Anda di halaman 1dari 209

ADRIAN PREDRAG KEZELE

SKRIVENE
PORUKE, SKRIVENA
ZNAČENJA
- SINKRONICITET U PRAKSI -

DVOSTRUKA DUGA
2007.
ČAKOVEC
Život je ispunjen patnjom, ali je također ispunjen i mnogim
čudima, kao što je plavo nebo, sunčev sjaj ili dječje oči.
Nije dovoljno patiti. Potrebno je biti i u dodiru sa čudima
života. Ona su u nama i oko nas, posvuda, cijelo vrijeme.

Thich Nhat Hanh


SADRŽAJ

Zahvala i posveta
Uvodna poruka
U potrazi za smislom
Pretpostavke
Pregled tema

1. DIO-PRIPREMA
1. tema: Žrtva
Zašto se to događa baš meni
Ima li patnja svrhu
Može li se patnja izbjeći
Kako šiješ tako ćeš i žeti
Širenje granica
Ispunjenje osobne zadaće
Prijedlozi za vježbanje -I
Naslućivanje osobne misije
Sinteza roditeljske misije
Središnje pitanje
Poticaj za pozitivnu promjenu
2. tema: Kontrola
0 obrani od besmisla
Kontrolirani sustavi
Sustavi zapažanja
Sustavi stavova
Rutinski sustavi
Sustavi glumljenog ponašanja
Prijedlozi za vježbanje - II
Kako izići iz kontroliranih sustava
Sustavi zapažanja, sustavi stavova,
rutinski sustavi i sustavi glumljenog ponašanja
Umišljanje - kornjačine noge i pepeo od trstike
Prijedlozi za vježbanje - III
Kako pobijediti "mood-making"
Pregled potrage
3 tema: Prihvaćanje
Kad bismo naučili prihvatiti
Elementi spoznaje
Potraga za subjektom
Prijedlozi za vježbanje - IV
Transcendiranje u praksi
Oblak nespoznatljivog
Tehnike pažnje
Podsjećanje na tu i sad
Zlatni ključevi
Čarobne riječi
Izlet u sadašnjost
Pjesma za sadašnji trenutak
Povećanje otvorenosti

2. DIO - RAZGOVOR
Stvarnost kakva jest - stvarnost medupovezanosti
Putokazi
Podudarnosti
Prijedlozi za vježbanje - V
Razgovarajte s ljudima
Dnevnik podudarnosti
Predznaci
Mentalni predznaci
Tjelesni predznaci
Prijedlozi za vježbanje - VI
Zapažanje mentalnih i tjelesnih predznaka
Vježba "povećanja praznine"
Tjelesni osjeti kao poruke prirode
Usklađenost daha
Predznaci iz okoline
Dobri i loši predznaci
Vrijeme na koje se predznak odnosi
i njegova snaga
Što učiniti kad se pojave negativni predznaci
Prijedlozi za vježbanje - VII
Zapažanje predznaka iz okoline
Dobar ili loš predznak
Na koje vrijeme se odnosi predznak
Snovi
Vedska sanjarica
Prijedlozi za vježbanje - VIII
Analiza snova
4. tema: Stvaralačka duhovnost
Tkalac vidljivim prstima
Razgovor s prirodom
Prijedlozi za vježbanje - IX
Prava pitanja
Kako postaviti pitanje
Kako prepoznati odgovor
Aštamangalam - čarolija brojeva
Intuicija i sinkronicitet
SoulNet
Sinkronistička avantura
Rasa - okus iskustva
Prijedlozi za vježbanje - X
Mjesta moći
Rasa dnevnik
Rasa tehnike
Rođendanski krug
Stvaralačka duhovnost
Buđenje
Mjesto na kojem moramo biti

Literatura - prijedlozi za čitanje


O autoru
ZAHVALA I POSVETA

I tebi će se omogućiti siguran povratak,


samo ako zatražiš s vjerom,
pa makar bila manja od gorušičina zrna;
i ako si strpljiv i voljan slušati
naputke Svemira
čak i ako nisu onakvi
kakve bi želio čuti.
Neka bude Tvoja volja, ne moja
- to je razumijevanje
koje će te vratiti kući.
Joan Borvsenko

P romjene nikad nisu jednostavne, a svijet je tako zanimljiv upravo zbog


svoje složenosti. Koliko god se mi trudili da na život i njegove zakone pričvr-
stimo razumljive natpise koje ćemo znati pročitati kad ih ponovno ugledamo, te
se oznake nekako uvijek iskrive, nekako uvijek izgube ono značenje koje smo im
prvobitno namjeravali dati.
Kroz taj sam proces prošao mnogo puta i naučio da istina nikad nije crno-
bijela. Štoviše, ona se projicira na ekranu čija tehnologija reprodukcije boja
zasad izmiče i našem zapažanju i našem rječniku. Također, naučio sam da nitko
nema autorsko pravo na istinu. Nitko, osim možda one iste vrhunske inteligen-
cije prirode koja ionako upravlja cijelim svemirom, a i ona je, siguran sam, od-
lučila da istinu objavi kroz mnoga usta.
Ponekad naš životni put izgleda krivudav. Iznenadni obrati mogli bi začuditi
neupućenog promatrača. A mogli bi i zbuniti nepripremljenu osobu koja se
neočekivano nađe u vrtlogu promjene. U takvim je trenucima najvažnije znati
-slušati. Napuci Svemira nisu uvijek onakvi kakve bismo željeli čuti. Međutim,
jedno je sigurno, ako znamo slušati: put je otvoren a povratak siguran.
Smatram se sretnim jer sam upoznao mnoge učitelje. Neki su mi blizu, sus-
rećem ih svakoga dana, a s nekima "razgovaram" usprkos velikoj prostornoj i
vremenskoj udaljenosti. Nabrojiti ih poimence ne bi imalo smisla. Svi mi oni
prenose poruke koje dolaze s istog izvora, a u mom srcu svaki od njih zauzima
posebno mjesto. Pružili su mi bezuvjetnu ljubav, ljubav koja ne zahtijeva, ne
sudi i ne opravdava. Želim im uzvratiti ljubavlju koja neće biti manje savršena.
Toplo se zahvaljujem svima koji su me podržali u mojim naporima da istra-
jem na putu kojeg sam izabrao, a osobito onima koji su razumjeli kad je razu-
mijevanje bilo potrebno.
Posebno se zahvaljujem prijateljima koji su na ovaj ili onaj način sudjelovali
u oblikovanju pojedinih dijelova ove knjige.
Knjigu posvećujem prvoj skupini polaznika seminara Skrivene poruke iz
Varaždina, Čakovca i Maribora. Hvala vam.

A.P.K.

POVODOM PETOG IZDANJA

Planirao sam unijeti veće izmjene u peto izdanje ove knjige, ali sam na kraju
zaključio daje ona aktualna i nakon više od deset godina od prvog izdanja! Zbog
toga sam napravio samo manju reviziju pojedinih poglavlja i dotjerao neka od
njih, uskladivši ih s razvojem događaja i projekata poput SoulNet-a. U međuvre-
menu, održao sam mnoga predavanja i seminare koji su potvrdili iskustva o ko-
jima ćete čitati.
Sama činjenica daje ova knjiga pred vama i nakon toliko vremena od prve po-
jave, potvrđuje činjenicu daje zanimanje za sinkronicitet i dalje u porastu. U
ovom trenutku tisuće ljudi u Hrvatskoj, i vjerojatno milijuni u svijetu, slušaju
glasove Inteligencije prirode, postavljaju joj pitanja, prate njene znakove i tu-
mače ih. "Skrivene poruke" na taj način postaju sve manje "skrivene", a sve više
dijelom naše svakodnevice.
Mislim da se može ustvrditi da su prijašnja izdanje ove knjige u potpunosti is-
punila svoju svrhu. Nadam se da će i peto izdanje omogućiti još većem broju
ljudi pristup do ovog čarobnog, a ipak tako praktičnog i korisnog znanja.

APK
Čakovec, 06.11.2007.
UVODNA PORUKA

I este li ikad pokušali razgovarati s prirodom? Jeste li je pokušali nešto pitati?


** Siguran sam da ste ponekad okrenuli oči k nebu i uzviknuli: "0 nebesa, zašto
se to događa baš meni?". Svi to činimo s vremena na vrijeme. Međutim, jeste li
doista očekivali odgovor? Ako ste ga očekivali, jeste li ga i dobili? I, kad ste ga do-
bili, jeste li ga prepoznali? Na kraju, ako ste ga prepoznali, jeste li ga poslušali?
Nakon što sam održao nekoliko uspješnih seminara o toj temi i nakon što je
dovršena i knjiga, još uvijek se pitam koliko je ljudi spremno prihvatiti zamisao
o inteligenciji prirode? Koliko je ljudi spremno prirodi priznati inteligenciju?
Inteligencija ne podrazumijeva samo uređenost ili prisutnost zakona, inteligen-
cija podrazumijeva i namjeru, određeni cilj i smisao. A to znači da se ta namjera
nekako izražava. To onda znači i da svi dijelovi prirodne cjeline (što osobito
vrijedi za Čovjeka) sudjeluju u toj namjeri.
Kako?
Kad bih vam rekao da priroda izražava svoju namjeru stalno razgovarajući s
vama, da vam stalno prenosi razne skrivene poruke i da u obične pojave "za-
mata" skrivena značenja, biste li bili spremni povjerovati? Kad bih vam rekao da
postoje načini da shvatite njene poruke i, štoviše, da u toj razmjeni obavijesti ak-
tivno sudjelujete, biste li bili spremni prihvatiti takvu mogućnost?
Ovom knjigom želim vam reći upravo to. Zapravo, prihvatio sam se i većeg
zadatka: želio bih vas uputiti (u onoj mjeri u kojoj sam i sam s tim upoznat) u
tajne takvog razgovora, podučiti vas slovnici i sintaksi jezika kojim priroda go-
vori tako da biste je, kad vam drugi put nešto kaže, mogli čuti i razumjeti.
Ova knjiga će za mnoge biti neobična, ali se nadam da će svima biti za-
nimljiva. Bit će riječi o smislu koji se krije iza običnih i "slučajnih" događaja, o
podudarnostima i predznacima, o postavljanju pitanja i primanju odgovora. Sve
su to neobične i zanimljive pojave. Čak i ako odlučite da sve to nije povezano s
vašim životom, vjerujem da ćete nakon čitanja knjige na njega gledati nešto
drukčije.
Tema o kojoj je riječ mogla se obraditi na više načina. Neosporno je da
"razgovor s prirodom" privlači razne skupine ljudi. Nažalost najbrojniji su oni
koji o tome razmišljaju uz "kavicu" i neobavezni razgovor. Priče o čudnim
događajima i predznacima, te o načinima kako su se pojavljivali nekim ljudima,
a čiji je život kasnije potvrdio njihovu ispravnost, zaokupit će pažnju svakog
čovjeka. One praznovjernije ispunit će bogobojaznim strahom pred čudima i ta-
janstvenim znanjima koja mogu biti potencijalno opasna, ali i korisna. Ipak,
prosječan će čovjek odmahnuti rukom u nevjerici ne priznajući takvim pričama
ozbiljnost ili autentičnost.
S druge je pak strane, svakom obrazovanom čovjeku poznat rad psihologa i
psihijatra Carla Gustava Junga. Zahvaljujući njemu zapadnjaci su upoznali
značenje pojma "sinkronicitet". Ako zanemarimo znanstvena objašnjenja i filo-
zofsku pozadinu, načelo sinkroniciteta (a to znači smislene vremenske
povezanosti dva uzročno nepovezana događaja) širom otvara vrata čaroliji i ču-
dima, dakle upravo onome o čemu nas je zapadna znanost učila da - ne postoji!
Načelo sinkroniciteta, kao što ćete vidjeti kasnije u knjizi, otvara mogućnost za
jednu obuhvatniju i smisleniju viziju čovjekova razvoja i njegova odnosa sa svo-
jim stvoriteljem.
Upravo sam stoga odabrao da o toj temi ne pišem anegdotski, jer je tako ni ne
doživljavam. Životne priče i događaji mogu biti vrlo zanimljivi. "Čuda" se po-
nekad doista zbivaju. Opisujući ih, čak i bez posebnog objašnjavanja, može se
ostaviti određeni dojam. U čitatelju ili slušatelju mogu se izazvati žmarci pre-
poznavanja i divljenja tajanstvu života. Međutim, knjiga Skrivene poruke,
skrivena značenja pisana je s ciljem da otkrije jednu dublju, duhovniju stvarnost.
Ne samo daje dade naslutiti, već daje objasni i, koliko god je to moguće, učini
pristupačnom putem prakse.
Ni u kom slučaju ne želim tvrditi daje ovp posljednja riječ o toj temi. Štoviše,
metode i načini "razgovora s prirodom" vremenom će se širiti - i brojem i učin-
kom. Osobito stoga stoje sasvim sigurno da će ih rabiti sve više ljudi. Naša zajed-
nički usmjerena pažnja učinit će protok informacija jasnijim a izražavanje
inteligencije prirode očiglednijim.
Upravo zbog uspostavljanja bliske i osobne komunikacije s "namjerama" pri-
rode, doći će do preobrazbe kolektivne svijesti cijelog čovječanstva. Taje preo-
brazba već uvelike u tijeku. Sve veći broj ljudi počinje razumijevati narav svog
odnosa s prirodom i žele ga unaprijediti.
Prošle godine (1995.) Ameriku, a i svijet, uzdrmala je knjiga Celestinsko pro-
ročanstvo (The Celestine Prophecy) Jamesa Redfielda. Iako pisana kao roman,
knjiga je u milijunima čitatelja širom svijeta uspjela izazvati snažne reakcije.
One se uglavnom mogu svesti na jedan zajednički nazivnik - prepoznavanje.
Ljudi su u mašti prepoznali stvarnost i to stvarnost vlastitog života: čuda se
doista zbivaju, a najveće čudo je ono koje nam se događa baš sada! Jedna od os-
novnih Redfieldovih zamisli je ona o slučajnostima koje oblikuju našu sudbinu.
Celestinskoproročanstvo započinje opisom najbolje moguće komunikacije s inte-
ligencijom prirode - one koja se odvija bez uplitanja našeg intelekta koji nad
svim želi imati kontrolu. Iako je uspio privući pažnju velikog broja ljudi, manje
je poznato da je Redfield, zajedno s numerologinjom i psihologinjom Carol
Adrienne, nešto kasnije napisao i priručnik - Vodič do iskustva (The Celestine
Prophecy -An Experiential Guide), a pokrenuo je i svoj vlastiti mjesečnik - The Ce-
lestine Journal. Nakon objavljivanja nastavka romana pod naslovom Deseti uvid
(The Tenth Insight), Redfield intenzivno radi na prenošenju svoje poruke - a to je
globalna preobrazba koja se zbiva na cijelom planetu.
Živimo u posebnom vremenu, vremenu promjena. Znakovi te promjene po-
javljuju se na raznim mjestima, naizgled nepovezano, naizgled slučajno. Ista po-
ruka izražava se raznim jezicima i u raznim okolnostima. Izražavaju je razni
ljudi s različitih krajeva svijeta. Zakon sinkroniciteta, koji s lakoćom upravlja
životom pojedinaca, i u ovom slučaju pokazuje svoju sposobnost da povezuje i
usmjeruje. Ovaj put, znakovi i putokazi pokazuju u smjeru konačnog razrješenja
tajne pravog odnosa čovjeka i prirode.
Godinama sam bio zabavljen temama koje ću s vama podijeliti u ovoj knjizi.
Međutim, tek sada osjećam daje došlo vrijeme da se o njima otvoreno govori. U
njima se, upravo zbog globalne promjene, nakupilo previše moći, previše stvara-
lačke sile, a da bi mogle ostati neočitovane.
Nekoliko riječi o strukturi knjige. Nakon uvodnog poglavlja pod naslovom U
potrazi za smislom, knjiga je podijeljena na dva dijela koja sačinjavaju četiri
glavne teme. Prvi dio nosi naziv Priprema i sastoji se od dvije teme u cijelosti
-Žrtva i Kontrola/Umišljanje, te od dijela treće teme pod naslovom Prihvaćanje.
Drugi dio nosi naziv Razgovori nastavlja treću temu Prihvaćanje te sadrži četvrtu
- Stvaralačka duhovnost.
Čitatelju bi se dužina Pripreme mogla učiniti neprimjerenom u odnosu na
Razgovor, međutim to je neophodno. U sklopu prve teme, teme o Žrtvi, bit će
riječi o uklanjanju temeljnog osjećaja besmisla i traženju smisla u običnim i na-
izgled slučajnim zbivanjima. Osim što se radi o utvrđivanju čvrste osnove za ra-
zumijevanje Razgovora, radi se i o abecedi komunikacije s prirodom. Zašto nam
se događa baš to i baš na taj način?
Druga tema, Kontrola/Umišljanje, uglavnom govori o pročišćavanju puteva
tako da bi komunikacija mogla biti uspješna, a isto je tako s prvim dijelom treće
teme, s Prihvaćanjem.
Dužinu Pripreme opravdava i činjenica da se Razgovorne može pravilno shva-
titi bez određenog stupnja razumijevanja duhovnog razvoja. Ukoliko bi izostala
Priprema, Razgovor bi postao površan.
Dakle, nestrpljivima savjetujem da ipak svladaju Pripremu prije negoli krenu
dalje. Isplatit će se višestruko.
Podnaslov knjige je: Kako započeti razgovor s inteligencijom j>n>ot?e?Nadam se
da ću vam pružiti neke odgovore na to pitanje. Međutim, kao što ćete vidjeti, na
kraju ćemo se zajednički zapitati kako će taj razgovor završiti? Odgovor ćete po-
tražiti sami, usklađujući se i razgovarajući s inteligencijom mnogo većom od
vaše, inteligencijom koja upravlja svime što vas okružuje. Što bi vam ona mogla
reći? Kuda bi vas mogla uputiti?
Budite spremni na sve, a prije svega se pripremite za čarolije i čuda. Ona su,
kao što kaže vijetnamski zen učitelj Thich Nhat Hanh - u nas i oko nas. Zašto je
tako teško povjerovati u njih? Međutim, ja od vas ni ne tražim da u čuda vjeru-
jete. Skrivene poruke, skrivena značenja već će vam ukazati na mogućnost da ih
ostvarite.
A.P. Kezele
Varaždin, 04.06.1996.
SKRIVENE PORUKE,
SKRIVENA ZNAČENJA
U POTRAZI ZA SMISLOM

Jednom suAlberta Einsteina pitali koje je najvažnije pitanje


na koje ljudi moraju pronaći odgovor. Einsteinje odgovorio:
"Da li je svemir prijateljsko mjesto ili nije?"

V raćao sam se kući jednog jutra, nakon što sam nekoliko sati proveo sa svo-
jim sinom na bazenu u obližnjim toplicama. Borna je tada imao pet
godina i upravo je naučio plivati. Sjedio je na stražnjem sjedištu automobila,
pomalo iscrpljen igrom i vodom, ali pun dječjeg ushićenja. Iznenada me,
sasvim ozbiljan, i u velikom kontrastu sa svojim prijašnjim raspoloženjem,
zapitao:
- Tata, zašto ja moram umrijeti?
Iznenadio sam se jer, barem naizgled, nije bilo nikakvog povoda za takvo pi-
tanje. Zato sam najprije želio saznati zašto me to baš sada pita.
- Ne bih želio da mi se to dogodi, odgovorio je.
Nasmijao sam se i rekao:
- Ne brini, sasvim sigurno ti se neće dogoditi još dugo vremena. Međutim,
osjećao sam zbunjenost. Nisam zapravo znao što da mu kažem.
Što bi bilo najbolje reći petogodišnjem djetetu kad vas pita o životu i smrti? Iako
smo odrasli, znamo li mi uopće dovoljno o tome?
Zanimljivo je da sam baš u to vrijeme bio zaokupljen prevođenjem jedne
izvrsne knjige o starenju. Odmah sam se prisjetio priče o istom pitanju koje je je-
dan učenik postavio svom guruu, svom duhovnom učitelju. Zapravo pitanje je
bilo postavljeno ovako:
- Zašto sam se rodio, kad moram umrijeti?
Učitelj mu je odgovorio protupitanjem:
- Kako znaš da si se rodio? Sjećaš li se tog trenutka? Sjećaš li se trenutka kad
nisi postojao i sljedećeg kad si počeo postojati?
Naravno, nitko se toga ne sjeća. Ono čega smo svjesni počinje s blijedim
slikama i utiscima koje smo primili negdje oko četvrte ili pete godine, a pravo
sjećanje najčešće ne seže dalje od desete godine. Učitelj je objasnio učeniku da,
budući da se ne sjećamo rođenja, mi samo mislimo da smo se rodili jer su nam
tako rekli roditelji.
- A budući da ne znamo jesmo li se rodili - nastavio je učitelj - po čemu zak
ljučujemo da ćemo umrijeti?
Što se tiče moga sina, bio sam u nezgodnoj situaciji. Da li da mu nešto o tome
kažem ili ne? Mogao sam jednostavno prijeći preko toga. Mogao sam reći nešto
poput: "To je prirodno, sine. Svi ljudi umiru, sve životinje umiru. Ali tek kad
ostare, a to se tebi neće dogoditi još dugo, dugo vremena i možeš uživati koliko
god želiš."
Međutim, bi li to bilo ispravno? Pitanje koje je postavio bilo je duhovno. Ne
zavređuje li on stoga duhovni odgovor, bez obzira na svoju dob? Na kraju sam
odlučio da mu jednostavno kažem da on neće nikad umrijeti i da čekam reak-
ciju.
Malo je razmišljao, pa rekao:
- A drugi ljudi, hoće li oni umrijeti?
-Ne, ni drugi ljudi neće umrijeti, sine. - odgovorio sam mu - Možda će otići na
neko drugo mjesto, ali umrijeti neće.
S tim je bio zadovoljan i počeo je pričati o nečem drugom. Ja sam, međutim, i
dalje bio zamišljen. Koliko će vremena proći prije negoli se vrati sa sličnim pi-
tanjima. Mogao bi me pitati bilo što. Primjerice, na koje će mjesto otići kad tako
"umre"? Gdje je sada njegov mačak koji je nedavno "umro"? Ili, još gore, mogao
bi me pitati zašto se sve to događa baš tako.
Znam li ja odgovore na ta i mnoga druga slična pitanja i jesam li sposoban
prenijeti mu ih na ispravan način?
Ovom pričom želio sam ilustrirati gdje zapravo počinju pitanja o smislu. Čim
postanemo svjesni svoga života, počinjemo postavljati pitanja. Na njih često do-
bijamo površne odgovore ili nam se oni uskraćuju. Odrasli odbijaju govoriti o
onome o čemu ne znaju ili o onome čega se plaše. Prosječan čovjek će u takvoj
situaciji obično iskoristiti postojeće priče i legende bez obzira vjeruje li on sam u
njih ili ne.
Reći djetetu daje život jednostavno takav, da će jednom umrijeti, da ga više
neće biti i gotovo, čini se okrutnim, zar ne? Pred licem dječje bezazlenosti, ži-
votne punine i djetinje sreće, besmisao se sam od sebe povlači.
Osjećajući tu duboku unutarnju istinu svi smo mi u nekoj vrsti potrage za
smislom. Možda se to može nazvati i duhovnim razvitkom - to traganje za odgo-
vorima na bitna pitanja. Tko sam ja? Zašto sam ovdje? Što trebam učiniti? Kako
da to učinim? Kuda idem i što će se sa mnom dogoditi?

PRETPOSTAVKE
Postavljanje ovih pitanja uvjetovano je povjerenjem u red i smisao života. Ako
doista želimo znati odgovor na pitanje zašto smo ovdje, dakle ako ga ne
postavljamo samo retorički, znači da negdje duboko unutar naše duše, na
mjestu koje izmiče logici i objašnjenju, njegujemo povjerenje u inteligenciju pri-
rode.
Sve religije svijeta, kao i sve filozofije i svjetonazori, pokušavaju ponuditi
odgovor što bliži pravoj istini. Usprkos tome ljudi i dalje neumorno postavljaju
ista pitanja. Zar ne dobivaju odgovore? Zar dosad nije bilo dovoljno mudraca i
proroka koji su znali "više" od običnih ljudi i koji su ih riječju i djelom mogli vo-
diti do cilja? Možda pravih odgovora i nema. Možda je povjerenje u smisao i in-
teligenciju jednostavno pogrešno.
Međutim, protiv takvog stava postoji previše "dokaza". (Nadam se da ćete
prateći ovu knjigu i iskusivši neke od predloženih praktičnih koraka uspjeti uk-
loniti barem jedan navodnik s riječi "dokaz".)
Druga mogućnost je da svaki čovjek zahtijeva i traži svoje odgovore. Taje mo-
gućnost prihvatljiva tim više što objašnjava zašto postoji tako veliko mnoštvo "je-
dinih ispravnih" filozofija.
S druge strane, čak i površna analiza otkriva sličnost u odgovorima koje nam
nude predstavnici različitih svjetonazora. Oni se često slažu u nekim bitnim ži-
votnim načelima. Pišući svoju prethodnu knjigu Stvaranje sreće duboko sam
vjerovao u takva univerzalna načela te sam ih pokušao izraziti u obliku jed-
nostavnih i praktičnih Zlatnih ključeva.
Oslanjajući se na tu osnovu, štoviše rabeći je kao "odskočnu dasku", sada vas
želim uvesti u čarobni svijet individualnih i osobnih odgovora na individualna i
osobna pitanja. Njih ne možete naučiti iz knjige. Osobni odgovori nisu nigdje
zapisani. Odnosno, zapisani su baš toliko koliko je zapisana i vaša slobodna
volja, vaša želja za napretkom ili vaša namjera da ih pronađete. A ako doista
želite pronaći odgovore, najprije ćete svoja pitanja morati smjestiti u jedan opći
okvir smisla, u okvir svrhe i cilja vašeg vlastitog života.
Zašto uopće bilo što činimo? Što se nalazi iza svih naših namjera i želja?
Stvaranje sreće kaže daje sreća taj "motiv iza svih motiva". Što god radili i poduzi-
mali, to činimo zbog toga da bismo stvorili sreću. Međutim, kao što nam to,
primjerice, objašnjava 4. Zlatni ključ - "Ne tražite uspjeh, već stvarajte sreću",
sreća je tijek i proces, a nikako stanje. To znači da trebamo odbaciti staru zami-
sao o sreći kao nečemu što će se pojaviti nakon određenih aktivnosti s naše
strane. Nakon uspješne djelatnosti javlja se zadovoljstvo koje, u najvećem broju
slučajeva, traje kratko, te ustupa mjesto novoj želji, čak novom unutarnjem ne-
miru potrebnom da bi se krenulo u aktivnost ostvarenja te želje. Ne smijemo po-
brkati takvo zadovoljstvo sa stvarnom srećom. Sreća se ne može stvoriti, ona se
može samo stvarati. Stvorena sreća je bivša sreća, a stvarna sreća je ona koja se
stalno stvara. Dakle, sreća se prije svega nalazi u procesu. Tek kada je uspijemo
pronaći na taj način, možemo je potpuno doživjeti i u ostvarenju toga procesa.
Drugim riječima, ako želimo zadovoljiti svoju potrebu za stvarnom srećom
moramo se kretati. Eto prve pretpostavke koju zastupa ova knjiga:

i. ŽIVOT JE DUHOVNO PUTOVANJE.


Život nije slučajan, nije besmislen. U njemu postoji neki red i određeni zakoni
koji njime upravljaju. Mi smo putnici. Postoji početak i kraj puta. Problemi nas-
taju kad se nađemo negdje između i izgubimo izviđa i početak i kraj. Osjećamo
se izgubljeni, izloženi nepredvidljivim utjecajima kozmosa koji je grub, bezos-
jećajan i iako prividno uređen, zapravo besmislen. Cilj nam je osvijestiti či-
njenicu da tome nije tako. Ne samo da smo na putu, već u njemu trebamo i
uživati.
Za sada, molim vas da ove rečenice prihvatite kao što su i predložene - kao
pretpostavke. Kasnije će biti više riječi o tome. Druga pretpostavka:

2. OPĆA SVRHA Ž I V O T A JE Š I R E N J E S R E Ć E .

Sreća je "motiv svih motiva". Postoji opća sklonost svih oblika života da traže i
stvaraju sreću. Naše tijelo i naš um odražavaju ovu sklonost i stoga smo neodo-
ljivo privučeni ostvarenju tog cilja, a njegova je bitna značajka upravo osjećaj
smisla. Međutim, ja se razlikujem od drugih ljudi. Ima li nečeg posebnog što
vrijedi za mene, a ne za nekog drugog? Treća pretpostavka:

3- OSOBNA SVRHA Ž I V O T A JE U Č E N J E , RAST I OSTVARENJE


OSOBNE M I S I J E .

Osim općeg cilja kojem teži svekoliki život, i naš pojedinačni ima određenu
svrhu i smisao. Budući da živimo unutar određenih okvira vremena, prostora i
društvene stvarnosti, upravo ovi elementi predstavljaju konkretni okvir unutar
kojeg moramo raditi. Postoje spoznaje koje moramo prihvatiti, prepreke koje
moramo svladati i osobna životna misija koju moramo ispuniti. Pokušat ćemo je
odrediti, ali još više pokušat ćemo pronaći načine kako je slijediti uz pomoć
smislenog odnosa sa stvaralačkom inteligencijom prirode.
Kad smo tako odredili opći okvir, u prvi plan dolaze načini: kako ostvariti za-
dane ciljeve? Četvrta pretpostavka:

4. OVA SE SVRHA OSTVARUJE UKLANJANJEM LAŽNE SLIKE O SEBI I


S P O Z N A J O M SVOJE PRAVE V R I J E D N O S T I .

Vaša se nesavršenost ogleda u tome što zanemarujemo, potiskujemo ili jed-


lostavno zaboravljamo što zapravo jesmo. Umjesto da sebe doživljavamo kao
-:će neograničenih sposobnosti (koje ćemo postupno otkrivati), prihvaćamo gu
žrtve ili pokušavamo preuzeti lažnu kontrolu nad samim sobom i drugim
ljudima. Uklanjanje ovih obrazaca razmišljanja i ponašanja prvi je korak k višim
oblicima suradnje s okolinom i preduvjet mogućnosti "razgovora s prirodom".
Zamislimo da smo uklonili lažnu sliku o sebi, zamislimo da smo se znatno
približili doživljaju i spoznaji svoje istinske vrijednosti. Što dalje? Peta pret-
postavka:

5. NA PUTU E V O L U C I J E N I S M O SAMI;
P R I R O D A NAS POMAŽE I PODRŽAVA.

Nismo prepušteni na milost i nemilost nerazumnim elementima. Zapravo, pu-


tujemo kroz čarobni svijet beskonačne međupovezanosti. Priroda, koja nas je i
•.poslala na naše putovanje stalno je tu da nam pomaže. Svijet nije neprijatelj-
ski raspoložen prema nama - svijet je pun podudarnosti, znakova i naputaka koji
nas stalno usmjeravaju prema naprijed. Potrebno je na njih obratiti pozornost i
početi ih uvažavati.
Najprije zapaziti, pa protumačiti, a zatim slijediti. Međutim, hoće li poruke
koje nam priroda šalje biti poput nekog davno napisanog pisma ili ostavljenog
znaka? Ne, bit će više poput interaktivne komunikacije s divovskim kozmičkim
računalom. Šesta pretpostavka:

6. E V O L U C I J A SE NAJBRŽE O D V I J A KROZ AKTIVNO


MEĐUDJELOVANJE I O S O B N I ODNOS PREMA
STVARALAČKOJ I N T E L I G E N C I J I .

Podrška koju primamo iz prirode nije pasivna. Upravo suprotno: poruke kojima
nas priroda usmjerava i podučava njen su način razgovora s nama, a jezik kojim
govori je stvaralačka igra. Javlja se osjećaj aktivne interakcije pa u određenom
trenutku naše evolucije prihvaćamo osobni odnos prema stvaralačkoj inteligen-
ciji koja upravlja svemirom i stvaralačkom igrom održavamo dodir i komunika-
ciju s njom.
Neka vas ne plaši ovo "osobni odnos". U ovoj knjizi nema nametanja autoriteta,
dužnosti ili imena. Zadržat ćete svoje stavove, a osobito svoju slobodu odlučivanja.
Ipak, bilo bi dobro iskoristiti sve prednosti skrivene iza izraza "osobni odnos".
Zapravo, o tome u ovoj knjizi neće biti mnogo riječi. On je spomena vrijedna
mogućnost. Slično je i sa sedmom pretpostavkom:

7. KONAČNI ( S A D A S A G L E D I V I ) C I L J E V O L U C I J E ČOVJEKA JE
P R O F I N J E N J E S V I J E S T I . O S J E T I L A I T I J E L A ŠTO ĆE DOVESTI DO
OSTVARENJA C I L J A E V O L U C I J E ČOVJEČANSTVA - NEBESKOG ŽIVOTA NA
ZEMLJI.

Prije negoli se ostvari taj cilj, čovjek mora sagledati istinu 0 medupovezanosti svega
što postoji. U prvi plan dolaze pitanja brige za planet na kojem živimo i sve oblike
života s kojim ga dijelimo, te na kraju zajednički duhovni napredak cijelog
čovječanstva odnosno razvoj kolektivne svijesti.
PREGLED TEMA

Da bih ove pretpostavke pobliže objasnio te ih isprepleo s glavnom temom - a to


su skrivene poruke i značenja koje razmjenjujemo s inteligencijom prirode
-knjiga je podijeljena na četiri glavne teme. Ove teme mogu se shvatiti na više
ičina. Prvo, moglo bi se raditi o našem odnosu prema životu. Drugo, četiri
leme, kao što vidite na slici br. 1 na prethodnoj stranici nastaju kombinacijom
iređenih obrazaca našeg ponašanja. I treće, moglo bi se raditi 0 slici našeg
juhovnog razvoja, 0 nekoj vrsti stepenica ili etapa koje na putu moramo svla-
dati.
Prve dvije teme govore 0 nižim obrascima ponašanja i odnosa prema životu,
a druge dvije 0 višim. Također, unutar i nižih i viših obrazaca ponašanja postoji
pasivni i aktivni način. Tako dobivamo četiri obrasca - pasivni niži, aktivni niži,
pasivni viši i aktivni viši. Pasivni niži obrazac naziva se obrascem "žrtve", a ak-
tivni niži naziva se obrascem "kontrola/umišljanje". Cilj nam je nadrasti te
obrasce i zamijeniti ih onim višim. Pasivni viši obrazac naziva se obrascem
"prihvaćanja", a aktivni viši obrazac obrascem "stvaralačke duhovnosti". Na taj
smo način dobili naše četiri teme.
Ukratko, 0 čemu će biti riječ?
Knjiga je logički podijeljena na dva dijela. Prvi dio nosi naziv Priprema, a
drugi Razgovor. Kao što ćete vidjeti, Pripremi pripadaju prve dvije teme i dio
treće, a Razgovoru dio treće i četvrta tema.

PRVI D I O - P R I P R E M A .
Kao što samo ime govori, radi se 0 pripremanju terena za uspješan razgovor s
prirodom. Priprema je apsolutno neophodna. Apsolutno je neophodno posta-
viti početne uvjete, raščistiti neke osnovne dileme, ukloniti početne smetnje i
prepreke. Kad počnemo primati stvarne poruke, najmanje nam je potrebna
"buka u kanalu".
Pripremom se smatra svaki ozbiljan rad na sebi, svaka duhovna aktivnost.
Ukoliko ste proveli neko vrijeme baveći se radom na sebi (upozorenje: "neko
vrijeme" se obično mjeri godinama) lako ćete razumjeti prvi dio knjige. Ipak,
predložene vježbe i objašnjenja, iako sastavljene tako da se može početi "od
početka", mogu pomoći i iskusnom "radniku".

1. TEMA - ŽRTVA
Ova će nam tema objasniti pojam karme (zakona akcije i reakcije) i njene uloge u
našem životu u odnosu na pojam patnje i pojam kazne. Pokušat ćemo ustanoviti
u kojem se dijelu života osjećamo žrtvom i kako da nadrastemo taj osjećaj. Pi-
tamo: "Zašto se to događa baš meni?" i odgovaramo: "Zato jer je to potrebno da
bih dalje slijedio put evolucije."
Upoznat ćemo se s najjednostavnijim i najgrubljim oblikom razgovora s pri-
rodom - događajima i okolnostima našeg vlastitog života. Svaka situacija, svaki
događaj, svaka promjena u sebi nosi skrivenu poruku koju nam šalje inteligen-
cija prirode.

2. TEMA - K O N T R O L A / U M I Š L J A N J E

Ova će nam tema objasniti kakve uloge preuzimamo da bismo svladali osjećaj
bespomoćnosti pred prividnim besmislom svijeta u kojem živimo. Razmatrat
ćemo umišljanje kao pokušaj stvaranja lažne stvarnosti te neke od osnovnih
uloga koje glumimo da bismo preuzeli kontrolu nad drugim ljudima i okol-
nostima. Pitamo: "Kako preuzeti kontrolu?" i odgovaramo: "Kontrola nije
potrebna."
Najvažniji preduvjet za djelotvoran razgovor s prirodom je bezazlenost.
Bezazlenost je prirodnost i otvorenost. Ako je nema, nema ni mogućnosti isk-
rene komunikacije. Svladavanje druge teme u načelu predstavlja čišćenje ka-
nala i uklanjanje prepreka tako da bi informacije mogle teći slobodno.

3. TEMA - PRIHVAĆANJE
Ova tema govori 0 zajedničkim iskustvima duhovnih i mističkih tradicija svijeta.
Govorit ćemo o iskustvu prekoračenja ili transcendiranja, zatim 0 doživljaju
jedinstva i povezanosti s tokom evolucije.
Navedena iskustva iznimno su važna. Nakon njih u prvi plan dolazi osjećaj
smisla i reda u svemu što nas okružuje i što nam se događa. Inteligencija prirode
postaje nam očigledna tek kroz doživljaj potpunog prihvaćanja sadašnjeg tre-
nutka.

DRUGI D I O - RAZGOVOR
Na ovom mjestu počinje drugi dio knjige, počinje Razgovor. Na početku još
uvijek dijelom treće teme koja se kasnije razvija u četvrtu, Razgovor nas vodi kroz
objašnjenja i metode pune komunikacije s inteligencijom prirode.
U nastavku treće teme, ali sada već u okviru Razgovora, analizirat ćemo pi-
tanje podrške prirode i kako je prepoznati. Podrška je jedan od prvih znakova
uspješne komunikacije s inteligencijom prirode. Može se odrediti kao osjećaj da
plivamo niz struju, bez otpora, bez prepreka, maksimalno uspješno i lako.
U okviru treće teme bit će obrađena posebna grana vedske astrologije - đotiša
- koja se naziva nimita i određuje se kao naučavanje 0 predznacima. 0 nimiti ne
postoje knjige (obavijesti su raspršene u raznim knjigama o drugim vedskim dis-
.mama), sustavno se ne podučava ni u jednoj školi, posebno ne na Zapadu, a
?ak je cijenjeni i važan dio vedske tradicije. Obradit ćemo podudarnosti, zna-
•. ->ve tijela i intuiciju, te predznake iz okoline. Pitamo: "Jesam li prepušten sam
>ebi?" i odgovaramo: "Priroda me vodi sigurnom rukom."

4. TEMA - STVARALAČKA DUHOVNOST


Ova tema govori 0 najbržem i najdjelotvornijem odnosu prema stvaralačkoj
in-".eligenciji. Umjesto pasivnog predlaže nam aktivan odnos. Nije potrebno
samo Ojšati i prepoznavati poruke, moguće je i razgovarati s prirodom.
Predložit ćemo razne tehnike - i individualne i grupne - postavljanja pitanja i
tumačenja odgovora. Pitamo: "Kakva je moja uloga u evoluciji svemira?" i
odgovaramo: "To je uloga aktivnog stvaratelja."

Ako vam se ovakav pristup čini obuhvatnim - u pravu ste! On je namjerno


takav. Nisam želio govoriti samo o površinskim očitovanjima našeg od--. "sa s
inteligencijom prirode. Da sam, primjerice, cijelu knjigu posvetio samo
-redznacima i podudarnostima, to bi možda bilo jednostavnije, međutim da li
U bilo ispravno? Da lije moguće razgovarati 0 prihvaćanju i stvaralačkoj duhov-
nosti, stanju u kojem životni smisao poprima vidljive oblike, prije negoli u sebi
ne riješimo neke osnovne sumnje? Je li moguće pronaći smisao u podudar-
nostima i predznacima ako smatramo da smo bespomoćna žrtva okolnosti ili
irugih ljudi?
Eto, zato je potrebno reći nešto i 0, primjerice, zakonu karme i njegovim
posljedicama na naš život. Potrebno je iznutra se pomiriti s procesom učenja
koji, ukoliko ga ne podržavamo i potičemo, može biti bolan. Također, potrebno
je nešto reći i 0 ulogama koje glumimo sami sa sobom i s drugim ljudima, jer one
sprečavaju tok obavijesti i otvorenu komunikaciju. A bez otvorene komunika-
cije nema ni stvaralačke duhovnosti, što znači ni potpunog međudjelovanja i
sudjelovanja sa stvaralačkom inteligencijom prirode.
Kao što vidite, učenje "razgovora s prirodom" je zadaća koja zahtijeva temelj-
itu pripremu. Komunikacija zahtijeva određene uvjete. Ako ih nema, a vi ipak
želite razgovarati, morate ih stvoriti. O toj situaciji možete razmišljati kao 0
"vodi u ušima". Ako su vam, primjerice nakon kupanja u bazenu, uši pune vode,
teškom mukom čujete riječi sugovornika. Da biste ih razumjeli, morate malo
poskočiti, protresti glavom i osloboditi se smetnje.
1.

PRIPREMA
Važniji od zemaljskog bogatstva,
važniji od nebeskog užitka,
važniji od vlasti nad svim svjetovima
važniji je "ulazak u struju".
Gautama Buddha
1. TEMA - ŽRTVA

...te ću dokazati da nema nesavršenstva u sadašnjosti i da


ga neće nikada biti u budućnosti,
te ću dokazati da, štogod se nekome dogodilo, to može
da se okrene na dobar završetak,

te ću prodjenuti kroz moje pjesme nit, da se vrijeme i


događaji drže i slažu,
te da su sve stvari u svemiru savršena čudesa, a svako
jednako duboko kao i bilo koje drugo.
Walt Whitman

Psihijatri i psiholozi praktičari dobro znaju da se metodom hipnotičke regresije


ponekad otkriju podaci koji jednostavno izmiču uobičajenim objašnjenjima.
Pacijent se sjeća svog života do u detalje. Primjerice, zapanjujuća je činjenica
da se možemo sjetiti kakvu kosu je imala medicinska sestra u bolnici u kojoj smo
se rodili, ili uzorka tapeta u bolničkoj sobi u kojoj smo bili smješteni prvog
dana svoga života!
Iako nevjerojatni, takvi se podaci mogu provjeriti. Međutim, što se događa
kad naše sjećanje prijeđe onu granicu nakon koje, ili prije koje, sjećanja ne bi tre-
balo biti?
S tim problemom susreo se i psihijatar Brian Weiss, jedan od hrabrijih
liječnika koji se "usudio" svoja iskustva objaviti u knjizi. Njegova pacijentica
Catherine je tijekom hipnoze proživljavala mnoge događaje za koje nije bilo ob-
jašnjenja "iz ovog života". Štoviše, Catherine se nije sjetila samo svojih "prošlih"
života već je proživljavala i takozvane međuperiode - dakle periode između poje-
dinih života! U tim je trenucima poslužila kao posrednik u prenošenju obavijesti
za koje prava Catherine nikako nije mogla znati.
Ovo fascinantno i poučno iskustvo Weiss je opisao u svojoj knjizi Mnogo ži-
vota, mnogo učitelja (Many Lives, Many Masters).
ZAŠTO SE TO DOGAĐA BAŠ MENI

Udijeli mi da ne budem kukavica što tvoju milost ćuti samo u


uspjesima, već mi učini da stisak tvoje ruke nađem i u porazu.
Rabindranath Tagore

U proljeće 1980. godine prvi sam se put suočio sa posljedicama koje za sobom
ostavlja smrt. Bilo je to prvi put daje umro netko koga dobro poznajem. Bio
sam mlad, tek drugi razred gimnazije, a stradao mi je prijatelj kojeg smo svi
zvali nadimkom Dodo.
Dodo je tog vikenda otišao penjati se na Klek. Bio je to posljednji izlet zaljub-
ljenika u alpinizam. Nepažnjom ili tko zna kakvom igrom sudbine (točne detalje
nikad nisam saznao), došlo je do zaplitanja neke užadi, a to je mog prijatelja sta-
jalo života.
U ovom trenutku nije mi lako prisjetiti se svega što sam tada osjećao. Znam
samo da sam bio prilično zbunjen. Maglovito se sjećam trenutka kad su nam
javili tragičnu vijest, zatim sjedenja na klupi u gradskom parku s prijateljima i
razmišljanja o strašnoj činjenici da Dodo više nije s nama.
Međutim, najtočnije se sjećam susreta s njegovim roditeljima. Dodo se bavio
glazbom: bio je bubnjar u grupi koju smo osnovali zajedno s još dvojicom pri-
jatelja. Vježbali smo u podrumu naše gimnazije. Tamo smo držali svoje instru-
mente pa tako i njegove bubnjeve. Nekoliko tjedana nakon tragičnog događaja
odlučili smo bubnjeve vratiti roditeljima.
Mislim da nikad neću zaboraviti tu situaciju. Nas trojica sjedili smo u sobi na
kauču, stisnuti jedan uz drugog i potpuno nesposobni da kažemo bilo što prik-
ladno. Draženovi roditelji (to mu je bilo pravo ime) bili su naizgled hrabriji od
nas. Od tragične smrti njihovog sina jedinca prošlo je oko mjesec dana i na li-
cima su im se vidjeli tragovi bola koji neće tako lako proći. Ipak, trudili su se.
Razgovarali smo o običnim stvarima, o školi, o glazbi. Čak su nas pitali tko će
sada bubnjati u našoj grupi.
Divio sam im se zbog toga, i još uvijek im se divim. Mogu zamisliti kako je
njima izgledao susret s prijateljima njihovog sina koji su došli vratiti nešto što
mu je pripadalo a što mu više neće trebati. Kad je Draženova majka otišla u ku-
hinju da nam donese sok, u prolazu sam primijetio skriveni grč i suzu koja je po-
tekla naglo i isto tako naglo bila izbrisana. A mi smo držali pognute glave, kratko
odgovarali na pitanja i suosjećali s njihovim neizrečenim bolom.
Bilo je to prvi put, ali ne i posljednji, da sam se suočio s neizbježnim pitanjem
- zašto?
Kasnije smo često razgovarali o tome, moji prijatelji i ja, osobito kad su se,
sasvim iznenada i neočekivano, zaredali odlasci nekih drugih poznanika i pri-
jatelja. Doista, prije vremena otišlo je mnogo dječaka iz moje generacije. I tko bi
mogao znati, tko može reći, zašto?
Jednom, tijekom razgovora o toj temi, netko je uzviknuo da se takva pitanja
ne postavljaju, da nije naše da o tome razmišljamo, daje naše da idemo dalje i da
proživimo svoj život na najbolji mogući način upravo zato da bismo, nekako, na
neki način, opravdali prerane odlaske.
Ne znajući, taj je netko dodirnuo samu bit naučavanja gotovo svih duhovnih
i religioznih tradicija glede smrti. "Naše je da idemo dalje i da proživimo svoj
život na najbolji mogući način..." Iako naš daljnji život naizgled nema veze s
njima koji su otišli, nekako osjećamo da to nije bilo uzaludno. Kao da im nešto
dugujemo, kao da su nam svojim odlaskom nešto dali. Poput sićušne, nevidljive
sjemenke čija budućnost ovisi o nama.
Siguran sam da su je Draženovi roditelji znali njegovati. Vidio sam to na nji-
hovim licima kad smo im vraćali bubnjeve. Vidio sam bol, ali i mogućnost njego-
vog iscjeljenja.
Vratimo se sada pitanju s početka knjige: "O nebesa, zašto se to događa baš
meni?" Postavili ste ga mnogo puta. U teškim, tragičnim situacijama, ali i u
običnim, svakodnevnim. Kad budete sposobni u svakom trenutku, bez obzira na
situaciju, odgovoriti na ovo pitanje, prevladali ste prvu prepreku na svom putu
prema aktivnoj komunikaciji s prirodom.
Jasno je da svatko, s vremena na vrijeme, postavi to pitanje onako retorički,
bez stvarnog očekivanja odgovora. Zapravo, postoji li uopće odgovor ili ga je
uzaludno tražiti? Primjerice, zastoje Dodo umro baš tada i baš tako? Ne zahtije-
vajte odgovor koji bi uključivao uzročno-posljedičnu vezu razloga i događaja.
Takvih odgovora nema. Ili ih barem nema u ovom trenutku.
Međutim, za nas koji smo ostali, postoje drukčiji odgovori. Postoje posije-
diče, utisci, postoji znanje i učenje.
Nemam iluzija da ću vašu znatiželju zadovoljiti s nekoliko stranica u knjizi.
Međutim, mogu vam predložiti neka rješenja. Mogu vas uputiti kako da se pri-
bližite odgovorima. Ako u tome uspijem, dalje ćete morati sami, ali smatram da
je vrijedno krenuti.
Analizirajmo situaciju u kojoj se pojavljuju ta čudna pitanja o smislu nekog
događanja.
Kad se zapitate: "Zašto se to događa baš meni?". Ili, "Zašto mi se to dogodilo
baš sada?" ili, "Zašto baš to?" uglavnom se osjećate žrtvom okolnosti. Takvi se
trenuci odnose na nešto negativno jer kad je u pitanju pozitivan događaj - rijetko
se pitamo zašto nam se dogodio.
Dakle, mislim na trenutke kad osjećamo da se cijeli svemir urotio protiv nas,
kad izgleda kao da nas nitko ne prihvaća ili da nam ništa ne ide od ruke. To su
trenuci kad se osjećamo izgubljeni i sami, kad na budućnost gledamo puni pe-
simizma i nesigurnosti. Moguće je da nas je pogodila kakva iznenadna nesreća;
događaj koji nismo očekivali i koji je iz temelja, obično vrlo bolno, promijenio
naš život. To su trenuci kad smisao ustupa mjesto kaosu.
Iako bih vas želio voditi do svijetle strane života, do stanja u kojem stvaranje
sreće postaje spontano, potrebno je za trenutak okrenuti se onoj drugoj strani.
Potrebno je razumjeti je, da bismo je mogli nadrasti.
Ako želimo oprostiti i shvatiti, potrebno je potražiti smisao patnje. Kad to
učinimo, možda ćemo uvidjeti da nismo tako bespomoćni, čak ni pred nepred-
vidljivim događajima. Postoje načini koji iz naše budućnosti mogu ukloniti
prijetnju ponovne patnje i uzdići nas, jednom zauvijek, iz nedostojnog položaja
žrtve.

Kad se događa nešto što ne želimo i na što, barem naizgled, nismo mogli ut-
jecati, uvijek se pitamo - zašto? Tražimo odgovor na pitanje o smislu. I koliko
god nas uvjeravali da su takvi događaji slučajni i da su se mogli dogoditi bilo
kome, negdje unutra, u dubini našeg srca, osjećamo da taj određeni događaj
-kakav god bio - ima neke veze s nama kao osobom. Na kraju, dogodio se nama, a
ne nekom drugom. Postavljamo opravdano pitanje -je li moglo biti drukčije?
Želio bih s vama podijeliti svoje razumijevanje tih trenutaka koji mijenjaju
život, ili neki njegov dio. Nadam se da ćete na kraju ovog poglavlja osjećati do-
voljno snage da krenete u pustolovinu otkrivanja nove stvarnosti u kojoj
slučajnosti ne postoje, a sve što nam se događa u sebi nosi duboku i važnu po-
ruku o našoj evoluciji.
Da bih vam što slikovitije prenio svoju zamisao podsjetit ću vas na jedan od-
lomak iz poznate knjige Stepski vu/cHermanna Hessea. To je knjiga o duhovnom
rastu. Vjerujem da su mnogi od vas uživali u njoj. Na njenim je stranicama napi-
sano mnogo toga što nam može pomoći oko razumijevanja prve teme. Glavni ju-
nak Stepskog vuka je čovjek imenom Hari Haler. Pripadnik je srednjeg
građanskog sloja, a prolazeći kroz niz nesreća i gubitaka on postaje
usamljenikom, stepskim vukom, koji je toliko izudaran sudbinom da više za-
pravo i ne pripada ljudskom rodu. Kao takav, Hari Haler je gotovo idealan
obrazac zamisli o "žrtvi". Evo kako Hesse opisuje osjećaje svog junaka koji je
proživljavao udarce sudbine:
Svaki put kad se to događalo, što me je potreslo do dna duše, moje tadašnje Ja razbi-
jalo se na komadiće, svaki put bi ga mračne sile prodrmale i uništile i svaki put bi se
izgubio po jedan njegovani, osobito voljeni dio mog života, iznevjerivši me. Jednom
sam prilikom izgubio svoj građanski ugled i imovinu, te sam se morao naviknuti da se
odričem poštovanja onih kojisu dotad skidali šešir preda mnom. Drugom se prilikom
preko noći raspao moj obiteljski život, moja mentalno oboljela žena otjerala me je iz
kuće i udobnog života, ljubav i povjerenje pretvorili su se odjednom u mržnju i borbu
na život i smrt. Sažaljivo i s prezirom gledali su susjedi za mnom. Tada je počela moja
usamljenost.... I svaki put je svlačenju jedne maske, rušenju jednog ideala prethodila
ona jeziva praznina i tišina, ono samotno tištanje, ona usamljenost i prekidanje veza
sa svijetom, onaj prazni, pusti pakao očajanja, lišen svake ljubavi, kroz koji sam sada
opet morao proći.
Zvuče li vam ovi osjećaji poznato? Vjerujem da. Možda ih ne biste mogli tako
jasno i tako živo izraziti, ali u njima se, barem djelomice, sigurno možete pre-
poznati.
Sada je vrijeme da postavimo neka važna pitanja u svezi takvih događaja.
Prvo, pošto smo ih svi doživjeli, pitamo se jesu li nam oni u nečemu poslužili i
kakva je njihova svrha, ako je imaju? Drugo, pitamo se jesu li oni doista neo-
phodni i jesmo li ih možda mogli izbjeći? I na kraju, očekuju li nas takvi događaji
u budućnosti i možemo li ih izbjeći?

IMA LI PATNJA SVRHU


Sve religije svijeta bave se pitanjem smisla patnje. Sv. Augustin objasnio je pat-
nju posljedicom prvotnog grijeha koji je počinio naš zajednički otac Adam i za
koji smo svi kažnjeni. Zbog utjecaja njegovih misli na Crkvu, velika većina za-
padnjaka, svjesno ili nesvjesno, prihvaća patnju kao neizbježnu. Krivi smo, i mo-
ramo patiti. .
Drugo motrište, koje se miješa s prvim i koje je isto tako prošireno, na patnju
gleda kao na rezultat slučaja. Ponekad se mora dogoditi nešto loše, jer - takav je
život! Svoju knjigu Zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima (Why Bad Things
Happen to Good People) Harold Kushner je napisao nakon što mu je voljeni sin
umro od rijetke bolesti ubrzanog starenja - progerije. Za to nije okrivio sebe, niti
bolest svoga sina, a niti Boga. Oslonio se na slučaj, razmišljajući o tome kako je
svemir još uvijek nedovršen i da unutar njega još uvijek postoji kaos pa se loše
stvari, iako nas Bog voli, ipak mogu dogoditi. Kushnerovo razmišljanje nas do-
duše spašava od osjećaja krivnje, ali nas čini bespomoćnima i prepuštenima na
milost i nemilost silama kaosa.
Dakle, krivnja ili slučaj?
Ne radi se ni o jednom ni o drugom. Želio bih vam približiti zamisao da pat-
nja, problemi, teškoće i nesreće imaju svoju svrhu te da se ispunjavanjem te
svrhe oni mogu u velikoj mjeri izbjeći.
Kad razmislimo o svom životu, kad razmislimo o događajima koji su nas
"natjerali" da odrastemo, da postanemo zreli, nakon kojih smo stekli određene,
za naš sadašnji život važne uvide i spoznaje, vidimo da su to uvijek bili neki
neugodni događaji, nesreće ili bol. Primjerice, rijetki će biti odgovori da su
najznačajniji trenuci u životu bili ljetovanje na moru ili trenutak kad smo
navršili osamnaest godina i dobili na poklon rabljeni automobil. Možda će po-
neki sretni događaj biti prekretnica - primjerice vjenčanje ili rođenje djeteta, a
često je slučaj (to znam iz formulara prijave za SP seminar na kojem postoji
takvo pitanje) da osoba, kao prekretnicu, navede učenje tehnike samorazvoja ili
susret s učiteljem.
Međutim, kad bismo se usmjerili na događaje nakon kojih smo odrasli ili
nešto važno naučili, većina odgovora je ipak nalik sljedećim:
"Kad su se rastavili moji roditelji."
"Nakon što mije umro otac."
"Kad smo izgubili kuću i imovinu u požaru."
"Nakon što se rodila moja mentalno retardirana sestra." itd.
Nesreća nas očito mijenja. Nakon nje smo drukčiji. Zreliji. Od nje učimo.
Može li se, dakle reći daje svrha nesreće - učenje? Prolazimo li mi kroz traume,
trpimo bol, doživljavamo gubitke da bismo nešto naučili? Iz našeg iskustva, iz
iskustva naših prijatelja - mogli bismo reći daje tako.

Robin Nonvood napisala je izvrsnu knjigu koja je u cijelosti posvećena toj


temi. To je knjiga zanimljivog naslova - Why me, why this, why now (Zastoja, zašto
to, zašto sad). Između ostalog, kao glavna svrha patnje - i negativnih doživljaja
uopće - ističe se iscjeljenje. Taj je pojam, kako ga koristi autorica, vrlo širok i
daleko nadrasta tjelesno liječenje. Tvrdeći da nesreća, uključujući i bolest,
može potaknuti proces učenja, ona predlaže ponovno određivanje pojma
iscjeljenje i to u šest točaka koje je vrijedno navesti.
• Pravo iscjeljenje uvijek u sebe uključuje promjenu u srcu i stoga
proširenje svijesti.
• Izlječenje tjelesne bolesti nužno ne znači da se dogodilo smisleno iscje-
ljenje.
• Nastavljanje tjelesnih problema ili bolesti, čak i ako se završi smrću,
nužno ne znači da se smisleno iscjeljenje nije dogodilo.
• Stoje veća trauma na emocionalnoj razini, veća je mogućnost smislenog
iscjeljenja.
• Na razini misli, stoje veći otklon u sustavu uvjerenja, potpunije je i iscje-
ljenje, ukoliko se taj otklon ispravi.
• Iscjeljenje pojedinca utječe na iscjeljenje cijelog čovječanstva; iscjeljenje
čovječanstva utječe na iscjeljenje cijelog planeta.
Ovakvo razumijevanje iscjeljenja može se prihvatiti jedino ako se u obzir
uzme i prošlost i sadašnjost i budućnost, kao i naš položaj u društvu, obiteljski la-
nac od predaka do potomaka i općenito jedan veći i širi kozmički kontekst. Čini
se također da slobodno možemo zamijeniti riječ iscjeljenje riječju učenje.
Analizirajmo još malo ovih šest točaka.

i. PRAVO I S C J E L J E N J E U V I J E K U S E B E U K L J U Č U J E PROMJENU u SRCU I


STOGA P R O Š I R E N J E S V I J E S T I .

Ukoliko nesreća ili bolest ne stvore promjenu u srcu, odnosno proširenje svi-
jesti, nije moguće govoriti o pravom učenju. Pod promjenom u srcu misli se na
nastanak pozitivnih osjećaja ljubavi, suosjećanja i prihvaćanja. To su ujedno
znakovi da se dogodilo pravo iscjeljenje. Proširenje svijesti odnosi se na dublje
razumijevanje života, ljudi i njihovih odnosa. Mogli bismo to nazvati i životnom
mudrošću.
Zaključak: Kad imate teškoća, promatrajte i očekujte znakove promjene u srcu i
znakove proširenja svijesti! Ti znakovi ukazuju da je svrha vaše nesreće ispu-
njena. Oni također ukazuju da ste ispravno shvatili poruku prirode.

2. I Z L J E Č E N J E T J E L E S N E B O L E S T I NUŽNO NE ZNAČI DA SE
DOGODILO SMISLENO ISCJELJENJE.

Ponekad se dogodi da uklonimo posljedice nesreće, a da nema smislenog


učenja. U slučaju bolesti to je vrlo očigledno. Pristup moderne medicine koja
uklanja uglavnom samo simptome bolesti, sigurno ne vodi pravom iscjeljivanju.
Zapravo, takav pristup stvorio je određenu kolektivnu svijest koja ne zna pre-

* RobinNonvood Whyme, whythis, whynow(str. 19-20), Century Books, London, 1994.


poznati niti cijeniti poruku koju prenosi bolest. To ne znači da treba trpjeti bo-
love ili posljedice neke tragedije da bismo nešto iz toga naučili i ne činiti ništa,
odnosno prihvatiti to kao kaznu, već da u svakom događaju treba tražiti smisao.
Zaključak: Kad se događa nešto "loše", zapitajte se: "Što iz toga trebam naučiti?"
Usmjeravanje pažnje na moguću poruku i njeno očekivanje olakšat će proces
učenja, a i liječenja ukoliko se radi o bolesti. Problemi i teškoće mogu biti po-
ruke od prirode. Njihovo uklanjanje, a da ih se ne preobrazi u znakove ljubavi i
mudrosti, nalik je brisanju poruke s automatske telefonske tajnice, a da ih pret-
hodno niste preslušali.

3. NASTAVLJANJE T J E L E S N I H PROBLEMA ILI B O L E S T I , ČAK I AKO SE ZAVRŠI


SMRĆU, N U Ž N O NE ZNAČI DA SE S M I S L E N O I S C J E L J E N J E N I J E
DOGODILO.

Ovu je točku najteže shvatiti iz perspektive omeđene granicom smrti. Da bismo


je prihvatili moramo proširiti svoj pogled i izvan toga. Kao što ćete vidjeti, to
ćemo uskoro učiniti. Međutim, želio bih vam prenijeti slučaj koji u svojoj knjizi
spominje Robin Nonvood. Čini mi se da na dobar način oslikava zamisao 0
iscjeljenju koje je iznad smrti tijela ili čak nevezano s njim. Majka njene prijate-
ljice umirala je od raka, a obiteljski odnosi bili su potpuno poremećeni. Otac i
majka već godinama nisu razgovarali, osim preko treće osobe. U toj tragičnoj
situaciji najviše je trpjela kćerka koja u tome mora sudjelovati. Kad se majčina
bolest pogoršala, otac i majka ponovno su uspostavili izravan kontakt. Među-
tim, otac još uvijek nije bio u stanju potpuno izraziti svoje osjećaje. Jednom
prilikom priznao je kćerki da je, usprkos svemu, majku oduvijek volio i da bi joj
to želio reći. Međutim, to nije bio u stanju učiniti sve do neposredno pred
majčinu smrt. Sve je završilo tako daje majka, pred samu smrt, poželjela biti
sama s njim. Kad je otac izašao iz prostorije rekao je: "Otišla je. Ali, sada je sve u
redu. Ona zna daje volim." Robin Norwood zaključuje da su zbog te bolesti svi u
porodici, i kćerka, i njen otac, a čak i majka, prošli kroz proces iscjeljenja, a time i
učenja. Iako je majka na kraju umrla, mislim da će svatko, ako dobro razmisli,
bez obzira prihvaća li smrt kao konačno nestajanje ili prihvaća mogućnost nas-
tavka života i poslije smrti, negdje duboko u sebi osjetiti da se dogodilo nešto do-
bro.
Zaključak: Ne obraćajte pažnju na vanjske znakove uklanjanja problema ili
bolesti, pravo učenje i pravo iscjeljenje praćeno je unutarnjim znakovima kao
što su ljubav, suosjećanje, prihvaćanje i mudrost. Poruke prirode prelaze
granice omeđene našom svjesnošću 0 početku i kraju življenja. U skladu s pret-
hodnom analogijom: izbrišete li poruku na automatskoj tajnici ili ne, svejedno
je. Važno je da ste poruku čuli i prihvatili.
4. STO JE VEĆA TRAUMA NA EMOCIONALNOJ R A Z I N I , VEĆA JE MOGUĆNOST
SMISLENOG ISCJELJENJA.

Ukoliko je patnja ili bol koji osjećamo malen, lakše ćemo ga previdjeti. A uko-
liko ne obratimo pažnju na poruku koju on prenosi, nismo je u mogućnosti
primiti. Na neki način, velika patnja u sebi nosi mogućnost temeljitog iscjeljenja
i velikog učenja. Ova se situacija može usporediti s tjelovježbom. Ukoliko dižete
male utege, mišići se neće razviti. Tek teški utezi daju mogućnost željenog raz-
voja. Ipak, naglasak ne bi trebao biti na traumi, već na mogućnosti učenja.
Zaključak: Ukoliko smo tijekom života primorani na veliku bol i patnju, na nju
treba gledati kao na priliku za veliku mogućnost duhovnog rasta. Poruke prirode
mogu biti vrlo tanahne. Isto tako mogu biti općenite i grube. Ako se poruka oči-
tuje putem teškoća ili problema, očigledno je da mali problem ukazuje na mo-
gućnost učenja manjeg opsega (što ne umanjuje značaj tog učenja). Ukoliko se
takve, male poruke, zanemaruju, priroda će prijeći na širi, općenitiji plan i po-
slat će nam poruku u obliku velikog problema. Značenja malih poruka mogu
biti nejasna, dok su značenja većih očiglednija i jasna.

