Anda di halaman 1dari 16

Sveučilište u Zagrebu

Filozofski fakultet

Odsjek za sociologiju

Kolegij: Društveni pokreti

Analiza bakljade kao oruđa u sferi hibridnosti navijačkog


društvenog pokreta

Andrej Ivan Nuredinović

Zagreb, 28.08.2018.
UVOD: razrješavanje dilema o navijačkim skupinama kao društvenim pokretima

Ovisno o tome koji je okvir postavljen kao relevantan u ocjenjivanju društvenih


akcija kao djelovanja proizašlih iz društvenih pokreta, moramo moći procijeniti i
definirati vrste aktivizma društvenih pokreta. Ukoliko se, kao u slučaju ovog eseja, radi
o navijačkim skupinama, onda stvar postaje još delikatnija. Zašto? Uobičajeno
promatranje navijačkih skupina kao plemenskih zajednica sa skupom oštrih i striktnih
rituala koji proizlaze iz naravi homogene grupe, nam ovdje nije dovoljno. Ukoliko
promatramo navijačku skupinu kao odvojenu jedinicu društva, onda to može biti slučaj i
ne moramo ju, odnosno, ne možemo gledati kao dio političkih dogovora. Međutim,
procijenivši javni prostor kao prostor u kojem se dogovaraju, ugovaraju i pregovaraju
elementi povezani, prije svega, s političkom moći, i u tu definiciju svrstavši društveni
pokret kao jedan od 3 potrebna entiteta za postojanje društvenog pokreta kao
aktera(druga dva su objekt referencije i publika), utoliko postojanje navijačkog pokreta
kao pokreta društvenog tipa, biva još složenije.

Upravo zbog mnogobrojnih definicija društvenog pokreta, svjesni smo činjenice


da pod društveni pokret, u određenim okolnostima, može spadati bilo kakav oblik
protestnog događaja. Njegova različitost od „klasičnih“ modela društvenog pokreta, ne
znači da isti ne može predstavljati metode, djelovanja i značenja koja predstavljaju
društveni pokreti općenito. Za neki društveni pokret smatra se da postoji ukoliko su
zadovoljeni određeni kriteriji ispred kojih bi prvi definitivno trebao biti nekakav oblik
političkog djelovanja ili htjenja za pokretanjem akcija koje će promijeniti trenutnu
situaciju koja se iz perspektiva društvenog pokreta gleda kao nemoralna, nepravedna ili
čak i nelegitimna. Sva tri ova kriterija se mogu pronaći u različitim medijskim i
političkim ali čak i akademskim interpretacijama djelovanja navijačkih skupina u
Hrvatskoj u razdoblju od 2010. do 2018. godine.

Herbert Kitschelt u svojem članku o strukturama političkog oportuniteta i


političkog protesta spominje četiri teorijska prilaza društvenom pokretu. Onaj
makrosociološki, gleda društveni pokret kao nastao iz tendencije pojavljivanja
društvenih pokreta u eri promjene socioekonomskih faktora u društvu. Tako bi za
nastanak navijačkog hibridnog društvenog pokreta(čija će hibridnost biti objašnjena
kasnije) eventualno mogli kao razlog navesti pojavu velikog kapitala u sferi sporta i sve
veću tendenciju navijačkih pokreta da stupaju u proteste, skupnim imenom nazvane:
Against modern football1.

1. Against modern football pokret i navijački pokret u Hrvatskoj2

Mnogi autori navode ili perpetuiraju negativnu konotaciju koja se veže za


nogometne navijače pa samim time i za njihove pokrete. Primjerice Lance Bennet kada
govori o gubljenju na važnosti nekih nevladinih organizacija poput globalnog pokreta
pravde, kao razlog navodi njenu povezanost s nogometnim huliganima u
Njemačkoj(2004:221) time jasno daje do znanja, ne samo da se nogometni huligani
promatraju kao krajnje radikalna skupina od strane javnosti, već i da percepcija istih
može naškoditi ozbiljnim društvenim pokretima. Dakle pokret AMF, u samom je startu,
budući da i njega predvode nogometni navijači, a ponekad i huligani, na vrlo skliskom
tlu pri isticanju svojih zahtjeva. Perasović u svome radu iz 2017. godine radi iscrpnu
analizu teza o navijačkom pokretu u nekoliko vrsta teorijskih lociranja njegovih
obrazaca ponašanja. Tako, spominje razradu ovog fenomena u različitim sociološkim
tradicijama poput onoga o navijačkom trendu kao urbanom plemenu, kontrakulturi i, na
kraju, obliku globalnog društvenog pokreta koji obuhvaća skupni pojam „Against
modern football“. Međutim, Perasović ne uzima u obzir bitnu kulturalnu različitost
AMF pokreta u različitim navijačkim supkulturama i različitim tradicijama zemalja u
kojima djeluju isti pokreti. Primjerice, kako navodi Eisinger (1973.), ukoliko je
vladajuća struktura dovoljno permisivna prema svojim građanima, tada razni oblici
pokreta mogu pregovarati o politikama s vladajućim strukturama kao što je to slučaj u,
primjerice, Danskoj3, gdje je bakljada dozvoljena ali ne i ukoliko je ubačena u teren.
AMF ne predstavlja borbu unikatnim sredstvima, unikatnih navijačkih pokreta i protiv
unikatnih protivnika. Kao takav, on i nije unificiran društveni pokret već više nalikuje
interesnoj skupini mnogo, više ili manje, umreženih sudionika. Fenomen globalnih
pokreta je njihova samostalnost u lokalnim varijantama(Bennet,2005), međutim
usuglašenost oko nekakvih bazičnih ciljeva i strategija bio bi nužni imperativ za
umrežavanje i povezivanje različitih zajednica koje žele sudjelovati. Na neki način to se
i događa, prenoseći iskustva i dajući podršku jedni drugima, AMF pokret, odnosno

