Anda di halaman 1dari 424

Maja Brkljačić i Sandra Prlenda (prir.

)
KULTURA PAMĆENJA I HISTORIJA
Copyright © 2006., Golden m arketing-Tehnička knjiga, Zagreb
Sva prava pridržana

Nakladnik
Golden m arketing-Tehnička knjiga
Jurišićeva 10, Zagreb

Za nakladnika
Ana Rešetar

Biblioteka
DIALOGICA EUROPEA

Urednik
prof. dr. sc. Drago Roksandić

Recenzenti
prof. dr. sc. M arijan Bobinac
dr. sc. Zrinka Blažević

Ova je knjiga realizirana u suradnji s Centrom za kom parativnohistorijske


i interkulturne studije Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu
dio je hrvatsko-francuskoga projekta “O d Dunava do Mediterana: prostori, društva,
kulturni transferi”

Cet ouvrage est publie avec le soutien de lAm bassade de France en Croatie
Objavljivanje ove knjige pom oglo je Francusko veleposlanstvo u Hrvatskoj

ISBN 953-212-277-X
Maja Brkljačić i Sandra Prlenda (prir.)

KULTURA PAMĆENJA
I HISTORIJA

Izbor
Pierre Nora, Jan Assmann,
Steven Knapp, M ona Ozouf,
Eric Hobsbawm, Jakob Vogel,
John R. Gillis, James Young,
Etienne Fran^ois, Holm Sundhaussen,
Claudia Koonz, Paul Boyer,
Idith Zertal

Prevele
Maja Brkljačić
Sandra Prlenda

Golden marketing-Tehnička knjiga


Zagreb, 2006.
Sadržaj

Maja Brkljačić i Sandra Prlenda


Zašto pamćenje i sjećanje?......................................................................... 7

I. Teorijska izvorišta .......................... 19


Pierre Nora
Između Pamćenja i Historije. Problematika m jesta................................. 21

Jati Assmann
Kultura sjećanja........................................................................................... 45

Steven Knapp
Kolektivno sjećanje i stvarna pro šlo st...................................................... 79

II. P r im j e r i-studi je :
Baština i tradicija -
ŠTO I KAKO ( z a ) o STAJE? ......................... 111

Mona Ozouf
Panteon - Visoka škola m rtv ih .................................................................. 113

Eric Hobsbawm
Izmišljanje tradicije..................................................................................... 137

Jakob Vogel
Vojne proslave u Njemačkoj i Francuskoj
kao nacionalni rituali (1871-1914)............................................................ 151

John R. Gillis
Pamćenje i identitet: povijest jednog o d n o sa.......................................... 169

James Young
Tekstura sjećanja......................................................................................... 197
III. Suvremene kontroverze ............... 217
Etienne Frarifois
Velike pripovijesti i lomovi brana sjećanja.
Sjećanje na Drugi svjetski rat između nacionalizacije i univerzalizacije 219

Holm Sundhaussen
Jugoslavija i njezine države sljednice.
Konstrukcija, destrukcija i nova konstrukcija “sjećanja” i m ito v a.......... 239

Claudia Koonz
Između pamćenja i zaborava.
Koncentracijski logori u njemačkom sjećanju........................................... 285

Paul Boyer
Čija je to povijest? Pamćenje, politika i historijska z n an o st.................... 313

Idith Zertal
Od Narodnog doma do Zida plača: studija o sjećanju, strahu i r a tu ---- 337

O autorima izabranih radova....................................................................... 373

Bibliografija.................................................................................................. 379

Imensko kazalo............................................................................................ 403

Pojmovno kazalo.......................................................................................... 409

Bilješka o priređivačicama.......................................................................... 415


Maja Brkljačić
i Sandra Prlenda
Z ašto pamćenje
i SJEĆANJE?
mnogim se javnim raspravama uvijek iznova čuju zahtjevi za povi­

U jesnom distancom koja bi povjesničarima trebala pružiti uvjete za


objektivno istraživanje prošlosti, osobito razdoblja i događaja koji
pobuđuju kontroverze. Konkurentska sjećanja svjedoka smatraju se, dodu­
še, dragocjenim, ali i parcijalnim, zbog ograničene perspektive, te pristranim
zbog pojedinačnih interesa. Historijska bi znanost trebala uvesti reda u šumu
glasova te uz pomoć dokumenata i hladne glave otkrivati što se i kako se doista
zbilo. U proteklom stoljeću razvoja ove discipline sami su povjesničari priznali
da je svaki njihov rezultat nužno ograničene epistemološke vrijednosti, kako
zbog ograničenog broja dostupnih izvora, tako i zbog neizbježne ukorijenje-
nosti istraživača u društveno okruženje. Pa ipak, nesigurnost u stvaran značaj
prošlih događaja ne sprječava nas da ih komemoriramo, javno ih se prisjeća­
mo, oplakujemo ili ih proslavljamo. Dok brojna prošla zbivanja nepovratno
guta zaborav, dotle neka odmah dobivaju na važnosti i smatra ih se vrijednima
pamćenja, a druga, pak, izbijaju na površinu nakon duge hibernacije u privat­
nim sjećanjima, nepročitanim knjigama i arhivima. Neka su sjećanja naizgled
oduvijek prisutna, poprimaju razmjere mita i povjesničari se čine nemoćnima
predočiti publici znanstvenu istinu. Prošlost je vrlo važna, ključna je za izgrad­
nju identiteta, no povjesničari ni izdaleka nisu jedini koji oblikuju znanje o
prošlosti. Oni koji mu pridaju značenje sami su građani.
Raširenost pojmova sjećanje i pamćenje u znanstvenom diskursu, kako pov­
jesničara, tako i drugih humanističkih i društvenih znanosti (prije svega socio­
logije i antropologije) relativno je novog datuma. Što i zašto nešto pamtimo a
nešto zaboravljamo, jednako kao i propitivanje pojma kolektivnog pamćenja,
postalo je, na valu kritike historizma, predmetom znanstvenog istraživanja tek
početkom dvadesetog stoljeća. Hugo von Hofmannsthal prvi je upotrijebio
sintagmu “kolektivno pamćenje” 1902. godine, a zatim je, dvadesetak godi­
na kasnije, Maurice Halbwachs u djelu Društveni okviri pamćenja (Les cadres
sociaux de la memoire) opovrgavao istraživanja Sigmunda Freuda i Henrija
Bergsona tvrdeći, za ono vrijeme pomalo blasfemično, da je pamćenje društ­
ven a ne individualan fenomen.1 I dok su takve teze bile zanimljive pretežno

1 Kerwin Lee Klein, “O n the Emergence o f M emory in Historical Discourse," Representations, zima 2000,
str. 127.
Maja Brkljaćić i Sandra Prlenda

psihoanalitičarima i psiholozima, povjesničari su za njih slabo marili, sve dok


ih sedamdesetih godina 20. stoljeća nije zapljusnula plima širokog interesa za
autobiografsku literaturu, obiteljska rodoslovlja, posjećivanje muzeja i zaštitu
nacionalne baštine. Pamćenje se, dakle, u znanstvenim publikacijama ne pojav­
ljuje kao ključan pojam sve do Freuda i Halbwachsa, a i tada su ga povjesničari
uglavnom ignorirali.2
Kao što nekoliko priloga u ovoj knjizi naglašava (Nora, Gillis), prodor pam­
ćenja u repertoar ključnih operativnih pojmova društvenih znanosti vezan je
uz konkretan povijesni kontekst poslijeratnoga gospodarskog uzleta u Zapad­
noj Europi te političke pobjede predstavničke demokracije i na njoj temeljene
građanske nacije. Svijest o ubrzanom razvitku i okrenutost budućnosti izazvali
su osjećaj prekida s prošlošću - s jedne strane zbog radikalnih mijena u društ­
venom tkivu zapadnoeuropskih društava (nestanak seljaštva) prekid s meha­
nizmima prijenosa tradicije, a s druge, prekid kontinuiteta s predratnim poli­
tikama nacionalističkih režima čija je značajka bila monolitna slika nacije usid­
rene u konstrukt nacionalne povijesti, što ga je, doduše, svaka politička opcija
njegovala u zasebnim verzijama. Zapravo, radilo se ne toliko o prekidu, koliko
0 osvještavanju radikalne drugosti prošlosti, popraćenom probojem struktura­
lističke misli u humanističke i društvene znanosti koja je i samu historiju kao
pripovijest vratila njezinu tekstualnom, tj. naratološkom kontekstu. Društveni
1 politički pluralizam slabio je povjerenje u mogućnost jedinstvene koherent­
ne nacionalne povijesti koja bi mogla pomiriti raznorodna povijesna iskustva
antagoniziranih društvenih grupa. Frakture su postajale posebno vidljivima
prilikom obilježavanja obljetnica - primjerice, dvjestogodišnjice Francuske re­
volucije - koje su bile povodom širokih javnih rasprava o različitim povijesnim
lekcijama što ih različite društvene grupe izvlače iz prošlosti i ugrađuju u svoje
identitete, dovodeći u pitanje glavne stupove uz koje se naslanjalo značenje bi­
vanja i definicije, u ovom primjeru, Francuza. I u nas usporedno komemorira-
nje žrtava Jasenovca i Bleiburga, s različitim ceremonijama, poukama i različi­
tom publikom, pokazuje kako je veza selektivno pamćene prošlosti i identiteta
političke naravi. Povjesničarima je postalo jasno daje historija, kao znanstvena
disciplina koja istražuje, uređuje ali i propisuje znanje o prošlosti, tek jedno od
, mjesta proizvodnje značenja vezanih uz prošlost, tek jedno od područja kolek-
j tivnog pamćenja kao nadređenog pojma. Stoga su novi predmeti historijskog

2 Kako Patrick Hutton pokazuje, tek je 1960-ih godina Philippe Arićs napisao studiju Čovjek pred smrću
(L’homme devant la mort), koja se može smatrati jednim od ranijih djela na temu povijesti i sjećanja.
No, Klein upozorava da čak ni Aričsovo istraživanje o smrti, memorijalnim praksama i tugovanju ne
koristi pojmove povijesti i sjećanja na način na koji se oni danas koriste: sjećanje se, štoviše, uopće ne
pojavljuje u pojmovniku knjige. (Klein, str. 133)
Zašto pamćenje i sjećanje?

istraživanja postali spomenici i uz njih vezani rituali, obljetnice, promjene ka­


lendara značajnih datuma, muzejski postavi, groblja, arhivi, vizualni identi­
tet koji se poziva na prošlost, povijesni romani, filmovi, obnovljene tradicije,
izmišljene tradicije (Hobsbawm i Ranger, 1983) - sve različiti mediji politički
| motivirane komunikacije sadašnjosti s nestalim svijetom.
U pregledu razvoja posebne grane istraživanja pamćenja i sjećanja, važno
je spomenuti još jedno polje produkcije znanja o prošlosti - oralnu historiju
(usmenujpovijest) koja je kao metoda preuzeta iz etnografskih istraživanja, a
svoj procvat doživjela 1970-ih godina. Kao metoda prikupljanja obavijesti o
prošlosti putem intervjua s akterima prošlih zbivanja s obzirom na selektivnost
pamćenja i subjektivnost govornika, pokazala se tek djelomično pouzdanom.
Međutim, usmena je povijest privilegirano mjesto dobila u rekonstrukciji po­
vijesti odozdo (history from below), osluškujući glasove marginaliziranih sku­
pina - žena, Afroamerikanaca, manje obrazovanih, radnika, seljaka - kojima
su, u đofađ^uvriježenoj hijerarhiji važnosti za historijsko istraživanje, bili pret­
postavljeni dokumenti i drugi izvori nastali radom državnih institucija i kul­
turnih elita. U prilozima koje donosimo osjeća se odjek velike popularnosti
oralne historije u zapadnoeuropskim društvima i historiografskim praksama.
Oslobođeni imperativa objektivnosti i shvaćeni kao mjesto dragocjenog uvida
u subjektivne doživljaje povijesnih aktera, usmeni intervjui pokazali su se i
kao prvoklasni izvor upravo za proučavanje mehanizama pamćenja i struktu­
re sjećanja. Tako su od izvora postali predmetom historijskih i antropoloških
istraživanja koja u njima otkrivaju točke osobne, ali i društvene traume, tamne
mrlje amnezije, potiskivanja, međuigre osobnog sjećanja i društvenog kontek­
sta koji ga oblikuje. No, prije toga, projekti oralne historije bili su zaživjeli od
1980-ih u sve raširenijoj praksi bilježenja sjećanja na Drugi svjetski rat - prije
svega preživjelih žrtava holokausta te tzv. običnih ljudi. Prva je skupina proje­
kata potaknuta etičkom obavezom nezaboravljanja najvećeg zločina stoljeća3,
ali i sviješću o ograničenoj mogućnosti reprezentacije događaja, prema općem
konsenzusu, jedinstvenoga u ljudskoj povijesti (Bartov, 1996). Druga je skupi­
na projekata proizašla iz interesa za ratnu svakodnevicu, nesumnjivo dijelom
kao potreba odgovora na pitanja kako su zločini uopće bili mogući te kakve su
bile strategije otpora i pristanka. U posljednjih dvadesetak godina oralna hi­
storija u zapadnim zemljama postaje sve prisutnijom u obrazovnom procesu,
gdje se učenike motivira na prikupljanje svjedočanstava, njegujući tako akti­
van odnos prema lokalnom naslijeđu i procesu upoznavanja s njime.

3 Usp. Shoah Foundation, projekt prikupljanja videozapisa sa svjedočanstvima preživjelih iz Drugoga


svjetskog rata, koji je 1994. pokrenuo američki filmski redatelj Steven Spielberg. Dosad je prikupljeno
više od 50 000 intervjua.
Maja Brkljaćić i Sandra Prlenda

Širi znanstveni interes za temu pamćenja (posebno za problem kolektivnog


pamćenja) razvio se nakon objavljivanja dvaju ključnih djela. Godine 1982.
Yosef Yerushalmi objavio je djelo Zakhor. Židovska povijest i židovsko sjeća­
nje,4 a dvije godine kasnije Pierre Nora se javio s utjecajnim uvodom u danas
klasičnoj sedmosveščanoj zbirci eseja Mjesta pamćenja (Lieux de memoire).51
Yerushalmi i Nora pamćenje su definirali kao primitivnu ili svetu formu u su­
protnosti s modernom historijskom sviješću.6 Njihove pristupe pamćenju kao
ahistorijskom diskursu uskoro su slijedili i drugi istraživači koji su prihvatili
opozicijski par pamćenje-historija i nastavili ga unaprjeđivati. Sljedeće, 1983.
godine Eric Hobsbawm i Terence Ranger skovali su još jedan utjecajan pojam,
“izmišljena tradicija” (invented tradition), koji naglašava konstruiranost povi­
jesnih “kontinuiteta” i korijena iz kojih se crpi snaga identiteta. Pojam pam ­
ćenje, kako to ističe Kerwin Klein, postupno je istisnuo nekadašnje favorite
znanstvenoga diskursa humanističkih disciplina, poput prirode, kulture i je ­
zika. Danas tako imamo ne samo znanstvene časopise s naslovima poput pri­
mjerice Povijest i pamćenje (History and Memory), nego i nebrojene naslove u
znanstvenoj literaturi u kojima se pojavljuju riječi poput “politika sjećanja” ih
“kulturalno pamćenje”, obično postavljene u antitetski odnos prema modernoj
historijskoj svijesti i historijskoj imaginaciji.
Kolektivna historijska svijest pretpostavlja postojanje kolektivnog pamće­
nja. U Funkensteinovoj definiciji kolektivno se pamćenje “poput ‘jezika, može
opisati kao sustav znakova, simbola i praksi: memorijalni datumi, imena mje­
sta, spomenici i slavoluci pobjede, muzeji i tekstovi, običaji i načini, stereotip­
ne predodžbe (utjelovljene, na primjer, u načinima izražavanja), pa čak i je­
zik sam (u de Saussureovu smislu). Individualno sjećanje, tj. čin prisjećanja,
trenutačna je realizacija tih simbola, analogna govoru - ne postoje dva čina
prisjećanja koja bi bila identična”.7
Potrebno je uočiti da već na svakodnevnoj razini korištenja pojmova po­
vijesti i sjećanja osjećamo njihovu razliku: dok u pojmu povijesti osjećamo
drugotnost, hladnoću udaljenosti i distancu od našega vlastitog iskustva i
života, tako u pojmu sjećanja naslućujemo punoću života i intimnost proživ­
ljenog, dakle, izravno poznatoga. Te i slične asocijacije neumitno utječu na
naše korištenje pojma sjećanja i u znanstvenom diskursu. Tako jedna verzija
antitetskog para priroda-kultura pretpostavlja dva odnosa prema prošlosti: su­

4 U originalu: Zakhor. Jewish History and Jewish Memory.


5 Taj tekst donosimo u ovoj knjizi.
6 Klein, str. 127.
7 Amos Funkenstein, Perceptions ofJewish History, Berkeley, 1993, str. 6, citirano u Klein, 133.
Zašto pamćenje i sjećanje?

protstavlja navodni “organski” (tj. prirodni) tijek sjećanja osviještenom pris­


tupu historičara i opisu prošlosti kao nečega drugotnoga. Ako na taj način
povijest postaje kultura, a sjećanje prelazi u funkciju prirode, onda sjećanje
počinjemo doživljavati kao put do spoznaje nepatvorene istine ili pak, sasvim
suprotno, kao medij koji proizvodi samo nekritične bajke. Ako pak i u ovom
slučaju poststrukturalistički prokažemo da distinkcija priroda-kultura (odnos­
no sjećanje-povijest) nije ništa više od konstrukta za održavanje određenih
odnosa moći u društvu, onda i sjećanje i povijest počinju poprimati oblike
duboko konstruiranih naracija - a razlika između njih biva svedena na razinu
puke institucionalne regulacije i kontrole (u slučaju povijesti) ili pak njihove
odsutnosti (u slučaju sjećanja).
Sjećanje je - kako ponavljamo u duhu Halbwachsa - polimorfno i historij­
ski uvjetovano. To znači da sjećanje nije značajka ni vlasništvo pojedinačnog
uma (ili pojedinačnih umova) te da čin pamćenja nije psihički proces povezan
isključivo s pojedinačnom osobom. Premda mozak, kao središnji organ pam­
ćenja, posjeduju ljudi kao pojedinci i premda oni, opet kao jedinke, obavljaju
ovaj “čin upamćivanja”, pamćenje je duboko društven fenomen i pronalazi­
mo ga u “pravilima, zakonima, standardiziranim procedurama i zapisima ...
knjigama, praznicima, kipovima, suvenirima”.8 Sjećanje nije, dakle, značajka
pojedinačnoga ljudskog uma, već “raznovrsna i promjenjiva zbirka materi­
jalnih artefakata i društvenih praksi”.9 Zbog ove polimorfnosti i historijske
uvjetovanosti, sjećanje će uvijek biti dovođeno u pitanje. Ono funkcionira pod
pritiskom izazova i alternativa. Odatle potječe i pojam protusjećanja (counter-
memory). Protusjećanje može biti sadržano npr. u privatno održavanom fetišu
ili u opsesiji unutar vlastita četiri zida koja stoji u izravnoj suprotnosti s ja­
vno proklamiranim sjećanjem. Protusjećanje može biti i javno promovirano,
na primjer kroz davanje generalne amnestije nekoj većoj društvenoj skupini.
Za Foucaulta protusjećanje predstavlja upravo onaj prostor gdje subjektivitet
pojedinca iskazuje otpor prema službenim verzijama historijskoga kontinui­
teta te se tako uvijek iznova realizira kao subjektivitet. Kako god ga defini­
rali, važna ostaje jedna stvar: kad god netko poseže za sjećanjem i njegovom
promocijom, bitno je zapitati se - tko se prisjeća, u kojem kontekstu, gdje i
nasuprot čega.10
Opsesije i fascinacije historijskim pamćenjem i amnezijom kojima smo
svjedočili u drugoj polovici osamdesetih te devedesetih godina dvadesetog

8 Schudson (1992, str. 51).


9 Klein. str. 130.
10 Natalie Zem on Daviš i Randolph Stara, “Introduction”, Representation, proljeće 1989, sv. 26, str. 2.
Maja Brkljaćić i Sandra Prlenda

stoljeća pokazale su svu dubinu pritiska i na društvo samo, i na društvene zna­


nosti, posebice historiju, koje su to pamćenje trebale artikulirati. Bilo je nekoli­
ko krugova žestokih diskusija koji svjedoče o urgentnosti problema upravo ko­
lektivnog pamćenja te njegova oblikovanja i važnosti u definiranju kolektivnih
identiteta danas postojećih entiteta. U Njemačkoj su izbijale debate o razini
povijesne odgovornosti i kolektivne krivice njemačke nacije za sve užase holo­
kausta i s tim povezane metahistorijske probleme reprezentacije. Najpoznatija
od njih dobila je naziv Historikerstreit ili sukob (svađa) historičara, premda su
u debate bili uključeni i pripadnici mnogih drugih profesija.
U Japanu, mnogo manje, ali ipak, iščitavale su se dvojbe i sukobi oko pitanja
japanske ratne krivice, dok su u Sjedinjenim Američkim Državama eruptirale
raspre oko problema odgovornosti i moralnosti zatvaranja američkih Japanaca
u logore za Drugoga svjetskog rata. Duh holokausta lebdio je nad svim disku­
sijama i podsjećao sve sudionike na singularnost i nemjerljivost proživljenog
užasa. Drugi svjetski rat i pitanje vlastite krivice za ratna stradanja na teritori­
ju što smo ga prije pada Berlinskoga zida nazivali “Zapadnim svijetom” dalo
je odlučujući poticaj znanstvenicima da ozbiljno preispitaju kako je društvo
ove traumatične događaje probavilo i predstavlja li amnezija, ili možda sasvim
“nevin” zaborav, još jednu prijetnju: neće li zaboravljanje pobijenih i nesta-
lih, tj. uništenje uspomene na njih, omogućiti da se takvi jezivi zločini i dalje
perpetuiraju, pa čak i ponove u naše doba? Razdoblje glasnosti u Sovjetskom
Savezu na drugoj je strani svijeta također otvorilo pitanje ponovnog oblikova­
nja, gotovo izmišljanja prošlosti. Pad komunizma u Istočnoj Europi otvorio je
brane sjećanja i protusjećanja, koja će temeljito izmijeniti kolektivne identitete
prisutne na tim prostorima. Historijska znanost, antropologija, sociologija i
znanost o književnosti sve su bolje opremljene analitičkim instrumentarijem
potrebnim za iščitavanje raznolikih značenja koja se u vezi s prošlošću gotovo
svakodnevno proizvode.
Primjer Hrvatske pokazuje koliko je pitanje pamćenja i sadržaja pripovi­
jedanih, naslijeđenih i novostvorenih sjećanja od velike društvene i političke
važnosti. Od naizgled benignih rasprava o vjerodostojnosti povijesnih dokaza
za krunidbu kralja Tomislava iz ranih devedesetih, preko osnivanja Komisi­
je za utvrđivanje žrtava rata i poraća ili diskusija o položaju i ulozi kardina­
la Alojzija Stepinca u Drugome svjetskom ratu, sve do današnjih rasprava o
najprimjerenijem načinu i mjestu za postavljanje spomenika poput Zida boli u
Zagrebu, ili pak izbora u popularnim tjednicima najpozitivnijih i najnegativni-
jih povijesnih ličnosti u hrvatskoj povijesti dvadesetog stoljeća, hrvatska stvar­
nost vrvila je i vrvi čitavim nizom manjih i većih primjera kako se oblikovala
politika pamćenja i u kakvom je ona suodnosu s nečime što možda možemo
Zašto pamćenje i sjećanje?

nazvati službeno sankcionirano hrvatsko nacionalno sjećanje - tj. hrvatska na­


cionalna povijest. Ono što kroz te primjere svaki put postaje očito jest da u tim
raspravama historičari igraju tek jednu (premda još uvijek vrlo uvaženu) od
glavnih uloga, jer su se na sceni kao tumači istine pojavili i neki drugi akteri,
čije djelovanje i utjecaj također mogu biti zanimljiv predmet historičarskog
istraživanja.

Prilozi odabrani za ovaj zbornik ocrtavaju dio raznolikosti koja vlada na


polju znanstvenoga, prije svega historičarskoga, propitivanja pamćenja, sjeća­
nja i povijesti. To, dakako, nikako ne znači da je ova zbirka tekstova konačna ili
da ma i približno iscrpljuje sve teme koje se pojavljuju u ovom uzbudljivom i
stalno rastućem istraživačkom polju. Želeći napraviti koherentan i znanstveno
relevantan izbor članaka za ovu publikaciju, zaobišle smo velika područja na
kojima su istraživači dali značajan doprinos razumijevanju ove problematike i
njezine važnosti za naš život. Uz pregledne napomene u Assmannovu prilogu,
ni jedna od pojedinačnih studija ne bavi se ulogom sjećanja u tradicionalnim
kulturama. Institucionalizaciju pamćenja u arhivima i muzejima ili problem
roda u konstrukciji i oživljavanju prošlosti također smo ovom prilikom zaobiš­
le, kao i bogat opus teorije i znanosti o književnosti, posebno one koja se bavi
autobiografskim diskursom. Jednako vrijedi i za temeljne filozofske rasprave,
primjerice Paula Ricoeura, jer smo težile da prikupljeni tekstovi budu prije sve­
ga praktično i lako primjenjivi za potrebe hrvatskih istraživača i istraživačica.
Radovi Haydena Whitea ili Dominica LaCapre, koji bi se s pravom mogli naći
u ovakvoj knjizi, također su zaobiđeni, djelomice zato jer je njihov opus makar
po u jednom primjeru dostupan na hrvatskom jeziku, ali još više stoga jer smo
smatrale da njihova razina metahistorijske rasprave o problemu reprezentacije
i istine u povijesti sadržajno pomalo odudara od ostalih priloga. Opširan popis
literature koji donosimo na kraju knjige trebao bi makar djelomice ublažiti ove
slabosti i usmjeriti čitatelje na dodatnu literaturu i vlastito istraživanje. Tako­
đer, naš je izbor neumitno i generacijski uvjetovan. Ne samo da je naša gene­
racija bila osviještena i uključena u proces novog odnosa prema holokaustu
i njihove memorijalizacije, nego je svjedočila i ratu te nasilnim promjenama
koje on unosi u tkivo društvenog pamćenja, kako za vrijeme svoga trajanja,
tako i po njegovu svršetku. Ta je činjenica ostavila traga na našem izboru tek­
stova, koji smo u trećem dijelu posvetile isključivo bolnim procesima revizije
sjećanja na Drugi svjetski rat u različitim nacionalnim kontekstima. Ono što je
zajedničko svim izabranim tekstovima svakako je središnje značenje koje oni
poklanjaju fenomenu pamćenja kao temeljnoj sociogenoj sili, bez obzira na to
kako neki put pamćenje bilo teško, a zaborav lak.
Maja Brkljačić i Sandra Prlenda

U prvome dijelu knjige objavljujemo teorijske priloge čija je svrha upoz­


nati hrvatsko čitateljstvo s radovima koji su promijenili ovo polje istraživa­
nja i bitno ga oblikovali (Nora), te prikazati razvoj diskursa i pojmova poput
kulturalnog pamćenja i kolektivnog identiteta nastalog na njihovu križištu
(Assmann). Prilog Stevena Knappa ponešto je skeptična teorijska rasprava o
političkoj važnosti spoznavanja prave istine o prošlosti - njime zaključujemo
teorijski uvodni dio ove knjige. U drugom dijelu zbornika su studije o ulozi
prakse pamćenja i diskursa sjećanja u stvaranju i rastvaranju kolektivnih iden­
titeta u ranijim razdobljima: prikaz razvoja pojma velikana u 18. i 19. stoljeću
u Francuskoj (Ozouf), primjer vojnih parada kao konstitutivnih mjesta nacio­
nalne pedagogije u Francuskoj i Njemačkoj (Vogel) ili uopće u Europi, s teži­
štem na tzv. izmišljenim tradicijama (Hobsbawm). Rad Johna Gillisa suptilna
je studija o složenom i međusobno uvjetovanom odnosu identiteta i sjećanja, a
prilog Jamesa Younga o teksturi pamćenja pledira za pristup istraživanju živo­
ta spomenika kao mjesta za sjećanje, ali i mjesta pamćenja društveno-povijes-
noga trenutka svojega nastanka. Konačno, u trećem dijelu nalaze se studije u
čijem je središtu pozornosti isključivo Drugi svjetski rat sa svojim nacionalnim
kontroverzama. Prilog Etiennea Fran^oisa komparativan je prikaz nacional­
nih razlika u sjećanjima i komemoracijama žrtava iz vremena Drugoga svjet­
skog rata, dinamici promjena, njihovim uzrocima i posljedicama. Rad Holma
Sundhaussena predstavlja detaljniju aplikaciju Fran<;oisove sheme promjena
u sjećanjima i njihove vezanosti za kolektivni identitet na primjeru prostora
bivše Jugoslavije, s posebnim osvrtom na slučaj Hrvatske i Srbije. Ostali član­
ci također tematiziraju različite nacionalne pristupe traumi rata: iz američke
perspektive - problem sjećanja na bacanje atomske bombe i njegovo mjesto u
naraciji o Drugome svjetskom ratu (Boyer), iz njemačke perspektive - različi­
tost pristupa pitanju vlastite povijesne odgovornosti unutar danas ujedinjeno­
ga nacionalnog kolektiva te uzrocima ove različitosti (Koonz), te iz izraelskog
kuta - način na koji se trauma i njezino stalno održavanje u kolektivnom sjeća­
nju te problematičan odnos kolektiva prema sadašnjosti međusobno uvjetuju
te sva opterećenja koja iz toga proizlaze (Zertal).
Prilozi uvršteni u ovaj zbornik prevedeni su s engleskog, njemačkog i
francuskog jezika, a riječ je o tematici koja još uvijek stidljivo traži legitimet
kroz radove pojedinih znanstvenika i znanstvenica na hrvatskoj znanstvenoj,
naročito historičarskoj sceni. Stoga je potrebna i terminološka napomena.
Posebnu pozornost zahtijevao je prijevod engleske riječi memory, odnosno
francuske memoire, upotrebom termina pamćenje i sjećanje. U njemačkom 1

11 To postaje očito kod složenica Kurzzeitgedachtnis i Langzeitgedachtnis, tj. kratkoročnog i dugoročnog


pamćenja.
Zašto pamćenje i sjećanje?

jeziku ta je distinkcija djelomice bila unaprijed zadana pojmovima Erinne-


rung i Gedachtnis. Dok je prvi pojam imenski oblik od glagola sich erinnern,
tj. sjećati se, i značenjski označava sjećanja i uspomene, drugi je orijentiran
više na aktivan proces prerade i zadržavanja ili odbacivanja informacija.11 Ta
distinkcija pomogla je i kod terminološkog razgraničavanja pojmova sjećanje
i pamćenje. Dok je individualno pamćenje definirano kao psihološki proces
usvajanja i zadržavanja novih sadržaja, a sjećanje kao obnavljanje predodžbe o
prošlome u svijesti, kolektivno pamćenje podrazumijeva aktivnu praksu obli­
kovanja, strukturiranja i reorganiziranja sjećanja. Kolektivno sjećanje skup je
uspomena što ga dijeli određena zajednica; sjećanje karakterizira okrenutost
prošlosti. Kolektivno pamćenje označava i rad na tom sadržaju. Ostvarujući
se u polju ljudskoga međudjelovanja, kolektivno je pamćenje uvijek politički
proces, a kolektivno sjećanje krhak plod trenutnoga konsenzusa. Novim sa­
gledavanjem širokog raspona područja kolektivnog pamćenja dolazimo do
spoznaje daje i historija, kao pripovijedanje i znanost o prošlosti, tek jedan od
diskursivnih segmenata kolektivnog pamćenja, disciplinarno ustrojen i društ­
veno sankcioniranih granica (profesije i njezinih uvriježenih praksi: žanrova,
postupaka, procedura). Pierre Nora naglašava kako je historija, prije kritičkog
osvještavanja vlastite konstruiranosti i povijesti, bila okružje pamćenja par
excellence.
Ovaj je izbor načinjen imajući u vidu i potrebu sveučilišnih studenata za
primjerenim uvodom u najvažnije pristupe istraživanju pamćenja i sjećanja,
pa otuda i tematska raznovrsnost priloga o velikanima, ritualima, spomeni­
cima, koncentracijskim logorima, žrtvama, pobjednicima, muzejima i udžbe­
nicima, koja će, nadamo se, pobuditi interes za sličnim istraživanjima i u nas.
Sjećanje je, pokazuje Thomas Laqueur, sredstvo pomoću kojega preživljavamo
gubitak. Na isti je način sjećanje i sredstvo kojim dopuštamo prošlosti neku
vrst kraja, zatvaranja. Bol gubitka blijedi vrlo polako, a sa zatvaranjem bolne
prošlosti dolazi drugi tip zaborava: kritička historija.12Naša stručna javnost
neće se uvijek suglasiti s obavijestima i činjenicama koje pojedini autori iznose
u svojim člancima. Priređivačice i uredništvo nisu za to odgovorni.

