SADRŽAJ
<s >
GOVOR PTICA SADRŽAJ
POGLAVLJE VII 53 Odgovor pupavca 77 Džebrail i nevjernik 124 Odgovor pupavca 151
Izgovor jarebice 53 Priča o šejh - San'anu i njegovoj Derviš koji je htio dobiti nešto Sultan koji je sazidao
Odgovor pupavca 54 ljubavi prema hriš ć anki 79 džabaluka 125 sjajnu palaču 152
Sulejmanov prsten 54 Začuđenost šejhovih sljedbenika Uzvišeni izgrdio Musaa a.s 126 Trgovac priredio zabavu 153
njegovim postupkom i povratal< u Griješnik koji je ušao u raj 127 Pauk 154
POGLAVLJE VIII 56 Mekku 93 Meleki su ljubomorni na čovjeka. 129 Derviš pustinjak i lutalica 156
Izgovor Hume 56 Nagledati se svijeta 156
Odgovor pupavca 57 POGLAVLJE XV 103 POGLAVLJE XX 131 Alegorija 157
Mahmud i derviš 57 Ptice kre ću na put, odabiraju Prigovor neodlu čne ptice 131
vodiča 103 Odgovor pupavca 131 POGLAVLJE XXV 158
POGLAVLJE IX 59 Ptice se plaše beskrajne praznine Priča o Šibliju 132 Ptica koja ne može ostaviti
Izgovor jastreba 59 puta 104 Dva derviša na sudu 133 Voljenog 158
Odgovor pupavca 60 Priča o Bajezidu Bistamiju 105 Siromah se zaljubio u sultana 134 Odgovor pupavca 159
Sultan i njegov rob 60 Trgovac koji je prodao omiljenu
POGLAVLJE XVI 107 POGLAVLJE XXI 136 robinju 160
POGLAVLJE X 62 Ptice mole pupavca da im otkloni Ptica koja se požalila na svoj nefs. 136 Priča o Šibliju 161
Izgovor ždrala 62 sumnje 107 Odgovor pupavca 136 Sultan i lovački pas 162
Odgovor pupavca 62 Savjet i utjeha pupavca 108 Grobar 137 Smrt Haladžova 163
Derviš i more 63 Priča o Abbasi 138 Šejh Džunejd i šehadet
POGLAVLJE XVII 109 Sultan pita derviša 139 njegova sina 164
POGLAVLJE XI 65 Pupavac govori Dvije lisice 140
Izgovor sove 65 o Sulejmanu, a.s. 109 POGLAVLJE XXVI 165
Odgovor pupavca 65 Priča o sultanu Mahmudu i dječaku POGLAVLJE XXII 141 Ptica koja se plaši smrti 165
Škrtac koji se pretvorio u miša 66 ribolovcu 110 Ptica koja se žalila na ponos 141 Odgovor pupavca 165
Ubica koji je ušao u raj 112 Odgovor pupavca 141 Feniks 166
POGLAVLJE XII 67 Priča o sultanu Mahmudu Prigovor mladi ća na šejtana 142 Ožalošćeni sin 168
Izgovor vrapca 67 drvosje ć'i 113 Malik Dinar 142 Svirač naja na samrti 168
Odgovor pupavca 68 Bogati hodža i derviš 144 Isa i stari krčag 169
Jakubov san 68 POGLAVLJE XVIII 116 Pokajanje na samrti 145 Sokratova smrt 171
Prigovor ptice kukavice 116
POGLAVLJE XIII 70 Odgovor pupavca 116 POGLAVLJE XXIII 146 POGLAVLJE XXVII 172
Prigovori ostalih ptica 70 Šejh Harekani u Nišaburu 118 Ptica zaljubljena u zlato 146 Ptica koja se žalila na lošu sre ću... 172
Odgovor pupavca 71 Priča o nagom divaniji 120 Odgovor pupavca 146 Odgovor pupavca 173
Vladar i ogledala 72 Priča o Rabiji 121 Mladi murid šejh 148 Čovjek koji nije htio piti šerbe 173
Priča o Zulkarnejnu 74 Divanija u nevolji 122 Rabija i dva zrna srebra 149 Zahvalni rob 174
Priča o sultanu Mahmudu i patnjama Pustinjak koga je op ćinila ptičja Priča o jednom sufiji 175
Ajaza 75 POGLAVLJE XIX 123 pjesma 150 Starica i šejh Ebu Said 175
Grješna ptica se žali pupavcu 123 Šejh Džunejd o sre ći i radosti 176
POGLAVLJE XIV 77 Odgovor pupavca 123 POGLAVLJE XXIV 151 Šišmiš u potrazi za suncem 177
Ptice dalje pitaju o putu 77 Beskrajna milost Allahova 124 Hvalisava ptica 151
POGLAVLJE XXVIII 179 POGLAVLJE XXXII 202 Dvije pijandure 227 Čovjek koji se okamenio u Kini.... 250
Ptica koja je prihvatila Ptica koja je pitala o odvažnosti 202 Mladić koji je vidio falinku u oku Priča o šejhu Ebu Said Mehneu.... 251
pupavca za vo đu 179 Odgovor pupavca 202 voljene 227 Sultan Mahmud i čistač ulica 252
Odgovor pupavca 179 Derviš koji je zavidio Amidovim Žandar i pijanica 228 Rabija i hodža 253
Sultan koji se zaustavio robovima 203
ispred kapije zatvora 180 Neka luda traži sklonište 204 POGLAVLJE XXXVI 229 POGLAVLJE XXXIX 254
Ukkafov potomak usnio Siromah, bogataš i magarac 205 Ptica koja nije znala šta da traži od Druga dolina — dolina ljubavi 254
Tirmiziju i Bajezida 182 Suša u Egiptu 206 Simurga 229 Zaljubljeni hodža 256
Smrt šejha Harakanija 183 Derviš prevaren gradom 206 Odgovor pupavca 229 Lejla i Medžnun 257
Rob i odora časti 183 Al-Vasiti i jevrejsko groblje 207 Molitva Ebu Ali Rudbara 230 Fukara se zaljubila u sultana 258
Uzvišeni Gospodar Arapin u Perziji 261
POGLAVLJE XXIX 185 POGLAVLJE XXXIII 209 govori Davudu 231 Mladić koji je želio da ubije
Ptica koja je pitala o čistoći 185 Ptica koja je tvrdila da živi Mahmud i Ajaz 232 voljenu 262
Odgovor pupavca 185 samo za Simurga 209 Rabijina molitva 233 Ibrahim a.s. i melek smrti 263
Priča 186 Odgovor pupavca 210 Uzvišeni Allah govori Davudu 234
Šejh Harakani i patlidžan 187 Snoviđenje Bajezida 210 Sultan Mahmud u Sumenatu 234 POGLAVLJE XL 265
Zun-Nun u pustinji 188 Zaljubljeni derviš 211 Mahmudova pobjeda Treća dolina — dolina spoznaje,
Sultan Mahmud u hamamu 212 nad indijskom vojskom 236 razumijevanja tajni 265
POGLAVLJE XXX 190 Dvije vodonoše 214 Usnuli ašik 267
Ptica koja gori od čežnje POGLAVLJE XXXVII 238 Zaljubljeni stražar 268
za istinom 190 POGLAVLJE XXXIV 216 Ptica pita kakav dar da odnese Abbaseh i učenjak 268
Odgovor pupavca 190 Ptica koja je zadovoljna svojim Simurgu 238 Sultan Mahmud i derviš 269
Starica koja je htjela stanjem 216 Odgovor pupavca 238
kupiti Jusufa 191 Odgovor pupavca 216 Jusuf i Zulejha 239 POGLAVLJE XLI 271
Siromaštvo Ibrahima Šejh Ebu Bekr iz Nišabura 218 Ašici na dženazi 240 Četvrta dolina — dolina
Edhema 192 Šejtanova tajna 219 Odani rob 240 nevezanosti i smiraja 271
Šejh Ahmed Gauri i princ Priča 219 Šejh Ebu Ali Tusi 241 Mladić koji je upao u rupu 273
Sandžar 193 Priča o šejhu i psu 220 Zahtjev upućen Još jedna priča o Jusufu
Svijet u očima lude 194 Pustinjak zaljubljen u svoju Muhammedu a.s. 242 Hamedaniju 274
bradu 221 Znaci zodijaka iscrtani na pijesku 275
POGLAVLJE XXXI 195 Dugobradi koji se utopio 222 POGLAVLJE XXXVIII 244 Spoznaja ojađenog derviša 276
Ptica koja je pitala o pravdi Derviš koji pere svoju odje ču 223 Ptice pitaju o dužini putovanja 244 Muha u košnici 277
i odanosti 195 Odgovor pupavca 244 Derviš koji se zaljubio
Odgovor pupavca 195 POGLAVLJE XXXV 224 Pojašnjenje sedam dolina puta 244 u kćer trgovca psima 278
Ahmed Hanbel i siromah 196 Ptica koja je tražila pomo č Prva dolina — dolina traganja 245 Jadikovka Attara 279
Indijski radža 196 i savjet 224 Stvaranje Adema a.s. i odbijanje Šejh grdi murida 279
Nevjerni musliman pošteni Odgovor pupavca 224 šejtana da mu u čini sedždu 246
nevjernik 198 Derviš u planini 225 Šibli na samrti 248 POGLAVLJE XLII 280
Jusuf i njegova bra ća 200 Ašik koji je plakao na samrti 225 Medžnun 249 Peta dolina — dolina jedinstva 280
Smireni sufija 226 Jusuf Hamedani 249 Svijet je izgračka od voska 281
(8> (9>
GOVOR PTICA
Šejh Ebu Ali i stara žena 281 Sufija koji je mislio da je napustio
Molitva Lukmana Serhasije 283 svijet 301
Zaljubljeni mladi ć spašava svoju Derviš koji se zaljubio u princa 302
voljenu 284 Pitanje murida šejhu 308
Još jedna pri ča o Mahmudu
i Ajazu 284 POGLAVLJE XLV 310
Putovanje 310
POGLAVLJE XLIII 287 Ptice koje stigoše na kraj puta 311
Šesta dolina — dolina Glasnik tjera ptice ispred
začuđenosti 287 Simurgovih vrata 313 RIJEČ IZDAVAČA
Princeza zaljubljena u Priča 314
svog roba 288 Jusufova brača čitaju o
Sufija i ozlojađena majka 293 vlastitoj izdaji 315
Čovjek koji je izgubio klju č
Starost šejha Nasrabada
Murid sanja svoga šejha
POGLAVLJE XLIV
294
295
296
297
Ptice otkrivaju Simurga
Haladžev pepeo
Sultan koji je voljenog
osudio na smrt
316
318
320
SN,
EJH FERIDUDDIN ATTAR NIšABURI predstavlja istinskog
velikana književnosti i mudrosti islamskog svijeta, kao i
sveopšte povijesti ljudske kulture. Na ovim prostorima At-
Sedma dolina — dolina ZAKLJUČNI GOVOR
siromaštva i iščeznuća 297 ŠEJHA ATTARA 330 taru se poklanjala izvjesna pažnja, pa tako u prijevodu na bosan-
Govor ašika 298 ski jezik imamo njegovo čuveno djelo Pend-nama (Knjiga savjeta
Savjet Nasiruddina 299 RJEČNIK MANJE POZNATIH i uputa). Knjiga Mantiq al-tayr je najpoznatije djelo ovog pje-
Crni leptiri i plamen svije će 300 RIJEČI 332 snika i mudraca u kojem na veoma dopadljiv i alegori čan način
izlaže etič ke, vjerske i socijalne vrijednosti. S obzirom na njegovu
veličinu i znač aj, Attara ne možemo obujmiti tek jednom naci-
jom ili narodom, ve ć sam Attar i velikani poput njega pripadaju
cijelokupnoj islamskoj, pa i ljudskoj civilizacijskoj tradiciji. Upra-
vo zbog toga, njegova djela su prevo đena na različite jezike i svaki
narod, se sukladno svojim mogu ćnostima i potrebama, koristio
plodovima tog nepreglednog mora znanja. Uzimaju ći u obzir do-
bar prijem Attarovih djela i misli koje izlaže i na ovim prostorima,
Kulturni centar I.R.Iran u Sarajevu odlu čio je štampati bosanski
prijevod ove nadahnjuju će zbirke didaktične i gnosti čke poezije,
te istu predati svim poldonicima i ljubiteljima irfanske literature.
Nadamo se da će ovo djelo naći na prijem kod svih simpatizera,
istraživa ča i poštovalaca bogate baštine islamske kulture.
(n)
GOVOR PTICA
Abbas Ariazand
Konzul za kulturu i direktor UVOD
Kulturnog centra I.R.Iran u BiH
(1 2) <1 3)
GOVOR PTICA UVOD
Osobenost ove knjige je u tome što su najdublje istine i mu- Pupavac majstorski odgovara na sve njihove izgovore, potkre-
drosti stavljenje u kljunove ptica. Njena fabula je u sljede ćem: pljujući svoje odgovore raznim pričama koje je Šejh Attar poku-
Ptice su se sakupile nastoje ći da nađu sebi vladara. Budu ći da:" pio na svojim mnogogodišnjim putovanjima.
Bez vladara nema reda i svim narodima svijeta neki vladar treba:' Nakon svih tih turbulencija, nijekanja, i ubje đivanja snagom
Dakle, na tom skupu se pojavljuju sve ptice, a njihov predvodnik spoznaje i vjere, ptice kona čno krenu na to putovanje. One stižu
je Pupavac Hudhud. Pored Pupavca tu se pojaviju i Zeba, Papa- pred sedam dolina Puta i tu se opet Pupavac pokazuje kao be-
gaj, Jarebica, Soko, Prepelica, Slavuj, Paun, Fazan, Golub, Grlica, sprekoran vo đa i poznavalac Puta i vodi ih uspješno sve do sedme
Jastreb itd. doline, doline duhovnog siromaštva, nestajanja fena-fi-Allah.
Nakon što su se ptice sakupile, Pupavac otvara skup govo- Uistinu, u ovoj knjizi se može pronaći sve što je potrebno du-
rom o Simurgu Uzvišenom Gospodaru ptica koji živi negdje hovnom putniku, bar što se ti če samog Puta. Me đutim, ne smi-
iza Kafskih planina. Dakle, on govori pticama o neophodnosti jemo zaboraviti da ona, sama po sebi, ne može biti vodi č, niti se
da se traži vladar jer bez njega nema ni mira, ni pravde, ni istine može potpuno razumijeti bez u čitelja koji je prešao sve mekame
itd. Uglavnom, on govori o tome da je neophodno krenuti na Puta. Ona može poslužiti kao inspiracija i nadahnu će da se krene
put spoznaje jer život prolazi, a nama još uvijek ostaju skrive- na duhovni Put, te da se potraži čovjek koji nas može povesti i
na i temeljna pitanja kao što su: Ko smo mi? Odakle smo došli? pokazati nam tajne ovog Puta.
Kuda idemo? On nadahnuto govori o Simurgu, koji simbolizuje Na ovaj Put ka Sebi, Allah dž.š. upućuje koga ho će, mnoge su
Uzvišenog Allaha, on govori o Njegovoj ljepoti, mudrosti, mo ći, tajne u tom skrivene. Najljepši i najlakši Put, o kojem su mnogo
i da nema drugog smisla u ovome životu sem da se krene na taj govorili i pisali sufije, je Put koji se otvara u ljubavi izme đu uči-
Put, u potragu za Vje čnim Bićem koje je vrelo svih tajni, ljepote telja šejha, evlije, duhovno potpune osobe, i u čenika murida,
i smiraja. onog koji traži, koji čezne, koji je željan istine. Na takvu vezu
Nakon ovoga govora, sve ptice se, u trenuta čnom nadahnuću, ljubavi i povjerenja Allah dž.š. spušta svoju Milost i Blagoslov i
odlučuju da krenu na taj Put, što nam govori o tome da svaki otkriva im svoje tajne. Tako se završava ovaj kitab u kojem se
čovjek ponaosob, u svojim prsima, krije žudnju za istinom. Me- sultan i njegov rob povlače u tajne odaje i tamo, daleko od o čiju
clutim, odmah poslije toga, u skladu sa uprljanoku čistoćom neupućenih, dolaze do najuzvišenije suštine.
svoje duše, čovjek se ne odaziva odaziva na ovaj poziv koji stoji Ova knjiga je stoga prevazišla prostor i vrijeme u kojem je
kao otvorena kapija vje čnosti, od samoga praiskona. nastala jer govori o vje čnoj problematici ljudskoga života. Ona je
Dakle, ubrzo nakon što su ushi ćeno pristale na taj Put, ptice, svježa i aktuelna danas kao i prije hiljadu godina. Teško je opisati
jedna po jedna, iznalaze izgovore da odustanu od Puta. Ti izgo- nadahnuće i zanos koji je imanentan za svakog onoga koji uroni u
vori i sumnje traju od 3 do 39 poglavlja ove knjige. U tim pogla- njeno iš čitavanje, kažem iš čitavanje jer ni ova, kao ni mnoge dru-
vIjima su suptilno opisani svi stupnjevi Emare požudne duše, ge tesavvuvske knjige, ne mogu biti pro čitane. One se stalno čita-
od onih najgrubljih pa do najprefinjenijih i najlukavijih spletki ju i iščitavaju poput Uzvišenog Kur'ana koji je, u svakom smislu,
nefsi emare požudne, sebi čne, samožive, nesvjesne, duše u bez premca. Njihova specifi čnost je upravo u tome što nam one
neznanju. približavaju Kur'anske tajne, i na nama razurnljiviji na čin govore
o onome što je skriveno u Kurani Kerimu.
(14> (1 5>
GOVOR PTICA
Ahmed Ananda
<16> <17>
' GOVOR PTICA
UVOD
(19>
• •
Čak i postelju mora On u prašinu pretvara, kucajuć' svojoM glavom, kao čekićem, na vrata Njegova.
od morskog kamenja rubine, a od krvi mošus stvara! Allah je nebesa sačinio u pokretu,
Vrhove oštre, ponosite, podari planinama noć dan se neprestano smjenjuju.
da bdiju, poput oštre sablje, nad prostranim dolinama! Jednim dahom u ilova ču čovjeka je stvorio,
Ponekad On pregršt ruža vadi iz lica plamena, od malo vodene pare svijet je sazdao!
ponekad postavi mostove iznad vodenih nali čja! Ponekad On putniku daje psa za vodiča,
a ponekad nam i obična mačka o tajnama puta priča.
Svom neprijatelju si ćušnog komarca je poslao Psa je čovjekovim prijateljem u činio
te je ovaj od njegovog uboda četiristo godina patio! da bi i onaj lavljeg srca poniznost od njega zadobio.
mudrosti Svojoj paucima dade da pletu mreže tanahne, ,,,
i njima da najuzvišenije od svih ljudi zaštite! -
,- :•:
",:'-,
4,-;_.
Ponekad On i običnom štapu snagu Sulejmana podari,
Mravu je pojas stegao da jednoj dlaci a ponekad i običnog mrava darom govora obdard
a ipak u društvu mudrog Sulejmana on može da se di či! rl''-:'. štap lahko u otrovnicu pretvara,
Podari mu halje crne, halje Abasida, ‘,,,_ i tim istim štapom nevjernike potapa!
,.<„
ogrtač od brokata dostojnog pauna! >1, Zvijezde sjajne u ćvrsti On na nebesima,
,‘.-,'
.,':)
,.-:,
,,,,, i nakon što im svjetlost zgasne, tu još održava.
Primijetivši poderinu na serdž adi prirode, ;',.;._'4 Ponos Mjesecu, Sun čevom vatrom ukroti,
fr,
t4-1, u njoj on izgara, u njoj mora nestati!
podari joj dodir Božanstvene zakrpe!
Sablju nakapa bojom tulipana, lz stijene je kamilu izveo, zlatnom teletu glas podard
postelju lotosima od vodenih maglina sazda! zimu smjeg posrebri, ujesen pozlati!
Postelju zemlje krvlju natopi,
potom nje koralje rubine izvadi! Lišćem On trn sakrije, bojom krvi ga oblije!
Sunce danju, a obno ć Mjesec zemaljsku prašinu slavi; asminu darova četiri latice, a tulipanu crvene saruke!
svo kretanje njihovo je samo odraz ljubavi! Narcisovom čelu zlatnu krunu dade
Gospodar je svjetlost danu podario, te biserne kapi rose posu u njegovo svetište!
a noć tamnu u njeno crnilo obavio! Ll misli o Stvoritelju pamet stane, razum se gubi,
Papagaju zlatnu ogrlicu darovao, zbog Njega se nebo okre će, zbog Njega Zemlja drhti!
a pupavca vjesnikom puta u činio! Od ribljih leda pa sve do sjajnog Mjeseca
o Njegovom postojanju svjedo či svaka čestica!
Svod nebeski je kao ptica koja leti po emru Allaha Dubine zemaljske nebeske visine
••
. .
<21>
rz
^ GOVOR PTICA ^ GOVOR PTICA
cijelom svojom snagom Njemu se dive. Arš Njegov i svijet ovaj samo su hamajlije,
Vjetar, zemlju, vatru i krv On sa čini, znaj: Sve je u Njegovoj ruci, sve ima prividno postojanje.
u njima On tajne Svoje obznani. Sav svijet vidljivi i onaj svijet skriveni,
samo Njemu pripada, u Njemu se sve gubi!
Uz pomo ć malo vode ilova ču uobliči; Osim Njega - ništa nije, niko Ga ne vidi!
četrdeseto jutro udahnu joj dušu i tako ona oživi. Slijepe su o či, mada je svijet okupan sun čevom svjetlosti!
Potom mu podari razum da razlikuje stvari, Ako bi Mu ugledao i najmanji dio, pamet bi izgubio,
zatim znanje da bi znao rasudivati. a ako bi Ga potpuno vidio, sebe bi izgubio!
No, nakon što čovjek ove mo ći zadobi, Svi oni svjesni neznanja i nemo ći svoje
nemo ć svoju priznade i čudenje ga obavi. u poniznosti spram Njega ovako govore:
On u čudu, a tijelo mu zauzeto "O, Ti koji nisi viden, a ipak obznanjuješ Svoje postojanje,
onim što je beskorisno, prolazno i nestalno. samo Ti si postoje ći, nema ništa osim Tebe!"
I prijatelji i dušmani Njegovi na kraju moraju glave pogeti,
nemo ćni, u okovima kojim nas On u mudrosti svojoj zarobi. Duša je skrivena u tijelu, a Ti si u duši sakriven,
Mudrost Njegova beskrajno je za čudna, O, Sakriveni u sakrivenom, o, Dušo duše!
On nas okiva, a ipak stalno bdije nad nama. Ti si dalje od svega, svaka stvar se ogleda u Tebi,
a Ti, o, Neuporedivi, ogledaš se u svakoj stvari!
Planinama, kao čavlima, još od praiskona Zemlju pri čvrsti, I budući da je boravište Tvoje čuvarima okruženo,
i lice zemaljsko On umiva vodama mora. O, Najuzvišeniji, kako da Ti se primaknemo!?
Zemlju postavi na leda biku, bika na leda ribi, Ni razum ni um pristupa nemaju Tvojoj suštini,
a ribu ostavi u zraku, da u njemu lebdi! bit Tvoju ne poznaje niko, o, Sakriveni!
Ali, na čemu je zrak utemeljen ako ne na praznini;
dakle, sve ovo je ništa, ništa uistinu ne postoji! O, Ti što si riznica skrivena,
Divi se, onda, svemu što tvoj Gospodar daje ipak si se obznanio unutar insana!
mada On Sam tome važnost nikakvu ne pridaje. Ljudski duh je nemo ćan na tragu Tvoga postojanja,
i poslanici se gube u prašini puta Tvoga!
Onaj koji vidi da ne postoji ništa osim Njegove biti I mada je duši data mogućnost da Tvoje postojanje otkrije,
zna isto tako, da osim Njega ni čega nema niti može biti. da li ću ikada pronaći put do Tvoje suštine?
Njegov Arš je na vodi, a svijet na zraku po čiva, Zato što si Vje čan i Savršen u Svome postojanju,
no mani se ti i vode i zraka, znaj: Sve je u Allaha! trajno si Ti svijet cijeli izbezumio!
<22> (2 3>
GOVOR PTICA GOVOR PTICA
'h
(25>
.37P
GOVOR PTICA GOVOR PTICA
`79-
do Njega nema drugog puta osim Predanosti! objašnjenje.
Svaki čovjek, htio — ne htio, nema druge mogu ćnosti, Niko ga ne poznaje, niti je iko trag Njegov našao,
svako Uzvišenog Gospodara na kraju mora priznati! stoga iščezni pred Njime, u tome je savršenstvo.
Bića stvorena od atoma oba svijeta Izgubi se u Njemu da u tu tajnu pronikao;
nisu drugo do tvoja nagadanja. sve ostalo je magla, isprazno i suvišno.
h;
Sve što ti znaš bez Njega Od dvojnosti bjež udi u jedinstvo,
proizišlo je samo tvojih maštarija. imaj jedno srce, jednu kiblu, Lice jedno!
Riječi su nesavršene i ne mogu dose ći Njegove visine;
pa kako onda duša jadna do Njega da se vine? 0, neuki sine Bož anskog halife na zemlji, prvog čovjeka,
Razum ne može ni razmišljati o Njegovome zatu, nastoj da stekneš duhovno znanje svoga oca!
duša je tu neutješna, srce okupano svojom krvlju. Sva bi ća koja Gospodar stvori iz ničega
0, ti koji cijeniš istinu, u ovom ne traži nikakvu poredbu; iz zahvalnosti su Mu na sedždu padati morala!
biće Njegovo, kome ravnog nije, opovrgava to potpuno? Kada On, Veli čanstveni, stvori Adema,
Slava Njegova pokorila je i razum dušu, ispred njega ukloni zastor od hiljadu velova!
oboje su izgubljeni u teškom zaprepaš ćenju! Re če: "O, Ademe, budi more dobrote!
Pa ni vjerovjesnici poslanici nisu Ga mogli razumjeti Sva stvorenja Mi sedždu čine, neka je sad tebi učine!"
te su glava pognutih u prašinu, ponizno govorili:
"Nismo Te spoznali onako kako Ti dolikuje, Onaj koji to ne htjede u činiti od meleka bi unižen u šejtana;
nismo Te spoznali Onakvim kakav jesi!" tada bi proklet i btjahu mu uskraćene tajne znanja.
Lice njegovo pocrni te on re če Uzvišenom Gospodaru:
I ko sam ja, na kraju krajeva, "Ne napuštaj me, o, Ti koji posjeduješ svu slobodu!"
da laskam sebi da poznajem Njega? Re če On: "Prokletniče, znaj da je Adem moj poslanik i
Milošću Njegovom spoznaju ga oni koji to ne traže, gospodar prirode,
budući da samo On postoji, ljubav se samo Njemu daje. danas padaj pred njim ničice, a sutra dobru njegovom
More kipi neprestano Njega slave ći, nadaj se!"
ali ti to ne razumiješ te boraviš u stalnoj neizvjesnosti.
Onaj koji u ovom moru ne uspije prona ći suštinu Kada ruh bi spojen sa tijelom, on dio svega i tad ostade;
svoje bi će gubi i nalazi samo prazninu. dio postade, a cjelina ostade, tako divno čudo još niko ne
Ne govori ništa o tom Bi ću ako se samo ne pokaže; vidje!
mada je On iznad svih znakova, o Njemu ne postoji Mi ne znamo, nit' razumtjemo ni dio naše duše;
,
<26> < 27
GOVOR PTICA GOVOR PTICA
(29>
GOVOR PTICA -=- GOVOR PTICA
(30) <31>
`Ji
Obraćanje prepelici
hrka pravog znanja dat će ti slobodu!
Dobro nam došla i ti, prepelice! Hvaljena budi jer si čula
zov ljubavi Božanske iz nebeskih čula!
Obraćanje jarebici •
Ljubav je zapjevala i u tvojoj duši;
Dobro došla i ti, jarebice! Gordost svoju ti prosipaš, samo ljubav nefsa može da uguši!
no mudrost tajnu, sa najviših gora, ti ne poimaš! Nefs je vir u kojem životi naši tonu;
Nebom kud letiš nek radost odzvanja; izbjegni propast sada kad poznaješ tajnu!
sretna poleti ka tajnama znanja! Kao što je Isa svog magarca jahao,
Krilima poravnaj planinu gordoga jata, zajaši ga i ti pa makar i njakao!
iz te ruine rodit će se kamila od zlata! Nek' lukavi nefs tegli i nek se pokori,
Iz kopita njenih poto čić će poteći, dušu svoju o čisti, nefsa svogsagori!
od meda i mlijeka, sve ve ći i ve ći! Nek ti Isaovo čisto srce bude uzor, dika;
Zajaši tu devu, i na kraju togputa odagnaj zlog nefsa ispred svog vidika!
Salih će te sviti ispod svoga skuta! Nema ti druge, nefsa moraš sagoriti,
pa će se onda vrata nebeska otvoriti!
..,
^R
(32) <33>
. ..
ZO.,t
(34-> <35>
'• • -' '
Obraćanje jastrebu
Dobro došao, jastrebe, visinama što vladaš,
no sa ćukom ti pognutim potom nisko padaš!
Zar ne znadeš da u bol krv moraš potonuti
ako želiš Rabbu svome dobar sluga biti?
Sta si ti do truhlo tijelo, komad mesine,
mrež om mutnog dunjaluka odvojen od istine?
