Antun Branko Šimić (1898. – 1925.

Umjetnost je ekspresija umjetnikovih osjećaja, utjelovljenje umjetnikove

unutrašnjosti u zvucima, bojama, linijama ili riječima.

DJELA: zbirke pjesama Preobraženja i Izabrane pjesme

ČASOPISI: Vijavica, Juriš i Književnik

Preobraženja
- zbirka pjesama objavljena 1920. godine
- prva zbirka slobodnih stihova u hrvatskoj književnosti
- sam naslov ističe bit ekspresionizma: pjesnik preobražava vanjski svijet u unutarnji i potom taj
unutarnji svijet izražava u svojim pjesmama
- Šimić iznosi pejsaže vlastite duše (ne krajolika), a to nagovještava bojama (boje imaju posebno
simbolično značenje)
- njegov doživljaj svijeta i života započinje i završava na spoznaji nestajanja vlastitog tijela i narastanja
duha
- LJUBAV i SMRT - dominantni motivi njegove lirike jer se u njima i pomoću njih očituju početak i
završetak života
- poezija kao govor boje, zvuka i ritma
- vizualne i auditivne pjesničke slike
- simbolika boje (jake boje, kontrasti)
- slobodni stih
- sažet izraz (škrtost izraza) – dojam krika
- odustnost interpunkcije
- grafički raspored stihova

Tematski ciklusi Šimićeva pjesništva:

 umjetničko stvaranje
 zavičajne teme
 intimne teme
 smrt
 kozmički ekspresionizam (odnos čovjeka prema životu, Bogu, vremenu i prolaznosti)
 socijalne teme