
- Znači iskoristili ste me zbog moje zemlje? Zbog nekih sitnih osveta mom
rođaku i braći?
Izazvala je njegov bijed tako ležerno odbacivši očajničku situaciju njegovog
klana. - Uvjeravam vas, ne postoji ništa beznačajno u neprijateljstvu između naših

233
 Klub Brbljivica

klanova. - Imao je dosta razloga za osvetu. Ali ne na Lizzie. - U početku sam vas
tražio zbog svoje zemlje, ali to nije jedini razlog zbog kojeg sam vas htio oženiti.
Zakoračio je prema njoj, bol u nozi i njezino povlačenje kao da ga se boji ga je
zaustavilo. Boji se mene. Bol u nozi odgmizala mu je do prsa. - Stalo mi je do tebe,
djevojko. - reče on tiho.
- Vi ste me prevarili. - uzvrati mu, ljutnja je probijala sjaj suza. Njene oči su
sjajile poput safira. Možda je bilo više divlje mačke u njoj nego mačića. - Zašto bih
vam vjerovala?
- Zato što je to istina.
- Istina? Što je o vama istina? Nije vaše ime, a ni vaš cilj ... - Glas joj je pao, a
ona ga pogledala s obnovljenim užasom. - Dragi Bože ... vaša žena i dijete?
Susreo je njezin pogled nepokolebljivo. - Nikada nisam bio u braku.
Ona uzdahne i pokrije usta prstima. - Kako ste mi mogli lagati o nečemu kao
što je to? Spasiti me od lažnih razbojnika nije bilo dovoljno - morali ste izmisliti mrtvu
ženu i dijete da zaradite moju sućut?
On se nije sramio prezira koji je znao da je zaslužio. - Morao sam imati razlog
da objasnim svoju prisutnost na cesti. Jedan koji ne bi poticao daljnja pitanja.
- Čestitam, - reče ona, a glas joj je bio natopljen sarkazmom. - To je bio
sjajan plan. I uspješan, štoviše. Pala sam pravo u vašu zamku. Jeste li odabrani zbog
vašeg zgodnog lica ili zbog vještine zavođenja?
- Dovraga, Lizzie, nije bilo tako. - Ali mali dio njega zazvoni. Nije želio da ona
ikada dozna za njihov prvi susret niti da sazna kako je mislio da će biti lagana meta -
osjetljiva na zavođenje. Sada kada ju je upoznao, shvatio je koliko bi je to
povrijedilo.
- Nije bilo tako? Iznenađena sam što ste se još gnjavili sa zavođenjem s
obzirom na sve. Zašto me jednostavno niste oteli i prisiliti me da se udam za vas?
Čini se više u skladu s metodama vašeg okrutnog, krvožednog klana.
Potisnuo je bljesak ljutnje na nju -znao je da je zaslužio. - To nije moj način.
Nisam htio ženu koja me ne želi. Prisilni brak je lako razvrgnuti.
- Htjeli ste zemlju. - Čuo je neujednačenost njezina disanja kao da se hvata u
koštac s implikacijama. - Htjeli ste da se zaljubim u vas. - Praznina u njezinom glasu
ga je rezala. - Bože, ja sam takva budala.

234
 Klub Brbljivica

Znao je da je ono što je učinio bilo neoprostivo. Znao je kako ju je povrijedio i

Montgomery. Mislio je da je učinio istu stvar. No, ono što se dogodilo između njih
bilo je drugačije.
- Želio sam da želite brak sa mnom. Nema izgovora za ono što sam učinio,
Elizabeth. Mrzio sam vas obmanjivati, ali sam imao dobar razlog zašto sam to učinio.
Ono što se dogodilo između nas bilo je stvarno. Možete li iskreno vjerovati da ne
marim za vas? Sve što sam učinio je zato što mi je stalo do vas. Borio sam se protiv
vlastitih ljudi, mog vlastitog brata, kako bih vas zaštitito.
- Sve to dokazuje da me niste željeli vidjeti mrtvu prije nego što ste mogli
zahtjevati svoj plijen.
- Prokletstvo, Lizzie, to nije istina. Ako mi nije stalo do vas, zašto sam vas
požurivao da prihvatite prosidbu Roberta Campbella? Znao sam da vam ne mogu
uskratiti priliku za sreću. Pokušao sam otići one noći kad ste došli u vojarnu.
- Ali ja vas nisam pustila. - reče ona, a glas joj je vrvio od gađenja prema sebi.
- Vaša savjest može biti mirna, čak i ako je imate. Ali hvala Bogu moja pogreška nije
nepopravljiva. Hvala Bogu nisam se udala za vas. Biti ću sretna kada vas više nikada
ne budem morala gledati.
Njezine riječi su ga zabolile više nego što je želio priznati. Koliko je to govorila
zato što je povrijeđena a koliko zato što je on bio MacGregor? - Vaša želja će se
uskoro ostvariti. - Reče on oštro. Poželio je da ne mora biti na ovaj način. Poželio je
da je preklinje da razumije umjesto što pokušava olakšati njihov rastanak. Želio je da
se ne moraju rastati.
Dovraga, znao je da ne smije imati takve želje.
Njegove oči susretnu njezine. Obrazi su joj bili rumeni, a oči izazivale vatrom. -
Mrzim vas.
Njezine riječi su pokrenule nešto primitivno u njemu, bljesak vrućih i žestokih
osjećaja. Bijes. Frustracija. I strah da bi to moglo biti istina. Nije mislio, samo je
reagirao, i uvukao je u naručje. Njegovo srce je tuklo snažno, divlje, opasno, uz
iskonsku potrebu da dokaže da je ona u krivu.
Ona me ne mrzi. Neću je pustiti.
On otvrdnu pored nje, njegovo tijelo je reagiralo na poznatu toplinu njenoga.
Nikada nije imao takav osjećaj da je izvan kontrole. Želio ju je upiti u sebe.

235
 Klub Brbljivica

Poljubiti.
Uzeti je.
Ona uzdahne i pokuša se istrgnuti iz njegovih ruku, ali ju je držao čvrsto.
Mogao je osjetiti ljutite otkucaje njezina srca, vidjeti kako joj usta dršću, oči
šire vlažne od suza.
Zurili su jedno u drugo jedan dugi trenutak, njezina meka usta otvorena ispod
njegovih. Gotovo je mogao osjetiti njezinu slatkoću na svom jeziku, kako ga zove.
Njegovo tijelo se treslo, od nekontroliranog poriva ... gotovo nasilnog.
Sjetivši se situacije u kojoj se nalaze zaustavio se kao od hladnog tuša, pustio
ju je naglo kao što je i zagrlio. Što on to dovraga radi?
Ono što je bilo između njih nije se moglo zanijekati. No, dokazujući to neće
učiniti ništa, osim poniziti svoj muški ponos.
Provuče ruku kroz kosu, okrećući se od nje i dopuštajući da mu se krv ohladi.
Gledala ga je oprezno.
Konačno, on progovori. - Možete me mrziti kasnije. Ali sada, ja sam sve što
stoji između vas i preživljavanja.
Mogao ju je zamisliti ovdje samu. Razmažena djevojka odgojena u dvorcu
sama u divljini. Ne bi preživjela ni jedan dan. Što je dovraga mislio? - Mislim da
nemate ni najmanju predodžbu o neizvjesnosti naše situacije, ali ako želimo imati bilo
kakve šanse, moram izvaditi ovaj metak iz noge.
Njegovo tijelo je još uvijek vrvilo nasilnim emocijama, kad je sjeo ispred vatre,
izvukao nož iz korica na njegovu struku, i dao se na posao.
Lizzie je gledala kako Patrick briše oštrice njegovog bodeža o njegove hlače-
čisteći ga, iako je koža bila prekrivena prljavštinom i prašinom. Srce joj je i dalje
tuklo od okrutnosti njegovog napada. Bez obzira na to što je na trenutak željela
njegove usne na njezinima.
Mrzim ga. Nikada nije osjećala takvu ljutnju - iracionalnu u intenzitetu. Da ga
već nisu upucali, ona bi to učinila sama. Radije bi bila bilo gdje nego ovdje s njim.
Bio je MacGregor. Brat čovjeka koji ju je napao. Nije je htio za sebe, već zbog
njezinog miraza. Iskoristio ju je kao pijuna na šahovskoj ploči, prevario je, učinivši da
se zaljubi u njega, sve radi nekoliko komada zemlje.
Sve je bila laž.

236
 Klub Brbljivica

Ja sam takva budala. Što je zapravo vjerovala da mu je stalo do nje. Naravno

da jest, to je bilo ono što je želio. Sve je dio njegovog okrutnog plana. Ona prekriži
ruke oko svog struka, kao da očekuje napad, boreći se da se ne raspadne. Mislila je
da je pronašla sreću, ali sve što je našla je bila izdaja. Kako je mogla tako pogriješiti?
Opet.
Bože, kako boli. Gori joj u grudima. Osjećala se kao da joj je srce upravo
iščupano.
Trebao je biti naviknuta na to. Ali nije bilo samo razočaranje. Njezini osjećaji
za Patrick su bili toliko dublji nego što je ikad osjećala za Johna Montgomerya.
Suze su joj navirale iza očiju, ljutnja i bol su se pretvarali u snažnu oluju. Usta
su joj počela drhtati. Dah joj se ubrzao.
Budi jaka.
Željela je više nego išta da zakopa glavu u ruke i plače, ali nikada mu ne bi
dopustila da vidi koliko ju je povrijedio. Ona zatvori oči i potisne vlastite emocije,
znajući da sad nije bilo vrijeme za to.
Bio je u pravu. Kad se sve ovo završi više ga nikad neće morati vidjeti opet, ali
sada joj je trebao. Mrzila ga je, ali to je bila istina.
Pokušala je ne gledati u njega. Ne bi se trebala brinuti o tome što je radio.
Čula je zvuk paranja i znala da je napravio veći otvor na njegovim hlačama.
Dragi Bože, on će to stvarno učiniti. Osjetila je hladan grč u trbuhu.
Govoreći si da je to samo zato što joj je potreban da preživi, upita ga: - Da li
vam je potrebna bilo kakva pomoć?
On odmahne glavom. - Ne, pobrinuo sam se za dovoljno rana na bojištu da
znam što trebam učiniti. Nije previše duboko, mogu vidjeti metak. Da je čekao samo
nekoliko metara prije pucanja ne bismo vodili ovaj razgovor. - Pogledao ju je sa
strane. - Možda ne želite gledati.
Ona napući usne. Nije bila neka slaba djevojka. No, svejedno se našla kako
stišće vunu od plejda između prstiju.
Nakon što je otpio dugi gutljaj iz jedne kože - a sumnjala je da je u njoj nešto
jače od vode, Patrick stavi dršku svog noža u usta i koristeći bodež počne kopati po
krvavom neredu. Razlog zašto mu je nož bio u ustima postao joj je jasan trenutak
kasnije. Njegovo cijelo tijelo se napne od invazije, zubima je stiskao držak, mišići u

237
 Klub Brbljivica

vratu i rukama su mu bili napeti, a grleni zvuk se začuo duboko u njemu. Bol je
sigurno bila nepodnošljiva, ali ruka mu nije oklijevala. U jednom glatkom potezu on
je zaroni vrh bodeža duboko u rupu.
Napravio je još jedan stenjući zvuk kad je počeo manevrirati vrhom po nozi.
Bodežom zahvati metak a zatim ga pomoću dva prsta druge ruke iskopa van.
Krv je potekla niz njegovu nogu, toliko krvi da se prestrašila da nešto mora biti
pogrešno. Nesvjesno, srce joj je mahnito udaralo.
Iskoristio je platno koje mu je dala da stisne ranu i još jednom potegao dugi
gutljaj iz kože prije nego što je počeo zagrijavati oštricu svoga bodeža u vatri.
Prezirala ga je, ali nije više mogla sjediti po strani. Bez riječi, Lizzie ustane,
dođe do njega, klekne i preuzme neugodno krvavu krpu. Metalni miris je bio
pomiješan s mirisom viskija.
Njihovi pogledi se sretnu, i ona je vidjela zahvalnost u njegovu pogledu.
Držao je nož u plamenu, sve dok nije postao sjajan. Nakon što je skinuo čelik
s vatre, podigao je njenu ruku i tkaninu od noge. Pokazujući joj da se vrati, bez
oklijevanja, stavio je oštricu na otvorenu ranu.
Cijelo mu se tijelo zgrči. Od mirisa spaljenog mesa skoro je povratila, ali
prisilila se da se smiri. Stavila je ruku na usta kako ne bi vrisnula. Bože, kako je to
mogao učiniti?
Da mu netko drugi učini ono što je upravo učinio je bilo dovoljno loše, ali da to
napraviš sam sebi ... za to treba snage. Žilavosti koju ona nije mogla ni početi
shvaćati.
Konačno, nakon što se činilo kao vječnost, ali vjerojatno je trajalo samo
nekoliko sekundi, on ukloni oštricu iz njegove noge i držak noža iz usta.
Lizzie ponovno podigne suknju i otrgne svježi komad muslina sa njezine
podsuknje, koja joj je sada bila samo do koljena. Pruži mu ga, a on njime zamota
sprženu ranu.
Razmijenili su dug pogled. Od boli u njegovim očima joj se srce stisne, morala
se boriti protiv poriva da ga utješi. Bio je tako blijed, duboke crte boli i umora su mu
bile urezane oko usta.
Činilo se da razumije njezinu nepriliku.

238
 Klub Brbljivica

- Idite, odmorite se, Lizzie, - reče joj nježno. - Imamo samo nekoliko sati.
Preopasno je putovati ovim brdima noću; morati ćemo krenuti s prvim svjetlom.
Htjela je nešto reći, ali što je ostalo da već nije rečeno? Umjesto toga, ona
klimne glavom i vrati se na svoje mjesto na pokrivaču. Sama. Legne i namjerno se
okrene od njega, da ne bi bila u iskušenju da bdije nad njim. Nije mu bila potrebna;
zašto je ikada pomislila drugačije? Zatvori oči, i pusti da je iscrpljenost obuzme.
Škripa nekoga kako hoda tiho preko stijena zvonila joj je u uhu pritisnutom na
tlu, budeći je. Njezine oči se otvore u polutami, i s olakšanjem je vidjela da je to bio
samo Patrick. Na trenutak, srce joj je poskočilo radosno-zaboravljajući gdje su bili i
što se dogodilo-a onda ju je istina vratila natrag u stvarnost. Stvarnost je u obliku
tamne, stjenovite pećine, ustajale od životinjskih mirisa, s više pukotina nego je
željela istražiti.
Vatra se ugasila, ali začudo, nije joj bilo hladno. Pogleda dolje i ugleda plejd
omotan oko nje.
- Možete se pobrinuti za vaše potrebe dolje na jezeru. - reče on, prelazeći
prstima kroz još uvijek vlažnu kosu.
- Ostavio sam vam malo sušene govedine i komad zobenog kolača. Nije puno,
ali moramo paziti za svaki slučaj.
Pokazao je na stijene u blizini. - Ja ću se popeti na brdo da pogledam bolje
područje prije nego što krenemo.
Lizzie je osjećala nepoželjano probadanje u grudima. Izgledao je grozno. Iako,
da ga nije poznavala tako dobro, ne bi mogla primijetiti linije urezane oko njegovih
usta, prazninu u očima, i blago bljedilo kože. Znakovi da je noć proveo u bolovima
koje niti kupanje u jezeru nije moglo oprati. Njezino bezumno srce mu je poletjelo.
Bila bi iznenađena da je uopće spavao.
- Vaša noga ... - počela je. - Boli li jako?
On slegne ramenima. - Imao sam i gorih.
- Ali ... - Ugrize se za usnu, ne mogavši sakriti svoju zabrinutost.
- Neću umrijeti, Lizzie. - reče on nježno. - Ne još, barem. Ali moj brat i tvoj,
kad otkrije što se dogodilo, dat će sve od sebe da to promjene. Morat ćete biti jaki
ako želimo imati šanse. Neću lagati, djevojko. Sljedećih nekoliko dana će biti teško.
Hoćete li moći?

239
 Klub Brbljivica

- Naravno, - odgovori ona, ojađena da je smatra tako slabom.

Kasnije, ona će dovesti u pitanje to svoje samopouzdanje.

240
 Klub Brbljivica

Osamnaesto poglavlje

L
izzie se držala bolje nego je Patrick očekivao. Tvrdoglavi ponos očito
ima svoje prednosti.
Dao joj je izazov, od kojeg ona neće lako odustati.
Po načinu na koji je pažljivo izbjegavala njegov pogled, znao je da je bila
povrijeđena. Njezin početni gnjev se pretvorio u tugu, kao da oplakuje smrt voljene
osobe. Iako nije bila od onih koji su mrzovoljni ili sanjari, ovo mirno prihvaćanje je
gotovo teže prihvatiti. Htio je da se istrese na njemu, ali to nije bio njezin način.
Znao je da će biti teško kad joj otkrije istinu, ali vidjeti izdaju u njezinu
pogledu bilo je mnogo gore nego što je zamišljao. Jedina utjeha mu je bila da je
barem više ne obmanjuje.
Njihov spor tempo kroz blatnjavi prijevoj između jezera Katrine i Achray
poznat kao Bealach nan Bo, Prolaz goveda, gdje su članovi njegovog klana vodili
svoju stoku (neki ukradenu) iz Visočja u nizine, je trajalo dulje nego je očekivao,
kompliciran njegovim naporima da sakrije blatnjave tragove i izbjegne opasne litice.
No, dok su se uspinjali sve više i zemlja je postala čvršća, bio je u mogućnosti da
ubrza njihov tempo.
Niski oblaci i magla koja se spustila kako je dan odmicao nisu slutili na dobro, i
Patrick je htio da dođu do ruba drvoreda uz brdo Binnein prije nego kiša počne
padati. Nije bilo špilja u tom području, ali on će napraviti nekakav zaklon koji će ih
zadržati dovoljno suhima dok budu čekali da vide jesu li pobjegli svojim
progoniteljima.
On je bio naviknut da ga progone i da nestane u divljini, ali ovaj put je bilo
drugačije.
Pogleda Lizzie, primjećujući zarumenjene obraze i teško, neujednačeno
disanje. Nije bila navikla na ovu vrstu napora, pa čak i uz pomoć štapa koji joj je on

241
 Klub Brbljivica

napravio od grane stabla, ona se borila. Ali ako su htjeli ostati ispred njegova brata,
morali su zadržati tempo.
Omotana u plejd koji joj je dao poput arisaidh, ona sigurno nije izgledala kao
Campbellova nasljednica. Izgledala je više kao jež. Kosa joj je davno izgubila svoje
vezice, zalutale lanene vitice su joj padale preko lica, i više nego često, zaplićući se u
njezine trepavice. Blato je obojilo donji dio njezine suknje do koljena, a male kapljice
su poprskale ostatak. Barem je imala čvrste kožne čizme za jahanje, a ne slabe
papuče koje je često nosila.
O čemu je dovraga bio razmišljao? Ovo je bilo nakon samo jednog dana u
divljini. S vremena na vrijeme je živio tako tjednima. Kako je mogao ikada pomisliti
da je dovede u ovu vrstu života?
Nije bila jedina koja se borila. Istinu govoreći, veselio se njihovom odredištu.
Svaki korak mu je slao novu iglu boli kroz nogu koja je postajala sve teža za
ignorirati. Riskirao je paljenjem rane da je zatvori jer je lako mogla nastati infekcija.
Ali to neće nastati još danima , ako i bude, ali da to nije napravio, izgubio bi previše
krvi.
Osjetivši da je Lizzie potreban odmor, stao je na maloj uzvisini i ponudio joj
vode iz kože koju je napunio na jezeru. Ona ga je rado prihvatila, uzimajući gutljaj
prije nego mu je vratila.
Stabla su bila razmaknuta, nudeći prekrasan pogled istočno kroz maglu na
jezero ispod njih.
- Je li to jezero gdje smo bili?
Tako dugo je bila tiha da je bilo iznenađenje čuti slatku melodiju njezinog
glasa. - Da. - On pokaže malo dalje prema jugu. - Pećina je na onoj strani planine
tamo.
Ona kimne glavom. - Jezero je lijepo. Kako se zove?
- Jezero Katrine, - reče on, a glas mu je bio napet. Cijeli dan se trudio ne
razmišljati o tome. Koliko su blizu.
Vidio je kako njezine oči gledaju prema istoku, a zatim se zaustave. Oči su joj
svjetlucale od prvog tračka uzbuđenja koje nije vidio danima. - Je li to otok?
On se ukoči. - Da. Molach. - Otočić gdje su se njegova sestra i neke druge
MacGregorove žene i djeca sklonili. Samo ga je činjenica da je to bilo jedno od prvih

242
 Klub Brbljivica

mjesta na kojima će ga brat tražiti kad shvati da nije otišao na jug spriječila da ode
vidjeti Annie. Nije krivio Lizzie za ono što je zadesilo njegovu sestru, ali pokušavao je
ne razmišljati o događajima koji su ih odvojili. Čim Lizzie bude na sigurnom, naći će
Annie. A onda se naći Auchinbrecka.
- Šarmantno je, - reče ona. Kad nije odgovorio upita ga, - Mislite li da nas
prate?
- Da. Moj brat neće odustati lako. - Vidio je strah u njezinim očima i
instinktivno je nastojao umiriti. - Izabrao sam ova brda s razlogom, Lizzie. Nitko nas
neće naći, ako ne želimo.
Iako je namjeravao ublažiti njezine strahove, njegove riječi kao da su imale
suprotan učinak. Obrazi su joj problijedili ispod rumenila. - Idemo u brda?
- Ne, osim ako ne moramo, ali moramo doći do Balquhiddera naći se sa mojim
ljudima. - Bilo je previše opasno pokušati spasiti je sam. Nadao se do pakla da su
Robbie i ostali pobjegli bez problema. Pokazao je u pravcu brda, kuda su krenuli. -
Od tamo ću imati jasan pogled na okolicu. Ako nam je moj brat ušao u trag, ja ću ga
vidjeti. Ako ne postoji nikakav znak, slijediti ćemo jezero i rijeku prema sjeveru, tamo
ćemo se sastati sa mojim ljudima i onda ćemo vas odvesti vašem rođaku.
Ona ga pogleda kao da je lud. - Na Dunoon? Neće li to biti opasno za vas? Što
ako je moja obitelj već otkrila da sam nestala i saznala tko ste? - Zastala je. - Što
ako im ja odlučim reći?
Proviri dolje u njeno malo lice, vidjevši izazov u njezinom pogledu i na
podignutoj bradi. - Hoćete li?
Ona napući usne. - Zapravo bih mogla.
Usne mu se iskrive u poluosmijeh. - Pretpostavljam da ću morati prihvatiti taj
rizik.
Oboje su znali da je njegova tajna sigurna s njom. Bez obzira na to koliko ljuta
bila na njega, Lizzie nije imala nijednu osvetoljubivu kost u svome tijelu. Njezina ruka
neće biti ta koja će odrediti njegovu sudbinu. Ali bila je u pravu. Kad otkriju da je
nestala, neće biti mjesta u nizinama da se sakrije.
- A što ako nam vaš brat uđe u trag?