Željele bismo zahvaliti kolegicama i kolegama koji su znatno pridonijeli


kvaliteti ovog uvodnog teksta, kao i cijeloga zbornika u njegovu sadašnjem
obliku. Profesoru dr. sc. Dragi Roksandiću zahvaljujemo na mogućnosti i pro­
storu koji je otvorio za realizaciju ovog, po našemu mišljenju, u Hrvatskoj po­
trebnog projekta. Njemu, kao i kolegici dr. sc. Zrinki Blažević dugujemo niz

12 Vidi: Ih o m as W. Laquer. “Introduction”, Representations, zima 2000, sv. 69, str. 1-8.
Maja Brkljačić i Sandra Prlenda

iznimno korisnih primjedbi i intervencija u tekst prijevoda i uvodnika. Kole­


gicama i kolegama okupljenima oko Centra za komparativne i interkultural-
ne historijske studije, dr. sc. Nataši Štefanec, mr. sc. Kristini Milković, mr. sc.
Marku Šariću i mr. sc. Hrvoju Petriću, zahvaljujemo na sugestijama oko izbora
tekstova za knjigu. Profesor dr. sc. Zvonko Kovač obogatio je naše rasprave
prilozima iz književno-teorijske perspektive, na čemu smo mu vrlo zahvalne,
dok je kolegica Jadranka Brnčić svojim komentarima i sugestijama bitno pri­
pomogla kvaliteti uvodnog teksta.
I.
Teorijska
izvorišta
Pierre Nora
Između Pamćenja
i H istorije.
P roblematika mjesta
I. Kraj povijesti-pamćenja

ovijest ubrzava. Potrebno je razriješiti značenje te metafore: sve je brže


klizanje prema definitivno mrtvoj prošlosti, svaku stvar globalno per­
cipiramo kao već nestalu, ravnoteža je narušena. Pred naletom du­
binskog osjećaja povijesnosti raspada se sve što smo još uvijek proživljavali u
toplini tradicije, u nijemosti običaja, u ponavljanju pradjedovskog. Postižemo
samosvijest u znaku proteklog, dovršava se nešto davno započeto. O pamćenju
se toliko govori upravo zato što ga više nema.
Naša radoznalost prema mjestima u kojima se kristalizira i kamo se povlači
pamćenje vezana je uz ovaj određeni trenutak naše povijesti, prijelazno raz­
doblje u kojem se svijest o prekidu s prošlošću miješa s osjećajem rascijeplje-
nosti pamćenja. No taj rascjep pobuđuje dovoljno pamćenja da bismo mogli
postaviti pitanje njegova utjelovljenja. Tragovi osjećaja kontinuiteta opstaju u
mjestima. Mjesta pamćenja postoje jer više nema okružja pamćenja.
Pomislimo samo na bespovratan gubitak koji je predstavljao nestanak se­
ljaštva, te par excellence zajednice temeljene na pamćenju, kojom se historija
počela baviti istodobno s vrhuncem industrijskog rasta. To središnje urušava-
nje našeg pamćenja samo je jedan primjer. Čitav je svijet prevrnut naglavce
dobro poznatim fenomenima globalizacije, demokratizacije, omasovljenja,
medijatizacije. Na svjetskoj periferiji osamostaljenje novih nacija povuklo je u
povijesnost društva koja je kolonijalno nasilje već probudilo iz njihova etnološ­
kog drijemeža, a istim pokretom dekolonijalizacije i sve etničke skupine, grupe
i porodice s velikim kapitalom sjećanja, a malim kapitalom povijesti. Nestala
su društva temeljena na pamćenju, kao i sve ono što je osiguravalo očuvanje
i prijenos vrijednosti - crkva, škola, obitelj ili država. Nestale su i ideologije
temeljene na pamćenju, kao i sve što je osiguravalo uredan prijelaz od prošlosti
prema budućnosti, ili naznačivalo što bi od prošlosti trebalo zadržati kako bi se
pripremila budućnost - u ime reakcije, napretka ili čak revolucije. Štoviše, do
krajnosti se, uz pomoć medija, napuhao sam način percepcije povijesti koji je
pamćenje okrenuto svom vlastitom intimnom naslijeđu zamijenio efemernom
pokoricom aktualnosti.
Pierre Nora

Fenomen ubrzanja naposljetku nam je brutalno razotkrio svu razdaljinu


između pravog, društvenog i nedirnutog pamćenja kojeg su model bila, i čiju
su tajnu sa sobom odnijela, takozvana primitivna ili arhaična društva, i povi­
jesti, koja predstavlja ono što od prošlosti stvaraju naša društva, osuđena na
zaborav jer su nošena promjenama. Razdaljinu između jednog integriranog,
svemoćnog i nesamosvjesnog pamćenja koje organizira i spontano aktualizira,
pamćenja bez prošlosti koje reciklira naslijeđe u vječnost, a negdašnjicu pre­
daka smješta u neodređeno vrijeme heroja, izvora i mita - i našeg pamćenja
koje je tek historija, probiranje među tragovima. Ta se razdaljina nije prestala
produbljivati, posebno tijekom novog vijeka, otkako su ljudi sebi počeli uzima­
ti pravo, moć, pa čak i dužnost da se mijenjaju. Danas je ta razdaljina grčevito
dostigla svoju krajnju točku.
Čupanje pamćenja iz korijena pod osvajačkim i rušilačkim naletom histo­
rije djeluje kao otkrivenje: prekinula se vrlo stara spona identiteta, nestalo je
ono što smo uzimali zdravo za gotovo - podudaranje povijesti i pamćenja. Či­
njenica da u francuskom jeziku postoji samo jedna riječ za proživljenu povijest
i intelektualnu operaciju koja je čini razumljivom (ono što Nijemci razlikuju
kao Geschichte i Historie, povijest i historiju), a što se često ističe kao jezični
hendikep, ovdje otkriva svoju duboku istinitost: val promjena koji nas nosi iste
je prirode kao i promjena njegove reprezentacije. Da još uvijek živimo u svom
pamćenju, ne bismo osjećali potrebu da mu posvećujemo mjesta. Da historija
nije odnijela pamćenje, mjesta pamćenja ne bi postojala. I najmanji, svako­
dnevni čin proživljavali bismo kao religiozno ponavljanje onog što se radilo
oduvijek, u tjelesnoj izjednačenosti čina i smisla. Čim postoji trag, distanca,
posredovanje, više ne živimo u pravom pamćenju, već u povijesti. Sjetimo se
Židova, zatočenih u svakodnevnoj vjernosti tradicijskom ritualu. Konstitui­
rani kao “narod pamćenja”, nisu vodili brigu o povijesti sve dok im otvaranje
modernom svijetu nije nametnulo potrebu za historičarima.
Pamćenje i povijest, odnosno historija, ne samo da nisu sinonimi, već po­
stajemo svjesni da ih sve suprotstavlja jedno drugom. Pamćenje je život koji
uvijek stvaraju žive ljudske skupine, te je stoga u stalnoj mijeni, otvoreno dija­
lektici sjećanja i amnezije, nesvjesno svojih redovnih iskrivljavanja, podložno
upotrebama i manipulacijama, dugotrajnim razdobljima latencije i iznenadnim
oživljavanjima. Povijest je uvijek problematična i nepotpuna rekonstrukcija
onog čega više nema. Pamćenje je fenomen koji je uvijek aktualan, proživljena
spona s vječnom sadašnjošću; povijest je reprezentacija prošlosti. Temeljeno
na osjećajima i magiji, pamćenje se zadovoljava samo s pojedinostima koje ga
čine čvršćim; hrani se nejasnim, globalnim ili nepovezanim, pojedinačnim ili
simboličnim sjećanjima koja se preklapaju, osjetljivo je na sve transfere, za­
Između Pamćenja i Historije. Problematika m jesti

slone, cenzure ili projekcije. Kao intelektualna i svjetovna operacija, historija


priziva analizu i kritički diskurs. Pamćenje smješta sjećanje u područje svetog,
historija ga otuda istjeruje na čistac, banalizira. Pamćenje izrasta iz skupine
Tcoju povezuje što znači, po Halbwachsu, da ima onoliko pamćenja koliko i
skupina. Pamćenje je, znači, po prirodi višestruko i razdijeljeno, kolektivno,
pluralno i individualizirano. Povijest, nasuprot tome, pripada svakome i niko­
me, što joj omogućuje da se poziva na univerzalnost. Pamćenje se ukorjenjuje
u konkretnom, u prostoru, činu, slici i predmetu. Povijest se vezuje samo uz
vremenske kontinuitete, evolucije i odnose među stvarima. Pamćenje je apso­
lutno, a povijest poznaje samo ono relativno.
U srži historije djeluje kritičnost koja uništava spontano pamćenje. Pam­
ćenje je uvijek sumnjičavo prema historiji, čija je prava misija da ga uništi i
potisne. Historija je delegitimacija proživljene prošlosti. Na obzorju povijesnih
društava, na granici potpuno historiziranog svijeta, vrši se krajnja i konačna
desakralizacija. Prodor historije i historičarska ambicija ne predstavljaju uzdi­
zanje onog što se uistinu dogodilo, već njegovo uništavanje. Opća kritičnost je
nesumnjivo sačuvala muzeje, medalje i spomenike kao arsenal nužan za njezin
vlastiti rad, ali ga je pritom ispraznila od onoga što, u našim očima, čini od njih
mjesta pamćenja. Društvo koje bi u cijelosti živjelo pod znakom historije, baš
kao ni tradicionalno društvo, naposljetku ne bi imalo potrebu za mjestima u
kojima bi usidrilo svoje pamćenje.
Jedan od najopipljivijih znakova ovog kidanja povijesti od pamćenja mož­
da je početak povijesti historije, u Francuskoj sasvim novo buđenje historio­
grafske svijesti. Povijest, i to preciznije povijest razvitka francuske nacije, obli­
kovala je najjaču od naših kolektivnih tradicija, naše okružje pamćenja par
excellence. Od srednjovjekovnih kroničara do suvremenih historičara koji prak­
ticiraju “totalnu” historiju, cjelokupna historičarska tradicija razvila se kao dis­
ciplinirana vježba pamćenja i njezino spontano produbljivanje, rekonstruk­
cija prošlosti bez praznina i pukotina. Nijedan veliki historičar, od Froissarta
nadalje, vjerojatno nije imao osjećaj da predstavlja samo jednu partikularnu
povijest. Philippe de Commynes nije bio svjestan da bilježi samo dinastičku
povijest, La Popelinićre samo francusku, Bossuet monarhističku i kršćansku
povijest, Voltaire povijest napretka čovječanstva, Michelet samo povijest “na­
roda”, a Lavisse samo povijest nacije. Baš suprotno, bili su uvjereni da se njihov
zadatak sastoji u uspostavljanju pamćenja koje bi bilo objektivnije, sveobu-
hvatnije i eksplikativnije od prethodnih. Znanstveno oruđe koje je historija
pribavila u prošlom stoljeću samo je još više osnažilo kritičko uspostavljanje
historije kao istinskog pamćenja. Sve velike promjene unutar historije kao dis­
cipline sastojale su se u proširivanju temelja kolektivnog pamćenja.
Pierre Nora

U zemlji kao što je Francuska povijest historije ne može biti nedužna ope­
racija. Ona otkriva da kritička historija iznutra podriva povijest-pamćenje.
Svaka je historija po prirodi kritična i svi historičari smatraju da razotkrivaju
lažne mitologije svojih prethodnika. No kad se historija počne baviti vlastitom
poviješću, nešto se iz temelja mijenja. Historiografija* se rađa kad historija sebi
zada da u sebi pronađe ono što nije povijest, kad otkrije da je žrtva pamćenja
i učini napor da ga se riješi. U zemlji u kojoj historija ne igra didaktičku ulogu
u oblikovanju nacionalne svijesti, povijest historije nema takav polemički na­
boj. U Sjedinjenim Državama, primjerice, zemlji pluralnog pamćenja i razno­
likih tradicija, historičari su se oduvijek bavili poviješću svoje discipline. Bez
obzira na težinu uloga, različite interpretacije američkog rata za neovisnost ili
građanskog rata ne dovode u pitanje američku tradiciju jer ona, na određeni
način, ne postoji, ili se barem ne sastoji pretežno od povijesti. Nasuprot tome,
u Francuskoj je historiografija ikonoklastična i drska djelatnost. Obrušava se
na najjasnije utemeljene dijelove tradicije - ključnu bitku, primjerice onu kod
Bouvinesa, ili kanonski udžbenik, poput petit Lavissea - kako bi razmontirala
njihov mehanizam i podrobno rekonstruirala okolnosti u kojima su nastali.
Ona u srž stvari unosi sumnju, zabija kritički nož između stabla pamćenja i
kore historije. Kad se bavimo historiografijom Francuske revolucije i rekon­
struiramo njezine mitove i interpretacije, to znači da se više ne identificiramo
u potpunosti s njezinim naslijeđem. Propitivanje tradicije, ma kako poštovana
bila, znači da se više ne prepoznajemo kao njezini nositelji. Štoviše, povijest
historije ne želi se baviti samo najsvetijim temama naše nacionalne tradicije.
Propitivanjem vlastitih materijalnih i konceptualnih oruđa, postupaka vlasti­
tog nastajanja i društvenih sredstava širenja, istraživanjem načina na koji se
uspostavila kao tradicija, i sama historija ulazi u svoje historiografsko razdo­
blje, dovršavajući proces svog razlučivanja od pamćenja koje je, pak, samo po­
stalo predmetom moguće povijesti.
U jednom se trenutku činilo da se preko historije i koncepta Nacije jedna
tradicija pamćenja uspjela kristalizirati u sintezi Treće republike. Kronološki
gledano, taj je trenutak u širem smislu trajao od objavljivanja Les Lettres sur
Vhistoire de France Augustina Thierryja (1827) do L’Histoire sincere de la na-
tion frangaise Charlesa Seignobosa (1933). Pojmovi povijesti, pamćenja i na­
cije u tom su se razdoblju sasvim prirodno dodirivali, bili komplementarni, u
simbiozi na svim razinama, znanstvenoj i pedagoškoj, teorijskoj i praktičnoj.
Nacionalističko definiranje sadašnjosti imperativno je tražilo opravdanje kroz

\ j francuskom jeziku historiographie zna i i pisanja povijesti, pa je tako


njezin dio i povijest historije (op. prev.).
Između Pamćenja i Historije. Problematika mjesta

razumijevanje prošlosti. No sadašnjost je bila oslabljena traumom revoluci­


je koja je nametnula opće preispitivanje monarhijske prošlosti, a još više po­
razom iz 1870. godine. Pred snagom njemačke znanosti i njemačkih učitelja,
pravih pobjednika bitke kod Sadowe, razvoj erudicije temeljene na izvornim
dokumentima i školski prijenos pamćenja postali su još urgentnijom potre­
bom. Govoreći napola kao svećenik, a napola kao vojnik, historičar preuzima
teret nacionalne odgovornosti. O tome svjedoči, primjerice, uvodnik prvog
broja La Revue historique (1876), u kojem je Gabriel Monod smatrao legiti­
mnim primijetiti kako će “odsada polagano, kolektivno i metodično znan­
stveno istraživanje” “diskretno i sigurno” doprinositi “veličini domovine kao i
čitavom čovječanstvu”. Čitajući jedan takav tekst, kao i stotine drugih, pitamo
se kako se uopće moglo povjerovati u ideju da pozitivistička historija nije ku­
mulativna. Nasuprot tome, u teleološkoj perspektivi stvaranja nacije, politič­
ka, vojna, diplomatska povijest i biografija bili su nosivi stupovi kontinuiteta.
Poraz kod Azincourta, Ravaillacovo umorstvo Henrija IV., Dan prevarenih
ili pojedina dodatna odredba Vestfalskog mira bili su dijelom skrupuloznih
istraživanja. Krajnje izoštrena erudicija dodavala je ili uklanjala pojedinosti iz
kapitala nacije. Ovaj memorijalni prostor bio je izrazito jedinstven: udaljenost
naše grčko-rimske kolijevke od kolonijalnog carstva Treće republike nije bila
veća od udaljenosti između visoke erudicije koja je baštini nadodavala nova
osvajanja i školskog udžbenika koji je novu dogmu vulgarizirao. Ta je povijest
bila sveta jer je i nacija bila sveta. Francusko je pamćenje opstalo kao sveto
upravo zahvaljujući naciji.
Da bi se razumjelo zašto se spona prekinula pred novim naletom desakra-
lizacije, potrebno je pokazati kako je, tijekom razdoblja krize tridesetih godina
20. stoljeća, par država-nacija zamijenjen parom država-društvo. U istom se
trenutku, i iz istih razloga, historija, dotada oblikovana kao tradicija pamćenja,
na spektakularan način u Francuskoj pretvorila u društvenu znanost. Kao ta­
kva, mogla je započeti proučavati mnoga pojedinačna pamćenja, pa čak i pre­
obraziti se u laboratorij za istraživanje mentaliteta u povijesti. Međutim, oslo­
bodivši se nacionalne identifikacije, prestala se temeljiti na jednoj nosivoj temi
i istog je trena izgubila svoju pedagošku vokaciju prijenosa vrijednosti, o čemu
svjedoči i kriza prosvjete. Nacija više nije ujedinjujući okv ir knji učvršćuje ko-,
lektivnu svijest. Definicija nacije prestala je biti spornom, a mir, blagostanje i
smanjenje nacionalne moći učinili su ostalo. Naciju sada ugrožava samo nepo­
stojanje prijetnji. S izdizanjem društva na mjesto nacije, legitimacija prošlošću,
dakle poviješću, ustupila je mjesto legitimaciji budućnošću. Prošlost se moglo
samo izučavati i poštovati, a naciju samo služiti, dok je budućnost potrebno
pripremiti. Ta su tri pojma ponovno postala autonomna.! Za naciju se više ne
Pierre Nora

treba boriti, ona je činjenica; historija je postala društvena znanost, a pamće­


nje potpuno privatan fenomen. Nacija-pamćenje bila je tako posljednje utjelov­
ljenje povijesti-pamćenja. ' /
Danas se u Francuskoj izučavanje mjesta pamćenja nalazi na križanju dvije
razvojne struje koje mu određuju mjesto i smisao: jedne čisto historiografske,
trenutka u kojem se historija počela baviti autorefleksijom, a druge čisto povi­
jesne, koju označava kraj jedne tradicije pamćenja. Vrijeme mjesta pamćenja
je onaj određeni trenutak u kojem ogromni kapital pamćenja koji smo intimno
proživljavali nestaje, odnosno nastavlja postojati samo u obliku rekonstruirane
povijesti. Dok je s jedne strane došlo do presudnog produbljivanja historičar-
skog rada, s druge se strane naslijeđe konsolidiralo. Po unutarnjoj dinamici
načelne kritičnosti naš se politički i mentalni povijesni okvir iscrpio. Još uvi­
jek je dovoljno moćan da prema njemu ne budemo ravnodušni, ali i dovoljno
oslabljen da se može nametnuti samo uz pomoć svojih najsnažnijih simbola.
Kombinacija te dvije struje vraća nas u isti mah, i s istim elanom, osnovnim
instrumentima historičarskog zanata i elementima našeg pamćenja koji nose
najviše simbolike: arhivima i trobojnici, knjižnicama, rječnicima i muzejima,
obljetnicama i praznicima, Panteonu ili Slavoluku pobjede, Larousseovom rječ­
niku i žrtvama Pariške komune.
Mjesta pamćenja u prvom su redu ostaci, krajnji oblik u kojem opstaje ko-
memorativna svijest unutar historije što je priziva zato što je ne poznaje. Pojam
mjesta pamćenja javio se zato što su u našem društvu nestali rituali. Stvara ga,
uspostavlja, određuje, konstruira, dekretom proglašava, umjetno i namjerno
održava zajednica iz temelja ponesena promjenom i obnavljanjem. Ona po
prirodi više cijeni novo od drevnog, mlado od starog, budućnost od prošlosti.
Muzeji, arhivi, groblja i zbirke, blagdani, obljetnice, ugovori, zapisnici, spome­
nici, svetišta, udruženja, sve su to svjedoci jednog drugog vremena, iluzije vje­
čnog trajanja. Otuda potječe nostalgična strana svih tih patetičnih i beživotnih
činova pobožnosti. To su rituali društva bez rituala, prolazno iskrenje svetog u
društvu koje desakralizira, ostaci vjernosti partikularnom u društvu koje gazi
partikularizme, stvarne diferencijacije u društvu načelnog niveliranja, znakovi
prepoznavanja i grupnog pripadanja u društvu koje priznaje samo ravnoprav­
ne i jednake pojedince.
Mjesta pamćenja rađaju se i žive od osjećaja da nema spontanog sjećanja,
da ga treba stvoriti iz arhiva, da treba obilježavati obljetnice, organizirati pro­
slave, izgovarati posmrtne govore, ovjeravati dokumente, jer sve te operacije
više nisu prirodne. Kad neke manjine brane sjećanje koje se očuvalo u tim po­
vlaštenim i ljubomorno čuvanim enklavama, do kraja se razotkriva istina svih
mjesta pamćenja: bez komemorativne budnosti povijest bi ih brzp~pomeIa.
Između Pamćenja i Historije. Problematika mjesta

One su uporišne točke koje ne bi bilo potrebno podizati da ono što brane nije
ugroženo. Kad bi sjećanja koja štite uistinu živjela, mjesta bi bila beskorisna.
A da ih historija nije napala s ciljem da ih iskrivi, preobrazi, oblikuje i pretvo­
ri u kamen, ne bi niti postali mjestima pamćenja. Stvaraju ih dva postupka:
povijesni trenuci prvo se čupaju iz tijeka povijesti, a zatim ih se tamo vraća,
ni žive ni mrtve, poput školjki zaostalih na žalu nakon povlačenja mora živog
pamćenja.
Takvim ambivalentnim životom, oblikovanim mješavinom osjećaja pri­
padnosti i distanciranosti, žive, primjerice, Marseljeza i spomenici mrtvima.
14. srpnja već je 1790. bio mjesto pamćenja, ali to još uvijek i nije bio. Kao
službeno mjesto pamćenja uspostavljen je 1880. godine kad je proglašen nacio­
nalnim praznikom, no i tada je u njemu bio živo ukorijenjen duh Republike.
A danas? Gubitak našeg živog nacionalnog pamćenja sili nas da na taj datum
gledamo očima koje više nisu ni naivne ni ravnodušne. To nas sjećanje grize,
ali ono više nije naše, smješteno negdje između ubrzane desakralizacije i pro­
vizornog zadržavanja svetosti. Instinktivno smo još uvijek privrženi onome
što nas je oblikovalo, no povijesna nas distanca obvezuje da naše naslijeđe gle­
damo hladnim očima i da analiziramo njegov sadržaj. Ta su mjesta spašena iz
pamćenja u kojem više ne stanujemo; napola su službena i institucionalizirana,
napola afektivna i sentimentalna. To su mjesta jednodušnosti, no bez unanimiz-
ma, mjesta koja više ne izražavaju ni militantno uvjerenje ni strastveno sudje­
lovanje, ali u kojima se još uvijek može napipati nešto od simboličkog života.
Memorijalno je skliznulo u povijesno, iz svijeta u kojem smo imali pretke u
svijet u kojem je odnos prema onome što nas je oblikovalo samo kontingentan.
Odvio se prijelaz od totemske povijesti u kritičku historiju, trenutak je mjesta
pamćenja. Više ne slavimo naciju, već proučavamo nacionalne proslave.

II. Pamćenje koje je osvojila historija

Sve ono što danas zovemo pamćenjem nije, dakle, pamćenje, nego je već
povijest. Sve što zovemo proplamsajem pamćenja završno je izgaranje u ognju
povijesti. Potreba za pamćenjem potreba je za poviješću.
Naravno, ne možemo prestati koristiti riječ pamćenje. Prihvatimo je, ali s
jasnom sviješću o razlici između pravog pamćenja, danas sačuvanog samo u ge­
stama i navikama, u obrtima u kojim se znanja prenose šutke, u pamćenju tijela,
u prožetosti uspomenama i refleksnim znanjima, i pamćenja koje je preobra-
ženo prolaskom kroz filtar historije, koja je gotovo njegova suprotnost: voljno i
Pierre Nora

namjerno, doživljeno kao dužnost, a ne više spontanost; psihološko, individu­


alno i subjektivno, a ne više društveno, kolektivno, sveobuhvatno. Što je pro­
uzrokovalo prijelaz od prvog, neposrednog, do drugog, neizravnog pamćenja?
Najbolje to možemo razumjeti na završnoj točki ovog suvremenog preobražaja.
Moderno je pamćenje, prije svega, arhivističko. Potpuno se oslanja na vrlo
precizne tragove, izrazito materijalne ostatke, najkonkretnije snimke, najvid­
ljivije slike. Razvoj koji je započeo s nastankom pisma dovršava se s magne­
tofonskom trakom i visokovjernom reprodukcijom zvuka. Što je pamćenje
manje proživljeno iznutra, više ima potrebu za vanjskim medijima i opipljivim
podsjetnicima na egzistenciju koja živi još samo preko njih. Otuda opsjednu­
tost arhiviranjem koja obilježava suvremeno doba i koja se manifestira kao in­
tegralno konzerviranje cjelokupne sadašnjosti i integralno čuvanje cjelokupne
prošlosti. Osjećaj ubrzanog i konačnog nestajanja kombinira se sa zabrinutoš­
ću za točno značenje sadašnjosti i nesigurnošću u budućnost te stoga i naj­
skromniji ostaci i svjedočanstva potencijalno postaju dostojni zapamćivanja.
Nismo li prečesto žalili što je uništeno ili nestalo ono što bi nam omogućilo
da upoznamo svoje pretke, a da bismo dopustili da nam potomci upute isti
prijekor? Pamćenje je postalo stvar najpomnije rekonstrukcije. Takvo pamće­
nje prvenstveno bilježi, zadužuje arhiv da se sjeća umjesto njega i umnožava
i pohranjuje svoje znakove kao zmija svoj svlak. Nekada su se sakupljanjem
izvora bavili kolekcionari, eruditi i benediktinci na margini društva koje je na­
predovalo bez njih kao i na margini historije koja se pisala bez njihove pomoći.
Potom je to blago historija-pamćenje postavila u središte svog eruditskog rada
i proširila njegove rezultate putem tisuće društvenih poluga prijenosa. Danas,
kad su se historičari ohladili od kulta dokumenta, čitavo je društvo prihvati­
lo religiju konzerviranja i arhiviranja. Ono što zovemo pamćenjem zapravo
je divovsko i vrtoglavo stvaranje materijalne zalihe svega onoga što nam je
nemoguće zapamtiti, bezdanog repertoara onoga što bi nam moglo zatrebati.
“Papirnato pamćenje” o kojem je govorio Leibniz postalo je samostalna insti­
tucija koju čine muzeji, knjižnice, depoi, dokumentacijski centri, banRe pođa-
taka. Specijalisti procjenjuju da se broj dokumenata u javnim arhivima u samo
nekoliko desetljeća umnožio tisuću puta. Nijedno razdoblje nije tako odlučno
proizvodilo arhive kao naše, ne samo zbog količine dokumenata koje moder­
no društvo spontano proizvodi i ne samo zahvaljujući tehničkim sredstvima
reprodukcije i konzerviranja kojima raspolaže, već i kao rezultat praznovjerja
i štovanja tragova. U mjeri u kojoj nestaje tradicionalno pamćenje, osjećamo
se obveznim religiozno gomilati ostatke, svjedočanstva, dokumente, slike, go­
vore, vidljive znakove onoga što je bilo, kao da bi taj sve deblji i deblji dosje
trebao postati nekakvim dokazom na tko zna kakvom sudu povijesti. Trag je
Između Pamćenja i Historije. Problematika mjesta

postao svetim, iako je sam negacija svetog. Nemoguće je predvidjeti čega ćemo
se trebati sjećati. Otuda nesklonost uništavanju, arhiviranje svega i svačega,
nerazlučivo širenje polja zapamtljivog, hipertrofirano napuhavanje funkcije
pamćenja, vezano uz sam osjećaj gubitka pamćenja, i jačanje svih institucija
pamćenja. Događa se čudna zamjena uloga između profesionalaca, kojima se
nekada predbacivala opsjednutost konzerviranjem, i onih koji proizvode ar­
hivski materijal. Danas privatna poduzeća i javna uprava zahtijevaju od arhivi­
sta da sačuvaju baš sve, dok su istodobno profesionalci shvatili da je u njihovu
poslu ključno kontrolirano uništavanje.
Tako se u kratkom vremenskom razdoblju materijalizacija pamćenja ču­
desno proširila, umnožila, decentralizirala i demokratizirala. Nekada davno
postojala su samo tri velika stvaratelja arhiva: plemićke obitelji, Crkva i država.
Tko danas ne osjeća obvezu da zapisuje svoje uspomene i piše memoare - pišu
ih ne samo neznatni povijesni akteri, već njihove supruge, liječnici i tko se
god našao uz njih. Što je svjedočanstvo neobičnije, to se čini dostojnijim da
posluži kao ilustracija prosječnog mentaliteta. Likvidacija pamćenja rezultirala
je općom težnjom za bilježenjem. Unutar samo jednog naraštaja imaginarni
muzej arhiva čudesno se obogatio. Eklatantan primjer pružila je 1980. godi­
na, proglašena godinom baštine, kad se značenje pojma baština proširilo do
granica nejasnog. Deset godina ranije, Larousseov rječnik iz 1970. još uvijek
je ograničavao baštinu na “imanje koje dolazi od oca ili majke”. Petit Robert iz
1979. baštinu definira kao “vlasništvo naslijeđeno od predaka, kulturno na­
slijeđe jedne zemlje”. Od vrlo restriktivne koncepcije baštine kao povijesnih
spomenika, s konvencijom o znamenitostima iz 1972. godine vrlo silovito se
prešlo na koncepciju u koju, teoretski, može ući sve.
Ne samo da se čuva sve, svi znakovi koji upućuju na pamćenje, čak i kad se
ne zna točno što pamtimo, već je proizvodnja arhiva postala imperativ našega
doba. Uznemirujući je primjer arhiva zdravstvenog osiguranja - zbirke doku­
menata bez premca, koja se danas sastoji od tristo dužinskih kilometara, mase
sirovog pamćenja čija bi računalna obrada idealno omogućila da se iščita sve o
normalnom i patološkom u francuskom društvu, od režima prehrane do obli­
ka života, klasificirano po regijama ili po zanimanjima. No istodobno se radi o
masi dokumenata čije bi konzerviranje i moguća eksploatacija zahtijevali dra­
stičan i neprovediv izbor. Arhivirajte, samo arhivirajte, nešto će se uvijek saču­
vati! Drugi je recentni primjer zapravo vrlo legitimna ideja bilježenja usmenih
povijesti. Samo u Francuskoj trenutno postoji više od tri stotine timova koji
se bave prikupljanjem “glasova koji dolaze iz prošlosti”, kako ih zove Philippe
Joutard. Odlično. Ali kad pomislimo na trenutak da je tu riječ o vrlo specifič­
nim arhivima koji zahtijevaju trideset šest sati rada za jedan sat snimanja i čije
Pierre N ora

korištenje ne može biti djelomično, jer svoj smisao dobivaju samo integralnim
preslušavanjem, nemoguće je ne upitati se o mogućnostima njihova korištenja.
Na kraju krajeva, čiju želju za pamćenjem oni ispunjavaju, kazivača ili ispiti­
vača? Samom svojom masom arhiv mijenja svoj smisao i status. On više nije
više ili manje intencionalan preostatak proživljenog pamćenja, već namjerno i
organizirano lučenje izgubljenih uspomena. Arhiv proživljenom iskustvu, koje
se često i samo odvija u funkciji vlastitog bilježenja - pogledajmo samo vijesti
- dodaje sekundarno, prostetsko pamćenje. Beskrajna proizvodnja arhiva re­
zultat je nove svijesti, najjasniji izraz terorizma historiziranog pamćenja.
Historizirano pamćenje dolazi nam izvana i interioriziramo ga kao pojedi­
načnu obvezu jer je prestalo biti društvenom praksom.
Prijelaz od pamćenja do historije svaku je skupinu obvezao da redefinira
svoj identitet oživljavanjem vlastite povijesti. Dužnost sjećanja od svakoga čini
svog vlastitog povjesničara. Imperativ pisanja povijesti umnogome se proširio
izvan kruga profesionalnih historičara. Nisu samo skupine koje je službena hi­
storija nekad marginalizirala motivirane potrebom da ponovno pronađu svoju
nestalu prošlost. Bilo da su sastavljene od intelektualaca i stručnjaka ili ne, sve
moguće grupe, poput etničkih zajednica i društvenih manjina, osjećaju potre­
bu krenuti u potragu za vlastitim korijenima. Gotovo da nema obitelji u kojoj
se netko nije nedavno posvetio što je moguće potpunijem rekonstruiranju ne-
stalih života svojih predaka. Porast broja genealoških istraživanja je recentan
i masovan fenomen: prema godišnjem izvještaju Nacionalnog arhiva za 1982.
godinu istraživači rodoslova činili su 43% posjeta (dok se akademskih istraži­
vanja ticalo njih 38%). Zapanjuje činjenica da najznačajnije povijesti biologije,
fizike, medicine ili glazbe nisu napisali historičari, već biolozi, fizičari, liječnici
i glazbenici. Nastavnici su se sami počeli baviti poviješću obrazovanja, od tjeles­
nog odgoja do nastave filozofije. Kao rezultat uzdrmanosti etabliranih znanja,
svaka disciplina nastoji provjeriti svoje osnove retrospektivnim pogledom na
vlastito podrijetlo. Sociologija kreće u potragu za svojim očevima utemeljite­
ljima, etnologija nastoji istražiti vlastitu prošlost, od kroničara iz 16. stoljeća
do upravitelja kolonijama. Čak se i književna kritika dala u rekonstruiranje ge­
neze svojih kategorija i tradicija. Pozitivistička historija, nastavljačica tradicije
Bcole nationale des chartes u trenutku kad su je svi historičari odbacili, postaje
prijeko potrebna i nužna te se širi i prodire u dosad nepoznate dubine. Kraj
povijesti-pamćenja umnožio je pojedinačna pamćenja koja zahtijevaju svoju
vlastitu povijest.
Izdana je zapovijed da se sjećamo, ali ja se sam/a moram sjećati i ja se sam/a
sjećam. Povijesna preobrazba pamćenja dovela je tako do konačnog prijelaza
prema individualnoj psihologiji. Dva su fenomena tako usko povezana da ne
Između Pamćenja i Historije. Problematika mjesta

možemo zanemariti njihovu preciznu kronološku koincidenciju. Zar nije kra­


jem 19. stoljeća, kad su se osjetili odlučni potresi tradicionalnih ravnoteža,
posebno rušenje seljačkog svijeta, pamćenje ušlo u središte filozofske refleksije
s Bergsonom, u središte ljudske psihe s Freudom i u središte autobiografske
književnosti s Proustom? Razbijanje tradicionalne francuske slike pamćenja
utjelovljenog u zemlji i iznenadno pojavljivanje pamćenja u srcu individualnih
identiteta dva su lica istog loma, početka procesa koji danas doseže točku eks­
plozije. Ne dugujemo li Freudu i Proustu dva tako intimna, a tako univerzalna
mjesta pamćenja kao što su praprizor i slavna madlenica? Transfer pamćenja
dovodi do odlučnih pomicanja: od povijesnog prema psihološkom, od društ­
venog prema individualnom, od prenosive poruke prema subjektivnom, od
ponavljanja prema prisjećanju. On uvodi novi režim pamćenja, koje odsada
postaje privatno. Potpuna psihologizacija suvremenog pamćenja proizvela je
potpuno novu ekonomiju identiteta sebstva, mehanizama pamćenja i odnosa
prema prošlosti.
Obveza pamćenja, naime, naposljetku ustrajno i bez razlike pada na leđa
pojedinca, i samo pojedinca, dok moguća revitalizacija pamćenja počiva na
njegovom osobnom odnosu s vlastitom prošlošću. Atomizacija kolektivnog
pamćenja u privatno pamćenje, kao zakon o pamćenju, svakog pojedinca ob­
vezuje da se sjeća putem snažne unutarnje prisile, dok ponovno otkrivanje
pripadnosti postaje izvorom i skrovitim značenjem identiteta. Pripadnost ga
potom zaokuplja u cijelosti. Budući da se pamćenje više ne nalazi posvuda, u
potpunosti bi nestalo da ga individualna svijest ne odluči preuzeti na sebe. Što
je pamćenje manje kolektivno proživljeno, više mu trebaju pojedinačni lju­
di koji postaju ljudi-pamćenja. Kao da neki unutarnji glas svakom Korzikan-
cu kaže: “Moraš biti Korzikanac”, a svakom Bretoncu “Trebaš biti Bretonac!”
Snagu takve atribucije možda je najlakše vidjeti kod mnogih Židova koji ne
prakticiraju vjeru, a kod kojih se danas iznenada budi potreba za židovskim
pamćenjem. U njihovoj tradiciji, čija je jedina povijest vlastito pamćenje, biti
Židov/ka znači sjećati se da to jesi. No kad se jednom to nezabacivo pamćenje
interiorizira, ono vas postupno obvezuje na vršenje dužnosti do kraja. Čega se
onda sjećati? U krajnjem slučaju, sjetiti se pamćenja. Psihologizacija pamćenja
dala je svakome osjećaj da njegov spas konačno ovisi o ispunjenju tog nemo­
gućeg duga.
Osim arhivskog pamćenja i pamćenja kao dužnosti, portret preobrazbi
upotpunjuje i treća značajka: pamćenje-distanca.
Naime, naš je odnos prema prošlosti, barem kako se da dešifrirati iz naj­
značajnijih historičarskih djela, potpuno različit od onog što se očekuje od
pamćenja. Umjesto retrospektivnog traženja kontinuiteta, razotkrivaju se dis-
Pierre Nora

