BILANSIRANJE NEMATERIJALNIH ULAGANJA

1. Objasnite pojam nematerijalna ulaganja.

- Nematerijalno sredstvo je monetarno sredstvo bez fizičke substance, koja se može indentifikovati, a koje se
poseduje radi korišćenja u proizvodnji ili snabdevanju robom i uslugama, u svrhe iznajmljivanja ili za
administrativne namene. U teorijskom smislu nematerijalna sredstva se definišu na različite načine u
zavisnosti od toga šta se smatra ciljem bilansa. Tako postoje statičko i dinamičko shvatanje. Prema statičkom
shvatanju cilja bilansa bilansiranje ovih ulaganja nije dopušteno, zbog toga što ona predstavlja nepostojeća
dobra, koja nemaju ni vrednost.. Prema dinamičkom shvatanju reč o izdacima koji nisu rashod perioda u
kome su nastali, već predstavljaju rashod niza obračunskih perioda kojima se dodeljuju. Ovo stoga što iako
izdatak nastaje u jednom obračunskom periodu oni doprinose stvaranju prihoda u nizu budućih obračunskih
perioda.

2. Koji uslovi treba da budu ispunjeni da bi se nematerijalno sredstvo priznalo u bilansu stanja?
Nematerijalna sredstva mogu biti priznata ako ispunjavaju sledeće uslove:
- izvesnost priticanja ekonomskih koristi u budućnosti; (koje proizilaze iz nematerijalnog sredstva mogu
obuhvatiti prihod od prodaje proizvoda ili usluga, uštede troškova ili druge koristi koje su rezultat upotrebe
sredstva od strane pravnog lica.)
- pouzdanost u utvrđivanju vrednosti datog sredstva; (Pouzdanost procenjivanja vrednosti je visoka kod
sredstava koja su stečena kupovinom, dok se kod interno generisanih sredstava mogu javiti teškoće kod
određivanja visine učinjenih izdataka, npr., zbog nepostojanja adekvatnih ključeva za raspodelu opštih
troškova.)
- mogućnost indentifikacije. (Sredstvo ispunjava uslov prepoznatljivosti iz definicije nematerijalnog sredstva
onda kada je odvojivo, tj. kada može biti odvojeno ili odeljeno od pravnog lica i prodato, preneseno,
licencirano, iznajmljeno ili razmenjeno, bilo pojedinačno ili zajedno sa povezanim ugovorom, sredstvom ili
obavezom (npr. ne može se prodati zaštitni znak za izvor prirodne vode bez prodaje i samog izvora).

3. Prema načinu sticanja, nematerijalna sredstva dijelimo na?

Prema načinu sticanja razlikuju se stečene kupovinom (derivativne) i samostalno stvorene (izvorne)
imaterijalne vrednosti. Za bilansiranje nematerijalnih ulaganja je važna podela prema načinu sticanja.

4. Navedite grupe nematerijalnih sredstava koji se mogu naći u bilansu preduzeća.

Nematerijalna ulaganja obuhvataju heterogenu grupu sredstava kao što su: naučno i tehničko znanje, licence,
patenti, autorska prava, koncesije, kompjuterski softver, intelektualna svojina i dr.
Istraživanje je originalno ili planirano ispitivanje koje je preduzeto s ciljem pribavljanja novog naučnog ili
tehničkog znanja ili razumevanja. Razvoj podrazumeva primenu rezultata istraživanja ili drugog znanja u
planu ili dizajnu radi proizvodnje novih i bitno poboljšanih materijala, uređaja, proizvoda, procesa, sistema
ili usluga, pre pristupanja komercijalnoj proizvodnji ili korišćenju.
Koncesija je pravo koje država prenosi uz određenu naknadu ili bez naknade preduzeću omogućavajući mu
korišćenje obnovljivih ili neobnovljivi prirodnih bogatstava i dobara u opštoj upotrebi. Koncesija je
eksploatacija uglja, ili koncesija za izgradnju autoputa i sl.
Patent je ekskluzivno pravo u eksploataciji koje se zakonom daje u određenom trajanju pronalazaču nekog
proizvoda ili postupka pogodnog za industrijsku proizvodnju. Patenti podležu otpisivanju stoga što je
njihova ekonomski isplativa eksploatacija vremenski ograničena.

5. Šta čini nabavnu vrijednost kupljenog nematerijalnog sredstva?

