ISSN 1512–8180

2015

GODINA XV
Sarajevo 2015.
 UDK 821.163.43*.09:929 Ajvaz

Ajvaz-dedina kasida – najvažniji

pisani izvor o Ajvaz-dedi
_____________________________________
Elvir Duranović
Institut za islamsku
tradiciju Bošnjaka
Sarajevo

Ajvaz-dedina kasida najvažniji je pisani izvor o Ajvaz-dedi i vremenu u kojem je

živio i djelovao. O vremenu nastanka kaside i historijskim događajima o kojima se u njoj
govori postoje različita mišljenja. Neki istraživači poput Vladimira Ćorovića smatraju da
Ajvaz-dedina kasida govori o upadu Ugara u Bosnu 1480. godine, te da je zbog toga
ova kasida najstarija alhamijado pjesma u Bosni i Hercegovini. Muhamed Hadžijahić i
Abdurahman Nametak mišljenja su da kasida govori o upadu Eugena Savojskog u Bosnu
1697. godine. Na osnovu dostupne historijske građe i izvora u ovom radu smo pokušali
dokazati da Ajvaz-dedina kasida nije mogla nastati krajem XV stoljeća, jer alhamijado
književnost u to doba nije postojala, te da se u kasidi opisuju dva odvojena vojna poho-
da: pobjeda Pruščaka nad Mlecima u kasno proljeće 1697. i prodor Eugena Savojskog
u Bosnu na jesen iste godine.
Ključne riječi: Ajvaz-dedo, Ajvaz-dedina kasida, Ajvatovica, Prusac, Eugen Savoj-
ski, alhamijado književnost

Vrijeme nastanka Ajvaz-dedine kaside: književna kritika

K
njiževnost na narodnom bosanskom jeziku pisana arebicom naziva se al-
hamijado književnost. Nakon osvajanja Bosne i Hercegovine od moćne
Osmanske države, obrazovaniji dio muslimanskog stanovništva, izraža-
vajući na taj način svoju učenost, pisao je na stranim jezicima: turskom, arapskom i
perzijskom, pa je rad na maternjem jeziku u početku prepušten slabije obrazovanim
slojevima društva.1 No, i književnost na maternjem, bosanskom jeziku, razvila se

1
Balić, Smail: Kultura Bošnjaka, muslimanska komponenta. Zagreb i Tuzla: PP R&R, 1994.,
str. 129.

Godišnjak 2015/483
 DURANOVIĆ

pod direktnim utjecajem osmanske kulturne zone i privrženosti islamskoj vjeri.

Pisana je na arebici – bosanskom jeziku prilagođenoj varijanti arapskog pisma,
s čestim stranim, uglavnom turskim i arapskim, natruhama u tekstu. Prema sadrža-
ju, alhamijado književnost je vjeronaučnog, moralnog, humanog i rjeđe političkog
karaktera.2 Od dolaska Mehmeda el-Fatiha u Bosnu 1463. godine do prve poznate
alhamijado pjesme trebalo je proteći skoro 150 godina. Tako dug period bio je po-
treban da se osmanska vlast ustabili, ali i da se, na temelju arapskog, razvije lokalna
varijanta pisma – arebica.
Ajvaz-dedina kasida najvažniji je, do sada pronađeni, pisani izvor o Ajvaz-dedi i
vremenu u kojem je živio i djelovao. Jedini poznati primjerak kaside nije autograf,
već rukopis koji se jedno vrijeme nalazio u vlasništvu Sejfudina Kemure. Ko je autor
rukopisa i kada je on nastao, još nam nije poznato. Kemurin sin ustupio je ovaj ru-
kopis Orijentalnom institutu u Sarajevu, gdje se čuvao pod rednim brojem 4308.3
Ajvaz-dedina kasida glasi:
Ajvaz Dedo govori: / Nijemac Savu prehodi
Banjoj Luki dohodi / Pa i kroz nju prohodi
I u Prusac dohodi. / Deset dana ne budi,
Njega Ajvaz izgoni, / Pogled dade kud goni,
Nijemac Bosnu osvoji, / U Saraj’vo dohodi.
Saraj oca gavga bi: / Kabanice krv boji,
Konjim’ nogam’ do kolina, / A junacim’ do mišica.
Mart je vada, Jurjev gavga, / Ajvaz Dedo govori:
Bu kasidu ko pregleda, / Neka meni rahmet preda.
Selam tu Dedo od njeg gleda. / Ajvaz Dedo govori.
Što sam Dedo vama zbori, / Jer mu srce za tim gori,
Neće Ajvaz dočekati, / Niti dotle doživjeti,
Nije hilaf taj govor, / Znajte bit će velik zbor.
Moja braćo milosna, / Ne budite žalosna!4

Zaseban rad o ovoj kasidi napisao je Vladimir Ćorović.5 Opisane događaje u

kasidi Ćorović je pogrešno povezao s prodorom ugarske vojske pod vođstvom
Vuka Grgurovića u Bosnu 1480. godine, te je na osnovu toga iznio stav da je

2
Balić: Kultura Bošnjaka..., str. 129.
3
Nametak, Abdurahman: Hrestomatija bosanske alhamijado književnosti. Sarajevo: Svjet-
lost, 1981., str. 18.
4
Nametak: Hrestomatija..., str. 200-201.
5
Ćorović, Vladimir: “Ajvaz-dedina kasida”. Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, god.
VII (1927), str. 185-195.

