1 Stalna opterećenje
Svako opterećenje koje je prema trajnosti djelovanja, intenzitetu i smjeru svrstano pod, dugotrajno
nepromjenjivo po smjeru i veličini može se klasificirati kao stalno opterećenje.
U ovu kategoriju opterećenja ulaze sve nepomične strojarske i elektro instalacije, težina toplinskih
i hidro izolacija, pokrovi i zidne obloge. Najznačajnije stalno opterećenje, naročito u konstrukcijama
koje ulaze u kategoriju teških (AB konstrukcije) je vlastita težina.
a
Vlastita težina proračunava se na temelju nazivnih dimenzija i gustoće materijala. Izdvojene
vrijednosti nazivnih prostornih težina prema normi HRN ENV 1991-2 prikazane su u Tablici III-1.
zij
Nazivne dimenzije nosivih elemenata i nenosivih (izolacija, estrih, podne i zidne obloge..) moraju
odgovarati onima iz građevinskih nacrta.
er
Tablica III-1 Karakteristične težine građevinskih materijala
av
beton
dn
beton lagani LC1,0/ LC1,2/ LC1,4/ LC1,6/ LC1,8/ LC2,0 10,0/ 12,0/ 14,0/ 16,0/ 18,0/ 20,0
Ra
drvo
drvo klase C14/ C16/ C18/ C22/ C24/ C27/ C 30/ C35/ C40 2,9/3,1/3,2/3,4/3,5/3,7/3,8/4,0/4,2
tvrdo drvo klase D30/ D35/ D40/ D50/ D60/ D70 5,3/ 5,6/ 5,9/ 6,5/ 7,0/ 9,0
lamelirano homogeno drvo GL24h/ GL28h/ GL32h/ GL36h 3,8/ 4,1/ 4,3/ 4,5
lamelirano kombinirano drvo GL24k/ GL28k/ GL32k/ GL36k 3,5/ 3,8/ 4,1/ 4,3
metali
aluminij 27,0
mort
Projektiranje čeličnih konstrukcija 12
opečni proizvodi
a
staklo
staklo u pločama
armirano staklo
zij 25,0
27,0
er
šuplji zidni elementi od stakla 8,7
av
ostali materijali
polistiren 0,15-0,30
dn
asfalt 22,0
2 Uporabna opterećenja
Uporabna opterećenja ulaze u kategoriju promjenjivih i slobodnih opterećenja. Karakteristična
veličina uporabnog opterećenja ovisi o namjeni građevine i njenim pojedinim prostorijama.
Uporabna opterećenja uglavnom se zadaju kao jednoliko raspoređena opterećenja qk sa možebitnim
koncentriranim opterećenjima Qk. Opterećenje na međukatnu konstrukciju koje je uzrokovano ljudima
je karakterističan primjer uporabnog opterećenja u zgradama.
Zgrade odnosno prostorije u zgradama (građevinama) podijeljene su u pet karakterističnih razreda
i neke podrazrede. Svakom razredu i podrazredu pridodana je karakteristična veličina opterećenja prema
Tablici III-2.
U navedena opterećenja također se mogu svrstati neka opterećenja koja su po prirodi dinamičkog
karaktera. U slučaju ako dinamičko opterećenje nema dovoljno velik intenzitet i odgovarajuću
Projektiranje čeličnih konstrukcija 13
frekvenciju da izazove rezonanciju zgrade ili neki drugi značajniji dinamički odgovor konstrukcije može
se usvojiti kao kvazi-statičko opterećenje.
Za zgrade kod kojih se očekuje dinamički odgovor na uporabno opterećenje (fitnes dvorane, plesne
dvorane…) potrebno je provesti dinamičku analizu i utvrditi zamjensko ekvivalentno statičko
opterećenje.
B - uredi
a
uredske prostorije 3,0 2,0
dvorane, pozornice)
C4 prostorije za velika okupljanja ljudi (koncertne dvorane,
5,0 4,0
športske dvorane )
Ra
D - prodajne prostorije
Karakteristična opterećenja od vozila u zgradama dijele se u dva razreda F i G prema Tablici III-3.
Obzirom da se opterećenja dijele prema tipu vozila koja će koristiti projektirani objekt isti mora biti
fizički zaštićen od pristupa vozila većih kategorija.
Koncentrirana opterećenja dana u tablici odnose se na jednoosovinsko opterećenje karakterističnih
kategorija vozila. Opisana koncentrirana opterećenja ( Qk/2 ) zadaju se na dvije kvadratne površine
dimenzija 200×200 [mm] postavljanje na međusobnom osnom razmaku 180cm.