243
 Klub Brbljivica

- Ići ćemo puteljcima preko brda. Gregor nas neće moći lako pratiti preko
stijena, a mi imamo dovoljno prednosti da ostanemo ispred njega. Ali u ovo doba
godine, penjanje u planine može biti opasno.
- Zašto?
- Vrijeme se brzo mijenja. - Barem je još bilo prerano za snijeg. On prebaci
kožu preko ramena. - Koje će raditi u našu korist i danas. Kiša će ih usporiti.
- Kiša? - Lizzie pogleda na nebo i namršti. - Kakva kiša?
Lizzie se zaklela da se neće žaliti. Bez obzira koliko iscrpljena bila, bez obzira
koliko je gladna, bez obzira koliko se jadno osjećala. Ona će mu pokazati da nije neki
krhki komad porculana koji će puknuti na prvi znak poteškoća.
I onda kao što je predvidio počela je padati kiša.
Ne lagana, maglovita kiša, već pravi pljusak s ledenim naletima vjetra koji
prodire do kosti.
Tako je sada osim što je umorna, gladna, i hladno joj je, dok su stigli na
područje gdje je Patrick odlučio da se sklone preko noći, također bila i mokra.
A kad je shvatila da neće biti ugodne špilje za spavati ove noći, poželjela je
zaplakati.
No činilo se da je podcijenila Patrickovu snalažljivost. Pokazao joj je na palo
drvo da sjedne, dok je on skupljao materijal-grane, borove grančice i mahovinu da
napravi sklonište. Sjela je na drvo, a on je raščistio dio zemlje od stijena i lišća i
napravio konstrukciju od grana. Zatim je provukao grane da napravi krov i položio
mahovinu na tlo da pokrije mokro tlo.
Na otvorenom kraju skloništa, zapalio je malu vatru. Biti će dima, možda, ali je
bilo toplo. I koju minutu kasnije, kad ju je smjestio ispod, shvatila je da je i suha.
- Vi ste to već radili. - reče mu ironično.
Usta mu se trznu. - Možda jednom ili dvaput. - Zastao je. - Nije ono na što
ste navikli.
- Ne. - priznala je. Daleko od toga.
- Jeste li gladni? - Upita je.
- Jesam. - odgovori ona prije nego što je mogao pomisliti da laže.
- Možda uhvatim planinskog zeca. Mogu pokušati naći nešto bobica od loze ili
... - On je čudno pogleda, gotovo kao da mu je neugodno.

244
 Klub Brbljivica

- Ili? - Upita ona.

- Kad bismo imali nekakvu vezicu.
Nagnula je glavu, zbunjeno.
- Takvu koja bi mogla biti dio ženskog rublja.
- Želite gumu sa mojih gaća? Zašto niste rekli? - Vidio ju je golu, ali se zbunio
pričajući o rublju. Bio je ... sladak. Ako se ovog jakog mišićavog visijskog ratnika
visokog preko metra i osamdeset moglo nazvati takvim.
Okrenuo se da joj da privatnosti, a ona brzo počne skidati plejd koji joj je dao
i tešku vunenu jaknu koju je nosila ispod, a zatim odveže svoju haljinu dovoljno da je
povuče prema dolje do struka. Uz svo hodanje i penjanje, bilo bi lijepo da se može
kretati malo lakše. Kad je stigla do svoje potkošulje, međutim, morala se zaustaviti.
Zaboravila je. Bila je vezana otraga.
Ona se ugrize za usnu i pogleda u široka leđa, mrmljajući.
- Je li sve u redu? - Upita on.
- Bojim se ... - Duboko udahnule i započne ponovno. - Bojim se da mi treba
pomoć.
Ona pokrije grudi, potpuno vidljive ispod vlažnog platna rukama kad se on
okrenuo.
Oči su mu zaplamtile na trenutak, zadržavši se na goloj koži ruku i vrata, prije
nego što se sagnuo i stavio joj ruke na leđa, polako odvezujući. Zadržala je dah,
bolno svjesna topline njegovih ruku, svakog zalutalog dodira prstiju na svojim
leđima. Njegovog daha na svom vratu. Njegova tijela tako blizu njenom.
Tijelo joj je treperilo od toliko poznatih intimnih dodira. Njezina koža se naježi.
Od hladnoće, reče ona sebi. Ali onda zašto se toliko zacrvenila?
Bože, zar je samo treba dotaknuti da se rastopi? Zar je tako lako zaboravila da
joj je lagao i varao je od prvog trenutka kad su se upoznali? Zaveo ju je hladnokrvno
samo s jednom namjerom, zbog njezinog miraza? Da je bio MacGregor-neprijatelj
njenog klana i odmetnik?
Uspravila je kralježnicu i prisilila se da ga ignorira i ne dopusti da njegov dodir
utječe na nju.
Zacijelo je osjetio njezin otpor, jer je završio vrlo brzo, promrmljao kratko na
zahvalu i reče da će se vratiti uskoro, ostavljajući je da obuče haljinu u miru.

245
 Klub Brbljivica

Biti sama u šumi u sumrak, međutim, čak i uz vatru, nije bilo pogodno za
stanje njenog mira.
Iskreno, bilo je zastrašujuće. Ona poskoči na svaki zvuk, zamišljajući sve vrste
strašnih stvorenja kako vrebaju iza drveća. Vrijeme je prolazilo polako, napetost u
njoj je rasla sa svakim šumom lišća, svakom popucalom grančicom, sa svakom
čudnom kapi kiše koja je prskala po obližnjem kamenu. Do vremena kad se vratio,
njezini živci su bili tanki kao niti i ona bi pozdravila samog vraga raširenih ruku.
Bacio je jedan pogled na njezino lice i ispričao se. - Trajalo je duže nego što
sam očekivao. Zbog kiše, zečevi su se zavukli u svoje rupe. - On spusti luk i mač i
sjedne nasuprot njoj. Stavi mrtvu životinju ispred njega i izvadi bodež. - Nadam se da
niste bili uplašeni?
- Naravno da ne. - Lizzie odgovori automatski, prije nego ugleda njegov
zadirkujući izraz lica. - Pa, možda malo, - prizna ona. - Stalno sam mislila na vukove.
Postoje li druge divlje zvijeri kojih bih trebala biti svjesna?
Okrenula je pogled kad je počeo guliti kožu mrtve životinje. Normalno nije bila
osjetljiva na takve stvari, ali ona nije sudjelovala u pripremi mesa.
- Mislite, osim svinja i divljih mačaka?
Svinje i divlje mačke, dragi Bože! - Da, osim njih.
Zastao je, a zatim odmahnuo glavom. - Ne, ničega drugog se ne mogu sjetiti.
- Jako sam uvjerena. - reče ona suho.
Nasmijao se. - Ne mislim umiriti vaše strahove, djevojko, ali nisu divlje
životinje te za koje trebamo brinuti. Oni se jednako boje vas kao i vi njih.
- Sumnjam da je tako.
Ponovno se nasmijao. - Neću dopustiti da vam se išta dogodi, Lizzie.
Pogleda u njega, promatrajući tvrde kutove njegova lijepog lica kako trepere u
svjetlosti vatre, i gotovo mu je vjerovala. Bilo je vrlo malo toga, sumnjala je, što taj
čovjek nije mogao učiniti. Njegova snaga ju je oduvijek impresionirala, ali tek sada je
počinjala shvaćati njegovu dubinu. Nikad nije upoznala čovjeka poput njega-snažan,
elastičan i snalažljiv. On će je štititi do posljednjeg daha.
Čak i protiv vlastitog brata.
Bila je previše ljuta da misli o tome na početku, ali bilo joj je drago da ga
Patrick nije ubio. Pomisao da bi ubio svog brata za nju ... Ona zadrhti.

246
 Klub Brbljivica

- Kako vam je noga? - Upita ga.

On slegne ramenima. - Malo kruta.
Podcjenjujuće, kladila se. - Točno, zaboravila sam. Hamish je rekao da ne
osjećate bol.
Dugo ju je gledao. - Osjećam bol, Lizzie. Samo sam naučio da je ne
pokazujem.
Njihove oči se nisu micale jedne s drugih, a ona se pitala nije li možda on bio
pod utjecajem onoga što se dogodilo između njih više nego što je mislila. Prošlo je
neko vrijeme prije nego što je skrenula pogled.
Miris pečenog mesa malo kasnije je nadmašio samo prvi sočan zalogaj. Bio je
to prvi pravi obrok koji je imala u gotovo dva dana, a kako nije znala kad će imati još
jedan, jela je dok više nije mogla. Prošlo je neko vrijeme prije nego što je prestala
jesti dovoljno dugo da progovori.
- Dobro? - Upita Patrick, sa podrugljivim osmijehom na licu.
- Izvrsno. - reče ona oduševljeno.
Dodao joj je kožu s vodom. - Da imamo neku posudu za kuhanje, mogao bih
vam napraviti topli napitak od borovih iglica.
- Hmmm. Nisam znala da ste tako talentirani kuhar.
- Nužda zahtjeva mnoge talente.
Čula je istinu iza njegove šale, koja je upućivala na njegov život kao
odmetnika, shvatila je. Kako to izgleda? Vjerojatno ovako, kladila bi se. Loviti, živjeti
u bijegu, prisiljeni pronaći utočište u divlji. Osjetila je trenutak suosjećanja prije nego
što ga je otresla sjetivši se kako se ponio prema njoj.
Kada se početni žalac izdaje umrtvio, ona je ostala s mnogim pitanjima. -
Postoji nešto što ne razumijem.
Kimne joj da nastavi.
- Mislila sam da je MacGregor pristao na predaju.
Nešto u njegovom pogledu otvrdne. Ili je to možda bilo samo svjetlo od vatre?
- On je to učinio. - rekao je oprezno.
- Zašto je onda vaš brat napao moje stražare, i zašto ste se predomislili i
odlučili me vratiti na Dunoon?

247
 Klub Brbljivica

Nije ništa rekao, tišinu je prekidalo samo pucktanje vatre i usporavanje kiše na
lišću iznad glave.
- Što je? Što mi ne želite reći?
Vilica mu se stisne. - Vi nećete željeti čuti što imam za reći.
Zbog njegovog odbojnog tona je na trenutak oklijevala. - Da, želim.
On duboko udahne, fiksirajući pogled na njenom. - Vi znate da se Alasdair
MacGregor predao zbog Argyllovog obećanja da će ga sigurno odvesti na englesko
tlo - dogovoreno posredništvom vašeg brata Jamieja. Pa, vaš bratić je održao
obećanje, odveo je poglavara u Englesku, samo da bi ga odmah uhitio te ga vratio u
Edinburgh. Alasdair je smaknut zajedno s dvadeset i četiri druga MacGregora prije
dva tjedna.
Lizzie dahnu užasnuto u nevjerici. - Vi se morate varati! - Njezin rođak ne bi
učinio nešto tako nečasno ... zar ne? Zbog njegove mržnje prema MacGregorima se
zaustavila. No, čak i ako je Archie to napravio, Jamie nikad neće biti dio toga.
Patrickov pogled je bio tvrd kao čelik. - Uvjeravam vas, ne varam se. Glava
mog rođaka i mog brata je iznad vrata Dumbartona upravo sada.
Srce joj se zaustavilo. - Vaš rođak i brat?
- Da, Alasdair MacGregor je bio moj rođak-preko dvije linije. Naši su očevi bili
braća i naše majke su bile sestre. Moj najmlađi brat, Iain, umro je skupa sa njim.
Lizzie se osjećala bolesno. Nije sumnjala u njegove riječi - tuga koja je bila na
njegovu licu nije mogla biti lažna-čak i ako ona nije mogla vjerovati o ulozi koju
pripisuje njezinoj obitelji. - Žao mi je, - reče ona.
- Ne krivim vas.
- Ali vaš brat krivi?
- Da. Pogriješio sam vjerujući Gregoru, ali ranije sam ga uvijek mogao uvjeriti
da vidi razloge. Mislio sam da je razumio. Bio sam u krivu.
Vidjela je nešto u njegovu izrazu. - Što mi niste rekli?
Pogled mu je bio bezizražajan dok je zurio u vatru. - Bilo je osveta nakon
pogubljenja. Moja sestra …
Ima sestru. Bože, ništa nije znala o njemu.

248
 Klub Brbljivica

Stao je i pročistio grlo. Lizzie je osjetila kako joj e srce počelo lupati od
strepnje. - Moja sestra, Annie, je silo... - Glas mu je pukao, a ona stavi svoju ruku na
njegovu.
Želudac joj se okrenuo. Nije bilo potrebno završiti. - Žao mi je.
On je zurio u njezine ruke, a onda natrag na lice. Izraz lica mu je bio strašan
kako ona nikada nije vidjela. - Po Auchinbreckovom nalogu.
Izvukla je ruku kao da ju je opario. - Ne! - Suze su joj izlazile iz očiju. - To je
najopakija laž! Kako se usuđujete tako optuživati!
On nije rekao ništa, samo je zurio u nju, gotovo kao da mu je žao nje.
Lizzie nije bila naivna. Znala je da muškarci često siluju žene u ime rata kao
sredstvo ponižavanja i napada na ponos svojih protivnika. Ali pomisao da je njezin
brat mogao učiniti nešto tako nasilno-tako okrutno i prezirno ...
Bože, je li to moguće?
Moralo je postojati objašnjenje. Morala je vidjeti Jamieja, on će joj objasniti.
Lizzie se vrtjelo od onoga što joj je Patrick rekao. Nije ni čudo da je promijenio
svoje mišljenje o vjenčanju s njom. Ako je čak i mali dio toga bila istina, imao je sve
razloge da je mrzi.
Umjesto toga, on je spasio njezin život i borio se protiv svog brata da to učini.
Oči su joj odletjele na njegove, odjednom se podsjetivši Robbiejevih žurno
izgovorenih riječi. - O moj Bože. Vi ste sad poglavar klana.
- Da, iako je jasno da me moj brat misli izazvati.
Patrick Murray, jednostavni stražar, je stvarno poglavar nekada ponosnog
klana MacGregor. Ironija bi bila smiješna da nije bila na njezin račun. On joj je
jednak u položaju i u nekom drugom vremenu možda bi bio prikladan muž za nju. -
Može li to učiniti? - Upita ga.
- Ako klan misli da sam nesposoban.
- Ali zašto bi oni ... Oh. - Zbog mene.
- Nisam rekao da hoće, samo da bi mogli. Gregor će pokušati, ali ja ću ih moći
uvjeriti u suprotno.
U svom srcu, nadala se da će Patrick uspjeti. On će biti dobar poglavar.
Kvalitete koje su ga činile kao dobrog supruga također znače da bi bio dobar vođa:

249
 Klub Brbljivica

pametan, jak, kontroliran, miran pod pritiskom, i žestok ratnik. Vrsta čovjeka u koje
se drugi ugledaju.
Ali ona je također znala u kakvu opasnost će ga staviti taj položaj. To će ga
također učiniti najviše progonjenim čovjekom u Škotskoj.
Odmaknuo se od nje prema otvoru skloništa. Primijetila je da je prestala kiša.
- Dovoljno je priče za večeras. Odmorite se. Trebati će vam.
Legla je, koristeći plejd kao pokrivač, a glava joj je počivala na iznenađujućem
jastuku od hrpe mahovine. Zatvorila je oči, ali one nisu htjele ostati zatvorene.
Pogled joj se stalno vraćao na veliki osamljeni lik u sjeni plamena. Napokon je
upitala: - Zar nećete spavati?
- Kasnije, djevojko. Kasnije.
Kasnije nikada nije došao.
Sunce je izašlo prije sat vremena, a još uvijek nije bilo ni traga od Gregora.
Patrick je želio osjećati olakšanje, da im je njegov brat ušao u trag, već je trebao biti
ovdje do sada, ali teški osjećaj slutnje koji ga je pratio kao sjena cijelu noć nije bilo
tako lako zanemariti.
Gledao je u vatru cijelu noć, ne samo zato što se bojao napada, nego zato što
nije vjerovao sebi. Sklonište je jedva bilo dovoljno veliko da oboje stanu unutra; on
bi joj ležao preblizu. A ona je bila odviše primamljiva.
Sada je stajao odmah ispod vrha Binneina, pogledom prelazio od istoka prema
zapadu. Kiša je prestala, ostavljajući sive oblake, ali jasan pogled na okolicu. Ako
njegov brat ide ovamo, Patrick će ga vidjeti.
Probudio je Lizzie malo prije zore i rekao joj da se pobrine za njezine potrebe i
bude spremna u slučaju da moraju brzo otići. Nije je želio ostaviti samu, ali ove
glatke, strme stijene su daleko opasnije od bilo čega na što može vjerojatno naići u
šumi.
Uspon uzbrdo, koji bi normalno odradio bez razmišljanja, je bio bolan,
oduzimajući mu daleko više vremena nego što je očekivao. Barem je mogao biti
zahvalan da nije bilo nikakvih znakova infekcije. Zasad. Bio bi od malo koristi Lizzie
da ga zahvati infekcija.