kontinuiteti. U okviru nekadašnje povijesti-pamćenja, prošlost se percipirala


kao da uistinu nije prošla. Mogao ju je oživjeti postupak prisjećanja, a sama je
sadašnjost na svoj način postajala nastavkom i aktualizacijom prošlosti. Tim je
kalemljenjem i ukorjenjivanjem njezin karakter sadašnjosti bio poništen. Da
bi se javio osjećaj prošlosti, zasigurno je bilo potrebno da se između sadašnjo­
sti i prošlosti odvije neki rascjep, da se pojavi “prije” i “poslije”. No manje se
radilo o razdvajanju koje bi se osjetilo kao radikalna razlika, a više o intervalu
nakon kojeg treba ponovno uspostaviti kontinuitet. Dvije velike novovjekovne
teme u razumijevanju povijesti, napredak i dekadencija, vrlo su dobro izraža­
vale taj kult kontinuiteta, sigurnosti da znamo kome i čemu moramo dugovati
to što jesmo. Otuda pregnantnost pojma “podrijetla”, profanog oblika mitološ­
ke pripovijesti koji je ipak društvu u procesu nacionalističke laicizacije dao
smisao i ispunio potrebu za svetim. Što je podrijetlo bilo veće, to smo i mi bili
većima. Preko prošlosti smo zapravo obožavali sebe. Taj se odnos prekinuo. Na
isti način na koji je vidljiva, predvidljiva, podložna manipulaciji, markirana,
iz sadašnjosti projektirana budućnost postala nevidljivom, nepredvidljivom i
neukrotivom, j>rešli smo, na simetričan način, od ideje vidljive prošlosti do
ideje nevidljive prošlosti, od stabilne prošlosti do prošlosti koju osjećamo kao
rascjep, od povijesti koja se tražila u trajanju pamćenja, do pamćenja koje se
projicira u nekakvu diskontinuiranu povijest. Više se ne govori o “podrijetlu”,
već o “rađanju”. Prošlost nam se nadaje kao radikalno drugo, kao svijet od koga
smo zauvijek odsječeni. Kad postajemo svjesni širine provalije koja nas od nje
dijeli, priznajemo istinu o našem pamćenju - operacijom koja ga odjednom
ukida.
Ipak ne bi trebalo vjerovati da se osjećaj diskontinuiteta zadovoljava ne­
jasnim i mutnim neznanjem. Paradoksalno, distanca zahtijeva približavanje
koje je ukida i istovremeno je budi. Nikada na tako senzualan način nismo
željeli osjetiti težinu zemlje na čizmama, strah od vraga iz 1000. godine i smrad
gradova iz 18. stoljeća. No takvo umjetno haluciniranje prošlosti moguće je
iskusiti jedino u režimu diskontinuiteta. Sva dinamičnost našeg odnosa prema
prošlosti počiva na toj suptilnoj igri između nepristupačnog i nepostojećeg.
Novi je ideal reprezentacija, u osnovnom značenju te riječi, radikalno različita
od starijeg ideala uskrsavanja. Ma kako nastojalo biti potpunim, uskrsavanje
je zapravo impliciralo hijerarhiju uspomena, spretno raspoređivanje područja
svjetlosti i tame kako bi se uredila perspektiva prošlosti pod pogledom Anali­
zirane sadašnjosti. Gubitak jednog jedinstvenog eksplikacijskog načela izbacio
nas je u krajnje fragmentirani svemir, dok je istodobno svaki predmet, i onaj
najskromniji, najnevjerojatniji, najnepristupačniji, zadobio dostojanstvo povi­
jesnog misterija. Jer nekada smo znali čija smo djeca, dok smo danas i ničiji i
Između Pamćenja i Historije. Problematika m jesti

svačiji. Budući da nitko više ne zna od čega će se sastojati prošlost, tjeskobna


nesigurnost sve preobražava u trag, moguću indiciju, dašak povijesnosti kojim
kontaminiramo nevinost stvari. Naša percepcija prošlosti je silovito prisvaja­
nje onog za što znamo da više nije naše. Ona zahtijeva precizno izoštravanje
izgubljenog fokusa. Reprezentacija isključuje fresku, fragment, široke pano­
ramske slike. Umjesto toga usmjeravamo svjetlost na pojedine dijelove, vršimo
selektivne zahvate u prošlost i uzimamo reprezentativne uzorke. Takvo je pam­
ćenje intenzivno koncentrirano na rožnicu oka i snažno je televizično. Kako ne
uspostaviti vezu između famoznog “povratka pripovijesti” kojeg bilježe recent­
ni pristupi pisanju historije i svemoći slike i filma u suvremenoj kulturi? To
se pripovijedanje, zapravo, potpuno razlikuje od tradicionalne pripovijesti po
svojoj zatvorenosti u sebe samo i po sinkopiranoj montaži. Kako ne poveza­
ti skrupulozno poštivanje arhivskog dokumenta (koji želimo vidjeti vlastitim
očima) i jedinstveno uzdizanje usmenosti (citiramo aktere, omogućujemo da
se čuje njihov glas) s autentičnošću izravnog prijenosa na koji smo svi navik­
li? Kako u toj zainteresiranosti za svakodnevicu u prošlosti ne vidjeti jedini
način da sebi vratimo sporije protjecanje vremena i izgubljeni okus stvari? A u
biografijama anonimnih ljudi sredstvo da shvatimo da mase ne dolaze u masov­
nom broju? Kako u mjehurićima prošlosti koje nam donose tolike mikrohis-
torijske studije ne iščitati volju da izjednačimo povijest koju rekonstruiramo
s poviješću koju živimo? Reklo bi se da se radi o pamćenju-zrcalu. Međutim,
zrcala odražavaju sliku istog, dok mi, nasuprot tome, u njemu pokušavamo
otkriti razliku, a u prizoru te razlike ugledati iznenadnu iskru nepronalazivog
identiteta. Ne tražimo više genezu, već pokušavamo dešifrirati ono što jesmo
preko onoga što više nismo.
Upravo ta alkemija na čudan način pridonosi da se bavljenje historijom
pretvara u repozitorij tajni sadašnjosti, iako nam je u naglom prodoru pre­
ma budućnosti historija trebala postati suvišnom. I to ne toliko historija koli­
ko historičar preko kojeg se taumaturgijska operacija provodi. Njegova je sud­
bina neobična. Nekad je njegova uloga bila jednostavna, a mjesto u društvu
jasno određeno: bio je glasnogovornik prošlosti i vodič prema budućnosti. Sto­
ga je njegova osobnost bila manje važna od njegovih djela. Trebao nam je tek
kao eruditski prozor, sredstvo prijenosa, što je moguće tanja poveznica između
sirove materijalnosti dokumenata i upisivanja u pamćenje - u krajnjem sluča­
ju kao odsutnost opsjednuta objektivnošću. Iz eksplozije povijesti-pamćenja
pomalja se novi lik, za razliku od svojih prethodnika spreman priznati da sa
svojom temom održava usku, intimnu i osobnu vezu. Još bolje, spreman je
razglasiti svoju povezanost, produbiti je i od nje načiniti polugu, a ne prepreku
svom razumijevanju prošlosti. Naime, njegova tema potpuno ovisi o njegovoj
Pierre Nora

subjektivnosti, kreativnosti i rekreiranju. Historičar vrši metaboličku funkciju


davanja smisla i života onome što po sebi i bez njega ne bi imalo ni smisla ni
života. Zamislimo društvo potpuno zaokupljeno osjećajem svoje vlastite povi-
jesnosti - ono ne bi bilo u stanju proizvoditi historičare. U potpunosti živeći
u znaku budućnosti, takvo bi se društvo zadovoljilo postupcima automatskog
snimanja sama sebe i strojevima za katalogiziranje, dok bi zadaću razumije­
vanja sama sebe odlagalo u neodređenu budućnost. Nasuprot tome, naše je
društvo doista otrgnuto od svog pamćenja radikalnim promjenama, ali je tim
više postalo opsjednuto razumijevanjem svoje povijesti, pa je tako osuđeno
da historičara sve više pomiče na središnje mjesto. Po njemu se vrši ono što bi
društvo željelo, a ne može: historičar je onaj koji sprečava da povijest ne bude
samo povijest.
Kao što zbog panoramske udaljenosti koristimo krupni plan, a zbog osje­
ćaja konačnog otuđenja tražimo umjetno postignutu hiperistinitost prošlosti,
promjena načina percepcije uporno vraća historičara tradicionalnim pre­
dmetima kojima je okrenuo leđa, dotrajalim priručnicima našeg nacionalnog
pamćenja. Historičar se vraća na prag svoje rodne kuće, stare, napuštene, ne­
prepoznatljive. Obiteljsko pokućstvo je isto, ali obasjano drugačijim svjedom.
Zastao je ispred iste radionice, ali s drugim poslom. U istoj je prostoriji, ali s
drugom ulogom. Neizbježno ušavši u svoju epistemološku dob, historiografija
konačno zatvara razdoblje identiteta. Historija je neminovno zgrabila pamće­
nje, a historičar više nije čovjek-pamćenje, već je sam, osobno, postao mjesto
pamćenja.

III. Mjesta pamćenja - jedna drugačija povijest

Mjesta pamćenja pripadaju dvama carstvima, što ih upravo i čini zanimlji­


vim, ali i složenim: jednostavna su i ambivalentna, prirodna i umjetna, nepo­
sredno ponuđena najosjetljivijem iskustvu, ali istodobno i plod vrlo apstraktne
obrade.
Ta su mjesta, zapravo, u isti mah materijalna, simbolička i funkcionalna, a
razlikuju se jedino u stupnjevima ova tri značenja. Čak i jedno naizgled potpu­
no materijalno mjesto poput arhivskog depoa postaje mjestom pamćenja tek
ako mu imaginacija dodijeli simboličku auru. Čak i jedno potpuno funkcio­
nalno mjesto poput školskog udžbenika, oporuke ili udruženja ratnih veterana
ulazi u tu kategoriju tek kad postane predmetom rituala. Čak i minuta šutnje,
koja se čini ekstremnim primjerom simboličkog čina, istovremeno predstavlja
Između Pamćenja i Historije. Problematika mjesta

materijalni rez u vremenu i periodički služi kao koncentrirani poziv na sjeća­


nje. Ta tri aspekta uvijek supostoje. Uzmimo za primjer vrlo apstraktno mjesto
pamćenja kao što je pojam naraštaja. Svojim demografskim sadržajem ono je
materijalno, hipotetički je funkcionalno jer istovremeno osigurava kristaliza­
ciju uspomene i njezin prijenos, ali je po definiciji simboličko jer jednim do­
gađajem ili iskustvom koje je proživio malen broj ljudi daje biljeg većini koja u
njemu nije sudjelovala.
Ono što konstituira mjesta jest igra pamćenja i povijesti, interakcija dvaju
čimbenika koja rezultira njihovom uzajamnom preuvjetovanošću. Na početku
je nužno postojanje volje za pamćenjem. Ako bi se načelno prvenstvo ove nuž­
nosti odbacilo, brzo bi od uske definicije, najbogatije mogućnostima, skrenuli
prema jednoj mogućoj, ali labavoj definiciji prema kojoj bi se u kategoriju mog­
lo ubrojiti svaki mogući predmet dostojan sjećanja. Ovo pomalo podsjeća na
dobra pravila nekadašnje kritičke historije koja je brižno razlikovala “izravne
izvore”, one koje je društvo proizvelo s namjerom da budu objavljeni - primje­
rice, zakon ili umjetničko djelo - i neodređenu masu “neizravnih izvora”, svih
svjedočanstva koje je neko razdoblje ostavilo ne razmišljajući o tome da će ih u
budućnosti koristiti historičari. Bez takve nakane pamćenja mjesta pamćenja
bila bi obična povijesna mjesta.
S druge strane, jasno je da bi se bez intervencije historije, vremena i promje­
na trebalo zadovoljiti jednostavnom poviješću memorijala. Mjesta su, dakle,
mješanci, hibridi i mutanti, čvrsti spletovi života i smrti, vremena i vječnosti,
spirala kolektivnog i individualnog, prozaičnog i svetog, stalnog i promjenji­
vog - Moebiusova vrpca omotana sama oko sebe. Naime, iako je točno da
je temeljna svrha postojanja nekog mjesta pamćenja zaustavljanje vremena,
blokiranje napretka zaborava, fiksiranje stanja stvari, ovjekovječenje smrti,
materijalizacija nematerijalnog (kao što je zlato jedino pamćenje novca) da bi
se maksimum smisla sakupio u minimumu znakova,Jasno je, i to je ono što
ih čini tako uzbudljivim, da mjesta pamćenja žive samo od svoje sposobnosti
preobražaja, u neprekidnom obnavljanju značenja i nepredvidljivom bujanju
grana.
Pogledajmo dva vrlo različita primjera. Republikanski kalendar tipično je
mjesto pamćenja jer je, kao kalendar, trebao poslužiti kao apriorni okvir sva­
kog mogućeg pamćenja, kao i zato što je, kao revolucionarni kalendar, svojom
nomenklaturom i simbolikom trebao, po ambicioznim riječima svog glavnog
inicijatora, “otvoriti novu knjigu povijesti” i, po riječima jednog drugog iz­
vjestitelja, “potpuno vratiti Francuze samima sebi”. U tu je svrhu povijest za­
ustavljena u času Revolucije, a budući mjeseci, dani, stoljeća i godine indek-
sirani su po imaginariju revolucionarnog razdoblja. Sami nazivi su dovoljni!
Pierre Nora

Međutim, ono što ga još više čini mjestom pamćenja u našim očima je to što
nije uspio postati ono što su željeli njegovi utemeljitelji. Kad bismo, naime, i
danas živjeli po njegovu ritmu, postao bi nam bliskim poput gregorijanskog
kalendara i time bi potpuno izgubio vrijednost mjesta pamćenja. Utopio bi
se u našem memorijalnom krajoliku i služio bi tek za računanje datuma svih
drugih mogućih mjesta pamćenja. No ipak, njegov neuspjeh nije potpun - iz
njega se pomaljaju ključni datumi, događaji zauvijek vezani uz njega, Vendemi-
aire, Thermidor, Brumaire.* I tako se motivi mjesta pamćenja izvrću sami oko
sebe, udvostručuju se u iskrivljujućim zrcalima koji su njegova istina. Ni jedno
mjesto pamćenja ne može izmaći tom krivudanju koje ga utemeljuje.
Uzmimo sada primjer čuvenog udžbenika Le Tour de la France par deux
enfants (Dvoje djece obilaze Francusku). I on je neprijeporno mjesto pamće­
nja jer je, kao i Petit Lavisse, oblikovao pamćenje milijuna mladih Francuza
u vremenima kada je ministar prosvjete mogao iz džepa izvaditi sat u osam i
pet ujutro i izjaviti: “Sva naša djeca upravo prelaze Alpe.” Kao inventar onoga
što se o Francuskoj treba znati, on je mjesto pamćenja i stoga što predstavlja
identifikacijsku pripovijest i inicijacijsko putovanje. No stvari se kompliciraju:
pažljivo čitanje odmah pokazuje da je već prilikom objavljivanja 1877. godine
Le Tour prikazao jednu klišeiziranu Francusku koja više nije postojala i da je
te godine, obilježene krizom 16. svibnja nakon koje je učvršćena Republika,
svoj uspjeh dugovao suptilnoj zavodljivosti prošlosti. Kao što je to čest slučaj,
uspjeh knjiga za djecu djelomično proizlazi iz pamćenja odraslih. Toliko o po­
čecima - što se dogodilo kasnije? Trideset pet godina nakon objavljivanja, u
predvečerje rata, udžbenik se još uvijek koristio, ali zasigurno su ga čitali kao
nostalgični podsjetnik. Dokaz tomu je što se, usprkos izmjenama i prilago­
dbama, staro izdanje prodavalo bolje nego novo. Zatim knjiga postaje sve rje­
đa, koriste je tek u zaostalim sredinama, u zabačenim selima, guta je zaborav.
Le Tour de la France malo-pomalo postaje rijetkost, blago s tavana ili dokument
za povjesničare. Napušta kolektivno pamćenje da bi ušao u povijesno, a po­
tom u pedagoško pamćenje. Prilikom njegove stogodišnjice 1977. godine, dok
se autobiografija bretonskog pisca Pierrea Jakeza Heliasa Le Cheval dorgueil
prodavala u milijun primjeraka, a industrijska Francuska pod predsjedni­
kom V. Giscard d’Estaingom, već načeta ekonomskom krizom, otkrivala svoju
oralnu kulturu i seljačke korijene, Le Tour se ponovno tiska i ponovno ulazi u
kolektivno pamćenje, koje više nije isto, čekajući nove zaborave i nove reinkar-

Riječ je o značajnim datum im a Francuske revolucije: ustanku pariških rojalista 13. vendimiairea IV. go­
dine (5. 10. 1795), padu Robespierrea 9. i 10. thermidora II. godine (27-28. 7. 1794) i državnom udaru
Napoleona Bonapartea 18. brumairea VIII. godine (9.11. 1799) (op. prev.).
Između Pamćenja i Historije. Problematika mjesta

nacije. Što tu zvijezdu mjesta pamćenja čini takvim, njezina inicijalna svrha ili
beskrajno izmjenjivanje ciklusa zapamćivanja? Evidentno i jedno i drugo: sva
mjesta pamćenja su slika u slici.
Ovo isto načelo dvostruke pripadnosti omogućava da u nedefiniranom
mnoštvu mjesta uredimo nekakvu hijerarhiju, razgraničimo njihova polja, sa­
činimo repertoar njihovih ljestvica.
Dok je velike kategorije stvari koje čine ovaj žanr lako utvrditi - sve što
proistječe iz kulta mrtvih, sve što se tiče baštine, sve što uređuje prisutnost
prošlosti u sadašnjosti - jasno je da i neke stvari koje ne ulaze u strogu defi­
niciju mogu postati mjestima pamćenja, kao i da mnoge, štoviše, većina onih
koje u načelu odgovaraju definiciji iz nje moraju biti isključene. Ono što neke
prapovijesne, zemljopisne ili arheološke lokacije konstituira kao mjesta, pa čak
i vrlo značajna mjesta pamćenja, često je upravo ono što bi ih trebalo isključiti
iz definicije: potpun nedostatak volje za pamćenjem. No ona je kompenzirana
ogromnom težinom koju im je donijelo vrijeme, znanost, snovi i sjećanje ljudi.
Isto tako, bilo koja granica nema isto značenje kao Rajna ili najzapadnija bre-
tonska pokrajina Finistere, finiš terrae, koju su proslavile čuvene Micheletove
stranice. Svaki ustav i diplomatski ugovor mjesta su pamćenja, ali ustav iz
1793. nema istu težinu kao onaj iz 1791, s Deklaracijom o pravima čovjeka,
utemeljujućim mjestom pamćenja, niti Nijmegenski mir nema istu težinu kao
dioba Karolinškog carstva u Verdunu 843. i konferencija u Jalti 1944. godine,
kao dva krajnja primjera iz europske povijesti.
U mješovitim slučajevima pamćenje diktira, a historija zapisuje. Stoga se
vrijedi zaustaviti na dvije skupine koje omogućuju precizno razgraničenje jer
nisu mješavina pamćenja i povijesti već par excellence instrumenti upisivanja
pamćenja u historiju: događaju i historijskim knjigama. Nisu li svako veliko
historijsko djelo i historijski žanr sami po sebi oblik mjesta pamćenja? Nisu li
svaki veliki događaj kao i sam pojam događaja po definiciji mjesta pamćenja?
Ta dva pitanja zahtijevaju precizan odgovor.
Među historijskim knjigama status mjesta pamćenja imaju samo one knjige
koje se temelje na preoblikovanju samog pamćenja ili koje predstavljaju peda­
goški priručnik za njegovu reviziju. Veliki trenuci koji su učvrstili novo povi­
jesno pamćenja u Francuskoj nisu tako brojni. U 13. stoljeću to su Les Grandes
Chroniques de France koje sažimaju dinastičko pamćenje i utvrđuju model hi-
storičarskog rada koji će potrajati više stoljeća. U 16. stoljeću, za vrijeme vjer­
skih ratova, to je takozvana škola “savršene historije” koja je razorila legendu
o trojanskom podrijetlu monarhije i oživjela galsku starinu. Već po svom mo­
dernom naslovu amblematski primjer su Les Recherches de la France Etiennea
Pasquiera iz 1599. godine. Historiografija s kraja razdoblja Restauracije silovito
Pierre Nora

je uvela modernu koncepciju historije: njezin početak čine Les Lettres sur l'hi-
stoire de France Augustina Thierryja (1820), čije se konačno objavljivanje kao
knjiga 1827. godine u nekoliko mjeseci poklapa s prvijencem jednog slavnog
početnika, Micheletovim Le Precis d’histoire moderne i počecima Guizotovih
predavanja o “povijesti civilizacije Europe i Francuske”. Konačno, tu je poziti­
vistička nacionalna historija čiji je manifest La Revue historique (1876), a spo­
menik Lavisseova L’Histoire de France u dvadeset sedam svezaka. Isti je slučaj
i s memoarima, koje bi se po samom imenu moglo smatrati mjestima pamće­
nja, kao i s autobiografijama i dnevnicima. Chateaubriandovi Memoires d’ou-
tre-tombe, Stendhalov Vie de Henry Brulard ili Amielov Dnevnik predstavljaju
mjesta pamćenja ne zato što su najbolji ili najveći, već zato što jednostavnu
praksu pamćenja kompliciraju igrom propitivanja samog pamćenja. Isto se
može reći i za memoare državnika. Od Sullyja do de Gaullea, od Richelieuovog
Testamenta do Las Casesovih razgovora s Napoleonom (Memorial de Sainte-
Helene) i Poincareova Dnevnika, neovisno o različitoj vrijednosti tekstova, taj
žanr zadržava svoje konstante i specifičnosti. Pisac mora poznavati druge me­
moare, mora biti čovjek od pera i čovjek od akcije, povezati individualni di-
skurs s kolektivnim i uključiti svoje posebne razloge u raison d’£tat. Svi ti mo­
tivi omogućuju da ih se u panorami nacionalnog pamćenja smatra mjestima.
A “veliki događaji”? U obzir dolaze samo dva tipa događaja, neovisno o
njihovoj veličini. Prvi su ponekad beznačajni, u svoje vrijeme jedva primjet­
ni događaji, no kojima je budućnost retrospektivno dodijelila veličinu i sta­
tus izvorišta, veličanstveni karakter inauguralnih prekida. Drugi su događaji
u kojima se, strogo gledajući, ne događa ništa, ali su odmah prožeti dubokim
simboličkim smislom, kao da u samom trenutku odvijanja već predstavljaju
anticipirane komemoracije. U posljednje vrijeme takve se događaje svakodnev­
no pokušava proizvesti uz pomoć medija, no bez uspjeha. Jedan je primjer
izbor Huga Capeta, sam po sebi opskurni incident kojem je težinu što izvorno
nije imao dalo potomstvo koje je nakon deset stoljeća završilo na gubilištu.
Primjeri drugog tipa događaja su kapitulacija Njemačke u vagonu kod Rethon-
desa, stisak ruke Petaina i Hitlera u Montoireu, ili pak de Gaulleov silazak niz
Champs-£lysees prilikom Oslobođenja. Mjestom pamćenja može postati ute­
meljujući događaj (prvi tip) ili događaj-spektakl (drugi tip), no nikako događaj
sam po sebi jer bi se njegovim uključivanjem u pojam nijekala njegova speci­
fičnost. Naprotiv, tu specifičnost određuje upravo isključivanje događaja kao
događaja - pamćenje se hvata za mjesta kao što se povijest hvata za događaje.
Naprotiv, ništa nas ne sprečava da unutar polja mjesta pamćenja ne zamiš­
ljamo sve moguće raspodjele i klasifikacije. Od najprirodnijih mjesta, otvore­
nih konkretnom iskustvu, poput groblja, muzeja i godišnjica, do izrazito inte­
Između Pamćenja i Historije. Problematika mjesta

lektualno konstruiranih na kojima se neće štedjeti - ne samo već spomenuti


pojam naraštaja, rodoslovnih linija, “regije-pamćenja”, već i pojam “dioba”, na
kojima su utemeljene sve percepcije francuskog prostora, ili pak pojam “krajo­
lika kao slike”, odmah razumljivog ako se sjetimo Corota ili Cezanneovih slika
s motivom masiva Sainte-Victoire. Ako stavimo naglasak na materijalni aspekt,
dobivamo široku paletu nijansi. Neka su mjesta prijenosna, no ne i najmanje
važna - veliki primjer nam pružaju Židovi, kao narod pamćenja, svojom To­
rom. Druga su mjesta topografska, koja sve duguju svojoj točnoj lokalizaciji i
ukorjenjivanju u tlo, poput svih turističkih mjesta, ili Nacionalne biblioteke,
vezane uz palaču Mazarin koliko i Nacionalni arhiv uz palaču Soubise. To su
spomenička mjesta koja ne treba miješati s arhitekturalnim mjestima. Spo­
menička mjesta, poput kipova ili spomenika mrtvima, značenje crpe iz svo­
je intrinzične egzistencije. Iako njihova lokacija uopće nije nevažna, mogli bi
opravdano biti smješteni i negdje drugdje, a da im se značenje ne poremeti. To
nije slučaj s cjelinama nastalim tijekom vremena koje značenje crpe iz složenih
međuodnosa svojih elemenata - oni su ogledala svijeta ili jednog razdoblja,
poput katedrale u Chartresu ili palače u Versaillesu.
Zanima li nas, pak, pretežita uloga funkcionalnosti, dobit ćemo čitavu le­
pezu mjesta, od onih koja su jasno predodređena da služe održavanju nekog
neprenosivog iskustva i koja nestaju s onima koji su ga proživjeli, poput udru­
ženja veterana, do mjesta čija je svrha, također prolazna, pedagoške naravi, po­
put udžbenika, rječnika, oporuka ili “knjiga razuma” koje su nekoć glave obi­
telji pisale za potrebe svojih potomaka. Najzad, ako naglasak stavimo na sim­
boličku komponentu, možemo razlikovati, primjerice, “dominirajuća” mjesta
od “dominiranih” mjesta. Prva su spektakularna mjesta trijumfa, impozantna i
uglavnom nametnuta, bilo da ih je nametnula narodna vlast ili koje ovlašteno
tijelo, ali uvijek s vrha, te često odišu hladnoćom ili svečanošću službenih cere­
monija. Takva mjesta ljudi ne posjećuju, već ih se tamo saziva. Druga su mjesta
utočišta, svetišta spontane vjere i tihih hodočašća. Ona su živo srce pamćenja.
Na jednoj strani pariška crkva Sacre-Coeur, a na drugoj pučko hodočašće u
Lourdes; na jednoj strani nacionalni pogreb Paula Valeryja, a na drugoj po­
kop Jean-Paula Sartrea; na jednoj strani pogrebna svečanost za de Gaullea u
crkvi Notre-Dame, a na drugoj groblje u Colombeyju, gdje je pokopan.
Mogli bismo takve klasifikacije nizati unedogled, suprotstavljati javna i pri­
vatna mjesta, Čista mjesta pamćenja, koja njihova komemoracijska funkcija u
potpunosti ispunjava - poput pogrebnih govora, kosturnice u Douaumontu
kod Verduna ili zida strijeljanih žrtava Pariške komune - i mjesta čija je me-
morijalna dimenzija tek jedna u svežnju njihovih simboličkih značenja, kao
što su to državna zastava, festivalski itinerari, hodočašća i slično. Ta tek na­
Pierre Nora

značena tipologija nije važna zbog svoje strogosti ili iscrpnosti, niti zbog svog
evokativnog bogatstva, već zbog same činjenice da je moguća. Ona pokazuje
da nevidljiva nit veže naizgled sasvim nepovezane stvari te da okupljanje grob­
lja Pere-Lachaise i Opće statistike Francuske u istoj knjizi nije nadrealističan
susret kišobrana i glačala. Postoji koherentna umreženost svih tih različitih
identiteta, nesvjesna organizacija kolektivnog pamćenja koju nam valja osvije­
stiti. Mjesta pamćenja naš su trenutak u nacionalnoj povijesti.
Jedna jednostavna, ali presudna crta radikalno izdvaja mjesta pamćenja od
svih drugih tipova historija, starih ili novih. Svi historičarski i znanstveni pri­
stupi povijesti, bilo da se bave nacionalnom poviješću ili poviješću društvenih
mentaliteta, imaju posla s realijama, stvarima, čiju stvarnost nastoje uhvatiti u
srži. Za razliku od svih ostalih predmeta historije mjesta pamćenja nemaju re­
ferenta u stvarnosti. Ili bolje rečeno, oni su sami svoj vlastiti referent, znakovi
koji upućuju na same sebe, znakovi u čistom stanju. To ne znači da su bez
sadržaja, bez fizičke prisutnosti i bez povijesti, dapače, ona sve to imaju. Ali
ono što ih čini mjestima pamćenja je upravo ono po čemu izmiču historiji. U
beskonačnosti profanog - prostoru ili vremenu, prostoru i vremenu - mjesto
je templum, izrezani krug unutar kojeg je sve važno, sve simbolizira, sve ne­
što znači. U tom smislu mjesto pamćenja je dvostruko mjesto, mjesto suviška
zatvoreno u sebe samog i u svoj identitet, sažeto u svoje ime, ali neprestano
otvoreno širini različitih značenja.
Njihova je historija stoga vrlo banalna i vrlo neobična. Njezine su teme
očigledne, materijal vrlo klasičan, izvori pristupačni, a metode nesofisticira-
ne. Reklo bi se da smo se vratili na nekakvu pradavnu historiju, no ipak je tu
riječ o sasvim različitoj stvari. Te se predmete može razumjeti tek u njihovoj
najneposrednijoj iskustvenoj pojavnosti, ali ulog se nalazi negdje drugdje i nije
ga moguće izraziti u kategorijama tradicionalne historije. Historijska kritika
tako je u cijelosti postala kritičkom historijom koja se ne bavi samo svojim
vlastitim instrumentima za rad. Sama se probudila i oživjela da bi uspostavila
odmak od same sebe. Riječ je o potpuno transferancijalnoj historiji koja je,
kao i rat, umijeće izvedbe, krhak spoj obnovljenog odnosa prema predmetu
i neujednačenog angažmana historičara. Na kraju krajeva, to je historija koja
ovisi samo o onome što mobilizira, o slabašnoj, neopipljivoj, jedva vidljivoj
niti: onome što u nama preostaje od neiskorjenjive tjelesne privrženosti tim
uvelim simbolima. Oživjela je historija na micheletovski način, što neizbježno
podsjeća na ono buđenje žala za ljubavlju o kojem je tako dobro pisao Proust,
na onaj trenutak u kojem se konačno rastače opsesivna vladavina strasti, ali i
javlja istinska tuga što više ne patimo za onim zbog čega smo toliko patili i što
odsada razumijemo samo glavom, a ne više nerazumnim srcem.
Između Pamćenja i Historije. Problematika mjesta

Upotrijebio sam prilično književnu referencu. Treba li za tim žaliti ili joj
pokušati dati puno opravdanje? Odgovor opet leži u značajkama našeg do­
ba. Pamćenje je, zapravo, oduvijek poznavalo samo dva oblika legitimiteta:
historijski i književni. Razvijali su se paralelno, ali sve do sada ostali su raz­
dvojeni. Danas se granica briše i iz gotovo istodobne smrti povijesti-pamćenja
i pamćenja-fikcije rađa se novi tip historije koja svoj prestiž i legitimitet duguje
svom novom odnosu prema prošlosti, i to jednoj drugačijoj prošlosti. Historija
je postala naš zamjenski imaginarij. Kako je moguće objasniti recentan pre­
porod povijesnog romana, modu osobnog svjedočenja, književnu revitalizaci­
ju povijesne drame, uspjeh oralne historije, ako ne kao zamjenu za oslabljelu
Akciju? Jz takva senzibiliteta proizlazi naše zanimanje za mjesta u kojima je
usidren, kondenziran i izražen iscrpljeni kapital našeg kolektivnog pamćenja.
Historija nudi dubinu epohi iščupanoj iz korijena, istinski roman epohi bez
pravog romana. Pamćenje je promovirano u središte historije: time oplakuje­
mo smrt književnosti.
Jan Assmann
Ku l tu ra sjećanja
Uvodne napomene

Mnemotehnika i kultura sjećanja

P
ojam “umijeće pamćenja”, “ars memoriae”, “memorativa” ili “mnemo­
tehnika” duboko je ukorijenjen u zapadnjačkoj tradiciji. Njegovim se
pronalazačem smatra grčki pjesnik Simonid koji je živio u 6. stoljeću
prije Krista. Rimljani su ars memoriae kodificirali kao jednu od pet grana re­
torike i ostavili je u naslijeđe srednjem vijeku i renesansi. Načelo te mnemo-
tehnike sadržano je u sljedećem: “izabrati određena mjesta, stvoriti mentalne
slike stvari koje želimo zadržati u svijesti, a zatim stvorene slike prispodobiti
s izabranim i osvješćenim mjestima. Tako će redoslijed tih mjesta očuvati po­
redak memoriranog materijala, dok će mentalne slike stvari označavati stvari
same”.1 Autor djela Rhetorica_ad Herermium. iz 1. stoljeća prije Krista, najzna­
čajnijeg antičkog teksta o mnemotehnici, razlikovao je “prirodno” i “umjetno
pamćenje”. Mnemotehnika je osnova “umjetnog” pamćenja. Pojedinac je uz
njezinu pomoć u stanju primiti iznimnu količinu znanja i držati je spremnom,
primjerice za retoričku argumentaciju. Tu tradiciju, koja se moćno protezala
sve do duboko u 17. stoljeće, istraživala je engleska kulturologinja Frances Ya-
tes u svom danas već klasičnom djelu, na koje su se nastavljali brojni noviji i
najnoviji radovi.2Ono što mi ovdje želimo obuhvatiti pojmom kultura sjećanja
nema ništa zajedničko s tom mnemotehnikom. Umijeće pamćenja odnosi se
na pojedinca i daje mu tehnike za razvoj i proširenje njegova pamćenja - ri­
ječ je, dakle, o razvijanju kapaciteta pojedinca. Kod kulture sjećanja održava
se društvena obveza u odnosu na grupu - riječ je o pitanju “Što ne smijemo
zaboraviti?” Svaka grupa više ili manje eksplicitno, od više ili manje središnje
važnosti, postavlja takvo pitanje. U slučajevima kad je to pitanje središnje i kad
određuje identitet i samopercepciju grupe, govorimo o “zajednicama pam­

1 Ciceron, De Oratore I I 86, str. 351-354.


2 Vidi: Blum (1969), Eickelmann (1978), Haverkamp i Lachmann (1991), A. Assmann i Harth (1991)
(posebice drugi dio: “Umijeće pamćenja - pamćenje umijeća”).
)an Assmann

ćenja” (P. Nora). Predmet kulture sjećanja je “sjećanje koje stvara zajednicu”
Premda nije isključivo zapadnjačka pojava, mnemotehnika je antičko otkriće;
za razliku od nje kultura sjećanja je univerzalni fenomen. Teško je zamisliti so­
cijalnu grupu u kojoj ne možemo pronaći oblike khlture sjećanja, u ma koliko
oslabljenu obliku. Stoga i povijest kulture sjećanja nije moguće napisati kako
je to Frances Yates učinila za mnemotehniku. Moguće je samo ocrtati općenite
aspekte i zatim ih ilustrirati na prilično proizvoljno odabranim primjerima.
Kao što se to čini s Grcima i mnemotehnici, u povijesti kulture sjećanja - uspr­
kos univerzalnosti tog fenomena - potrebno je rezervirati posebno mjesto za
jedan narod: za Izraelce. Kod njih je kultura sjećanja dobila nov oblik koji je
za zapadnjačku kulturu bio značajan kao i antička mnemotehnika. Izrael se
konstituirao i održao pod imperativom “Čuvaj i pamti!”.3 Tako je Izrael postao
narod u sasvim novom, empatijskom smislu: postao je prototip nacije. Max
Weber, koji je u suprotnosti s duhom svoga doba imao jasan pogled za “vjero-
vano”, danas bismo rekli za “imaginirano”, pojma naroda, zapisao je: “Iza svih
etničkih’ suprotnosti, nekako sasvim prirodno stoji ideja ‘izabranog naroda”’.4
Time je iskazao da je Izrael iz načela etničke suprotnosti razvio oblik koji može
biti model ili "prototip”. Svaki narod koji se smatra narodom i promatra se
u suprotnosti s drugim narodima, uvijek sebe “nekako” zamišlja kao izabran
narod. Dalekosežnost te misli, zapisane u doba cvata nacionalizma, postaje
očita tek danas. Iz načela izabranosti slijedi načelo sjećanja jer izabranost ne
označava ništa drugo nego skup najstrože obvezujućih dužnosti koje nikako
ne smiju pasti u zaborav. Zbog toga je Izrael razvio jači oblik kulture sjećanja
koju gotovo možemo označiti kao “umjetnu”, u smislu kako je to opisano u
Rhetorica ad Herennium.