Godišnjak 2015/484
 Ajvaz-dedina kasida – najvažniji pisani izvor o Ajvaz-dedi

Ajvaz-dedina kasida jedna od naših najstarijih ahamijado pjesama. Njegovo

mišljenje s mnogo opreza prvobitno je dijelio dr. Hadžijahić, kazavši: Ovo bi
bila možda najstarija bosanska alhamiado pjesma, pošto se veže za ekspediciju
kralja Matije u Bosnu u jesen 1480. godine.6 Međutim, nekoliko godina kasnije u
radu o zadacima u izučavanju naših alhamijado tekstova dr. Hadžijahić je Ćorevi-
ćevo mišljenje da je Ajvaz-dedina kasida: ...jedna od najstarijih pjesama tog kruga
(alhamijado), nazvao dubioznim.7 Dr. Hadžijahić je zatim u interesantnom radu o
Brateljevačkoj pećini kod Kladnja, praveći usporedbu između ovog dovišta i
Ajvatovice, ustvrdio da je dovište u Brateljavačkoj pećini slabije posjećeno
nego Ajvatovica, ali: Iako se Ajvaz-dede obično vremenski situira u prvo doba
islamizacije, smatramo da se njegovo djelovanje ima datirati u kasnije doba,
čak u drugu polovicu XVII stoljeća. On je moguće i jedan od naših alhamiado
pjesnika. O svemu tome bit će raspravljeno u posebnom radu o Ajvaz-dedi i nje-
govoj pećini.8 Nažalost, dr. Hadžijahić je nedugo poslije objavljivanja ovog teksta
umro, a da nije objavio tekst o Ajvaz-dedi, pa smo ostali uskraćeni za njegove
argumente u prilog ovoj tezi.
Dr. Sulejman Grozdanić također izražava sumnju u vezi s događajima opi-
sanim u Ajvaz-dedinoj kasidi. On kaže: Jedan od nastarijih naših poznatih alha-
mijado tekstova, prema nekim istraživačima, jeste kasida Ajvaz Dede iz Prusca.
Pjesma je, navodno, nastala oko 1480. godine i predstavlja zanimljiv dokument
o onom vremenu; u pjesmi se neposredno govori o upadu Madžara u Bosnu.
Međutim, moglo bi se u njoj govoriti i o upadu Madžara u Bosnu u 17. st., pa
bi i pjesma mogla biti docnijeg nastanka.9
Interesantno mišljenje o Ajvaz-dedi na osnovu njegove kaside iznio je dr. Abdu-
rahman Nametak u uvodu svoje Hrestomatije bosanske alhamijado književnosti.
Njegov stav o Ajvaz-dedi zavrjeđuje pažnju, jer, kako se čini, dr. Nametak nije
znao za legendu o Ajvaz-dedi, ili je nije uzimao u obzir, pa je stoga njegovo mišlje-
nje oslobođeno uobičajenih shematiziranih pretpostavki. On kaže: Prema uobiča-
jenom maniru većine islamskih pisaca da autor na kraju pjesme spomene svoje
ime i iskaže molbu da mu se “rahmet preda”, može se zaključiti da je autor ove
pjesme neki Ajvaz Dedo ili Ajvaz-dedo, o kome inače nemamo nikakvih podataka.

6
Bosanskohercegovačka književna hrestomatija. I dio, Sarajevo, 1974., str. 248.
7
Hadžijahić, Muhamed: “Neposredni zadaci u izučavanju naših alhamiado tekstova”. ANUBiH,
Sarajevo, Posebno izdanje, XXXV, Odjeljenje za književnost i umjetnost, knj. 5., (1978), str. 51.
8
Hadžijahić Muhamed i H.H.S., “Pećina u Brateljevićma kod Kladnja kao kultno mjesto”.
Glasnik VIS-a u SFRJ, br. 3, (1981), str. 482.
9
Grozdanić, Sulejman: “Pisana riječ na orijentalnim jezicima i alhamijado”, u: Pisana riječ u
Bosni i Hercegovini od najstarijih vremena do 1918. godine. Sarajevo: “Veselin Masleša”,
1982., str. 114.