5. NA R A Z I N I MISLI, Š T O JE V E Ć I OTKLON U SUSTAVU UVJERENJA,


P O T P U N I J E JE I I S C J E L J E N J E , U K O L I K O SE TAJ OTKLON
ISPRAVI.

Pogrešni stavovi, uvjerenja i odnos prema stvarnosti uzrokuju pogrešne pos-


tupke. Učiti znači ispraviti taj otklon i naš sustav uvjerenja više približiti stvar-
nosti kakva zaista jeste. Iscjeljivanje tako u sebe uključuje i razumski dio.
Zaključak: Potrebno je i razumjeti da bismo bili iscijeljeni i da bismo naučili. Tu-
mačenje poruka je bitan dio komunikacije. Zato je presudno razumijevanje vlas-
tite situacije da bismo u njenim okvirima mogli prihvatiti značenje koje nam se
prenosi.

6. I S C J E L J E N J E P O J E D I N C A U T J E Č E NA I S C J E L J E N J E C I J E L O G
ČOVJEČANSTVA; I S C J E L J E N J E ČOVJEČANSTVA U T J E Č E NA ISCJELJENJE
C I J E L O G PLANETA.

Da bismo potpuno prihvatili smisao patnje potrebno je izrasti iz okvira po-


jedinca i prihvatiti zajedništvo cijelog čovječanstva. Kao što znamo događaji u
našem životu ne odnose se samo na nas; u njih su uključene sudbine drugih
ljudi, a konačno i sudbina cijelog čovječanstva. Pitanje učenja, iscjeljivanja i
duhovnog rasta također je ovisno 0 drugima, a kad se dogodi, utječe na druge.
Zaključak: Najvažnije je shvatiti da potreba za učenjem i iscjeljivanjem sebe nije
samo naša sloboda i naše pravo, već istodobno i naša odgovornost prema široj
zajednici. Jasno razumijevanje poruka od strane jednog pojedinca označava nje-
gov rast u smjeru veće integriranosti i povezanosti s prirodom. Stoje više takvih
pojedinaca, ostalima će biti lakše komunicirati s inteligencijom prirode.

S misao ove analize nije utjeha, već novo razumijevanje patnje, problema i
nesreća. U uvodu sam naglasio daje najvažnije pitanje prve teme: "Zašto se
to događa baš meni?". Odgovor je: "Zato jer je to potrebno da bih dalje slijedio
put evolucije."
Na koncu, kad jednog dana smognemo snage da pogledamo unatrag na teške
trenutke našeg života, shvatit ćemo da su oni bili potrebni. Bit ćemo im zah-
valni, jer bez njih ne bismo bili to što jesmo. Bez njih, kao da mi ne bismo bili mi.
I zaista je tako: koraci evolucije bili su koraci kojima smo svladavali probleme.
Sagledavanje patnje kao načina učenja, uklanja osjećaj da smo žrtva i postavlja
pred nas jednu drukčiju stvarnost: stvarnost duhovnog putovanja na kojem
učimo ono što je potrebno upravo nama.
U Stepskom vuku, naš junak Hari Haler, nailazi na niz teškoća koje ga mije-
njaju. Njemu je teško, pogađa ga tragedija za tragedijom, međutim, u jednom
trenutku događa se promjena. On malo-pomalo počinje naslućivati smisao
svega toga. Evo kako Hesse piše o tome:
Ali one noći me je, prvi put od vremena mog propadanja, moj vlastiti život gledao neu-
moljivo, blistavim očima, prvi put sam ponovno doživio slučaj kao sudbinu, a ruševine
mog života kao djelić božanskog. Moja je duša ponovno počela disati, moje su oči
ponovno progledale, i u trenutku sam strastveno naslutio da je dovoljno sakupiti
razbijeni svijet slika, da trebam svoj harihalerovski život stepskog vuka podići na stu-
panj slike, pa da i sam uđem u svijet slika ipostanem besmrtan. Zar svaki ljudski život
ne znači zalet i pokušaj prema tom cilju?
MOŽE LI SE PATNJA IZBJEĆI

Svaka patnja i svako teško djelo ima svoj kraj, ali nagrada
koju Bog za to daje jest vječna.
Sveti Augustin

V eć više od tisuću godina kršćanski mistici tvrde da patnja pročišćava i, kao


što kaže Sveti Augustin, za nju Bog daje nagradu koja je vječna. Takve
tvrdnje možda su nastale i kao utjeha onim ljudima kojima je bilo teško. Među-
tim, to je istodobno u skladu s našim zaključkom: ako patnja ima smisao, onda
je taj smisao rast, učenje i iscjeljenje.
Zbog tog zaključka tijekom povijesti pojavljivale su se zamisli o tome daje
patnja poželjna. Jer, ukoliko putem nje učimo (ili nas ona pročišćava) možda
bismo taj proces mogli i ubrzati namjernim izazivanjem bola i patnje.
U zapadnoj mističko-kršćanskoj tradiciji tako se radilo stoljećima. Prim-
jerice, trapljenjem i mučenjem tijela u ime oponašanja muka Isusovih. Slične
prakse prisutne su i u indijskim tradicijama koje zagovaraju ortodoksni asketi-
zam i razne vrste mučenja tijela u ime "prosvjetljenja", kao što to čine takozvani
sadhui. Je li to opravdano?
Nije. To bi bilo suprotno našoj bitnoj naravi koja nas usmjerava u pravcu
traženja i stvaranja sreće. Zanijekati je u ime nekog višeg, ali potpuno ap-
straktnog cilja, bilo bi kao odvojiti se od svojih korijena. Ostali bismo bez hrane,
bez snage da nastavimo. Odrekli bismo se životne energije kojom nas hrani
univerzalna stvaralačka inteligencija - Bog - koji upravlja svim stvorenjima i po-
javama. Veličati patnju samo zato jer kroz nju nešto učimo, bilo bi potpuno po-
grešno.
Meister Eckhard, poznati kršćanski mistik, u svojoj 45. propovijedi navodi
što Sveti Anzelmo govori duši:
Čovjek ne može pružiti Bogu ništa draže od počinka. Bogu nisu važni bdjenje, post,
molitva i svako trapljenje, za razliku od počinka. Bogu ne treba ništa dalje nego da
mu se daruje spokojno srce.
Ako to jest tako, nije li očigledno da patnja nije ono što nam je zaista
potrebno? Ako Bogu treba darovati samo spokojno srce, a u ovom trenutku - bez
obzira jesmo li ateisti ili vjernici - pretpostavimo da pod pojmom Bog podrazu-
mijevamo onoga ili ono što nam može pružiti svako znanje i svako iscjeljenje
koje nam je potrebno - gdje je tu, dakle, mjesto za patnju? Ne bismo li bolje
uradili da Bogu darujemo svoje spokojstvo, pa da-prečicom-za sebe osiguramo
sve plodove i svaki smisao patnje?
Ovaj zaključak ukazuje na najdjelotvorniji način oslobađanja od prividno
besmislenih i nekontroliranih udaraca sudbine. Moguće je nadrasti potrebu
učenja kroz patnju. Moguće je prestati biti žrtvom!
Teški životni trenuci poslužili su nam kao odskočna daska. Nakon njih smo
se promijenili, sazreli, odrasli i postali mudriji. Međutim, naša je odluka
hoćemo li takve događaje prihvatiti kao smislene ili kao slučajne. Mogli bismo,
primjerice, reći da ljudi koji su u životu mnogo propatili jednostavno nisu imali
sreće. Oni su zbog svoje nesreće postali nešto mudriji, ali zašto takve događaje
uokviriti pomalo mističnom zamisli o našem duhovnom putu i o tome da su
takvi događaji putokazi na njemu?
Većina ljudi radije prihvaća kaos i besmisao, a red i smisao kao da ih plaše.
Ipak, sve je više onih koji osjećaju da "život mora biti i nešto više od slučaja". Za
to nemaju dokaza - niti će ih imati sve dok je naše sjećanje ograničeno rođenjem
i smrću. Međutim, unutarnji je osjećaj nepogrešiv. Osim toga, prihvaćanje
smisla i reda vodi nas do znanosti o stvaranju sreće, znanosti o smislu. Ta
znanost kaže da se može djelovati na određeni način i nakon toga polučiti
određeni rezultat svoje djelatnosti koji je predvidljiv. Zamisao o životu kao o
duhovnom putovanju tijekom kojeg je potrebno učiti tako postaje provjerljiva.
Zapravo, dovoljno je vrlo malo te znanosti da bismo shvatili da živimo u čarob-
nom svijetu beskonačne međupovezanosti. Ta se međupovezanost ne pokorava
samo zakonima uzročnosti, već ih nadrasta i može se očitovati usprkos njima.
Znanost o kojoj govorim još se uvijek stvara. Svoje korijene ima u starim tra-
dicijama, kao što su na primjer vedska tradicija Indije, zoroasterska tradicija
Srednjeg Istoka, židovska Kabala i Kršćanska mistika, učenje sufija i derviša, tra-

* Meister Eckhart Knjiga božanske utjehe, Naprijed, Zagreb, 1991., str. 262.
dicije američkih Indijanaca itd. Zamisli i učenja ovih tradicija prosijana su kroz
nekoliko stoljeća razvoja zapadnjačke misli i prirodnih znanosti koje se osla-
njaju isključivo na objektivni pristup spoznaji te priznaju samo zakone uzroka i
posljedice. Ukupni rezultat jest nastanak nečeg novog, a to novo se tek nazire u
pojavi raznih "New Age" filozofija i učenja.
Iako se prosječnom zapadnjaku ideje raznih pokreta, društava i organizacija
koje podučavaju duhovna znanja mogu učiniti ponešto smušene i neusklađene,
vjerujem da se radi o periodu prijelaza. Neće proći mnogo vremena i te će se
zamisli jasnije uobličiti. Pojavit će se prava znanost o duhovnosti. Ne mislim da
će ona potpuno odgovarati kriterijima zapadnjačke znanosti, ali će biti us-
klađena, jasna, i što je najhitnije, puna raznih tehnika, načina i metoda koje će
biti ponovljive i provjerljive. (Oklijevam nazvati tu znanost nekim imenom.
Mnogi su pokušali, i još uvijek pokušavaju nametnuti svoj naziv univerzalnom,
općem znanju. Možda naziv ezoterija ima najviše šanse. Osobno, međutim, sma-
tram daje i taj naziv kompromitiran. "Tajna znanost" srednjovjekovnih mistika
teško da može potpuno zadovoljiti čovjeka Novog Doba. Stoga ja o toj znanosti
jednostavno razmišljam kao o Znanosti.)

KAKO SI J E Š TAKO Ć E Š I Ž E T I

Jedan od ključnih zakona ove nove znanosti jest i zakon karme. Naziv, kao i
cijela zamisao, preuzet je iz indijske filozofije. U načelu, zakon karme je zakon
akcije i reakcije. On nas upućuje da živimo u uređenom svijetu u kojemu svaki
čin ima posljedice po nas i našu okolinu. Te posljedice mogu poticati život i evo-
luciju (mogu biti pozitivne), a mogu predstavljati prepreku daljnjem razvoju.
Budući da svemirom upravlja stvaralačka inteligencija koja želi jedino to da se
evolucija nastavi, ona će silama sličnim prirodnom odabiru ukloniti ono što
sprečava razvoj. Ako nešto stvara prepreke evoluciji priroda će tome uskratiti po-
dršku. Negativna djelatnost, dakle ona što ne podržava život, bit će onemo-
gućena.
Zakon karme svodi se na izreku: "Kako šiješ, tako ćeš i žeti." On nas uči tome
da svaka naša misao, riječ i akcija ima svoje posljedice. Te posljedice, koje nam
se vraćaju odmah ili uz neki vremenski otklon, imaju kvalitetu upravo jednaku
kvaliteti naših djela.
Razmotrimo sad patnju u tom svjetlu. Ako sada patimo, to znači da su nam
se vratile posljedice nekih naših loših djela iz prošlosti. Ako nam ide dobro,
nekako smo to zaslužili. Prihvaćanje zakona karme najveći utjecaj ima na naše
sadašnje akcije kojima stvaramo svoju budućnost. Netko tko gaje svjestan, ra-
zumjet će potpuno potrebu za vrlinom, pravdom, poštenjem, suosjećanjem, Iju-
bavlju i svim drugim pozitivnim značajkama srca i duha koje nas usmjeravaju
prema ispravnoj djelatnosti. Njegovanje tih vrlina zapravo može biti potaknuto
potpuno sebičnim motivima! Ispravnom djelatnošću u sadašnjosti osiguravamo
svoju budućnost. U tom smislu vas upućujem na 8. Zlatni ključ - "Steknite po-
dršku ispravnom akcijom" - i na 11. poglavlje moje knjige Stvaranje sreće pod na-
zivom Podrška.
Dakle, i prema zakonu karme patnju možemo prihvatiti kao neku vrstu
učenja ili pročišćavanja. Analiza svrhe koju patnja ima dovela nas je do zak-
ljučka da kroz nju učimo i u širem smislu se iscjeljujemo. Razumijevanje zakona
karme tome dodaje još jednu dimenziju; na neki način sami sudjelujemo u stva-
ranju onog što trebamo naučiti i od čega se trebamo iscijeliti. Vrlo je slikovito
kako jedan od najvećih duhovnih učitelja pristiglih iz Indije na Zapad, Maha-
rishi Mahesh Yogi, objašnjava zakon karme. Prema njegovom tumačenju, svaka
naša sadašnja akcija je kao pismo koje pišemo samom sebi i bacamo ga u koz-
mički poštanski sandučić. Isto kao što nismo svjesni tko uzima naša ovozemalj-
ska pisma iz poštanskih sandučića, na koji se način ona razvrstavaju i obrađuju,
kojim prijevoznim sredstvima se prenose i koji će nam ih poštar opet donijeti,
tako je i s ovim kozmičkim pismima upućenima samome sebi. Svaka naša mi-
sao, riječ i akcija nalik je jednom pismu. Iako nismo svjesni mehanizma kojim
će se ono vratiti natrag k nama, jednog dana, prije ili kasnije, neki će nam ga
poštar ipak donijeti. Ukoliko u njemu pročitamo loše vijesti, skloni smo se lju-
titi, preklinjali sudbinu ili čak nedužnog poštara. A zapravo, poruku smo, uz pos-
redništvo kozmičke inteligencije, poslali sami sebi!
U već spomenutom poglavlju Stvaranja sreće pisao sam o dva važna uvida
koja slijede iz analize zakona karme. Mislim da je vrijedno to ponovno istaknuti.
• Sami stvaramo sve okolnosti u kojima se nalazimo.
• U tim okolnostima treba prepoznati postojanje jedne više svrhe koja
upravlja našim životom na način na koji mi sami ne bismo mogli.
Ove su dvije tvrdnje samo naizgled suprotne. Prva nas postavlja u središte
odgovornosti, a druga uvodi smisao koji je iznad nas samih i kojim se ne može
upravljati. Međutim, suprotnost je samo prividna. Zapravo se radi o stvaralačkoj
međuigri. Mi smo stvaratelji koji stvaraju svoj svijet i svoj život u svijetu koji je
uređen, a ne besmislen. Samostalni smo, odgovorni i potpuno slobodni, ali pos-
toje zakoni koji se ne mogu poreći. Koliko god ti zakoni bili široki, obuhvatni,
prilagodljivi i ponekad neuhvatljivi, oni su ipak tu. Zakon karmejamči smisao, a
ne besmisao.

ŠIRENJE GRANICA

Prije nekoliko godina, susreo sam čovjeka koji je proveo neko vrijeme u zatvoru
zbog krađe ili pronevjere. Nakon popodneva provedenog na gradskom šport-
skom igralištu, sjedio sam u krugu ljudi od kojih sam većinu samo površno
poznavao. U jednom se trenutku pažnja svih usmjerila na tog čovjeka. Netko ga
je upitao zašto se zapravo upustio u takav rizik, misleći očigledno na njegov
nezakoniti čin. Čovjek se nasmijao, odmahnuo rukom i rekao: "Ma, moraš pro-
bati koji put. Samo jednom se živi, a da mi je uspjelo..."
Da, što bi bilo da mu je uspjelo? Bi li on doista, da nije bio uhvaćen, bio slobo-
dan od posljedica svoga čina? Nažalost, mnogo ljudi misli da bi. Također,
mnogo se ljudi upušta u razne aktivnosti iz razloga koji je naveo i taj čovjek:
samo jednom se živi, a možda me neće uhvatiti!
Takav stav ne samo daje iluzija, već širom otvara vrata besmislu i kaosu. Već
činjenica da čitate ovu knjigu jasno ukazuje da se vaše srce s tim ne slaže, čak i
ako svoga osjećaja niste potpuno svjesni ili ga niste u mogućnosti jasno izraziti,
pa čak ni dosljedno slijediti. Na stranicama koje slijede pokušat ću oblikovati
naš zajednički osjećaj, smisleno ga izraziti i opravdati potrebu za širenjem dosa-
dašnjih granica.
Najprije ćemo postaviti pitanje o patnji koja nastaje vrlo rano tijekom života.
Može li dijete koje pati biti odgovorno za svoju patnju? Odnosno - prisjetimo se
3. točke o smislu patnje - kako to da smrt ili nastavljanje bolesti odnosno prob-
iema ne znače nužno da svrha, dakle učenje i iscjeljenje, nije postignuto?
Da bismo odgovorili na ova pitanja potrebno je proširiti našu viziju izvan
granica rođenja i smrti. Nije lako prihvatiti takvu zamisao. Primjerice, usprkos
naučavanju svih religija i svih duhovnih tradicija, većina ljudi se ipak ponaša
kao daje rođenje bilo početak, a smrt predstavlja kraj. Bez obzira na deklariranu
vjeru, većina, na jednoj dubokoj razini, prihvaća besmisao. Jer, ukoliko je ovaj
život, u ovom tijelu, jedan i jedini, ukoliko onaj bitni dio nas s tijelom umire,
zaista je nemoguće smatrati daje svijet uređen. U njemu bi na taj način bilo pre-
više patnje koja se ne može opravdati. Previše nevinih ljudi stradava, previše je
neopravdanih bolesti, smrti i nesreća. Besmisao viri iz svakog kuta. Međutim,
današnja je civilizacija zasnovana upravo na tom besmislu. Zato je cinična, be-
zosjećajna, gruba i nepravedna.
Nova znanost nudi bolje odgovore. Oni se, na sadašnjem stupnju razvoja
čovjekove svijesti, teško provjeravaju i potvrđuju. Klasična znanost je sve više
pod pritiskom da prizna ili barem obrati pažnju na dokaze koje nudi nova
znanost, međutim to se neće dogoditi prije negoli se u samoj klasičnoj (a to znači
objektivnoj) znanosti ne dogodi nova revolucija. Nova paradigma već je na po-
molu (paradigma je naziv za skup misli, obrazaca i stavova koji prevladavaju u
znanosti). Međutim, sve dok ona ne zauzme mjesto koje zaslužuje, ostaje nam da
čekamo. U međuvremenu, možemo pokušati prihvatiti postavke novih misli bez
dokaza ili uz dokaze koji nisu objektivni, već subjektivni.
Želio bih vam predstaviti dva moguća odgovora na naša pitanja. Jedan koji se
oslanja isključivo na zakon karme i jedan koji ga uključuje, ali i nadrasta.
Zakon karme, u svom izvornom, istočnjačkom obliku, pretpostavlja da se
čovjekova duša nakon smrti, rađa u novom tijelu. To tijelo može biti iste vrste kao i
prethodno, ali može biti i niže, odnosno više. Tako se, primjerice, duša koja je
obitavala u tijelu psa, nakon smrti može roditi u tijelu čovjeka. Duša koja je obitavala
u tijelu čovjeka, može se, nakon smrti tijela roditi u tijelu neke životinje. Moguće su
mnogobrojne kombinacije, koje zavise od akcija tog određenog bića tijekom njegova
života. Iako postoji niz životnih oblika, od kojih su neki i viši od čovjeka (npr.
energetska bića ezoterijskih tradicija, kršćanski anđeli, hinduistički devasi i slično),
čini se da čovj ekov život ima neku posebnu ulogu. Kažu da je jedan od velikih
indijskih svetaca Swami Brahmananda Sarasvati rekao da se duša mora rađati
milijunima puta prije negoli zasluži mogućnost da se rodi u tijelu čovjeka. Budući
tako, a to znači da je ljudsko tijelo vrlo visoka stanica našeg duhovnog puta, bilo bi
zaista šteta propustiti priliku i odbaciti ga bezrazložno.
Dokazi o tome (o reinkarnaciji) još uvijek nisu dovoljno objektivni da bi bili
prihvatljivi zapadnoj znanosti. Neki su autori, primjerice dr. lan Stevenson i dr. Roger
Woolger brižljivo skupljali podatke o ljudima širom svijeta (što uključuje i zapadne
zemlje, a ne samo istočne) koji su se prisjetili svojih prošlih života. Pažljivo su
proučili dokaze o tome i pokušali ukloniti svaku sumnju o namjernoj ili nenamjernoj
prevari. Ipak, sve je to još daleko od "objektivne" potvrde.
Što se tiče subjektivnih potvrda, uz nekolicinu vrlo dobrih knjiga kao što je
* Čitatelju će vjerojatno biti zanimljivo znati da stari vedski sustav dijeli karmu iz
prošlog života u šest kategorija. Loše djelo (loša karma) može biti namjerno (dridha) ili
nenamjerno (adridha). Također, može se počiniti na materijalnoj razini (kayaka) npr.
tjelesnom povredom, ubojstvom, kradom i slično, na razini govora (vaćaka) npr.
klevetanjem, širenjem pogrešnih informacija, verbalnom agresijom i slično, te na
mentalnoj razini (manasika) npr. mrziti nekog, željeti drugima zlo, bludno misliti i
slično. Loša karma se dakle može odrediti kao (1) dridha kayaka karma, (2) dridha
vaćaka karma, (3) dridha manasika karma, (4) adridha kayaka karma, (5) adridha
vaćaka karma, i (6) adridha manasika karma. Bilo daje loše djelo počinjeno namjerno
ili nenamjerno, počinitelj mora snositi njegove posljedice. Budući da se radi o djelima
iz prošlog života, vrsta karme zbog koje patimo može se odrediti putem đotiša
(horoskopa). Određivanje vrste karme važno je stoga jer nam ukazuje na ono područje
života koje trebamo unaprijediti. Primjerice, ukoliko je naša patnja nastala kao
posljedica manasika karme, to znači da sada, u ovom životu, moramo obratiti pažnju
na sadržaj naših misli.
npr. knjiga Inicijacija Elisabeth Haich, najveće "dokaze" pružaju istraživanja po-
java tik do smrti (uobičajena je kratica NDE -Near Death Experience). Usprkos
zapanjujuće sličnim subjektivnim doživljajima ljudi koji su doživjeli kliničku
smrt, a zatim se "vratili" natrag u tijelo, zapadna, objektivna znanost, zbog svoje
naravi, još uvijek nije u mogućnosti takve izvještaje prihvatiti kao "dokaz".
Samo će vrijeme pokazati hoće li se to uopće dogoditi ili ne.
Razmotrimo sada kako ova nova perspektiva objašnjava pitanje patnje koja
je bezrazložna u okvirima granica jednog rođenja i jedne smrti tijela. Načelo
ostaje isto, ali mijenja se širina gledanja. Loše akcije stvaraju loše posljedice, a
dobre akcije stvaraju podršku. Djela iz prošlog života sada se prenose na ovaj
život. Tako, primjerice dijete koje teško oboli, ili se rodi hendikepirano, ili
nevino strada u ratu, zapravo trpi posljedice svojih djela iz prošlosti, ali isto tako
prerana smrt ne treba značiti da se dogodilo nešto loše, već samo daje osoba
naučila sve stoje mogla i da kreće dalje putem svoje duhovne evolucije!
Prije negoli dopustimo mašti da se razmaše i prije negoli naš um počne
shvaćati sve moguće posljedice ovakvog stava te prije negoli se pojave pitanja na
koja je teško ili nemoguće odgovoriti, krenimo odmah dalje!
Želio bih vam predočiti jednu dublju razinu razumijevanja zakona karme.
Prema onome stoje do sada rečeno ispada daje zakon karme mehanički i da dje-
luje automatski. Jednom pokrenut, više se ne može opozvati. Iz iskustva znam
da većina ljudi koji prihvaćaju zakon karme upravo tako 0 njemu misle. Među-
tim, ukoliko bi to bilo potpuno tako, ne bismo li opet ispali žrtvom? Žrtvom svo-
jih vlastitih djela, ali ipak žrtvom. Jer, ukoliko je nešto urađeno i više se nikako
ne može opozvati i mi na to više nemamo utjecaja, tada u vjetar odlazi naša slo-
boda, naše stvaralaštvo i naš razvoj. Zatočenici smo svojih vlastitih akcija.
Čini se, međutim, da situacija ipak nije takva. Većina duhovnih tradicija
-ako se malo zaroni ispod površine objašnjenja zakona karme - prihvaća i opisuje
situacije koje su izvan njegovog utjecaja. Te se situacije oslanjaju na zamisao 0
milosti koju nam Bog, naš roditelj, može iskazati u svakom trenutku. Milost i
ljubav Božja, dvije njegove značajke koje ne poriče nijedna religija, na teškoj su
kušnji u susretu s patnjom, primjerice, bezrazložno stradale djece. Suočeni s

* Čitatelju obavijesti radi: 25 posto populacije svijeta vjeruje u reinkarnaciju, a prema


Gallupovom istraživanju u to čvrsto vjeruje i 28 posto Amerikanaca, što ukazuje da se
ta zamisao ne održava samo u zemljama koje po tradiciji vjeruju u nju (npr. Indija) već
se sve više širi i na zapadne zemlje. I još jedna napomena: u Bibliji je izvorno bilo
naučavanja 0 reinkarnaciji. Dijelove teksta koji su govorili 0 tome izbacio je 325.
godine naše ere rimski car Konstantin uz pomoć svoje majke Helene, a crkveni su oci
553. godine na drugom Konstantinopolskom koncilu, ne želeći ugroziti rastuću moć
Crkve učenjem koje bi ljudima davalo previše vremena (više života!) za spasenje,
potvrdili taj čin i proglasili vjerovanje u reinkarnaciju herezom.
tim, mnogi će ljudi posumnjati u Boga pitajući se kako on, koji jest ljubav, može
dopustiti takvu patnju!? Ili ga nema, ili je u pitanju nešto drugo.
To drugo, što jest u pitanju, svodi se na slobodan čovjekov odabir i nježno ro-
diteljsko slaganje i pristajanje uz taj odabir. Sudeći po učenjima većine duhov-
nih tradicija, nakon smrti tijela nalazimo se u posebno bliskom odnosu s Bogom
(neke tradicije tvrde da se radi o našim "vodičima", duhovnim bićima
zaduženim za naš razvoj, ali to za naše razmišljanje u ovom trenutku nije bitno)
s kojim otvoreno možemo razmotriti naš život (poznati "životni film" koji se tik
do smrti odvija pred čovjekovim očima). Tijekom tog razmatranja sagledavamo
što smo naučili, gdje smo pogriješili i što još trebamo uraditi. Na osnovi toga od-
lučujemo o svom sljedećem životu. Odlučujemo u kakvoj ćemo se sredini roditi,
kod kojih i kakvih roditelja, kakve ćemo susrete imati, ali i o teškoćama i patnji
na osnovi kojih moramo svladati našu sljedeću zadaću.
Ova zamisao odlučivanja nadrasta zakon karme. To je moguće jer smo u tom
trenutku i mi iznad njega. Toliko smo blizu njegovom tvorcu, imamo svu nje-
govu podršku i ljubav te kao takvi, odgovorni i svjesni, odlučujemo o našem slje-
dećem koraku. Ukoliko odlučimo da to bude težak ispit, naš će se roditelj s tim
složiti. Bit će ponosan na našu želju i podržat će je. Pružit će nam svu ljubav i po-
dršku koja nam je potrebna.
Prema tome, patnja nije kazna! Ne radi se o tome da smo kažnjeni za neko
loše djelo. Ne radi se ni o tome da smo napušteni od svog roditelja i prepušteni
na milost i nemilost bezumnom izvršitelju posljedica naših djela - zakonu
karme. Radi se o našoj svjesnoj odluci da, nakon što smo - uz višu pomoć - razmo-
trili sve okolnosti, izabiremo ono što je najbolje za nas.
Ova zamisao postavlja čovjeka u onaj položaj u kojem se želimo vidjeti - u
položaj slobodnog stvaratelja. Također, ona rješava dvojbe i sumnje glede našeg
odnosa s Bogom. Ne bih mogao prihvatiti Boga koji je nemilosrdan i kažnjava.
Ne bih ga mogao prihvatiti ukoliko zaboravlja ili nas prepušta bezosjećajnom
stroju zakona karme koji mrvi i slama sve pred sobom. Ukoliko bi on bio takav,
borio bih se protiv njega i učinio bih sve da ga nadvladam i sebi podredim nje-
gove nepravedne zakone kojima je tako bezobzirno izložio svoju djecu. Pret-
postavljam da se takvi osjećaji skrivaju iza one, tako ljudske želje da se svladaju i
podrede zakoni prirode, da se isprave nepravde i stvori bolji svijet. To je
opravdana težnja. To je naša zadaća, a Boga mogu prihvatiti jedino ako on zna
koliko nam je potrebno tu zadaću obaviti i, iako bi nas istog trenutka mogao
osloboditi problema i patnji, nevoljko i bolno, ali ne bez roditeljskog ponosa,
pristaje uz našu odluku.
Zamisao o odlučivanju i odabiru našeg budućeg života za sobom povlači niz
posljedica. Primjerice, kako na ovom svijetu nismo sami, naš život ima utjecaj
na život drugih ljudi. Tako okolnosti našeg života ne služe samo nama u svrhu
učenja, već služe i drugima, onima u našoj blizini, u istu svrhu.
Kako to izgleda na nekom primjeru? Svaki čovjek prije dolaska na ovaj svijet
izabire svoju zadaću. Razvijena duša (vidi prethodnu fusnotu), kao najrazvijenija,
najviše motivirana da pomogne drugima, svojim će rođenjem često na sebe preuzeti
dio karme osoba s kojima će biti u dodiru i na taj način potaknuti i ubrzati njihov rast.
Tako primjerice neke tradicije ističu da razvijene duše ponekad odluče zauzeti tijela
djece koju mi nazivamo mentalno retardiranom, autističnom i slično. Zašto? Zato da
bi njihovi roditelji od njih i zbog njih mogli nešto naučiti! Svaki roditelj koji ima
takvo dijete dobro zna kroz kakvu je preobrazbu morao proći: od odbijanja da se
prihvati istina, preko okrivljavanja drugih i sebe, pa do konačnog pomirenja i
pronalaska istine i ljubavi koja nije uvjetovana baš ničim izvana. Roditelj je svladao
taj test (na kojeg se, nemojmo zaboraviti, sam odlučio), ukoliko pronađe tu
neuvjetovanu ljubav. On tada zna što ljubav doista jest. To je upravo ono stoje trebao
naučiti. Razvijena duša njegova djeteta, isto tako ispunjena ljubavlju, omogućila mu je
taj uvid. Istina je, međutim, da svi ne prođu taj test.
* U već spomenutoj knjizi Why me, why this, why now Robin Norvvood u detalje
objašnjava kako izgleda naše duhovno putovanje. Ona razlikuje tri etape puta: vanjski
put (mlade duše), točka integracije (zrele duše) i put povratka (stare duše). Vrijedno je
malo se zadržati oko njihovih značajki.
Mlada duša na vanjskom putu: u toku je odvajanje od izvora i zaranjanje u fizičko, a test
kroz koji prolazi je tjelesna hrabrost. Značajke: grubo tijelo, poistovjećivanje s fizičkim
tijelom, istraživanje tjelesnih granica tj. potraga za snažnim osjetilnim podražajima,
razvoj tjelesnih sposobnosti, slaba kontrola nagona, karma se stvara fizičkim djelima,
usmjerenost na druge (dobri vojnici, članovi tima, sljedbenici), primitivna savjest:
"Loše je ako me uhvate da činim loše.", usklađenost s nižim psihičkim razinama,
suosjećanje se tek javlja, motiviranost željom za fizičkom nagradom. Zrela duša u
točki integracije: test je moralna hrabrost. Značajke: uravnoteženo tijelo,
poistovjećivanje s osobnošću i intelektom, istraživanje fizičkih sila, razvoj intelekta
(sposobnost planiranja), sposobnost za odgođeno primanje nagrade, karma se stvara
uporabom moći i upravljanjem drugima, usmjerenost na sebe (dobri vođe, utjecajni i
slavni ljudi), razvijena savjest: "Loše je ako povrijedim one do kojih mi je stalo.",
razvijeno suosjećanje, motiviranost željom za priznanjem i utjecajem. Stara duša na
putu povratka: u toku je ponovno sjedinjenje s izvorom i uzdizanje iznad fizičke
materije, a test je duhovna hrabrost. Značajke: profinjeno tijelo, poistovjećivanje s
višim umom ili dušom, istraživanje duhovnih područja i traženje istine, razvoj
grupne svijesti, akcija nakon meditacije i promišljenost, karma se nadrasta kroz
iscjeljenje i služenje, duša djeluje potaknuta višim jastvom, altruistična savjest: "Loše
je ono što šteti čovječanstvu.", univerzalno suosjećanje, motiviranost željom za
služenjem."
Robin Nonvood Why me, why this, why now, Centurv Books, London, 1994. str. 184-
185.
S druge strane, roditelji takozvane "normalne" djece često upadnu u zamku
uvjetovane ljubavi. Zavedeni svojim vlastitim pogreškama, od djece traže da is-
pune njihova očekivanja. "Voljet ću te", kazuju oni svojim postupcima, "uko-
liko zadovoljiš moja očekivanja. Voljet ću te ako budeš pametan, lijep, slavan
itd." Oni mogu pasti u zamku uvjetovane ljubavi. Roditelji hendikepirane djece
imaju drukčiju zadaću. Oni moraju pronaći ljubav koja je čista. Njihova djeca
nisu lijepa, nisu pametna, teško da će biti obrazovana ili slavna. Nema vanjskog
uvjeta ljubavi. Samo unutarnji. Ljubav je uvjet samoj sebi. Ova je zamisao česta
u antropozofskoj i teozofskoj filozofiji gdje se smatra da rad s mentalno retardi-
ranom djecom iznimno ubrzava duhovnu evoluciju onog tko s njima radi.
Jedan drugi izvor, indijski, ukazuje na slično razmišljanje. Đotišje disciplina
koju možemo nazvati i vedskom astrologijom. Jedno od klasičnih djela o đotišu,
Satja Đatakam, koje se pripisuje mudracu Satyacharyi, spominje način izračuna-
vanja duljine čovjekovog života. Međutim, kao iznimka, Satja Đatakam navodi
balarištu - smrt tijekom djetinjstva. Balarištaje izvan predvidljivog zakona karme
i očigledno ovisi o nekim drugim činiteljima. Tako dijete, prema Satja
Đatakamu, može, bez obzira na uzrok, umrijeti "(1) do svoje četvrte godine zbog
grijeha svoje majke, (2) do svoje osme godine zbog grijeha svog oca, i (3) do svoje
dvanaeste godine zbog svojih vlastitih grijeha."
Iako uporabljeni izrazi (menije dostupan samo navedeni prijevod na engle-
ski) upućuju da se radi o smrti izazvanoj posljedicama loših akcija (grijeha),
dakle posljedicama karme, dublje razumijevanje đotiša vodi nas do sumnje u
takav zaključak. Tim više što sljedeća rečenica teksta glasi: "Stoga se životni vijek
djeteta matematički može izračunati jedino ako on ili ona budu stariji od
dvanaest godina." Naime, dotiš kakav jeste, isključivo se i bavi matematičkim
izračunavanjima posljedica zakona karme. Ukoliko je rana smrt, balarišta,
posljedica toga, zašto bi bila spominjana kao izuzetak? Očigledno se radi o
razlozima koji nadrastaju zakon karme pa se ti događaji ne mogu izračunati,
dakle izravno povezati s djelima osobe u prošlom životu. Čini mi se da se isprav-
niji zaključak može donijeti u svjetlu naše diskusije, a to je daje duša, ako njeno
novo tijelo, tijelo djeteta, umre prije svoje dvanaeste godine, zapravo odlučila
-nadrastajući zakon karme - daje to potrebno za dobro majke (do četvrte godine),
oca (do osme godine), ili nje same.
Na početku poglavlja spomenuo sam psihijatra Briana Weissa i njegovu
knjigu Mnogo života, mnogo učitelja (Many Lives, Many Masters).
Tijekom jedne od seansi sa Catherine, pacijentica mu je prenijela poruku za
koju je tvrdila da dolazi od njegovog umrlog sina. Pritom je iznijela podatke za
koje nije mogla znati i zbog kojih joj je Weiss povjerovao.

Satya Jatakam, Ranjan Publication, New Delhi, str. 75.


Smrt njegova sina Adama, samo 23 dana nakon rođenja, bila je najveća trage-
dija Weissova života. Uzrok smrti bio je iznimno rijetka pojava - Adamovo srce
bilo je okrenuto naopačke, a to se događa jednom u deset milijuna slučajeva.
Weiss je bio potpuno osupnut kad mu je Catherine - koja nije ništa znala o njego-
voj obitelji, a još manje o tom događaju - tijekom prisjećanja na vlastite živote
rekla sljedeće:
Vidim vašeg oca. Ovdje je i vaš sin, koji je malo dijete. Otac kaže da ćete ga poznati po
njegovom imenu Avrom, po njemu ste nazvali svoju kćerku. Umro je zbog srca.
Također, srce vašeg sina je važno, jer je izokrenuto, kao pileće. Vaš je sin za vas, iz lju-
bavi, napravio veliku žrtvu. Njegova je duša vrlo napredna.
Catherine je Weissu dalje objasnila da se Adam rodio za dobro svojih ro-
ditelja. Budisti takvu dušu nazivaju bodhisattva - onaj koji se rađa za dobrobit
drugih, a ne zbog potrebe vlastitog rasta. Njegova je duša već nadrasla potrebu za
utjelovljenjem.

ISPUNJENJE OSOBNE ZADAĆE

Poneki mislioci ne vjeruju u mogućnost prevencije patnje. Patnja se, kažu oni,
ne smije sprečavati jer nam ona služi da bismo napredovali! Međutim, u takvim
se mislima krije opasnost. One mogu voditi do neprirodne želje za patnjom ili
neodgovornog izazivanja patnje.
Stav o nužnosti patnje možda je najveća nesreća u povijesti čovječanstva.
Neki učitelji iz Indije smatraju ga uzrokom duhovne degradacije Istoka, a time,
posredno, i Zapada. Mnogo je ljudi koji su svoj život namjerno pretvorili u muku
i trpljenje. Njihova je logika bila da će se tom patnjom iskupiti i brzo, prečicom,
dostići prosvjetljenje i spoznati Boga. Budući da patnja služi da bismo nešto
naučili, mislili su oni, hajde da izazovemo patnju namjerno, tako ćemo naučiti
više! Tko zna jesu li iz toga nešto naučili?
U tu skupinu spadaju i svi fanatični poklonici religija koji su u njihovo ime
izazivali smrt drugih ljudi, ali i vlastitu smrt; vojnici, koji se guraju u prve redove
da bi bili topovsko meso jer im je netko obećao da će takvom smrću zaslužiti raj;
lažni "dobročinitelji", koji ubijaju nemoćne da bi im tako "ubrzali" evoluciju i
svi oni koji izazivaju patnju opravdavajući je "duhovnim" razvojem.
Stoga je iznimno važno još jednom prepoznati našu pravu narav i utvrditi
smisao naše potrage, a to je sreća. Ne samo da tomu težimo, već težimo i tomu
da put do nje također bude ispunjen srećom. Greška je veličati i cijeniti patnju
samu za sebe. Patnja se, kao i svaki događaj u našem životu može smatrati poru-
kom. Putem nje dobivamo obavijesti, naputke, smjernice. Ako ih slijedimo, ako
ih razumijemo, postupno ćemo ispunjavati svoju svrhu i potreba za patnjom će
otpasti.
Svrha patnje ne smije se pomiješati s patnjom samom. Kaže se da se patnjom
iskupljujemo za naše pogreške iz prošlosti. Međutim, to nije točno. Ne iskuplju-
jemo se patnjom, već onim što smo poradi te patnje naučili. Iskupljujemo se is-
punjenjem našeg zadatka! Govoreći u šest točaka o smislu patnje, već smo u
prvoj naučili da je širenje srca i svijesti ono što mora rezultirati iz nje. Ne is-
kupljuje nas dakle patnja, već ljubav!
Ne iskupljuju nas teškoće na putu, već ispunjenje naše zadaće. Naša je duša
odabrala učenje, a ne patnju samu po sebi. Štoviše, ukoliko je može izbjeći,
učinit će sve da bi to postigla. Pa eto, uporabimo ovu spoznaju - u njoj se krije
način kako ipak možemo spriječiti buduće nesreće!
Prošlu patnju, patnju koju smo preživjeli, potrebno je prihvatiti kao
neizbježnu - prije svega da bismo zacijelili rane, da bismo smogli snage da
oprostimo onima koji su je uzrokovali (oni su samo poštari koji prenose našu
vlastitu poruku nama samima), da bismo se oslobodili krivnje i da bismo mogli
slobodno naprijed.
Uz šest točaka o smislu patnje mogli bismo dodati još i ovo:
• nikad nemojte žaliti samog sebe (To je samo izgovor. Kad napredujemo,
čemu žaljenje?)
• nikad ne krivite druge za svoje probleme (Okrivljavanje drugih sprečava nas
da preuzmemo odgovornost za vlastitu evoluciju i usporava učenje.)
• njegujte osjećaj zahvalnosti (To privlači podršku - prisjetite se Zlatnog
ključa broj 16 iz Stvaranja sreće i one biblijske: "Nitko ne može k sebi uzeti
ništa ako mu nije dano s neba." (Ivan 3 ;7). Dar učenja, čak i ako je stečen
putem patnje, vrijeđanje zahvalnosti.)
• ne prosuđujte ni sebe ni druge (Uspoređivanje je nepotrebno i, zapravo, ne-
moguće. Svi smo potpuno jedinstveni. Nemoguće je procijeniti gdje je tko
na putu.)
• shvatite da bolest ili problemi nisu kazna (Bolest ili problemi nisu dokaz da
smo negdje pogriješili ili da smo kažnjeni za bilo što. Oni su naša odluka.
Čak se tvrdi da neki ljudi, očigledno stare duše, obolijevaju i u svrhu
učenja drugih ljudi.)
Patnju možemo spriječiti ispunjavajući svoju zadaću, učeći ono što smo od-
lučili naučiti i dobrovoljno napredujući na putu duhovnog razvoja. Nije
potrebno da nas priroda, putem patnje, podsjeća na našu zadaću. Međutim,
ukoliko je ne ispunjavamo, upravo će tako i biti.
U đotišu (vedskoj astrologiji) postoji zanimljiva zamisao o planeti s imenom
Šani (to je Saturn) koji, kad upravlja čovjekovim životom donosi žalost, odva-
janje od dragih osoba i imovine. Zbog toga se razdoblja koja su pod njegovim
ut-. čajem uglavnom smatraju lošim. Međutim, Sanijeva glavna zadaća je
stvoriti životnu ravnotežu usmjeravanjem ljudi u smjeru duhovnoga. Šani će
učiniti sve da bi postigao svoj cilj. Neće prezati ni pred čim, ako će to dovesti
do usmjera-• anja prema unutra. I upravo ta njegova odlučnost i
beskompromisnost u postizanju svog cilja, čini ga planetom kojeg se ljudi
plaše.
Na primjer, kad čovjek koji je potpuno zaokupljen stjecanjem imovine i ne
lari za razvoj srca i duha dođe pod utjecaj Šanija, on može izgubiti svoju imo-
::iu i tako biti primoran da potraži neke druge životne vrijednosti. To je,
naravno, bolno. Međutim, daje prethodno zadovoljio duhovni vid života kojim
upravlja Šani, ne bi bilo potrebno izgubiti imovinu. Šani bi bio zadovoljan, jer je
uspostavljena ravnoteža unutarnjeg i vanjskog, pa bi takav čovjek tijekom
anijevog utjecaja samo bio sklon povučenom životu i imao bi snažna duhovna
iskustva, ali gubitak imovine ili dragih osoba ne bi bio neophodan.
Đotiš, dakle, u sebi sadrži zamisao o prevenciji. On nam govori o potrebi da
r.e budemo kao magarci koje je potrebno udariti da bi krenuli, već da shvatimo i
razumijemo svoju zadaću, svoju izvornu namjeru, i daje ispunimo.
Moguću patnju možemo izbjeći svladavanjem zadaća koje smo sami sebi
postavili, dakle - učenjem. Kao što kaže prva od šest točaka o smislu patnje, zna-
kovi učenja su razvoj kvaliteta srca i širenje svijesti. Sve što činite u tom smislu,
korisno je u sprečavanju budućih problema. Razvoj pozitivnih osjećaja, više ra-
zumijevanja i unapređenje odnosa - sve je to bitno u procesu stvaranja sreće.
Posebno vas potičem da redovito vježbate tehnike duhovnog razvoja, kao stoje,
na primjer, meditacija.
U skladu s 4. točkom o smislu patnje, čak i kad se pojave problemi, zapitajte
se što iz njih možete naučiti? Kako ta situacija može proširiti vašu sposobnost da
volite i razumijete? Na probleme gledajte kao na poruke koje u sebi sadrže
skrivena značenja.
Priroda često djeluje na taj način da pred nas postavi mali problem. Blago
nas podsjeti na ono što trebamo raditi. Ukoliko previdimo taj mali podsjetnik,
slijedi onaj veći. Njemu tada ne možemo okrenuti leđa. Da bismo izbjegli velike
probleme, radije učimo od malih. Također, kao što ćete vidjeti, naša 3. i 4. tema
posvećene su višim oblicima ponašanja motiviranih prihvaćanjem i stvara-
lačkom igrom. To je također prevencija patnje.
Iznimno je važno na pravilan način shvatiti ovu poruku. Ona nam omo-
gućuje da s veseljem i optimizmom gledamo na svoju budućnost. Razumije-
vanje smisla patnje vodi nas do stvaralačkog odnosa prema vlastitom životu i
svojevrsnog duhovnog optimizma. Upravo tako - duhovnim optimizmom - na-
ziva svoju filozofiju dr. Joan Borvsenko, poznata američka psihologinja. Ona je
napisala nekoliko vrlo vrijednih i popularnih knjiga. Uzrok duhovnog pe-
simizma - koji prevladava u današnjem svijetu, ona vidi u osjećaju krivnje pred
Bogom, drugim ljudima, ali i pred samim sobom. 0 problemu krivnje pisala je u
svojoj knjizi Guiltis The Teacher, Love is TheLesson (Krivnja je učitelj, ljubav je po-
•k

duka). Zanimljivo je da dr. Borvsenko smatra da i takozvane "New Age" filo-


zofije mogu izazvati osjećaj krivnje i stvoriti duhovni pesimizam. One se često
oslanjaju na zakon karme kojeg shvaćaju na mehanički način - učinili smo nešto
krivo i sada to moramo ispaštati. Dakle, strah pred okrutnim Bogom koji će nas
kazniti paklom za naše grijehe (stoje stav koji, budući daje mnogima nametnut
odgojem, najčešće izaziva duhovni pesimizam) zamijenjen je strahom od poslje-
dica svojih vlastitih djela!

Nadam se da sam u dovoljnoj mjeri objasnio razliku između mehaničkog


pristupa zakonu karme i onog kojeg bih mogao nazvati evolutivnim. Me-
hanički pristup smatra da se patnjom iskupljujemo za loša djela i kao takav
nužno nameće određenu dozu duhovnog pesimizma. Nasuprot tome, evolu-
tivni pristup prihvaća učenje kao smisao patnje, te u tome vidi mogućnost njene
prevencije uz istodobno zadovoljavanje načela zakona karme.
Najosnovnija i najjednostavnija komunikacija s inteligencijom prirode sas-
toji se u uvažavanju SMISLA svih događaja i okolnosti našega života. Kad se
nešto događa, zapitajte se - zašto? Postoji skriveno značenje u svakom, pa i najsit-
nijem zbivanju oko nas. Pokušajte ga otkriti u malim stvarima, pa neće biti
potrebe za velikim. Pokušajte čuti šapat prirode, pa ona neće morati povisivati
glas da biste je čuli.

* Joan Borysenko: Guilt is The Teacher, Love is The Lesson (Krivnja je učitelj, ljubav je
poduka), Aquarian Press, HarperColinsPublishers, London, 1990,
PRIJEDLOZI ZA VJEŽBANJE - I

NASLUĆIVANJE O S O B N E MISIJE

Bez razmišljanja možemo reći da za svakoga vrijedi ista zadaća - a to je učiti.


Međutim, što je to što moram ja naučiti, a što se razlikuje od predmeta vašeg
učenja? Svatko od nas ima svoju zadaću, svoju osobnu misiju. Ukoliko bismo je
otkrili, mogli bismo mnogo djelotvornije sprečavati patnju. Otkrivanje naše
osobne misije pitanje je razumijevanja našeg života, događaja koji su ga obli-
kovali i puta koji je pred nama.
Predložit ću vam nekoliko vježbi (tijekom SP seminara provode se slične,
nešto razrađenije vježbe, uz asistenciju voditelja) koje vam mogu pomoći da se
približite svojoj osobnoj životnoj zadaći. Ako ih budete provodili bolje ćete ra-
zumjeti svoju osobnu misiju. Konkretizirat ćete što ona za vas znači. Određi-
vanje osobne misije, kao što uostalom svatko zna, nije jednostavno. Svi se
pitamo stoje to stoje u životu potrebno raditi i naučiti. Odgovor na to je složen,
jer naša je zadaća složena. Zato je razumljivo da ćemo svoju osobnu misiju otkri-
vati dio po dio. Odgovor bi nam u cjelini mogao dati neki duhovno razvijen,
prosvijetljen čovjek koji će znati stoje dobro za nas kao što mi znamo stoje do-
bro za neko dijete. Ili, neki od sustava putem kojeg su nam dostupne pouzdane
obavijesti iz tkanja vremena - kao što je primjerice, đotiš, vedska disciplina koja
otkriva tajne prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Kako god bilo, naslućivanje svoje osobne misije važan je korak na putu do
cilja - otvorene komunikacije s inteligencijom prirode.
Vježbe koje slijede pomoći će vam da razumijete neke od činitelja koji su
oblikovali vaš život. U cjelini, on će uvijek biti nedokučiv i tajanstven. Ipak, pris-
tupite mu s one razine s koje možete. U tom procesu počet ćete od razumije-
vanja. Kao što kaže kralj Solomon:
Pa makar te koštalo svega što imaš, steci razumijevanje.

* Stari zavjet, Izreke 4;7 (moj prijevod s engleskog izNew International Translation gdje
stoji: "Though it cost ali you have, get understanding.")
SINTEZA RODITELJSKE MISIJE

Na ovaj svijet nismo došli slučajno.


Okolnosti u kojima smo se našli također
su dio scene koja najbolje potiče proces
učenja. To osobito vrijedi za ljude s
kojima smo u bliskom dodiru.
Primjerice, naši roditelji. Radi se o
osobama koje u tom smislu igraju
najveću ulogu. Od njih smo preuzeli
mnoge značajke, i genetske, ali i one
koje se stvaraju u interakciji s njima
tijekom djetinjstva.
Na taj način naša osobna misija ima
mnogo toga zajedničkog s misijom naših
roditelja. Zapravo, mi nastavljamo ono
što su oni započeli i, na neki način,
želimo integrirati njihova dva života u
jedan, tj. naš, i s tog mjesta napredovati
dalje. Zanimljivo je analizirati glavne
značajke života naših roditelja (ili,
ukoliko roditelji nisu bili prisutni,
glavne muške i ženske uloge u našem
životu). Naravno, takva bi se analiza
mogla protegnuti na cijelu knjigu.
Predlažem vam kratko određivanje
glavnih pozitivnih i negativnih tema u
životu vaših roditelja.
Odgovorite (najbolje u posebnu
bilježnicu) na sljedeća pitanja.
Pokušajte biti kratki i sažeti,
odgovarajte jednom rečenicom.
• Po vašem mišljenju, kakva je
(ili kakva je bila) osobna misija
vašeg oca? (čime se najviše
bavio, protiv čega i za što se borio, što je želio postići, itd.)
• Po vašem mišljenju, kakva je (ili kakva je bila) osobna misija vaše majke?
(čime se najviše bavila, protiv čega i za što se borila, stoje željela postići,
itd.)

ISKUSTVO SA SP SEMINARA
Živjela sam s očuhom i majkom. Kad sam počela razmišljati o njihovoj ulozi u svom
životu, shvatila sam koliko je velika i prisutna. Pozitivnu očuhovu značajku vidjela
sam u zanimanju za neobično i duhovno. Znao bi satima razgovarati o temama koje su
mi sada bliske, a koje nekad nisam razumijevala. Međutim, budući daje bio iznimno
neodgovoran . sa svima manipulirao, moram priznati da mije isprva bilo teško
zapaziti bilo što pozitivno u svezi s njim. Čak i kad je govorio o tome bio je cinik i
pesimist i zloupotrebljavao je svoju inteligenciju. S druge strane, majka s tim nije
imala ništa. Duhovnost joj je bila strana. Ipak, posjedovala je životni optimizam zbog
kojeg je preživjela situacije koje drugi ljudi vjerojatno ne bi. Nakon analize životnih
misija ove dvije meni tako bliske osobe, shvatila sam da cijeli život pokušavam
integrirati upravo to: duhov-niji pristup životu uz vjeru i optimizam. Istodobno, možda
sam zbog njihove obostrane neodgovornosti sada malo previše vezana i opterećena
svojom odgovornošću. Kad razmišljam o tome jasno mi je da u svom životu moram
očitovati najbolje iz njihovoga, a ukloniti ono negativno.
Osvijestite njihove misije - to će vam pomoći da razumijete svoju. Osobna
misija djece često je nastavak roditeljske, uz uklanjanje manjkavosti i korištenje
prednosti života oba roditelja.
Dalje, možete razmisliti o negativnim i pozitivnim značajkama vašeg oca i
majke (emocionalno, intelektualno, u ponašanju, stavovima itd.). Vaša je za-*
daća u svoj život integrirati pozitivne značajke oba roditelja i ukloniti negativne.
Zaključke do kojih ste došli lako možete iskoristiti u praksi. Kad ste u ne-
prilici, osjećate se uznemireno ili ne znate što biste i kako dalje činili, zastanite i
prisjetite ih se. Pomislite što bi u toj situaciji napravio vaš otac kad bi bio u svom
najpozitivnijem izdanju? Što bi uradila vaša "najpozitivnija" majka? Vi odabe-
rite put koji će integrirati ove dvije reakcije, pazeći da izbjegnete sve reakcije
vaših roditelja u "negativnom" izdanju.

SREDIŠNJE PITANJE

Sjećam se jedne znanstveno fantastične priče o čudesnom stroju koji vam je is-
tog trenutka mogao dati sve što ste od njega zatražili. Primjerice, mogao bi vam
stvoriti kuću, automobil, odjeću - baš sve što ste zatražili! Međutim, iz nepozna-
tih razloga nitko ga nije koristio i stroj je već stoljećima ležao sam i napušten.
Glavni junak te priče nalazi se u teškoj situaciji i odlučuje okušati sreću sa stro-
jem. Međutim, kad je zatražio ono što mu je trebalo, čudesni mu je stroj postavio
potpitanje kojem je bila svrha precizirati i pojasniti što on točno želi. Potpitanja
su se nizala sve dok na koncu glavni lik nije shvatio da ne zna odgovoriti na ono
što ga stroj pita, dakle da ne zna što točno želi. Na kraju odustaje, baš kao što su
odustali mnogi prije njega. I tako, iako je stroj imao najbolju namjeru da im is-
poruči upravo ono što su tražili, to se nije dogodilo jer nisu znali kako to za-
tražiti.
I mi smo često u sličnoj situaciji. Imamo problema, tražimo odgovore. No,
kad je potrebno reći što bismo točno htjeli, nađemo se u nedoumici. Zapravo,
imamo teškoća s postavljanjem pravih pitanja.
Ovo je vježba određivanja središnjeg pitanja, ili središnje potrebe.
Razmislite o svom dosadašnjem životu. Koja je središnja tema vašeg života?
Oko čega se vrte događaji i zbivanja? Što ste zapravo cijelo vrijeme željeli postići?
Pokušajte na ova pitanja odgovoriti kratko. Najbolje jednom rečenicom. Prim-
jerice: "Središnje pitanje mog života bilo je stjecanje sigurnosti." Ili: "Središnja
potreba mog života bila je potreba za dokazivanjem, za uspjehom."
Sada razmislite o svojim budućim planovima. Što je središnja tema vašeg
budućeg življenja? Čime ćete se najviše baviti? Što želite postići? I na ova pitanja
odgovorite kratko. Primjerice: "Središnje pitanje mog života bit će postizanje
unutarnjeg mira." Ili: "Središnje pitanje mog života bit će sreća moje djece."
Kad budete odgovarali na ova
pitanja, imajte na umu da nema
dobrih i loših odgovora. Postoje .
samo vaši odgovori. Smisao
vježbe je da osvijestite ono što
činite i da stvari stavite u neku
perspektivu.
Sličnu vježbu možete provesti
za kraća vremenska razdoblja.
Primjerice, na početku svakog
tjedna možete postaviti središnje
pitanje tjedna koji dolazi. Što za-
pravo želite ovog tjedna? Ta-
kođer, svakog dana ujutro posta-
vite središnje pitanje dana.
Postavljanje središnjih pitanja
pomaže nam da osvijestimo pro-
cese koji se zbivaju oko nas i unu-
tar nas. Budući da je jasno da bez
pravih pitanja nema ni pravih
odgovora, dobro je naučiti
postavljati pitanja da bismo mogli dobiti odgovore.

MA, 31 god
I S K U S T V O SA SP SEMINARA
Bio sam zapanjen činjenicom da mije teško
odrediti središnje pitanje tjedna ili dana!
Mislio sam da se to samo po sebi razumije.
Čovjek želi toliko toga, čini mu se da zna što
hoće, a kad treba to jasno izraziti, odjednom
stanka -što zapravo radim ovog tjedna?
Provodeći ovu vježbu osvijestio sam mnogo
toga. Najprije mi je postalo jasno da sam
živio kao u magli, potpuno neusmjereno.
Kako mi bilo tko, pa čak i priroda, možepo-
moćiako nisam ne znam što želim? Kad sam
naučio jasno izraziti središnje pitanje odjed-
nom su i moje aktivnosti postale svrhovitije,
kao da su se logično i smisleno nadovezivale
jedna na drugu. Mislim, da sam konačno
shvatio što znači potpora prirode.
P O T I C A J ZA P O Z I T I V N U PROMJENU
Ustvrdili smo da se potreba za patnjom iskupljuje svladavanjem zadaća i ispu-
njenjem osobne misije. To se može ostvariti jedino i isključivo stalnim napre-
dovanjem. Prisjetimo se prvog dijela Stvaranja sreće i prvog zlatnog ključa
-Uvijek može bolje! Poglavlje Promjena nabolje (str. 20-24) raspravlja pitanje
neizbježne promjene. Tamo učimo da priroda ne priznaje dugotrajan status
quo. Sve se mijenja, i jedino se u toj promjeni, u dinamičnoj ravnoteži, nalazi
mogućnost opstanka i stvaranja sreće. Promjenu nije moguće zaustaviti. Nju je
moguće jedino usmjeriti nabolje ili nagore. Pozitivna promjena također je jedan
od bitnih uvjeta svladavanja osjećaja da smo žrtva.
Predlažem vam da s vremena na vrijeme koristite zanimljivu metodu
"moždane oluje" - ili kako je uobičajeno reći, brainstorminga. Ovu vježbu možemo
provesti jedino u skupini. Izložite zamisao nekolicini svojih prijatelja. Broj sudi-
onika nije ograničen (najbolje je da sudjeluje između pet i deset osoba).
* 0 pravim pitanjima će još biti riječi u kasnijim poglavljima knjige.
Svaki sudionik pred skupinom izlaže neki problem ili pitanje. To može biti
pitanje koje ste sami sebi postavili u prošloj vježbi, ali i ne mora biti. Osoba će
svoj problem ili pitanje obrazložiti što konkretnije, ali unutar 60 sekundi (neka
netko mjeri vrijeme, da se ne bi odužilo). Nakon toga će svi članovi skupine, je-
dan po jedan, bez mnogo razmišljanja reći što misle o tome kako taj problem
riješiti. Prihvaćaju se i najluđe ideje. Nemojte oklijevati. Razmašite se. Nije
važno što o postavljenom problemu ne znate mnogo. Primjerice, možda se radi
o nekom stručnom pitanju. Arhitekt može postaviti pitanje o tome kako riješiti
neki arhitektonski problem. Vi o tome naravno ne znate ništa. Međutim, iz onog
što znate, kako osjećate i što vam padne na pamet, jednostavno recite kako biste
vi to riješili. Odgovori mogu biti fantastični, nemogući ili očigledni. Osoba koja
je postavila problem, neka zapisuje sve što joj članovi skupine budu rekli.
Brainstorming skupina može se sastajati prema potrebi (uz napomenu da je
dobro mijenjati članove zbog toga što novi ljudi imaju nove zamisli). Iznenadit
ćete se koliko se raznih zamisli pojavljuje, a počesto se pojavi i ona prava na koju
sami ne biste pomislili. Osim toga, takvi sastanci predstavljaju iznimno zabavno
druženje.
Napomena: Kao što sam rekao pitanja mogu biti svakojaka. Ipak, preporučujem
vam da ne postavljate pitanja o tome kako zaraditi novac. Kao što nas uči Stva-
ranje sreće novac, sam po sebi, nije problem i ne može biti želja. Želja može biti
novi auto ili povećanje stambenog prostora. Međutim, te se želje mogu ostvariti
i bez novca! Zato problem zarađivanja novca ostavite po strani.
2. TEMA - KONTROLA

Na kraju više nisam bila zainteresirana za kontroliranje svoga


života, nisam više željela da se sve događa onako kako sam ja
mislila da se treba događati. Počela sam vježbati predanost
svemiru i željela sam saznati što "on " želi da činim. Otkrila
sam da, gledano dugoročno, u tome nema velikih razlika.
Činilo se da svemir uvijek želi da imam sve što sam i ja za sebe
željela i činilo se da zna kako da to postignem na način bolji
od onog kojeg bih sama izabrala.
Shakti Gavvain

K ad je Charles Danvin na svom brodu Beagle stigao do Mikronezijskih


otoka, domoroci su pridošlice dočekali s počastima. Mornari su s
Beagla stigli na otoke u malim čamcima, a sam brod bio je usidren nekoliko
stotina metara od obale.
Nakon početne ceremonije dobrodošlice domoroci su ih upitali od čega su
načinjeni njihovi mali čamci kad su tako otporni i čvrsti da se u njima može
putovati daleko preko mora. Zbunjeni, pomorci su im objasnili da nisu cijelo
rijeme plovili u istim čamcima, već u svom velikom brodu. Kojem velikom
brodu, pitali su domoroci. Još više zbunjeni, mornari su im prstom pokazivali
Beagle koji se, jasno vidljiv, kupao na jutarnjem suncu ni cetiristo metara od
bale. "Na tom brodu," objašnjavali su im. "Tim smo brodom stigli. Ne u malim
cima, već u ovom ogromnom brodu na kojeg stane mnogo ljudi i stvari."
Domoroci su nekoliko minuta zurili na pučinu, zaklanjajući oči rukama, ne
bi li bolje vidjeli to čudo o kojem pričaju stranci. Na žalost, ništa nisu vidjeli, ko-
:ko god se, u nevjerici, trudili. Na kraju su, i sami zbunjeni, odmahnuli rukom i
priču o velikom brodu koji putuje preko mora pripisali lošoj komunikaciji i još
■cdnoj neobičnosti koja dolazi s čudnim ljudima iz daljine.
O OBRANI OD BESMISLA

Od toga dana ne sustaje potraga za zvijezdom izgubljenom, a od usta


do usta putuje krik daje svijet u njoj izgubio svoju jedinu radost!
Tek u najdubljoj tihosti noći smijuckaju se zvijezde i šapuću jedna
drugoj; "Uzalud sva ta potraga! Posvuda vlada neprepukli sklad!"
Rabindranath Tagore

I edna kineska legenda govori o tome kako je veliki zli demon Kung Kung, u
** borbi s junakom po imenu Nu-kua, obrnuo svemir. Sve četiri strane svijeta su
se izmiješale, Zemlja i Nebo nisu više bili u odgovarajućem odnosu, vatra je
neprestano gorjela, a rijeke su se nekontrolirano izlijevale. Kung Kung je
uništio smisao i priprijetio samom životu. Nu-kua je bio na velikim mukama.
Kako da ispravi ono stoje Kung Kung pokvario? Na kraju je ipak uspio. Velikim
naporima ponovno je uveo red i zakonitost. Ispravio je Nebo svojim rukama;
učvrstio je sve četiri strane svijeta posluživši se neobičnim potpornjem - kor-
njačinim nogama. Zatim je nagomilao pepeo od spaljene trstike i njime
obuzdao vodene tokove. Nu-kua je bio vrlo snalažljiv, uporabio je ono što mu je
bilo dostupno. Kasnije je zbog toga postao veliki vladar. Ljudi su ga cijenili jer je
svladao nered i podario im najveće blago koje im je Kung Kung želio oduzeti
-smisao. Učinio je to uz pomoć kornjačinih nogu i pepela od trstike, ali svejedno.
Postigao je svoj cilj, a to je bilo važno.
Kad se drevni čovjek po prvi puta suočio sa silinom svemira, osjetio se bespo-
moćnim. Plašili su ga i nebo i zemlja. S neba su ga promatrale užarene oči zma-
jeva. Neke su bile nepomične i sjajne, a druge su crveno treptale u noćnom
mraku. Prijetile su nekom neznanom, ali užasnom prijetnjom. U to vrijeme
vode su bile divlje, neukrotivo su i neumorno uzimale ljudske živote. Neprijate-
ljske zvijeri vrebale su iz prašume i stepe i napadale bez upozorenja. Malo je ut-
jehe donosilo jutro, predvođeno dobrim bogom Suncem, ali, ponekad, čak i tije-
kom dana, naišli bi tamni oblaci i ukrali mu svjetlo. Tada bi nebom tutnjila
nevidljiva čudovišta, borila se vatrenim štapovima i neopisivom bukom najavlji-
vala svoju pobjedu. Voda bi lijevala s neba, kao krv i suze njihovih nevidljivih
žrtava.
Drevni je čovjek sve to promatrao drhteći u dnu svoje pećine ili možda kolibe
i, u trenucima kad bi strah prošao, nebesnicima upućivao svoj vapaj, svoje
-zašto? Želio je odgovore koji će mu objasniti smisao. Želio je znati o svom
položaju. Može li se braniti? Može li nešto reći ili učiniti? Ilije potpuno bespo-
moćan i jednostavno čeka dok neka sila, koju on nikako ne može pojmiti, od-
lučuje o njegovoj sudbini. Drevni je čovjek očekivao neki znak, poruku koja bi
jamčila smisao.
Susret sa svemirom uvijek je susret sa nepoznatim, a u tom nepoznatom krije
se strah od besmisla. Pokorava li se svemir nekim zakonima? Možemo li ih ot-
kriti i tako predvidjeti što će se dogoditi? Ako se to može učiniti, zašto ne? Tra-
gajmo, otkrijmo, saznajmo!
I tako je čovjek krenuo u svoju potragu za smislom koja nije prestala do
današnjeg dana. Polako je istraživao prirodu, a zatim i sebe. Odgovori su stizali i
mijenjali njegov život. Dali su mu moć i kontrolu. Omogućili su mu da mijenja i
stvara. No, jesu li umirili njegovu dušu?
Usprkos pronađenim odgovorima, uvijek postoji i ono što ne poznajemo.
Negdje duboko u srcu, još uvijek čuči strah. Što ako na kraju otkrijemo daje sve
bilo uzaludno? Što ako svemirom, a i našim životom, ipak vlada kaos?
Strah od besmisla najveći je među ljudskim užasima. Besmislenost je jed-
naka nepostojanju. Kad je stvoritelj, na početku vremena, oblikovao ovaj svijet,
to je učinio nametnuvši red neredu. Unutar ničega, stvoritelj je odredio mjesto
pojavama i bićima. Ovo je zemlja, rekao je, a ovo je nebo. Tako je izrekao zakon
koji svemir poštuje. Bez tog reda, bez znanja o tome što je zemlja, a što nebo i
kako se oni međusobno odnose, oni ni ne postoje. Kad bi netko ugrozio taj
zakon, ugrozio bi život cijelog svemira.
Svatko od nas je tijekom svojeg života suočen s prijetnjom besmisla,
prijetnjom Kung Kunga. Naša borba protiv njega potpuno je opravdana.
Suočeni s nepredvidljivim okolnostima koje nam prijete prizivamo svog Nu-kua
i pokušavamo uvesti red. Izloženi udarcima sudbine, želimo izbjeći osjećaj da
smo žrtva. Pokušavamo biti jači i u svoj život povratiti zakonitost i smisao. To
želimo po svaku cijenu, i čini nam se da su sva sredstva opravdana.
Međutim, u toj našoj težnji da osmislimo prividni besmisao, krije se opas-
nost da mu nametnemo lažni smisao. Lažni smisao ili, kao što ćemo uskoro vid-
jeti, kontrolirani sustavi, velika su prijetnja komunikaciji s inteligencijom
prirode. Priroda posjeduje svoj vlastiti red i smisao. Kad smo s njim usklađeni,
otvaramo put iskrenoj komunikaciji. Kad namećemo svoj vlastiti red i smisao,
to je kao da iznenada počnemo govoriti nepoznatim jezikom i komunikacija se
prekida.
Druga tema, tema o kontroli, zapravo govori o čovjekovoj težnji da ukloni os-
jećaj nemoći, stvarajući oko sebe privid reda. Pasivna uloga žrtve više nije prih-
vatljiva. Odlučujemo da nešto poduzmemo i prihvaćamo se aktivnog su-
djelovanja. Međutim, budući da smo nesvjesni više svrhe i zakona koji
upravljaju i nama i prirodom - za sada ih ne poznajemo ili su nam nedostupni
-aktivno sudjelovanje se pretvara u lažni pokušaj kontrole. Želimo biti iznad
nepredvidljivih događaja, želimo se oduprijeti sudbini i ne više biti list kojeg
nosi vjetar. Taje želja urođena, dio je naše naravi. Međutim, zbog nerazumije-
vanja ili nedovoljne razvijenosti naše svijesti u stvaranju reda često se služimo
neobičnim sredstvima, sasvim nalik kornjačinim nogama i pepelu od trstike!
Nu-kua je uspio i tim sredstvima, ali to je bilo davno, u vrijeme kad je svijet bio
mlad i kad su misli i simboli bili snažniji od materije.
Okolnosti, ljude i prirodu zapravo je nemoguće kontrolirati, a naš se pokušaj
kontrole svodi na glumljenu kontrolu. Točnije, glumimo zamišljenu ulogu čiji
je cilj stvoriti privid da "držimo stvar u svojim rukama", da kontroliramo situa-
ciju. Tih igara kontrole igramo se s drugim ljudima, ali i sa samim sobom.
Suprotno pasivnoj ulozi žrtve, kontrola je aktivni pokušaj svladavanja problema.
Kontrola je sekundarni način reakcije na negostoljubivi svijet. Međutim,
vrlo joj se brzo priklanjamo, vrlo brzo je učimo. To je naša potreba. Negdje
duboko unutar našeg uma nalazi se sigurnost da smisao mora postojati. Uređe-
nost i zakonitost nisu samo naša želja, to je prirodni poredak. Ako on nestane,
nestao je i život. Zbog toga nismo u stanju prihvatiti kaos. Međutim, dok pot-
puno ne upoznamo taj unutarnji smisao koji upravlja bezbrojnim pojavama u
svemiru, ali i bezbrojnim odnosima unutar našeg života, skloni smo pribjeći
raznim sustavima kojima sami sebi objašnjavamo - pa makar i djelomice - pojave
koje nas okružuju. Koristimo što imamo - kornjačine noge i pepeo od trstike - da
bismo stvorili okvir unutar kojeg možemo djelovati.

