OSOBNOST, TEMPERAMENT, KARAKTER

Uobičajena praksa je da se psihološki opis neke osobe daje preko termina

temperamenta, karaktera i osobnosti. Ova tri termina se nekada koriste u istom
značenju, nekada se temperament i karakter tretiraju samo kao određeni aspekti
ličnosti, ali ne postoji jasna podjela koja bi ih precizno diferencirala.

Postoji veliki broj teorija ličnosti, ali nijedna do sada nije dala sveobuhvatno
objašnjenje koje bi uključilo sve aspekte koje pojam ličnosti u sebi nosi. Tako
definicija pojma ličnosti koju daju različiti teoretičari nije potpuna, ali se većina
slaže oko toga da je ličnost jedan od temeljnih pojmova psihologije kao znanosti.

OSOBNOST/LIČNOST

Pod osobnosću se najčešče podrazumijeva poseban kompleksan, integriran,

konzistentan i relativno stabilan sklop psiholoških karakteristika individue, koji
određuje njeno karakteristično i dosljedno ponašanje. Može se reći da je ličnost
sveobuhvatni pojam koji pretendira da pojedinca objasni u cjelini. Ličnost je
jedinstvena kombinacija biološki datih i stečenih osobina koje su u interakciji.

Osobnost/ličnost je ukupnost svih psihičkih osobina čovjeka, koje su kod svakog

pojedinca strukturirane i ujedinjene na specifičan način, što svakom čovjeku daje
pečat psihološke individualnosti. Ličnost je, dakle, individualan, za svakog pojedinca
karakterističan i samo njemu svojstven način povezivanja emocionalnih, motivacijskih
i intelektualnih procesa pri doživljavanju i ponašanju.
Skupine osobina ličnosti, ujedinjene prema određenim kriterijima, spominju se kao
temperament i karakter.

TEMPERAMENT

Pod temperamentom se najčešće podrazumijeva karakterističan način

emocionalnog reagiranja neke osobe. Brzi na, intenzitet, trajanje i vrsta reakcije
neke osobe zavisiće od njenog temperamenta. Najpoznatija je podjela na 4 tipa
temperamenta: sangviničan, flegmatičan, koleričan i melankoličan.
Sangvinični osoba se odlikuje brzim, kratkotrajnim emocionalnim reakcijama,
lako mijenja raspoloženje, sklona je optimizmu i vedra. Koleričan temperament
ispoljava snažne emocije, impulzivnost i naprasitost i teško kontrolira afekte.
Flegmatik reagira rijetko, slabo izražava emocije, miran je i staložen bez naglih
promjena u emotivnom doživljavanju i reagiranju. melanholičnim temperament
ima rijetke ali izuzetno intenzivne emotivne reakcije, koje dugo traju. Ima
tendenciju ka negativnim emocijama, osjećaju tuge i zabrinutosti.

Ova podjela, iako nedovoljno osjetljiva na sve moguće varijacije ljudskog

reagiranja, doro predstavlja osnovne dimenzije po kojima se može pratiti
emocionalno reagiranje ljudi. Obično se tvrdi da je temperament urođena
karakteristika koja persistira tijekom života osobe i boji sva njena stečena
iskustva. Razlike u tem peramentu kod ljudi se objašnjavaju razlikama u
organizaciji rada živčanog sustava. Ipak, postoje i oni koji se neće složiti s idejom
da je temperament nepromjenjiva instanca u ljudskom funkcioniranju, a to su
uglavnom zagovornici teorija učenja, koji često pokušavaju dokazati kako se
određenim načinima treninga, može utjecati čak i na promjenu toka
funkcioniranja autonomnih bioloških funkcija organizma.

Temperament je karakterističan način emocionalnog reagiranja neke osobe.

Brzina, intenzitet, trajanje i vrsta reakcije neke osobe zavisiće od njenog
temperamenta.

