Ako Hrvatska hitno ne legalizira travu, ostat će primitivna i siromašna zabit

AKO bismo trebali u jednoj jedinoj točki locirati ključni problem današnje
Republike Hrvatske i hrvatskog društva, onda je to neupitno nesposobnost da se
konstruktivno postavi prema suvremenosti i da samu sebe modernizira. To naravno ne
vrijedi za sve građane RH ni za sve političke snage, ali nažalost vrijedi za
većinu, ponajviše za onu šutljivu masu koja čini srednju struju hrvatskog društva.
U korijenu tog problema je strah od promjene koji je toliko snažan da ga ne
uspijeva nadvladati ni očito svakodnevno propadanje kojemu svjedoče svi ljudi u
Hrvatskoj i svi ljudi izvan Hrvatske koji se za nas interesiraju.

Taj otpor prema suvremenosti i antimodernizacijski refleks današnje RH nije

iznenađujući s obzirom na to da je direktan proizvod stava i ideologije prvog
hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i njegova HDZ-a te, naravno, i Katoličke
crkve. Za razliku od prijašnjih velikih lidera hrvatskog naroda koji su se i
vidjeli kao modernizatori i to u praksi bili (Stjepan Radić, Tito), Tuđman nikad
nije imao viziju budućnosti RH osim kao neovisne države koja bi valjda trebala onda
i neko mitsko tisućljeće u budućnosti biti petrificirana u stanju u kakvom ju je on
stvorio.

Od svih primjera Tuđmanove antimodernosti možda je najvažniji onaj koji je i

najosobniji - on je kao otac smatrao da brak njegove kćeri ovisi o njegovoj dozvoli
i blagoslovu pa je kći Nevenka morala bježati od kuće da bi se protiv roditeljske
volje vjenčala s muškarcem kojega je voljela. Dakle, Tuđman na osobnom nivou nije
prihvatio ni onaj nivo socijalističke modernizacije koji je ženama koliko-toliko
jamčio autonomiju odlučivanja, nego je cijeloga života i do samog kraja ostao
zadrto patrijarhalan.

Suvremenost nam se događa umjesto da pokušamo njome upravljati na vlastitu korist

O tome zašto je Katolička crkva antimodernizacijska snaga teške kategorije u

hrvatskom društvu ne treba previše trošiti riječi, to je općepoznati fundament
klerikalnog djelovanja.

Hrvatski je ključni problem danas, kao i uzrok i dalje nezaustavljivog propadanja,

što se odbijamo modernizirati i na konstruktivan način priključiti suvremenosti.
Naravno, živimo u globaliziranom svijetu te je suvremenost prodrla i u Hrvatsku -
primjerice, ne nedostaje nam smartphonea i profila na Facebooku - ali to su
primjeri suvremenosti koja se dogodila Hrvatima, a ne suvremenosti koju su oni
izabrali i kojom kroz pametnu politiku pokušavaju upravljati onoliko koliko je
moguće.

Švedska i Kanada kao Sodoma i Gomora za hrvatsku retrogradnu desnicu

Jedan od uočljivih primjera otpora suvremenosti je orkestrirana kampanja hrvatske

klerikalne i ekstremne desnice protiv Švedske i Kanade. Te dvije temeljno lijevo-
liberalne države i društva su na desničarskim portalima i u ustima klerikalnih
aktivista redoviti primjer smaka svijeta i propasti civilizacije, iako su po svim
objektivnim parametrima i Švedska i Kanada daleko uspješnije države od Hrvatske jer
svojim građanima, ali i doseljenicima, nude priliku za mnogo bolji život nego
Lijepa Naša. Hrvatska desnica, koja se odnedavno kiti epitetom suverenista,
pokušava Hrvate uvjeriti da su Švedska i Kanada pakao na zemlji, no za Hrvate je
očito mnogo veći pakao sama Hrvatska s obzirom na stotine tisuća iseljenih, između
ostalih, i u tu švedsku Sodomu i tu kanadsku Gomoru.

Odnedavno je Kanada postala još veća strahota po mišljenju hrvatskih

antimodernizacijskih snaga jer ne samo da je to zemlja u kojoj se zakonski štiti
transrodne ljude nego je to i zemlja u kojoj je marihuana legalna. Jezuš Marija!