KONTROLIRANI SUSTAVI
Sigurno ste se zapitali zašto mikronezijski domoroci nisu vidjeli Darvvinov Bea-
glel Jutro je bilo bistro, nije bilo magle, a njihove su oči bile potpuno zdrave.
Međutim, u njihovom umu nije bilo mjesta za ogroman čamac, stotinama i ti-
sućama puta veći od njihovih! Brod na kojeg stane mnoštvo ljudi, stoke, velika
količina stvari i hrane, nije se uklapao u njihov svijet. Takvo stoje nemoguće! A
ako je nemoguće, onda i ne postoji. Uzalud su im mornari pokazivali jedrenjak
koji se usidrio u blizini, uzalud su se čudili nesporazumu. Beagle se nije uklapao
u poznati krajolik tropskog otočja. Uklapalo se jedino sunce, ocean, otoci i ljudi
u malim čamcima od trske. Veliki brod je došao s jednog drugog svijeta. Prešao
je granicu duboko zacrtanu u svijesti domorodaca i za njih on nije postojao.
Ako ste začuđeni ovom pričom i ako mislite da je to zato jer su ti ljudi bili
primitivni i da se u današnje vrijeme, a posebno vama, tako nešto ne može dogo-
diti, morat ću vas razuvjeriti! To se događa cijelo vrijeme i to baš svakome od
nas! Radi se o tome da svi mi, više ili manje, svoj život živimo unutar određenih
okvira koje volim zvati kontroliranim sustavima. U slučaju Beaglea, radilo se o
kontroliranom sustavu zapažanja. Međutim, kontrolirani sustavi javljaju se u
praktično svakom području života.
Kontrolirani sustavi su načini kojima samome sebi omogućujemo dje-
lovanje unutar smislene cjeline, bez obzira koliko je ta cjelina stvarna. Kontroli-
rane sustave možemo naučiti, mogu nam se nametnuti ili ih možemo sami
stvoriti. Oni su nam potrebni jer bez njih ne bismo mogli djelovati. Tako dugo
dok ne upoznamo tajne svemira i tajne života morat ćemo se kretati unutar njih.
Međutim, to ne znači da ih se moramo bezuslovno pridržavati. Zapravo, ukoliko
zapnemo najednom od njih, naš će život polako usahnuti. Kontrolirani sustav
nužno sadrži niz krutih pravila kojih se osoba mora pridržavati ukoliko ne želi
ponovno biti izložena besmislu. Mogli bismo reći da su kontrolirani sustavi
potrebni za održavanje života, ali da ih je potrebno širiti, a ponekad i mijenjati
da bismo održali nesmetan tok evolucije i osobnog napretka.
Kontrolirane sustave možemo podijeliti na četiri osnovne vrste:
1. sustavi zapažanja
2. sustavi stavova
3. rutinski sustavi i
4. sustavi glumljenog ponašanja

SUSTAVI ZAPAŽANJA
Kad promatrate cvijet, pripadaju li njegove boje njemu ili vašoj svijesti?
Većina ljudi bit će iznenađena ovim pitanjem. Uzimamo zdravo za gotovo daje
ono što nam prenose osjetila dio vanjskoga svijeta. Međutim, zapravo samo
mali dio onoga što doživljavamo pripada objektima na koje smo usmjerili pozor-
nost. Primjerice, boja cvijeta. Naše oči zapažaju samo određeni dio svjetlosnog
spektra koji se odbija od njega. Oči nekih životinja zapažaju druge dijelove spek-
tra. Tako će pčele biti slijepe za crvenu boju jer je ta frekvencija previše niska za
njihove mnogostruke oči. Zato će one hvatati frekvencije iznad ljubičastog
dijela spektra za koje je ljudsko oko slijepo. Prekrasna crvena ruža pčelama će
izgledati - kako? U našem jeziku ne postoji naziv za tu boju. Cvijet je, dakle, isti,
ali postavlja se pitanje o njegovoj pravoj boji.
Promatrajući cvijet, mi zapravo iz obilja podražaja uzimamo ono što smo
sposobni uzeti. Naša sposobnost može biti tjelesno ograničena (kao u slučaju
zapažanja preniskih ili previsokih frekvencija svjetlosti), ali isto tako može biti
uvjetovana mentalnim sklopovima. Raspoložen čovjek zapazit će raskoš boja
cvjetnog aranžmana, dok će nesretnome i cijeli vrt ruža izgledati crno-bijelim.
Osim našeg unutarnjeg stanja, na naše zapažanje djeluje društvena uvjetova-
nost. Prosječan stanovnik nekoga grada u vrijeme renesanse smatrao je punašne
djevojke idealom ljepote. Današnji prosječni čovjek ne doživljava ih tako. Nje-
govo zapažanje lijepog ograničeno je određenim mjerama struka, grudiju i bo-
kova.
Mnogo primjera ukazuje na činjenicu da svijet koji nas okružuje ne
doživljavamo onakvim kakav on jest, već ga, samim činom zapažanja,
smještamo u granice određenog kontroliranog sustava. Taj kontrolirani sustav
može biti poseban, osobno naš, iako u većini slučajeva pripada i zajednici u kojoj
smo odrastali. Dobar primjer analize kontroliranog sustava je takozvani Ror-
schachov test. U gomili neraspoznatljivih i često bezobličnih mrlja ispitanik će
prepoznati neki oblik koji psihologu može ukazati na određeni sadržaj ispitani-
kove psihe.
Ukoliko bismo željeli odgovoriti na prvo pitanje, dakle, pripada li boja cvijeta
samome cvijetu ili svijesti promatrača, morali bismo - ako bismo bili iskreni - o-
dabrati promatrača kao izvor doživljaja boje.
Isto pitanje postavljamo za Beagle: je li Beagle pripadao stvarnom svijetu ili
svijesti promatrača? Nepripremljeni, vi i ja odgovorili bismo da pripada stvar-
nom svijetu. Za domoroce, međutim, on je bio nestvaran poput utvare.
Tako smo ustanovili postojanje prvog kontroliranog sustava - sustava
zapažanja. Na njega imamo malo utjecaja. Često ni ne primjećujemo da postoji.
Njegovo se podrijetlo nalazi u ranom djetinjstvu i utjecajima kojima smo tada
bili izloženi. Roditelji su nas, kao i cijela okolina u kojoj smo rasli, navikavali na
određeni sustav zapažanja - radi se o tisućama sati verbalnog i neverbalnog uvje-
tovanja!
Često se spominje već klasični eksperiment kojeg su proveli psiholozi Joseph
Hubel i David Weisel. Tek rođene mačiće odvojili su u dvije skupine. Jednu
skupinu izložili su okolini u kojoj nije bilo ni jedne jedine vodoravne linije, a
drugu skupinu okolini bez okomitih linija. Kad su mačići odrasli, prepustili su
ih normalnoj okolini. Skupina koja nije nikad vidjela okomite linije, nije ih vid-
jela ni sada! Te su se, sada odrasle mačke, sudarale s nogama od stolaca kao da ih
ispred njih nema. Slično se događalo i u drugoj skupini, samo što su ovdje mačke
bile slijepe za vodoravne oblike. Kasnije se ustanovilo da je njihov nedostatak
zapažanja imao organsku podlogu u nedostatku neuralnih veza unutar vidnog
korteksa.
Tim je mačićima bio nametnut jedan kontrolirani sustav zapažanja. Oni nisu
imali drugog izbora negoli slijediti ga. A kako stvari stoje s nama, ljudima? Je li
moguće da i mi živimo unutar takvih "zatvora" koji nam onemogućuju slo-
bodno zapažanje svijeta?
Moguće je. Zapravo, vrlo je izvjesno. Svaki će vas vješti psiholog začas, na
primjeru, uvjeriti kako je vaše zapažanje rezultat uvjetovanja. Ono što vidite re-
zultat je onog što ste naučili vidjeti. Često se događa da dvije osobe vide istu po-
javu, a suočeni jedan s drugim budu zapanjeni zbog toga što su vidjeli različito.
U svojoj knjizi Sedam navika uspješnih ljudi Stephen R. Covey govori o tome
kako ta različitost ne mora značiti da je jedan u pravu, a drugi nije. Ijedan i drugi
vidjeli su dio istine. Problem je u tome što su zamijetili različiti dio. Naravno, to
nije logično, nije do kraja shvatljivo "običnom" intelektu. "Da", priznaje Covey,
"to nije logično, to je psiho-logično!" Svoju zamisao slikovito prikazuje jed-
nostavnim primjerom. Dva čovjeka vidjet će dva različita crteža-jedan prikazuje
mladu djevojku, a drugi staricu. Zatim će im se obojici pokazati sličan crtež, ali
na kojem, uz malo pozornosti možete otkriti oba lika. Naravno, onaj čije je
zapažanje bilo uvjetovano promatranjem djevojke, vidjet će djevojku. Dapače,
čak i kad mu se objasni gdje je na crtežu starica, još uvijek će biti teškoća u nje-
nom zapažanju. Isto vrijedi i za onoga čije je zapažanje bilo uvjetovano crtežom
starice.
Poruka je vrlo jednostavna: vidimo ono što smo navikli vidjeti. Naš kontroli-
rani sustav, koji nam prvobitno služi kao obrana od besmisla, ima i svoju lošu
stranu - ograničava našu sposobnost da zapazimo stvarnost kakva jest. To ogra-
ničavanje ima praktične posljedice po naš život - sprečava nas da uvidimo oči-
gledna rješenja - ona koja bi nam postala jasna kad bismo prekoračili granice
vlastitih kontroliranih sustava zapažanja. Tko zna kako bi svijet tada izgledao?
Ili, još točnije, tko zna kako svijet zaista izgleda iza zidova kojima smo okruženi?
Ti su nam zidovi potrebni da bismo se snalazili u prividnom kaosu, ali nije li
naša zadaća da ih širimo, prilagođavamo, i činimo prozirnima tako da bismo
jasno mogli vidjeti svemir u kojem živimo?

SUSTAVI STAVOVA
Tijekom studija defektologije zapanjila me spoznaja o postojanju takozva-
nog fenomena nasrtanja. Radi se o nesvjesnom agresivnom porivu koji se javlja
u svijesti pripadnika većine, a usmjeren je prema pripadnicima manjine.

* Sedam navika uspješnih ljudi, Stephen R. Covev, Mladinska knjiga Zagreb, 1994.
Nasrtanje kao psihološka pojava može se javiti kod savršeno normalnih, dobrih
ljudi koji u susretu s nečim od njih različitim, odjednom prema tome postanu
agresivni. Nasrtanje može poprimiti različite oblike. Može biti mentalno, ver-
balno, tjelesno ili društveno. Očituje se u odbojnim stavovima kao što su neprih-
vaćanje ili neodobravanje, verbalnoj ili fizičkoj agresiji i društvenoj izolaciji.
Usmjereno je protiv osoba koje svojim značajkama odudaraju od normativa
okoline koja je u većini. Nasrtanje može biti usmjereno prema hendikepiranoj
osobi. Tjelesnog invalida ili mentalno retardiranu osobu neki ljudi mogu
bezrazložno mrziti, a da uopće nisu svjesni zašto tako osjećaju. Nasrtanje može
biti usmjereno na pripadnike neke manjinske skupine, bilo da se radi o nacio-
nalnosti, vjerskoj pripadnosti ili životnom stilu.
Zašto nastaje nasrtanje? Radi se o reakciji kojom štitimo kontrolirani sustav
svojih stavova. Sve što je različito od onog što sam ja - a to znači izgled, odjeća,
ponašanje ili običaji - ne uklapa se u granice sustava unutar kojeg živim. Auto-
matski, to je prijetnja smislu kojeg sam na taj način stvorio. Najbolje je prijetnju
ukloniti i tako se zaštititi od prijetećeg besmisla. Jer, kako je moguće da drugi
ljudi ne poštuju zakone koje ja poštujem? Kako je moguće da imaju drukčije
ideale, da slijede drukčiju filozofiju? Oni se ne uklapaju u smisao mog kontroli-
ranog sustava i zbog toga ih moram izolirati, ne smijem ih trpjeti u svojoj blizini,
a možda ih je najbolje čak i fizički ukloniti.
Što se tiče defektologa, oni se protiv nasrtanja na svoje štićenike bore
obavješćivanjem, objašnjavanjem i promoviranjem humanih vrijednosti svakog
pojedinca bez obzira na njegove sposobnosti. Njihov je dugotrajan rad urodio
plodom, ali još uvijek ima roditelja koji svojem djetetu neće dozvoliti da se igra s
tjelesno invalidnim djetetom. Kad takvog roditelja upitate o razlozima, neće
vam znati odgovoriti. Zapravo će se sramiti i izbjegavati razgovor o tome.
Kontrolirani sustavi stavova uvijek tako djeluju na ljude. Tjeraju ih da se
ponašaju na određeni način i ne dozvoljavaju mogućnost promjene. Ukoliko se
promjena želi nametnuti (a prisutnost drukčije osobe u tom je smislu name-
tanje) javlja se osjećaj ugroženosti i agresija kao čin zaštite svoga svijeta.
Dok su sustavi zapažanja gotovo fiziološki uvjetovani, kontrolirani sustavi
stavova služe kao emocionalna zaštita pred "onim drugim" i nepoznatim. Protiv
njih se borimo tolerancijom. Međutim, taj proces, barem na razini kolektivne
svijesti zahtijeva nešto vremena.
Prije desetak godina, kad sam bio u prilici da ručam s osobom koju sam tek
upoznao, morao sam uz veliku nelagodu i oprez objaviti činjenicu da se hranim
vegetarijanski. Naime, često sam bio suočen s nasrtanjem i to od osoba od kojih
se nisam tome nadao. Danas je toga mnogo manje. Ne samo daje porasla svijest
o zdravoj prehrani, pa je stoga porastao i broj vegetarijanaca, već je porasla i opća
razina tolerancije.
Sustavi stavova pomažu nam da se snađemo u svijetu u kojem živimo. Oni,
kao i u slučaju zapažanja, imaju svoju ulogu - oni određuju naš položaj u odnosu
na sve drugo.
Sa stavom se poistovjećujemo. Tako su neki od nas katolici, a neki baptisti;
neki su liberali a drugi pravaši; neki su Dalmatinci, a drugi Zagorci. Pripadanje
skupini "istih" stvara osjećaj sigurnosti daje naš stav ispravan i daje nam osjećaj
smisla. Bez tog smisla, naše bi postojanje bilo ugroženo.
Stavove često izražavamo mišljenjem. Imati svoje mišljenje - to je potreba
koju moramo zadovoljiti da bismo se osjetili cijelim i integriranim. Današnji
način života nam tu potrebu i nameće. Ne dozvoljava nam da o nečemu ne-
mamo svoje mišljenje. Štoviše, potrebno je i boriti se za svoje mišljenje. Odrediti
se. Postaviti jasne granice onome što jest i onome što nije. Bez toga, život gubi
smisao.
Tako se ponovno vraćamo na osnovnu zamisao da se kontroliranim susta-
vima borimo protiv besmisla. Problem je samo u tome što su naši sustavi stavova
često nalik na kornjačine noge. Djeluju neko vrijeme, ali na kraju ipak shvatimo
da nisu dovoljne da bi svijet ostao učvršćen. Prije ili kasnije pojavi se neki Kung
Kung i izmiješa nam strane svijeta. Rezultat je osjećaj nemira i nesigurnosti.
Ukoliko su granice našeg sustava stavova vrlo čvrste, potaknut će nas da ih
opravdavamo i branimo. Taj poticaj može se razviti u nasrtanje protiv onih koji
nas "ugrožavaju" i u drastičnim slučajevima završiti u agresiji (kao što je to
slučaj s nacizmom, rasizmom itd.)

RUTINSKI SUSTAVI
Još jedan način na koji se borimo protiv besmisla je rutina. Rutina je
ponavljanje istih obrazaca djelovanja, mišljenja i ponašanja. Djelomice, ona je
uvjetovana prirodnim zakonima. Izmjena dana i noći također predstavlja
rutinu. Izmjena godišnjih doba samo je rutina kojom Zemlja kruži oko Sunca.
Velik dio naših aktivnosti slijedi upravo takvu prirodnu rutinu.
Međutim, kad govorim o rutinskim sustavima prije svega mislim na obrasce
ponašanja i aktivnosti koje smo nametnuli sami sebi, ili smo ih bili prisiljeni
prihvatiti. Primjerice, iznimno mnogo ljudi pati zbog toga što im posao nije do-
voljno stvaralački, već je više rutinski. Međutim, čak i kad imaju mogućnost iz-
mijeniti svoju rutinu - i to čine na rutinski način. Nakon posla - uvijek ista fotelja
i uvijek ista televizija. Vikend - uvijek isti posjeti, novine i opet fotelja. Godišnji
odmor - uvijek isti odlazak na more, uz isti režim izležavanja na suncu, jelo, spa-
vanje, opet izležavanje i tako dalje.
Život se živi u rutini - to je nužnost - ali je većina naših rutina nepotrebna. I
one nam, kao i sustavi stavova, služe da bismo se zaštitili od mogućeg besmisla.
Jer, pomislite samo što bi se dogodilo kad bismo prekinuli neprekidni niz
svakodnevnih ponavljanja? Kako bismo živjeli? Kako bismo zarađivali? To bi
bilo strašno.
No, ipak, zar ne osjećamo i neku čudnu privlačnost u tome da iziđemo iz ru-
tine? Možda bi to razbijanje granica ipak nečemu poslužilo? Što bi se dogodilo
kad bismo raskinuli privid smisla koji stvaramo rutinom?
Rutinski sustavi su kao pepeo od trstike kojom je Nu-kua zatvorio vodene
rupe. Njemu je uspjelo. Lijepo je i kad nama uspijeva, pa makar i privremeno.
Ipak, zar evolucija nije slobodan tijek i stalan proces napredovanja? Ako nas
priroda vodi tim smjerom, nije li logično očekivati da će razgovori s njom u ve-
likoj mjeri biti izvan obrazaca rutine?
To znači da bi kruto zatvaranje u rutinu bilo pogrešno. Onemogućilo bi nam
da se slobodno krećemo na način kako to inteligencija prirode od nas traži.

SUSTAVI GLUMLJENOG PONAŠANJA


Većina roditelja će potvrditi da se mogu sjetiti trenutka kad su shvatili da nji-
hova beba s njima manipulira.
Dijete najprije plače kad osjeća bilo kakvu neugodnost. Tako potvrđuje svoj
bol, izražava ga i izbacuje van. Osim toga tako privlači pažnju odraslih i najčešće
zadovoljava svoju potrebu. Međutim, nakon nekog vremena dijete shvaća da
plakanjem može postići da dobije željenu igračku, da može privući pozornost
majke itd..
Dakle, svi smo mi vrlo brzo shvatili da glumljenim bolom možemo ukloniti
ili čak spriječiti nastanak neugode. U trenutku kad smo to shvatili, počinje
drama - počinje povjerenje u privid kontrole. Te se drame mnogi od nas drže tije-
kom cijelog života.
Naša je prva reakcija iskrena-zaplakali smo jer smo osjetili bol. Kasnije smo
naučili da možemo plakanjem spriječiti budući bol ili se dovesti u stanje kad ga
nećemo doživjeti.
Još kasnije, tijekom djetinjstva, "gluma" postaje nužna i mnogo složenija. Ti-
sućama puta čuli smo rečenice nalik sljedećoj: "Plakanje je za male bebe, a ti si
već velika djevojčica. Moraš se kontrolirati!" I mi se, na jedan ili drugi način,
počnemo kontrolirati. Svoje ciljeve ne postižemo više plakanjem, već drugim
načinima kontroliranog ponašanja.
Prva reakcija djeteta je iskrena - plačem kad sam povrijeđen. Nakon toga
naučimo "korisnu" vještinu plakanja prije negoli sam povrijeđen. Dakle, pokaži
svoju reakciju unaprijed.
Potkrijepljena kasnijim roditeljskim napucima i osobnim primjerima
"glume" ova vrsta ponašanja s vremenom postaje složena i razvija se u različite
obrasce ponašanja, različite igre kontrole kojih se igramo s drugim ljudima. Mi
im unaprijed pokazujemo kakve će biti naše reakcije ako nas povrijede i tako se
nadamo izbjeći povredu. Oslanjajući se na Stvaranje sreće, mogli bismo reći da u
takvim slučajevima ne živimo u sadašnjem trenutku, već smo ostali negdje u
prošlosti i, "poučeni" njome, pretvaramo svoju stvarnost u privid. Nismo onakvi
kakvi jesmo, već smo onakvi kakvi smo bili kad nas je netko povrijedio.
Sustavi glumljenog ponašanja mogu imati mnogo oblika. Neki ih psiholozi
zovu maskama, a najpoznatija analiza sustava glumljenog ponašanja dolazi od
Erica Berna, oca transakcione analize. U svojoj knjizi Uloge koje glumimo
(Games People Play: The Basic Handbook of Transactional Analysis) opisuje neke
od osnovnih maski koje tijekom života naučimo nositi. Berne opisuje uloge kao
što su "Da, ali" uloga gdje osoba stalno propitkuje i pokušava pronaći nešto po-
grešno u ponašanju ili mišljenju druge osobe; zatim uloga "Pogledaj kako sam
se trudio", koja ističe osjećaj bespomoćnosti i priziva pomoć sa strane ili uloga
"Da nije bilo tebe" u kojoj osoba krivnju za svoje neuspjehe prebacuje na drugu
osobu, primjerice bolesnog supruga ili oca.
Takve uloge služe nam kao zaštita. One su okvir unutar kojeg djelujemo.
Međutim, nije potrebno posebno isticati da su, iako ponekad korisne, maske
koje nosimo najčešće izraz naše nemoći i bijega pred stvarnošću - vrsta kor-
njačinih nogu kojima podupiremo svijet.
U izmišljanju maski ljudi su vrlo kreativni. Neke od najčešćih još su: ulagi-
vač, žrtva, osvajač, perfekcionista, čistunac, pobjednik, bijesan, sveznalica i
ovisnik.
* U vrlo popularnoj knjizi Celestinsko proročanstvo, Jamesa Redfielda, pisanoj kao
roman, na simpatičan način izložena je klasifikacija uloga koje glumimo. Četiri
glavne uloge (kontrolirane drame) su: zastrašivao, ispitivač, nedostupan i jadnik. Svi
koristimo sve četiri uloge, ali većina nas ima glavnu dramu koju glumi gotovo cijelo
vrijeme.
Zastrašivač privlači pažnju silom, bukom, tjelesnom snagom, prijetnjama,
neočekivanim ispadima. U njegovoj je nazočnosti svatko na iglama. Možda će upravo
sada spomenuti nešto neugodno, možda će se naljutiti ili pobjesniti. Ponašanje
zastrašivača je egocentrično. Često samo izdaju naredbe svima oko sebe, neprestano
govore, autoritativni su, kruti, grubi i sarkastični. Potcjenjuju sve drugo osim vlastitih
aktivnosti, čak mogu biti i nasilni. Zastrašivač svima pokazuje kako će se ponašati ako
ga se povrijedi. Bit će nasilan, razljutit će se, vikat će i bjesnjeti. Bit će kao malo dijete
koje u bijesu lupa jer mu je iz ruke ispala najdraža igračka. Zastrašivačsamo unaprijed
pokazuje što će se dogoditi ako netko od prisutnih nešto učini njemu. Ispitivač nije
tako fizički nasilan, on je mentalno nasilan. Slama moral prisutnih stalnim
ispitivanjem i propitivanjem motiva i namjera. Kritičar je i cinik. Najvažnije
Sve to i još više, rabimo da bismo nešto postigli (zapravo, uvjereni smo da time
nešto postižemo), ali time skrivamo i uništavamo naše pravo ja.

S agledajmo sada rečeno u svjetlu naše želje da započnemo razgovor s inteli-


gencijom prirode. Vrlo je vjerojatno da će jezik kojim će ona govoriti biti različit
od onog na kojeg smo navikli. Njene će poruke, a s njima i njihovo skriveno značenje,
dolaziti u obliku koji bi mogao biti neobičan. I sad, što ako nam priroda pošalje neku
poruku, a mi nećemo biti sposobni vidjeti je zbog ovog ili onog kontroliranog sustava
u koji smo zarobljeni? Što ako nam ona cijelo vrijeme šalje takve poruke, cijelo
vrijeme pokušava razgovarati s nama, a mi se ponašamo kao urođenici pred Beaglom u
čije postojanje ne možemo povjerovati?

mu je da pokaže kako su drugi u krivu. Vrlo je živahan, traži "dlaku u jajetu", misli da
je uvijek u pravu i zlobno manipulira drugima. Slično zastrašivaču i ispitivač pokazuje
svoju reakciju unaprijed. Njegova je reakcija, međutim, nešto profinjenija. On
zapravo unaprijed ispituje druge ljude zašto ga žele povrijediti. Na taj način, misli on,
spriječit će ih da to zaista i učine.
Nedostupan živi u svom svijetu. Pun je problema, sumnji i straha. Vjeruje da će, ako se
ne povezuje ni s kim, ako bude tajanstven i nedostupan, drugi ljudi na njega obratiti
svoju pozornost. Usamljen je, ne traži pomoć, izbjegava obveze. Uvijek mu nešto
nedostaje (novac, prijatelji, ljubav, samopoštovanje itd.). Nezainteresiran je, ne
surađuje, odbacuje prijedloge, izvlači se, ne dolazi na vrijeme, itd. Dok su
zastrašivač i ispitivač kontrolirane drame nastale kao pokušaj aktivnog sprečavanja
boli, nedostupan, kao i jadnik, predstavljaju pasivan način pokušaja kontrole.
Nedostupan svojim ponašanjem zapravo pokazuje kako će se ponašati ako ga
povrijedite. S vama više neće htjeti surađivati. Uvrijedit će se. Pokazat će vam da vas
više ne cijeni i đa s vama ne želi više imati posla.
Jadnik privlači pažnju isticanjem svog jadnog stanja i tako potiče sažaljenje. Uvijek je
pesimist, zabrinuta lica, drhti, unaprijed se žali, gleda u daljinu, polako i bolno
odgovara na pitanja uz duboke uzdahe. Često je usred kriza i problema. Izgleda ranjiv i
traži pomoć, ispričava se, uvjerava druge u svoju nesreću, previše govori a premalo
kaže, čak "rješava" tuđe probleme samo da bi istakao svoje, tvrdi daje iskorišten, itd.
Jadnik, također pasivna kontrolirana drama, zapravo svojim ponašanjem obznanjuje
svijetu: "Nemojte me povrijediti, zar ne vidite koliko sam slab! Već su me povrijedili i
evo kako mije sada."
U međudjelovanju, ove uloge postaju složenije i izazivaju jedna drugu. Tako na
primjer, zastrašivači u svojoj okolini stvdxa.]ujadnike koji svojom patnjom žele izazvati
osjećaj krivnje. Ispitivači u drugim ljudima potiču nedostupne koji se žele odmaknuti
od ispitivačkog oka. Vrijedi i obrnuto. Ukoliko netko igra nedostupnog, u drugima
potiče ispitivača. Jadnik često izaziva i potiče zastrašivača. Ili, zastrašivači i ispitivači
mogu stvoriti nove zastrašivače i ispitivače kao reakciju na svoje ponašanje. Na taj
način, osobito u obiteljskoj situaciji nastaju složeni krugovi kontroliranih drama.
Nadalje, razumno je misliti da će glasnike koji prenose njene poruke izabrati
sama. Možete li vi odabrati političku, vjersku ili drugu pripadnost službenika
pošte koji će vam pročitati telegram? U slobodnim zemljama, ne. A svemir je
jedno veoma slobodno mjesto. Toliko slobodno da ga ne sputavaju baš nikakve
granice.
I na kraju, ako se cijelo vrijeme igramo vlastitih igara koje imaju točno
određena pravila, ako cijelo vrijeme nosimo masku i glumimo ono što nismo,
komunikacija neće biti iskrena i možemo zaboraviti na bilo kakav smisleni
razgovor s prirodom.
Razbijanje kontroliranih sustava najvažniji je dio naše pripreme, najvažniji
početni uvjet kojeg moramo ispuniti.
PRIJEDLOZI ZA VJEŽBANJE - II

KAKO I Z I Ć I IZ KONTROLIRANIH SUSTAVA

Sustavi zapažanja. Jedini stvarno djelotvoran način da promijenite svoj sustav


zapažanja jest doživljaj prekoračenja. 0 tom iskustvu detaljno će biti riječi tije-
kom treće teme, teme o prihvaćanju. Prekoračenje, ili transcendiranje je
doživljaj čistog i nezasjenjenog subjekta. Tijekom tog doživljaja granice nestaju
pa se on zato i naziva transcendiranje (lat. transcendere - ići s druge strane,
prekoračiti). Fiziološka osnova transcendiranja jest sklad ili koherencija
moždanih valova. Fiziološki, to može značiti aktiviranje onih dijelova mozga
koji su više-manje "uspavani" i tako dovesti do "razbijanja" granica stečenih
navikom ili nametnutih uvjetovanjem. Subjektivna iskustva iskusnih medi-
tanata potvrđuju promjene u načinu zapažanja okoline (boja, oblika, perspek-
tive i slično).
Promjena sustava zapažanja može se potaknuti i vježbanjem. Jednostavna
vježba može se sastojati u promatranju nekog objekta (najbolje umjetničkog ili
prirodnog).
Kad ste zadnji put promatrali nešto? Ne gledali usput ili zbog toga jer su vam
potrebne neke obavijesti - kad ste promatrali, samo tako, bez posebnog razloga?
Ukoliko ćete to činiti češće - a dovoljno je i nekoliko minuta dnevno - sustav
zapažanja polako će doživjeti promjenu. U sprezi s doživljajem prekoračenja,
slične će vam vježbe otkriti svijet koji vam je dosad bio skriven.
Sustavi stavova. Vježbajte toleranciju. Vježbajte prihvatiti različitost bez osjećaja
prijetnje. Kad sljedeći put susretnete nekog tko ima potpuno oprečno mišljenje
vašem, promotrite svoju reakciju. Jeste li se uznemirili? Osjećate li ljutnju, od-
bojnost, nelagodu? To su znakovi da se nalazite u zagrljaju kontroliranog sus-
tava koji sprečava prihvaćanje druge osobe. Ta se blokada zatim širi na sve drugo
i onemogućuje razmjenu obavijesti i osjećaja. Pokušajte biti iznad toga. Shvatite
da, isto kao što ljudi imaju različitu boju kose - a to nije nikakva prijetnja vašem
životu - mogu imati i različito mišljenje i stavove.
Drugi zlatni ključ Stvaranja
sreće (str. 41) između ostalog
upućuje da "nikad ne odbacujemo .
nove zamisli i pristupe." Suprotno,
važno je biti potpuno otvoren,
tražiti nova znanja i nova iskustva.
Rutinski sustavi. Da biste razbili
rutinske sustave važni su otvorenost
i stalna promjena. Odbacite strah od
nepoznatog. Da biste mogli
napredovati, potreban je novi okvir
unutar kojeg ćete djelovati. Lijek
protiv rutine je stvaralaštvo.
Nemojte pristajati na uobičajeno. Čak i unutar zadanih rutina koje nismo u
stanju promijeniti (spavanje, buđenje, radno vrijeme itd.) možemo unijeti
dašak stvaralaštva. Svaki dan može biti svoj. Svaki vikend može biti poseban, a
pogotovo godišnji odmor.
Probudite se! Rutina je način na koji se živi, ali življenje pripada toku. Budite
kao rijeka koja je uvijek ista, ali neprestano teče! Ne zaboravite, mirni rukavci se
brzo pretvore u smrdljive močvare. Evolucija pripada bistroj, bijeloj vodi planin-
skih brzaka. Ne bojte se njihovog nemira, to je samo životna radost i bezgranična
energija koju osjećaju jer se kreću! Pokrenite se i vi.

D.T. 42 god
I S K U S T V O SA SP SEMINARA
Tijekom izleta u prirodu kojeg smo organi-
zirali u skupini, provodili smo vježbu pozor-
nosti i promatranja. Zapanjilo me koliko
detalja ima na drveću i travi koju smo pro-
matrali. Sjećam se da sam nekad, kao
djevojčica sve to zamjećivala. Boje, nijanse,
mirise, zvukove. Sada se to rijetko događa.
Čini mi se da sam ponovno otkrila izgub-
ljeno blago.
Sustavi kontroliranog ponašanja. Maske smo počeli nositi zbog naše želje za kon-
trolom i izbjegavanjem moguće povrede. Glumimo reakciju na povredu, da
bismo je izbjegli. Međutim, na taj način počinjemo živjeti u prošlosti. Prošlost
potpuno preuzima vlast nad stvarnošću i mi smo odsječeni od sadašnjosti. Kako
se izvući iz toga? Kako se vratiti u sadašnji trenutak? Odgovor je, kao i uvijek,
vrlo jednostavan: potrebno je biti svoj, živjeti tu i sada.
Prvi korak u tom smjeru je postati svjestan svog ponašanja. Znate li koju
ulogu igrate? Razmislite na trenutak o tome. Iako su klasifikacije vrlo popu-
larne, smatram da ispunjavanje upitnika nije način da dođemo do odgovora.
Štoviše, ljudi se često, nakon što su na nekom upitniku utvrdili da nose, prim-
jerice, masku osvajača, nakon toga opravdavaju upravo time. "Pa da," kažu, "ja
sam rođeni osvajač!"
Zato vam preporučujem da samo pratite obrasce. Ako se neki osjećaj ili neki
način ponašanja stalno ponavlja, jednostavno ga osvijestite. Kada postanemo
svjesni uloge, lakše ćemo je ukloniti. Zapamtite, osvješćivanje je iscjeljivanje!
U osvješćivanju sustava glumljenog ponašanja može vam pomoći i proma-
tranje okoline. Kakve ljude privlačite? Često je lakše vidjeti tuđu masku, nego
prepoznati svoju. Određene uloge privlače druge uloge. Ukoliko ste okruženi
ljudima koji su često suzdržani, možda ste i vi takvi? Ili, upravo suprotno, možda
ste osoba koja cjepidlači, stalno nešto ispituje i stalnim analiziranjem tražite
mane u drugima.
Ima li oko vas mnogo ljudi koji se žale i trebaju pomoć? Možda ste previše na-
silni i glumite autoritativnost te tako skrivate svoju slabost? Ili ste možda i sami
potišteni, nesigurni i to zračite u okolinu?
Na takav način možete lakše pristupiti svojoj ulozi.
Ljudi vole klasifikacije. Vole pospremiti razne pojave u razne ladice. Među-
tim to nikad ne uspijeva do kraja. Taman nešto odredimo kao okruglo i
pokušamo to strpati u okruglu ladicu, kad odjednom primijetimo neki oštri kut
koji viri sa strane. Stoga, prihvatite svoju jedinstvenost, uporabite zdrav razum i
otkrijte svoje vlastite obrasce. U tome vam može pomoći bliski prijatelj. Zajedno
analizirajte sustav glumljenog ponašanja. Osoba sa strane često vidi više nego vi.
Kad ste utvrdili što činite, nadjenite tome ime. Možete se poslužiti nabro-
jenim tipovima maski ili njihovim kombinacijama. Sljedeći put kad se uhvatite
u istoj ulozi, imenujte je. Na primjer, kažite sebi: "Opet glumim jadnika!" ili
"Opet sam sveznalica!"
Problem je u tome što nije uvijek lako prepoznati da smo upali u sustav
glumljenog ponašanja. On ima svoju vlastitu obranu koja nam ne dozvoljava da
se od njega odmaknemo. Znak kojim ipak prepoznajemo da se to događaje unu-
tarnji nemir. Čim osjetimo nelagodnost u odnosu na druge ljude, to je znak da se
odvija neki sustav glumljenog ponašanja. Iskreni odnosi uvijek su puni energije,
sreće i zadovoljstva. To je stoga što su oni dio sadašnjeg trenutka i nisu uvje-
tovani prošlim navikama. Jedino sadašnji trenutak u sebi sadrži udobnost i la-
koću. Sustav kontroliranog ponašanja zahtijeva gubitak sadašnjosti. Prirodno je
da u takvoj situaciji osjećamo nelagodu. Kad se to dogodi, osvješćivanje toka
događaja daje nam mogućnost da situaciju promijenimo.
To djeluje i na druge ljude. Kad prepoznate ulogu koju glumi drugi čovjek,
najbolje je da mu iskreno i otvoreno skrenete pozornost na nju. Ukoliko na
primjer prepoznamo nekog nasilnika, umjesto da odmah vratimo istom mjerom
ili se povučemo i glumimo primjerice jadnika, pristupimo otvoreno. Na primjer,
upitamo: "Zašto si tako ljut?", "Čini mi se da me želiš uplašiti?" i slično. U
najvećem broju slučajeva osoba će odustati od svoje uloge i komunikacija će biti
otvorenija.
Najvažniji je proces prepoznavanja i osvješćivanja. Tek osviještena uloga
može nestati. Kao što kaže Stvaranje sreće, prošlost i budućnost vezuju, sadaš-
njost oslobađa. Recite bobu bob, a popu pop. Kad to učinite, iznenada će sve
sjesti na svoje mjesto, a vi ćete se naći okruženi iskrenim i čarobnim svijetom
nesmetane komunikacije s inteligencijom prirode.
UMIŠLJANJE - KORNJAČINE NOGE I
PEPEO OD TRSTIKE

Ljudi će svašta raditi, bez obzira kako apsurdno to bilo, samo


da bi izbjegli suočavanje sa svojom vlastitom dušom. Vježbat
će jogu i sve njene vježbe, izložit će se strogoj dijeti, napamet će
naučiti teozofiju ili će mehanički ponavljati mistične tekstove
iz literature širom svijeta - sve to zato što se ne mogu pomiriti
sa sobom i nemaju ni najmanje vjere da bi iz njih
samih moglo nastati nešto korisno.
Carl Gustav Jung

T ako mije drago što te čujem", rekao sam nakon što sam s druge strane tele-
fona prepoznao prijateljev glas, "Kako si?"
Vjekoslav i ja nismo se čuli ni vidjeli gotovo šest mjeseci. Ja sam se vratio s
tromjesečnog puta iz Španjolske, a čuo sam da se njegovo zdravlje pogoršalo.
"Ma, ništa mi nije! Osjećam se izvrsno. Svi ti naši liječnici, sve su to nezna-
lice!" kratko je odgovorio i nastavio pun planova za svoj budući rad u Istri i
Sloveniji.
Podržao sam njegove zamisli i dao mu nekoliko praktičnih savjeta. Među-
tim, iznutra sam osjećao nemir i zabrinutost.
Vjekoslavje bio čovjek koji je iznimno držao do zdravog života. Hranio se vrlo
pozorno, nije pio ni pušio, i godinama je (više od petnaest godina!) vježbao teh-
nike meditacije. Bio je uvjeren da mu predstoji dug i kvalitetan život i da je, zbog
svog načina života, zaštićen od težih i većih problema.
Prije nekog vremena počeo se žaliti na bolove u plućima, ali liječnicima nije
odlazio jer je smatrao da za to nema potrebe. Svoje je probleme označio kao pro-
lazno "čišćenje".
Pozlilo mu je tijekom jednog puta u inozemstvo i završio je u bolnici.
Liječnici su ga pregledali, ustanovili da u plućima ima tekućine koju su uklonili,
a istodobno su dijagnosticirali rak pluća.
On je odbacio njihovu dijagnozu. Bio je uvjeren da su pogriješili. Nije prihva-
tio nikakve savjete i nije želio učiniti baš ništa za sebe, a što već nije činio.
"Kako meni može biti nešto?"govorio je nama koji smo bili zabrinuti za
njega. "Pa ja meditiram, zdravo se hranim, moj je život primjer najbolje moguće
zdravstvene preventive!"
Zapravo, čak je i odbijao razgovor o tome. Tijekom tog posljednjeg telefon-
skog razgovora više puta me je uvjeravao kako su ti problemi bili prolazni i da je
oporavak već uvelike odmaknuo.
Nakon otprilike mjesec dana, rano ujutro, javili su mi daje Vjekoslav premi-
nuo.
Što se dogodilo? I zašto se dogodilo? Kad sam pričao s njim imao sam loš pre-
dosjećaj, ali istodobno sam se nadao da će njegovo snažno uvjerenje prevladati.
Imao je volju za život, trudio se da bude pozitivan. Međutim bolest je bila neu-
moljiva. Pitam se, zašto je nikada nije priznao? Da je to učinio, bi li možda
smogao snage daje pobijedi? Daje sam sebi rekao: "U redu, imam rak", da li bi
to uopće bilo značajno? Možda za njega nije bilo nikakve pomoći. Možda je jed-
nostavno uradio sve što je morao uraditi i zato je napustio ovaj svijet.
Ne znam odgovore na ta pitanja. Kasnije sam čuo da do samog kraja nije
vjerovao da će umrijeti. Umro je pričajući, planirao je, objašnjavao. Kad je
izdahnuo, usne su mu se nekoliko puta pomakle održavajući smjer koji im je
dao svojim posljednjim mislima. Nadam se daje na kraju doista pronašao svijet
kojeg je, zajedno s nama, tako strasno želio izgraditi sada i ovdje, u ovom životu i
na ovom planetu.
Ne bih želio da sve ovo ostavi loš dojam o Vjekoslavu. Vrlo sam ga cijenio
zbog mnogih njegovih kvaliteta. Njegova priča, u kojoj nema pravih odgovora i
zaključaka, zapravo pokreće niz pitanja o kojima je vrijedno razmisliti.
Umišljanje je zamka u koju svi možemo upasti, bez obzira koliko "dobri" ili
"snažni" inače bili. Radi se o kontroliranom sustavu kojeg je najteže otkriti. Da
ne bi bilo zabune, želio bih istaknuti razliku između umišljenosti i umišljanja.
Umišljenost je značajka osobnosti. Umišljen čovjek smatra daje po nekoj, ili
svim svojim značajkama iznad drugih; da je vredniji i bolji. S druge strane,
čovjek koji umišlja, jednostavno oko sebe i u sebi stvara određeno - bilo kakvo
-raspoloženje, određenu atmosferu. Engleski izraz mood-making izvrsno
odgovara smislu kojeg podrazumijevam pod nazivom umišljanje.
Primjerice, umišljen čovjek sasvim sigurno nikad nije skroman. Međutim,
čovjek koji umišlja mogao bi oko sebe stvoriti aureolu skromnosti.
Kontrolirani sustavi nam služe za zaštitu od besmisla kojem bismo - bez njih
-bili izloženi. Umišljanje je vrlo udobna vrsta zaštite. Tjera nas da u svome umu i
svom ponašanju stvorimo privid sigurnosti i osjećaj udobnosti koji sasvim si-
gurno nije u skladu sa stvarnošću.
Umišljanje je često i može ga se primijetiti doslovce svagdje. Većina ljudi u
ovom ili onom trenutku svog života postane žrtva umišljanja. Ponekad je takva
situacija i korisna. Može nas zaštititi od spoznaja i činjenica koje u tom trenutku
nismo spremni prihvatiti. Najčešće, međutim, umišljaju (dakle oko sebe
stvaraju lažnu atmosferu) pripadnici raznih duhovnih pokreta. Upravo bi njima
bilo najpotrebnije da se pozabave ovom temom, a osobito prijedlozima za
vježbanje koji slijede nakon ovog poglavlja.
Radi se o tome da razvoj svijesti, jer je subjektivan, uporno izmiče objektiv-
noj potvrdi. To je sklizak teren na kojem se lako okliznuti. Prihvaćanje mo-
gućnosti umišljanja (a to je najteže od svega) ne predstavlja sramotu ili
neuspjeh. Štoviše, prihvaćanje te mogućnosti prvi je korak u smjeru uklanjanja
problema.
Vjekoslavova smrt za mene je predstavljala gubitak prijatelja, suradnika i
srodne duše. On i ja smo mnogo puta pričali o duhovnim temama. Čak se desilo
da sam, iako je on bio stariji i iskusniji od mene, jednom prilikom bio voditelj
tromjesečnog tečaja za učitelje meditacije na kojem je, kao polaznik, i on bio pri-
sutan. Dobro sam ga poznavao, a kad nekoga dobro poznajete, njegov odlazak
uvijek stvori neku prazninu koju treba popuniti.
Međutim, pravi udarac osjećao sam negdje iznutra. Vjekoslav je, svojim od-
laskom, uzdrmao i moj kontrolirani sustav u kojeg sam, sasvim prirodno, imao
potpuno povjerenje. Shvatio sam, da sam zajedno s njim, vjerovao u nedodir-
ljivost onih koji toliko vremena posvećuju vlastitom duhovnom razvoju te zdra-
vom i uravnoteženom životu. Mislio sam, bio sam duboko uvjeren - baš kao što
je i on bio - da se tako nešto nama ne može dogoditi.
Kad je umro, shvatio sam da smo se - usprkos svemu, usprkos svom razumije-
vanju i praksi koje smo imali u izobilju - ipak zatvorili u granice smisla koje nisu
bile čvršće od kornjačinih nogu ili pepela od trstike.
Razmišljajući o tome, shvatio sam zašto nije nikada priznao bolest. Daje to
učinio izložio bi se besmislu. Njegov bi se svijet srušio. Morao bi ponovno
postavljati bezbrojna "zašto?" na koja je mislio da zna odgovor. A uostalom,
možda je bio u pravu; daje to učinio razorio bi smisao svoga života, a pitanje je bi
li mu to pomoglo da preživi.
Čitatelj će iz ove priče sam izvući svoje pouke. Želio sam istaknuti da umiš-
ljanje nije igra, nije neka čudna stranputica na kojoj zapnu negativci. To je opas-
nost koja vreba na svakog od nas. Prijetnja umišljanja tim je veća jer nas ono štiti
od besmisla i pruža nam osjećaj da smo zaštićeni i sigurni. Nažalost, istodobno
ono nas odvaja od stvarnosti kakva jest. Odvaja nas od mogućnosti da dobijemo
prave odgovore na svoja pitanja. Moj prijatelj više nije imao vremena da ih
postavlja, ali vi i ja još ih možemo postavljati -još smo uvijek u potrazi za smis-
lom.
PRIJEDLOZI ZA VJEŽBANJE - III

KAKO P O B I J E D I T I "MOOD-MAKING"
Cijela priča o kontroliranim sustavima svodi se na našu reakciju na nepred-
viđene okolnosti. Ukoliko smo pasivni, bit ćemo skloni proglasiti se žrtvom.
Prva tema nas je naučila da tako nešto ne postoji, te da i negativni događaji
imaju svoju svrhu. Međutim, kako toga nismo svjesni, pokušavamo uspostaviti
kontrolu nad životom, da bismo spriječili moguće povrede i osjećaj da smo žrtva.
Budući da smo aktivni, jednostavno ne prihvaćamo podređeni položaj i silom
želimo kontrolirati okolnosti svojeg života. Pritom se uglavnom zapletemo u
razne igre pa tako čovjek koji želi kontrolirati svoj život i druge ljude postaje
žrtvom vlastitog kontroliranog sustava.
Povredu želimo izbjeći glumeći reakciju na nju (po uzoru na rano dječje
učenje da se plakanjem može ukloniti neudobnost i ostvariti želja). Rezultat su
sustavi glumljenog ponašanja. Međutim, od povrede se može zaštititi i potiski-
vanjem. Dakle, poričući da se nešto loše uopće dogodilo, preskačući reakciju i
uronivši u stanje opuštenosti koje slijedi nakon nje.
Još jednom, vratimo se na primjer iskrene dječje reakcije: (1) povreda, (2)
nakon povrede plač ili druga reakcija, i na kraju (3) opuštanje, jer je bol nestao.
Plač i druge vrste reakcija oslobađaju bol. Zato ih putem sustava glumljenog
ponašanja rabimo da bismo bol preduprijedili. Kad dođe do opuštanja, bolje
već prošao i to je buduće stanje u kojem želimo biti. Kako je lijepo potisnuti
povredu, potisnuti reakciju i uploviti u blaženstvo utjehe i olakšanja koje slijedi
na kraju svega! Ukoliko tako činimo tada smo čovjek koji umišlja. Ne prizna-
jemo povredu, ne priznajemo reakciju - nama je dobro! Dok smo u slučaju sus-
tava glumljenog ponašanja, prošle reakcije nametnuli sadašnjosti, u slučaju
umišljanja sadašnjost smo potisnuli i zamijenili je budućnošću.
Moja prethodna knjiga Stvaranje sreće u detalje objašnjava što to znači, (po-
glavlje Umišljanje - najveći neprijatelj, str. 122, ali i druga poglavlja). Stranice 124-
126 opisuju "Čovjeka koji umišlja" nasuprot "Stvarnom čovjeku" i to u 13 raznih
područja života. Dobro je ukratko se podsjetiti kakav je "Čovjek koji umišlja":
• Samoodnosnost - on glumi pred drugima, nema dovoljno povjerenja u sebe
• Osjećaji -javno ih pokazuje, pretjeruje u tome
• Odnosi - lažno je ljubazan sve dok ste na njegovoj strani; u suprotnom in-
tenzivno mrzi
• Slika o sebi -važno mu je što drugi misle o njemu i sve će učiniti da izgleda
dobar
• Stavovi - netolerantan je, sklon fanatizmu
• Sloboda djelovanja - nije samostalan, treba naputke
• Vodstvo - čak i kad prividno slijedi, zapravo radi prema načelu vlastite
udobnosti
• Okružje - isključivo njegovo i prepoznatljivo, okružen je uvijek istom
vrstom ljudi
• Igra - ne zna se igrati, ponavlja izmaštani obrazac
• Znatiželja - sve je postigao i sve zna
• Stabilnost - pod pritiskom izražava nekontrolirane i drastične reakcije
• Nepoznato - ne voli nepoznato, moglo bi ugroziti njegovu umišljenu
stvarnost
• Rezultati - ne voli provjere, ne mjeri svoje metode uspjehom

Petnaesti Zlatni ključ iz Stvaranja sreće objašnjava nam kako se boriti protiv
umišljanja. Međutim, ponekad je vrlo teško najprije prepoznati umišljanje.
Teško je, primjerice, sastaviti upitnik ili test kojim bi otkrili čovjeka koji umišlja.
Jednostavno, on će uvijek odgovarati suprotno onom što zapravo jest.
Isto tako, u nekim slučajevima postoje očigledne teškoće u razlikovanju
umišljanja od, primjerice, osjećaja vrijednosti. Lako ćete na test staviti čovjeka
koji umišlja daje vrlo snažan, ali što ćete učiniti s čovjekom koji smatra daje na-
daren za umjetnost? Kako ćete razlikovati onog tko to nije i samo umišlja, od
onog tko sada jednostavno nije dovoljno cijenjen, ali će jednom zabljesnuti i
postići svjetsku slavu? U takvim slučajevima samo vrijeme, i rezultati, mogu
donijeti presudu.
Slično je i s takozvanim ego-igrama. Kako razlikovati preveliki ego (dakle
umišljenu vrijednost) od pozitivnog osjećaja vrijednosti koji je itekako potreban
da bi čovjek ostvario svoje ciljeve?
Ipak, ukoliko obratite pozornost (kao i u slučaju sustava glumljenog
ponašanja i umišljanje se ispočetka lakše prepoznaje na drugim ljudima) vrlo
brzo ćete naučiti prepoznati znakove umišljanja. U tome vam može pomoći neki
od sljedećih kriterija.

i. NEMATE N I K A K V I H PROBLEMA

Poznajem jednu osobu (zapravo, da budem iskren, nekoliko njih!) koja, kad god
se sretnemo, odjednom postane upravo zarazno sretna i oduševljena. Gotovo je
mogu čuti kako uzdiše od ushićenja kad mi priča kako joj sve u životu ide dobro.
Pitam je kako je, a ona kaže da se osjeća fantastično, nikad bolje, i da tek sada
shvaća što znači pravi život. Zanimljivo je da mi to kaže svaki put kad se sret-
nemo, a ja se svaki put u sebi zapitam stoje onda bilo s onim ranije. Slušajući je,
neupućen bi čovjek mogao pomisliti da ta osoba u životu doista nema nikakvih
problema. Međutim, uglavnom se dogodi da kasnije, ili od nekog drugog ili od te
osobe same (kad se dovoljno opusti da kroz masku prođe neki nagovještaj), ipak
saznam da postoje problemi, često vrlo veliki. Kako shvatiti takvu osobu? Možda
ona samo potpuno provodi 10. Zlatni ključ iz Stvaranja sreće, pa je pozitivna u
najvećoj mjeri i jednostavno ne želi ni jednu svoju misao posvetiti problemu.
Možda je samo uviđavna i ne želi me opterećivati svojim teškoćama? Sve su te
mogućnosti često prolazile mojim umom, ali sam na kraju morao zaključiti da
imam posla s izvježbanim umišljenikom. Problemi su postojali, ali ih osoba nije
vidjela niti priznavala.
Istina je da smo sami stvaratelji svoje stvarnosti. Ali od nečega moramo
početi! Prvi je korak uvijek priznavanje stvarnosti kakva u tom trenutku jest.
Čovjek koji umišlja čini upravo tu grešku - on živi u stvarnosti kakva bi trebala
biti i tako propušta priliku da je zaista ostvari!
Poznajem i ljude koji su vrlo blizu spontanom provođenju 10. Zlatnog ključa.
U duši su vrlo pozitivni, osjećajni, ispunjeni i zapravo potpuno sretni. Kad se
radi o planiranju, ili o savjetovanju, oni će pokazati duboku životnu mudrost i
jednostavno neće dozvoliti da im mišljenje bude negativno. Međutim, isto-
dobno će o problemima govoriti vrlo otvoreno. U njima zapravo vide mogućnost
napredovanja. Problem je za njih test, poticaj za učenje, poticaj za stvaranje. S te
točke gledišta, uvjerenje da nemamo nikakvih problema čista je laž! I to vrlo
opasna laž koja nas može skrenuti s puta evolucije. Rješavanje problema je, kao
što smo vidjeli u našoj prvoj temi, način napredovanja, način učenja.
U knjizi Moć etičkog poslovanja Kenetha Blancharda i Normana Vincenta
Pealea možete pronaći iznimno duhovit i pozitivan pristup problemima. Situa-
cija je toliko zgodna daje vrijedi citirati u cijelosti.
Savjetnik priča klijentu o nedavnoj zgodi sa nekim drugim klijentom:
"George, žao mije što si u tako depresivnom stanju. Što te je dotle dovelo?"
"Vlastiti problemi. Problemi - ništa drugo nego problemi. Sit sam problema. Kad bi
me mogao osloboditi svih mojih problema priložio bih 5000 dolara za tvoju
najvažniju dobrotvornu akciju."
Kako nikada nisam gluh na takvu ponudu, umovao sam, razmišljao i mozgao o toj
ponudi i došao s odgovorom za koji sam mislio daje doista dobar. Rekao sam:
"Jučer sam bio najednom mjestu s tisućama ljudi. Koliko sam mogao ustanoviti,
nijedan od njih nema nijedan problem. Bi li želio ići tamo?" "Kad mogu otputovati?
To je izgleda idealno mjesto za mene", odgovorio je George.
"U tom slučaju, George, bit ću sretan da te sutra mogu odvesti na Woodlawn groblje,
jer jedini ljudi za koje znam da nemaju problema su pokojnici."
Nakon toga slijedi pouka da su problemi dio života. Savjetnik objašnjava:
"Moguće je čak da više živite što više problema imate. A ako uopće nemate problema
-upozoravam vas - vi ste na odlasku, a da to ne znate! Zapravo, ako mislite da nemate
problema, savjetujem vam da odmah odjurite iz mog ureda, sjednete u auto, odvezete
se doma, dotrčite u svoju kuću i odete ravno u spavaću sobu i zatvorite vrata. Tu klek-
nite na koljena i pomolite se: U čemu je stvar Bože? Zar nemaš više povjerenja u
mene? Daj mi neki problem!"
Dakle, kad sretnete nekog tko nema problema, ili je na odlasku, kao što kažu
autori Moći etičkog poslovanja, ili je klasični primjer čovjeka koji umišlja.

2. KAKVE L J U D E PRIVLAČITE

Promotrite malo svoje prijatelje i poznanike. Imaju li svi iste svjetonazore?


Slažu li se svi s vašim mišljenjem? Nemate protivnika, nema suprotnih miš -
ljenja? Divno! Osjećate se krasno! Uplovili ste u miran rukavac rijeke u kojem
možete uživati.
Problem je samo u tome što će se rukavac uskoro usmrdjeti. Postat će
močvara, jer ste izgubili tok, izgubili ste struju.
Naravno, svi se najbolje osjećamo s ljudima koji nas razumiju. Međutim, nije
moguće kvalitetno živjeti i zaista učiti od života ukoliko svi oko nas misle jed-
nako. Gdje je tu prilika za razgovor? Gdje je prilika za ispravljanje grešaka?
"Stvaran čovjek" (da uporabim nazivlje Stvaranja sreće) će se vrlo brzo zasititi
takve atmosfere. Spontano će tražiti razlike u stavovima i mišljenju. "Čovjek koji
umišlja" težit će upravo tome i ubrzo će se naći okružen ljudima koji nisu spo-
sobni naškoditi njegovom umišljanju.
Kao što kaže Stephen R. Covey: "Ako dva čovjeka imaju isto mišljenje, jedan
od njih je suvišan."
3. KRITERIJ SU REZULTATI
Nije lako otkriti umišljenost, isto kao što nije lako otkriti dobrog glumca. Zato je
korisno s vremena na vrijeme napraviti mali test. Kriterij testa je uspjeh. Možete
li postići nešto? Možete li ostvariti ono što ste zamislili, ili ste prepušteni na mi-
lost i nemilost slijepoj "sudbini"? Odredite svoje zadatke i izvršite ih. Ukoliko
možete ostvariti sve što želite, možete sa 100% sigurnosti utvrditi da ne umiš -
ljate!
Međutim, oprez! "Čovjek koji umišlja" će imati teškoća već kod postavljanja
zadatka. Naime, on ima sve što mu je potrebno i što bi sad tu trebalo dokazivati!
Takvom će biti najlakše ustvrditi da je već ostvario sve što je želio pa, prema
tome, nije "čovjek koji umišlja"!
Ipak, uspješnost mjerljiva konkretnim pokazateljima najbolji je dokaz protiv
mood-makinga.

