Theodor Adorno- Filozofska terminologija

Adorno u svome uvodu paznju odmah skrece na najvaznije filozofske tehnike(nacine iskazivanja
filozofije), naime termine i proces definiranja. Za razliku od ostalih znanosti filozofija je specificna po
svojoj problematici definiranja i viseznacnosti termina. U drugim nauka poput medicine,
terminologija je ne diskutabilna jer termini tu imaju univerzalno znacenje za cijelo podrucije nauke,
dok u filozofije nije bas tako, termini su puno vise refleksivni i viseznacni.

Adornov prvi korak je pokusaj da nade neki nacin definiranja koji bi dogovaro filozofiji kao takoj i
pronalazi je kod Walter Dubislava(str. 10), koji nudi cetiri mogucnosti definiranja , a Adorno uzima
jednu od njih, trecu C) Definija se uglavnom sastoji u ustanovljivanju ( ne utvrdivanju) znacenja nekog
znaka odnosno njegove primjene. Da tu se vidi da definiranje u filozofiji nije bas jednostavno. Jer kao
sto nam Adorno predstavnja na raznim primjerima definjiranje je ovisno o vise faktora i u tome se
ustanovljava znacenje za primjenu u oderedenome pravcu u filozofiji.

Druga stavka ovoga pocetka jeste sam pojam kao sto i definicija je jos slozenije pitanje. Tako da nam
Adorno iznosi dva tipa odredivanja znacenja pojma: 1. Pojam odredujemo drugim suprotnim
pojmom, 2. Deikticki postupak da pojam odredujemo njegovim prikazivanjem(npr. Boja crvena bit ce
iskazan( pokazna negdje u prostoru). No neki pojmovi imaju problem odredivanja znacenja , koji i dan
danas predstavanljaju golem problem filozofila, kao npr. prostor i vrijeme( autor nam navodi bas te
probleme na primjerima Kanta).

Cilj ovoga malog uvoda jeste pokazivanje da je „pojam ziv“ u filozofiji i nemoguce je doc do potpunog
odredivanja i fiksiranja , zbog same tematike kojom se filozofija bavi to se ne moze dozoviliti i mora
dolaziti do promjene konstantno kroz njenu povijest( no u povijesti filozofije bilo je primjera(pokusaja
odredivanja pojmova , najocitije kod Aristotela).

2.

U ovome dijelu Adorno nam pokazje jedan kriticki dio gledanja na filozofiju tj. njenih pojmova . Jer
sama kritika u filozofiji je igrala jednu vaznu ulogu i onda je sigurno zasluzna zasto sami pojomvi gube
vrijednost od karaja srednjeg vijeka ka vamo( ali tako je mozda i bolje). Autor se ponova vraca na
Kanta koji sam iznosi problematiku definiranja i dovodi to i pitanje , ne samo definicuju nego i pojam.
I daje nam sliku da neke najosnovnije pojmove u filozofiji tesko je objektivno utvrditi( bit/sustina). I
tu vidimo jedan oblik kritike pojmova u filozofiji sa jezicke strane jer jedan pojam i ako znamo
njegovo opce znacenje u odredenim slucajevima, kod odredenih filozofija nije zapravo to, nego ima
svoje posebno znacenje ( tipa najcesce kod terminoloskih zahjevnijih filozofa Hegela, Kanta,
Haideggera). Upravo taj nacin mjenjanja koji je krenuo od Decarta i Bacona je razlog ovome sad
stanju. Zapravo preciznije da kazem srednji vijek koji je imao ideju da pojmove nominizirati(stavit pod
jedmo i samo jedno) jes uzrok ovoga sto je krenulo sa propitivanjem kod Bacona i Decarta. Tako da
pojmovi su samo na gubitku tu, no nikako ne treba da budemo robovi terminologije , kako kaze
Adorno. Tako da tu se vidi da filozofija ima odredeno kretanje koje joj daje razlicite oblike u razlicitim
filozofijama i povijesnim periodima.

( postojanje razlika u filozofskome jeziku, terminologiji i govoru)

3.

U ovome dijelu Adorno nas uvodi u sami tijek filozofski teksotva i terminologije , koja je prenosena od
grka na nas dalje mjenjajuci svije znacenje i uporabu. Sam pocetak jeste grcka i poroblem danas kod
tumacenja nekih grckih filozofa , u ovome slucaju predsokratovaca kao sto su Heraklit i Paremenid.
No s pojavom Platona i Aristotela dolazi do sistematiziranja same terminologije, naravno svako na
svoj nacin, no bit je ta idea sistematiziranja pojma za taj period. Kasnije se taj nacin razvijen kod
Aristotela prenosi preko arapa na srednjovjekovnu europu i sama idea toga nekos sistemackog
monizma je ostala , ne dovodeci neke njene kljucne pojmove u pitanje nego dajuci im univerzalnu
formu, tek kasnije u novovjekovnoj filozofiji se razbija ovakav nacin upravljanja terminima.