Godišnjak 2015/485
 DURANOVIĆ

Do sada se pretpostavljalo da je Ajvaz ime, a dedo da je upotrebljeno u značenju

starac, starina. Vjerujem da je Ajvaz prezime, jer u Hercegovini i danas ima po-
rodica s tim prezimenom, a da je Dedo hipokoristik od vlastite imenice Derviš.10
Prema njegovom tumačenju, dakle, Ajvaz-dedo bi, ustvari, bio Derviš Ajvaz, po
imenu i prezimenu. Govoreći zatim o događajima opisanim u kasidi dr. Nametak
ističe: Mislim da je ona (kasida) nastala odmah u početku XVIII stoljeća, neposred-
no poslije prodora austrijske vojske u Bosnu pod vodstvom Eugona Savojskog, sve
do Sarajeva, kad je grad popaljen (24.10.1697.). Pjesma glorificira jednu manju
pobjedu Bosanaca nad jednim manjim austrijskim odredom (kod Prusca) u ovom
inače pobjedonosnom austrijskom pohodu.”11 Za dr. Nametka, dakle, nema dvojbe
o tome kada je pjesma nastala i o čemu govori, jer pjesma iz alhamijado književnosti,
jednostavno nije mogla nastati krajem XV stoljeća, kako je to pogrešno pretpostavio
dr. Ćorović, a od njega kasnije drugi nekritički preuzimali. Teško je povjerovati da
Ajvaz-dedo ili neko drugi piše na maternjem jeziku, arapskim pismom, čak
1480. godine, kad to pismo u to doba uopće nije ni postojalo. Naravno, naučna
istraživanja su opovrgla tu tezu, jer je utvrđeno da najstarija alhamijado pjesma
potječe iz 997. godine po Hidžri, odnosno 1588./1589. godine, a napisao ju je
neki Mehmed, tada na službi u Erdelju.12 U Hrestomatiji bosanske alhamijado
književnosti njegova pjesma navedena je pod imenom Hirvat Turkisi.13 Kada se
ovo zna, razumljivo je onda zašto je dr. Hadžijahić tvrdnju dr. Ćorovića da je Aj-
vaz-dedina kasida jedna od najstarijih alhamijado pjesama nazvao dubioznom.
S obzirom na to da se Ajvaz-dedina kasida, kako je istaknuto, neko vrijeme
prenosila usmenom predajom, razumnije je pretpostaviti da je nastala početkom
XVIII stoljeća u Pruscu i da je u tom mjestu i njegovoj okolini njegovana, dok
nije kasnije zapisana, nego da je nastala početkom 80-ih godina XV stoljeća i da
se od tada nekoliko stoljeća prenosila usmenom predajom. Tokom 2009. godine
naučni radnici Zemaljskog muzeja u Sarajevu proveli su etnološko-folkloristič-
ka istraživanja u Pruscu. Rezultati njihovih istraživanja pokazuju da usmena
tradicija Prusca i okoline ne zna za Ajvaz-dedinu kasidu,14 što znači da se ka-

10
Nametak: Hrestomatija..., str. 18.
11
Nametak: Hrestomatija..., str. 18.
12
Balić: Kultura Bošnjaka..., str.130.
13
Nametak: Hrestomatija..., str. 58-59.
14
Rezultati etnološko-folklorističkih istraživanja Prusca i okoline objavljeni su u Glasniku Ze-
maljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Nova serija, Etnologija, Sarajevo, 2013. godine. Za
ovaj rad posebno su bili interesantni tekstovi: Pitić, Badema: “Odjeci svjetovne i duhovne
muzičke prakse prusačkog kraja”, str. 27-43.; Softić, Aiša: “Prusac i njegove usmene pre-
daje”, str. 45-68.; Efendić, Nirha: “Jedan pogled na usmenu pjesmu Prusca prema novijoj

Godišnjak 2015/486
 Ajvaz-dedina kasida – najvažniji pisani izvor o Ajvaz-dedi

sida sačuvala samo u pisanoj formi u rukopisu koji je bio u posjedu Sulejmana
Kemure. Može se također konstatovati da ova kasida uopće nije bila popularna,
jer se u bogatoj orijentalnoj rukopisnoj baštini Bosne i Hercegovine, a do sada
je kataloški obrađeno više od 15.000 rukopisa, Ajvaz-dedina kasida nigdje ne
spominje. Sve to upućuje na zaključak da je Ajvaz-dedina kasida nastala mnogo
kasnije nego što se to u početku pretpostavljalo.

Analiza događaja opisanih u Ajvaz-dedinoj kasidi

Ajvaz-dedina kasida govori o tome kako su Austrijanci (Nijemci) oko Jurje-

va (6. maj po julijanskom kalendaru koji je bio u opticaju za vrijeme osmanske
uprave u Bosni i Hercegovini) prešli Savu, poharali Banju Luku i prodrli do
Sarajeva, koje su osvojili i zapalili. Neki vojni odredi harali su oko Prusca deset
dana, a onda ih je Ajvaz pobijedio i nagnao u bijeg.
Uvidom u historijsku građu i izvore nismo uspjeli pronaći vojni pohod koji
bi odgovarao opisu iz kaside, pa smo pretpostavili da se u kasidi opisuju dva napa-
da na Bosnu od kojih se prvi odnosi na prodor Austrijanaca sve do Sarajeva: Nije-
mac Bosnu osvoji, u Saraj’vo dohodi, a drugi na pobjedu Ajvaz-dede i njegovih
Pruščākā nad neprijateljskom vojskom: Njega Ajvaz izgoni, pogled dade kud goni.
Jedan od ovih vojnih pohoda desio se oko Jurjeva: Mart je vada,15 Jurjev gavga,
a za drugi se ne navodi datum.
Za vrijeme osmanske uprave Austro-Ugari su Sarajevo dva puta poharali i zapalili.
Prvi put Sarajevo je popalio čuveni junak Vuk Grgurović 1480. godine,16 a drugi put
to je učinio Eugen Savojski 1697. godine, tako da se početni stihovi iz Ajvaz-dedine
kaside moraju odnositi na jedan od ova dva vojna pohoda. No, oba spomenuta
vojna pohoda desila su se na jesen,17 a ne kako kasida navodi oko Jurjeva, pa bi
se datum iz kaside tada trebao odnositi na drugi događaj o kojem kasida govori,
a to je pobjeda Ajvaz-dede kod Prusca. S obzirom na to da su u jednoj kasidi
opisana dva vojna pohoda smatramo da su se oba desila ubrzo jedan nakon
drugog, a kako su Osmanlije Prusac definitivno osvojile iza 1490. godine, dakle