POGLAVLJE II
Ma prodi se svijeta ovog i onog poslije njega,
zbaci svoju kukuljicu, slobodan od svega!
Kad se prodeš oba svijeta, tek ćeš onda znati,
Pupavac otvara skup govorom o Simurgu
šta ti ruka Zulkarnejna tada može dati!
Sve ptice svijeta na raspravu stigoše;
Obraćanje zlatnoj zebi bez vladara reda nema, one zaključiše.
Svim narodima svijeta pravi vladar treba;
Dobro došla, zlatna zebo, neka tvoja vatra
kako da ptič'je carstvo svog vladara nema?
bude znamen žudnje silne, unutarnjeg rata!
Samo uz istinskog vladara pravde može biti;
Ma šta bude, neka bude, gori u tom plamu,
za vladarom neumorno moramo hititi.
svoje o či, dušu sklopi za zemaljsku tamu!
Odmah se posvadaše na samome startu;
I dok goriš osjećaš taj pakao ljuti,
pupavac se isturi da smiri debatu.
ljubav će zbog tog svoju Mašuk da uputi!
Na grudima mu blistaju znaci duhovnoga puta,
Kad ti tajne On otkrije, proći će te muke,
a na glavi sija od istine kruna.
da ož ž ivot predaj u Njegove ruke.
Odvažan, pravedan mudar, on im reče:
I na kraju, bit ćeš potpun, savršenstvo znati;
aMoje pozvanje odvajkada te če!
tebe više ne će biti, Allah će ostati!
Ja nebeske i zemaljske čuvam tajne;
kao dokaz pogledajte ove znake trajne!
Na kljunu je mome Bismilla ispisana!
Boli moje, patnju srca moga niko ne zna
ni s kakvom bolnom žudnjom tragam za Rabbom;
u pustinji dunjaluka ja vapim za vodom.
<37>
GOVOR PTICA GOVOR PTICA
Sa mudrim Sulejmanom ja sam ahbab bio, Na hiljade je stotina zastora tame i svjetlosti
nešto sam od mudrosti njegove zadobio. zbog kojih naš smrtni vid Gospodara ne vidi.
Za one koji ga napustiše on pitao mje, I niko u dva svzjeta Njegov tron ne dijeli;
no kad ja odoh, čežnju za mnom nzje mogao da skrije. Simurg je jedan, nepodjeljiv, cijeli.
Zabrinuto, tražio je da se odmah vratim, On vlada u nenarušenoj, vječnoj nevezanosti,
počast mi je ukazao, priču da vam skratim. okupan svjetloku svoje uzvišenosti.
Pisma sam mu ja nosio i tamo `vamo, Ni razum, ni pamet ne razumzje, ne shvata,
tajne koje on znaše i ja sam znao. tajnu Njegovog beskrajnoga zata!
Poslanik me je volio, Gospodar mi vjerovao; Koliko ih samo danono ćno luta
nema ptice koju je Allah tako po častio! dok mole za sabur pravo znanje puta,
Putovao sam godinama preko mnogjh gora, za put istinski koji vodi Njemu,
pustinjama, poljanama, preko mnogih mora. van razuma, bezimeni, van svega u svemu!
LI vrtjeme potopa ja zemlju obletih, Tu pamet i duša gube tajne niti;
nigdje suhe zemlje ne bi dok opet ne sletih. misteriju Njegovu teško je otkriti.
Sa mudrim sam Sulejmanom mnogo putovao; Savršenstvo Njegovo još niko ne shvati;
cijeli dunjaluk sa njim ja sam prošao. samo odabrani mogu lice Mu ugledati.
Ja poznajem vladara, al' sam ne mogu putovati; Sva stvorenja teže da nadu put do Njega
tež inu puta sam ne mogu tzdurati. no zamke su mnogobrojne beskraj je stega.
Pridruž ite se, jer zajedno možemo uspjeti, S maštom se ne mož e do ći našem Rabbu;
i na kraju puta će nas vladar ltjepo ugostiti. ribu vagat' mož eš, al' Mjesec ne ide na vagu.
Koliko još dugo ćete živjeti u laži? I koliko se samo glava kotrljalo u magli
Tiramju nefsa odbacite sve njegove draž kao polo loptica po zelenoj travi!
Jer ko nefsa pokori, dunjaluk nadilazi, I koliko ih samo pla če, traga naslijepo;
i u žaru ljubavi Rabbu svome prilazi. beskraj bolnih uzdaha diž e se u nebo!
Budi mudar, ne oklijevaj, dušu oslobodi, Put taj mje kratak, to je samo varka,
nek te snaga aška ovim putem vodi! valja przjeći pusta mora do Njegovog zamka.
Mi vladara imamo iza kafskih planina I promisli dobro da imaš to zdravlje,
Simurg tamo živi iznad svih visina! jer put može prijeći samo srce lavlje.
No, on je uvijek bio i jeste tako blizu nama, To more je duboko, na put ne kre ćite bez daha,
a mi od uzvišenosti Njegove daleko, u tome je drama. u poletu on je radost, potom pun gorkih uzdaha.
' •
<38> (39>
GOVOR PTICA ^ GOVOR PTICA
Ako žudite za ovim putem, prođite se svoje duše, iz kljunova ptičijih podiže se graja.
razum predajte vrhuncu kud aška vjetar puše. Sve hvališe veli čanstvenost vladara dalekoga
Ma prođite se sebe i svoga sjajnog skuta; u nestrpljenju da polete do njegovih dvora.
fukara ste pusta u prašini puta! Sve će rado svoga nefsa napustiti,
Operite ruke od svoga života; s ostalima se do same vje čnosti zaputiti.
postanite pravi salik rabbanijskog puta! No kad malo razmisliše o dužini puta,
Na tom putu dušu svoju ašku ustupite; sakriše se svome nefsu ispod skuta.
ljubav svoga Gospodara životom svojim kupite! I tad svaka po če izgovor da traži
kako put da izbjegne, na kom nema laž i.
Početak priče o Simurgu
..›.1•5r^.^a^^+
{40} <41>
• :
^.'^C✓^':^ 7č ,_tt`3
{42} {43>
GOVOR PTICA GOVOR PTICA
Odgovor pupavca
(4 6J ( 47>
^ GOVOR PTICA ^ GOVOR PTICA
Odgovor pupavca
(48> {49>
GOVOR PTICA GOVOR PTICA
POGLAVLJE VI
Izgovor patka
Patak se izgega iz potoka, pa zbori:
"Sa ovim se niko od vas ne može da spori:
u oba ova svijeta, istina je živa,
najčišća sam ptica što leti i pliva.
Na vodi svoju sedžadu ja sterem,
od svih ne č istoća ja se stalno perem.
Tu zbilja nema ni najmanje dvojbe,
■
teško ćete naći č istoć u poput moje.
Pustinjak ja sam mecrpticama svijeta,
č iste duše i perja, pravi sam asketa.
Ja u vodi živim, putovat' ne mogu,
ja volim vodu, za put nemam nogu.
Tihe vode peru nemir ovogsvijeta;
da napustim potok, ja nemam srkleta.
Za mene je svetinja voda bistra, gusta;
šta će meni suha zemlja i pustinja pusta?
Od vode se ne ide, od nje nema bijega,
u vodi je život, izvorište svega.
p.1 ..
! ^ ...^ • ..P ^ ....
(5o} <51)
GOVOR PTICA ^ GOVOR PTICA
Odgovor pupavca
No hitri i bistri pupavac mu reče:
`ZI prolaznim snovima taj tvoj potok te če!
Jedan val života ih potopi bez traga, POGLAVLJE VII
i tako ti osta bez vodenog blaga.
I da li si ti zbilja čist kao što kažeš?
LI neznanju svome ti nas samo lažeš. Izgovorjarebice
Neki medžnun opisa prirodu dva svijeta,
o kapi vode zbori, a vje čnost mu je meta: Potom progovori napirlitana jarebica;
`Svijet nevidljivi i onaj koji se o čituje od bisera je sjajnih sazdana ta ptica.
poput kapi vode koja i jest i nije. Ima jarki kljun i tamnocrveno perje,
Kapljica je stvorena na početku svijeta, dok joj o č i male tvrdoglavo sjaje.
a na njenoj površini hiljade sureta. Sva crvena od bijesa i srdžbe ona zbori:
Pa da su ti oblici od čelika stvoreni, `Meni su dragi samo sjajni biseri!
potonuli bi brzo, kao sjena nestali. Ja njihov sjaj tražim u ruinama starim,
A i čelik č vrsti nije drugo do li kaplja vode, oni mi srce griju savjetima pravim.
koja nestaje ko'snovi kad u beskraj ode: " Koji me tješe u teškim danima,
kada sam puna sumnji i dubokog nemira!
Ma pustite me s mirom, ja se zavest' ne dam,
ja dragulje želim, ja bisere trebam!
(5 2) (53)
^ GOVOR PTICA ^ GOVOR PTICA
Ja se od blaga ne mogu odvojiti, sve što tražim je da pletem košare od pru ća!
niti noge svoje iz mulja osloboditi.
Sve što trebam ovdje je. Ja letjet' ne želim; No, da se vratim Sulejmanu i pe čatu njegovom;
život blagu dajem srcem svojim cijelim!" mada mu silnu mo ć donese, pravedan bijaše on!
Ali pošto je dragulj na ruci nosio,
Odgovor pupavca na duhovnom putu on je zaostao.
U Džennet dozvoliše pristup svim pejgamberima
"Ti si sva od boje blaga," pupavac joj reče, pet stotina godina prije Sulejmana!
`Zjubav pusta za biserima u venama ti te če! Kad je pohvaljeni Sulejman tu cijenu morao da plati,
Ipak, ti si poput tvoga izgovora sakata, zbog tih pustih dragulja koliku ćeš ti cijenu platiti?
kljuna obojenog krvlju, u pameti krakata! Otresi se te pohlepe i kreni put neba,
A taj tvrdi kamen od kojegse ne daš rastati, Simurg je jedini dragulj koji tebi treba!
otvrdnu ti srce i dušu osakati.
Bez boje taj dragulj nije drugo do li kamen,
za mudre i vlat trave ima bolji plamen:'
^^.
Na svijetu ne bijaše vrjednijeg dragulja
od dragulja na ruci slavnog Sulejmana.
To je bio kamen malehne težine,
no na njemu bijaše pečat mo ći i siline.
Na koljena je cijeli dunjaluk oborio;
sve živo u svoje roblje pretvorio.
No, kad je Sulejman shvatio prirodu vlasti,
on ne htjede pod uticaj tog dragulja pasti. .i .
(54) (55>
GOVOR PTICA GOVOR PTICA
Odgovor pupavca
O, ubogi robe, svoga smiješnogponosa,
samovažnost ti se zavukla ispod krivog nosa!
O ti što se hvališ sa prolaznom sjenom,
poput paščeta ti si zadeveranog koskom!
A kada opakog Husreva na vlast postavi,
POGLAVLJE VIII golemu nevolju ti mnogima time na vrat natovari!
A šta je vlast ve ć prolazna igra zbog koje se pada;
a na Sudnjem se danu zbog nje čak i teško strada!
Izgovor Hume
Mahmud i derviš
Huma čija sjenka slavu i vlast donosi
bijaše slijedeća ptica koja se oglasi. Neki derviš bijaše iskusan na duhovnom putu,
Za sultane je dobar znak ta lutalica on usni sultan - Mahmuda u ubogom kaputu.
i zato ga prozvaše Humajun-sretna ptica. "O, veliki sultane' derviš njemu re če,
"O, ptice kopna i mora' on povika, "kako život na drugom svijetu za tebe sad te če?"
ja nisam ptica vaših niskih vidika! "Od kada preselih," Mahmud odgovori,
Na sultanskim krilima ja letim visoko; šlave moje nesta, ovdje niko me ne dvori!
pseto želja sam pokorio, bistro mi je oko! I pozdrav tvoj sada moju dušu para,
Veliki vladari poput Džamšida i Feriduna velič ine nema ni u jednog vladara!
ne bi to postali da ih ne dotač e moja sjena! Zbog neznanja i ponosa svaki vladar strada;
Strijela niskih prohtjeva mene ne poga đ a, sva uzvišenost i slava samo Rabbu pripada.
prevazišao sam želje, let mi dušu oslobađ a! Zar šaka prašine prijesto da zasluži;
I ko može na mene sa visinegledati zbog toga sada stid me ubi, srce mi seguši!
kad samo sjena moja može vladaru krunu predati?! Ne zovi me sultanom ve ć nesretnikom; vlast vara;
I kada je svijet cijeli okupan mojom veli činom o, da sam bogdo bio prosjak i fukara!
i kada ja nadilazim sve letom i visinom?! Il onaj što drum mete, ma bilo šta drugo,
I sami car Husrev u moju odbranu će stati, osim nadmenog vladara, o, moja tugo!
šta taj hudi Simurg meni može dati?" No sad od mene bježi, više nemam ti šta re ć i,
u Džehennemu me šejtan čeka, ne mogu mu ute ć i!
+;y
(56} <57>
GOVOR PTICA = GOVOR PTICA
POGLAVLJE IX
Izgovor jastreba
Potom, pojavi se jastreb na čelu mu biser bijeli;
sa sultanima on se druži, sa njim sohbet dijeli.
Njegovo hvalisanje ispuni nebesa;
njemu uvijek dostupna je sultanova kesa.
"Zbog radosti i sultanovog sohbetluka,
uzdig'o sam se daleko iznad obi č nog puka.
Kukuljica mi je na glavi i ne smijem sve da vidim,
dok na ruci mo ć nogsultana u rahatu sjedim.
Pun sam dvorske ugladenosti, daleko od svijeta,
prijeporima ja sam vičan i pravi asketa.
Poštovanja imam samo za silnog sultana;
zanimanje za Simurga slaba mi je strana.
I zar sam bez pameti da o njemu sanjam;
nafaku mi sultan daje, ja se njemu klanjam.
Poziv uzvišeni koji imam meni je dovoljan;
putem tim da krenem, nisam umobolan!
I zar nije bolje biti na ruci sultana
no potucati se pustinjama u vrelini dana?
Moj život je med i mlijeko, na dvoru sam sretan,
x54 ^^^.^^
e:
da lovim samo za sultana i na njega čekam:' Jer meta u koju dobri sultan ciljaše
jabuka na glavi voljenog roba bijaše.
Odgovor pupavca I dok je sultan polovio jabuku, on se tresao u strahu;
blijedilo je njegovo lice u jednome dahu.
"O, hudi jastrebe," pupavac mu reče,
Nekakav č ovjek bez pameti ga upita jednog dana:
"tebi od dunjaluka nema ništa pre če.
"Otkuda ti tako žuto lice kad si izabranik sultana?"
Opsjednut ti si spoljašnjim stvarima;
"Da mene pogodi sultan," nesretni rob mu reč e,
prave sreće nema na sultanskim dvorima.
"umjesto jabuke na mojoj glavi, jadne moje sreć e,
Zar od Simurga ima ve ć ega vladara;
tada bih bio bezvrijedan sultanu,
nema mo ć i u sultana, i on je fukara! >;
!3 mrtav ili ozlijecŽen, imao bih mahanu.
Svaki ć e vladar morati da strada ;
No kad sultanova strijela metu pogodi
koji zgrabi vlast i misli da on vlada.
i jabuka se na glavi mojoj raspolovi,
Podanik ne smije zbog sultana da ispašta;
sve dvorske ulizice hvale sultanovo umije će;
pravi sultan je ponizni vjernik koji prašta.
rob je kriv ako ga strijela pogodi, tad bace ga u sme će!"
Pa sve da on ponekad ispravno postupi,
krvlju su natopili zemlju sultanski prijestupi!
Nek'se č uva onaj koji živi kod sultana,
opeć i ć e se o sultansko srce i bit ć e pun rana.
Nad njim propast vreba, on je stalna meta;
pametan se sultana kloni i mo ć i ovoga svijeta!
Sultan je poput uzbuktale vatre, kažu oni mudri.
Bjež'te daleko od njegovih dvora, ako niste ludi!"
(6o} (6i}
• x :
62> (63>
^ GOVOR PTICA GOVOR PTICA
Odgovor pupavca
(64 }
(6 s)
..
•s...-.3 ^' '.A'-s.. ki^.v.7 -. j.^ ^ <_.r..z '
(66J (67}
GOVOR PTICA ^ GOVOR PTICA
Jakubov san
Kad Jusufa izgubi, Jakub prosu gorke suze;
Za voljenim sinom tuga svjetlost mu oka uze.
I dan i noć na usnama ime Jusufovo njemu bi.
Da ga bijede kutariše, Džebrail ga posjeti.
Te mu re če: `Bolje ti je, zaboravi ime Jusufovo
da tvoje ne bi s poslaničke liste bilo izbrisano!"
I buduć i da je ta poruka bila od Allaha,
Jakubove usne odmah zanijemiše od straha!
No, u srcu njegovom taj ašk i dalje gori;
svojim srcem Jakub Jusufovo ime zbori.
Jedne noć i Jusuf mu na san nasmijan dođe
te Jakub srcem cijelim sina dozivati po đe.
No sjetivši se Allahovog emra, on zastade,
i tad bolni uzdah otkri sve njegove jade.
A kada se starac iz jasnogsna probudi,
Džebrail mu do đe i ovo mu poru č i:
• >.
t68) (69)
^..
-.• ^..
(7O) (71)
, s .,... a^ :.. . ... . s. ..-•+. ^ . ti;.. ^>
.
+r^r.^zss..x' ^U.•r:^ .^.. - . . .. . ^ ^r^ c ^ ^ 2iw.n;^
a kad ih krajič kom oka pogleda, u svakoj život zasija. svijet bješe samo blijesak njegovog lica i dobrote.
I tako ih mi stvorismo. Ptice svih zemalja, Melek Džebrail je bio trač ak njegovog mirisa,
samo su Njegove sjenke — toj tajni nema kraja. bit ljepote se skrila u tajnama njegovih spisa.
No, da ste vi ovu tajnu ranije doznali, Cijeli svijet bijaše samo kap njegove milosti;
povezanost vašu sa njim bi spoznali. najveć i keramet bilo je lice mu ugledati.
Istinu ovu ne otkrivajte i, Svemo ćni Bože, ubrani U svih sedam svjetova njemu niko ravan nije;
da bogom proglasite njegove evlije, a Njega ostavite uzvišenost njegova u svemu se krije.
postrani. Jašuć i kasabom, lice je crvenim velom skrivao;
I šta znač i istinski ovo znanje spoznati? pamet i glavu bi gubio onaj koji bi taj veo vidio.
To zna č i: u Bogu se utopiti, ali ne i Bogom postati! A oni što u nesmotrenosti izgovoriše mu ime
Jer oni koji su u Njemu nestali i jezik svoj i glas izgubiše time.
nisu i sami Božanstvo postali! Ko god da se u ovoga vladara zaljubi
O ovom bi se dalo vje čno raspredati, on brzo nestane, svoj život izgubi.
no, vi ste Njegova sjena, morate to znati. Mnogi su zbog te ljubavi umirali svakog dana,
Kad istinski spoznate da ste Njegova sjena, bolovali od tog aška, od tih ljutih rana.
uznemiravat' vas više ne će stvari prolaznoga svijeta. No, najve ća bol bijaše lice mu ugledati,
Da je on htio svoju uzvišenost skriti, jer svemir ć e cijeli za takvog insana prašina postati.
nijedna zemaljska sjena ne bi mogla postati. Ipak bolje je jednom ugledat' mu lice pa od aška umrijeti
I gdje god ta sjena bijaše posijana, nego živjet' hiljade života bez njegove svjetlosti.
jedna rasa ptica rodi se toga dana. I zar može iko otrpjeti njegovu daljinu
I vaše srce nije ogledalo bistro i čistog hala i zar može iko podnijeti njegovu blizinu?
ako se u njemu Simurgov lik ne odslikava! Č udnovata stvar se nastanila u srca ljudska;
Niko podnijeti ne može ljepotu Njegovoga lica; bol im stvara i odsustvo i prisutnost aška.
stoga On nač ini ogledalo u bašč i našeg srca. Oni što ga vide daleko su od nas
LI tom ogledalu On Sebe gleda, milost je to velika; dok neki drugi samo č uju njegov glas.
zagledajte se u svoje srce želite li vidjeti Njega. Glas njegov u njima bolnu čežnju stvara;
ah, da nam je samo vidjeti vladara!
Vladar i ogledala I stoga vladar po zidu palate ogledala postavi
pa u njihovim uglač anim površinama njegov lik se javi.
Bijaše neki vladar neuporedivog šarma i ljepote; Da ašici bolesni od ljubavi mogu na ći lijeka
.:.
•
<72 % {73)
^ GOVOR PTICA ^ GOVOR PTICA
posmatrajuć i u njima odraz njegovog lika. u pismonošu bi se prerušio i sam na put krenuo.
"Zulkarnejn vam nareduje to i to,"
Ako žudite za ljepotom kojoj se divimo i mi, tako bi on njima lič no govorio.
zagledajte se u svoja srca, Njegovo lice će se pojaviti. No mnogi nisu marili žurno da se pokore,
Nač inite uglač ano ogledalo od vašeg srca; a da su znali ko je, hitali bi da mu se dodvore.
u njemu ć ete vidjeti odraz Dostovog lica. Znanje o vladarevoj velič ini nisu posjedovali
I obasjat ć e tad slava vašega Vladara, i zbog toga su mnogi podanici stradali.
svjetlosnu palatu u kojoj On vlada. Pa čak i da im je rekao: `7a sam vladar vaš!"
Tražite tog Vladara unutar vašeg srca; Zar pismonoša vladar da bude? To na pamet ne ide baš.
u svakom atomu svemira duša Njegova kuca. Zaludeni glupaci stvarnost ne vide,
Mnoštvo oblika i bi ć a širom cijelog svijeta zalutali im pogled u nebesa ide.
sjena su Njegova; unutar prolaznog tajna je skrita. No, kada bi glave na sedždu oborili,
Ako bi vam On svoju ljepotu pokazao, put istine, ispred svoga nosa, spazili bi.
on bi Se putem Svoje sjenke vama ukazao.
Simurg nije odvojen od svoje sjene; Prič a o sultanu Mahmudu i patnjama Ajaza
tražite ih kao jedno, nadite ih sjedinjene!
Jednom, razbolje se Ajaz, osihiren bijaše,
Avaj, vi ste zalutali izvan stvarnog svijeta,
daleko od Mahmudovih dvora, u samo ć i ležaše.
jer živite u svijetu sjenki, daleko od Njega.
Kada je za bolest njegovu Mahmud do č uo,
No da biste stigli do Simurgovih palata,
pozvao je vjernog slugu i Ajazu poru č io:
zar vam nije prvo na ć i stazu do Njegovih vrata?
"Ja zbog tebe svakog dana gorke suze lijem;
Na tom putu ć e se sunce, koje tražite od iskona,
od tvoje boljke i ja patim, ne mogu to da skrijem.
pojaviti iza oblaka, tama bit ć e pobijeđ ena.
Ko da ja i nisam sultan, na ovome dvoru,
No ono što sad vidite je zasljepljuju će sunce;
moja duša je sa tobom i u tvome moru.
slijepi u svijetu od snova, zar Rabbu možete vidjeti lice?
Moje srce tvoje boli sad sa strahom prati; ;-^
^-;-^
,-r.3 : ^^^x^^ •^ ; ^,•.^.
(74} (75}
GOVOR PTICA GOVOR PTICA
(76J (77>
GOVOR PTICA GOVOR PTICA
Prociite se suhe vjere, dobro poslušajte! Djetinjarija se pro đ i i hrabro, poput lava,
Nefs ni prazna vjera ne vrijedi ništa, znajte. kreni putem sto nevolja, tu je mudrost prava!
Suhi pobožnjaci ne smiju ašku pri ć i;
Sananu i njegovoj ljubavi prema hriš ćanki
;^.
(78? (79>
§:5m..^^• : ^ dR. ;e-> .'^^^^
do tada patnju prihvatiti moram, moram saburiti! britke sablje trepavica brzo će odbiti.
Iznenada, jednog dana, mis'o se u njemu rodi: Ona svoje tajne nikad nikom' ne otkriva;
"Snu mora biti objašnjenja, taj put u Grčku vodi!" svi za njom vehnu, no niko joj ne zna namjera.
I tako stari šejh u daursku zemlju krenu; Njena ustašca bijahu malehna k'o iglene uši,
svih četiri stotine murida slijediše mu sjenu. a dah joj k'o Isaov uzdah koji stvara bol u duši.
I tako su oni skupa, s Bismillom Ć abu ostavili Samo jedna smijavica njena k'o srebren bunar bijaše
dok u krajolik od niskih brda i šuma mirisnih nisu stigli. u kojemu se na hiljade Jusufa utopiše.
Mnogo su potom lutali dok jednog dana ne nabasaše, Sjajni dragulj kose njene upletene drži;
na kuć u na čijem balkonu mlada djeva sjediše. ispod njega njeno lice kao vatra prži.
To lijepa hrišćanka bijaše koja poznavaše neke tajne; Osvrnu se ljepotica, s lica joj svilen veo spade;
za nju ni neke stvari Božanske ne bijahu strane. vrela vatra kroz šejhove čakšire prođe, on pade u ljubavne
Ta djeva gluha nije bila za tajne ljudskog srca; jade.
ljepota njena bješe poput žarkog Sunca. Jedna vlat kose njene na stotine je porobila!
I samo Sunce zbog nje u boli bijaše, Zar je slijep mog'o biti za ljepotu što se pred njim otvorila?
jer ljepota njena jače od Danice sijaše. Izgubi se on u trenu, ludo se u nju zaljubi;
Č ovjek oko č ijeg srca su se njene lokne splele na koljena bez riječ i pade, srce mu vatra obljubi!
zunarom se opojasa i hrišćanin postade. LI samo jednom ludom trenu što je bilo — nestade;
Onaj čiji pogled pade na rubine njenih usana srce njegovo i pamet dim strasti zavede.
ljubiše zemlju po kojoj ona gazi, pamet izgubi tog dana. Ta ljubav proguta mu srce, a njena crna kosa
Kad bi lahor dotakao miris kose njene, glatkom zamkom vjeru mu omota, bez imana osta.
patila bi ljudska srca zbog čari te žene. I šejh tako blago vjere zamijeni za sramotu;
Za zaljubljene, njene o či rujno vino bijahu, srce svoje on prodade za njenu ljepotu.
a obrve dva mlađaka što nad njima sijahu. `Ja iman izgubih ^ zajauka alim, "rob hrišćanski postah,
U tim obrvicam' tajne poruke su bile, no srce koje dadoh bezvrjedno je sada, jer bez vjere ostah!"
sve o čem'su o či ljubavnika snile.
A kad bi joj se u zjenici oka svjetlost upalila, Kad muridi spaziše te šejhove jade
na hiljade srca ona bi porobila. u kakav težak hal im voda pade, i
Ispod lokni, lice njeno plamti poput vatre, na tren posmatraše njegovu bol, preneraženi,
vlažni rubini usnica joj dunjaluk od že đ i satre. te ga onda svim srcem po češe dozivati vjeri.
No one što se u toj krčmi htješe opiti No on savjete njihove nit'sluša nit'poštuje;
(8o)
o. - • .
kakva korist od mudrih nje č i kad srce ludo ne č uje? se krije postideno spram o čiju njenih?
Jedan za drugim, muridi šejhu svome nječ i zbore, Poput vlati kose njene ova no ć je duga,
no za ljubav lijeka nema kad u ašku srca gore. misb o njoj - lijek jedini beskrajna tuga.
I zar ašik mudre savjete slušati znade Prož dire me ljubav ova, ove no ć i trajne,
zar se plamen aška, tako lahko, u led pretvoriti dade? ja postadoh rob ljubavi, jer joj ne znam tajne.
Sve do no ć i naš šejh hudi bijaše u transu; I zar mogu opisati boli što me deru?
on od sada samo mari za svoju romansu. I gdje je sad taj kuvvet da povratim vjeru?
A kad no ćca pade tiha i raširi tamu, Gdje je sada moj bereket da me sna budi?
prekri grijehe toga dana i ljubavnu dramu. u njoj sada ljubav ka meni probudi?
U toj tami razlila se svjetlost jednog srca; Gdje je pamet da me vadi iz nesre će ove?
to je srce hudog šejha, iz njeg ljubav vrca. Kud nestade silno znanje, č udo jedno to je.
Od tog aška opile se i na nebu zvjezdice, Gdje je ruka da prašinom zaspe glavu ludu,
po sto puta ašk obgrli i njegovo tužno srce. izbavi iz prašine, gdje ležim u č udu?
Prošao se svoga bića i onoga što je bio; Gdje je noga da rne vodi voljenoj u krilo?
opjancan u prašini puta on je bdio. Kamo o č i da pokažu njeno lice milo?
Oč i svoje on ne sklapa, beskraj zvijezda gleda; Gdje je ona da bol moju sada zahječ i?
tiho plače u okrilju aška, tami neće da se preda. Gdje je muršid da me od nje sada izhječ i?
"Bož e mili" tiho zbori," ho će ove tmine nestati, Gdje je snaga da me spasi sigurne propasti?
je sunce sada mrtvo nikad ne ć e zasjati? Gdje je razum da otrijezni mene ptjanosti?
0, koliko sam samo no ć i u zikru ja proveo, Ništa nemam ovog časa, sam u noć i patim,
no, ova noć me strašno boli, ašk me ljuto zaveo. šta je ljubav ova, ne mogu da shvatim..."