Odnos prema prošlosti

Ono što je za mnemotehniku prostor, to je za kulturu sjećanja vrijeme. Mož­


da možemo otići i korak dalje: kako se mnemotehnika ubraja u učenje, tako je
kultura sjećanja dio planiranja i nadanja, tj. izgradnje horizonta smisla i vre­
mena. Kultura sjećanja počiva uglavnom, premda ne i isključivo, na oblicima
odnosa prema prošlosti. Naša je teza da prošlost nastaje tek kad se uspostavi
odnos prema njoj. Ta rečenica mora isprva djelovati začudno. Ništa nam se ne
čini prirodnije od nastajanja prošlosti: ona nastaje protokom vremena. Tako će

3 U pjesmi za Sabat “Lekha D ođi”, kaže se: “shamor ve zakhor de-dibur echad” (prema njemačkom prije­
vodu: “pam ti i čuvaj, u jednoj jedinoj zapovijedi").
4 Weber (1947, str. 221).
Kultura sjećanja

i danas “pripadati prošlosti” sutra. Postat će jučer. No prema tom prirodnom


procesu društva se mogu odnositi na različite načine. Kao što je Ciceron tvrdio
za “barbare”, društvo može “živjeti u danu” i puštati mirno da danas padne
žrtvom prošlosti, što u ovom slučaju znači nestanak i zaborav. Društva mogu
i usmjeriti sav svoj trud da daju trajne dimenzije sadašnjosti, primjerice time
da, kao Ciceronovi Rimljani “sve planove usmjeravaju prema vječnosti” ili da
si, poput egipatskog faraona, “predočavaju sutra” i “stavljaju si na srce stvari
vječnosti”. Onaj tko na taj način već u “danas” vidi “sutra”, mora očuvati “jučer”
od nestajanja i zadržati ga u sjećanju. U sjećanju se rekonstruira prošlost. To je
bio smisao teze da prošlost nastaje time što uspostavljamo odnos prema njoj.
S ta dva pojma, kultura sjećanja i odnos prema prošlosti, želimo ograničiti temu
ove studije i razgraničiti je od skupa tema kojem pripada mnemotehnika.
Da bismo s prošlošću mogli uspostaviti odnos, ona mora kao takva stupiti
u svijest. To pretpostavlja dvije stvari: a) prošlost ne smije potpuno nestati,
moraju postojati njezini “dokazi”; b) ti dokazi moraju posjedovati karakte­
rističnu različitost u odnosu prema “danas”. Prva pretpostavka razumljiva je
sama po sebi. Drugu je najbolje pojasniti na fenomenu jezične promjene. Ne
postoje prirodni, živući jezici koji se nisu mijenjali. Ta se promjena diskretno
“prikrada” - govornici je u normalnim okolnostima nisu svjesni jer se odvija
polako. Postajemo svjesni jezične promjene tek kad stariji jezični stadiji ostanu
očuvani pod određenim uvjetima, tj. kao posebni jezici, primjerice u kultu,
ili kao jezici određenih tekstova koji se prenose s generacije na generaciju u
doslovnom obliku (npr. sveti tekstovi), i kad je različitost na taj način očuva­
nog jezičnog stadija prema govornom jeziku postala dovoljno velika da dolazi
u svijest kao vlastiti jezik, a ne samo kao varijanta poznatog dijalekta. Takvu
disocijaciju možemo mjestimično pokazati već i kod usmenih predanja, no
tipično se javlja tek u pismenim kulturama: kad se jezik svetih i/ili klasičnih
tekstova mora učiti.5
Razlike između starog i novog možemo postati svjesni i kroz razne druge
čimbenike i na sasvim drugim razinama od jezične. Svaki dublji prekid kon­
tinuiteta i tradicije može voditi nastajanju prošlosti, i to kad se nakon takva
loma pokušava ostvariti novi početak. Novi počeci, renesanse, restauracije,
dolaze uvijek u obliku povratka prošlosti. Na način na koji otvaraju, stvaraju
i rekonstruiraju budućnost, oni istodobno otkrivaju prošlost. To se može po­
kazati na primjeru najranije “renesanse” koju povijest poznaje: “neosumersko”
programatsko nadovezivanje vremena Ura III. na sumersku tradiciju nakon
akadske međuigre sargonskih kraljeva. Egiptologu je dakako bliži nešto kasniji

Taj sam slućaj za Egipat prikazao u: Assmann (1985).


)an Assmann

primjer Srednjeg carstva - koji je važan i zato što sam sebe doživljava kao “re­
nesansu” Osnivač 12. dinastije, Amenehmet I., nadjenuo si je, u skladu s pro­
gramom vladanja, programatsko ime whm mswty “onaj koji ponavlja rođenje”
- što zapravo znači “renesansa”6 Kraljevi 12. dinaštije vraćaju se oblicima 5. i
6. dinastije,7 osnivaju kultove kraljevskih prethodnika,8 kodificiraju literarna
predanja prošlosti,9 za svoj uzor odabiru Snofrua, kralja rane 4. dinastije10 i
time stvaraju “Staro carstvo” u kojem sjećanje na prošlost stvara zajednicu, le­
gitimitet, autoritet i povjerenje. Ti kraljevi u zapisima na svojim građevinama
pokazuju onaj patos vječnosti koji smo već spominjali.
Najizvorniji oblik, u nekom smislu praiskustvo loma između jučer i da­
nas, u kojem se postavlja odluka između nestajanja ili očuvanja, jest smrt. Tek
s krajem, s radikalnom nemogućnošću nastavka, život dobiva oblik prošlosti
na kojoj može počivati kultura sjećanja. Tu čak možemo govoriti o “prasceni”
kulture sjećanja. Specifično kulturni element kolektivnog pamćenja najbolje se
može predočiti kroz razliku između prirodnog ili tehnički izrađenog, tj. im­
plementiranog, pamćenja pojedinca koji baca pogled unatrag na svoj život,
i spomena koji potomstvo nakon njegove smrti vezuje uz njegov život. Kaže
se da mrtvi “žive dalje” u sjećanju živih, kao da se pritom radi o gotovo pri­
rodnom nastavku postojanja što se zbiva samo od sebe. U stvarnosti je riječ o'
činu oživljavanja koji preminuli zahvaljuje odlučnosti grupe da ga ne prepusti
nestajanju, nego da ga uz pomoć sjećanja zadrži kao člana zajednice i ponese
sa sobom unaprijed.
Najzorniji primjer tog oblika kulture sjećanja je rimski patricijski običaj
u kojem se u obiteljskim procesijama nose preci u liku portreta i maski (lat.
persona: mrtvi kao “osoba”).11 Jedinstvenim se u tom kontekstu čini egipatski
običaj kada se još za života nastoji stvoriti kulturu sjećanja koju tek potomstvo
može pružiti umrlome kroz svjesno premošćivanje loma nastala zbog smrti.
Egipatski službenik sam si je postavljao nadgrobnu ploču i upisivao na nju vla­
stitu biografiju, i to ne u obliku “memoara”, nego nekrologa.12 Pojam štovanja

6 Detlef Franke opisuje iscrpno i jasno ovo tumačenje Horusova im ena A menemheta I., vidi: Franke
(1994).
“Arhaizam” 12. dinastije posebice je izbio na vidjelo iskopinama Dietera Arnolda u rezidencijalnom
groblju u Lischtu.
8 Redford (1986, str. 151 i dalje).
9 J. Assmann 1990, drugo poglavlje.
10 Graefe (1990).
11 Upadljivo analogan običaj razvio se nakon Starog carstva i u Egiptu, vidi: Kees (1941, str. 253 i dalje).
Drvene statue uključivale su važne pretke u velika procesijska slavlja.
12 Vidi Assmann (1983) i Assmann (1987).
Kultura sjećanja

mrtvih, kao najizvornijeg i najraširenijeg oblika kulture sjećanja, ukazuje na


to da se ovdje radi o fenomenima koje ne možemo obuhvatiti uobičajenim
pojmom “tradicije” Pojam tradicije skriva lom koji vodi nastajanju prošlosti i
umjesto toga u prvi plan stavlja aspekt kontinuiteta, nadopunjavanja i nastav­
ljanja. Zacijelo se mnogo toga što ovdje opisujemo pojmovima kultura sjećanja
ili kulturalno sjećanje može nazvati i tradicijom ili predanjem. Ali taj pojam
uskraćuje fenomen za aspekt recepcije, povratka na vrijeme prije loma, kao
i za njegovu negativnu stranu: zaborav i potiskivanje. Stoga nam je potreban
koncept koji obuhvaća oba aspekta. Mrtvi, tj. sjećanja na njih, ne “prenose”
se. Činjenica da ih se sjećamo stvar je afektivnog vezanja, kulturalnog obliko­
vanja i svjesnog odnosa prema prošlosti koji želi prevladati lom. Ti elementi
karakteriziraju ono što nazivamo kulturalnim sjećanjem i što izdižemo iznad
čistog predanja.

I. Socijalna konstrukcija prošlosti: Maurice Halbwachs

Dvadesetih godina 20. stoljeća francuski sociolog Maurice Halbwachs


razvio je pojam memoire collective koji je obrazložio prije svega u tri knjige:
Društveni okviri pamćenja (Les cadres sociaux de la memoire)' (1925),13 Le­
gendarna topografija Evanđelja u Svetoj zemlji. Studija o kolektivnom pamćenju
(La topographie legendaire des Ćvangiles en Terre Sainte. fitude de memoire
collective) (1941) i Kolektivno pamćenje (La memoire collective)” (1950).*134Na
liceju “Henri IV!’ Halbwachs je bio Bergsonov učenik - u čijoj filozofiji tema
pamćenja zauzima središnje mjesto - a studirao je i kod Durkheima čiji mu je
pojam kolektivne svijesti dao osnovu za nadvladavanje bergsonovskog subjek-
tivizma i interpretiranje pamćenja kao društvenog fenomena. Halbwachs je
predavao sociologiju najprije u Strasbourgu, a zatim na Sorboni. Godine 1944.,
kada je primio poziv Collčge de Francea, Nijemci su ga deportirali. Ubijen je
16. ožujka 1945. u koncentracijskom logoru Buchenwald.15

Jan Assmann koristi njemački prijevod ovog djela, Halbwachs (1985a) (op. prev.).
13 Opširno vrednovanje halbvaksovske teorije pamćenja vidi u: Namer 1987.
Ovo djelo, objavljeno postumno, većim je dijelom napisano 1930-ih. Assmann citate iz njega navodi
prema njemačkom prijevodu: Halbvvachs (1985b) (op. prev.).
14 Za bibliografiju Halbwachsovih radova, vidi: Bernsdorf (1959).
15 Halbvvachsovu biografiju vidi kod: Karady (1972).
Jan Assmann

i. Individualno i kolektivno pam ćenje

Središnja teza koju je Halbwachs zastupao u svim svojim djelima jest ona
0 socijalnoj uvjetovanosti pamćenja. Posve je zanemario tjelesnu, tj. neuron-
sku i neurofizičku osnovu pamćenja,16 i umjesto toga postavio društveni rela­
cijski okvir bez kojeg se nijedno individualno pamćenje ne može konstituirati i
održati. “Ne postoji pamćenje izvan onog društvenog relacijskog,okvira kojim
se u društvu koriste živi da bi fiksirali i ponovno pronašli svoja sjećanja”.17 Po­
jedinac koji bi rastao u potpunoj samoći - tako bi glasila njegova nikad tako
pregnantno formulirana teza - ne bi imao pamćenje. Čovjek stječe pamćenje
tek u procesu socijalizacije. Uvijek je pojedinac taj koji “ima” pamćenje, ali to
je pamćenje kolektivno određeno. Stoga priču o “kolektivnom pamćenju” ne
treba shvatiti metaforički. Kolektivi doduše "nemaju” pamćenje, ali određuju
pamćenje svojih članova. Uspomene, čak i najosobnije, nastaju samo kroz ko­
munikaciju i interakciju u okviru društvenih grupa. Ne sjećamo se samo onoga
što smo saznali od drugih, već i onoga što nam drugi ispričaju, što nam drugi
potvrde i vrate kao važno. Iznad svega, naš je doživljaj već uvjetovan odnosom
prema drugima, kontekstom društveno zadanih okvira važnosti. Jer "ne posto­
ji sjećanje bez percepcije”.18
Pojam “društvenih okvira” (cadres sociaux) što gaje uveo Halbwachs goto­
vo začuđujuće podsjeća na teoriju “analize okvira” E. GofFmana koja istražuje
društveno predodređenu strukturu, tj. “organizaciju” svakodnevnih iskustava.19
Halbwachs20 daje “analizu okvira” pamćenja - analogno Goffmanovoj analizi
okvira iskustva - i to čak koristeći istu terminologiju: Halbwachsovi cadres
koji konstituiraju i stabiliziraju sjećanje odgovaraju Goffmanovim frames koji
organiziraju svakodnevna iskustva. Halbvvachs je otišao tako daleko da je po­
stavio kolektiv kao subjekt pamćenja i sjećanja te uveo pojmove poput “grupno
pamćenje” i “pamćenje nacije” u kojima je pojam pamćenja zašao u područje
metafore.21 Tako ga daleko ne trebamo slijediti. Subjekt pamćenja i sjećanja
ostaje uvijek pojedinac, ali u ovisnosti o “okvirima” koji organiziraju njegovo
sjećanje. Prednost je te teorije da ona istodobno sa sjećanjem može objasniti
1 zaborav. Ako pojedinac - i društvo - mogu pamtiti samo ono što se može

16 Time je zanemario i bergsonovski dualizam duha i tijela, vidi: Bergson 1896.


17 Halbwachs (1985a, str. 121).
18 Halbvvachs (1985a, str. 364).
19 Goffman (1977).
20 Halbvvachs (1985a).
21 Protiv takve upotrebe riječi energično se borio Bartlett (1932).
Kultura sjećanja

rekonstruirati kao prošlost unutar relacijskih okvira njihove sadašnjosti, onda


će ono što u takvoj sadašnjosti više nema relacijske okyire biti zaboravljeno.22
Drugim riječima: individualno pamćenje neke osobe izgrađuje se kroz
njezino sudjelovanje u komunikacijskim procesima. Funkcija individualnog
pamćenja je povezivanje pojedinca s različitim društvenim grupama, od obi­
telji do religijskih i nacionalnih zajednica. Pamćenje živi i održava se u komu­
nikaciji; ako se komunikacija prekine, tj. ako nestanu ili se promijene relacijski
okviri komunicirane stvarnosti, nastupit će zaborav.23 Sjećamo se samo onoga
što možemo komunicirati i što možemo lokalizirati u relacijskim okvirima ko­
lektivnog pamćenja.24 Iz kuta pojedinca pamćenje se predstavlja kao konglo­
merat sastavljen od sudjelovanja pojedinca u nizu različitih grupnih pamćenja;
iz kuta grupe pamćenje se predstavlja kao pitanje distribucije, kao znanje koje
grupa dijeli prema unutra, tj. među svojim članovima. Uspomene uvijek tvore
“neovisan sustav” čiji se elementi međusobno podupiru i određuju, i kod poje­
dinca i u okviru grupe. Stoga je Halbwachsu bilo važno razlikovati individualno
od kolektivnog pamćenja, bez obzira na to što je individualno pamćenje uvijek
društveni fenomen. Ono je individualno u smislu uvijek jedinstvenog vezi­
vanja kolektivnih pamćenja kao mjesta susreta različitih grupnih kolektivnih
sjećanja i njihova specifična povezivanja.25 U strogom smislu, individualna su
samo osjećanja, a ne i sjećanja jer su “osjećanja usko vezana uz naša tijela”, dok
sjećanja “svoj izvor imaju u sjećanju različitih grupa kojima se priključujemo”.

2. Figure sjećanja

Koliko je mišljenje apstraktno, toliko je sjećanje konkretno. Ideje moraju


biti doživljene kroz čula prije no što kao predmeti mogu pronaći put u pamće­
nje. Pritom se pojam i slika neraskidivo stapaju.^Da bi se učvrstila u sjećanju
jrupe, istina mora biti predstavljena u konkretnom obliku događaja, osobe,
mjesta”.26 S druge strane, da bi događaj nastavio živjeti u grupnom sjećanju,
mora biti obogaćen smislom važne istine. "Svaka osoba i svaka historijska či­
njenica pri svom ulasku u pamćenje transponirana je u nauk, pojam, simbol;

22 U petom poglavlju govorimo o jednom slučaju zaborava koji je uslijedio zbog promjene okvira.
23 “Zaborav objainjavamo nestajanjem tih okvira ili jednog njihovog dijela, ili stoga što ih naša pažnja nije
bila u stanju fiksirati, ili stoga što je bila usmjerena u drugom pravcu... Zaborav ili deformiranje odre­
đenih sjećanja može se, m eđutim, objasniti i činjenicom da se ti okviri protokom vremena mijenjaju.”
Halbwachs (1985a, str. 368) Stoga je ne samo sjećanje, nego i zaborav društveni fenomen.
24 Halbwach$ (1985a, poglavlje 4: “Lokaliziranje sjećanja”).
25 Halbvvachs (1985b, str. 127).
26 Halbwachs (1941, str. 157).
Jan Assmann

dobiva smisao, postaje elementom sustava ideja društva.”27 Iz te igre pojmova i


iskustava28nastaju, kako ćemo ih mi nazvati, figure sjećanja.29Njihova se poseb­
nost može pobliže objasniti kroz tri značajke: konkretna vezanost za vrijeme
i prostor, konkretna vezanost za grupu i mogućnost rekonstrukcije kao auto­
nomni postupak.

a) Vezanost uz prostor i vrijeme


Figure sjećanja nužno trebaju biti materijalizirane u određenom prostoru
i aktualizirane u određenom vremenu; one su, stoga, uvijek prostorno i vre­
menski konkretne, premda ne uvijek u geografskom ili historijskom smislu.
Upućenost kolektivnog pamćenja na konkretno orijentiranje stvara točke kri­
stalizacije. Sadržaji sjećanja imaju vremensku komponentu kroz vezivanje na
pravremenske ili izvanredne događaje i kroz periodični ritam sjećanja. Tako
kalendar blagdana odražava kolektivno doživljeno vrijeme, pri čemu se ovisno
o grupnoj pripadnosti može raditi o građanskoj, crkvenoj, seoskoj ili vojničkoj
godini. Odgovarajuće ukorjenjenje sjećanja vrijedi i za doživljeni prostor. Ono
što je kuća obitelji, to su selo i dolina ruralnim zajednicama, gradovi građan­
skim, a regija regionalnim zajednicama: prostorni okvir pamćenja koji sadr­
žaj sjećanja i u odsutnosti (upravo u odsutnosti!) zadržava kao “domovinu” U
prostor pripada i konkretni svijet koji okružuje;'«, njegov entourage materiel
koji mu pripada kao potporanj i nosilac njegova bića. I taj konkretni svijet
- naprave, pokućstvo, prostori i njihov poseban poredak koji “nam nude sliku
trajnosti i stabilnosti”30 - također su društveno određeni: njihova vrijednost,
cijena i statusno-simboličko značenje socijalne su činjenice.31 Sklonost loka­
lizaciji vrijedi za različite vrste zajednica. Svaka grupa što se želi konsolidirati
kao takva nastoji stvoriti i osigurati prostore koji nisu samo pozornice njezinih
oblika interakcije, već i simboli njezina identiteta i sidrišta njezina sjećanja.
Pamćenje ima potrebu za mjestima, teži vezivanju u prostor.32 Halbwachs je to

27 Halbwachs (1985a, str. 389. i dalje).


28 Par podsjeća, naravno, na Kantove "pojam” i “nazor”.
Sam Halbvvachs u ovom kontekstu govori o “slikama sjećanja” (vidi posebno 1985a, str. 25 i dalje). Pod
“figurama sjećanja” podrazumijevamo kulturalno oblikovane i društveno obvezujuće “slike sjećanja”.
Izraz “figura” pretpostavljamo izrazu “slika” zato što se odnosi ne samo na slikovno već i na, primjerice,
narativno oblikovanje.
30 Halbvvachs (1985b, str. 130), prema Augusteu Comteu. Usporedi i: A. Gehlen (1956, str. 25 i dalje).
31 Appadurai (1986).
32 Usporedi već kod Cicerona: “tanta vis admonitionis inest in locis, un non sine cause ex iis memoriae
dueta sit disciplina” (definibus 5,1-2; prema njemačkom prijevodu: “Tako je velika snaga sjećanja sadr­
žana u mjestima da nije bez razloga m nemotehnika izvedena iz njih”). To je dalje razvio Pierre Nora u
svom opsežnom djelu Les Lieiuc de mimoire.
Kultura sjećanja

ilustrirao na primjeru Legendarne topografije Evanđelja u Svetoj zemlji, djelu


kojem ćemo se vratiti kasnije. Grupa i prostor stupaju u zajedništvo za koje se
grupa čvrsto drži kad je razdvojena od svog prostora, i to tako što simbolički
reproducira sveta mjesta.

b) Vezanost uz grupu
Kolektivno pamćenje drži se svojih nositelja i ne može se po volji prenositi
na druge. Sudjelovanje u kolektivnom pamćenju svjedoči o pripadnosti gru­
pi. Pamćenje stoga nije samo prostorno i vremenski konkretno, nego, kako
bismo mi to rekli, i identitetski konkretno. To znači da je pamćenje isključivo
vezano uz stanje stvarne i žive grupe. Pojmovi prostora i vremena kolekti­
vnog pamćenja životno su povezani s oblicima komunikacije određene gru­
pe, a ta je veza afektivna i vrijednosna. U njoj se prostor i vrijeme pojavljuju
kao domovina i priča o životu, puni smisla i značenja za samopercepciju i ci­
ljeve grupe. Figure sjećanja “istodobno su modeli, primjeri i neka vrst pouka.
U njima je iskazano opće stajalište grupe; oni reproduciraju ne samo njezinu
prošlost, već definiraju i njezino biće, njezine značajke i slabosti”.33 Ilustraciju
za vezu između kolektivnog pamćenja, samopercepcije grupe i socijalne fun­
kcije Halbwachs pronalazi u hijerarhiji srednjovjekovnog feudalnog sustava.
Srednjevjekovni sustav grbova i naslova simbolizira pretendiranje na prava
i privilegije. U tom je slučaju položaj obitelji u velikoj mjeri “određen onime
što obitelj sama i ostale obitelji znaju o njezinoj prošlosti”.34 Tu se “moralo
apelirati na pamćenje društva kako bi se zadobila poslušnost koju će se kas­
nije zahtijevati ukazivanjem na korisnost izvršenih dužnosti ili na stručnost
službenika i dužnosnika”.35
Društvena grupa koja se konstituira kao zajednica sjećanja čuva svoju
prošlost napose iz dva aspekta: posebnosti i trajnosti. Pri stvaranju slike o
sebi razlika prema van (prema drugima) je naglašena, a ona prema unutra
smanjena. K tome zajednica izgrađuje “svijest o svom identitetu kroz vrije­
me”; događaji za pamćenje uvijek se biraju i postavljaju u perspektivu tako
da se postigne dojam analogija, sličnosti i kontinuiteta. Kad bi grupa postala
svjesna neke odlučujuće promjene u svom postojanju, prestala bi postojati
kao grupa i ustupila bi mjesto novoj grupi. Budući da svaka grupa teži traj­
nosti, sklona je previdjeti mijene, koliko je to moguće, i predočiti si povijest
kao trajanje bez promjena.

33
Halbvvachs (1985a, str. 209 i dalje).
34
Halbvvachs (1985a, str. 308).
35
Halbvvachs (1985a, str. 294).
)an Assmann

c) Mogućnost rekonstrukcije
Uz vezanost za grupu najuže je povezana još jedna značajka kolektivnog
pamćenja: mogućnost rekonstrukcije. To znači da^e ni u kakvu pamćenju ne
održava prošlost kao takva, nego od nje ostaje samo ono “što društvo može
rekonstruirati u svakoj epohi sa svojim odgovarajućim relacijskim okvirom”.36
56 Riječima filozofa H. Blumenberga, ne postoje “čisti fakti sjećanja”.
Ništa bolje ne pokazuje originalnost i višestranost halbvaksovskog mišljenja
kao činjenica da je kao filozof i sociolog svoju tezu demonstrirao na takvom
materijalu kao što je povijest svetih mjesta kršćanstva u Palestini. Kršćanska je
topografija čista fikcija. Sveta mjesta ne komemoriraju događaje, za čiju isti­
nitost jamče svjedoci, već vjerske ideje koje su u svetim mjestima “naknadno”
pustile korijenje.37 Autentično, na živom ophođenju zasnovano kolektivno
pamćenje zajednice učenika, danas bismo rekli Isusova pokreta,38 kao jedne
afektivne zajednice (communaute affective) ograničilo se u tipičnoj selektivno­
sti afektivne pogođenosti na logike, parabole, izreke i pouke učitelja. Biograf­
ska elaboracija sjećanja počinje tek kasnije, nakon što je slutnja skore apoka­
lipse izblijedjela. Tad je trebalo upamćene logike uvrstiti u biografske epizode
i smjestiti ih u prostor i vrijeme. Nije bilo mjesta na kojima bi se sjećanje odr­
žalo samo od sebe, te su ga tek naknadno, oko 100. g. nakon Krista, poznava­
telji galilejske geografije povezali s mjestima. S dolaskom Pavla težište sjećanja
pomaklo se iz Galileje prema Jeruzalemu. Ondje uopće ne mogu postojati “au­
tentična sjećanja” jer se suđenje i raspeće Isusa Krista odigralo u odsutnosti
učenika. Jeruzalem je došao u središte jer se uslijed promijenjenog teološkog
fokusa iznova rekonstruira Isusov život, a u njemu odlučujući događaji postaju
muka i uskrsnuće, dok se njegovo djelovanje u Galileji povlači u pozadinu kao
pretpovijest.
Nova ideja, koja je od Nicejskog koncila postala obvezujućom, jest otku­
pljivanje grijeha svijeta mučeničkom smrću boga koji je postao čovjek. Time
je ideja dobila lako pamtljiv lik, postala je “figura sjećanja” kao priča o muci
(pasija). Sjećanje na Isusa rekonstruira se s križem i uskrsnućem kao početnim
točkama, a Jeruzalem se izgrađuje kao komemorativni prostor. To novo učenje
i sjećanje na Isusa koje to učenje utjelovljuje konkretizira se u jednom sustavu
lokalizacije (systeme de localisation) koji učenju daje prostorno uporište u cr­
kvama, kapelama, na svetim mjestima, spomen-pločama, brijegu kalvarije itd.

36 Halbwachs (1985a. str. 390).


37 Halbvvachs (1941, str. 157).
38 Theifien (1977).
Kultura sjećanja

Kasniji sustavi lokalizacije, kroz koje će se izražavati mijene kršćanskog uče­


nja, na taj će se sustav nadovezivati poput palimpsesta te će ga dalje razvijati i
širiti.
Dakle, pamćenje također djeluje rekonstrukcijski. Prošlost se u njemu ne
može očuvati naprosto kao takva. Ona je neprestano reorganizirana kroz pro­
mjenjivi relacijski okvir sadašnjosti što se kreće unaprijed. Čak i novost može
nastupiti uvijek samo u obliku rekonstruirane prošlosti. Tradicije se mogu za­
mijeniti samo tradicijama, prošlost samo prošlošću.39 Društvo ne preuzima
nove ideje da bi ih postavilo na mjesto prošlosti, već preuzima prošlost drugih
grupa umjesto onih koje su ga dotad određivale. “U tom smislu ne postoji
društvena ideja koja istodobno ne bi bila društveno sjećanje”.40 Kolektivno
pamćenje stoga djeluje u oba pravca: unazad i unaprijed. Pamćenje ne rekon­
struira samo prošlost, već i organizira iskustvo sadašnjosti i budućnosti. Bilo bi
stoga sasvim besmisleno “načelu sjećanja” suprotstaviti “načelo nadanja”: oba
se međusobno uvjetuju i jedno nije zamislivo bez drugog.41

3. Pamćenje nasuprot historije

Halbwachs smatra da grupa doživljava svoju prošlost u obliku iz kojeg


je isključena svaka promjena. To nas podsjeća na značajke društava koje je
C. Levi-Strauss nazvao “hladnim”.42 Doista, isključivanje promjena igra za Hal-
bwachsovo kolektivno pamćenje središnju ulogu toliko da mu paušalno može
kao suprotan pojam postaviti “povijest”. “Povijest” se, prema Halbwachsu,
ponaša suprotno od kolektivnog pamćenja. Ako kolektivno pamćenje opaža
samo sličnosti i kontinuitete, povijest percipira samo razlike i diskontinuitete.
Dok kolektivno pamćenje gleda “prema unutra” i nastoji prikazati sliku vlastite
prošlosti u kojoj se može raspoznati u svakom stadiju te stoga preskače dubo­
ke promjene, “povijest” iz svog prikaza isključuje razdoblja bez promjena kao
“prazne” intervale i historijskim činjenicama smatra samo ono što kao proces
ili događaj pokazuje promjenu. Dok kolektivno pamćenje, kako smo već spo­
menuli, naglašava različitost vlastite povijesti i na njoj zasnovanu posebnost u
odnosu na sva ostala grupna pamćenja, povijest sravnjuje sve takve različitosti
i reorganizira svoje činjenice u potpuno homogenom historijskom prostoru u

Halbvvachs (1985a, str. 385).


40 Halbwachs (1985a, str. 389).
41 Ritschl (1967).
42 Usporedi također: Lćvi-Strauss (1973, str. 270) i (1975, str. 39-42). U svjetlu tog razlikovanja (...) postav­
lja se pitanje ne postoje li i grupe - “topla” društva - koje mogu izgraditi svijest o svojim promjenama i
sjediniti je sa slikom o sebi samima.
)an Assmann

kojem ništa ne posjeduje posebnost, već je sve usporedivo sa svime, svaka se


pojedinačna priča može nastaviti na neku drugu i - nadasve - sve je jednako
važno i značajno.43 Jer postoje mnoga kolektivna pamćenja, ali samo je jedna
historija koja je uklonila svaku povezanost s jednom grupom, jednim identite­
tom, jednom relacijskom točkom; historija je rekonstruirala prošlost u “iden-
titetski apstraktnu” sliku u kojoj je, kako to kaže Ranke, sve “ neposredno do
Boga” jer je “neovisno o svakoj grupnoj prosudbi” koja uvijek poprima izgled
egocentričnog stranačkog interesa. Historičar, suprotno tome, oslobođen ta­
kvih lojalnosti i emotivne pogođenosti, “teži objektivnosti i nestranačnosti”.44
Za Halbwachsa historija nije pamćenje jer ne postoji univerzalno, već uvi­
jek kolektivno, tj. grupno specifično, “identitetski konkretno” pamćenje: “Sva­
ko kolektivno pamćenje ima kao nositelja grupu omeđenu prostorom i vreme­
nom. Sveukupnost događaja može se povezati u jedinstvenu sliku samo pod
uvjetom da ih se izdvoji iz pamćenja onih grupa koje su sačuvale sjećanje na
njih, da se te događaje oslobodi veza kojima su bili povezani s duhovnim živo­
tom društvenog okružja u kojem su se zbili te da se od njih ne zadrži ništa do
kronološke i prostorne sheme”.45
Na jednoj su strani brojne povijesti u kojima su jednako tako brojne grupe
nastanile svoja sjećanja i svoju sliku o sebi samima, a na drugoj je strani jedna
historija u koju su povjesničari nastanili činjenice izvedene iz brojnih povije­
sti. No te su činjenice prazne apstrakcije, očišćene od vezanosti s identitetom
i sjećanjem, kojih se nitko ne sjeća i koje nikome ništa ne znače. Apstraktno
je prije svega vrijeme u koje historija upisuje svoje podatke. Historijsko vri­
jeme je umjetno trajanje (duree artificielle) i nijedna ga grupa ne doživljava i
ne pamti kao trajanje. Time ono za Halbwachsa stoji izvan stvarnosti. Ono je
nefunkcionalni artefakt, oslobođen povezanosti i vezivanja koja se stvaraju u
društvenom vremenski i prostorno konkretnom životu.