Projektiranje čeličnih konstrukcija 14
a
K - prohodne krovne površine za specijalne namjene opterećenje se utvrđuje za svaki pojedini
(heliodrom) slučaj
3 Opterećenje snijegom
zij
er
Snijeg kao opterećenje na konstrukcije je promjenjivo djelovanje, a prema odzivu konstrukcije
može se klasificirati kao statičko opterećenje. Za zemlje odnosno klimatska područja u kojima nema
av
redovitih padalina snijega ovo opterećenje se može uzeti kao izvanredno opterećenje.
Evropski propisi ne daju karakteristično opterećenje snijegom za slučaj:
- objekt na lokacijama višim od 1500 m.n.v.
dn
- opterećenje ledom
- opterećenje snijegom uzrokovano klizanjem snijega niz krov ili njegovog padanja sa višeg krova
Ra
a
zij
er
av
dn
Ra
Uglavnom koeficijent izloženosti se uzima sa vrijednosti 1,0, iznimno ako se konstrukcija nalazi na
otvorenom prostoru ovaj koeficijent se može korigirati. Ako je konstrukcija smještena na otvorenom
području bez visokog raslinja ili građevina te je krov izložen jakom vjetru koji otpuhuje snijeg sa krova
ovaj koeficijent može se uzeti vrijednosti 0,8. U slučaju građevina koje se nalaze u blizini guste
vegetacije ili u susjedstvu viših građevina koeficijent izloženosti bi trebalo uzeti vrijednosti 1,2.
Temperaturni koeficijent uglavnom se usvaja sa vrijednosti 1,0 za normalne uvjete izgradnje. U
slučaju grijanih građevina kod kojih se radi o krovištima koja su slabo ili nisu uopće izolirana (stakleni
krovovi, sva krovišta gdje je koeficijent toplinske provodljivosti > 1W/m2K) dozvoljeno je korištenje
reduciranog koeficijenta 0,8.
Slabi vjetar je dovoljan da odnese snijeg sa krova ili da uzrokuje snježne nanose na krovu što dovodi
do koncentracije opterećenja snijegom. Koeficijent oblika krova potreban je kako bi se reduciralo
opterećenje snijegom na tlu i dobilo opterećenje na krovu sa uzetim u obzir navedenim mogućim
pojavama. Eurocode daje koeficijent oblika ovisno o geometriji krova. Za neke oblike krovišta potrebno
je izvesti nekoliko slučajeva opterećenja snijegom (sa i bez snijega nošenog vjetrom) koja se mogu desiti
u eksploatacijskom vijeku građevine.
a
Tablica III-5 Karakteristične vrijednosti opterećenja snijegom
Nadmorska
visina [m] I zona
zij
Karakteristično opterećenje sk [ kN/m2]
II zona III zona IV zona
er
100 0,50 0,75 1,00 1,25
200 0,50 0,75 1,25 1,50
av
a
Za jednostrešne krovove uzimaju se dva slučaja u analizi opterećenja snijegom:
zij
- pola ukupnog kontinuiranog opterećenja na polovici krova (Slika III-2, [I] )
- kontinuirano opterećenje preko cijelog krova (Slika III-2, [II])
er
av
dn
Ra
a
zij
er
av
= 0,2 + 10 ∙ (III-2)
gdje je h/b odnos visine i raspona svoda, a maksimalna vrijednost za navedeni koeficijent je 2,0.
Također, isti koeficijent može se iščitati iz grafikona (Slika III-6). Za cilindrične krovove uzimaju se u
analizi opterećenja sljedeći slučajevi:
- kontinuirano opterećenje za slučaj kada nema nanosa snijega (Slika III-5, [I])
- asimetrično opterećenje uzrokovano djelovanjem vjetra (Slika III-5, [II])
Prilikom analize opterećenja snijegom na cilindričnim krovovima uzima se u razmatranje područje
do nagiba krova od 60o, što daje efektivni raspon krova na koji djeluje snijeg ls.