K'o plam svije će u visine se diže moja vatra,
svanut' kad će dan ova bol me satra? Slušaju, u č udu, voljeni muridi ove bolne nje či;
Samo suze i krv ljuta razdiru mi grudi, njima sad od tužnog šejha mje niko pre č i.
a samo patnju može domjeti dan hudi. "Šejhu dragi," reče jedan, "od sebe zlo odvrati,
Tmina ova gorka i ovo bijedno stanje ustani, ogusuli se, vjeri se povrati!"
dani su mi kad sam stvoren, sudbe je to zdanje! "Samo krvlju," šejh mu re če, "mogu se oprati;
Sahati sporo grnižu, noć i nema kraja, sav u krvi ja sam sada, ako možeš, shvati!"
možda no ćas svijet dospije do Sudnjeg dana. Upita drugi: "Šejhu, gdje ti nestade tespih?"
0, da je presahnulo sunce od uzdaha mojih, "Ja tespih odbacih," reče, "a zunar prigrlih!"
• .or
(8 2> (83>
'
*i'PY
"Ma, šejhu, tobe dodi," zbori jedan od murida. "Lizdasi moji," .šejh re če, "nahranili sedam Dž ehennema!"
"Iloć u, al' od svega što sam bio i što u vjeru spada!" Jedan ga pozva: "U nadi za Džennetom okreni se nama!"
Jedan ga na namaz pozva, on mu odgovori: "Njeno srce je Džennet," odgovara, "ne idem sa vama!"
"Ja se sada samo klanjam njezinoj ljepoti!" "Priznaj svoju sramotu," jedan reče, "ispred svoga
Gospodara!"
"Ma šta zboriš, hudi šejhu," murid zapomaga, "Moj je Gospodar lič no upalio ovu vatru," šejh odgovara.
"pred Rabba padni u prašinu, kutariši se vraga!" "Ma ne izvrdavaj, šejhu," jedan ga aštro prekori, w
"Ja ć u odmah," reče, "u prafinu pasti, "ve ć puteve Istine sa nama brani, za vjeru se bori!"
:);;
u prašinu koju njena noga gazi!" "Pripremite ufi za riječi daura," šejh odgovori, 0:)
"A šta je sa namazom, postom i islamom, "daur za vjeru ne haje nit se za nju bori!" f
zar se ne kaješ i ne žališ za svojim imanom?" Sve bijaše uzalud, vjeri ga ne mogahu povratiti,
"Nema čovjeka koji sada od mene više ž ali i stoga utihnuše ojadeni, presufiše njihovi argumenti.
što ranije nisam bio u ovoj ljubavi!" Zbog toga je njihova srca tuga obuzela,
"Otrovna strijela prokletog šejtana," reče mu jedan, zbog toga se u strahu usud sakri iza vela.
"prostrijelila je srce tvoje, ne budi lahkovjeran!"
"Pa neka je ona sam šejtan koji svakog vara, Napokon osvanu dan u zlatnoj svjetlosti,
ja joj se radujem i dobro šejh odgovara. noć crna svoj rep podvi, dunjaluk napusti.
"Naš plemeniti šejh," jedan reče, "pamet je izgubio, Sav dunjaluk uronjen u blistavu svjetlost bijaše,
strašću shjepom osihiren načisto izludio." a šejh naš bijedan i iscrpljen i dalje u prašini ležaše.
"Istina, izgubio sam slavu koja mi je draga bila, psima što lutaju on je sada konkurencija
al' nestade i straha," reče, "i laž se izgubila." za komadi ć puta, pred vratima, iza kojih živi njena
"Svojom sramotom," jedan kaza, "ti lomiš naša srca." ekselencija.
"U mome srcu sada," šejh zbori, "njeno srce kuca." U prafini on se rnoli i nečemu nada,
• "Ne napuštaj stare ahbabe," jedan mu reče, poput vlati njene kose postao je sada.
"krenimo skupa ka Ć abi, ima šta od vjere preče?" Gjeli mjesec danono ćno tu je boravio,
vz•.• No šejh mu odgovori: "Ja idem u manastir; ne bi svjetlost njenog lica opet ugledao.
sjena Ć abe više nije za me dobar odabir." Naposhjetku od tuge i umora šejh hudi se razboli,
"Pa zar od Mekke boljeg mjesta ima?" jedan progovara. on pred ku ćom njenom u prašini lež i za ljubav moli.
"Nema od balkona njenog," šejh mu odgovara. Konačno se hjepa djeva smilova na njegovo stanje,
"Ti Džehennemu ideš," jedan re če, "tu sreće nema!" vidje da ga ašk prož dire, ni više ni manje.
e""
:"
<84> (85>
4,
GOVOR PTICA GOVOR PTICA
No pretvarajuć ' se da je nevinašce, ona njemu reče: ropstvu je duša moja pred vratima tvojim,
"Šta je, šejhu, zar od prašine nema ništa preče? moja bol je obnoć jača, u patnji opstojim.
I zar prilič i jednom uzornom muslimanu
lež at' u prašini koju daur gazi po noć i danu?" Mohtve moje na prašinu praga tvoga shjeć u svakog dana,
"Ja nemam," šejh odgovori, "šta da velim, prodao sam svoju dušu za ljepotu koja ti je dana.
znaš dobro zašto ja ovdje blijed i iscrpljen ležim. Koliko, još dugo, ja moram pred vratima tvojim kopnit,'
Vrati mi srce koje mi ukrala pokaži zar se smilovati ne ćeš i bar za tren bol otklonit'?
tračak ljubavi u tvom srcu, ja ne trebam tvoje Ti si sunce moje, a ja tvoja sjenka,
Uprkos svom ponosu, daj mi zerru ljubavi, ne budi samo bez tebe mi ž ivota nema, tome nema hjeka.
ri
varka, I mada me je tuga u bhjedu sjenku pretvorila,
za ovog sijedog stranca pred vratima tvojim, bolesnog od poput svjetlosti bih ti poletio kad bi mi vrata svoja otvorila.
aška. 0, pusti me unutra! I tajno ć u domjeti
me sada ti uništi moju ljubav prihvati, sreć u svih sedam nebesa, koju ne ćeš podmjeti.
samo tvoj dah me ož ivjeti mož e na smrt osuditi. Moja duša sagori do pepela, a vatra strasti moje
Tvoje lice i lokne su sada vladari mog života, sagori sav dunjaluk, od ljubavne gladi svoje.
kad vihor kose mrsi, ubi me ljepota! Ašk mi je noge svezao, od tebe oti ć ' ne mogu,
Oči tvoje duboke čarne u meni vatru pale, ova ljubav srce mori obara s nogu.
na njih mislim, budan, u nemiru no ć i, kad samo znale! Moja se duša sva vrti, u smrtnim uzdasima cijepa;
Kako ljubav moje o č i vlaži, kako ljubav moje srce prži do kada ću ja čekati na te, daurkinjo hjepa?
LIzz7 kako s ći m patim bez ljubavi i kako me tuga drži!
Dušu svoju i svijet predao sam vatri, Zasmtja se na to ona, pa reče: bestidna ludo, poslušaj,
moj život su samo suze otkada te spazih. bolje ti je da se spremaš za kabur i raj!
Oč i moje samo za tvoje lice znaju, moje srce pati, Zar ašikovati možeš ti sa dahom tim ledenim?
niko moje boli ne zna, ako mož eš; shvati! Ljubavi se ti ove prodi, mje za starca ašk medeni!
Moje srce je svo u krvi, jer ono te voli, mrtvač ku plahtu trebaš, a ne ljubav ž ene,
koliko dugo ja još moram živjeti u boli? u fukare zlata nema, nisi ti za mene!"
I zar treba poniž avat' onog ko je bijedan? "Reci što god ho ćeš" šejh joj odgovori,
Č ovjek srozan u prašinu, poniženja mje vrijedan. "ja živim i mrtjem u ljubavnoj boh.
Želja usuda je da za te plačem da na te čekam, Ašk ne izbira, strzjela njegova ubada, f""
od usuda sve zavisi, njemu moram da se predam. i mlado i staro srce strijela aška probada."
...
(86> <87>
:"Z"`"
"LI redu',' onda reče ona, "ako me zaista želiš, Kraj njenih nogu ležaše poslije druge čaše
kao zalog ljubavi morat ćeš četiri stvari da učiniš: šejh nesretni što neko ć cijeli Kur'an znaše.
Kur'an zapali, pij vino rujno, idolima se pokloni, I dok se vino kao zaraza kroz njegove vene,
a oči svoje za oko svoje vjere zatvori!" svo znanje o vjeri, koje imaše, po če da vehne.
"Pit ću vino s tobom, no nema tih para Sve što prije znaše brzo ga u nevrat napusti,
da učinim ostale tri stvari," šejh odgovara. F vinom pobijedenog nemar ga prigrabi u čeljusti.
"Ako me pokorit' se moraš," reče mlada dama, Iscijedi mu vino pamet, na o či spusti sto zaklona,
"za početak moraš ruke svoje oprat' od islama! u njegovom hudom srcu, sada, bzjaše samo ona!
Ašik koji ntje spreman voljenom da se pokori, Ta ljubav se uzjoguni, uzavrelo more posta,
pun je praznih priča, u njemu pravi ašk ne gori!" on s pož udom kretnje joj upija, čaroliju dva crna oka.
Teška srca šejh izjavi: "Nisam munafik u vjeri bio, ni u ašku Strašć u opijen, vrat joj dotać ' krenu,
neću no ona ga otrijezni, iz pustog sna ga prenu.
što god hoćeš sipaj u čašu srca moga, ja ć u iz nje piti! Ruku mu uhvati te se brzo povu če:
Sa loknama svojim oko vrata moga kud ho ćeš me vodi, Sta to radiš, magarče stari?" ljepotica reče.
ja rob tvoj sam sada, prašina kud noga tvoja hodi!" "Ti koji samo govoriti znadeš i više ništa,
Na rtječ i ove nasmtja se slatko ona te mu reče: aška tajne ti ne poznaš i samo se pretvaraš;
"Hajd' u krč mu onda sa mnom vino piti, u njoj vino te če!" da ljubav svoju istinski potvrdio, izjavi
Sve to prate u čeni muridi i u č udu glede da si svu vjeru svoju objesio za lokne na mojoj glavi.
te u plač u i u silnom strahu daurku i šejha shjede, Ljubav nije dje č ija igra, shvati,
a u krčmi mlada krčmarica svima čaše toč i, sad srcem svojim moju vjeru prihvati.
besprtjekorna ljepota je njena i praznik za oči. Tek onda ć u ti dati da mi vrat dodirneš,
Tu šejh stiže, pokoran k'o janje, daurka lijepa; ako ovo ne razumtješ, bolje je da ideš."
srce svoje predao je njojzi, vodi ga k'o shjepa. Potonuo naš je šejh do dna crnog mora,
Rob istinski volje nema, nit svoje pameti, sudbu varat' ne može, pokorit' joj se mora.
iz njenih ruku naš će šejh rujno vino piti. Sad ve ć u neznanju, bez stida i straha,
uč init će sve što ho će daurkinja plaha.
I kad prvu čašu ispi, slatki zaborav mu dušu svlada; Staro vino u venama krv mu zatalasa,
kad se vino izmtješa sa aškom, tad se bolno strada. razum njegov izgubi se, nemade mu spasa.
Zasmtja se tada ona, u njemu strast poludi, Staro vino, a mladahna ljuba rubinskih usnica;
igračka postao je njenih ženskih ć udi. zar je udes takav izbje ć ' mogb i sjaj njenog lica?
<88> (8 9>
1P41 •
<90> <91>
GOVOR PTICA GOVOR PTICA
<92> (93>
GOVOR PTICA GOVOR PTICA
prodao svoju dušu je ženi, sada joj je pokoran! Ove riječi tog dobrog čovjeka pogodiše,
Njegov je iman pobijeden i njegova samokontrola, on probhjedL niz fice mu suze potekoše.
čarohjom lokni njenih ona sveza ga k'o vola! "O, zlikovci" povika, "vi ste slabfii od žene,
A ako me neki blatili budu, ovo im poru č i zar allbaba u nevolji ostaviste da kraj svinja vehne?
od zla niko siguran nfie, zlo može svakog da doku č i! S njim ste trebali ostati, zar se tako šejh gubi?
L1 beskraju puta ovog svako može posrnuti; Zar je to ljubav odana, zar vas sram ne ubi?
put ovaj je tež ak, brate, prepun opasnosti. Dok je vrfieme bilo hjepo, ahbabi ste bili,
Samo nas od pada može milost Rabba sa č uvati," a kad vam je s'ejh pao, u bfieg ste nagarilL
reče šejh nesretni, pa se svinjama povrati. Ako je on daur postao, trebali ste vi!
Svi muridi gorko zaplakaše kada to za č uše, '
Za ahbaba se ž ivot daje, za ahbaba se
i od same smrti ove rfie č i gorče biše. A vi, pošto ste mu vjernost obe ćali,
Teška srca i u boli nazad k Ć abi krenuše, iznevjeriste ga, na cjedilu ga ostavilL
a svoga šejha samog s krmadima ostaviše. Ostavit' ahbaba je najgore nevjerstvo;
ahbab ahbaba slfiedi u pakao, prokletstvo!
PoraženL posramljeni i prepuni straha, 11 vrfieme nevolje istinski ahbab se na usluzi nade;
muridi u Mekku stigoše bez daha. u vrfieme bereketa deset hiljada ljudi vas obide. r4"
Potom se neki od njih zaputiše Va,š šejh je postao plfien prolazne ljepote,
ka jednom mudrom šejhu koji mnoge tajne znaše. a vi pobjegli da vas zapuhnuo ne bi val te sramote!
On je za boljku njihovog šejha znao, Pravi ašik ć e sramotu ljubavi s ašikom podfiefiti,
da je podložan kiburu bio, jer ašk nfie razumio! sebičnjaštvo vaše ć e ime aška osramotitL"
11 suzama mu oni ispri čaše šta šejha snade, Na rfieč i ove hudi muridi zajaukaše
i to kako potonuše sve njegove lade. "Ma sve smo mu to rekli!" uglas povikaše.
I kako je svoju sudbu svezao za vlat njene kose, al da smo mu ahbabi na putu radosti
vjeru ostavio, pustio da ga vjetrovi strasti nose. vjerno odani do smrti, da njegova nas tuga boli!
I kako lokna jedne ž ene mu vjeru potopi, I da ćemo berić et mumina zamjenit' za przjezir, prokletstvo,
a derviška hrka u crnom dimu strasti sagorL samo da on ne padne u zamku i nevjerstvo.
I kako je šejh č uvar krmadi postao, Pa da ćemo č ak i dauri svi postati
učinio četiri zle stvari i bez vjere ostao. ako to naš šejh nfie mogao odbiti.
I kako on sada kao daur ž ivi No on nas uporno od sebe tjeraše,
kako garavoj daurki se divi. ljubav naša dovoljna za njeg' ne bfiaše.
<94> <95>
GOVOR PTICA GOVOR PTICA
Naredi nam najposlije da se njega prodemo Č etrdeset noć i bdije predanoga srca,
•
i što prije nazad za Mekku da podemo. u samoć i, u tišini, u srcu mu vje čnost kuca.
• I tako po njegovoj komandi u Meku se vratismo, Na sabahu četrdesetoga jutra spusti se lahor mirisni, frY
i eto tebi cijelu priču pravo bez straha kazasmo." u njemu zasijaše tajne, otkri mu se svijet tajanstveni.
"Ma kako da je borba tes'ka," on im odgovori, On vidje Muhammeda lijepog poput mjese č ine,
"kad je jasno da ste vi na hakku, vaše srce mora da se bori! lica svijetlog poput Sunca, poslanika Istine.
Tu se istina sa jasnom neistinom borila, Njegova je crna kosa u dvije kike spletena;
ta neistina je vašeg šejha pokorila. svaka dlaka vrjedmja je sto puta od svijeta!
A vi ste pobjegli, u nevolji ga ostavili, Korakom lagahnim Poslanik njemu pride;
pa se bez stida u svetu Mekku zaputilif smiješak nebeske ljepote obasjava mu lice!
Muridi slušaše te riječi, oborenih glava, Na noge sko či mudri šejh te Poslaniku zbori:
stid im srca guši i tegoba prava. "O, Božiji Poslanič e, emiru svih bi ća, pomozi!
"LI redu, u redu," mudri šejh im reče, Naš ahbab je zalutao sa Pravoga Puta,
"što je bilo, bilo je, od srama vam ima sada nešto preče! istini ga ti povrati, da više ne luta!"
Od grijeha oprost traž ite, pa onda na put, Poslanik mu odgovori: "O, koji unutarnjim okom vidiš
pod šejhovo okrilje i pod njegov skut. stvari,
Iskrenim dovama zamolite dragog Allaha tvoja dova neukaljana bit će sada ispunjena.
da vam vrati vašeg staroga ahbaba. Izmedu vašeg šejha Gospodara tamna mrlja bijaše,
iP,1
Dušom i tijelom prašini puta se predajte, no, ja ga nisam ostavio da tu tamu podnosi sam.
zarad svog emira u prašinu se pretvorite!" Razasuo sam rosu iskrenih dova
I tako nesretni muridi Mekku ostaviše po prašini njegovog postojanja.
i opet se za zemlju Gr čku zaputiše. On je sada došao tobe, njegov grijeh je izbrisan.
LIsput su klanjali i po sto hiljada rekjata Grijesi na stotine svjetova išč eznu u trenu iskrenog
ne bi Gospodara umolili da im vrati brata. pokajanja!
Nit' spavaju, nit' jedu, ve ć bdiju u strahu Kad se more dobre volje zatalasa,
četrdeset noć i dana k'o u jednom dahu. u tim valovima svi iskreni tada nadu spasa."
Žalopojka se njihova do sedmog neba čuje, Mudri šejh od radosti kliknu da se ennet zatalasa,
sto meleka i evka sudbu šejha oplakuje. otrgnu se od zla njegov ahbab i pronade spasa.
Strijela dova iskrenih na svoj cilj stiže On tu radosnu vijest odmah muridima prenese,
i mudri šejh sa njima svoj pogled nebu diž e. oni se odmah šejhu svom uputiše, radost im srca ponese.
„.
Usput liju suze radosnice, susretu se radovaše )4 On lahko može najcrnju no ć u dan pretvoriti,
i ubrzo svog šejha med' svinjama nadoše. a najcrnji grijeh lahko svjetlošć u svojom o čistiti.
Zatekoše ga svog u vatri nuž nog prosvjetljenja; Kad On u nama svjetlost pokajanja upali,
1 odbacio bijaše daurske odore i sva neč ista htijenja. taj plamen sagori sve grijehe, sramotu grijeha zapali.
I zunar i šešir pljanstva sa glave je zbacio, No, bit ć u kratak: šejh naš se pročistio,
tobe došao, daurske magije se oslobodio. po pravilima vjere, nije više što je bio.
Vidjevši svoje ahbabe nasmtjane kako mu prilaze, >,1
Hrku derviša opet nosi na sebi,
on shvati svoj grzjeh ka njima, to ga jako potrese. sa ahbabima kreć e nazad ka MekkL
On kriknu, u prašinu pade, u potoku suza je č i; U meduvremenu, njegova ljuba, lijepa daurkinja,
haljina je pokidanih bzjednik najve ć i. njedak znamenit sanak je usnila.
Smrt priziva, uzdasima zastor neba para, LI snu vidje od svjetlosti more,
krv mu se suši u venama, od boli izgara. iz tog mora meleci joj zbore:
No, sve što izgubio bijaše opet mu se vratL "Probudi se put svoga šejha sltjedi,
sve skrivene tajne i Kur'an časni on će opet znati. vjeru njegovu primi, prašina pod njegovim stopama budi.
Od teške patnje i ludila izbavljen je bio, Svojim č arima spletkama jednom si ga prevarila;
za oprost od svih grijeha u prašini je molio. sad pred njim iskrena budi, da bi grijeh svoj o č istila!
Kad ga muridi njegovi u tom jadu ugledaše, I kao što je on tvoj put opsjene prihvatio srcem czjelim,
on posramljen i radostan i bolan btjaše. ti put njegov sad prihvati, ti njegovim putem krenL
Potreseni sltjedom dogadaja teško su uzdisali, Zavela si ga s Pravog Puta, Pravim Putem sada podi,
iz duboke zahvalnosti tu bi rado život dali. kao nekada on tebi, sad ti njemu na prag dodd
"Poslušaj nas dobro, dragi šejhu, pripremi krila!" Na Pravi Put on će ti on ukazat,'
Kažu: "Nema više tame što je sunce tvoje skrila! pravu ljubav on će ti pokazat:
Vjera je pobtjedila, odbač eno kjafirstvo, Razbojnik si bila što kraj puta žrtvu vreba,
istina nadjač ala slijepo idolopoklonstvo! a s putnikom, na putu ž ivota, breme dijelit' treba.
Milost se podigla kao mo ćnog mora valL Ustani, probudi se, pokreni se sada
zagovorom Poslanika s duše okovi spali. iza vela svog neznanja i zabluda!"
Ovo je č as zahvalnosti, a ne tuge i bola; Uto probudi se ona, u srcu joj svjetlost sija,
iz zahvalnosti sav dunjaluk je č i od pola do pola. no sada okom srca vidi, grudi joj bol probtja.
I zato se i ti sada svom Rabbu zahvali, Bolna č ežnja za istinom sad u njenom srcu gori;
što ti opet stope putem Istine upravi. u toj žudnji srce lahko može cijelo da sagorL
(9 8> (99>
GOVOR PTICA GOVOR PTICA
A kad srce gori, ne pomaže pamet više; Savjet srca šejh posluša, poput vjetra ka njoj kre će
sve što bismo, sve što jesmo, u trenu se tom izbriše. a muridi povikaše: Sože zle nesreće!
No, njoj jasno bilo nije kakva joj tajna bijaše dana; Zar je tvoje pokajanje tako kratkog daha,
nikog svoga ne imaše, na svijetu bijaše sama. zar od svoga Rabba neimaš straha?"
Riječ i nema da opišu šta je hudu potom snade; No kad im šejh pojasni šta sve snade hudu ženu, '
kao grom iz vedra neba, iz duše joj krik izade. srca punih samilosti odluč iše da s njim krenu.
Sve haljine svoje ona tada žustro raskomada, Srce najbolje put poznaje, brzo je nadoše,
na prašnjavi drum istrča, po praštni puta pada. lokne njene u prašint leže, živi leš bijaše.
Slabašnog je krvavog je srca, Bosonoga, razderana, smrt blijedog lica,
no srce sad njeno zbog Istine kuca. spazi ona šejha svoga u odbljesku sunca.
Njega kraj krmadi više nema, ne zna kuda da krene, Sva snaga što joj osta istopi se toga trena,
ipak ona na put kreće, srce joj za šejhom vehne. kraj njegovih nogu svijest izgubi ta žena.
Kao kišni oblak koji u srcu oluju skriva, I dok mu je pod nogama spavala nevinašce,
trenutak prtje nego zemlju kišom cjeliva, nad njenim, još lijepim, licem nadnio se šejh i pla če.
preko pustinje leti ona, srca slomljenoga, Probudi se ona i ugleda suze s proljeća kiše,
no pustari kraja nema, nigdje nema voljenoga! shvatt ona šta je ljubav što u čistom srcu diše.
Tu ona svu snagu gubi, posustaje, pada, Re č e: "O, moj šejhu, tež ak stid me mori,
u smrtnom je ropcu, plače Rabbu se jada: zbog mene u sramoti i bolu odgori!
Sože zar mi nećeš pruž it' svoju ruku, Koliko još moram ž ivjeti pod velom harama?!
mada nje vrjedna nisam, olakšaj mi muku! Preklinjem te, uputi me put svijetla islama!
Ja od zla što ga počinih iskreno se kajem, Na put taj svim srcem ja krenut ć u smjelo;
ne napuštaj me, Gospodaru, ja ti srce dajem. sunca ti i mjese čine, uputi me u t ćijn( vrelo."
Zlo silno ja počinih, iz nemara, neznanja, "Slušaj dobro" šejh joj zbori, "i ponavljaj, djevo mila,
da sam niko ništa, sada shvatih, od mrava sam manja. La ilahe illallah Muhammedun resulullah!"
Bože dragi, oprosti mi, primi dovu moju, .Jt La ilahe illallah u svemiru zvont,
put vjere mi Ti osvijetli, otvori milost Svoju!" svih č etiristo murida zbog tog suze roni!
Wema više daurke," iz šejhovog se tada za ču srca, No kad čedo milo srcem primi čistu vjeru,
"voljena djeva sada na Istine vrata kuca! ašk i čežnja stadoše da joj srce deru.
Putem našim žell i ć i, k njoj se sada vrati, Bol teška i sve teža obara je s njenih nogu
ublaži joj boli srcu, srce njeno ti prihvati!" "Ja od Dosta odvojena ž ivjeti ne mogu!"
.).df
<102> <103>
•
robovanje rob mora izuč it' ako ž eli sti ć ' do neba. Krik taj u pticama paniku izazva
Zemlja diše u ponosu, grijehu; dok je na njoj, rob slušati pune straha od praznine što im ukaza.
mora; Jedna drugu u naručje ptice č vrsto stežu,
budi niž od prašine puta dok ne stigneš sve do Kafskih ječe, krište nariču, za strah sebe vežu.
gora. Kad strah popusti, one tuž nu, sjetnu, pjesmu poje;
Tamo ć eš sagorjeti, kao crni leptir utonuo u sunce; tegoba je naša teška, a put predug to je!
salik koji se s prašinom stopi ugledat će Hakkove vrhunce. Kako je samo pusta staza kojom treba i ć i;
No ko je od nas vrijedan da nas vodi Rabbu? golema praznina, na njoj nigdje insana, a valja je prijea
Nek' odlu č i kocka, nek' podijeli ona pravdu. Tišina u kojoj duša ne poznaje ni nadu o čaj;
Kog' kocka odabere vodi č će nam biti; zašto je put prazan i bez ljudi, pupavca ti pitaj.
nama tad je samo slijedit, k Hakku će nas on voditi. On nam čudnu prič u priča, njegov govor ima č udan sjaj:
Zavrti se tada kocka uz muklu tišinu;
na pupavca žrzjeb je pao, da vodi u visinu. Priča o Bajezidu Bistamiju
S tim ishodom sve su ptice bile zadovoljne;
Zbilja, on je vodič njihov, slušat' su ga voljne. "Da svog Rabba slavi, u noći punoj mjese č ine,
"Život ćemo rado dati," obećaše ptice, krenuo je šejh Bajazid sam u te visine.
"tome putu predat ćemo i dušu srce. Kraj usnuloga grada on nečujno prode
Vodu našeg slušat ćemo, glavu ćemo dati; te pustinji i on neč ujan dode.
bez ara tog puta nema; ako možeš, shvati. A tamo beskraj zyzjezda sjajL u beskraju neba
I tako pupavac vodi č posta; na glavu mu se kruna stavi; i tišina vječna vlada, sve miruje osim njega.
njega od tad slušaju sve ptice; on je vodič pravi. Potresen ljepotom ovom smislom dubokim,
Bajazid svom Rabbu zbori glasom potresenim:
Ptice se plaše beskrajne praznine puta "Gospodaru milL palača tvoja u beskrajnoj ljepoti sija i
ž z
Nakon što pupavac krunisan bijaše, zar baš noćas nema nikog osim mene da se tome divi?
na hiljade ptica se pred njim pokloniše. Od toliko silnih bi ća što zemljom ovom gmiže
Od tih silnih ptica zatamni se nebo; zar baš noćas nikog nema da pogled k nebu diže?"
sve na pravi put da spremi pupavac bi trebb. No, iz prsa kao strzjela odgovor mu stiže:
I tad pupavac ka Mjesecu strašan krik ispusti; "O, lutalice, kad naš Kralj za to ne haje, ni ne brini više!
da savlada prvu dinu, na zemlju ih spustL Zar on može na dvor svzjetli svakog prihvatitL
%.71r
-
( 1 0 4> (o5>
GOVOR PTICA GOVOR PTICA
g'Ce.:;:
y;%,.3",
A kad vas zavoli srce Sulejmanovo, tog dana se u mrežu sto riba uhvati.
ništa vam više ne će biti novo. Presretan zbog toga, dječ ak u oduševljenju izjavi:
Ljubavi nudi više nego prazne rtje či, "Ovo je pravo č udo, najzad mene sreća posjeti!"
ašiku od Mašuka nema niko pre či!" "Sreć a se najzad osmjehnula," sultan odvrati.
"Prihvati je, dobro dijete, no ne pokušavaj razumjeti
kako i zašto se to desi, to bi te moglo zbuniti.
Priča o sultanu Mahmudu dječaku ribolovcu Tvoje je blago ve će od moga, dijete drago,
mada sam ja sultan svi vjeruju da ja imam blago!
Kroza šumu jednog dana sultan Mahmud jahao, No, više ti re ći ne mogu, ve ć moram po ć i,"
od svoje se vojske usput rastao. sultan reče dječaku pa na vranca skoč i.
Lagahno, poput vjetra, konj ga je nosio "Zar ulov nećeš podtjeliti sa mnom?" upita dje čak iskreno,
sve dok dje čaka na obali mora ruje spazio. "tebi pola ulova pripada, zar to mje pošteno?"
