Anda di halaman 1dari 2

ASPAZIJA I PERIKLE

Zlatno doba antičke Atine nije pozlatilo i Atinjanke, koje su najveći deo života provodile
zatvorene u kući. Strankinje su bile dvostruko pogođene, polom i kastinskom pripadnošću.
Jedna od njih, Aspazija, pridošlica iz Mileta, pokušala je da prevaziđe svoj položaj vezom s
vodećim atinskim državnikom, Periklom. U Atinu je stigla pošto su se grčko-persijski ratovi
okončali, a primirjem iz 451. obustavljena neprijateljstva između grčkih državica. Došla je s
rođacima, koji su zbog nepoznatih okolnosti bili prisiljeni da napuste Malu Aziju. Uprkos
aristokratskom poreklu porodice i dobrim vezama, pošto nije imala novca, bila je prinuđena
da traži zaposlenje.
Nažalost, njen dolazak u Atinu podudario se s talasom poratne imigracije, što je Perikla
navelo da uvede drakonske mere kako bi osigurao društvenu nadmoć atinskog građanstva.
Ograničio je to pravo samo na Atinjane s oba roditelja starosedoca i drastično ograničio prava
strancima. Svako ko je uhvaćen kako se pretvara da je atinski građanin mogao je da bude
bačen u roblje. Zato se Aspazija nikad se nije mogla udati za Atinjanina niti uživati čak i
bedna prava Atinjanki. Za razliku od svoje braće, Atinjanke nisu bile potencijalni ratnici, te su
ženske bebe često ostavljane u brdima da ih rastrgnu divlje zveri. One kojima je dopušteno da
prežive bile su rđavo školovane, držane zatvorene u kući i podučavane samo domaćičkim
veštinama. U periodu seksualnog sazrevanja, obično oko 14. godine, roditelji bi ih udali za
mnogo starije muškarce koji su ispunili vojne obaveze i najzad su mogli da se žene.
Bračni život nije oslobađao Atinjanke u njihovim novim domovima. Grčke kuće, uopšte,
odražavale su superioran mačo status muškaraca. Bile su male, jer su muškarci uglavnom
dane provodili na drugima mestima, s drugim muškarcima. Trpezarija je bila najveća i
najbolje opremljena prostorija, gde su muškarci primali goste. Ali iz svečanih prilika su
isključivali supruge, ćerke i majke, jer su često pozivali hetere (vrhunske kurtizane), a
siromašniji prostitutke, da ih zabavljaju. Atinjanke su se mogle razvesti samo uz muževljev
pristanak. U društvu koje je slavilo poslušne matrone, najviše čemu je žena mogla težiti bio je
dobar ugled. Aspazija je, pak, bila ne samo lepa već i neobično inteligentna, i, za razliku od
većine Atinjanki, stekla je obrazovanje, iako nikad nije otkrila kako. Počela je da predaje
retoriku i filozofiju, ubrzo stekavši takav ugled da je Sokrat tvrdio kako mu je ona bila učitelj.
Aspazija se verovatno prvobitno izdržavala pristupivši velom magle obavijenom svetu hetera,
strankinja koje su trgovale seksom i društvom u zamenu za vredne darove i novac.
Za razliku od prostitutki (i većine supruga), hetere su bile školovane i otmene. Na vazama su
prikazane kao vitke žene s malim grudima, raskošno odevene, čime su se uočljivo razlikovale
od punačkih, jednostavno obučenih grčkih matrona. Imala je oko 25 godina kad je upoznala
Perikla i pobudila strasnu ljubav koja je trajala do njegove smrti. Ali zakoni o pravu
građanstva, koje je sam Perikle uveo, osudili su je da živi kao samo njegova konkubina. Pošto
bez nje nije mogao da živi, preselio ju je u svoju kuću. Kad mu je rodila malog Perikla, status
vanbračnog deteta i položaj stranca nisu mučili oca, koji je već imao dva zakonita sina.
Perikle nije bio jedini obožavalac Aspazijine magnetske intelektualne i erotske privlačnosti.
Kad je ustanovila svoj salon, vodeći umni ljudi Atine, naučnici i državnici, okupljali su se u
njemu da raspravljaju o politici i filozofiji. Aspazija svoje analize nije ograničavala na
državna pitanja. Strogo sokratovsko rasuđivanje primenjivala je na pitanje bračnih odnosa,
smatrajući da, kako bi se zadovoljila žudnja za odličnim partnerom, i sami morate biti najbolji
partner. Iako muškarci i žene uzajamnu privrženost izražavaju erotizmom, ključni elemenat
privlačnosti je put vrlina. Perikle je veći deo vremena provodio kod kuće da bi bio s
Aspazijom, ali je predano radio na državnim poslovima i obnovi hramova, razorenih u grčko-
persijskim ratovima. Atinjani su većinom podržavali Periklovu javnu politiku, ali ne i njegov
privatni život. Optuživali su ga da je suprugu izbacio iz kuće da bi doveo Aspaziju, mada se
on razveo desetak godina pre no što je nju upoznao. Gunđali su i da, kao drugi muškarci,
svoju konkubinu treba da drži podalje od javnosti, ali taj je savet Perikle prenebregao.
Aspaziju su bez milosti klevetali po gradskim trgovima i u političkim okršajima.
Komediografi su sami sebe nadmašivali sastavljajući skaradne replike i poredili je s
Targelijom, moćnom Jonjankom, kurtizanom i suprugom (imala je 14 muževa!), koja je svoj
ogromni uticaj koristila da pomaže neprijatelju u grčko-persijkim ratovima.
Kad se važan grad-država Samos 440. g p.n.e. pobunio protiv Atine, verbalni napadi na
Aspaziju postali su još žešći. Premda je Perikle ugušio pobunu, pakosni protivnici su ga
optuživali da ga je Aspazija, zbog svog miletskog porekla, ubedila da povede rat protiv
Samosa.

Anda mungkin juga menyukai