N e zaboravite početnu postavku - umišljanje je pokušaj stjecanja kontrole


nad onim što nas ugrožava. Umišljanjem pokušavamo izbjeći povredu
glumeći daje nema. Predložene vježbe i načini uklanjanja kontroliranih sustava
i umišljanja pomoći će nam da više i bolje živimo u sadašnjem trenutku.
Mnogi psiholozi i drugi stručnjaci smatraju da se u prekidanju začaranog
kruga koji nastaje zbog potiskivanja i nepriznavanja boli nalaze odgovori na
mnoga pitanja. Primjerice, dr. Deepak Chopra u svojoj knjizi Tijelo i duh, rijeka
vječnosti (Ageless Body, Timeless Mind) također ističe važnost doživljaja boli u sa-
dašnjosti. On spominje četiri koraka koja je potrebno svladati da bismo ispravili
tu situaciju.
• Shvatite daje bol najosnovniji negativni osjećaj. Nije moguće živjeti u sa-
dašnjosti bez spremnosti da se bude povrijeđen.
• Osjećajte svoj doživljaj. Oduprite se porivu da poričete to što osjećate ili
da osjećaj pretvorite u ljutnju.
• Osobi koja vas je povrijedila, kažite što osjećate.
• Riješite se svojeg osjećaja i krenite dalje.
Dr. Chopra dalje nastavlja: "Ovo može izgledati kao vježba bola, ali je za-
pravo vježba slobode. Biti povrijeđen nije prijatno, ali je stvarno." Naglasak,
dakle, nije na bolu i povredi, već na slobodi i stvarnosti. Ukoliko ne potiskujemo,
ne izbjegavamo i ne glumimo, zapravo živimo stvarnost. Život u sadašnjem tre-
nutku tako postaje glavna metoda kojom izbjegavamo kontrolirane sustave i
umišljanje. Stoga je dobro pročitati 6. Zlatni ključ iz Stvaranja sreće (str. 75):

Sadašnjost je jedino mjesto gdje boravi sreća.


Sadašnjost oslobađa, prošlost i budućnost vezuju.
Od prošlosti se može učiti, budućnost se može mijenjati,
ali živjeti treba u sadašnjosti.
Postupci ne smiju biti zasnovani na prošlim utiscima.
Svaki novi dan, svaki novi trenutak, neka bude svoj.
Odbacite krivnju zbog prošlih pogrešaka.
Odbacite zabrinutost radi budućnosti.
Djelujte sada, i ne vezujte se za rezultate.
Oni su ionako spontana posljedica vaše aktivnosti.
Obavljajte stvari jednu po jednu. Kad se nečemu posvećujete
neka to u tom trenutku bude najvažnije na svijetu.
Nikad ništa nemojte "odrađivati". Ne žrtvujte sadašnjost radi budućnosti.
PREGLED POTRAGE

R adi boljeg razumijevanja kratko ćemo se osvrnuti na dosad obrađene teme


u svjetlu dijagrama od kojeg smo počeli (vidi si. 1 na str. 24). Kao što
vidite na slici 2, naše su teme poredane nešto drukčije, a također su
međusobno povezane.
Žrtva se osjeća bespomoćnom i traži smisao u kontroliranim sustavima.
Međutim, budući da se radi o nestvarnosti, o "kornjačinim nogama i pepelu od
trstike", kontrolirani sustavi ne izdržavaju udarce sudbine pa se ruše i vraća se
besmisao. Ponovno se vraćamo osjećaju žrtve. Ukoliko ne izađemo iz tog začara-
nog kruga, stalno ćemo se vrtjeti unutar pasivnog i aktivnog nižeg obrasca
ponašanja.
Na ovim razinama, najvažnije je razumjeti poruke koje primamo od prirode
u obliku određenih događaja i okolnosti vlastitog života. Kad se događa nešto
negativno, potrebno je pronaći svrhu tog događaja i zapitati se zašto se dogodio.
Pravi se izlaz, međutim, nalazi u doživljaju viših obrazaca. Žrtva može
prestati biti žrtva ukoliko ostvari svoju životnu misiju i "preskoči" potrebu za
patnjom. Vidjeli smo daje u tom procesu ključno učenje kojeg se maksimalno
ubrzava svjesnim okretanjem pažnje na poruke prirode. Učenje, napredak,
stvaranje - to je ono o čemu će u najvećoj mjeri biti riječi u sklopu četvrte teme o
stvaralačkoj duhovnosti.
Kontrolirani sustav se može razbiti tako da doživimo stvarnost kakva jest.
Život u sadašnjosti, doživljaj "tu i sada" te međupovezanost svih pojava u
svemiru daju novi osjećaj smisla koji nije nametnut (ne radi se dakle o našem,
unutarnjem, kontroliranom sustavu) već je otvoren evoluciji kojom upravlja
stvaralačka inteligencija prirode. Kako je upoznati, kako je doživjeti, kako je
slijediti - o tome ćemo govoriti tijekom treće teme o prihvaćanju, a osobito kad
se treća tema razvije iz Pripreme (1. dio) u Razgovor (2. dio).
Kao što vidite na dijagramu, treća i četvrta tema također su povezane i među-
sobno ovisne. Međutim, njihov odnos nije kružan niti uvjetovan, već ukazuje na
evoluciju čovjeka i razvoj osobnog odnosa sa stvaralačkom inteligencijom.
3 . TEMA - PRIHVAĆANJE

U tom trenutku u Siddharthi je prestala borba sa sudbinom,


prestao je patiti. Na njegovom se licu rascvjetala vedrina
spoznaje kojoj se više nije protivilo nikakvo htijenje, koja pre-
poznaje savršenstvo i suglasna je s tijekom zbivanja, sa strujom
života, puna suosjećanja, suradosti, predana tijekovima u
pripadnosti jedinstvu.
Hermann Hesse

M arko je u školi imao teškoća s učenjem. Smatrali su ga retardiranom


osobom. Međutim, uvijek je bio zainteresiran za religiju i duhovnost.
Kao mladić sudjelovao je na sastancima župe koju je vodio jedan iskusan i
mudar svećenik.
Jednog dana, nakon predavanja, Marko se požalio da on nije baš previše bis-
tar, da sigurno nije tako pametan kao svi ostali i da mu je teško pratiti temu o ko-
joj je riječ.
U tom trenutku, svećenik se naglo okrenuo prema njemu i oštro ga prekorio,
"Kako možeš biti tako pun sebe!"
Prisutni su bili pomalo šokirani jer se činilo daje Markov problem upravo
suprotan.
Svećenik je zatim s puno ljubavi objasnio Marku da je tijelo svemira kao
tijelo čovjeka i da u sebi sadrži razne organe. Zatim je nastavio:
"Marko, kad bi svi tvoji organi željeli postati oči, imao bi velikih problema.
Na posljetku, oči ne bi mogle gledati bez pomoći tvoga srca. I kako bi bilo da ne-
maš ruke, noge, uši ili nos? Tko može reći daje oko bolje od jetre? Tako, kad se
žališ da nisi dovoljno pametan, odbacuješ svoje jedinstveno, Bogom dano
mjesto u poretku svemira i to je, priznat ćeš, vrlo egoistično!"
KAD BISMO NAUČILI PRIHVATITI...

Odsada ne tražim sreće, jer sam sam sreća,


odsada više ne cvilim, ne odlažem ništa, ne trebam ništa,
neću se više tužiti na život medu četiri zida
i neću knjižnica, nećujetkih zamjeraka
jak i zadovoljan koračam slobodnim putem.
Zemlja: to je dovoljno meni.
Ne želim da sazviježđa dođu išta bliže,
ja znam da ona vrlo dobro stoje gdje god jesu,
znam da dostaju onima koji njima pripadaju.
Walt Whitman

ad bismo naučili prihvatiti ovaj svijet onakvim kakav jest potraga za smis-om
završila bi istog trena! Naš odnos s prirodom bio bi potpun, a komunikacija s
njom isto tako savršena. Prestale bi sve suvišne igre i umišljanja. Sva bi se

K patnja rasplinula kao mjehur od sapunice. Kornjačine noge ostale bi


kornjačine noge, a ne bi više služile kao potporanj nečije krhke
stvarnosti. Odjednom bi nam bilo jasno, kao što je bilo jasno Waltu Whitmanu,
da nije potrebno tražiti sreću negdje drugdje - sami smo sreća! Ne bismo
sanjarili o zvijezdama i tome kako da im se približimo - znali bismo da već
živimo s njima. Tada bi nam bilo dovoljno da jesmo upravo to što jesmo. Kad
bismo naučili prihvatiti ovaj svijet, znali bismo da čarolija postoji, ali da smo je
zaboravili. Jaki i zadovoljni koračali bismo slobodnim putem punim svrhe i
smisla, vođeni inteligencijom koja upravlja cjelokupnom evolucijom svemira.
Pozivam vas da mi se pridružite na putu do otkrivanja uređenosti i inteligen-
cije tamo gdje je dosad niste ni slutili. Zajedno ćemo otkriti u kakvom smo od-
nosu s naizgled slučajnim događajima. Pronaći ćemo svoje mjesto unutar
cjeline koju nazivamo svojim svemirom i sagledati je u drukčijem svjetlu.
Naučit ćemo prepoznati kretanje cjeline. Naučit ćemo kako je povezati sa svo-
jom vlastitom evolucijom i kako protumačiti putokaze koje nam priroda tako
susretljivo ostavlja.
Međutim, prije toga ćemo upoznati doživljaj najdubljeg prihvaćanja. 0
njemu već tisućama godina govore i pišu mistici i mudraci. To je doživljaj istin-
skog postojanja, bivanja koje nije određeno ni zapažanjem, ni osjećajima, ni in-
telektom ni egom. To je trenutak kad jednostavno jesmo, bez ostatka, ali i bez
primjesa; Ja ogoljen do krajnjih granica, potpuno sam i nezasjenjen, izvan utje-
caja bilo kakve kontrole; Ja, neograničen i čist. Naučit ćemo kako razumjeti taj
doživljaj i kako ga odvojiti od svih drugih doživljaja. Naučit ćemo kako ga pre-
poznati i, što je najvažnije, kako ga potaknuti. Upoznat ćemo se s njegovim
značajkama i shvatiti daje blaženstvo koje nas k njemu toliko privlači rezultat
potpunog prihvaćanja stvarnosti, bez tumačenja, bez prosudbe i bez nametanja.
Razgovor s prirodom može biti jedino iskren. Kad se nalazite oči u oči s njom
nema mjesta skrivanju, stidljivosti ili neistini. Ili ste potpuno otvoreni, baš takvi
kakvi jeste, ili ona s vama neće razgovarati. Štoviše, ako niste spremni prihvatiti
svijet oko sebe kakav jest, priroda vas neće počastiti svojim porukama. Ako niste
spremni prihvatiti sebe kakvi jeste, tada bi sve njene poruke bile uzaludne. U
oba slučaja, inteligencija prirode za vas gotovo i ne postoji.
Kako doći do onog što doista jesmo? Kako se prestati pretvarati?
Marko se nakon svećenikova objašnjenja nikada više nije žalio da nije dovolj-
no bistar. Očigledno, prijekor je bio dovoljan da prihvati svoj život onakvim
kakav jest (ili da barem počne razmišljati 0 tome).
Postići upravo to, na ovaj ili onaj način, glavni je sadržaj treće teme - teme 0
prihvaćanju.
Podložnost kontroliranim sustavima opća je značajka svih ljudi. Svatko je
sklon, bez obzira na sposobnosti, stvoriti određeni okvir za svoj život. On nas
štiti, iako nužno ne mora biti lijep i uzvišen. Jedini način da iz njega iziđemo je
da prihvatimo svoju pravu vrijednost - da budemo ono što doista jesmo.

ELEMENTI S P O Z N A J E
Da bismo razumjeli kako izgleda prihvatiti svijet, morat ćemo promijeniti našu
perspektivu. Bit te promjene nalazi se u stvaranju novog odnosa s prirodom, a da
bismo to mogli postići potrebno je promijeniti način na kojije zapazamo. Počet
ćemo sa zapažanjem onog što nam je najbliže, sa zapažanjem svog vlastitog ja.
Kao što ćete vidjeti, osnovna razlika između nižih i viših obrazaca ponašanja
nastaje upravo zbog promjene u tom zapažanju - ili, bolje je reći, zbog promjene
u svijesti. Zapravo ćemo pokušati promijeniti svoj kontrolirani sustav
zapažanja.
Kad se osjećamo kao žrtva ili pokušavamo kontrolom svladati probleme,
tada zapravo doživljavamo svijet kao prijetnju. Mi sami od njega smo odvojeni,
osjećamo se usamljenim, malim i beznačajnim.
Svaki zabrinut čovjek zapravo doživljava podvojenost između sebe i svijeta.
Primarni osjećaj je strah. "Ono drugo", svijet koji je izvan nas, ne poznajemo.
On prijeti, njegove su čudi nepredvidljive, a njegovi zakoni tako raznoliki da se
ponekad čine nelogičnim. Naša reakcija na takvu situaciju jest bespomoćnost ili
uzaludan pokušaj kontrole "onog drugog". Zapažanje da smo od svijeta odvo-
jeni i primarni osjećaj dualnosti uzrokom su nižih obrazaca ponašanja. No, je li
naše zapažanje zaista ispravno? Prenosi li ono stvarnost kakva ona jest?
Odavno je poznata izreka Tome Akvinskog: "Quidquid recipitur, ad modum
recipientis recipitur." U prijevodu: "Što se prima, prima se na primateljev
način." Svijet primamo našim zapažanjem. Ukoliko on izgleda podijeljen iz-
među nas i onog izvan nas, nije li, prema tome, ta podjela najprije nastala u
nama samima? Primateljev način, bez obzira na stvarnost kakva jeste, određuje
stvarnost primatelja.
Ista zamisao izražena je još ranije u vedskim spisima. Rg Veda (1:164:39)
kaže: "Ričo akšare parame vjoman", u slobodnom prijevodu "Znanje je različito
u različitim stanjima svijesti."
Pogledajmo sada kakav je to "primateljev način" odnosno kakvo je to "stanje
svijesti" koje nam prenosi poruku razdijeljenosti svijeta i nas, te stvara osjećaj
straha i prijetnje.
Očigledno je da se proces spoznavanja (primanja) odvija zbog postojanja tri
zasebna činitelja. Prvo, mora postojati subjekt koji prima. Zatim, mora postojati
objekt od kojeg se prima, a također mora postojati i neki proces kojim subjekt
prima objekt. Ja (subjekt) zapažam (proces) svijet (objekt). Ova tri elementa
mogu se ustanoviti u svakom procesu zapažanja odnosno doživljavanja.
Toma Akvinski nam, međutim, kaže da "primatelj prima na svoj način".
Kakvi su to načini na koji subjekt može doživjeti objekt?
Pitanje se ne odnosi na procese zapažanja, nego na ono što će subjekt od ob-
jekta doživjeti. Primjerice, subjekt (čovjek) može cvijet (objekt) promatrati (pro-
ces uključuje vidni podražaj), mirisati (njušni podražaj) ili dodirivati (taktilni
podražaj). To su raznoliki procesi doživljavanja i kao takvi stvaraju raznolike
doživljaje u subjektu. Taj doživljaj stvoren u subjektu mogli bismo nazvati zna-
njem. Međutim, kada se kaže da primatelj prima na svoj način, ne misli se na
raznolikost procesa kojima primatelj prima, već upravo na raznolikost znanja
koja će nastati iz istog procesa!
U centru pozornosti je dakle primatelj, subjekt. Ukoliko dva različita čovjeka
* U svojoj knjizi Stvaranje sreće detaljno sam pisao o doživljaju stvarnosti (3. poglavlje,
str. 29) te o stanjima svijesti (5. poglavlje).
osjete miris ruže, stvorit će se dva različita doživljaja, dva različita znanja. Jedan
će čovjek osjetiti ugodu, međutim, drugi bi mogao zaplakati jer ga miris pod-
sjeća na nešto tužno.
Upravo se tu, na razini primatelja, skriva razlog što neki ljudi doživljavaju
svijet kao prijetnju i prema tom doživljaju oblikuju svoju reakciju.
Zašto, dakle, doživljavamo objekte našeg zapažanja kao prijetnju subjektu,
kao prijetnju nama samima?
Odgovor na ovo pitanje neće uključivati površinske razlike nastale uvjetova-
nošću našeg doživljaja iskustvom. Sada nam nije važna razlika koja u poimanju
svijeta nastaje zbog, primjerice, trauma u djetinjstvu, loših iskustava i slično, već
nam je bitan proces koji se odigrava u samoj osnovi doživljavanja i na kojeg je
imuno vrlo malo ljudi.
Radi se o jednostavnoj činjenici da tijekom procesa doživljavanja objekt
"prekriva" subjekt. On ga skriva ili, kako to neki kažu, u njega se utiskuje.
Ukoliko vam nije jasna ova tvrdnja, zapitajte se gdje ste i kada doživjeli sub-
jekt sam po sebi? Na ovo pitanje većina ljudi će reagirati zbunjeno. Što znači
"doživjeti subjekt sam po sebi"? To izgleda gotovo nemoguće.
Kad nešto doživljavamo, uvijek doživljavamo i neki objekt. Bez obzira radi li
se o gledanju, slušanju, dodirivanju itd. ili pak o mišljenju, zamišljanju ili
maštanju, uvijek je u pitanju neki objekt kojeg doživljavamo. Gledamo pred-
mete oko sebe, slušamo zvukove, mislimo o sutrašnjem danu, zamišljamo slike i
događaje, maštamo o odmoru na moru...
Upravo o tome i jest riječ! Gdje je naše ja? Kuda se ono izgubilo kad tako
činimo? A tako činimo stalno. Čak i ako razmišljate o samom sebi, opet niste
doživjeli sebe. Samo ste sebe postavili kao objekt svojih misli.
Ako, dakle, svaki put kad nešto činite, zapravo gubite svoje ja, nije li prirodno
da se osjećate ugroženim? Nije li prirodno da na sve te objekte koji vam oduzi-
maju vaše ja, gledate kao na neprijatelja? Ovdje, na ovoj dubokoj razini
zapažanja, skriva se razlog našeg osjećaja odvojenosti, straha i nesigurnosti.
Međutim, odvojenost prvobitno nije nastala između subjekta i objekta, već unu-
tar subjekta samog. Jaje odvojen od samog sebe. Strah i nesigurnost prirodna su
posljedica te prvobitne odvojenosti.
To je, dakle, taj "primateljev način"! Stvarnost se doživljava takvom kakvi mi
u sebi jesmo. Dualnost između nas i svijeta samo je preslika nemoguće dual-
nosti između "ja koji doživljava" i "ja kojeg zapravo nema"!
Taje dualnost "nemoguća" zato jer u stvarnosti ne postoji. Ja postoji. Ja ne
može nestati, jer bez njega nema nikakvog doživljaja, nikakvog primanja. Situa-
cija u kojoj ga prividno nema, nije stvarna. Budući da osjećaj odvojenosti iz-
među nas i svijeta nastaje upravo zbog nje, ni on nije stvaran.
Na ovaj smo način ustanovili da niži obrasci ponašanja nastaju zbog slabosti
subjekta da održi svoj identitet u procesu stjecanja znanja. Budući daje ja izgub-
ljen u svakom susretu s objektom, započinje proces poistovjećivanja s objektima
koji na kraju završava kontroliranim sustavima ili umišljanjem.
Kad budete imali vremena i želje provjeriti kako djeluje taj proces pois-
tovjećivanja možete napraviti sljedeću vježbu. Uzmite bilježnicu i na prvu
stranicu napišite: JA SAM... Zatim u svaki sljedeći red ispisujte svoje odgovore,
odnosno dopunite prvu rečenicu. Vjerojatno ćete početi sa svojim imenom, pa
će prva rečenica primjerice glasiti: "Ja sam Josip Novak". Zatim ćete prijeći na
zanimanje ili porodičnu ulogu (zavisi od toga što vam je važnije) pa ćete napi-
sati: "Ja sam liječnik", ili "Ja sam otac". Nakon toga ćete početi pisati ostale
svoje značajke, od tjelesnih do karakternih. Negdje tamo oko petnaeste ili
dvadesete rečenice zapast ćete u teškoće. Ponestat će vam riječi i zapitat ćete se
tko ste vi zapravo?
Iako su neke popularne tehnike samoostvarenja zasnovane na takvim i
sličnim pitanjima uz grupni rad, na ovaj način teško da ćete doći do odgovora.
Na kraju, odgovor se i ne može izraziti riječima. Ova je vježba ipak korisna jer
ćete osvijestiti svoj, poseban način i redoslijed poistovjećivanja, a istodobno ćete
dobiti pouzdanu listu onoga što niste!
Kako riješiti ovu situaciju? Još jednom, bit problema je u slabosti našeg ja
koje se gubi u procesu stjecanja znanja, dakle u dodiru s objektom. Objekt je
snažniji, zasjenjuje subjekt. Subjekt je izgubljen i počinje potraga za njim.
Jedino dostupno mjesto je svijet objekata, vanjski svijet. Međutim, taj je postu-
pak pogrešan. Ja se ne nalazi vani, već unutra. Ukoliko bismo ga mogli ojačati,
tako da ne nestane kad se susretne s objektom, mogli bismo održati svoj iden-
titet i izbjeći potrebu za lažnim poistovjećivanjem. To bi bila promjena "u svi-
jesti", promjena "primateljevog načina", koja bi omogućila da svijet oko sebe
doživimo drukčije. Da bismo ojačali svoje ja, moramo najprije znati što je i
kakav je, moramo ga najprije doživjeti.

POTRAGA ZA S U B J E K T O M
Uostalom, kad bi i htjela, ne bi znala naći zgodnih riječi ili usporedbi da izrazi tako
uzvišenu misao i tako nježan duhovni osjećaj. Koliko god, dakle, duša željela da se
izrazi i da izmisli riječi za to, uvijek bi ta mudrost ostala tajnovita i neizreciva. Budući
da je spomenuta mudrost tako općenita, jednostavna i duhovna, da nije došla u ra-
zum predvođena kakvim osjetnim znakom ili slikom, slijedi da osjeti i mašta (jer ta
spoznaja nije kroz njih ušla) ne znaju o tome ništa niti je mogu predstaviti, premda
duša jasno vidi i uživa tu slatku i uzvišenu mudrost. Događa se kao kad bi netko vidio
prvi put neku posve novu stvar, a da nikad nije vidio nešto slično: sigurno, premda bi
vidio i uživao, ne bije znao imenovati niti reći stoje, koliko god se trudio daje shvati.
Ako se to događa i onda kada se radi o stvari koja se opaža osjetilima, koliko manje će
se moći iskazati ono što se pomoću osjeta ne opaža? ...Tada ponor mudrosti uzdiže i
jača dušu postavljajući je na žilu kojom teče ljubavno znanje, te joj tako daje upoznati
ne samo da je svako stanje stvora nisko s obzirom na ovo najuzvišenije božansko
shvaćanje nego kako su niski, nedostatni i na neki način neprikladni svi izrazi i riječi
kojima se u ovom životu raspravlja o božanskim stvarima.
Sveti Ivan od Križa

Ovako zbori Ivan od Križa, kršćanski mistik. Međutim, o čemu on to govori?


Kakva je to mudrost koja uvijek ostaje "tajnovita i neizreciva"? Kakva je to "uz-
višena misao" i "nježan duhovni osjećaj" koji je tako jednostavan, a opet tako
opći i univerzalan? Ivan od Križa govori o mističnom iskustvu zajedničkom
svim ljudima svijeta. On govori o doživljaju koji često zauzima središnje mjesto
u nauku velikih duhovnih tradicija.
O doživljaju transcendiranja ili prekoračenja opširno sam pisao u drugim
knjigama. U ovom trenutku, uz sve svoje druge dobrobiti, on je važan kao temelj
stvarnog doživljaja svijeta koji jedini omogućuje ispravnu komunikaciju s priro-
dom.
Kako transcendirati? Razmišljanjem? Teško. Razmišljanje o nečemu pred-
stavlja proces kojim stječemo znanje. Taj proces predstavlja neku djelatnost, a u
trenutku prekoračenja djelatnost se zaustavlja. Nije moguće transcendirati mis-
leći o tome. Primjerice, "Ja ću sada zaustaviti svoju djelatnost, sve misli će
prestati - eto, sada transcendiram". Ili, razmišljanjem o značajkama transcendi-
ranja. Ne transcendira onaj kojemu je osobito ugodno, osjeća blaženstvo i sada
sam sebi kaže da se nalazi u stanju čistog subjekta; ili onaj koji ne filozofira pre-
više, jednostavan je i trenutno se ne napreže. Sve to mogle bi biti posljedice
transcendiranja. Međutim, mogu li se one iskoristiti kao put do samog iskustva?
Postoje mnogobrojne škole duhovnosti koje smatraju daje to moguće. Raz-
vijene su tehnike koje oponašaju posljedice doživljaja prekoračenja ili njegove
značajke. Najčešće je riječ o tri vrste takvih tehnika:
(1) tehnike koncentracije,
(2) tehnike kontemplacije
(3) tehnike meditacije
Potrebno je istaknuti da na ove tehnike sada gledamo s razine iskustva trans-

* Sveti Ivan od Križa, Tamna noć, II, iz 18. poglavlja, prijevod Andrije Bonifačića,
Svmposion, Split, 1983. Navedeno i u: William James Raznolikosti religioznog iskustva,
Naprijed, Zagreb, 1990. str. 278.
cendiranja, a ne s razine drugih dobrobiti koje ove tehnike same po sebi mogu
dati. Tako će primjerice tehnike koncentracije biti nezamjenjive u razvoju spo-
sobnosti uma i intelekta, ali i kao sredstvo usmjeravanja i aktiviranja snage
pažnje. Tehnike kontemplacije bit će nezamjenjive u pogledu stjecanja razu-
mijevanja i potrebnih uvida, ali i kao sredstvo oživljavanja određenih sadržaja
naše svijesti (prilikom, primjerice, pozitivne sugestije ili afirmacije). Tehnike
meditacije bit će nezamjenjive kao sredstvo opuštanja ili uklanjanja stresa.
Usprkos tome, što se tiče doživljaja prekoračenja, djelotvornost takvih teh-
nika je pod upitnikom. Tehnike koncentracije oponašaju prestanak djelatnosti
tijekom transcendiranja. Kako nema djelatnosti (proces je nestao), hajde da naš
duh usmjerimo samo na jednu misao ili vanjski objekt i tako ga umirimo.
Tehnike kontemplacije bave se razmišljanjem o nečemu. Ivan od Križa kaže
kako njegovo iskustvo, "uzdiže i jača dušu postavljajući je na žilu kojom teče lju-
bavno znanje". Rezultat doživljaja prekoračenja očigledno je i "životna mu-
drost". Ako je tome tako, hajde da o njoj razmišljamo, daje steknemo na razini
našeg intelekta, da, barem tijekom vježbe, oponašamo kako izgleda željeni
doživljaj.
Kombinacija vježbi koncentracije i kontemplacije rezultirala je raznim teh-
nikama sugestije (sadržaj + usmjeravanje pažnje) koje zapravo oponašaju ugodu
stečenu doživljajem prekoračenja.
Zanimljivo je da ponekad takve tehnike zaista omoguće istinski doživljaj, ali
on se javlja nakon dugotrajne prakse. Nekome tko mjesecima -više sati dnevno
-vježba koncentraciju, dakle, namjerno i silom umiruje svoj duh, odjednom se
može dogoditi da doživi prekoračenje, da njegov duh sklizne iz okova volje ko-
jim je pritisnut i jednostavno "pobjegne" u područje ugode, u područje koje je
potpuno bez napora.
Valja, međutim, zapaziti da taj događaj nije rezultat same tehnike koncentra-
cije, već prestanka tehnike. Kad se uočila ova činjenica, neke su škole razvile
upravo zabavne metode transcendiranja (točnije oponašanja transcendiranja).
U svezi toga često se u mislima nasmijem šali koju mije ispričao jedan stari pri-
jatelj. Radi se o "budističkoj" metodi brzog transcendiranja (budističko je
podrijetlo, naravno, upitno!). Metoda savjetuje da na nogama nosite za dva
broja pretijesne cipele. Ne skidate ih uopće, čak ni kada se odmarate. Tek nakon
nekoliko dana dozvoljava vam se da ih skinete. Zajamčeno vam je da ćete
doživjeti blaženstvo ravno onome tijekom doživljaja prekoračenja!
Koncentracija i kontemplacija, dakle, ne mogu izravno doseći stanje pre-
* Naziv "kontemplacija" ovdje se rabi u smislu razmišljanja o nečemu. Za nekoga tko
razmišlja, u svakodnevnom se govoru uobičajilo reći da "meditira". Međutim, ovdje je
potrebno razlikovati "meditaciju" kao tehniku koja se odnosi na poseban način
"razmišljanja", zapravo na prestanak razmišljanja.

koračenja. Jednostavno, u njih je nužno uključeno održavanje trostrukog pro-


cesa stjecanja znanja (subjekt-proces-objekt).
Što je međutim s trećom vrstom tehnika, s tehnikama meditacije? Prije
svega, potrebno je još jednom istaknuti da tehnike meditacije nije moguće prih-
vatiti kao skupni naziv. Često se iza riječi meditacija krije koncentracija ili kon-
templacija. Međutim, kad smo jednom uklonili sumnju da se - u odnosu na
neku posebnu tehniku radi o tome, u čemu je posebnost tehnika meditacije?
Ključna riječ u ovom je slučaju - prihvaćanje. Meditacije, ukoliko su medita-
cije, a ne koncentracije ili kontemplacije, u biti zapravo prihvaćaju postojeće
stanje.
Poslušajte još jednom riječi Ivana od Križa: "Događa se kao kad bi netko
vidio prvi put neku posve novu stvar, a da nikad nije vidio nešto slično: sigurno,
premda bi vidio i uživao, ne bi je znao imenovati niti reći stoje, koliko god se tru-
dio daje shvati."
Iako se ovaj opis odnosi na osjećaj začudnosti pred nečim što doživljavamo, a
jednostavno ne možemo izraziti pa čak niti pojmiti razumom, on zapravo uka-
zuje i na metodu.
Ključna tehnika meditacije sastoji se u tome da nešto prihvatite, doživite, za-
pazite, a đa o tome ne donosite sud, da se u to ne miješate.
Po mom mišljenju tehnike meditacije vode nas najbliže doživljaju pre-
koračenja. One u nama potiču stanje prijemčivosti na jednostavno bivanje^
Doživljaj čistog ja jest doživljaj bivanja bez djelatnosti. Ne postoje misli koje bi
nas uznemiravale, ne postoji intelekt koji bi odlučivao i sudio, ne postoje os-
jećaji koji bi nas zasjenili.
PRIJEDLOZI ZA VJEŽBANJE - IV

TRANSCENDIRANJE U PRAKSI
...daje moguće spoznati Božansko izravnom intuicijom višom
od intelekta koji raspravlja - to je poznato svim velikim religi-
jama svijeta. Filozofa koji je zadovoljan samo znanjem o
krajnjoj Realnosti - teoretski i po čuvenju - Buddha uspoređuje
s pastirom koji čuva tuđu stoku... (a Muhamed) s
magarcem koji nosi tovar knjiga.
Aldous Huxley

Praktičare unaprijed upozoravam da je najbolji način učenja ispravne tehnike


transcendiranja osobni kontakt s iskusnim instruktorom. U međuvremenu,
predložit ću vam i opisati nekoliko tehnika koje za svoj prvenstveni cilj imaju
doživljaj prekoračenja. Prije svega želio bih istaknuti njihove bitne značajke.
1. Nenapornost
Sve tehnike koje izravno vode do transcendiranja zapravo su lake. Najvažniji
naputak najčešće je - ne čini ništa!
2. Prihvaćanje bez analize
Većina naputaka odnosi se na prihvaćanje sadašnjeg trenutka, onog što je tu i
sada, bez analize, bez očekivanja i bez miješanja.
3. Uporaba zvuka
Ukoliko uopće postoji "sredstvo" kojim se transcendira, najčešće je to zvuk ili
riječ.

Evo jednog starog naputka za "Molitvu srca" koji se pripisuje autoru ime nom
Hesvchius iz petnaestog stoljeća: "Sjedni sam i u tišini. Spusti glavu, obori oči,
diši nježno i zamisli da gledaš u svoje srce. Prenesi svoj um, svoje misli, iz glave u
srce. Kad izdišeš, kaži: 'Gospodine Isuse Kriste, smiluj mi se'. Kaži to nježno
pokrećući usne, ili u sebi. Pokušaj sve druge misli ostaviti po strani. Budi miran,
strpljiv i ponavljaj taj proces vrlo često."
U ovom naputku mogu se prepoznati sve bitne značajke dobre meditacije.
Mirnoća, strpljivost, i nježnost izvođenja ukazuju na nenapornost. Autor nas
savjetuje da sve druge misli ostavimo po strani, da ne analiziramo ništa, da ne
razmišljamo ni o čemu, dakle, da prihvaćamo. I na kraju, tu je i izgovaranje od-
nosno mišljenje predložene rečenice.
Želio bih iznijeti i neke napomene o uporabi zvuka. Zašto zvuk? Zašto riječ?
Zašto ne slika, ili neki drugi podražaj? Za to se može navesti nekoliko razloga.
Onaj očiglednije taj što nam uporaba zvuka omogućuje da zatvorimo oči. Taj
postupak nas okreće prema unutra, dozvoljava nam da se nekako odvojimo od
vanjskog svijeta i da se više pozabavimo sobom. Eto kako to izražava Meister
Eckhart, još jedan poznati kršćanski mistik: "Slušanje više unosi, gledanje na-
protiv više van upućuje, barem djelatnost gledanja kao takva. I zato ćemo mi u
vječnom životu biti puno blaženiji pomoću slušanja nego pomoću gledanja. Jer
se slušanje vječne Riječi zbiva u meni, a čin gledanja odlazi od mene..."
Slično se može reći i za druge osjete, primjerice taktilni. Uporaba dodira ili
kretanja opet nas nekako više usmjerava prema van, na uobičajene "svjetovne"
aktivnosti. Primjerice, meditacija u kretanju znači da nismo mirni u tijelu, a
zbog bliske povezanosti duha i tijela, kretanje tijela potaknut će i kretanje duha i
tako otežati proces transcendiranja koji u sebi predstavlja smirivanje duha.
Usprkos tome, postoje meditacije na slike ili oblike, na dodir, pa čak i na
miris. (Vještog i upornog praktikanta meditacije na okus mogli bismo nazvati
gurmanom!)
Međutim, osim tih praktičnih razloga postoji i dublji razlog zbog kojeg zvuk,
odnosno slušanje, zauzima posebno mjesto medu osjetima. "U početku bijaše
riječ" biblijskaje potvrda prednosti zvuka pred, primjerice svjetlom koje je došlo
poslije. Za indijske Vede, izvor i nadahnuće mnogobrojnih duhovnih tradicija i
učenja, kaže se da su ih njihovi rišiji (vidioci) zapravo čuli. Vede se prenose zvu-
kom, živom riječju. U trenutku pojave pisma one su zapisane, ali kaže se da to
nije bilo učinjeno bez oklijevanja jer pisana riječ nije u stanju prenijeti zvučni
učinak izgovorene riječi odnosno, u ovom slučaju, pjevanja ili recitiranja.
Mnogi predstavnici izvornih vedskih porodica zaziru od zapisivanja jer smatraju
da se mnogo vedskog znanja izgubilo upravo zbog toga. Još i danas, indijskipan-
diti (čuvari tradicije iz porodica brahmana) prenose Vedu iz koljena na koljeno
isključivo usmeno. Da bi to učinili što djelotvornije razvili su temeljite načine
zapamćivanja i najmanjih nijansi zvuka koje njihovi nasljednici uče još u
* Sto se tiče prvih naputaka o usmjeravanju pozornosti (čak i zamišljenog pogleda) na
područje srca, zanimljivo je da slične načine rabe neke škole joge pri usmjeravanju
pozornosti na takozvanu srčanu čakru (anahata čakru) - energetski centar smješten u
području srca.
**Meister Eckhart, Knjiga božanske utjehe, Naprijed, Zagreb, 1991., str. 310.
nježnoj dječjoj dobi.
A evo kako Veda sama objašnjava to prvenstvo zvuka nad ostalim po-
dražajima. Cijeli je svijet sastavljen od pet elemanta ili mahabhuta. To su zemlja,
voda, vatra, zrak i prostor ili eter (akaša). Svakoj od tih mahabhuta pripada po je-
dan osjet. Zemlji pripada miris, vodi okus, vatri vid, zraku dodir, a akaši zvuk.
Logika iza toga je sljedeća: akaša se ne može ni dodirnuti, ni vidjeti, ni okusiti, ni
pomirisati. Ona je izvan (transcendentalna je) "običnih" elemenata. Zato njoj
pripada preostali osjet slušanja odnosno pripada joj zvuk. Ostale mahabhute
slijede redom: zrak se može kretati pa ga možemo čuti, ali i doživjeti dodirom
(ali ga ne možemo vidjeti, okusiti ili omirisati); vatra se može čuti, dodirnuti, ali
i vidjeti (ne može se okusiti niti omirisati); voda se može čuti, dodirnuti, vidjeti
ali i kušati (mirisa nema) i na kraju, zemlju možemo doživjeti sa svih pet osjeta,
pa joj kao znakovit pripada osjet mirisa. Tako zapravo postoji hijerahija među
osjetima. Onaj najbliže transcendentalnomje slušanje. Zatim slijede: dodir, vid,
okus i miris. Miris je najkonkretniji, pripada elementu zemlji i stoga je
"najdalje" od transcendentalnog.
Primjerice, Patjanđali u svojim Joga sutrama, kad se bavi načinima razvoja
profinjenih osjetila, najprije pristupa sluhu, a tek nakon toga redom svim os-
talim osjetima do mirisa. Dakle, ako treba postojati medij za transcendiranje
onda je najpogodnije slušanje, odnosno zvuk.
Što se tiče sustavnih podučavanja transcendiranju valja spomenuti transcen-
dentalnu meditaciju (TM). Ovu je meditaciju prije pedesetak godina na Zapad
donio Indijac Maharishi Mahesh Yogi.
Prije nekoliko godina dr. Deepak Chopra počeo je podučavati meditaciju pri-
mordijalnim zvukom (PSM -primordial sound meditation).
Osobno već desetak godina podučavam Integralnu meditaciju, jednu od naj-
osobnije prilagođenih tehnika meditiranja uopće.
Postoji još nekolicina tehnika zasnovana na sličnim načelima, ali ih doista
nema mnogo. Većina drugih tehnika na ovaj ili onaj način pripada skupini kon-
centracija ili kontemplacija. O tome možete čitati u drugim knjigama. Ovom
prigodom želio bih vam detaljnije predstaviti jednu od rijetkih autentičnih
meditacija transcendiranja koje su ponikle na Zapadu. Radi se o Oblaku ne-
spoznatljivog - kršćanskoj meditaciji podrijetlom iz srednjeg vijeka.

OBLAK N E S P O Z N A T L J I V O G
Oblak nespoznatljivog potječe iz četrnaestog stoljeća, a autor je nepoznat.
Jedan od preduvjeta za vježbanje je "sklonost toj vrsti molitve": "...dok namjer-
nik moli ili meditira o misteriji Kristova života, stalno je odvučen iznad riječi,
slika i zamisli do bezoblične Božje nazočnosti, tame ili oblaka nespoznatljivog".
To područje je tamno i nespoznatljivo samo za intelekt i moć zamišljanja, ali
ne i za dušu. Snagu koja odvlači dušu do tog mjesta Oblak naziva ljubav, jer
"jedino ljubav može spoznati Boga".
Za početak vježbe Oblak savjetuje:
"...uzdigni svoje srce k Gospodinu na nježnoj struji Ljubavi, želeći ga zbog
Njega samog, a ne zbog Njegovih darova ... usmjeri svu svoju pažnju i želju na
Njega i neka to bude jedina briga i sadržaj tvog uma i srca... zaboravi sve ostalo, a
svoje misli i želje odvoji od Božjih stvorova i njihovih poslova."
Dakle, savjetuje nam da se ne bavimo nikakvim "konkretnim" sadržajem
(potrebno je odvojiti "misli i želje od Božjih stvorova i njihovih poslova"), već da
slijedimo nježnu nit Ljubavi. Ona će odvesti dušu do Oblaka nespoznatljivog koji
nije dostupan riječima odnosno djelima.
Osim tog posebnog stava, Oblak savjetuje uporabu riječi koja nas štiti od do-
laska neželjenih misli, odnosno usmjeravanja pažnje na "Božja stvorenja", a ne
na Boga samog:
"Prigrli čvrsto tu riječ u svom srcu tako da ga nikad ne napusti što god se zbi-
valo. Ova riječ treba biti tvoj štit i tvoje koplje jahao ti u miru ili ratu. Ta će ti riječ
pomoći da se boriš s oblacima i tamom koja je nad tobom. Tom ćeš se riječju
suprotstaviti mislima svake vrste i odvući ih iza oblaka zaborava. Nakon toga,
ako se pojavi bilo kakva misao... odgovori joj tom riječju i nijednom drugom."
Riječ dakle služi kao utočište i spas od napasti da se bavimo mislima koje bi
se mogle pojaviti. Ta riječ treba biti kratka-, jednosložna ili dvosložna, primjerice
"Bog" ili "Ljubav".
Oblak strogo napominje da se ona ne rabi poradi njenog značenja, dakle za
razmišljanje. Dopuštena je sloboda izbora riječi. Sila koja nas vodi k Bogu već će
odrediti što je za nas najbolje. Važno je samo da je pravilno rabimo. Riječ ima
funkciju odvlačenja od ometanja, a ne da mislimo o sadržaju koji ona predstav-
lja. Riječ se izgovara vrlo tiho, ali najbolje posve u mislima i pritom se ne
smijemo naprezati ili usmjeravati pozornost; samo je nekoliko puta lagano izgo-
voriti ili pomisliti.
Oblak snažno naglašava nenapornost procesa. Sila koja nas vodi do našeg iz-
vora djeluje sama od sebe, potrebno je prepustiti joj se. Ukoliko se naprežemo
na bilo koji način, zapravo namećemo svoju volju Božjoj volji. Ljudi koji tako
čine, kaže Oblak, pate od "duhovnog ponosa" i zbog silnog naprezanja mogu
naškoditi svom tjelesnom i mentalnom zdravlju. Tako Oblak u praksu uvodi
sam smisao riječi kršćanske molitve "Budi volja Tvoja!"
Misli koje dolaze tijekom vježbe Oblak pripisuje "zlu koje je čovjek počinio" i
koje, odlazeći, privlače pažnju vježbača. One mogu biti snažne i uporne pa pos-
toji opasnost da se zbog njih odustane. Oblak nam savjetuje da budemo strpljivi
jer je "spasenje vrlo blizu".
Smetnje mogu biti loše i dobre. "Dobre" smetnje uključuju misli o milosti
Božjoj, o Isusovoj svetosti, o anđelima ili svecima. Sve to su, kaže Oblak, dijelovi
Boga koji je cjelina i kao takvi također trebaju biti odbačeni!
Kako često meditirati? "U ljubavi ne može biti mjere", kaže Oblak. "Želio bih
da nikad ne prestaneš s tim." Ove je naputke autor Oblaka očigledno namijenio
monasima i svećenicima koji žive odvojeno od svijeta.
Rezultati vježbe? Oni su nezamjenjivi i zaista obuhvatni, pa im Oblak pos-
većuje dosta prostora. Čovjekov duh ojačan je i pročišćen više negoli zbog bilo
čega drugoga; javlja se snažna intuitivna svjesnost o svemu duhovnom i svjetov-
nom, a da se pozornost ne posvećuje ničem pojedinačno. Ponašanje postaje jed-
nostavno i skromno, lice se mijenja i zrači ljubav, a cijela osobnost postaje
privlačna. Stječe se sposobnost razumijevanja drugih i sposobnost pružanja ut-
jehe. Govor postaje smiren i pun uvjerenja. Čak i rođaci i susjedi imaju koristi
od vježbe; štoviše Oblak kaže da ova vježba ublažava patnje i "dušama u čis-
tilištu", te da ništa drugo nije od takve koristi bilo kome, živom ili mrtvom!
Očigledno je daje autor Oblaka imao veliko povjerenje u vježbu koju prepo-
ručuje. Kako smo i sami zaključili daje doživljaj transcendiranja- doživljaj čis-
tog subjekta ili svijesti po sebi - osobito bitan u promjeni našeg zapažanja svijeta,
"primateljevog načina" kako je to izrazio Toma Akvinski, možemo se složiti da
on zaista mijenja sve, od naše osobnosti pa do našeg ponašanja.

Tehnike transcendiranja imaju velik značaj u duhovnom rastu svakog po-


jedinca. Međutim, u ovom su nam slučaju važne isključivo zbog povećanja
spremnosti za sinkronističke događaje koje ćemo uskoro opisati. Jedino će mi-
ran duh biti sposoban doživjeti tanahne promjene u svom vlastitom djelovanju i
zapaziti nježne poticaje iz okoline. Uznemiren i rastresen duh bavi se samim so-
bom. Problemi koji ga zaokupljaju onemogućuju mu da bude otvoren poru-
kama koje dolaze od prirode. Tijek komunikacije je ometen i mi smo ostavljeni
sami sebi, kao da smo odsječeni od središta. Ako želite uspješno komunicirati s
inteligencijom prirode, morate znati kako transcendirati. Štoviše, morate to
činiti redovno i stalno.
TEHNIKE PAŽNJE
Jedan je čovjek upitao zen majstora zvanog Ikkyu:
"Majstore, bi li za mene napisao neka načela vrhunske mudrosti?"
Ikkyuje odmah kistom napisao riječ "pažnja".
"To je sve?" začudio se čovjek. "Ne bi li štogod dodao?"
Ikkyuje tada dvaput napisao: "Pažnja. Pažnja."
"Pa", čovjek je već bio uznemiren, "zaista ne vidim
neku dubinu ili tanahnost u tome što si napisao."
Nato je Ikkyu tri puta napisao istu riječ: "Pažnja. Pažnja. Pažnja."
Već napola ljut, čovjek je uzviknuo:
"Ma što uopće znači to - "Pažnja"!"
Ikkyuje nježno odgovorio: "Pažnja znači pažnja."

Tehnike meditacije dovode nas najbliže iskustvu prekoračenja. One nas


najbolje za njega pripremaju. Međutim, samo iskustvo dolazi spontano, bilo da
je u pitanju tehnika ili ne. Najuspješnije tehnike su one koje u praksu najus -
pješnije uvode načela koja predstavlja i samo iskustvo. Zapravo, tek bi tehnika
ne-tehnike, dakle tehnika u kojoj se ništa ne radi, bila izravni put do transcendi-
ranja. Nije potrebno mnogo razmišljanja pa da nam na um padne zamisao da
transcendiranje zapravo i ne zahtijeva tehniku.
Jedan od najvećih učitelja koji su iz Indije stigli na Zapad, Krishnamurti,
smatrao je da su sve tehnike samo daljnja prepreka za nezasjenjeno, čisto
iskustvo postojanja. Tvrdio je da nas sustavi meditacije s manirama, tehnikama,
tradicijama i uvjetima samo tjeraju da zamijenimo jedan oblik privida drugim.
Podučavao je da smo u stanju stalnog mentalnog sukoba kao rezultata
usporedbe onoga što jest i onoga što bi trebalo biti. Kao posljedica toga, skri-
vamo se u moru navika, mehaničkih ponavljanja, u snovima o budućnosti i
sjećanjima; ne živimo u sadašnjem trenutku. Krishnamurti je savjetovao vrstu
"meditacije otvaranja" -jasnog i izravnog zapažanja sadašnjosti, bez nametanja
imena, zamisli i naviknutog zapažanja vlastitog iskustva.
U tom smislu, možda je najvažnije ono transcendiranje koje dolazi sasvim
spontano, izvan vježbe, u aktivnosti.
U Stvaranju sreće opisao sam kako izgleda takvo transcendiranje. Izjave um-
jetnika, pisaca, športaša, ali i običnih ljudi potvrđuju da se to može dogoditi bilo
kada. Transcendirati se može u trenutku kad vas netko svojim postupcima
dovede do stanja zadivljenosti koju ne možete objasniti intelektom
(mađioničarska predstava), zatim, kad se nađete pred nekim prekrasnim objek-
tom koji vam "oduzme dah", a može se i u sasvim običnim, svakodnevnim situa-
cijama.
Možemo li, osim vježbanja neke od tehnika transcendiranja, učiniti nešto da
bismo potakli takva iskustva? Kad smo zauzeti vanjskim svijetom, objekti
neprestano zasjenjuju naše "ja", privlače našu pažnju i odvlače nas "van".
"Ne zahtijevam od vas velika i ozbiljna razmatranja", kazala je svojim učeni-
cima sv. Tereza Avilska. "Zahtijevam samo da promatrate."
Željela ih je podučiti duhovnom iskustvu i uputila ih je da promatraju. Uko-
liko netko može potpuno ispuniti tu zadaću, zapravo je prenio doživljaj trans-
cendiranja u aktivnost.
"Promatrati" u ovom slučaju ne znači samo nešto gledati. "Promatrati" za-
pravo znači biti neuključen, odvojiti sebe od događaja i, na posljetku, osloboditi
onog koji promatra - svoj "ja" - od objekta promatranja. To također znači ne su-
diti o onom što se doživljava i ne tumačiti to što se doživljava.
Vjerujem da se mnogi sjećaju knjige Otok Aldousa Huxleya. Radnja se odvija
na otoku, u maloj otočkoj državici, uređenoj idealno, u kojoj ljudi žive po nače-
lima životne mudrosti. Sjećate li se što su kričale papige na njegovom otoku, toj
oazi savršenstva usred nemirnog svijeta? Kričale su: "Pažnja. Pažnja." i "Tu i
sad. Tu i sad". Huxley je u glas papiga ugradio stalno upozorenje i naputak o
tome kako treba živjeti. Papige su ga neumorno ponavljale. Njihovo kričanje
stalno je bilo prisutno i podsjećalo ljude na ono što trebaju činiti. Naputak je za-
pravo vrlo jednostavan: trebalo je biti pažljiv, trebalo je živjeti tu i sad, u sadaš-
njem trenutku. Na otoku zapravo nije bilo mogućnosti da se upletete u tu-
mačenje sadašnjosti. Ukoliko ste to učinili začas bi vas neka papiga vratila u sa-
dašnjost svojim: "Pažnja. Pažnja", "Tu i sad. Tu i sad".

PODSJEĆANJE NA TU I SAD
Ukoliko bismo željeli stalno se podsjećati na potrebu života u sadašnjem tre-
nutku, teško da si možemo priuštiti svoju papigu! Međutim, postoje i drugi
načini. Tehnika pažnje koju vam predlažem može imati razne oblike. Izaberite
ono što vam se čini prihvatljivo.

i. ZLATNI KLJUČEVI
Svaki dan i svaku aktivnost započnite podsjećanjem daje potrebno živjeti u sa-
dašnjem trenutku. Učinite to na način koji vam odgovara. Primjerice, pročitajte
Zlatne ključeve broj 6. i broj 13. Čitajte ih tako da nakon svake rečenice nekoliko
sekundi zastanete. Možete ih pronaći u Stvaranju sreće, a ovdje vam ih
predlažem u prvom licu.
Zlatni ključ broj 6: ŽIVIM U SADAŠNJEM TRENUTKU!
Sadašnjost je jedino mjesto gdje boravi sreća.
Sadašnjost me oslobađa, prošlost i budućnost me vezuju.
Od prošlosti mogu učiti, budućnost mogu mijenjati, ali živim u sadašnjosti.
Moji postupci nisu zasnovani na prošlim utiscima.
Svaki novi dan, svaki novi trenutak, bit će svoj.
Odbacujem krivnju zbog prošlih pogrešaka. Odbacujem zabrinutost radi
budućnosti. Djelujem sada, i ne vezujem se za rezultate. Oni su ionako spontana
posljedica moje aktivnosti. Obavljam stvari jednu po jednu.
Kad se nečemu posvećujem to mije u tom trenutku najvažnije na svijetu. Nikad
ništa ne "odrađujem". Ne žrtvujem sadašnjost radi budućnosti.

Zlatni ključ broj 13: JEDNOSTAVAN SAM!


Njegujem jednostavnost na svakom području života.
Ne tumačim, već prihvaćam.
Ne očekujem, već se divim.
Primam s povjerenjem.
Radosno dajem.
Izravan sam u govoru i ponašanju.

2. ČAROBNE RIJEČI
Podsjećanje na "tu i sad" možete potaknuti nekim predmetom. Kupite, prim-
jerice, olovku i samoljepljivim slovima na njoj ispišite riječ "pažnja". Svaki put
kad je uzmete u ruke ili pogledate, prisjetit ćete se na sadašnji trenutak. Čak nije
ni potrebno da na predmetu nešto piše. Svrsi može poslužiti i ukrasni predmet
(narukvica, lančić, prsten, marama, kravata, ukosnica i slično) kupljen is-
ključivo zbog toga. Nabavite, dakle, svoju amajliju koja će vas štititi od napasti iz
prošlosti i budućnosti.
Kad sam po prvi put vježbao i eksperimentirao s tehnikom pažnje, a to je bilo
još u studentskim danima, navrh svake druge stranice nove, prazne bilježnice ili
notesa ispisao sam riječi: "Tu i sad". Mjesecima nakon toga, kad sam tijekom
predavanja ili učenja okretao stranice, prvo sam ugledao ispisane riječi. Nije
potrebno reći da su bile od velike pomoći kad mi je pažnja odlutala. Proces
vraćanja u sadašnjost uvijek mije bio vrlo zanimljiv. Zapravo je zapanjujuće ko-
liko često živimo u prošlosti ili budućnosti, a koliko zapravo gubimo od sadaš-
njosti. Kad jednom naučite kako dulje vrijeme - a pritom su i minute zapravo
"dulje vrijeme" - biti nazočan tu i sad, primijetit ćete da to stanje prati osjećaj
ugode. Što dulje ste u sadašnjosti to ugoda postaje veća i pretvara se u blažen-
stvo.
3. I Z L E T U SADAŠNJOST

Ukoliko imate prijatelja s kojim dijelite svoje duhovne pothvate, ugovorite s


njim vježbu pažnje. Primjerice, to može biti izlet (priroda uvijek nadahnjuje
iskustva transcendiranja) čija će svrha biti promatranje i doživljaj sadašnjosti.
Pronađite neko ugodno mjesto, šumski proplanak, obalu jezera ili rijeke ili vrh
nekog brežuljka. Sjednite jedan do drugog i promatrajte prirodu. Neka jedan od
vas svakih trideset sekundi izgovara riječi: "Tu i sad. Tu i sad". Drugi (ili više vas)
neka samo promatra i sluša. Nakon pet minuta promijenite uloge. Dvadesetak
minuta takve vježbe bit će dovoljno. Međutim, ukoliko vam se dopada (a vjeru-
jem da će se mnogima dopasti) možete je raditi neograničeno. Ukoliko ovu
vježbu radite u skupini ona se može pretvoriti u zaista snažno duhovno iskustvo.

4. PJESMA ZA S A D A Š N J I TRENUTAK

Predlažem vam i prekrasnu vježbu-pjesmu vijetnamskog učitelja Thich Nhat


Hanha. Objavljena je u njegovoj knjizi Biti mir (BeingPeace) i prenosim vam je u
cijelosti.
"Želio bih vam ponuditi kratku pjesmu koju možete recitirati s vremena na vrijeme,
dok dišete i smiješite se.

Udišući, smirujem tijelo i duh.


Izdišući, smiješim se. Boraveći u
sadašnjem trenutku, znam daje to
jedini trenutak.
Udišući, smirujem tijelo i duh. Ovaj je stih kao ispijanje čaše ledene vode - osjećate
kako hladnoća, svježina, prožima vaše tijelo. Kad udišem i izgovaram ovaj stih, os-
jećam kako disanjem smirujem tijelo, smirujem duh.
Izdišući, smiješim se. Poznat vam je učinak smiješka. Smiješak može opustiti tisuće
mišića na vašem licu, i opustiti vaš živčani sustav. Zato se Buddhe i Bodhisattve uvijek
smiješe. Kad se smiješite, shvaćate čudo skriveno u smiješku.
Boraveći u sadašnjem trenutku. Dok sjedim ovdje, ne mislim 0 nekom drugom
mjestu, 0 budućnosti ili prošlosti. Sjedim na ovome mjestu, i znam gdje se nalazim. To
je vrlo važno... Skloni smo odložiti življenje za budućnost, daleku budućnost, niti ne
znamo kada... Stoga je tehnika - ako je potrebno govoriti 0 tehnici-biti u sadašnjem
trenutku, biti svjestan sada i ovdje...
Znam da je to jedini trenutak. Ovo je jedini trenutak koji je stvaran. Naša je
najvažnija zadaća biti sada i ovdje, uživati u sadašnjem trenutku. Smirivanje,
Smiješak, Sadašnji trenutak, Jedini trenutak - nadam se da ćete pokušati."
POVEĆANJE OTVORENOSTI
Prije negoli zaključimo poglavlja o doživljaju transcendiranja i životu u sadaš-
njem trenutku te prijeđemo na razumijevanje nove stvarnosti koja nastaje kao
posljedica toga, odnosno kao posljedica promjene stajališta, promjene stanja
svijesti, odnosno promjene "primateljevog načina", želio bih vas upozoriti da
doživljaji transcendiranja zahtijevaju određenu spremnost duha i tijela. Savjetu-
jem vam da ih pripremate kako biste povećali otvorenost za iskustva transcendi-
ranja. Priprema može obuhvaćati neke od sljedećih postupaka:

i. ODRŽAVANJE ZDRAVLJA
Bolestan čovjek teško da će jasno doživjeti transcendiranje. Njegova je pažnja (i
svjesna i nesvjesna) usmjerena na ozdravljenje. Dakle, svi postupci preventive i
zdravog života pogoduju doživljajima transcendiranja.

2. UKLANJANJE S T R E S A
S obzirom na tempo modernog života, nitko nije imun na stres. Naučite stoga
bilo kakvu tehniku opuštanja. Preporučujem meditaciju jer ona osim što uk-
lanja stres, zapravo izravno vodi do doživljaja transcendiranja.

3. DOBRA PREHRANA
Izbjegavajte brzu hranu, staru hranu, previše hrane i premalo hrane. Međutim,
izbjegavajte i kruta pravila. Ukoliko želite učiniti najviše za svoju ishranu tada je
morate prilagoditi sebi. U tome vam mogu pomoći liječnici (primjerice drevni
sustav ajurvede zagovara individualiziranu prehranu prema tjelesnom tipu), ali
to možete učiniti i sami. Naime, vaše tijelo najbolje zna što mu treba. Naučite ga
slušati. Ne postoji dobra ili loša hrana. Postoji hrana koja je dobra ili loša za vas.

4. REDOVITO V J E Ž B A N J E I B A V L J E N J E ŠPORTOM

Nemojte dopustiti da vam se tijelo ulijeni i raspusti. Sjećate se - "U zdravom


tijelu zdrav duh". Trčite, igrajte se, šećite na svježem zraku, održavajte svoje
tijelo. Moderni način života uglavnom je sjedeći, a to uništava naše tjelesne spo-
sobnosti. Tijelo zahtijeva pažnju. Pružite mu je. Izvrsni priručnik za zdravo
bavljenje športom je knjiga Johna Douillarda Tijelo, duh i šport (Dvostruka
Duga, Čakovec, 1996.)

5. REDOVIT SAN I D O V O L J N O SNA Opet zbog brzog tempa


života, danas često skraćujemo vrijeme provedeno u snu.
Liježemo prekasno, a ustati moramo rano. Spavajte redovno, liježite svakako
prije ponoći. Šteta je žrtvovati blaženstvo transcendiranja za neki sumnjivi
noćni sat, osobito ako se on potrati ispred televizora.

6. ODRŽAVANJE MENTALNE AKTIVNOSTI


Danas smo često prezauzeti rutinom življenja te tako ne obraćamo pozornost na
mentalni razvoj. Stvaralaštvo, intelektualne sposobnosti i umjetničko
izražavanje često su zapostavljeni. Isto kao i tijelom, potrebno je baviti se i
duhom. Savjetujem vam da, bez obzira na godine, obrazovanje i zanimanje,
stalno vježbate svoj duh. Čitajte, rješavajte probleme (makar i zamišljene), pos-
jećujte izložbe, slušajte glazbu. Transcendiranje je doživljaj koji zahtijeva prila-
godljivost. Ukoliko vam je duh krut, zatvoren u jedan određeni životni obrazac,
transcendiranje postaje rijetko, a ponekad i nemoguće.

7. BORAVAK U P R I R O D I
Boravak u prirodi ima posebnu moć da vas uskladi s osnovnim zakonima koji
upravljaju kako vašim tijelom tako i cijelim svemirom. Koristite svaki trenutak
da sva svoja osjetila izložite prirodnom okolišu. Gledajte, slušajte, dodirujte,
njušite i kušajte prirodu.

* Kasnije, u okviru četvrte teme, bit će riječi 0 rasama ili životnim okusima. Ravnoteža
svih rasa je prijeko potrebna, a postiže se između ostalog izlaganjem osjetila prirodi.
2.

RAZGOVOR

Bog ne gleda milostivim očima na ono što si sad,


niti na ono što si bio, već na ono što želiš biti.
Oblak nespoznatljivog
Znanstvenici već dugo vremena imaju svoj odgovor na pojavu nevjerojatnih
slučajnosti. U jednoj poruci Britanske udruge za napredak znanosti (British
Association for the Advancement of Science) kaže se: "Kad bismo ispred šest
majmuna postavili šest tipkovnica, prošlo bi mnogo vremena prije nego bi oni,
pukim slučajem, napisali sve knjige iz Britanskog muzeja; međutim, ne radi se o
beskrajno dugom vremenu."
U svojoj knjizi Gospođa sreća Warren Weaver je izračunao vjerojatnost da je-
dan besmrtni majmun za tipkovnicom slučajno napiše Hamleta.
"U Hamletu ima oko 27000 slova i razmaka", piše Weaver. "Recimo da na
tipkovnici postoji 35 tipki. Vjerojatnost da majmun udari jednu tipku je 1:35.
Opća vjerojatnost slučajnog stvaranja Hamleta je 1:35 na 27000-tu potenciju."
Koliko vremena bi prošlo prije nego se takva slučajnost ostvari? Saul-Paul
Sirag izračunao je da za 20 milijardi godina majmun ne bi napisao ni naslov
Hamleta.
Koliko bi vremena trebalo majmunu za tipkovnicom da slučajno napiše
frazu: "Biti ili ne biti?" Kad bi naš majmun tipkao brzinom od 10 slova u sekundi
i kad mu ne bismo dali ni jednu banana pauzu, morao bi tipkati od početka
svemira do danas pa da napiše 12 simbola i razmaka i složi ih u - "Biti ili ne". Ako
bismo željeli završiti navod morali bismo unajmiti 10 milijardi majmuna i nat-
jerati ih da tipkaju također 20 milijardi godina pa da napisu "Biti ili ne biti?"
STVARNOST KAKVA JEST - STVARNOST
MEĐUPOVEZANOSTI

Kad netko čita spis čiji smisao želi shvatiti, tada neće s prezirom
gledati na znakove i slova, govoreći da su varka, slučajnost i
bezvrijedna ljuska, već će ih čitati, proučavati i voljeti slovo po
slovo. A ja, koji sam htio čitati knjigu svijeta i knjigu vlastitog
bića, za ljubav unaprijed naslućivanog smisla prezirao sam
znakove i slova, nazivajući ih varkom, a svoje oči i svoj jezik
slučajnim i bezvrijednim pojavama. Ali, to je prošlo, ja sam se
probudio, istinski probudio i tek danas rodio.
Hermann Hesse

este li ikada razmišljali o čudnim slučajnostima koje su promijenile vaš


život, ili život nekoga koga poznajete? Na primjer, jeste li ikad pomislili ili
rekli nešto nalik ovome: "Da nisam slučajno otišao na to mjesto, nikad se ne
bismo susreli!" ili "Nikad ne bih ostvario svoj cilj!".
Mnogi ljudi, kad razmisle o tome, tvrde da su im slučajnosti oblikovale cijeli
život. 0 njima često misle kao o "Božjoj providnosti" ili "prstu sudbine".
Kakav stav vi imate o tome? Jeste li zagovornik čistog slučaja ili smatrate da
je vaš život vođen nekom višom silom? Što mislite o predznacima? Jesu li oni za
vas slučajni događaji kojima značenje pridaju praznovjerje i strah ili osjećate da
u tome "ima nešto"? Vjerujete li u smisao ili ste zagovornik kaosa?
Kakvi god bili vaši odgovori na ova pitanja, vjerujem da će vam poglavlje koje
slijedi biti vrlo zanimljivo. Pokušat ću izložiti kako izgleda stvarnost u kojoj su
svi događaji međusobno povezani, pa čak i oni koji su jedan od drugog odvojeni
vremenom i prostorom. Nadam se da ću u vama probuditi znatiželju. Možda u
ovom trenutku smatrate da su slučajnosti jednostavno slučajnosti, ali vjerujem
da ćete čitajući tekst koji slijedi osjetiti neodoljivu privlačnost čarolije. Možda
ćete se zapitati: "Zar je to moguće?", a ja se nadam da će, čak i ako se vaš razum
pobuni, vaše srce odgovoriti velikim: "Da, moguće je."
Neka iskustva polaznika SPseminara navedena u ovoj knjizi poslužit će vam
kao dobra osnova za potvrdu unutarnjeg glasa vašeg srca. Međutim, ako želite
pročitati pravu riznicu "slučajnih" događaja koji za sobom ostavljaju mnoga pi-
tanja 0 svojem smislu, svakako pročitajte knjigu Nevjerojatne podudarnosti Alana
Vaughana. U njoj ćete naći svjedočanstva i podatke 0 događajima koji su statis-
tički isto tako nevjerojatni kao i slučajno pisanje Hamleta od strane majmuna za
tipkovnicom. A ipak, ti su se događaji zbili! Štoviše, zbivaju se cijelo vrijeme.
Zapravo, potaknut svojim iskustvima sa "slučajnostima" i priličnom dozom
znatiželje, Vaughan je doista postavio "majmuna" za tipkovnicu. Njegov maj-
mun nije napisao Hamleta, ali se dogodilo nešto drugo. Što se dogodilo, ispričat
ću vam nešto kasnije, nakon što iznesem osnove nove stvarnosti kojom upravlja
tzv. "zakon sinkroniciteta".