Dječak je lovio ribu, plovak svoj pomno pratio;
"Nek' današnji ulov sav pripadne tebi,"
taj prizor privuče sultana te je do njega svratio. sultan reč e, "a što se ulovi sutra nek ostane meni.
Sultan sjede do njega, no to nesretno dijete Kad budem pecao sutra, ćeš moj ulov biti;
bilo je tužno od glave do pete. s tom dobrom sre ćom, inšallah, neć u se rastavitif
"Ti najtuž dje čak kojeg sam vidio," re če mu sultan. Šetaju ć i u hladu svoga vrta, sultan naredi slijedeć ega dana
"Koji je uzrok tuge tvoje i zašto tu sjediš sam?" svom slugi da ode do obale morske i upeca malehnog
"Moj otac je preselio ja moram, za sedmero braće, jarana.
svaki dan ribu da lovim," tužni dje čak reče. Nije prošlo dugo, dječaka na dvor dovedoše;
"Naša majka je nepokretna, smo ti fukare; sultan i mala fukara zajedno na prtjestolju sjediše.
u nadi za ručkom, sjedim ja kraj bare. Dvorjani se odmah po češe o siromaštvu dječakovom
Rano, s prvom svjetloš ć u zore ovdje ja moram loviti došaptavati,
i sve do tame mrkle no ć i ja ovdje moram biti. no sultan ih oštro prekori i odluč no se obrati:
I ono malo nafake što dode trudom teškim "Ovaj dječak je moj ahbab, ni za šta ga ne dam,
mora potrajati dok se iz pecanja ne vratim." u svemu je meni jednak, u svemu je meni vrtjedan!
Saž ali se sultan na dječaka pa mu predlož On će sada sa mnom na prtjestolju sjediti;
"Budi moj prtjatelj, pusti da za tebe mrežu bacim!" pola moga prtjestolja je njegovo, sa mnom će ga
Nesretno dijete se odmah sa tim složi. Na pitanja ljudi punih zavisti,
I sultan tada mrežu u more zabaci; dječak je ovako znao odgovoriti:
,■• 4/r.'" • .05, -
<no> <m>
GOVOR PTICA 't
GOVOR PTICA
"Sva moja tuga je nestala onoga dana savršena insana koji jednim pogledom spašava.
kad je na mene pala sjena presvijetlog sultana." Za sve bolesti nas'e on ima lijeka;
ti znati ne možeš šta te na tom putu čeka.
LIbica koji je ušao u raj •
Tvoj vid je nesavršen, duga čak je put;
on će svjetlost pokazati, primiti te pod svoj skut.
Nekog ubicu osudiše na smrt pogubiše! Bez mudrog vodi ča, u kog ćes" imati povjerenja,
Sultan koji ga pogubi te no ć i san snivaše.
,
Sultan se zakaskati tom usudu. nije zbunjen, nit' oklijeva, niti ima straha.
"Ti u Džennetu," sultan put njega povika, Ko god Rabba sluša uhom srca svoga,
"ti koji bijaše rob zlih navika!? od trnja ruže nič u u njegovim rukama.
Kako, u ime Allaha, tu si dospio?
Zar takav kao ti je u Džennet prispio?" Priča o sultanu Mahmudu i drvosječi
No taj sretni čovjek sultanu re če:
"Kraj vješala mojih Habib Adžemi se zate če. Sultan Mahmud jednom u lovu btjaše;
I dok se ruh moj s ttjelom rastavljao, u ludoj trci za plijenom, podanici za njim zaostaše.
taj me je rob Allahov kraji čkom oka pogledao. LI šumi neki stari drvosje ča drž ao je magarca;
I tako me uputiše na vrata Dženneta, tovar suhog granja bijaše spao sa njega.
zbog jednog odbljeska iz njegovog oka." Starac se nade u nevolji i sultan mu pride bliže.
"Treba pomo ć, dobri čovje če?" sultan starcu reče.
Č'ovjek na koga se svjetlost takvog oka spusti "Treba, plemeniti efendija," starac odgovori,
biva do Dženneta uzdignut da boravi u ljepoti. "dobra sreća te meni uputila," on sultanu zbori.
Sultan s konja side te pomož e starini;
I zaista, dok se ta svjetlost na vas ne spusti, cvtje će ruku njegovih, lahko, trnje u ruže pretvori.
vaš život bit će samo patnja, besmisao pusti. Potom se on s drvosječom poselami
Put do dž ennetskih visina ne ćete pronaći; te se poput vjetra svojoj vojsci vrati.
zamandaljene u swjetu i kiburu, bol će vas snaći. "Stari čovjek s tovarom na magarcu," sultan im reče,
Bez iskusnog vodi č a putem ne kre ć ite, atreba proć i ovim putem, ka meni ga skrenite.
na put ka moru slijepoga srca ne ulijeć ite! Zatvorite sve ostale puteve i ulice,
Voljom sudbe i ćete možda na ć i čovjeka, ja se želim sresti sa njim, licem u lice."
-
,
<112> <113>
)1"-A-
Tako svaka staza bijaše zatvorena, Jer kad ruka sultana trn dotakne,
osim one koja vodi do sultana. iz njega će sigurno ruž a da iznikne.
Starac se ubrzo potom na putu pojavio, Moje trnje je ruka vašeg sultana dotakla
mrmljao sam za sebe, na magarca se žalio: i stoga vrijednost trnja u vrijednost niže pretvorila.
"Magarac moj je sama kost i kož a; Jedna ruž a jedan dirhem pruž a;
nije, vala, ni za dobra noža." u mom trnju hiljade je ruža.
Uto on sultanovu vojsku ugleda, samome trnju vrijednost je mala;
prepade se jako, al' da utekne, nemaše izgleda. ogromnu vrijednost šahova ruka mu je dala!"
Od staze do stazice, svaka zatvorena,
osim one koja vodi do silnog sultana.
Starac tom stazom pode, ne imade kuda,
ubrzo ugleda lice sultana ta stara luda.
strahu, drvosječa pomisli: "Samo Allah sada može
pomo ć i;
meni je, ovoga nesretnog dana, služila ruka samog sultana!"
"Šta te mu či, dobri čovječe?" sultan starca upita.
"Ne poigravaj se sa mnom, padišahu, onaj koji zna ne pita,"
reče čovjek pa nastavi: "Ja sam samo bijedna budala
koja dan i noć tegli da bi u životu ostala.
Ja prodajem suho trnje da kupim koru hljeba;
ne šegaj se sa mnom, padišahu, meni hljeba treba."
"Uredu, uredu, dobri čovje če," sultan starcu odgovora,
"kupit ć u tvoje suho trnje, koliko ti treba para?"
"Moj gospodaru, ono se jeftino prodati ne smije,"
starac reče, "ono vrijedi bar deset kesa zlata, ja vjerujem!"
Sultanovi podanici se ovome nasmijaše:
"To trnje ne vrijedi dva zrna graha," izjaviše.
"Bolje je da šutiš i trnje pokloniš sultanuf
"Dva zrna graha?" starac veli. "U pravu ste, efendije,
no ovaj kupac rijetki od toga više ponuditi smije.
:Adtk„14,
.!4".
na puka mišljenja svijeta se nemojte obazirati. "Bož e, hljeba mi pošalji, otjeraj od mene ovoga vraga!"
Jednom kada spadne veo tajni put ćete razumjeti; Odmah potom za ču glas koji mu odgovori:
saž alit ć ete se tada na one koji put ne ž ele prihvatiti. "LI Nišabur idi prljavštinu čaršije poč isti!
I zato putem krenite odlu čno, ne budite slabić i, U prašini ćeš nać i grumenčić zlata,
molim vas, klonite se te ž enske prevrtljivosti! njime kupi hljeba, pa neć eš biti gladan."
Na putu ovom, draga brać o, jedno je sigurno: ejhu se to ne dopade te on reč e ljutito:
njime svako mora po ć i, kud puklo da puklo! "Ja da imam metlu, za hljeb ne bih molio!
Put ovaj lagahan nzje, ne sumnjajte u to; No ja ništa nemam što i sam vidiš!
plod se pojavi, tek pošto sve na čempresu ljubavi, bude Daj koru hljeba, nemoj da me mu čiš!"
otpalo. No glas mu samo ponovi: "Smiri se i ne vi či;
Fakirluk je ovaj plod o kojem vam govorim; ako hljeba metlu nadi i čisti!"
biti rob ponizni zna samo onaj koji ga okusi.
Kada se ašk u neč ijem srcu nastani, Šejh je hudi tada na sve strane zapomagao
taj više ne haje za dunjaluk prolazni. te mu metlu dadoše jer bijaše ljudima dojadio.
Ta ljubav mu ne da mira, ta ljubav ga ubija, I tako on poče kao što mu bijaše re čeno,
on krvlju mora tu ljubav platitL ljubav se krvlju napaja. sve dok ne nade zlato koje u sme ću bješe skriveno.
Voda koju ašik pije u bol se pretvara, On tada u pekaru požuri radostan k'o malo dijete;
a od hljeba koji jede odmah se krv stvara. sreća na putu lež L nju obič na metla mož e da pomete.
I mada je on slab, nemo ćan, poput mrava neznatan, I tako naš šejh sretan nastavi svoje lutanje,
ašk mu snagu daje da se za njeg borL rob je ašku pokoran. no dan za danom zlata bijaše sve manje.
On mjedan zalogaj ne uzme a da ne shvati Dok jednog dana sve zlato ne presuši;
da je uronjen u more milosti, da ga ljubav svugdje prati. stendžeri se opet šejhu, teško mu bi na duši.
Bez cilja je lutao sve dok ne pronade
ejh Harekani u Nišaburu kolibu kamenoga poda i ruševne grade.
Iscrpljen od lutanja i gladi na kameni pod pade;
Odluč io jednom šejh Harekani u Nišabur krenutL tad ugleda nešto što mu džezbu dade.
no, put tež bijaše od onog što on mogaše izduratL Metla stara stajaše u uglu kolibe;
Razbolje se šejh na putu, sedam dana bijaše gladan, starog šejha blaženstvo obasja kad je vidje.
zamotan u poderane krpe, sam i slabašan. Sože šejh tada Rabbu zborL
No nakon sedam dana šejh svom Rabbu zapomaga: "za nagradu svako mora da odgord
(118) (119>
GOVOR PTICA GOVOR PTICA
(121.>
^^^.. (..<--. . . ._...
GOVOR PTICA GOVOR PTICA
Divanija u nevolji
Odgovor pupavca
O, malodušna ptico, ti govoriš iz svoga neznanja!
Zar ti možeš osporiti dobrotu i milost Gospodara?
Traži milost Njegovu, odbaci štit tame,
s pokornošć u ćeš stić i do svjetlosti same.
Vrata Dženneta su otvorena za onogšto se kaje;
svim grješnicima u pokajanju prilika se daje.
Onaj koji putem ide, srca iskrenoga,
bez sumnje će jednom sti ć i i do Rabba svoga.
0.4^^^^^.. .:<".
.^ :.^
<122> \1 23f
^ GOVOR PTICA
1 12 4/ \125f
^ GOVOR PTICA GOVOR PTICA
(i26) \127i
^ GOVOR PTICA
^ GOVOR PTICA
O, kakvu je ovdje milostivu mudrost naš Gospodar a duša naša predstavnik duše Božanske.
pokazao; No i nefs i naša duša se moraju utopiti
samilost je Njegova, a naše da ga vječno slavimo. u moru jedinstva sa Voljenim se stopiti.i
Mudrost Njegova je poput gdvranovog krila u no ć i; Na sto hiljada oblaka na tebe beri ćet sije,
voljom Njegovom dijete će, sa svijećom, u mrklu no ć poć i. a pored njih sunce vje č ne sreć e grije.
Onda će vjetar tu slabašnu svjetiljku ugasiti, A kad u pustinji srca tvoga procvjetaju ruže,
dijete se tada neće od tegoba spasiti. miris njihov i ljepota će smiraj da ti pruže.
No u tom uskom procijepu tame, opet će nać i put; Ljubav, predanost i dove svih meleka
na hiljade je puteva milosti koji vode pod Rabbov skut. po tebi padaju, miloš ć u Rabba, od vijeka do vijeka.
Kada bi svi ljudi odgrijeha bili čisti,
On Svoju milost ne bi imao kome pokazati. Meleci su ljubomorni na čovjeka
Vrhunac mudrosti leži u tome
da On neprestano milost daje svakome. Abbasseh re č e: "Kada Sudnji dan najzad dode
i č ovječ anstvo cijelo u strahu i panici bježati po đ e,
^.^
^^.
. . .. ..... ^,„^. .
( 128>
\129 ^
-
GOVOR PTICA ^ GOVOR PTICA
POGLAVLJE XX
Odgovor pupavca
Tvoj život je ždrijebac obijesan i mlad; ■ Ako iskreno robujete Hakku, ne radite što je Azer radio
dokga ne ukrotiš, mira nećeš imat: od kamena je idole vajao te se njima klanjao.
O, ti koji dangubiš u zaparenoj sobi gafleta, Ljubav za Allaha je vrhunac č ovječanstva;
zar ćeš dragocjeno vrijeme trać iti dok ti duša ne bude napustite Ltzza i ostala božanstva.
oteta? Vi se obič nom svijetu predstavljate kao sufije,
Bol nam oživljava srce, lagodan život je smrt prava, no ispod hrka vaših na stotine idola č uvate.
uživanje nas malo pomalo u prah pretvara. 1 čemu na vama ta odjeća muškosti
Ti si jadan, bijedan, a prepun pustih želja; kada ste ispod nje obi č ni evnusi?"
nefs ti se otromboljio k'o pas što ždere i zijeva:'
Dva derviša na sudu
Priča o Šibliju Jednog dana dva derviša u hrkama
Šibli bi s vremena na vrijeme nestajao; pred kadijom su psovali jedan drugoga.
kud bi to išao, u Bagdadu niko nije znao. Svaki je ostraš ć eno pravo svoje tražio
Najzad, nakon duž eg traž enja, pronaciošega sve dok ih kadija mudri nije ukorio:
kako sjedi suznih o čiju i suhih usana u kući evnuha. "Zar je to lijepo i zar prili č i, o, Bože,
Sufije ga izgrdiše: "Zar je ovo mjesto za tebe, da se dva derviša zbog sitnica glože?
zar sufije ovdje traže milost za sebe?" Ako ste već zaogrnuti u hrke odricanja,
`%a sam kao i oni," Šibli im odgovori, kako to da zapadoste u tako niska stanja?
"u njima ni muška ni ženska vatra ne gori! Ako ste vi u stanju advokate platiti,
A ponekad je tako i na ovom putu vjere; zar vas stid nije hrke fukara nositi?
u meni ne bude ni muškarca ni žene. No kada biste vi zaista bili vaših hrka vrijedni,
Muški ponos me zna često napustiti sa vama ništa imao ne bi ovaj kadija sijedi.
te u stanje srama i bespuća dovesti." Ja sam samo kadija, a ne č ovjek duhovnog puta,
Da bi putovati mogao, čovjek od znanja i stoga me stid hvata ispred vaših skuta.
mora se osloboditi svoga, ponosom opijenoga stanja. Da ste obukli ženske dimije, pošteniji bi bili,
Ako sebe smatrate važnijim od dlake na glavi, jer vladate se poput žena, a kao derviši se ogrnuli.
od sebe ste nač inili idola, mušrici ste pravi. Kako ć ete otkriti u sebi ljubavi tajnu
Ako slavu il' pokudu svom nefsu pripišete, kada niste ni č ovjek ni žena, već nešto izmedu.
idolopoklonik ste u svemu što činite. Ako vas ašk natjera da se njegovim talasima predate,
^
\ 13 2f (133 )
.^: ^^^`P'v .#Ur
uč inite to s punim srcem, sve lade nefsa potopite. Č ovjek koji je u stanju da me napusti, a kaže da me voli,
Protiv ljubavi se ne vrijedi boriti; za mene je obi čan lažov, on u ljubavi ne gori.
prije nego nas ona porazi, bolje joj se pokoriti! I zato poslušajte riječi ove, u njima se mudrost krije!
onaj koji se hvali da je zaljubljen taj u ljubavi nije!
Siromah se zaljubio u sultana
Neka fukara se zaljubila u sultana.
"Dovedite mi tog bijednika," sultan re če jednog dana.
"Pošto me ti voliš," sultan fukari reče,
"ili idi u progonstvo ili da se glava odsiječe.
Moraš izabrati nešto izmedu ovoga dvoga;
smrt ili progonstvo, šta ti je draže od toga?"
Fukara slabić bijaše uprkos svojoj ljubavi;
on progonstvo izabra da se od smrti izbavi.
Podanici sultanovi ga izvedoše i sultan odmah naredi
da se toj fukari glava što prije odrubi.
Neki od sultanovih podanika se tome jako za č udiše.
"Taj jadnik je nevin, zar baš mora umrijeti?" zapitaše.
"On me nije volio,"sultan im odgovori,
on se samo pretvarao da mene voli!
Jer da me je on zaista zavolio,
zarad mene bi svoj život položio.
^;.
Ako čovjek može od Voljenog svoju glavu više voljeti,
onda se ta izdajnička glava mora odrubiti.
A da je on glavu svoju za ljubav založio,
ja bih zarad njega svoje carstvo ostavio.
Da je on zbog aška bio spreman glavu dati,
ja bih spreman bio rob njegov postati.
No istinske ljubavi dosljedan on nije bio
i stoga je svoju glavu izgubio.
. • s...
.v.i ..
(1 3 4> ( 13 5 )
^ GOVOR PTICA ^ GOVOR PTICA ' -
Kud god da krenem, molim te to shvati, a kad u njemu ponos poraste, u hladni led se pretvori. z
ta požudna psina svugdje mene prati. Taj nefs nas stalno mori, robovi smo njegove ć udi; 1
Sa tim psom nakraj teško je iza ć i; kad s dunjaluka moramo i ć i, srce najviše za njim žudi.
iz njeg se može lahko vu čina izleć i. I mada mnogi na tom putu umiru u boli,
Korak po korak, taj vuk je moja sjena; samo rijetki usmrte to pseto, a ve ć ina ga voli:'
da me s mirom ostavi taj na umu nema:'
Grobar
Odgovor pupavca Neki grobar u kasne godine stigao;
"Kako to da te ja taj pas prevario jedne prilike ga njegov poznanik upitao: 3
i sve planove tvoje u prah pretvorio? "Zjude si sav svoj vijek pokopavao!
Pa on je jednook i ne poznaje put; Koje je čudo najveće koje si vidio?"
malo đ aur, malo krvopija, a malo i vuk. a vidjeh č udo nad č udima!"grobar odgovara.
On najviše voli kadga drugi hvale; "Sedamdesetgodina je ova magarčina stara32
sujeta mu tada do neba poraste. bilasvjedokmuprznsti,
Za njega nade nema, on goji se sve više; no to ga ipak nit' usmrti, nit' opameti,
što ga ljudi više hvale, sav sretan on uzdiše.
.J nit' nagna da Božiji zakon slijedi.
Ioš ie sliiep za istinu, a sutra mu valja mrajeta!"
.,_ ...^ .
• .
.
t
f ^ {^: ^ aT^...
(13 6} (137>
^:^ t;^ ,; v
^^ .--
T^'.
^ GOVOR PTICA ^ GOVOR PTICA i;--:
Odgovor pupavca
"Šejtan prokleti ostavit' nas neće;
sve dok nefs živi, on se s nama kre će! šr
Šejtan nas više ne bi mogao varati
kada bi se mi nefsa mogli kutarisati.
Ne vara samo Iblis, ve ć i mi sami sebe;
vi ste sebi lopovi, šejtan su vaše želje!
Kada ispunite sebi samo jednu želju,
sto šejtana tada teferiči u veselju!
<140> <1 4 1)
GOVOR PTICA ^ GOVOR PTICA
.
^^x
^ ,a.m.".
°^^ ;
(143)
.. R?i^1a
... •^Y;CY?F9f
.•-.^! =^Y
-_^ L
^. ...-r
A kad vrela vatra no ć pretvori u dan, No još kasno nije da pravim putem kreneš
tad i gazija lavljeg srca stane ukopan. poput pravih ljudi i ti slobodan budeš:" i
Zatvoriti o č i i pobjeć i, tu može hrabrost biti;
kao crni leptir pri ć i bliže i u vatri sagoriti. il Pokajanje na samrti
Obožavati vatru dunjaluka je pijana sujeta;
Bit ć e mnogo onih što ć e se na samrti ca
na putu tom je propast i velika sramota.
Allahu okrenuti i za milost moliti.
Ta vatra te okružuje i sa svakim dahom,
No uzaludno će to pokajanje biti; .^.
4`
Kad je ovo neki derviš č uo, odmah je hodžu izgrdio:
,
t 144> (145}
^ GOVOR PTICA
(i46) (147>
^ GOVOR PTICA ^ GOVOR PTICA
Na putevima prevare i laži taj č ovjek je sultan, već se medu nasljednicima teška bitka bije.
a na putevima vjere magarac i tikvan. Svi su željni blago njegovo naslijediti,
Onaj koji voli zlato troši tešku drogu; nesvjesni da ć e ih blago samo unezvzjeriti.
on je kao č ovjek bač en u bunar vezanih ruku i nogu. Za to zlato ste vi Simurga prodali,
Sjeti se Jusufa i izbjegni zamku tog bunara; mada svjetlost njegova svjetlost srca pali.
znaj da se raj zaradi lakše kad se nema para. Ta svjetlost je putokaz u najcrnjoj no ć i,
s njom se samo može do jedinstva do ć i.
. } . - .... . ....... .M1 . . .'. .'
{ 1 4 9>
GOVOR PTICA
•,"^ ^ ^.
`đi
GOVOR PTICA
Rabb pozva poslanika toga doba i reče: Draža mi je raskoš i moja kraljevska samo ća!"
`ZZ venama pustinjaka sada otrov teče!
Sav ibadet beskrajnih dana i noć i, Odgovor pupavca
svu ljubav za Me, koja kao da nije mogla pro ć i, "O, nezahvalni jadnič e," pupavac ga izgrdi,
prodao je za cvrkut obi čne ptice; "ti si pas koji se ku ć arom hvali, a kloni se ljudi!
zamijenio pticu za Božansko lice. Svijet ovaj nije više do pse ća kućara;
Ja sam njega zavolio, pazio i č uvao, tvoja palata nije drugo do prljava bunara.
a on je Mene olahko i jeftino prodao! Ma ona bila lijepa poput samog Dženneta,
Poruči mu da se prode te ptič urine kad umreš, ona bić e samo tvoja tamnica!
ako ne želi da izgubi milost kod Mene:'
<15 0)
.. ..... ^. ..
a:... . . ^^ !....•.^. .^Y',-,^, ..-.,;-w.. -r^'°:
(^>..._^^r re. LszJGi ^ ...r.-..^.°^?.:w^
•,...__. . ^ ^^-^^^t...^.0
_. ... ^ ,:.. .
{152) (153>
GOVOR PTICA GOVOR PTICA
što u ime tvoje ne mogu nazdraviti. Zašto zlatu robujete kad ono ne vrijedi?
Zauzet sam plaho, ho ćeš li mi halaliti?" Samo magarci zlato vole, to vam je posrijedi.
Siromah to reč e pa ostalim namignu. I svi se polomiste da nad nekim zavladate,
`Halal olsun!" odgovori opjancani trgovac, ne shvatajući a ni goveda pravo čuvati ne znate!
šalu. Ko god živi za priznanja, ugled i slavu, i1
zaista je mrtvog srca sa mozgom u kvaru!
Taj derviš biti neće, za derviša su te stvari
Da li ste ikada posmatrali pauka samo brujanje vjetra, ništavnost koja u čas ispari.
i kako on mrežu plete, kao od pamuka. Potkrešite krila vrancu vaše bezglavosti,
No mreža njegova jasno o č itava izbjegnite zamku mo ć i i vlasti.
neki duboki smisao koji u njoj obitava. Jer kao što janjetu ogule kožu,
On u kutu spretno mrežu svoju plete, i vašu će skoro objesiti o nebeskom nožu.
i č eka da se u nju muha uplete. I prije nego ste opasnost i omirisali,
On tada izjuri i krv njenu sisa šta vam poslije vrijedi da vas i sav svijet žali?
dok ona nemo ć na zuji od bolnog ambisa. Život vam je poklonjen, zašto ne shvatite,
da bi se u nebo vinuli morate da patite.
On krv joj svu isisa, a osuši tijelo;
ona mu dvije hefte posluži k'o jelo Boli svoje skratite, Rabbu se pokorite;
sve dok doma ć ica, onako iz nehata, da vam život zalud ne prote če, Rabbu se molite!
ne prihvati se metle i svoga zanata. Ma prodite se ponosa, klonite se blaga,
LI jednom mahu metle njihov svijet će nestati; ne vezujte sebi za vrat prokletoga vraga!
ni mreže, ni muhe, ni pauka, više ne će biti. Svi vaši vrtovi i te silne palate
samo crne rupe su gdje vam duše pate.
Takav je dunjaluk i onaj ko u njemu bitiše;
kao ova muha je što je u mrežu uhvatiše. Sa njima će bolno jaukati i vaša duša
Pa č ak i da ste gospodar cijelog dunjaluka, zbog ispraznogponosa koji je samo pustara i suša.
kad-tad izgubit ć ete ga u jednom treptaju oka. Napustite vaše isprazno tumaranje po zemlji;
Vi niste drugo osim balava djeca, da bi put pronašli, pogledajte svijet oč ima mudrosti.
Tim putem krenite, Rabbu se okrenite;
na pozornici života samo glumac i esteta.
A hvalite se da ste pod zaštitom kralja; u jednom treptaju oka vidjet ć ete dvore nebeske!
U tom letimi čnom pogledu dušu ćete spasiti
ko u prolaznom oslonac traži, prava je budala.
i sjaj bezvrijednog dunjaluka zauvijek ugasiti.
:.M1tbL: -. h
(154> ( 15 5 >
^e'^..,. ....., .. .. .. ' k.:.•J.:^:
Nekakav lutalica, iscrpljen od dugog lutanja, Mirisno drvo je gorjelo i svojim opojnim mirisom
stiže do mjesta gdje živješe usamljeni derviš, pustinjak .
pobudi nekog da uzdahne u zadovoljstvu snenom.
Lutalica se obradova kad derviša ugleda;. Neko mu re č e: "Tvoj uzdah miriše na sre ć u,
"O, derviš efendi, kako si mi?"pozdravi ga lutalica. al' pomisli na drvo kojem vatra donosi patnju."
No to dervišu ne bi pravo te mu ljuto odbrusi:
"O, ubogi stvore, zar te nije sram pitati?
Zar ne vidiš da sam u pustinji, patim,
zato č en u njoj kao zatvorenik živim!"
"Zatvorenik?" reče lutalica. "To ne može biti!
Zar beskrajnu pustinju ti zatvorom možeš zvati?"
"O kakvom ti beskraju pri čaš?" re če derviš ljuto.
`Da me č ak ovdje nac$eš, taj te beskraj nije sputo."
Nagledati se svijeta
(i56} ( 1 57 )
= GOVOR PTICA ^ GOVOR PTICA
<15 8J <159>
^ GOVOR PTICA i,
.
^ GOVOR PTICA
od ljudi i svijeta ništa ne će ostaviti. Svaki dah vaš je dragulj, sahati su vam izbrojani,
Izblijedit će svemir i sve što u njem' ima, svaki atom vašeg bi ća vodič je ka Istini.
povuć ' će ga oseka, a odnijeti plima. Od glave do pete blagom ste darovani;
I tada ć e oni koji su prolazno voljeli o, kad bi samo to razumjeti znali!
jedan drugom biti najžeš ć i neprijatelji
'
Priča o Šibliju
Neki bogati trgovac nježnu robinju imaše;
ona poput še ć era slatka mu bijaše. fednom Šibli ugleda č ovjeka u suzama
No jednog dana u plahovitom hiru, "Zašto pla češ, brate?" Šibli ga upita.
on odluč i da je proda jednome žbiru. "O, šejhu," č ovjek reče, `ja imadoh prijatelja
Llbrzo se pokaja, plaho mu je nedostajala č ija ljepota bijaše poput proljetnog behara.
,)
` I
n4
te on onom žbiru ponudi hrpetinu zlata. Moja duša je živjela zarad te ljepote,
A platio bi on sada za nju i mnogo više; no juč er moj prijatelj iznenada umrije.
srce sada za njom pati, a duša uzdiše. Kao da sam i ja sa njim preselio;
Moiio je on tog žbira da mu ljubu proda, šta ć e mi život kad sam se od voljenog odijelio?"
ali ovaj neće ni da č uje, ne da, pa ne da. "1 to je sve što te mu č i?" šejh mu re če.
Trgovac tad sav čemeran u prašinu pade; "Zar da tuguješ zbog te prolazne sre će?
kako sad da trpi te beskrajne jade? Ono što je bilo ne može se vratiti,
"O, magareća glavo!" sam sebe kudi, Prijatelja vječ nog ti moraš potražiti,
"prodao si nježno bi će, ti, magarč e ludi! Onog koji nikad umrijeti ne će,
Za par dukata si olahko bacio tu ljepotu, tu ljubav potraži, eto vje č ne sreće!
prodao si ljubav za svoju sramotu! Prijatelj koji nas sa smr ć u napušta,
O, gdje mi je samo zdrava pamet bila? samo bol u srcu stvara, u beznađ e spušta.