NV=Fakturna vrijednost+Zavisni troškovi
6. Da li se interno generisani goodwill može priznati kao nematerijalno sredstvo? Objasnite odgovor.
Naknadni izdatak po osnovu robnih marki, impresuma, objavljenih naslova, spiskova kupaca i stavki sličnog
sadržaja (bilo da su nabavljene spolja ili su interno nastale) uvek se priznaje kao rashod da bi se izbeglo
priznavanje interno nastalog goodwill-a.

7. Kada nastaje goodwill?

U bilansnom smislu, poslovna vrednost (goodwill) je deo ukupne prave tj. unutrašnje vrednosti kao celine, i
to deo koji prelazi bilansnim pravilima utvrđenu vrednost neto imovine. Ta vrednost nije predmet procene
kod redovnog zaključivanja knjiga i utvrđivanja godišnjeg zaključka, osim u specijalnim slučajevima kao što
su: prodaja preduzeća kao celine, fuzija, razdvajanje, poravnanje ortaka, odnosno svi slučajevi kada je u
interesu pojedinih organa ili vlasnika da se objektivizira pomenuta razlika koja predstavlja latentnu rezervu
ili gubitak. Iz takvih specijalnih slučajeva u kojima se izračunava prava prinosna vrednost proizilazi
goodwill koji je predmet knjiženja u okviru nematerijalnih ulaganja.

8. Kako se inicijalno i naknadno priznaje goodwill?

Nematerijalno sredstvo je:

a) nemonetarno sredstvo bez fizičke substance, koje se može identifikovati, a koje se posjeduje radi
korišćenja u proizvodnji ili snabdjevanju robom i uslugama, u svrhe iznajmljivanja, ili za
administrativne namjene
b) monetarno sredstvo bez fizičke substance, koje se može identifikovati, a koje se posjeduje radi
korišćenja u proizvodnji ili snabdjevanju robom i uslugama, u svrhe iznajmljivanja, ili za
administrativne namjene
c) nemonetarno sredstvo bez fizičke substance, koje se može identifikovati, a koje se posjeduje radi
korišćenja u proizvodnji ili snabdjevanju robom i uslugama
d) sredstvo bez fizičke substance, koje se može identifikovati, a koje se posjeduje radi korišćenja u
proizvodnji ili snabdjevanju robom i uslugama, u svrhe iznajmljivanja, ili za administrativne
namjene.
Goodwill se pojavljuje kad se:
a) imovina drugog pravnog lica kupuje iznad njene tržišne vrijednosti
b) neto imovina drugog pravnog lica kupuje po vrijednosti koja je veća od fer vrijednosti pribavljenih
sredstava i obaveza
c) neto imovina drugog pravnog lica kupuje po vrijednosti koja je manja od fer vrijednosti pribavljanih
sredstava i obaveza
Kompanija A je kupila kompaniju B i platila za nju 30.000 n.j. Sredstva i obaveze kompanije B su
vrednovane na sledeći način: stalna sredstva 20.000, zalihe 3.000, potraživanja 4000, obaveze 5000.
Kompanija A je ostvarila goodwill u iznosu:
a) 3.000 n.j.
b) 8.000 n.j.
c) 2.000 n.j.

BILANSIRANJE MATERIJALNIH ULAGANJA

1. Navedite grupe materijalnih sredstava koje se mogu naći u preduzeću.
Materijalna ulaganja obuhvataju:
- zemljišta i prava izjednačena sa zemljištem
- građevinske objekte
- tehnička postrojenja i mašine
- ostala postrojenja, alat i poslovni inventor
- ulaganja u izgradnji
- avansi.

2. Koje su osnovne karakteristike materijalnih ulaganja?

3. Koji uslovi moraju biti ispunjeni da bi se priznalo materijalno sredstvo?

Uslovi za priznavanje materijalnih dobara su sledeći:
- da je pod kontrolom preduzeća
- da je rezultat prošlih događaja
- ako će u budućnosti donositi ekonomske koristi
- ako se njegova vrednost može pouzdano proceniti

4. Kako se inicijalno vrednuju materijalna sredstva?

5. Navedite zavisne troškove koji se mogu uključiti u nabavnu vrijednost osnovnih sredstava.
U zavisne troškove nabavke ubrajaju se:
- troškovi prevoza
- troškovi utovara, istovara
- troškovi osiguranja
- troškovi carina
- troškovi montaže
- troškovi demontaže
- troškovi pripreme radnog prostora.