građi”, str. 193-209. Iako se u ovim radovima često spominju Ajvaz-dedo i Ajvatovica, o
Ajvaz-dedinoj kasidi nema ni pomena.
15
Vāda = rok.
16
O ovom pohodu vidi: Bojanić, Dušanka: “Dve godine istorije Bosanskog krajišta (1479. i
1480.) – prema Ibn Kemalu“. Prilozi za orijentalnu filologiju, XIV-XV (1969), str. 33-50.
17
O datumima ovih vojnih pohoda vidi: Prelog, Milan: Povijest Bosne u doba osmanlijske
vlade. Dio. I, Sarajevo: “Naklada J. Studničke i druga”, 1912., str. 17-18.; i: Ademović,
Fadil: Princ palikuća u Sarajevu. Sarajevo: “Biblioteka CIVAS”, 1997., str. 140-141.

Godišnjak 2015/487
 DURANOVIĆ

deset godina nakon prodora Vuka Grgurovića, mišljenja smo da se prvi dio kaside
odnosi na pohod Eugena Savojskog u jesen 1697. godine, dok drugi dio kaside go-
vori o pobjedi Pruščākā nad Mlecima u proljeće iste godine. O čemu se radi?
Tokom Velikog turskog rata ili Rata Svete lige u rano proljeće 1697. godine u
Beču je napravljen obiman vojni plan za napad na Bosnu i Bihać. Ekspediciju je sa
sjevera predvodio Karlovački grof Karl Auersperg sa 13.000 vojnika i 32 topa.18
Planom je bilo predviđeno da u isto vrijeme austrijska vojska iz Osjeka pod vo-
đstvom Starhemberga i Kiba “zabavi” Bošnjake u Posavini, a da iz Dalmacije pod
mletačkom zastavom Bosnu napadnu hrvatski velikaš knez Posedarski i srpski ser-
dar Janković.19 Muvekit navodi da su ove vojne aktivnosti pokrenute oko Jurjeva.20
Pod vođstvom Posedarskog i Jankovića mletačka vojska je za 12 dana poharala 50
sela i palanki,21 da bi ih na kraju u okršaju kod Kupresa pobijedio Girli Smajil-paša i
potisnuo natrag preko granice.22 Mišljenja smo da se dio iz Ajvaz-dedine kaside:
Mart je vada, Jurjev gavga, odnosi na ovaj vojni pohod, jer je posada iz Prusca,
tadašnjeg vojnog utvrđenja, sigurno učestvovala u boju protiv Mletaka. Pohod
Posedarskog i Jankovića na zapadnu Bosnu i Uskoplje trajao je 12 dana, dok se
u Ajvaz-dedinoj kasidi spominje da je trajao: Deset dana ne budi, / Njega Ajvaz
izgoni. Dakle, i u tom segmentu se izvještaj iz kaside uglavnom podudara s historij-
skim činjenicama. Pobjeda osmanske vojske nad Mlecima kod Kupresa 1697. go-
dine u kojoj su svakako učestvovali vojnici iz Prusca i okoline prvi je vojni pohod
opisan u ovoj kasidi. U jesen iste godine Eugen Savojski će napasti Bosnu i poharati
je, a Sarajevo zapaliti. To je drugi događaj iz kaside. Oba vojna pohoda sintetizirana
su u jedinstvenu cjelinu u Ajvaz-dedinoj kasidi. Za vrijeme Velikog turskog rata u
Bosni i Hercegovini vladala je velika nesigurnost koja je okončana potpisivanjem
Karlovačkog mira 1699. godine. Nakon ovog perioda nesigurnosti za Prusac i njego-
vu okolinu nastupio je period mira. Poslije pobjede kod Kupresa 1697. godine
Pruščaci više nisu vojevali bitke u i oko Prusca, jer napada na Prusac više nije
ni bilo. Uspomena na posljednju pobjedu Pruščaka nad neprijateljskom voj-
skom u blizini Prusca ostala je sačuvana u Ajvaz-dedinoj kasidi.

18
Lopašić, Radoslav: Bihać i Bihaćka krajina mjestopisne i poviestne crtice. Zagreb: Matica
hrvatska, 1890., str. 106.
19
Prelog: Povijest Bosne..., str. 111.
20
Hadžihuseinović, Salih Sidki – Muvekkit: Povijest Bosne. Knj. I, Sarajevo: El-Kalem, 1999.,
str. 424.
21
Pec (Pecz), Karlo: “Bojevi u Bosni i Hercegovini od god. 1682.-1699. ”. Glasnik Zemaljskog
muzeja, br. XX, (1908), str. 92.
22
Bašagić-Redžepašić, Safvet beg (Mirza Safvet): Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegov-
ine (od g. 1463.-1850.). Sarajevo: Vlastita naklada, 1900., str 86.