250
 Klub Brbljivica

Morao je priznati, ona ga je iznenadila. Držala se puno bolje nego što je

očekivao. Bila je čvršća nego što izgleda. Iako umorna i iscrpljena, prilagodila se
situaciji, prihvaćajući ono što je moralo biti učinjeno s hrabrošću i bez prigovora.
Gotovo se pitao ...
Ne. Čak i kad bi mu mogla oprostiti, on je sada bio poglavar. Imao je dužnost
prema svom klanu. Dužanost koja je bila u zavadi s njenom obitelji-a on je neće
tražiti da odabere stranu.
Htio je zadržati pojedinosti izdaje njezine obitelji od nje-znajući da će joj biti
teško prihvatiti ako to čuje od njega-ali čak i ako mu ne vjeruje, barem sada shvaća.
Gledao je u jezera, u prolaze, u šumu ispod njega za bilo kakvim znakom
neobičnih pokreta. Nekoliko ribara se raspršilo po vodi, ali to je divlja, negostoljubiva
zemlja, a stanovnika je bilo malo i bili su razbacani.
Da li je Gregor odlučio da ih neće slijediti? Je li izgubio njihov trag? Iako
nijedan scenarij nije zvučao kao njegov brat, Patrick je znao da moraju uskoro
krenuti. Ako Campbelli nisu već došli u ovo područje, uskoro hoće.
Orao krikne i preleti mu iznad glave. To ga trgne i Patrickov pogled se spusti. I
tamo, na čistini između stabla dvije milje, možda tri, daleko-vidio je pokret. Zatim još
jedan.
Njegovi instinkti se pooštriše u punoj pripravnosti, dok je gledao kako skupina
od pet ljudi pješice slijedi točan put kojim su on i Lizzie išli jučer. Nije mogao vidjeti
lica muškaraca ili plejdove iz ove udaljenosti, ali je znao: to su bili oni.
Prokletstvo. Postojao je samo jedan put u Balquhidder otvoren za njih sada -
visoko kroz brda. Lizzie će vidjeti više od Visočja nego što je bilo ko od njih mislio.
Nadao se do pakla da je bila na visini zadatka.
Obišao je oko sjeverne strane Binneina kako ga ne bi vidjeli, potrčao natrag
prema kampu-bol u nozi je otupila od činjenice da je svaka sekunda važna. Imali su
dobru prednost, te su je morali zadržati.
Kad je stigao natrag u logor, nije trebao ništa reći.
Ona problijedi. - Dolaze.
- Da. Ali mi ćemo se izgubiti u brdima.

251
 Klub Brbljivica

Kimnula je, ne mogavši u potpunosti prikriti svoju strepnju. Zamalo je

posegnuo za njom, ali ona se okrene. Prsa mu se stisnu. Nije htjela utjehu od njega,
ne više. Ne sada kada je znala istinu.
Pogledao je oko sebe, s namjerom da pripremi njihove stvari, i shvatio da je to
nepotrebno. Sve je već bilo spakirano uredno u torbi. Čak je i napunila kože vodom s
malog izvora u blizini gdje joj je rekao da se opere jutros. U ovim brežuljcima vode
nikada nije teško pronaći.
On brzo ugasi vatru, ali se nije potrudio sakriti dokaze njihovog tabora. Samo
bi potrošili vrijeme koje nisu imali, a njegov brat je bio previše dobar u
prepoznavanju znakova da ga prevari. No, jednom kad budu u brdima, neće biti tako
lako.
U roku od pet minuta od njegovog dolaska su krenuli. Držao je brz tempo,
nisu trčali, ali nisu ni hodali. Želio je napraviti što je moguće veću udaljenost između
njih i Gregora prije mraka. Uz malo sreće, oni će provesti jednu hladnu noć u
planinama i biti na Balquhidderu prije sumraka sutra.
Šuma se ubrzo prorijedila.. Slijedili su krivulju Binneina sjeverno prema većem
brdu Meall Reamhar. Dok su se penjali, zemlja, vrijesak i trava su prešli u kamenitije
staze i Patrick je bio u mogućnosti lakše sakriti njihove tragove.
Osim što je držao oko na krajoliku iza njih, stalno je pogledavao na Lizzie,
usporavajući svako tako često kako bi joj omogućilo da uhvati dah. Tek kad su se
popeli na šiljato brdo su se zaustavili. Rastegnut pred njima, od istoka prema zapadu,
bio je panoramski pogled na sjajne smeđe brežuljake- povremeno prekinute jezerom
ili malim šumarkom smještenim u dubokoj udolini.
Lizzie napravi zvuk pokraj njega koji je izgledao kao izdisaj, ostala je bez daha.
- Veličanstveno je. - Njezine oči susretnu njegove. - Brda do kud god pogled seže. -
Ugrizla se za usnu. - Jeste li sigurni da ... će se biti lako izgubiti?
- Nećemo se izgubiti.
- Kako možete biti tako sigurni?
- Ovo je MacGregorova zemlja. Odrastao sam u ovim brdima.
Ona pocrveni. - Naravno. Nisam razmišljala. Je li vaš dom ovdje u blizini?
Pogled mu otvrdnu, njezino nevino pitanje ga je pododilo u živac. - Koji dom?
Nisam imao doma od kako sam bio dječak.

252
 Klub Brbljivica

- Žao mi je, ja...

- Zastali smo dovoljno dugo. - Okrenuvši joj leđa krenuo je niz brdo. Nije želio
njenu simpatiju.
Hodali su satima. Tjerao ju je koliko god je mogao a da ne riskira njezin slom.
Isto ne bi mogao reći za sebe. Svaki korak je izazvao eksploziju zaslijepljujuće boli,
pitao se koliko će još moći podnijeti. Čelična odlučnost i znanje da nije samo njegov
život u pitanju držala ga je da gura naprijed.
Pomislio je da je ugledao brdo u daljini iza njih. No, kao što se često događa u
tim brdima, oblaci su se pokazali kao svrhoviti zaklon, poput zastora su ih sakrili od
pogleda i ometali sposobnost njegovog brata da ih pratiti.
Ali on se nije brinuo samo zbog njegovog brata.
Kako je dan odmicao, niski oblaci, nekad prijateljski, su se zlokobno promjenili.
Postali su gušći, teški i tamni. Vrijeme u ovim planinama bilo je poput živog srebra,
mijenjalo se bez upozorenja. Ali nije ga zabrinjavala samo mogućnost kiše. Već nagli
pad temperature - prenagli pad temperature za ovo doba godine.
Ovako visoko u brdima, s malo toga što bi ih moglo zaštiti, hladnoća je
prodirala u kosti. Omotana u plejd oko nje i s teškim vunenim suknjama, Lizzie je bila
bolje zaštićena od njega, on je bio obučen samo u košulju i kožnu jaknu, ali niti
jedno od njih nije moglo ostati ovdje dugo, a oni su još uvijek dosta daleko od
mjesta gdje se nadao da će se skloniti za noć.
Shvativši da neće uspjeti prije nego se oluja spusti, znao je da mora pronaći
neko mjesto bliže. Promijenio je smjer, prema istoku, prema šumarku u jednoj od
kotlina s druge strane planinskog hrpta.
Svaki put kad bi pogledao Lizzie, iscrpljenu, drhteći, pokušavajući hrabro ne
pokazati strah, osjetio je ubod krivnje, tako oštar da se osjećao kao da mu netko
okreće mač u trbuhu. Požurivao ju je riječima ohrabrenja, ali ona je slabila.
Ovo je bila njegova krivica. Nikada nije trebao otići u dvorac Campbell na
prvom mjestu. Zašto je otišao?
Zemlja, da, ali i zato što od prvog trenutka kad ju je vidio, on ju je želio. A
pogledajte gdje ih je to dovelo: spašavali su svoj život u jednom od najopasnijih
mjesta na svijetu gdje će biti uhvaćeni u snježnoj oluji-uraniloj ili ne.

253
 Klub Brbljivica

Po prvi put u svom životu, Patrick je osjetio pravi strah. Ne za sebe, preživio je
on već takve oluje - već za Lizzie. Nije znao koliko ona može izdržati.
Njegovi strahovi su bili dobro utemeljeni, nekoliko trenutaka kasnije kad je
snijeg počeo padati - brzo i gusto, kao da je čekao mjesecima za priliku da se
otpusti, odmah pokrivajući njihove tragove u teškom bijelom pokrivaču, čineći svaki
sljedeći korak na ledenim stijenama i gustom vrijesu sve težim nego prošli. Ali još
gori je bio vjetar. Puhao je u teškim naletima, oslijepio ga, spriječavajući ga da bude
u mogućnosti vidjeti više od nekoliko stopa ispred njih.
I uvijek prisutna rastuća prijetnja tame.
- Patrick, ja ...
Okrene se, držeći ruku uz svoje lice da se obrani od ledenog vjetra. Mogao je
samo da joj vidi pune oči suza ispod ruba plejda kojim je pokrila glavu. U prsima mu
se stisne, vidjevši njene obraze vlažne i crvene od hladnoće.
- Žao mi je, - uzvikne ona. - Mislim da ne mogu ići dalje.
Privukao ju je uz sebe, pod svoju ruku, kao da ju je mogao zaštititi od brutalne
prirode samo štitom svoga tijela. Pustila ga je da je grli, i iako je znao da je to samo
zbog njegove topline, za sada je to bilo dovoljno.
- Dođi, ljubavi, bila si izvrsna, nemoj sad odustati. Nije jako daleko - lagao je.
Čuo je paniku u njezinu glasu. - Ali, kako znate? Kako možete vidjeti išta u
ovome?
On pokaže na stijene. - Po smjeru snijega na stijenama. - Vjetar je puhao s
istoka.
- Zar se nigdje ne možemo odmoriti, samo nekoliko minuta?
Nije bilo potrebno da pogleda oko sebe, znao je odgovor. Nije bilo mjesta za
sklonište-oko njih su bili samo visoki vrhovi i stijene s mjestimičnim komadićima
vrijeska. - Znam da ste umorni, Lizzie, ali moramo se nastaviti kretati. - Ako se
zaustave, smrznuti će se, a bilo je još manje od sat vremena svjetlosti.
Ona ga pogleda, oči širom otvorene od zabrinutosti. - Ja sam uzela vaš plejd.
Mora da se smrzavate.
- Navikao sam na hladnoću. - Spustio je pogled na njezinu sićušnu ruku na
njegovoj. Primjesa plave boje na vrhovima njenih prstiju ga strese. Brzo je uzeo iz
torbe krzno zeca koje je zadržao. - Iskoristite ovo da omotajte oko ruku. - Učinila je

254
 Klub Brbljivica

to bez prigovora, iako nije bilo opaljeno. - Moramo se nastaviti kretati. Ja ću vam
pomoći, u redu?
Ona kimne glavom i dopusti mu da je vodi. Držao ju je stisnutu uz sebe, štiteći
je od vjetra svojim tijelom dok su polako probijali svoj put kroz labirint stjenovitih
brda. No, kako je snijeg postajao dublji, njezine suknje su je počele zapletati,
smanjujući njezine korake još više.
Doslovno ju je vukao, a kad se spotakla, gotovo padajući naglavce dolje
prema strmim liticama, on ju podigne.
- Što radite? - Reče ona slabo, u deliriju od iscrpljenosti i hladnoće. - Vaša
noga. Ne možete me nositi.
Bilo mu je tako prokleto hladno da nije osjećao ništa- samo je znao da mora
učiniti nešto ako želi da imaju priliku. Ignorirao je njezine prosvjede i, držeći ju na
svojim prsima, probijao se naprijed kroz oluju.
No, kako se približavao vrhu posljednjeg velikog brda prije nego što će se
spustiti prema šumarku, svjetla gotovo nije bilo, a snijeg je počeo padati još gušći.
Nije mogao vidjeti dvije stope ispred sebe. Neće uspjeti. Pogledao je oko sebe u
potrazi za bilo čim što bi moglo pomoći da se zaklone od oluje.
Jednom prije kad je bio uhvaćen u oluji, ostao je topao pomoću trupla jelena
koji je pao niz strmu planinu u Corrie. Nasilni, mučni smrad nije tako brzo zaboravio,
ali sada bi ga dočekao s dobrodošlicom.
Nekoliko koraka dalje, vidio je tamnosivi vrh velike stijene kako viri iz snijega.
Nije bilo mnogo, ali morati će biti dovoljno. Ali kad je stigao i pokušao postaviti Lizzie
na noge, srce mu se zaustavilo.
Oči su joj bile zatvorene, a svjetlucavi kristali leda visili su s njezinih trepavica
na beskrvnim obrazima.
- Lizzie! - Povikao je, lagano šamarajući njene obraze kad se ona nije
probudila. - Prokletstvo, Lizzie! - Osjetio se kao da mu je srce istrgnuto iz njegovih
pluća. - Da se nisi usudila ostaviti me sada!
Bila je smrtno hladna.
Znajući da mora raditi brzo, spustio ju je dolje i počeo kopati bijesno, praveći
malu spilju od snijega uz stijenu. Kad je bila dovoljno velika da ugura njih oboje
unutra, on zagrli Lizzie čvrsto i povuče je unutra, smjesti je na svoja prsa u naručje

255
 Klub Brbljivica

dok se borio da zagrije njezino drhtavo tijelo svojim. Ali imao je malo topline za dati.
Kleo je jednu minutu i molio se sljedeću, nikada se nije osjećao tako prokleto
nemoćan u svom životu.
Uzmi mene, ali ne dopustiti da ona umre.
Ne ova slatka djevojka koja nije učinila ništa, osim što je napravila grešku
dajući svoje srce čovjeku koji to ne zaslužuje.
Bože, što sam učinio? - Volim te, Lizzie, - reče, izgovarajući riječi naglas po
prvi put.
Prsa su mu gorila, bol u srcu je bila tako duboka da nije više mogao zanijekati.
Istina je bila tamo cijelo vrijeme: On ju je volio. Volio ju je kao što nikad nije volio
ženu prije. Mislio je da je bezosjećajan, da više nije u stanju osjećati ove okrutne
osjećaje. Ali bio je u krivu. Njegova ljubav prema Lizzie je bila previše moćna da je
može zatajiti.
Ali shvativši to prožeo ga je očaj. Stisnuo je usta na njenu glavu, hladna
ljepljivost na njenom čelu poslala je led kroz njegove već zamrznute vene.
Snijeg i vjetar su zavijali kroz noć zatvarajući se oko njih poput pokrova.

256
 Klub Brbljivica

Devetnaesto poglavlje

L
izzie se probudila polako, kao pijana od učinka teškog sna. U glavi joj
je bubnjalo, kao da je popila previše vina. I nije joj nikada bilo toliko
hladno.
Otvori oči i osjeti trenutak panike, ne videći ništa osim ledenog bijelog snijega
svuda oko nje.
Srce joj je zapelo u grlu. Zakopana sam u snijegu.
Ali gotovo odmah, postala je svjesna snažnih ruku kako je drže čvrsto oko nje
i stalnih otkucaja njegovog srca iza nje. Instinktivno, ona se opusti.
- Lizzie. - Patrick je strese nježno, i čula je hitnost u njegovom glasu.
- Gdje smo? - Ona zakriješti.
- Hvala Bogu. - reče on. - Budna si.
Pokušala se iskobeljati iz njegovog naručja, ali nije mogla nikuda.
- Oprezno. - upozori je. - Srušiti ćeš krov dolje na nas.
- Kakav krov?
- Iskopao sam nam špilju od snijega. To je bio jedini način da se sakrijemo od
oluje.
Sjećanja na dan prije joj se vrate punom snagom, a ona odmah postane
svjesna njegove ozljeđene noge i bolnih plikova na njenim stopalima.
- Pada li snijeg još uvijek? - Upita ga.
- Mislim da ne, ali ću izići vani i uvjeriti se.
Željela je plakati kad je odmaknuo ruke sa nje i toplina njegova tijela više nije
bila uz njena leđa. On napravi rupu sa svojim nogama i iziđe oprezno. Nekoliko
trenutaka kasnije, on posegne natrag da joj pomogne. - Dođite van i pogledajte.
Neprirodno ukočena od hladnoće, ispuže iz male rupe ali uz njegovu pomoć i
nekoliko minuta kasnije je bila nagrađena s blagom toplinom jutarnjeg sunca na licu.

257
 Klub Brbljivica

Zora se upravo probijala iznad horizonta, prskajući meke zlatne zrake preko blistavog
tepiha bjeline.
Lizzie uvuče dah. - Prekrasno je.
- Da. - reče Patrick oštro. - Ali je moglo biti smrtonosno.
Okrene se prema njemu, shvativši da nema pojma kako se našla u toj špilji.
Posljednja stvar koje se sjećala je da ju je podigao u naručje i nosio je.
- Hvala vam. - reče tiho.
On se okrene i pogleda je, iznenađen. - Za što?
- Što ste mi spasili život.
Njegov izraz lica otvrdne. - Mogao sam vas ubiti. - reče žestoko. - Moja je
krivnja što ste ovdje u prvom mjestu.
- Niste mogli znati da će biti oluja.
- Ne, - prizna. - Čak i uz neobjašnjivo hladne zime kakve su bile posljednjih
nekoliko godina, prerano je za snježne oluje ove veličine. Ali ja vas nikada nisam
smio dovesti ovamo. - Nije govorio o oluji. Njegove oči susretnu njezine. - Nikad vas
nisam mislio povrijediti, Lizzie. Želim da to znate. Nadam se da ćete jednog dana biti
u mogućnosti da mi oprostite.
Lizzie je zurila u te poznate zelene dubine, u potrazi za znakovima obmane, ali
pronašla je samo iskrenost. Srce joj se povuče, a ona je bila zbunjena zbrkom
suprotstavljenih emocija. Iskustva proteklih nekoliko dana bacila su njene osjećaje u
metež.
On ju je prevario i lagao joj na svaki zamisliv način zbog nekoliko komada
zemlje. Trebala bi ga prezirati. Dio nje je to želio. Mržnja nije bolila.
Ali ona nije mogla ignorirati ono što je učinio za nju štiteći je od svog klana i
boreći se protiv vlastitog brata da to učini. On ju je izabrao, čak i kada je bilo lakše
da to ne učini. To nisu bila djela hladnog, nemilosrdnog čovjeka. On je bio odmetnik,
ali nije bio bez časti.
Častan MacGregor. Je li takvo što moguće? Njezina obitelj možda ne misli
tako, ali Patrick je učinio da se ona počne pitati.
Ovdje, u primitivnom, neoprostivom Visočju, Lizzie se osjećala kao da ga vidi
prvi put, i bilo je nemoguće ne diviti se onome što je vidjela. Ovaj robusni, surovi
krajolik ga je definirao. U tvrdim kutovima njegovog zgodnog lica i granitnoj snazi

258
 Klub Brbljivica

njegovog tijela, vidjela je grubu ljepotu beskompromisnog okoliša. Kao krupni

vrijesak na obroncima, bio je otporan. Kao i moć iznenadne oluje, mogao je biti
smrtonosan. I kao gorštak, bio je tvrd do kostiju.
Progonjeni, s rupom od metka u nozi i s sa ono malo što su imali, on ih je
održao na životu.
Ako su posljednjih nekoliko dana bili ikakva naznaka izazova kroz koje je
prolazio njegov klan, bio je to dokaz njihove snage da su preživjeli kao što jesu.
Također je bolje razumijela poteškoće s kojima se suočava kao vođa slomljenog
klana-klana bez zemlje.
Niti je mogla ignorirati čudan osjećaj uvijek kad ga je pogledala. Ne samo
fizičku privlačnost, već nešto mnogo dublje i mnogo više elementarno.
Željela je vjerovati da je on mario za nju, da nije sve bila laž. Da nije
pomješala požudu s ljubavlju. Da je ono što su imali bilo vrijedno borbe čak i protiv
strašnih događaja koji su se urotili da ih razdvoje. Proguta, grlo joj je iznenada bilo
stisnuto. - Moj oprost vam je važan?
- Vrlo. - Dugo ju je pogledao, jasno se vidjelo da se pita da li da kaže nešto
više. Kad mu se ruka zatvori oko njezine, njena prsa se prisilno stisnu. S tim
jednostavnim potezom, osjetila je snagu daleko veću i moćniju.
I ona osjeti kako se komadić zida između njih raspada. Bio je u pravu: njegovi
postupci nisu bili postupci čovjeka koji nije mario.
- Dođite. - reče on. - S druge strane brda nalazi se izvor gdje se možemo
oprati i nešto pojesti. Nakon toga nešto vam želim pokazati.
Morala je čekati satima da sazna što je mislio.
Pješačenje u brdima je bilo dovoljno teško, probijanje kroz snijeg još gore.
Slijedila je put koji je Patrick očistio za nju najbolje što je mogla, ali su joj suknje to
usporavale. Kad su došli do malog šumarka i potoka, u početku je bila skeptična, a
zatim zahvalna za smiješno gazište koje je napravio za nju od grana na kojem je
hodala po snijegu.
Grane su je čuvale od potonuća u meki, vlažni snijeg.
No, dok su se spuštali niz brda, oni su postali nepotrebni. Duboki snijeg na
vrhu smanjio se na nekoliko inča, a zatim samo na zakrpe, kako je sunce,
zaboravljeno jučer-radilo svoju magiju. Kada su ušli u šumu koja je, uvjeravao ju je,