6. Kako se vrši naknadno procjenjivanje materijalnih ulaganja?

Kod naknadnog procenjivanja MRS – 16 nudi dve mogućnosti:
- po istorijskom trošku – nabavna vrednost ili cena koštanja
- po fer vrednosti (model revalorizacije)
7. Objasnite naknadno vrednovanje po istorijskom trošku i po fer vrijednosti.
Kod naknadnog iskazivanja stalne imovine po istorijskom trošku, vrednost imovine jednaka je nabavnoj
vrednosti ili ceni koštanja umanjenoj za ukupan iznos obračunate amortizacije i ukupan iznos gubitka zbog
obezvređenja.
 Kod stalne imovine koja se vodi po fer vrednosti. Fer vrednost je obično jednaka tržišnoj, a ako ona nije
poznata onda se kao ekvivalent koristi vrednost ponovne nabavke koja se umanjuje za izvršene otpise i
gubitke zbog obezvređenja.

8. Šta je cilj revalorizacije?

9. Kako se računovodstveno obuhvataju revalorizacioni prihodi i revalorizacioni rashodi?

Kada zbog revalorizacije, dođe do povećanja iskazanog iznosa sredstva, pozitivan učinak revalorizacije se
iskazuje neposredno u korist sopstvenog kapitala kao revalorizaciona rezerva. Međutim, pozitivan učinak
revalorizacije priznaje se kao prihod od ukidanja revalorizacionih rezervi istog sredstva do iznosa koji je
jednak negativnom učinku revalorizacije istog sredstva, koji je prethodno bio priznat kao rashod.
Kada zbog revalorizacije dođe do smanjenja iskazanog iznosa sredstva, negativan uččinak revalorizacije se
priznaje kao rashod. Međutim, negativni učinak revalorizacije se iskazuje neposredno na teret
revalorizacionih rezervi, do iznosa koji nije veći od ukupnih revalorizacionih rezervi obračunatih za to isto
sredstvo.

10. Navedite metode amortizacije, te njihove osnovne karakteristike.

Metode amortizacije koje su u upotrebi su:
- metoda vremenskog otpisivanja
- metod funkcionalnog otpisivanja
Suština vremenskog otpisa je da se nabavna vrednost osnovnih sredstava raspodeli na ceo vek njihovog
korišćenja. Kod metode vremenskog otpisivanja visina amortizacije obračunava se korištenjem:
- linearnog metoda otpisa
- degresivnog metoda otpisa.
Linearna metoda otpisivanja. U osnovi linearnog otpisivanja nalazi se pretpostavka da se osnovna sredstva
u toku čitavog procenjenog veka trajanja ravnomerno troše. Kao isključivi faktor trošenja sredstava kod ove
metode je proticanje vremena.
OS
a=
n
a−visina godišnjeg otpisa
OS - nabavna vrednost osnovnog sredstva
n - procenjeni vek trajanja u godinama
Degraesivna metoda otpisivanja. Suština ove metode je u zahtevu da se godišnje amortizacione kvote
utvrđuju u opadajućim iznosima, pri čemu smanjenje kvota može da bude pravilno ili nepravilno. Ona je
preporučivana kao metoda koja zadovoljava princip opreznog ibilansiranja jer izvesna postrojenska dobra
kao što su kranovi, i ostala krupna nepokretna oprema, zbog visokih troškova montaže i ugrađivanja gube,
već u momentu uvođenja u upotrebu, veliki deo svoje vrednosti. Zbog toga ih treba već u prvim godinama
otpisivati za dovoljno veliki iznos kako ne bi pretrpeo gubitak u slučaju njihove eventuane prodaje.

BILANSIRANJE FINANSIJSKIH ULAGANJA

1. Šta se smatra dugoročnim finansijskim ulaganjem?
Pod dugoročnim finansijskim ulaganjem smatra se ulaganje novčanih sredstava na svojinskoj ili kreditnoj
osnovi u druga preduzeća, sa namerom da se dugoročno drže, odnosno čiji je rok unovčenja duži od godinu
dana.
2. Koji se prihodi po osnovu ovih ulaganja ostvaruju?
Izdvajanje ovih ulaganja motivisano je, osim dugoročnošću ulaganja, potrebom da se prihodi koji se po
osnovu njih ostvaruju odvoje od prihoda koji nastaju po osnovu redovne poslovne aktivnosti, odnosno
prodaje učinaka.