1
U daljnjem tekstu AMF
2
Možda je, za razumijevanje AMF pokreta, najbolje poslušati Perasovićev govor na Rivi 2014. dostupan
na linku(zadnji pristup 20.08.2018.): https://www.youtube.com/watch?v=Xyh9RoYAXWA
3
Legaliziranu pirotheniku sada imaju SAD, Švedska, Norveška i Danska(zadnji pristup 20.08.2018.):
http://stadiumdb.com/news/2017/07/effc_2017_different_approaches_to_legal_pyrotechnics
navijački pokret, na neki način 'osjeća' što onaj drugi 'osjeća'. Međutim, kulturalne
razlike i razlike u strukturama među kojima djeluje pojedini lokalni pokret, preteško je
usuglasiti s drugim takvim pokretima, a pogotovo kad je svaki drugi lokalni pokret
ustvari neprijatelj u sferi navijačkog djelovanja. Dakle, svrstavanje navijačkog
kontingenta pod AMF poklič je svrsishodno ukoliko je cilj određivanje pripadnosti
između AMF-a i iluzorne, odnosno nestrukturirane zajednice biznismena i vlasnika
krupnog kapitala. Jedna od najisturenijih akcija ovog „pokreta“ je isticanje neslaganja s
UEFA-om i FIFA-om, krovnim organizacijama europskog i svjetskog nogometa, za
koju navijači, u pravilu, misle da je u sprezi s interesima krupnog kapitala, a ne u sprezi
s interesima najvećeg dijela nogometnih navijača i nogometa samog.

Ipak, to iskazivanje protivljenja politici krovnih organizacija ili otpor klupskim


politikama raznih klubova vođenih od strane biznismena, nije, samo po sebi, dovoljno
da se AMF nazove unificiranim društvenim pokretom. Male zajednice navijačkih grupa
koje se na određene načine bore protiv menadžmenta u vlastitim klubovima, s druge
strane, su homogene, usmjerene i izrazito aktivne na lokalnom planu4.

U Hrvatskoj djeluje drugačija inačica AMF pokreta nego što djeluje u ostatku Europe i
drugim dijelovima svijeta (poput Indonezije, Alžira, Maroka i dr.). Ona se ne bazira
samo na strogom protivljenju relativno recentnim politikama nogometnih „uglednika“,
koje su opisane visokim cijenama ulaznica, CCTV nadzorima na stadionima, ID-
pregledima na ulazima, sponzorskim ulaznicama, sponzorskim uplivima u identitet i
tradiciju izgleda samih klubova, „rezerviranjem“ svjetskih prvenstava (poput onog u
Kataru 2022. u zimu) i dr., već se odnosi i na duboku kriminalnu umreženost među
uglednicima, političarima, medijima, sudovima te, na kraju, samim nogometašima.
Dakle, pokret u Hrvatskoj ima konkretan suprotstavljeni objekt, konkretan cilj je
čišćenje nogometne „močvare“ i transparentni i demokratski klubovi, a konkretan oblik
borbe je ono što je već spomenuto u prethodnom odlomku, kao hibridni oblik borbe,
čija je glavna hibridna karakteristika korištenje navijačkih oblika ponašanja poput
bakljada kao sredstvo ucjenjivanja i bitnog oruđa u pregovaranjima u političkoj areni.

4
Bez obzira što Tilly i Tarrow(2015) govore o emergenciji i povlačenju društvenih pokreta kroz određenu
vremensku liniju, ta emergentnost AMF-a nije čak ni utoliko istaknuta jer je za nju nužno da nekakav
društveni pokret zapravo i biva aktivan u nekom periodu.
2. Kad sve drugo zakaže…

Zbog toga što okvir ovog eseja ne dopušta kompletnu analizu resursa,
mobilizacije i strukture ovog pokreta, ograničit ćemo analizu na promatranje i
razlučivanje o bakljadama kao inherentno navijačkoj metodi protesta koja će pokazati
svu silu različitosti koju navijački pokret drži protiv društvenog pokreta općenito, ali će
istodobno pokazati i razinu apologetske povezanosti s društvenim pokretima u sferi
političkih akcija usmjerenih protiv objekta protestiranja. Iz razloga što navijački pokret
ne postoji isključivo zbog svrgavanja nečije ustoličene pozicije, nego postoji kao dio
povezanosti s objektom navijanja, dakle sportskim ili nekakvim drugim tijelom,
društveni pokret nije njegova osnovna pozicija, već hibridno stanje u kojem se nalazi
ovisno o situaciji u kojoj postoji. Kitscheltov drugi teorijski pristup, mikrosociološka
perspektiva, ovdje nam može pomoći da razumijemo zašto se dogodio taj hibridni oblik.
Naime partikularna društvena grupa, odnosno, navijački puk Dinama, shvatio je da je
uspjeh njihovog kluba uvelike zavisan od trenutnih ambicija i interesa moćnika koji
njime upravljaju. Samim time našli su se u raskoraku s drugim klubovima koji se
natječu u europskim kupovima i shvatili da im je uskraćen određeni stupanj
zadovoljstva. Treći pristup koji Kitschelt navodi je resursno mobilizacijski: svaki
društveni pokret, zavisno o jasnoći artikuliranih ciljeva, metoda i organizacijske
strukture može opstati u političkoj areni. Navijački društveni pokret, u ovome je
specifičan, jer organizaciju crpi direktno iz navijačkog pokreta. I dok su sami ciljevi
bitno drugačiji od ostatka AMF pokreta u Europi i svijetu, metode su specifične za
navijačke skupine. Primjerice, bakljada kao dio ritualnog ponašanja u sferi pokazivanja
odnosno manifestacija navijačkog folklora ovdje je sagledana u tom, drugom obliku.
Međutim, kako dolazi do tih, za navijače, specifičnih metoda? Navijački društveni
pokret, zatečen suštim nereagiranjem državnih institucija na usuglašene metode
političkog pregovaranja kao što su peticije, tribine, mirni prosvjedi, bojkoti, serija
građanskih tužbi, uključivanje javnih i zaslužnih aktera u kampanju, press konferencije i
dr., bio je primoran na alternativne metode političkog protesta, još neviđene u svijetu
društvenih pokreta. Ponukan strukturama političkog oportuniteta, odnosno
Kitscheltovog 'raison d'être' društvenih pokreta općenito, navijački društveni pokret,
odlučio se za metodu koja će uvjerljivo privući pažnju na njegove ciljeve i zahtjeve.