Pogledajmo najprije kako je doživljaj čistog subjekta promijenio našu stvar-


nost. Na neki način, svijet je promijenio svoje uporište. Težište se pomiče od
nestvarnosti do stvarnosti. Subjekt postaje čvrst i sve manje zasjenjen objektima
kojima se bavi. Budući da sada poznaje sebe, okreće se onome izvan sebe i
konačno spoznaje stvarnost kakva jeste. Gotovo u trenutku, ona mu se otkriva
blistava i jasna, bez ikakvih nepoznanica. Otkrivanje stvarnosti tajanstveni je
trenutak blaženstva. Tajanstven, jer je takvu stvarnost kakva jest, kao i samu
stvarnost čistog subjekta, nemoguće izreći, pa čak ni do kraja pojmiti intelektom
kojeg sada posjedujemo. Međutim, jedan drugi dio naše svijesti, onaj koji
shvaća bez ograničenja koje nameću riječi, potpuno uživa u novoj spoznaji. Ta
spoznaja nas uvodi u čarobni svijet međupovezanosti u kojem će, jednom zau-
vijek, nestati osjećaj usamljenosti i osjećaj prijetnje vanjskoga svijeta.
Bez doživljaja svojeg "ja" taj smo "ja" stalno tražili. Nezadovoljstvo, osjećaj
da smo žrtva i potreba za kontrolom, nastali su iz nesigurnosti u sebe. Nije neo-
bično da se javljala ta nesigurnost, jer je u svakom procesu spoznavanja, čak i u
svakom procesu zapažanja, naš "ja" bio izgubljen. Prekrili su ga utisci i on se pot-
puno pretopio u njih. Bilo je dovoljno da usmjerimo pogled na bilo koji predmet
u našoj blizini, na primjer na knjigu ispred nas, i da se i mi sami izgubimo u toj
knjizi. Gledajući je, postajemo ona. Razmišljajući 0 njoj, postajemo ona. Nes-
taje onaj koji razmišlja, nestaje onaj koji gleda, nestaje subjekt. Ono što mi u biti
jesmo, skriva se iza plašta pojavnosti, iza plašta sadržaja i značenja. Knjiga u ko-
joj smo na površini tako uživali, na jednoj dubljoj, temeljitijoj razini, postaje naš
najveći neprijatelj. A zapravo je slabost našeg vlastitog "ja" ono što uzrokuje ovu
pojavu. Kad uklonimo tu slabost, nestaje neprijateljstva i svijet se mijenja.
Doživljaj transcendiranja jača subjekt i čini ga otpornim na "napade" izvana.
Kada nakon toga usmjerimo svoju pozornost na svijet, doživljavamo ga
drukčije. Doživljavamo ga čistije, ispravnije; doživljavamo ga onakvim kakvim
jeste. Tek u tom stanju prihvaćanje poprima svoj pravi smisao. Jer svijet koji nas
okružuje, nismo u mogućnosti iskreno prihvatiti, bez spoznaje kakav on doista
jest. A kad ga sagledamo onakvim kakvim jest, nećemo ni htjeti ništa drugo do
prihvatiti ga. To je zbog toga što je tako savršen i potpun da se, kad smo suočeni s
njim, u nama mogu pojaviti jedino osjećaji divljenja i zahvalnosti.
Ako ipak želimo nekako izraziti kakav je to svijet koji nas okružuje pred nama
je nekoliko mogućnosti. Možemo se osloniti na izraze starih, ali još uvijek aktu-
alnih, duhovnih tradicija. Tako bismo mogli reći, kao što Veda kaže, Aham Brah-
masmi -ja sam cjelina. Jer, kad je nestalo prijetnje, nestalo je i straha, a nestalo
je i dvojnosti. Tu zapravo počinje jedinstvo mene i onog što nisam ja. Umjesto
dijelova, vlast preuzima cjelina.
Mogli bismo biti i pjesnik, kao Swinburne, i reći:
Tu počinje more koje nema kraja do kraja svijeta. Tu gdje stojimo.
Kad bismo mogli znati idući znak plime iza tih blistavih vala, znali
bismo ono što čovjek nikad nije znao, ni pročitalo ljudsko oko....
To bismo rekli jer, kad jednom nestane privid i stvarnost postane stvarnost,
počinje život koji zapravo i nema početka, ali ni kraja. I sve se to događa sada, na
ovom mjestu, upravo tu pred našim očima. Odjednom znamo ono što ne
možemo znati i što će našim osjetilima zauvijek ostati skriveno.
Međutim, mogli bismo biti i znanstvenik, moderni fizičar, suvremeni
nasljednik Demokrita, Newtona ili Einsteina. U tom bismo slučaju, nastavlja-
jući njihovu potragu za osnovnim elementom, ali i za silom koja u sebi okuplja
sve zakone prirode, sada bili gotovo zbunjeni rezultatima svojih vlastitih is-
traživanja. Moderni su fizičari, naime, došli do ruba onog što se naziva egzaktna
znanost i sada, pomalo uplašeni, zaviruju preko njega. Što će tamo pronaći?
Kakav je to svijet u kojem smo rođeni i u kojem moramo živjeti?
Mnogo je poezije u rječniku kojeg rabe suvremeni fizičari. Nakon što ih je
Einstein uzdrmao svojim razmišljanjima o relativnosti vremena i prostora, kao
da su postali pomalo "čudaci", kao da više nisu tako kruti i sigurni u sebe.
Koriste se primjerice riječima kao što su neodređenost i vjerojatnost za koje, do
nedavno, nije bilo mjesta u egzaktnoj, objektivnoj znanosti. Međutim, kažu oni,
izgleda da za njih itekako ima mjesta u stvarnom životu, jer on je više nalik
pjesmi nego matematičkoj formuli.
"Nova" stvarnost koju otkriva fizika zasnovana je na zamisli o jedinstvenom
polju koje je izvor svih pojava u prirodi. Potraga za osnovnim elementom - "cigli-
com" - od koje je izgrađena građevina naše stvarnosti - završila je u spoznaji da

* Brihadaranjak Upanišad 1:4:10 **On


the Verge, iz A Midsummer Vacation
on nije materijalan. Radi se o polju koje titra. Različiti titraji polja predstavljaju
različite pojave kao što su, na primjer, razne subatomske čestice. Od njih su sas-
tavljeni atomi, od atoma molekule, a od njih sve ostalo. Svijet koji vidimo nije
statičan i čvrst kao što to izgleda našim nesavršenim osjetilima. Više je nalik
površini valovitog mora. More, jedinstveno polje, kreće se u valovima. Valovi su
more i more su valovi. Nema cigli koje se slažu; postoji samo jedna stvarnost
koja se u sebi neprestance kreće.
U toj novoj stvarnosti vrijede i ponešto drukčiji zakoni. Osnovni zakon na
koji se svi mi oslanjamo - a on se odnosi i na znanost i na zdrav razum -je zakon
uzročnosti. Svijet koji nam prenose naša osjetila prilično je dobro uređen.
Točno se zna da određeni uzrok stvara određenu posljedicu. Bez ovog zakona
znanost, a ni običan svakodnevni život, ne bi bili mogući. Međutim, što se zbiva
kad taj zakon primijenimo na sliku nove stvarnosti koja je kao more, više va-
lovita, a manje čvrsta i određena?
Prije svega, pred nama se pojavljuje jedna međupovezana cjelina. Svaki val
na moru povezan je sa svakim drugim valom. Jedan val ne bi mogao postojati
bez drugih tisuću, kao i bez cjeline mora. To znači da svaki događaj unutar cje-
line ima utjecaj na sve druge pojave i događaje u toj cjelini. Posljedica ovakvog
stanja stvari je da se zakon uzročnosti širi izvan svojih dosadašnjih granica.
Uvijek je zanimljivo pratiti povijest ljudske misli. Često se u raznim granama
života u isto vrijeme, naizgled nepovezano, pojavljuju potpuno slične zamisli.
Nekako istodobno s nadolaskom promjena unutar moderne fizike, pojavili su se
i ljudi (filozofi, liječnici, psiholozi) koji su otkrivali nove zakone ljudskog duha i
ponašanja.
Jedan od takvih bio je i Carl Gustav Jung. Svojim je radom potaknuo mnoge
da razmišljaju o zamislima koje su im dotad bile strane i nepoznate. Primjerice,
zakon sinkroniciteta koji je Jung suprotstavio dotad neprikosnovenom zakonu
uzročnosti. Svoja razmišljanja o tome Jung je iznio u eseju-knjizi Sinkronicitet:
neuzročno načelo povezanosti. Međutim, činjenica je daje osnovu za svoju teoriju
crpio iz starih tradicionalnih kultura, u ovom slučaju ponajviše kineske.
"Naša je znanost", piše Jung, " zasnovana na načelu uzročnosti, a uzročnost
se smatra aksiomskom istinom. Međutim, zbiva se velika promjena u našem
motrištu. Ono što Kantova Kritika čistog uma nije uspjela učiniti, sada čini mo-
derna fizika. Aksiom uzročnosti trese se do temelja: sada znamo daje ono što na-
zivamo prirodnim zakonom puka statistička istina i da zbog toga dopušta
* Čitatelju zainteresiranom za zamisli moderne fizike preporučujem sljedeće knjige:
Hawking, Stephen, Kratka povijest vremena, Otokar Keršovani, Opatija 1988.
(također i 1996, Izvori, Zagreb), Chopra, Deepak, Tijelo i duh, rijeka vječnosti,
Dvostruka Duga, Čakovec, 1995, te poglavlje Život kao cjelina u Stvaranju sreće,
Dvostruka Duga, Čakovec, 1995.
iznimke. Dosad nismo dovoljno uzeli u obzir da nam je, da bismo pokazali
pouzdanost prirodnih zakona, potreban laboratorij s njegovim strogim ogra-
ničenjima. Ukoliko pojave prepustimo prirodi, pokazuje se različita slika: svaki
proces je djelomice ili potpuno pod utjecajem slučaja, i to u tolikoj mjeri daje
apsolutno slaganje s određenim prirodnim zakonom pod prirodnim okol-
nostima gotovo iznimka."
Bit zakona sinkroniciteta je u tome što povezuje događaje naizgled
nepovezane uzročno-posljedičnom vezom, ali koji se odigravaju u isto vrijeme.
Takve događaje obično nazivamo slučajnima. Međutim, upravo je taj "slučaj"
ono stoje stvarno, nasuprot pravilnom obrascu koji je gotovo iznimka.
U ovom trenutku želio bih vas podsjetiti na priču o majmunu za tipkovnicom
s početka poglavlja. Obećao sam otkriti što se dogodilo u stvarnom eksperi-
mentu. Alan Vaughan je doista testirao "pisanje" jednog takvog "majmuna".
Radilo se o elektroničkom "majmunu" - programu pod nazivom Metaphase type-
writer. To je program koji stvara slučajan niz simbola i razmaka, baš kao što bi to
činio majmun udarajući slučajno po tipkovnici. U ovom trenutku ne bih želio
opisivati dizajn eksperimenta. Napomenut ću samo daje "majmun za tipkovni-
com" napisao nekoliko riječi za čije pisanje vrijedi vjerojatnost od
28433807500:1 (više od dvadesetosam milijardi prema jedan) stoje vrlo, vrlo
nevjerojatno. Međutim, ono stoje posebno nevjerojatno je činjenica daje prva
smislena fraza koju je "majmun" napisao bila BY JUNG (OD JUNGA). Po za-
konu vjerojatnosti, potrebno je sto milijardi slučajnih udaraca po tipkovnici da
se napiše takva fraza. Kad bi majmun tipkao oko milijardu udaraca na godinu
prošlo bijedno stoljeće prije negoli napiše daje sve to došlo "od Junga".
Međutim, ta vjerojatnost vrijedi za redoslijed bilo kojih sedam tipki. Razmis-
lite sad o činjenici daje od svih smislenih fraza od sedam slova "majmun" napi-
sao baš tu - BY JUNG! Kao što je napisao Alan Vaughan: "Možda je naš majmun
za tipkovnicom dobio neku metafizičku pomoć." Možda je Jungovo ime doista
neraskidivo vezano za zakon sinkroniciteta pa se eto, javlja i na ovaj "sasvim
slučajan" način.

I ungove misli iz prethodnog navoda nalaze se u njegovom predgovoru


prijevoda stare kineske knjige zvane / Čing. I Čing se često naziva knjigom
proročanstava ili knjigom promjena. Radi se o jednoj od najljepših i najprak-
tičnijih primjena zakona sinkroniciteta.
/ Čing sadrži 64 heksagrama koji se označavaju punim i isprekidanim lini-
jama. Svakom heksagramu, kao i svakoj njegovoj liniji, pripada određeni tekst.
* C. G. Jung, predgovor, The I Ching or Book of Changes, The Richard Wilhelm
Translation, Routledge & Kegan Paul, London, 1977.
Ukoliko netko želi od / Ćinga dobiti savjet, metodom slučaja (ili bacanjem
novčića ili drugim tradicionalnijim načinima) dolazi do određenog heksagrama
i nekih njegovih linija. Tekst koji dobije odgovor je na njegovo pitanje.
Naizgled jednostavno, naizgled naivno i pomalo praznovjerno. Međutim,
ukoliko prihvatimo načelo sinkroniciteta, moramo prihvatiti i ispravnost
ovakvog pristupa. Sinkronicitet, nasuprot klasičnoj uzročnosti, u obzir uzima
stvarnost jedne cjeline koja se očituje u svojim dijelovima. Stvarnost je
jedinstveno polje koje titra. Titrajući ono stvara valove koji izgledaju jedan od
drugog različiti i odvojeni, a veza između njih se može utvrditi praćenjem njiho-
vog odnosa u vremenu. Tako nastaje uzročnost. Međutim, činjenica je da je
vrijeme samo jedan od načina titranja jedinstvenog polja. Drugi način titranja
stvara prostor, itd. Dakle, jedinstveno polje je izvan vremena i prostora; štoviše,
oni iz njega nastaju. Jedinstveno polje predstavlja cjelinu koja jest stvarnost.
Ukoliko je želimo prihvatiti takvom, ne smijemo je cjepkati na dijelove.
Stvarnost je smislena i povezana. Zašto prezirati taj smisao? Zašto misliti da
je smisao ograničen na neko određeno područje, a da ne pripada nekom drugom
području? Najmanje zrnce prašine pod vašim nogama ima svoj značaj, baš kao i
kuća u kojoj živite, baš kao i udaljena zvijezda koja stidljivo svijetli na noćnom
nebu - baš kao i misli koje ovoga trenutka prolaze vašim umom.
Praktična posljedica ovakvog razmišljanja je shvaćanje da svaki trenutak u
sebi nosi obilježja cjeline. Bez obzira gdje se i kada neka pojava odvijala ona je
povezana sa svim ostalim pojavama koje se u tom trenutku odvijaju unutar cje-
line. Čovjek koji pita je jedna pojava, a let novčića druga pojava. Obje se odigra-
vaju u isto vrijeme. Obje predstavljaju stanje cjeline. Iz jedne pojave možemo
saznati 0 drugoj. Potreban nam je samo tumač. Nešto, ili netko tko će znati kako
protumačiti onu pojavu koju poznajemo da bismo dobili odgovor na ono što ne
poznajemo. Na taj način, sustav kao što je/ Čing postaje moguć. On tumači sink-
ronicitet događaja.
Slična zamisao može se naći i u pretpostavkama drevne vedske astrologije.
Nasuprot danas raširenom shvaćanju da astrologija pretpostavlja utjecaj
planeta na čovjeka, vedska astrologija, ili đotiš, u tome je vrlo jasna.
"Kao što svjetiljka osvjetljava predmete u tami, astrologija nam otkriva
učinke naših prethodnih djela, dobrih ili loših. Svi planeti jasno ukazuju na to
uživamo li mi ili patimo zbog rezultata naših akcija u prethodnom životu."
Prema tome, bez obzira na kontekst karmičke uzročnosti 0 kojoj govori ovaj
drevni tekst, jasno je da položaj planeta i njihovo kretanje' nije uzrokom
događaja u našem životu. Uzrok je nešto drugo, a planeti su samo znak, dok je
cijela astrologija samo sustav tumačenja događaja unutar jedne cjeline - unutar

* Prašna Marga, 1:36


jedinstvenog polja - na osnovi zakona sinkroniciteta.
Osim ovog povratka povjerenja u drevnu tradicionalnu mudrost, zakon sink-
roniciteta donosi još jedan veliki preokret - on uklanja pojam slučaja. Ništa nije
slučajno. Sve što se događa oko nas i unutar nas zapravo je jedinstveno kretanje
svemira. U tom kretanju svemir mora održavati ravnotežu i to mi zapažamo kao
određene zakone prirode. Međutim, isto kao što čovjek koji se kreće pomiče
cijelo svoje tijelo - ne samo noge, već i ruke, vrat, glavu, mišiće lica i sve ostalo
-tako i naizgled nepovezana kretanja i događaji imaju zajednički smisao.
Čovjeku koji se još uvijek bori s doživljajem svojeg "ja", koji je previše zauzet
potragom za svojim vlastitim identitetom, taj smisao promiče. On nije u stanju
zapaziti međusobnu povezanost različitih pojava, jer nije u stanju zapaziti
cjelinu. On kao da promatra kretnje ruku čovjeka koji trči odvojeno od njegova
tijela. Zatim zapaža mimiku njegova lica ili pokrete grudnog koša. Iako sve to
vidi, ako nije u stanju povezati to u jednu cjelinu i sagledati zajedništvo u tim
pokretima oni će izgledati nezavisni i međusobno beznačajni. Međutim, onaj
čovjek koji zna ulogu svakog od njih, neće trebati promatrati noge trkača da
kaže kad će on posustati. Mimika lica reći će mu sve.
Na taj način doživljava se i svemir u okviru zakona sinkroniciteta. Slučajni
događaji poprimaju značenja. Upućeni, a to su oni koji su predajom, proučava-
njem tradicije ili vlastitim iskustvom naučili kako tumačiti značenja "slučajnih"
događaja, postaju znalci. Tajne se iznenada otkrivaju, a u prvi plan dolazi
divljenje zbog savršeno skladnog ustroja svega što postoji.
Prividne slučajnosti postaju dio savršenog sklada - glazbe koja je uvijek i
stalno bila oko nas, a mije nepoučeni nismo čuli. Nitko o tome ne bi mogao više
i bolje reći od Walta Whitmana, pjesnika koji je prirodu razumijevao duboko i is-
pravno:
"Taje muzika uvijek oko mene,
bez prestanka, bez početka,
ali dugo nepoučen nisam je čuo,
ali sada čujem pjesmu zbora i zanosi me:
svim ja tim ispunjam sebe;
ne čujem samo jačinu zvuka, mene diraju divna značenja,
ja osluškujem razne glasove koji se tamo-amo vijugaju,
koji se naprežu, natječu vatrenom silom da
prestignu jedan drugog u uzbuđenju:
Ja ne vjerujem da ih pjevači poznaju - nego mislim da ih ja
počinjem prepoznavati.

* Walt Whitman Taje muzika uvijek oko mene, Vlati trave, Veselin Masleša, Sarajevo,
1984.
Rađa se novo stanje svijesti; novi odnos prema svemu što nas okružuje. Ne
samo da smo zadivljeni i očarani, sada smo i puni povjerenja. Jer, uz prepozna-
vanje savršenog ustroja prirodne cjeline, javlja se i osjećaj sigurnosti. Priroda
nas neće ostaviti same. Mi smo njezin dio, a ona je tako dobro uređena.
Konačno shvaćamo da nju nije potrebno osuđivati, daje nije potrebno kontroli-
rati, da joj nije potrebno ni povlađivati; potrebno je u nju vjerovati i prihvatiti je
upravo onakvu kakva jest.
PUTOKAZI

Znao je da bilo što na površini Zemlje može ispripovijedati sve


o bilo čemu drugom. Ako bilo tko od nas otvori knjigu na bilo
kojoj stranici, ili pogleda ljudima u dlanove, ili u karte, ili pak
promotri let ptica, ili bilo što drugo, svatko će od nas naći nit
koja povezuje s onim što upravo doživljava.
A, zapravo, stvari ništa ne pokazuju. Ljudi su ti koji, gledajući,
otkrivaju način da prodru u Dušu Svijeta.
Paulo Coelho

I edan je poznati fizičar, nadahnut otkrićima kvantne fizike, rekao: "Ako **


svemir poškakljaš najednom mjestu, on se smije na drugom!" Stvarnost je
cjelina unutar koje su svi dijelovi međusobno povezani i usklađeni. Unutar te
cjeline obavijesti se kreću nevjerojatnom brzinom. Kreću se trenutno, a
događaji pokrenuti njima odigravaju se na isti način kao što se moja ruka kreće
po tipkovnici vođena napucima iz mozga, a o kojima ja uopće ne razmišljam.
Želim napisati riječ - cjelina, i prsti se kreću točno tamo gdje je potrebno da bih
ostvario svoju namjeru. Škakljam najednom mjestu - smijem se na drugom.
Svemir je isto takva cjelina, usporediva s cjelinom ljudskog duha i tijela. Kad
se nešto događa na jednom mjestu unutar moga tijela, o tome znaju svi drugi
dijelovi. Kad sam gladan, nije gladan samo želudac, već i glava, ruke, srce, pluća
i sve ostalo. Zapravo, želudac je gladan jer je primio obavijest od drugih organa
da im je potrebna energija. Svaka moja stanica sudjeluje u svim procesima unu-
tar tijela. Ukoliko se dogodi neki poremećaj, primjerice u jetri, o tome će znati
sve stanice, a ne samo jetrene. I sve stanice će na taj poremećaj reagirati.
Isto je tako u svemiru. Svaki događaj unutar njega zahtijeva kretanje cjeline.
Kad nastaje molekula vode, kad se spajaju dva atoma vodika ijedan atom kisika,
o tome zna cijela Mliječna staza. Pred očima svemira ništa se ne može sakriti.
Sve oko nas, zajedno s nama, u stalnom je međupovezanom kretanju. Još jedna
izreka iz fizike: "Kad titra elektron, svemir se trese."
Da bi na površini mora nastao i najmanji val, potrebno je da u tome sudjeluje
cijelo more. Mali valići na površini zahtijevaju ogromno kretanje vodene mase.
Međutim, od svog tog kretanja zamijetit ćemo ono koje je najbliže valu. Tako je i
s događajima unutar veće cjeline koju nazivamo svemir. Budući da se oni odvi-
jaju u nekom vremenu i prostoru, kretanje cjeline bit će vidljivije u neposrednoj
blizini događaja, a gotovo nezamjetljivo na drugom kraju svemira. Međutim,
ostaje činjenica da cijeli svemir sudjeluje u svakom, pa i najmanjem događaju.
Također, dobro je zapaziti da kad se cjelina kreće, ona se kreće u koracima.
Svaki događaj koji se očituje na površini vremena i prostora dostupan našim os-
jetilima, zahtijeva pripremu. Da bi nastao jedan elektron, svemir se prethodno
za to mora pripremiti. Polje iz kojeg će nastati najprije će se "namreškati", a za-
tim uzdići u valu kojeg ćemo zvati elektron. Opet je korisna analogija vala na
vodi. Da bi se on pokrenuo, primjerice kad u vodu bacimo kamen, voda se
najprije potiskuje unutra, zatim izbacuje iznad površine i tako nastaje kretanje
koje se dalje širi.
Razumijevanje međupovezanosti širom otvara vrata vjerojatno najza-
nimljivijoj ljudskoj sposobnosti. To je sposobnost komunikacije s inteligenci-
jom prirode.
Dobro je još jednom istaknuti: kad se nama nešto događa, događa se cijelom
svemiru. Također, budući da se cjelina kreće u koracima (dakle potrebno je
neko vrijeme da bi se događaj očitovao), očito je da postoji razdoblje "pripreme"
unutar kojeg se također odvijaju neki događaji.
Na ovaj način smo ustanovili dva moguća načina na koji možemo prepoznati
poruku prirode. To su dvije vrste putokaza preko kojih nas priroda obavještava o
onome što se zbiva. Radi se o predznacima i podudarnostima.
Važno je naučiti ih zapaziti, prepoznati i protumačiti. Za početak, na njih
ćemo gledati kao na poruke ili naputke koje nam šalje inteligencija mnogo veća
od naše - inteligencija prirode. Te su poruke vezane za našu osobnu evoluciju i
na neki način ispunjavaju određenu namjenu. Kasnije, uz malo prakse, prijeći
ćemo u fazu aktivnog "razgovora", odnosno poticanja i očekivanja tih poruka u
obliku postavljanja pitanja i tumačenja odgovora.
Prije negoli se dogodi neki događaj, u našem duhu, tijelu, ali i našoj okolini
odigravat će se "priprema" za njega. Bit ćemo okruženi predznacima. U tome
nema nikakve mistike; taj zaključak slijedi iz spoznaja moderne fizike, a u
skladu je s drevnim tradicijama koje su nastale kad je čovjek bio mnogo bliže pri-
rodi nego danas.
Također, istodobno s tokom događaja, u njihovoj neposrednoj blizini (ali i u
svim dijelovima svemira, mada to neprimjetnije što smo udaljeniji od mjesta
događanja) odvijat će se i drugi događaji uzročno nepovezani s njim, ali zato
povezani zakonom sinkroniciteta. Takve događaje nazivamo podudarnostima.
U kom obliku se javljaju predznaci i podudarnosti? U obliku svakodnevnih
događaja koje obično nazivamo slučajnima.
Tijekom priprema za SP seminar, razgovarao sam s prijateljicom, nazovimo
je Ivana, koja je već otprije bila "zagrijana" za čarobni svijet sinkroniciteta. Is-
pričala mije kako je susrela svoju veliku ljubav. Bilo je to prije nekoliko godina,
ali je ona događaje zapisivala. Vodila je dnevnik, a sve što se događalo tih dana
imalo je prizvuk neobičnog. Osjećala je stalni unutarnji nemir koji je protu-
mačila riječima "nešto će se dogoditi". Evo redoslijeda događaja iz njenog dnev-
nika.
"Danas sam otišla na koncert pjevačice XX. To jest, bar sam namjeravala
otići. Kakva zabuna! Nastupio je flautist YY. Koncert je bio dobar, ali ja sam
cijelo vrijeme razmišljala o tome kako sam se mogla tako zabuniti. Pitam se što
to znači?"
"Ovih dana ne mogu jesti, kao da osjećam neki nemir u želucu."
"Sanjala sam noćas djevojku u bijeloj svilenoj haljini s kojom sam
razgovarala, a onda je dotrčao neki pas lutalica i ugrizao me. Vrisnula sam i pro-
budila sam se. Bilo je rano ujutro i nakon toga sam neobično mirno i spokojno
spavala još oko sat vremena. Probudila sam se (još je uvijek bilo rano) i
primijetila sam kako neobično lagano dišem". (Ivana inače ima problema sa si-
nusima i nosnice su joj često djelomice začepljene).
Tog jutra, kad je prvi put susrela Zdravka, slijed događaja također je bio za-
nimljiv:
"Na putu do grada zamijetila sam veliko jato ptica koje su letjele nisko nad
parkom. Bože moj, činilo mi se da nikad u životu nisam vidjela toliko ptica! Srela
sam prijateljicu (imala je istu maramu kao i ja, odmah smo to primijetile) koja
mi je predložila da sjednemo i nešto popijemo. Pristala sam i krenula prema
obližnjem kafiću. Baš kad smo htjele sjesti na suprotnoj strani ulice ugledala
sam poznato lice. Bio je to Tomislav, prijatelj mojih roditelja, inače svećenik. Ni-
sam ga dugo vidjela i zapravo sam bila iznenađena što ga vidim. Međutim, on je
očigledno nekud žurio, a ja se sjećam da sam pomislila kako je čudno što sam ga
baš sada primijetila.
Kad smo sjele, zadovoljno sam udahnula punim plućima. Odjednom se
moja prijateljica nagnula prema meni i šapnula: 'Gle, vidiš onog momka - to je
Zdravko.' A Zdravko je baš prilazio našem stolu."
I tako je Ivana srela svoju veliku ljubav. Kad smo razgovarali o tome bila je
uvjerena da su svi događaji prethodnih dana ukazivali na njihov susret i da ih je
spojila sama sudbina. "Naravno da vas je spojila sudbina" rekao sam joj, "ona
ima svoje prste u svemu što se zbiva."
Prosječnom čitatelju ova priča možda izgleda romantično, ali jesu li događaji koji su
prethodili njihovom susretu doista vrsta poruka, upozorenja i naputaka prirode, ili
samo maštarije zaljubljene djevojke?
Na to pitanje svatko će morati odgovoriti sam. Međutim, budući da ste bili toliko
strpljivi pa ste čitajući knjigu došli do ovog mjesta, pretpostavljam da ste, čak i ako
niste potpuno uvjereni u zakon sinkroniciteta, ipak dovoljno otvoreni da prihvatite
mogućnost njegovog postojanja.
Čitajući 0 tom događaju vjerojatno biste bili u stanju pronaći predznake (zabuna
oko koncerta, čudan san, lagano disanje, ptice, svećenik) i podudarnosti (susret s
prijateljicom - marama), ali to je zato što ste sad za to pripremljeni. No, bez te
pripreme, biste li obratili pažnju na sve to? Da se sve to događa u stvarnom životu bi li
vam ti znakovi išta značili?
Međutim, oni jesu važni. Znanje 0 njima, kao što ćete uskoro vidjeti, nije tako
složeno. Potrebno je samo na njih obratiti pažnju. To je način na koji nam priroda
šalje poruke. Ako smo pažljivi, uskoro ćemo shvatiti njihovu pravu vrijednost.
Naš život je duhovno putovanje, a njegov je smisao učenje. Stoje to st oj e
potrebno učiti, na koji način, na kom mjestu i u kom vremenu? Poruke prirode sadrže
odgovor na ta pitanja.
Priroda nas podržava i potpomaže. Cijelo vrijeme ona se prema nama ponaša kao
dobar roditelj prema svojem djetetu. Upućuje nas i govori nam. Podudarnosti i
predznaci dio su jezika kojim to čini. Ona nas tako upozorava, ukazuje nam na ono što
je važno.
Veliki dio drugog poglavlja moje prethodne knjige, Stvaranje sreće, posvećen je
zamisli 0 podršci prirode. Podrška je reakcija svemira na naše postojanje. Ta će
reakcija biti u skladu s kvalitetom našeg života. U Stvaranju sreće naglašeno je da se
podrška očituje uglavnom u malim, naizgled nevažnim pojavama koje, gledano
dugoročno, oblikuju naš život. Sada vidimo da sama činjenica podrške -a između
ostalog odredili smo je kao sposobnost da kontroliramo okolnosti koje su prividno
izvan naše kontrole - počiva na međupovezanosti cijelog svemira i svake pojave u
njemu. Stvaranje sreće nas uči da se podrška može steći međutim isto tako je važno
daje znamo prepoznati. Nije loše podsjetiti se na sedamnaesti Zlatni ključ koji govori 0
tome daje potrebno biti spreman prihvatiti podršku i, nakon što smo je zaslužili, znati
je iskoristiti.
M3ESET NAČELA ZA STJECANJE PODRŠKE: 1. ispravna akcija (moralni i drugi
kodeksi, oslanjanje na unutarnju ispravnost i čistoća stečenu iskustvom
prekoračenja); 2. jednousmjerenost misli, želja i djela; 3. njegovanje pozitivnosti; 4.
veliki planovi; 5. razvijanje intuicije (zapažanje "prvog osjećaja" i djelovanje na osnovi
njega); 6. jednostavnost; 7. želja za novim znanjem; 8. uklanjanje umišljanja; 9.
proslavljanje; i 10. njegovanje osjećaja zahvalnosti. {Stvaranje sreće, str. 135.)
Zlatni ključ broj 17 B UĐITE SPREMNI ISKORISTITI PODRŠKU! 1.
Očekujte podršku Svjesno usmjerite pozornost na mogućnost njenog
pojavljivanja. 2. Prepoznajte podršku Očekujte prilike i mogućnosti, a ne
čuda. Kad se pojave prepoznajte ih kao znak i potvrdu vlastitih zasluga. 3.
Djelujte i iskoristite podršku Grijeh je ne iskoristiti podršku. Svaka
propuštena prilika smanjuje životnost odnosa između vas i prirode. Ukoliko ih
propuštate mnogo, postajete nepotrebni višak: slijepi rukavac kojim rijeka
evolucije više ne može teći.

Da bismo mogli djelovati i iskoristili podršku Ger ukoliko to ne činimo podrške


će biti sve manje i manje, priroda na nas više "neće gubiti vrijeme") bitno je znati
je prepoznati. Znanje o podudarnostima i predznacima upravo je znanje o pre-
poznavanju naputaka iz prirode. Želio bih da se otvorite tome, da svladate mo-
guće predrasude koje biste mogli imati. Prepoznavanje, odnosno "čitanje"
poruka iz prirode moglo bi se pokazati kao jedna od najznačajnijih vještina u
vašem životu. Poslušajte što o tome kaže Walt Whitman:
Znam da sam čvrst i zdrav, k meni neprestano
teže i stječu se pojave svemira, sve su za mene
napisane, a ja moram doznati što pismo znači.

Pokušajmo! Ako smo naučili čitati tako složeni simbolički sustav kao što je
pismo našeg jezika, nema razloga da ne naučimo i onaj mnogo jednostavniji
sustav -jezik prirode.

* Walt Whitman, Pjesma o meni - 20, Vlati trave, Konzor, Zagreb, 1995. str. 70.
PODUDARNOSTI

Podudarnosti su mehanizam rasta,


način kako evolucija djeluje.
James Redfield & Carol Adrienne
Podudarnost je način na koji Bog nešto govori,
ali tako da ostane anoniman.
Bernie Siegel

Ako želimo naučiti čitati pismo prirode, potrebno je usvojiti prvo pravilo tog
pisma: ništa nije slučajno! Sve što nam se događa ima neku svrhu i smisao. Kad
je ispred nas promjena, kad nas očekuje neki događaj, u nama se i oko nas
zbivaju događaji potaknuti zakonom sinkroniciteta. Ti događaji obuhvaćaju do-
slovce sve u svemiru. Neposredno prije negoli se vama dogodi nešto i tijekom
vremena kad vam se to događa, svima drugima se događaju slične pojave podu-
darne tome. Kad, primjerice, vi poželite ostvariti neku zamisao ili odluku, cijela
vaša okolina - uključivo i najdalju zvijezdu koju možete vidjeti na noćnom nebu
-prolazi kroz preobrazbu koja se događa vama.
Narodna predaja kaže da će se želja ispuniti kad ugledate "zvijezdu pada-
licu". Ovo vjerovanje nije praznovjerje. Radi se o bazičnom zakonu sinkronic-
iteta kojeg su naši preci intuitivno spoznali i prihvatili mnogo prije negoli je naš
intelekt bio sposoban oblikovati zakon uzročnosti.
Podudarnosti se razlikuju od predznaka po tome što ukazuju na zajednički
rast i evoluciju dvije naizgled odvojene pojave ili bića. Iako nije moguće pot-
puno odvojiti podudarnosti od predznaka (i jedno i drugo pripada istoj skupini
pojava i njima upravlja isti zakon) potrebno ih je razlikovati. Predznaci su po-
ruke koje priroda upućuje nama, a podudarnosti ćemo shvatiti unutar odnosa
dvije osobe i njihovog - samo naizgled - nevezanog životnog puta. Predznaci
mogu doći i od osoba i od pojava. O njima će biti riječi kasnije.
Podudarnosti uključuju sljedeće pojave:
1. slično djelovanje različitih osoba,
2. slične događaje koji se zbivaju različitim osobama,
3. istodobne događaje koji se zbivaju različitim osobama.
Svrha podudarnosti jest zbližavanje različitih osoba u pojedinim etapama njihovog
duhovnog puta poradi djelotvornijeg, često zajedničkog, svladavanja životnih zadaća.

Siguran sam da ste tijekom života primijetili mnoge događaje koje biste mogli
svrstati unutar kategorije podudarnosti. Razmotrimo podrobnije takve
događaje!

1. S L I Č N O DJELOVANJE R A Z L I Č I T I H O S O B A

Primjerice, je li vam se ikad dogodilo da o nekome razmišljate i u tom trenutku


zazvoni telefon i ta vas osoba nazove? Naravno, to se dogodilo svakome. Ili, jeste
li možda razmišljali o nekoj temi i tada vas je nazvao stari prijatelj (ili ste nekog
susreli na ulici) i on je iznenada počeo pričati o istoj temi, mada je vi niste po-
taknuli? Možda ste primijetili neke znakove koji ukazuju na podudarnost miš-
ljenja i osjećaja s drugom osobom, primjerice, ista boja odjeće ili isti model ci-
pela?

2. S L I Č N I DOGAĐAJI

Jeste li ikad doživjeli da vas je sličan događaj spojio s nekom osobom koja se
kasnije pokazala značajnom za vaš život? (Primjerice, u isto vrijeme i na istom
mjestu kupujete namještaj, ili možda automobil.) Ili, jeste li utvrdili da su za
osobu koja jest značajna za vaš život vezane neke "slučajnosti" kao što su, prim-
jerice, isti broj kuće, posebna imena ulica, "pogrešan" telefonski poziv ili slično?

3. ISTODOBNI DOGAĐAJI
Jeste li ponekad u razgovoru s nekim otkrili da ste istog mjeseca ili čak istog
dana imali prometnu nesreću, odnosno neki drugi, čak možda ne i isti događaj?
Podudarnosti se zbivaju cijelo vrijeme. (Cijeli je svemir, zapravo, skup podudar-
nih zbivanja!) Pokušajte, radi vježbe, otkriti podudarnosti koje su se zbile u svezi
događaja kojeg zajednički dijelite s nekom drugom osobom. Primjerice, kako ste
došli do knjige koju čitate? Jeste li s nekim o tome razgovarali? Kad naiđete na
osobu koja ju je također pročitala, pokušajte utvrditi ima li kakvih podudarnosti
u načinu na koji ste do nje došli. Zapamtite - podudarnosti su ponekad oči-
gledne, a ponekad skrivene. Međutim, prisutne su uvijek.
Podudarnosti vas na zanimljiv način mogu dovesti do rješenja problema ko-
jima ste trenutno zabavljeni. Evo jednog zanimljivog izvještaja kojeg je nakon
nekoliko predavanja napisala Darja, polaznica SP seminara.
"Tog sam jutra krenula u Sveučilišnu knjižnicu, mislim da nisam imala neki
određeni cilj pred sobom. Cijelo vrijeme sam razmišljala o problemu koji ima
moja sestra. Na vratima garderobe primijetila sam da nemam svoju iskaznicu i
počela je tražiti po džepovima i torbi. To je trajalo neko vrijeme - bila sam si-
gurna da sam je uzela sa sobom. U tom trenu naišao je jedan momak i, baš kao i
ja, počeo tražiti svoju iskaznicu. Neko vrijeme smo tako zajedno stajali pred gar-
derobom i tražili. Pronašli smo je nekako u istom trenutku, ušli u garderobu i
krenuli prema ormarićima. Naravno, njegov je ormarić bio pored mog. Prije
toga se nikad nismo sreli i postalo mi je jasno da se radi 0 smislenoj slučajnosti.
Sreli smo se ponovno pored police za knjige. Očigledno smo dijelili isti in-
teres. Ovaj put sam mu se obratila (tako smo naučili na seminaru), očekujući
"poruku" prirode. Međutim, razgovor je bio zbunjujući. Nakon početnog
"zdravo" zapravo nismo znali što bijedno drugome rekli. Dečko se pristojno is-
pričao i otišao. Međutim, kad je odlazio, ili je rukom zahvatio jednu knjigu ili ju
je netko gurnuo s druge strane, u svakom slučaju knjiga se pomakla i ja sam je
željela vratiti na policu. Radilo se 0 polici s knjigama pored koje ja inače vjero-
jatno sama nikad ne bih zastala jer se tu nalazi vrsta knjiga koja me ne zanima.
Međutim, kad sam uzela knjigu u ruke, privukao me naslov i slijedeći neki ču-
dan poriv, posudila sam je.
Kasnije, kod kuće, kad sam je čitala, naišla sam na rješenje problema moje
sestre. Bila sam zapanjena, osjećala sam se ushićeno, čak pomalo uplašena tom
čarolijom. Iako toga nisam bila svjesna i zapravo nisam postavljala prava pi-
tanja, odgovor je, iako neobičan, ipak stigao. Sada sam mirna jer znam da se sve
slaže, iako ne znam točno na kakav način. Imam povjerenje u prirodu!"
U ovom slučaju, odgovor na problem nije stigao od osobe s kojom je primijećena
podudarnost (tri susreta - traženje iskaznice, ormarić jedan pored drugog i zani-
manje za iste knjige) već je ta osoba, naizgled slučajno, usmjerila Darjinu pozor-
nost na knjigu koja joj je pomogla.
Poruke prirode često će stizati na takav način. Uvijek pomalo tajanstveno i
tako da nikad nismo sigurni radi li se 0 slučaju ili ne. Međutim, poruka je ipak
primljena, a najbolja potvrda za to je unutarnji osjećaj ushićenja. Posebno vam
obraćam pozornost na iskustvo koje je Darja opisala kao blagi strah od toga što
se dogodilo. O tome će još biti riječi. Zapravo se ne radi 0 strahu, već 0 snažnom
osjećaju začudnosti, gotovo nevjerice daje tako nešto moguće. On nastaje kad se
ruše naša dosadašnja uvjerenja i kad stvarnost sa sebe svlači staru kožu. U
takvim trenucima stvarnost prestaje biti pravocrtna. Više nije ona stara, ogra-
ničena, dobro poznata uzročno-posljedična stvarnost. Umjesto toga, pretvara se
u čarobnu priču u kojoj je sve moguće i u kojoj su svi odgovori nadohvat ruke.
Prijelaz iz jednog stanja u drugo uvijek će biti pomalo šokantan, praćen ushi-
tom, a ponekad i blagim osjećajem nesigurnosti - upravo onako kako ga je
doživjela Darja. Kad je tog dana ostalim sudionicima SP seminara pričala o
tome, još je uvijek bila zajapurena, uvjerena daje svjesno primila svoju prvu "po-
ruku" i oduševljena što, eto, "stvari funkcioniraju tako dobro".
Kad jednom obratimo pozornost na podudarnosti, vidjet ćemo da je naš
život prebogat njima. Stalno se nešto događa i stalno se potvrđuje da su naizgled
nevezani događaji usklađeni.
Svrha podudarnosti je da se dvoje ili više ljudi uputi na zajedništvo tijekom
rješavanja slične zadaće na putu evolucije. Kad se podudarnost dogodi, zapitajte
se zašto se dogodila? Slučaja nema. Dakle mora postojati razlog iza određenog
događaja. Pokušajte ga otkriti.
Kad se, primjerice, dogodi da s nekim podijelite podudarni događaj, pri-
bližite se toj osobi - ona za vas nosi poruku. Nemojte zanemarivati slučajne sus-
rete, jednostavno zbog toga što nisu slučajni. Obratite pozornost na svaki
kontakt očima, na svaku privlačnost ili znatiželju koju u vama pobudi druga
osoba, česte susrete istog dana i slično. Te osobe vam imaju nešto reći. Približite
im se, razgovarajte s njima.
Iznenadit ćete se kako često takvi ljudi u potpuno bezazlenom razgovoru kao
na dlanu nude rješenje vaših problema.
PRIJEDLOZI ZA VJEŽBANJE - V

RAZGOVARAJTE S L J U D I M A
Da ponovimo, način na koji otkrivamo sadržaj poruke iza podudarnosti je razgo-
vor s osobama s kojima podudarnost dijelimo. Dakle, najprije uvježbajte taj pos-
tupak. Zapravo i nema nekog posebnog postupka. Pristupite osobi s kojom ste
primijetili podudarnost ili, ako već razgovarate s njom obratite pozornost na ono
što vam govori i pokušajte to povezati s okolnostima svojeg života.
Pokušajte - bit ćete iznenađeni rezultatom!
Još jedan primjer sa seminara. Aljoša polaže ispit i kao svaki dobar student
pita se koje će mu pitanje biti postavljeno na ispitu. Ispred prostorije čeka
mnogo drugih studenata. Budući daje svjestan načina na koji stiže pomoć, A-
ljoša pozorno promatra ljude i primjećuje da je jedna skupina studenata
obučena gotovo identično njemu: ista boja majice, iste hlače, a jedan od njih čak
ima iste cipele. Aljoša im se približava i sluša o čemu govore. Studenti
ponavljaju gradivo. Aljoša neko vrijeme sluša, a zatim uzima svoje bilješke i još
jednom utvrđuje temu o kojoj su pričali studenti s kojima je primijetio podudar-
nost. Nakon nekog vremena dolazi red na njega. Ulazi u ispitnu sobu, prilazi
stolu i izabire pitanje. Naravno, pogađate i sami - baš to pitanje i baš ta tema!
Aljoša je dobio pomoć od inteligencije prirode. Budući daje dobar student,
nije ni sumnjao da će proći na ispitu, jer se za njega dobro pripremio. Međutim,
zašto ne? Zašto ne prihvatiti pomoć kad nam je ponuđena?
Da biste se izvježbali u primjećivanju i tumačenju podudarnosti dobro je vo-
diti dnevnik takvih događaja.

DNEVNIK PODUDARNOSTI
Kupite poseban notes ili bilježnicu i u nju najprije zapisujte, a zatim i analizi-
rajte podudarnosti. Stranica vaše bilježnice mogla bi izgledati ovako:

1. Nadnevak:
2. Osoba ili osobe na koje se podudarnost odnosi:
3. Događaj:
4. Podudarnost koju ste primijetili:
a) Je li i druga osoba svjesna podudarnosti?
5. Vaše mišljenje o smislu te podudarnosti:
a) Kakvu poruku vam osoba prenosi?
b) Kakvu poruku vi prenosite njoj?
c) Zaključak (što ćete poduzeti?):
6. Što se kasnije dogodilo? (smisao podudarnosti):
Prvih pet kolona ispunite neposredno nakon događaja (možda navečer istog
dana), a na šesto pitanje odgovorite nakon nekog vremena kad se pokaže smisao
podudarnosti. Ukoliko u ovom poslu istrajete (a to nije teško, zapravo je vrlo za-
bavno) možda ćete uskoro otkriti neke osobitosti u obrascima u kojima se podu-
darnosti pojavljuju. Te su osobitosti isključivo vaše. Primjerice, netko će utvrditi
da osobe s kojima dijeli isti ukus uvijek donose financijske probitke. Za nekog
drugog takve će se osobe pokazati kao učitelji koji mu prenose neku lekciju nje-
gove životne misije. Netko će možda utvrditi da pogrešni telefonski pozivi uvijek
znače da predstoji velika promjena u osjećajnom životu, dok će drugi ustanoviti
da su takvi pozivi znak da treba pričekati i privremeno obustaviti aktivnosti ko-
jima se bavi. Bez obzira ustanovite li pravilnost ili ne, ova će vježba ostvariti svoj
dublji cilj - osvješćivanje smisla u podudarnostima!
Kad ne pazimo ili ne obraćamo pozornost, njihov smisao nam izmiče. U
suprotnom slučaju, dakle kad obratimo pozornost na njih, podudarnosti će biti
sve očiglednije i jasnije, a već malo analize otkrit će nam i poruku koju nose. Kad
se to dogodi, zapravo kad prepoznavanje smisla podudarnosti postane navikom,
može se reći da smo naučili jedan dio jezika prirode. Ako ništa drugo, sad bar
možemo čuti što nam ona ima reći.
S dnevnikom je dobro početi unatrag. Prisjetite se neke podudarnosti (si-
gurno ih ima i sigurno ih se sjećate) i odgovorite na pitanja. S obzirom da se
događaj već zbio i da ste ga zapamtili, možete odgovoriti odmah i na šesto pi-
tanje. Bilo bi dobro da se ne ograničite samo na jednu podudarnost; ispunite
nekoliko stranica svoje bilježnice. Na taj ćete način osvijestiti značenje podudar-
nosti koje su se već dogodile i bit ćete otvoreniji onima koje slijede.
Napomena: Ispunjavanje dnevnika podudarnosti treba biti lako i bez na-
prezanja. Nemojte izvlačiti "značenja" iz događaja koji ih nemaju. Događaji
vođeni zakonom sinkroniciteta jasni su sami po sebi i ne zahtijevaju posebno
duboku analizu. Ukoliko postoji neka poruka koju trebate primiti, podudarnosti
će se ponavljati.
PREDZNACI

P redznaci su znakovi koje nam upućuje priroda. Nastaju zbog među-povezanosti


svih pojava u svemiru, a ukazuju na predstojeće događaje. Znanje o
predznacima koje slijedi ima svoju osnovu u drevnoj vedskoj znanosti, točnije u
đotišu (vedskoj astrologiji koju smo već spominjali). Dio đotiša koji se bavi
predznacima naziva se nitnita.

Predznake možemo podijeliti na četiri skupine:


1. mentalni
2. tjelesni
3. oni iz okoline
4. snovi

Prije negoli analiziramo pojedine predznake možda je dobro zauzeti opći


* Vedski đotiš se kao znanost dijeli na tri područja: (1) samhita, koja se bavi
astronomijom, općim temama i svjetskim događajima, (2) ganita, koja predstavlja
matematički vid đotiša i (3) hora, koja se bavi tumačenjima i predviđanjima iz
horoskopa. Hora se dijeli na četiri važna dijela, a to su: (1) đatak, kao natalna
astrologija tj. predviđanje na osnovi vremena i mjesta rođenja, (2) prašna, predviđanje
na osnovi vremena i mjesta postavljenog pitanja, (3) muhurta, kao određivanje
povoljnog vremena za početak određenih pothvata i (4) nimita, koja se bavi
tumačenjima znakova, gesti i predznaka. Sve ove vještine u svojoj osnovi imaju već
izloženu zamisao o međupovezanosti svih pojava u svemiru te u sebe uključuju zakon
sinkroniciteta. Za razliku od druge tri podjele hore (đataka, prasne i muhurte) o kojima
postoji mnoštvo literature, o nimiti - bar koliko je meni poznato - ne postoji zaseban
klasični vedski spis. Znanje o nimiti dano je usput, uz tumačenja đataka, muhurte, a
posebice prasne. Svo izloženo znanje o nimiti nalazi se u takvoj literaturi, a posebno
ističem sljedeće knjige: Prashna Marga, Vol 1. i 2., prijevod na engleski dr. B.V.
Raman, Motilal Bandarsidass Publishers, New Delhi, 1992., Daivajna Vallabha,
Varaha Mihira, Ranjan Publications, New Delhi, 1983., Kalaprakashika, engleski
prijevod N.P. Subramania Iver, Asian Educational Services, New Delhi, 1991.
stav koji nam sugerira nimita: sve što je dobro (znači, dobar osjećaj ili događaj)
predskazuje dobro.
Međutim, kao što ćete vidjeti postoje i izuzeci.

MENTALNI PREDZNACI
Prvi znak da se nešto događaje unutarnja uznemirenost. Često će se pojaviti pre-
dosjećaj koji može biti dobar ili loš. Zapravo, mnogi uspješni ljudi djeluju na os-
novi takvog osjećaja. Oni su naučili da on nešto znači iako ga je logički
nemoguće objasniti. Obratite pažnju na unutarnju uznemirenost, na razne
misli, osjećaje i predosjećaje koje imate, oni govore mnogo. Ipak, treba naglasiti
da se takvi znakovi mogu pojaviti jedino u staloženom i smirenom duhu. Uko-
liko smo uznemireni, zabrinuti ili u strahu, nećemo osjećati predosjećaje već
samo odjeke našeg vlastitog stanja. Ukoliko je more uznemireno i valovito, sitni
će se valići u svom tom metežu izgubiti. Stoga je važan preduvjet za jasno predos-
jećanje upravo sposobnost da se duh umiri te da se ta smirenost održava tijekom
aktivnosti. U tome pomaže redovni doživljaj transcendiranja, vježbe relaksacije
i slično.
Pouka je da je potrebno naučiti osluškivati svoj duh. Kakve nam misli do-
laze? Kakve osjećaje imamo? Ukoliko bismo ih zapazili, vjerujem da bi veliki dio
naše aktivnosti bio drukčiji.
Što se tiče značenja mentalnih predznaka, budući da se radi o našim vlasti-
tim mislima i osjećajima, njih nije potrebno previše tumačiti. Oni govore sami
za sebe. Pitanje koje se postavlja jest radi li se o predznaku u obliku predosjećaja,
ili se radi o našim vlastitim reakcijama. Primjerice, ukoliko prije negoli za-
počnemo neku aktivnost imamo loš predosjećaj, kako ćemo utvrditi radi li se
jednostavno o našem strahu zbog mogućeg neuspjeha ili je u pitanju poruka
koju bismo trebali uvažiti?
Na prvi pogled to se može učiniti teškim, međutim, odgovor je vrlo jednosta-
van. Zakon sinkroniciteta - koji leži i u osnovi nastanka mentalnih predznaka
-pretpostavlja međupovezanost svega u svemiru. To znači da se predznak nikad
neće pojaviti sam! Također, nikad se neće dogoditi da se pravi predznak pojavi
jednom i nikad više! Predznaci nekog događaja teoretski se odvijaju od nastanka
svemira pa do trenutka kad se taj događaj završi! Ove spoznaje pomažu nam da
se lakše snađemo među mentalnim predznacima.
Prvo, ukoliko nismo sigurni u značenje misli ili osjećaja, odnosno u to bismo
li ih trebali slijediti ili ne, potražimo druge predznake, primjerice u tijelu ili oko-
lini (o njima će biti riječi uskoro) i, ukoliko se predznaci poklapaju, postupamo
prema njima.
Drugo, mentalni predznaci, kao i drugi predznaci, uvijek se ponavljaju. Kad
se pojavi neka misao ili osjećaj vezan za određenu situaciju podvrgnite ih testu
vremena. Pričekajte neko vrijeme, prespavajte, odmorite se, i, ako se misao ili
osjećaj pojavi u istom obliku, mnogo je vjerojatnije da ih treba poslušati.
Vremenski test možete zgodno svesti na pravilo "broja 3". Kad se misao po-
javi prvi put, zamijetite je i zaboravite. Kad se pojavi drugi put, postupite isto.
Tek ukoliko se pojavi treći put, vrijedna je razmatranja. Pravilo "broja 3" prim-
jenjivo je bez obzira 0 kojim se vremenskim razmacima radi. Moguće ga je
primijeniti čak i unutar minute ili još kraćeg vremena. Neki psiholozi i savjetnici
koji brokere na američkim burzama podučavaju intuitivnom mišljenju,
predlažu im da primijene sličnu tehniku unutar samo desetak sekundi. Naime,
poznato je da uspješan broker najčešće rabi intuiciju. Međutim, kako znati koja
je misao prava, a koja je samo hir odnosno želja? Uz malo vježbe moguće je
naučiti kako prihvatiti misao, otpustiti je i pričekati; ako se ponovno pojavi, opet
je otpustiti i pričekati; i tek ako se pojavi po treći put, djelovati na osnovi nje. I
sve to u roku od nekoliko sekundi!
Zapamtite:
1. Pravi predznak se nikad ne pojavljuje sam!
2. Pravi predznak se nikad ne pojavljuje samo jednom!

TJELESNI PREDZNACI

Unutarnja uznemirenost ne odnosi se samo na duh, već i na tijelo. Lupkanje


prstiju, tapkanje nogom, nervoza u želucu, pritisak u grudima - sve su to znakovi
da se nešto sprema. U takvim se trenucima pripremite. Zapitajte se što se
događa? Ima li nekih drugih znakova koji bi konkretnije ukazivali na procese
koji se događaju?
Jedan od važnih znakova je i način disanja. Promjene u disanju mogu ukazi-
vati na to da vaše tijelo osjeća transformaciju koja se zbiva oko vas. Majstori ni-
mite u drevna su vremena bili sposobni odrediti vrstu daha i njeno značenje.
Primjerice, nije svejedno kroz koju nosnicu prolazi zrak. Također, razvijene
su vrlo precizne metode mjerenja "duljine" daha. "Duljina" daha se odnosi na
udaljenost od nosa na kojoj se osjeća struja zraka. Iz tog se podatka zatim izvlače
određeni zaključci. Međutim, takvo određivanje zahtijeva nevjerojatnu osjet-
ljivost i vještinu (svara šastra) koja se uvježbava godinama.
Postoje međutim i jednostavniji načini. Jedan od njih ću vam, djelomice
sada i izložiti. Predlažem vam da ga isprobate. Vrlo je koristan.
Kada dišete kroz nos, struja zraka prolazi kroz obje nosnice, međutim kroz
jednu više, a kroz drugu manje. Pokušajte to sada osjetiti. Kroz koju nosnicu
dišete?
Tijekom dana, u razmacima od otprilike 90 do 120minuta, dominantna nos-
nica se promijeni. Ukoliko sada dišete više na lijevu nosnicu, kroz sat-dva disat
ćete više na desnu. Radi se o unutarnjem ritmu vašega tijela koji je vezan za
određeno kretanje energije odnosno živčane centre koji se unutar vedsko-
tantričke tradicije nazivaju ida (lijeva nosnica), pingala (desna nosnica) i
sušumna (sredina).
Ritam izmjene tih kanala povezan je sa svim drugim ritmovima svemira.
Ukoliko je u određenom trenutku usklađen s njima, to je dobar predznak. Uko-
liko nije, radi se o lošem predznaku. Iako se usklađenost ritma kojim se mijenja
dominantna nosnica može utvrditi bilo kada, najbolje vrijeme za to je ujutro.
Čim se probudite promotrite kroz koju nosnicu pretežno izlazi dah (naravno, to
je moguće u normalnim uvjetima, ne u slučaju prehlade ili drugih poremećaja).
Pravilo kaže da ponedjeljkom, srijedom, četvrtkom i petkom ujutro struja zraka
treba prolaziti kroz lijevu nosnicu, a utorkom, subotom i nedjeljom kroz desnu.
Ukoliko je to slučaj, mogu se predvidjeti dobri događaji tijekom tog dana. Uko-
liko je suprotno, dan nije povoljan.
Kad odredimo usklađenost ili neusklađenost ritma kojim struja zraka prolazi
kroz nosnice, kako ćemo se ponašati? Iako postoje neka klasična tumačenja za
određene dane koje ću vam iznijeti kasnije, mišljenja sam da se ovaj predznak
treba prihvatiti na osnovi zdravog razuma. Ukoliko je ritam usklađen, to znači
da imate podršku prirode. Kakve god da ste aktivnosti planirali, samo naprijed.
Bit ćete uspješni.
Međutim, ukoliko ritam nije usklađen, oprez. Ako možete, odgodite važan
sastanak, ne krećite u nove pothvate, budite mirni, oprezni i pričekajte neki
drugi, bolji dan.
Evo klasičnih tumačenja za neusklađenost ritma u pojedine dane. (Iznosim
ih zbog vaše obaviještenosti. Prihvatite ih s rezervom. Iz iskustva znam da je
bolje ukoliko sami razradite tumačenja usklađenosti ili neusklađenosti svojeg
daha - vidi prijedlog za vježbu.)
Ukoliko je dah nepovoljan:
• u nedjelju, doživjet ćete osjet bola (nezgoda, povreda)
• u ponedjeljak, svađe
• u utorak, bolest, nezgoda ili susret sa smrću
• u srijedu, daleka putovanja, odvajanje od porodice
• u četvrtak, nepovoljnost za okolinu (porodicu, poduzeće ili zemlju)
• u petak, neuspjeh u pothvatima
• u subotu, gubitak novca, gubitak zemlje, moralni pad
Što učiniti ukoliko primijetite neusklađenost? Učenje o predznacima nije tu
da bi nas uplašilo ili bacilo u očaj zato što nešto neće biti dobro. Ono je tu upravo
zato da bismo mogli poduzeti odgovarajuće akcije i spriječiti opasnost prije ne-
goli se pojavila. Tako, ukoliko ste primijetili da vam je dah neusklađen, a vi ste
primjerice donijeli neku odluku koju tog dana namjeravate provesti, bilo bi vam
bolje daje ponovno razmotrite i tada, sljedećeg dana, provjerite usklađenost svo-
jeg daha s kozmičkim ritmovima.
PRIJEDLOZI ZA VJEŽBANJE - VI

ZAPAŽANJE MENTALNIH I
T J E L E S N I H PREDZNAKA

1. VJEŽBA " P O V E Ć A N J A PR AZ NI NE "

Da biste uopće mogli doživjeti misao kao "poruku prirode" potrebno je za tu po-
ruku napraviti mjesta. Izraz - "napraviti mjesta", ponešto je čudan. Međutim, is-
pravan je.
Našim umom svakoga dana prolazi stotine i tisuće misli. Od tog mnoštva mi
odabiremo one na koje smo navikli, odnosno one koje se uklapaju u obrazac na
kojeg smo navikli. S vremenom, taj se obrazac tako ukruti da nismo u stanju mis-
liti drugačije misli od onih koje smo mislili, primjerice, jučer. Doista, neka su is-
pitivanja pokazala da prosječan čovjek iznad 30 godina svakoga dana misli 99
posto JEDNAKIH misli onima prethodnog dana. S prosječnim djetetom je
drukčije, ono svakog dana misli nešto drugo.
Dakle, prvo treba napraviti mjesta za nove misli. Najbolji način za to je
doživljaj čiste svijesti - svijesti koja nije ograničena nekim sadržajem. To je
doživljaj praznine. Tek u toj praznini mogu se pojaviti poruke prirode.
Sada možete uočiti vrijednost pripreme! Redovni doživljaj prekoračenja
vježbanjem tehnika transcendiranja i tehnika pozornosti nužan je preduvjet za
zapažanje mentalnih predznaka.
Međutim, predlažem vam još jednu vježbu koja se pokazala prilično djelot-
vornom. To je vježba "povećanja praznine".
Misli koje imamo ne dolaze u neprekinutom nizu. Zapravo, dolaze u "kvant-
nim paketićima". Možete ih zamisliti kao mjehuriće koji se sa dna dižu na
površinu jezera. Vježba se sastoji u promatranju tih mjehurića - kvantnih
paketića misli.
Sjednite i zatvorite oči i pratite sadržaj svojih misli. Isprva nećete primijetiti
ništa, a zatim će misli početi dolaziti. Ako im se prepustite, brzo će vas preplaviti
i vi ćete možda provesti desetak minuta zadubljeni u njih.
Neko vrijeme ih samo pratite. Zamijetite kako dolaze u "paketima".
Određena misao, ili više povezanih misli. Zatim tišina, pa opet misao ili više njih
povezano.
Uobičajeno je da pratimo sadržaj misli i za njega se vezujemo. Međutim,
sada nas zanima ona tišina - razmak između pojedinih misli. Obratite pažnju na
prekide, na "kvantne procjepe" u kojima nema ničega. Kao što vjerojatno znate,
na što obratite pozornost, to raste. Tako, ako ćete obratiti pozornost na procjepe
između misli, oni će postati istaknutiji.
Dakle, sjedite i pratite dolazak misli. Svaku misao zamijetite, pozdravite i is-
pratite. Ono što vas stvarno zanima je što se događa kad nema misli? Što se
događa u onoj tišini između jednog i drugog sadržaja?
Na taj ćete način, okretanjem pažnje prema praznini, povećati prazninu! A
praznina je mjesto na kojem (ili u kojem) se može pojaviti poruka.
Vježba povećanja praznine (potpomognuta tehnikama transcendiranja koje
također čine upravo to) osigurat će dovoljno prostora inteligenciji prirode da
vam uputi svoju poruku.
Ako vam je duh uznemiren, pun misli i nalik valovitom moru, čak i ako se po-
ruka pojavi, nećete je zamijetiti. Morate se zbližiti s "prazninom" - onim dijelom
vas iz kojeg nastaju sve misli. Tek tada ćete moći zapaziti "misli prirode".
Ova vježba je izvrsna vježba intuicije što će zapaziti svatko tko je provede u
praksi. Sve će češći biti "unutarnji osjećaji" a i porivi da nešto uradimo a da
nismo do kraja svjesni logike koja stoji iza njih.
Važna napomena: Mentalne predznake, dakle misli koje smo protumačili kao
poruke prirode, rabimo uglavnom u kombinaciji s drugim predznacima. Radi se
o tome daje ponekad, osobito u početku, dosta teško odvojiti mentalni predznak
od naše vlastite misli. S vremenom ćemo naučiti i to.
U međuvremenu rabite dva kriterija - jedan je usporedna pojava ostalih
predznaka, a drugi je osjećaj hitnje ili panike. Ako vam se javi osjećaj da nešto
"morate" poduzeti jer ste "dobili poruku prirode" i ako osjećate da to morate
učiniti brzo "jer će inače biti prekasno" možete sa sigurnošću odbaciti takvu mi-
sao. Radi se o lažnom mentalnom predznaku, vjerojatno o vašoj vlastitoj želji ili
strahovanju.
Pravi mentalni predznak, kao uostalom i svaka druga poruka prirode, praćen
je osjećajem unutarnjeg zadovoljstva i sigurnosti. Javlja se na vrijeme i bez os-
jećaja hitnje ili mogućeg kašnjenja. Štoviše, osjećamo se dobro i zaštićeno. Iznu-
tra osjećamo daje sve u redu i da se priroda brine da sve pojave u svemiru održi u
savršenom skladu.
2. T J E L E S N I O S J E T I KAO "PORUKE PRIRODE"

Da biste zapazili kako vaše tijelo reagira, potrebno je i na njega obratiti pažnju.
Obično to činimo kad nešto pođe po zlu. Kad se neki organ ili dio tijela zbog
ovog ili onog razloga odvoji od skladnog djelovanja cjeline, to ćemo zamijetiti
kao neugodnost ili bol u tom dijelu tijela.
Međutim, naše je tijelo prepuno osjeta čak i onda kad ih mi svjesno ne os-
jećamo. Recimo da ste zdravi i nemate nikakvih teškoća. Ako biste sada zatvorili
oči i obratili pažnju na tijelo, ipak biste primijetili neke osjete. Možda biste
želudac osjetili nekako drukčije nego vrat ili glavu. Možda biste osjetili neki pri-
tisak u crijevima ili toplinu u leđima.
Svi su ti osjeti prisutni cijelo vrijeme, ali mi na njih ne obraćamo pozornost.
Vježbajte zapaziti osjete u svojem tijelu. Nekoliko minuta svakoga dana, u
vrijeme kad se toga prisjetite, zatvorite oči i osjetite što se zbiva. Ubrzo ćete pos-
tati mnogo prijemčiviji na poruke koje vam ono šalje. Takav doživljaj tijela
izvrsna je preventivna zdravstvena vježba. Ona vam može ukazati na područje
neravnoteže mnogo prije nego nastane stvarna bolest.
U ovom trenutku, međutim, vježbanje osjećanja tjelesnih osjeta zanima nas
zbog toga jer su oni medij kroz koji nam priroda može poslati svoje naputke.
Prema tradicionalnim vedskim objašnjenjima, dva područja u našem tijelu
posebno su osjetljiva na poruke prirode. To su područje oko srca i područje oko
solarnog pleksusa.
Tijelo nam, za razliku od misli može prenijeti samo dvije poruke - ugodu i
neugodu.
Kad želite prepoznati i jasnije protumačiti neki drugi predznak ili poruku,
zatvorite oči i položite ruke na ta područja: lijevu ruku na sredinu grudiju (na
mjesto gdje počinje grudna kost), a desnu odmah ispod nje. Polaganje ruku na ta
mjesta psihološki je postupak kojim ćemo se bolje usmjeriti na prepoznavanje
osjeta.
Nekoliko sekundi osjećajte taj dio tijela. Što vam ono govori? Da ili ne? Ako
je osjet ugoda - to je da, pozitivan odgovor. Ako je osjet neugoda - to je ne, negati-
van odgovor.
Uz malo vježbe naučit ćete kako u nekoliko sekundi prepoznati poruku iz
tijela. Ova će poruka biti osobito korisna kod tumačenja drugih predznaka čije
značenje nije potpuno jasno.