4 Halbwachs (1950, str. 75): “malgrć la varićte des lieux et de temps, l’histoire reduit les evenements k des
termes apparement comparables, ce qui lui permet de les relier les uns aux autres, comme des variations
sur un ou quelques thčmes".
44 Halbwachs (1985b, str. 74). Jasno je da Halbvvachs ovdje zastupa pozitivističko viđenje povijesti od kojeg
se novija historiografija odavno odmaknula. Svakoje pisanje povijesti dužno svome vremenu i interesima
svojih autora ili njihovih nalogodavaca. Stoga se razlika između “pamćenja” i “historije” (u smislu pisa­
nja povijesti) kako ju je predložio Halbvvachs, danas više ne bi održala, već bi se pisanje povijesti svrstalo
pod posebnu vrstu socijalnog pamćenja, kako je to predložio Peter Burke (vidi: Burke 1991, str. 289. i
dalje). Tim e se m eđutim gubi važna kategorija: ona o identitetskoj neutralnosti znanstvenog pisanja po­
vijesti. Sasvim neovisno o svim vremenskim i interesnim ovisnostima, još od Herodota postoji bavljenje
prošlošću iz “teoretske znatiželje” i čiste želje za spoznajom. O no je bitno različito od onih oblika odnosa
prema prošlosti, opisanih pojmom kultura sjećanja, koji se uvijek odnose na identitet grupe koja se prisje­
ća. U smislu kasnije uvedene razlike, znanstveno pisanje povijesti pripada oblicima “hladnog” sjećanja.
45 Halbvvachs (1985b, str. 75).
Kultura sjećanja

Odnos pamćenja i historije je za Halbwachsa odnos slijeda. Historija poči­


nje tamo gdje se prošlost više ne pamti, tj. ne živi. “Historija općenito započinje
tek na onoj točki gdje tradicija prestaje, a socijalno pamćenje nestaje.” Dome­
na historičara počinje tamo gdje prošlost više nije “nastanjena”, tj. gdje na nju
ne polaže zahtjev kolektivno pamćenje aktualnih grupa. “Stvarna prošlost je za
historiju ono što ne pripada u područje u kojem se nalazi mišljenje aktualnih
grupa. Čini se da ona mora čekati dok stare grupe ne nestanu, dok njihove mis­
li i pamćenje ne ugasnu, da bi mogla utvrditi sliku i redoslijed činjenica koje je
jedina u stanju čuvati”.46
Prema Halbwachsu, kolektivno pamćenje odijeljeno je ne samo od histori­
je, već i od organiziranih i objektiviranih oblika sjećanja koje on sažima pod
pojmom “tradicija”. Tradicija za njega nije oblik, već uobličavanje sjećanja. To
je točka na kojoj više ne možemo slijediti Halbwachsa. Prijelazi između memo-
ire i tradition mogu biti tako fluidni da nam se ne čini smisleno ovdje uvoditi
suviše stroge pojmovne razlike. Stoga se pojmom “kolektivnog” pamćenja ko­
ristimo kao nadređenim pojmom unutar kojeg razlikujem “komunikacijsko” i
“kulturalno” pamćenje. Razliku ćemo objasniti u drugom poglavlju gdje ćemo
se još jednom vratiti Halbwachsovu pojmu tradicije.

4. Sažetak

Ima neke ironije sudbine u činjenici da je Halbwachs, teoretičar društvenog


pamćenja, gotovo potpuno zaboravljen.47 Iako je njegovo ime u međuvremenu
postalo poznatije, to nikako ne vrijedi i za njegovo djelo. Ovdje smo posvetili
važno mjesto misli Mauricea Halbwachsa, no nismo to učinili bez svijesti o mno­
gim slabostima koje su, gledano unazad, neumitno postale jasne. Tako mu, prim­
jerice, nedostaje pojmovne oštrine koja bi njegove početne impulse tek učinila
doista prenosivima i primjenjivima.48 Također, danas nas začuđuje da on nigdje
sustavno ne uvodi ulogu koju je upravo pismo odigralo za sastavljanje kolektiv-

46 Halbwachs (1985b, str. 103). Upravo je za tu nužnost čekanja historičar Ernst Nolte skovao odgovara­
jući izraz prošlost “koja ne želi proći”. Neuralgična točka, koju je Nolte pogodio, dodiruje neprekinutu
konfuziju sfera pamćenja i historije u tzv. Historikerstreitu.
47 U međuvremenu - ova je rečenica zapisana u rujnu 1986. godine - pojavila se knjiga G. Namera (1987),
djelo posvećeno isključivo učenju o pamćenju M. Halbvvachsa.
48 To posebice vrijedi za njegovo obrađivanje "religije” u 6. poglavlju (Halbvtrachs, 1985a), koje zaključuje
tezom da je religija kao takva, dakle svaka religija, neka vrst institucionaliziranog sjećanja i "da joj je sto­
ga cilj održati sjećanje na davno prošlo vrijeme netaknutim i spriječiti miješanje kasnijih sjećanja kroz
vrijeme” (1985a, str. 261). Upravo na tom mjestu postaje upitno razlikovanje “kulture" i “religije”, dok
s druge strane potreba za razlikovanjem vrlo različitih tipova religija postaje neizbježna. Stoga ovdje
nečemo ulaziti dalje u religijsko-teoretska izlaganja iz ovog djela.
Jan Assmann

nog sjećanja te ga nigdje čak i ne uzima u obzir. On mnogo više i dalje slijedi
bergsonovski put čarobnih riječi poput “život” i “stvarnost” Ono što je fasciniralo
njega (i mnoge njegove suvremenike) bila je sociologija koja je trebala razotkriti
tajnu žive veze s proživljenim vremenom (temps veću), u suprotnosti sa zamišlje­
nim vremenom (temps con$u) i umjetnim trajanjem (duree artificielle).
Sve to, dakako, podsjeća na Nietzschea i stoga još više čudi što njegovo ime
jedva da se pojavljuje u Halbwachsovu radu.49 Za razliku od Nietzschea, Halb-
vvachs nije kritičar kulture. Ne denuncira automatski sve što prelazi format
organskoga životnog konteksta kao nefunkcionalan ili čak životno negativan
artefakt. Njegov je interes analitički. Zanima se za osnovne strukture kolektiv­
nog pamćenja u prvom redu kao socijalni psiholog. Njegovo pionirsko otkri­
će kolektivnog pamćenja počiva na spajanju pamćenja i grupe. Na različitim
primjerima želio je ilustrirati kako su pamćenje grupe i grupni identitet nera-
skidivo međusobno uvjetovani i povezani. (Halbwachs štedljivo koristi pojam
identiteta. Pojam “mi-identiteta”, koji je razvio Georges Gurvitch, njegov bliski
kolega u Parizu 1930-ih i 1940-ih, kod Halbwachsa se uopće ne pojavljuje. No,
sam je predmet stalno prisutan.)
Kao socijalni psiholog Halbwachs se zaustavio na granici grupe i nije se
upustio u poopćivanje teorije pamćenja u smjeru teorije kulture. Čak je za­
obišao i perspektivu evolucije kulture. Pa ipak, osnovne strukture koje je raz­
vio jesu i ostaju fundamentalne upravo za analizu kulture, a razrađene mogu
vrijediti i za mehanizme kulturalnog prijenosa. Pritom je zasigurno potrebno
strože razraditi prijelaz od življenog i komuniciranog sjećanja k instituciona­
liziranom, komemoriranom sjećanju, pri čemu se eksplicitno mora razmotriti
pismo kao (r)evolucionarno postignuće.
I sam bi Halbwachs zacijelo vidio u prijelazu na kulturu kao visokosložen
sustav, koji obuhvaća mnoga pamćenja i mnoge grupe, nelegitiman prijelaz
u metaforično. No možda je širenje svojih socijalno-psiholoških spoznaja u
prostor kulturologije i teorije kulture ostavio za kasnije radove. Ne smijemo
zaboraviti tri stvari: da je Halbvvachsov projekt ostao u obliku fragmenta, da
je njegova kči Jeanne Alexandre iz ostavštine uredila njegovo sveobuhvatno
glavno djelo, dok je rad o legendarnoj topografiji Svete zemlje, koji započinje
jedno takvo širenje, bilo njegovo zadnje djelo koje se time bavilo.
Halbwachsu se najviše predbacuje upotreba pojma pamćenja za socijalno-
psihološke fenomene, što se odbija kao nedopuštena “individualna metafori-
ka”. Tvrdi se da ona prikriva “poseban način na koji je prošlost prisutna u ljud-

Primjerice u sasvim drugom kontekstu: Halbwachs (1985a, str. 297).


Kultura sjećanja

skoj kulturi i komunikaciji”50 No za Halbwachsa pojam kolektivnog pamćenja


upravo nije metafora jer je njegov cilj pokazati da su i individualna sjećanja
društveni fenomen. Činjenica da zbog svoje neuronske opremljenosti pam­
ćenje mogu imati samo pojedinci, ništa ne mijenja na tome da su ta individu­
alna pamćenja zavisna od društvenog “okvira”. Taj pojam kolektivnog ne smi­
je se zamijeniti s teorijama kolektivnog nesvjesnog, primjerice s jungovskim
učenjem o arhetipovima koje je dijametralno suprotno halbvaksovskoj teoriji
pamćenja. Za Junga je kolektivno pamćenje 1) biološki nasljedno, i 2) nesvo-
jevoljno pamćenje (memoire involontaire), koje svoj izraz dobiva, primjerice, u
snovima, dok Halbwachs ostaje u području onoga što se može širiti komunika­
cijom, a ne naslijediti biologijom, dakle u području memoire volontaire. Prema
našem shvaćanju, posebne oblike komunikacijskog i kulturalnog predočavanja
prošlosti ne sakriva socijalno-konstruktivističko širenje, već upravo suprotno,
individualno-psihološko sužavanje pojma pamćenja. Grupe “nastanjuju” svoju
prošlost isto kao i pojedinci i stvaraju iz nje elemente slike o sebi. Pokali, di­
plome i medalje rese klupske prostorije sportskoga društva jednako kao i po­
lice pojedinačnog sportaša, i nema smisla nazivati jedno “tradicijom”, a drugo
“pamćenjem”.
Od Halbwachsa želimo preuzeti koncepciju prošlosti koju možemo nazvati
“socijalno-konstruktivističkom”. Ono što su P. L. Berger i Th. Luckmann po­
kazali za stvarnost u cjelini, Halbwachs je četrdeset godina ranije tvrdio za
prošlost: prošlost je socijalna konstrukcija čija se priroda nadaje iz potrebe
za smislom i relacijskih okvira svake pojedine sadašnjosti. Prošlost ne čeka u
netaknutom prirodnom stanju, ona je kulturalna tvorevina.

II. Oblici kolektivnog sjećanja.


Komunikacijsko i kulturalno pamćenje

1. The Floating Gap: dva oblika pamćenja

U knjizi Oral Tradition as History, objavljenoj 1985.,51 etnolog Jan Vansina


opisuje istodobno poseban i tipičan fenomen pamćenja povijesti bez pisma:

50
Cancik i M ohr (1990, str. 311).
Knjiga je prvo objavljena 1961. pod naslovom De la tradition orale, engleski prijevod objavljen je
Londonu 1965. godine.
)an Assmann

“Grupni kao i individualni izvještaji o podrijetlu različite su manifestacije


istog procesa [naime, “dinamičkog procesa usmene predaje”, J. A.] u različitim
stadijima. Kad se cijeli korpus takvih izvještaja promatra zajedno, redovito se
pojavljuje trodioba cjeline. Za najmlađu prošlost postoji mnogo informacija
koje postaju sve rjeđe i malobrojnije što se vraćamo dalje u prošlost. Za stari­
je doba nalazimo tek poneko ime koje možemo navesti s oklijevanjem. Tu se
sudaramo s prazninom u izvještajima koju nazivam “plutajuća praznina” (the
floating gap). Za još starija razdoblja, međutim, nalazimo opet obilje informa­
cija i ulazimo u područje predaja o podrijetlu. Ljudi u dotičnom društvu često
nisu svjesni praznine, ali je istraživač ne može ignorirati. Ponekad, posebice u
genealogijama, najmlađa prošlost i doba podrijetla nastavljaju se u slijedu jedne
jedine generacije. (...) Historijska svijest funkcionira na samo dvije razine: vri­
jeme postanka i najmlađa prošlost. Budući da se granica između njih pomiče sa
slijedom generacija, prazninu koja se javlja između te dvije razine nazvao sam
“plutajućom prazninom”. Za zajednicu Tio u Kongu 1880. praznina je ležala
negdje oko 1800. godine, dok se 1960. pomakla na 1880. godinu”.52

Vansinina “plutajuća praznina” dobro je znana svim historičarima koji se


bave predajama u kojima usmenost igra vodeću ulogu.53 Radi se o fenomenu
“mračnog doba” (dark ages) koje je poznato prije svega iz starogrčke predaje.
Grčka mitologija baca svjetlo, ako baš u najstrožem smislu ne i historiografsko
svjetlo, na herojsko vrijeme mikenske kulture koju arheolozi klasificiraju kao
“kasnogrčku”. Grčka se historiografija klasičnog doba vraća 80 do 100 godi­
na unazad, u doba koje je Vansina opisao kao “mlađu prošlost” i koju tipič­
no nalazimo obuhvaćenu u sjećanjima suvremenika kroz iskustva ili nakla­
panja. Herodot počinje pisanje povijesti s Kroisosom kao “čovjekom za kojeg
sigurno znam da je započeo s neprijateljstvom protiv Helena” i time upravo
označuje horizont sjećanja kojemu svjedoci daju vjerodostojnost.54 Između
toga se otvara “plutajuća praznina” koju arheolozi označuju kao “mračno doba”
i koju prema nalazištima možemo ograničiti na razdoblje 1100-800. godine.
Pojam “mračnog doba” skovan je iz perspektive istraživača. Nas, međutim,
pod ključnom riječi “pamćenje” više zanima unutarnja perspektiva pojedinih
društava - razlika koja kod Vansine ima tek sporedno značenje.
Tu je vidljivo da se ne može govoriti o praznini, bilo čvrstoj, bilo plutajućoj.
U kulturalnom pamćenju grupe obje razine prošlosti daleko se više susreću i
povezuju, gotovo bez teškoća. To se najjasnije može vidjeti na najtipičnijem
i originalnom obliku kulturalne mnemotehnike, naime na genealogijama, na
koje je ukazivao i Vansina. Preminuli povjesničar starog vijeka, Fritz Schacher-

52 Vansina (1985, str. 23 i dalje), prijevod s engleskoga na njemački J. A.


53 Ungern-Sternberg i Reinau (1988). Tu posebice vidi: Schuster (1988).
54 Zahvaljujem T. Holscheru za ovu prim jedbu.
Kultura sjećanja

meyr, u knjizi Die griechische Riickerinnerung (1984) istraživao je genealogije


grčkih plemenitih obitelji i pronašao iste strukture55 koje je Vansina zabilježio
za afrička i druga plemenska društva. Istu je činjenicu ustvrdio Keith Thomas
za Englesku ranoga novog vijeka. “Nebrojena rodoslovlja skakala su od mit­
skih predaka izravno u modernost i bila su, po riječima antikvara, poput glave
i nogu bez tijela, dva kraja bez sredine”56 Genealogija je način za premošći­
vanje skoka između sadašnjosti i doba podrijetla i sredstvo za legitimiranje 63
sadašnjeg poretka, sadašnjeg prava: sadašnje se pravo bez ikakva ožiljka prije­
laza poveže s izvornim pravom, tj. praktički se stopi s njime. No to ne znači da
između te dvije vremenske razine, ovako posredovane, ne postoji kategorijalna
razlika. Oba registra prošlosti, oba kraja bez sredine, odgovaraju dvama pam-
ćenjima-okvirima koji se u bitnim točkama međusobno razlikuju. Zovemo ih
komunikacijsko i kulturalno pamćenje.57
Komunikacijsko pamćenje obuhvaća sjećanja koja se odnose na recentnu
prošlost. To su sjećanja koja čovjek dijeli sa svojim suvremenicima. Tipičan
slučaj je generacijsko pamćenje. To pamćenje historijski pripada grupi; nastaje
u vremenu i prolazi s njim, ili točnije, sa svojim nositeljima. Kad nestanu no­
sitelji koji pamćenje utjelovljuju, to pamćenje ustupa mjesto drugom. Prostor
sjećanja koji je stvoren osobno jamčenim i komuniciranim iskustvom odgovara
rasponu od tri do četiri generacije koje, prema Bibliji, moraju ispaštati krivicu.
Rimljani su za to skovali pojam saeculum i pod njim su podrazumijevali gra­
nicu do koje je i zadnji preživjeli pripadnik generacije (i nositelj njezina spe­
cifična sjećanja) preminuo. Tacit bilježi u zapisima iz 22. godine smrt zadnjih
svjedoka koji su još doživjeli Republiku.58*Polovica granične vrijednosti od 80
godina, 40 godina, čini se da tvori kritični prag. (...) Svjedoci koji su doživjeli
neki važan događaj kao odrasli nakon 40 godina povlače se iz poslovnog života
orijentiranog uglavnom na budućnost i ulaze u dob u kojoj raste sjećanje, a s
njim i želja prema fiksiranju i prenošenju. U tu situaciju od prije desetak godi­
na dolazi ona generacija za koju je Hitlerov progon i pogrom Židova predmet
osobnoga traumatičnog iskustva. Ono što je danas još živa uspomena, sutra
će prenositi samo mediji. Taj se prijelaz već sad iskazuje kroz porast pisme-

55 Genealogije najčešće obuhvaćaju 10-15 generacija. Počinju dobro poznatim, premda ne i historijskim,
imenima iz grčkih epova, čije podrijetlo osigurava mitologija (tzv. “sustavno imanentna” imena), a za­
vršavaju s historijskim imenima osoba 2 do 4 generacije prije dotičnog nosioca imena. Između početka
i kraja lanac dopunjavaju izmišljena imena čiji je broj očito bio unaprijed propisan.
56 Thomas (1988, str. 21). Za ovaj citat zahvaljujem Aleidi Assmann.
57 Za točno razlikovanje vidi: A. i J. Assmann (1988) i Assmann (1988).
58 Tacit, Annales III 75; vidi: Cancik-Lindcmaier i Cancik (1987, str. 175). (Za hrvatski prijevod Tacita
vidi: Tacit, 1970)
Jan Assmann

nih prisjećanja žrtava, kao i kroz intenzivnije arhivsko skupljanje. I ovdje onih
40 godina, koliko je trajao i prolazak kroz pustinju, označavaju važnu cezu-
ru. Točno četrdeset godina nakon kraja rata, 8. svibnja 1985. godine, započeo
je Richard von Weizsacker svojim komemorativnim govorom ispred njemač­
kog Parlamenta proces sjećanja koji je godinu dana kasnije doveo do krize
poznate kao Historikerstreit (sukob historičara).
Taj neposredaniskustvenihorizontodnedavnojepredmetistraživanjaoralne
historije, grane povijesnog istraživanja koja ne počiva na uobičajenim pisme­
nim produktima historičara, već isključivo na sjećanjima koja se skupljaju kroz
usmena ispitivanja. Povijesna slika konstituirana kroz ta sjećanja i pripovijesti
prikazuje “povijest svakodnevice”, “povijest odozdo”. Sva istraživanja oralne
historije potvrđuju da i u pismenim društvima živo sjećanje ne seže dalje od
80 godina unatrag.59 Na njega se, razdvojeni “plutajućom prazninom”, umjesto
mitova o podrijetlu vežu podaci iz udžbenika i spomenika, tj. službena predaja.
Ovdje je riječ o dva modusa pamćenja, dvije funkcije sjećanja i prošlosti
- uses o f the past - koje prvo moramo pažljivo odijeliti, makar se oni u real­
nosti povijesne kulture višestruko prožimaju. Kolektivno pamćenje funkcio­
nira bimodalno: u modusu utemeljućeg sjećanja, koje se odnosi na podrijetlo,
i u modusu biografskog sjećanja, koje se odnosi na vlastita iskustva i njihove
okvirne uvjete (recentpast). Modus utemeljujućeg sjećanja uvijek djeluje - čak
i u nepismenim društvima - s čvrstim objektivacijama jezične i nejezične vrste:
u obliku rituala, plesova, mitova, uzoraka, odjeće, nakita, tetoviranja, putelja-
ka, slikanja, krajolika itd., znakovnih sustava svih vrsta koje na osnovu njihove
mnemotehničke funkcije, što podupire sjećanje i identitet, možemo ubrojiti
pod ukupan pojam memoria. Modus biografskog sjećanja, s druge strane, uvi­
jek počiva na socijalnoj interakciji, čak i u pismenim društvima. Utemeljujuće
sjećanje više profitira od trenutka osnivanja nego od prirodnog rasta (i svojim
je ukorjenjivanjem u čvrste oblike istodobno umjetno implementirano), dok
je situacija s biografskim sjećanjem obrnuta. Za razliku od komunikacijskog,
kulturalno je pamćenje prije svega stvar institucionalizirane mnemotehnike.
Kulturalno pamćenje usmjereno je na čvrsta uporišta u prošlosti. No čak se
ni u njima ne može održati povijest kao takva. Prošlost se tu pretače u simboli­
čke figure na koje sjećanje prianja. Priče o očevima, egzodus, prolaz kroz pusti­
nju, zaposjedanje zemlje, progonstvo - primjeri su takvih figura sjećanja koje
se slave u liturgijskom slavlju i bacaju svjetlo na situacije sadašnjosti. I mitovi
su figure sjećanja: razlika između mita i povijesti ovdje je bespredmetna.

N ietham m er (1985).
Kultura sjećanja

Za kulturalno pamćenje nije bitna činjenična, nego samo upamćena povijest.


Moglo ¥F se također reći da se u kulturalnom pamćenju činjenična povijest
transformira u upamćenu, a time i u mit. Mit je utemeljujuća povijest, povijest
koja se prepričava radi osvjetljavanja sadašnjosti iz pozicije izvora. Sasvim ne­
ovisno od pitanja njegove povijesnosti, egzodus je mit o osnivanju Izraela: kao
takvog slavi ga se u doba Pashe i stoga pripada u kulturalno pamćenje naroda.
Sjećanjem povijest postaje mit. Time ona ne postaje ne-stvarna, već upravo su­
protno, ona postaje stvarnost u smislu trajne normativne i formativne snage.
Primjeri su pokazali da kulturalno pamćenje ima dimenziju sakralnoga.
Figure sjećanja imaju religiozan smisao, a predočivanje tog prisjećanja često
ima obilježja svetkovine. Svetkovina služi - osim mnogih drugih funkcija - i
predočivanju utemeljujuće prošlosti. Identitet grupe koja se prisjeća zasnovan
je na vezi s prošlošću. Kroz prisjećanje svoje povijesti i predočivanje utemlju-
jućih figura sjećanja, grupa osigurava i utvrđuje svoj identitet. To nije svako­
dnevni identitet. Kolektivni identiteti imaju nešto svečano u sebi, više od sva­
kodnevnog. Oni su u određenoj mjeri “natprirodno veliki”, prelaze horizont
svakodnevice i predmet su ceremonijalne, nesvakodnevne komunikacije. Ta
ceremonijalnost komunikacije je sama po sebi već konstrukcija. Nastavlja se u
stvaranju sjećanja koje se pretače u tekstove, plesove, slike i običaje. Polarnost
između komunikacijskog i kulturalnog sjećanja mogla bi se izjednačiti s po-
larnošću između svakodnevice i blagdana te bi se moglo govoriti o svakodnev­
nom sjećanju i blagdanskom sjećanju. Tako daleko ipak ne želimo ucrtati taj
odnos. Još ćemo se vratiti odnosu kulturalnog sjećanja prema svetome.
Polarnost između komunikacijskog i kulturalnog sjećanja izražena je i socio­
loški u onome što ćemo nazvati struktura sudjelovanja. Ona je, kao i njihova
vremenska struktura, različita za oba oblika kolektivnog sjećanja. Sudjelovanje
grupe u komunikacijskom pamćenju je difuzno. Jedni doduše znaju više, drugi
manje, pamćenje starijih seže više unazad od pamćenja mlađih, ali ne postoje
specijalisti ili stručnjaci te neformalne predaje, čak i kad se pojedinci više i bolje
sjećaju od drugih. Znanje o kojem se ovdje radi upija se istovremeno s učenjem
jezika i sa svakodnevnom komunikacijom. Svatko je ovdje jednako kompetentan.
Suprotno od difuznog sudjelovanja grupe u komunikacijskom pamćenju,
sudjelovanje u kulturalnom vrlo je diferencirano. To vrijedi čak i za nepisme­
na i egalitarna društva. Izvorno je funkcija čuvanja pamćenja grupe pripadala
pjesniku. Još i danas u nepismenim društvima nastupa griot. Jedan od njih,
Senegalac Lamine Konte, ovako je opisao ulogu griota:60

60 O funkciji griota u Africi vidi: Klaffke (1983) i Bunwe-Samba (1989).


Jan Assmann

“U ono doba, kad praktički nigdje u Africi nije bilo zapisa, zadatak sjećanja i
pripovijedanja prošlosti m orao je biti prenesen na posebnu društvenu grupu.
Vjerovalo se da je uspješno prenošenje povijesti zahtijevalo glazbenu pratnju,
i zato je usm eno prenošenje povjereno griotim a ili pjevačim a-im provizatori-
ma, staležu glazbenika. O ni su tako postali čuvari zajedničkog sjećanja afričkih
naroda. Grioti su pjesnici, glumci, plesači i izvođači koji u svojim prikazim a
koriste sve te um jetnosti.”61

Kulturalno pamćenje uvijek ima svoje posebne nositelje. U tu grupu spa­


daju šamani, bardi, grioti, jednako kao i svećenici, učitelji, umjetnici, pisci,
učenjaci, mandarini i kako se već zovu oni koji imaju posebnu punomoć na
znanje. Nesvakidašnjost smisla, koja se čuva u kulturanom pamćenju, kore­
spondira s izvjesnom udaljenošću i oslobađanjem od obveza svakodnevice
njegovih specijaliziranih nositelja. U nepismenim društvima specijalizaci­
ja nositelja pamćenja ovisi o zahtjevima koji se postavljaju pred pamćenje.
Doslovna predaja smatra se najvećih zahtjevom. U tom se slučaju ljudsko
pamćenje koristi kao “nositelj podataka” u smislu praoblika pismenosti. Ti­
pično, taj oblik susrećemo tamo gdje se radi o ritualnom znanju. Ritual mora
strogo slijediti “propis”, makar taj propis uopće nije zabilježen u pisanom
obliku. Rgvede su najpoznatiji primjer kodifikacije pamćenja ritualnog zna­
nja. Veličini tog memorijskog zahtjeva i stupnju njegove obveznosti odgova­
ra vodeći društveni položaj specijalista za pamćenje. Bramani se u indijskom
kastinskom sustavu nalaze ispred kaste kšatrija kojoj pripadaju i vladari. U
Ruandi specijalisti napamet uče tekstove koji su osnova za 18 kraljevskih
rituala; oni su nositelji najviših počasti carstva. Greške se kažnjavaju smrću.
Trojica tih nositelja počasti znaju potpune tekstove svih 18 rituala, oni su čak
dijelom božanstva vladara.62
Na još jedan način sudjelovanje u kulturalnom pamćenju nije difuzno. Za
razliku od komunikacijskog, kulturalno se pamćenje ne prepričava posvuda,
već njegovo širenje zahtijeva pažljive upute. Tako se širenje nadzire, što s jedne
strane nameće dužnost sudjelovanja, a s druge strane ograničava pravo sudje­
lovanja. Oko kulturalnog pamćenja uvijek su više ili manje povučene oštre gra­
nice. Jedni moraju svoju kompetenciju (ili pripadnost?) iskazivati formalnim
ispitima (npr. u staroj Kini) ili se pak dokazivati poznavanjem pripadajućih
komunikacijskih oblika, primjerice znanjem grčkog jezika u helenističkoj eku­
meni, francuskog jezika u Europi 18. stoljeća ili pak izvedbama Wagnerovih
opera na kućnom glasoviru i poznavanjem “blaga citata njemačkog naroda”

61 Unesco-Kurier 8, 1985, str. 7.


62 Borgeaud (1988, str. 13).
Kultura sjećanja

u Njemačkoj 19. stoljeća. Istodobno drugi ostaju isključeni iz tog znanja. U


židovstvu i u staroj Grčkoj to su primjerice žene, a u doba cvata “građanstva po
obrazovanju” (Bildungsbiirgertum) isključeni ostaju niži slojevi.
Polarnosti kolektivnog pamćenja u vremenskoj dimenziji odgovara po-
larnost između blagdana i svakodnevice, a u socijalnoj dimenziji polarnost
između elite u smislu sociologije znanja, specijalista kulturalnog pamćenja,
i općenitosti grupe. Kako si trebamo predočiti tu polarnost pamćenja? Kao ——
dva samostalna sustava koja - po uzoru na svakodnevni i standardni govor
- postoje jedan kraj drugog i jedan drugome iscrtavaju granicu ili, kako je
predložio Wolfgang Raible, kao krajnje polove na ljestvici s neprimjetnim pri­
jelazima? Moguće je da se na to pitanje može odgovoriti tek od slučaja do slu­
čaja. Nesumnjivoje da postoje kulture u kojima je kulturalno sjećanje oštro
izdignuto iznad komunikacijskog, tako da gotovo možemo govoriti o “bikul-
turalnosti”. Tako bismo mogli predočiti stari Egipat.63 Drugim je društvima,
kojima pripada i naše, primjereniji model prikazivanja u obliku ljestvice. Ni
suprotnost između standardnog i svakodnevnoga govora nije uvijek i svugdje
izražena u obliku pravilne diglosije; i ovdje se polarnost u mnogim slučajevima
može bolje opisati kroz sliku o krajnjim polovima jedne ljestvice. Uz to, izvjes­
no unutarnje razgraničenje između dva tipa sjećanja dano je kroz asocijaciju
s blagdanskim i sakralnim, čija suprotnost nije definirana na ljestvici. S tim
ograničenjem usvojit ćemo model ljestvice i na sljedeći način sažeti polove.

k o m u n ik a c ijs k o p a m ć e n je k u ltu ra ln o p a m ć e n je

p o v ije s n o is k u s tv o u o k v iru m itsk a p ra p o v ije s t, d o g a đ a ji u


s a d rž a j
in d iv id u a ln ih b io g r a fija a p s o lu tn o j p ro šlo sti

n e fo r m a ln i, s la b o fo rm ira n i, z a s n o v a n i, v is o k s tu p a n j
o b lic i p riro d n i, n a s ta ju k r o z in te ra k c iju , o b lik o v a n o s ti, c e r e m o n ija ln a
s v a k o d n e v ic a k o m u n ik a c ija , b la g d a n

č v r s te o b je k tiv a c ije ,
ž iv o s je ć a n je u o rg a n s k im
tra d ic io n a ln o s im b o lič k o
m e d iji p a m ć e n jim a , isk u s tv a i re k la -
k o d ir a n je / in s c e n a c ija u riječi,
k a z a la
slici, p le su itd.

8 0 -1 0 0 g o d in a , v r e m e n sk i
vre m e n ska a p s o lu tn a p ro š lo s t m its k o g
h o r iz o n t o d 3 -4 g e n e r a c ije ko ji se
s tru k tu ra p ra v re m e n a
p o m ič e sa s a d a š n jo š ć u

n e s p e c ifič n i, s v je d o c i je d n e
n o s ite lji s p e c ija liz ira n i n o site lji tra d ic ije
z a je d n ic e s je ć a n ja

63
Assmann (1991).
Jan Assmann

2. Ritual i blagdan kao prim arni organizacijski oblici


kulturalnog pam ćenja

Bez mogućnosti pismenog pohranjivanja znanje koje osigurava identitet


grupe nema drugog mjesta do ljudskog pamćenja. Tri funkcije moraju biti
ispunjene da bi to znanje moglo iskazati svoje sjedinjujuće (normativne) i ori-
68 jentacijske (formativne) impulse: pohranjivanje sjećanja, aktiviranje, priopća­
vanje; ili: poetski oblik, ritualna inscenacija i kolektivna participacija. Poznato
je da poetsko oblikovanje prije svega ima mnemotehničku svrhu: prevodi zna­
nje za osiguranje identiteta u oblik u kojem se može održati.64 Također nam je
poznato da se to znanje izvodi u obliku multimedijalne inscenacije koja jezični
tekst neraskidivo umeće u glas, tijelo, mimiku, gestualnost, ples, ritam i ritual­
nu radnju.65 Ovdje mi je posebno stalo do treće točke: oblika sudjelovanja
(participacije). Kako grupa sudjeluje u kulturalnom pamćenju o kojem se već
na tom stupnju brinu pojedini specijalisti (bardi, šamani, grioti)? Odgovor gla­
si: okupljanjem i osobnom nazočnošću. U nepismenim kulturama jedini način
sudjelovanja u kulturalnom sjećanju jest prisustvovanje. Za takva okupljanja
moraju postojati povodi: blagdani. Blagdani i rituali se u pravilnosti svojih po­
navljanja brinu za priopćavanje i prenošenje znanja za osiguranje identiteta i
time za reprodukciju kulturalnog identiteta. Ritualno ponavljanje osigurava
koherenciju grupe u prostoru i vremenu. Kroz blagdan, kao primarni organi­
zacijski oblik kulturalnog pamćenja, vrijeme se u nepismenim društvima dijeli
na vrijeme svakodnevice i vrijeme svetkovina. U vrijeme svetkovina ili “vrije­
me snova” velikih okupljanja, horizont se širi u kozmos, u vrijeme stvaranja,
izvora i velikih preokreta koji su u pradobu stvorili svijet. Rituali i mitovi opi­
suju smisao stvarnosti. Njihovo pažljivo slijeđenje, čuvanje i prenošenje održa-
.va identitet grupe, ali i tijek svijeta.
Kulturalno pamćenje razvija ili dopunjuje svakodnevni svijet drugom di-
menzijom negacija i mogućnosti te na taj način liječi kondenzacije koje po­
stojanje (Dasein) doživljava u svakodnevici. Kulturalnim pamćenjem ljudski
život dobiva dvodimenzionalnost ili dvovremenost koja se održala kroz sve
stadije kulturalne evolucije. U nepismenim društvima kulturalna dvovreme­
nost najjasnije je izražena u razlici između svakodnevice i blagdana, svako­
dnevne i ceremonijalne komunikacije. Za antiku je tako funkcija slavlja i muza
bila sadržana u ozdravljenju od svakodnevice. Platon u Zakonima opisuje kako
napori svakodnevnih poslova uništavaju dječje i mladenačko stvaranje: “Iz sa-

64 Usporedi za to npr. Havelock (1963), koji govori o “očuvanoj komunikaciji".


65 Vidi: npr. Zum thor (1983).
Kultura sjećanja

milosti na trudbenički ljudski rod bogovi su nam podarili stanke za odmor od


napora. To je naizmjenični slijed religijskih svetkovina. U tu svrhu podarili su
bogovi ljudima muze i predvodnike njihova kora, Apolona i Dioniza, kao goste
svetkovina da bi ljudi svoje stare naslijeđene običaje ponovno doveli u red”.66
Blagdan osvjetljava pozadinu našeg postojanja koja se gubi u svakodne­
vnom životu, a bogovi su tu da osvježe zaboravljena, nepisana pravila koja su
se srozala do samorazumljivosti. Taj citat iz Platona pojašnjava također da ne 69
postoje dva sustava pravila, pravila blagdana i pravila svakodnevice, poredak
svetog i poredak profanog, jedan kraj drugog bez ikakva međuodnosa. Upravo
suprotno, izvorno postoji samo jedan jedini sustav koji je kao takav svečan i
svet i koji u svakodnevnom životu ima orijentacijsku funkciju. Izvorna funk­
cija slavlja bila je općenita podjela vremena, a ne stvaranje “svakodnevnom
vremenu” suprotstavljenog, drugoga “svetog vremena”. Time što strukturiraju
i ritmiziraju protok vremena, blagdani stvaraju opće uređenje vremena - tek u
njemu svakodnevica može zadobiti svoje mjesto. Najbolji primjer tog izvornog
nerazlikovanja svetog i profanog poretka je australska predodžba o duhovima
predaka čije kretanje i djelatnost na zemlji stvaraju modele za sve ljudske dje­
latnosti vezane uz pravila, od rituala svetkovine do vezivanja cipela. Tek na raz­
vijenom stupnju kulture, kad se rutine svakodnevice diferenciraju u sustav sa
specifičnim pravilima, blagdan postaje mjestom specifično drugačijeg poretka,
vremena, sjećanja.67
Vidjeli smo da je razlikovanje komunikacijskog i kulturalnog pamćenja ve­
zano uz razlikovanje svakodnevice i blagdana, profanog i svetog, efemernog i
vječno-utemeljujućeg, partikularnog i općeg, te da to razlikovanje i samo ima
povijest. Kulturalno pamćenje organ je nesvakidašnjeg prisjećanja. Glavna
razlika u odnosu na komunikacijsko pamćenje je u njegovoj oblikovanosti i
ceremonijalnosti njegovih povoda. Sad ćemo istražiti oblike kulturalnog pam­
ćenja. Kulturalno pamćenje se pripija na objektivacije u kojima je smisao kodi­
ran u čvrstim oblicima. Bipolarnu strukturu kolektivnog pamćenja najbolje si
možemo predočiti kroz metaforiku tekućeg i čvrstog.68 Kulturalno pamćenje
zadržava se na čvrstome. Ono nije rijeka koja prožima pojedinca izvana, već
svijet predmeta koji čovjek izgrađuje iz sebe.
Toj polamosti između tekućeg i čvrstog, komunikacijskog i kulturalnog
pamćenja, mogla bi se učiniti bliskom i razlika između usmenosti i pismeno-

66 Platon, leg. 653 d, prema njemačkom prijevodu: Platon 1982, str. 253 i dalje. Usporedi: Bubner (1989).
(Za hrvatski prijevod vidi Platon, 1957)
67 Usporedi opširnije kod: Assmann (1991a).
68 Vidi: A. Assmann (1991b).
Jan Assmann

sti. No to bi bila velika pogreška koju želimo ukloniti. Usmena predaja, kao i
sjećanje pismene kulture, isto se tako dijeli na komunikacijsko i kulturalno,
svakodnevno i blagdansko sjećanje. Metoda oralne historije teže funkcionira u
nepismenim kulturama jer uvijek najprije mora naučiti izdvojiti iz usmene pre­
daje ono što pripada kulturalnom sjećanju umjesto sjećanju svakodnevice. U
pismenim kulturama to je jasnije odvojeno jer, ne može se zanijekati, kultural­
no pamćenje ima sklonost zapisivanju.69 U nepismenim kulturama kulturalno
pamćenje ne zadržava se tako jednostrano u tekstovima. Plesovi, igre, rituali,
maske, slike, ritmovi, melodije, jelo i piće, prostori i trgovi, nošnje, tetovira­
nja, nakit, oružje i slično pripadaju na još intenzivniji način oblicima svečanog
samopredočivanja i samoutvrđivanja grupe.