3. Kako se klasifikuju dugoročna finansijska ulaganja?

Dugoročna finansijska ulaganja mogu se kalsifikovati na:
- učešća
- HOV koje se drže do roka dospeća
- HOV koje su raspoložive za prodaju
- dugoročni plasmani.

4. Kako se prema visini ulaganja dijele učešća?

Prema visini učešća se dele na:
- obična – 10-20% u pravu glasa;
- značajna – od 20-50%
- većinska – iznad 50%.

5. Kako se inicijalno, a kako nadnadno priznaju učešća?

6. Koje se harije od vrijednosti smatraju dugoročnim?

Reč je o HOV (akcije, obveznice) za koje ne postoji namera prodaje u roku kraćem od godine dana.

7. Definišite dugoročne plasmane.

Dugoročni plasmani predstavljaju na ugovoru zasnovane dugoročne pozajmice drugim preduzećima sa
ugovorenom kamatnom stopom.

8. Kako se inicijalno i naknadno procjenjuju dugoročni plasmani?

BILANSIRANJE ZALIHA
1. Koja se sredstva smatraju zalihama?
Prema MRS-2, zalihe su sredstva:
- koja se drže radi prodaje u redovnom poslovanju
- koja je rezultat proizvodnje, a namenjena je prodaji
- koje se nalaze u obliku osnovnog i pomoćnog materijala koji se troši u proizvodnom procesu ili u procesu
pružanja usluga.

2. Kako se raščlanjavaju zalihe?

Zalihe se raščlanjuju na:
- osnovni, pomoćni i pogonski materijal
- nedovršeni proizvodi i usluge
- gotovi proizvodi i trgovačka roba
- dati avansi.

3. Kako se inicijalno procjenjuju zalihe?

Zalihe se vrednuju po nabavnoj vrednosti ili po ceni koštanja, odnosno po neto prodajnoj vrednosti, ako je
niža.
Nabavnu vrednost ili cenu koštanja zaliha čine svi troškovi nabavke, troškovi konverzije i drugi troškovi
neophodni za dovođenje zaliha na njihovo sadašnje mesto i stanje.
Troškovi nabavke zaliha obuhvataju fakturnu cenu, uvozne dažbine i druge poreze (osim onih koje
preduzeće može naknadno da povrati od poreskih vlasti), troškove prevoza, manipulativne troškove i druge
troškove koji se mogu direktno pripisati sticanju gotovih proizvoda, materijala i usluga. Popusti, rabati i
druge slične stavke se oduzimaju pri utvrđivanju troškova nabavke.

4. Kako se naknadno procjenjuju zalihe?

Cena koštanja zaliha možda neće moći da se nadoknadi, ako su zalihe oštećene, ako su u celosti ili
delimičnozastarele ili ako su njihove prodajne cene smanjene. Cena koštanja se takođe možda neće moći
nadoknadi ako se povećaju procenjeni troškovi dovršenja ili procenjeni troškovi koji će se pojaviti u vezi sa
prodajom. Praksa delimičnog otpisivanja zaliha ispod neto prodajne vrednosti u skladu je sa principom da se
imovina ne treba voditi u iznosima većim od onih za koje se pretpostavlja da će se ostvariti od njihove
prodaje ili upotrebe.
Pri proceni neto prodajne vrednosti, polazi se od najpouzdanijih dokaza, kojim se u vreme utvrđivanja
raspolaže, s tim da se zalihe po tim cenama mogu i realizovati. Procenjena neto prodajna vrednost takođe
uzima u obzir svrhu radi koje se zalihe drže. Npr., neto prodajna vrednost onog dea zaliha koji se drži na
osnovu čvrstih prodajnih ugovora ili ugovora o pružanju usluga zasniva se na ceni po ugovoru.

5. Koje su pretpostavke korišćenja FIFO metode? Kada je ova metoda pogodna za primjenu?
FIFO metod pretpostavlja da se stavke zaliha koje su prve nabavljene budu i prve prodate, što ima za
posledicu da su stavke koje ostaju na zalihama na kraju perioda one stavke koje se poslednje nabavljene ili
proizvedene. Ako se pretpostavljeni redosled potrošnje poštuje tada ova metoda odgovara principu
pojedinačnog procenjivanja po nabavnoj vrednosti.
Primena FIFO metode se smatra naročito pogodnom:
- za preduzeća koja imaju visok koeficijent obrta zaliha
- za preduzeća sa širokim asortimanom materijala ili roba
- za industrijska preduzeća kod kojih se često menjaju zalihe materijala i gotovih proizvoda
- za preduzeća gde učešće zaliha u ukupnoj aktivi nije značajno.

