Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu

Odsjek za kroatologiju

Praktične vježbe predmetne metodike (kroatologija)

Prikaz udžbenika iz književnosti – Čitanka i Književni vremeplov

Studentica: Endrina Hrenić

Nositelj: prof. dr. sc. Marko Pranjić

Izvođač: Marko Kardum, dr. sc.

Datum: 8. siječnja 2019.

Sadržaj

1. Uvod .................................................................................................................................... 3

2. Udžbenik ............................................................................................................................. 4

3. Udžbenici za nastavu književnosti (čitanke) ....................................................................... 5

3.1. Književni vremeplov .................................................................................................... 5

3.2. Čitanka......................................................................................................................... 6
4. Zaključak ............................................................................................................................. 9

5. Literatura ........................................................................................................................... 10
 1. Uvod

Cilj je ovoga rada dati kratki prikaz i osvrt na udžbenike iz književnosti. Budući da se
udžbenici smatraju primarnim izvorom znanja u školama, a čitanke se na nastavi književnosti
svakodnevno koriste, odlučila sam prikazati čitanku Književni vremeplov koja se koristi u
gimnazijskim programima te Čitanku koja se koristi u četverogodišnjim strukovnim školama.

U prvome ću dijelu rada dati definiciju udžbenika, spomenut ću kojim je propisima

udžbenik reguliran te s kakvim zakonitostima udžbenik mora biti određen.

U drugome ću dijelu rada prikazati dva udžbenika iz književnosti, prvi će biti

udžbenik za književnost, tj. čitanka Književni vremeplov koja se koristi u gimnazijskom
programu, dok će drugi biti Čitanka koja se koristi u četverogodišnjim strukovnim školama.
Istaknut ću ono što sam zamijetila, tj. neke pozitivne i negativne strane tih udžbenika.

U završnome dijelu rada donijet ću kratki zaključak te vlastito mišljenje.

3
 2. Udžbenik

Udžbenik kao jedan od izvora znanja predstavlja bitnu komponentu nastavnog procesa te
cjelokupnog obrazovanja. Stoga je uporaba udžbenika u obrazovnom sustavu određena
posebnim zakonima. U Hrvatskoj je Zakon o udžbenicima donijet dvaput, 2001. i 2006.
godine. Uz Zakon udžbenik je reguliran i posebnim provedbenim propisom koji se naziva
Udžbenički standard.

U članku 2, Zakona o udžbenicima za osnovnu i srednju školu, udžbenik se određuje

kao „osnovno nastavno sredstvo i izvor znanja za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ciljeva
utvrđenih planom i programom ili eksperimentalnim planom i programom osnovne odnosno
srednje škole, koji je usklađen s udžbeničkim standardom i kulturološki je prilagođen
hrvatskoj nacionalnoj baštini i tradiciji” ( Zakon o udžbenicima za osnovnu i srednju školu,
Narodne novine, br. 36/2006., članak 2.).

Nastavnici Hrvatskog jezika imaju mogućnost birati udžbenike za nastavu

književnosti. U članku 7 ovog Zakona određen je i postupak odobravanja udžbenika koji je s
metodičkog gledišta značajan po sastavu stručnog povjerenstva koje odobrava udžbenik. To
stručno povjerenstvo trebaju činiti: „znanstvenik, odnosno stručnjak za nastavni predmet ili
područje za koje je udžbenik namijenjen; metodičar za nastavni predmet ili nastavno
područje; tri stručnjaka praktičara iz nastavnog predmeta u odgovarajućoj školi, s najmanje
pet godina iskustva u praksi” (Zakon o udžbenicima za osnovnu i srednju školu, Narodne
novine, br. 36/2006., članak 7.).