3. Krajolici sjećanja. “M nem otop” Palestina

Najizvorniji je medij svake mnemotehnike smještanje u prostor.70 Na tim


tehnikama počiva zapadnjačko umijeće pamćenja koju je istraživala Frances
Yates,71jednako kao i antička72 i islamska73 mnemotehnika. Važno je da prostor
igra glavnu ulogu i za kolektivnu i za kulturalnu mnemotehniku, “kulturu sjeća­
nja”. Za tu se pojavu koristi pojam “mjesta pamćenja”, uobičajen u francuskom
jeziku, koji Pierreu Nori služi kao naslov: Les lieux de memoire. Mnemotehnika
operira sa zamišljenim prostorima, a kultura sjećanja s postavljanjem znakova u
prirodnom prostoru. Čak i krajolici mogu služiti kao medij kulturalnog pamće­
nja. U tom ih se slučaju manje naglašava znakovima (“spomenicima”) - mnogo
su češće u cijelosti izdignuti na razinu znaka, tj. semiotizirani. Najupečatljiviji
primjer za to su totemic landscapes (totemski krajolici) australskih aboridžina.
U doba velikih svetkovina oni utvrđuju grupni identitet hodočašćenjem na
određena mjesta na kojima se zadržava sjećanje na duhove predaka od kojih
potječu.74 Gradovi starog Istoka bili su strukturirani svečarskim ulicama gdje
su glavna božanstva u doba velikih svetkovina ulazila u procesiju.75 I Rim je

No, pismo ne djeluje uvijek učvršćujuće, već može imati i rastakajući utjecaj, primjerice prekidajući
usku vezu prigoda za kolektivno sjećanje s određenim, zasebnim povodima ceremonijalne komunika­
cije, čime se ukida tu pravilnu izmjenu različitih prigoda za dva modi memorandi.
Usporedi bilješku 32, kao i “polja i široke palače memorije”, o kojima govori Augustin, Confessiones
10.8.12 i dalje. (Za hrvatski prijevod vidi: Augustin, 1973)
71 Yates (1968).
72 Blum (1969).
73 Eickelmann (1978).
74 Strehlovv (1970).
75 Assmann (1991b).
Kultura sjećanja

^eć u antici bio “sveti krajolik”.76 Riječ je o topografskim “tekstovima” kultural­


nog pamćenja, “mnemotopoima”, mjestima pamćenja. U tom je smislu u svom
zadnjem djelu Maurice Halbwachs opisao legendarnu topografiju (topographie
legendaire) Svete zemlje kao izraz kolektivnog pamćenja. Na primjeru Palesti­
ne kao komemorativnog krajolika Halbwachs želi pokazati da ne samo svaka
epoha nego prije svega svaka grupa, tj. svako vjersko usmjerenje, svoja specifi­
čna sjećanja na sebi svojstven način lokalizira i monumentalizira. Istraživanje
može stoga biti ispunjavanje metaforike. Upada u oči da u Halbvvachsovu opisu
funkcija pamćenja prevladavaju prostorne metafore: “okvir”, “prostori” (espa-
ces), “mjesta” (lieux), “lokalizirati” (localiser; situer) ključni su pojmovi koji se
stalno pojavljuju. Stoga je potrebno istražiti konkretno lokaliziranje sjećanja u
krajoliku bogatom sjećanjima i bremenitom značenjem, kao što je Palestina:
Sveta zemlja kao “mnemotop”.

4. Prijelazi

a) Štovanje mrtvih
Fenomen štovanja mrtvih već smO'kratko spomenuli tamo gdje mu je mjes­
to, naime na početku. Štovanje mrtvih zasigurno je izvor i središte onoga što se
treba zvati kulturom sjećanja. Ako je kultura sjećanja prije svega odnos prema
prošlosti, i ako prošlost nastaje tamo gdje se osvješćuje razlika između jučer
i danas, onda je smrt praiskustvo takve razlike, a sjećanje vezano uz mrtve je
praoblik kulturalnog sjećanja. U vezi s našim razlikovanjem između “komuni­
kacijskog” i “kulturalnog” pamćenja moramo se vratiti na štovanje mrtvih još
jednom i u ponešto drugačijoj perspektivi jer ono očito zauzima mjesto izme­
đu tih dvaju oblika socijalnog pamćenja. Štovanje mrtvih je “komunikacijsko”
jer se radi o općenito ljudskoj formi, a “kulturalno” u mjeri u kojoj izgrađuje
svoje posebne nositelje, rituale i institucije.
Štovanje mrtvih dijeli se na retrospektivno i prospektivno sjećanje. Retro-
spektivno sjećanje je univerzalniji, izvorniji i prirodniji oblik.77To je oblik u ko­
jem grupa živi sa svojim mrtvima, održava mrtve prisutnima u sadašnjosti i na
taj način gradi sliku svojega jedinstva i cjelovitosti; ta slika obuhvaća i mrtve kao
nešto samorazumljivo.78Što se više vraćamo u prošlost, to više u prvi plan dolazi

76 Cancik (1985/6).
77 Usporedi: Schmidt (1985), tamo posebno prilog O. G. Oexle. Vidi: Oexle (1976), Schmidt i Wollasch
(1984).
78 Oexle (1983, str. 48 i dalje).
Jan Assmann

vezivanje grupe s mrtvima i precima.79 U prospektivnoj dimenziji sjećanja radi


se o aspektu učinka i fame, putovima i oblicima da se učinimo nezaboravnima i
da dosegnemo slavu. Ono što pojedinca pritom čini nezaboravnim, razlikuje se
od kulture do kulture. U Egiptu se učinak mjeri kroz ispunjenje socijalnih normi,
u Grčkoj kroz kompetitivno natjecanje: tu su samo takva djela vrijedna sjećanja
koja ne dokazuju mogućnost nego premašuju mjeru ljudske moći. Pindar je u
odama ovj ekovj ečio pobjednike upanhelenskim igrama, osnivači kolonija nastav­
ljali su život u kultovima heroja. U retrospektivnoj dimenziji radi se o aspektu
pijeteta, putovima i oblicima davanja vlastitog priloga nezaboravnosti drugih.
Stari Egipat poseban je slučaj sa svojim povezivanjem prospektivne i re-
trospektivne dimenzije štovanja mrtvih. To vezivanje nije nastalo time što si
je pojedinac, ako i čim mu je visoka državna služba to omogućila, postavljao
monumentalni nadgrobni spomenik i time - “prospektivno” - stvarao sjećanje
na sebe.80 Iza tih ulaganja stajao je poseban koncept međusobne uvjetovanosti:
za sebe se od potomstva moglo očekivati onoliko pijeteta koliko se ukazivalo
svojim precima. Socijalna mreža reciprociteta vremenski je fiksirana na vječ­
nost. Stoga je stari Egipat ekstremni slučaj. To se ne odnosi samo na prostrane
gradove mrtvih s njihovim moćnim zagrobnim spomenicima. Monumental-,
ni zagrobni spomenik samo je vanjski simbol nezaboravnog životnog učinka
kakav predstavlja život vođen prema etičkim napucima: “(Pravi) spomenik
čovjeku je njegova vrlina”, glasi egipatska poslovica. Vrline analogne recipro­
citetu, dakle zahvalnost, osjećaj za obitelj i zajedništvo, solidarnost, lojalnost,
svijest o odgovornosti i dužnosti, vjernost i pijetet, igraju i u egipatskoj etici
središnju ulogu. Te vrline određuju život i prije smrti, a nastavljaju se i u život
nakon smrti time što se odnose i na mrtve.81 Imperativi egipatske etike, koja
principom “misliti na druge” nije dopuštala uništavanje socijalne mreže, bili su
dopunjeni apelom “pamtite!” koji su egipatski nadgrobni spomenici tisućama
puta upućivali komemorativnom pamćenju. No ime je nastavljalo živjeti ne

79 Miiller (1987).
80 "Osim toga. dopunio sam ovaj grob i dao sam da mu se dodaju zapisi, i to osobno, za svog života”, nagla­
sio je svećenički nadzornik u svom grobu u Assiutu iz 11/12. dinastije; prema: Franke (1994, str. 23).
81 Egipatski izraz za taj princip ne glasi doduše "misliti jedni na druge” nego "raditi jedni za druge”. Postoji
tekst koji time gotovo definira osnovni pojam egipatske etike; Ma’at (= istina - red - pravda - isprav­
nost). “Nagrada onome koji radi je u tome da se za njega djeluje: to znači ‘Ma’at’ u srcu božanstva.”
Tužbalica, m eđutim, jasno pokazuje da se s tim djelovanjem za drugoga ne podrazumijeva ništa drugo
do misliti na drugoga u smislu komemorativnog pamćenja:
“Kome ću još danas govoriti?
Više se ne sjećamo jučer.
Više se ne djeluje za onoga tko je danas djelovao.”
Vidi: Assmann (1990, str. 60-69).
Kultura sjećanja

nužno samo u materijalnim spomenicima, već i u zvuku glasa. “Onaj živi čije
se ime spominje”, kaže egipatska poslovica.
U više ili manje oslabljenu obliku u svim društvima načelo “memorije”
djeluje u obje dimenzije: učinka koji zahtijeva pamćenje (retrospektivno) i
pamtećeg pijeteta (prospektivno). Nada u nastavak života u sjećanju grupe i
predodžba da je moguće ponijeti svoje mrtve u sadašnjost što kroči naprijed
pripadaju zacijelo univerzalnim osnovnim strukturama ljudskog postojanja.82
Štovanje mrtvih na paradigmatski je način pamćenje “koje stvara zajedni­
cu”.83 Vezujući se kroz sjećanje na svoje mrtve, zajednica utvrđuje svoj identi­
tet. U zakletvi određenim (mrtvim) imenima uvijek se nalazi i izjašnjavanje
za jedan socio-politički identitet. Kako je to bilefeldski historičar R. Kosel-
leck pokazao, spomenici su “identitetske tvorevine preživjelih”.84 U slučaje­
vima kad, kao kod ratnih spomenika, imena broje preko tisuću ili kad, kao
kod spomenika neznanom vojniku, komemorativni odnos ostaje anoniman,
identifikacijski trenutak jasno stoji u prvom planu. “Premda bez posmrtnih
ostataka koji se mogu identificirati i bez besmrtnih duša, oni su ipak zasićeni
nacionalnim imaginiranjima duhova”, piše B. Anderson.851kult relikvija spada
u kontekst stabilizirajućeg štovanja mrtvih koje stvara zajednicu. Ne smijemo
zaboraviti da su se katedrale srednjovjekovnih gradova, kao središnji gradski
simboli identiteta, podizale na relikvijama po mogućnosti važnih svetaca (naj­
radije apostola), za čije se posjedovanje katkad žestoko borilo.86 Sličan je slučaj
sa spomen-dvoranom za Mao Zedonga kroz koju se njegov nasljednik legiti­
mirao i to kultom koji je stvorio o svome prethodniku. Mumija Mao Zedonga
složenim tehničkim mjerama zaštićena je od krađe ili atentata u slučaju poten­
cijalnog političkog prevrata; osiguranje mumije istodobno je primjer isključi­
vo identifikacijske funkcije svakog kulta relikvija. Tko može prisvojiti važnu
relikviju, njemu je osiguran važan element legitimacije.

b) Pamćenje i tradicija
U komunikacijskom su pamćenju sjećanja tek djelomice održiva. To je naj­
jasnije pokazao Maurice Halbwachs čija teorija pamćenja ima neprocjenjivu
prednost da je ujedno i teorija zaborava. (...)

82 Fortes (1978a).
83 Schmidt (1985).
84 Koselleck (1979).
85 Anderson (1983, str. 17).
86 Kotting (1965).
Jan A ssmann

Halbwachs razlikuje “pamćenje” i “tradiciju” na način koji je blizak našem


razlikovanju biografskog i utemeljujućeg sjećanja, odnosno komunikacijskog i
kulturalnog pamćenja. Zanima ga prijelaz od živog sjećanja, memoire vecue, u
dva različita oblika pismenog fiksiranja, koje naziva histoire i tradition. Osim
kritičkog sagledavanja i nepristranog aktiviranja područja očišćenih od sje­
ćanja (histoire), postoji i vitalni interes da se svim sredstvima učvrsti i očuva
otisak neumitno blijedeće prošlosti. U tom slučaju umjesto uvijek novih re­
konstrukcija, nastaje čvrsta predaja. Ona se izdvaja iz komunikacijskih odnosa
sa životom i postaje kanonski komemorativni sadržaj.
Primjer na kojem Halbwachs pokazuje faze predaje od življenog, tj. komu-
niciranog, do njegovanog, konzerviranog sjećanja, rana je povijest kršćanstva.
U prvoj fazi, “fazi izgradnje”, prošlost i sadašnjost su u svijesti grupe jedno: “U
ono doba, kad je kršćanstvo bilo sasvim blizu svojih početaka, teško je bilo
razlikovati ono što je sjećanje od onoga što je bilo svijest sadašnjosti. Prošlost i
sadašnjost su se stapale jer se činilo da drama evanđelja još nije završena”.87
U fazi žive, emotivne pogođenosti, u prirodnom stanju kolektivnog pamće­
nja, prakršćanstvo predstavlja tipičan slučaj komunicirajuće grupe koja ne živi
sjećanje nego svoje ciljeve, ali u svijesti njihova povijesnog zajedništva. U tom
je razdoblju kršćanstvo “daleko od toga da predočuje prošlost u suprotnosti sa
sadašnjošću”, još nema jednoznačan smjer koji se izgradio tek u doba rane Crk­
ve. U toj su fazi “rijetke situacije za koje se smatra da su u neskladu s kršćan­
stvom”. Budući da je kršćanstvo samo tad još uvijek pod utjecajem sadašnjosti,
ono integrira suvremena strujanja i ne suprotstavlja im se dogmatski. To se
može sažeti rečenicom da su sve njegove predodžbe i sjećanja “zasićena soci­
jalnim miljeom”.88 U toj fazi, osim toga, postoji i jedinstvo društva i pamćenja.
Još uvijek ne postoji podjela na svećenike i laike: “Tada religiozno pamćenje
djeluje i živi u cijeloj grupi vjernika; s pravom se stapa s kolektivnim pamće­
njem društva u jednu cjelinu”.89
Sve se mijenja u drugoj fazi koju Halbwachs smješta na prijelazu iz 3. u 4.
stoljeće. Tek se tada “religiozno društvo povlači u sebe, fiksira svoju tradiciju,
utvrđuje svoj nauk i postavlja nad laike hijerarhiju klerika koja se ne sastoji
više samo od dužnosnika i vođa kršćanske zajednice, već koja čini zatvorenu i
od svijeta odijeljenu grupu, posve okrenutu prošlosti, čiji je jedini zadatak da
održi pamćenje prošlosti”.90

87 Halbwachs (1985a, str. 263).


88 Halbvvachs (1985a, str. 287).
89 Halbwachs (1985a, str. 268).
90 Halbwachs (1985a, str. 269).
Kultura sjećanja

S nezaobilaznom promjenom društvenog okružja počinje zaborav sjećanja


koja su bila njegovim dijelom. Tekstovi gube svoju (samo)razumljivost i javlja
se potreba za njihovim pojašnjavanjem. Na mjesto komunikacijskog sjećanja
stupa organizirano sjećanje. Kler preuzima interpretaciju tekstova koji više
ne zbore sami u svom vremenu, već su dospjeli u kontraprezentnu napetost s
njime. Dogmatičnost mora ograničiti i osigurati okvir mogućih interpretacija
te opet prisvaja sjećanja vladajućeg nauka. Kao što historičar može stupiti na
scenu tek kada kolektivno pamćenje grupe oslabi, i egzeget može nastupiti tek
kad je izgubljeno živo razumijevanje teksta. “Budući da je smisao oblika i for­
mula djelomice zaboravljen, mora ga se tumačiti”, piše Halbwachs,91 sasvim u
skladu s protestantskim teologom Franzom Overbeckom koji je to još oštrije
formulirao: “Potomstvo se odreklo njihova razumijevanja, ali je zadržalo pravo
njihova tumačenja”.92

BIBLIOGRAFIJA
Anderson, B. (1983), Imagined Communities: Reflections on the Origin and Spread of
Nationalism, London.
Appadurai, A. (ur.) (1986), The Social Life oflhings. Commodities in Cultural Perspec-
tive, Cambridge.
Assmann, A. (1991b), “Kultur als Lebenswelt und M onument”, u: A. Assmann i D.
H arth (ur.), Mnemosyne, Frankfurt.
Assmann, A. i Assmann, J. (1988), “Schift, Tradition und Kultur”, u: W. Raible (ur.),
Zwischen Festtag und Alltag, Tubingen, str. 25-50.
Assmann, A. i H arth D. (ur.) (1991), Mnemosyne, Frankfurt.
Assmann, J. (1983), “Das Doppelgesicht der Zeit im altagyptischen Denken”, u: A. Peisl
i A. M ohler (ur.), Die Zeit, Miinchen.
Assmann, J. (1985), “Die Entdeckung der Vergangenheit. Innovation und Restauration
in der agyptischen Literaturgeschichte”, u: H. U. Gumbrecht i U. Link-Heer (ur.),
Epochenschwellen und Epochenstrukturen im Diskurs der Literatur- und Sprachhis-
torie, Frankfurt, str. 484-499.
Assmann, J. (1987), “Sepulkrale Selbstthematisierung im Alten Agyptien”, u: A. Hahn
i V. Kapp (ur.), Selbstthematisierung und Selbstzeugnis: Bekenntnis und Gestandnis,
Frankfiirt, str. 208-232.
Assmann, J. (1988), “Stein und Zeit. Das m onumentale G edachtnis der altagyptischen
Kultur”, u: J. Assmann i T. Holscher (ur.), Kultur und Gedachtnis, Frankfurt.

91 Halbvvachs (1985a, str. 293).


92 Overbeck (1919, str. 24). Kao što se kod razlikovanja historije i pamćenja Halbwachs približa­
va Nietzscheu, tako se pri razlikovanju pisma i pamćenja približava Nietzscheovu prijatelju, Franzu
Overbecku, i njegovu razlikovanju “prapovijesti” i “povijesti”, “praliterature” i “literature”.
Jan A ssmann

Assmann, J. (1990), Ma’at: Gerechtigkeit und Unsterblichkeit im alten Agyptien, Miinchen.


Assmann, J. (1991), “Gebrauch und Gedachtnis. Die zwei Kulturen Agyptiens”, u: A.
Assmann i D. Harth (ur.), Mnemosyne, Frankfurt, str. 135-152.
Assmann, J. (1991a), “Der zweidimensionale Mensch. Das Fest als Medium des kul-
turellen Gedachtnisses”, u: J. Assmann i T. Sundermeier (ur.), Das Fest und das
Heilige. Religiose Kontrapunkte zur Alltagswelt, Studien zum Verstehenfremder Re-
ligionen I, Giitersloh, str. 11-30.
Assmann, J. (1991b), “Das agyptische Prozessionsfest”, u: J. Assmann i T. Sundermeier
(ur.), Das Fest und das Heilige. Religiose Kontrapunkte zur Alltagswelt, Studien zum
Verstehen fremder Religionen I, Giitersloh, str. 105-122.
Augustin, Sv. Aurelije (1973), Ispovijesti, Zagreb.
Bartlett, F. C. (1932), Remembering: a Study in Experimental Social Psychology, Cam-
bridge.
Bergson, H. (1896), Matiere et memoire, Pariz.
Bernsdorf, W. (ur.) (1959), Internationales Soziologen-Lexikon, Stuttgart, str. 204.
Blum, H. (1969), Die antike Mnemotechnik, Diss. 1964 = Spudasmata 15.
Borgeaud, Ph. (1988), “Pour une approche anthropologique de la memoire religieuse”,
u: Basset, J. C. et al., La memoire des religions, Ženeva.
Bubner, R. (1989), “Asthetisierungder Lebenswelt”, u: W. Haug i R. Warning, Das Fest
(Poetik und Hermeneutik IV), Miinchen.
Cancik, H. (1985/86), “Rome as a Sacred Landscape. Varro and the End of Republican
Religion in Rome”, u: Visible Religion IV/V, str. 250-265.
Cancik H. i Mohr H. (1990), “Erinnerung/Gedachtnis”, u: Handbuch religionswissen-
schaftlicher Grundbegriffe 2, Stuttgart, str. 299-323.
Cancik-Lindemaier, H. i Cancik, H. (1987), “Zensur und Gedachtnis. Zu Tac. Ann. IV
32-38”, u: A. Assmann i J. Assmann, Kanon und Zensur, Miinchen, str. 169-189.
Eickelmann, D. F. (1978), “The Art of Memory: Islamic Education and its Social Re-
production”, u: Comparative Studies in Society and History 20, str. 485-516.
Fortes, M. (1978a), “Pietas in Ancestor Worship”, njemačko izdanje u: F. Kramer i C.
Sigrist (ur.), Gesellschaften ohne Staat I. Gleichheit und Gegenseitigkeit, Frankfurt,
str. 197-232.
Franke, D. (1994), Das Heiligtum des Heqaib auf Elephantine. Geschichte eines
Provinzheiligtums im Mittleren Reich, Heidelberg.
Gehlen, A. (1956), Urmensch und Spatkultur, Hamburg.
GofTman, E. (1977), Rahmen-Analyse. Ein Versuch iiber die Organisation von Alltag-
serfahrungen, Frankfurt.
Graefe, E. (1990), “Die gute Reputation des Konigs ‘Snofru’”, u: Studies in Egyptology,
Jerusalem, str. 257-263.
Halbwachs, M. (1941), La topographie legendaire des Evangiles en Terre Sainte, Pariz.
Halbwachs, M. (1950), La memoire collective, Pariz.
Kultura sjećanja

Halbwachs, M. (1985a), Das Gedachtnis und seine sozialen Bedingungen, Frankfurt.


Halbwachs, M. (1985b), Das kollektive Gedachtnis, Frankfurt.
Havelock, E. A. (1963), Preface to Plato, Cambridge, Mass.
Haverkamp, A. i Lachmann R. (ur.) (1991), Gedachtnis als Raum. Studien zurMnemo-
technik, Frankfurt.
Karady, V. (1972), “Biographie de Maurice Halbwachs”, u: Maurice Halbwachs, Classes
sociales et morphologie, Pariz, str. 9-22.
Keese, H. (1941), Der Gdtterglaube im alten Agyptien, Leipzig.
Klaffke, C. (1983), “Mit jedem Greis stirbt eine Bibliothek”, u: Assmann A. i Assmann
J. i Chr. Hardmeier (ur.), Schrift und Gedachtnis, Miinchen, str. 222-230.
Koselleck, R. (1979), “Kriegerdenkmale als Identitatsstiftungen der Oberlebenden”,
u: O. M arquard i K. Stierle (ur.), Identitat (Poetik und Hermeneutik VIII),
Miinchen.
Kotting, B. (1965), Derfruhchristiliche Reliquienkult und die Bestattung im Kirchenge-
baude, Koln, Opladen.
Levi-Strauss, C. (1973), Strukturale Anthropologie, I, Frankfurt.
Levi-Strauss, C. (1975), Strukturale Anthropologie, II, Frankfurt.
Mbunwe-Samba, P. (1989), “Oral Tradition and the African Past”, u: R. Layton (ur.),
Who Needs the Past?Indigenous Values and Archeology, London, str. 105-118.
Miiller, K. E. (1987), Das magische Universum der Identitat, Elementarformen sozialen
Verhaltens. Ein ethnologischer Grundrifi, Frankfurt, New York.
Namer, G. (1987), Memoire etsociete, Pariz.
Niethammer, L. (ur.) (1985), Lebenserfahrung und Kollektives Gedachtnis. Die Praxis
der “Oral History’\ Frankfurt.
Oexle, O. G. (1976), “Memoria und M emorialiiberlieferung im friihen Mittelalter”, u:
Fruhmittelalterliche Studien 10, str. 79. i dalje.
Oexle, O. G. (1983), “Die Gegenwart der Toten”, u: H. Bruet i W. Verbeke (ur.), Death in
the Middle Ages, Mediaevalia Lovanensia, Series I, Studia 9, Leuven, str. 48. i dalje.
Oexle, O. G. (1985), “Die Gegenwart der Lebenden und der Toten. Gedanken iiber
Memoria”, u: K. Schmidt, (ur.): Gedachtnis, das Gemeinschaft stiftet, Freiburg, str.
74-107.
Overbeck, F. (1919), Christentum und Kultur, Basel.
Platon (1957), Zakoni, prev. Veljko Gortan, Zagreb.
Platon (1982), Gesetze, prev. E. Eyth, Heidelberg.
Redford, D. B. (1986), Pharaonic King-Lists, Annuals and Day Books, Mississauga.
Ritschl, D. (1967), Memory and Hope. An Inquiry Concerning the Presence ofChrist,
New York, London.
Schmidt, K., (ur.) (1985), Gedachtnis, das Gemeinschaft stiftet, Freiburg.
Schmidt, K. i J. Wollasch (ur.) (1984), Memoria. Dergeschichtliche Zeugniswert ds litur-
gischen Gedenkens im Mittelalter, Miinstersche Mittelalter-Schriften 48, Miinchen.
)an Assmann

Schuster, M. (1988), “Zur Konstruktion der Geschichte in Kulturen ohne Schrift”, u:


Ungern-Sternberg, J. v. i H. Reinau (ur.), Vergangenheit in miindlicher Uberliefer-
ung, Colloquium Rauricum I, Stuttgart.
Strehlow, T. G. H. (1970), Totemic Landscapes, London.
Tacit (1970), Anali, prev. Jakov Kostović, Zagreb.
Theifien, G. (1977), Soziologie der Jesusbewegung. Ein Beitrag zur Entstehungsgeschichte
des Urchristentums, Tiibingen.
Thomas, M. (1988), Vergangenheit, Zukunft, Lebensalter, Zeitvorstellungen im England
derfriihen Neuzeit, Berlin.
Ungern-Sternberg, J. v. i H. Reinau (ur.) (1988), Vergangenheit in miindlicher Ober-
lieferung, Colloquium Rauricum I, Stuttgart.
Vansina, J. (1985), Oral Tradition as History, Madison.
Weber, M. (1947), Wirthschaft und Gesellschaft, Tiibingen, 3. izdanje.
Yates, F. (1968), The Art ofMemory, London.
Zumthor, P. (1983), Introduction &la poesie orale, Pariz.
Steven Knapp
Kolektivno sjećanje
I STVARNA PROŠLOST
jerojatno nitko ne sumnja da etička i politička opredjeljenja ovise o
pripovijestima.1 Ideja o tome što trebamo učiniti neodvojiva je, ako se
uopće i može razlikovati od njih, od predanosti određenim obrascima
djelovanja - odnosno određenim pripovjednim oblicima koji se mogu ponavlja­
ti. Zanimljivo je pitanje podrazumijeva li predanost nekom obrascu djelovanja
nužno i predanost nekoj određenoj pripovijesti - primjerice ispripovijedanim
djelima nekog junaka, a ne samo općem stilu junačkog djelovanja, no ovdje se
time neću baviti. Čini se jasnim da specifične pripovijesti barem ponekad igraju
ulogu u oblikovanju ljudskih opredjeljenja, bilo da to čine izravno (primjerice kad
kršćanin nastoji oponašati neki određeni čin, a ne samo tip djelovanja koji se pri­
pisuje Isusu), bilo da stvaraju neodređene stereotipe ispravna djelovanja. A ako su
opredjeljenja barem ponekad povezana s određenim pripovijestima, onda će za­
jednička društvena opredjeljenja vjerojatno biti povezana s pripovijestima očuva­
nim u kolektivnom sjećanju, primjerice u usmenoj tradiciji ili kanonskim teksto­
vima. Osim kauzalne uloge u utjecanju na ljudska opredjeljenja, pripovijesti oču­
vane u kolektivnom sjećanju ponekad igraju i normativnu ulogu - što znači da na
različite načine mogu pružiti implicitne ili eksplicitne kriterije na osnovu kojih je
moguće oblikovati ili ispraviti suvremene modele djelovanja, pa čak i odobriti ili
kritizirati pojedine etičke ili političke teze.1
2 Pripovijest koja posjeduje takav nor­
mativan status radi praktičnosti označit ću kao nositeljicu kolektivnog autoriteta.
Pitanje koje me zanima stoga je sljedeće: zašto je uopće važno, ako jest va­
žno, da se autoritativna pripovijest podudara s povijesnom stvarnošću? Kakav
je odnos između paradigmatičnog autoriteta ispripovijedanog čina i toga da se
čin stvarno dogodio u nekom odredivom trenutku - ili u bilo kojem trenutku -
u prošlosti? Pitanje se čini apstraktnim, no zapravo brojni konkretni projekti u

1 Ovaj je esej dosta prerađena i proširena verzija predavanja održana na godišnjem sastanku na English
Institute 1985. godine. Između mnogih osoba koje su svojim sugestijama i kritikama pomogli obliko­
vanju moje argumentacije, posebno želim zahvaliti Margaret Ferguson, Catherine Gallagher, Stephenu
Greenblattu, Jeffreyju Knappu, Walteru Michealsu, Robertu Postu, Christopheru Pyeu, Michaelu Ro-
ginu, Elaine Scarry, Randolphu Starnu i Bernardu Williamsu. Oni, međutim, nisu odgovorni za moje
pogreške, ni kolektivno ni individualno.
2 Konkretni načini na koje kanonska pripovijest može poslužiti odobravanju određenih teza mogu biti
krajnje suptilni i raznoliki, što je, primjerice, opširno prikazao Kelsey (1975).
Steven Knapp

raznim interpretativnim disciplinama kao da počivaju na tvrdnji daje povijesna


stvarnost važna - da bi, primjerice, politička uloga koju kanonski tekstovi igraju
u sadašnjosti trebala na neki način biti povezana s razotkrivenim ili demistifici-
ranim opisom stvarnih povijesnih uvjeta u kojima su ti tekstovi nastali. Ponekad
se ta tvrdnja izražava tako da se pokuša razotkriti socijalno podrijedo kanon­
skog teksta koje se onda koristi za umanjivanje njegova tradicionalnog prestiža,
82_ dok u drugim slučajevima cilj nije jednostavno odbaciti kanonsku pripovijest,
već njezin autoritet - nakon što je razotkrivena njezina povijesna netočnost
- prenijeti na politički poželjne značajke stvarne prošlosti koje je tekst iskrivlja­
vao ili potiskivao. Bilo kako bilo, u brojnim suvremenim kritičkim tendencija­
ma implicitna je pretpostavka, vidljiva u nizu feminističkih, marksističkih i ta­
kozvanih “novohistorističkih” obrada kanonskih tekstova, daje istina o stvarnoj
kolektivnoj prošlosti nužno ili intrinzično relevantna za etičko i političko dje­
lovanje u sadašnjosti. Na sljedećim ću stranicama istražiti temelje i implikacije
te pretpostavke, i to prvo analizirajući njezinu ulogu u tri recentna prijedloga
- dva iz polja biblijske kritike i jednom iz kritike sekularne kanonske literature.
Iako ću se tim prijedlozima baviti na kritičan način, moji motivi nisu primarno
polemičke naravi - te ću primjere uglavnom koristiti kako bih pokazao kako je
teško na vrlo jednostavan ili izravan način objasniti pridavanje moći stvarnoj
kolektivnoj prošlosti kao takvoj. Nakon toga ću razmotriti jedan mogući način
razumijevanja takva pridavanja moći, i to pomoću analogije između osobnog
i kolektivnog odnosa prema stvarnoj prošlosti. U kratkom zaključnom dijelu
okrenut ću se od ovih pomalo skeptičnih razmatranja prema nizu skromnijih,
ali pozitivnijih teza o etičkoj i političkoj relevantnosti historijskog revizionizma.