Za razumijevanje određenih društvenih akcija, potrebno je poznavati aktere i


situacije u kojima akteri reagiraju. Zbog toga će mnogi projekti o navijačima biti tek
puka želja za interpretiranjem određenih djelovanja navijačkih skupina ili, u gorem
slučaju, želja za gašenjem navijačke supkulture5. Stvaranje moralne panike (rabeći se
jezičnim markerima poput 'orjunaši', 'teroristi', 'huligani') dolazi, najčešće, nakon
navijačkih incidenata. Ona biva konstruirana od strane medija, političkih aktera ili
nogometnih dužnosnika te, posljedično i ciklično, od ostalih aktera poput igrača, trenera
i publike. Moralna panika izaziva strože zakone na koje pozivaju policijski načelnici,
rukovodioci klubova, HNS-a ili sami politički dužnosnici, što, u principu, dovodi do
jačanja sigurnosnih provjera i represije na određenim javnim mjestima na kojima se
nalaze navijači ali i povrede privatnih života pojedinaca koji su okarakterizirani kao
akteri navijačke supkulture. U privatne živote se upliću državni akteri ali i druge osobe6,
te mediji. Ovo sve prouzrokuje pojavu izvanrednog stanja (Agamben, 2008), u kojem se
pojavljuje poseban režim za pripadnike navijačkih skupina (poput nelegalnih crnih lista
na maksimirskom stadionu). Takva sekuritizacija (Buzan et al.,1998) je produkt
medijsko- politički kreirane panike oko pojedinih navijačkih akata kao što je slučaj bio
u Saint Ettienu za vrijeme Europskog prvenstva u nogometu7. Nedostatak razumijevanja
određenog akta nedostatak je koji se u akademskim krugovima mora nadoknaditi.
Baklja je od samih početaka navijačkog (Ultras pokreta) pokreta elementarni dio
njezinog folklora. Preko navijačkih skupina u Brazilu do navijačkih skupina u Tajlandu,
baklja se koristi u svrhu stvaranja atmosfere. Ona je, obično, samo sredstvo simboličkog
izražavanja privrženosti objektu navijanja. Ponekad se ista rabi i u navijačkim sukobima,
gdje postaje oružje upereno u protivnika. Međutim, obje ove karakteristike baklje,
viđene iz perspektive navijača, ne dočaravaju njenu političku simboliku u vrijeme kada
navijački pokret postaje i „društveni“, odnosno upada u svoju hibridnu realnost
postojanja na dvije pozicije- onoj navijačkoj i onoj javnoj i političkoj. Baklja je tada,
ustvari, most između dvaju „svjetova“. Dok su reakcije javnosti na bakljadu u Saint
Ettienu stvarale moralnu paniku, izazivale srdžbu i pozivale na linč mogućih krivaca, te
izazvale jednu, do sad, neviđenu mjeru sankcioniranja osobe zbog nanošenja
međunarodne štete državi, istodobno je, u navijačkom svijetu, bakljada izazvala podršku,
odobravanje i iskazivanje poštovanja. Zbog istog, dan kasnije, „odigrana“ bakljada na
utakmici Mađarske i Austrije, nije popraćena gotovo nikakvim reakcijama. Reakcija
5
Kao, primjerice, službeni projekt Hrvatskog helsinškog odbora „Izravna prevencija navijačkog nasilja“
6
Nakon incidenta u St. Etiennu, preko društvenih mreža otkriveni su podaci od nekoliko navijača, koji
nisu sudjelovali u protestu već su ga podržali, njihova imena su se dijelila društvenim mrežama, a mediji
su ih također prokazivali i javno.
7
Mladić koji je prepoznat na snimkama sa stadiona u Saint Ettienu, osuđen je u Hrvatskoj na kaznu
zatvora od 10 mjeseci.
publike, reakcija komentatora i reakcija kompletne javnosti predvođena reakcijama iz
političkog diskursa, pokazali su nevjerojatnu bitnost te bakljade. Uz to, pokazale su
simbolički značaj koji je ta bakljada izazvala. Bacanjem baklji u teren, navijačka
skupina Torcida je zamaskirana u „obične“ navijače, napravila disidentsku akciju kojom
je željela poslati političku poruku usmjerenu prema Hrvatskom nogometnom savezu ali
i svima koji ga podržavaju. Isto se događa prilikom bakljade u Milanu od strane
kombiniranih navijačkih skupina predvođenih Bad Blue Boysima. Izazivanje reakcije
na bakljadu te zatvaranje i represija koje ih prate su neminovno izvor shvaćanja
navijačkog pokreta kao nasilnog, nedruštvenog i čak „terorističkog“ 8pokreta u ovom
razdoblju od strane struktura koji progovaraju s pozicija moći, poput institucije
Predsjednice Republike Hrvatske. Djelovanje ovim putem, uz djelovanje u bojkotima,
prosvjedima, kombiniranim akcijama međusobne suradnje, navijački pokret, svojim
karakterističnim folklorom, pokazuje drugačiju poziciju, poziciju društvenog pokreta u
borbi za svoje ciljeve.