Projektiranje čeličnih konstrukcija 19
a
Slika III-5 Koeficijent oblika opterećenja snijegom - cilindrični krovovi
zij
er
av
dn
Slika III-6 Koeficijent oblika za cilindrične krovove u ovisnosti o odnosu h/b (za β≤60o )
Ra
a
zij
er
Slika III-7 Koeficijent oblika opterećenja snijegom - krovovi sa naglom promjenom visine (b2 > ls)
av
dn
Ra
Slika III-8 Koeficijent oblika opterećenja snijegom - krovovi sa naglom promjenom visine (b2 < ls)
a
zij
er
Slika III-9. Koeficijent opterećenja snijegom - zapreke i ispupčenja
av
mogućnost skupljanja snijega na samom rubu (Slika III-10). Opterećenje snijegom koji visi sa ruba
krova može se uzeti kao linijsko opterećenje po rubu krova prema izrazu:
s e = k s 2/ γ (III-3)
gdje je:
se – opterećenje snijegom po jediničnoj duljini ruba krova
γ – gustoća snijega koja se može usvojiti 3,0 kN/m2
s – najteži slučaj opterećenja snijegom za promatrani tip krova, bez nanosa uzrokovanih vjetrom
k – koeficijent kojim se uzima u obzir nepravilan oblik snijega, određuje se prema izrazu k=3/d uz
uvjet k ≤ d·γ
d – visina snijega na krovu u metrima
Projektiranje čeličnih konstrukcija 22
a
snijega koji klizi sa krovišta na snjegobrane i slične zapreke računa se po izrezu:
Fs=s·b·sinα, (III-4)
zij
s – opterećenje snijegom na površini sa koje bi isti mogao skliznuti
er
b – horizontalni razmak zapreka u koje bi mogao udariti snijeg
α – nagib krova
av
4 Opterećenje vjetrom
Jedan od osnovnih parametara kod određivanja djelovanja vjetra na konstrukcije je vršni tlak vjetra.
dn
Ovaj parametar ovisi o dvije komponente: prosječnoj brzini vjetra i intenzitetu turbulencije. Prosječna
brzina vjetra određuje se iz osnovne brzine vjetra, koja ovisi o klimatskoj zoni, izloženosti objekta i
visinskoj promjeni vjetra. Visinska promjena vjetra ovisi o hrapavosti i ortografiji terena.
Ra
Klimatska zona vjetra određuje se na temelju karakteristične 10 minutne prosječne brzine vjetra
neovisno o smjeru djelovanja. Mjerenje se provodi na 10 m iznad razine tla na otvorenom terenu s niskim
raslinjem kao što su trave i niska vegetacija (kategorija II) dobivena vrijednost odgovara povratnom
periodu od 50 godina. U EN-1991-1-4 ova vrijednost naziva se temeljna vrijednost osnovne brzine vjetra
vb,0 (Slika III-14).
Ova vrijednost temeljne osnovne brzine vjetra korigira se koeficijentom smjera cdir i koeficijentom
godišnjeg doba cseason, a novo-dobivena vrijednost naziva se korigirana osnovna (referentna) brzina
vjetra vb.
vb = cdir ⋅ cseason ⋅ vb,0 (III-5)
Koeficijent smjera vjetra proizlazi iz činjenice da se za određeni smjer vjetra brzina vb može
smanjiti. Za područje Republike Hrvatske ovaj koeficijent usvaja se 1,0.
Koeficijent godišnjeg doba uzima se u obzir u slučaju kada se projektira privremena građevina, koja
će biti izložena djelovanju vjetra u periodu kada je vjerojatnost da će se pojaviti vjetar velike brzine vrlo
mala. Preporučena vrijednost za koeficijent godišnjeg doba cseason je 1,0.
Projektiranje čeličnih konstrukcija 23
Sljedeći izraz daje ovisnost između osnovne brzine vjetra i osnovnog tlaka izazvanog brzinom vjetra
q b:
ρ
qb = vb 2 (III-6)
2
gdje je ρ gustoća zraka, a preporuča se vrijednost 1,25 kg/m3.
Prosječna brzina vjetra vm na visini (z) iznad terena ovisi o koeficijentu hrapavosti terena cr(z),
koeficijentu ortografije c o(z) i osnovnoj brzini vjetra vb, a određuje se izrazom:
vm ( z ) = cr ( z ) ⋅ co ( z ) ⋅ vb (III-7)
Koeficijent hrapavosti terena cr(z) opisuje povećavanje brzine vjetra sa porastom visine u ovisnosti
o kategoriji terena. Određuje se nacionalnim dodatkom, a ovisi o visini iznad tla i hrapavosti terena sa
privjetrinske strane građevine.
Preporučen izraz za dobivanje koeficijenta hrapavosti na visini z dan je sljedećim izrazom:
a
z
cr ( z ) = kr ln za zmin ≤ z ≤ zmax
zo
cr ( z ) = cr ( zmin ) za z ≤ zmin
zij (III-8)
er
gdje su:
av
z
kr = 0,19 o (III-9)
z
0, II
Ra
Na izoliranim brdima i uzvisinama dolazi do razlike u brzini vjetra na vrhu i podnožju uzvisine,
navedena razlikama u brzinama ovisi o nagibu uzvisine Φ = H / Lu u smjeru djelovanja vjetra (slika II-
11), gdje su H visina uzvisine a L duljina uzvisine. Najveći porast brzine vjetra nastaje na vrhu uzvisine,
a u korelaciji je sa koeficijentom ortografije co(z) i brzinom vjetra u podnožju brda ili uzvisine.