Koliko je udžbenik važno pomagalo u djetetovu razvoju govori Malić (1986: 7) u

svojoj knjizi Koncepcija suvremenog udžbenika „udžbenik postaje oruđe njegova duhovnog
razvoja, sredstvo njegova intelektualnog rasta, osposobljavajući ga za samostalan i trajan
intelektualni rad.” Zbog toga se didaktičko oblikovanje udžbenika smatra temeljnom
odrednicom udžbenika. Ta odrednica najviše ga razlikuje od svih ostalih knjiga s kojima se
učenik susreće u svojem školovanju i u osnovnoj i u srednjoj školi. Ostale knjige ne moraju
voditi računa o didaktičkim zakonitostima (dobi učenika, posebnosti odgojno-obrazovnog
procesa, specifičnosti nastavnog predmeta). Zbog uzimanja u obzir specifičnosti nastavnog
predmeta/područja, svaki je udžbenik specifičan – izbor sadržaja, način oblikovanja tog
sadržaja, grafičko/likovno/tehničko oblikovanje (Malić, 1986: 9).

4
 Prema Žužulu (2002: 24) udžbenik je rezultat nastavnog plana i programa, odnosno
”okvir” nastavnog plana i programa jest sadržajni orijentir za stvaratelje udžbenika. Udžbenik
biva podređen svrsi, ciljevima i zadaćama nastavnog plana i programa. Zbog toga je prema
Žužulu verifikacija valjanosti udžbenika zapravo monopolizirana jer je monopoliziran i sam
nastavni plan i program. Nastavni plan i program određen je od strane države, ali u formi
”okvirnog” propisa u kojem se predlažu ”poželjni” sadržaji. Tako da nastavni plan i program i
udžbenici tvore uzročno-posljedičnu vezu u kojoj kada nastavni plan evaluira, onda evaluira i
udžbenik.

Iako je udžbenik glavni, obvezatni, propisani školski izvor znanja, on nikako ne smije
biti i jedini izvor znanja. Vrijednost udžbenika raste ovisno o tomu koliko i kako upućuje
učenike na druge izvore znanja i informacija. Udžbenik donosi informacije o drugim
knjigama, a nikada ne donosi sebe kao jedino sredstvo nastavnog procesa za stjecanje znanja.
Može se reći da je udžbenik „vodič do ostalih knjiga.” (Malić, 1986:9)

3. Udžbenici za nastavu književnosti (čitanke)

Rosandić (2005:161) u Metodici književnog odgoja ovu vrstu udžbenika naziva

čitanka/udžbenik. Čitanka/udžbenik za nastavu književnosti temeljna je školska knjiga
namijenjena književnom odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Takva vrsta
udžbenika sadrži izbor književnoumjetničkih tekstova koji su odabrani prema estetskim i
pedagoško-psihološkim kriterijima. Čitanke za osnovnu školu ujedno su i posebne vrste dječje
knjige koje svojim sadržajem i likovno-grafičkim izgledom udovoljavaju recepcijskim
mogućnostima učenika. U srednjoškolskim čitankama osim književnoumjetničkih tekstova,
nalaze se i prikazi književnoteorijskog i književnopovijesnog karaktera. Kao i za ostale
udžbenike, sadržaj čitanki određen je nastavnim planom i programom, a taj sadržaj u čitanke
se prenosi prema zahtjevima didaktičke struke. Teorija didaktičkog prijenosa predstavlja
određena načela prema kojima se ti sadržaji unose u čitanke: načelo primjerenosti doživljajno-
spoznajnim mogućnostima učenika određene dobi; načelo odgojnosti; načelo obrazovne
opravdanosti; načelo didaktičko-metodičke oblikovanosti (2005: 161).

3.1. Književni vremeplov

U gimnazijama i smjerovima s gimnazijskim programom koristi se čitanke pod nazivom
Književni vremeplov 1/2/3/4. Cijeli komplet ovih čitanki koncipiran je na jednak način, no
kao predložak za ovaj seminar, koristila sam, te sam veći dio pozornosti zadržala na
5
Književnome vremeplovu 1 iz 2011 godine, autorice Dragice Dujmović Markusi.
Organizacijska struktura tih čitanki određena je nastavnim planom i programom. Nakon
uvodnog poglavlja s općeteorijskim književnim sadržajem slijedi kronološki pregled hrvatske
i svjetske književnosti od srednjeg vijeka do suvremenosti. Ove čitanke nakon književno-
teorijskih pregleda donose učenicima književna razdoblja (antička književnost,
srednjovjekovna književnost, humanizam, renesansa itd.). Prije svake takve cjeline donosi se
uvod u kojem se govori o glavnim temama cjeline. Ti uvodi na pojedinim mjestima
sadržavaju i citate iz književnih djela, antologije lirske poezije tog razdoblja i slično. Stranice
su ovih čitanki potpuno popunjene te se na marginama nalazi mnoštvo dodatnih informacija i
objašnjenja. Sadržaj na stranicama organiziran je redom - naslov, uvod u odlomak, odlomak,
pitanja za analizu te su istaknuti i definirani najbitniji pojmovi. Osim toga na stranicama se
nalazi vrlo koristan odjeljak pod nazivom književnost ‒ jezik – jezično izražavanje. U tim
odjeljcima, predlaže se projekt, zadatak ili istraživanje za učenike koji žele nadopuniti svoje
znanje.