Niska me pohlepa teško prevarila. Ko god srce preda lažnom sjaju svijeta,
I za mene nema nesretnijeg sahata u žalosti živi i besciljno luta.
Od onog kad je prodah za par dukata!" Jer izvjetrit ć e brzo svjetlost lažnog sjaja,
1^'-^
^ GOVOR PTICA GOVOR PTICA
a ostat će samo tuga vje č na i bez kraja. Kad ga jednom napuste sve te niske strasti,
Tu žalost nijedan č ovjek podnijeti ne može; to zlato i svila navest ć e ga da se meni vrati!"
spasi nas od te propasti, ubrani nas, Bože!" I vi ste nekdar imali LlzvišenogPrijatelja,
kojeg ste izgubili zbog vaših niskih želja.
Sultan i lova čki pas Ah, cijelo srce predajte Llzvišenom Gospodaru,
opijte se vinom aška, sagorite u tom žaru.
Sultan se jednom zgodom u lov spremao;
Vaš Gospodar je silan, predajte se Njemu;
sve lovce carstva svoga on je upregnuo
neka ašik krv svoju prospe pred njim u prašinu!
da mu dovedu psa hitrog i spretnog;
Duša insana se olahko prestravi,
te mu dovedoše psa pametnog i okretnog.
jer u poredbi s Rabbom mi smo kao mravi.
Zlatna ogrlica mu bijaše o vratu,
Ašikova žecl ne može ugašena biti;
a leđ a pokrivena svilom u brokatu.
dok se krvlju svojom ne opije, sebe ne ć e napustiti.
Oko šapa zlatne nanožnice sjaje,
svilen lanac oko vrata, to mu gordost daje.
Smrt Halladžova
Sultan uze svilen lanac u rukice svoje:
"Pas ovaj je vrsne rase' u sebi mislio je. Halladža je krvnik na gubilište sproveo!
No pas se od sultana brzo odijeli "ja sam Istina!" on je izgovorio.
kada spazi kosku jednu kako se bijeli. Te riječ i oni nisu mogli razumjeti
Pas se na tu kosku odmah namjerio, zato su ga u Bagdadu dali pogubiti. i
a sultan je tada od bijesa preblijedio. Prvo su mu odsjekli noge i ruke
"Psina je ova najnižega kova!" sultan se izdera. te je Halladž problijedio od te teške muke.
"Zar poradi koske da ostavi svijetloga sultana?" No on podiže krvave batrljke,
On odbaci svilen lanac te naredi slugi: zamaza krvlju svoje sjajno lice.i
"Izbacite ovoggrubijana, nek' mi se s o č iju gubi! "Neka se lice moje zarumeni," on re če,
On moj više nije i bolje bi mu bilo `jer ljubav ka Voljenom u venama mi te če!
da je iglu progutao već mene uvrijedio!" Kada me ovakvog ugledaju, zlobnici će znati
"Pas je zbilja nizak^ reče sultanov sluga, da strah me nije s Voljenim se sastati.
žar svilu i zlato neć emo skinuti sa njega?" Moj strah je manji od dlake na glavi;
"Ne' reče sultan, "nek' ostane kao opomena u vatri ljubavi umire samo ašik pravi:'
da je jednom živio na dvoru sultana. Kada mu smrt pricle, krvnik digne ruku;
`^s. - _<'r^ -
.s.:s ^or.r4:.°`.. y•)'iJ` oY-.jjr^^3Yr ..^oia7^^i.^'^t xi ,^`
(i62) (i 6 3)
•
Od rodenja su te odgajali za put životni, i kad duša mu mora uzletjet' ka nebeskom suncu.
no taj put te neumitno vodi u okrilje smrti. On lišća sakupi i lomač u napravi
Nebo nad nama je poput okrenutog suda, pa se iz te loma če s tužnom pjesmom javi.
koji je ispunjen krvlju zalaze ć eg sunca. Iz magič nog kljuna pregršt nota baca,
To je sunce poput sablje krvnika, muzikom nam govori o č istoć i svoga srca.
koje u toj posudi neba svima glave skida. On dršć e poput lista, zbogsmrti jadikuje,
Bila tebi duša č ista ili isprljana, on u boli teškoj svoj kraj oplakuje.
samo kaplja vode s prašinom pomiješana.tis Kada zač uju zvuke njegove žalosne frule,
I zar ta kaplja nestalna, malehna, oko njega se divlje životinje i ptice okupe.
može odbit' nasrtaje mora beskrajnoga?
;. r Oni sa njim plač u, njegovu bol dijele,
I mada ti na svijetu bio ravan i sultanu, svima mrijeti valja, a tom se ne vesele.
vratit ćeš se u prašinu, umrijet' u očajanju!" Neki se onesvijeste, a neki su u č udenju,
neki čak od bolnih nota i sami preminu.
Feniks I tako se smrt bliži, feniks širi svoja krila
ne bi'l se upalila vatra i sveg'ga sagorila.
Feniks živi u Indiji; to je ptica jedna Tako se vatra zapali, feniks po č inje da gori
po naravi posebna i svake hvale vrijedna.
sve dok on cio do praha ne sagori.
Izuzetno je dugog i tvrdog kljuna, No kada od feniksa samo pepeo ostane,
sa sto rupa probušenim, kao kakva frula. rodi se novi feniks, iz pepela postane.
On sam živi, sam tužnu pjesmu poje, I da li postoji još neko bi će na ovoj planeti
u svakoj rupici se razne note roje.
koje se opet rodi nakon svoje smrti?
svakoj noti pjesme po jedna tajna živi,l Pa sve i da kao feniks dugo živite,
svako ko je č uje toj se pjesmi divi. jednoga dana morat ćete da umrete.
I ptice i ribe kad tu pjesmu č uju, Feniksov život je tugovanjem ispunjen,
osjete smirenje, od ljepote utihnu. on živi sam i od svijeta odvojen.
Priča se da su arifi, Allahu mili,
Nema djece da ga razgale pod stare dane;
tajnu muzike od feniksa izu čili. hladni dah vjetra raznosi mu pepeo na sve strane.
Feniks i hiljadu godina može živjeti; Ma kako pametni ili mudri vi bili,
on dobro poznaje čas svoje smrti.
smrt ne može niko prevariti.
Kad se smrt približi njegovom umornom srcu Njene oštre kandže svakoga dohvate,
(i66) <i67 )
^ GOVOR PTICA ^ GOVOR PTICA
one nikoga ne štede, one svakogsmlate. "Č itav svoj sam život, mili moji,
Niko nije besmrtan na ovome svijetu iz šupljeg u prazno presipao,
i nijedno biće nema takvu snagu cijeli sam svoj život vjetar vagao.
da zaustavi sablju ovog nasilnika, I tako dode i ovaj posljednji sahat,
nikad to ne ispuštaj iz svoga vidika. uskoro ć u postati prašina, nemam vam šta kazat."
I mada ć emo na putu sresti mnogo teško ć a, izazova,
smrt ostaje najteža proba koju put zahtijeva. Za smrt nema drugog lijeka nego neprestano
u lice joj gledati ako nam je znano
Ožalošć eni sin da je život naš isuviše kratak;
smrt je našeg života jedini zadatak.
Ispred o čevog tabuta sin je išao,
Duša tada sama put nastavlja;
zbog oč eve smrti gorke suze ronio.
srce ašika je sretno kad se od života rastavlja!
"Nema težeg dana od ovog," sin nari č e,
Ma bili vi mo ć ni kao car Sulejman,
`duša mi se raspada, zbog tvoje smrti, o č eP'
kojemu je svako mor'o biti pokoran,
Derviš u prolazu mu na to dobaci:
jednom ć ete se spojiti s pustinjskim pijeskom,
"Zbog tvoga magareč eg naricanja
a tako ć e biti i sa svakim nasilnikom
tvom ocu danas nema težeg dana!" ni
koji je ovim svijetom žario i palio
Sin tugu osje ć a, no tu poredbe nema,
dok se nije u svom grobu na crve namjerio.
još je ve ća oč eva bol i tuga snena.
I koliko ih samo spava pod dva metra zemlje
Kao bespomo ć no dijete ste se na svijet izlegli
snom teškim i gorkim samo ć e duboke.
da bi u neznanju i ludosti svoj život proveli.
Ne zaboravite smrt ni na trenutak jedan,
Srce vam je neprestano težilo za mo ć i,
na putu našem ona je u č itelj vrijedan.
no nestaste k'o vjetar, koji će kroz prste pro ć i.
O, kada bi njen gorak okus za života okusili,
svog nemara i ponosa odmah bi se prošli.
Svirač naja na samrti
(i68} (i69)
^ GOVOR PTICA GOVOR PTICA
,4",
Odgovor pupavca
"O, ti progutan žaljenjem i ponosom pobijeđen,
zar misliš da si samo ti dunjalukom prevaren?
Zar ne znaš da je ovaj svijet varalica stara,
da nesreć u donosi svima koje vara?
Dok patnja na putu može biti uzvišena,
POGLAVLJE XXVII patnja zarad dunjaluka je puna poniženja.
Ono što kao patnja izgleda blago može biti
za onog koji znade srcem stvari osmotriti.
Ptica koja se žalila na lošu sreću Na putu istinskom na stotine berićeta ima,
no trud se uložiti mora da se nade Istina.
Nesretna ptica pupavcu reče: "O, ti iskrene vjere, Ovaj svijet je prolazan, njega se ti prođ i,
ja ne posjedujem ni dašak dobre volje! od njeg' nema ništa, na put Istine pođ i.
Ništa se ne dešava kako ja to želim; Sve patnje će nestati u jednome dahu
život moj je pun nesre će, lijepo ti ja velim. kad dunjaluk ostaviš i prepustiš se prahu."
L! boli ja živim još od svog ro đ enja,
od mene, zbilja, nema nesretnijegstvorenja! Č ovjek koji nije htio piti šerbe
LI srcu mom je pregolema tuga,
ja od teške nevolje nemam boljeg druga. Bijaše neki čovjek odmakao na duhovnom putu
Moj život je jedno pusto beznade, koji nije pio niti uživao u slatkom šerbetu.
i Bog zna šta još će da me snađ e. Kad ga upitaše za razlo on im odgovori:
Žalost mi je srce moje zaklju čala; "Ja vidim čovjeka koji vam gutljaje broji!
na put taj da krenem, ja ti nemam hala. Nemilosrdne i hladne su njegove o či,
A da mi srce nije ojadeno tugovanjem, vatrom se one zažare kad se šerbe to č i.
bio bih oduševljen tim putovanjem. I najslađ e šerbe otrov bi za mene bilo,
Dušu sam ti otvorio, od tebe pomo ć tražim, u mojoj krvi bi se u otrov pretvorilo.
mudri pupavče, uputi me, reci šta da radim:' Dok nas on gleda, svako šerbe postaje,
ognjena vatra koja nam duše proždire."
no zbog užitaka je i vječ nost prodati lahko. blago ć ete zaraditi ako ih budete podnijeli.
Č uvajte srce svoje od svjetovnih užitaka; Tanahni i č udni su putevi Božanski, . ^
u njima, znajte, nema nikakvih dobitaka. na putevima tim sve moramo prihvatiti.
Ma kada bi vam se i sve želje ostvarile, Gorak je svaki zalogaj na putu, mudri to znaju,
vrata istinske sreć e one ne bi otvorile. gorak jer je izmiješan sa njihovom krvlju.
Jer vi ste srca svoja prolaznosti dali; Sve dok jednom s Gospodarom hljeb ne podijele,
ta nestalnost u vama očajanje pali. gutat će samo mrvice u patnju namo čene.
Bol je vaša nadahnuta tim lažnijem sjajem,
jer vaša srca teže za zemaljskim rajem. Priča o jednom sufiji
I zar se ta bol, prazna, porediti dade
Llpitaše nekog sufiju kako provodi vrijeme
s patnjom koja šehide sa Kerbele sna đ e?
"Gladan sam i žedan i ukaljan blatom," re če.
LI Božijim o č ima je svaka vaša patnja
7zgorio sam u pe ć i koju dunjalukom zovu ljudi,
bisera vrijedna, puna trajnog blaga.
no dok u meni života ima hrabrost ne ć u izgubiti."
LI svakom vašem dahu milost se Njegova skriva,
ry^ Oni što na ovom svijetu sre ć u traže
sve što vi radite ljubav Rabbova pokriva.
u dubokom su snu i za budale važe.
Avaj, vi Njegovu ljubav stalno zaboravljate;
Bolje im je da se sjete da će gazit Sirat - ć uprijom,
životinjareć i bez istinske ljubavi, život prokockate!"
jer nema sre će pod ovim kubbetom.
Nit'se sre ća ovog svijeta može porediti
1
Zahvalni rob
(
sa onim što derviš traži, s tom nebeskom niti.
Jednoga dana nekakav dobro ć udan sultan Nefs naš ovdje divlja poput nezasite vatre
dade jabuku svome robu na dar. sve dokga ta vatra u boli ne satre.
Rob je jabuku jeo sa takvim uživanjem Tu požudu srca niko svijetom ne ugasi
da i sultan poželje komadi ć te jabuke. nit' pohlepom iko od boli sebe spasi.
No kad je proba, vidje da je gorka, Obicii sav dunjaluk, tam'se na ć i neć e
sultan u č uđ enju pogleda svog roba. zadovoljno bić e, srce puno sre ć e!"
"Efendi, sa tvojih ruku je milost tekla meni,
zar zbog malo gorč ine da ti se požalim? Starica i šejh Ebu Said
Ja u slast primam sve što od tebe te če,
Neka se starica obrati č uvenome šejhu:
od tebe je samo dobro," rob sultanu re če.
"Poduč i me mudrosti koja će mi smiriti dušu!
Ako vas poteško ć e snadu, budite siQurni,
r^ _
(174) (175)
)
LI životu sam se mnogo napatila, Mrav luta k'o pijan dok ne nade sunce,
no smisao života još nisam shvatila!" dok ga ašk ne ponese u najviše vrhunce.
`F.
Šejh reče: "I ja sam u životu mnogo lutao Tad od mrava neće ništa više ostati,
dok uto č ište jedno nisam pronašao. tračak svjetlosti će svjetlost nebesa postati."
To su koljena naša koja moramo savijati,
moramo se pokoravati i s ljubavlju sve prihvatiti. Šišmiš u potrazi za suncem
Od iskrenog robovanja boljegputa nema,
Jedne noć i miš slijepi reče: "Kako to da ja
rob sve daje Rabbu, svoje ništa nema.
nikada ne vidjeh sunca, vrag mu ga zna?
Kad nemaš ništa svoje, zar možeš bolan biti?
Ja čeznem da se u č istoj svjetlosti izgubim,
Iskrenom pokornošć u ćeš svoju patnju sagoriti!"
no život moj je no ć jedna duga, jer ne vidim!
1 po svijetu ja putujem zatvorenih o č iju,
Šejh Džunejd o sre ć i i radosti
no ne gubim nadu da ć u sunce vidjeti naposljetku:'
Neko jednom zapita Džunejda: Neki sufija je to č uo pa mu odgovori:
"O, Allahov robe, koji si slobodu našao u robovanju, "Još hiljadu godina će tama da te mori.
reci mi kako do sre će doć i, kako smiriti dušu? Zar može, ubrzo, takav kao ti,
Reci mi kako da bolno ljudsko srce svjetlost sjajnog sunca ugledati?
dosegne jednom beskrajno nebesko sunce?" Zar može mrav izgubljeni, smušeni,
Džunejd odgovori: "Onaj koji srce nađe na nebu blistavi Mjesec dohvatiti?"
mora ga ukrcati u nebeske lađ e. "Ipak," reče miš slijepi, "potragu ć u nastaviti
Nek' njegova lacia kroz tamnu no ć plovi, te u nadi za sunašcem ja ć u poletjeti."
sa svom snagom svojom nek' istinu lovi. I tako je šišmiš godinama letio
Mi smo samo čestica i svjetlost nam treba, sve dok snagu svoju nije potrošio.
sunca besmrtnoga i beskrajnoga neba. Kakva korist od leta kada nema znanja;
Sve dok vjerujemo da smo puka čestica, slijepi miš bijaše sužanj toga stanja.
izbrisana patnja neć e biti sa našega lica. Naposljetku iz njega progovori sujeta:
No ako ta čestica zaroni u sunce, "Ma gdje to sunce izosta iza moga leta?
svjetlost sunca obasjat će njeno tamno lice. ■ Ja kao da sam to Sunce preletio!"
Sve do tada svaki mrav će biti samo mrav No on bijaše do neke mudre ptice doletio.
ma bio on griješan ili bio prav. Ta mudra ptica slijepog miša uputi:
J;^;s'^ti✓:
(17 6} (177)
^x f l afi i.L^ ^° . i^a-Y.✓ . .. . . . . c, „) Y C ^.^y , h.y^i,^c^.
Odgovor pupavca
"Tako je," povika pupavac. "Nema bolje odluke
od te koju ti sada izreče!
Ko god prihvati vo đstvo mudrijih od sebe
spasi se od patnje i udara sudbine.
Ko svog nefsa slijedi, magarcu robuje!
Zar takav može nešto od života da dobije?
Samo jedan tren istinskih uputa
,
^^
. °;M^M<. ^. `.`''..^ , z ;:d:^ e a^.
(178} (179>
,r,i ._.^ as:
GOVOR PTICA ) GOVOR PTICA
vrijedi više nego cijeli život bez duhovnoga puta. Za raju si samo šaku bisera prosuo,
Onaj koji ne želi mudrijem da se pokori ni jednom ih pogledom nisi udostojio!
kao pas je što luta i patnja ga stalno mori. No nešto te pred zatvorom zaustavi!
I koliko samo taj pas doživi nevolja! Zar su odrubljene glave nač in da se slavi?
No bol je ta uzaludna, od nje koristi nema. Šta te toliko oduševilo, kaži,
Samo onaj koji na duhovnome putu pati odrezane ruke, raščereč ena tijela, užas pravi?!
istinski živi, tu patnju on blagom naplati. I zašto s konja sjaha? Zar ćeš ti sjediti,
Nađ ite uto č ište pokraj svoga šejha, s lopovima i s ubicama danas besjediti?"
svoj ponos progutajte, oslobodite se grijeha:' Sultan odgovori: "Svi ostali samo buku prave;
ko' nestašna djeca, svojim igrama me gnjave.
Sultan koji se zaustavio ispred kapije zatvora ^
Svaki od njih svoju sebi čnu ulogu glumi
žele ć ' da ugodi sebi više nego meni.
Sultan se u šeher s dugog puta vratio; Sve što oni č ine je iz moranja, dužnosti,
šeher je tom prilikom proslavu uprilič io.
no zatvorenici pokazaše i više od odanosti.
Svaki podanik da sultanu po čast iskaže Moja riječ je ovdje zakon, to su mi pokazali,
ukrasio je dio grada, da odanost pokaže.
njihovi ukrasi su samo za mene, to su mi dokazali.
Zatvorenici nisu imali drugoga blaga
Ovdje sam iskrenu pokornost našao,
do li čelič nih rešetaka, lanaca, odrezanih nogu i glava. i stoga sam pred njima s vranca sjahao,
Tim strašnim stvarima oni zatvor okitiše,
dok me drugi slave u nadmenom ponosu,
tim užasnim prizorom sultana do čekaše.
puni sebe, teturaju u sebič nom zanosu.
Sultan je kroz šeher jahao sav sveč an;
Ovi siroti robijaši volju svoju žrtvuju,
podanici dadoše sve od sebe da mu uljepšaju taj dan
u dobru i zlu meni oni robuju.
sve dok do zatvora nije dojahao
Oni dobro znaju, svakog svojeg dana,
i pred njim konja svoga obuzdao.
da ih osim vješala i smrti drugo ne čeka.
Sultan sjaha s konja i smjesta naredi
Ipak su pokorni i, u mojim o čima,
da se svaki zatvorenik pusti i zlatom nagradi.
njihov zatvor je Džennet posut ružama!"
Veziri se ovom za čudiše i upitaše sultana: Pokoriti se i č ekati Sultana - mudrost to je prava;
"Zašto ti zatvorenike nagradi ovog sretnog dana i nebeski Sultan ć e pred iskrenim robom zastat' jednoga
pored sve svile i kadife koju si vidio,
dana!
pored svog mošusa i ambera kojeg si mirisao?
f:r u1
^1^ `,,,A5 ^^
Ukkafov potomak usnio Tirmizija i Bajezida On se tada ne hvališe nit' od sebe daje znake;
kada teška kriza dode, ona tad pokaže jake.
Nekakav sufija od roda Ukkafova ispri ča slijedeće:
`Zlsnio sam Tirmizija i Bajezida jednu ve čer. Smrt šejha Harakanija
Idoše nekim putem te prepustiše meni
voda da im budem i putem da ih vodim. Kad je šejh Harakani na samrti bio, on saopšti:
Začudih se tome da ta dva šejha vrsna "O, kada bi ljudi mogli srce moje otvoriti,
prihvatiše mene za vodu svog puta. unutra bi vidjeli bol i patnju,
No tad se sjetih da sam, jednog dalekog jutra, u njima bi shvatili poruku tajnu.
uzdah ispustio iz dubine svoga srca. Prodite se idola, budite rob Gospodara;
Taj uzdah je vrata nebesa otvorio; ostalo je prazan zanos, bez imalo dara.
tamo je skup šejhova s dervišima divanio. Ništa vrijednosti nema, samo On postoji;
Svaki od njih od mene po jednu tajnu zatraži, bez Njega ste ništa, ma kako bili hrabri.
al' Bajezid od mene ništa ne zatraži. Spasite se ništavila, predajte se putu aška,
Bijaše mu dovoljno to što me vidi; budite krotki i pokorno padnite pred svoga Rabba!
srce svoje tada on otvori mi: A kad u pokornosti na sedždu padnete,
"Č uo sam tvoj uzdah koji ti grudi otvori, svim svojim srcem Rabbu se predajte.
i stoga moje srce želi da ti se pokori. Sultan ulizice ne voli, niti roba bez ć udi;
Ja od tebe, kao drugi, ne želim tražiti, on takve robove na dvoru svome kudi.
ja te kao svog emira želim prihvatiti. I zar nije sveta Ć aba zatvorena
Ne želim prigrliti radost duše, a odbaciti bol, za svaku budalu i svakoggrubijana.
nit' vagati šta je dobitak, a šta gubitak to. LI
svom srcu pomiješajte robovanje i dostojanstvo;
Ko sam ja da tražim i pitam? otvorić e se tad i za vas to nebesko carstvo:"
^^
(i82} <1 $ 3)
^ GOVOR PTICA ^ GOVOR PTICA
Odgovor pupavca
( 1$4) ( 1g5 }
tt^.':^ t?^ ;l•^
(i89}
GOVOR PTICA GOVOR PTICA
\ 19 0 > <191>
GOVOR PTICA ^ GOVOR PTICA
samo je prazna olupina što uzaludno živi. Č ovjek koji gori od č ežnje za istinom
Zar nije iskrena težnja natjerala sultana rado ć e se rastaviti s dušom i tijelom.
da zapali sve što ima, sva svoja imanja? - Nijedna patnja njemu velika nije,
I kada sve blago njegovo u pepelu nestane jer u srcu mu se žudnja za vje č nošć u krije.
za njega ć e hiljade duhovnih blaga da dobije. Ptica uzvišenih težnji visoko, ka Svevišnjem leti,
Kad mu se u srcu upalila ta težnja uzvišena, uzdignuta krilima vjere, sve teško ć e preleti.
odmah je napustio prljavštinu ovosvjetskog blaga. Ona leti dalje od prolaznih stvari,
I zar može onaj koji za sun čevom svjetlošć u žudi za poteško ć e i patnje ta ptica ne mari.
površnim znanjem zadovoljan biti i prevrtljivom dunjalu- Ako nemate ove čežnje, na put ne kreć ite,
čkom ć udi? onda put za vas nije, vrijeme ne trać ite.
Na siromaštvo se č ovjek neki stalno žalio, Neko vijeme, šejh Gauri s grupom kalendera
Ibrahim Edhem ga prekori kad je žalbu č uo: sav sretan živio je ispod nekog mosta.
"O, nesretni č ovječe, ti siromaštvo nisi shvatio, Jednog dana tuda prode ponosni princ Sandžar,
ti si svoje siromaštvo jeftino platio!" u svilu i kadifu okićen i bisera beskraj.
"Ne znam o čem' pri čaš," č ovjek mu odvrati, Kad primijeti č udno društvo, princ upita:
"ko je još č uo da siromaštvo mora da se plati?" "Ko se to tu zavukao, ispod trošnog mosta?"
Ja, ako iko drugi," Ibrahim re če, "kupio sam siromaštvo, `Nli smo ti ovdje gole fukare;'šejh mu odgovori,
za njega sam dao č itavo carstvo. "tebi pripremismo jedan izbor, pa nam odgovori.
I ne kajem se jer samo trenutak ovog siromaštva ahbab naš postani, s dunjalukom se oprosti, Il'
više vrijedi od stotinu dunjalu čkih carstva. naš neprijatelj budi, al'to ć e te iz vjere izvesti.
Jer svaki njegov trenutak u svom srcu pruža Kad bi ti sa nama samo jednu popia,
sto nebeskih carstava, sto nebeskih ruža. sav bi ponos i sujetu odmah izgubia.
Moja dobra sreća me je svijeta kutarisala Sad razmotri dobro, prin če, šta to vrijedi više
i ono neprolazno i vje č no mi je podarila. neprijateljstvo sa nama il'prijateljstvo naše?H
LI veličanju imena Njegovog najvišu vrijednost zadobih, Princ odgovori: "O, puke fukare, s vama ja ništa nemam,
a ti nit' vrijednost siromaštva shvati, nit'ga se oslobodi:' nit'vas volim, nit'vas mrzim, niti vam zlo spremam!
Nit'ste mi neprijatelji, nit'ste mi ahbabi;
^`^
1192f <193)
^
, : ^3?^`^!{^Tt, . ^ ..i•_:.
I^{ S^m,^,
Prema č ovjeku takvom malo ko pravedno postupa; oba svijeta izbaci iz srca, Rabb mu je dosta.
samo Rabb njernu obilno pravdu dijeli, jer on Njega On boravi sam u šatoru svome,
zastupa. predao se vatri aška, lije suze bolne.
Dan i noć, u plač u, njega čežnja žesti
Ahmed Hanbel i siromah sve dok Mahmud ne saznade o toj č udnoj vijesti.
On starog radžu pozva da s njim prodivani:
Ahmed Hanbel bijaše imam, u čenjak svog zanata,
"Ne plač i, ne tuguj," reč e, "ipak si radža ti.
č ija učenost nadaleko bijaše poznata.
Sa stotine kraljevina ja ć u te nagraditi,
Ali, kad neke duhovne stvari nije mogaa da shvati,
sve što si izgubio ja ć u tebi vratiti!"
išao je po savjet nekom prosjaku i fukari.
"O, padišahu; odgovori radža, `ja ne pla čem zbog trona
Ljudi mu na tome zamjeraše govore ć i:
niti svog izgubljenog ponosa, već zbog Sudnjeg dana!
si naš naju č eniji č ovjek, u znanju najve ć i!
Jer tog ć e mi dana Llzvišeni Gospodar re ć i:
Kada neko od nas tebi govori,
"O, bijedni nevjernič e, o Meni nisi mislio,
ti kao da ne č uješ naše riječ i,
sve dok te Mahmud nije porazio.
a tom prosjaku i siromahu ti ideš sam!
Tek kad si poražen bio i sve izgubio,
Zar on za tvoje društvo da bude odabran?"
Mene si se u srcu svome prisjetio.
"Istina, moja učenost je svima poznata,
Koliko dugo sam te Ja odano njegovao,
ja sam bez premca u oblastima hadisa i šeriata.
veliko bogatstvo, užitak sam ti darovao,
I što se toga ti če, ja od njega imam više znanja;
no srce tvoje tada ne bijaše zahvalno,
ipak je on Allahu bliži i doživljava uzvišena stanja:'
šta je pravo prijateljstvo, ne bi tebi znano."
Ako naš Gospodar ovo kaže, šta da radim?
Izvucite pouku iz ovoga, nepravedni ne budite
Iz tog teškog jada kako da se izvadim.
prema onima č ije unutarnje stanje ne razumijete.
O, mladi č ovječ e, ja iz pukog stida pla čem,
jer tek sada u starosti, ja se gorko kajem:'
Indijski radža
HF
(1 96> {i97%
GOVOR PTICA ^ GOVOR PTICA
i neka ih zaštiti od patnje prevelike. Nije musliman onaj koji odanosti i poštenja nema,
No da li takva milost može ikada do ć i takvom se nevjerniku teška kazna sprema.
onima što stazom vjere ne kane po ć i? Ove riječ i muslimana duboko ganuše,
znoj ga obli, srce mu kajanje obuze.
Nevjerni musliman i pošteni nevjernik Nevjernikga spazi kako, nepomi čan, stoji u muci;
suze mu teku niz lice, sablja još u ruci.
Borili se musliman i nevjerni krstaš jednog dana
"Zašto plačeš, čovje če?" u čudu ga zapita.
u neka doba dođ e vrijeme namaza.
"Sakriti se ne može' musliman re č e, "moja sramota!"
^.^
i1
.
Zar te nije stid sebe muslimanom zvati
kad se u poštenju ne možeš ni sa nevjernikom mjeriti?
O, ti što si potragu za istinom zapostavio!
O, ti što si svoga Gospodara zaboravio!