Historijska rekonstrukcija i autoritet svetog teksta

Revizionističko tumačenje Biblije na osnovi rekonstrukcije njezina nastan­


ka nije, naravno, praksa novijeg datuma. Već više od dva stoljeća historijski
orijentirani biblijski stručnjaci pokušavaju vratiti izgubljene referente biblij­
skih tekstova rekonstruirajući faze usmenog i pisanog sastavljanja tekstova
koje bi se u njima trebale skrivati. Od razdoblja prosvjetiteljstva etablirana
teologija obično je pokušavala ili neutralizirati korozivnu snagu takve kritike
ili pak iskoristiti navodna otkrića povijesnih netočnosti u Bibliji u pozitivne
teološke i apologetske svrhe.3 U 20. stoljeću jedna se istaknuta strategija, po-

O međudjelovanju teologije i historijske kritike poslije prosvjetiteljstva pišu Harvey (1966) i Frei (1974).
Za pregled novije faze ove povijesti vidi: Gotavald (1985, str. 16-20).
Kolektivno sjećanje i stvarna prošlost

znata pod nazivima nova ortodoksija, dijalektička teologija i biblijska teologija,


sastojala u dopuštanju povijesne kontingentnosti nastanka Biblije kako bi se s
obnovljenim žarom inzistiralo na univerzalnom autoritetu njezina teološkog
sadržaja (ili barem njezine egzistencijalne rezonantnosti). Od raspada onoga
što se mnogim promatračima činilo kao novoortodoksni konsenzus prije dva
desetljeća, teološka inicijativa prešla je na stranu političkih teologija koje se
uglavnom čine ravnodušnima prema određenim otkrićima historijske kritike.
Doista, feminističkim teolozima oslobođenja, kao i onima iz Trećeg svijeta,
često čak i naklonjeni kritičari prebacuju vrlo selektivnu i nekritičku upotrebu
Biblije, poput naglašavanja politički atraktivnih epizoda kao što su Izlazak ili
Hvalospjev Marijin (“Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni
dobrima, a bogate otpusti prazne.”*) bez razmatranja njihovih povijesnih refe­
renata ili njihovih točnih ideoloških funkcija.
U recentnoj biblijskoj kritici jača usmjerenje čiji je eksplicitni cilj premo­
stiti rascjep između kritičke znanosti i političke teologije. Zasniva se na vje­
rovanju da trenutno na putu osloboditeljskih pokušaja prisvajanja historijske
kritike stoje dvije prepreke: prvo, elitistička i androcentrična pristranost vode­
ćih stručnjaka historijske kritike, te drugo, ideološka iskrivljavanja društvene i
političke stvarnosti koja su u Bibliju unijeli sami pisci ili redaktori Biblije. Pre­
ma zagovaračima sadašnjeg usmjerenja, jedini način da se takva iskrivljavanja
isprave polazi od stroge primjene socijalno-historijskih metoda. Otuda poziv
na pomicanje kritičkih napora s analize biblijskog teksta na rekonstrukciju
društvenih uvjeta za koje se smatra da stoje iza njega.
U ovom odjeljku moj cilj neće biti podržati ili kritizirati metode koje struč­
njaci koriste u rekonstruiranju socijalnog podrijetla nastanka Biblije jer nisam
biblijski stručnjak i socijalni historičar. Ovdje me ne zanima ni šire episte-
mološko pitanje može li uopće historijsko istraživanje rekonstruirati “stvar­
nu” prošlost i na koji način. Ono što me zanima jest rekonstrukcijski impuls,
točnije, ono što potiče na potragu onkraj službenih sjećanja zabilježenih u
kanonskim tekstovima, bilo religijskim bilo kojim drugim, za društvenim či­
njenicama “sjećanja” na koje su navodno potisnuta ili zaboravljena. Posebno
istaknut primjer takva impulsa jest sadašnji sociologijski ili “materijalistički”
smjer u biblijskoj kritici, ne samo zato što je revizionistički ili rekonstrukcijski
(takva je bila već i stara historijska kritika), već zato što eksplicitno okretanje
od teksta prema društvenoj stvarnosti predstavlja neuobičajeno potpun prekid
s tradicionalnim sjećanjem. Ipak, usredotočivši se na književne ili kvaziknji-
ževne faze nastajanja teksta (primjerice, smatra se da su sukcesivnim verzi-

Lk 1: 52-53. Prijevodi biblijskih tekstova preuzeti su iz izdanja Kršćanske sadašnjosti (op. prev.).
Steven Knapp

jama teksta prethodile usmene tradicije), stariji historijski kritičari mogli su


vjerovati da sjećanje sačuvano u kanonskim tekstovima samo razrađuju, a ne
ispravljaju. Mogli su s tekstovima postupati kao s tragovima sjećanja koji su
barem metonimijski povezani sa stupnjevima nastajanja teksta koje je kritika
rekonstruirala. Otuda je bilo moguće da veliki stručnjak za kritiku i biblij­
sku teologiju Gerhard von Rad zapisivanje usmene tradicije još uvijek smatra
84 očuvanjem, a ne dokidanjem veze između priče i njezine specifične povijesne
funkcije: “Građa se zapisivanjem fiksira u fazi razvoja u kojoj se određeni vjer­
ski preobražaj već dogodio, ali ipak u trenutku u kojem je povijesni element
očuvan cjelovito i s punim osjećajem povijesne jedinstvenosti.”4 Međutim, so­
ciološka rekonstrukcija, barem ona primijenjena u istaknutim primjerima ko­
jim ću se baviti, kanonske tekstove ne zamišlja kao parcijalna sjećanja, već kao
oblike više ili manje namjerne amnezije. I sami naslovi djela koje uzimam za
primjer neodoljivo su prikladni za moje analitičke svrhe: to su ogromna studi­
ja Normana K. Gottvvalda The Tribes ofYahweh: A Sociology ofthe Religion of
Liberated Israel, 1250-1050 B.C.E. (Jahvina plemena: sociologija religije oslo­
bođenog Izraela 1250-1050. pr. n. e.) i In Memory ofHer: A Feminist Theologi-
cal Reconstruction ofChristian Origins (Njoj na spomen: feministička teološka
rekonstrukcija početaka kršćanstva) Elisabeth Schiissler Fiorenze.5
Gottvvald se bavi iznenadnom pojavom izraelskog društva kao neovisne “me-
đuplemenske konfederacije” u sredini u kojoj su dominirali tiranski gradovi-dr-
žave. Njegova glavna povijesna teza sama po sebi nije originalna, već je riječ o
preuzimanju takozvanog “modela pobune” koji je kao hipotetsko objašnjenje
početaka Izraela uveo George E. Mendenhall 1962.6Za razliku od gledišta po ko­
jem je Izrael osnovan u Kanaanu postupnim naseljavanjem ili izravnim vojnim
osvajanjem opisanim u knjizi Jošuinoj, prema modelu pobune Izrael je isprva
nastao kao koalicija potlačenih i nezadovoljnih naroda unutar kanaanskih gra-
dova-država ili na njihovim rubovima. Po Gottwaldu je predmonarhijski Izrael
“najprikladnije zamisliti kao eklektičnu mješavinu u kojoj su različiti deklasirani
i odmetnički elementi društva ujedinili svoja raširena protufeudalna iskustva,
osjećaje i interese i tako stvorili jedinstven pokret koji je kroz pokušaje i pogreš­
ke postao učinkovit autonoman društveni sustav” (Gottwald, 1979., str. 491).
Ponavljam, model sam po sebi nije originalan, no originalno je, osim metodo­
loške upornosti kojom Gottwald slijedi Mendenhallovu hipotezu, to što Gott-
wald model pobune pretvara u totalno objašnjenje distinktivne teologije Izraela.

Von Rad (1972, str. 19, bilj.).


Gottvvald (1979) i Schiissler Fiorenza (1983).
M endenhall (1962, str. 66-87).
Kolektivno sjećanje i stvarna prošlost

Prema Gottwaldu teološka jedinstvenost Izraela izraz je njegove posebnosti kao


egalitarnog, “retribaliziranog” društva nastalog kroz neprestani revolucionarni
otpor hijerarhijskim strukturama i interesima iz kojih je nastao i koji su nepre­
stano prijetili da ga ponovno apsorbiraju. Iako vjera u Jahvu nije puki odraz tog
egalitarnog društvenog poretka, najbolje je na njega gledati kao na “simboličku
projekciju” ili “ideološku formaciju” čiji je cilj promovirati egalitarne društvene
odnose. Pripovijest o spasenju koja je postala središtem jahvizma funkcionirala
je, kako je Gottwald metaforički ustvrdio, kao svojevrsna “povratna petlja” ili
“servomehanizam” što je osnaživao i uređivao društvene prakse koje su ga pro­
izvele (Gottwald, 1979., str. 646-47). Kao posljedica toga - i tu postaju potpuno
vidljive razmjere Gottwaldova revizionizma - sva glavna distinktivna obilježja
izraelske teologije mogu se i moraju prevesti u socijalne pojmove. (...)
Gottwald rekonstrukciju primjenjuje ne samo na teološke koncepte, već i na
pripovijesti u koje su ti koncepti ugrađeni: po njemu rane biblijske pripovjedne
paradigme, poput “Izbavljenja iz Egipta” i “Osvajanja Obećane zemlje”, sve ima­
ju jedan “pravi i neposredni referent...: suvremeni oslobođeni i retribalizirani
Izrael u Kanaanu.” Taj je referent ispao iz kolektivnog sjećanja brojnih društava
u kojima te pripovijesti i dalje predstavljaju etički i politički autoritet zato što je
bio snažno potisnut tijekom monarhijskog razdoblja (koje započinje krajem je­
danaestog stoljeća prije Krista), kad je “društvena evolucija Izraela u centralizi­
ranu državu s unutarnjom društvenom stratifikacijom onemogućila i u najvećoj
mjeri prekinula oslobođenje i retribalizaciju”, iako su predmonarhijske tenden­
cije donekle opstale, primjerice u proročkom pokretu (Gottwald, 1979., str. 698).
Ciljevi i otkrića Elisabeth Schiissler Fiorenze izrazito nalikuju Gottwaldo-
vim. Dodatna je prednost njezine knjige u eksplicitno izraženoj vezi između
politički motivirane povijesne rekonstrukcije i pojmova kolektivnog pamćenja
i amnezije. Njezina je teza da je kršćanstvo nastalo kao slijed dva društvena
pokreta: egalitarističkog “Isusova pokreta” unutar palestinskog judaizma pr­
vog stoljeća i pokreta (ispravno nazvanih) kršćana koji su se pojavili u desetlje­
ćima nakon Isusove smrti i brzo proširili po heleniziranim židovskim zajedni­
cama širom Sredozemlja. Prema Schiissler Fiorenzi društvenoj stvarnosti ovih
pokreta nažalost možemo prvenstveno pristupiti preko apologetskih spisa čija
je ideološka funkcija upravo kroćenje radikalne biti ranog kršćanstva - pri­
je svega, neutraliziranje prijetnje koju je kršćanski egalitarizam predstavljao
patrijarhalnim strukturama sredozemnih društava, i židovskih i nežidovskih.
Schiissler Fiorenza smatra da spisi Novog zavjeta pokazuju sveprožimaju-
ću i sustavnu tendenciju potiskivanja dokaza egalitarizma, a napose u vezi
sa ženama čije je ključno sudjelovanje u crkvenom vodstvu gotovo potpuno
izbrisano iz službenog sjećanja Crkve.
Steven Knapp

U nekim je slučajevima iskrivljavanje očigledno. Primjerice, Pavlove posla­


nice često spominju žene kao suradnice čiji su uloga i autoritet jednak Pavlo­
vim (Schiissler Fiorenza 1983, str. 169). No u kasnije napisanoj Lukinoj povi­
jesti misionarskog pokreta, “Djelima apostolskim”, vodstvo je koncentrirano
u liku Pavla i nekoliko muških kolega, dok su žene ograničene na uloge “po­
moćnih pristalica ili na uloge utjecajnih protivnica Pavlove misije” (Schiissler
Fiorenza, 1983., str. 161). U drugim slučajevima ispravljanje androcentrične
pristranosti pisaca i redaktora Novog zavjeta zahtijeva korištenje čitave lepe­
ze strategija historijske kritike, iako im treba pridodati “metodološka pravila
feminističke hermeneutike sumnje” (Schiissler Fiorenza, 1983., str. 108). No u
svakom slučaju smjer Fiorenzinog revizionizma je jasan: kako se sažeto izrazi­
la, “on pokušava učiniti pomak od androcentričnih tekstova na patrijarhalno-
historijski kontekst” (Schiissler Fiorenza, 1983., str. 29).
Možda najupečatljiviji primjer pristupa Schiissler Fiorenze jest njezina ana­
liza jedne epizode Evanđelja koja je nadahnula naslov djela, Njoj na spomen.
Sva četiri Evanđelja donose priču o ženi koja je pomazala Isusa skupocjenom
pomašću. U dva Evanđelja, Markovu i Matejevu, žena pomazuje Isusovu glavu,
a u druga dva, Lukinu i Ivanovu, njegove noge. Schiissler Fiorenza dokazuje da
su prve dvije inačice pomazanja nastale ranije i u skladu s tim rekonstruira
izvornu bit priče na sljedeći način: “Budući da je u Starom zavjetu prorok po­
mazao glavu židovskog kralja, pomazanje Isusove glave odmah se moralo ra­
zumjeti kao proročansko priznanje Isusa, Pomazanika, Mesije, Krista. Prema
tradiciji Isusa je svojim proročanskim znakom-činom prozvala žena.” Među­
tim, kako bilježi Schiissler Fiorenza, ta je “priča bila politički opasna” (Schiis-
sler Fiorenza, 1983., str. XIV). Njezinu izvornu bit stoga su potisnuli redaktori
Evanđelja koji su nastojali, kako ona tvrdi, “priču učiniti prihvadjivijom pa­
trijarhalnoj grčko-rimskoj publici” (Schiissler Fiorenza, 1983., str. XIII). Kad
se priča pojavljuje kod Luke - u svojoj najčuvenijoj i najdramatičnijoj inačici
- žena je od proročke učenice već promijenjena u “grešnicu u gradu” koja kvasi
Isusove noge suzama i briše ih svojom kosom (Lk 7:36-50). U Markovoj inači­
ci, koju Schiissler Fiorenza smatra najbližom izvorniku, neimenovana je žena
jedna od troje učenika koji igraju važne uloge u pripovijesti o muci. Druga dva
su izdajnik Juda i Petar koji je Isusa zanijekao. Kad ga je žena pomazala, Isus
obećava: “Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo evanđelje, po
svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini - njoj na spomen” (Mk 14:9).
A Schiissler Fiorenza poentira: “Gdje god se izgovara evanđelje i slavi euhari­
stija pripovijeda se druga priča: priča o apostolu koji je izdao Isusa. Upamćeno
je ime izdajnika, ali je ime vjernog učenika zaboravljeno zato što je bila žena”
(Schiissler Fiorenza, 1983., str. XIII).
Kolektivno sjećanje i stvarna prošlost

Kakve posljedice takve rekonstrukcije imaju po autoritet biblijskih pripo­


vijesti? Očito je da se za Gottwalda i Schiissler Fiorenzu autoritet svetog teksta
pomiče od samih tekstova prema povijesnim događajima (uglavnom slože­
nim i neriješenim društvenim bitkama) čiji su tekstovi jako iskrivljeni odrazi.7
Schiissler Fiorenza posebno inzistira na tome da treba napustiti sve pokušaje
da se od samih tekstova napravi izvor oslobađajućeg autoriteta. Njezino uvo­
dno poglavlje oštro kritizira “novoortodoksni model feminističkog tumačenja”,
odnosno pokušaj da se izolira poseban “kanon unutar kanona”, poput skupa
oslobađajućih načela izraženih u takozvanim “proročkim” temama i obrasci­
ma (Schiissler Fiorenza, 1983., str. 14-21). Suprotstavljajući se takvom pristu­
pu, njezin model odbija “izjednačiti otkrivenje s androcentričnim tekstom, ali
i dalje drži da se takvo otkrivenje nalazi u Isusovom životu i služenju kao i u
učeničkoj zajednici koju je on sazvao” (Schiissler Fiorenza, 1983., str. 34).
Može nas iznenaditi način na koji revizionisti poput Gottwalda i Schlis-
sler Fiorenze premještaju autoritet Biblije tako da ga ne odbacuju. Na površini
se takav potez može učiniti logički neobičnim, jer kakva smisla ima držati se
tradicije i prenositi drevni autoritet kad su temelji i sadržaj tog autoriteta tako
drastično preoblikovani? Tom ću se problemu vratiti u kasnijem odjeljku; za­
sad se želim usredotočiti na ponešto različite implikacije prijedloga premješ­
tanja mjesta autoriteta svetog teksta sa službeno zapamćene pripovijesti na
rekonstruiranu. Intrigantno pitanje koje postavljaju rekonstrukcije Gottwalda
i Schiissler Fiorenze nije ima li smisla revidirati tradicionalnu vjeru, već zašto
bi nam društveni događaji iz udaljene prošlosti uopće trebali biti važni - a
pogotovo zašto bi trebali prisvajati autoritet svetog teksta. Ipak je jedna stvar
priznati autoritet tekstu za koji se pretpostavlja da ga je, izravno ili neizravno,
napisao Bog. Pod pretpostavkom da Bog nije promijenio mišljenje otkad je
tekst napisan, tekst čitamo kako bismo otkrili što Bog (sada) želi. No isto se
ne može reći za povijesne događaje - osim ako pretpostavimo da je Bog pro­
viđenjem manipulirao događajima kako bi proizveo svojevrsno dramatično ili
filmično pisanje. Ta pretpostavka nesumnjivo ima tradicionalno opravdanje,
ali je očito da tako potpuno dokida distinkciju između teksta i događaja da
se okretanje od prvog prema drugom, kako predlažu revizionisti, u osnovi ne

7 Prim jedbom da su Gottvvald i Schiissler Fiorenza u neku ruku jednostavno pomaknuli mjesto autoriteta
svetog teksta ne impliciram da je autoritet koji udjeljuju biblijskim događajima nužno iste vrste ili stu­
pnja kao autoritet koji pravovjerniji tumači pripisuju biblijskim tekstovima. Schiissler Fiorenza, primje­
rice, odbacuje ideju da bi "protuglasovi i viđenja” koje otkriva predstavljali "normu kojoj bi se trebalo
pokoravati” ili “kanon koji bi trebalo slijediti”. Umjesto toga, njihova vrijednost leži u sposobnosti “da
pružaju oslobađajuće viđenje, hrabrost i nadu u današnje borbe za oslobođenje”; Protocol o f the Colloquy
o f the Centerfor Hermeneutical Studies in Hellenistic and Modern Culture 53 (1987), str. 54. U tom sluča­
ju moje pitanje i dalje glasi zašto bi trebalo biti važno da takve prednosti potječu iz (stvarne) prošlosti.
Steven Knapp

bi razlikovalo od pomicanja pažnje s jednog odlomka na drugi, što su tuma­


či uvijek činili. U svakom slučaju, teško da Gottwald i Schiissler Fiorenza na
umu imaju čitanje društvenih događaja kao božanski nadahnutih hijeroglifa.
Osnovna svrha socijalnohistorijske rekonstrukcije trebala bi biti demistificira-
nje ideje da Bog intervenira u povijest na način iole sličan onome što sugerira
božanska slikovitost. Gottwald je posebno neprijateljski nastrojen prema tak-
88 voj vrsti natprirodnosti. U eseju u kojem se osvrće na Jahvina plemena piše
da je “proveo radikalnu socioekonomsku i religijskokulturalnu dekonstrukciju
ranog Izraela ne ostavivši ništa što bi moglo spasiti tradicionalnu teologiju po­
moću sveprikladnog ‘boga koji popunjava rupe’”.8
Gdje onda materijalistička kritika nalazi skripturalni autoritet drevnih događa­
ja ako ne u njihovom statusu znakova (neizmijenjenih) božanskih namjera? Čini
se da odgovor leži u osebujnoj kombinaciji dviju vrsta odnosa između sadašnjosti i
prošlosti: s jedne strane odnosa analogije, a s druge čistog povijesnog kontinuiteta.
Konkretno, sadašnji autoritet stvarnog socijalnog podrijeda Izraela ili Crkve pro­
izlazio bi iz ukrštanja dvaju odnosa: prvo, uočene analogije između drevnih i mo­
dernih društvenih bitaka, i drugo, od utjecaja koji drevne bitke, ma kako daleke,
vrše na bitke u kojima su sudionici tradicije trenutno angažirani, ili bi to trebali biti.
Iako ga Schiissler Fiorenza eksplicitno ne navodi, načelo analogije impli­
citno je sadržano u njezinu inzistiranju na ključnoj ulozi feminističkog sjeća­
nja. Biblijski su konteksti važni za sadašnju feminističku borbu zato što pru­
žaju “korijene i početke” “neprekinute povijesti” onog što Schiissler Fiorenza
zove “ženama kao Božjom ekklesiom” (Schiissler Fiorenza, 1983., str. 350). No
drevne bitke nisu samo rani koraci u povijesnom nizu koji završava moder­
nim feminizmom. Te su bitke i slične sadašnjim, tako da sjećanje na njih “ne
samo da održava živim patnje i nade kršćanskih žena u prošlosti, već omo­
gućava univerzalnu solidarnost sa svim ženama u prošlosti, sadašnjosti i bu­
dućnosti koje slijede istu viziju” (Schiissler Fiorenza, 1983., str. 31). Ponovno
je ključno podudaranje kontinuiteta koji povezuje prošlost i sadašnjost povi­
jesnim slijedom te analogije koja povezuje prošlost i sadašnjost zajedničkim
svojstvom - "vizijom” što je dijele drevne i moderne feministkinje.9
Čini se da je Gottwald nešto manje od Schiissler Fiorenze uvjeren da drevni
i moderni sudionici biblijske tradicije dijele “istu viziju”. Inačica sociologije

8 “The Theological Task After The Tribes ofYahweh", u: Gottwald (1983, str. 198).
9 Čitatelji koji su upoznati sa strukturalističkim pojmovljem primijetit će sličnost između mog korištenja
pojmova analogija i kontinuitet i strukturalističkog suprotstavljanja pojmova metafora i metonimija.
To navodi na pomisao da možda postoji veza između tendencija esencijaliziranja stvarne prošlosti i
određenog formalističkog načina esencijaliziranja književnog jezika (privilegiranjem figura u kojima
koincidiraju metaforični i metonimijski odnosi). Međutim, u ovom se eseju time neću dalje baviti.
Kolektivno sjećanje i stvarna prošlost

koju preferira Gottwald pretpostavlja da su ideološki proizvodi poput “vizija”


usko vezane uz kontekste u kojima su nastale. Otuda, prema Gottwaldu, “tvr­
dnja da se vjeruje u iste stvari u različitim društvenim i intelektualnim uvjeti­
ma zapravo znači uopće ne vjerovati u iste stvari” (Gottwald, 1979., str. 704).
Općenito se čini da je Gottwald manje od Schiissler Fiorenze spreman pre­
tpostaviti da uistinu možemo “nastaviti crpiti simboličke resurse iz biblijskih
tradicija” (Gottwald, 1979., str. 705). Ali ako je to moguće, onda je temelj te
mogućnosti još jednom podudaranje analogije i kontinuiteta. Tako je “snaž­
ni, evocirajući simbolizam” Izraela pomogao Izraelu da, kako piše Gottwald,
stremi “oslobođenom životu kakav je moguće ostvariti u socioekonomskim i
intelektualno-kulturalnim uvjetima svojstvenim tom vremenu i prostoru.” Pa
ipak, “slične su borbe obilježile dugu povijest koja nas povezuje s ranim Izrae­
lom” (Gottwald, 1979., str. 705, kurziv dodao S. Knapp).
Sličnost i povezanost ili, kako sam već naveo, analogija i kontinuitet. Izgle­
da da sve ovisi o mogućnosti podudaranja ta dva odnosa. Čini se da svaki za
sebe nije dovoljan da opravda osjećaj kako je istina o prošlim borbama intrin-
zično relevantna za one sadašnje. Ako neki događaj iz prošlosti tek nalikuje na
događaj iz sadašnjosti, on nam doista može pružiti “simboličke resurse”, načine
predstavljanja naših sadašnjih vrijednosti i namjera kako bi oblikovali i motivi­
rali naše sadašnje djelovanje. U tom slučaju naš osjećaj o tome što je iz prošlosti
simbolički korisno ovisit će o našem sadašnjem osjećaju o tome što je važno, a
vrijednosti predstavljene kroz ono što smo posudili iz prošlosti bit će samo one
koje već dijelimo. Aspekti prošlosti koji se ne podudaraju s našim sadašnjim
opredjeljenjima nužno će se činiti irelevantnim. Drugim riječima, kad je riječ
o analogiji, nit autoriteta vodi od sadašnjosti prema prošlosti, a ne obratno.
Možemo se također pitati je li uopće važno, iako je praktično, da su se ispri­
povijedani događaji koji predstavljaju simboličke resurse stvarno dogodili u
našoj vlastitoj kolektivnoj prošlosti - ili da su se uopće ikada dogodili. Ako
vrijednost analogije leži u činjenici da neka druga situacija može reprezentirati
naše vlastite prosudbe i želje, zašto se ne bismo okrenuli povijestima drugih
ljudi - ili pak fikciji - i tamo pronašli simboličke pripovijesti isto tako dobre ili
čak i bolje od onih koje nam pruža naša vlastita tradicija? Zašto se pripovijesti
događaja iz naše stvarne prošlosti ne mogu jednostavno zamijeniti drugim pri­
povijestima koje ispunjavanju naše kriterije simboličke relevantnosti?
Postoji jedan očigledan razlog zašto nam se prošlosti drugih ljudi, kao i
fiktivne pripovijesti, mogu činiti manje korisnim nego naše vlastite povijesti:
one ne mogu zadovoljiti našu radoznalost vezanu uz naše podrijetlo; ne uspije­
vaju pružiti objašnjenja o tome kako smo dospjeli tu gdje jesmo. Za razliku od
analogije, kad je riječ o objašnjenju, silnice koje su važne zaista teku od prošlo-
Steven Knapp

sti prema sadašnjosti i to prateći određeni nezamjenjivi kauzalni slijed. No, za­
što bi činjenica da je prošli događaj važan za objašnjavanje sadašnjosti trebala
taj događaj obdariti etičkim ili političkim autoritetom za sadašnje aktere, osim
ako se podudara s vrijednostima koje ti akteri već dijele? Historičar Edmund
S. Morgan, primjerice, uvjerljivo tvrdi da je izvore američkih ideala slobode i
jednakosti dijelom moguće pronaći u ideologiji koja je nastala u kolonijalnoj
90 Virginiji, gdje je posjedovanje tek nekoliko robova malim zemljoposjednicima
pružalo osnovu neovisnosti i društvenog prestiža. “Jednakost” je tako značila
međusobnu solidarnost robovlasnika.10Ako je Morganovo objašnjenje isprav­
no, teško je vidjeti kako bi takvi kauzalni “korijeni i počeci” egalitarističkih
vrijednosti kolektivno potvrđenih u sadašnjosti mogli korisno funkcionirati
kao sredstava simboličkog promicanja ili osnaživanja tih vrijednosti. Sigurno
je da eksplanacijsko značenje društvene stvarnosti koju Morgan rekonstruira
toj prošloj stvarnosti ne dodjeljuje nikakav sadašnji autoritet. Nakon čitanja
Morganova tumačenja ne osjećamo se spremnim zagovarati robovlasništvo
kao način ispunjavanja našeg egalitarističkog opredjeljenja. (Vratit ću se Mor-
ganu i pitanju na koji način stvarna prošlost može biti relevantna čak i ako joj
nedostaje intrinzičan autoritet u posljednja dva odjeljka).
Kao što taj primjer pokazuje, mjesto autoriteta uvijek je u sadašnjosti. Da
bismo promicali i osnaživali etička i politička opredjeljenja, koristimo samo
one elemente prošlosti koji se podudaraju s našim osjećajem onoga što nas
trenutno pokreće. Čak ni vjerovanje u božansku manipulaciju poviješću ili od
Boga nadahnutu nepogrešivost Svetog pisma zapravo ne bi moglo stvarno po­
maknuti mjesto autoriteta iz sadašnjosti u prošlost. Konzervativni vjernici jed­
nostavno pretpostavljaju da je sila izražena u božanski nadahnutim tekstovima
ili događajima ista ona sila koja sada vlada nad njima i da u međuvremenu nije
promijenila mišljenje. Čak i za konzervativne vjernike pretpostavljena trajnost
Božjih namjera - a ne izvor autoriteta smješten u stvarnoj prošlosti kao takvoj
- održava prošlost živom i daje joj izvedeni autoritet nad sadašnjošću.
Premda ti zaključci sad izgledaju očigledni, važno je prepoznati da ih se
u recentnim pokušajima pridavanja intrinzičnog etičkog i političkog znače­
nja revizionističkom tumačenju uporno skriva. Programatske napomene koje
sam izvukao iz tekstova N. Gottwalda i E. Schussler Fiorenze ilustriraju ono
što smatram primarnim logičkim mehanizmom pomoću kojeg se široki ra­
spon takvih pokušaja dokazuje. Ako je prošlost tek izvor analogija, određeni
prošli događaji mogu pružiti modele za sadašnje djelovanje, ali su u načelu
zamjenjivi; sve ih se može zamijeniti analogijama posuđenim iz drugih tradi-

Morgan (1975, poglavlje 18).


Kolektivno sjećanje i stvarna prošlost

čija ili iz fikcije. Ako je prošlost tek izvor objašnjenja, ona može biti nezamje­
njiva (ne postoji drugi način da se objasni kako smo dospjeli tu gdje jesmo),
ali djelovanje naših predaka koje je eksplanacijski zanimljivo može izražavati
vrijednosti koje su potpuno udaljene od onog što danas prihvaćamo. Otuda
dolazi pritisak za fokusiranjem na povijesne fenomene čija će kombinacija
simboličkog odjeka i eksplanacijske jedinstvenosti te dvije prednosti učiniti
međusobno ovisnim. Međutim, činjenica da neki događaji mogu funkcionirati
i kao izvori autoritativnih slika i kao objašnjenja sadašnje situacije ne znači da
su traganje za objašnjenjima i traganje za autoritativnim slikama ista operacija.
Drugim riječima, ne znači da se posebno etičko značenje pripisuje stvarnoj
prošlosti kao drugačijoj od zapamćene ili zamišljene prošlosti.
U sljedećem ću se odjeljku od kritike pojedinačnih revizionističkih pro­
grama okrenuti konceptualnoj analizi (nekih) naših odnosa prema stvarnoj
prošlosti. No vrijedi se zaustaviti i primijetiti da impuls za premošćivanjem
logičkog procijepa između analogije i objašnjenja nije ograničen na biblijske
studije. U knjizi The Political Unconscious (Političko nesvjesno), Frederic Ja-
meson napada ono što smatra dvostrukim oblikom dekadentnosti u recent­
noj književnoj kritici: “antikvarski” pristup tradicionalne povijesti književnosti
i njegovog “dijalektičkog dvojnika” koji, po Jamesonovim riječima, “naposljet­
ku i nije prihvatljiviji; mislim na tendenciju većeg dijela suvremene teorije da
se odabrani tekstovi iz prošlosti ponovno pišu u skladu s njezinom vlastitom
estetikom te napose u skladu s modernističkom (bolje rečeno postmoderni-
stičkom) koncepcijom jezika”.11 Koristeći prethodno upotrijebljene pojmove,
Jamesonu se ne sviđa podjela kritičarske pažnje na kontinuitet i analogiju, na
puku rekonstrukciju povijesnih sekvenci i na korištenje prošlih tekstova za
izražavanje sadašnjih vrijednosti. Za Jamesona vladavina tih dviju suprotstav-
ljenih tendencija u proučavanju književnosti predstavlja “neprihvatljiv izbor,
ili ideološku nerazrješivu dilemu, između antikvarstva i modernizirajuće ‘re-
levantnosti’ ili projekcije”. No ta dvojba samo svjedoči o nedostatku “autentič­
ne filozofije povijesti” koja bi bila “u stanju poštovati specifičnost i radikalnu
razliku društvene i kulturne prošlosti, ali istovremeno i razotkrivati bliskost
između polemika i strasti, oblika, struktura, iskustava i bitaka te prošlosti i da­
našnjice” (Jameson 1981., str. 18). U prošlosti je takvu filozofiju pružalo kršćan­
sko tipologijsko mišljenje, dok je Jamesonov kandidat za modernu zamjenu
kršćanske hermeneutike marksizam. “Samo putem marksizma”, piše Jameson,
možemo razabrati životnu važnost koju za nas imaju tako davno nestali problemi
kao što su sezonske izmjene u privredi primitivnog plemena, strastvene raspre o

Jameson (1981, str. 17).


Steven Knapp

prirodi Trojstva, suprotstavljeni modeli polisa ili univerzalnog Carstva ili, naizgled
vremenski bliže, prašnjave parlamentarne i novinske polemike devetnaestostoljet-
nih nacionalnih država. Ti fenomeni mogu vratiti svoju izvornu važnost za nas
samo ako ih ponovno ispričamo unutar cjeline jedne velike kolektivne pripovijesti;
samo ako smatram o da, u ma kako zamaskiranom ili simboličkom obliku, dijele
jednu temeljnu tem u - a za marksizam je to kolektivna borba za otim anjem područ­
ja Slobode iz područja Nužnosti; samo ako ih shvaćamo kao životno važne epizo­
de u jednom jedinom širokom nedovršenom zapletu (Jameson, 1981., str. 19-20).

Želja koja se skriva iza ovog izvanrednog scenarija ne samo da je povezana,


već bih rekao daje identična sa željom koja motivira N. Gottwalda i E. Schiissler
Fiorenzu, pa se Jamesonov program suočava s istom dvojbom. Tu dvojbu, ako
ništa drugo, pojačava njegovo strogo inzistiranje na čitanju kanonskih književ­
nih djela kao proizvoda dominantnih ideologija u svakom razdoblju kojim se
bavi. Ako “jedna velika kolektivna pripovijest” koju Jameson zamišlja zapravo
nije božanski konstruirana pripovijest, već tek kauzalno povezan slijed disparat­
nih ideologija, onda se njezina relevantnost za sadašnjost može zasnivati samo
na jednoj od verzija moderniziraj uče “projekcije” koju Jameson napada. Inače
ostaje nejasno kakvu bi vrijednost moderni čitatelj trebao izvesti iz djela koje
je proizvedeno u radikalno različitim uvjetima i u službi nečije tuđe ideologije.
U svom zaključku Jameson postavlja upravo to pitanje i priznaje da u svojoj
knjizi na njega nije pružio odgovor: “Kako je moguće da kulturni tekst koji ispu­
njava dokazano ideološku funkciju ... odjekuje univerzalnom vrijednošću koja
je nespojiva s užim ograničenjima klasnih povlastica što oblikuju njegovu ne-
posredniju ideološku vokaciju?” (Jameson, 1981., str. 288). Njegov iznenađujući
odgovor glasi da izraz bilo kojeg klasnog interesa, samom činjenicom da izražava
kolektivnu solidarnost, ma kako odbojnu ili destruktivnu, može predstavljati bes­
klasnu Utopiju. Prema Jamesonu, u tom smislu “svaka je klasna svijest - ili, dru­
gim riječima, svaka ideologija u najjačem značenju riječi, uključujući i najisklju-
čivije oblike svijesti vladajuće klase kao i svijest oporbenih ili potlačenih klasa -
po svojoj prirodi utopijska” (Jameson, 1981., str. 289). Jamesonova razrada te for­
mule jednoznačno otkriva bliskost s onom “projekcijom” koju je ranije odbacio:
Svaka klasna svijest bilo kojeg tipa je utopijska sve dok izražava jedinstvo ko­
lektiva. M oram ipak dodati da je ta teza alegorijska. Uspostavljena zajednica ili
organska skupina bilo koje vrste - bilo tlačitelja bilo potlačenih - nije utopijska
sama po sebi, već samo u onoj mjeri u kojoj su svi takvi kolektivi f ig u r e za kraj­
nje konkretno oživotvorenje postignute Utopije ili besklasnog društva. Sada
možemo bolje razum jeti da su čak i hegemonijske kulture i ideologije vladajuće
klase utopijske, i to ne usprkos svojoj instrum entalnoj funkciji u osiguravanju i
perpetuiranju klasnih povlastica i m oći, već upravo zato što je ta funkcija sama
po sebi afirmacija kolektivne solidarnosti (Jameson, 1981., str. 290-291).
Kolektivno sjećanje i stvarna prošlost

Ideja da sva književna djela možemo čitati kao utjelovljenje iste vizije, iste
univerzalne vrijednosti, samo zato što su sva podjednako proizvod kolektivnih
interesa, podrazumijeva da ih možemo čitati analogijski: sve ih možemo upo­
trijebiti kao simbole sadašnjih marksističkih vrijednosti pod uvjetom da se fo-
kusiramo na sličnost (odnosno neku afirmaciju solidarnosti) i ignoriramo sve
što im daje njihov zaseban povijesni identitet. Još se jednom eksplanacijski inte­
res i etička ili politička vrijednost razilaze. Jamesonov program oscilira između
objašnjenja i analogije ili, koristeći njegove vlastite oštrije pojmove, antikvarstva
i projekcije te tako ostaje zaglavljen u nerazrješivoj dilemi koju sam kritizira.