Protiv legalizacije nema uvjerljivih racionalnih argumenata

Kanada se tako pridružila malom broju pametnijih zemalja svijeta koje su odlučile
napustiti poziciju gnjilog moraliziranja i širenja laži o marihuani, a da u
Hrvatskoj ima političke hrabrosti, modernizacijskog impulsa i želje da se nadiđe
rašireno licemjerje, pridružili bismo se Kanađanima u legalizaciji trave. Ili
možemo krenuti putem Novog Zelanda, koji je za 2020. najavio referendum o
legalizaciji kanabisa. Hrvatska desnica obožava referendume, zar bi joj takav
smetao?

Protiv legalizacije marihuane ne postoji nijedan uvjerljiv racionalni argument,

nego je tek riječ o hrpi konzervativnih laži i gluposti (ne da mi se trošiti
prostor na detaljnije demantiranje fama o tome kako trava vodi do heroina i sl.),
dok bi blagodati za hrvatsko društvo bile ogromne. Zadržat ću se samo na pet
ključnih razloga, iako ih ima mnogo više.

Prvi razlog za legalizaciju marihuane u Hrvata je, naravno, ekonomski. Hrvatska je

u ekonomskom smislu propala država u kojoj je doista potentna jedna jedina grana
privrede, a to je turizam. Legalizacijom marihuane Hrvatska bi dobila priliku
izgraditi cijeli novi gospodarski sektor koji bi mogao zapošljavati mnogo ljudi i
koji bi bio i savršeno komplementaran već spomenutom turizmu. Hrvatska bi se tako i
unutar Europske unije, odnosno tržišta od 500 milijuna ljudi, mogla pozicionirati
kao vodeća svjetska sila - da, svjetska! - u proizvodnji i prodaji marihuane.
Značajan dio infrastrukture je već tu, samo je treba prenamijeniti. OPG-i koji bi
se prebacili na marihuanu sigurno bi imali bolje prihode od onih na koje mogu
računati sa pšenicom i kukuruzom, a da ne spominjem distribucijske mreže,
pakiranje, marketing itd. To su tisuće i tisuće potencijalno odlično plaćenih
dugoročnih radnih mjesta, dakle baš ono što Hrvatskoj očajnički treba.

Želite li da vam se djeca masovno iseljavaju u Irsku i Njemačku ili da su kod kuće
i rade u hrvatskoj industriji marihuane?

Drugi razlog je nadilaženje prethodno opisanih antimodernizacijskih impulsa.

Legalizacija marihuane i koristi koje bi ona proizvela za cijelu Hrvatsku pokazali
bi Hrvatima da vrijedi zakoračiti u novo, da vrijedi biti odvažan, da vrijedi biti
među prvima na svijetu u nečemu, a ne kukavički se šlepati u sredini ili tavoriti
na začelju. Legalizacija marihuane bi najvjerojatnije imala konkretan materijalni i
duhovni transformacijski efekt na hrvatsko društvo, koje bi s tim jedinim potezom
konačno ušlo u 21. stoljeće. To ne bi bio kraj, nego tek početak jer legalizacija
marihuane je politički projekt koji Hrvatima konačno nudi priliku za realan
optimizam, koji bi onda domino-efektom proizveo i druge modernizacijske poteze.

Treći razlog je generacijski. Možda je ovo vijest za Hrvate iznad 50 godina, ali
evo: vaša djeca i unuci svi puše travu ili su je barem probali. Ono što su
hrvatskim seniorima bili pivo i rakija, mlađim generacijama je trava. Trenutno
važeći zakoni, koji zahvaljujući SDP-u ipak nisu drakonski, predstavljaju truli
kompromis između predrasuda izumirućih i životne realnosti ljudi koji su objektivno
budućnost Hrvatske. Zbog toga što je hrvatske babe i didove pregazilo vrijeme i što
su mnogi od njih inficirani stavom da sve mora biti kako oni hoće, pa neka i
propadne, mlađe hrvatske generacije žive pod policijskim terorom zbog par grama
marihuane. Ako je starijim hrvatskim građanima kao najdiscipliniranijem glasačkom
bloku doista stalo do budućnosti Hrvatske i budućnosti njihovih potomaka, onda bi
trebali biti za legalizaciju marihuane, a ne protiv. Zapravo, trebaju napraviti
jednostavan izbor, naročito oni u Slavoniji: želite li da vam djeca masovno odlaze
u Irsku i Njemačku ili želite da ostanu tu i rade u hrvatskoj industriji marihuane?

