Anda di halaman 1dari 4

ANOREKSIJA I BULIMIJA

Anoreksija

Definicija
psihičko oboljenje zbog kojeg dolazi do velikog gubitka tjelesne težine. Najčešće
se javlja kod emocionalno labilnih mladih djevojaka, ali sve je češča pojava i kod
mladića.

Početak anoreksije

Najčešće počinje malim dijetama koje se nakon smanjenja željenih kilograma


nastavlja uz izrazito smanjenje unosa hrane. Osobe pretjerano mjere i računaju
kalorije te vježbaju.

Kako se javlja anoreksija?


Javlja se u periodu puberteta
80% slučajeva su mladi izmedju 13. i 20.god

 Anoreksična osoba
ima poremečaj u percepciji oblika i veličine svoga tijela (vide sebe debelima)
ima iracionalna vjerovanja o tome da je predebela iako je njena težina
normalnog raspona, a kasnije i smanjenog raspona za određenu dob.
Javlja se češće u svijetu mode i baleta
Drugi ovakve osobe često opisuju kao dobre djevojke, koje se pristojno
vladaju, savjesne su, tihe, perfekcionistice.

Strah od debljanja je toliko jak da prožima cjelikupno psihičko stanje i osoba ne


može dolazi do nemogučnosti kontrolisanje vlastite psihe.

Simptomi anoreksije

 Znatan gubitak težine


 Strah od debljanja, čak i u mršavom stanju
 Pretjerano držanje dijeta i vježbanje
 Iskrivljena slika o tijelu
 Abnormalna zaokupljenost hranom, poput sabiranja kalorija ili
opsjednutog proučavanja kuharica
 Zatvor
 Suha, žućkasta koža
 Poreemečen rast dlaka na licu i tijelu; gubitak dijela kose
 Prestanak menstruacije
 Hladne ruke i stopala na uobičajenoj sobnoj temperaturi
 Hronična nesanica; neobjašnjiv rast ili pad energije

Liječenje anoreksije
Predstavlja dug i složen proces, najčešće se provodi u bolničkim uvjetima.
Anoreksija je bolest koja se, prema navodima svih stručnjaka, vrlo teško
liječi.
Psihoterapija, redovito medicinsko praćenje i vođenje prehrane trebali bi
biti dijelom svakog programa liječenja anoreksije.
Liječenje anoreksije će se razlikovati , a ovisno o stadiju u kojem se
prepozna i pacijentovoj spremnosti na suradnju.
Hospitalizacija je obično nužna, ako je pacijent izgubio više od 25% svoje
uobičajene tjelesne težine. U središtu liječenja se nalazi prvenstveno
individualna psihoterapija kako bi se otkrili emocionalni problemi i teškoće
međuljudskih odnosa koji se možda nalaze u pozadini bolesti. Porodična
terapija je također vrlo važna , ako pacijent živi sa porodicom. Također
važna je i prehrambena edukacija te medicinsko praćenje.

Ishod zavisi od početka terapije.


Bez tretmana – smrtnost 20%.
S tretmanom – smrtnost 2-3%; 60% potpuni oporavak, a čak 20% razviju
hroničan oblik s pogoršanjem nakon godina.
Smrt - rezultat gladovanja, samoubojstva (čak 50%) ili neravnoteže
elektrolita.
Bulimija

Definicija
Riječ bulimia dolazi od grčkih riječi bous – vol ili govedo i limos – glad, što
asocira na poznatu uzrečicu ˝Toliko sam gladan da bih mogao pojesti vola˝
U medicinskoj je literaturi prvi put opisana 1979. godine kao varijanta
anoreksije. No, od 1996.g. DSM-IV je prepoznaje kao zasebni poremećaj u
prehrani. Bulimija je često opisivana kao ˝sindrom prežderavanja i
pražnjenja˝ što donekle opisuje njezine simptome.
90% oboljelih od bulimije su žene. Najčešće se javlja između 12. i 25.
godine, a vrlo rijetko iznad tridesete godine života.

Podjela bulimije

1. Purgativni tip – tip kod kojeg se osoba ˝prazni˝ nakon epizode


prejedanja (samoizazvanim povraćanjem, laksativima ili diureticima)
2. Nepurgativni tip – tip kod kojeg se osoba nakon epizode
prejedanja posti ili pretjerano vježba kako se ne bi udebljala, ali ne
koristi nasilne metode pražnjenja kao purgativni tip.

Dijagnosticiranje prema DSM – IV

1. Ponavljane epizode prejedanja.


2. Ponavljanje neodgovarajućih aktivnosti i radnji kako bi se
spriječilo debljanje(samoizazvano povraćanje, zlouporaba
laksativa, diuretika, sredstava za klistiranje ili drugih lijekova, post ili
pretjerano tjelesno vježbanje)
3. Prejedanje i postupci koje osoba koristi kako se ne bi
udebljala javljaju se najmanje dva puta u tri mjeseca;
4. Poremećaj se ne javlja isključivo tijekom epizoda anoreksije

Kako prepoznati bulimiju ?


 Povlačenje od prijatelja i uobičajenih aktivnosti;

 Primarni fokus u životu dijeta I kontrola ishrane

 Znakovi prejedanja
 Znakovi povraćanja
 Neobično oticanje lica ili područja vilice, žuljevi ili rane na zglobovima
ruku zbog samoizazvanog povraćanja
 Promjene boje na zubima;
 Stvaranje rituala u svakodnevnom životu da bi se odvojilo vrijeme za
prejedanje i povraćanje.

Psihološka obilježja

Često javljanje depresije i anksioznosti, ali treba naglasiti da depresija


nije uzrok nastanka bulimije.
75% osoba s bulimijom ima i simptome anksioznih poremećaja to jeste
socijalne fobije. Utvrđeno je da osobe koje boluju od bulimije imaju
poteškoće sa samokontrolom, impulsivne su te su sklone samoozljeđivanju.
Otprilike jedna trećina oboljelih zloupotrebljava ili je ovisna o psihoaktivnim
tvarima (drogama i alkoholu).
Otprilike 30-50% oboljelih od bulimije imaju i poremećaj ličnosti (najčešće
granični poremećaj ličnosti).

Liječenje

U liječenju vodeća su dva terapijska pristupa – psihoterapija i


farmakoterapija. U psihoterapiji se koriste različiti pristupi, ali najčešći je
interpersonalna terapija.
Od lijekova najčešće se koriste antidepresivi i anksiolitici.
Ipak, najbolja metoda liječenja je kombinacija psiho – i farmakoterapije.