{i98} (199)
GOVOR PTICA ^ GOVOR PTICA
Zar ćeš č ekati dok na nebesima, jednog dana, Ove riječi Jusufovu braću teško pogodiše
sva tvoja djela pred tobom budu pobrojana? da se od straha pred njim tresoše.
Došli su njega za hljeb moliti,
Jusuf i njegova braća no s strašnom istinom se moraše suo čiti.
Kad su Jusufa prodali za zlato,
Brać a Jusufova u vrijeme gladi i suše,
prodali su sebe i cijeli svijet za to!
^:•
u nadi da će žito nać i, u Egipat stigoše.
Kada su Jusufa bacili u bunar,
Jusuf ih je primio s velom preko lica;
sebe su bacili u pakleni bezdan!
oni nisu znali s kim imaju posla.
Ko riječ i ove čuje, a ne može da shvati,
Zboggladi mu se svoje dobro izjadaše
šta priča poručuje taj je bez pameti.
te od njega pomo ć u žitu zatražiše.
Ne budite nemarni prema onom što priča govori;
Pred Jusufom posuda bijaše i on je udari;
ona govori i o vama, ako niste znali.
poput duše koja plač e iz posude zvuk se javi.
I vi ste ogrezli u grijehu i greškama,
"Da li znate šta posuda kaže?" Jusuf ih upita.
jer još osvijetljeni niste svjetlom razumijevanja.
"Gospodaru; rekoše, "ko bi to mogao da zna?"
No ako neko posudu vašeg života prevrne,
"Ona vam odgovori; Jusuf reče, "da ste brata imali;
sva vaša grješna djela će da se objelodane.
izuzetne bijaše ljepote, Jusuf ste ga zvali.
Probudit ćete se ubrzo kada se osvijetli
On se po dobroti svojoj od svih isticao;
sva nepravda i zlo koje ste po č inili.
sramili ste ga se jer je bolji od vas bio!"
Vi ćete tad kao osuđ enici stajati
Tada Jusuf po drugi put posudu udari:
dok će vam se jedan po jedan grijesi brojati.
"Sad posuda o vašem zlo činu govori.
Kad vaša posuda zazvoni, ne će vam lahko biti;
Kaže da ste Jusufa u bunar bacili,
od straha ćete i pamet i razum izgubiti.
a ogrtač njegov vu č jom krvlju okrvavili;
Vi ste poput tromog mrava koji se za dušu bori,
s time ste vašem ocu Jakubu srce slomili!" ^
{201)
^
.^^ <° ^
<202> \2O3i
■ t^
^..^^^ ^ 1J.̀'`
^.^., ^^^;^a
^. d^aa
GOVOR PTICA ^ GOVOR PTICA
Ako ste i vi ludi poput ovog derviša, Neki siromah koji je u jarku živio
ako vam je istina od svega pre ča i viša, jednom je od bogatog komšije magarca posudio.
budite hrabri onda, stid odbacite,
On na vrzjednom magarcu do mlina odjaha,
u suprotnom se ne šalite, sebe obuzdajte!
no san ga prevari, magarac se ote i u šumu odluta.
Odvažnost divanije nije za osudu; šumi su magarca pojeli vuci Ll
on je leptir, spreman da sagori u istine plamenu. te bogataš od siromaha odštetu zatraži.
On vidi samo jedan cilj, plameni oganj ljubavi,
Tako se njih dvojica na sudu nađ oše,
šta je loše, a šta dobro, takav č ovjek ne vidi. od mudrog kadije pravdu zatražiše:
"Reci, mudri kadija, ko će odštetu platiti?"
Neka luda traži sklonište
"Neka plati onaj," reče im kadija,
"koji je pustio vukove da kolju po šumama!
Neki divanija gladan, zimskom prtinom je išao, Neka plati i bogatome, a i siromahu
promrzao do kosti, skoro da je s uma sišao. onaj koji vukovima daje nafaku!
Tu ne bijaše ku će, u koju bi se sklonio Bože, ko je dužnik, reci nama Ti;
od susnježice i zime kud bi se zaklonio! sigurno nijedan smrtnik za to nije kriv!"
(2 O 4) (2Q5)
.,•^. .. : <:^•.
Kao što su žene u zanos padale LI neko doba po če silan grad da sipa;
kada bi Jusufovo lice ugledale, na starč evu glavu pade kamenje sa neba.
ludi zanos se vidi u srcu sufije; On pomisli da su ga djeca pronašla
tu se on izgubio, u zanosu on nestaje. te da ga je od njih nevolja opet snašla.
Daleko je on od svijeta koji mi gledamo, On tada poče djecu da psuje,
za njega je samo magla svijet koji mi vidimo.
,}
da in grdi koliko zna i umije.
On sav dunjaluk o č ima istine gledi; No ubrzo shvati da ga ne gadaju djeca;
i stoga sav dunjaluk takvog čovjeka slijedi. ku ćica u kojoj sjedaše od tmine jeca.
r.:.
;..
Kad vrata vjetar otvori, on progleda,
Suša u Egiptu zajauka te požuri da se Rabbu opravda:
"Bože dragi, oprosti mi prevarila me je tama,
Jednom bijaše velika glad, suša u Egiptu, .0 sve što je poželio djeci, nek'sna đe ovog insana!"
mnogi ljudi umiraše proseć i hranu.
Smrt leševima ispuni ulice, Ako se ludi derviši ovako ponašaju,
živi po češe da jedu mrtvace. ne dozvolite da vas rije či njihove varaju i vrijeclaju.
Tu se i neki derviš zate če Ako vam izgledaju pijani, obuzdajte srdžbu,
te kad vidje kako ljudi pate, svome Rabbu re če: bolni su njihovi životi, oni imaju tešku sudbu.
"Bože, s visina na zemlju pogledaj; Oni čitav život provode odba čeni i sami;
ako ih prehraniti ne možeš, manje ljudi stvaraj!" u svakom trenu ih nova nevolja odalami.
Ne oponašajte ih i nemojte ih osudivati;
Č ovjek koji tako Uzvišenom Gospodaru govori, oni su sebe vjetru aška predali.
kada se otrijezni, sigurno za oprost moli. Oprostili bi mi sigurno kada bi saznali
Divaniji svakoj nije zamjeriti, koliko boli i patnje su predeverali.
no svako pred Gospodarom odvažan ne smije biti.
Al-Vasiti i jevrejsko groblje
Derviš prevaren gradom
Al-Vasiti, ophrvan patnjom, jednoga dana,
Neka Božija luda od velikih bolova patila, išao je svojim putem tegoba i rana
jer su ga djeca neprestano kamenjem gadala. sve dok nije groblje jehudija ugledao
.;
(206} (207}
x '^.o^i^..
• f .,.._..^.
POGLAVLJE XXXIII
:č
Ptica koja je tvrdila da živi samo za Simurga
(ao8J <209>
^ GOVOR PTICA ^ GOVOR PTICA
<210> <211>
GOVOR PTICA ^ GOVOR PTICA
Kad nas Rabb privuč e i na nas ljubav spusti, Ja niko sam i ništa, stoga sre ća mi je dana,
zar ašik tada može ništa da ne izusti? bogat sam da primim i samog sultana:'
O, kada ć e se vaše stisnuto srce Njemu prepustiti, Sultanu se govor ovaj plaho svidio
kada ć e ostavit'sigurnost i k Njemu se zaputiti? te je hamam još sedam puta posjetio.
O, robe, ako ti ljubav svoju On otkrije, Naposlijetku ovo je mladić u rekao:
ljubav, što se obnavlja vje č no Njegovim djelovanjem, "Zavolio sam te plaho i drag si mi postao!
u ništa ć eš se pretvoriti i tada ćeš nestati; Od mene možeš bilo šta zatražiti,
sve prepusti Njemu i nemoj se plašiti! za dobrotu tvoju ja ć u te nagraditi."
Ako nefs tvoj preživi, ako bi ć e tvoje ostane, "Ja sam fukara, Gospodaru' mladi ć njemu veli,
daleko si ti od našeg puta i od naše vjere! žarfukara kraj sultana drugo da poželi?"
"Govori, mladić u," sultan re če, `šve ć u ti dati,
Sultan Mahmud u hamamu ako želiš danas, možeš i sultan postati!"
Mladić reče: "Sve č emu se nadam je da ć eš opet do ć i,
Jedne no ć i sultan Mahmud slomljen tugom bijaše
da se moga skromnog doma ti ne ćeš pro ć i.
te se preruši pa do hamama oticie,
Prašina koju ti gaziš za mene je kruna,
da mu onaj koji vatru u hamamu održava i pali
a tvoje prisustvo moja kraljevina.
tom vatrom malo dušicu razgal.i.
Kraljevstvom ti upravljaš, ruka tvoja daje,
Mladi sluga mu nade mjesto kraj dima i pepela;
takav položaj, o, gospodaru, robu ne pristaje.
tu se sultanova bolna duša lije č ila i grijala.
Bolje je s tobom u mraku hamama sjediti,
Mladić ga posluži suhim, gotovo bajatim hljebom;
nego carevati, a lice ti nikad ne vidjeti.
pojede ga sultan slatko, ogrnu se fukarinim nebom.
Mjesto ovo mi je veliku sre ć u donijelo,
No ponos izbi iz sultana, krišom je pomislio:
napustit'ga sada bilo bi nezahvalno!
"Da zna ovaj ko sam, za milost bi molio!"
Ovdje sam se s voljenim sultanom upoznao,
Kada sultan pode, mladić mu reč e:
ni za šta na svijetu ovo mjesto ne bih dao.
"Vidio si moj dom i jeo moju hranu;
Kada si tu, hamam je svjetloš ć u okupan,
ležao si, prijatelju, na mome divanu!
od tebe ništa više ne želi moj džan.
Znaj da, ako te opet tuga svlada,
Šta od tebe više da želim, do li tebe;
primit ć u te drage volje, kao gosta rada!
pred svjetloš ć u tvojom ja izgubih sebe!
si neka važna lič nost, možda i sam sultan, Ti
Neka moje grješno srce umre ako tražim,
i zbog toga si, prijatelju, tako nesretan!
druge sudbe do li da ti robujem i služim.
(212>
1213>
GOVOR PTICA
Meni vladavina ne pristaje, sve što želim, Sve dunjalu č ke stvari tada nestaše,
da s vremena na vrijeme s tobom sohbet dijelim!" u njegovom srcu bezvrjedne postaše.
Plemenita čežnja aška nije svakom znana;
Neka vas predanost ovoga mladića poduči samo robu iskrenome ona je dana.
o predanosti koja i u vašem srcu postoji.
1 šta je sve zaljubljeno srce u stanju da podnese,
takvo srce može i najve ć i teret da ponese.
Ako se ova ljubav u vašem srcu pokrenula,
budite prašina pod stopalima vašeg Gospodara. .
I
On zavoli roba koji takvu ljubav č vrsto drži,
‹
Dvije vodonoše
Neki vodonoša bez vode ostade;
tada on drugog vodonošu poznade.
Zamoli ga da mu da malo vode,
no ovaj vodu nije želio da dade:
"O, ti što duhovnu že đ ne poznaješ,
zašto svoju vodu ti ne piješ?"
Prvi vodonoša odgovori:
"Ja sam se od svoje vode razbolio;
dozvoli mi da se tvoje napijem, ne bi li za istinom ožednio!"
1214> <215}
= GOVOR PTICA GOVOR PTICA
(2 17>
..
F ?t; fi:<^f` .^ ^?:^*a L Ji^.~•
.:,:
1511 3 ^ ' r ;a
-.:.
\219f
--_?. __•-.-. ^ -.
GOVOR PTICA ^ GOVOR PTICA
Mada drugi, vašu sujetu, zavist i ljutnju mogu vidjeti Pustinjak zaljubljen u svoju bradu
vi to sami lahko ne možete primijetiti.
LI Musaovo vrijeme neki pustinjak je živio;
Znajte da u vama živi strašna aždaha,
danju i no ć u on se predano Bogu molio.
koju hrani ta nemarna magarč ina, u vama.
Ipak, on nije duhovna iskustva zadobio,
Tu aždahu vi danono ć no pazite i pitate,
niti je u njemu sunce spoznaje zasjalo.
a zbog nesreć e svoje strašno se č udite.
Svoju dugu i lijepu bradu mnogo je volio,
Iz prašine i krvi postalo je vaše tijelo
dlaku po dlaku povazdan je gladio.
i nije za č udno da je od otrova cijelo.
Jednoga dana ovaj pobožnjak suhi
Krv koja vam svaku venu napaja
ugledao je Musaa negdje u daljini.
neč ista je i od spoznaje vas razdvaja.
On potrča ka njemu i povika:
Prlja vas ono što najviše ljubite
"O, gospodaru sa gore Sinaja!
odaje vašega srca kriju mnoge grijehe!
Upitaj našeg Uzvišenog Gospodara,
I ako ste tu prljavštinu sagledali,
zbog čega za sve ove godine predanog ibadeta
zašto ste tako nepokretni, ko da za nju nikad niste č uli?
nisam postigao stanje duhovnog zadovoljstva,
niti stanje ekstaze i duhovnog ushić enja?
Priča o šejhu i psu
Musa dragi, pitaj Uzvišenog Gospodara
Neki šugavi pas o šejha se o češao, zašto mi uskra ć uje nagradu koja mi pripada!?"
no šejh se na to nije obazirao. Slijedeć i put kad Musa ode na Sinajsku goru
Na njegovim haljama ostade prljavština, upita Gospodara o ovome pustinjaku.
"Zašto ne otjera psd" neko ga upita. On mu odgovori: "O, Musa, tom lažnom svecu poru č i
"Pas je prljav; šejh re č e, "to je bar jasno, da je više ljubavi posvetio svojoj bradi negoli MeniP'
ali unutar mene je ono što na njemu vidi svako. Kada Musa to prenese pustinjaku,
U mome srcu je skrivena njegova prljavština; on gorko poče plakati č upajuć i sebi bradu.
zašto da tjeram tako bliskogprijatelja?" Tu se nade Džebrail pa re če Musau:
"On čak i sada misli na svoju bradu;
Bilo da je neč istoća srca velika ili mala, volio je prije, voli je i dok je č upa;
ona je pokazatelj teškoga hala. samo se rasplamsala ta ljubav tupa!"
Bilo da vas je zaustavila planina ili slamka, •
jednom kad ste nepokretni, stanka je stanka. Bez obzira na kojem ste mekamu,
<220> <221>
GOVOR PTICA ^ GOVOR PTICA
<222> \ 22 3/
^.^:: ..... . . . .
^ GOVOR PTICA
Derviš u planini
<22 6k (2 27}
GOVOR PTICA ^ GOVOR PTICA
i229f
GOVOR PTICA ! '
•tc.
= GOVOR PTICA
I - i_^tC's_t•.
Molitva Ebu Ali Rudbara Nas sada samo tanka nit razdvaja;
';. otkloni taj posljednji zastor, jer ljubav nas spaja!
Kada je šejh Ebu Ali na samrti bio,
O, Voljeni, sagori taj zastor svojim aškom
priča se da je riječ i ove izgovorio:
jer ja sada dišem samo s Tvojim dahom!"
`Duša moja trepti od uzbucđenja
jer ja rajska vrata vidim širom otvorena!
Llzvišeni Gospodar govori Davudu
Prijestolje slave pred mojim o č ima sija,
Yr.>7r-š71 01:i
\23 0% ^ 23 1}
{ .+.:.V.... ^
Uč ite od Ajaza kako se Uzvišenom Hakku robuje Onaj koji poznaje svoga Gospodara
vi koji danono ćno u lijenosti živite! od cijeloga svijeta više ima, od svih okeana.
Zavedeni jeftinim, pukim zadovoljstvima, Cijeli univerzum Njega nije vrijedan!
Robovi ste strasti i niskih prohtjeva. Allah je najve ć i, Allah je Jedan!
Zbog tih želja se sva đ ate, zamjerate Rabbu svake no ć i, On samo opstaje! Neprolazan, Vje čan,
p= ^^1 ;r^
( 23 2 f ( 233>
GOVOR PTICA = GOVOR PTICA
Jedinstven je samo Allah, svake hvale vrijedan! u njemu nadoše idola po imenu Lat.
Hindusi ga preklinjaše da poštedi Lata,
Llzvišeni Allah govori Davudu za njega mu ponudiše tri gomile zlata.
Silni Mahmud na to ne pristade;
Stvoritelj svijeta, skriven velom tajni, on zapali vatru i u njoj Lat nestade.
jednom se prilikom Davudu obrati: No tada se Mahmudu njegov vezir obrati:
"Sve što je na ovom svijetu stvoreno, "Zar nije bilo bolje Lata za zlato prodati?"
dobro i zlo, vidljivo i skriveno, pokretno i nepokretno, `Ja se Sudnjeg dana plašim; Mahmud reče,
nije nezamjenljivo, nit' je savršeno; jer bi tada naš Gospodar mogao da kaže:
samo sam Ja biće apsolutno, vječno. "Poč ujte šta su Azer i Mahmud po č inili,
Meni nema ništa sli č no, nit'Mi ima zamjene; prvi kipa tes'o oštrom sjekiricom,
ma šta ko da traži, nema ve ćeg od Mene! drugi teškog Lata smatr'o poslasticom!"
Znaj, Mene ništa ne može zamijeniti, I dok je kumir gorio, iz njega rijeka bisera ispade,
ne odvajaj se od Mene, o, robe iskreni! i tako se Mahmud obogati i ispravan ostade.
›i Ja sam tvoj Gospodar, sve što trebaš ti, On je tada rekao: "Ono što je zaslužio Lat je dobio,
u svakom svom dahu se Mene prisjeti! a mene je, za moje zasluge, Allah nagradio:'
Nek' u srcu tvome budem samo Ja;
Ja sam samo vječan, za Me smrti nema!" LI srcu svome sagorite sve idole,
u toj vatri ćete nać i dragulja more.
O vi što ste op č injeni dunjalukom, Sagorite prvo nefsa, sudbu mu zape čatite;
svakodnevno obuzeti zaviš ć u i pohlepom, tek ćete tada otkriti bisere koje on krije.
otvorite svoje o č i i na put krenite, Vaša duša je pozvana od vašeg Gospodara;
kanite se oba svijeta, Gospodara tražite. zar se nećete odazvati, ponizno pasti kraj Njegova praga?
Oni koji izaberu drugo osim Njega Vaša duša je sa Njime sklopila ugovor;
klanjaju se samo bezvrijednim idolima. zar obavezu ne ćete ispuniti, zar ćete prekršiti dogovor!?
Oni koji dušu svoju idolima predaju Vaša duša Njega samo treba, u dobru i zlu;
bezumni su i pohlepni jer prave vjere nemaju. obećanje svoje ispunite, sač uvajte vjeru.
Sultan Mahmud u Sumenatu
Kada je Mahmudova vojska osvojila Sumenat,
ffia _ ...
(234} <235>
^ GOVOR PTICA GOVOR PTICA
Mahmudova pobjeda nad indijskom vojskom "To blago ne vrijedi ni dva zrna graha, o, č udni sultane.
Zar ne vrijedi više obe ć anje Veličanstvenom Allahu?
Kada je Mahmud krenuo u pohod na Indiju
Zar ti neć eš ve ć sutra u novi boj krenuti
i pred sobom ugledao mo ć nu indijsku armiju,
zar ti neć e opet Allahova pomo ć trebati? i
On pred Rabbom na koljena pade
Zar da tako nisko padneš zbog dva zrna graha,
i Gospodaru pravde obe ćanje dade.
zar ti nemaš stida od Veli č anstvenogAllaha?
Obeća, ako u toj vojni on pobijedi,
I blago i pobjeda samo Allahu pripadaju;
sve zaplijenjeno blago ć e dervišima da podijeli.
On je svoje uradio, na tebe je red, sultane!"
I tako Mahmud veliku pobjedu odnese,
Kad je ovo č uo, sultan se žestoko zastidio,
ogromno blago mu pred noge vojska donese.
blago je razdijelio dervišima i č uveni sultan postao.
Mahmud se Allahu Llzvišenom na pobjedi zahvali
te naredi da se blago dervišima podijeli.
Reč e: `7stinitom sam obe ć anje svoje dao,
iza obeć anja svoga ispravno sam stao."
No na to njegovi oficiri ljuto reagovaše
te sultan Mahmudu uzbudeno rekoše:
"Zar zlatom, srebrom, sjajnim biserima
treba nagraditi ovu šaku budala?
Zar nije bolje vojsku, koja žrtvuje živote, nagraditi,
ili bar blago u carsku riznicu pohraniti?"
Tu se sultan u velikoj dilemi nade;
izmedu derviša i vojske muka ga snade.
Medutim, tuda naide Ebu Husein, Božija luda,
jako u č en, bez straha u srcu, divanija huda.
Kad ga ugleda, sultan Mahmud naredi:
`Pozovite onu ludu, bit ć e kako on presudi.
On se ni mene ni moje vojske ne plaši,
i zato ć e nam pošten i mudar odgovor dati:
I tako Ebu Husejna, Božiju ludu, pozvaše;
on reč e slijedeć e kada mu situaciju razjasniše:
GOVOR PTICA ^ GOVOR PTICA
Jusuf i Zulejha
LZ vrijeme kad je Zulejha bila na visokom položaju,
naredi da Jusufa bace u tamnicu.
POGLAVLJE XXXVII Ona oštro zapovijedi svojim slugama
da bičevanjem kazne nesretnogJusufa.
"Izdevetaj ga dobro' reče, "vjerni moj slugo
Ptica pita kakav dar da odnese Simurgu da ga č ujem kako je či, ne želim ništa drugo!"
Al' kad sluga lice Jusufovo ugleda,
Brižna ptica se tu pojavi te reče: srce mu se smekša, ne mogaše bi čevat'ga.
"Kakav dar da ponesemo kralju, o, pupav če? On janjeć u kožu uze te re če Jusufu:
Ti si naš vodi č do tog neznanog Veli čanstva, "Zajauči kad god udarim kožu janje ć u!"
ti znaš šta je prihvatljivo u Njegovim o č ima. I tako sa svakim udarcem po janje ćoj koži,
Zar nije potrebno kralju dragocjene darove ponijeti? Jusuf ispusti iz sebe glasan uzdah boli.
Praznih ruku će mu do ći samo nakaradni ljudi!" No kad je Zulejha to čula, na slugu se izdera:
"Ti si preblag udri jače, svega razderi ga!"
Odgovor pupavca Tad nesretni sluga svom Jusufu re če:
`Ako ćete moj savjet poslušati, "O, sunčeva svjetlosti, šta mi je č initi,
ako na tebi masnica ne bude, Zulejha će me ubiti?
ponesite ono što ondje ne možete na ć i!
No bolje ti je, zagrni košulju, srce svoje pripremi;
Nepristojno je i tog mjesta nedostojno
ako ti kožu bar malo ne oprljimo, nema spasa ni tebi ni
ponijeti ono čeg' imaju tamo.
meni!"
Tamo tajna živi i pouzdanje,
Kad Jusuf leđ a svoja spremno razgolje,
poslušnost duše i istinsko znanje!
oplakivanje se č ulo od neba do zemlje.
No tamo ponesi boli srca svoga, <s
čežnju svoje duše, tamo nema toga!
A kad udarci slugini po njemu padoše,
I neka se bolni uzdasi tvoga aška
jauci njegovi samo nebo raspoloviše.
uzdignu visoko, sve do samogArša.
"Dosta, sad je dosta," Zulejha reče, da slavimo zajedno Allaha do izlaska sunca!"
"to je uzdah iz dubina Jusufove duše! Rob reče: "Majka zna trenutak u koji se rada beba;
Taj uzdah je kao mehlem bolnom srcu mome; bol njena sve joj kaže, drugo njoj ne treba.
prijašnji uzdasi bijahu samo varka, pretvaranje: Gospodaru moj, bol za istinom će te probuditi,
niko drugi za tebe tu bol ne može osjetiti.
Na tevhidu ako bude i hiljade narikača, Ako neko drugi treba da te budi svakog dana,
jadikovanje im ne vrijedi ni jednog bolnog uzdaha. sva dobrobit tvog namaza zapast će tog insana:'
-^f
Jer dok ne budete ljudi bolom utu čeni,
u redove velikana ne ćete biti uklju čeni. Č ovjek koji bol i žudnju za istinom ne osje ća,
Ako srce plamti ognjem boli ljubavne, za badava živi, gori je od magarca.
zar smireno može provoditi no ć i i dane? No č ovjek koji u bolnoj žudnji za istinom gori, ^•.^
f y.
nit'se raju nada, nit'ga misao o paklu mori. !.^
\ 24 0 f (241>
^ GOVOR PTICA
^. . .. ... ^... ... . .
= GOVOR PTICA
'":"V =i .
r:§i
)I
.;; ;j
Avaj, mi u Džehennemu moramo živjeti w .
^71 Ako ožiljaka ljubavi u tvom srcu nema,
^;
i u teškoj boli vje čno patiti. na tvom licu se ne ć e uoč iti ljubav nebeska.
A kada nam vi o Njegovom licu govorite, Rane srca tvoga zadobijene na ratištu života
nesnosnu vatru žudnje u srcima našim upalite. pokazat ć e da si č ovjek spreman da roni do dna.
Tada nas obuzme sramota i neutješno kajanje;
D, kako je ta bol teška, kakvo teško stanje!
Ona srca naša kida, mi zaboravimo
da smo u Džehennemu, da u ognju gorimo!
Jer šta je Džehennem i sva njegova vatra
kad nas želja za Njegovim licem uništi i satra?"
,<^.,^ ,^. ^ _^
po ožiljcima se poznaju ljudi koji gaze putem ljubavi."
^._ •
( 2 4 2f {243>
,
GOVOR PTICA ^ GOVOR PTICA
rad je sagoriti kao crni leptir u vatri svijeće plamene. neć u vidjeti šta Allah čini, ni spoznat'Njegovu tajnu:
Kad mu ašk srce pokrene, on za vino moli, I tako, umjesto da u čini sedždu Ademu,
za kap duhovne ljubavi srce mu izgori. Iblis otvorenih o č iju vidje Allahovu tajnu. e-a
A kada tu kap ispije, u njoj nestaju oba svijeta; Nakon toga Allah mu re če: "O, ti za laž predodređ eni,
takav čovjek opjancan je i bez ikakvog srkleta. ukrao si Moju tajnu, zbog toga ću te usmrtiti!
Sve što mu je važno je da spozna vjere tajne; Moja tajna mora ostati skrivena,
stoga se s aždahom bori pred vratima naredne doline. Ja ne želim da iko za nju sazna!
Pravi ratnik mora saburiti, strpljivo čekati, Kada sultan svoje blago sakrije,
da snaga aždahi popusti; tadće se vrata otvoriti. on usmrti svakog ko tajnu otkrije.
A kad se vrata otvore i kroz vrata prode, Ti si iz neposlušnosti tajnu Moju vidio,
nevjera i vjerovanje njemu isto dode. sad glavu izgubiti moraš da tajnu ne bi otkrio."
"Smiluj mi se, Gospodaru' Iblis Njemu re če,
Stvaranje Adema, a.s., i odbijanje šejtana da mu učini "odloži mi kaznu moju, jer me savjest pe če!
sedždu Na kraju svega, ja sam sluga tvoj;
reci mi kako da operem ovaj prijestup svoj?"
Amr bu Osman kraj Mekkanskog harema `Zlredu, kada već ponizno moliš; Allah re če,
knjigu Gandžnamu kalemom napisa: "dobiti ipak možeš samo odlaganje kazne.
"Kad je Allah udahuo čisti ruh života, Na tvoj vrat ću položiti okovratnik prokletstva,
u Adema koji dotad bijaše samo ilova ča i voda, da si lažac i varalica, nek' cijeli svijet to zna.
On je djelo ovo velom tajne obavio; I da se svi trebaju č uvati od tebe
za Ademovu tajnu ni jedan melek nije znao! sve dok na Sudnji dan u Rog ne puhne!"
On sve meleke pozva te im re če: "Ja se ne plašim prokletstva Tvog^ Iblis reče,
"Ademu se poklonite, o, duše nebeske!" "jer vidjeh č isto blago Tvoje tajne.
a, Svi se pokloniše, nijedan ne vidje šta Allah u č ini; I Tvoja milost i Tvoje prokletstvo su od Tebe;
svi osim Iblisa koji re če samom sebi: prema djelima, stvorenja jedno il' drugo zasluže.
`Ja pred Ademom ne ću saviti svoja koljena Gdje god ima otrova, tu ima i lijeka;
pa makar mi iglavu odvojili od tijela! i otrov je dio Tvog nebeskog plana.
Nije pravo to što Allah od mene traži; Sva bi ća ovogsvemira samo Tebe traže;
Adem je od ilova če stvoren, zar za boljeg važi? i milost i prokletstvo su dio Tvoje pažnje."
Osim toga, ako ja pred njim sagnem glavu,
_ ..,v^... } _ .
ti
(246} (247>
GOVOR PTICA GOVOR PTICA
Bez predaha, tražite Ga i danju i noć u nije vam bježati od prvog a drugo smatrati vrijedno.
sve dok vaša tvrdoglava borba ne zasluži Njegovu blizinu. Kad voljena u trenutku gnjeva na vas baci kamenje,
A ako vam se On skriva, ne o čajavajte; oni su bolji od dijamanata iz ruku druge žene.
On je uvijek tu kraj vas, ne posustajte. Ll svakom trenutku traganja čovjek mora osje ćati
da mu se duša raspada, no ne smije stati.