3. Širenje metode i simbolika

Resursno mobilizacijska teorija McCarthy-a i Zalda (1977.) pretpostavlja


strategiju i taktiku koja nije nužno povezana s reakcijama autoriteta već probava
zadovoljiti vlastite ciljeve na način mobilizacije članova, neutraliziranjem protivnika i
formiranjem masa u simpatizere, mijenjanje ciljeva napada i dr. Strategija navijačkog
pokreta upravo je to. Pokušavajući pridobiti širu masu simpatizera pokret je prikazivao
WUNC faktore9. Međutim, nakon početnog neuspjeha, a pred pritiskom šireg
organizacijskog kolektiva pokreta, odluka pada na drugačiju vrstu metode. Metoda koja
nesumnjivo mijenja efekt šire podrške, pogotovo iz razloga što je prisutna istovremena
demonizacija iste te represija koja slijedi kao odgovor. Iz tog razloga, navijački
društveni pokret sve se više oslanja na ideološku osnovu. Kako govori Snow (2004) u
svojem članku o ideologiji, ideologija se ne treba gledati kao uvijek isti intenzivni set
vrijednosti i vjerovanja kojeg posjeduju svi članovi već kao liniju s dva pola, na kojem
je jedan skroz heterogeni set vrijednosti i vjerovanja, a drugi izuzetno homogeni. Pokret
se može zadati forsiranju jednog ili drugog ideološkog pola, ovisno u situaciji u kojoj se

8
Sintaksa 'terorist' rabljena je više puta tijekom izvještavanja medija, ovdje navodim samo jedan
primjer(zadnji pristup 20.08.2018.) : https://www.index.hr/sport/clanak/terorist-iz-st-etiennea-za-index-
prijete-mi-klanjem-zbog-komentara-na-facebooku/900791.aspx
9
Worthiness, unity, numbers, commitment(dostojnost, zajedništvo, brojevi, predanost) su četiri faktora
koje navodi Tilly(2004), a koji pri društvenom pokretu prikazuju dostojnost i moralnost njegovih taktika i
činova kako bi privukli ostalu publiku(bilo u mobilizacijskom smislu, bilo u smislu podrške).
nalazi i svojoj organizacijskoj strukturi. U danom slučaju, navijačkog pokreta,
homogeni ideološki pol izgledao je kao vjerojatnija šansa da će se pokret održati pod
represijom i nerazumijevanjem šire društvene publike. Zbog toga, bakljada biva
percipirana kao posljednje oruđe 'moralnog imperativa borbe protiv zla'10. Upravo zato
analizirat ćemo diskurs pjesama koje se dotiču te tematike od tri hrvatske11 navijačke
grupe.

1.) Pjesma Bad Blue Boys-a posvećena baklji kao simboličkom oružju protiv
neprijatelja iz lože (tada izvršnog direktora Zdravka Mamića):

„Nećeš nikad ti
meni baklju zabraniti,
nek' ti ona pokaže,
kako gorjet ćeš vraže
sam u paklu ti.
Cijeli svijet već zna
da ne možeš spriječit nas,
ideale moje i naše boje neću izdat ja“.12

Diskurs koji se koristi poput „vraže“, „paklu“ i sl. pokazuje koliko baklja i strah od
bakljade koji se pojavljuje u javnosti, igraju ključnu ulogu u kreiranju baklje kao
ultimativnog oruđa u borbi protiv referentnog objekta. Eisinger (1973.) govori o
implicitnoj snazi protesta da rezultira nasiljem. Uporaba navijačkih pjesama, jedna je od
formi „prijetnji“ nasilnim aktima za zadovoljenjem zahtjeva. Uporaba bakljade, s druge
strane je eksplicitno nasilje koje navijački pokret može delegitimirati.

2.) Jednaka referenca pripadnika Kohorte, osječke navijačke skupine, simbolika je


baklje u konstruiranju ideala jedne interesne skupine u RAP pjesmi protiv HNS-
a:

„…U meni Orwell opet mlad je i pali baklje, protiv sistema, rame smo uz rame.“13

3.) Pripadnici Torcide ideološku osnovu svojih pripadnika za akcije bakljade


opisuju sljedećom pjesmom:
10
Moralni imperativ vidljiv je iz nekoliko poruka i grafita grupe Bad Blue Boys: „Ne bježi u zaklone, ne
mijenjaj planove. U borbi sa silama bori se do kraja.“; „Na korov vatrom, na zabrane buntom“; „Kad
nepravda postane zakon, otpor postaje dužnost“
11
Zanimljivo je da strane navijačke grupe nemaju ovakvih, istovrsnih pjesama koje pozivaju na
mobilizaciju sa svojevrsnom ideološkom imaginacijom baklje iako većina stranih grupa ima
probleme(doduše različitog intenziteta) s bakljadama unutar stadiona.
12
Dostupno na sljedećem linku (zadnji pristup 20.08.2018.): https://youtu.be/Zhj8r-TuIK0?t=125
13
Pjesma benda Neispavani: Baklje pale lomače, dostupno na sljedećem linku(zadnji pristup 20.08.2018.):
https://youtu.be/Y_ymbaMk-mg
„Oni bi 'tili da se ne čuje naš glas
I novim zabranama udaraju nas
Al' svaki udarac nas jača to poručujemo mi
Sve do kraja mi ćemo se boriti.
Kontra zakona, kontra zabrana
Njima u dišpet neka gori bengalka
Jer u njoj gori naša želja to poručujemo mi
Sve do kraja mi ćemo se boriti“.14

Pozivanje na regrutaciju i radikalizaciju metoda i djelovanja skupine, možemo


pripisati i relativnim uspjesima u senzibiliziranju javnosti nakon bakljade u Milanu
čemu je uvelike pomogla interesna skupina okupljena oko samih navijačkih pokreta.
Zapravo, zatvorske kazne uhićenim mladićima u Milanu, te medijska hajka i dizanje
moralne panike nakon tog čina zasigurno bi ovaj društveni pokret udaljila na još
bizarniju društvenu marginu, da se u cijeli slučaj nisu umiješali informirani novinari,
sociolozi i pravnici koji su, svojim nastupima u javnosti, 'izjednačili rezultat' i pomogli
etabliranju problema u javnosti.