259
 Klub Brbljivica

posljednjih nekoliko milja udaljena od kraja njihovog putovanja, bilo joj je dovoljno
toplo da skine plejd. Hodali su kroz drveće i uz potok neko vrijeme, dok se napokon
nisu zaustavili u uvali neposredno prije sumraka uz šarmantno jezero. Uvala je
možda bila samo pola milje široka, ali miljama duga. Desno od nje, na južnoj obali,
nekoliko stotina koraka dalje stajao je mali, ponosan dvorac, novoizgrađena izgleda.
Ona pogleda Patricka, ali mu je lice bilo nedokučivo kako je napeto pretraživao
okolinu. Njezino srce se povuče. Ako ništa drugo, u posljednjih nekoliko dana je
samo postao zgodniji. Koža mu je bila gruba od vjetra i hladnoće, kosa svilenkasta i
razbarušena, a tamna sjena brade naglasila tvrde linije čeljusti.
- Kakvo je ovo mjesto? - Upita Lizzie.
- Jezero Zaradite. - Okrenuo se prema njoj, a lice mu je bilo svečano. -
Nekada je to bilo moj dom.
Ona uvuče dah. To je zemlja koju je njezin rođak dodao njenom mirazu.
Zemlja koju je Patrick htio vratiti. Njegova jedina svrha što ju je želio. Njezina prsa se
stisnu. - Zašto ste me doveli ovdje?
- Stvarno ne znam. - Zastao je zamišljeno, pogled mu se vrati na jezero. -
Htio sam da ga vidite. Da znate što se ovdje dogodilo. Da znate zašto sam učinio ono
što sam učinio.
- Što se ovdje dogodilo? - Upita ga nježno, osjećajući važnost.
Patrick nije odmah odgovorio. Nije mogao prestati gledao preko jezera, u
dvorac. Izgledao je kad da ga je nešto- sjećanja, obuzela.
Lice mu je bilo izmučeno od sirovih emocija, a Lizzie shvati da ga nikada nije
vidjela da izgleda tako izložen. Obično se držao udaljen, nedodirljiv, ali u tom
trenutku je vidjela ono što to je stvarno bilo: maska.
Bore ugravirane na njegovom lijepom licu i tuga u očima otkrivale su čovjeka
koji je puno pretrpio.
Glas mu je bio bez emocija dok je govorio, ali su samo tinjale ispod površine-a
ona je osjećala kako se omotavaju oko nje. - Ova zemlja je pripadala mom klanu
stotinama godina, ali mi nismo imali papir da to dokažemo. Grof Argyll nas je
pretvorio u zakupce na našoj vlastitoj zemlji.
Lizzie je znala nešto o MacGregorovoj povijesti. U sporu o pravu na prijestolje
između Bruca i Balliola, oni bi odabrali krivu stranu, a kada je Robert postao kralj,

260
 Klub Brbljivica

kaznio ih je zbog toga. Bez povelje koja dokazuje njihovo vlasništvo, MacGregorima
je bila oduzeta njihova zemlja. Činjenica da su Campbelli to iskoristili je izvor svađe
između klanova u godinama koje su uslijedile.
- Ali to je bilo prije više stotina godina. - reče Lizzie tiho.
- Da. - Susreo je njezin pogled. - No, vrijeme ne ispravlja nepravdu. - Lice
mu otvrdne. - Godinama je moja obitelj držala ovu zemlju kao Argyllovi vazali-nikad
zadovoljni, ali smo prihvaćali. Prije gotovo dvadeset godina taj odnos je, međutim,
naglo prekinut. Argyll je nezakonito prodao zakup naše zemalje Glenorchyu, a Crni
vrag nije gubio vrijeme da ostvari svoje bolesno-dobiveno 'pravo'.
Zastao je, a Lizzie nije mogla reći da li je to bilo sve. - Dakle Glenorchy je
istjerao vašu obitelj sa zemlje?
- Istjerao? - On ispusti oštar, bolan zvuk. - To je jedna riječ za to.
Glenorchyeve metode su bile više srodne istrebljenju. Kad je moj otac odbio ustupiti
našu zemlju, Glenorchy nas je odlučio spaliti. Bilo mi je deset godina kad je došao s
vojnicima. Sjećam se da sam gledao kroz moj prozor i vidio vatru i razmišljao da je to
Armagedon.
Lizzie je udaralo u prsima dok je čekala da on nastavi, srce joj bilo uz
preplašenog dječaka kakav je morao biti.
- Moja majka je mene i moju braću poslala u šumu. Annie je bila samo beba, a
moja majka je mislila da će biti sigurne-ona je bila Glenorchyeva sestra, nakon
svega. - Lice mu se zgrči i Lizzie je osjetila kako joj srce grči zajedno s njim. - Nisam
želio otići, ali ona je insistirala.
Zastao je, a Lizzie stavi ruku na njegovo rame. - Žao mi je. - Pretpostavila je
ono što dolazi.
- Ali ne znam što se dogodilo. - reče oštro, lice mu se mučilo. - Ostavio sam
nešto iza sebe, nešto što mi je moj otac povjerio, pa sam se vratio. - Glas mu je bio
šupalj. - Bilo je tako vruće. Teško za disati. Sve je gorilo. Mislio sam da sam prošao
kroz vrata pakla, ali bilo je gore. Mrtva tijela članova mog klana su ležala razasuti
diljem dvorišta. Moj otac je bio među njima.
Lizzie mu stisne ruku. Bio je tako napet, svaki mišić stisnut, mogla je gotovo
osjetiti nevjerojatnu napetost koja prolazi kroz njega pod prstima.

261
 Klub Brbljivica

- Nekoliko Campbellovih vojnika me našlo pored njega i odlučio da je bolje da

sam mrtav.
- Ali vi ste bili samo dječak!
- Da, ali oni su bili u pravu. Ja bih ih progonio. - Oči su mu gorile kad se
okrenuo prema njoj.
- Moja je majka vidjela što će se dogoditi i izjurila da ih zaustavi. Umjesto
toga, ona je primila oštricu koja je bila namjenjena meni. Umrla je u mojim rukama. -
Glas mu je bio drven. Bez emocija. Ali to je više nije moglo prevariti.
Lizzie je osjetila suze kako gore u njezinim očima. Ona je izgubila svoje
roditelje u mladoj dobi, ali nije mogla zamisliti da gleda kako ih ubijaju pred njenim
očima.
- To nije bila vaša krivica. Vaša majka vas je samo pokušavala zaštititi.
- Znam, iako su mi trebale godina da ne osjećam krivnju. Glenorchy je ubio
moje roditelje i sagradio svoj prokleti dvorac na ruševinama mog doma i krvi mojih
roditelja i klana. Njihove smrti leže na njegovim nogama. - Podigne pogled. - Vidite,
Lizzie, to nije samo zbog nekoliko komada zemlje. Borim se od tada da vratim dio
onoga što mi je bilo oduzeto taj dan. Svi moji pravni zahtjevi doživjeli su neuspjeh.
Kad sam čuo da je vaš bratić dodao ovu zemlju u vaš miraz, znao sam da je prilika
koju sam čekao stigla. Ja samo nisam računao na jednu stvar.
Pogled u njegovim očima joj oduzme dah. Srce joj je snažno tuklo. - Koju?
Jedna strana usta mu se podigla u iskrivljeni osmijeh. - Vas. Znao sam da vam
ne mogu reći istinu, ali sam mrzio obmanjivati vas. Rekao sam sebi da ću vam to
nadoknaditi, ali sve se promijenilo kada je stigao Robert Campbell.
Lizzie uvuče dah, shvativši kako je strašno to moralo biti za njega, vidjevši sina
čovjek koji mu je uzeo sve, kako joj se udvara. Odjednom, oči joj se vrate na
njegovo lice. - Htjeli ste da se udam za njega.
Bio je napet, njegov izraz lica ponovno nečitljiv. - Znao sam da će vas usrećiti i
dati vam život kakav zaslužujete. Sa mnom biste bili ... - Pustio je njegov glas da
utihne, kao da je rekao previše a zatim se uspravio. - Dok kralj ne odluči drukčije, ja
sam odmetnik.
Bože moj, njemu je bilo stalo do nje dovoljno da žrtvuje sve za što se borio
otkako je bio dječak - sinu čovjeka koji je ubio njegove roditelje.

262
 Klub Brbljivica

Nije znala što bi rekla. Što uraditi. Previše zaprepaštena od svega što joj je
rekao i trpio od ruku njezina klana. - Hvala vam što ste me doveli ovdje.
Susreo je njezin pogled i kimnuo, izgledao je kao da mu je neugodno.
Prebacio je pogled, podigao oči na nebo. - Nema dovoljno vremena da dođemo do
Balquhiddera prije nego što postane previše mračno. Dođite, mislim da znam za
sigurno mjesto gdje možemo ostati preko noći.
On je povede uz obalu jezeru. Bilo je nekoliko malih kućica na putu, ali ona se
iznenadila kad je vidjela da je dvorac gotovo napušten.
- Dvorac. - reče ona.
- Edinample.
- Zašto je tako napušten?
- Jer je uklet.
Isprva, Lizzie je mislila da se šali. - Vi ste ozbiljni.
- Mještani vjeruju tako. Kažu da je Glenorchy bacio arhitekta s krova kad je
vidio da nije izgrađena ograda koju je zatražio. Kažu da duh hoda po krovu noću,
proklinjući lorda.
Lizzie napravi grimasu. Prema onome što je znala o Glenorchyu, bilo je posve
uvjerljivo. - Kako strašno.
Patrick kimne. - Kažu da je Crni Vrag naredio da iskoriste nadgrobne
spomenike MacGregora za gradnju-da uštedi novac i nevolje zbog dovoženja više
kamena.
Lizzie zadrhta. Ako mjesto nije bilo prokleto, onda zaslužuje da bude. Hodali
su malo dalje, kada ju je Patrick ostavio na trenutak, dok je otišao razgovarati sa
starcem, njegovo lice je bilo naborano od godina na suncu i vjetru, koji je izvlačio
mali čamac iz jezera.
Patrick se vrati nakon nekoliko trenutaka, sa osmijehom na licu. - Imamo
sreću. Ne samo da ćemo imati toplo mjesto za spavanje, već ćemo možda čak dobiti i
kadu i jelo.
Lizzie uzdahne sanjivo, ne mogavši prikriti svoje uzbuđenje. Bilo je
nevjerojatno kako je ono što se činilo osnovno samo prije nekoliko dana sada
osjećala kao najljepšu poslasticu. - Gdje idemo?

263
 Klub Brbljivica

- Tamo. - reče on, pokazujući na jezero. - Tamo je stara koliba-na otoku, koju
su izgradili naši preci prije stotine godina- mala kamena koliba na drugoj strani.
Osnovna zadaća je bila koristiti je kao utočište u slučaju napadu, iako nije bila
korištena za to godinama. Postojao je drveni most do otoka, ali je davno potonuo.
Nije izgledalo kao da su tamo više od granama prekrivene stijene, ali Lizzie mu
je vjerovala.
Patrick joj pomogne da uđe u mali čamac, a starac ih odveze na drveni mol.
Bio je veći nego što je mislila, možda pedeset stopa u promjeru. Kao što je obećao,
mala zgrada je bila tamo-izgledala je ruševno-na suprotnoj strani.
Patrick zahvali ribaru, da mu novčić iz svoje škotske torbice i osigura obećanje
da će se vratiti po njih u zoru. Kad je odlazio, starac promrmlja nešto Patricku i
potom se zacereka.
Kad je starac otišao, Lizzie upita - Zašto, što je rekao?
- Ništa pogodno za vaše uši.
Oči joj se suze. - Što ste mu rekli o nama?
Patrick je izgledao kao da mu je malo neugodno. - Da smo se upravo vjenčali
te da bježimo od vašeg oca, koji ne odobrava.
Ona podigne obrve sumnjičavo. - I on je romantičan?
Patrick se nasmije. - Ne baš. On je MacLaren, a ja sam spomenuo da je vaš
otac Buchanan.
- Da pogodim, oni su u zavadi?
Patrick naceri vragolanski. - Godinama.
Lizzieno srce zastane na trenutak jer je ugledala sretnog, bezbrižanog čovjeka
koji je mogao biti da je bilo sreće i da ga nije tragedija definirala. Ipak, čak i sa svime
što mu se dogodilo, on je bio još uvijek nevjerojatan. Čovjek kojem se treba diviti.
Čovjek kojeg treba voljeti.
Iznenadno shvaćanje je iznenadi. Još uvijek ga volim.
Možda čak i više. Sada je razumjela što ga pokreće, napokon shvaćajući tamu
koju je uvijek osjećala ispod površine.
Mrzila je što ju je lagao, ali više nije mislila da nije mario za nju. Njegova djela
su govorila istinu. Murray ili MacGregor, njegovo ime nije važno. Ono što je bilo
važno je čovjek iznutra, a on se nije promijenio.

264
 Klub Brbljivica

Znala je što bi to značilo. Znala je od čega odustaje. On je bio odmetnik,

progonjen od njezine vlastite obitelji. Ako ode s njim, mogla bi izgubiti sve. Njezin
dom, komfor, njezinu sigurnost.
Ali također je znala da bez njega nikada neće biti sretna.
Ona ga je htjela.
Srce joj je stisne. Ali da li je on želio nju?
Patrick se namršti. Lizzie je bila neobično tiha. On pogleda preko malog stola,
gledajući kako ona ubacuje ukusne zalogaje ribe u usta, uživajući u svakom zalogaju
kao da nikad nije okusila ništa ukusnije. Maleni zvuci uživanja zadirkivali su njegovo
pamćenje, izluđujući da od požude, podsjećajući ga na vrlo različite okolnosti u
kojima je ona pravila takve zvukove.
Njezina vlažna kosa blistala je na svjetlosti vatre, a lanene vitice počele su se
kovrčati šarmantno oko njezina lica.
Njegovo tijelo se palilo od bolne svjesnosti intimnosti trenutka. Možda je ovo
mjesto bila loša ideja. Bilo je premaleno. Previše ugodno. Previše vruće i sparno od
vode koju je grijao da napuni malu drvenu kadu-zapravo malo više od velike kante,
ali biti će dovoljna s obzirom na okolnosti.
Uz malo prostora za privatnost i nemajući povjerenja da će uspjeti spriječiti
svoj pogled, ostavio ju je da se kupa i otišao van da smiri pulsiranje u svojim
preponama u hladnom jezeru. Oprao je prljavštinu od posljednjih nekoliko dana, ali
njegovo tijelo nije bilo tako lako ukrotiti.
Bio je tvrd kao stijena i prokleto bolno svjestan da ispod plejda što ga je
omotala oko sebe samo rastrgana tanka podhaljina pokriva njenu golotinju.
Uzela je gutljaj posljednjeg viskija što ga je izlio u dvije limene šalice,
hvatajući kap žute tekućine koja joj je bila na usnici pokretom njezinog ružičastog
jezika.
Udar sirove želje otišao je ravno u glavu njegove muškosti.
Okrenuo se s oštrim zvukom mučenja. Da nije znao bolje, zakleo bi se da ga
namjerno pokušava mučiti.
- Je li sve u redu? - Upita Lizzie.
- Da, - reče on napeto.

265
 Klub Brbljivica

Ona ustane i stane pored njega. Umotala se u plejd kao u šal spušten nisko na
ramenima, naglašavajući bujnu, okruglu krivulju njezinih grudi. Mali goli prsti
provirivali su ispod.
Stajala je preblizu. Njezin meki ženstveni miris omotao se oko njega poput
senzualnih niti od kojih se nije mogao osloboditi.
- Ne činiš se u redu, - reče, stavljajući mu ruku na ramena. - Činiš se napeto. -
Počela mu je masirati zbijene mišiće u ramenima i vratu. - Jesi li siguran da ne želiš
skinuti košulju? Ovdje je lijepo i toplo.
U intimnom poznavanju, ona prebaci ruke oko prednje strane njegovih prsa i
njezinim okretnim prstima počne otkopčavati gumbe njegove košulje. Tijekom
njihove previše-kratke veze, postala je nevjerojatno vješta u svlačenju njega. Kada
su joj se ruke spustile prenisko na njegovom trbuhu, njezin ručni zglob očeše glavu
njegove erekcije, znao je da ne greši o njenim pokušajima.
Zgrabi joj ruke svojima, sklopi oko njenih zapešća i odgurne je ispred sebe.
Stisnute čeljusti, upita je grubo, - Što to radite, Lizzie?
Njezini obrazi se zajapure. Izgledala je kao zločesto dijete koje je upravo bilo
uhvaćeno s rukom u kolaču, ali nije skrivala oči od njegovih. - Želim te.
Krv pojuri kroz njegove vene. Puls na vratu mu počne divlje udarati. Njezine
riječi odjeknu kroz njegovo tijelo, đavolski ga iskušavajući.
Ustane, puštajući njezina zapešća, ali nije se odmaknuo.
Možda je bila pogreška dovesti je ovdje. Htio je da ga razumije, ali se ništa
nije promijenio: oni nisu mogli biti zajedno. - To nije dobra ideja.
Lice joj problijedi. - Zašto ne?
- Ništa se nije promijenilo, Lizzie. Ne mogu se vjenčati s tobom. Vođenje
ljubavi s tobom sada bi bilo pogrešno.
Ona se trgne od grubosti njegovih riječi. Mislio je da će se okrenuti, ali ona
podigne bradu i pogleda ga ravno u oči. - Zašto?
- Nije li očito? Uz ono što se dogodilo, ima previše lošeg između naših klanova.
- Ali ne i između nas.
- Što predlažeš? Sigurno znaš da tvoja obitelj nikada neće dopustiti da se
vjenčamo.

266
 Klub Brbljivica

Ona duboko udahne. - Ne odmah, možda. Ali oni me vole - već će prihvatiti ...
na kraju. Znaš da ne možeš bježati zauvijek. Dopusti mi da ti pomognem.
- Kao što je tvoj bratić pomogao Alasdairu i Iainu?
Ona spusti ruke iz njegovih. - Ti me ipak kriviš za ono što se dogodilo tvom
rođaku i bratu. I tvojoj sestri.
Čuo je bol u njezinu glasu, ali se prisilio da ne reagira. Ovako je najbolje. - Ja
te ne krivim. Ali drugi hoće.
- Mržnja prema mojem imenu nije nešto s čim nisam upoznata. Ja sam
spremna suprostaviti se tome ako si i ti. - Vidio je izazov u njezinu pogledu. -
Odustaješ li tako lako od svog zavjeta da vratiš svoju zemlju vašem klanu?
- Prokleta bila, Lizzie. - Oči mu se suze. Bio je to nizak udarac. Sada je znala
kako mu je bilo teško odustati od ovog mjesta-i koliko ga je još uvijek želio. Bilo je
dio njega. - Ja ću ga dobiti natrag, - reče joj, a glas mu je bio na opasnom rubu. - Ali
neću iskoristiti tebe da to učinim.
- Ako doista želiš učiniti najbolju stvar za svoj klan, zar nemaš bolje šanse sa
mnom na svojoj strani? - Ona zastane, dajući mu vremena da razmisli o njezinim
riječima. - Moja obitelj će me poslušati; dopusti mi da ti pomognem obraniti tvoj
slučaj.
Imala je pravo. Njezin utjecaj na njenu obitelji je bio najbolji izbor-jedina
opcija koju su MacGregori imali sada. Ali on nije htio slušati razloge. On ju je
pokušavao zaštititi. - A ako si u krivu o prihvaćanju tvoje obitelji? Što onda?
- Želim biti s tobom, Patrick. Gdje god da si.
Srce mu je žestoko udaralo. Bio je u takvom prokletom iskušenju, ali onda se
sjetio posljednjih nekoliko dana i kako je ona izgledala sinoć u njegovom naručju
hladna i beživotna. - Više špilja u snijegu, je li to ono što želiš? Božje krvi, Lizzie,
skoro si umrla tamo. - Nije mogao sakriti svoje emocije u glasu kad su ga sjećanja
napala. Nikad se nije osjećao tako bespomoćno u svom životu.
- Ali nisam. - reče ona tiho.
Njezina mirnoća ga je sigurno razljutila. - Ne ovaj put, ali što je sa sljedećim?
Budući da će biti sljedećeg. Ja sam odmetnik. Nemaš pojma kako je to živjeti u
bijegu. Biti bez doma. Da ne znaš kada će biti sljedeći obrok. Ovo nije život za tebe.