Godišnjak 2015/488
 Ajvaz-dedina kasida – najvažniji pisani izvor o Ajvaz-dedi

Ajvaz-dadina kasida otkriva još jednu činjenicu koja je promakla ranijim

istraživačima. Naime, iz njenog sadržaja nedvojbeno se može zaključiti da je
Ajvaz-dedo bio aktivan učesnik pobjedonosnog vojnog pohoda protiv Mletaka
početkom ljeta 1697. godine. Nišan na grobu Ajvaz-dede s uklesanom sabljom
svjedoči o tome da je on bio ratnik. Ta nepobitna činjenica se ni u jednom na-
rodnom predanju o njemu ne ističe. Međutim, upravo iz ugla te činjenice po-
trebno je sagledavati i tumačiti stihove o tjeranju nemuslimana iz Prusca: Njega
Ajvaz izgoni – Pogled dade kud goni. Ovaj stih do sada je tumačen u svjetlu narod-
nog predanja prema kojem je Ajvaz-dedo prikazan kao evlija (dobri) čije je najja-
če oružje dova. Dovom je Ajvaz-dedo raspolutio stijenu, pa je logično da s dovom
izgoni i neprijatelje iz Prusca. Međutim, očigledno je da je Ajvaz – ratnik aktivno
učestvovao u borbama koje su se vodile oko Prusca među kojima je najvjero-
vatnije bila i bitka kod Kupresa 1697. godine.
U ovom dijelu rada iznijeli smo argumente u prilog tezi da Ajvaz-dedina kasi-
da govori o događajima s kraja XVII stoljeća, a ne kako se to u postojećoj građi
o Ajvatovici najčešće ističe o prodoru Vuka Grgurovića u Bosnu 1480. godine. U
nastavku rada ponudit ćemo jak argument o tome da je Ajvaz-dedo živio krajem
XVII i početkom XVIII stoljeća, a ne dva stoljeća ranije, kako se uobičajeno misli.
Radi se, naime, o iznenađujućoj tišini historijskih izvora o Ajvaz-dedi do polovine
XIX stoljeća. Šutnja historijskih izvora, barem kad je, kako ćemo vidjeti, potpuno
neočekivana, ustvari, otkriva mnogo više nego što krije.

(Ne) očekivana šutnja historijskih izvora o Ajvaz-dedi

Na osnovu do sada pronađene pisane građe i materijalnih izvora izvjesno

je da do polovine XIX stoljeća, osim Ajvaz-dedine kaside, ne postoji pisani
trag o Ajvaz-dedi i legendi o njemu, što je, ako se ima u vidu da je Prusac bio
kulturno središte Kliškog sandžaka u kome su živjeli i djelovali brojni ljudi od
pera, u najmanju ruku začuđujuće. Poslije pada Jajačke banovine pod osman-
sku vlast 1527. godine dolazi do ubrzanog razvoja srednjovjekovnog gradića
Prusca, tada već varoši s dvije džamije: džamijom sultana Bajazida II (1481-
1512.) i džamijom Jahja-paše. Svoj kulturni procvat grad je doživio u vrijeme
Hasana Kafije Pruščaka, zahvaljujući njegovim hajratima: džamiji, medresi,
hanu, mektebu i vodovodu.23
Kad je Evlija Čelebi prošao kroz Prusac polovinom XVII stoljeća, zabilježio je
da je to kasaba s: ...osam mahala s osam stotina kuća prizemnih i na sprat. Po-
stoji u svemu osam džamija. Od svih je najimpozantnija i najuređenija džamija

Šabanović, Hazim: “Hasan Kafi Pruščak (Hasan Kafi b. Turhan b. Dawud b. Yaqub az-Zibi
23

al-Aqhisari al-Bosnawi)”. Prilozi za orijentalnu filologiju, br. XIV-XV, (1969), str. 20.

Godišnjak 2015/489
 DURANOVIĆ

Hajdar-ćehaje. Postoje tri tekije. Od svih najviše se ističe tekija preuzvišenog

Šejh-Kafije. Ona pripada halvetijskom tarikatu. Postoje i tri osnovne škole. Tu
ima jedan hamam i ukupno osamdeset dućana, a nema bezistana. Ima, među-
tim, medresu, školu za izučavanje islamske tradicije i javnu kuhinju pokojnog
Šejh-Kafije. Klima je prijatna, a voda je dovedena u varoš smrčevim čunkovima.24
Od kraja XV stoljeća, kada je definitivno potpao pod tursku vlast, pa do 1845.
godine i prvog poznatog spominjanja Ajvaz-dede u našoj literaturi, u Pruscu je, pre-
ma istraživanjima vrijednog Huseina Čepala, bilo 76 ljudi od pera: muftija, kadija,
književnika, pjesnika, hroničara, historičara i prepisivača, koji su iza sebe ostavili
značajan trag u književnoj i kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine i niko od njih,
ni jednom, pa ni najmanjom zabilješkom na marginama nekog značajnijeg djela,
nije spomenuo Ajvaz-dedu i zasluge koje mu se pripisuju.25 Iz perspektive današnje
popularnosti legende o Ajvaz-dedi širom Bosne i Hercegovine to je gotovo neshvat-
ljivo. Još čudnije zvuči činjenica da se u historijskoj građi spominje vodovod Ajva-
tovica, ali ne i Ajvaz-dedo. Početkom 1785. godine Ibrahim sin Salih-agin nadizrao
je obnavljanje vodovodne mreže od Ajvatovice do Prusca. Tada je zabilježio:
Početkom rebiul-evela 1199. (sredinom januara 1785.) godine njego-
va visost Miralem-paša u našoj je kasabi tomrucima obnovio vodovod Aj-
vatovice i ovog siromaha odredio za zakonskog nadzornika. Svaki tomruk
je bio (dugačak) po sedam pedljeva. Deset tomruka je vezano jednim
urganom (konopac). Od rijeke Ajvatovice do Stare Musale bilo je 357
urgana, računajući tomruke – 3570 tomruka. Tako bijaše kako je ovdje
zapisano. Siromah Ibrahim ibn Salih-aga.26
Ibrahim sin Salih-agin, dakle, spominje Ajvatovicu, ali nijednim slovom ne spo-
minje Ajvaz-dedu.
Osim toga, deset putopisaca i stranih diplomata ostavilo je pisani trag o bo-
ravku u Pruscu od kraja XV do polovine XIX stoljeća, ali se niko od njih u opisu
grada ne dotiče Ajvaz-dede i legende o njemu.27 Mazalić se čudi kako je moguće
da Evlija Čelebi konstatuje da je u Prusac dovedena voda smrčevim čunkovima,

