S time sam i sam suočen redovito, primjerice u komentarima čitatelja među kojima
ima značajan broj onih koji se ne mogu odlučiti diskreditira li me više to što sam
peder ili što sam rođen u Sarajevu. U svakom slučaju, za mene je to što sam aut,
tj. što ne skrivam da sam peder (kao i što biram identificirati se kao peder, a ne
gej ili homoseksualac), stvar osobnog samopoštovanja i pridruženog političkog
stava, tako da me takve invektive anonimnih homofoba ne uzrujavaju, nego im se s
frendovima često smijem.
Osobno je političko
Ovo pišem i između ostaloga kako bih demonstrirao da je u mnogim situacijama osobno
ujedno i političko, a tako je i u vezi od HDZ-ove ministrice Nade Murganić
predloženog zakona o udomljavanju, koji posve očito diskriminira istospolne parove.
Jedva mi se da naglašavati kako smatram da bi istospolni parovi ne samo trebali
imati pravo na udomljavanje, nego i na posvajanje djece (usput, surogatstvu se
protivim), te da je to stvar temeljnog demokratskog principa jednakosti građana.
Isto tako sam siguran da gej ljudi mogu biti jednako dobri udomitelji i roditelji
kao heteroseksualci, a to potvrđuju i relevantna znanstvena istraživanja (za
razliku od onih diskreditiranih koje u javnosti spominju desno-klerikalne snage i
ostali homofobi). Da ne mislim i da ne znam iz vlastitog iskustva (jer poznajem
dugine obitelji koje s puno ljubavi i angažmana odgajaju svoju djecu) kako LGBT
ljudi ne mogu biti dobri roditelji, naravno da to ne bih podržavao.
Prvi je naravno sramotni HRT, po nazivu javni servis, a u praksi ruglo novinarske
profesije, koji je temi gej udomiteljstva posvetio Otvoreno pod uredničkom i
voditeljskom palicom Zrinke Grancarić, jedne od onih HTV-ovih kadrova koji su
priliku za vođenje udarne političke emisije javne televizije dobili jer je većina
kvalitetnih novinara odavno pobjegla s Prisavlja. Grancarić je uspjela napraviti
cijelo Otvoreno, a da ni u uvodnom prilogu ni među gostima u studiju nije bilo
nikoga iz hrvatske LGBT zajednice.
Odgovor nije teško dokučiti, ali ću ipak pomoći Mijiću: ne postoji jedinstven i
uniformirani “gej način života”, te će oni istospolni parovi koji žele udomiti
djecu svoj život prilagoditi tome, kao što u istoj situaciji čine i heteroseksualni
udomitelji. Mijićeva tvrdnja predstavlja školski primjer diskriminacije - on stvara
mišljenje o drugima ne na temelju njihovih osobnih kvaliteta, nego na temelju
pripadnosti skupini s pretpostavljenim karakteristikama.
Mijić još lamentira što se LGBT zajednicu “namjerno dovodi u odnos konflikta s
većinskim dijelom društva zato što krajnji cilj progresivaca nije osigurati LGBT-
ovcima skladan suživot s ostalima, nego preko njihovih leđa nastaviti demontažu
tradicionalnih društvenih struktura”. Pa, ako te netko smatra manje vrijednim, ako
se protiv tebe provode javne kampanje mržnje, ako ti se poriču jednaka prava, onda
je logično da ćeš ako imaš samopoštovanja biti u “odnosu konflikta” s takvima.
Konflikt LGBT zajednice i “većinskog dijela društva” nastaje zbog toga što je taj
“većinski dio društva” homofoban, a prestat će kada taj “većinski dio društva”
prestane biti homofoban.
Drugim riječima, Mijić i ja ćemo prestati biti u konfliktu (barem kada je riječ o
MOJIM pravima) kada on prestane postavljati preduvjete koje moram ispuniti kako bih
tek onda kao građanin RH mogao ostvariti jednaka prava kao i on. Već samo
postavljanje tih preduvjeta i imperativ konformizma prema većini podrazumijeva da u
takvoj konstelaciji jednakost nije moguća. Ta Mijićeva naoko pomirljiva ponuda je
zapravo kukavičje jaje za održanje LGBT ljudi u statusu građana drugog reda. No
pasaran, Mijiću!
No, ipak je najzanimljivija stvar koja se odigrava u ovoj javnoj raspravi o gej
udomiteljstvu, raspravi često poražavajuće niskog nivoa, nešto posve konkretno i
praktično. Jasno je da vlada predvođena HDZ-om neće ozakoniti udomiteljstvo
istospolnim parovima i da će Murganićkina verzija zakona proći u saboru unatoč
paradnom protivljenju HNS-a, kao i da je taj zakon suludo nelogična skalamerija -
po njemu gej samac može biti udomitelj, gej par ne! - koju bi neki normalan Ustavni
sud bez previše dumanja oborio. Ali taj cijeli proces je otvorio jednu mogućnost na
koju HDZ vjerojatno nije računao.
Tj. ako na temelju neke stvari skupini građana s pozicije političke ili društvene
moći ograničavaš prava, a i sam skrivećki radiš tu istu stvar, onda je tvoje
licemjerje stvar od javnog interesa i ne može se skrivati pozivanjem na privatnost
i slično.
U svijetu ima već pregršt primjera političara koji su glasali za razne antigej
zakone da bi se onda otkrilo kako su i sami homoseksualci ili ljubitelji
homoseksualnog seksa, a ta otkrića medija sama po sebi ne da nisu nikako
problematična u profesionalnom smislu, nego su poželjna. Jer su stvar od javnog
interesa.
Hrvatska je mala zemlja, Zagreb je mali grad, svi sve poznaju i sve se zna, čini se
kao da je samo pitanje vremena kada će nešto takvo isplivati na javnu površinu,
naročito sada kada je homoseksualnost HDZ-ovih ministara i zastupnika zbog njihove
diskriminacije istospolnih parova postala stvar od javnog interesa.