6. Koje su pretpostavke korišćenja metode prosječne cijene? Kada je ova metoda pogodna za primjenu?
Prema metodu ponderisane prosečne cene cena koštanja svake stavke određuje se na osnovu ponderisanog
proseka cene koštanja sličnih stavki na početku perioda i cene koštanja sličnih stavki koje su nabavljene ili
proizvedene tokom tog perioda. Prosek se može izračunavati periodično ili prilikom prijema svake naredne
pošiljke, u zavisnosti od okolnosti u preduzeću. Utvrđivanje cena ovom metodom može biti:
- Permamentno – utvrđivanje prosečne cene pre svake potrošnje
- Periodično (klizuća cena) – cena se može utvrđivati u određenim vremenskim razmacima ili nakon svake
nabavke.
Promene tekućih tržišnih cena su skrivene jer se mešaju sa cenama ranijih nabavki tako da ni procene
konačnih zaliha ni procena rashoda neće naročito u kraćem roku biti pod uticajem promena tekućih tržišnih
cena.

Zaokružite tačan odgovor:

a) U uslovima rasta cijena zaliha, primjenom FIFO metode, preduzeće će iskazati manju neto dobit
nego što bi to bilo primjenom metode ponderisane prosječne cijene
b) U uslovima rasta cijena zaliha, primjenom FIFO metode, preduzeće će iskazati veću neto dobit nego
što bi to bilo primjenom metode ponderisane prosječne cijene
c) U uslovima pada cijena zaliha, primjenom FIFO metode, preduzeće će iskazati veću neto dobit nego
što je to bilo primjenom metode LIFO i prosječnih cijena
d) U uslovima pada cijena zaliha, primjenom FIFO metode, preduzeće će iskazati manju neto dobit
nego što bi to bilo primjenom metode prosječnih cijena.

U uslovima deflacije, LIFO metoda utroška zaliha će imati za rezultat:

a) veću vrijednost dobiti i manju vrijednost zaliha
b) manju vrijednost dobiti i veću vrijednost zaliha
c) manju vrijednost dobiti i manju vrijednost zaliha
ZADACI
Zadatak 1. Izračunati nabavnu vrijednost i nabavnu cijenu 100kg materijala „A“:
- faktura dobavljača 49.890 n.j.
- troškovi prevoza 3.090 n.j.
- troškovi osiguranja 3.800 n.j.
- dnevnice fizičkih radnika za utovar i istovar 200 n.j.

Zadatak 2. Preduzeće je imalo sledeće nabavke materijala „A“ u toku mjeseca juna:
Datum Opis Količina Cijena Vrijednost
01.06. stanje 50 1
06.06. nabavka 50 1,4
13.06. nabavka 150 1,5
20.06. nabavka 100 1,5
25.06. nabavka 150 1,8
U toku juna preduzeće je izdalo u proizvodnju 280kg materijala „A“. Izračunajte vrijednost materijala na
kraju mjeseca i trošak materijala ako preduzeće primjenjuje:
a) FIFO metodu,
b) LIFO metodu
c) metodu prosječne cijene

Zadatak 3. Preduzeće je imalo sledeće promjene na robi „B“ u toku mjeseca maja:
Datum Opis Količina Cijena Vrijednost
01.05. stanje 50 1
06.05. nabavka 50 1,4
10.05. prodaja 70
13.05. nabavka 150 1,5
20.05. nabavka 100 1,5
25.05. nabavka 150 1,8
30.05. prodaja 210
30.05. stanje 220
a) izračunajte vrijednost robe na kraju mjeseca i nabavnu vrijednost robe ako preduzeće koristi FIFO, LIFO
odnosno kontinuiranu prosječnu cijenu za utvrđivanje vrijednosti zaliha
b) u uslovima stalnog rasta cijene, po kojoj od navedene tri metode utroška zaliha su najveći troškovi
nabavne vrijednosti robe, odnosno po kojoj metodi će biti iskazane najveća vrijednost zaliha robe?
c) koja metoda ... ?