24
Čelebi, Evlija: Putopis odlomci o jugoslovenskim zemljama. Sarajevo: Sarajevo Publishing,
1996., str. 132-133.
25
Čepalo, Husein: Pisana tradicija Prusca i okoline, Prusac, 2000.
26
Orijentalna zbirka Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, rukopis br. 792, list br. 32b.
Navedeno prema: Ždralović, Muhamed: “Ajvatovica i Prusac, Jedno tijelo – jedna duša” u:
Grupa autora, Ajvatovica, Travnik: “Muftijstvo travničko”, Sarajevo: Zoro d.o.o., Zagreb:
Naklada Zoro d.o.o., 2010. str. 30.
27
Đoko Mazalić je pedantno, hronološki nabrojao 10 stranih putopisaca koji su od 1530. do
1845. godine prošli kroz Prusac. To su: 1. Benedikt Kuripešić (1530.), 2. Katarin Zeno
(1550.), 3. Atanasije Đorđić (1626.) 4. Engleski plemić Blunt (1634.), 5. Hadži Kalfa
(1650.), 6. Biskup Marijan Maravić (1655.), 7. Evlija Čelebi (1658.), 8. Giovani Morozini

Godišnjak 2015/490
 Ajvaz-dedina kasida – najvažniji pisani izvor o Ajvaz-dedi

a da nigdje ne spominje Ajvaz-dedu.28 To je pogotovo čudno ako se zna da je

Evlija Čelebi boravio na platou Ajvatovice, pio vodu iz Ajvaz-dedinog vrela, ali o
ovom velikanu šuti. Evlija bilježi: Zatim smo se podigli iz Akhisara i idući prema
jugu kroz planine došli smo do jednog planinskog vrela koje je izvor života. Tu
je Melek Ahmed-paša sagradio jedan podesan, malen kiosk. Njegova je voda,
međutim, hladna kao komad istopljenog leda.29
Dakle, Evlija Čelebi, osoba koja koja voli da istražuje i bilježi zanimljivosti o
ljudima i događajima, nigdje ne spominje Ajvaz-dedu. Ovu nevjerovatnu činjeni-
cu dopunjuje Evlijina šutnja o turbetu Ajvaz-dede. Tezu o Ajvaz-dedinom turbetu
koje je nad njegovim grobom sagradio Hasan Kafija, bez navođenja izvora, u našoj
literaturi prvi je zastupao Safvet-beg Bašagić,30 a od njega su nekritički prenosili
drugi istraživači.31 Međutim, da je Hasan Kafija (umro 1615.) sagradio turbe nad
Ajvaz-dedinim grobom, Evlija Čelebi bi ga sigurno u svom opisu Prusca spomenuo,
jer je, pedesetak godina kasnije (1660.) morao proći kraj njega i vidjeti ga. Evlijina
šutnja sugeriše samo jedno: Ajvaz-dedinog turbeta, ni posjete njemu u njegovo doba
nije bilo! Evlija je izričit:
Kako se ovaj prag sreće (Hasan Kafijino turbe) nalazi pred Akhisarom na
drumu u Kasabi Nevabad,32 on je postao hodočašće Bogu odanih putnika i
namjernika. Bog mu se smilovao.33
Dakle, jedino mjesto pobožne posjete u vrijeme Evlijinog prolaska kroz Pru-
sac polovinom XVII stoljeća bilo je turbe Hasan Kafije Pruščaka.
Šutnja prusačkih ljudi od pera cijela tri stoljeća o Ajvaz-dedi i šutnja putopi-
saca, od kojih je posebno znakovita Evlijina šutnja o Ajvaz-dedi moguć su razlog
da Ajvaz-dedu smjestimo u drugu polovinu XVII stoljeća, dakle u vrijeme na-
kon Evlijinog prolaska kroz Prusac.