267
 Klub Brbljivica

- Zar mi nije dopušteno da donesem odluku? - Stavila mu je ruku na prsa i

zagledala se u njega, njena usta su bila tako mekana i primamljiva. On ju je želio
toliko da nije mogao razmišljati.
Patrikova krv je kuhala; suzdržavao se na vrlo tankom povodcu. Uplašilo ga je
koliko je želio prihvatiti njezinu ponudu. Ali volio ju je previše da joj to učiniti. Nije
imala ni najmanju predodžbu života u koji bi bila bačena, u očajnu situaciju njegova
klana, i čega bi se odrekla. Nije joj mogao dopustiti da se tako žrtvuje za njega.
Lice mu se stisne, usta uviju u podsmijeh. - Ti si odrasla u najboljim dvoracima
u Škotskoj, okružena slugama koje ispunjavanju svaku tvoju želju, nikad nisi bila
željna ničega. Možeš li zamisliti kako je to otići u krevet s ničim u trbuhu? Da čuješ
plač tvoje bebe od gladi? Hodati mjesecima na takvoj hladnoći da ne možeš micati
svojim prstima? To nije neka romantična djevojačka fantazija-nešto što možeš
prekinuti kada se umoriš od toga. To nikad ne završava.
Lice joj pocrveni. - Neću se pretvarati da će biti lako.
- Lako? - On oštro nasmijao. - Ne bi izdržala ni mjesec dana.
Oči joj bljesnuše, i znao je da je otišao predaleko. - Kako se usuđuješ
omalovažiti me ovako! Jesam li se na bilo koji način pokazala manje vrijedna nego
bilo koja od žena u tvom klanu? Nisam neka osjetljiva princeza, i neću biti tretirana
kao takva. Ja mogu donositi vlastite odluke, a ja sigurno ne trebam nekog oholog,
previše zaštitničkog viteza u sjajnom oklopu koji misli da zna što je najbolje za mene
da to napravi. Ovo što si opisao je strašno, i ja neću uljepšavati stanje tvog klana ili
se pretvarati da znam kako je to, i sam Bog zna zašto se ponašaš ovako kako se
ponašaš upravo sada, ali zbog nekog razloga, ne znam kojeg, ti me činiš sretnom. Ja
te volim i radije bih prošla kroz pakao s tobom nego pakao bez tebe.
Isuse, pomisli on, zatečen. Imala je žestoku malu narav iza tog slatkog lica.
- Ako me ne želiš za svoju ženu, samo tako reci, ali ne pokušavaj me uplašiti,
jer to nećeš uspjeti.
On opsuje, stojeći skamenjen, prisiljavajući se da je ne povuče u naručje i
uzme bezumno. On ju je samo pokušavao spasiti od sebe. - To nema nikakve veze s
onim što ja želim. - Njegove oči susretnu njezine. - Bože, Lizzie, ubijaš me. Samo
pokušavam učiniti pravu stvar.

268
 Klub Brbljivica

Ona se nagne prema njemu. Njezine meke grudi pritisnu mu prsa primamljivo,
ali to je bio bljesak nade u njezinim očima koji se pokazao kao smrtno zvono
njegovom otporu. - Onda prestani. Ovo je prava stvar. - Ona posegne dolje i uzme
njegove ruke u njezine. Njezini meki, topli prsti se isprepletu s njegovima. - Daj mi
godinu dana da to dokažem. Ako sam u krivu, možeš otići nekažnjeno.
On utihne, shvaćajući upravo ono što ona predlaže. Da vežu ruke. Stari Visijski
običaj koji je bio odbačen na Kirku, ali nije bio tako rijedak kao što bi željeli. Jedna
godina? Dovraga, nakon što bude njegova, on je nikad neće želiti pustiti. Ali to će
njoj dati izlaz.
Gledajući u njezine velike plave oči, znao je da se ne može boriti protiv
sudbine. On je voli, i bilo mu je dosta pokušavajući pronaći razloge da ne budu
zajedno.
Podigne njenu ruku do svojih usta i poljubi joj prste. - Ovdje, pred Bogom, ja,
Patrick MacGregor, zavjetujem se tebi, Elizabeth Campbell, na časnu riječ. Slažem se
da se vežemo na godinu i jedan dan po drevnom običaju vezivanja ruku.
- Ovdje, pred Bogom, ja, Elizabeth Campbell, obvezujem se tebi, Patrick
MacGregor, na časnu riječ. Slažem se biti vezana za tebe godinu i jedan dan po
drevnom običaju vezivanja ruku.
Kad je završila, lice joj se raširi u široki osmijeh i pokrene nešto unutar
Patricka što nije osjetio mnogo godina-sreću.
Njegova se usta spuste na njezina u lagani, nježni poljubac, pečateći njihove
zavjete s poštovanjem. Važnost tog trenutka zauvijek se ureže u njegovu dušu.
Podigne je u naručje i odnese do ležaja u blizini vatre.
- Tvoja noga. - pobuni se.
- Ne boli. - Uistinu, sada je bio toliko sretan da nije mogao osjetiti nikakvu
bol.
On je spusti i ukloni plejd s ramena, i stavi ga na ležaj kao oblogu.
Skinuo je otkopčan prsluk i čizme, ali kad je počeo skidati košulju, ona ga
zaustavi. - Dopusti meni.
Mekana hrapavost u njenom glasu ga ispuni toplinom, ali to nije bilo ništa
prema nevjerojatnom osjećaju njenih ruku na svom tijelu.

269
 Klub Brbljivica

Ona sklizne rukom pod njegovu košulju, prelazeći mu dlanovima preko trbuha
i prsa, odugovlačeći, istražujući grebene mišića prstima, izluđujući ga svojim laganim
dodirima. Koža mu je postala vruća, a svaki živčani završetak se rasplamsao na
njezino nježno milovanje. Polako mu je podizala lanenu košulju prema gore i preko
glave.
Znala je što mu je radila, pomalo zločesto, a kad je rukama kratko igrala istu
igru s vezicama njegovih hlača, on joj stisne zapešće. - Moj red.
On klekne pred njom, prelazeći rukama preko tkanine i petljajući palčevevima
ispod ruba njene rastrgane podhaljine. Podizao je tkaninu pedalj po pedalj dok je
rukama milovao njezine duge, simetrične noge. Koža joj je bila kao baršun-tako
nevjerojatno glatka i kremasta pod njegovim grubim prstima. Kontrast između njih
ne može biti veći, ali to ga više nije brinulo. Ona može biti malena i nježna, ali bila je
kao stvorena za njega. Ona se neće slomiti-nasmiješio se zločesto premda je
namjeravao učiniti sve da mu se raspadne od strasti u rukama.
Kad su mu ruke završile istraživati svaki pedalj kremaste glatke kože, utisnuo
je usnama meke poljupce na njezine obline, od sitnih koljena, osjetljivih bedra,
podižući tkaninu sve više i više, kako su se njegova usta penjala prema njezinom
središtu. Njen miris ga ispuni, utkajući mu se duboko u kosti, budio tamnu,
primitivnu čežnju.
Njegovo koplje je pulsiralo uz njen trbuh. Ali će to morati pričekati.
Noge su joj se počele tresti a disanje ubrzavati dok se polako približavao svom
odredištu.
Želio je zakopati glavu između njezinih nogu i okusiti je žestoko i duboko, ali
prisilio se ići polako - da izvuče svaki trenutak njenog užitka.
Njene noge se stisnu refleksno, tijelo joj se napelo od otpora, ali on ih prisili
da se razmaknu.
- Ne. - pobuni se ona. - Sigurno ne možeš misliti..
Ona zaječi. Njezine riječi se pretvore u jecaj kako mu je jezik prelazio preko
njezine glatke ženske jezgre.
Zatvorio je oči i zastenjao, uživajući u njenom okusu i ženstvenom mirisu želje,
prije nego što pritisne usne u potpunosti na nju.

270
 Klub Brbljivica

Njene noge se trgnu a ona ga zgrabi za ramena kad je skliznuo svojim jezikom
duboko u nju, ispitujući je intimno. Bila je tako topla i mekana. Tako slasno mokra. I
imala je okus sladak kao med.
Prsti su joj se zakopali u njegova ramena dok je povećavao pritisak,
povećavao užitak. Milovao je.
Pomicao se. Sisao. Doveo je do ruba i onda je pustio.
Njezino stenjanje postane glasnije. - Molim te, - prošapta ona, prolazeći mu
prstima kroz kosu.
Njezina strast odveže svako ustručavanje u njemu. Zgrabi meke obline njezine
stražnjice i podigne je u potpunosti uz njegova usta, zabadajući se duboko u nju
jezikom, stružući je svojom bradom nježno kad joj je dao olakšanje koje je željela. A
kad je osjetio kako se njezino tijelo trza, sisao je, kako su se grčevi oslobađanja
obrušili nad njom.
Trgne se, zadržavajući svoje olakšanje dok su mu meki krikovi njezina užitka
odjekivali u ušima.
Tek kad su se drhtaji povukli iz njezina tijela on joj konačno podigne
podhaljinu preko glave i spusti je na ležaj. Golu. Zadovoljenu. Pogled joj je bio
mekan a obrazi crveni od zadovoljstva. Nikada nije izgledala ljepše.
Moja žena.
Prsa su mu gorila od emocija i čuđenja. Izvan svake riječi kojom bi opisao
trenutak, najsavršeniji trenutak u njegovom životu.
Nije više mogao čekati ni minutu duže, brzo je skinuo hlače i namjestio se
između njenih nogu.
Ona ga zgrabi za ramena, gledajući ga s njenim ljubavlju punim plavim očima
dok je ulazio u nju.
Volio je gledati njeno lice, gledati erotski način na koji se njezine oči šire a
usne joj se otvaraju meko dok ulazi u nju, centimetar po centimetar.
Njeno tijelo se stezalo oko njega poput tople rukavice. Odmahne glavom s
naporom se suzdržavajući. Bila je tako mala, tako nevjerojatno uska. Osjećao se
previše dobro.
Zabode se u nju, stenjući od osjećaja što je bio duboko u njoj, ispunjavajući
je. Voleći je. Pritisak u preponama je bio intenzivan, ali želio je produljiti svaki

271
 Klub Brbljivica

trenutak ovoga - pokazati joj svojim tijelom svu ljubav i nježnost u srcu koju je
osjećao za nju.
Držeći joj lice s jednom rukom, nježno ju je poljubio, ispreplećući svoj jezik s
njezinim u sporom, senzualnom plesu. Tek tada se pomaknuo u njoj dugim, dubokim
potezima, izvlačeći svaki komadić zadovoljstva.
Nije je se mogao zasititi, nisu mogli biti dovoljno blizu. Želio je osjetiti svaki
centimetar njezine meke kože pritisnute uz njegovu.
Mogao je osjetiti njezin nemir, osjećaj kako njezina strast raste. Njezine ruke
su lutale njegovim leđima, rukama, stišćući sve snažnije i snažnije kako su se njihova
tijela zajedno približavala prema savršenom trenutku, vrhuncu užitka.
Nikad se nije osjećao ovako u životu. Tako u potpunosti usklađen sa drugom
osobom. Osjećajući njezino zadovoljstvo sigurno kao i svoje.
U prsima mu je udaralo. Tlak u preponama bio je nepodnošljiv i vruć. On se
pokrene jače i brže, njezini bokovi su se podizali savršeno usklađeni dočekujući ga.
Toplina prođe kroz njega kao poplava. Užitak se povećavao i taložio u
podnožju njegove kralježnice.
O, Bože, da.
Svršit će. Njen dah se ubrza. I ona će.
Njihovi se pogledi susretnu i svijet eksplodira, drobeći se u kaleidoskopu
trnaca zadovoljstva. Ona vrisne, tijelo joj je stezalo čvrsto oko njega poput šake. On
gurne još jednom, visoko i duboko, zaurla od siline svog olakšanja. Dao joj se u
potpunosti dok je bio usisan u vrtlog užitka tako intenzivnog, da joj je predao ne
samo svoje tijelo, već svoju dušu.
Zauvijek.

272
 Klub Brbljivica

Dvadeseto poglavlje

L
izzie pritisne svoje bokove okrenuta mu leđima da ga uvede dublje, u
najdivljiji erotski san u svom životu. Patrickovo veliko, teško tijelo je
bilo prislonjeno uz njena leđa. Bože, voljela je osjećaj svih ovih mišića
koji je okružuju. Njegove velike, snažne ruke, njegova napeta, moćna bedra, njegova
nevjerojatno granitno-čvrsta prsa. Bio je topao, koža mu je toliko vruća da je
isijavala. Ona je isijavala. Ljubio joj je vrat, njegova topla usta i mokri jezik od čega
joj je koža bridjela i drhtala od isčekivanja. Njegove velike ruke, grube sa žuljevima,
obuhvatile su njezine grudi, stiskale i milovale je, kao da je nije mogao dovoljno
dodirivati. Nikad se nije osjećala tako nestašna ili tako poželjna. Osjećala se lijepa.
Senzualna. Slobodna. Ona nije razmišljala, nije dopustila da sram ili samopouzdanje
ugrozi bilo koji od njezinih pokreta. Ona je uzela ono što je željela, a to je bio on. Sve
o njemu. Duboko i snažno koliko je mogao ići. Ona izvije leđa, pritišćući svoje grudi
dublje u njegove dlanove dok je on ulazio u nju pulsirajući. Njegov muževan miris,
miris njihovog vođenja ljubavi, su njena osjetila upila s iskonskom potrebom. Ona
zaječi, trnaci topline između nogu su bili nevjerojatni. Užitak je preplavi u toplim,
teškim valovima, ispunjavajući je senzacijama. Bila je tako mokra. Tako nevjerojatno
uzbuđena. Svaki živčani završetak zapaljen, čeka njegov dodir. Nikad se nije htjela
probuditi. Njezino stenjanje preraste u krikove kako su njihovi pokreti postajali
mahnitiji-intenzivniji. Fokusirani na jedan cilj. Puls joj pojuri kao da se pred njom
otvorio put u raj i zove je. - O, Bože ... da. - Svi osjećaji su joj se skupili između
njezinih nogu. Ona izvije leđa da ga primi dublje u sebe. Bio je tako velik i debeo,
zaboden duboko u njoj. Mogla je čuti njegovo oštro disanje i uzdahe zadovoljstva u
svom uhu. Njegov ljubljenje je postalo grublje, hitnije, sisao je, štipao, njegova
neobrijana hrapava brada je strugala osjetljivu kožu njezina potiljka. Jednom rukom
je milovao njezine bradavice, uvijajući ih nježno, a drugom rukom je skliznuo dolje
između njezinih nogu. Prstima je milovao sprijeda dok je njegov kurac ispunjavao

273
 Klub Brbljivica

odostraga. A kada je njegov palac našao najosjetljivije mjesto ... Bilo je to previše.
Srce joj je udaralo u prsima. Njezin dah se ubrza. Osjećaj se povećao i počela je
svršavati. - To je to, ljubavi, - prošapće on. - Svrši za mene. - Glas mu je bio dubok i
hrapav. - Bože, toliko si vruća. - Njezin je um postao zaslijepljen od vrućeg
zadovoljstva koje je eksplodiralo u njoj. Ona krikne od siline grčeva koji su je
potresali od glave do pete. Niti jedan dio nje nije bio izostavljen. On uroni još
jednom, držeći se duboko u njoj, a onda počne kružiti bokovima, pritisak i trenje su
je nosili još višlje-na vrh na koji se nikad nije popela. A onda je počeo svršavati,
vruća navala njegovog sjemena se spajala s toplim tekućinama njezinog
zadovoljstva, izvlačeći zadovoljstvo čak i više. Kada su posljednji grčevi počeli
jenjavati, on omota ruke oko nje, privlačeći je na topli, zaštitnički štit njegovih prsa.
Još uvijek su bili povezani, tijelo joj je trnilo od posljedica njihovog vođenja ljubavi.
Uzdahnula je uz njega s krajnjim zadovoljstvom. Mogla je ostati ovako zauvijek.
- Budna si, - promrmlja on blizu njezina uha.
Nasmijala se. - Jesam sada.
- Žao mi je, nisam mogao odoljeti. - Spusti svoju ruku i nježno uhvati njezinu
stražnjicu. - Probudio sam se i ovo je bilo pritisnuto izazovno uz mene. Tvoja koža je
tako meka. - Pritisne je nježno, njegova ruka joj je milovala zakrivljeni bok. - Nadam
se da te previše ne boli.
Iako su vodili ljubav većinu noći, iznenađujuće nije je bolilo. Ili, ako je i bolilo,
bila je previše iscrpljena i zadovoljena da to osjeti. - Ne. Iako sam isprva pomislila da
je san.
On pritisne poljubac na vrh njene glave. - Nije san, Lizzie.
Okrene mu se i nasmiješi, emocije od onoga što se dogodilo sinoć bile su joj u
očima i grlu. - Ne, nije san.
Vezali su svoje ruke. Bio je njezin na godinu dana. Ona ga nikada neće pustiti.
Ako je bilo i mrva sumnje u njezinu umu da on nije mario za nju, nestala je.
Razmišljala je o tome kako se, unatoč svojim željama, on pokušao oduprijeti joj
sinoć, baš kao što ju je i pokušao natjerati da se uda za Roberta Campbella. Do
posljednjeg trena je bio častan do srži, pokušavajući je spasiti od teškoća koje je
brak s njim mogao značiti.
A ljubav u njegovim očima sada ... on nije samo mario za nju.

274
 Klub Brbljivica

On me voli. Znala je to u svom srcu.

Nešto mekoće sklizne s njegovog lica kad se stvarnost nametnula. - Volio bih
da možemo ostati duže, ali nije sigurno. Moramo doći do Balquhiddera tako da se
mogu pridružiti svojim ljudima. - Njegovo tijelo sklizne sa njezinog, a ona odmah
osjeti hladnoću. - Gotovo je zora. Naš prijevoz će biti ovdje uskoro.
Prije nego što je shvatio.
Jedva su imali vremena da se operu i obuku prije nego je Patrick čuo zvuk
čamca kako se približava. Njegova osjetila su bila nevjerojatna; ona nije čula ništa.
Nakon što je pokupio svoje oružje i njihove stvari, požurili su van u susret ribaru.
Lizzie se iznenadila kad je vidjela sjaj na stijenama i stablima. Sinoć je kišilo, a ona
nije ni primijetila. Dok su se približavali čamcu, znala je da nešto nije u redu, čak i
prije nego što je progovorio. – Požurite. - reče starac. Dao je Patricku znakovit
pogled. - Ljudi dolaze ovamo.
- Jeste li ih vidjeli? - Upita Patrick, nježnost je nestala iz njegova glasa-kao da
je nikada nije bilo. Ponovno je bio tvrd, neumoljiv ratnik. Ribar odmahne glavom. -
Samo iz daljine. No, budući da oni dolaze niz brdo, shvatio sam da dolaze za vama. -
Kratka vožnja do obale se činila beskonačna. Lizzie je mogla vidjeti kako Patrick
promatra drveće i brda prema jugu odkuda su došli. Kad su napokon stigli na plažu,
Patrick se zahvali čovjeku i da mu još nekoliko novčića. - Ako oni dođu, cijenio bih
ako našu prisutnost ovdje zadržite tajnom. - Starac stavi novčić među zube i zagrize.
Očito zadovoljan, on se široko osmijehne a trošna rumena koža se pretvori u stotine
crta. - Oni neće čuti ništa od men. – obeća im.
Bez gubljenja više vremena, Patrick je uhvati za ruku i povede uz obalu,
natrag u smjeru iz kojeg su došli. Kada je jezero bilo iza njih, oni nastave na zapad. -
Misliš li da je to tvoj brat? - Upita ga.
- Ili tvoj. - odgovori Patrick. - Bilo kako bilo, moramo doći do Balquhiddera
prvi. - Trčali su neko vrijeme, možda milju, ali tlo je bilo glatko i Lizzie ga je teško
pratila. Izazovi u posljednjih nekoliko dana su uzeli svoj danak; njezine noge su bile
poput želea. Ali ona se ugrize za jezik, odbijajući se žaliti. Ovo je bio prvi dan ostatka
njenog života, i bolje da se navikne na to.
U daljini ugleda nekoliko koliba, i znala je da moraju biti blizu. Patrick je bio
nekoliko koraka ispred nje, kad joj se odjednom tlo izmaklo pod nogama, a ona je

275
 Klub Brbljivica

pala unatrag u lokvu blata. Pad joj je presjekao dah, a trzaj boli sjevnuo niz
kralježnicu. Šok od pada ju je zaslijepio, trebalo joj je nekoliko trenutaka da shvati da
je neozlijeđena.
Patrick dođe do nje. - Jesi li dobro? -
Ona kimne glavom. - Mislim da da. Moj ponos je taj koji je najviše povrijeđen.
- Ona se nasmiješi. - Obično nisam tako nespretna. -
Osmijeh sklizne s njezina lica. Osim jednom. Pogleda Patricka u lice, gledajući
njegovu zabrinutost, ali i nešto drugo. Pružio je ruku da joj pomogne, a ona je
prihvati, klizne rukom u njegovu i on ju je podigne na noge. Osjetila je potres u
grudima od prepoznavanja. Nešto klikne u njenoj glavi, kao dva komada slagalice
zajedno. Pogledala je u ruku s uzdahom, sjene sjećanja su ju udarale. O galantnom
vitezu koji joj je pomogao u jednom od najgorih trenutaka u njezinu životu. Njezin
pogled se zalijepi za njegov, a usta joj se osuše. - Moj Bože, to si bio ti. - prošapta
ona. - Taj dan na okupljanju.
- Da. - reče on tiho. - Bio sam.
Na trenutak je bila svladana. Preplavljena spoznajom da su njezin vitez u
sjajnom oklopu i čovjek kome je dala svoje srce jedno te isto. Napravila je nekoliko
koraka naprijed, katapultirala se u zaklon njegovog zagrljaja koji je čekao i pustila
duboki uzdah zadovoljstva kad su je njegove snažne ruke stisnule uz njega. Pritisnula
je obraz na njegova prsa, uživajući u otkriću veze koja se protezala dulje nego što je
ikad zamišljala.
To je bio on. Nije mogla vjerovati.
Je li to bila sudbina koja ih je povezala?
Trebao joj je trenutak da pronađe riječi koje je sanjala da će jednog dana reći,
ako ikada dobije priliku, čovjeku koji je bio tako ljubazan prema njoj. Nasmiješi se,
čuđenje joj je obasjavalo oči sjajne od suza. - Hvala ti. -
Činilo se da mu je bilo neugodno zbog njezine zahvale. - To nije bilo ništa.
Ali oboje su znali da je bilo mnogo više od toga-on je riskirao svoj život da joj
pomogne. Stao je uz nju kada nitko drugi ne bi. Kako je mogla biti bilo što, osim
vječno zahvalna? Gledajući u njegovo lijepo lice, ona odmahne glavom. - Ne
razumijem. Zašto mi nisi rekao?
- Nisam mogao. Znala bi da sam MacGregor.