4. Interesne skupine, društveni pokret i organizacija

Problem klasifikacije navijačkog pokreta je i taj što on generalno ne postoji pod


ujedinjenim imenom niti ujedinjenom organizacijom. Unatoč ovoj zadnjoj opaski ipak
valja spomenuti da je zajedničkih i koordiniranih akcija bilo. Da su se navijačke skupine
nalazile i dogovarale oko zajedničkih akcija te da je bilo predloženo pokretanje
navijačke radne skupine koja bi unificirano djelovala u slučaju novih zakonskih
restrikcija ili prema HNS-u. Navijačke koordinirane akcije najbolje se mogu vidjeti kroz
zajedničke poruke ili skandiranja15. Međutim, uz to, navijačko koordinirano djelovanje
prisutno je i na utakmicama reprezentacije. Najveći potez proizašao iz koordiniranih
akcija je djelovanje navijačkih skupina na suzbijanju HNS-ove mjere o zabrani
gostujućih navijača pri čemu su navijačke skupine domaćih klubova odlučile „u
miru“ ugostiti grupe koje nisu mogle doći na gostujuću tribinu. Upravo samo postojanje
„mira“ je onemogućilo organima reda da provedu ovu mjeru. Mogućnost proglašenja
„primirja“ opet je akcija svojstvena isključivo ovakvom obliku navijačkog ali i

14
Dostupna na službenoj Facebook stranici Torcide(zadnji pristup 20.08.2018.):
https://www.facebook.com/torcida.split.1950/posts/10155109774693377:0
15
Najveća ovakva akcija prouzročena je zabranom gostovanja za navijačke skupine. Navijačke skupine
rivalskih klubova, kupovale su ulaznice za druge tribine gostujućim grupama i proglasile primirje. A
zabrana inicirana od strane HNS-a zbog iste akcije je propala već nakon dva kola.
društvenog pokreta. Primjerice, zajedničko stajanje na istočnoj tribini stadiona u
Maksimiru Torcide i Bad Blue Boys-a te skandiranje protiv HNS-a, imalo je za rezultat
zbunjenost policije i nemogućnost provođenja takozvanih „crnih lista“ na stadionu u
Maksimiru. Proglašeno „primirje“ imalo je za rezultat i niz drugih zajedničkih istupa
protiv HNS-a16.

Pošto ne možemo govoriti o ničemu striktno konstruiranom kao društveni pokret, a


opet postoje jasno definirani ciljevi kojih se drže sve strane koje se nalaze u „ratu“ s
aktualnim vodstvom HNS-a, pregršt metoda koje ulaze u klasifikaciju društvenog
pokreta te politička angažiranost objekta i subjekta i javna sfera djelovanja, ipak
smatram da možemo govoriti o nekakvoj široj interesnoj skupini čije djelovanje u sferi
društvenog pokreta izražavaju organizacione strukture samih navijačkih skupina.
Međutim, problem kod smještanja navijačkih skupina u širi generički pojam interesne
grupe, iza sebe krije zamku smatranja interesne grupe kao izrazito aktivnog sudionika,
što po habitusu interesne grupe nisu. Interesna grupa odgovara seriji ljudi aktivnih oko
nekih pitanja koja ih zanimaju i spremni su, a nekad i nisu, na neki način djelovati u tom
smjeru, a da ih politička arena smatra legitimnim akterima(Snow, 2004). Primjerice
ovdje bi se radilo o odvjetnicima, sportskim djelatnicima, igračima, političkim
strankama koje se slažu s idejom smjenjivanja vrhuške HNS-a, u repertoar akcija ulaze
kao pojedinci, jasno distancirani od navijačke skupine ali i njezine hibridne verzije
društvenog pokreta 17 . Navijačka grupa je ovdje specifična tvorevina jer se radi o
koordiniranim ćelijama koje više sliče gerilskim odredima nego društvenom pokretu
kakvog poznajemo. Zbog njene organizacijske strukture ali prije svega zbog njenog
značenja, regrutacije, uglavljenog modus operandi-ja i karakteristika supkulture kojih se
ne može riješiti, odnosno radi njene biti, navijačka supkultura ne može biti klasičan
društveni pokret jer ona to, u normalnim okolnostima, niti nije. Navijačka supkultura ne
nastaje radi političkih ciljeva niti radi ispunjenja zahtjeva, ali životom i ukotvljavanjem
u zajednici ona može postati autoritet prema određenoj skupini ljudi, a prema samoj
sebi(odnosno pojedincima uključenima u rad skupine) može postati unikatan set mjerila
o dopuštenom i nedopuštenom ponašanju. Zbog njene izolacione pozicije u spektru
zahtjeva i interesa, često će ostati marginalizirana kada se radi o njenim pravima. Iz tog
razloga nalazit će se ili u milosti ili u nemilosti onih koji prepoznaju političku snagu

16
Poput vješanja poruka, bojkota utakmica, te i samo ubacivanje baklji za vrijeme igranja reprezentacije.
17
Poput osnovanih udruga „Naš Hajduk“ i „Dinamo to smo mi“ koje okupljaju raznoliki dijapazon osoba
iz javnog života kao i širu publiku nego što su to striktno ljudi koji sudjeluju u navijačkim skupinama.
nekoga koji kontrolira relativno veliku masu mladih ljudi. Međutim, svojim praksama
navijačka grupa nikad neće moći zastupati čiste moralne i etičke paradigme koje će
ujediniti različite pojedince iza zajedničkog programa i cilja. Nasuprot tome, ona će
djelovati u dvije domene, na jednom polju će graditi imidž zajednice, na sasvim drugom
održavati imidž navijačke skupine. Zbog ovakvog načina djelovanja, ovi društveni
pokreti ostaju prilično nebranjeni prilikom napada i diskreditacija njihovih zahtjeva.
Dakle jedan od Tilly-eva četiri zahtjeva WUNC-a, a to je društveno odobravanje
njihovih akcija, nedostaje upravo iz razloga moralne panike i posljedične sekuritizacije
djelovanja navijačkih pokreta. Primjerice, prilikom navijačkog prosvjeda, isti ima
elemente navijačkog kortea s istaknutim transparentima, pirotehnikom i uniformiranosti
navijačke skupine, iako su poruke koji prosvjed donosi moralno opravdane, navijačka
ikonografija će zbog postojanja moralne panike biti društveno neprihvatljiva.