(1675.), 9. Giovani Batista Donado (1680.), 10. Poukueville (1806.), u: Mazalić, Đoko: “Bi-
ograd-Prusac, stari bosanski grad”, GZM, br. 6., (1951), str. 158-169.
28
Mazalić: Biograd-Prusac..., str. 167.
29
Čelebi: Putopis..., str. 134.
30
Bašagić, Safvet-beg: “Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti”, GZM, br. XXIV, (1912),
str. 54.
31
Bašagićeve navode o tome da je Hasan Kafija izgradio turbe nad grobom Ajvaz-dede preuzeo
je: Hamidović, Džemal: Prusac i njegove znamenitosti. Sarajevo, 1940., a od njega Nakićević,
Omer: Hasan Kafija Pruščak, Pionir arapsko-islamskih nauka u Bosni i Hercegovini. Saraje-
vo: Starješinstvo Islamske zajednice u SRBiH, 1977.
32
Nevabad znači Novo naselje. Radi se o današnjoj mahali Srt koju je osnovao Hasan Kafija Pruščak.
33
Čelebi: Putopis..., str. 134.

Godišnjak 2015/491
 DURANOVIĆ

Zaključak

Ajvaz-dedina kasida jedini je do sada pronađeni pisani izvor o ovom pru-

sačkom velikanu. Bosanskohercegovačka naučna javnost nije imala jedinstven
stav o pitanju vremena nastanka kaside i događaja koje ona tretira. S obzirom
na to da se u kasidi govori o prodoru Austro-Ugara u Bosnu sve do Sarajeva
neki istraživači su zastupali mišljenje da kasida govori o prvom takvom pohodu
koji se desio 1480. godine, pa su na osnovu toga zaključili da je Ajvaz-dedina
kasida naša najstarija alhamijado pjesma. Ipak, većina istraživača mišljenja je da
ova kasida govori o pohodu Eugena Savojskog na Bosnu, koji se desio znatno ka-
snije, 1697. godine. Smatramo da je ovo mišljenje ispravno i to smo u ovom radu
pokušali dokazati s nekoliko činjenica.
Prvo, Ajvaz-dedina kasida pripada žanru alhamijado književnosti, koja se
u Bosni i Hercegovini počela intenzivnije razvijati krajem XVI i početkom
XVII stoljeća. Tako dugi period od pada Bosne pod osmansku vlast do pojave
alhamijado književnosti bio je neizbježan, jer je trebalo da se orijentalno-islamska
kultura etablira, pa da se tek tada u sjeni visoke divanske književnosti34 razvije
prilagođena varijanta orijentalnog pisma – arebica, e da bi na njoj uopće mogla
biti zabilježena književnost na domaćem bosanskom jeziku. Da je Ajvaz-dedi-
na kasida stvarno nastala krajem XV stoljeća, vjerovatnije bi bilo da je zabilje-
žena bosančicom, a ne arebicom, jer je bosančica, kao što je poznato, u to doba
još bila u upotrebi.
Analizom sadržaja Ajvaz-dedine kaside utvrdili smo da se u njoj opisuju dva
različita događaja od kojih je jedan upad Austro-Ugara u Bosnu sve do Sarajeva
i poraz osmanske vojske, a drugi je pobjeda Ajvaz-dede i njegovih Pruščaka nad
neprijateljskom vojskom. Kako Prusac 1480. godine još nije bio stalno u osmanskim
rukama, smatramo da su dva događaja o kojima kasida govori pobjeda Pruščākā
nad Melecima kod Kupresa oko Jurjeva 1697. godine i prodor Eugena Savoj-
skog u Bosnu iste godine.
Važan argument za tezu o tome da je Ajvaz-dedo živio krajem XVII i počet-
kom XVIII stoljeća, a ne u prvom periodu širenja islama, kako se obično pretpostav-
lja, jeste iznenađujuća tišina historijskih izvora i arhivske građe o Ajvaz-dedi. U tom
smislu pogotovo je indikativna šutnja Evlije Čelebija, koji je boravio u Pruscu oko
1660. godine i nije zabilježio da postoji Ajvaz-dedino turbe, koje je tu jednostavno
moralo biti ako su tačne tvrdnje dr. Safveta Bašagića da je Hasan Kafija Pruščak
sagradio turbe nad njegovim grobom. Još čudnije je da Evlija ne spominje le-
gendu o Ajvaz-dedi, mada je zabilježio kako je pio vodu na Ajvatovici.

34
Književnost na orijentalnim jezicima: arapskom, turskom i perzijskom.

Godišnjak 2015/492
 Ajvaz-dedina kasida – najvažniji pisani izvor o Ajvaz-dedi

Uzimajući u obzir navedeno, smatramo da je Ajvaz-dedo bio naš ratnik i pje-

snik s kraja XVII i početka XVIII stoljeća, koji je aktivno učestvovao u odbrani
Prusca i okoline od napada Mletaka.

Literatura:

Ademović, Fadil: Princ palikuća u Sarajevu. Sarajevo: Biblioteka CIVAS, 1997.