Čitanke sadržavaju odjeljke za učenike koji žele proširiti znanje, a u tim odjeljcima
sadržavaju dodatne informacije o književniku ili o njegovim djelima. Poslije svake cjeline
nalazi se sinteza koja je po mome mišljenju prenatrpana tekstom te je nepregledna, a često je
prožeta i na nekoliko strana te samim time ne ispunjava svoju zadaću, a to je da učenik može
ponoviti naučeno. Ono pozitivno što bih istakla u ovoj čitanci jest Podsjetnik koji je sažeti,
tablični prikaz najbitnijih književnika i djela poredanih kronološkim redom.

Čitanke sadržavaju motivacijska pitanja, reprezentativni odlomak i istaknute ključne

pojmove s definicijama. Svim time ispunjavaju se uvjeti edukativnosti ovih čitanki, ali mana
im je što su stranice prenatrpane tekstom te je teško izvući ono bitno.

3.2. Čitanka
Nastavne se jedinice u Čitanci za četverogodišnje strukovne škole sastoje od ovih dijelova:
naslov, bilješka o piscu, fotografija pisca, odlomak nakon kojeg slijede pitanja u više grupa.
Pitanja su organizirana tako da na početku učenika vode kroz analizu djela nakon toga slijedi
pojašnjavanje i analiza određenih karakteristika specifičnih za to djelo ili razdoblje.

U odjeljku Istraži nalaze se dodatni zadatci vezani za dublju analizu samog djela,
odnosno odlomka iz određenog djela. I ova čitanka donosi kronološki pregled hrvatske i

6
svjetske književnosti. U pojedinim se nastavnim jedinicama mogu pronaći zadatci pod
naslovom Kreativna igra u kojima se od učenika traži kreativnost prilikom ispunjavanja
zadatka. Osim kreativnih zadataka učenici se mogu koristiti i sintezom koja pomaže u
ponavljanju književnika i njihova djela, ali i najvažnijih karakteristika i razdoblja nabrojanih
djela. Ova je sinteza mnogo bolje organizirana nego u čitankama za gimnazijski program jer
su korišteni tablični prikazi, podatci su prikazani u grozdovima i umnim mapama. Također,
Čitanka sadrži nove pojmove s definicijom koja je istaknuta nakon analize, sadrži nepoznate
riječi i objašnjenja na marginama. Sve to pridonosi dobrom metodičkom oblikovanju. Kao
manu u ovoj Čitanci istaknula bih predugačke ulomke. Pojedini su ulomci prožeti na nekoliko
strana pa ne znam kako je zamišljeno da s učenicima pročitamo te ulomke, a da nam ostane
vremena za analizu i interpretaciju.

Književnoumjetnički sloj udžbenika ostvaren je jer su djela, tj. odlomci i pjesnički

tekstovi sadržani u čitankama, ali je njihova prilagodba potrebama nastavnog sata upitna jer
osim načela estetske reprezentativnosti odlomka i žanrovskog kriterija, prilikom izbora
odlomka mora se voditi računa i o edukativnoj primjeni svakog uvrštenog djela (Bežen,
2002:62), a navedeno nije u potpunosti ostvareno. Također edukativna je primjena
korištenjem dugačkih odlomaka zakinuta jer se zbog dužine odlomaka troši previše vremena
na čitanje i ostaje ga premalo za analizu, usvajanje novih pojmova i karakteristika, odnosno
ne mogu se na kvalitetan način ispuniti zadani ciljevi i zadatci određene nastavne jedinice
(2002: 63). Unatoč ovoj mani Čitanka je dobro metodički i didaktički oblikovana. Čitanke za
srednju školu donose kronološki pregled književnosti paralelno s književnom teorijom
slijedeći odrednice nastavnih planova i programa za srednje škole. Nastavni planovi i
programi bitni su i za određivanje količine sadržaja zbog različitih satnica unutar različitih
smjerova i škola. Osim zadovoljavanja ustaljenih zahtjeva pri stvaranju udžbenika (metodičko
oblikovanje, slojevitost, edukativnost) čitanke za srednje škole moraju biti primjerene
određenom smjeru u određenoj srednjoj školi (2002: 63).