276
 Klub Brbljivica

Ona kimne glavom, a zatim se namršti. - Ali zašto ne kasnije? Zašto mi nisi
rekao kada sam otkrila tvoj identitet? Morao si znati kako bih bila zahvalna. -
Njegova hrabrost je bila jedina svijetla točka u tom strašnom danu.
- Mislio sam da bi ti sjećanje moglo uzrokovati još boli- mislio sam da je to
bolje ostaviti u prošlosti.
Ona se trgne, naglo zamišljajući s neugodnom jasnoćom scenu kojoj je bio
svjedok. Spoticanje i slijetanje u lokvu na njezinu stražnjicu. Sjedila je ondje,
poprskana blatom, sasvim ponižena. Nitko nije dolazio da joj pomogne.
Je li čuo što su John i njegovi prijatelji rekli?
Obrazi joj se zažariše. Naravno da je. Spustila je pogled, previše joj je bilo
neugodno da ga pogleda, uplašena da će vidjeti sažaljenje na njegovom licu.
Podigao joj je bradu svojim snažnim prstima i natjerao da ga pogleda. - To je
njihova sramota, ne tvoja, Lizzie. - On pritisne svoje usne na njezine u poljupcu. -
Zaboravi to. Taj dan je bio davno i ne znači ništa za nas danas.
Bio je u pravu. Ono što se dogodilo tada je prošlo i on je bio njezina
budućnost. Sjećanje će uvijek biti bolno, ali sada kada je znala za njegovu ulogu
možda će biti malo više podnošljivo.
Ona sakrije neugodnost uz iskrivljeni osmijeh i uz pokušaj humora. - Što mora
da si mislio o meni? Mora da sam izgledala prilično bijedno. - Nasmijala se
samouvjereno. - Nije baš dobar prvi dojam. Ne mogu vjerovati da si me čak i
pokušao prevariti da se udam za tebe nakon toga. Pretpostavljam da si izvukao
kratku slamku.
Šala je pala u neugodnu tišinu.
Ona pogleda u njega s očekivanjem, čekajući razuvjeravanje, iznenađena
umjesto toga kad je vidjela bljesak nečega sličnog krivnji.
Njezin siromašan pokušaj izazivanja komplimenta je promašio- loše. Osmijeh
joj sklizne s lica i ona se odmakne promatrajući ga nesigurno.
- Nije bilo tako. - reče on trenutak prekasno. - Ja sam sretan što te imam,
Lizzie. Nikad nisam mislio da bih mogao imati ženu kao što si ti i skočio na priliku. Ne
bih želio čuti da je bio bilo tko drugi. - Odjednom, implikacija onoga što je vidio a
onda učinio-pogodila ju je s dovoljno snage da joj oduzme dah. Pokušao je ponovno
povući u naručje, ali se ona izmakla van njegovog dohvata.

277
 Klub Brbljivica

- Patrick... - njene oči su bile prilijepljene na njegov promtrajući svaki aspekt

njegove reakcije. - Da li je ono što si vidio taj dan igralo ulogu u tvojoj odluci da me
slijediš, da me zavedeš da se udam za tebe?
Srce joj je divlje udarao dok je pogađala odgovor.
Pogled u njegovim očima joj je sve rekao.
Molim te, sve samo ne sažaljenje. Njezina utroba se zgrči. Htjela se pretvoriti
u malu loptu. Koraknula je unatrag, vatra u prsima je bolila. - Bože, jest - reče ona, a
glas joj je bio promukao od boli.
- Nije ono što misliš. - reče on bijesno. Nije mogao zamisliti što je ona mislila.
On vjerojatno nikada nije osjetio trenutak sumnje u sebe ili nesigurnosti u svom
životu. Njezine oči su prelazile preko njegovog previše savršenog lica, srce joj se
naprezalo da pobijedi zbijeno u prsima. Suze su plivale pred njezinim očima.
- S-s-siromašna, jadna Elizabeth Campbell. - Duboko je udahnula, tjerajući
mucanje iz svog glasa. Može li ona biti još više ponižena? - Obična djevojka koja
muca i sa tri propale zaruke će biti zahvalna za pažnju svakog čovjeka, a kamoli
jednog griješno zgodnog poput tebe. Jesi li mislio da sam toliko očajna da ću pasti
pred tvoje noge? - Sjećanja su je probadala. Ona bi pala kao zahvalno štene. I je.
Pala je ravno u njegovu zavodljivu zamku. Ali pogledaj ga-ona nije imala nikakve
šanse. Jecaj iziđe iz njezinih grudi. Širom otvorenih očiju, zagleda se u njega i upita
sitnim glasom, - Jeste li mi se smijali?
Žestoko ju je povukao uz sebe u čvrsti zagrljaj, ne dopuštajući joj da ga
odgurne. - Nikada! Nemoj to nikada više pomisliti. Da, priznajem, mislio sam da ćeš
biti ranjiva zbog onoga što se dogodilo, ali to nije razlog zbog kojeg sam te htio
oženiti. Želio sam te od prvog trenutka kada sam te vidio, i to nije imalo nikakve veze
sa sažaljenjem.
Čula je žestinu i iskrenost u njegovu glasu, ali to nije moglo u potpunosti
probiti veo boli ili popraviti štetu na njezinom ponosu. Ponos kojem su bile potrebne
godine da se obnovi. - Ja trebam vjerovati u to?
- To je istina.
Željela mu je vjerovati, a možda duboko u sebi i je, ali nije mogla izbiti slike iz
glave. Da li su joj se smijali? Ismijavali njom?

278
 Klub Brbljivica

Ona odmahne, nije mogla razmišljati o tome. Mislio je da je lagana meta-

prezrena žena koja će biti previše zahvalna za njegovu pažnju. Mislila je da je
ostavila taj dan iza sebe, ali možda još uvijek dio nje vjeruje da je duboko
ukorijenjena želja da se zaljubi napravila osjetljivom da je iskoriste, baš kao što je
John učinio. - Ne znam što je gore, - reče ona jadno, - Da me traže zbog moje zemlje
ili zato što sam laka meta.
Ali sigurno ne zbog mene.
- Stani. - Izraz lica mu je bio tvrđi nego što je ikada vidjela. - Neću dopustiti
da razmišljaš na taj način. Pretvaraš to u više nego što je ikada bilo. Čak i ako sam
sumnjao da ćeš biti osjetljiva na zavođenje, brzo sam saznao da sam bio u krivu. Ako
ništa, to te je napravilo opreznijom zbog onog što se dogodilo. Moji motivi da te opet
nađem su mogli biti bolesno zamišljeni, ali nikada mi neće biti žao što sam to učinio.
Želio sam da se udaš za mene, jer sam se zaljubio u tebe. Ne zbog tvoje zemlje,
nego zbog tebe. - Njegov palac prijeđe preko krivulje njenog obraza, brišući jednu
suzu. Pogleda je ravno u oči. - Volim te, Elizabeth Campbell, svim svojim srcem.
Na trenutak, sreća se probila kroz bol. Volim te. Riječi koje je sanjala, ali
nikada ih nije čula. Ne do sada. Zašto sada? - Ne trebaš to reći samo zato da se ja
osjećam bolje.
Čeljust mu se stisne, a ponos je zračio iz njega. - Nikada prije nisam nikome
rekao te riječi. - Njegov prodoran pogled se preselio iza nje. - Niti one dolaze lako
od mene.
Lizzie je čula kočnicu u njegovu glasu i razumjela ga- on se održao tako dugo,
zbog svega što mu je oduzeto. Ustupanje toj kontroli nad svojim emocijama, ne bi
došlo lako. Te riječi su ga koštale puno. - Želim ti vjerovati. - Uzeo je njezinu bradu
u ruku i okrenuo joj lice prema njegovom, pogled mu je bio pun nježnosti i ... ljubavi.
- Onda vjeruj. Da li spoznaja da sam bio tamo taj dan stvarno mjenja išta,
Lizzie? Kako god je počelo, ja te volim. To nije laž. Nakon svega što smo prošli,
svega što smo dijelili, možeš li stvarno sumnjati u moje osjećaje prema tebi?
Ona ga pogleda sa suznim očima. Može li? Znala je odgovor u svom srcu.
Zvuk u daljini iza njih, međutim, povuče njegovu pozornost odmah. Opsuje i
uhvati je za ruku. - Ja ću ti to dokazati makar mi trebao cijeli život, ali ostatak ove
rasprave će morati pričekati. Dolaze. Moramo ići. Brzo. - Ona kimne glavom, nije

279
 Klub Brbljivica

gubila vrijeme na svađu, i potrči. Nakon nekoliko minuta, stara kamena crkva-sada
ruševina- dođe u vidokrug na drugoj strani malog brežuljka. Ono što je izgledalo kao
mali slap je padao uz nju. Velika gomila ljudi i konja ispunjavala je dvorište.
Patrick se okrene prema njoj s ohrabrujućim osmijehom. - Nije mnogo dalje.
Moji ljudi...
On se zaustavi i opsuje.
- Što nije u redu?
On se okrene prema njoj, praznih očiju. - Ono nisu moji ljudi.
- Tko je onda? - Pogled joj je se okrene natrag u crkvicu, i ona jednostavno
prepozna čovjeka koji je upravo uzjahao konja, očito s namjerom da krene u potjeru
za njima. - To je Jamie! - Srce joj poskoči prije nego što je shvatila što to znači-ako
je njen brat bio ovdje, to je značilo da Patrickovi ljudi nisu.
Stavila je ruku na Patricka kad je prepoznala čovjeka pored Jamieja. Colin.
Dragi Bože. Patrickovo cijelo tijelo se trgne kao od biča. Lice mu je bilo iskrivljeno od
mržnje-i znala je da, ako bude imao priliku, on će ubiti Colina bez razmišljanja.
Ona nikad neće saznati što se moglo dogoditi, jer je u tom trenutku tuča
strijela doletjela iz drveća iza njih, jedna je slijetjela ni tri stope od mjesta gdje je ona
stajala. Patrick uzvikne upozorenje i povuče je ispred njega. Osjetila je ljutito lupanje
njegova srca na leđima. Strelica ju je mogla ubiti. Nije morala gledati da zna da je
došla od njegova brata.
Oni su bili zarobljeni, doslovno uhvaćeni u sredini između dva svijeta: njezinog
ispred njih i njegovog iza njih.
Nigdje nisu mogli otići.
Sa samo trenutkom za odluku, Patrick je znao da nema izbora. Bježeći će ih
samo pogoditi, u najboljem slučaju, a on neće riskirati Lizzien život-ne opet.
Čak i ako je to značilo njegov.
Počeo je hodati prema naprijed, ali ga ona zaustavi. - Što radiš? Ne možeš to
učiniti - molila je, a oči su joj bile ispunjenje sa strahom. Za njega. - Colin ... Ne
znam što će učiniti. Moraš pokušati pobjeći. - Patrick nije rekao ništa, samo ju je
nastavio gurati naprijed. Neće je ostaviti nezaštićenu, ne dok ne bude na sigurnom
sa svojim braćom a van dometa Gregorovih strijela.
- Patrick, molim te. Nemoj to činiti. Moraš pobjeći.

280
 Klub Brbljivica

Njezini krici ubadali su njegovo srce, ali on se nije obazirao. Campbelli su

uzjahali i jurili prema njima u punoj brzini. Razdvojili su se u dvije skupine-veća
skupina na čelu s Colinom krenula je u šumu iza njih na Gregora. Jamie Campbell je
jahao pravo na njega, njegov mač je bio podignut visoko iznad glave. Patrick izvuče
mač iz korica na leđima i, ignorirajući njezin plač, gurne Lizzie mičući je sa dohvata
mača.
On je ostao ... čekati.
Nije dugo trajalo. Campbellovo je lice bilo ispunjeno bijesom, ali Patrick je
držao oči na maču. Zvuk konja snažno mu je tukao u ušima. Gotovo je stigao ...
On se namjesti, ali je još uvijek bio nespreman na snagu udarca. Jamie je
spustio mač u visokom luku, a Patrick podigne mač objema rukama da ga blokira.
Bol ga je presjekla pravo kroz njegovu ozlijeđenu nogu. On se spotakne ali se brzo
oporavi. Campbell sjaše, i podigne mač visoko iznad glave. Patrick je mogao čuti
Lizzie kako moli brata da se zaustavi. Ona bi se umješala između njih, ali hvala Bogu
nekoliko njezinih članova klana su je držali.
Jamie se borio s osvetom-bijes je bio njegova jedina slabost. Razmjenjivali su
udarac za udarcem, te je sa svakim zamahom Patrick znao da slabi. Uspio je spustiti
udarac na Jamiejevo rame, a onda je čuo Lizzie kako vrištati. Njegov pogled
pobjegne na nju, i znao je da ne može to učiniti. Čak i ako bude mogao ubiti Jamieja
Campbella, on to neće učiniti. Krv mu je snažno tukla. Svaki nagon se borio protiv
toga. Nalet borbe je još uvijek bio u njemu. Ali on pusti. Susretne Campbellov
pogled, a kad je Sljedbenik zamahnuo mačem oko sebe i pokušao iskoristiti svoj lakat
da sruši Patricka na zemlju, umjesto da izbjegne udarac, on ga primi punom snagom
u glavu.
Lizzien vrisak mu zazvoni u ušima dok je mrak padao preko njega.

281
 Klub Brbljivica

Dvadeset i prvo poglavlje

N
ije bio mrtav. To je bila prva stvar koju je Patrick shvatio kad se
probudio. Sljedeća je bila da se osjeća kao da mu je glava
eksplodirala i sastavljena je natrag u zbrkanom neredu; a treća da
nije bio sam.
Ležao je na krevetu u onome što se činilo kao stara kamena klupa. Vidio je
kamin za grijanje i kuhanje, krevet, nekoliko stolova i stolica, ormar, a na stolici u
kutu sobe, gledajući ga s crnim izrazom na licu, je bio Jamie Campbell. Iako se činilo
da je bio opušten, i da ga nije neposredno ugrožavao, Patrick nije bio budala.
Argyllov Sljedbenik je bio jedan od najžešćih i najsmrtonosnijih ljudi u Škotskoj ili
ravnicama.
Ipak, bio je sam, i na trenutak je Patrick razmatrao mogućnost bijega.
Čitajući njegov um, Jamie se nasmiješi. - Ne bih to savjetovao, - reče on. -
Čak i ako bi mogao proći mimo mene, što sumnjam u tvom trenutnom stanju, moji
ljudi su opkolili zgradu. Ovaj put, oni se neće ustručavati pucati.
Patrick shvati da je njegova bliskost s Lizzie kada su ga zarobili vjerojatno ono
što ih je spriječilo da iskoriste svoje oružje. Odmah je postao svjestan svog
nedostatka. Vraga će ovdje ležati kao neki prokleti invalid. Stišćući zube, on polako
sjedne. Glava mu je eksplodirala od svježe boli i obuzme ga mučnina. Potisnuvši
potrebu da isprazni svoj želudac, prebrodio je val. Zatim kad je vidio bokal u blizini
kreveta, pomogao si je dugim pićem, pozdravljajući vatreni okus sirovog viskija-
ambrozija za izgladnjelog čovjeka.
- Patrick MacGregor, - reče Jamie, kuckajući prstima po naslonu drvene
stolice. - Prošlo je dugo vremena.
Ne tako dugo kao što misliš. Jamie je mislio na vrijeme koje su proveli-kratko-
boreći se zajedno na otoku Lewis, ali Patrick ga je vidio nedavno. Imao je strelicu
uperenu u Campbella prije samo nekoliko mjeseci.

282
 Klub Brbljivica

- Ne dovoljno dugo. - Patrick odgovori suho, s obzirom na njegovo sadašnje

stanje kao zatvorenika. - Kako ste nas pronašli?
- Čuli smo o napadu na Lizzie gotovo odmah-jedan od stražara je uspio
pobjeći. Zatim, dok smo pretraživali područje, jedan od mojih ljudi je slučajno bio u
blizini kada je vatreni križ prošao kroz Callander. Pomislili smo da ste se dogovorili
naći ovdje.
Patrick prokune lošu sreću. - A moji ljudi?
Jamie ga dugo pogleda. - Nismo vidjeli nikoga dok niste stigli. - Njegov izraz
lica otvrdne. - Odmetnik Gregor i njegovi ljudi, međutim, su zarobljeni nedugo nakon
što si pao. Oni će biti smaknuti u Edinburghu za svoje zločine.
Patrick osjeti ubod u prsima. Ne zbog brata kojeg će smaknuti, već za onog
kojeg je imao prije nego su okolnosti promijenile Gregora u gorkog, mržnjom
ispunjenog čovjeka kakav je postao.
- A zločini tvog brata? - upita Patrick oštro. - Hoće li Auchinbreck biti smaknut
za njegove?
Campbellova se usta stisnu u mračnu crtu. - Žao mi je zbog onoga što se
dogodilo s tvojom sestrom.
Priznanje ga je iznenadilo. Jamie Campbell je izgledao kao da je iskreno
posramljen bratovim djelima.
- Ipak Auchinbreck neće platiti za ono što je učinio. - To nije bilo pitanje,
nego tvrdnja.
- Na sudovima ... ne. - Campbell susretne njegov pogled. - Ali ja nemam
sumnje da će mu jednog dana suditi.
Patrick ga je pažljivo proučavao, znajući da mu Jamie Campbell nešto nije
govorio, ali također shvativši da mu je rekao sve što je želio.
Ali ako je Gregor zarobljen i bio je već na putu prema Edinburghu, kao što je
bilo vjerojatno, zašto je on ovdje? - Gdje je Lizzie?
Campbell ga ljuto pogleda. - Negdje na sigurnom.
- Želim je vidjeti.
- Ne.