5. Povijesni okvir – uporaba bakljade pri prelasku u društveni pokret

Za jasniju izvedbu logičkih zaključaka iz ovog rada o osnovnoj tezi tretiranja


navijačkog pokreta kao hibridnog društvenog pokreta potrebno je ukratko navesti
glavne sfere odnosno metode djelovanja. Nije izričito navedeno gdje se nalazi početak
„bitke“ za čist nogomet. Kao referentnu točku uzimamo bojkot navijača Dinama
proglašen u ljeto 2010. godine do ostavki čelnih ljudi u Dinamu. Uz proglašenje bojkota
odmah se organiziraju tribine o budućnosti hrvatskog nogometa i Dinama. Prve tribine
organizirane su u bivšem kinu Mosor na koje su pozvani predstavnici vlasti i HNS-a, ali
se, unatoč pozivu, nitko nije odazvao. Istodobno se organiziraju peticije za smjenu
čelništva Dinama koja prikuplja 17 000 potpisa. Protesti i prosvjedi navijača istodobno
18
se odvijaju u nekoliko gradova . U to vrijeme datira i ideja o pokretanju
malonogometnog kluba koji bi u praksi pokazao sve ono što navijači zagovaraju:
transparentnost, demokraciju po načelu jedan član jedan glas te nogometni klub
zasnovan na suradnji navijača, grada i uprave. Prilikom bojkota Bad Blue Boys nisu
imali „sreću“ jer je Dinamo, zbog te godine promijenjenog sustava natjecanja Europske
lige, upao u to najelitnije klupsko natjecanje gdje je za goste dobio eminentna imena
poput Reala iz Madrida, Tottenhama i drugih velikana europskog i svjetskog nogometa.
Interes za utakmice je bio velik i prijetio je relativiziranjem „borbe“ te su BBB-i

18
Protest Bad Blue Boys-a ispred stadiona Maksimir, prosvjed ispred MZOS-a, protest ispred udruge 1.
HNL, prosvjed ispred HNS-a, prosvjed Torcide na Rivi, prosvjed pred Banijom, prosvjed Kohorte kod
Tvrđe, prosvjed Ultrasa iz Vinkovaca ispred sjedišta HDZ-a i drugo…
odlučili učiniti prvi korak ka odvraćanju pažnje na njihovu borbu protiv uprave.
Kamuflirani BBB-i ušli su na istočnu i zapadnu tribinu Maksimira i ubacivali baklje
kako bi ishodili kazne Dinamu, a posljedično upravi. Vrlo brzo se borba za
„čist“ Dinamo, pretvorila u borbu protiv HNS-a. Podrška drugih navijačkih skupina i
njihova solidarnost s BBB-ima polako se pretvarala u aktivnu borbu navijača protiv
nogometnog saveza i umrežene kriminalne strukture koja ih je branila. Kao najvažniju
akciju u toj borbi navodim akciju Torcide skupljanjem 30 000 ljudi na prosvjedu na
splitskoj Rivi. Međutim, bakljade na stadionima su vrlo brzo prepoznate kao
najučinkovitija mjera u asimetričnom sukobu s HNS-om. Stoga ćemo analizirati dvije
najpoznatije bakljade u dva slučaja iz kvalifikacija za Europsko prvenstvo u Francuskoj
u utakmici Italije i Hrvatske i, na samom prvenstvu u Francuskoj, u grupnoj fazi na
utakmici Hrvatske i Češke Republike. Zbog jasnijeg prikaza ova dva slučaja, analizirat
ćemo odvijanje samih akcija te reakcije aktera i javnosti.

a) Bakljada u Milanu

Akcija u Milanu poduzeta 16.11.2014. od strane ujedinjenih navijačkih skupina


pod vodstvom Bad Blue Boys-a odigrala se na utakmici Italije i Hrvatske na stadionu
San Siro u Milanu. U prvom poluvremenu skupina od 200-tinjak navijača, uglavnom
Torcide, ubacila je nekoliko baklji na teren, njihov dio tribine u potpunosti je ispražnjen
nakon tog čina od strane talijanske policije. Nakon toga, u 73. minuti glavna skupina
navijača pozicionirana na tribini sjever, ubacila je nekoliko desetaka baklji i signalnu
raketu te nekoliko topovskih udara. Rezultat je bio prekid utakmice na desetak minuta
dok je talijanska policija uletjela kako bi ispraznila i jedan dio te tribine. Međutim, taj,
drugi pokušaj, rezultirao je tučnjavom navijača s policijom19. Reakcije na bakljadu bile
su uglavnom osuđivanje vandalskog i huliganskog ispada, međutim, gostovanjem
nekoliko novinara i sociologa upoznatih s temom i razlozima navijačkog protesta u TV-
emisijama, promijenilo je način medijskog izvještavanja. Europska javnost također je
reagirala i izvještavala o razlozima takvog ispada navijačkog korpusa hrvatske
reprezentacije 20
. Ovo je bila svojevrsna pobjeda navijačkog pokreta. Unatoč
enkapsuliranju, odnosno zatvaranju svoje populacije u manju ali odlučniju zajednicu,

19
Snimka bakljade i tučnjave dostupna je na sljedećem linku(zadnji pristup 20.08.2018.):
https://youtu.be/j_2MpNdbuS0
20
https://www.theguardian.com/football/blog/2014/nov/17/croatia-fans-terrorism-italy-planned-cry-
attention (zadnji pristup 20.08.2018.)
efekt je bio informiranje javnosti o razlozima akcije, a mediji su počeli skladno pratiti
kompletnu priču koja je stajala iza ovakve metode protesta21.