3. USKLAĐENOST DAHA
Pored uzglavlja neka uvijek bude notes ili bilježnica. Svakog jutra zabilježite us-
klađenost ili neusklađenost daha. Zatim promatrajte događaje koji se odvijaju
tijekom dana i navečer ih zabilježite na istu stranicu pored oznake za us-
klađenost. Također, ocijenite svoj dan kao pozitivan, negativan ili neutralan (+,-
ili 0). Nakon nekog vremena moći ćete jasno uočiti povezanost. Također, ako
malo dulje radite na tome dobit ćete svoju listu tumačenja za pojedine dane.

I S K U S T V O SA SP SEMINARA Počela sam redovno


pratiti usklađenost jutarnjeg disanja s kozmičkim ritmom dana. Jednog utorka
primijetila sam neusklađenost - disala sam na lijevu nosnicu. Međutim, osim
činjenice daje taj dan bio prosječno siv, nije se dogodilo ništa osobito. Međutim,
neusklađenost se ponovila i sljedećeg dana. I još dva dana nakon toga. Pozorno
sam pratila događaje oko mene. Te sam subote došla kući i primijetila daje
dragi kamen iz mog prstena nestao. Kamen nosim kao poklon i pomoć za svoju
sestru pa sam osjetila veliku paniku. Međutim, sjećala sam se svih mjesta na
kojima sam bila, baš zahvaljujući tome što sam pozorno pratila događaje
pokušavajući spriječiti opasnost na koju me priroda upozoravala putem mojeg
disanja. Malo sam se smirila i odmah mije napamet nadošla misao o tome gdje
bi kamen mogao biti. Sjela sam u auto i krenula - bio je točno tamo gdje sam ga
vidjela u mislima. Nekako osjećam da me disanje upozoravalo na taj događaj i da
sam zahvaljujući tom predznaku bila spremna i pozorna.
T.S, 39 god.
PREDZNACI IZ OKOLINE

U ovom poglavlju obradit ćemo moguće dobre ili loše događaje u okolini,
neka tumačenja o tome na koga se ti znakovi odnose i kako postupiti
ukoliko se pojave negativni predznaci.
Predznaci iz okoline su zakonom sinkroniciteta povezani s nama i našim ak-
tivnostima. Ukoliko ih znamo prepoznati, možemo unaprijed saznati više o
kvaliteti naših akcija i o tome kako će one završiti.
Koji događaj u okolini trebamo smatrati predznakom? Teoretski, svaki
događaj koji se odvija istodobno s našim aktivnostima. Primjerice, izlazimo iz
stana i krećemo na put ili sastanak koji je za nas važan. Pri napuštanju kuće, i na
putu do mjesta sastanka zamjećujemo razne događaje, ljude, predmete ili čak i
životinje. Sve je to sinkrono povezano s nama. Naravno, neke ćemo pojave i
osobe primijetiti, a neke ne. Predznakom se smatra nešto neuobičajeno ili nešto
što nam posebno privuče pažnju. Priroda nam time prenosi određenu poruku.
Kakvu?
Prisjetimo se najprije općeg pravila da svaki dobar, ugodan predznak
označava dobro. Znači sve što vidite, svaki predmet, pojava ili osoba koja vam je
ugodna, lijepa za oko, uho ili nos, može se smatrati dobrim predznakom te uka-
zuje na uspjeh pothvata koji je u toku.
Primjerice, pri izlasku iz kuće primijetili ste rijetku pticu kako sjedi na
ogradi i cvrkuće. Dobar predznak! Vaša aktivnost bit će uspješna. Međutim,
možda ste na izlasku susreli pijanca koji je pokušao od vas izmoliti nešto novaca,
a to vas je zasmetalo. Loš predznak! Budite oprezni, imat ćete teškoće! Na taj
način, sve vama ugodno, označava podršku; sve vama neugodno znak je da
predstoje neki problemi.
Ukoliko se dogodi nešto neobično, a vi niste u stanju prosuditi da li je to
pozitivno ili negativno (dakle, nema određenu značajku ugode ili neugode), a
ipak vam je privuklo pažnju, nimita daje sljedeći kriterij: ukoliko se događaj zbio
tijekom udisaja - to je povoljan znak, a ukoliko se zbio tijekom izdisaja - to je
nepovoljan znak.
Slijedi lista dobrih i loših znakova prema klasičnom vedskom tumačenju.
Kao i u prethodnim slučajevima, ova lista je samo orijentacijska. Praksa će vam
pokazati dublje značenje nekih pojava.

DOBRI PREDZNACI
• Ukoliko vidite kravu, konja, pticu, lijepu djevojku, bogatog čovjeka, reli-
giozni skup ili procesiju, sirovo meso, bilo kakvu tekućinu, med, maslac,
bijelu odjeću, dragulje, vatru, mrtvaca, čovjeka s lancem ili čovjeka s va-
gom to su dobri predznaci.
• Posebno je povoljno vidjeti ptice (kao i sve dobre, pitome, blage životinje)
na lijevoj strani i u kretanju u smjeru sata (s lijeva na desno), a psa ili
mačku (kao i sve agresivne, neugodne i neugledne životinje) na desnoj
strani i u kretanju s desna na lijevo, dobre (domaće, pitome, blage) živo-
tinje u neparnom broju, a ostale u parnom.
• Ukoliko čujete izgovaranje riječi kao što su zmija, gušter, glista
(neugodne i neugledne životinje), zvuk flaute ili gitare (ugodna glazba
uopće), to su dobri predznaci.
• Također je povoljno osjetiti nježan vjetar ili blag i ugodan miris.

Loši PREDZNACI
• Ukoliko vidite pad bilo kog predmeta, zmije, guštere, gliste (neugodne i
neugledne životinje), pijance, pamuk (bačenu odjeću), lijekove, pepeo ili
željezo to su loši predznaci. Osobito je nepovoljno vidjeti zmiju ili svinju
(općenito neugodne i neugledne životinje) s lijeve strane.
• Ukoliko čujete neugodne krikove, kašljanje, kihanje, glasanje neugodnih
i neuglednih životinja, poziv s leđa (pitanje, pozdrav i slično) to su loši
predznaci. Osobito je nepovoljno čuti zvuk lomljave.
• Ukoliko se dogodi pad nekog predmeta ili vam odijelo zapne za nešto,
spotaknete se, udarite glavom ili vam životinje prijeđu preko puta - to je
nepovoljno.

Postoji određena logika iza svakog od ovih predznaka, a također i pojed-


nostavljeni sustav nastao na osnovi prakse a koji nam olakšava snalaženje u
predznacima. 0 tome se nešto više govori na SP seminaru.
VRIJEME NA KOJE SE PREDZNAK O D N O S I I NJEGOVA
SNAGA

Nimita nas podučava i o tome kada su predznaci važni, a kada su manje važni,
odnosno, odnose li se na prošlost, sadašnjost ili budućnost.
Pri određivanju vremena na koji se predznak odnosi u obzir se uzima simbo-
lični položaj sunca. Pretpostavka je da sunce, od trenutka izlaska, prijeđe cijeli
krug-svih osam strana svijeta (istok, jugoistok, jug, jugozapad, zapad, sjeveroza-
pad, sjever i sjeveroistok). Na svakoj strani svijeta sunce provede otprilike tri
sata. Da bismo znali gdje se sunce "nalazi" u određenom trenutku, potrebno je
znati kad izlazi. Prva tri sata nakon izlaska sunce se "nalazi" na istoku, druga tri
na jugoistoku, zatim na jugu itd.
Dijagram koji slijedi pomoći će nam da bolje razumijemo o čemu se radi.

Sunce primjerice izlazi u 6 sati. Od 6 do 9 nalazi se na istoku, od 9 do 12 na


jugoistoku, od 12 do 15 na jugu, od 15 do 18 na jugozapadu, od 18 do 21 na za-
padu, od 21 do 24 na sjeverozapadu, od 24 do 3 na sjeveru, i od 3 do 6 na
sjeveroistoku.
Kad smo utvrdili simbolični položaj sunca u vrijeme nekog događaja (prim-
jerice neka to bude 14 sati, dakle sunce je na jugu), potrebno nam je znati smjer
u kojem se - u odnosu na nas - događaj zbio. Radi se o stvarnom smjeru, dakle
potrebno je snalaziti se u prostoru i znati iz kojeg smo smjera nešto čuli ili
ugledali. Radi primjera, ugledali smo prekrasnu djevojku i ustanovili da se na-
lazila jugozapadno od nas. Sada imamo potrebne podatke. Kako ćemo ih protu-
mačiti?
Položaj sunca predstavlja sadašnjost. Položaj neposredno prije njega
prošlost, a položaj neposredno poslije njega budućnost. Položaji za pet mjesta
udaljeni od sadašnjosti, prošlosti i budućnosti (to znači nasuprot njima) također
predstavljaju sadašnjost, prošlost odnosno budućnost, a preostala dva položaja
dijele se na pola. Prva polovica pripada prethodnom razdoblju, a druga nared-
nom.
Hajde da na primjeru pokušamo protumačiti kojem vremenu pripadaju
predznaci.
Primjerice, neka bude 14 sati, dakle sunce se "nalazi" na jugu. Svaki
predznak koji bi došao iz stvarnog smjera juga odnosio bi se na sadašnjost.
Položaj jugozapadno od nas predstavlja budućnost. Djevojku smo ugledali iz tog
smjera, dakle dobar predznak što se tiče naših planova, pothvata ili bilo čega što
nam je u tom trenutku bilo na pameti glede naše budućnosti.
Što bi se dogodilo da smo djevojku ugledali iz smjera jugoistoka? U tom
slučaju, jer se taj položaj nalazi neposredno prije "položaja" sunca, zaključili
bismo da se predznak odnosi na prošla zbivanja. Primjerice, možda ste upravo
razmišljali o tome je li nešto što ste učinili bilo ispravno ili ne. Predznak vam je
dao odgovor na to pitanje.
Ostali smjerovi u datom primjeru: predznak iz smjera sjevera također pred-
stavlja sadašnjost; iz smjera sjeverozapada - prošlost; iz smjera sjeveroistoka
-budućnost. Ukoliko je predznak došao iz smjera istoka, procijenit ćemo da li se
nalazi u polovici bližoj sjeveroistoku ili jugoistoku. Ukoliko je bliži jugoistoku
odnosi se na prošlost, ukoliko je bliži sjeveroistoku odnosi se na budućnost.
Slična je situacija za predznake iz smjera zapada. Ukoliko je bliži jugozapadu od-
nosi se na budućnost, ukoliko je bliži sjeverozapadu odnosi se na prošlost.

Glede smjera iz kojeg dolazi predznak naišao sam i na tumačenje da su tri


smjera oko "položaja" sunca (smjer u kojem se "nalazi" sunce, prethodni i
naredni) uvijek loši, dok su njihove suprotnosti uvijek dobre. Preostala dva
smjera ponovno se dijele i oni bliži trenutnom položaju sunca imaju negativan
predznak.
S druge strane, iskustvo mije pokazalo da to nije točno. Zapravo sam utvrdio,
a to se kasnije potvrdilo iz drugog izvora, da predznaci iz tri smjera oko položaja
sunca daju opipljivije rezultate i da ih je lakše povezati s događajima koji slijede
ili su se već zbili. Zapravo su predznaci koji dolaze iz tri smjera oko sunca snažni,
a oni koji dolaze sa suprotne strane slabi (manje izraziti).
Kao i u prethodnim slučajevima, savjetujem vam da vježbate zapaziti
predznake, da prema datim napucima odredite njihovo značenje te da u praksi
steknete iskustvo.
Mišljenja sam da svaki pojedinac, budući daje različit, ima sebi svojstven od-
nos sa svemirom i da predznaci, kao i mnogo toga drugoga, djeluju unutar tog
posebnog odnosa. Jezik kojim ja govorim s prirodom možda će se razlikovati od
onog kojim govorite vi. Možda su riječi iste, ali pokazat će se neke male razlike u
slovnici, sintaksi, a ako ništa drugo, onda svakako u naglasku.
Primjerice, na što se odnose znakovi koji dolaze iz smjera prošlosti? Oči-
gledno je da to zapravo i nisu predznaci već "odjeci" sinkronih događaja. Takvi
znakovi vrlo često dolaze kad razmišljamo o nekoj situaciji, pitamo se jesmo li is-
pravno postupili ili analiziramo učinke koje je nešto ili netko ostavio na nas.
Ukoliko se u tom trenu dogodi nešto što nam privuče pažnju (dakle predznak) i
ukoliko analizom smjera odakle je taj predznak došao otkrijemo da se odnosi na
prošlost, taj će nam podatak pomoći da jasnije sagledamo svoj trenutni položaj i
buduće akcije. Možda se pitamo jesmo li postupili ispravno, a predznak bude
negativan. To znači daje potrebno poduzeti određene korake prije negoli poslje-
dice našeg pogrešnog ponašanja (na kojeg je ukazao loš predznak iz smjera
prošlosti) postanu prevelike.
Još jedna napomena vezana uz to na koga se predznak odnosi. Klasična tu-
mačenja ograničavaju se na sljedeće: ukoliko ste sami, odnosi se na vas, ukoliko
ste u skupini odnosi se na vođu skupine odnosno najvažniju ili najstariju osobu
po statusu, činu, ugledu, rođenju i slično. Međutim, predznaci se ponekad
mogu odnositi i na druge ljude. Primjerice, ukoliko razmišljate o nekome i tije-
kom toga se dogodi neki predznak, možete zaključiti da se taj predznak odnosi
na tu osobu, iako ste naravno i vi u sve to uključeni.

ŠTO U Č I N I T I KAD SE POJAVE NEGATIVNI


PREDZNACI

Postavlja se pitanje što da radimo kad se pojave negativni predznaci?


U slučaju dobrih predznaka, oni naravno povećavaju naše samopouzdanje,
daju nam odgovore na pitanja i svakako da nam mogu dobro poslužiti. Među-
tim, kad se dogodi negativni predznak, što tada?
Evo jednog odgovora iz klasične literature:
"Osoba koja na putu susretne loš predznak mora se vratiti kući, oprati stopala
i 11 puta uraditi pranajamu, a zatim ponovno krenuti na put. Ukoliko ponovno
susretne loš predznak, neka se ponovno vrati kući i 16 puta uradi pranajamu.
Ukoliko nakon toga opet susretne neki loš predznak, neka ostane kod kuće i ne
kreće nikuda."
Znači, u slučaju loših znakova, malo zastanemo, okrenemo se i nakon nekog
vremena pokušamo ponovno. Ukoliko nas nakon tri pokušaja i dalje prate loši
predznaci, znači da nam planirana akcija nikako ne može uspjeti i bolje je da
odustanemo. Što se tiče savjeta o 11 odnosno 16pranajama, oni se mogu shvatiti
doslovno (brojevi uvijek u sebi nose neko značenje). Međutim, u osnovi se radi o
tome da zastanemo i smirimo se. Pranajama je vježba disanja koja stvara rav-
notežu na razini disanja, a time utječe i na opće stanje duha i tijela. "Pranje sto-
pala" odnosno čišćenje tijela također pomaže da se uravnotežimo i tako
promijenimo položaj u odnosu na svemir. Osim toga, ukoliko zastanemo i
pričekamo, promijenili smo i vrijeme početka svoje aktivnosti.
Na taj način, tim naizgled sitnim i beznačajnim postupcima, mijenjamo
stanje cjeline i stvaramo veću mogućnost za uspjeh našeg pothvata. Čovjek koji
poznaje predznake i koji je praksom stekao vještinu u njihovom tumačenju,
postaje gospodar svoje sudbine. Naučio je razgovarati s prirodom, prihvatiti
njene poruke i zajedno s njom oblikovati svoju budućnost i evoluciju.

* Prašna Marga 2:29


PRIJEDLOZI ZA VJEŽBANJE - VII

ZAPAŽANJE PREDZNAKA IZ OKOLINE


Prvo što je potrebno učiniti je obratiti pažnju na događaje i pojave koje vas
okružuju. U tome će vam pomoći vježbe pažnje. Predznake najlakše primjeću-
jemo ukoliko se nalazimo na ovom mjestu i u sadašnjem trenutku. Ako hodate
ulicom ili vozite automobil zadubljeni u misli, naravno da nećete primijetiti
ništa.
Obratite pažnju na ono što se zbiva oko vas! Sve je važno, sve ima neko
značenje, a vi ćete ga propustiti ako niste u stanju zamjećivati obične događaje i
pojave.
Bit će dobro da prvih tjedan dana zapisujete sve što ste vidjeli, čuli i doživjeli
tijekom vremena kad odlazite na posao, ili tijekom šetnje odnosno vožnje auto-
mobilom.
Česta reakcija na ovaj savjet je: "Pa tada se ništa ne događa - uvijek isti ljudi,
iste stvari, iste ulice itd."
Međutim, jeste li baš sigurni u to? Koliko puta se dogodilo da vaša kolegica
promijeni frizuru ili se pojavi u novoj haljini, a da vi to niti ne primijetite? Ako se
to događa (a radi se o osobi s kojom ste bliski) koliko puta tako prođete pored
raznih sitnica na putu a da uopće ne zamijetite da postoje?
Nakon prvog SPseminara u Mariboru svi zajedno otišli smo na kratak izlet do
obronaka Pohorja. Polaznike sam uputio da prate predznake. Tijekom kratke
vožnje automobilom razgovarao sam na stražnjem sjedištu s jednim od njih. Sve
se činilo vrlo običnim. Kad sam ih zapitao koliko su predznaka usput primijetili,
nastao je tajac.
"Ja sam primijetio barem tri predznaka." potaknuo sam ih.
"Kako je to moguće?" rekao je jedan od njih "Pa, cijelo vrijeme si razgovarao
s Tomažom!"
"Svejedno", nasmijao sam se. "Pratio sam što se oko mene događa!"
I doista, kad sam ih upozorio da se ispred nas na vrlo nelogičan način zausta-
vio kamion, sjetili su se. Također,
prisjetili su se i ptice koja je sletila na
parking prostor na kojem smo htjeli
parkirati. Sjetili su se i drugih sitnica
koje bi inače prošle nezapažene.
Nemojte pogriješiti pa smatrati da se radi o običnim pojavama koje ne
zaslužuju našu pozornost. To jesu obične pojave, ali to je i način na koji nam
priroda govori! Naizgled "obične" pojave nikad nisu jednake, nikad točno
onakve kakve su bile jučer. Pojavljuju se u različito vrijeme, na različit način.
Zapažanje promjena, zapažanje sitnica na ljudima i predmetima, važan je dio
tumačenja predznaka. Štoviše, to je preduvjet da biste ih uopće mogli tumačiti.

I S K U S T V O SA SP SEMINARA Malo je vjerojatno da vam u vlastitu sobu uđe


nepoznat pas. Međutim, upravo mi se to dogodilo jutros. Smjer iz kojeg je došao (u
odnosu na moj položaj) protumačila sam kao negativan, a i sam doživljaj je bio
neugodan. U to vrijeme razmišljala sam o večernjem odlasku na jedan sastanak.
Bila sam začuđena negativnim predznakom i baš me zanimalo što će se dogoditi
dalje. I doista, zbog niza okolnosti sastanak je bio otkazan.

DOBAR ILI LOŠ PREDZNAK


Kad naučimo zapažati što se oko nas zbiva i kad to činimo gotovo automatski,
vrlo brzo ćemo naići na problem tumačenja. Rečeno je da dobro znači dobro, a
loše loše. Međutim, što učiniti kad ne znamo u koju kategoriju spada određeni
događaj. Primjerice, ugledali smo posebno obučenu osobu koja nam je privukla
pažnju. Očigledno se radi o predznaku. Ali, radi li se o dobrom ili lošem
predznaku?
U takvim situacijama, kad niste sigurni u svoju procjenu, možete zapitati
tijelo što o tome misli. Uporabite opisanu vježbu na stranici 144 i odredite je li
predznak pozitivan ili negativan.
0 tumačenju predznaka još će biti riječi u sklopu četvrte teme.

NA KOJE V R I J E M E SE ODNOSI PREDZNAK

Čitate knjigu. Odjednom začujete nježni zvuk glazbe. To je pozitivan predznak.


Tek poradi vježbe, odredite na koje vrijeme se on odnosi.
Najprije odredite s koje strane je došao. U svojoj ste sobi, udobno sjedite u
omiljenoj fotelji okrenuti prema prozoru koji gleda na zapad. Glazba je došla
baš s te strane.
Sada vam treba položaj sunca. Recimo daje oko 19 sati. To znači daje sunce
na zapadu.
Zaključak, predznak se odnosi na sadašnjost i snažan je.
Na koje vrijeme bi se odnosio predznak ukoliko je sada 15 sati? Bi li i dalje bio
snažan?
Što bi bilo da se to dogodilo u 9 sati ujutro?
Pokušajte sami odgovoriti na ova pitanja.
SNOVI

A snovi su Božji jezik.


Kad govori jezikom svijeta, ja mogu protumačiti.
Ali kad govori jezikom svoje duše, samo ti možeš razumjeti.
Paulo Coelho

A naliza snova čest je predmet zanimanja raznih skupina ljudi. Pristupa im


se s raznih motrišta - od psihoanalitičkog pristupa pa do popularnih sa-
njarica. U svjetlu zakona sinkroniciteta može se pretpostaviti da i tijekom snova,
zapravo možda baš tijekom snova, čovjek može primati određene poruke koje
nastaju unutar njegove svijesti i podsvijesti, a prenose stanje cjeline te se tako
mogu shvatiti kao podudarnosti ili predznaci.
Analiza snova također nam može poslužiti u smislu komunikacije s priro-
dom. Međutim, radi se o posebnom stanju svijesti koje ima svoje zakone. Njih
još uvijek potpuno ne razumijemo. Stoga vam prilikom bavljenja snovima pre-
poručam oprez. Tumačenje pojedinih snova uzmite kao znakovito jedino ako je
praćeno drugim predznacima i podudarnostima.
Drevni vedski stručnjaci za snove podijelili su ih u sedam kategorija:
1. snovi o onome što smo u budnom stanju vidjeli (drišta)
2. snovi o onome što smo u budnom stanju čuli (šruta)
3. snovi o onome što smo u budnom stanju doživjeli putem drugih osjeta
-dodir, miris, okus (anabhuta)
4. snovi o onome što želimo (prarthita)
5. snovi o izmišljenim ili nepostojećim pojavama (kalpita)
6. ono što nije uključeno u prethodnih pet kategorija (bhavija)
7. snovi uzrokovani poremećajem doša (došaja)
Snovi koji pripadaju unutar prvih pet kategorija ne nose značenje predznaka
ili podudarnosti i na njih ne treba obraćati pažnju. Šestu kategoriju, dakle onu
koja nosi značenje, određujemo tako što san nije moguće svrstati ni u jednu od
prvih pet kategorija.
Predznakom se, dakle, smatra kad u snu vidimo nešto što nismo vidjeli u
budnom stanju, što nije predmet naših želja, ali nije izmišljena ili nepostojeća
pojava.
Što se tiče došaja snova, to su loši snovi (noćne more) koje ima bolestan
čovjek. Iako se kaže da i zdrav čovjek može imati snove uzrokovane poremeća-
jem doša , kriterij za određivanje takvih snova u klasičnoj literaturi nije jasan
(iako ću kasnije navesti neke primjere). Zapravo se nameće zaključak da se
došaja snovi u zdravoga čovjeka trebaju tumačiti kao i svaki drugi san. Jer, uko-
liko se radi o poremećaju doša koji uzrokuje određeni san, taj će san također biti
predznak nadolazeće bolesti. Tako možemo reći da će došaja snovi u zdravoga
čovjeka uvijek biti predznaci bolesti.
Za analizu nam ostaje šesta kategorija snova (koja uključuje i sedmu, ukoliko
se radi o predznacima bolesti).
Prethodni kriterij pomaže nam da odvojimo one snove koji u sebi skrivaju
moguću poruku od onih koji nisu značajni.
Evo još nekih kriterija odabira:
Nemaju značenja (odnosno njihovo će se značenje, ukoliko uopće postoji,
ostvariti nakon vrlo dugog vremena):
- snovi tijekom dana
- snovi koje zaboravimo brzo nakon buđenja
- snovi koji se ponavljaju dugo vremena
- snovi sanjani prije ponoći
Ovi kriteriji nipošto nisu slučajni. Iako je prema zakonu sinkroniciteta svaka
pojava povezana sa svakom drugom pojavom (dakle svaki san nosi neko
značenje), ovi nam kriteriji pomažu da odbacimo one snove koji nisu očigledno
znakoviti.
Primjerice, ukoliko idemo spavati pod utjecajem nekog snažnog doživljaja,
prirodno je da ćemo sanjati nešto tome slično. Bilo bi suvišno u tome tražiti neki
poseban znak. Što se tiče dnevnih snova i snova prije ponoći, vjerojatno je da
vrijedi ista logika. Tijekom dana i rano u noći pod velikim smo utiskom
svakodnevnih aktivnosti, pa i njihov sadržaj proizlazi iz toga.
Jedina iznimka koju je, naizgled, malo teže prihvatiti su snovi koji se
ponavljaju. Čini se da bi u tom slučaju trebalo biti suprotno: takvi bi snovi baš
* Tri su glavne doše -vata, pitta i kapha. Ovi se nazivi odnose na metabolička načela. Vata
tako predstavlja pokret, pitta vatru, a kapha strukturu. Ukoliko su doše u ravnoteži,
rezultat je zdravlje. Ukoliko nisu - bolest.
trebali nositi neko posebno značenje. Međutim, izgleda da upravo činjenica
ponavljanja snova oduzima snovima smisao predznaka. Vedski tumači snova
išli su logikom koja trenutku daje posebno značenje. Nije moguće da se kvaliteta
tog određenog trenutka na sličan način ponavlja dugo vremena. Ukoliko se to
ipak događa jednostavno se ne radi 0 predznaku. Tako su snovi koji se
ponavljaju otpali. Međutim, to ne znači da takve snove treba potpuno odbaciti.
Mišljenja sam da oni u sebi također nose neke poruke, ali one koje šaljemo sami
sebi. Nešto kasnije obrazložit ću vam jedan od načina analize snova. Iskustvo mi
je pokazalo da, ukoliko san koji se ponavlja analiziram na taj način, on prestane!
Zapravo, kad prihvatim poruku koju on nosi, više za njega nema potrebe.
Prije negoli prijeđem na tumačenje, još nekoliko naputaka 0 tome kada će se
osjetiti učinak 0 kojem govore snovi i kakav će on biti:
- snovi odsanjani rano ujutro imat će učinak tog ili sljedećeg dana
- ukoliko se nakon takvog sna ponovno zaspi, učinak će biti malen
- ukoliko sanjamo dva sna, učinak će imati onaj posljednji
- dobre snove treba sačuvati za sebe

Rad nakon nekog sna odredimo da to nije doživljaj iz budnosti (prve tri kate-
gorije), da nije nešto potpuno imaginarno (četvrta kategorija), da nije san
tijekom dana ili prije ponoći, da se nije mnogo puta ponavljao, te da ga nismo za-
boravili (stoje samo po sebi jasno!), kako ćemo ga protumačiti?
U vedsko vrijeme tumačenja snova bila su blisko povezana s nimitom, vješti-
nom tumačenja drugih znakova i predznaka. Međutim, postoje i neki standardi
koje spominje klasična literatura.
Slijedi svojevrsna vedska sanjarica. Nalazim u njoj određenu logiku koja se
poklapa s drugim vedskim načelima. Primjerice, ukoliko se ne osjećate dobro ili
slutite da postoji neka neravnoteža u tijelu, snovi vam mogu reći koji poremećaj
doše je u pitanju. (Onima koji su neupućeni u sustav ajurvede, koja koristi doše,
ovi će podaci biti ponešto odvojeni od cjeline čijim su dijelom. Međutim, pos-
toje knjige koje mogu objasniti kako je taj sustav jednostavan i primjenjiv.
Određivanjem tjelesnog tipa i poremećaja koji je u pitanju može se, podešava-
njem rutine i/ili prehrane, uravnotežiti fiziologija i spriječiti bolest još prije ne-

* O tome kad će se osjetiti ono što snovi predskazuju Kalaprakašika (17. poglavlje)
navodi sljedeće: tijekom prve četvrtine noći, unutar jedne godine; tijekom drage
četvrtine, unutar šest mjeseci; tijekom treće četvrtine, unutar jednog mjeseca; snovi
prije zore ostvarit će se unutar dvanaest dana; snovi prije izlaska sunca, unutar jednog
dana. Prašna Marga (31:68) se donekle razlikuje od toga, mada je načelo isto: tijekom
prve četvrtine noći, unutar jedne godine; tijekom druge četvrtine, unutar osam
mjeseci; tijekom treće četvrtine, unutar tri mjeseca; tijekom četvrte četvrtine, unutar
deset dana.
*
goli je nastala. Snovi pritom mogu pomoći u određivanju poremećaja.)

Poremećaj vata doše praćenje snovima o:


- penjanju uz brdo i na drveće
- letenju, putovanju kroz nebo i oblake
- vjetru i hladnoći
Ukoliko često imate takve snove, a osjećate se lošije, vjerojatno se radi o
neravnoteži vata doše. (Iako postoje razni načini da je uravnotežite, radi prim-
jera iznosim prilagodbu u prehrani u takvom slučaju. Dajte prednost toplom
jelu i napicima, težoj i masnijoj hrani. Jedite dobro prokuhanu i lako probavljivu
hranu uz mnogo tople tekućine. Neka u hrani prevladava sladak, kiseo i slan
okus, a manje gorak, trpak i ljut. Izbjegavajte suhu i nekuhanu hranu.)
Poremećaj pitta doše praćen je snovima o:
- zračećim i svjetlećim stvarima i pojavama, poput zlata
- crvenim cvjetovima i crvenoj boji općenito
- suncu, vatri
Ukoliko često imate takve snove, a osjećate se lošije, vjerojatno se radi o
neravnoteži^/«« doše. (Prilagodba u prehrani: manje jedite, prednost dajte hlad-
nom jelu i napicima; uzimajte više tekućine, ali ne ledeno hladne; neka u hrani
prevladava sladak, gorak i trpak okus, a manje kiseo, slan i ljut.)
Poremećaj kapha doše praćenje snovima o:
- mjesecu i zvijezdama
- bijelim cvjetovima i bijeloj boji općenito
- rijekama i tekućinama
Ukoliko često imate takve snove, a osjećate se lošije, vjerojatno se radi o
neravnoteži kapha doše. (Prilagodba u prehrani: hrana neka bude manje masna;
smanjite teške mliječne proizvode kao što su sir, jogurt ili sladoled; prednost
dajte toplom jelu i napicima; neka u hrani prevladava ljut, gorak i trpak okus, a
manje sladak, kiseo i slan.)

Preporučujem knjigu "Savršeno zdravlje" dr. Deepaka Chopre u nakladi Dvostruke


Duge, Čakovec, i knjigu Tijelo, duh i šport dr. Johna Douillarda, Dvostruka Duga,
Čakovec, 1996.
VEDSKA S A N J A R I C A
Radi se o nekim posebnim snovima koji kao takvi predstavljaju predznake. Kad
se kaže "dobar san" misli se na opći uspjeh u pothvatima kojima se čovjek tre-
nutno bavi, ali i nadolazak novih, dobrih okolnosti koje će moći iskoristiti. Ova
kratka "vedska" sanjarica sastavljena je na osnovi već spomenutih klasičnih
djela Kalaprakašike i Prašna Marge.

DOBRI S N O V I
• jasno sunce ili mjesec na nebu
• plodno drvo ili gusta džungla
• penjati se na bilo što osim oltara, mravinjaka ili bijelog drveta
• prelazak preko rijeke ili mora
• roditelji, sinovi, svećenici, prijatelji ili rođaci
• seksualni odnos s osobom nižeg društvenog statusa
• plemenita i zgodna osoba obučena u bijelu svilu
• dodir s krvlju, mesom ili prostitutkom
• gospođa koja lijepo miriše i drži cvijeće
• djevojčica s bijelim cvijetom
• kralj (visoki dužnosnik), konj, zlatni predmeti, bik ili krava
• ždral, roda, divlje drvo, ptica zlatnog perja
• razgovor anđela
• gradnja kuće, sađenje drveta, obrađivanje polja
• primitak cvijeća, bisera, školjki, bijelog nakita
• susret sa svećenikom
• vožnja u automobilu
• jahanje na konju
• ugristi nogu bilo koje životinje
• ugriz insekta, ugriz bijele zmije u desnu ruku
• krvarenje zbog ugriza psa ili zmije
• piti mlijeko
• odrubljivanje glave
• držanje zastave
• nošenje zlatnog kišobrana
• hram ili sveto mjesto
• čuti glazbu ili pjevanje pobožnih ili svetih pjesama
• zarobljavanje
LOŠI SNOVI
pas, lisica, crni crv, vrag
jahanje na tigru, majmunu, mački, devi, svinji
crna krava ili životinja koja se penje na drvo
vunena odjeća, srebrno posuđe, gomila željeza
zagrljaj žene u crvenom
žena s crvenim cvjetovima
sitna žena s kosom podignutom prema gore
osobe niskog društvenog statusa
polijevanje tijela medom, maslacem ili uljem
jesti velike količine kruha ili pržene hrane
bilo koja životinja koja se zubima ili rogovima služi kao oružjem
slomljena posuda za vodu
pad zvijezde, razbijena lampa, Sunce ili Mjesec bez svjetlosti
isušeno jezero ili rijeka
ispadanje zubiju
ptice koje grade gnijezdo iznad naše glave
brijanje
hodanje kroz visoku travu
pasti na pepeo ili u prašinu
biti nošen strujom vode
pjevati, plesati i svirati
biti star
biti debeo
oženiti se ili udati
izgubiti cipele
pad s vrha kuće ili brijega
"Vedsku sanjaricu" predlažem vam kao način uspoređivanja vaše prakse sa zak-
ljučcima do kojih su došli vedski stručnjaci za snove. Počnite pratiti svoje snove.
Osvijestite ono što sanjate. Mnogi ljudi ne obraćaju pažnju na snove i često će
vam reći da uopće ne sanjaju. Međutim, to nije točno. Svi sanjamo. Možda se
snova ne sjećamo ili ih vrlo brzo zaboravimo. A možda smo jednostavno navikli
da ih smatramo nevažnima. Da biste to izmijenili, pripremite se za to da snove
primijetite. Prije negoli krenete spavati pripremite bilježnicu ili notes i olovku i
stavite ih pored uzglavlja. Zapisivanje snova dobro je iz više razloga. Prije svega
tako proširujemo svoju svjesnost na područje života koje je inače u mraku, a taj
nam postupak može otkriti mnoge obavijesti koje nam šalju naše vlastito tijelo
ili duh, ali i priroda sama.
PRIJEDLOZI ZA VJEŽBANJE - VIII

Snovi uvijek služe promicanju cjeline. Oni imaju učinak


otvaranja - uvijek u svijest vraćaju one vidove našeg vlastitog
bića koje smo za budnost zatvorili... Postoji razlog čak i za
najgoru noćnu moru, a to je ispravak neke greške u zapažanju,
stavovima ili ponašanju tijekom budnosti.
Jeremv Tavlor

U sred brazilske prašume obitava pleme, poput mnogih takvih plemena pot-
puno odvojeno od moderne civilizacije. Članovi tog plemena žive s priro-
dom. Njihova razmišljanja, njihovi ideali, njihov odnos prema pojavama oko
njih - sve je to potpuno različito od naše, moderne civilizacije. Ukoliko ste do-
voljno otvoreni da njihov način života ne odbacite kao neprihvatljiv samo zato
stoje drevan i potpuno različit od vašeg, te da ih ne smatrate manje vrijednima
samo zato što ne rabe modernu tehnologiju od njih bi mogli naučiti mnogo toga.
Ipak, to jedno pleme poznato je po tome što snove smatraju jednako važnim
dijelom svog života kao i budnost. Štoviše, za njih su snovi ponekad i značajniji.
Ti ljudi žive u svojim snovima, smatraju ih božjim porukama, tumače ih u
skladu s drevnim pravilima i oblikuju svoj život po njima. Sve stare civilizacije
činile su isto. Na posljetku, spavajući provedemo barem trećinu svog života, a
sanjanje, iako traje kraće, otvara nas jednom novom izvoru obavijesti, nedostup-
nom kad smo budni. Nestaju uobičajene prepreke, nestaje uvjetovanja, indok-
trinacije, stavova, uvjerenja i svega ostalog što nas inače priječi da budemo u
dodiru s inteligencijom prirode. Čini se važno znati barem nešto o analizi snova.
Osim što ih možemo shvatiti kao predznake te ih prihvatiti u smislu
predloženom u "vedskoj sanjarici", snove možemo i analizirati. Taj će postupak
možda biti bliži zapadnjaku negoli oslanjanje na puko značenje određenih sim-
bola koje nam san prenosi. Međutim, iako prividno suprotni, ovi se postupci na
kraju mogu pokazati komplementarni. Dobra analiza snova, uz sva ograničenja
našeg intelekta i logike, na kraju će pokazati isti ili sličan rezultat kao i prih -
vaćanje simbola iz sanjarice koja je predložena ili one koju smo stvorili sami, na
osnovi iskustva. Štoviše, usporedna uporaba i jednog i drugog postupka omo-
gućit će nam da iz snova izvučemo više detalja i više značenja.

ANALIZA SNOVA
Postupak koji vam predlažem manje je analiza, a više usporedba sadržaja snova
s onim što nam se događa u budnom stanju svijesti. Ovaj će postupak dobiti
svoje puno značenje u sklopu četvrte teme, kada ćemo naučiti kako potaknuti
aktivnu komunikaciju s prirodom.
U svoju bilježnicu sa snovima uključite i sljedeći upitnik na kojeg odgovorite
nakon što ste ujutro zapisali san koji ste sanjali.
* Glavne točke sna (dvije, najviše tri)
* Koji detalji izgledaju značajni i zašto?
* Naslov sna (jedna rečenica)
* Naslov sna (jedna riječ)
* Početna scena ili događaj
* Tko sudjeluje u snu?
* Što tko radi?
* Svakog čovjeka, životinju ili pojavu povežite s nekim dijelom vas (karakter-
nim osobinama, planovima, djelima, željama, tjelesnim osobinama i slično).
* Opća atmosfera u snu (dva, tri pridjeva)
* Odredite san kao dobar ili loš prema svojoj sanjarici.
* Kako je san završio?
* Da možete proživjeti san u budnom stanju, što biste učinili drukčije?
* Na koji način možete usporediti situaciju iz sna s onim što vam se događa u
životu?
* Ukoliko bi san nosio neku poruku za vas glede vaših trenutnih odluka i
situacije, kakva bi to poruka bila?
* Što ćete učiniti u stvarnom životu da biste oživjeli poruku iz sna?
Začuđujuće je što sve možemo otkriti ovakvom usporedbom sna i onog što nam
se događa u životu! Jednom kad se naviknete na postupak, obavijesti koje ste
tako primili postat će vam nezamjenjiva potpora u donošenju svakodnevnih od-
luka, ali i životna orijentacija u širem smislu. Kao i intuicija i drugi znakovi
promjene, snovi nose poruku na svoj način. Ponekad se ta poruka mijenja, ali
ako je važna nećete je propustiti. Ukoliko je poruka nejasna, nemojte izvlačiti
nategnute zaključke. Radije pričekajte druge poruke, druge znakove i druge
snove. Ono stoje važno probit će se do vas. I kad se to dogodi, neće biti nikakve
sumnje u povezanost sna s vašim životom niti pak sumnje 0 smislu i značenju
obavijesti koju ste primili.
4. TEMA - STVARALAČKA DUHOVNOST

Život je tajnovit i skrovit, kao stoje i vaše uzvišenije jastvo skriveno i


tajno. Ipak, kada Život zbori, svi vjetrovi postaju riječi; a kada On
nanovo progovori, osmjesi na vašim usnama i suze u vašim očima
promeću se u riječi. Kada On pjeva, gluhi čuju i opčinjeni su;
a kada hodi, slijepi vide i zapanjeni slijede ga u čudu i divljenju.
Halil Đubran

I ednom davno, u sigurnosti i udobnosti svojeg dvorca, živio je moćni kralj.


** Jednog dana odlučio je posjetiti svoje kraljevstvo ne bi li nešto doživio i
naučio. Uskoro je naišao na svećenika i glasom naviklim na trenutnu
poslušnost, zatražio: "Svećenice, poduči me o raju i paklu!"
Svećenik je pogledao moćnoga kralja i zgroženim glasom rekao: "Ne mogu te
podučiti o raju i paklu. Previše si glup. Ti si lijeni snob. Učenje koje posjedujem
namijenjeno je čistim i svetim ljudima, a ti nisi ni blizu tome. Makni mi se s
puta!"
Kralj se razljutio. Razbjesnilo gaje što se svećenik drznuo odgovoriti na taj
način. Zajapuren od bijesa izvukao je svoj mač da bi mu odsjekao glavu.
"To je pakao", povjerljivo je rekao svećenik.
Kralj se skamenio. Shvatio je daje taj hrabri čovjek stavio svoj život na kocku
da ga poduči o paklu. Pun duboke zahvalnosti i poniznosti, odložio je svoj mač i s
poštovanjem kleknuo.
"...a to je raj." nježno je rekao svećenik.
TKALAC VIDLJIVIM PRSTIMA

Budućnost čovječanstva u rukama je onih


koji su dovoljno snažni da budućim generacijama
podastru razloge za život i nadu.
Teilhard de Chardin

D obro se sjećam nekih trenutaka iz djetinjstva. Oni ne izgledaju važni, nisu


vezani ni za kakvu promjenu ili prekretnicu, a ipak su mi, eto, ostali u
sjećanju. Povezani su s mojim vlastitim, unutarnjim doživljajem raja.
Zapravo se prisjećam nekih osjećaja, a među njima mi je najdraži osjećaj
uzbuđenja i ushita pred nečim novim i nepoznatim.
Stanovao sam s roditeljima na četvrtom katu zgrade u naselju pored hotela.
Moj je svijet tada bio ograničen na prostor omeđen nekolicinom jednakih
zgrada. Zapravo, bilo ih je točno pet, uključujući i našu koja je bila položena
uzdužno. Naša je zgrada imala četiri ulaza, a sa svake strane ispred nje, u smjeru
ceste, nalazile su se po dvije četvrtaste zgrade koje smo zvali "stupićima". Pros-
tor- "dvorište" - koji je tako nastao bio je veličine otprilike 50 puta 50 metara. I to
je, barem neko vrijeme koje mije u sjećanju ostalo kao "dugo", bio moj cijeli
svijet.
Zajedno s ostalom djecom igrao sam se točno u tom prostoru koji je bio
ograđen nevidljivom ogradom, a koja zapravo nije bila određena položajem
zgrada, već vidnim kutom koji je moja majka imala s našeg balkona na četvrtom
katu. Naime, bilo je važno da, kad god to poželi, majka može baciti pogled na
"dvorište" i provjeriti da li je sa mnom sve u redu. Nešto kasnije, granica
određena vidnim poljem proširila se na doseg njenog glasa, tako da me mogla
dozvati kad je to bilo potrebno. (Na taj sam način dobio mogućnost da is-

tražujem prostor iza ugla "stupica", i za trenutak budem nevidljiv za one koji bi
promatrali s balkona.)
Međutim, u osnovi, to je bilo to. Svijet mog djetinjstva sastojao se od zelene
površine ispred zgrade, nekoliko klupica i tek posađenog drveća kojeg su odrasli
pažljivo Čuvali od djece. (Prije nekog vremena navratio sam tamo i jednostavno
nisam mogao vjerovati kako se sve smanjilo! Ono stoje nekad bilo prostranstvo,
sada je mali komadić gustog zelenila. Drveće je sada naraslo i krošnje gotovo
potpuno ispunjavaju prostor ispred zgrada.)
To je scena mog unutarnjeg raja. Sasvim obična i tipičnaTšcena, a ipak tako
draga i važna. U svojem umu, povezujem je s pričom o kralju i svećeniku, iako
moji doživljaji uopće nisu nalik tome.
Iz tog vremena u sjećanju mi je najviše ostao doživljaj istraživanja "novog
prostora". Naime, kad sam jednom istražio sve ono što je bilo dozvoljeno
(određeno granicama) bilo je prirodno da se, zajedno s drugom djecom uputim
u isprva kratke, a zatim sve duže izlete na zabranjena područja.
Sjećam se s kakvim smo ushićenjem otkrivali tajne podruma svake zgrade!
Najprije bismo se zaputili do ulaza i sjeli na vrh stepenica koje su vodile u
podrum. S mješavinom straha i čežnje promatrali smo tamnu rupu koja je zja-
pila na dnu stepenica (svjetla često nisu radila) i jedan drugog hrabrili da zako-
račimo još koju stepenicu nadolje. Naravno, bilo je tu i strašnih priča o
čudovištima koja čekaju negdje u mraku, a bilo je i iznenadnih vriskova nakon
kojih bismo kao ludi istrčali van, u sigurnost poznatog prostora nad kojim su
naše brižne majke i očevi imali potpunu kontrolu. Kad bismo tako upoznali je-
dan podrum, neko bismo vrijeme bili zauzeti igrom u njemu, a zatim bi na red
došla druga zgrada.
Bilo je to pravo uživanje! Sve ukupno bilo je osam podruma (četiri "stupica" i
četiri ulaza u mojoj zgradi), i svaki od njih pružio nam je neizmjernu zabavu.
Čini mi se da nam je za otkrivanje svih njih bilo potrebno gotovo dvije godine!
Duboko sam uvjeren da se u osjećaju ushićenja, upravo takvom kakvim ga se
sjećam, krije tajna prave sreće! Kad bismo samo mogli održati tu bezazlenost
doživljavanja, tu otvorenost čaroliji života! Kad bismo mogli stalno istraživati i
osjećati puninu postojanja u onome što znamo, a još više u onome što otkri-
vamo!
Prisjećajući se tih sretnih dana, čini mi se da sam tada, više negoli ikad, zaista
postojao. Bio sam. I kad sam ja bio, život je imao tek, imao je svoj okus. Sve je
bilo tako ukusno. Svaki je doživljaj bio nov i svjež. A to je bilo moguće stoga što
su postojale perspektive. Postojala je vizija i svjesnost o nebrojenim mo-
gućnostima koje čekaju da ih se otkrije. Vjerujem da se većina ljudi sjeća svojeg
djetinjstva kao sretnog razdoblja upravo zato jer se sjećaju osjećaja ushićenja
pred novim mogućnostima.
Priča o kralju koji traži odgovor na pitanje o raju i paklu često je zaokupljala
moje misli. Zašto mi se čini da vizija kraljevog raja počinje na mjestu i vremenu
nalik mojem djetinjstvu?
Jednostavno zato što kraljevo učenje nije počelo u trenutku kad je susreo
svećenika, već ranije, u trenutku kad je napustio udobnost svojeg dvorca od-
lučivši da doživi i nauči nešto novo.
Mudri svećenik pokazao se kao izvrstan učitelj. Izrekao je prave riječi, na pra-
vom mjestu, baš pravim redoslijedom. Međutim, junak priče ipak je kralj. On je
taj koji je krenuo, on je taj koji je pitao. Želio je učiti, a njegova je želja bila kra-
ljevska pa je i dobio kraljevskog učitelja.
Da nije bilo kraljeve želje za znanjem, on ne bi mogao shvatiti vrijednost
poštovanja i ljubavi. Ne bi mogao ništa naučiti. Odrubio bi glavu svećeniku i zau-
vijek ostao u paklu.
Zato je važno biti otvoren. Održati perspektivu i kupati se u valovima svih
mogućnosti. Osjećaj ispunjenja moguć je jedino kad se krećemo i kad otkri-
vamo.
Na žalost, najčešće se dogodi da s vremenom "otkrijemo sve što o životu
treba znati". Mogućnosti nestanu i sve postane poznato. Tako nestane "životnog
teka", a on je preduvjet za sreću.
Vedski izraz za "životni tek" je rasa. U širem smislu izraz rasa označava svaki
okus iskustva - bilo kakvog iskustva. Postoji više rasa. Bez rasa, život bi bio bez
okusa, a to znači blijed, suh, neugledan - bez soka i energije.
Stvaralačka duhovnost je stanje u kojem prevladava otvorenost i prilagod-
ljivost, a pokretačka snaga svake aktivnosti je ushit i oduševljenje doživljajem.
To je stanje istraživanja, stanje sreće kojeg se prisjećate iz djetinjstva.
Kad smo bili djeca nismo znali i nismo mogli drukčije negoli gledati ot-
vorenih očiju u svijet koji nas je očekivao. U njemu smo vidjeli tragove svoje vlas-
tite budućnosti koja nam se, iako skrivena, pokazivala u mašti i slutnji. Nismo
posjedovali ništa osim mogućnosti i svojih vlastitih sposobnosti o kojima isto
tako nismo mnogo znali. Bili smo čisto očekivanje, čista znatiželja i čisto
oduševljenje. Ti su osjećaji svakom našem doživljaju davali smisao.
Sjećate li se tih osjećaja? Jeste li se ikada zapitali kuda je, i zašto, sve to nes-
talo?
Najlakši odgovor na ovo pitanje, onaj koji su nam nametnuli, jest taj da ti os-
jećaji jednostavno pripadaju vremenu djetinjstva, a da kasnije nestaju. Vrijeme
"odraslih" potpuno je drukčije, a ushićenje, divljenje, znatiželju, jednostavnost i
bezazlenost bolje je prepustiti sjećanju.
Ne samo da smo tako podučeni (nametnute obveze i odgovornosti zbog kojih
se potrebno "odricati" često postaju sredstvo temeljitog iskorjenjivanja bilo
kakvih značajki djetinjstva), već smo suočeni s obiljem zornih primjera.
Osim malobrojnih, odrasli ljudi uglavnom ni ne znaju što je to ushićenje.
Znatiželja je usmjerena na načine zarađivanja novca, a bezazlenost je pojam ko-
jeg im treba posebno protumačiti jer, mada im riječ nije nepoznata, jednostavno
ne znaju kuda bi je smjestili i na što se to uopće odnosi.
Kad život postane takav, teško da mu možete odrediti rasu ili okus. Zapravo
ga niti nema. Kao kad biste svakoga dana jeli potpuno iste namirnice. Čak i ako
bi bile ukusno spremljene, ipak bi vam nakon nekog vremena dosadile. Ne biste
imali teka, nestalo bi rase. Tijekom procesa odrastanja većini ljudi događa se
upravo to. Život im ima već poznati, toliko puta kušani okus.
No, mora li to tako biti? Ako je jednom, pa makar to bilo samo u djetinjstvu,
život izgledao drukčiji, zašto takav ne bi bio i sada? Zašto smo izgubili njegov
tek? Gdje je nestalo ono silno mnoštvo okusa, ona raznolikost doživljaja? Gdje
su, i zašto, nestale životne rase?
Želio bih u vama probuditi nadu da njihov gubitak nije nužnost! Ne radi se o
"stanju stvari" koje samo po sebi mora biti takvo. Upali smo u zamku; vješto,
vrlo vješto postavljenu zamku! Bili smo vođeni putem na kojem, naizgled, nije
bilo drugog izbora.
Kao djeca doživjeli smo jedan svijet. Međutim, kako je vrijeme prolazilo taj
se svijet mijenjao. Umjesto čarobnog i zanimljivog svijeta igre pred nama se po-
javljivao opasan i okrutan svijet borbe za preživljavanje. Nismo mogli učiniti
ništa, upravo zato što smo bili djeca. Međutim, sada imamo moć razumijevanja.
Možemo razmisliti, shvatiti i prihvatiti. Posjedujemo snagu odraslog ljudskog
bića.
Tko zna, možda smo i morali proći trnovitim putem da bismo do toga došli.
Možemo se jedino nadati da, usput, stječući mudrost i iskustvo, nismo izgubili
ono što smo kao djeca imali, ono što nam je omogućavalo da doživimo životnu
puninu, njegov okus, rasu.
U čemu se sastoji zamka u koju smo upali? U početku, život je izgledao pun
mogućnosti. Upravo one su mu davale čar. Neizvjesnost, neodređenost i radost
istraživanja i otkrivanja - to je bilo ono zbog čega smo bili sretni i ushićeni. Važno
je zamijetiti da se to stanje duha nije odnosilo samo na posebne trenutke igre,
već je to bio način na koji smo doživljavali svijet - "primateljev način", koji je ži-
votu davao puninu, a nama doživljaj njegovih rasa.
Međutim, pritisak okoline, indoktrinacija već utvrđenim stavovima i prim-
jeri drugih ljudi naveli su nas da između nebrojeno mnogo mogućnosti izabe-
remo nekoliko njih. Odbacili smo neodređeni svemir i beskrajni tijek slutnji,
nada i očekivanja "zamrznuli" unutar dvije, tri poznate situacije.
Umjesto istraživača otvorenog svemu, takvog koji će se bez prevelikih dvojbi
upustiti u sve novo i zanimljivo, postali smo ekonomist, liječnik, inženjer, rad-
nik, domaćica, majka, otac, vlasnik, vozač itd. Postali smo taj i taj, a izgubili čaro-
liju otvorenih mogućnosti. Posljedica toga je gubitak sreće i gubitak smisla.
Ne predlažem vam povratak u djetinjstvo! Kad biste to učinili bili biste u
opasnosti da to blaženo stanje ponovno izgubite, kao što se to već jednom dogo-
dilo. Predlažem vam da otkrijete i stvorite novo stanje u kojem životna mudrost i
iskustvo nisu potisnuli dječju bezazlenost, otvorenost i znatiželju. Put do njega
počinje prisjećanjem na značajke koje pripadaju djetinjstvu - iako je bolje reći da
one pripadaju životu u cjelini, ali ih odrasli uglavnom zaboravljaju. 0 njima sam
pisao u knjizi Stvaranje sreće u poglavlju Zaljubljenost u život (str. 96-121).
Proučite značajke "zaljubljenosti u život", proučite kako povratiti pozitivnost,
sposobnost velikog očekivanja, kako razviti intuiciju, jednostavnost i znatiželju.
Kad se toga prisjetite (prisjetite stoga što ste sve to jednom posjedovali) spremni
ste za još jedan korak naprijed koji će vas dovesti do željenog cilja - stanja stvara-
lačke duhovnosti.
Stvaralačka duhovnost je način življenja koji u sebi sadrži najbolje značajke
djetinje otvorenosti svim mogućnostima, ali i stvaralaštvo, mudrost i iskustvo
potpuno razvijene osobnosti. Upravo tome je posvećena četvrta tema ove knjige.
Rezultat primjene stvaralačke duhovnosti na naš život jest povratak rasa,
povratak okusa iskustva. Održavanje rasa u stanju stalne međuigre unutar pu-
nine života, osigurava neprestani tok stvaralaštva koji nas vodi do ostvarenja
cilja evolucije. Na kraju tog puta, i tijekom njega, rasa - okus iskustva - koji prev-
ladava je doživljaj blaženstva ili sreće.
Razgovor s prirodom jedna je od najvećih avantura koje smo se ikada prihva-
tili. Područje istraživanja obuhvaća cijeli svemir, a seže u najdublju prošlost i
najdalju budućnost. Kad započnete razgovarati s prirodom doista ste otvorili
vrata novog svijeta, svijeta svih mogućnosti. Radi se o novom početku. 0 dje-
tinjstvu koje je više od djetinjstva jer je začinjeno mudrošću.
U poglavljima koja slijede predstavit ću vam zamisli, postupke i tehnike koje
pripadaju posljednjem dijelu avanture koja nas uzdiže iz položaja žrtve i vodi do
visokog položaja čovjeka koji stvaralačkom duhovnošću istražuje (i oblikuje)
svoju stvarnost.
Stvaralačka duhovnost, kao i vještina prihvaćanja, pripada višem obliku
doživljavanja svijeta. To je način na koji potpuno razvijena osobnost iskrenog i
slobodnog stvaratelja prevaljuje posljednje dionice svojeg duhovnog puta. Ta-
kođer, stanje stvaralačke duhovnosti ujedno predstavlja i naš cilj.
Bit će potrebno neko vrijeme prije negoli ga dosegnemo i utvrdimo. Među-
tim, jednom kad to postignemo, ono je samo po sebi dovoljno da nam osigura
neprestani napredak, istraživanje, motivaciju i svaki okus iskustva koji nam je
potreban da bismo održavali osjećaj sreće i smisla.
Smisao koji tražimo nije status quo određenog stanja, ma kako god uzvišeno
ono bilo. Smisao, isto kao i istinska sreća, predstavlja proces, a ne stanje.
Potrebno je održavati tijek tog procesa, a to se postiže ostvarivanjem i primje-
nom stvaralačke duhovnosti.
Za razliku od prihvaćanja - koje je pasivno - stvaralačka duhovnost u sebi
sadrži element aktivnosti. Kao i kod nižih oblika doživljavanja sebe i svijeta
-žrtva i kontrola, pri čemu je žrtva pasivni, a kontrola aktivni obrazac - i sada nai-
lazimo na istu podjelu (vidi grafikon na stranici 92).
Dosad smo naučili kako prihvatiti stvarnost kakva jest. Naučili smo da
doživljaj čiste svijesti označava prekretnicu u našem poimanju svijeta i daje kao
takav osnova za promjenu "primateljevog načina" kojim doživljavamo svijet. To
nas iskustvo vraća u sadašnjost, a kad smo jednom tamo, počinjemo zapažati
uređenost svemira kao i potpunu međupovezanost svih njegovih dijelova.
Naučili smo da se cjelina uvijek kreće. Čak i u najmanjem događaju postoje
tragovi svih ostalih događaja koji se u tom trenutku (zapravo, u svim trenucima)
zbivaju u svemiru. Ova nas je spoznaja navela da istražujemo taj odnos. Pronašli
smo da svemir, koji jest cjelina, u svakom trenutku razgovara sa svim svojim
dijelovima, objašnjavajući im svrhu, smisao i razloge istodobno navješćujući
nove događaje i svoja buduća kretanja.
Priroda nam stalno nešto poručuje. Ukoliko smo spremni prihvatiti njene
poruke, naš put može postati lakši i sigurniji. To je kao da smo dobili vodiča koji
će nas prevesti preko nesigurnog i nepoznatog terena. Opasnosti na putu sada su
mnogo manje i naše se srce polako smiruje. Pojavljuje se osjećaj daje sada sve u
redu. Nismo sami i uvijek možemo računati na poruku, savjet ili putokaz.
U prethodnim poglavljima naučili smo osnove jezika kojim priroda
razgovara s nama. Naučili smo neke riječi i fraze, a također smo dobili uvid u
neke zakonitosti slovnice tog jezika. Sada je pred nama velika zadaća. Ona se sas-
toji u tome da uvježbamo zapažati poruke svemira, da ih naučimo brzo i jasno
prepoznavati i protumačiti. Pred nama je jedno vrlo ugodno, čak i zabavno
razdoblje istraživanja. Otkrili smo novi svijet i sada ga treba upoznati. Eto, čak i
sam proces učenja stvaralačke duhovnosti predstavlja primjer samom sebi.
Čeka nas istraživanje nepoznatog. Čeka nas ushićenje i otkriće smisla.
Sada ćemo naučiti da u odnosu koji - kao dio svemira - imamo sa cjelinom,
nije potrebno biti samo pasivni primatelj obavijesti, već možemo odigrati "in-
teraktivnu" igru sa stvaralačkom inteligencijom koja se nalazi iza svih događaja.
Umjesto da samo slušamo predavanje, možemo postati aktivni sudionik u
razgovoru.
Završni dio našeg puta ima tri etape:
(1) postavljanje pitanja i dobivanje odgovora
(2) otkrivanje rase ili okusa iskustva u svemu što činimo
(3) utvrđivanje osobnog odnosa sa stvaralačkom inteligencijom svemira Ne
zaboravite: put kojim kročite vodi vas do potpunog ostvarenja smisla i
razloga vašeg života. Kao i njegov cilj, i sam put je čaroban. Stvaralačka duhov-
nost je život pun iznenađenja, pun doživljaja, pun mogućnosti koje se ostvaruju
jedna za drugom samo da bi otkrile jednu te istu stvarnost blaženstva koja
prožima svaki vaš pokret. Živjeti stvaralačku duhovnost u punom smislu te riječi
znači - biti. Kao što kaže veliki pjesnik i mudrac Halil Đubran:
Biti znači biti tkalac vidljivim prstima, graditelj koji pazi na svjetlost i prozor; biti
ratar i osjećati da svakim sjemenom kojeg posiješ kriješ bogatstvo; biti lovac i ribar sa
samilošću prema ribama i zvijerima, a opet, sa još većom samilošću prema gladi i
nuždi čovjeka.
Biti. Tako jednostavna riječ. Tako jednostavan pojam. Biti. Svatko od nas
jest. Postojimo kao dio kontinuuma kojeg nazivamo svemir. Sudjelujemo u igri
koju nazivamo život. Biti - to znači živjeti. Ali istodobno to znači i nešto mnogo
više. Biti znači biti tkalac i graditelj - stvaratelj, koji sam oblikuje svoju stvarnost.
Biti ne znači biti rob, ne znači biti podanik, ne znači biti žrtva. Biti - to je izraz
koji potpuno pripada jedino stanju stvaralačke duhovnosti. I to je ono što će
moćni kralj iz priče s početka poglavlja morati naučiti ako želi ostati u raju kojeg
mu je pokazao svećenik.

Halil Đubran, Prorokov vrt, s engleskog preveo Milenko Mandić, Grafički zavod
Hrvatske, Zagreb, 1987. str. 130.
RAZGOVOR S PRIRODOM

Zamijetio sam tri načela koja, čini se, pripadaju sinkronicitetu.