Koeficijent ortografije dan je izrazom:
vm
co = (III-10)
vmf
gdje su:
vm – prosječna brzina vjetra na visini z nakon uzvisine
vmf - prosječna brzina vjetra na visini z iznad ravnog terena
a
zij
er
av
Lokacije na kojima povećanje brzine vjetra nije veće od 5% koeficijent ortografije se uzima 1,0,
kao i na lokacijama na kojima je nagib terena u smjeru vjetra manji od 3°. Utjecaj ortografije uzima se
u obzir u slučaju:
Ra
gdje su:
s - lokacijski faktor ortografije dan na slikama III-12 i III-13
Ld - stvarna duljina uzbrdice niz vjetar
Lu - stvarna duljina uzbrdice uz vjetar
Le - efektivna duljina uzbrdice uz vjetar, definirana tablicom
x - horizontalna udaljenost lokacije od vrha
z - vertikalna udaljenost lokacije od vrha
a
zij
er
av
dn
Le = Lu Le = H / 0, 3
a
zij
er
av
dn
Ra
Slika III-14. Klimatske zone i temeljne vrijednosti osnovne brzine vjetra (vb,0) za Republiku Hrvatsku
gdje je:
kI- koeficijent turbulencije, uzima se vrijednosti 1,0
Vršni tlak vjetra qp(z) na visinu z od tla uključuje prosječne i kratkotrajne promjene u brzini vjetra.
Preporučena vrijednost vršnog tlaka dana je jednadžbom:
1
q p ( z ) = [1 + 7 ⋅ I z ] ⋅ ⋅ ρ ⋅ vm2 ( z )
2
q p ( z ) = ce ( z ) ⋅ qb
1 (III-13)
qb = ρ ⋅ vb2
2
qp ( z )
ce ( z ) =
qb
a
gdje su:
- koeficijent izloženosti zij
er
- osnovni tlak izazvan brzinom vjetra
Za ravne terene gdje je koeficijent ortografije = 1, koeficijent izloženosti dan je prema
av
gdje su:
qp – vršni tlak srednje brzine vjetra
cpe – koeficijent vanjskog tlaka
ze – poredbena visina za vanjski tlak (Slika III-18)
ce(z) – koeficijent izloženosti
Pritisak vjetra na unutarnje površine konstrukcije računa se prema izrazu:
a
wi = q p ( zi ) ⋅ c pi = qb ⋅ ci ( z ) ⋅ c pi (III-15)
gdje su:
qp – vršni tlak srednje brzine vjetra
zij
er
cpi – koeficijent unutarnjeg tlaka
av
uzimajući u obzir njihove predznake. Pritisak, usmjeren prema površini uzima se kao pozitivna, a
usisavanje, djelovanje usmjereno od površine kao negativno ( Slika III-16 ).
Ra
Koeficijenti vanjskog pritiska cpe za zgrade i dijelove zgrada ovisi o veličini izložene površine A.
Koeficijenti vanjskog pritiska su dati u tablici za opterećene površine A veličine 1 m2 i 10 m2, za
površine čija je površina manja od 1 m2 uzima se vrijednost dana za 1 m2 , a za površine veće od 10 m2
vrijednost koeficijenta dana za 10 m2. Površine čija je površina između 1,0 m2 i 10,0 m2 koeficijent
vanjskog tlaka se određuje linearnom interpolacijom (Slika III-17).
Vrijednosti koeficijenata cpe,10 i cpe,1 dane su u tablicama za smjerove vjetra 0 °, 90 °, 180 ° Ove
vrijednosti predstavljaju nepovoljnije vrijednosti djelovanja vjetra na konstrukciju.
a
Slika III-17. Linearna interpolacija koeficijenta vanjskog tlaka
zij
er
av
dn
Ra
Referentna visina vjetra ze ovisi o omjeru h / b (visina / dimenzija okomito na smjer djelovanja
vjetra), a vrijednost se određuje iz tri uvjeta ( Slika III-18 ):
1. zgrada čija je vidina h manja od b smatra se da je referentna visina ze =h,
2. zgrada čija je visina veća od b ali manja od 2b, dijeli se na dvije zone, prvu od temelja do visine b za
koju se uzima referentna visina ze =b i ostatak za koju vrijedi ze =h,
3. zgrada za koju vrijedi uvjet h manje od 2b dijeli se na tri područja, prvu od temelja do visine b za
koju se uzima referentna visina ze =b, treću od visine h-b do vrha za koju vrijedi ze =h i treća za
kojju vrijedi linearna interpolacija između dvije navedene.