b) Bakljada u St. Etiennu22

Bakljada u St. Etiennu bio je možda najvažniji potez navijačkog društvenog


pokreta uopće(izuzevši 30 000 građana na splitskoj Rivi 29.11.2014.). Ne, toliko zbog
toga što je ubacivanje nekoliko baklji bilo neočekivano, nego zbog povezane političko-
nogometno-medijske elite i hajke koja se vodila protiv navijačkih skupina posljednjih
nekoliko godina. Upravo ta razina moralne panike prouzrokovala je, do sad, neviđene
efekte u društvu nakon nogometne utakmice hrvatske reprezentacije 23 . Važnost
utakmice za hrvatsku reprezentaciju bila je razmjerno veća nego utakmica u Milanu u
doba kvalifikacijskog turnira. U trenutku ubacivanja baklji na teren, Hrvatska je vodila
pa je i šok drugih navijača na tribinama prouzrokovao fizički sukob između dvije
skupine navijača. 17.06.2016. zamaskirani24 pripadnici Torcide ubacili su desetak baklji
u teren, uzrokujući desetominutni prekid. Javnost je reagirala očekivano. Mediji su, kao
nikad, prozivali navijače25. Iako su bili upoznati sa kompletnom situacijom, pripadnici

21
Nekoliko reakcija na bakljadu(zadnji pristup 20.08.2018.):
1) http://www.nogometplus.net/index.php/naslovna/vapaj-nemocnih/
2) http://www.nogometplus.net/index.php/naslovna/zona-sumraka/
3) http://www.nogometplus.net/index.php/naslovna/hrvatski-nogometni-matrix/
4) https://www.slobodnadalmacija.hr/sport/domaci-nogomet/clanak/id/253782/vujovic-ako-su-mogli-
englezi-mozemo-se-i-mi-dovesti-u-red-bego-ne-vidim-drugi-nacin-borbe-protiv-hns-a-i-mamica
5) https://www.slobodnadalmacija.hr/sport/domaci-nogomet/clanak/id/253784/eho-s-weba-bravo-za-one-
koji-se-bore-za-slobodu-navijaca-jadna-smo-mi-nacija-kad-vas-vecina-podrzava-unistavanje-ugleda
6) https://slobodnadalmacija.hr/sport/domaci-nogomet/clanak/id/253894/navijaci-ujedinjeni-protiv-kuce-
u-kojoj-vlada-i-gospodari-zdravko-mamic
7) https://www.index.hr/sport/clanak/Josipovic-opet-napao-malu-mafiju-Ne-podrzavam-navijacko-
ponasanje-ali-je-u-skladu-s-politikom-HNS-a/785066.aspx
8) https://www.index.hr/sport/clanak/Josipovic-zestoko-u-kampanji-HNS-vode-politicari-koji-su-
pripadnici-jedne-politicke-stranke/785374.aspx
9) https://sport.hrt.hr/263088/hns-mora-prvo-pocistiti-svoju-kucu-a-tek-onda-napasti-navijace
22
Videozapis bakljade i tučnjave među navijačima dostupan je na sljedećem linku(zadnji pristup
20.08.2018.): https://youtu.be/ILXQCgnhWm4
23
Samo dan kasnije Mađari su na teren ubacili nekoliko desetaka baklji. Videozapis dostupan na linku
(zadnji pristup 20.08.2018.): https://youtu.be/_RyxZ6d4Rj0
24
Pošto navijački stil odijevanja u posljednjim godinama prati drugačije trendove, kamuflaža u navijačke
dresove s kockicama, nije dala naslutiti da su to pripadnici navijačkog pokreta. Većina navijača je do te
utakmice bila onemogućena da uopće prisustvuje Europskom prvenstvu. Oduzimanjem putovnica,
mjerama opreza, zabranama i svakodnevnim provjerama istaknutih pojedinaca(odnosno preko 500
pripadnika različitih navijačkih skupina) policija je u sprezi s HNS-om i podacima od nogometnih
klubova uspjela neutralizirati djelovanje većine aktera tokom Europskog prvenstva.
25
Neke reakcije nakon bakljade(zadnji pristup 20.08.2018.):
1) https://sportske.jutarnji.hr/euro2016/sramota-za-povijest-huligani-bacili-baklje-u-teren-prekinuli-
susret-i-upropastili-pobjedu/4446114/#&gid=4450257&pid=4450407
2) http://www.nogometplus.net/index.php/naslovna/navijaci-huligani-prosvjednici-i-teroristi-bolja-
hrvatska-i-nogometna-hrvatska/
vlasti, u izvanrednim press-konferencijama, zazivali su linč „huligana“ i
„orjunaša“ čime su, ustvari, preuzeli diskurs HNS-ovih odličnika. Nekoliko pripadnika
Torcide je u toj neviđenoj moralnoj panici osuđeno na kazne zatvora u Hrvatskoj, nakon
što su se vratili iz Francuske, što je do sad unikatna mjera dosuđena nekoj osobi zbog
djela koje je počinjeno u drugoj državi i koje druga država nije niti procesuirala.

6. Zaključak: hibridnost i rezultat?

Niti bakljadom u Milanu, niti bakljadom u St. Etiennu, navijački društveni pokret
nije uspio ostvariti svoje ciljeve. Međutim, senzibilitet javnosti i fokus, koji je ta,
radikalna metoda, prouzročila ostvario je veću pažnju u domaćim medijima i interes
politike za pitanja kojima se inače nisu bavili te omogućili emergenciju drugih
društvenih pokreta na bazama borbe starih26, hibridnih, društvenih pokreta. U narednim
mjesecima postalo je bitno to što je Zdravko Mamić financirao kampanju Predsjednice
RH, to što je njen rođendan slavljen u prisutnosti istog čovjeka 27 , to što je u
organizacijskoj strukturi HNS-a isključivo pripadništvo jedne stranke(Hrvatske
demokratske zajednice), to što se provode crne liste na stadionima u Maksimiru. S
druge strane, nad pokretom je nastavljena represija, koja je pomalo jenjavala sukladno s
Mamićevim suđenjem u Osijeku. Navijački pokret danas, razlikuje se od onog od prije
par godina, ponajviše stoga što je iz radikalnih metoda, prešao u ponovnu rovovsku
bitku preko institucija. Radikalne metode, ipak, su još uvijek skriveno oružje navijačkog
pokreta, kojim on neprestano postavlja upozorenja i skreće pažnju28 na bitna mu pitanja
kao što je provedba Zakona o sportu. Društveni pokret može, dakle, biti faza navijačkog
pokreta, koji je sam po sebi već organiziran, strukturiran i ima određeni imidž u društvu.
Taj imidž ne da se s njega sprati legalnim metodama, stoga je preostala metoda istog na
svraćanje pažnje morala biti radikalna metoda, pri provedbi koje je, jednom nogom
zakoračio u kraj ciklusa svojeg drugog lica, navijačke verzije. Represija vršena nad
navijačima u razdoblju od 2010.-2018. godine primjer je kako ono što se u znanosti