Šibli na samrti On mora ić i naprijed gonjen žarom ljubavi;
č ovjek koji na putu zastane ubrzo se izgubi.
Pred smrt Šibliju o č i potamnješe,
teška bol i nemir ga razdiraše. Medžnun
No najč udnije bijaše što se zunarom opojasao;
i kraj hrpe pepela je neutješno plakao. Jednom neki sufija ugledao bolnogMedžnuna
•« Po glavi je svojoj pepeo prosipao gdje zrno po zrno prosijava prašinu pored puta.
i od silne boli teško uzdisao. "Šta to tražiš, prijatelju?" sufija ga upita.
"Č emu takvo ponašanje; neko ga upita. "Ja Lejlu svoju tražim!"Medžnun povika.
"Ah, šta će s mene biti?" Šibli povika. "Lejla je mlada hanuma' reče zač udeno sufija.
"Ja se topim i sav gorim od zebnje; "Zar se nadaš da biser takav skriva prašina?"
šta će moj Gospodar uč initi s mene? `Ah, ja je tražim svuda; Medžnun re če,
Mada sam se cijelogsvemira odrekao, jer ko zna gdje mogu ugledati lice moje voljene?"
osjeć am se ništavnim, k'o da me je, k'o Iblisa, Allah
prokleo!" Jusuf Hamedani
Jusuf Hamedani je bio čuven čovjek svoga vremena;
I tako je Šibli plakao, naricao zbog sebe; mudrac koji se razumio u mnoge tajne svjetova.
znati šta će Rabb drugima dati, nije imao potrebe. Rekao je: "Sve videno i nevideno u visinama i dubinama,
Ne pravite razliku od onoga što od Allaha dolazi, bića svih svjetova, pa i najmanja čestica,
jer ljudi duhovnog puta tako nikada neć ete postati. samo su drugi Jakub koji traži Jusufa,
Iz Njegovih ruku su isto kamenje i dijamanti; od početka svijeta do danas traje potraga':
vi ne smijete voljeti jedno, a drugo mrziti.
Iako su samo dijamanti to što tražite, Tragalac je ponekad zbunjen patnjom i boli,
put naš onda nećete mo ć i da shvatite. na ovom i na onom svijetu on mora da se bori.
Kamenje i dijamante posmatrajte kao jedno; I ako vam se u č ini da je cilj skriven vje čno,
(248) (249>
^ GOVOR PTICA ^ GOVOR PTICA
Kroz bol i krv te če to izazovno putovanje; Duh potrage dovede me do vrata vje č noga blaga;
krv skriva dragocjeni mošus, naše blago unutarnje. zar sad potragu da napustim kad sam blizu traga?
Onaj koji ne želi da u potragu krene Da ne bi prljave prašine, ne bi bilo ni ove blagodati;
prazan je i mrtav čovjek, koji brzo vehne. ja ć u prosijavati ovu prašinu sve do svoje smrti!"
Ma šta vam pričam, on je samo kostur koji hoda
mrtvo tijelo bez duše, bez sadržaja forma. Bud'te poput ovog čovjeka, od potrage ne odustajte!
Ako u potrazi vašoj dragulj pronađ ete, Nebeska vrata zatvorena nisu,,zar to ne znate?
ne dozvolite da vas to zanese. Al'su zatvorene o či vaše i zato sunce ne vidite;
Putujte dalje, ne robujte biserima, iskreno traganje oč i otvara, i stoga tragajte, tragajte!
blago pored puta nije ono što vam treba!
Onaj koji nač ini idola od pronađ enih bisera Rabija i hodža
opjancan je, oblak tame njegov razum prekriva. Neki se hodža molio: `Bože, vrata Svoja otvori
Nek' vam se duša ne pot č ini toj prvoj čaši vina; da bih ušao u Džennet, da bih Ti mogao prić i:'
tragajte, tražite vino u kojem vje č nosti ima. Kad je ovo Rabija č ula, hodžu je prekorila:
"Bezumni če, otkad su to Njegova vrata zatvorena!?"
Sultan Mahmud i č istač ulica
Jedne noć i sultan Mahmud usamljen je jahao;
tad ugleda č ovjeka koji je ulice č istio.
Prosijavao je hrpu prašine u nadi daće nešto nać i;
sultan se smilovao na njega te u prašinu svoju narukvicu
baci.
Naredne noć i sultan se na isto mjesto vrati
ugleda istog čovjeka kako i dalje neumorno traži.i
"Ono što si sino ć pronašao; reče sultan,
"vrijedi više od pola svijeta.
S njim bi i ti mogao sultan biti!
Šta još tražiš u toj prljavoj prašini?"
`Blago koje si mi poklonio' čovjek re če sultanu,
"povelo me je ka ve ćem, unutarnjem blagu.
^r`•?iq,^l
(252} {253)
..:.....^
( 254) (255)
GOVOR PTICA
4^
t 6 `'i;
^- ^
GOVOR PTICA
u _ -.^'
Hodžu ljubav odvede na put propasti, Medžnunu dopuštalo nije Lejlino pleme
On napusti svoju ku ć u i proda sve stvari. da se približi šatoru Lejle voljene.
A sve to u č ini da bi blizu bio No Medžnun, opijen aškom, janje ć u kožu posudi
prodavač u piva, u koga se zaljubio! pa se prerušen u janje svojoj Lejli zaputi.
Sav novac koji je od prodaje dobio Prije toga on reč e pastiru, koji mu kožu posudi tada:
svaki dan je bezbrižno na pivo trošio. "ZI ime Allaha, pusti me da se sakrijem unutar tvoga stada
Kad je potrošio sve pare i postao fukara, pa onda stado povedi pokraj šatora Lejlina
još jače je poč eo od aška da izgara. ne bi l' i ja omirisb malo njenog slatkog mirisa.
I mada su mu često hranu davali, O, da mi je bar na trenutak muke svoje olakšati;
od ljubavne gladi želio je umrijeti. srce moje neutješno za voljenom pati." ^.
-,,^^ ` ^^ •X^ z a 1
<256> (2 57}
'^) ^N^r:r A^ ^}^^•^^.
"Nema haljina' Medžnun mu re če, Ajaz je kao i obi čno jahao čaršijom;
"koje mogu biti moje Lejle vrijedne! fukara ga je slijedio s ljubavlju predanom.
Za mene nema bolje od janje ć e kože; Vidje Mahmud u fukare požutjelo lice,
za me je ona hamajlija što odvra ća oč i zle. lecia pogrbljena poput polo palice.
Ova koža za mene je i zlato i svila Bez samokontrole i imalo dara
jer me u njoj moja Lejla opazila:" ,^; gegala se džadom opijena fukara.
Kao neko debelom daskom opaljen,
Za Medžnuna je ta koža bila i zlato i svila; do ušiju bijaše u Ajaza zaljubljen.
ništa drugo i ne pristaje uz iskrenog ašika. Mahmud mu reč e: "O, ti jadna fukaro,
1 ja sam jednom osjetio miris te ljubavi; zar si dostojan da piješ iz iste č aše sa sultanom?"
od toga bolje haljine ne mogu nositi. `Moj sultanu' re č e mu fukara,
Ako želite da se oslobodite svojih grešaka, "isto gore sultan i siromah u plamenu ljubavnoga žara!
nek' vas ljubav prvo oslobodi vašeg razuma. Ašk odijeliti ne možeš od prnja mojih,
Proć i se sitni č avih stvari i svoju dušu žrtvovati jer one su poput blaga i riznica tvojih.
samo je prvi korak na ovom putu ljubavi. Siromaštvo u ljubavi je kao so;
Krenite, onda, ako ste spremni, proc đite se stida! ona joj ukus daje, i to ti je to!
Znajte, rizikovati svoj život nije dje č ija igra! Ti dunjaluk imaš i sto drugih blaga;
ašk ostavi ovakvim kao što sam ja.
Fukara se zaljubila u sultana Što voliš, to i imaš, i nikad ne ćeš znati
kako pravi ašik bez voljenog pati!
Neka fukara se u Ajaza zaljubi;
Pun si ponosa i sujete što Ajaza imaš;
ta vijest se pro č u po cijeloj čaršiji.
no od tuge bi presvisnuo da ga meni predaš"
I dok je jahao, Ajaza gledaše razjapljenih usta,
"O, ti što se dunjaluka odre če',' Mahmud re če,
požudno iz prikrajka, ta fukara pusta.
ža tebe je ljubav poput polo igre!"
Ako bi slu č ajno Ajaz na trgu zastao,
"Da znaš da jeste' fukara odgovori,
glad aška bi u o č ima fukare ugledao.
ja sam ta loptica što u ašku gori.
Kad to do č u silni sultan Mahmud,
Zar ne vidiš da nas obojicu ta ljubav baca;
krenu da se u to osvjedo č i, nemaše kud.
duša nam zaigra kad ugledamo voljenogAjaza?
Al' našegsultana silna muka uhvati
Opjancani smo vinom njegove ljubavi;
kad vidje tu fukaru da Ajaza prati.
ni ja ni ti ne znamo šta on od nas uradi.
5
re , :
4t1 ;
t2 5g) {2 59 >
= GOVOR PTICA ^ GOVOR PTICA
{26o} (26i}
^ GOVOR PTICA ^ GOVOR PTICA
Šta je potom bilo, ne sje ć am se dobro; `Ali, ako je ja ubijem; mladi ć odgovori,
nesta zlata i srebra, sirotan sam post'o." "po zakonu i ja trebam umrijeti.
"Možeš li te ljude opisati?; upitaše. Zbog nje ć u rado i u pak'o poći
"Ništa vam ne znam re ć i; reče. i tamo za nju vje čno gorjeti.
Pamet mu je bila negdje drugo; sve što je č uo Danas ć u za nju životsvoj dati,
bilo je kao daleki žamor, prazno i apsurdno. a u sutrašnjoj noć i svojim tijelom svije ć u upaliti.
Da umrem za nju, sve je što sada želim,
Uciite na vrata puta il'ga se prodite, da umrem i da za nju vje čno gorim:"
na tom putu dušu svoju založite.
Rizikujte život kad č ujete taj poziv: "U đ i!" Iskreni ašik za Voljenog život daje;
Kao gola fukara uputite se svojoj nebeskoj ku ć i. za Džennet i Džehennem taj ašik ne haje.
Njegova duša, smrt i oba svijeta nadilazi
Mladić koji je želio da ubije voljenu dokputuje na krilima svoje ljubavi.
Iskreni mladi ć svoje srce voljenoj dade; Ibrahim, a.s., i melek smrti
njenoj ljepoti ništa ravno ne bijaše.
No razbolje se ljuba voljom usuda, Kad se Ibrahimu čas smrti približi,
osuši se i požuti u licu kao trstika. on se Azrailu silno usprotivi .
Svjetlost života u srcu joj izblijedi, "Idi od mene' Ibrahim mu re če,
smrt joj se prima če, bolest je pobijedi. ajoš nije kucnuo č as da se vratim Kralju".
Kad je mladi ć č uo da joj spasa nema, Tada Uzvišeni Gospodar Ibrahimu reče:
on bodež uze oštri pa povika: "Zar još želiš da živiš, zar ti od Mene ima nešto pre če?"
"Ako ve ć voljena mora umrijeti, Upitaše i meleci: "Zar se vrijedi Azrailu protiviti?
nek' umre od moje ruke ljubavi!" Ako si iskreni ašik, rado ć eš svoj život dati!"
No prijatelj ga spriječ i govoreć i: "Zar dušu svoju da predam Azrailu"Ibrahim odgovori,
"Zar si s uma sišao, ahbabu, reci? "kad ni Džebrailu nisam dozvolio da me iz vatre izbavi?
Zar ima smisla krv njenu proliti I onda i sada, ja želim samo Rabba,
kada ć e uskoro od bolesti umrijeti?" moja duša nema drugog Gospodara.
Umirućeg neć e ubiti niko do budala; Svoju glavu sam okrenuo od Džebraila, {
č in takav nema smisla nikakva. zar da sada dušu predam u ruke Azraila?
o< ^•,y':^ j+:,^ :v:: ^. - Y^; . ^;^i^ <W , -:`•`9+, i , ..<^r^.: t, ^+::^Y _.ar ,^^]^
POGLAVLJE XL
{266> (267}
. _^ ^ ar
i.': s7 i..'.`-4 -^^-,.^:Ci• ^ ' .
(268> (269>
,
^a""^.^'^.,^ ^^
POGLAVLJE XLI
. - •
\27 2f {
273)
tv (; Y
Još jedna priča o Jusufu Hamedaniju vanjskih stvari se kani, okreni se nutrini.
U radu je ovdje spas — to je istina,
Jusuf Hamedani čovjek mudar i u čen bijaše;
ali ne u toj raboti koja ti je poznata.
č ista srca i znanja, rekao je slijedeć e:
Sve što si postigao radom moraš napustiti;
"Putuj do samog veličanstvenog prijestolja,
koji posao je valjan, a koji ne moraš razluč iti.
pa i sve do samog kraja svemira,
Ovdje pažljivo osluškuj šta ti je č initi;
vidjet ćeš da sve što jeste, što je bilo i što će biti
ne č ini ništa na svoju ruku pa ć e te On uputiti.
nije više od truna - za onog koji jasno vidi!"
Svejedno je da li ti ovdje pjevao ili tugovao,
djeluj kao da svoje srce ničem nisi dao.
Svijet je samo kap i nema gubitka
Neovisnost o stvorenjima je vatra, plamen živi,
ako jedan sin uspije, a drugi ostane bez dobitka.
koja može sto svjetova u pepeo pretvoriti.
Ovu dolinu nije lahko prije ć i, drago dijete;
U ovoj dolini sve stvoreno nestaje bez traga!
ti i ne sanjaš kakve ti ovdje opasnosti prijete.
Č emu strah ako se u njoj izgubi i sujeta?
I kad krv tvoga srca cijelo more napuni,
znaj da si zastao na prvoj krivini.
Znaci zodijaka iscrtani na pijesku
Prijeđ i pola svijeta i sva daleka mjesta;
znaj da nisi otiš'o dalje od jednog koraka. Jeste li ikada vidjeli mudrog čovjeka
Nijedan putnik nije vidio kraj puta kako poruke iz zvijezda č ita u šarama pijeska?
niti je lijeka našao za ono što ga č eka. Tu on nalazi razne figure i ornamente,
Ako zastaneš u č udu, i strahu, i boli, Zemlju, nebesa, zvijezde i planete.
od beskrvnog mrtvaca ne ćeš biti bolji. Nekad sa zemlje, a nekad sa nebesa
No ako nastaviš, iz beskraja glas ćeš zač uti: on sudbinu vama predvi đ a iz pijeska.
"Putuj dalje, put nastavi, ti ne smiješ stati!" On u pijesku crta znake zodijaka;
Ipak, ni nastojanje ni odmor ovdje ne pomaže; tu se pokažu usponi i padovi zvijezda.
ni život ni smrt od tebe se ne traže. 1 svi složeni oblici koji će na vas utjecati
Nije ti poznato šta si dobio ovolikim mukama, tu nalaze kuć u rođ enja i kuć u vaše smrti.
niti znaš šta ć eš sa svojim silnim naukama. I to sve mu pomaže da bez muke predvidi
Malo koristi su donijeli svi tvoji napori; vašu bol i vašu sreć u, i kakva vam sudba prijeti.
ovdje moraš utihnuti, iz tišine djelovati. Na kraju, on jednim mahom ruke sve izbriše,
Prođ i se beskorisnih težnji, posveti se suštini; u tom jednom mahu sve vaše zvijezde nestat će.
(274 }
{275 }
GOVOR PTICA ^ GOVOR PTICA
1a
"t} Svoju malodušnost ovdje morate nadi ć i, ti bi zasigurno kao i ja postupio.
svaku ovisnost, unutarnju i vanjsku, morate pravazi ć i. Kada ti Gospodar tvoju sramotu pokaže,
Jer ako se ne procŽete sebe i dunjaluka, shvatit ćeš da stotine pseć ih lanaca u tvojim rukama leže':
niste ništa bolji od idolopoklonika!
I stoga odbacite sebe i to sebič no srce; Jadikovka Attara
na kraju ove doline zasijat će sunce. O, koliko dugo boli puta moram opisivati?
koliko objašnjavao, da l'to iko može č uti?
Derviš koji se zaljubio u k ćer trgovca psima Kakva je svrha ovolikih rije č i
Neki č uveni šejh, koga je hrka siromaštva krasila, ako niko od vas na put neće krenuti?
zaljubi se u kćerku čovjeka koji je trgovao psima. Jer sve dok se ne otisnete na put istine,
Ljubav mu bijaše kao talasi uzavrelog mora, zar možete istine puta da upoznate?
spavao je u prašini ispred njenih dvora. I ko sa mnom dijeli moje strpljivo bdjenje?
Majka ga njena spazi te mu brzo re če: Kakva korist od vodi ča kada svi spavate?
`Dobri šejhu, zar ti od moje k ćere nema ništa preče?
No ako ti nju, vrli šejhu, istinski želiš, Š ejh grdi murida
onda ć eš sudbinu našu morati da dijeliš. Neki murid jednom šejha za pri č u molio,
Morat ć eš trgovati psima bargodinu dana; no površno bijaše htijenje njegovo.
nakon toga nek' bude tvoja naša kćera mlada:' `Dalje od mene, spodobo' šejh mu reče,
Šejh naš zaljubljeni nije se dao zbuniti; "tebe istinska žecŽ za istinom ne pe če!
poderao je hrku svoju, psima poč eo trgovati. Kada ovoga puta, postanete sljedbenici iskreni,
Dan za danom mu je tako prolazio, onda ć u vam ja pripovijesti pričati:"
skoro da je godinu dana u tom poslu namirio.
Tad ga neki sufija spazi te ga zapita:
"Prijatelju mili, šta te na tu bijedu natjera?
Tridesetgodina bio si uzoran šejh; {
k).
(27s) {279}
'
(280> (2g1>
<r^'r C;:
zvanje insana taj još nije zavrijedio. Jer tada će se Bi će Jedinstva pojaviti,
Znaj dobro, sva stvorenja ovoga svemira on će zanijemiti, to Bi ć e će govoriti.
sunce veli čanstveno kriju u svojim prsima. Tada će se svaki dio u cjelinu stopiti,
Njegova svjetlost jednoga dana mora zasjati al' u biti dijela i cjeline neć e biti.
jednoga dana zastori se pred Njim moraju raspasti. U ovoj dolini dubokih tajni, dolini bez dna,
Onaj koji putem ljubavi nestane u suncu nebeske suštine, vidjet ćeš da je zanijemilo na hiljade alima.
dobro i zlo nadilazi, jer je stigao do Jednine. Razumsko znanje ovdje nikakve prode nema;
Dobro i zlo postoje sve dok postojiš i ti; poput slijepa djeteta, ostat će pred vratima.
kada sebe prevazideš, tada će i oni nestati. Onaj koji nešto od ove tajne ugleda
Iz ničega si postao i ka Rabbu krenuo, F= svoje će lice okrenuti od oba svijeta.
no u mnoštvo grijeha sam si se upetljao. Ovo Bi će, o kom vam govorim, ne postoji odvojeno;
Postojanje prolazno te u svoje mreže uhvati; sve što postoji je u Njemu, pa i ono nepostojano.
da bi se okova kutaris'o, moraš neumorno putovati.
Ako pažljivo osmotriš, vidjet ćeš unutar sebe Molitva Lukmana Serhasije
ponos, sujetu, samoljublje i druge stvari prljave.
Ni zmije ni škorpioni, znaj, u tebi nisu umrli, "Gospodaru, pogledaj me," reč e mudri Lukman,
mada izgledaju mrtvi, samo su na tren zamrli. "tvoj iskreni rob ojaden je, zač uden i star!
Samo jedan lagahni dodir ih može probuditi, Kada rob ostari, tada mu daju slobodu;
i tada će se iz njih sto bijesnih aždaha izroditi. zar se Ti neć eš sada smilovat'svome robu?
Svaki čovjek posjeduje ovo zlo u srcu svome; Robuju ć i tebi, posijedila moja je crna kosa!
smatraj da si u Džehennemu dok te sve zmije ne napuste. Gospodaru, zar Ti nećeš osloboditi svoga roba?"
Iz unutrašnjeg svijeta glas mu odgovori:
Neumorno radi da se oslobodiš ovih otrovnica,
jer će te one ujedati sve do Sudnjeg dana. "O, ti što si primljen u hram uzvišeni!
Ako se ropstva ti želiš osloboditi,
Oni nehajni koji ne traže ovo oslobodenje
budi slobodan od briga i svoje pameti:"
poput crva su koji nemaju težnje uzvišene...
O, Attaru, sada se prođ i svojih metafora, "Bože; re če Lukman, ža Tobom ja žudim,
šta je pamet za mene i njeni lažni puti!"
u Dolinu Jedinstva opet vratiti se mora.
U tom se Lukman pro đe sebe i svoje pameti,
Kada salik ucie u Dolinu Jedinstva, poče da pleše i da u zanosu govori:
`Zlmro je rob u meni i ne znam više ko sam;
on tu bez traga nestaje, gubi se iz vida.
GOVOR PTICA
ropstvo prestade, al' još ne znam šta je sloboda. igledala je poput najezde skakavaca i mrava.
Svaka radost i tuga sada u meni presahnu, Više vojske bijaše na toj ravnoj poljani
svaka sposobnost moja bezglasa utihnu. no što je svijet vidio, il' će ikada vidjeti.
Oslijepio sam potpuno, a ipak tajne motrim; Mahmud reče: `Ajaze dijete moje, sve ć u ti ovo dati,
više ne znam da li si Ti ja, ili sam ja Ti. vojsku moju, krunu i carstvo moje prihvati:
U Tebi sam nestao, izgubio ži će;
gdje bijahu dvoje, sad je Jedno Biće." Na ove riječi Ajaz se ni za pedalj ne poma če,
osta zamišljen, i Hasan mu to na nos natače:
Zaljubljeni mladić spašava svoju voljenu Re če mu: "O, robe kakvog si to ponašanja,
zar ti ništa ne znač i čast koju ti sultan ukaza!?
Neka mlada djeva u rijeku je upala, Kako možeš stajati tu kao smla ćen,
njen voljeni sko č i u vodu da je spašava. nit'se klanjaš, nit'sultanu ti zahvaljuješ!
Re če mu ona, kad je do nje stigao: Č ime možeš takvu neotesanost opravdati,
"Ako ja upadoh u vodu, zašto si ti usko č io?" zar ćeš tako sultanu poštovanje ukazati?"
On reče: `ZI vodu sam usko č io Ajaz vaz mirno sasluša te potom re če Hasanu:
jer sam u tebi sebe prepoznao. "Dva odgovora mi docioše, dobri prijatelju!
Naša tijela su sada samo jedno; Kao prvo, rob bi se trebao na zemlju baciti,
ništa osim toga za nas nije vrijedno." do neba se svome sultanu zahvaljivati.
Ja sam uhvaćen izmedu ove dvije krajnosti
Kad dvojnosti nestane, i stoga se ja ne mogu iz mjesta pokrenuti.
od dvoga Jedno ostane. Osim toga, ja sam rob svoga sultana,
moja odanost je samo njemu dana.
Još jedna priča o Mahmudu i Ajazu A što se ti če časti, dobrobiti koju mi je dao,
Jednog dana nepobjediva vojska Mahmudova kad bi ga oba svijeta slavila, ne bi bilo dovoljno.
u veličanstvenom maršu je paradirala. Zar ja rob, bez ikakve vrijednosti,
Bezbroj slonova i vojnika se ka pustinju kretaše, smijem sultanovu odluku komentirati?"
na kraljevskom prijestolju sultan Mahmud sjedaše. Zadivi se Hasan kada je čuo ove riječ i:
Uz njega su na uzvišenju Hasan i Ajaz sjedili, "Oprosti, Ajaze, vidim da si pun zahvalnosti; re če.
beskrajnu paradu slonova i vojnika gledali. "Tvoje rije či su me otrijeznile, vidim da si vrijedan hvale
Ta duga povorka nagizdanih vojnika i slonova i da s pravom zaslužuješ sve što ti sultan dade.
(286} (28 7}
\-0 -^:
(288> (2$9)
— GOVOR PTICA ^ GOVOR PTICA
onaj koji se aškom opije život malo cijeni. Mjesto osvjetljavaše deset svije ća od mirisnog ambera
Potom reče: "Kako ć u tom robu svoju ljubav otkriti? dok je slatka sandalovina na ognjištu gorjela.
Plašim se on može nešto naglo u č initi! Sluškinje po češe da sviraju i tiho poje kao muze,
I šta ako se za našu ljubav proč uje, ta muzika mu glavu i pamet oduze.
vrlo lahko on zbog toga stradat će?! Od ruke do ruke stiže vino i do njega,
No ako ne budem mogla svoju ljubav ostvariti, svijeć e se razgoriše, vatra se ognjem rasplamsa.
srce ć e mi se raspasti, od bola ć u umrijeti! No sva ta ljepota oko njega nesta u trenu
Od č estitosti i strpljenju sam na stotine knjiga č itala, kad se pojavi princeza, kad ugleda tu ženu.
no ja sad u ašku gorim — nemam ništa od toga znanja. On je gledao bez daha, očaran, opijen,
Ja moram pronać i put do tog vitkog čempresa; u jednom dahu, za oba svijeta, on postade slijep.
za njim srce moje kopni, zbog njeg' pati duša moja. Njegovo srce se predade žaru ljubavi,
No ovo se bez znanja njegovog mora ostvariti, a duša ljubavnoj ekstazi potčini.
on se mora sjediniti sa mnom, al' za to ne smije saznati! Njegove o či su je upijale, a uši slušale
Ako mi se ova velika želja ispuni, nebesku muziku što su djevojke svirale.
duša ć e mi po htjenju srca treptati:' Slatki miris ambera ga je omamljivao,
"Ne oč ajavaj, princezo, i ne pati; sluškinje joj rekoše, a vino na usnama vatru raspaljivalo.
"tajno ć emo ti ga noć as dovesti, da ni on znati ne ć e': Kad njene usnice njegove dodirnuše,
njegove suze se sa njenim poljupcima izmiješaše.
Jedna od njih njemu ode, slatko mu se nasmiješi; I ona je plakala; u svakom poljupcu bilo je
svojim ženskim č arima ona ga lahko prevari. i šećera i soli, i meda i gorč ine.
U vino mu prašak stavi te uspava mladi ć a, Mladić pomilova njene duge lokne,
u svijet vandeta ga uvede s jednom čašom pića. a njegove o či se u njenim izgubiše.
Uto noć se tiha spusti, zvijezde zasjaše, I tako u zagrljaju ljubavi noć su proveli,
sluškinje ga krišom princezi odniješe. cijelu noć se jedno drugim opijali.
Tamo ga na zlatno prijestolje posadiše, I dok svi spavaju, njihova strast im ne da snivati;
na glavu mu krunu od bisera staviše. kad zora ciknu, s prohladnim povjetarcem mladi ća san
ponoć on otvori oč i, još sanjiv pomalo,
I prevari.
zapanji se zbog svega što je ugledao. Dok je snivao, djevojke ga usnulog ponesoše
Bio je u palati svijetloj poput Dženneta, i do odaja njegovih skromnih ga donesoše.
svud oko njega poredane stolice od zlata. Kada se mladić iza sna probudio,
{290y t291}
^ll? t ^tK^ ,. ...
GOVOR PTICA
GOVOR PTICA
<293>
\29 2>
= GOVOR PTICA ^ GOVOR PTICA
s kojom ostali svijet živi pri zdravoj pameti. Starost šejha Nasrabada
Klju č misli sam izgubio, povratka više nema,
samo bolno pitanje: Ko sam i šta sam ja?' Šejh Nasrabad pješke četrdeset hadževa obavi,
Ovo putovanje vodi u samo središte srca no njegovo srce čežnjom i bolom još gori.
gdje zajedno sa našim srcem srce Voljenog kuca!" Od silne boli šejh se predade lutanju;
gdje god bi zanoć io palio je vatru.
Č ovjek koji je izgubio klju č I tako jednom iz nehata, iz igre,
tavafiti stade oko hrama vatre.
Neki sufija je čuo kako č ovjek vi če: Sijede mu kose pale po prsima,
"Oh, ljudi, ja izgubih svoje klju če! objesio bijaše zunar oko struka.
Ako ih je ko našao, molim da ih vrati; "Srami se, šejhu," neki prolaznik ga prekori,
moja vrata su zaključana, ja stojim u prašini! žarsi potkraj svog života postao nevjernik?
Ja ne znam sada šta će sa mnom biti, Djetinjarijama se baviš i koječ ime,
i kako ć u vrata svoja otvoriti!" zbog tebe će sufije zaraditi loše ime.
"Nemaš šta da brineš; reče mu sufija, Koji je to šejh ikada činio, kakav je to put,
"ti znaš dobro gdje su vrata tvoja! zar ti ne znaš da hram vatre vodi pod đ aurski skut?"
Ne idi nikud, uz njih ostani, "ja sam u ovoj vatri izgorio!',' šejh odgovori.
strpljivo čekaj i vrata ć e se otvoriti. "Odjeća moja, ime, čast i imetak u toj vatri sagori!
Ti ne poznaješ boli moga stanja; LI njoj je nestala žetva mog života,
ja ne znam gdje su ni klju čevi ni vrata!" sve moje znanje, u čenost i ugleda ljepota.