Temperament je tipičan način emocionalnog doživljavanja i reagiranja i nije skup

stečenih osobina, već je pretežno uvjetovan nasljednim činiteljima. Razvoj
temperamenta ovisi o funkcioniranju vegetativnog živčanog sustava i žlijezda s
unutrašnjim izlučivanjem. Iako je pri oblikovanju temperamenta utjecaj socijalnih
činitelja gotovo neznatan, on se ipak očituje u načinima izražavanja emocija, ovisno o
kulturnoj sredini.
Općenito govoreći, temperament čovjeka očituje se u jačini emocionalnog
doživljavanja, brzini izmjenjivanja emocionalnih stanja, načinu kako se emocije
izražavaju te općem tonu raspoloženja koje kod čovjeka prevladava. Ovisno o tome
kako se ti aspekti emocionalnog života oblikuju i izražavaju, ljudi se pokušavaju
svrstavati u razne tipove temperamenata. Najstarija takva podjela potječe od grčkog
liječnika Hipokrata, iz četvrtog stoljeća prije Krista, a kasnije ju je preuzeo rimski
liječnik Galen, i to se shvaćanje održalo sve do današnjih dana, u nešto izmijenjenom
i znanstveno osnovanijem obliku. Ti tipovi su: sangvinik, kolerik, melankolik i
flegmatik. Naravno da bi bilo teško sve svoje poznanike i prijatelje, kao i samoga sebe
svrstati »bez ostatka« u neki tip. »Čisti« tipovi u životu ne postoje, stvarni ljudi imaju
zbroj mnogih osobina koje nalazimo u tim pretpostavljenim tipovima. Koncepcija crta
ličnosti podrazumijeva da svaki čovjek ima niz relativno izraženih osobina, više ili
manje zavisnih. Glavnim crtama temperamenta smatraju se: emocionalna stabilnost –
nestabilnost, optimizam – pesimizam, ekstravertiranost – introvertiranost. Crte
temperamenta logički su kontinuumi na čijim su krajevima suprotne kvalitete. Ne
postoji dobar ili loš temperament. Kažemo da ćemo sve tipove temperamenata naći
među zločincima, kao i to da ćemo sve tipove temperamenata naći među svecima.

KARAKTER

Pojam znakova se pojavljuje unutar mnogih teorija ličnosti, bilo kao osnovni ili
prateći pojam u objašnjenju individualnog reagiranja pojedinca. Podrazumijeva
se da je znak spoj različitih osobina nekog pojedinca koji daje cjelovitu sliku te
osobe, ali ono oko čega se različiti teoretičari ne slažu jeste koje vrste osobina se
smatraju karakternim osobinama. Karakter se često izjednačava s osobnošću u
cjelini, pa se s tim terminom koristi naizmjenično, ali može predstavljati i uži
pojam, pa kao takav najčešće označava osobeni sklop pretežno socijalnih
aspekata u strukturi ličnosti, motivacijskih, moralnih ili konativnih. Nekada
se ovaj pojam upotrebljava u još užem značenju, kao spremnost čovjeka da se
ponaša u skladu sa moralnim normama. ( "Dobar ili loš" znak u
svakodnevnom značenju se prevodi kao moralan ili nemoralan čovjek).
Psihoanalitičar Wilhelm Reich podrazumijeva pod karakterom naviknute načine
odnošenja organizma prema unutra šnjem i vanjskom svijetu. To je tipičan
način na koji osoba opaža i doživljava unutarnju i vanjsku stvarnost, načina
na koji reagira na nju, na koji se brani od te stvarnosti, izlazi na kraj s
problemim života ...

Karakter se stječe u tijeku socijalizacije, pa se slobodno može reći da je u najvećoj

mjeri plod odgoja i učenja.
Odnos prema drugim
Odnos prema samome sebi čovjek
ljudima izražava se Odnos prema radu očituje se,
izražava samopouzdanjem, odnosno
određenim crtama karaktera među ostalim, marljivošću i
njegovom suprotnosti koju nazivamo
koje poznajemo kao njezinom suprotnošću, tj.
nesigurnost. Nadalje, jako je važna
iskrenost, agresivnost, lijenošću, upornošću, odnosno
crta karaktera samokritičnost koja se
egoizam, odnosno sebičnost, kolebljivošću, odgovornošću,
izražava kod vrednovanja vlastitih
ili pak altruizam, odnosno odnosno neodgovornošću.
postupaka, nasuprot nekritičnosti.
nesebičnost, ili obzirnost.
Kao i kod ostalih crta ličnosti, tako ni ovdje nije primjeren crno-bijeli svijet.
Nemoguće je pronaći čovjeka koji bi uvijek bio iskren, marljiv itd. Čovjekovo
ponašanje dinamički varira izražavajući se brojnim nijansama, jedanput bliže nekom
od ekstrema, a drugi put dalje od njega.
Ličnost, bez obzira na to kako je strukturirana, tj. u kakvom su odnosu i kako
izražene pojedine njezine osobine, nije jednom zauvijek određena. Ovisna o stalnoj
interakciji sa svojom okolinom, ličnost se dinamički mijenja u nastojanju da se što
bolje prilagodi promjenjivim okolnostima u kojima djeluje. Problemi prilagođavanja
ličnosti proistječu već iz jednostavne činjenice što u svakodnevnom životu čovjek
gotovo nijednu svoju potrebu ne zadovoljava, a da pri tome ne mora svladavati i
određene prepreke. Svladavajući te zapreke, čovjek strukturira i razvija svoju
ličnost.

OSOBNOST ODREĐUJE

NAČIN PONAŠANJA

NAČIN OSJEĆANJA
doživljavanja

NAČIN RAZMIŠLJANJA