3) http://www.nogometplus.net/index.php/naslovna/baklje-ocaja/
26
Ovdje se misli primarno na osnivanje Dinamo- to smo mi
27
Zadnji pristup 20.08.2018.: https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/predsjednica-progovorila-o-spornoj-
proslavi-rodjendana-zdravko-mamic-je-organizirao-razne-vecere-za-mene---495784.html
28
Radikalnim akcijama mogli bi nazvati i verbalni napad Torcide na Janicu Kostelić na Braču 2017. godine
te fizički napad na Zdravka Mamića, također na Braču, 2017. godine koji su medijski odjeknuli:
https://sportske.jutarnji.hr/nogomet/nogomet-mix/donosimo-detalje-brutalnog-napada-na-zdravka-
mamica-napadac-je-sve-isplanirao-mamicu-je-pripremio-sacekusu-a-jos-dvojica-su-mu-cuvala-
odstupnicu/6206386/ (zadnji pristup 20.08.2018.)
https://www.tportal.hr/sport/clanak/primitivnim-povicima-na-bracu-vrijedali-janicu-kostelic-20170610
(zadnji pristup 20.08.2018.)
naziva strukturama političkog oportuniteta, utječe na funkcioniranje društvenog pokreta
i njegove radikalizacije. Navedena je represija, izazvana njegovom hibridnom pojavom
i buntom, ustvari, prouzročila pad njegovog drugog oblika- navijačke supkulture i
njenih rituala. Prebacivanjem političkih akcija na nove pokrete odvojene od navijačkog,
a koji preuzimaju dobar dio institucionalne borbe, omogućena je revitalizacija
navijačkog pokreta. Dakle, navijački društveni pokret nije zamro, već je shvatio svoju
slabost prilikom borbe na 'dva fronta'. Tako da je svoju, uvjetovano rečeno, karizmu,
resurse i organizaciju razgranao na druge aktere. Bakljada kao metoda političkog
protesta, dolazi do izražaja upravo zbog toga što je objekt referenciranja i ostala publika
ne shvaćaju kao politički protest. Vladajuće strukture, objekt referencije i publika
funkcioniraju po zadanim pravcima, perpetuiranih kulturalnih obrazaca koji nalažu
određeno 'dostojno' ponašanje. Međutim inventivnost društvenog pokreta koji uzima od
već postojeće metode navijačkog pokreta i rabi ju u svojem probitku je upravo
pokazatelj moći rekonstrukcije kulturnih obrazaca pri njihovom rabljenju u sferi
političkog nadmetanja(Swidler, 1995). Naučena na određene načine ponašanja, politička
elita koja i kreira dozvoljene obrasce ponašanja, ostaje frapirana i zatečena kada se ti
obrasci prilagode ciljevima u asimetričnim oblicima političkih nadmetanja.
6. Literatura

Zbornici:

Bennet, L. W. (2005) Social Movements beyond Borders: Understanding Two Eras of


Transnational Activism. U della Porta, D., Tarrow, S.(ur.) Transnational Protest and
Global Activism. Lanham: Rowman and Littlefield Publishers, INC.
Emmers, R. (2007) Sekuritizacija. U Collins, A.(ur.) Suvremene sigurnosne studije.
Zagreb: Politička kultura str. 133-150.
Perasović, B., Mustapić, M. (2017) Torcida and Bad Blue Boys: From Hatred to
Cooperation and Back. U Brandt, C., Hertel, F., Huddelston, S.(ur.) Football Fans
Rivalry and Cooperation. London, New York: Routledge. str. 108-124.

Snow, D., Soule, S., Kriesi, H. (2004) Mapping the Terrain. U Snow, D.,Soule, S.,
Kriesi, H.(ur.). The Blackwell Companion to Social Movements. Malden, Oxford:
Blackwell Publishing. str. 3-16.
Swidler, A. (2004) Cultural Power and Social Movements. U Johnston, H.,
Klandermans, B.(ur.) Social Movements and Culture. Social Movement, Protest, and
Contention Vol 4. Minneapolis: Minesota Press str. 25-40.
Tilly, C., Tarrow, S. (2015). Social Movements. U Tilly, C., Tarrow, S. Contentious
Politics. New York: Oxford University Press str. 144-167.

Časopisi:

Christiansen, J. (2009). Four Stages of Social Movements. EBSCO Publishing Inc.


https://www.ebscohost.com/uploads/imported/thisTopic-dbTopic-1248.pdf

Eisinger, P. (1973). The Conditions of Protest Behaviour in American Cities. The


American Political Science Review, 67(1) str. 11-28.

Kitschelt, H. (1986). Political Opportunity Structures and Political Protest: Anti-Nuclear


Movements in Four Democracies. British Journal of Political Science, 16(1), str. 57-
85. http://www.jstor.org/stable/193981 (20.08.2018)

McCarthy, J., Zald. M.(1977) Resurse Mobilization and Social Movements: A Partial
Theory. American Journal of Sociology, 82(6): str.1212-1241.

Perasović, B., Mustapić, M.(2017) Carnival supporters, hooligans, and the 'Against
Modern Football' movement: life within the ultras subculture in the Croatian context.
Sport in society, 20(7): str. 121-136.

Anda mungkin juga menyukai