Sve što mi ostade zbunjenost je, č udenje,
Ljudi u svijetu od snova žive, moja se duša sada u toj vatri peče.
pravo stanje stvari oni ne vide. U boli mojoj ja nemam više snage
Onaj koji ude u Dolinu za č ucŽenosti, da se odvojim od ove žive vatre.
iskusi na hiljade bolova i patnji. Kada me zadesi sudba ovakva,
Što se mene ti če, izgubljen sam i zalutao ja se odvojih od Ć abe i hrama.
i ne znam više ni sam kud bih se uputio. Kada bi tebe ovo č udenje spopalo,
Samo Gospodar nas može iz ove zbunjenosti izbaviti; k'o i ja bi, obnoć i obdan, tugovao."
suze iskrenih robova će milost Njegovu spustiti.
., `"^ ^i c?;
.{ ^`,1^^Gi^^ _ -. ^ `C(^ _ `"^ •t`: f^ ,- r? -4v. ^ ^ . ^; , K .
< 296 )
(2 97>
GOVOR PTICA GOVOR PTICA
(29g} (299 }
- GOVOR PTICA
^ GOVOR PTICA
Tvoje uzengije su nevezanost, na tom konju poleti, i kako se taj ašik s plamenom sjedinio,
u nebo u kojem ć eš bez traga nestati! reče leptirovima koji sa njim ostaše:
Svoje tijelo uništi, a o č i ukrasi "On je istinu saznao o ognju svije će plamene!
surmom nepostojanosti što najcrnju no ć krasi! Samo on je tajnu istinu njenu spoznao;
Kreć i se mirno, stopu jednu po jednu, tajnu o kojoj govora nema, samo on je doznao!"
sve dok ne uroniš u Dolinu sedmu.
No ako od tebe i tračak ostane, Onaj koji se izdigne iznad svoga znanja
sedam mora vje čnosti bit će bolni za tebe! nać i će istinu kojoj nema objašnjenja.
1 niko toj Tajni ne može pri ć i
Crni leptiri i plamen svijeće ako se neće s dušom i tijelom rastaviti.
Jedne noć i skupili se crni leptirovi No ako i trun ostane, jedna dlaka jata,
da istinu saznaju o plamenoj svije ć i. pristupa vam nema tamo; čeka vas patnja.
Odluč iše da jedan od njih krene Nefs tom uzvišenom mjestu ne će prić i;
i vijesti o voljenoj svije ć i donese. tu svaka lič nost nestajanju svome mora stić i.
Jedan od njih odleti do prozora zamka
i vrati se kada svijeć u ugleda. Sufija koji je mislio da je napustio svijet
Obavijesti ostale o onome što je vidio, Neki sufija, odsutno išao putem
no šejh leptirova mu re če da je o svijeć i malo saznao. kada bi otpozada snažno udaren.
Poslaše slijedeć eg leptira; on ucŽe kroz prozor zamka, Ka čovjeku koji ga udari on se okrenu i re če:
doleti do svije ć e i dodirnu je vrškom krila. "Insan kojeg udari već trideset godina mrtav je!
On se vrati i opisa ono što je osjetio, On se odavno od života rastao;
no šejh reč e da se ni on istini nije približio. umro je i ovaj lažni svijet napustio!"
Treć i leptir se odluč no ka svije ć i zaputi, No grubijan reče: "Zar mrtvac može govoriti?!
opijen ljubavlju on ka svije ć i poleti. To što kažeš istina nikako ne može biti!
Iz ljubavi i žudnje žarke on ne izdrži, Stidi se, jer hvališ se, a još nisi stigao
ve ć obgrli plamen svije će i u njem'se sprži. nit'si se ti s Voljenim sjedinio,
Svojom glavom, tijelom i krilima vatru obgrli, pa makar ti još samo dlaka jedna falila,
zapali se plamom boje krvi i sav sagori. k'o
da si od istine odvojen sa stotinu svjetova!"
Šejh leptirova, koji je sve to vidio
<300>
<301>
'1
^ GOVOR PTICA ^ GOVOR PTICA
Kad sagoriš sve što imaš, iznutra i svana, na hiljade usnulih ruža i prije samog proljeća.
u tebi ostati neće ni tračakpostojanja. O njegovim usnama ne smijem vam ništa re ć i;
tu se čovjekgubi i nije od mrava ve ći.
^-.
;
A kada se ti približiš i posljednjem zastoru, Šta još o njemu re ć i, fitna cijelog svijeta bješe!
tu ni carstvo, ni bogatstvo, ni čast vrijednosti nemaju. Kada bi on kroz bazar šeherski jahao,
Oslobodi se svega što imaš i bez sebe kreni, I
sluga bi mu lice oštrom sabljom č uvao.
u predjele gdje ni dobro ni zlo ne postoji. 5^<<^ Imao je jaku pratnju, nije mu se moglo prići,
Oslobodi se svih veza pa ćeš vrijedan postati ma ko da bi pokušao, do njeg' nije mog'o sti ć i.
samozaborava, nestajanja, u vječnoj ljubavi. 1
'
_
Tu bijaše neki derviš fukarasti, siroti,
Derviš koji se zaljubio u princa Ti koji se u tog nedostižnog ljepotana zaljubi.
Preslab da bi govorio, samo je uzdisao;
Neki sultan je imao sina, lijepog poput Jusufa; beznadežan, bespomo ćan, za smrć u je čeznuo.
zbog njegove ljepote i ljupkosti svako volješe njega. Obnoć i obdan pred palatom je bdio,
Svaki onaj koji bi ga samo jednom vidio slijep za sve, nit' je jeo, niti je šta pio.
'^
rado bi prašina pod njegovim stopalima postao. Sam na svijetu, bez ikoga da ga izbavi;
Kada bi on noću pustinjom hodio, nema nikog da podijeli bol svoje ljubavi. , ^..
Strjelica iskrenog srca cilj je svoj pogodila, svijet cijell tada stotinu jada spopade.
srce sultanovog vezira ona je otvorila.
Suznog oka, on požuri sultanu te mu otkri Istrajte, istrajte u ljubavi, uporno iskreno;
iskrenost, dubinu, tajnu derviševe boli. na kraju pojavit će se Onaj za kime žudimo.
Pokrenu se tada i srce u sultana, Budite kao ovaj prosjak, tugujte, uzdišite
-z prode ga srdžba, a milost duše mu bješe dana. sve dok vam od Uzvišenog Princa odgovor ne stigne.
On istoga časa svoju naredbu povuče Derviš ugleda suze u prin čevim o č ima;
te svom sinu, da ode do derviša, reče: svaka suza bijaše aškom ispunjena! , ›,
"Budi blag prema njemu, puno je patio, Derviša more aška preplavi te reče u zanosu: i..,,,-,4
sjedi i pij sa njime, otrov tvoj ga je smlatio. "Svoj život sad rado predajem tvome moru!"
Poput umiruć e svije će, koja posljednji plamen pusti,
1.;4
1.P
..1
Taj otrov se sada u njegovom srcu nastanio,
sad si mehlem njegov, lijek srcu njegovom. derviš se sa dušom rastavi kada ovo izusti. :4"#'t:„I1.,
Srce njegovo, ranjeno, u tvojim je rukama; Pošto se u tom trenu sa Voljenim sjedinio,
vrati mu srce, jer on je sada na teškim mukama! on se, poput plamena svije ć e, dahom ljubavi ugasio. 0
Dosta je bilo patnje, neka je radost zamijeni, iZ'1:
povrati ga u ž ivot, pa ga dovedi k meni!" Iskreni putnik razumije, još dok se bori, ig
vatru tamne noć i u kojoj ć e da sagori.
Lijepi princ se odmah ka fukari zaputi; Vaše biće je ovdje s ništavilom pomiješano
1:2441
di
sunce sjajno je krenulo za česticom tragati. i uz svaku radost vam nešto boll biva dano. ir' )
More puno blaga tada se pokrenulo, Zar nećete tu bol strpljivo podnositi? ,r,)
! .-,
da se sa jednom kapi rose sjedinilo. Da je nema, vi ne biste znall Istinu cijeniti! P6j,
t45
Jednom ste poput munje putem plovili,
:o.1:.'
Zar to povod mje za ples i radost silnu;
more puno bisera zavoljelo kapljicu! no sad ste u blato puta glave zaronili.
(.;„,'I
No derviš ve ć bijaše na rubu života,
od njegovih suza se prašina u blato pretvorila.
Obnovite svoju snagu, kanite se straha,
nek' vaš razum iščezne u ognju pravog aška! (.'*
..,
4.
Kad ga takvog vidje, dobri kraljevi ć zaplaka, Onaj koji želi da razumije alherniju puta,
vrjednija od oba svijeta je svaka suza njegova! neka sebe putu preda, nek' dž abe ne luta.
Od silnog swjeta on htjede suze svoje sakriti, Tu obazrivost ne pomaže, odlaganja nema;
al' ne mogaše, već uzdahe silne boli ispusti. dalje od sebe moraš poletjeti dok ima vremena!
Suze potekoše silinom nabujale vode; Da bi stigao do mjesta beskrajne radosti,
• ,
30 6>
,
; •
kao što i ja prihvatih, put derviša prihvati! potom sedam vatrenih mora, moraš dugo putovati,
To je put fukarluka, duhovnog siromaštva; a kada prijecteš sav put, riba ć e te sebi privu ć i.
prihvati da si gola fukara da bi bio prihvaćen od Rabba! Ta riba nema glave ni repa,
Ja o nefsu govorim, no u biti nefsa nema; u sredini mora pliva, neovisna od svega!
tu je razum poražen i smrt mu se sprema.
r24
Ona u dubokoj samotnosti voli da plovi :
,<,
U ovom siromaštvu ogromna je snaga; dok svojim dahom cijeli svemir lovi."
nad njim bdije sjajno sunce istine, islama!
,r;
Kada sunce, ovo svjetlo, zasija u meni, -
'
"" "".1"
-
( 3o8> <309>
."
'c.^f'i...^..e. . .
GOVOR PTICA
<310> i311>
) 'Ij
Kad ovo putnici ugledaše, zaigraše kao tračak prašine, Glasnik tjera ptice ispred Simurgovih vrata
u beskrajnom č udenju i zadivljenosti, uglas povikaše:
Glasnik reče: "Vladar za kojim naričete "0.
"O, Ti pred č ijom svjetloš ć u nestaju sva sunca,
vlada u veličanstvenosti, koju shvatit' ne možete!
zar se smijemo ukazati svjetlosti Tvoga lica?
Sto hiljada stvorenja nisu viši za Njega
Srca su nam ranjena, izbodena, skršena,
od rnrava koji pred Njegovim vratima čeka.
o, zašto smo podnosile teške boli puta?
Vaša bol i žalopojke ne trebaju Njemu;
Kada krajnji cilj nismo u stanju postić i,
vratite se otkud ste došle, vi propale u svemul"
ovo ntje ono čemu smo se nadali!" -"
<3 13 >
GOVOR PTICA GOVOR PTICA
Ako se sa Njim ne sretnemo, izgorit ćemo od boli, i mekam na koji stiž e tih trideset ptica.
srce naše sada za Njime samo gori!
Sjedinjenju sa Njim se ne nadamo, Jusufova braća č itaju o vlastitoj izdaji
;
želja nam je samo da Ga ugledamo!"
Kada je vladar Misira kupio Jusufa,
Priča cijena koju je platio bijaše mala.
I stoga on natjera brać u da ugovor potpišu;
Ptice isprič aše ukratko prič u o crnom leptiru: sramotni potpisi njihovi ne mogaše da se izbrišu.
"Prič a se da su crnom leptiru rekli ,;I I kada se taj sramni ugovor završi,
da je malehan i neprikladan za plam svijeće koji traži. krenu u Egipat, s Jusufom, a ugovor zape čati.
Taj cilj je uzvišen, a on je slabašan, No, kada je Jusuf zavladao Egiptom
da se tako žrtvuje, on mje pozvan! i njegova brać a stigoše u potrebi za hljebom.
Crni leptir odgovori: "Od kada za se znam, Nisu mogli ni sanjati pred kime su se poklonili
za plamenom žudim njemu se nadam! ne bi od njega komad kruha izmolili.
Ne zanosim se da ć u plamen obuhvatiti; Tada Jusuf reč e, ugovor drž e ć ' u rukama:
želim svjetlost njegovu barem dodirnuti!" "Ove hebrejske znake niko od nas ne shvata!
0j1 Zamolio bih vas da nam ih rastuma č ite
Mada skrhane tegobom i slomljene od puta,
.211
pa ć ete dobiti hljeba koliko god ž elite': 11
ašk je ptice ohrabrio da ne odu od glasnika. Njegova brać a se obradovaše, jer su hebrejski znala.
I pošto odvaž no podnesoše sve njegove probe, Povikaše: "Papir ovamo, to je za nas šala!"
vrata Simurgova se pred njima odškrinuše. Ako vi koji ovo č itate, u ovoj pri č i sebe ne vidite,
Glasnik lagahno vrata širom otvori, i ludi ste i slijepi, dobro zapamtite!
sto zastora se pred njima obori. Kada pogledaše ovaj zapis kratki,
Pred pticama se tada velič anstven prizor otvori, pamet im se prevrnu i strah ih uhvati.
iza sto velova Svjetlost svjetlosti se otkri. Ne smjedoše tada pro č itat' ni slova;
Glasnik ih povede do svjetlosnog prijestolja zapljusnu ih strašna, unutarnja mora.
i na njeg sjedoše svih trideset ptica. Grijesi njihovi im govor oduzeše;
Sve dobiše po jedan list ispisani, od slabosti silne nit' romore nit' govore.
na kojem bijaše ispisan smisao svih tajni, "Zašto ne č itate; Jusuf im reče,
smisao njihovog tegobnog putavanja ač emu to bljedilo i unutarnje trvenje?"
.4.
-
•• • • . .
➢7`-'
R . .._
}
'
^
. '.
.
koga ć ete gladni i bosi za milost moliti? oč ima Gospodara on vidi i Njegovom snagom ć e mu sti ć i. i`
Llkro ć ene i umekšane duše ptica pretvoriše se '`;/>, Sve što mislite da znate ili vidite
:^.
u prah usitnjeni, od stida se do zemlje poviše. :}; nije ništa drugo osim varke.
No pošto bijahu stidom pro č išć ene, I mada prelazite doline duhovnog puta,
i od teških naslaga dunjaluka oslobodene, i na putu se susreć ete sa mnogim opasnostima,
otkriše novi život koji ka njima pote če, putovanje je unutar Mene, sva djela su Moja;
iz vje čnog vrela svjetlosti Nebeske. tek kad Mene ugledate, budite se iz sna.
Njihove duše se uzdignuše slobodne od prošlosti, Kao si-murgste došle
od svega što u njoj je bilo i što ona nosi. i Simurga ste u Meni pronašle.
Život im je sada grijalo Sunce vje čno Ja sam vašeg bića jedina suština;
i u njegovim blistavim zracima one bijahu jedno. svaka se suština svojoj biti vra ća.
I tu, u svjetlosnom licu Simurga, vidješe sebe, Nestanite u Meni, bolje vas ne može sna ć i,
u vječ nom Simurgu se simurgsvijeta ogledaše. jer ć ete u Meni sebe prona ć i:"
Simurg svijeta u jezi i zanosu spozna
{ .:t,^Ir,l^.^.' •,
{ 3 i6) <317>
;
• ^ ^ , _ . . : . . . . - : . . . . . . • _. ,
^ GOVOR PTICA GOVOR PTICA
Potom si-murg u Simurgu nestade; Oni koji to zavrijede jednog dana će shvatiti
tišina zavlada, sav govor prestade. sav smisao nestanka i smisao vje č nosti.
Č estica svjetlosti rasprši se kao sjena No oni č ija srca za dunjalukom žude
kad se javi blještava svjetlost sun čeva. ništa spoznat neć e osim zablude.
Probudite se, vi nemate ništa svoje; ..,
{3i8} <319>
GOVOR PTICA GOVOR PTICA
na kraju će samo vje čnost da ostane. Oči njegove poput magije su opijale,
¢E:1 stotine srca u trenu zavodile.
Sultan koji je voljenog osudio na smrt Njegove usne bijahu svježina,
koja ruži u proljeće dolijeva rubina.
Bijaše jedan vladar sedam zemalja, Brada njegova bijaše poput mlade trave
drugi Zulkarnejn, svijetom vlada. koja se javlja svuda kud prode prolje ć e.
Vojske je slao od pola do pola, Njegovi pravilni zubi bijahu neuporedivi;
i sami mjesec je zasjenila mo ć njegova. takav sjaj ni biseri nisu imali!
On je imao ministra koji ga savjetovaše mudro; Na obrazu mu bijaše mladež poput mošusa
bio je nadaren i precizan, mnoge je stvari znao. koji izgledaše kao predznak skrivene duše vremena.
Taj ministar prelijepog sina imaše, I šta još da kažem? Rije č i su preslabe
ljepota njegova bez premca bijaše. da opišu ljepotu koja nadilazi sve hvale.
Ljudi još ne vidješe gracioznost takvu
Sultan mladić a spazi i u njeg' se zaljubi;
koja se ocrtavaše na njegovom liku. do besvijesti se opi vinom čiste ljubavi.
On se plašio da napusti palatu izuzev noć i Taj puni mjesec op č ini sultana,
;"?
(320>
đi4
"Šta govoriš, čudni stvore," rekoše mu sluge, dokgledaše, crven od krvi, leš nesretni.
šultan će nas pogubiti ako kazne ne bude! Cijeli dan je grad, prigušeno, oplakivao mladića,
;r- Ako dode i vidi da nema krvavog leša, no ubrzo suze okopniše, a tuga osta u srcima.
skinut će sigurno glave sa naših ramena':
^a No ministar mudri dovede nekakvog ubojicu Nakon izvjesnog vremena, utihnu bijes sultana,
koji, zbog mnogih zala, bijaše ba čen u tamnicu. na jedna vrata gnjev izade, a tuga ude na druga.
Oni tad odluč iše da oderu njega, Ovo stanje ga uč ini slabim te sultan lavljeg srca,
objesiše ga naglavačke, oderaše ga svega. postade poput malog mrava, uplašen od svega.
Krv je svuno ć kapala na crnu zemlju, Sjećao se mladića i njihovih prošlih dana,
{
zemlja pod vješalima se sva zadoji krvlju. sjećanje u njemu budilo je na hiljade rana.
LI meduvremenu prestrašenog mladi ća sakriše I kako su zajedno vino aška pili,
dok se ne ukaže prilika da pokaže svoje lice. kako su jedan drugim opijeni bili.
I kako je ljubav izgledala beskrajna,
Slijedeć eg jutra sultan se otrijeznio, u beskraju noći i beskraju dana.
no nemir ignjev je još u njemu bjesnio. Misli su ga živog pekle, suze lice pržile,
On odmah pozva svoje robove i upita: kajanje ga je izdiralo, napustili razum, strpljenje.
"Šta uč iniste od onog nezahvalnog psa?" Spustio je svoju plemenitu glavu u prašinu,
"Oderali smo ga, vaše veličanstvo," odgovoriše, nit' je jeo nit'spavao, umotan u tminu.
"krv iz njega lije na vješalima, više ne diše! No ć se spusti, on rastjera narod pod vješalima,
Sav dvor može sada lijepo vidjeti, te do zemlje povijen, sam u bolu, po če da nabraja.
kako prolaze oni nezahvalni:' Sve trenutke sre će koje zajedno provedoše,
Sultan se jako obradova ovim rije č ima no svaka kap bivše sre će kao nožga rezaše.
i sluge svoje obasu bogatim darovima. Proklinj'o je sebe, svoju naglost i sljepo ć u,
"Nek' tamo visi sve do mrkle no ć i, svoje lice natapao je suzama i krvlju.
pouka se krije u njegovoj sramoti!" Ak' bi neko mog'o suze mu izbrojati,
Al' kad narod za sudbinu mladi ća saznade, više bi ih bilo neg' u sto pehara mejhanskih.
od sažaljenja se srca njihova rastopiše. Lica punogzemlje i krvi od leša,
Mnogi pred vješala dodoše, al' ne mogaše ga poznati beskrajno se kajao zbog svojega grijeha.
u tom žalosnom prizoru od krvi, mesa i kosti. Ll patnji gori sultan k'o što svije ća gori,
Svoje misli i suze moraše kriti zora ga je našla skrhanog od boli.
444- i .^^Y..^
(324)
1
Ka predjelima njegovog srca spusti se povjetarac jutra, sve zakletve ljubavi, što smo jedan drugom dali.
no on i dalje gori sve jednako, on ne zna za sutra. Llbijajuć i tebe, u biti sam sebe ubio;
ne uzvra ćaj na moja crna djela svojim crnilom.
Punih č etrdeset no ć i, pepeo oč ajanja, Zbog tebe ja plačem i gorko patim zbog tebe,
uč ini da mu duša postane od vlati kose tanja. zbog tebe mi leži luda glava, sred prljave prašine.
Č etrdeset no ć i niko mu se ne smjede približiti, Smiluj se na mene sada, ne mogu nigdje pronać i,
ne daj Bože, sa njim rije č koju prozboriti. neki tračak tebe, da mi krvavo srce utješi.
Č etrdeset dana ništa jeo nije i usni jedne no ć i O tebe se ja ogriješih, oprosti mi grijehe;
svog voljenog blijeda lica, od tuge mu vlažne o č i. bar ti, u svom djelovanju, ne budi poput mene!
^
Tijelo mu bijaše svo od krvi rumeno Prolio sam tvoju krv, krv tvoga tijela,
i teškim ranama i bolom ispunjeno. no zbog tebe sada iskrvari moja duša cijela.
"O, mehlemu duše moje' zajauka sultan, LI pijanstvu ja po činih to teško nedjelo,
"Zbog kakvih zlih okolnosti te snade takav hal?" mutno spletkarenje sudbe na to me navelo.
"7a sam u ovom stanju" u pla č u mladić odgovori, [ Ako si prije mene svijet ti napustio,
žbog tvog ponosa, zbog tvoje nezahvalnosti. bez tebe, za mene sada, svijet je opustio.
Zar da me ti odereš zbog mojega grijeha, Trenutak bez tebe ubija mi dušu i srce,
zar je to ljubav iskrenog ašika, na koju se č eka? još jedan tren i s dušom mi je rastati se. re
Nikakav đ aur ne bi voljenog u taj džehennem bacio, Moja duša je spremna da krvarinu plati
zar sam ja zaista tu okrutnu kaznu zaslužio? i potom da se s ovim svijetom rastavi.
Znaj, Gospodar ć e te kazniti zbogsmrti moje No, smrt moja mi ne predstavlja teško ć u,
i ja ć u opet na Sudnjem danu vidjeti lice tvoje. već nepromišljenost kojom po č inih tu izdaju.
LI zoru se probudi sultan i po č e se tresti od straha, Ma kako da ja molim za oprost ovoggrijeha,
neutješna bol ga obuze, umal' ne poludi od kraha. ništa me ne može osloboditi od njega.
"O, dušo i srce moje' o čajni sultan govori, O, Gospodaru, da si mi prije život prekratio,
"tvoja sramotna smrt mi dušu i srce sagori! ja zgriješio ne bih i stoga ne bih patio.
Ti si me volio i zbog mene ti si nastradao, Moja duša sada gori u teškom oč ajanju,
a ja sam svoj najvrjedniji dragulj okrutno razbio. svaki djeli ć moga bića ispašta u pokajanju.
O, ja sam svoju jedinu ljubav mu čki pogubio! O, Gospodaru, koliko će stanje ovo potrajati?
I meni sem tog' drugo ne pripada, bol i smrt sam zaslužio. O, Pravedni, stanje ovo je gore i od smrti!
Ma gdje da si sada, dijete moje, molim te, ne zaboravi, Ja bih ti sada rado dao dušu svoju;
(3 26> <327>
GOVOR PTICA GOVOR PTICA
za životom ovim izgubio sam volju!" kad se na ž eljeni cilj stigne, ne osta ništa sem tišine.
•
I najveć i govornik bi se ovdje olahko izgubio;
Kad izgovori ove rije č i, sultan iscrpljen pade, zaboravio bi zanat svoj, u tišinu se zaljubio.
utihnu u muci svojoj, snage mu nestade.
No pomo ć je bila blizu, sve je ministar čuo, Sav put opisah, na djela treba prijeć i;
pokajanje njegovo ga je do srži dirnulo. nek sad vjetar nosi rtječi, nemam više ništa re ć i...
On odmah ode do mjesta gdje krio je sina,
odjenu ga sve čano i povede do sultana.
Mladić bijaše k'o mjese čina kad se oblaci razgrnu,
obučen sav u bijelo,on se nakloni sultanu.
Plakao je kao kišni oblaci u proljeće
od zanosa, od boli, tuge i sreće.
Kad bunovni sultan voljenog mladi ća ugleda,
nema riječ i kojima bi se njegova sre ć a opisala.
Spoznao je stanje koje nadilazi riječ i;
mo ć nam nije dana taj biser sted r",
Odvojenosti nestade, sultan je svoje odgorio,
iza zastora svih tajni s voljenim se spojio.
(328> <329>
r
E'=;
GOVOR PTICA ZAKLJUČ NI GOVOR
su tvoga mirisa ašici su uznemireni zbog tebe. Tvoji č itao č e, ako te sna đ e kakvo dobro, ako budeš doživio neka 11:
stihovi su tvoj pe č at i poznati su kao Mantiku-t-Tair i Mekama- otkrovenja č itajuć i pažIjivo ovo djelo, onda se sjeti i mene u ■?■■■■■-■
tu-t-tuyur. Ovi skupovi, govori i razgovori ptica su nivoi na putu svojim dovama. Ruže iz ruži č njaka sam tu i tamo razbacao.
,`■■■■■■•,
č uđ enja, moglo bi se re ć i, oni su Divan Opijenosti. Nemojte me zaboraviti. 0, ahbabi moji! Svaki šejh otkrije u č enje
Uđ i u ovaj Divan sa ljubavlju. Kada Bulbul tvoga aška galopira i na svoj specifič an nač in, a onda nestane. Kao i oni prije mene,
ti žudiš za ne č im, djeluj u sIdadu sa tom žudnjom. Ljubav je lijek otkrio sam pticu svoje duše onima koji su uspavani. Vjerovatno i
svim bolestima, ona je lijek za dušu u oba svijeta. taj san, kojim je ispunjeno vaše postojanje, uskratio vam je susret
0 ti, koji si krenuo putem duhovnog odrastanja (unutarnjeg sa ovom risalom, ali sada kada ste se s njome susreli, vaša duša
razvoja) nemoj č itati moju knjigu samo kao djelo poezije, djelo ć e biti probuđ ena tajnom koju ona otkriva. A sada, moj je mozak
magije, već je č itaj sa razumijevanjem, a da bi ti to uspjelo, ti nadimljen poput mušepka u kome se nalazi moja lampa. I ja
moraš osje ć ati že đ za istinom i biti nezadovoljan sa sobom i sa kažem sebi: "O, ti, koji previše pri č aš, bolje bi ti bilo da, umjesto
ovim svijetom. toga, razbijaš svoju glavu u potrazi za tajnama. Kakva je korist
Onaj koji nije osjetio miris moje risale nije ni pronašao put ovog pripovijedanja ljudima koji boluju od egoizma i samoljublja?
ašika. No, onaj koji je pažIjivo bude č itao, osjetić e u sebi žudnju Šta se može roditi iz srca koje boluje od sujete i ponosa?"
za istinom, i posta ć e vrijedan ulaska u Put o kojem govorim: ljudi Ako želiš da okean tvoje duše ostane u stanju stalnog
spoljašnjeg svijeta (dunjalu č ari), osje ć at ć e se poput davljenika zikrullaha (slavljenja Allaha), ti moraš umrijeti za ono što si bio i
u mojoj risali; dok ć e ljudi unutrašnjeg svijeta (duhovni traga č i) potom moraš ušutjeti. #
razumjeti njene tajne. Moja knjiga je znamen svoga vremena.
Ona je istovremeno dar za izuzetne i bereket za ostale ljude.
Ako č ovjek, koji je hladan poput leda, pro č ita ovu knjigu, on
'
( 3 3 0>
RJECNIK
(3 3 2> <333>
GOVOR PTICA RJEČ NIK
S
sabur(iti) — strpljivost, strpiti se
saf — red, linija
salik — putnik duhovnog puta
sohbet — razgovor, prisnost, prijateljstvo
sufija — derviš, insan smirenog i č istog nefsa
suret - slika, obris, oblik
S
šeher — grad, naselje
šejh — duhovni uč itelj, vodič sufijskog reda, pro č elnik tekije
širk — idolopoklonstvo, teški grijeh, smatrati nekoga Bogu sli č nim
T
tarikat — idejni sistem na č ina života zasnovan na Šeriatu, kako ga
je shvatio i primjenjivao neki vjerski velikan (pir), islamsko du-
hovno bratstvo, red, put
tekija — tarikatska ustanova, duhovno odgajalište, sastajalište
derviša
tespih — slavljenje i veli č anje Uzvišenog Allaha., brojanica sa tri-
deset i tri ili devedeset i devet bobaka koja se koristi u musli-
manskoj molitvi
Z
zijaretiti — posjetiti, obilaziti
zikr, zikrullah — sjeć anje i spominjanje Uzvišenog Allaha
zunnar — konop koji kršć anski sve ć enici opasavaju oko struka
<336>