Prije svega, sinkronicitet se događa kad se osjećam "centriran".
Kad se vratim kući nakon razdoblja meditacije, zbiva se obilje
sinkronističkih događaja. Ako sam umoran ili napet,
sinkroniciteta gotovo da nema.
Drugo, čini se da sinkronicitet podržava moje vlastite namjere.
Ako radim na knjizi, sinkronistički događaji me vode
baš do pravog materijala koji mije potreban.
I na kraju, zapazio sam da, što se više igram sa svijetom, to je više
sinkroniciteta. Ako sjedim na proplanku u šumi, teško da će biti
sinkroniciteta; on dolazi kroz interakciju s ljudima.
Peter Russell

P rethodna poglavlja govorila su o tome kako prepoznati pozitivne i nega-


tivne znakove iz prirode. Međutim, osim što takve putokaze možemo pa-
sivno zapažati, moguće je da svojim ponašanjem, stavom ili izravnim pitanjem
potaknemo reakciju prirode.
Kad se nešto događa, događa se na razini cjeline. Svaki dio svemira povezan
je sa cjelinom, ali i sa svakim drugim dijelom cjeline. Svaki dio je pod utjecajem
svega što se događa na razini cjeline, ali je i pod utjecajem svega što se događa na
razini bilo kojeg njenog dijela.
Ova činjenica omogućuje nam da budemo aktivni sudionik u procesu kre-
tanja cjeline, tj. da "razgovaramo" s njom. Kao dio prirode, povezani smo s
njom, ali i sa svakim njenim dijelom posebno. Nije moguće da se mi pokre-
nemo, a da se ne pokrene i sve ostalo. Podudarnosti i predznaci o kojima smo go-
vorili nisu samo reakcija prirode na naše kretanje; oni su sinkronistički pratioci
naših kretanja.
To znači da je svaka naša misao, želja, namjera, postupak ili aktivnost
praćena mnoštvom zbivanja, s nama povezanim zakonom sinkroniciteta.
Obično su naši postupci spontani, odnosno potaknuti zakonitostima
svakodnevnog življenja. Znanje o predznacima i podudarnostima može nam po-
služiti da shvatimo dublje značenje svojih namjera i predvidimo njihove poslje-
dice. No, što bi se dogodilo kad bismo namjerno, svjesno zatražili odgovor na
neko pitanje? Dogodilo bi se potpuno isto kao i u slučaju svih naših postupaka.
To bi pitanje bilo praćeno sinkronim zbivanjima koje je moguće protumačiti
kao odgovor!
Sada ćemo obraditi nekoliko postupaka kojima ćemo započeti naš razgovor s
prirodom. Ističem da ćemo time samo započeti razgovor jer, kao što ćete vidjeti,
naš odnos s prirodom je mnogo više od razgovora. On je potpun i obuhvaća sve
razine našeg postojanja.
Međutim, da bismo ga osvijestili potrebno je uspostaviti prvi kontakt - za-
početi razgovor. Kako će se on dalje odvijati, u kom smjeru će vas voditi - to je
teško reći. To je vaša osobna avantura, vaše osobno, privatno istraživanje.
Razgovor s prirodom započinjemo pravim pitanjem postavljenim na pravi
način.
Koje je pitanje pravo? To može odrediti samo ona osoba koja ga postavlja. Pi-
tanje koje postavi jedna osoba možda je potpuno beznačajno ili čak smiješno za
nekog drugog. Nitko sa strane nije u položaju da ocjenjuje vrijednost pitanja
druge osobe. Jedino onaj koji pita zna pravu vrijednost pitanja. Kako ocjenju-
jemo ima li pitanje za nas vrijednost? Važno je da pitanje bude postavljeno
ozbiljno, a ne kao test ili igra.
Primjerice, pitanje u svezi odluke o boji zidova u stanu nekome bi, u ovoj
prilici, moglo izgledati potpuno neozbiljno. Međutim, za drugu osobu ono je
možda presudno. Kasnije ćemo se ponovno vratiti na to i detaljnije objasniti
zastoje testiranje prirode zabranjeno. Za sada samo prihvatite daje ono doista
zabranjeno.
Dakle, pravo pitanje je ono na koje u tom trenutku stvarno želite odgovor.
Taj odgovor neće samo zadovoljiti vašu znatiželju, već će biti smjernica i puto-
kaz vaše daljnje aktivnosti. Dakle, prvi preduvjet za početak ozbiljnog razgovora
je - ozbiljno pitanje.
Kako postaviti pitanje na pravi način? Pravi način postavljanja pitanja
također je osobne naravi. Predložit ću vam nekoliko načina koji djeluju. Možda
ćete otkriti da, kad postavite pitanje na neki od predloženih načina, dobivate
jasnije ili brže odgovore. Tada ćete prirodno nastaviti postavljati svoja pitanja na
taj način. Međutim, možda ćete iz svega toga izvući svoj, poseban način vođenja
razgovora s prirodom.
Kako god bilo, u načinu postavljanja pitanja vrijedi jedno važno pravilo: pi-
tanje mora biti postavljeno jasno i konkretno. To znači da se kao pitanja ne racu-
naju nejasno oblikovane želje ili namjere. Primjerice, pitanje: "Kako da zaradim
više novaca?" previše je općenito i nekonkretno. Bolje je pitanje: "Hoću li zara-
diti dovoljno novaca (najbolje je čak precizirati koliko) otvarajući taj i taj priva-
tan posao?"
Konkretizirajte svoje potrebe. Neka vam pitanje bude konkretno. Stoje izrav-
nije povezano s malim, konkretnim, svakodnevnim detaljima to će i odgovori
biti konkretniji. Na općenita pitanja priroda isto tako odgovara općenito.
Primjerice, ukoliko postavite pitanje: "Hoću li biti zadovoljna u vezi s ovim
čovjekom?", mogli bi dobiti vrlo nejasan ili čak nikakav odgovor. Naime, zado-
voljstvo u vezi može biti vrlo promjenjivo. Neki ljudi mogu u početku veze biti
vrlo sretni, zatim se veza zbog nečega može pokvariti i oni će biti vrlo nesretni,
da bi na kraju ipak riješili svoje probleme i opet bili sretni.
Dakle, ukoliko bi vama netko postavio takvo pitanje, a vi znate što će se dogo-
diti, kako biste odgovorili? Naravno, u običnom razgovoru mogli biste im ob-
jasniti situaciju upravo tako kako sam to ja učinio (to je i moguće u slučajevima
kad koristite složeniji sustav komunikacije kao stoje primjerice, đotiškoji je zas-
novan na širem sinkronicitetu događaja i ritmičkog kretanja nebeskih tijela).
Međutim, priroda - u smislu predznaka 0 kojima govorimo - na takva pitanja
odgovara na drukčiji način. Zapravo ona slijedi jedan bezvremeni, trenutni
način reagiranja koji je teško protumačiti unutar našeg poimanja vremena. To
znači da ćete u slučaju nekonkretnog pitanja, ili pitanja na koji ima više odgo-
vora, ili pitanja na koja je odgovor dvosmislen, dobiti odgovore koje ćete teško
protumačiti. U gornjem slučaju - dakle, hoćete li biti zadovoljni s vezom, a odgo-
vor je da, pa ne, pa opet da, ili bilo koja druga kombinacija - mogli biste
primijetiti dva pozitivna znaka i jedan izrazito negativan. Ili, mogli biste
primijetiti samo negativan znak, a propustiti pozitivne. Ili, moglo bi se dogoditi
da se ne dogodi baš ništa.
U Stvaranju sreće, u poglavlju pod nazivom Jednousmjerenost (str. 92) opisao
sam potrebu konkretiziranja svojih namjera. Iskoristite znanje 0 tome i u ovom
slučaju. Kad postavljate pitanja postavite ih konkretno i jasno. Jedino tako se
možete nadati konkretnom i jasnom odgovoru.
Naš odnos s prirodom je neporeciv. Sustav predznaka i podudarnosti, dakle
zbivanja na osnovi zakona sinkroniciteta, sasvim je sigurno dio stvarnosti kakva
jest. Imajte povjerenja u to. Ukoliko ne dobivate jasne odgovore, zapitajte se 0
jasnoći svojih pitanja! Postavite pitanje na drugi način, preoblikujte ga, iz-
mijenite, učinite nešto s njim! Kad postavite pravo pitanje, priroda vam neće
uskratiti odgovor!
PRIJEDLOZI ZA VJEŽBANJE - IX

A kad nešto odista želiš, onda se i sav Svijet uroti da to i ostvariš.


Paulo Coelho

PRAVA P I T A N J A
U početku je najbolje pitanje zapisati. Kad to učinite, raščlanite ga na dijelove i
proučite je li dovoljno jasno i konkretno. Evo nekoliko primjera.

Loše postavljeno pitanje Dobro postavljeno pitanje

Hoću li dobro proći na tom Hoću li, kao posljedicu tog sastanka
sastanku? ostvariti prihod X kuna? Hoće li
Je li dobro poslovati s tim poslovanje s tim čovjekom pomoći u
čovjekom? ostvarenju tog i tog cilja?
Hoće li moji zdravstveni problemi Hoću li do tog i tog nadnevka moći
završiti dobro ili loše? ponovno trčati?
Hoću li imati sreće u ljubavi? Trebam li danas (ili u tom i tom roku)
pristupiti toj i toj djevojci?
Osjećam se loše, što trebam Trebam li zbog zdravstvenog stanja
poduzeti? otputovati?

Dobro postavljena pitanja su uvijek konkretna (u primjerima su istaknuti oni


dijelovi pitanja koji određuju rokove, postupke, osobe i slično).
Još jednom: prvi korak u postavljanju pravog pitanja je konkretizacija
potreba. Jasno izrazite, a najbolje je da zapišete, što točno trebate. Brojkama i
slovima. Zapamtite, osim šutnje nema dobrog odgovora na loše postavljeno pi-
tanje.
KAKO P O S T A V I T I PITANJE?

Kad ste zaokupljeni nekom situacijom, donosite neku odluku ili nešto očeku-
jete, vaše će stanje automatski, bez dodatnih predradnji ili poticaja, pokrenuti
reakciju cjeline.
Međutim, u slučaju svjesnog i aktivnog postavljanja pitanja postoje postupci
koji mogu ubrzati dobivanje odgovora. O njima možete razmišljati kao 0 hitnoj i
preporučenoj pošti nasuprot običnom pismu.
Da bismo dobili odgovor najprije moramo pitanje postaviti na pravom
mjestu.
Kome, zapravo, postavljamo naše pitanje?
Postavljamo ga inteligenciji prirode. Onoj istoj sili koja upravlja svim zako-
nima svemira.
Gdje se nalazi ta inteligencija?
Nalazi se posvuda - u nama, ali i u najudaljenijim dijelovima svemira. Ta in-
teligencija predstavlja cjelinu.
Eto, njoj se moramo obratiti i postaviti joj pitanje. Kao što sam već na-
pomenuo, u slučajevima zaokupljenosti nekim pitanjem to se događa automat-
ski. Međutim, ukoliko želimo razgovarati, tada u tom razgovoru moramo biti
aktivni sudionik.
Najprije odaberite svoje pitanje. Pretočite ga u riječi - najbolje je da ga
zapišete. Slijedite pravila 0 pitanjima koja sam prethodno objasnio. Tek kad ste
sigurni u svoje pitanje, možete ga postaviti.
Najbolje vrijeme za postavljanje pitanja je ujutro nakon buđenja i na večer
prije spavanja. Postupak se sastoji u tome da se u svojem umu povezete sa cjeli-
nom. Nakon što to učinite, postavljate svoje pitanje, kao da se obraćate osobi s
kojom razgovarate.
Za potrebe SP seminara napravljena je audio verzija tehnike postavljanja pi-
tanja koja traje oko sedam minuta. Međutim, u načelu se rabi skraćeni postupak
koji traje oko jednu minutu.

• Zatvorite oči. U mislima povežite svoje tijelo s okolinom. Najprije


najbližom (soba u kojoj se nalazite i predmeti koji vas okružuju) a zatim
postupno sve daljom i daljom (grad u kojem živite, kontinent na kojem se
nalazite, cijeli planet, sunčev sustav, galaksija, cijeli svemir).
• Osjetite povezanost i cjelinu. Osjetite se "puni" te cjeline koja je svemir.
• Postavite pitanje.
KAKO PREPOZNATI ODGOVOR
Nakon što smo postavili pitanje, kad možemo očekivati odgovor? Gotovo tre-
nutno. Ukoliko je pitanje ispravno, priroda će odmah reagirati. Nije dakle
potrebno dugo čekati. Jedno pitanje postavlja se najviše dva-tri dana. Ukoliko
odgovora nema, postavite drugo pitanje - ono prvo je bilo nejasno!
Kakav odgovor očekivati? Odgovor je bilo kakav sinkronistički događaj
-predznak ili podudarnost koji će nam privući pažnju nakon postavljanja pitanja.
To može biti i san ili susret, neka obavijest ili bilo što drugo.
Međutim, budite oprezni da ne izvlačite "značenja" iz događaja koji ih ne-
maju. Događaji vođeni zakonom sinkroniciteta jasni su sami po sebi i ne zahtije-
vaju posebno duboku analizu. Ukoliko odgovor na pitanje koje ste postavili nije
jasan, postavite pitanje na drukčiji način.
Kad dobijete odgovor prirode na svoje pitanje, nepogrešivo ćete znati daje to
"to". Spomenuo sam primjer jedne smislene podudarnosti koja je iza sebe
ostavila iskustvo ushićenja, čak i malog straha. Objasnio sam daje to zbog toga
što se stvarnost kakvu poznajemo sada raspada i ustupa mjesto jednoj novoj
stvarnosti. U naš život ponovno se vraća ushićenje i nada. Otvaraju se izvan-
redne i neslućene mogućnosti. Uspostavili smo kontakt s inteligencijom većom
od bilo čega što možemo zamisliti. Pred nama je sasvim novi svijet - kao da smo
se ponovno rodili, ponovno shvatili da smo dijete i da se i te kako imamo čemu
radovati. Prvi razgovor, prvi odgovor i životu će se vratiti njegov tek, njegova
rasa.
Mogli biste osjetiti reakciju tijela na "kontakt" - možda trnce koji vam prolaze
od glave do pete. Ili, mogli biste osjetiti naglu toplinu u području srca ili plek-
susa, kao i energiju koja vam struji uz kičmu.
U svakom slučaju, bit će to doživljaj čuđenja. A kad razgovor počne, bez
sumnje ćete znati da razgovarate s inteligencijom prirode.
Ponekad će se dogoditi da vam priroda ponudi odgovore na pitanja koja si
dugo, dugo postavljate. Evo jednog zanimljivog iskustva koje očigledno ukazuje
na čišćenje starog karmičkog duga, odnosno na povezanost koja je više od
obične. Iskustvo nije baš tipično. Uključuje ponešto od podudarnosti, ali i
predznaka. Razlog zbog kojeg ga navodim je zapravo osjećaj "kontakta" s priro-
dom, osjećaj da smo "razgovarali".
Prije 25 godina, Adela, sada majka dvoje odrasle djece i već baka, posjetila je
Dom za napuštenu djecu. Razlog posjeta nisu bila djeca, već nešto drugo. Ipak, u
jednom trenutku našla se među njima. Iznenada ju je ugledao jedan maleni
dječak, imao je oko dvije godine i počeo zvati: "Moja mama, moja mama!"
Dirnuta, Adela gaje uzela u naručje, a on ju je ručicama čvrsto uhvatio oko
vrata. U tom je trenutku, vođena nekim čudnim porivom, pitala upraviteljicu
može li posvojiti to dijete. Na žalost, usvojenja ne idu tako brzo i jednostavno, pa
je otišla.
Kasnije je često razmišljala o tom događaju. Iako nikad nije ništa konkretno
uradila u tom smislu, stalno ju je mučila misao o tome je li taj dječak sretan ili
nije. Negdje u duši se pitala nije li ga ipak trebala usvojiti ili barem nešto učiniti
za njega. Nije li nešto propustila?
Neposredno prije jednog od predavanja SPseminara, Adela je ponovno raz-
mišljala o tom dječaku. Pitala seje li sretan i gdje je uopće sada. I tada počinje
njena priča:
"Zaustavili smo se u jednoj trgovini cipela. Začula sam plač jedne djevojčice
koja je bila žedna. Posegla sam u džep za bombonom i upitala majku koja je bila
s njom mogu li joj ga dati. U tom trenutku pristupio nam je djevojčičin otac i od
srca mi se počeo zahvaljivati. Ja sam, međutim, bila šokirana jer sam od njega
osjetila takvu toplinu i privlačnost koju mije teško opisati. Mala porodica je za-
tim otišla, a mi smo nastavili kupovati.
Nakon desetak minuta krenuli smo na predavanje i na putu ponovno sreli
njih! Gospodin se opet nasmiješio tako srdačno. Imala sam osjećaj da si imamo
nešto reći. Međutim, bili smo u žurbi i nismo se zaustavljali.
Tijekom večernje meditacije odjednom mi se u umu pojavila slika toplog i
nasmijanog muškarca, a u isto vrijeme sam osjetila dodir malih ruku oko svojeg
vrata. Osjećala sam takvu sreću da sam gotovo glasno zaplakala. Osjećala sam,
znala sam da mi je inteligencija prirode poslala odgovor. Sada znam daje to dvo-
godišnje dijete, tako željno majčine ljubavi, ipak sretno, a sretna sam i ja."
Za Adelu, to je bio čarobni trenutak. Trenutak kad se sve granice tope i kad
naši osjećaji postaju veći od naše duše. Pričajući mi o tome, Adela se pitala kako
bi bilo da se zaustavila, daje porazgovarala s tim muškarcem. Na koji bi način
postavila jedno tako osjetljivo pitanje: "Oprostite, jeste li vi svoje djetinjstvo
proveli u Domu za napuštenu djecu?"
Ne, to jednostavno ne bi išlo. Priroda je pronašla mnogo bolji način. Poslala
joj je poruku koju je razumjela i potpuno prihvatila.
I sad, ako se netko pita je li moguće daje taj muškarac doista bio taj isti dječak
iz Doma (a po godinama bi mogao biti), kako u to možemo biti sigurni? Kako to
možemo znati?
Ne možemo znati u onom smislu u kojem možemo provjeriti neki podatak
naveden u matičnim knjigama, povijesnom udžbeniku ili općoj enciklopediji.
Ali, to je način na koji priroda šalje svoje poruke. One su pomalo tajanstvene, po-
malo skrivene. One su strogo subjektivne i namijenjene samo vama. Ako budete
razgovarali s prirodom, često ćete biti začuđeni načinom na koji će vam se obra-
titi. A kad vam se obrati, bit će vam jasno, kao što je jasno i Adeli, da ste dobili
onu vrstu znanja kojoj nije potrebna provjera.
JOŠ 0 RAZGOVORU S P R I R O D O M
Osim već opisanih, postoje i drugi načini na koje možemo razgovarati s priro-
dom. Kad postavimo svoje pitanje, tim ćemo metodama potaknuti inteligenciju
prirode na dodatna objašnjenja i odgovore, a da ne ulazimo u situaciju "testi-
ranja" prirode za koju smo rekli daje nepoželjna.
Opisat ću vam četiri takve metode. Možete ih rabiti ovisno od situacije u ko-
joj se nalazite. Također, ako želite temeljit, precizan i što je moguće opširniji
odgovor, moguće je uporabiti ih sve četiri.

AŠTAMANGALAM - Č A R O L I J A BROJEVA
Aštamangalam je jedna od praktičnih metoda tumačenja sinkronih događaja.
Zasnovana je na vedskoj numerologiji. Rabe je prvenstveno tumači đotiša tije-
kom posebnog postupka izrade takozvanog prašna kundalija ili horoskopa zas-
novanog na vremenu postavljanja pitanja. Metoda je složena, ali je moguće
primijeniti i njezin pojednostavljeni oblik koji ću ovdje izložiti. Polaznicima SP
seminara objašnjava se detaljniji postupak.
Aštamangalam je broj koji se sastoji od tri znamenke. Svaka znamenka u sebi
nosi posebno značenje. Kada želite neku obavijest, odgovor ili tumačenje, za-
tražite od nekog da kaže troznamenkasti broj prema vlastitom izboru. Broj koji
će ta osoba kazati svojom je strukturom povezan s kretanjima cjeline u tom tre-
nutku. Dakle, prema zakonu sinkroniciteta on u sebi sadrži kvalitete te cjeline i
stoga sadrži i obavijesti koje tražite. Potrebno je samo protumačiti dobiveni
odgovor.
Jednom kad saznate tajne aštamangalama niste više u mogućnosti da ga sami
primjenjujete na sebi. Primjerice, ukoliko bi netko, nakon što budete upućeni u
to, od vas zatražio da kažete troznamenkasti broj, vi biste zasigurno odabrali po-
voljne kombinacije. Odnosno, bili biste u mogućnosti manipulirati brojevima.
Dakle, kad pročitate tekst koji slijedi nećete više biti bezazleni u svezi brojeva pa
ukoliko se dogodi da vas netko izabere za primjenu ove metode, odbijte to, ob-
jasnivši mu daje poznajete.
Dakle, kako ćete onda u praksi rabiti aštamangalam!
Aštamangalam tumačenje možete pružiti drugoj osobi koja do vas dođe s ne-
kim pitanjem, ili možete odgovor na svoja pitanja dobiti od drugih osoba.
U praksi to izgleda ovako: • Druga osoba, prijatelj ili poznanik, u razgovoru
spomene neku dilemu, odluku ili pitanje. Ukoliko znate da ta osoba nije
upućena u aštamangalam, a želite joj pomoći dodatnim obavijestima, zatražite
da bez razmišljanja kaže troznamenkasti broj. Protumačite ga i povežite s
njenom situa-
čijom. • Ukoliko vi imate pitanje (čak ste ga postavili na način prethodno
opisan) zatražite od prijatelja ili poznanika kojeg taj dan prvog sretnete da
bez razmišljanja kaže troznamenkasti broj. (Naravno neka to bude osoba
koja će s razumnom mjerom tolerancije prihvatiti vaš neobjašnjivi zahtjev!)
To je odgovor na vaše pitanje. Zahvalite se toj osobi i protumačite broj te
ga povežite sa svojom situacijom.
Kako se tumači aštamangalaml
Brojevima se pridaju neka opća, ali i neka posebna značenja koja je potrebno
uskladiti. Za ovu priliku objasnit ću opća značenja koja se svode na negativna i
pozitivna. Posebna značenja koja omogućuju detaljnija tumačenja objašnjavaju
se i uvježbavaju na SP seminaru.
Općenito, vrijedi pravilo da su parni brojevi loši, a neparni dobri.
Prvi se broj odnosi na prošlost, srednji na sadašnjost, a posljednji na
budućnost.
Brojevi se uzimaju sami za sebe, ali se izračunava i takozvani korijenski broj.
To je broj koji dobijete zbrajanjem svih znamenki i njihovom redukcijom na je-
dan broj. Primjerice, korijenski broj broja 247 je 4 (2+4+7=13, 1+3=4). Znači,
zbrojili smo sve znamenke troznamenkastog broja i dobili smo dvoznamenkasti
broj 13. Zbrojili smo dvije znamenke i dobili jednoznamenkasti korijenski broj.
Taj se broj zatim koristi u svrhu tumačenja.
Prema aštamangalamu, radi bolje preciznosti uz korijenski broj izračunava se
i takozvani ostatak. Ostatak se dobiva određenom manipulacijom opisanom
unutar sankhya šastre ili znanosti o brojevima. Broj koji je osoba izrekla
potrebno je pomnožiti s 45 i podijeliti s 8 (dakle, trebat će mali kalkulator). Osta-
tak je broj koji se dobije nakon takvog proračuna.
U našem primjeru u broju 247, taj ostatak je broj 3. Kad smo 247 pomnožili s
45 dobili smo 11115. Podijelimo ga s 8 i dobijemo 1389,375. To znači da se broj 8
(usput, zbog te osmice se i cijeli sustav naziva aštamangalam - ašta znači osam, a
mangalam znači broj) u broju 11115 nalazi 1389 cijelih puta plus 0,375 puta. Taj
0,375 je ostatak koji tražimo i to je broj 3. Kalkulatorom to možete izračunati
tako da brojeve iza decimalnog zareza-u ovom slučaju 0,375 - pomnožite s 8. Taj
broj se sada tumači u svezi pitanja koje je postavljeno.
Korijenski broj se koristi više u svrhu opisa situacije, a ostatak za predviđanje
ishoda. Međutim, ta su dva pojma blisko isprepletena te se zapravo trebaju uzeti
u cjelini. Uz malo prakse u aštamangalamu bit ćete sposobni objediniti obavijesti
koje ste dobili iz znamenaka troznamenkastog broja, korijenskog broja i ostatka.
PRIMJER TUMAČENJA AŠTAMANGALAMOM
Pitanje ili situacija bili su vezani za ishod određenog poslovnog pothvata koji je
uključivao pažljivo postupanje prema partnerima.
Osoba je izrekla broj 247. Kao što smo izračunali, korijenski broj je 4, a osta-
tak je 3. 2 se odnosi na prošlost, 4 na sadašnjost, a 7 na budućnost.
Čak i bez posebnih značenja brojeva koji bi detaljnije objasnili postupke, ži-
votna područja, pa čak i osobe koje mogu pomoći, ovi brojevi govore mnogo.
Osoba je doživjela ili uradila nešto negativno (2 u prošlosti), sada se osjeća
loše ili je na putu da učini nešto loše (4 u sadašnjosti), ali će se na kraju situacija
rasplesti i završiti dobro. Opća situacija nije povoljna (korijenski broj 4) - što bi
moglo ukazivati da rješenje situacije neće doći zbog djelovanja osobe same ili da
su njene trenutne namjere ili postupci pogrešni. Tijek događaja će na kraju ipak,
dakle sam od sebe - budući da sadašnje akcije nisu ispravne, biti povoljan (o
tome govori 7 u budućnosti, ali i ostatak - broj 3).

Kao što vidite, pojednostavljeno tumačenje uvelike je ovisno od postavljenog pi-


tanja. Ako baratamo i s posebnim značenjima brojeva možemo u tumačenju biti
precizniji i detaljniji.
Napomena: Vezano uz činjenicu da se predznaci nikad ne pojavljuju sami, ašta-
mangalam je zgodan način traženja potvrde za tumačenje određenog predznaka
ili podudarnosti. Primjerice, kad ste uočili neki predznak i protumačili ga, za-
tražite od prijatelja broj imajući na umu ono na što se predznak odnosio. Uko-
liko analiza broja potvrdi vaše tumačenje predznaka bit ćete sigurniji u poruku
koju ste primili.

INTUICIJA I SINKRONICITET

Vježba koja slijedi predstavlja zanimljiv oblik uspostavljanja komunikacije iz-


među nas i cjeline. Radi se o usklađenosti, odnosno sinkronicitetu misli dva
ljudska bića koja svjesno sudjeluju u postavljanju pitanja i prenošenju odgovora.
S jedne strane, radi se o uporabi sinkroniciteta u praktične svrhe, a s druge
strane to je izvrsna vježba intuicije. Do sada smo dakle odgovore očekivali od
"slučajnih" događaja i susreta s osobama koje uopće nisu bile svjesne da nam
prenose neku poruku. Sada uključujemo elemenat svjesnosti i voljnog sudje-
lovanja u procesu.
Vježba se radi u paru. Jedna osoba - pitatelj - zapiše svoje pitanje (vodeći
računa o pravilno postavljenom pitanju) i presavijen papir na kojem je pitanje
preda svojem partneru - odgovaratelju. Partner, ne pročitavši pitanje (dakle, ne
znajući o čemu se radi!) počinje iznositi svoje misli. Pitatelj bilježi što je
odgovaratelj rekao.
U ovom procesu bitna je svjesnost obojice sudionika. I pitatelj i odgovaratelj
svjesni su procesa koji se zbiva. Pitatelj postavlja svoje pitanje kozmičkom
kompjutoru, a odgovarač je terminal s kojeg stiže odgovor. Proces se pokreće
svjesnim sudjelovanjem obojice. Činjenica da su obojica odlučila sudjelovati u
tome uzdiže ovaj postupak iznad pukog zamjećivanja sinkroniciteta (dakle po-
dudarnosti i predznaka). Ovo je aktivni razgovor nas i prirode, a kao posrednik je
poslužio naš partner, odgovaratelj!
Probajte ovaj postupak. Nevjerojatno je koristan, osobito ako ga provodite s
osobom s kojom se dobro slažete. (Iako, ukoliko ste suviše bliski sa svojim
odgovarateljem i on poznaje vašu situaciju, moglo bi se dogoditi da on nasluti
sadržaj vašeg pitanja i da, nesvjesno, prenese svoje mišljenje, a ne poruku pri-
rode!) Osim toga, kao što ćete vidjeti, ovo je također iznimno zabavna vježba
koja podiže razinu razumijevanja i zajedništva.
Neki praktični savjeti:
• Ova vježba posebno je učinkovita ako se radi s osobom s kojom ste
primijetili neke podudarnosti (0 tome je bilo riječi ranije - ista odjeća, slučajni
susreti, pomiješani ili isti brojevi; bilo što podudarno). Podudarnosti ukazuju na
zajednički cilj ili zadaću, odnosno na poruku koju prenosimo jedan drugom. U
tom slučaju naputak je glasio -komunicirajte! Ako znate daje osoba s kojom ste
primijetili podudarnost također svjesna mogućnosti prenošenja poruke,
umjesto obične komunikacije, uradite zajedno vježbu intuicije.
• Dobro je da se odgovaratelj, nakon što primi presavijen papir s pitanjem
(što se tiče papira, dobro je da pitanje ima neki materijalni oblik - tako se pitate-
ljeva svijest usmjerava prema tome - mada je u načelu dovoljno da pitatelj pi-
tanje pomisli), malo zastane i pripremi se. To neka potraje oko minutu-dvije,
primjerice, zatvaranjem očiju, opuštanjem i slično.
• Odgovaratelj neka govori sve što mu padne na um. Nemojte se ograniča-
vati ni u čemu. Nije vam poznato pitanje, prema tome nitko vas ne ograničava u
odgovaranju. Nemojte previše razmišljati, nemojte biti odsječni i kratki. Pustite
da iz vas teče. Zapamtite: nema glupih odgovora! (U početku bi moglo biti malo
zbunjenosti, ali jednom kad se naviknete na postupak sve će ići glatko i jed -
nostavno.)
• Pitatelj zapisuje sve što je važno. Nije potrebno očekivati da će odgovarač
govoriti 0 temi koja je zatražena (mada se i to može dogoditi). Možda će njegove
riječi biti potpuno nepovezane s pitanjem, ali dijelovi toga što će govoriti mogu u
sebi sadržavati poruku. Ta poruka ne mora biti jasna odmah. Zato neka pitatelj
zapisuje i kasnije analizira stoje zapisao.
Ugodna zabava!
SOULNET
Prethodna vježba, kao i njeni rezultati, iznimno je zanimljiva. Ne samo zbog
načela na kojima je zasnovana već i zbog mogućnosti koje otvara. Zapravo,
upravo je ta vježba potakla nastanak vizije koja prelazi okvire pojedinca i dodi-
ruje sudbinu cijelog čovječanstva.
Posebno je zanimljiv element svjesnog sudjelovanja u procesima vođenim
zakonom sinkroniciteta. Sve osobe (i stručnjaci i laici) koje su makar i površno
proučavale tu temu zaključile su da pažnja i svjesnost igra veliku ulogu u pojavi
sinkronističkih događaja. To je i razumljivo, jer ono na što obratimo pažnju
-raste! Tako će i inteligencija prirode rasti, ako na nju obratimo pažnju.
Vizija, kao i metoda, naziva se Soul Networking ili kako je nazivam SoulNet.
Čemu služi ta "mreža duša" i kako djeluje pretpostavljeno "umrežavanje".
Svrha svih modernih informacijskih mreža je što lakša, jednostavnija, brža i
djelotvornija komunikacija. Svrha SoulNet-a je lakša, jednostavnija, brža i dje-
lotvornija komunikacija s inteligencijom prirode.
Isto kao što informacijske mreže već pomiču granice naših mogućnosti i
stvaraju tehnološki i kulturni pomak cijele civilizacije, SoulNet bi, kao "mreža
duša", trebao biti duhovni pandan informacijskim mrežama. Primijenjen u
praksi SoulNet ima potencijal stvaranja pomaka u duhovnoj evoluciji čovječan-
stva.
SoulNet je zasnovan na načelima sinkroniciteta. Članovi te mreže svjesno
sudjeluju u prenošenju poruka prirode. Svatko od njih u bilo kojem trenutku
može postaviti zahtjev za porukom, odnosno postaviti pitanje. Pitanje nije ver-
balizirano ili napisano. Dakle, kao i u slučaju prethodno opisane vježbe intui-
cije, sadržaj pitanja poznat je samo onome koji pita.
Dakle, onaj koji pita SoulNet-u dostavlja zahtjev za odgovorom. To čini pre-
dajući taj zahtjev usmeno, poštom na adresu SoulNet-a, telefonom, e-mailom ili
bilo kojim drugim dostupnim medijem.
Što se događa dalje? Tko odgovara na zahtjev člana? Odgovor će, na potpuno
isti način kao i u vježbi intuicije - samo što će to ovaj put biti pismeno, dakle
stavljajući sadržaj svojih misli, svojih trenutnih preokupacija, namjera i želja na
papir - dati neki drugi član SoulNet-a!
Koji član? Onaj na kojeg ukaže inteligencija prirode. Dakle, u administrativ-
nom centru SoulNet-a uporabit će se načelo sinkroniciteta da bi se između mno-
gih članova izabrao jedan. Načelo po kojem se izabire odgovarač sukladno je
drevnim vedskim načelima po kojima se odgovaralo na pitanja prema prašna
horoskopu.
Odgovaratelj tada ispunjava svoju obvezu, ispisuje svoj odgovor (ne znajući
pitanje) i šalje ga natrag SoulNetu. Poruka biva proslijeđena onome tko je za-
tražio odgovor.
Načelo je dakle isto kao i kod vježbe intuicije. Međutim, ovaj put u tome sud-
jeluju potencijalno tisuće i milijuni drugih ljudi. Svatko od članova SoulNet-a
svjestan je procesa koji se zbiva. Svjestan je da njegov ljudski potencijal može po-
služiti za veće dobro. Također, svjestan je da smo svi mi povezani i da u određe-
nom trenutku možemo poslužiti kao poticaj za evoluciju drugog ljudskog bića.
Svi mi ponekad jedni drugima služimo kao primo-predajnik za poruke koje nam
šalje inteligencija prirode.
Udruživanje u SoulNet stvara nekoliko važnih promjena. Prvo, naša kolek-
tivna svjesnost i pažnja usmjerena je na povezanost, pomoć i suradnju. A to je
iznimno značajno. S jedne strane, značajno je stoga što se naše mogućnosti ne
samo zbrajaju već i mnogostruko umnožavaju. To znači da će odgovaratelj, kad
bude pisao ili smišljao svoj odgovor biti neka vrsta glasnogovornika kolektivne
svijesti. Zapravo bit će pravi glasnogovornik prirode.
Nadalje, budući da ne zahtijeva prevelike troškove, putovanja, a niti dodatne
aktivnosti, ovaj način povezivanja olakšat će stvaranje kritične mase koja je
potrebna za promjenu u kolektivnoj svijesti. Jedna od glavnih namjena Soul-
Net-a je upravo postizanje kritične mase pojedinaca koji bi svjesno sudjelovali u
oživljavanju sinkronističkih procesa u kolektivnoj svijesti cijelog čovječanstva.

I znimno sam ponosan što mogu reći da SoulNet djeluje već više godina te da
se može reći kako je postao međunarodna mreža. Sve informacije o tome,
priključivanje i sudjelovanje mogu se dobiti na webu: www.soulnetweb.com.
Što se tiče posljedica oživljavanja SoulNet-a, one će zasigurno biti vidljive.
Prije svega, poruke koje prenosimo jedan drugom bit će lakše dostupne. U ovom
trenutku, iako se sinkronistički događaji zbivaju cijelo vrijeme, ipak smo ogra-
ničeni na ljude koje susrećemo na mjestima na koja odlazimo. Ta mjesta opet bi-
ramo po svojoj vlastitoj pameti ili pod utjecajem prijatelja koji su opet blizu nas.
Međutim, naši duhovni suputnici nalaze se svuda. Svjesno povezivanje s njima
preko SoulNet-a omogućit će prirodi mnogo širi raspon djelovanja i mnogo veći
raspon obavijesti koje nam može pružiti. Osim toga, s porastom broja članova
porast će i preciznost poruka.
SoulNet je još jedno sredstvo koje čaroliju pretvara u stvarnost. To je metoda
kojom možemo upregnuti sve naše potencijale, one kojih smo svjesni i one kojih
nismo, da bismo ostvarili veće dobro za nas i cijelo čovječanstvo. Povezanost
preko SoulNet-a mnogo je dublja od bilo koje druge povezanosti. Ona ne ovisi od
* O zamisli kritične mase pročitajte u knjigama kao što su Celestinsko proročanstvo
Jamesa Redfielda. Načela tamo izložena istovjetna su ovima. Zamisao o kritičnoj
masi nije nova, u ezoteričnim krugovima naziva se idejom "stoprvog majmuna" a
opisana je u mnogim knjigama.
odluka našeg ograničenog intelekta ili emocija. Članove SoulNet-a povezuje
ono isto što povezuje sva ljudska bića, a to je inteligencija prirode.
SoulNet je metoda kojom dolazimo do jasnijih odgovora, ali i snažno,
iznimno snažno sredstvo kojim ćemo, svi zajedno, učiniti inteligenciju prirode
stvarnom i vidljivom.

S l N K R O N I S T I Č K A AVANTURA
Na kraju vam predlažem još jedan, vrlo koristan i zabavan način "izazivanja"
sinkronističkih događaja. Kao što smo utvrdili, njih potiče svjesnost, a osobito
svjesnost skupine.
Kad ste u skupini koja je svjesna i usmjerena u tom cilju primijetit ćete da se
poruke prirode redaju mnogo brže negoli bi se to događalo da ste sami ili sa
skupinom koja toga nije svjesna.
Kako iskoristiti tu činjenicu?
Jednostavno. Kad god ste u mogućnosti, dogovorite se s prijateljima i pođite
na sinkronističku avanturu. Iza tog čudnog naziva krije se vrlo jednostavan pos-
tupak - zajednički izlet ili zajednička šetnja u skupini svjesnih ljudi s namjerom
da se prime poruke prirode. Najbolje je da takva aktivnost ne traje predugo
-najduže sat vremena.
Svatko od članova skupine imat će svoje pitanje i tumačit će odgovore na svoj
način. Međutim, činjenica da ste zajedno usmjereni na komunikaciju s priro-
dom povećat će brojnost odgovora. Kasnije, kad avantura završi, možete podije-
liti svoja iskustva analizirajući odgovore koje ste dobili.
Sinkronistička avantura vas može iznenaditi svojim obratima. Već sam
spomenuo jedan primjer sa zajedničkog kratkog izleta s polaznicima SP semi-
nara iz Maribora. Kad smo stigli na mjesto sastanka dogodila se zanimljiva
scena. Stajali smo u skupini i čekali prijatelje iz posljednjeg automobila kad je
prema nama krenula sredovječna žena vodeći na uzici prekrasnog psa. Vjerovali
ili ne, pasje imao dva različita oka! Jedno je bilo narančasto a drugo sivo-plavo.
Te su oči bile tako izrazite da ih jednostavno niste mogli ne zamijetiti. Samo po
sebi, to bi bio predznak na kojeg treba obratiti pozornost. Međutim, stvari su se
odvijale dalje. Žena je očigledno išla prema nama. Pristupila nam je i na opće
iznenađenje upitala: "Vi možda čekate mene?"
U tom trenutku osjetio sam trnce po koži, a kao da me u dno kičme udarila
munja. Bilo je to očitovanje sinkroniciteta. Takvo kakvo samo poželjeti možete.
Kad smo krenuli, obratio sam se skupini i objasnio im da mogu očekivati bro-
jnije poruke. Međutim, nikako nisam mogao znati kakve će te poruke biti i na
koji će se način pojaviti. Bio je to pucanj na slijepo. Ipak, pokazao se ispravnim.
Kako često se događa da vam netko, bez vidljivog razloga priđe na taj način?
Nažalost, neki su požurili i na pitanje odgovorili negativno. Žena se okrenula
i odvela svog čudnog i lijepog psa na drugu stranu. Loše smo se snašli. Trebalo je
započeti komunikaciju. Žena nam je nosila poruku, a mi smo je propustili.
Ipak, možda i nije tako, možda je nismo propustili! Krenuli smo na sinkro-
nističku avanturu ne bismo li u praksi vidjeli kako to izgleda. A taj smo cilj oči-
gledno postigli!
RASA - OKUS ISKUSTVA

Ja volim život, kamo god se kretao, te se okrećem i


naprijed i natrag,
svraćam k nišama postrance, a tek su uređene;
ne propuštam nikoga i ništa,
sve upijam u se, za se i za ovu pjesmu.
Walt Whitman

P ostoje mjesta koja imaju posebnu moć. Mjesta koja ne možete zaboraviti.
Dovoljno je vidjeti ih samo jednom i njihova je slika zauvijek utisnuta u
vašu svijest. Ako imate sreće da život provedete u blizini jednog ili više takvih
mjesta tada ćete im se vraćati ponovno i ponovno. Kad izgubite snagu ili nadah-
nuće, kad osjećate da vam treba potpora ili mir, vaše će mjesto "moći" čekati na
vas. Iz njega ćete crpsti upravo ono što vam nedostaje, štogod to bilo. Ukoliko se
naviknete na njega i posjećujete ga često, ono će početi živjeti u vama.
Kad se to dogodi, negdje u kutku vaših očiju bit će slika tog mjesta. U svakom
trenutku, čime god se bavili, bit će dovoljno samo malo skrenuti pogled - možda
nagore i nadesno - zagledati se u daljinu i dubinu koja čeka na vas tamo pos -
trance i pred vama će se pojaviti vaše tajanstveno mjesto moći. I ne samo to. Ako
zaista budete bliski s tim mjestom, ako upijete dovoljno njegova života, moći
ćete ga pokazati i drugim ljudima! Ne mislim time da ih odvedete tamo, da im ga
fizički pokažete. Ne. Ako to mjesto bude živjelo u vama, njegov život postat će
očigledan svakome. Drugi će ga ljudi moći doživjeti preko vas. Vaši će pokreti
postati dio tog mjesta, vaše će misli biti obojene njegovom bojom. Potpuno ne-
namjerno i spontano pokazivat ćete ga i otkrivati svakome s kim dođete u dodir.
Obično će ljudi primijetiti nešto posebno, ali neće znati o čemu se radi.
Možda će vas upitati 0 razlogu vaše smirenosti ili raspoloženja, a vi ćete se samo
smiješiti ni sami ne znajući 0 čemu to oni govore.
Snaga takvih mjesta može biti zastrašujuće velika. Njihova se slika utisne
tako duboko da je više nitko i ništa ne može izbrisati, a čovjek zauvijek bude
"zarobljen" u njenoj čaroliji. No, sretni su takvi zarobljenici. Oni u svakom tre-
nutku udišu mirisni zrak savršenog mjesta svojih želja. Stapanje s tim mjestom
može biti toliko potpuno da, ukoliko pozorno pogledate u oči takvog čovjeka, u
njima doista možete ugledati odsjaje slika i zbivanja. Ne mislim naslutiti, već
doslovno vidjeti!
Često sam u očima nekog čovjeka vidio njegovo mjesto moći. U očima plani-
nara gledao sam slike planinskih obronaka u proljeće. Vidio sam duboko ze-
lenilo šuma i blistanje planinskih potoka. Razgovarao sam s njima hodajući
ulicom punom ljudi, a bio sam siguran daje zvuk pokreta njihova tijela i šum nji-
hove odjeće zapravo zvuk šuštanja lišća u krošnji drveća ispod kojeg tako često
koračaju. Razgovarali smo o svemu, 0 bilo čemu, ali ne i 0 njihovim planinama i
brdima. A ipak sam ih vidio! Svaki put kad su se naše oči susrele, tako jasno sam
vidio vrhove kojima su stremili, plavetnilo neba nad crvenim krovovima uda-
ljenih kuća ka kojima su hitali i bezdan zvijezda u kojeg su tako često gledali.
Takvih je ljudi sve više. Svijet kao da se mijenja iako se ni planine ni zvijezde
nisu promijenile već tisućama godina. Njihova snaga oduvijek je bila tu. Čaro-
lija je oduvijek čekala na ljude koji su bili spremni primiti je.
U drevna vremena, kad su vedski mudraci spoznavali istinu 0 našem svijetu i
njegovom postanku, svaki je od njih sa sobom nosio takve slike i zvukove. Iz njih
su crpili znanje i mudrost. Bili su opijeni ljepotom onog što su vidjeli. Čarolija
svakog zvuka i svakog pokreta bila je tako velika da nisu mogli a daje ne izraze
usklikom divljenja. Svijet je bio još mlad, svjež i čist kao jutarnja rosa. U njemu
nije bilo teško prepoznati dodir njegova stvoritelja. Taj je dodir bio tako tana-
han, tako nježan i plah, a opet je, svojom prisutnošću, prenosio nezadrživu
snagu i moć.
U svemu što ih je okruživalo, naši su drevni preci s Istoka vidjeli čin stvo-
ritelja - njegovu objavu. "Ja sam ovdje", šaputao im je ocean. "Ja sam ovdje",
kričali su potoci i valjale se rijeke. "Ja sam ovdje", brzao je vjetar i "ovdje sam ja",
mirovale su zvijezde.
Svojeg su stvoritelja, onog tko im je podario život i uputio ih da promatraju i
razumiju, nazivali mnogim imenima. Međutim, jedno od prvih bilo je i ime
-Kavi. Kavi je onaj tko od onog stoje poznato sastavlja i slaže dotad još neviđeno,
ali tako da neviđenom podari puninu. Kavi je stvaratelj koji u dijelovima traži
izraz cjeline. On ih prevrće, obrće, premješta i namješta sve dok ne stvori sklad u
kojem se ogleda on sam.
Kavi nije običan stvoritelj. On nije mehaničar ili inženjer koji je zadovoljan
djelovanjem i svrhom. Iako on pazi i na to, važnije mu je da svako njegovo
stvorenje svjedoči o punini i cjelini iz koje je nastalo. Kavi se izražava ljepotom.
On je umjetnik, još točnije on je pjesnik. Njegova se poezija, njegov svijet, naziva
kavja. Sve što je stvoreno, od najmanjeg atoma do najveće galaksije i cijelog
svemira potpada pod izraz kavja, a to doslovce znači - poezija!
Poezija je jedan od prvih naziva za univerzum u kojem živimo. Vedski su mu-
draci zamijetili njegov sklad i puninu. Shvatili su da ljepota nije samo zgodna po-
pratna pojava ili "slučajna" igra zakona prirode. Ljepota je bitni sastojak života,
a kad je zapazimo i prihvatimo otvorili smo vrata svim tajnama svemira.
To znači da tajna ispunjenog života, tajna naše sreće, zapravo i nije tajna!
Cijelo vrijeme nam je pred očima rješenje i odgovor. Ljepota se krije u svemu
oko nas. Potrebno je samo - naučiti je zapažati. Poučna je priča o mudracu koji je
- budući daje bio poznat po tome stoje u svemu vidio ljepotu - nesvjestan testa
kojeg su zamislili neki sumnjičavi učenici, ugledao poluraspadnutu lešinu psa i
zadivljeno uskliknuo: "Pogledajte te zube! Blistaju kao biseri!"
Svojim je iskrenim divljenjem božanskoj poeziji, kavji svijeta u kojem
živimo, postidio nevjerne učenike i na najbolji ih način podučio staroj istini da
ljepota leži u oku promatrača.
Međutim, iako ljepotu ne možemo zapaziti ako nas oči ne služe dobro (pri-
tom ne mislim na bolest, već na nesposobnost da zapazimo ono očigledno), ona
mora biti prisutna da bismo je uopće zapazili. Tako, iako je ljepota zaista u oku
promatrača, božanski pjesnik je svijet stvorio tako daje vješt promatrač može ot-
kriti u svakom djeliću njegove poezije.
Drevni mudraci nisu samo zadivljeno stajali ispred čuda koje se naziva
svemir. Oni nisu samo pjevali o njegovoj čaroliji, već su nastojali proniknuti u
njegove tajne. Otkrili su da Kavi stvara svoju kavju po određenim pravilima.
Najvažnije pravilo, bez kojeg nema stvaranja, bez kojeg nema ljepote niti
poezije, jest to da stvorenje u sebi mora sadržavati sve rase.
Rasaje okus iskustva. Na početku teme o stvaralačkoj duhovnosti opisao sam
rasu kao "životni tek" koji je preduvjet za punoću doživljaja i kao takav, pre-
duvjet za sreću. Dakle, da bismo mogli potpuno doživjeti božansku poeziju, mo-
ramo u svakom svojem iskustvu pronaći - ili u njega utjeloviti - tek, okus,
odnosno rasu.
Dosad smo naučili niz tehnika i načina na koji možemo razgovarati s priro-
dom. Sad je vrijeme da se podsjetimo na osnovu tog razgovora, a to je doživljaj
ravnoteže i jedinstva s njom. Doživljaj ravnoteže, ili bliskog kontakta s priro-
dom, najbolje se može izraziti kroz načelo rasa.
Znanje o tome moglo bi pripadati i prvom dijelu knjige - pripremi za razgo-

* Atharva Veda 10:8:32


vor, zajedno s tehnikama transcendiranja i tehnikama pažnje. Međutim, zami-
sao 0 rasama u sebi sadrži dinamizam odnosa pojedinca i prirode. Taj je
dinamizam određen samom prirodom, a posebno kozmičkim ritmovima u ko-
jima se ona kreće, ali i akcijama pojedinca. Stoga, stvaranje ravnoteže rasa
doista predstavlja prisnu i srdačnu komunikaciju pojedinca i prirode.
Rad na tome, a osobito posebne Rasa tehnike, spada tako u obje kategorije - i
u pripremu i u razgovor. Jednim potezom znatno unapređujemo naš unutarnji
razvoj, ali i uspostavljamo blizak kontakt s inteligencijom prirode.
Kako doživljavamo ravnotežu rasa! Doživljavamo je poput poezije!
Doživljavamo je poput savršenog sklada svih stvari i pojava u svemiru, poput
savršene pjesme koju je ispjevao savršeni pjesnik.
Vjerujem da svatko poznaje trenutke kad mu život izgleda ispunjen. Prim-
jerice, kad nešto s veseljem očekujemo, kad smo zbog nečega ushićeni, optimis-
tični, pozitivni ili puni entuzijazma. To su trenuci kad život ima boju i sadržaj,
kad čujemo pjesmu stvoritelja i potpuno je razumijemo. U tim trenucima rase su
u ravnoteži.
Međutim, isto tako ima trenutaka kad se ta boja izgubi. Kad sve što činimo i
što čine nama izgleda sivo i bez unutarnjeg smisla. Pjesma savršenog pjesnika
nije zamrla, ali je više ne možemo čuti. Život je izgubio svoj okus, svoju rasu.
Namjena ovog poglavlja, a osobito vježbi koje će kasnije biti opisane, jest da
vrati rasu u naš život.
Rasa']t bitni sastojak sreće. Iako je ljudi često traže izvana, sreća se zapravo
nalazi unutra.
Život ima svoj tok, svoju strukturu. Svatko ga od nas živi na svoj način.
Donijeli smo svoje odluke i oblikovali svoj put. Ponekad smo to učinili skromno,
bez prevelikih odstupanja od onog što se od nas očekivalo. U tom slučaju nema
nekih značajnijih događaja koje bismo mogli istaknuti i reći - eto to sam učinio,
to sam postigao! A možda ih ima. Možda je naš život neobičan i nimalo pros-
ječan.
Međutim, i u jednoj i u drugoj skupini ljudi ima onih koji bi se mogli nazvati
sretnima, i onih koji se tako ne osjećaju. Srca običnih ljudi mogu biti ispunjena
velikim zadovoljstvom zbog naizgled potpuno nevažnih sitnica, kao stoje izlet s
porodicom, mirna večer uz knjigu ili kupovina novog hladnjaka. Međutim, to ih
isto tako može ispuniti prazninom.
Tako je i s onim drugim ljudima čiji život nije običan. Možda su sretni zbog
svojih pustolovina i sasvim posebnog života kojeg vode, a možda bi dali sve na
svijetu, sva svoja putovanja ili uspjehe, da mogu osjetiti neko obično, malo zado-
voljstvo koje im je, po njihovom mišljenju, uskraćeno.
U čemuje razlika? Gdje je bit onog što zovemo životnom srećom? Razlika je
u punini okusa. Kao kad kušate dva ista jela koja su pripremljena u različito
vrijeme ili su ih pripremili različiti ljudi. Isti sastojci, isti naputak, isti postupak,
ali okus jednostavno nije isti! Jednom ćete biti oduševljeni puninom okusa, a
drugi put to jednostavno neće biti to! Taj okus, tek, rasa - to je ono što stvara
razliku.
Tako je i s našim životom. Bez rase život postaje blijed i beskrvan. Nema
snage, nema životne energije, volje i entuzijazma. Dakle, formula za stvaranje
sreće ne upućuje nužno na vanjske promjene. Život može ostati takav kakav
jeste, ali potrebno mu je dodati rasu - svako iskustvo mora imati svoj okus!
Vedski mudraci objasnili su to na sljedeći način: svaki doživljaj je zapravo
vrsta stvaranja! Prisjetite se - doživljaj stvarnosti ovisi o "primateljevu načinu".
To znači da je svako iskustvo zapravo različito i da će dva različita čovjeka,
ovisno od stanja svojeg duha, različito doživjeti isti svemir. Doživljaji su dakle
beskrajno različiti, nikad identični jedan drugom. Budući daje tome tako, svaki
je doživljaj izvoran i jedinstven. U svakom se doživljaju krije element stvaranja.
Božanska kavja na taj način poprima novu dimenziju. Ne samo da se radi o
savršenom stvorenju koje isijava ljepotu, već se radi o višeslojnoj predstavi koju
će svaki promatrač doživjeti drukčije! Kavi, savršeni pjesnik, na taj je način sve
svoje slušatelje i gledatelje pretvorio u pjesnike.
Rekao im je: "Ako želite uživati u mojem stvaranju, morate i sami postati
stvaratelji!"
Tek će onaj pjesnik koji bude spreman razumjeti vještinu prvotnog pjesnika,
zaista moći doživjeti svu puninu vrhunske, savršene pjesme koju nazivamo živo-
tom.
Kavja, ili poezija, poprima tako hijerarhijske značajke. Rasa, ili okus
iskustva, ono je što određuje viši ili niži položaj određene kavje. Kavja vrhunskog
reda u sebi sadrži sve rase. Znači, kad čovjek doživljava svoj život ispunjenim i
sretnim, on zapravo prima kavju s većom količinom rasa. A kad nam život
izgleda prazan, kad smo dakle nesretni, doživljavamo kavju nižega reda, a to je
kavja kojoj nedostaje okus.
Rase mogu biti različite i odnositi se na razne doživljaje. (Primjerice, na ra-
zini okusa ih ima šest - ljuto, kiselo, slano, slatko, trpko i gorko. Isto takve pod-
jele postoje u svezi drugih osjetila -vida, sluha, dodira, i mirisa.) Međutim, bit-
nih rasa, onih koje određuju naš život u cjelini, ima devet. To su:
1. odvažnost
2. suosjećanje
3. agresija
4. radost
5. smirenost
6. ljubav
7. povlačenje
8. čuđenje
9. strah

U savršenoj božanskoj poeziji prisutno je svih devet rasa istodobno. Iako se


one prepleću tako da ponekad prevladava jedna, a ponekad druga, tek ukoliko
su sve prisutne u određenoj ravnoteži, život ima svoju puninu koju mi
doživljavamo kao osjećaj sreće.
Kad osjećamo prazninu to je stoga što naš doživljaj božanske kavje nije urav-
notežen, već prevladava jedna ili nekoliko rasa, dok su druge potisnute.
Također, svaka od rasa može biti previše ili premalo izražena, što ponovno do-
vodi do neravnoteže. Vježbe koje slijede objasnit će nam na konkretnim primje-
rima kako vratiti rase u ravnotežu. Kad to učinimo, ali i tijekom samog procesa,
bit ćemo sve bliži ispravnom i punom doživljaju božanske kavje najvišeg reda.
Prije toga još nekoliko riječi 0 rasama. Osim značenja sadržanih u svojem na-
zivu, rase obuhvaćaju i neka druga značenja koja se, bez nekih teškoća, mogu iz-
vući određenom logikom iz osnovnog značenja.
1. Odvažnost
Ova rasa obuhvaća iskustva kao što su hrabrost, inicijativa, vodstvo, upravljanje,
vlast, odlučivanje, nametljivost, uobraženost i slično.
2. Suosjećanje
Ova rasa obuhvaća iskustva kao što su nježnost, briga, davanje, pomaganje, os-
jećajnost, osjetljivost, tanahnost i slično.
3. Agresija
Ova rasa obuhvaća iskustva kao što su energičnost, ambicija, nasilnost, su-
kobljavanje, borba, napetost, ubijanje, fizički bol i slično.
4. Radost
Ova rasa obuhvaća iskustva kao što su raspoloženost, duhovitost, igranje, šport,
pronicljivost, neodgovornost i slično.
5. Smirenost
Ova rasa obuhvaća iskustva kao što su duhovni mir, staloženost, znanje, učenje,
pravda, vrlina, savjetovanje, razumijevanje i slično.
6. Ljubav
Ova rasa obuhvaća iskustva kao što su zaljubljenost, privlačnost, erotičnost,
seks, čulna uživanja, luksuz, trošenje, umjetnost, ljepota i slično.
7. Povlačenje
Ova rasa obuhvaća iskustva kao što su odbojnost, povučenost, usamljenost, sjeta
ili tuga, odricanje, pokajanje, neuglednost, ružnoća, duhovne vježbe ili molitva i
slično.
8. Čuđenje
Ova rasa obuhvaća iskustva kao što su neobičnost, zadivljenost, neočekivanost,
susrete s nepoznatim ljudima ili zbivanjima i slično.
9. Strah
Ova rasa obuhvaća iskustva kao što su neizvjesnost, panika, uznemirenost,
trema, duhovni bol, osujećenost i slično.

Iako bi se značajke određenih rasa mogle podijeliti na pozitivne i negativne, to


namjerno nije učinjeno. Naime, podjela na dobro i loše nužno je pod utjecajem
naše ljudske prosudbe. Svrha određenog iskustva, kao što smo to spoznali
proučavajući prvu temu - temu o "žrtvi", može biti vrlo uzvišena i pozitivna, iako
samo iskustvo ponekad ne izgleda tako.
Ostaje dakle poruka daje, ukoliko želimo život doživjeti u punini - a to isto-
dobno znači osjećati se sretnima - potrebno održavati ravnotežu svih rasa.
Nijedna od njih, a to se odnosi na iskustva koja im pripadaju, ne bi smjela biti
previše ili premalo nazočna u našem životu. Ukoliko se održava ravnoteža rasa
život ima svoj tek, svoj okus i svoju puninu. Život je tada onakav kakvim ga je
stvorio Kavi, prvi pjesnik našeg univerzuma.
PRIJEDLOZI ZA VJEŽBANJE - X

MJESTA MOĆI
Prethodno poglavlje započeo sam opisom "mjesta moći". To su mjesta koja na
nas ostavljaju dubok utisak i kojih se često rado sjećamo ili ih često posjeću-
jemo. Izlaganje prirodnim ljepotama, dakle stvorenom svijetu kojeg je Kavi
obdario svim rasama, jedan je od najboljih načina za stvaranje ravnoteže.
Iskustvo ljudi koji su pronašli svoje "mjesto moći" govori o tome da im ono
vraća pouzdanje, smirenost, energiju, sve ono što im je u životu potrebno. Iako
"mjesta moći" imaju neke osobne značajke - dakle nekim će ljudima više
odgovarati, a nekima manje - može se reći da svako mjesto na kojem je priroda
netaknuta ima sposobnost povratiti ravnotežu rasa.
Kadgod, dakle, osjetite da život postaje prazan, da mu nedostaje punina,
kadgod osjetite da vam treba više energije, poleta, više životne radosti, okrenite
se prirodi. Božanska je poezija tako sastavljena da svakome tko joj se otvori spon-
tano predaje svoju vrijednost - kavju najvišega reda.
Praktični koraci:
• "Mjesto moći" je mjesto u kojem svoja osjetila izlažete netaknutoj prirodi.
Dakle, najprije morate pronaći takvo mjesto u vašoj blizini. Primjerice, to može
biti neko mjesto na obali rijeke, neki poseban šumski proplanak, skrivena
stijena na obližnjem brdu ili slično.
• "Mjesto moći" je mjesto na koje odlazite sami. Društvo u takvim trenu-
cima nije poželjno. Prisutnost drugih ljudi odvraćat će vam pažnju od savršene
kavje koju tražite. Zapravo je najbolje da nitko i ne zna gdje se nalazi vaše
"mjesto moći".
• Na svojem "mjestu moći" nemojte ništa raditi. Samo budite tamo i izložite
svoja osjetila zvukovima, slikama, mirisima i slično. Nemojte čitati, jesti što ste
donijeli sa sobom, meditirati ili spavati. To radite negdje drugdje. Kad ste na
svom "mjestu moći" želite osvijestiti doživljaj i njegov okus. To činite tako da ot-
vorite svoja osjetila prirodi i osvijestite taj proces. Dakle, pozorni ste na "tu i sad"
i ne radite ništa drugo. Slušate, gledate, dodirujete, mirišete, čak i kušate ako
ima nešto za kušati s tog mjesta! Vremenski, to može trajati koliko želite i koliko
vam je ugodno. Obično će oko 20 do 30 minuta biti sasvim dovoljno.
• Kad se osjetite bolje, punije i zdravije, zahvalite se svojem "mjestu moći" i
napustite ga.
Kao što vidite, savjetujem vam da prema svojem "mjestu moći" izgradite je-
dan poseban odnos poštovanja. Tako ćete od njega dobiti najviše. Ovaj je postu-
pak vrlo jednostavan, ali zapanjujuće djelotvoran. Stvaranje ravnoteže rasa
korisno je za život u cjelini, ali osobito je uspješno kod bezvoljnosti i nedostatka
životnog elana.
Želim vas posebno upozoriti i na to da, ukoliko se budete pridržavali napu-
taka u svezi "mjesta moći" (poštovanja prema njemu te samoće i tajnosti njego-
vog postojanja), odlasci na njega i boravak tamo mogu privući mnoštvo
sinkronističkih događaja. "Slučajni" susreti i podudarnosti mogu se zaredati u
velikom broju. Obratite na njih pozornost i s njima postupite prema napucima
koje smo detaljno obradili u prethodnim poglavljima.

RASA D N E V N I K
Druga vježba koju vam predlažem za stvaranje ravnoteže rasa naziva se "Rasa
dnevnik".
Kavja najvišeg reda u sebi sadrži sve rase. To znači da tek sve rase zajedno
stvaraju životnu puninu ili okus. Vođenje dnevnika naših doživljaja pomoći će
nam da ustanovimo pojavljuju li se sve vrste doživljaja jednakomjerno i urav-
noteženo ili su neke rase češće i snažnije od drugih.
Da biste to utvrdili potrebno je voditi jednostavan dnevnik svojih doživljaja.
U dnevniku svrstavate doživljaje u kategorije rasa, te im ocjenjujete snagu.
Stranica vašeg "Rasa dnevnika" mogla bi izgledati poput ove na slici br. 4.
Svakoga dana navečer u mislima obnovite događaje tog dana. Svaki događaj
imao je neke značajke. Pokušajte te značajke smjestiti unutar određene rase.

PRVI PRIMJER
Ručak s prijateljima pun vedrine smjestit ćete u rasu br. 4 - radost. Taj ćete
događaj ocijeniti na skali od jedan do devet. Primjerice, izvrsno ste se zabavljali,
bilo je smijeha i šale, pa ćete ga ocijeniti najvišom ocjenom - devetkom. Cijeli je
događaj bio povezan s osjećajem zajedništva, pa čak i ljubavi, dakle s rasom br. 6,
međutim, taj je osjećaj bio u pozadini pa mu dajete ocjenu snage četiri. Nesla-
ganje s kolegom na poslu - rasa br. 3, male snage koju ste ocijenili brojem 3. Nije
povezano ni s kojom drugom rasom. Upoznali ste neobičnog čovjeka, umjetnika
iz daleke zemlje - rasa br. 8. Prilično vas je zadivio svojim stavovima i ocjenjujete
to brojem 7. Međutim, ova rasa čuđenja bila je povezana i s odbojnošću prema
njemu (rasa br. 7) čiju ste snagu ocijenili brojem 3.
Ukoliko su to bili svi događaji tijekom dana, sada pripišite brojeve rasama u
donjoj tabeli. (1 - 0, 2 - 0, 3 - 3, 4 - 9, 5 - 0, 6 - 4, 7 - 3, 8 - 7, 9 - 0)
Napomena: Jedna rasa može biti povezana s različitim rasama. U gornjem prim-
jeru, upoznavanje neobičnog čovjeka moglo je, umjesto s odbojnošću biti
povezano sa suosjećanjem ili agresijom.