283
 Klub Brbljivica

Ako Campbell misli da će on to prihvatiti onda je bio u zabludi. Prva stvar koju
će učiniti kada izađe odavde je pronaći ju. Ona ga možda mrzi sada, ali bila je
njegova supruga.
Jamie protrlja rame na mjestu gdje je primio Patrickov udarac sa njegovim
mačem. - Poboljšao si se od kad smo se prošli put sreli.
Patrick popipa čvor na glavi, prstima se češkajući po krvavom, nježnom mesu.
- I ti.
Obojica su bili mladi na Lewisu. Sada su muškarci-pravi ratnici.
Campbell susretne Patrickov pogled s znakovitim pogledom. - Previše si dobar
mačevalac da ne bi izbjegao udarac u glavu.
Patrick nije rekao ništa, gledao je dalje od drugog čovjeka probadajućim
pogledom. Obojica su znali da je odustao, ali proklet bio ako će se objašnjavati.
- Moja sestra mi je ispričala zanimljivu priču. - reče ležerno Jamie, iako je
Patrick mogao reći da je to bila gluma.
- Je li?
Campbell oči bljesnuše od bijesa. - Daj mi jedan dobar razlog zašto te ne bih
ubio odmah.
Patrick odgovori svojom ljutnjom. - Zato što tvoja sestra inzistira da vjeruješ u
pravdu, a jedini zločin za koji sam optužen je onaj koji nisam počinio. Okrutnosti
učinjene na Glenfruinu nisu bile djelo MacGregora.
Campbell suzi oči opasno. - Govorim o tome što si učinio s mojom sestrom.
Laganje i uvlačenje u dvorac Campbell da je uvjeriš da se uda za tebe, da ne
spominjem da si stavio njen život u opasnosti, čak i ako si joj ga, kako kaže, spasio
više puta.
Patrick se upita koliko mu je Lizzie rekla. Osnove, vjerojatno. Da je Campbell
znao ono najgore, Patrick ne bi sjedio ovdje.
Nije bilo ničega što mu je Jamie Campbell mogao reći da Patrick već nije rekao
sam sebi. - Pretpostavljam da je jedina stvar koja je zaustavila tvoju ruku ista koja je
zaustavila moju-ubiti me povrijedilo bi nju.
Jamie nije bio jako sretan zbog toga, ali je nevoljko prihvatio istinu. Dva
neprijatelja vezana uz sreću žene koju su obojica voljeli. - Moj ruka nije jedina ruka

284
 Klub Brbljivica

koju svrbi da te ubije. - upozori ga Campbell, a odnosilo se na Argylla i

Auchinbrecka. - Lizzieni osjećaji te neće dovijeka održati na životu.
Patricka je bolila glava, i bio je umoran od Campbellovig suptilnog ispitivanja. -
Što hoćeš, jer pretpostavljam da si zato ovdje?
Jamie se nasmiješi, iako to nije bio prijateljski osmjeh. - Ravno u srž, je li?
Fino. Moja sestra može tvrditi da ima osjećaje za tebe, i prema onom što si učinio
vani danas, ja sam spreman priznati da su joj osjećaji uzvraćeni, ali ja te ne želim u
njenom životu. Iako nisam bez simpatija zbog stanja vašeg klana, to ne znači da
želim da se moja sestra veže za odmetnika MacGregora. - Pogled mu je postao
promišljen i nepopustljiv. - Imat ćeš svoju slobodu i zakonsko pravo na zemlju u
blizini jezera Zaradite, što je kako sam razumio bio prvi razlog za ovu potragu za
mojom sestrom. Ja ću naći put da smekšam Glenorchya. Zauzvrat, ti ćeš odbaciti
vaše vezanje ruku i nikada je više nećeš tražiti.
- Ne, - odgovori Patrick bez oklijevanja. Jamie Campbell mu je nudio dvije
stvari za koje je nekad mislio da želi najviše na svijetu, ali Patrick je bio u krivu. Lizzie
mu je dala nešto mnogo važnije. Ona ga je vratila sa samog ruba tame. Bez nje, on
bi bio prazna, hladna ljuštura od čovjeka kakav je bio prije.
Biti će proklet kao i njegov brat.
Patrickova borba da vratiti svoju zemlju nikada neće prestati sve dok opet ne
bude pripadala MacGregorima, ali to neće biti na uštrb žene koju je volio.
Trgnuvši se, on pomisli na svađu koju su imali prije nego što je zarobljen. On
još nije imao priliku uvjeriti je u svoju ljubav, ali će provesti ostatak svog života da
to dokaže.
Mislio je na sve čega se Lizzie bila spremna odreći zbog njega; on neće učiniti
ništa manje za nju.
Nikakav osmijeh nije ugrožavao tvrdi izraz Campbellove čeljusti. - Čak i ako je
to najbolja stvar za Lizzie?
- Tko si ti da sudiš što je najbolje za tvoju sestru?
- Očigledno, - Campbell izgovori mrko, - Ja sam jedina osoba koja razmišlja
racionalno ovdje. Božje ti krvi, jesi li je vidio? Odjevena u krpe, prljava, umorna do
točke iscrpljenosti, izgledala je kao da je prošla pakao posljednjih nekoliko dana?
Patrick stisne čeljust zbog optužbi, ali je to bila istina.

285
 Klub Brbljivica

- Ako osjećaš nešto za nju, nećeš je vući okolo sa sobom. Nećeš gledati kako
odbacuje život koji je trebao biti njezin.
Patrick je mogao vidjeti kuda ide ovaj razgovor, ali proklet bio ako će odustati
bez borbe. - To je njezin izbor koji radi.
Drugi muškarac brzo izgubi strpljenje. Ustane sa stolca i krene prema krevetu,
sve pretvaranje i staloženosti je nestalo. Ali ako Campbell misli da će ga zastrašiti,
bio je vrlo u krivu. Patrick ustane i susretne se s njim oči u oči.
- Možda je sada sretna. - grmio je Campbell. - Ali koliko će sretna biti za
nekoliko godina nakon nevolja koje te prate? Ne znam što će moj bratić učiniti, ali bi
li riskirao da izgubi sve?
Patrick se ukoči, znajući da je istu raspravu vodio sam sa sobom. - Je li to ono
što ona želi?
- Ona je zbunjena sada. Ona ne zna što želi. Ali ako odeš sada, ona će se
oporaviti.
Patrick stisne čeljust. - Dopusti mi da razgovaram s njom.
- Samo ćeš otežati. - Campbell zastane, a zatim tiho reče: - Ako je doista
voliš, kao što mislim, učiniti ćeš pravu stvar. Zar ne zaslužuje bolje?
Istina je bila kao nož u trbuhu. Campbell je samo rekao ono što je Patrick već
znao i pokušavao ignorirati. Zaslužila je sve, i čovjeka koji bi joj to mogao dati. Ali on
je bio tako prokleto umoran od pokušaja da napravi pravu stvar.
Lizzie ...
Srce mu povika za njom. Ona je sve što je želio.
- Čak i ako pristanem, zašto misliš da će ona to prihvatiti? - Patrick je znao,
ako postoji išta što je doznao o Lizzie, to je da je ona imala svoj um.
- Ako znaš moju sestru a mislim da znaš, onda ćeš znati odgovor na to pitanje.
Zemlja. Jamie će to reći tako da izgleda kao da je sve što je želio bila zemlja.
Patrick je htio da ona ne povjeruje u to, ali nakon njihovog posljednjeg razgovora,
kad je otkrila da je bio svjedok njezinom poniženju, bila je ranjiva. Možda čak i
dovoljno ranjiva da povjeruje u to. - Mrzit će me. - reče Patrick tupo.
Na trenutak je pomislio da je vidio bljesak suosjećanja u Campbellovom
granitnom pogledu. - Da, ali to je najbolje.

286
 Klub Brbljivica

To bi moglo biti najbolje, ali nije spriječilo Patricka da osjeća kao da mu je

upravo srce bilo isčupano iz prsa nazubljenom oštricom.
Nikad se nije osjećao tako prazan. Bilo je to kao da je posljednje svjetlo otišlo
iz njega-a nada da nešto dobro može izaći iz ove situacije ugašena.
Prsa su mu gorila od emocija, ali ne mogavši vjerovati sebi da može išta reći,
Patrick kimne.

****

- Žao mi je, djevojko, ali on je otišao. - reče Jamie.

Ne. Svaki nagon je odbacivao ono što joj je njezin brat govorio. To ne može
biti istina.
Lizzie je sjedila na katu u odaji trgovca stokom u gostionici pokraj Callandera,
gdje je čekala vijesti o Patricku jer su je Jamiejevi ljudi odvukli od njega na terenu u
blizini Balquhiddera. Zapanjena, zurila je u svog brata. - Reci mi opet-sve-što je
rekao.
- Ponudio sam mu založno pravo na zemlju u blizini jezera Zaradite i njegovu
slobodu ako on odbaci vaše vezivanje ruku. - Jamie ponovi. - On je prihvatio.
- Samo tako? - On je ne bi ostavio bez riječi. Iako joj je ponos bio ranjen
onim što je otkrila, njegove posljednje riječi su joj odzvanjale u glavi: Možeš li
stvarno sumnjati u moje osjećaje prema tebi? Duboko u svom srcu, nije mogla. Lizzie
odmahne glavom, odbijajući povjerovati u to. - Pogrešno si razumio.
Patrick nikada ne bi odustao od nje tako lako, osim ako ... Ne. Stalo mu je do
mene.
Loše, jadno ... Željela je zatvoriti oči i staviti ruke preko ušiju da blokira
sjećanja. No, tu je bilo dovoljno sumnje zaostale od otkrića da je ono što je vidio
onaj dan možda bilo uzrokom da je ciljao na nju kao jednostavnu metu.
Jamie je suosjećajano pogleda, iako on nikada ne bi razumio bol koju joj je
upravo nesvjesno nanio. - Siguran sam da osjeća nešto za tebe, djevojko, ali zemlja
je bila ono što je želio, zar to nije ono što si mi rekla?

287
 Klub Brbljivica

Nije mogla govoriti, samo je kimnula glavom. Ona je rekla Jamieju što se
dogodilo, kako ju je Patrick tražio zbog njezine zemlje. Ali nisam to mislila. Mislila
sam …
Pogleda u svog brata, nadajući se da će naći mrvu nade u njima, ali je
simpatija u njegovim očima samo učinila da se osjeća još gore.
Jamie ju je volio previše. Bio je tako pretjerano zaštitnički spram nje. Oči joj se
suze. - Nisi ga prisilio da pristane na to, zar ne?
Jamie nakrivi obrvu, s podrugljivim izrazom na licu, kao da je htio biti
uvrijeđen, ali je znao da ne može biti. - Nije bilo potrebno.
Srce joj se stisne od tupe iskrenosti. To nije bilo samo zbog zemlje ... nije li?
Naposljetku, željela je misliti da je bila u krivu o njegovim motivima. Ali on nije ostao
uvjeriti je ili moliti je da mu oprosti. - Zašto nije došao da me vidi i kaže mi sam?
- Siguran sam da je mislio da će biti lakše na ovaj način. Čist razlaz.
Ona je oštro uvuče zrak. Čist razlaz? Kao da je to bilo nešto nevažno kao kost
a ne njeno srce koje je bilo slomljeno. - Što ako ja ne želim čist razlaz? Imam
godinu...
- Je li to ono što želiš, Lizzie? Povlačiti ovo? Trčati za muškarcem ...
Lizzie uvuče dah. Ona se zagleda u svog brata, užasnuta. Krv joj se povukla iz
lica. Trčati za čovjekom koji je bio vrlo jasan da nisam dovoljno važna za njega. To je
ono što je Jamie pokušavao reći. Poniženje je preplavilo. Je li to ono što je ona
radila, bacala se na čovjeka koji je nije htio?
Praktički ga je pitala da je oženi. Osvrnuvši se na to sada, vidjela je da je
imala dobro konstruirane argumente jednako mnogo o tome što je mogao dobiti s
njom kao što je bilo i u vezi s njom.
Ne, on je rekao da me voli.
Hladna, tvrda istina je udari u prsa. Čak i ako ju je volio, to nije bilo dovoljno.
Uzeo je zemlju i svoju slobodu i ostavio je iza sebe čak ni sa - ostaj mi dobro.
Jamie je stane pored nje, stavljajući joj ruku na rame utješno. - Sa svime što
se dogodilo između naših klanova, ne mogu reći da ga krivim, Lizzie. Možeš li ti?
Suze joj zamute oči, a ona odmahne glavom. Bila je zabezeknuta kad je
saznala istinu od Jamieja. Patrickove optužbe protiv njihovog rođaka i Colina su bile
strahovito točne. Iako Jamie nije imao pojma o namjerama svog rođaka kad je

288
 Klub Brbljivica

pregovarao predaju Alasdaira MacGregora i njegovih ljudi, Archie ih je prevario i

poslao u smrt. Baš kao što je bilo užasno, i Colin je doista bio odgovoran za silovanje
Patrickove sestre.
Pomisao da je njezin brat ...
Ona zadrhti, s krajnjom odbojnosti i sramom.
Djela njezinih rođaka su bila užasna. Nakon onoga što su učinili, kako je mogla
kriviti Patricka jer se nije želio vezati za Campbelle?
- Nećeš nastaviti ovo, hoćeš li, Lizzie? - Upita Jamie.
Lizzieno je srce bubnjalo u ušima. Sve što je oduvijek željela klizilo joj je kroz
prste kao kiša kroz sito. Muž. Obitelj. Izgubljeni san. Što se zaljubila, jer znala je da
je brak bez bio nemoguć.
Zagleda se u svog brata kroz suzne oči, znajući što je morala učiniti. Čak i ako
oni ne mogu biti zajedno, nije mogla podnijeti pomisao da mu se nešto dogodi. Ona
će učiniti ono što je mogla kako bi ga sačuvala sigurnim. - S jednim uvjetom, - reče
ona napeto.
Jamie ju je oprezno promatrao. - Što to?
- On neće dobiti samo svoju slobodu, za sada, želim da se Archie pobrine da
ga pomiluje u cijelosti.
Jamie ju je dugo gledao, a zatim kimnuo.
To je učinjeno.
Njezina prsa, grlo i oči su joj gorile od znanja da je uistinu gotovo. Uz
Campbelle i MacGregore, kako bi ikad moglo završiti drugačije osim sa slomljenim
srcem i razočaranjem?
Bol je bila nepodnošljiva: suze su joj se slijevale iz njezinih očiju, a ramena
tresla od jecaja istrgnutih iz dubine njezine duše.
Jamie je povuče sa stolca i držao ju je na svojim prsima, milujući joj kosu. -
Dođi, djevojko, odvest ću te kući. Vidjet ćeš, zaboraviti ćeš ga.
Tu je Jamie bio u krivu. Lizzie ga nikada neće zaboraviti. Ona će voljeti
Patricka Murraya, rođenog MacGregora, ostatak svog života.

289
 Klub Brbljivica

Dvadeset i drugo poglavlje

S
prozora u malom prostoru za sjedenje u njezinoj spavaćoj sobi, Lizzie
pogleda ispod na Kyle, oči su joj pretraživale ledene sive vode i
snijegom prekrivene vrhove, a onda, nesvjesno, okrene se prema
sjeveru. Iako brda kroz koja je prošla s Patrickom ne može vidjeti iz Dunoona, znala
je da su bila tamo.
On je bio tamo.
Oštar ubod čežnje još nije popustio. Nepopustljivo je stisne u prsima i presječe
joj dah. Borila se s usamljenosti i očajem.
Nesvjesno je omotala plejd koji je nosila preko ramena malo čvršće. To je isti
onaj koji je Patrick izvukao sa konja prije nego su krenuli u divljinu prije toliko
tjedana. Iako se zima spustila nije hladnoća bila ta koju je nastojala odbiti. Nekako,
uz plejd se osjećala bliže njemu.
Spusti glavu na rame i pomiluje vuneni materijal obrazom.
Povremeno, ona bi uhvatila miris borova i začina u grubim vunenim nitima.
Duboko je udahnula i uzdahnula s razočaranjem. Ne i danas.
Iako su je sjećanja bolila, ona se držala za njih, jer su bila sve što je imala.
Mali osmijeh joj podigne kutove usana. Ruke padnu na trbuh. Možda ne sve.
Lizzie zatvori oči i pomoli se da su njezine sumnje bile točne. Suptilna
zaobljenost i činjenica da nije krvarila tjednima davala joj je svaki razlog za nadu.
Dijete.
Njegovo dijete.
Dio njega koji je nosila u svom srcu neće biti ostavljen da umre i pretvori se u
ogorčenost i žaljenje, već će cvati novim životom koji nosi u sebi.
Po prvi put od tog groznog dana prije četiri tjedna kad ju je ostavio bez riječi,
Lizzie osjeti tračak sreće kako se probija kroz bijedne sjene mraka.

290
 Klub Brbljivica

Okrene se na zvuk otvaranja vrata, iznenađena što vidi svog brata kako ulazi u
sobu i odmah iza njega, njegovu žestoku, iako prelijepu, suprugu.
Jamie je oklijevao na vratima, ali ga s dvije ruke pritisnute na leđima, Caitrina
gurne grubo u sobu. S rukama na bokovima i sa malo vidljivim trudničkim trbuhom
ona bijesno pogleda svog muža, a zatim natrag Lizzie. - Tvoj brat ti ima nešto za
reći.
Iako je Lizzie bila u Dunoonu s Jamiejem i Caitrinom više od mjesec dana, ovo
je bio prvi put da je ugledala zloglasni ugled Caitrine Lamont. Lizzie je bila očarana
slatkom djevojkom koja je izgubila toliko i još je voljela Jamieja dovoljno da mu
oprosti za uništavanje koje je donio u njen klan. Ali upravo sada nije bilo ni traga od
tog oprosta. S njenim treperavim očima i bijesnim izrazom na licu, izgledala je kao
divlja mačka - spremna da ga razdere s njenim malim kandžama.
Lizzie se namršti, pitajući se što je Jamie učinio da izazove takvu reakciju u
njegovoj supruzi. Zabavljalo ju je vidjeti Jamieja tako smetenog. Caitrina je bila
dobra za njega. Promjene u njenom bratu nisu prošle nezapaženo. Činilo se lakši
sada, nije bio tako ozbiljan i nepopustljiv.
Lizzie je imala zahvaliti Caitrini za omekšavanje Jamijevog stava prema
MacGregorima.
Tako uhvaćena u vlastitoj boli, Lizzie nije razmišljala o tome što je njezin brat
zapravo učinio kad je pustio Patricka, poglavara zabranjenog klana-da ode slobodno.
U početku, Colin i njezin bratić Argyll su morali biti bjesni, ali nakon nekoliko sati u
poglavarovoj radnoj sobi s Jamiejem, njezin bratić se predomislio.
Argyll je otputovao u London nedugo nakon što su stigli u Dunoon (na veliko
Caitrinino olakšanje) a Colin se kratko vratio nakon brzog suđenja, gdje su Gregor i
njegovi ljudi bili osuđeni na smrt a zatim je nestao.
Da joj je bio potreban daljnji dokaz Jamiejeve ljubavi prema njegovoj ženi,
ona bi ga dobila kad je čula što je učinio dopuštajući Caitrininom odmetnutom bratu
Niallu da 'pobjegne'. Nitko nikad nije pobjegao njenom bratu. Da je dopustio da Niall
to učiniti pokazalo je Jamiejevo stanje duha ne samo prema Lamontu, već i prema
MacGregorima.
S Niallom Lamontom na slobodi, Lizzie je mogla razumjeti zašto je Colin
nestao nakon pogubljenja. Ako njezin brat nije bio zabrinut zbog Niallove ili

291
 Klub Brbljivica

Patrickove osvete za ono što Colin učinio Annie MacGregor, trebao bi biti. Ironija je
dobila novo ime-lovac će saznati kako je to kad te love.
Lizzie spusti knjigu koju je čitala ili pokušavala čitati-u krilo i zagleda se u svog
brata s upitnim izrazom na licu. - Što je, Jamie? Ima li vijesti o Duncanu?
Bila je šokirana-no iznimno zadovoljna kad se vratila u Dunoon i Jamie joj
otkrio za glasnine da se njihov brat Duncan vratio u Škotsku. Ona se nasmiješi.
Možda je vijest u njenoj poruci o nedavnom gubitku Jeannie Gordon pomogla.
Jeannie je bila žena koju je Duncan nekoć volio a koja ga je izdala, iako Lizzie više
nije bila tako sigurna.
Unatoč izdaji koja visi nad Duncanovom glavom, napravio je veliko ime za
sebe kao vođa strašne skupine ratnika na kontinentu. Bilo je i vrijeme da se vrati i
dokaže svoju nevinost. Nedostajao joj je.
Jamie odmahne glavom. - Ne. Poslao sam izviđače, ali nema ni traga od njega.
To je vjerojatno ništa više od glasine.
- A što je problem? - Upita Lizzie.
Njezin brat ljutito pogleda svoju suprugu, na što Caitrina odmah odgovori sa
vlastitim. - Kunem ti se da ću ti rađati samo kćeri. - upozori ga, a glas joj je bio težak
od slutnje. - Tako da sva tvoja drska, previše zaštitnička muška 'mudrost' bude dobro
iskorištena. - Nasmiješi se zločesto. - Djevojke. Cijeli čopor. Baš poput mene. Da se
brineš i uzrujavaš. - njene oči su svjetlucale – Zauvijek.
Lizzie se mogla zakleti da je vidjela njenog žestokog, koji-se-ničega-ne-boji
brata kako je problijedio. - O čemu se radi, Jamie? - Upita ga.
- Reci joj. - Caitrina naredi.
Lizzien puls je preskakivao dok je čekala da nastavi.
Ne želivši da izgleda kao da je zastrašen, čak i od žene koju je volio, Jamie se
uspravi u svakom djeliću svojih metar osamdeset-plus još malo, tijelu, i nadvije nad
njegovom sitnim ženom. - Neće me zasuti vatrom, ženo, jer sam napravio ono što
sam mislio da je ispravno. Niti ću se ispričati što sam pokušao zaštititi nekoga koga
volim. - Izledajući nimalo zadovoljan, okrene se Lizzie. - Samo sam mislio na tvoju
sreću.