Književni vremeplov, koji se dugi niz godina koristi u nastavi književnosti u

gimnazijskim smjerovima, donosi mnoštvo sadržaja. Stranice su prenatrpane sadržajem te su
zbog toga bitne informacije učenicima teško vidljive. Svrha svih tih podataka ne može doći do
izražaja jer su stranice nepregledne. Kako bi organizacija bitnih podataka bila preglednija
trebalo bi smanjiti količinu podataka. Čitanke za četverogodišnje strukovne škole imaju
nedostatak u obliku neprimjerene dužine odlomaka.

7
 A pozitivna je stvar u Čitanci za četverogodišnje strukovne škole Sinteza koja
preglednošću ispunjava svoju svrhu, dok su Sinteze u Književnome vremeplovu preopširne.
Sinteze s nepreglednim neprimjereno dugačkim proznim tekstom nisu svrhovite jer bi sinteza
trebala služiti ponavljanju naučenog, a čitajući preopširne sinteze teško se skoncentrirati na
ono bitno.

8
 4. Zaključak

Udžbenik kao osnovno sredstvo koje se koristi u poučavanju mora biti usklađeno s
Udžbeničkim standardom. Udžbenik služi učenicima kao jedan od izvora znanja za
ostvarivanje odgojno-obrazovnih ciljeva utvrđenih nacionalnim i predmetnim kurikulumom.
Nastavnik sam izabire koji će udžbenik koristiti te samim time bira najbolji prvotni i obvezni
izvor znanja te pridonosi kvaliteti nastavnoga sata. Udžbenik za književnost trebao bi
učenicima približiti književnu ostavštinu vrsnih autora i trebao bi učenike zainteresirati za
nastavno gradivo budući da mu je to najdostupniji izvor znanja s kojim se svakodnevno
susreće tijekom svog obrazovanja.

Listajući ova dva udžbenika za književnost primijetila sam nekoliko nedostataka. Kao
jedan od glavnih nedostataka istaknula bih prenapučenost stranica mnoštvom informacija.
Kako je sam predmet dosta složen i razgranat, promijene bi se prvo trebale unijeti u
nastavnim planovima i programima za srednju školu kako bi se onda mogle očekivati
promijene u čitankama. Unatoč tim nedostacima, udžbenici su dobro metodički i didaktički
oblikovani te u većoj mjeri ispunjavaju svoju svrhu i dobri su izvori znanja.

9
5. Literatura

1. Bežen, Ante 2002. Udžbenik književnosti kao književnoznanstveno, metodičko i

društveno pitanje. Napredak. God 143-2002. br. 1. siječanj – ožuja
2. Dujmović Markusi, Dragica. 2011. Književni vremeplov 1, čitanka za prvi razred
gimnazije, Profil, Zagreb
3. Horvatek Modrić, Davorka; Križan-Sirovica, Ruža; Čubrić, Marina. 2003. Čitanka 2,
za drugi razred četverogodišnje srednje strukovne škole, Školska knjiga, Zagreb
4. Malić, Josip. 1986. Koncepcija suvremenog udžbenika, Školska knjiga, Zagreb
5. Poljak, Vladimir. 1980. Didaktičko oblikovanje udžbenika i priručnika, Školska
knjiga, Zagreb
6. Rosandić, Dragutin. 2005. Metodika književnog odgoja, Školska knjiga, Zagreb
7. Žužul, Ante. 2004. Udžbenik i kurikulum. Udžbenik i virtualno okruženje (ur.
Halačev, Slavenka), Školska knjiga, Zagreb

10