a
zij
er
Slika III-19. Referentna površina za trenje
av
Trenje na krovištu treba uzeti u obzir u slučaju velikih krovnih površina. Vrijednost koeficijenta
trenja za zidove i krovne površine uzima se u ovisnosti o hrapavosti površine prema Tablica III-9.
dn
Sila trenja zadaje se paralelno sa vanjskom površinom u smjeru djelovanja vjetra. Promatra se
površina od strehe na koju djeluje vjetar udaljena za a=min(2b,4h) do kraja objekta (Slika III-19).
Ra
a
zij
er
av
dn
Ra
A B C D E
h/d cpe,10 cpe,1 cpe,10 cpe,1 cpe,10 cpe,1 cpe,10 cpe,1 cpe,10 cpe,1
≥5 -1,4 -1,7 -0,8 -1,1 -0,5 -0,7 +0,8 +1,0 -0,3 -0,7
≤ 0,25 -1,2 -1,4 -0,8 -1,1 -0,5 +0,7 +1,0 -0,3 -0,5
Projektiranje čeličnih konstrukcija 32
a
zij
er
Tablica III-11 Koeficijenti izloženosti - ravni krov
av
Područje
F G H I
streha sa oštrim rubom -1,8 -2,5 -1,2 -2,0 -0,7 -1,2 ±0,2
streha sa
hp/h = 0,05 -1,4 -2,0 -0,9 -1,6 -0,7 -1,2 ±0,2
atikom
hp/h = 0,10 -1,2 -1,8 -0,8 -1,4 -0,7 -1,2 ±0,2
a
zij
er
av
dn
Područje Područje
F G H F G H
cpe,10 cpe,1 cpe,10 cpe,1 cpe,10 cpe,1 cpe,10 cpe,1 cpe,10 cpe,1 cpe,10 cpe,1
5° -1,7 -2,5 -1,2 -2,0 -0,6 -1,2 -2,3 -2,5 -1,3 -2,0 -0,8 -1,2
Područje
F G H I
Napomena:
a
* kod θ=0° i nagiba strehe α=15° do 30° tlak brzo mijenja predznak tako da su dane obje vrijednosti
* može se upotrijebiti linearna interpolacija za međukutove nagiba krova ako su vrijednosti istog
predznaka zij
er
av
dn
Ra
Projektiranje čeličnih konstrukcija 35
a
zij
er
av
dn
Ra
Područje
F G H I J
cpe,10 cpe,1 cpe,10 cpe,1 cpe,10 cpe,1 cpe,10 cpe,1 cpe,10 cpe,1
-15° -2,5 -2,8 -1,3 -2,0 -0,9 -1,2 -0,5 -0,7 -1,2
Područje
F G H I
a
Nagib krovišta α
a
zij
er
av
dn
Unutarnji pritisak vjetra potrebno je uzeti u razmatranje prilikom svake analize opterećenja vjetrom
te u najnepovoljnijoj kombinaciji kombinirati ga sa vanjskim djelovanjem vjetra. Koeficijent djelovanja
unutarnjeg pritiska vjetra računa se prema slici III-21 za građevine bez unutarnjih pregrada.
Za građevine približno kvadratnog tlocrta sa unutarnjim pregradama potrebno je usvojiti ekstremne
vrijednosti za koeficijent izloženosti unutarnjih ploha cpi=0,2 ili cpi=-0,3. Koeficijent odnosa površina
otvora na građevini µ računa se prema izrazu:
µ=
∑površina otvora na kojima koeficijent c ima negativnu vrijednost
pe
(III-16)
∑površina svih otvora
Projektiranje čeličnih konstrukcija 38
a
Poredbena visina zi za građevine bez unutarnjih horizontalnih podjela srednja je visina svih otvora.
zij
U slučaju kada postoje horizontalne podjele unutar objekta usvaja se za poredbenu visinu srednja visina
promatrane razine.
er
4.4. Torzijsko djelovanje vjetra
av
Ukoliko djelovanje vjetra na površinu konstrukcije može dati nesimetričnu raspodjelu oterećenja, a
istovremeno je konstrukcija vrlo osjetljiva na takvo opterećenje (reklamni panoi, visoke zgrade sa
jednom jezgrom) tada treba uzeti u obzir takvu vrstu opterećenje. Nesimetrično
!konstrukcije!opterećenje vjetrom uzima se prema slici III-22, s time da treba uzeti u razmatranje i
dn