Legalizacijom marihuane se u kontekstu kriminala jednim udarcem ubijaju dvije muhe

Četvrti razlog se tiče policijsko-pravosudnih resursa i njihove racionalne
alokacije. Naime, svako trošenje ljudi, energija i vremena na policijsko i
pravosudno bavljenje konzumacijom, proizvodnjom i prodajom marihuane bi u slučaju
legalizacije postalo izlišno pa bi se moglo usmjeriti prema pravom kriminalu kojega
u Hrvatskoj ne manjka. Jednim potezom bi se skoro pa preko noći ukinuo cijeli
sektor kriminalne ekonomije, a policiji ostavilo više ljudi da se bave progonom
opasnih i velikih kriminalnih zvjerki. Rijetko kada se u životu i politici doista
nudi mogućnost da se jednim udarcem ubiju dvije muhe, a legalizacija marihuane bi u
ovom kontekstu bila baš to.

Peti razlog se odnosi na to da su Hrvati već dugo u stanju naizmjenične

malodušnosti i bijesa, što zagađuje društvenu klimu i čini Hrvatsku mjestom koje je
odbojno za život. Malo opuštanja uz legalnu marihuanu svima bi nam dobro došlo,
ponajprije onim veteranima koji dane provode uz koktel rakije i Thompsona. Skoro je
deplasirano podsjećati da je po svim relevantnim istraživanjima marihuana manje
štetna od cigareta i alkohola, koji su, pak, legalni. Ako kao društvo toleriramo,
pa i prihvaćamo agresivne pijance (npr. Mladena Grdovića), onda doista ne bismo
trebali imati problema s napušenim ljudima koji se cerekaju i nikoga ne žele tući.
Predmnijevam i da bi se povećala razina rasprave u saboru jer slobodno asociranje
pod utjecajem THC-a sigurno ima više smisla od bilo čega što inače izgovaraju
saborski zastupnici HDZ-a.

Bolje biti napušen nego se pijan valjati po podu s članskom iskaznicom HDZ-a na
čelu

Uostalom, usporedite trenutnu hrvatsku realnost s opisom djelovanja marihuane koji

mi je u intervjuu svojedobno iznio njemački filozof dr. Sebastian Marincolo, autor
hvaljene knjige koja pledira za legalizaciju.

“Kada su high, korisnici često mogu hiperfokusirati svoju pažnju što stvara
intenzivnije osjećaje, misli i priziva intenzivnija sjećanja. Kada ste napušeni,
možete imati i problema s kratkotrajnim pamćenjem pa ćete zaboraviti kraj vica koji
pričate. No zato se zna pojačati epizodno sjećanje pa vam se mogu vratiti davno
zaboravljene životne epizode s nevjerojatnom razinom detalja, kao da ste
transportirani u prošlost. Sposobnost prepoznavanja uzoraka također se pojačava ako
ste high pa korisnici često spominju da pronalaze nove obrasce u umjetnosti,
prirodi ili pak ponašanju prijatelja. Drugima se najviše sviđa poticanje mašte,
primjerice, zvučne ili taktilne, pa i okusne, što je nekim kuharima pomoglo u
stvaranju novih jela i recepata. Mnogi korisnici najviše cijene povećanje
introspektivnog razumijevanja, a kod nekih se povećava empatija kad su high.
Bezbroj je korisnika marihuane istaknulo da im je konzumacija pomogla u smišljanju
novih ideja, dolasku do novih spoznaja, pa i znanstvenih otkrića”, objasnio je
Marincolo.

Pa ne zvuči li to bolje nego da se olešiš od brlje i s članskom iskaznicom HDZ-a

zalijepljenom na čelo valjaš po podu?

Naravno, ne očekujem da racionalni argumenti promijene stavove protivnika

legalizacije jer njihovo protivljenje ionako nije utemeljeno u razumu i
činjenicama, nego u zadrtosti i negativnim emocijama. Stoga im samo mogu reći:
“Yeah, well, that’s just, like, your opinion, man.”