292
 Klub Brbljivica

Caitrina usta se iskriviše, i Lizzie je mogla vidjeti kako se raznježuje. Uz sav

bratov žestoki prezaštitnički odnos, bilo je teško ostati ljut na njega s licem s tako
jednako žestokim emocijama.
- Izgleda li ona sretna? - Caitrina upita tiho.
Jamie dugo pogleda Lizzie. Iako je to pokušavala sakriti, njena nesreća je bila
opipljiva.
- Ono što sam ti rekao o Patricku MacGregoru je bila istina. - reče on. -
Međutim, zanemario sa spomenuti jednu stvar.
Oči joj se suze sa sumnjom. - A što je to?
- Kad sam prvi put ponudio MacGregoru zemlju i njegovu slobodu, on je odbio.
Vrlo odlučno, zapravo.
Lizzie se osjećala kao da je težina upravo podignuta s njezinih ramena. Volio
me. Znala sam da ne mogu biti tako u krivu. To nije bilo samo zbog zemlje.
- Pa kako si ga uvjerio da prihvati ponudu? - Kao da je bilo potrebno pitati.
Pogleda u Caitrinu sa zajedničkim razumijevanjem.
- Mislili smo.. - Jamie počne, ali je bio prekinut sarkastičnim podsmijehom
svoje lijepe supruge.
- To je bila tvoja prva pogreška.
Lizzie je shvaćala izvor iritacije njezine snaje jer je i ona osjetila kako se njezin
vlastiti temperament diže.
Upozorila je Patricka da ne donosi odluke za nju, ali se činilo da on- i njezin
brat koji se upleo- nije mogao odoljeti. Muškarci. Je li bilo više zaštitničke vrste od
ponosnog Visijskog ratnika? - Da pogodim. Ti i Patrick ste odlučili da bi bilo bolje da
nisam udana za MacGregora.
- Odmetnika MacGregora. - Jamie pojasni.
- Ne više. - Lizzie se namršti. - Tako ste odlučili da me uvjerite da me ne želi.
Jamie slegne ramenima neugodno. - Nešto u tom smislu.
Lizzie je osjetila kako joj lice postaje rumeno od bijesa. Ustane i prijeđe sobu i
stane nogu do noge s njenim oholim glupim velikim bratom. - Kako si mogao! Kako si
mogao dopustiti da sjedim ovdje u bijedi tjednima vjerujući da je čovjeku kojeg sam
voljela stalo tako malo do mene da mi je okrenuo leđa, na prvu priliku? Kako ste
oboje mogli biti tako precjenjeni i okrutni? Ja ga volim, Jamie. I ako to znači da ću

293
 Klub Brbljivica

živjeti u kolibi, rado ću to učiniti. Ne bi li i ti toliko učinio za svoju ženu? - On je imao

dobar razlog za grimase od osjećaja krivnje, ali Lizzie nije završila. - Kako si mogao
dopustiti da moje dijete odraste bez oca?
Jamie proguta slinu od šoka. - Dijete?
- Oh, Lizzie, to je divno! - Caitrina usklikne, žureći se da je zagrli. - Kada?
Lizzie se nasmiješi, uzbuđenje je bilo zarazno. - Nisam sigurna. Tek sam
posumnjala. Možda nekoliko mjeseci nakon vaše bebe.
Jamie se pokuša odšunjati natrag, očito sretan zbog promjene teme, ali Lizzie
ga zaustavi. Ona prekriži ruke na prsima i podigne obrvu. - Što misliš, gdje ideš?
Nisam još završila s tobom. Nisam djevojčica. Ne treba moj veliki brat boriti moje
bitke. - Ona odmahne glavom. - Trebala sam nešto reći i stati na kraj tome, nakon
onog što si učinio Johnu Montgomeryu.
Jamie se nasmiješi. - Rado bih preuzeo zasluge za to, djevojko. Ali me netko
pretekao.
Lizzie se namršti. - Ali ako nisi ti, tko ...
Njezin se pogled se vrati na brata. Patrick. Bila je izvan sebe od pomisli da je
on osjećao dovoljno povezanosti s njom čak i tada da se osveti u njeno ime. To
saznanje umiri njenu dugotrajnu bol i zbog toga je čak bila još više sigurna da nije
potpuno pogriješila u njegovim motivima i osjećajima. - Jesi ti znao da je to bio on?
Jamie odmahne glavom. - Ne. Prepoznao sam ga na okupljanju, i znao sam da
ti je pomogao, ali to je bilo sve. Iako sam nakon onoga što se dogodilo nekoliko
tjedana kasnije, posumnjao.
Lizzie proguta. Ubit ću svakoga tko ti našteti. Johnu bi trebalo biti drago da je
pretrpio samo gubitak uha i dijela ruke-da je Patrick tada znao ono što zna sada....
Ona zadrhti.
Iako postoji određena poetska pravda u tome, Lizzie nije bila sigurna da joj se
sviđa ideja takvog nasilja u njeno ime.
- On je Visijski ratnik, Lizzie. Ne možeš ga pretvoriti u nešto što nije. - reče joj
Jamie, čitajući njene misli.
Jamie je bio u pravu. Patrick se borio za opstanak većinu svog života. Kao i
većina gorštaka, bio je navikao da izvrši osvetu i riješi probleme s mačem. - Napravi
štetu mojem i ja ću učiniti gore tvojem. - Bila je to gorštakova izreka. Barbar?

294
 Klub Brbljivica

Pretpostavljala je da neki možda misle tako, ali to je bilo tako. Da ne kaže da nije
planirala poraditi na njegovim vještinama diplomacije.
- Sigurno si ostavila neki dojam na njega. - reče Jamie. - Puno je problema ići
za nekim koga je jedva poznavao.
Ja sam te želio od prvog trenutka kada sam te vidio. Njegove riječi toga dana,
kada je shvatila da je on bio njen galantni vitez koji se vratio po nju. Bilo mu je stalo
do nje, čak i od samog početka.
- Što ćeš učiniti? - Upita Caitrina.
Lizzie razmisli minutu. Bila je umorna od toga da ona bude ta koja se bori za
njihovu sreću. Ako je želi, morati će sam odlučiti-možda ga treba malo potaknuti tako
da ne čeka predugo.
- Nakon svih napora koje su moj brat i Patrick prošli samo da vide moju sreću,
mrzim ih razočarati. - Ona se nasmiješi. - Sada kad sam slobodna da se udam,
mislim da ću to učiniti. Možda ću mu poslati pozivnicu za vjenčanje?
Caitrina raširi oči s divljenjem. - Ne bi.
Lizzie se nasmiješi. - Oh, baš bih mogla.
Jamie pogleda natrag i naprijed između njih. - Nikad nisam mislio da ću reći
ovo za MacGregora, ali gotovo mi ga je žao.
Patrick je možda išao u pakao u obliku Campbellove tamnice zbog ovog, ali
nije ga prokleto bila briga.
Ujahao je kroz vrata Dunoona spreman na borbu, jedva se obazirući na
impresivne kamene zidove neprobojne tvrđave ili masu jednako impresivnih ratnika
koji su ih promatrali.
- Jesi li siguran u ovo? - Upita ga Robbie tihim glasom. - Ujahati u đavolju
jazbinu teško da najbolji način da testiraš svoju novostečenu slobodu.
Patrick ga oštro pogleda. - Ti si bio taj, koji je inzistirao da dođeš sa mnom.
Rekao sam ti da ostaneš s Annie.
Robbie stisne vilicu i odmahne glavom. - Ne, ona ima Lamonta koji bdije nad
njom.
Zato što je Patrick znao nešto o ljubomori, doda nježno, - Ona ne želi
razgovarati s njim.
- Da, ali to ne znači da ga ne voli.

295
 Klub Brbljivica

Patrick to nije mogao osporiti. No, u ovom slučaju, činilo se da ljubav nije bila
važna. Slomio mu je srce kad je vidio kako je život bio isisan iz nje. Annie je bila
ljuska od sretne, duhovite sestre koje se sjećao.
Ali jedna stvar se nije promijenila: ona je i dalje najtvrdoglavija žena koju je
ikad upoznao. Patrick nije znao hoće li njegova sestra ikada oprostiti Niallu Lamontu
zbog nevraćene ljubavi dok nije bilo previše kasno. Suosjećao je s Lamontom-što je
došao prekasno?
Svaki instinkt mu je govorio da griješi dok je jahao od Kirka. Ali on nije slušao
dok nije vidio svoju sestru i Lamonta; tek je onda znao da mora nešto učiniti.
No, njegove dužnosti kao poglavara-pokušavajući napraviti reda u klanu
raspršenom u kaosu nakon smrti toliko njihovih glavnih ljudi ga je omeo, a on nije
djelovao dovoljno brzo.
Vjenčanje. Njegov želudac se okrene. Još uvijek se činilo neshvatljivo.
Vijest da se ona udaje je došla do njega u Molach prije nekoliko dana, ali on
još nije htio vjerovati. No, kada je stiglo pismo od Campbella sa njegovim
pomilovanjem, spominjući proslavu vjenčanja ...
Nikada neće zaboraviti žestoku bol koja ga je probola poput noža.
Kako je mogla pomisliti da se uda za nekog drugog? Tek je prošlo trideset šest
krvavih dana!
Najgori dio je bio da je sve njegova prokleta krivica. Imao ju je, a kao budala,
pustio je. Ali ako je Patrick išta znao, to je kako se boriti za ono što je njegovo. A
Elizabeth Campbell je pripadala njemu od prvog trenutka kad ju je zagrlio. Dovraga,
od prvog trenutka kad joj je pomogao da ustane iz one proklete lokve.
Kako je njegov dolazak u Dunoon bio najavljen na vratima, Patrick nije bio
iznenađen kad je vidio Jamieja Campbella kako izlazi iz kule da ih dočeka. Imao je
strašan izraz na licu kad je vidio Patricka, ali se je zapravo nasmiješio kad je
primijetio Robbieja pored njega. Ako postoji bilo MacGregor koji se ne treba bojati
Sljedbenika, to je Robbie. Campbell nikada neće zaboraviti Robbiejevu lojalnost
Margaret MacLeod, staroj prijateljici Sljedbenika, tijekom nekih problema koje su
imali od ruku Dougala MacDonalda tada na Lewisu.
- Robbie, momče, dobro je vidjeti te. - Pogleda Patricka s tvrdim pogledom. -
MacGregor. Mislio sam da si pristao da nećeš tražiti moju sestru.

296
 Klub Brbljivica

Patrick susretne izazovni pogled drugog muškarca, hladni čelik na hladnom

čeliku. - Znaš prokleto dobro zašto sam ovdje. Bojim se da se više ne mogu
pridržavati uvjeta našeg sporazuma, pa ako me namjeravaš uhititi, bolje to učini
sada. - Kada se nije pomaknuo, Patrick upita, - Gdje je ona?
Campbell je imao čudan izraz na licu, gotovo sažaljiv. - Nisam siguran da te
želi vidjeti.
- Prokleto loše, jer ja ne odlazim dok ona to ne uradi.
Patrick je znao da djeluje iracionalno, ali nije ga bilo briga. Oni su trebali biti
zajedno, a ako ona ne bude htjela saslušati razloge, on će učiniti ono što je trebao
davno-odnijeti je daleko i voditi ljubav s njom dok ona to ne učini. Čak i ako bude
morao pobijediti cijeli Campbellov klan da to učini.
Bilo mu je dosta da pokušava učiniti pravu stvar. Čast je bila precijenjena.
Jamie ga odvede drvenim stubama u veliku dvoranu kule. Bilo je blizu
sumraka i sluge su se pripremale za večeru, ali inače je bilo mirno. Očekivao je da će
ga Jamie ostaviti da čeka i bio je iznenađen kad ga je odmah odveo u poglavarevu
radnu sobu.
Napola očekujući da će vidjeti njegovog neprijatelja, Argylla, Patrick začuje
kako se zatvaraju vrata iza njega i umjesto toga nađe se sam sa osobom zbog koje
je pakleno jahao da je vidi.
Njegovo srce zastane kad ju je vidio. Bila mu je okrenuta leđima. Zauzimala je
tako veliko mjesto u njegovom umu, da je zaboravio kako je sitna bila. Nosila je
tamnoplavu baršunastu haljinu optočenu sitnim biserima. Njena duga kosa boje lana
spuštala se niz leđa u svilenkastim valovima, zakačena samo dijamantno safirnom
tijarom koja je izgledala kao bilo koja kraljevska kruna.
Na trenutak je oklijevao, nesrazmjer između njihovih situacija je bio oštar kao i
uvijek. Bogatstvo, moć, privilegij, ona je imala sve. I premda se njegova situacija
poboljšala- on više nije bio aktivno progonjen, imao je zemlju na kojoj je mogao
raditi i mjesto za život- i dalje će proći dugo vremena prije nego što se njegov klan
oporavi od uništenja zbog godina zlostavljanja i progona.
Ali ako ona bude spremna da ga ima, on će je njegovati i obožavati i neće se
osvrtati.

297
 Klub Brbljivica

Okrene se. Ako se nadao nekom znaku da je ona bila sretna što ga vidi, bio je
razočaran. Njeno lice glatko i bezizražajno kao alabasterno, nije odavalo nikakve
emocije.
Nikada ga nije pogledala s takvim ... ništa. U želucu mu potone nešto poput
teškog kamena.
Osjeti ubod neizvjesnosti.
Što ako sam stigao prekasno?
Njihovi se pogledi sretnu, i još uvijek ništa. Jesu li njezini osjećaji bili tako plitki
da su se mogli promijeniti tako lako?
Tako prokleto brzo?
Ona podigne delikatnu obrvu. - Jesi li došao da mi ponudiš čestitke?
Njezin hladan ton i tupo pitanje pošalju lupanje u njegovim prsima u nasilno.
Bijes je kolao u njemu, jedva se mogao suzdržati da prijeđe sobicu i istrese svoju
frustraciju na potpuno manje civiliziran način. - Ne, ja nisam prokleto došao da ti
ponudim čestitke.
- Ne? Zašto si onda, mogu li pitati, ovdje?
On napravi nekoliko koraka prema njoj i prisili se da se zaustavi. Mišići u
rukama su mu se stezali i opuštali. Budi racionalan, ne barbarin. - Ne možeš se udati
za nekoga drugoga. Dužna si mi godinu dana. Vezanje ruku se ne može odbaciti do
tada.
- O, to. - Ona odmahne rukom. - Moj brat me uvjerio da s obzirom da nije
bilo svjedoka, će biti teško dokazati da je to važeći.
Patrik stisne šake. Mali val ga gotovo gurne preko ruba. Njegovo tijelo se
napne od bijesa, i trebao mu je svaki djelić njegove snage da se obuzda. - Važeći je
za mene.
- Je li to tako? Imaš čudan način da to pokažeš. - Ona se nasmiješi. Zapravo
se nasmiješi. - U svakom slučaju, tako je bilo najbolje. Bilo je tako divno od tebe i
mog brata da ste se pobrinuli za moju sreću kako jeste. Ne znam što bih učinila bez
vas dvojice koji ste pazili na mene.
Nedostatak sarkazma u njenom glasu je bio prvi nagovještaj da nešto nije u
redu. Napeto, proučavao je njezino lice, nije točno bio siguran što je tražio.

298
 Klub Brbljivica

- Ako je to sve što imaš za reći, bojim se da sam prilično zauzeta. - Okrenula
se da ga otpusti, ali on stavi svoju ruku na njezinu prije nego se uspjela odmaknuti.
- To nije sve što imam za reći. Ne možeš se udati za nekog drugog, zato što
me voliš, i ja volim tebe.
Male bijele crte se pojave oko njenih usta, prvi znak da nije bila tako
neosjetljiva kako se činila. - Ljubav? Sigurno imaš čudan način da to pokažeš.
Obujmi joj bradu rukom i prisili je da ga pogleda. Sirove emocije koje su
zračile iz njezinog blijedog lica ga pogode pravo u srce. On ju je strašno povrijedio. -
Volim te svim svojim srcem. Zato jer te volim sam i otišao. Mislio sam da radim ono
što je ispravno. Mislio sam da će ti biti bolje bez mene.
Njezine su oči pretraživale njegove, procjenjivale. - Zašto si se predomislio?
- Shvatio sam da, ako si ti bila upola jadna kao što sam ja bio, nije bilo šanse
da ćeš naći sreću s nekim drugim. - Srce mu je udaralo od iščekivanja, straha. -
Jesam li bio u krivu?
Suze joj zamute oči. I njegova prsa se stisnu od nade.
- Kako si me mogao ostaviti onako? Nakon svega što smo se dijelili? - Malena
šaka njezine ruke ga udari u prsa s iznenađujućom snagom. - Htio si da vjerujem da
ti nije stalo do mene.
On je povuče u naručje i stavi ruku oko njezine svilenkaste glave. - Žao mi je,
ljubavi. Moja jedina obrana je da te volim toliko puno, samo sam htio ono što je
najbolje za tebe.
Ona ga opet udari.
- Au, - reče on, trljajući mjesto. Njegov malen mačić ima opak udarac.
- Ti si ono što je najbolje za mene, oholo derište.
Slađe riječi nikada nisu bile izgovorene, iako će on morati poraditi na njenom
rječniku. Povuče je u naručje i opet je stisne čvrsto. - Znači li to da neće biti udaje za
drugog?
Lizzie se povuče da ga pogleda u oči, s nestašnim izrazom na senzualnim
usnama. - Ne želiš pitati tko je onaj za koga se udajem?
On se namršti. - Pretpostavio sam da je Robert Campbell.
Ona odmahne glavom.
Lice mu se napne. - Za koga onda? Reci mi tako da ga mogu ubiti.

299
 Klub Brbljivica

- Još jedan 'slučajni' napad na cesti, možda? Hvala ti, ali više neće biti
odsječenih udove u moje ime.
On podigne obrvu. Ona je shvatila, zar ne? Budući da se sad sve znalo, nije se
zamarao glumeći kajanje.
- Gad je sretan što nisam znao razmjere njegovog pokvarenog ponašanja. Sad
mi reci.
- Ne znam, - reče ona oklijevajući. - Nisam još odlučila hoću li ti oprostiti ili ne.
On spusti usne na njezine u meki, nagovarajući poljubac, srce mu je bilo
ogromno od sreće kad je osjetio njezin slatki odgovor. Odmakne usne i zagleda se u
njezine oči. - Reci svoju cijenu, ljubavi moja. Učiniti ću sve što je potrebno da te opet
osvojim, čak i ako to znači pasti dolje na koljena i moliti.
Nos joj se nabere, kao da to ozbiljno razmatra. - Zvuči intrigantno. Sjećam se
kad si zadnji put bio na koljenima. - Susretne njen zabavljeni pogled i vruća požuda
prostruji ravno kroz njega. - Ali mislim da to neće biti potrebno. Mislim da će ono
čime je Caitrina prijetila mom bratu biti dovoljno.
Mrzio je pitati. - A što je to?
Lizzie spusti svoju ruku i pokrije trbuh. - Ona se zaklela da će mu nositi samo
curice.
Srce mu se zaustavi, krv nestane iz njegovog lica na njezine riječi. Odjednom
se osjetio nestabilan na nogama i morao se pridržati za drveni stol pokraj njih. -
Beba?
Ona kimne glavom.
On sjedne na najbližu klupu i stavi glavu u svoje ruke, emocije su ga obuzele,
preplavile zbog svega što je mogao izgubiti. Ona sjede pokraj njega, a kad je
podigao pogled, oči su mu gorjele. - Bože, Lizzie, žao mi je.
Oči su joj sjale od suza. - Pretpostavljam da si sretan?
Grč u njegovim grudima je bio vruć i kao kamen kad ju je uzeo u naručje. -
Nisam mislio da bih se ikada mogao osjećati ovako sretan.
Htio je iskoristiti Lizzie zbog svoje zemlje, ali nikada nije mogao zamisliti sve
što će mu to donijeti. S njom će imati dom-obitelj. I ljubav i sreću koju je imao tako
davno.

300
 Klub Brbljivica

On je ponovno poljubi. Tiho. Nježno. S obećanjem koje je obilježilo ovaj

trenutak zauvijek.
Odjednom, on je odgurne kako mu je istina napokon sinula. - Nikada nije bilo
nikoga drugog za koga si se namjeravala udati. To sam bio ja.
Lizzie se široko osmijehne. Pritisne obraz na njegova prsa i uzdahne. -
Oduvijek si to bio samo ti.
Srce za koje je počeo shvaćati da ga ima se činilo da postaje preveliko za
njegova prsa.
I ovaj put kad ju je poljubio, nije stao.

301