Ajvatovica, Travnik: “Muftijstvo travničko”, Sarajevo: Zoro d.o.o., Zagreb: Naklada
Zoro d.o.o., 2010.
Balić, Smail: Kultura Bošnjaka, muslimanska komponenta. Zagreb i Tuzla: PP
R&R, drugo izdanje, 1994.
Bašagić, Safvet-beg: “Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti”. Gla-
snik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, br. XXIV, (1912), str. 1-88.
Bašagić-Redžepašić, Safvet beg (Mirza Safvet): Kratka uputa u prošlost Bosne
i Hercegovine (od g. 1463.-1850.). Sarajevo: Vlastita naklada, 1900.
Bojanić, Dušanka: “Dve godine istorije Bosanskog krajišta (1479. i 1480) –
prema Ibn Kemalu“. Prilozi za orijentalnu filologiju, XIV-XV (1969), str. 33-50.
Bosanskohercegovačka književna hrestomatija, knjiga 1, Starija književnost. Sa-
rajevo: Zavod za izdavanje udžbenika, 1974. 
Ćorović, Vladimir: “Ajvaz-dedina kasida”. Prilozi za književnost, jezik, istoriju i
folklor, god. VII (1927), str. 185-195.
Čelebi, Evlija: Putopis, odlomci o jugoslovenskim zemljama. Sarajevo: Sarajevo
Publishing, 1996.
Čepalo, Husein: Pisana tradicija Prusca i okoline. Prusac, 2000.
Efendić, Nirha: “Jedan pogled na usmenu pjesmu Prusca prema novijoj građi“. Glasnik
Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Nova serija, Etnologija, (2013), str. 193-209.
Grozdanić, Sulejman: “Pisana riječ na orijentalnim jezicima i alhamijado“. U:
Pisana riječ u Bosni i Hercegovini od najstarijih vremena do 1918. godine.
Sarajevo: “Veselin Masleša”, 1982.
Hadžijahić, Muhamed: “Neposredni zadaci u izučavanju naših alhamiado tek-
stova”. ANUBiH, Sarajevo, Posebno izdanje, XXXV, Odjeljenje za književnost
i umjetnost, knj. 5., (1978), str. 41-52.
Hadžijahić Muhamed i H.H.S., “Pećina u Brateljevićma kod Kladnja kao kul-
tno mjesto”. Glasnik VIS-a u SFRJ, br. 3, (1981), str. 473-490.
Hadžihuseinović, Salih Sidki – Muvekkit: Povijest Bosne. Knj. I, Sarajevo:
El-Kalem, 1999.
Hamidović, Džemal: Prusac i njegove znamenitosti. Sarajevo, 1940.

Godišnjak 2015/493
 DURANOVIĆ

Lopašić, Radoslav: Bihać i Bihaćka krajina mjestopisne i poviestne crtice. Za-

greb: Matica hrvatska, 1890.
Mazalić, Đoko: “Biograd-Prusac, stari bosanski grad”, Glasnik Zemaljskog mu-
zeja u Sarajevu, nova serija, br. 6. (1951), str. 147-189.
Nakičević, Omer: Hasan Kafija Pruščak, Pionir arapsko-islamskih nauka u Bo-
sni i Hercegovini. Sarajevo: Starješinstvo Islamske zajednice u SR BiH, 1977.
Nametak, Abdurahman: Hrestomatija bosanske alhamijado književnosti. Sara-
jevo: Svjetlost, 1981.
Pec (Pecz), Karlo: “Bojevi u Bosni i Hercegovini od god. 1682.-1699. ”. Glasnik
Zemaljskog muzeja u Sarajevu, br. XX, (1908). 91-94.
Pitić, Badema: “Odjeci svjetovne i duhovne muzičke prakse prusačkog kraja“. Glasnik
Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Nova serija, Etnologija, (2013), str. 27-43.
Prelog, Milan: Povijest Bosne u doba osmanlijske vlade. Dio. I, Sarajevo: Na-
klada J. Studničke i druga, 1912.
Softić, Aiša: “Prusac i njegove usmene predaje“. Glasnik Zemaljskog muzeja
Bosne i Hercegovine, Nova serija, Etnologija, (2013), str. 45-68.
Šabanović, Hazim: “Hasan Kafi Pruščak (Hasan Kafi b. Turhan b. Dawud b. Yaqub
az-Zibi al-Aqhisari al-Bosnawi)”. POF, br. XIV-XV, (1969), str. 5-31.

AJVAZ-DEDO’S KASIDA
− THE MOST IMPORTANT WRITTEN SOURCE ON AJVAZ-DEDO

Elvir Duranović

Summary

Ajvaz-dedo’s kasida (Islamic spiritual song) is the most important written source on
Ajvaz-dedo and the time of his living and working. There are different opinions about
the time of kasida’s creation and historical events spoken in it. Some researchers such as
Vladimir Ćorović believe that Ajvaz-dedo’s kasida talks about the invasion of the Hun-
garians in Bosnia in 1480, and that is why this kasida is the oldest Alhamiado song in
Bosnia and Herzegovina. Muhamed Hadžijahić and Abdurahman Nametak have opin-
ion that this kasida is about the invasion of Eugene of Savoy in Bosnia in 1697. Based
on the available historical material and sources, in this paper we have tried to prove that
Ajvaz-dedo’s kasida could not have emerged in the late fifteenth century, because Alha-
miado literature at that time did not exist. So, that kasida describes two separate military
marches: Pruščak’s victory over Venice in late spring 1697 and the invasion of Eugene
of Savoy in Bosnia in the autumn of the same year.
Key words: Ajvaz-dedo, Ajvaz-dedo’s kasida, Ajvatovica, Prusac, Eugene of Sa-
voy, Alhamiado literature

Godišnjak 2015/494