DRUGI P R I M J E R
Neslaganje s partnerom {rasa br. 3, snaga 7) koje je završilo pomirenjem {rasa br.
6, snaga 8). Posjet predavanju {rasa br. 5, snaga 6). Predavanje je bilo o duhov-
nim temama i popraćeno malim praktičnim dijelom koji nije ostavio osobit uti-
sak na vas {rasa br. 7, snaga 2). Proveli ste lijepo popodne u igri s djecom {rasa br.
4, snaga 6), raznježili su vas nekom primjedbom {rasa br 2. snaga 7). Zabrinuli
ste se za rođaka {rasa br. 2, snaga 7) i osjetili strah {rasa br. 9, snaga 7). Na kraju
ispišite bodove. (1 - 0, 2 - 7 + 7, 3 - 7, 4 - 6, 5 - 6, 6 - 8, 7 - 2, 8 - 7, 9 - 7)
Kad ste tako vodili svoj dnevnik određeni broj dana (najmanje desetak) iz njega
možete izvući određene zaključke. Zbrojite sve bodove svih rasa tijekom tog
razdoblja.Ukoliko su rezultati uravnoteženi, dakle nema prevelikog osipanja re-
zultata (nije potrebno detaljnije izračunavati - na prvi pogled možete ocijeniti
ima li većih odstupanja) vaše su rase u ravnoteži. Međutim, ukoliko neka rasa
ima velik broj bodova znači daje prenaglašena. Ili ukoliko ima premali broj bo-
dova - premalo je prisutna.
Na osnovi tog podatka sada možete preusmjeriti svoje aktivnosti. Smanjite
doživljaje koji su prenaglašeni, a povećajte one koji su manje prisutni. Okrenite
se aktivnostima koje će stvoriti ravnotežu, a izbjegavajte one koje će je povećati.
Primjerice, ukoliko nakon desetak dana vidite daje rasa broj 5 - smirenost pre-
malo zastupljena, povećajte svoje napore u stjecanju znanja, učenju, aktiv-
nostima koje zahtijevaju vrlinu itd. Ili, ukoliko primijetite daje rasa br. 7 - pov-
lačenje, previše prisutna, smanjite razmišljanja o sebi, više se krećite u društvu, i
počnite više izbjegavati mjesta i ljude koji vam se ne dopadaju.
Pritom snaga nije važna. Netko bi primjerice mogao imati prosjek snage
doživljaja oko 8, a netko drugi oko 4. Ukoliko su sve rase uravnotežene oko te
brojke, sve je u redu, radi se samo o osobnim razlikama u ocjenjivanju vlastitih
iskustava. Problem je prisutan kad jedna rasa ima veliki broj konačnih bodova, a
druga mali. Ili kad jedna rasa značajno odskače od prosjeka ostalih.
Vođenje Rasa dnevnika iznimno je korisna vježba. Ona će vam pomoći da
bolje razumijete sebe, a često će biti dovoljna da uklonite male neravnoteže rasa
koje se pojavljuju u kraćim vremenskim razdobljima.
Međutim, ponekad, ako je neravnoteža velika, Rasa dnevnikom je možete za-
paziti, ali je teško možete i ukloniti na toj razini. Stoga svakome preporučujem
posebno strukturirane vježbe koje se nazivaju Rasa tehnike.
RASA TEHNIKE
"Koja je najveća laž na svijetu?" iznenadi se mladić.
"To je laž da u određenom trenutku postojanja izgubimo vlast
nad svojim životom i da njime onda počne upravljati sudbina.
To je ta najveća laž na svijetu."
Paulo Coelho
Rasa tehnike se ne mogu naučiti iz knjige. Najvažniji razlog je taj što se nerav-
noteža rasa utvrđuje vrlo precizno uz strogo individualni pristup. Utvrđivanje
neravnoteže Rasa dnevnikom poželjno je i korisno, ali na taj se način utvrđuje
trenutna situacija. Prošlost, dakle događaji koji su do te situacije doveli, isto kao
i budući utjecaji, ostaju izvan dosega obavijesti koje možemo saznati iz dnev-
nika.
Metodologija utvrđivanja neravnoteže u slučaju Rasa tehnika obuhvaća cje-
linu našeg života i vrlo je precizno smještena u vremenu. Postupak se temelji na
već objašnjenom zakonu sinkroniciteta preko kojeg utvrđujemo povezanost
nečijeg života s drugim pojavama u svemiru. Budući da je postupak složen i
zahtijeva veliko i posebno znanje, kao i mnogo prakse, neravnotežu rasa na ovaj
način može utvrditi samo stručna osoba upoznata s vještinom izračunavanja ži-
votnih tendencija putem vedskog đotiša. (To je zapravo vedska astrologija - dakle
vještina utvrđivanja prošlih i budućih tendencija na osnovu usporedbe životnih
ritmova određene osobe i kretanja nebeskih tijela koja, nužno, zbog zakona sink-
roniciteta, odražavaju kvalitetu tih istih ritmova.)
Rasa tehnike se mogu naučiti na posebnom tečaju koji se sastoji od dva pre-
davanja i osobne instrukcije.
Na prvom predavanju obrazlažu se osnovna načela Rasa tehnika i njihov smi-
sao. Rasa tehnike zapravo pripadaju skupini postupaka koje se nazivaju jagje.
Jagja u prijevodu znači dobro djelo koje podržava evoluciju (ponekad se prevodi
kao žrtva). U okviru sustava vedskog đotiša jagje se rabe da bi se uklonile nega-
tivne tendencije koje prijete životu pojedinca, a na koje on ima malo utjecaja ili
da bi se unaprijedile pozitivne tendencije.
U tom smislu jasno je da Rasa tehnike stvaraju ravnotežu u interakciji s kar-
mičkom uvjetovanošću nečijeg života. Njima zapravo čistimo karmičke dugove.
Upravo zato sam napomenuo da Rasa dnevnikom možemo sagledati trenutnu
situaciju, ali ne možemo predvidjeti buduću. U slučaju Rasa tehnika to je mo-
guće.
Jagje su, dakle, preventivne mjere. Ima ih raznih vrsta. Protežu se od dobrih
djela u svakodnevnom smislu riječi (pomaganja, poklanjanja i slično) pa do
profinjene uporabe para šakti razine zvuka kao u slučaju Rasa tehnika.
Na drugom predavanju, voditelj će kratko objasniti samu tehniku. Kandi-
datima će se objasniti na kojim razinama djeluje Rasa tehnika i zašto se radi baš
tako. Nakon toga slijedi individualni dio.

KAKO IZGLEDAJU RASA TEHNIKE I KAKO SE VJEŽBAJU

Kao što sam napomenuo, Rasa tehnike su prilagođene pojedincu i ima ih


više. Međutim sve su zasnovane na nekim općim načelima.

PRVO NAČELO: UPORABA ZVUKA

0 uporabi zvuka govorili smo u sklopu treće teme. Međutim, u ovom slučaju
zvuk ne koristimo u svrhu transcendiranja, već u svrhu stvaranja ravnoteže rasa.
Prema vedskoj tradiciji postoje četiri različite razine zvuka. Nazivaju se para,
pašjanti, madhjama i baikhari. Na zapadu se uglavnom rabi najgrublja baikhari
razina koja predstavlja značenja. Ostale razine utjecaja zvuka ne poznajemo.
U tehnika koje koriste zvuk uglavnom se rabi para šakti ili, u prijevodu, trans-
cendentalna snaga zvuka. Tako je i ovdje. Manire ili zvukovi koje rabimo u Rasa
tehnikama sastavljene su od takozvanih biđa glasova koji u sebi sadrže korijen-
ska značenja neprevediva na baikhari razinu, razinu značenja koju rabimo u
svakodnevnom govoru. Međutim, u ovom slučaju zvuk ne rabimo na način opi-
san u poglavlju o transcendiranju! Iznimno je važno da ne pomiješamo te dvije
tehnike. Njihova je funkcija drukčija i potrebno je da se prema njima drukčije i
odnosimo.
Voditelj će utvrditi kod kandidata neravnotežu rasa i odrediti kojoj od njih je
potrebno posebno pristupiti. Svakoj rasi pripada određeni zvuk. Dakle,
određena kombinacija glasova, slogova i riječi imat će povoljan utjecaj na stva-
ranje ravnoteže. Pojednostavljeno rečeno, u Rasa tehnikama koristimo devet
maniri (jer postoji devet rasa). Međutim, svaka od njih može imati različite ob-
like složenosti. Ovisno od poremećaja koji je prisutan, složenost određene rasa
mantre bit će različita. Osim same rasa manire, voditelj će dakle odrediti i njenu
složenost.

DRUGO N A Č E L O : AKTIVIRANJE
O S T A L I H RAZINA SVJESNOG DUHA

Utjecaj zvuka bio bi nedovoljan da nije potpomognut intelektualnom, emocio-


nalnom i transcendentalnom razinom. Ti elementi također čine dio Rasa teh-
nika. Kako se to radi, objasnit će vam voditelj tečaja.
TREĆE NAČELO: V R I J E M E KAO P R E S U D N I Č I N I T E L J

Kad vježbamo Rasa tehnike najvažnije je činiti to u posebno određeno vrijeme


te u posebno određenim intervalima. Naime, cijela je tehnika zasnovana na za-
konu sinkroniciteta, a kao stoje već mnogo puta objašnjeno, istodobnost nekih
događaja ukazuje na zajedničku kvalitetu koju dijele. Ukoliko u određeno
vrijeme stvaramo određen utjecaj, zapravo aktivno sudjelujemo u oblikovanju
kvalitete tog određenog trenutka. A upravo to stvara ravnotežu rasa\
Dakle, smisao provođenja Rasa tehnika nije neko određeno iskustvo tijekom
vježbe (mada je praksa pokazala da iskustva mogu zaista biti zapanjujuća!), već
konkretan i stvaran utjecaj na cjelinu našeg života. Ukupni rezultat vježbanja
Rasa tehnika ogledat će se u životnoj punini, energiji, volji i općem povećanju
zadovoljstva.

M islim daje potrebno još malo objasniti što u praksi znači primjena ovih
načela na Rasa tehnike. Voditelj će kandidatu priopćiti koja je od devet
rasa u neravnoteži, ali ga neće upoznati sa složenim sustavom đotiša niti pak de-
talja zastoje i kako odredio potrebu za stvaranjem ravnoteže upravo te određene
rase. Također, voditelj neće kandidatu objašnjavati pitanja složenosti mantre,
već će mu je samo priopćiti u obliku koji smatra najpogodnijim za kandidata.
Razlog za to vrlo je očigledan-bilo kakvo objašnjavanje u tom smislu zahtijevalo
bi duže školovanje kandidata.
Nadalje, moguće je da poneki kandidat treba pristupiti uravnoteženju ne-
koliko rasa istodobno. U tom će slučaju biti upoznat s više mantri i načinom nji-
hove primjene. Također, teoretski je moguće da kandidat ima savršenu rav-
notežu rasa. U tom slučaju, Rasa tehnike nisu potrebne. Naglašavam, međutim,
da se radi o teoretskom slučaju. U svojoj praksi do sada nisam naišao ni na jed-
nog stvarnog čovjeka na kojeg bi se to odnosilo!
Rasa tehnike se vježbaju u određeno vrijeme i u određenoj dužini. Vrijeme
vježbanja određeno je prema zakonitostima sinkronih zbivanja. Primjerice, kan-
didatu se može savjetovati da određenu vježbu radi jednom tjedno u određeni
dan. Takvu vježbu može provoditi cijeli život ili unutar određenog razdoblja.
Moguće je da kandidat primi naputak da vježba dva ili tri puta tjedno opet u
određene dane i u određeno vrijeme. Što se tiče duljine pojedinačne vježbe ona
varira od 15 do 30 minuta. Dakle ne radi se o dugotrajnim postupcima, a što se
tiče uvjeta, potrebna je soba u kojoj je vježbač sam.
Voditelj će uputiti kandidata da vježba određene tehnike određeno vrijeme.
Obično će se izraditi detaljan program za sljedećih godinu dana. Nakon toga,
kandidatu se savjetuje da ponovno dođe na savjetovanje. Tada će dobiti pro-
gram za sljedeću godinu. Osnovna tehnika ostaje ista (što znači da je ne treba
ponovno učiti niti prolaziti tečaj, što je
važno i zbog troškova), već se u sklopu
kraćeg savjetovanja (oko 30 minuta)
prilagođavaju pojedini elementi teh-
nike.
Iskustvo s Rasa tehnikama poka-
zalo se zanimljivim i privlačnim. Go-
tovo svi kandidati izrazili su želju da ih
vježbaju češće nego je predviđeno pro-
gramom. S gledišta ravnoteže rasa, od-
nosno karmičkog duga koji se može
očitati u osobnim razdobljima, to za-
pravo nije potrebno. Međutim, ako je
pojedinac zainteresiran mogu se
oblikovati programi koji će biti u
skladu s osobnim razdobljiima i koji
će zadovoljiti takvu potrebu.
Također, Rasa tehnike se mogu
provoditi i poticajno. To znači da ih
vježbamo s određenom namjerom.
Primjerice, ako želimo neke karak-
terne osobine, duhovni razvoj, bolje
zdravlje, ugled, financijski status itd.

I S K U S T V A RASA T E H N I K A
Teška bračna situacija prijetila je da ugrozi moju psihičku stabilnost. Iako sam
vježbala meditaciju da bih se opustila tek su mi Rasa tehnike pomogle da izdržim.
Bez njih bih bila izgubljena. Žao mi je jedino što ih nisam počela provoditi prije
negoli se sve to dogodilo. Možda se tada ne bi ni dogodilo!
D.Š. 42 god
Počela sam vježbati Rasa tehnike prije šest mjeseci. Prva četiri mjeseca radila sam
svakodnevno. Objašnjeno mi je da sam ušla u dosta teško razdoblje. Bila sam
pomalo razočarana jer sam već nekoliko godina željela treće dijete, a sad još i ta
prepreka. Već sam se pomirila sa situacijom. Međutim, došlo je iznenađenje - ipak ću
biti majka po treći put! Ne znam kako, ali osjećam daje to bilo to -pomoglo mije
ostvariti svoju želju!
S.Ž., 31 god.
ROĐENDANSKI KRUG
U drevna vedska vremena jagje su se provodile za druge ljude. To i danas, u ime
osoba koje zatraže i podmire često velike troškove, čine čuvari te tradicije -ved-
ski panditi.
S Rasa tehnikama pojavila se jedna drukčija mogućnost. Rasa tehnike u
načelu ne radimo za druge ljude. Međutim, iskustvo je pokazalo da oni koji
znaju kako ih vježbati imaju snažnu potrebu da pomažu drugima. Stoga smo
stvorili takozvane "rođendanske krugove".
Naime, jagje se često provode upravo na rođendan. Rođendan se tradicio-
nalno slavi u svim kulturama, a sa znanjem o kozmičkim ritmovima rođendan
postaje iznimno važan. Svi oni koji nauče Rasa tehnike mogu se priključiti
"rođendanskom krugu". Na rođendan svakog člana svi članovi (bez obzira na
mjesto stanovanja) pridružuju mu se u provođenju rođendanske Rasa tehnike.
Na taj način dodaje se velika snaga djelovanju pojedinca. Stvara se izuzetan os-
jecaj zajedništva. Osim toga, teško da može biti ljepšeg i boljeg rođendanskog
poklona od znanja da tog posebnog dana velik broj ljudi sudjeluje u našoj evolu-
ciji.
Sudjelovanje u "rođendanskom krugu" je otvoreno i slobodno. Svoju rođen-
dansku jagju "otplatit" ćete sudjelovanjem u rođendanskoj jagji svakog drugog
člana vašeg "rođendanskog kruga"!
Broj članova rođendanskog kruga ograničenje na 108. To je stoga što bi veći
broj značio da gotovo svakog dana radite rođendansku Rasa tehniku za nekog
člana. Osim toga, taj broj tradicionalno nosi značenje cjeline i smatra se
najmoćnijim u svrhu provođenjaj'ag/7.

I S K U S T V O " R O Đ E N D A N S K O G KRUGA"
Jedna sam od prvih za koju su provođene rođendanske rasa tehnike. Iskustvo je
bilo doista prekrasno. Bio je to rođendan kakav ne pamtim. Rođendan i proslava
koja traje, traje i nikad ne prestaje. Izuzetno duhovno iskustvo!

Lj.B. 45 god.
STVARALAČKA DUHOVNOST

Nemojte se prilagođavati ovome svijetu!


Naprotiv, preobličavajte se obnovom svoga uma da mognete
uočavati stoje volja Božja: stoje dobro, ugodno i savršeno!
Rimljanima 12:2

P rije nepunih devet mjeseci napisao sam posljednje, najkraće poglavlje u


Stvaranju sreće. Pisanjem tog poglavlja, a naslov mu je Kraj potrage, za-
ključio sam jedno razdoblje svojeg života. Naime, svaka knjiga je samo vrh lede-
nog brijega, suma sumarum događaja, razmišljanja i zamisli koje su potakle
njezin nastanak.
U tom smislu, čin pisanja završnog poglavlja jedne takve knjige učinio mi se
završetkom svih završetaka. To je trenutak kad na kraj posljednje rečenice dolazi
točka, nakon što su po tisuću puta pregledane sve koje su joj prethodile.
Zapravo ne volim posljednja poglavlja. Kraj potrage bio je izuzetak. Radilo se
o zaključku knjige koji poziva na neumorno istraživanje novih mogućnosti, na
traženje sreće u procesu stvaranja, a ne u njegovom rezultatu. To je bio manje
zaključak, a više nadahnuće.
"Ne zaustavljajte se nikada!" napisao sam tada, pozivajući svakoga da završi
svoju potragu za srećom u stalnom pokretu novih istraživanja.
Ovaj je poziv tako jednostavan, a ipak se čini da ga malobrojni slijede. Zašto?
"Većinu galebova ne zanima let, već jelo", napisao je Richard Bach i u jednoj
rečenici objasnio razloge ljudske nesreće.
Niste sretni jer stalno tražite, poručuje nam njegov galeb Johnatan Living-
ston, i ne zanima vas potraga već njeni rezultati. Tog posebnog galeba, međutim,
koji je svojim riječima dodirnuo srca milijuna ljudi u svijetu, nije zanimalo jelo,
već let! Osjećao je, znao je, da potraga nikad neće završiti ako će stalno težiti nje-
nom kraju. On je u letenju nalazio smisao i svrhu, a plodovi letenja - oni su stigli
sami po sebi!
Nekoliko dana nakon stoje Kraj potrage bio dovršen naišao sam na knjigu
Živjeti po svojoj volji Harrvja Palmera u kojoj autor objašnjava neke od osnovnih
zamisli svojih seminara, danas vrlo popularnih. Između ostalog objašnjena je i
razlika između stanja duha u kojem se nalazi onaj koji traži i stanja duha u ko-
jem se nalazi onaj koji istražuje.
Traganje je povezano s osjećajem nedostatka onog što tražite, a istraživanje
je stanje u kojem osjećate ushit i uzbuđenje zbog toga jer tražite!
Više sam nego siguran da će svatko tko prouči treću i četvrtu temu ove knjige,
te uloži barem malo truda u razumijevanje izloženih načela i kuša predložene
vježbe, automatski preskočiti stanje tragača i pretvoriti se u istraživača.
Jer, kad svemir postane savršeno uređeno mjesto čiji je jedini smisao i svrha
naša vlastita evolucija, kako bi drukčije moglo i biti? Preostaje nam samo da is-
tražujemo (ne više da tražimo) beskrajno prostranstvo koje leži u nama i izvan
nas. Život postaje pustolovina, a tko može odoljeti dobroj pustolovini?
Ja sasvim sigurno ne! Tako sam, slušajući svoje vlastite savjete, krenuo dalje,
razvijajući, podučavajući i primjenjujući zamisli izložene u Stvaranju sreće. S vre-
menom se to znanje počelo utvrđivati, ne samo u meni, već i u onima koji su pre-
poznali velike mogućnosti koje im ovakav sustav pruža. U trenutku kad su
osnove bile svladane, život je postao pozornica na kojoj su se velikom brzinom
izmjenjivali sasvim zapanjujući događaji. Ponekad mi se činilo da živim u iz-
maštanom svijetu neke dobre knjige. Moram priznati da sam se osjećao tako do-
bro da sam, iako sam znao da se radi o praktičnoj provedbi onoga o čemu sam
pisao, ponekad upravo očekivao da čarolija nestane i da se svijetu vrati ono staro
sivilo. No, moj se svemir nije raspao. Upravo suprotno!
U pozadini svih čuda, podudarnosti i unutarnje radosti potaknute čistim
stvaranjem, počelo se pojavljivati još jedno čudo. Najprije nejasno i stidljivo, po-
tom sve jasnije i očiglednije, postalo mije jasno da se diže još jedna koprena s
mojih očiju i, možda još i više, s moga srca.
U određenom trenutku svaki čovjek na svom duhovnom putu iza sebe
nepovratno ostavlja osjećaj daje žrtva okolnosti. S tim osjećajem neizbježno ot-
pada i potreba za kontrolom situacije i drugih ljudi, te prestaje potreba da "glu-
mimo" vlastite reakcije i umišljamo ono što nismo.
Taj je trenutak prijeloman. Iza sebe ostavljamo nezrelo doba sa svim njego-
vim slabostima. Ipak, može se pojaviti i žaljenje za trenucima zaštićenosti (ko-
liko god ona bila lažna) koju smo nalazili u samosažaljenju odnosno osjećaju da
vladamo drugima ili da su drugi ovisni o nama.
Srećom, takvo žaljenje je kratkotrajno. Javlja se jedino u prijelaznom
razdoblju kad stare navike otpadaju. Prije negoli se novi način doživljavanja
svijeta potpuno utvrdi, može se dakle pojaviti osjećaj gubitka. Nailazio sam na
tvrdnje da su takvi osjećaji stalni pratioci duhovnog napredovanja i da se javljaju
kad god prelazimo s jednog stupnja razumijevanja na drugi. Međutim, je li to
baš tako?
Ukoliko osoba stalno ili često osjeća žaljenje ili ima teškoća s novim doživlja-
jem stvarnosti, te ukoliko neprekidno osjeća da malo ide naprijed, a malo na-
trag, te da na svome putu susreće različite prepreke, takva je osoba još uvijek
zabavljena svladavanjem životnih zadaća koje spadaju unutar prve i druge teme
- teme o žrtvi i teme o kontroli.
Problemi te vrste iza sebe se ostavljaju samo jednom u životu. Kad se to do-
godi više nema povratka natrag. Žaljenje, patnja, nerazumijevanje, borba za
vlast i potreba za umisljanjem više se nikada ne javljaju. Neki su ljudi tvrdili da
su u jednom trenutku osjećali daje sve to iza njih, ali daje taj osjećaj trajao kraće
ili dulje te da se zatim izgubio.
U tom slučaju nije ništa bilo iza njih. Bila je to samo jedna epizoda, jedan
pokušaj njihovog uma ili srca da se oslobode. Nastao je iz čežnje i potrebe i kao
takav nije bio bezvrijedan. Iz takvih pokušaja također učimo. Međutim, važno je
da ne zamijenimo surogate sa stvarnošću. Ljudi to tako često čine! Oni koji ne
razmišljaju o duhovnosti, to čine poistovjećivanjem s porodicom, nacijom, po-
slom - u tome traže zaštitu, osjećaj da su zbrinuti i da im se ništa neće dogoditi.
Kad to ostvare, osjećaju se ponosni, snažni i veliki. Naravno, njihov osjećaj traje
tako dugo dok traje pojava ili institucija s kojom su se poistovjetili. Budući svaka
takva pojava ima svoj vijek trajanja, taj se vijek trajanja prenosi i na lažni osjećaj
sigurnosti. Kad nestane oslonca, odjednom smo opet sami i izgubljeni.
S druge pak strane, mnogi ljudi - budući da su svjesni takve situacije - traže
izlaz u napuštanju svega toga što vlada njihovim prijateljima i rođacima.
Nažalost, najčešće to čine tako da se poistovjete s nekim ili nečim drugim,
obično iz svijeta takozvane duhovnosti.
Tisuće, stotine tisuća ljudi, danas slijedi druge ljude - gurue i učitelje. Kad
počnu s tim, osjećaju se preobraženi. Osjećaju da su zauvijek iza sebe ostavili
svoje stare probleme i da se oni više nikad neće vratiti. Međutim, pogledajte što
oni zapravo čine! Umjesto da se poistovjete s vanjskim svijetom koji im se
nameće i kojeg preziru ili su od njega u užasu pobjegli, poistovjećuju se s oso-
bom ili organizacijom koja im obećava da će ih sigurnom rukom voditi do cilja
kojemu teže.
Cijela ta igra pripada području prve teme - teme o žrtvi. Čovjek se osjeća
žrtvom, jadan je i nesposoban, traži izlaz i spas, i na sav glas pita: "Može li mi itko
pomoći?" Javit će se tisuće njih koji će ga utješiti i obećati mu daje spas blizu, ili
daje već spašen ili da će biti spašen u drugom životu. I ukoliko im čovjek povje-
ruje, eto mu sigurnosti!
Neki moderni psiholozi i psihijatri izjavit će na to da tako treba i biti: čovjek
mora u nešto vjerovati da bi ostao zdrav, da bi mogao djelovati i čak možda
malo i uživati usred bolesnog i neuravnoteženog svijeta u kojemu živi.
"Odaberite nešto i vjerujte u to" pozivaju vas sa svih strana razni savjetnici,
gurui, političari i svećenici, "Po mogućnosti, vjerujte u ono u što i ja vjerujem,
jer, iako sam tolerantan i širokogrudan, ipak je moja istina najistinitija!"
Pa sad, tko voli neka ih posluša i slijedi. Bit će siguran i spašen. Barem neko
vrijeme.
Nasuprot tome. predlažem vam slobodu stvaralačke duhovnosti. Ako je
želite slijediti morat ćete prihvatiti samo jednu mudrost: "Sami sebi budite svjet-
lost".
Svjetlost nosite u svom srcu. Sve što je potrebno učiniti je dozvoliti joj da
svijetli. Neka se širi. neka vam osvjetljava put.
Međutim, upozoravam vas da ne prihvatite ovaj savjet samo kao topao i
nježan poziv da slijedite svoje srce. Za tako nešto potrebna vam je snaga. Prije
svega, potrebna vam je snaga da preuzmete odgovornost za sve što činite.
Kad prvi put dozvolite svojem srcu da vas vodi ono bi na trenutak moglo
zadrhtati. Mogla bi vas iznenaditi težina svjetiljke koju ste uzeli iz ruke nekog
drugog.
Ali, ako želite pravu pustolovinu, ako doista želite biti slobodni, učinite to!
Učinite to sada, jer vrijeme je dragocjeno.
Susreo sam mnoge ljude kojima je duhovni razvoj životna tema broj jedan.
Većina njih su tragatelji, a tek malobrojni - istraživači.
Evo kako meni, na osnovu tog iskustva, izgleda duhovni put. On poprima
razne oblike, odvija se na razne načine. Međutim, kad se gleda unatrag obično to
izgleda ovako:

(1) osoba se, nakon djetinjstva, suočava s problemima i obvezama koje joj
nameće život
(2) osjeća se žrtvom nepredvidivih okolnosti
(3) taj osjećaj uklanja bijegom u lažnu sigurnost koja se postiže poistovjeći-
vanjem s vanjskim oblicima moći
(4) prije ili kasnije jedan ili više obrazaca (ljudi, ustanova, odnosa i slično) koji
su pružali sigurnost propadne ili nestane
(5) osoba se osjeća prevarenom i ponovno nesigurnom, ponovno žrtvom
(6) polako raste razumijevanje o promjenjivosti i nepostojanosti vanjskog svijeta
(7) otkriva se svijet duhovnog nakon čega slijedi ushićenje zbog toga jer se taj
svijet, barem naizgled, ne mijenja
(8) slijedi radost poistovjećivanja s određenim obrascem unutar toga svijeta -
prorokom, guruom, organizacijom, pokretom i slično (9) nakon nekog
vremena nastaju problemi na duhovnom putu, javlja se nezadovoljstvo
napredovanjem i ponovno se počinju postavljati pitanja
(10) odgovori ne zadovoljavaju i osoba osjeća sumnju i nesigurnost, vraća se na
točku 8 (mijenja predmet poistovjećivanja u duhovnom svijetu), ili čak na
točku 3 (ponovno se poistovjećuje s vanjskim svijetom, jer u duhovnom
nije pronašla sigurnost)
(11) konačno, nakon nekoliko - ili mnogo - krugova, dolazi trenutak prih-
vaćanja stvarnosti neovisne od bilo koga ili čega - osoba "sama sebi postaje
svjetlost"
(12) započinje pustolovina stvaralačke duhovnosti

Svaka od ovih duhovnih stepenica može trajati dulje ili kraće vrijeme, a tek
posljednja traje zauvijek. U osnovi, istina je zaista samo jedna i na kraju će se
sve svesti na konačni susret s njom. Svi se mi pripremamo za to. Pripremamo se
za onaj trenutak kad ćemo stajati licem u lice sa stvarnošću, upravo onakvom
kakva jeste.
Kad se to bude zbivalo neće biti nikakvih posrednika. Posrednici nam mogu
pomoći kad nam je teško, kad nam treba pokazati prve korake ili nas uputiti što
da radimo. Međutim, jednom kad odrastemo, tada smo samostalni. Zar je
stanje odraslosti bilo što drugo osim samostalnosti?
Nije moguće shvatiti - i prihvatiti - vlastiti položaj unutar svemira, bez vlastite
samostalnosti. U određenom trenutku, prestaje potreba za sljedbeništvom i
počinje razdoblje istinske slobode. Budući da smo povezani sa svime što postoji,
i budući daje stvaralačka inteligencija prirode prisutna posvuda, bitne obavi-
jesti i naputke možemo primiti s bilo kojeg mjesta, od bilo kojeg čovjeka.
Tada započinjemo ostvarivati svrhu i smisao svojeg života. Sreća i blaženstvo
postaju neodvojiva značajka svih naših doživljaja, a interaktivni odnos s priro-
dom vodi nas iz pustolovine u pustolovinu, već kako po svojoj volji istražujemo
čarobni svijet "božanske poezije" kojeg zovemo svojim svemirom i u kojem
pronalazimo sve više i više smisla.
Takvo stanje života naziva se stanjem stvaralačke duhovnosti.
Nakon što je netko izašao iz okova prisile, osjećaja daje žrtva i potrebe da
kontrolira i nadzire sve što se u njemu i oko njega događa; nakon što je naučio
prihvaćati stvarnost kroz doživljaj prekoračenja te zamjećivati kretanje cjeline
kroz podudarnosti i predznake; nakon što je naučio razgovarati s prirodom
postavljajući joj pitanja i tumačiti njene poruke te stvoriti punoću iskustva
uspostavivši ravnotežu rasa, što još takvoj osobi preostaje?
Kako završava njen put?
0 tome je iznimno teško govoriti jer taj je put za svakog potpuno osoban. Što
će učiniti probuđen čovjek, stvaratelj svjestan svojih mogućnosti? Tko to može
znati i tko 0 tome može govoriti?
Na ta pitanja nema odgovora, pa se zato ta posljednja etapa puta označava
pridjevom - stvaralačka!
Duhovnost je riječ koja označava unutarnju istinu i doživljaj stvarnosti
onakve kakva jest. Stvaralaštvo je, s druge strane, osnovna značajka postojanja.
Cijele civilizacije, društva, nacije, skupine ljudi i vremenska razdoblja pre-
poznaju se po svojem stvaralaštvu.
Kad se sve oduzme i ogoli do krajnje granice, dokaz daje netko uopće posto-
jao nalazi se u onome što je stvorio. Zato je stvaranje prirodni izraz razvijene
osobe svjesne svojeg postojanja. I zato je stvaralaštvo tako posebno, tako pojedi-
načno i osobno.
Ukoliko bi stvaralački čin bilo moguće ponoviti, on bi izgubio svoju osnovnu
značajku - prestao bi biti stvaralački čin i pretvorio bi se u reprodukciju!
Što će, dakle, učiniti čovjek koji živi stvaralačku duhovnost? To samo on zna!
Samo on može odrediti svoj put jer ga samo on može i oblikovati.
Nije li upravo to ono na što nas navode riječi apostola:
Nemojte se prilagođavati ovome svijetu! Naprotiv, preobličavajte se obnovom svojeg
uma da mognete uočavati stoje volja Božja: stoje dobro, ugodno i savršeno!
Što se još i što se više može ponuditi čovjeku koji tako živi? Ta on je slobodan,
samostalan i sposoban. On razumije kako priroda misli, on s njom gradi odnos
koji je potpun i neporeciv. Stvaralačka duhovnost je odgovor na pitanja čovjeka i
pitanja vremena. Ona je vrhunac krijeste vala koji nas je nosio tisućljećima.
Ako se susrećemo na tom mjestu, moguća je samo ravnopravnost. Svaki
autoritet otpada, svaka hijerarhija gubi smisao. Svaki naputak je suvišan, a svaki
savjet isprazan.
Slobodnog čovjeka vodi njegovo srce. Ne postoji znanje koje je izvan njega.
On u sebi nosi cijeli svemir i sve što želi dostupno mu je iznutra. On je stvaratelj
svoje stvarnosti i svoje sudbine. On preuzima odgovornost.
Upravo do te točke učenika vode sva učenja i svi učitelji. Međutim, kad je
učenik jednom dosegne, svako podučavanje prestaje. Nakon toga, nijedan do-
bar učitelj neće imati smjelosti, ni potrebe, da podučava. Od sada nadalje, ako je
bio uspješan u onome što je činio, prestaje poduka i počinje razmjena.
BUĐENJE

Zahvali plamenu za svjetlost, ali ne zaboravi onog tko drži


svjetiljku i tko stoji u sjeni ne sustajući u strpljenju.
Rabindranath Tagore

Ako ćete pokušati u praksi provoditi naputke iz ove knjige, a posebno ako ste
obogatili svoje razumijevanje pohađanjem SPseminara, što možete očekivati?
Kakva je vizija cilja kojem težite?
Pustolovina stvaralačke duhovnosti tako je jedinstvena da ju je gotovo nemo-
guće opisati. S druge strane, osobni izvještaji ponekad su poput priče; zanimljivi
i nadahnuti. Sve priče, međutim, dijele neke zajedničke elemente.
Najprije ćete samo zapažati "slučajnosti" i pokušati utvrditi da li se i kada do-
godilo nešto što je bilo jasno sinkrono povezano s nečim drugim. Pratit ćete
svoje misli, slagati ih i sistematizirati te pokušavati primjećivati sličnosti u
riječima ljudi, knjiga ili drugih poruka na koje ćete nailaziti.
U početku toga neće biti mnogo, međutim, s vremenom će broj "slučajnosti"
rasti sve do trenutka kad ćete biti u stanju gotovo svaki događaj koji vam privuče
pažnju sinkrono povezati s nekim ili nečim što tog trenutka u vašem životu
zauzima istaknutije mjesto. Teško je reći hoće li se broj "slučajnosti" povećati
zbog vaše povećane moći zapažanja koja se razvila vježbom, ili je usmjeravanje
pažnje i osvješćivanje tih pojava zaista povećalo njihovu brojnost.
"Slučajnosti" će postupno početi preuzimati prevlast nad "običnim" događa-
jima. To će razdoblje biti vrlo zanimljivo. Teško je opisati osjećaj koji imate kad
zakoni sinkroniciteta počnu nadvladavati zakone uzročnosti. Možda ovim re-
doslijedom: najprije nevjerica, zatim divljenje, zapanjenost pa oduševljenje.
Sljedeći korak bit će tumačenje tih "slučajnosti". Pokušavat ćete iz njih iz-
vući poruke koje bi vam mogle pomoći pri donošenju odluka. Primjerice, kad
ćete zamijetiti da neki čovjek razmišlja, ili govori 0 temi 0 kojoj ste i sami ne-
davno razmišljali, potrudit ćete se da s njim provedete neko vrijeme (koliko će
biti moguće) i saznate nosi li on za vas neku poruku.
Trudit ćete se da protumačite predznake i da promijenite tok svojih aktiv-
nosti ukoliko bi predznaci tako ukazivali. Uspjeh će biti znatan, iako se morate
pripremiti na to da neće biti apsolutan. To znači da će se ponekad zbivati nešto
što nećete moći jasno protumačiti ili ćete protumačiti pogrešno (takve događaje
jednostavno ostavite po strani - ukoliko je znak važan, ponovit će se u drugom
obliku). No, te manjkavosti možete pripisati neiskustvu ili neznanju. Uspješnost
primanja poruka bit će značajna i zadovoljavajuća.
Nakon toga, slijedi jedna vrlo važna stepenica. Pojavit će se pitanje 0 smislu
poruka koje primate. Zašto vam se one upućuju? Bit će to pomalo mistično
razdoblje kad ćete biti skloni prepustiti se razmišljanju o čaroliji zakona sin-
kroniciteta. Osjećat ćete da iza toga postoji neka viša svrha, no neće vam biti do
kraja jasno koja.
Ne brinite 0 tome previše. Sve će - u svoje vrijeme - doći na svoje mjesto. Pi-
tanja koja imate mogu se zasad otkloniti odgovorom da je evolucija smisao
svemira i da ste i vi dio toga. Budući da se cjelina kreće u tom smjeru, vi se jed-
nostavno krećete s njom.
Postupno ćete izoštriti zapažanje "slučajnosti" i biti sve zadovoljniji njiho-
vim tumačenjem. Doći će vrijeme da počnete postavljati pitanja. Započet ćete
razgovor s prirodom i, iako ćete biti pripravni na sve, mislim da ćete biti zapa-
njeni njenom reakcijom! Osjećaj će biti kao da razgovarate s nekom osobom!
Postavit ćete pitanje i, kao čudom, stići će odgovor! Odgovori će biti jasni i ne-
dvosmisleni, pa neće biti mjesta za mnogo sumnje. Jednom kad uspostavite
kontakt i započnete razgovor, on više neće prestajati. Dogodit će se, na primjer,
da vam se neka osoba obrati riječima koje su točan odgovor na pitanje koje ste
tog jutra postavili!
Sada dolazi prijelomni trenutak. Nakon što je aktivna komunikacija
uspostavljena, nametnut će se pitanje s kim razgovarate? To više neće biti
uzgredna misao, već očiglednost koju nećete moći previdjeti.
Odgovori koje ćete primati neće biti mehanički. Većina ljudi 0 stvaralačkoj
inteligenciji svemira razmišlja kao 0 skupu mnogobrojnih zakona prirode. Ti
nam zakoni mogu biti nepoznati, pa nam se ponekad čine nerazumljivim, ali
ukoliko bismo ih otkrili, bili bi predvidljivi i objašnjivi kao stoje to sada slučaj s,
primjerice, zakonom gravitacije.
Međutim, nakon što steknete izvjesnu praksu u razgovaranju s prirodom, bit
će vam jasno da se ovdje uopće ne radi 0 tome. Naime, vaše poruke neće dolaziti
mehanički sigurno, kao stoje sigurno da će predmet koji ispustite iz ruke padati
u smjeru zemlje. U načinu na koji će stizati, u njihovom sadržaju i obliku bit će
nečeg jasno raspoznatljivog, ali opet vrlo osobnog. Poruke i odgovori bit će pre-
više razigrani, previše stvaralački, da bi bili mehanički. Postat će vam jasno da ne
dolaze iz neke amorfne i neodređene mase "zakona prirode" već od žive
-itekako žive - osobe s kojom komunicirate.
Razgovarat ćete s nekim. Ali, s kim?
Prirodno će vam na pamet pasti misao o Bogu. I ta će misao, uz neke ograde,
biti točna. Jer, Bog jest ta cjelina o kojoj cijelo vrijeme govorimo. Bog jest stvo-
ritelj i upravljač naše evolucije. On je utjelovljenje - personifikacija stvaralačke
inteligencije koja upravlja evolucijom cijelog svemira. Budući da poruke dolaze
do nas zbog potpune međupovezanosti cjeline radi se zapravo o razgovoru s
njim.
Ipak, taj odgovor vas neće potpuno zadovoljiti. Bit će previše općenit i odvo-
jen od stvarnog doživljaja i osjećaja koji će postupno osvajati vaše srce. Neće
proći dugo vremena pa ćete primijetiti da ste sve manje zainteresirani za sadržaj
obavijesti koje primate - one će postati dijelom vašeg života. Kao kad proširite
djelokrug svojeg utjecaja; u početku vam je zanimljivo, a poslije postane
navikom. Sve ćete se više usmjeravati na otkrivanje njihovog izvora.
Govoreći o ispravnom postavljanju pitanja istaknuo sam da je zabranjeno
testirati prirodu. Pitanja koja joj postavljamo moraju biti ozbiljna i stvarna.
Sada je jasno zašto: imat ćete posla s osobom, a u tom slučaju prirodno se
pridržavate nekih pravila. Primjerice, svojeg prijatelja nećete namjerno ispiti-
vati o nečemu što vam nije važno samo da biste ustanovili zna li on govoriti ili
ne. Obratit ćete mu se jedino onda kad mu želite reći nešto važno.
Jer, ukoliko stalno budete sumnjičavi i nešto provjeravali, on će se ohladiti i
napustiti vas. U odnosima s drugim ljudima prirodno i spontano zauzimamo
stav koji štiti njihove osjećaje. Radi se o osobama i mi se prema njima tako
ponašamo.
Isto će se dogoditi kad jednom osjetimo da se naš odnos s prirodom pretvorio
u odnos s osobom. Nećemo razmišljati o tome da joj postavljamo besmislena ili
nevažna pitanja. Tim više što se ne radi o običnoj osobi. Međutim, u početku,
kad je naš status još uvijek nejasan, može se pojaviti sklonost "testiranju". Od
toga se treba suzdržati, a kad naraste spoznaja da odgovori koje primamo nisu
mehanički, već osobni, ta će sklonost sama od sebe potpuno nestati.
Ipak, moram vas upozoriti daje stvaralačka inteligencija prirode zaigrana i
radosna. Prije ili kasnije osjetit ćete to na svojoj koži. Kao što tvrdi jedan od mo-
dernih učitelja: "Bog voli zabavu!" Tako, nemojte se zbuniti zbog povremene
igre skrivača ili drugih duhovitih "drskosti" koje ćete u razgovoru s prirodom
morati pretrpjeti!
Avantura stvaralačke duhovnosti pretvorit će se u proces upoznavanja osobe
s kojom razgovarate. Svaki pojedinac, sam za sebe, mora otkriti i upoznati tu
osobu. Njihov odnos može biti različit, kao što su različiti odnosi među ljudima.
Primjerice, netko će je doživjeti kao svemogućeg gospodara prema kojem će os-
jećati poštovanje. Netko drugi će je doživjeti kao vodiča, učitelja ili prijatelja, a
netko kao brižnog roditelja ili možda ljubavnika. Također, nitko ne može reći
hoće li se vaš sugovornik ponašati kao žena ili kao muškarac. To ćete otkriti
sami.
U kom god se smjeru razvijao vaš odnos, privlačnost će biti velika. Od svojeg
ćete sugovornika učiti, on će vam otkrivati tajne o kojima dosad niste ni slutili, i
postupno ćete shvatiti da bi bez njega život bio nezamisliv. Ako je nešto bitno i
važno, ako nešto ima smisla, onda je to upoznavanje s njim. Učinit ćete sve da
biste mu se približili, da ga shvatite, i da ga upoznate. Neće proći dugo vremena i
postat će vam jasno, sasvim jasno, da u osnovi vašeg odnosa leži ljubav i da ste
sada zaljubljeni na način kao što nikad dosad niste bili!
Što će se događati dalje? Kako će se dalje razvijati vaša ljubav? Tko to može
reći? Odnos koji ćete stvoriti previše je blizak, previše osoban da bi se o njemu
uopće moglo govoriti, a još manje podučavati. Znam samo da će vaš cilj postati
cilj ljubavi. Ta će ljubav biti božanska, vječna. I vi se nećete zaustavljati prije ne-
goli pronađete svoju ljubav i sjedinite se s njom.
Vaši će osjećaji biti obostrani, jer vam se vaš sugovornik inače ne bi ni javio.
Međusobno približavanje bit će obostrano. Budući da vaša ljubav (sad već neće
biti nikakve sumnje u to što osjećate) utjelovljuje stvaralačku inteligenciju cije-
log svemira, kako je budete upoznavali i tajne svemira postat će vam bliže, a nje-
govi zakoni podvrgavat će se vašoj želji. Postat ćete više "kozmički", jer takvi
morate biti da bi bili bliže svojoj ljubavi.
S druge strane, i ona će se približavati vama. Čežnja koju ćete zajednički dije-
liti, bit će dovoljno jaka da osobu čiji je živčani sustav sačinjen od cijelog svemira
potakne da se pokaže vašim osjetilima. Iako će ona to činiti postupno i oprezno,
već prema vašim mogućnostima i snazi vaših osjećaja, bit će to brzo. Doista,
mnogo brže negoli se nadate.
Shvatit ćete koliko su istinite riječi Mishkata Al-Masabiha:
Onome tko mi se približi jedan palac, ja ću se približiti jedan lakat; a onome tko mise
približi jedan lakat, ja ću se približiti jedan hvat, a tko god mi pristupi hodajući, ja ću
k njemu doći trčeći...
Tijekom tog procesa, osnova vaše aktivnosti bit će stvaranje. To će biti način
da pokažete što osjećate. Bit će vam važno da stvaralačkim činom podijelite
svoju ljubav - daje pokažete. Kao dokaz svojih osjećaja željet ćete stvoriti nešto
novo, nešto značajno. Na taj ćete način htjeti reći: "Gledaj, to činim za Tebe."
Snažni osjećaji i stvaralačka snaga rezultirat će u ubrzanoj evoluciji vaše svi-
jesti, ali i vašega tijela. Vaša će osjetila postati sposobna zapažati ono što dosad
nisu mogla. Upravo ćete u tom području vjerojatno po prvi put doživjeti izravni
dodir s njom. Po prvi puta ćete moći čuti njene riječi izravno, a ne preko posred-
nika. Moći ćete je vidjeti, čuti i dodirnuti. Međutim, to nećete moći očima,
ušima i rukama kakve sada imate. Tijelo će se morati promijeniti. Morat će pos-
tati sposobno zapažati i činiti ono što sada ne može.
Vaša će ljubav biti tako snažna daje ništa neće moći zaustaviti. Ona će biti
poticaj i snaga kojom ćete razbiti nametnuta ograničenja tijela i duha i kojom
ćete postići nemoguće. To će biti vaša osobna ljubavna priča. Vaš cilj, vaša svrha
i vaš smisao.
Stvaralačka inteligencija je jedna. Njene su sposobnosti toliko izvan poi-
manja sposobnosti običnog ljudskog bića daje za sada o njima teško razmišljati.
Kako vaša ljubav bude rasla bit ćete sve sposobniji razumjeti njenu veličinu.
Shvatit ćete da, iako je samo vaša i jedino vaša, istodobno ona stvara isto takve
odnose sa svakim drugim ljudskim bićem. Sa svakim pojedincem ona poprima
značajke osobe koja odgovara tom pojedincu.
Shvatit ćete da je važno da mnogo ljudi otkrije isto ono što ste i vi otkrili. Iako
će vaša ljubav biti jedinstvena, znat ćete daje morate dijeliti s drugima. Štoviše,
to ćete i željeti jer će vam postati jasno da kako sve više pojedinaca uspostavlja
osobni odnos sa stvaralačkom inteligencijom, ona sve više postaje očigledna i
prisutna u životu cijelog čovječanstva. A to znači, da je sve bliža i dostupnija
vama.
Zapravo ćemo se udružiti u zajedničkoj duhovnoj pustolovini. Čovječanstvo
će vjerojatno napredovati strahovito brzo. Ljudi će neizbježno, zbog velike
potrebe da privuku pažnju svoje ljubavi postati stvaratelji i neumorno će raditi
na novim otkrićima, novim postignućima u područjima znanosti i umjetnosti.
Povećanjem broja stvaratelja rasti će materijalno i duhovno blagostanje. Svijet u
kojem živimo pretvorit će se u vrlo udobno i privlačno mjesto. Riječi kao što su
"nebo na zemlji" tada neće biti pretjerane.
Negdje tokom tog procesa, nakon što velik broj ljudi pronađe svoju osobnu
svrhu i smisao, učinit ćemo to i zajedno. Budućnost čovječanstva nalazi se u za-
jedničkom rastu k jednoj novoj evoluciji o kojoj zasad čak nismo ni sposobni raz-
mišljati.
Čini mi se da će naš zajednički sugovornik u svemu tome odigrati značajnu
ulogu. On nas priprema za nešto. Radi s nama, pomaže nam, uči nas i odgaja.
Nudi nam svoju ljubav i čeka dok ne odrastemo.
MJESTO NA KOJEM MORAMO BITI

Neću pjevati pjesme koje se odnose na dijelove,


nego ću pjevati pjesmonore, pjesme,
misli koje se tiču cjeline,
i neću pjevati u vezi s jednim danom
nego u vezi sa svim danima.
Walt Whitman

P osljednja vježba na kraju SP seminara vrlo je zanimljiva. Nakon predavanja


i razgovora, nakon vježbi i diskusija, atmosfera je vrlo nadahnuta.
Sudionici se osjećaju potaknuti na istraživanje podudarnosti i predznaka, jedva
čekajući da u praksi primijene naučena načela.
U zraku se osjeća međupovezanost. Svaka riječ i svaki pokret u sebi nose
jedno dublje značenje; značenje koje im, u drukčijim okolnostima, ne bismo
pripisivali. Svi osjećaju da se nalaze na posebnom mjestu i u posebnom tre-
nutku. Kao da od tog trenutka počinje sasvim nova budućnost. A to i jest istina:
od svakog sadašnjeg trenutka počinje nova stvarnost. Živjeti u čaroliji sadašnjeg
trenutka znači biti otvoren uzlaznoj spirali evolucije.
Ljudi se smiješe, promatraju se međusobno i kao da nešto očekuju. Što će se
dogoditi? Jesmo li završili? Ili ima još nešto? Uzbuđenje je očigledno, ali ipak
nekako pritajeno. To je radosno uzbuđenje istraživača. On ne zna što ga očekuje
ni kako će se završiti njegova pustolovina, ali zna da će se izvrsno provesti, da će
uživati u ljepoti i čudima i da će na kraju otkriti tajnu.
I, to je to. Ništa više nije potrebno. Došli smo do mjesta na kojem moramo
biti - na kojem smo uvijek morali biti.
Vrijeme je za posljednju vježbu. To je vježba poticanja na stvaralaštvo.
Vježba se provodi na sljedeći način: jedan po jedan, svatko dolazi i sjedne ispred
skupine pa zapisuje što će ostali govoriti.
Kad prva osoba sjedne, ja se obratim svima ostalima: "Mislim da ste sada
uvjereni u snagu podudarnosti, jeste li?"
Odgovor je složno klimanje glavama i poneki usklik "da", "jesmo" itd.
"Dobro", kažem, "prva podudarnost koju ste morali zamijetiti je vaša na-
zočnost na seminaru."
Tišina.
"Što mislite", pitam ih dalje, "zašto smo se svi mi susreli u ovom trenutku, na
ovom mjestu?"
"Poruka", dobaci netko ili više njih, "imamo poruku."
"Točno", nastavljam. "Jedan za drugog nosimo poruku o tome što nam je
dalje potrebno činiti... Moju ste poruku čuli."
Smijeh.
"Međutim, kakvu poruku nosite vi, jedan drugom? Primjerice, kakvu poruku
imate za ovog čovjeka ovdje?" Pokazujem na osobu koja sjedi ispred skupine,
"Sada ćemo pokušati otkriti upravo to."
Malo zastajem, ne bih li im ostavio dovoljno vremena da razmisle o činjenici
daje svaki trenutak poseban i jedinstven. Ovom trenutku, jedinom kojeg posje-
dujemo, nema ravnog u cijeloj povijesti svemira. Ovaj se trenutak, baš kao i
svaki drugi nikad više neće ponoviti.
Eto, u ovom neponovljivom trenutku, svi smo zajedno u istoj prostoriji, svi
slijedimo svoj put i svakome od nas važno je što ćemo učiniti dalje. Ovo je važan
trenutak. Od ovog trenutka nadalje počinje budućnost svakog od nas. Zajedno
smo na raskrsnici. Mora postojati razlog za to.
Kad mi se učini da u očima većine vidim svjetlo prepoznavanja, nastavljam,
pokazujući na osobu koja sjedi ispred skupine.
"Ovog trenutka ova osoba počinje svoj put stvaralačke duhovnosti. Na tom će
putu biti uspješna i nezaustavljiva. Njene će djelatnosti utjecati na mnoge ljude i
to u tolikoj mjeri da će, deset godina od sada, ova osoba doslovno promijeniti
svijet. Kako? Stoje to što će ovaj čovjek uraditi nakon čega svijet nikad više neće
biti isti? Čime će to ovaj čovjek učiniti naš svijet boljim?"
I tada počinje vatromet! Polaznici seminara se izmjenjuju i žurno zapisuju
sve što im govori skupina. U početku ih moram poticati da budu konkretni, da
uporabe svoju maštu i intuiciju, ali uskoro nestaje ograda i suzdržavanja. Tu su
ideje, tu je energija i tu se - baš u njihovim riječima - skriva zemljovid njihove
budućnosti. Zabava traje neko vrijeme, a zatim je ponovno red na meni.
Ono što tada kažem želio bih prenijeti svakom čovjeku na ovom planetu.
Čini mi se značajno. Čini mi se da od toga ovisi sudbina mnogih ljudi. Upravo
zato, tim riječima, želim završiti ovu knjigu.
"Svatko od nas ima svoju ulogu u razvoju čovječanstva. Taje uloga značajna.
Život svakog od nas je značajan. Važno je što ćemo učiniti s njim. Uzaludan gu-
bitak - a gubitak znači neuspjeh u ostvarenju svoje osobne misije - gubitak je, ne
samo za tog pojedinca, već i za sve nas.
Nemojte stoga dozvoliti da čuda i čarolije prolaze pored vas. Ako ih vi pro-
puštate, vjerojatno je da će ih propustiti i vaša djeca. A ukoliko se to dogodi, jed-
nog dana više neće biti ni jednog čuda u kojem bi čovječanstvo moglo uživati.
Brinite se za sve što je živo, za sve što diše i postoji. Brinite se i za ono što se
vašim očima i vašem umu čini neživo. Jer to je tijelo i duša vašeg stvoritelja.
Njima vas on grli i štiti, a njima vam i govori. Brinite se za zemlju po kojoj ko-
račate i zrak koji udišete. Činite to iz ljubavi, uz punu svjesnost 0 svrsi i smislu u
postojanju svakog, pa i najmanjeg stvora i njegovih navika i djela.
Ali, najviše od svega - stvarajte. To vam je zadaća. A to je i način na koji ćete
privući pažnju onoga tko u vašem životu zauzima najistaknutije mjesto. Ta-
kođer, to je način da unaprijedite i poboljšate svijet u kojem živite. To je način da
pomognete. Od vas se to očekuje -zato stvarajte. Trgnite se! Krenite hrabro!
Čak i ako vaša vizija u ovom trenutku nije potpuna, čak i ako niste potpuno
svjesni onoga što morate činiti, ne brinite. Poruke će doći! One će neprekidno
stizati i neprekidno će vas voditi.
Stvarajte. I neka vaše stvaranje ne bude za jedan dan, već za sve dane. Čak i
kad se bavite dijelovima, imajte na umu cjelinu. Sve je značajno, sve je među-
povezano. I što god postigli, što god činili, činite to zato da biste iskazali svoju lju-
bav. Vaša će ljubav tada privući onu veću ljubav, onu kojoj stremite i za koju ste
rođeni."

Povjetarac ti zorom može otkriti mnoge tajne.


Nemoj ponovno zaspati.
Moraš zatražiti ono što doista želiš.
Nemoj ponovno zaspati.
Preko praga na kojem se dodiruju dva svijeta,
ljudi hodaju naprijed i natrag.
Vrata su okrugla i otvorena.
Nemoj ponovno zaspati.
Rumi
LITERATURA - PRIJEDLOZI ZA ČITANJE

Većina knjiga koje mogu predložiti zainteresiranom čitatelju na engleskom su


jeziku. Odabrao sam one koje su. po mom mišljenju, najinformativnije i
ostavljaju najdublji utisak.

PRVA TEMA:

• Borvsenko, Joan, Fire in the Soul:ANew Psychology ofSpiritual Opti


mistu, Warner Books, New York, 1995.
Kako u životnim krizama prepoznati mogućnost osobnog rasta i duhovne preo-
brazbe? Izvrsno štivo za sve "žrtve" - stvorit će prijeko potrebnu "vatru u duši"
koja otvara vrata novoj, punijoj životnoj avanturi.

• Haich, Elisabeth, Inicijacija, CID, Zagreb, 1994.


Jedna od prvih, revolucionarnih knjiga koje otvoreno opisuju duhovno
putovanje iz života u život. Fascinantan opis zakona karme i njegovih posljedica.

• Norwood, Robin, Why me, why this, why now, Centurv Books, Lon
don, 1994.
Ako ste se ikad zapitali zašto se nešto dogodilo baš vama i baš na taj način, ova će
vam knjiga pružiti odgovor. Dopada mi se vizija cjelovitosti kojom se pre-
koračuje uloga pojedinca, a u prvi plan dolazi međupovezanost cijelog čovječan-
stva.

• Satya Jatakam, Ranjan Publication, New Delhi, 1990.


Jedan od klasika svoje vrste. Pripisuje se autoru imenom Satyacharya. Vrijeme
nastanka je nepoznato. Sadrži tehničke naputke koji su razumljivi tek pozna-
vatelju vedske astrologije. Zanimljiv tekst zbog rijetkog materijala koji objaš-
njava astrološka načela zakona karme.
• Weiss, Brian L., Many Lives, Many Masters, Fireside Books, New
York, 1988.
Zapanjujuća knjiga. Psihijatar, prethodno potpuno nepripremljen, odjednom
otkriva slučaj prisjećanja prošlih života kod jednog od svojih klijenata. Sjećanje
je toliko obilno da prerasta u materijal dostatan za knjigu koja će zasigurno pro-
mijeniti vaš stav o toj temi.

DRUGA TEMA:

• Berne, Eric, Gam.es People Play - The Basic Handbook of Transac-


tionalAnalysis, Ballantine Books, New York, 1964.
Ova će vas knjiga na najjednostavniji način upoznati s ulogama koje glumimo.
Iako spada u stručnu literaturu koju koriste psiholozi i drugi stručnjaci, pisana je
popularno i razumljivim jezikom.

• Kezele, A.P., Stvaranje sreće, Dvostruka Duga, Čakovec, 1995.


Posebno vam obraćam pažnju na poglavlje pod naslovom Umišljanje - najveći ne
prijatelj, kao i na tablicu razlika između stvarnog čovjeka i čovjeka koji umišlja
(str. 124-126).

• Redfield, James & Adrienne, Carol, The Celestine Prophecy-An Ex-


periential Guide, Warner Books, New York, 1995.
Radi se zapravo o priručniku za osobni i grupni rad. Nalazim daje vrlo koristan
za osobu voljnu i spremnu za rad na sebi. Priručnik prati devet uvida iz Celestin-
skog proročanstva.

TREĆA TEMA:

• James, William, Raznolikosti religioznog iskustva, Naprijed, Zagreb,


1990.
Klasično djelo. Obveza za svakog čije područje interesa dodiruje religiozna
iskustva te izmijenjena i proširena stanja svijesti.

• Jung, CG., Synchronicity, An Acausal Connecting Principle, ARK,


Routledge, London, 1985.
Osim teoretskog razumijevanja, koje je neophodno svakom istraživaču sin-
kroniciteta, Jung u ovoj knjizi na zanimljiv način opisuje obradu podataka jed-
nog eksperimenta koji je uključivao astrološku analizu bračnih parova, (knjiga
je objavljena na hrvatskom jeziku kao dio knjige Tumačenje prirode i psihe u nak-
ladi Globusa i Prosvjete Zagreb, 1990.)
• Kezele, A.P. i Hampamer A., 108 pitanja 0 Integralnoj meditaciji,
Dvostruka Duga. Čakovec, 2003.
Izvrstan uvod u jednu od najjednostavnijih i najdjelotvornijih tehnika tihe
meditacije dostupne svakome.

• Pennington. Basil. Centering Prayer: Reneving anAncient Christian


Prayer Form. Image Books, New York. 1982.
Izvrsna knjiga za one koji više vole meditaciju poniklu iz zapadne tradicije.
Knjiga je posebno vrijedna zbog obnove . anskih načina meditiranja
koji su, nažalost, danas zapostavljeni. Koliko je meni poznato, jedina obrada
meditacije iz Oblaka nespoznatljivog koja je zadržala njegova autentična načela.

• Thich Nhat Hanh. Being Peace. 1 1. Parallax Press. 1987.


Toplo preporučujem bilo koju knjigu o eog vijetnamskog zen učitelja. Njegove
knjige, kao i njegovo r. kama pažnje, dašak su svježine kojeg je
šteta propustiti.

• Wilhelm. Richard. / Ching, orbook ofchanges, Routledge & Kegan


Paul. London. 1977.
Ovaj prijevod drevne kineske knjige promjena najviše se cijeni. Međutim,
posebno je značajan predgovor CG. Junga.

• Vaughan, Alan, Incredible Coincidences, Ballantine Books, New


York, 1989.
Ako još niste uvjereni da slučajnosti imaju neki smisao pročitajte ovu knjigu.
Radi se o najvećoj ikad sakupljenoj zbirci sinkronističkih događaja. Većina priča
u knjizi pripada u kategoriju "Vjerovali ili ne" i iznimno će vas zabaviti. Među-
tim, kao što i njen autor kaže, napisana je da bi vas pripremila za nevjerojatne
podudarnosti koje mogu promijeniti i vaš život.

• Sheldrake, Rupert, A New Science ofLife, HarperCollins, London,


1995.
Važna knjiga. Oko nje se podiglo mnogo prašine jer je u pitanje dovedena teorija
evolucije koju smo dosad smatrali točnom. Knjiga sugerira postojanje morfo-
genetskih polja koja usmjeravaju tok evolucije kroz vrijeme i prostor naizgled
neovisno od dosad poznatih zakona fizike. Ponešto teška za čitanje, ako niste
biolog ili barem bliski toj znanosti. Sheldrakova teorija poslužila je kao povod za
poznati masovni eksperiment Thames Television-a čiji rezultati ukazuju na mo-
gućnost povezanosti među ljudima koja utječe na sposobnost učenja.
ČETVRTA TEMA:

• Capra, Fritjof, The Turning Point, Bantam, 1992.


Preporučujem je kao jednu od najboljih knjiga napisanih o promjeni
znanstvene paradigme i o tome kako ta promjena utječe na evoluciju čovječan-
stva.

• Prashna Marga, Vol 1. i 2., prijevod na engleski dr. B.V. Raman,


Motilal Bandarsidass Publishers, New Delhi, 1992. i Kalapraka-
shika, engleski prijevod N.P. Subramania Iyer, Asian Educational
Services, New Delhi, 1991.
Obje knjige pripadaju klasičnoj literaturi o vedskoj astrologiji. Kalaprakashika
se bavi izbornom astrologijom (muhurtom) a Prashna Marga sinkronicitetom tre-
nutka - predviđanjima zasnovanim na trenutku postavljanja pitanja. Osim teh-
ničkih podataka razumljivih znalcu, ove dvije knjige u sebi sadrže dragocjeno
znanje nimite - znanje o predznacima. Također, iz njih dolazi i najveći dio ved-
skih objašnjenja o snovima i njihovom značenju. Prashna Marga detaljno ob-
jašnjava aštamangalam - metodu dobivanja odgovora preko brojeva.

• Russel, Peter, TheAwekeningEarth, Routledge & Kegan Paul, Lon


don, 1982.
Kao i Caprina Prekretnica (The Turning Point), knjiga Buđenje Zemlje (prevedena
i objavljena na hrvatskom jeziku) analizira povijest čovjekova razvoja te sugerira
jednu novu mogućnost - razvoj većeg i složenijeg entiteta: svijesti Gea-e (planeta
Zemlje).

• Smith, B. Adrian, God and the Aquarian Age, McCrimmons, Essex,


1990.
Smithova knjiga Bog i doba Vodenjaka zanimljiva je jer ju je napisao katolički
svećenik. Uz već prisutne zamisli o evoluciji čovječanstva, zanimljiv je pristup
evoluciji religioznog iskustva. Toplo preporučujem, osobito za aktivne kršćane
kojima se ponekad čini da su nove zamisli u sukobu s njihovom vjerom.

• Teilhard de Chardin, Piere, The Phenomenon of Man, Harper &


Row, NewYork, 1959.
Teilhard de Chardin, Piere, Ljudska snaga, Naprijed, Zagreb, 1991.
Teilhard de Chardin je mislilac čije će se zamisli vjerojatno pokazati važnijima
nego se to činilo u njegovo vrijeme. Otac je danas često rabljenih pojmova kao
što su "noosfera" i "kozmička točka omega" u kojoj je vidio smisao i cilj evolu-
cije čovječanstva. Njegova djela nisu jednostavna za čitanje, ali su vrijedna
truda.
• Coelho, Paulo, Alkemičar, Znanje. Zagreb, 1996. Alkemičar se u mom
životu pojavio točno nakon što sam dovršio rukopis ove knjige. Pojavio se tek
tada, iako se prisjećam da me već na prvom SP seminaru netko na tu knjigu
upozorio. Ovaj sinkronistički događaj protumačio sam kao dobar znamen. Kao
što kaže Alkemičar. "Bog je u svijetu zapisao put koji svaki čovjek mora
slijediti. Valja samo čitati stoje zapisao tebi." Knjiga koju držite u ruci nastala
je da bi vam pomogla čitati taj zapis, a Alkemičara vam preporučujem jer govori
0 znamenju, 0 Jeziku Svijeta, o Osobnim Legendama 10 svemu 0 čemu na
praktičan način govore i Skrivene poruke, skrivena značenja. Čitajte ga, ponovno
i ponovno, naročito kad vam ponestane nadahnuća.
O autoru
Adrian Predrag Kezele je do sada napisao čak trideset knjiga, a i dalje
radi na novim knjigama u kojima na praktičan način predaje znanje
čitateljima. Neovisno od hrvatske naklade knjige su mu od drugih
nakladnika objavljivane na srpskom, slovenskom, madžarskom i
engleskom jeziku, a uskoro izlaze i na talijanskom. Te su knjige rezultat
životnog vijeka provedenog u proučavanju i podučavanju znanja iz
područja duhovnosti.
Osnivač je Duhovne akademije (www.dagroup.org) unutar koje
podučava Integralnu meditaciju, vodi trogodišnji studij indijske
astrologije - jvotisha, podučava duhovnom plesu Neodanceu te vodi
mnogobrojne druge seminare i radionice (Skrivene poruke, Život-smrt-
život, Vastu i tako dalje). Osnivač je globalne mreže intuitivne
komunikacije SoulNet (www.soulnetvveb.com ) te jedan od osnivača
Udruge Umjetnost davanja (www.umjetnost-davania. hr) koja se bavi
promicanjem neolitske kulture. Također je jedan od osnivača i počasni
predsjednik Udruge Dupinov san (www. dupinovsan.org).
Zajedno sa svojim suradnicima pokrenuo je Centar za neo-kulturu te
sudjelovao u osnivanju prve neokulturalne zajednice na našem području
koja se nalazi u mjestu Badličan nedaleko Varaždina i Čakovca, gdje
Adrian sada živi i radi.