Kolektivna kazna

Do sada je moja argumentacija pokazala pogrešku u određenom načinu


konstruiranja sadašnje relevantnosti događaja iz kolektivne prošlosti, koja se
sastoji u tome da se podudaranje analogije i kontinuiteta promatra kao identič­
nost tih dvaju odnosa. Sama činjenica da nešto u prošlosti može istovremeno
biti i slično i povijesna prethodnica sadašnjih vrijednosti nije dovoljna da tome
pridodamo intrinzičnu etičku ili političku važnost. No, zasigurno se široko ra­
sprostranjeno intuitivno mišljenje daje stvarna kolektivna prošlost intrinzično
relevantna za sadašnje djelovanje ne može svesti na apstraktne pojmove koje
smo u formuliranju ovog problema dosad koristili. Čak i izvan sfere akadem­
ske kritike susrećemo zahtjev da se ljude drži odgovornima za vlastitu prošlost,
kao i očekivanje da će oni ispravno osjećati krivnju, ponos, žaljenje ili osjećaj
obveze kao posljedicu određenih djela koje su nekada počinili. S obzirom na
sveprisutnost naše prakse povezivanja ljudi - i povezivanja nas samih - s onim
za što mislimo da se stvarno dogodilo u prošlosti, što bi značilo poricati tvrdnju
da prošlost nosi etičke zahtjeve prema sadašnjosti? A ako uopće ima smisla in-
zistirati na neizbježnosti akterova odnosa prema svojoj osobnoj prošlosti, ima
li jednakog smisla privezati ga za prošlost zajednica u kojima sudjeluje? Ukrat­
ko, koja je razlika između osobne i kolektivne prošlosti i zašto potonja nije
barem jednako relevantna za sadašnje djelovanje kao i prethodna?12 Sljedeća

12 Pitanje imaju li osobna i kolektivna prošlost podjednako značenje za sadašnjost ne implicira nikakvo
podržavanje nekakvog filozofskog, etičkog ili političkog individualizma. Ni u kom slučaju ne dovodim
u pitanje ideju da su osobe društveno konstruirane, da je, po riječima Georgea H. Meada, “sebstvo, kao
mogući objekt samom sebi, u suštini društvena struktura koja izrasta iz društvenog iskustva” (Morris,
1934, str. 140). Ne dovodim u pitanje ni brojne druge načine, osim odnosa prema prošlosti, na koje se
osobni i kolektivni identiteti mogu smatrati homolognim. Za raspravu o takvim homologijama vidi Ha-
bermas (1979, str. 106-116). Konačno, zaključak da akteri nisu odgovorni za svoje kolektivne prošlosti
ne znači razriješiti ih kolektivne odgovornosti za njihove kolektivne sadašnjosti i budućnosti.
Steven Knapp

razmatranja nisu zamišljena kao elaboracija polemike iz prethodna odjeljka,


već kao nov i pretežno neovisan pokušaj pristupa tim pitanjima.
Razmotrimo društvenu praksu koja, možda očiglednije nego ijedna druga,
pretpostavlja da su prošli događaji intrinzično relevantni za sadašnje djelova­
nje: praksu kažnjavanja. Izborom tog primjera ne mislim sugerirati da revizi-
onistički tumači podržavaju vrijednost kolektivne kazne, iako neki od njih to
----- mogu. Ne želim ni napadati odnosno braniti ideju kazne kao takvu, a kamoli
neku posebnu upotrebu kazne, kolektivne ili koje druge. U jednom ključnom
aspektu, kojem ću se vratiti na kraju ovog odjeljka, primjer kazne može biti
potpuno zavaravajući. Unatoč tome, neke karakteristične logičke značajke kaz­
ne mogu nam omogućiti da izoliramo izvore šireg intuitivnog mišljenja da
prošlost polaže nepromjenjivo pravo nad sadašnjošću.13 Uza sve to pretpostav­
ljam da bi rezultati ove analize, uz prilagodbe, mogli biti primjenjivi na druge,
manje dramatične načine povezivanja ljudi sa stvarnom prošlošću, kao što je,
primjerice, nagrađivanje za prošla djela koja su izvršili oni ili njihovi preci, ili
držanje osobnih i kolektivnih obećanja.
Čini se da je referiranje na stvarnu prošlost ugrađeno u pojam kazne od
samog početka. (Barem u slučaju kad se od kazne očekuje da bude pravedan
ili etički prikladan odgovor na kažnjivo djelo. Tamo gdje se kazna provodi bez
obzira na pravdu, jednostavno kao sredstvo zadobivanja pokornosti, stvarna
krivica - a stoga i svaka veza sa stvarnim prošlim događajima - jednostavno
je irelevantna.)14 Ako (etička) svrha kažnjavanja nije da stvarni akter na neki
način plati za neko stvarno prošlo djelo, već samo odvraćanje ljudi općenito od
počinjenja određenih djela u budućnosti, tada ne bi bilo ni važno daje sama kaz­
na stvarna. Primjerice, stvarne ratne zločince mogli bi zamijeniti glumci koji bi
onda služili vješto lažirane kazne i koje bi, možda, na gubilištu ili u ćelijama za­
mijenile lutke. No netko tko bi saznao da stvarni zločinci i dalje negdje sretno
žive, nesumnjivo bi se osjećao nezadovoljnim.15 Pitanje glasi: bi li taj osjećaj
nezadovoljstva bio opravdan ako bi se ispostavilo da je cilj etički motivirane
kazne samo odvraćanje? Ako je cilj kazne samo utjecaj na sadašnje i buduće
ponašanje, zašto bi nas bilo briga za nečije stvarno prošlo ponašanje, s obzirom
na to da je očigledno kasno za odvraćanje od djela koje je netko već počinio?

Za kritički pregled teorija kazne vidi: Ten (1987). Među važnim ranijim studijama su: Hart (1968) i
Fletcher (1978). Kao što letimičan pogled na bilo koje od ovih djela pokazuje, u svojoj se argumentaciji
bavim samo vrlo uskim rasponom pitanja vezanih uz zapravo vrlo zamršenu i složenu temu.
14 "Kao što su dobro znali nacionalsocijalisti koji su nadzirali zatočenike logora za prisilni rad, povremeno
vješanje nevine osobe učinkovito obeshrabruje nepokornost kod drugih zatočenika.” Fletcher (1978, str.
415).
15 Naravno, čak i odvraćanje bi propalo ako bi za prijevaru znalo više od nekoliko ljudi.
Kolektivno sjećanje i stvarna prošlost

Kazna, dakle, naizgled uključuje više od pukog utjecaja na sadašnje i bu­


duće ponašanje; izgleda da želimo biti sigurni da su stvarni akteri nekako
pogođeni svojim prošlim zločinima. Kad bismo otkrili da su ratne zločince
zamijenili glumci, uznemirio bi nas prizor stvarnih zločinaca koji sretno žive
nakon što su počinili svoje užasne zločine. Bit naše želje da ih kaznimo, po
ovome, jest u tome da je kažnjavanje jedini način koji jamči da će iskusiti zlo
svojih zlih djela. Kažnjavanje stvarnog aktera po tome ima smisla upravo zato
što nije uzaludan pokušaj mijenjanja prošlosti, već ima namjeru proizvesti
promjenu u akteru dok sada postoji. On sada osjeća zadovoljstvo ili nedo­
voljnu bol vezanu uz svoje nedjelo, a mi taj osjećaj želimo zamijeniti nečim
prikladnijim.
Nažalost, prividno otkriće da je važno sadašnje stanje aktera izaziva samo
još pitanja. Jer ako je važno sadašnje stanje aktera - ako je interes za aktera
dok on sada postoji jedini način da se da smisao nečemu što mu se čini sada
- zašto bi onda bilo važno da je djelo o kojem se radi djelo koje je on stvarno
počinio? Zašto ne bismo bili podjednako spremni kazniti nekoga tko uživa u
zločinu za koji pogrešno vjeruje (pogrešno se “sjeća”) da ga je počinio? Ili ne­
koga tko uživa u nedjelu koga drugog? Zašto uživanje u lošem djelu nije samo
po sebi dovoljno da opravda kažnjavanje? I zašto se uopće zaustaviti tu? Zašto
ne možemo reći da uživanje u bilo čemu lošem - primjerice, u prirodnim ka­
tastrofama - podjednako zaslužuje kaznu? Zašto bi prošlo izvršenje ili neizvr­
šenje djela uopće bilo važno ako smo doista zainteresirani za stvaranje željenih
promjena u sadašnjem stanju osobe o kojoj se radi?
Pogledajmo obranu odmazde u knjizi Roberta Nozicka Philosophical Ex-
planations. Prema Nozicku “Čin odmazde odgovara na pogrešan čin kao na
nešto pogrešno. On utječe na vezu između počinitelja s ispravnim vrijednosti­
ma tako što na njegov pogrešan čin u potpunosti odgovara u njegovu značaju
pogrešnog čina.” Puka rehabilitacija bila bi neadekvatna.16 (...)
Nozick, međutim, ne postavlja pitanje zašto bi pogrešnost djela trebala spe­
cifično utjecati na život počinitelja. Zašto ne bi imala podjednako važnog utje­
caja na živote svih onih koji odobravaju počiniteljevo djelo ako je jedino važno
da se na pogrešnost prikladno odgovori? Počinitelj ipak ne prezire aktivno
ispravne vrijednosti u Nozickovom smislu sada; činjenica da on sada uživa u
pogrešnom djelu, ako to uopće i čini, ni na koji ga način ne razlikuje od bilo
kog drugog koji dijeli njegov sramotan stav. Zašto bi onda on bio izdvojen i
kažnjen?

Vidi: Nozick (1981, str. 387).


Steven Knapp

Nozickovo razmatranje zahtijevalo bi izuzetno jak pojam osobnog identite­


ta.17Da Nozickova teorija ima smisla, potrebno je zamisliti samo djelo - njego­
vo stvarno odvijanje, a ne samo činjenicu da se dogodilo - kao trajnu značajku
akterova identiteta; samo bi se u tom slučaju akterov sadašnji odnos prema
njegovom prošlom djelu razlikovao (u vrsti ili stupnju pogrešnosti) od odnosa
nekoga tko djelo nije počinio, već je samo dijelio njegov stav prema djelu. No
------ to bi značilo misliti da akter u sadašnjosti - ako ne i vječno - čini djelo koje je
jednom počinio; na koji bi drugi način činjenje djela (a ne jednostavno činje­
nica da je počinjeno) ostalo trajna značajka akterova identiteta?
Pitanje stoga glasi: ima li smisla tretirati osobu koja postoji u sadašnjosti kao
još uvijek prikladan objekt stavova vezanih uz djelo koje je počinila u prošlosti.
Ozbiljno gledajući, to bi jedino moglo značiti misliti o njoj kao da još uvijek
vrši dotično djelo. Osim ako se o njoj ne misli kao da još uvijek čini to djelo,
po mnogim aspektima ona može biti ista osoba kao i osoba koja ga je počinila,
ali u barem jednom ključnom aspektu s tom osobom (kako je onda postojala)
nije identična - jer više nema nikakve kontrole nad činjenjem ili nečinjenjem
djela; ona nad tim nema veće moći od bilo koga drugog. S tim u vezi, isto tako
nije važno ni je li posjedovanje takve moći zamišljeno u libertarijanskim ili de­
terminističkim pojmovima.18 Moja poenta nije da ona nije onda mogla “učiniti
drugačije” nego što je učinila, već daje njezin sadašnji odnos prema izvršenju ili
neizvršenju djela teško razlikovati od bilo čijeg odnosa prema tome.19 Ono što
je izvorno izdvojilo aktera od svih ostalih njegovo je postojanje u trenutku dje­
la kao stvarnog počinitelja. No osoba koja postoji sada, iako je ostala identična
osobi koja je djelo počinila, izgubila je njezin jedinstven odnos prema samom
djelu - osim ako se, ponavljam, može misliti da ga na neki način još uvijek čini.20

Barem je jači od pojm a osobnog identiteta koji Nozick sam brani u prvom poglavlju iste knjige.
18 Konkretna relevantnost metafizičke rasprave o slobodnoj volji i determ inizm u za teoriju kazne u sva­
kom je slučaju nejasna. Vidi: Parfit (1984, str. 323-326).
U lucidnom poglavlju o kolektivnoj odgovornosti Joel Feinberg razlikuje zamjensku odgovornost i za­
mjensku krivnju. Prema Feinbergu, “Iako se krim inalna odgovornost može zamjenski prenijeti ili proši­
riti s krive stranke na nedužnu, nije točno da se doslovno prenosi i krivnja. Jer da bi se krivnja doslovno
prenijela, također se doslovno moraju prenijeti i djelo i namjera. No reći za nedužnog čovjeka da nosi
tuđu krivnju znači reći da je im ao jednu (nedužnu), a potom još jednu (krivu) namjeru, a ta se tvrdnja
u analizi pokazuje proturječnom.” Feinberg (1970, str. 232) Postavljam ovdje pitanje ima li većeg smisla
prenijeti djelo i namjeru s prošlog na sadašnje stanje jedne osobe nego ih prenijeti od jedne osobe na
drugu. Ako nema, onda je svaka krivnja, a ne samo neki slučajevi kolektivne krivnje, "zamjenska”.
Kao što ta rečenica pokazuje, ja ne branim skeptičan ili reduktivan stav o osobnom identitetu kao ta­
kvom. Ne tvrdim da vremenski slijed lišava aktera bilo kakva kontinuirana identiteta; umjesto toga
iznosim suženiju tezu da je vrijeme izuzelo prošli čin iz sadašnje akterove kontrole i da je zbog toga
teško shvatiti zašto reakcije prema akteru koje bi bile opravdane dok je on činio loše djelo ostaju oprav­
dane i nakon što ga je on počinio.
Kolektivno sjećanje i stvarna prošlost

Sada se čini jasnim da ljudi ponekad doista misle o sebi upravo na taj način
- primjerice, kad god osjećaju krivnju ili sram (ili ponos i zadovoljstvo) u vezi
s nekim djelom koje su nekad počinili. Vjerojatno nitko ne bi mogao imati ono
što nazivamo sebstvom ako nije spreman na takav se način identificirati ba­
rem s nekim značajkama svoje vlastite prošlosti; čini se da imanje sebe nužno
uključuje spremnost prikladno konstituiranog organizma da sebe identificira s
upamćenim stanjima i djelima, a možda i sa stanjima i djelima kojih se ne sje­
ća, ali može biti uvjeren da su se dogodile (kao što osoba koja pati od amnezije
može osjećati krivnju za svoje zločine kojih se ne sjeća, ali o kojima je dobila
pouzdane obavijesti). Izgleda daje psihološka nužnost sebe smatrati doslovno
identičnim sa sobom koje je postojalo kad sam “ja” počinio određena prošla
djela. No, zašto bi netko drugi moju neizbježnu sklonost identificiranju s vla­
stitom prošlošću koristio kao opravdanje da me nagradi ili kazni za ta djela?
Zašto bi netko drugi opravdano mogao djelovati na temelju mojih sklonosti?
Ne bi li to prouzročilo zbrku između mojih psihološki nužnih ili neizbježnih
samoidentifikacija i objektivnog metafizičkog identiteta?
Smisao kazne u ovom razmatranju ne sastoji se u objektiviranju prethodno
postojeće sklonosti da se identificiram s vlastitom prošlošću, već u tome da
mi se pripiše (to jest, prisili me da imam) takvu sklonost u slučajevima kad je
naizgled ne bih imao. Naime, nije jasno da moja opća sklonost da svoje sadaš­
nje ja identificiram sa sobom koji je počinio određena upamćena djela znači
da ću uvijek zapravo imati prikladan stav prema svojoj prošlosti. Na primjer,
mogao bih se smatrati identičnim s osobom koja je počinila neko djelo, ali ga
ne smatra lošim; ili bih u nekim slučajevima djelo mogao tretirati kao da ni u
kom ozbiljnom smislu nije moje. To bi se, primjerice, moglo opravdati u sluča­
ju ako sam djelo kojeg se sjećam počinio kao dijete. A mogao bih biti i zločinac
koji ne uzima svoje prošle zločine za ozbiljno jednostavno zato što je uspješno
izbjegao njihove posljedice.
Ukratko, postojanje nužne sklonosti sadašnjeg ja da se identificira sa svo­
jom prošlošću ne jamči da ću to učiniti na načine koje možemo smatrati kori­
snim ili prikladnim. Što ako je svrha kazne prisiliti zločinca da se identificira sa
svojim prošlim djelima i da na njih prikladno odgovori? Možda je glavna svr­
ha kazne upravo u tome da natjera aktera da “preuzme odgovornost za” neki
prošli čin (tj. identificira se s njim) s kojim se akter ne identificira na prikladan
način. Po tom gledištu, ne kažnjavamo ljude zato što vjerujemo da su na neki
tajanstveni način metafizički identični sa sobom koje je postojalo u trenutku u
kojem se nedjelo odvilo, zato što, primjerice, doslovno mislimo o njima kao da
ga vječno čine. Umjesto toga kažnjavamo ih da bismo ih natjerali da se identi­
ficiraju s djelom tako da za njega preuzmu odgovornost. To činimo djelomično
Steven Knapp

zato što mislimo da je općenito dobra stvar da se ljudi identificiraju sa svojom


prošlošću na načine koje smatramo prikladnim; želimo da o sebi misle kao o
odgovornim osobama. Želimo da se identificiraju sa svojim (etički značajnim)
prošlim djelima, da se prema svojoj prošlosti odnose s onim što smatramo
prikladnom ozbiljnošću - za njihovo dobro, za dobro drugih ili nas samih. A
budući da želimo da postanu “odgovorni” u tom smislu, važno je kako odgova-
98 raju na djela koja su stvarno počinili - jer biti odgovoran u tom smislu upravo
znači biti sklon identificirati se sa svojom vlastitom stvarnom prošlošću, mi­
sliti o sebi kao o nerazdvojno vezanom s tom prošlošću, čak i ako trenutno vr­
šim svoja prošla djela i prikladno sam sklon, u sadašnjosti, osjećati odbojnost
koja bi trebala pratiti loša djela ili zadovoljstvo koje bi trebalo pratiti dobra.
Međutim, zašto bi uopće imalo smisla ohrabrivati ljude da se na taj način
identificiraju sa svojim prošlim djelima? U slučaju kazne, vjerojatno zato što
želimo da se određena djela shvate ozbiljno, i to s takvom ozbiljnošću koja je
moguća samo ako akteri koji razmišljaju o tome da ih počine očekuju da će
krivnja ili sram koji ta djela prate postati trajnim dijelom njihove vlastite sa-
moidentifikacije - odnosno njihovih vlastitih stavova prema sebi s kojim će se
kasnije morati identificirati.21 Drugim riječima, želimo navesti ljude da predvi­
de da neće biti u stanju zanijekati svoj identitet sa sobom koje jesu u trenutku
kad čine bilo kakav zločin o kome razmišljaju.22
Ako je svrha kažnjavanja navesti ljude da predvide da u budućnosti neće
biti u stanju izbjeći identificiranje sa sobom koje jesu sada, onda stižemo tamo
odakle smo i krenuli: s konzekvencijalističkim motivom sprečavanja. Među­
tim, ovog je puta sprečavanje razrađeno tako da ruši početni protuprimjer: ako
bi se glumac pravio da podnosi kaznu namijenjenu ratnom zločincu, ne bismo
osjećali da je pravda zadovoljena zato što nas zanima sprečavanje koje ne pola­
zi jednostavno od straha, već od opredjeljenja svakog aktera da ozbiljno shvati
učinke koje će njegova djela imati na njegov budući odnos prema sebi.
Ako je ta analiza kažnjavanja plauzibilna (i bez obzira na to je li dovoljna da
opravda bilo koje stvarno izvršenje kazne - a ništa ovdje rečeno ne implicira da
će upotreba kazne radi prisiljavanja aktera da se identificira sa svojim prošlim
djelima vjerojatno uspjeti),23 tada bi imalo smisla u načelu poticati nečije opre-

21 Međutim, ne postoji jamstvo da će bilo kakva stvarna praksa kažnjavanja zapravo navesti ljude da izbje­
gavaju određena djela zbog posljedica koje će ta djela imati na njihov budući odnos sa sobom. Drugim
riječima, nema razloga pretpostaviti da ovako shvaćena praksa kažnjavanja neće biti uzaludna; a ako bi
uspjela, možda bi to bilo iz pogrešnih razloga, zato što bi, možda, izazvala stanje straha koje ne bi imalo
puno veze s tim da ljudi zaista misle da su potencijalno krivi.
O ključnoj ulozi predviđanja u odnosu osobe prema vlastitom identitetu vidi oštroum ni kritički pregled
njemačkih i angloameričkih teorija identiteta u: Pannenberg (1985, pogl. 5).
Kolektivno sjećanje i stvarna prošlost

djeljenje da sebe u sadašnjosti drži doslovno odgovornim za određene događaje


u prošlosti - po mogućnosti za one događaje što se računaju kao djela koje je
počinio organizam koji on dijeli sa sobom koje je tada postojalo. No ako ima
smisla ohrabrivati ljude da preuzmu odgovornost za prošla djela koja su poči­
nili pojedinačni organizmi s kojima se najintimnije identificiraju, može li imati
smisla navesti ih da preuzmu odgovornost za djela skupina kojima pripadaju?
Zašto bi nužno bilo išta manje razumno navesti ih da osjećaju sram ili krivnju,
ponos ili zadovoljstvo vezano uz djela koje su počinili drugi članovi njihovih
obitelji, klasa ili nacija? Zašto ih onda, primjerice, ne ohrabrivati da se do nekog
stupnja osjećaju odgovornim za kazne koje su rezultat zločina njihovih predaka?
Možda takva identificiranja nisu psihološki nužna ili neizbježna kao što se to
čine identificiranja s barem nekim događajima iz osobne prošlosti; no u slučaju
kažnjavanja intervenciju nije zahtijevala nužnost sklonosti. Naprotiv, izgleda da
se kažnjavanje zahtijeva upravo onda kad poželjno identificiranje nije izvršeno.
Čak i kad ne bi bilo prethodnog opredjeljenja za identificiranjem s bilo kojim
djelima koje je počinio netko drugi u kolektivnoj prošlosti, zašto ne pokušati
stvoriti takvo opredjeljenje kako bi se ljude prisililo da preuzmu kolektivnu kriv­
nju - a time i kolektivne obveze - s prikladnom ozbiljnošću? Zašto ne pokušati
proizvesti osobe čiji će stavovi prema sebi koje postoji u sadašnjosti djelomično
biti određeni njihovim stavovima prema djelima koja su počinili drugi članovi
njihovih zajednica, a čija vlastita djela tako može djelomično voditi želja za
ublažavanjem krivnje koju su prouzročila nepravedna djela njihovih predaka?
Problem s kažnjavanjem nekoga za djelo koje je počinio predak ne može se
sastojati u tome da se osoba nalazi u različitom metafizičkom odnosu prema
djelima svojih predaka nego prema svojim prošlim djelima. U oba slučaja djelo
- kao i stanje organizma kakvo je postojalo u trenutku djelovanja - više nije
prisutno; drugim riječima, u oba slučaja kazna se ne može opravdati metafizič­
ki, već samo normativno. No sjetimo se glavne svrhe upotrebe kazne kako bi
se ljude navelo da se identificiraju sa svojim vlastitim stvarnim prošlim djeli­
ma; kažnjavamo zato što želimo da ljudi predvide, dok razmišljaju o činjenju
određenih djela, da će osuda koju ta djela zaslužuju postati trajnim dijelom
njihovih vlastitih stavova prema sebi s kojim će se kasnije morati identificirati.
Po toj argumentaciji cilj kažnjavanja je osnažiti osjećaj identiteta koji može po­
stati (ako ne u samom akteru, onda u drugima koji su svjedoci kazne nad njim)
temelj onoga što možemo nazvati proleptičkom krivnjom. No to zahtijeva da
djelo za koje je akter kažnjen bude djelo koje je on mogao izbjeći da je dovolj-23

23 Kao što George P. Fletcher primjećuje kod konzekvencijalističkih teorija općenito, sve "predvidljive do­
bre strane” kažnjavanja "izrazito su spekulativne”. Fletcher (1978, str. 414).
Steven Knapp

no ozbiljno shvatio posljedice za svoj kasniji odnos prema sebi. Ipak, nikakva
proleptička krivnja ne bi ga mogla navesti da izbjegne počinjenje djela kojeg
nikada nije ni trebao počiniti.
Kažnjavanje nekoga za djela koje su počinili njegovi preci ne obećava m no­
go kao sredstvo da se u nekome pobudi sklonost za osjećanjem proleptičke kri­
vnje vezane za djelo o čijem počinjenju razmišlja; naprotiv, sam pojam kolek-
------ tivne kazne uključuje razdvajanje odgovornosti i djela jer barem neki od onih
koji se drže odgovornim po definiciji nisu akteri koji su počinili sramotno dje­
lo. Ako ništa, izgleda da je svrha kolektivne kazne probuditi akterovu sklonost
da povezuje svoja sadašnja djela sa sobom koje očekuje da će postati.
Pretpostavimo, međutim, da u slučaju kolektivne kazne nije prije svega važna
akterova veza s vlastitim budućim sobom, već s budućnošću njegove zajednice.
U tom slučaju praksa kolektivne kazne može naizgled imati smisla ako se oprav­
da na sljedeći način: kažnjavamo nekoga danas za djelo koje su ranije počinili
drugi članovi skupine kojoj on pripada. Kažnjavanje ga ne prisiljava (ili druge
koji su mu svjedočili) da predviđa da će svaki pojedinac biti odgovoran za djela
koja je sam počinio, već da će se općenito članove skupine tretirati - još važnije,
da će sami sebe tretirati - kao da još uvijek izvršavaju djela koja su nekad izvr­
šili drugi članovi iste skupine. Potencijalne prijestupnike tako su ohrabruje da
očekuju da će njihova djela dovesti do trajne razlike ne samo u njihovoj vlastitoj
samoidentifikaciji.većiusamoidentificiranjudrugihkojipripadajuistojzajednici.
Drugim riječima, takva praksa kažnjavanja ima namjenu da navede aktera
da, razmišljajući o tome hoće li počiniti određena djela, predviđa da će osuda
koju ta djela zaslužuju postati trajnim dijelom načina na koji drugi članovi nje­
gove skupine procjenjuju sebe s kojim će se morati identificirati. Svrha nije na­
vesti ga da predvidi svoju vlastitu krivnju, već krivnju koju će naslijediti drugi
ako on bude počinio zlo. Vjerojatno će to očekivanje poslužiti kao sprečavanje
samo u onoj mjeri u kojoj je akter sklon osjećati krivnju za nametanje krivnje
drugim članovima svoje skupine. Logička struktura kolektivnog kažnjavanja
tako se pokazuje složenijom nego struktura individualnog kažnjavanja jer
uključuje dva različita oblika krivnje: krivnju koju će akterovo djelo nametnuti
drugima i krivnju koju će nametnuti njemu time što čini njima. Iz tog razloga
vjerojatnost uspjeha u slučaju kolektivnog kažnjavanja može se činiti manjom
(moglo bi se reći čak i manjom) nego u slučaju individualnog kažnjavanja.
Osim tih praktičnih poteškoća, nesumnjivo ostaju ozbiljne osnove za skepti­
cizam glede pravičnosti kolektivnog kažnjavanja; povrh svega, možda je teško
vidjeti kako bi netko mogao opravdati kriterije (genetske? zemljopisne? ide­
ološke?) po kojima bi se mogla definirati kažnjiva zajednica. Vratit ću se tim
poteškoćama kasnije; u ovom je odjeljku moj cilj bio samo odrediti potvrđuje
Kolektivno sjećanje i stvarna prošlost

li logika kažnjavanja intuitivno zamišljenu analogiju između individualnog i


kolektivnog odnosa prema stvarnoj prošlosti. Navedena analiza sugerira da je
odgovor potvrdan i da etička relevantnost stvarne prošlosti i u slučaju poje­
dinaca i kod kolektiva paradoksalno proizlazi iz akterova zamišljena odnosa
prema budućim posljedicama nekog djela o kojem razmišlja. Ako ništa drugo,
ono što želimo da on zamišlja o budućnosti, a ne dug prema prošlosti kao tak­
voj, opravdava naš osjećaj da na akterov sadašnji etički status mogu prikladno
djelovati otkrića o stvarnom sadržaju njegove vlastite ili kolektivne prošlosti.
Doista, otkriće da je važan akterov odnos prema zamišljenoj budućnosti
pokazuje da kažnjavanje, kolektivno ili ne, na kraju nema smisla. Slijedom na­
vedenog, kolektivna kazna je pokušaj da se ljude navede da se identificiraju s
kolektivnom budućnošću prisiljavajući ih da se identificiraju s kolektivnom
prošlošću. Ono što je meni ovdje važno nije izvedivost ili opravdanost prisi-
Ijavanja ljudi da se identificiraju s kolektivnom prošlošću, već logika identi­
ficiranja kao takvog. Glavni zaključak koji proistječe iz ovog odjeljka jest da
etička relevantnost stvarne kolektivne prošlosti ovisi o sklonosti aktera da se
identificira sa zamišljenom kolektivnom budućnošću.

Granice kolektivnog identiteta

Na početku ovog eseja iznio sam po svoj prilici nespornu tezu da su etičke i
političke vrijednosti u osnovi povezane s pripovijestima te da su zajedničke vri­
jednosti vjerojatno povezane s pripovijestima sačuvanim u kolektivnom sjećanju,
neovisno o tome jesu li takva sjećanja oblikovana u kanonske tekstove. Pitanje je
glasilo podrazumijeva li ovisnost kolektivnih vrijednosti o zajedničkim sjećanji­
ma podjednako jak odnos prema stvarnim događajima kolektivne prošlosti (za
razliku od zamišljenih ili pogrešno zapamćenih događaja). Ako je tako, onda bi
istraživanje što bi za cilj imalo otkrivanje stvarnih društvenih stvarnosti koje su
potisnule idealizirane pripovijesti kolektivnog sjećanja bilo uvelike opravdano:
moglo bi se tvrditi da igra nezamjenjivu ulogu u sadašnjem političkom životu.
Prethodni su se odjeljci bavili tim pitanjem na dva vrlo različita načina:
prvo, analizirajući retoriku određenih programatskih tvrdnji pojedinih struč­
njaka uključenih u revizionistička istraživanja; i drugo, istražujući logiku prak­
se koja nužno ovisi o pretpostavci da su sadašnji akteri neizbježno vezani za
stvarnu prošlost, ili da bi to trebali biti. Rezultati su do sada bili različiti. Jedan
način da se utvrdi relevantnost stvarne kolektivne prošlosti doista se pokazao
neodrživim; činjenica da prošli fenomen može istovremeno i nalikovati sada­
šnjem fenomenu i pomoći objasniti ga pokazala se nedovoljnom da prošlosti
Steven Knapp

da bilo kakvo intrinzično pravo nad sadašnjim djelovanjem. S druge strane,


analiza kažnjavanja otkrila je način na koji bi moglo imati smisla, barem načel­
no, ljude ohrabrivati da razmišljaju o sebi kao nasljednicima krivnje ili srama
(ili zasluge i obveze) nastale iz onoga što se zaista dogodilo u kolektivnoj pro­
šlosti. Ostaje vidjeti kako taj drugi ishod podnosi glavni problem ovog eseja,
naime etičku ili političku relevantnost revizionizma.
Ako je analiza kolektivnog kažnjavanja bila ispravna, onda se čini mogu­
ćim da sadašnji akter u odnosu prema djelima koja su počinili drugi akteri
stoji isto kao u odnosu prema djelima koja je počinilo ja koje je “on” ranije bio.
Budući da je u pripisivanju odgovornosti za prošla djela važna vlastita sklonost
da se identificiram s posljedicama budućih djela, ni organski identitet (konti­
nuitet tijela) ni psihološki identitet (kontinuitet pamćenja) ne čine se nužnim
uvjetom odgovornosti. Ako je to točno, nema razloga zanijekati činjenicu da
akter može dijeliti istu vrstu etičkog interesa za razotkrivanjem vlastite kolek­
tivne prošlosti kao i osoba oboljela od amnezije za otkrivanjem zaboravljenih
događaja iz vlastite osobne povijesti. Mogla bi biti više nego znatiželjna i že­
ljeti saznati kakvu kaznu ili nagradu nesvjesno zaslužuje ili koju zaboravljenu
obvezu mora ispuniti. Možda bismo čitateljstvo revizionističkih studija trebali
zamisliti kao skup amnezičara od kojih svaki očekuje novo otkriće s priklad­
nom mješavinom uzbuđenja i zebnje.
Ovdje se, međutim, ponovno pojavljuju posebne poteškoće vezane uz ko­
lektivno kažnjavanje. Sjetimo se prvo da logika kolektivnog kažnjavanja uklju­
čuje želju da se aktera navede da razmotri kakav bi utjecaj njegova vlastita djela
mogla imati na etički status ostalih članova njegove zajednice. No to će funk­
cionirati samo ako mu je stalo do njihovog budućeg identiteta na isti način kao
što bi mu trebalo biti stalo do svog vlastitog. Naravno, ne postoji jamstvo da će
i u jednom slučaju mariti za budućnost, no barem u slučaju njegova vlastitog
identiteta možemo se osloniti na činjenicu da je neka tendencija identificiranja
s prošlim i budućim stanjima vlastitog organizma ipak ugrađena u strukturu
ljudskog djelovanja. To može biti jedan od razloga zašto se čini teškim zamisliti
da bi amnezičar mogao biti jednostavno ravnodušan prema informacijama o
svom prošlom identitetu, dok ima nečeg blago komičnog u slici stručne publi­
ke koja željno očekuje nova otkrića o zločinima u kolektivnoj prošlosti.
Naime, problem s kolektivnim identificiranjima u različitim vremenima
nije jednostavno u tome da su možda manje neizbježno stvorena ili da ih m o­
žemo manje intimno osjećati nego identificiranja s vlastitim budućim i proš­
lim stanjima organizma. Druga poteškoća leži u činjenici da ih je puno lakše
zanijekati.24 Taj se problem pojavio ranije u obliku pitanja o opravdanosti ko­
lektivne kazne s obzirom na nedostatak jasnih kriterija o tome što bi se mog-
Kolektivno sjećanje i stvarna prošlost

lo smatrati vrijednim kolektivne kazne. No njegove se implikacije šire izvan


možda anomalijskog slučaja kolektivne kazne prema drugim, manje neobič­
nim izrazima kolektivne odgovornosti. Razmotrimo, primjerice, slučaj pojma
kolektivne odgovornosti koji je nedavno branio Alasdair Maclntyre prilikom
rječitog napada na ideologiju individualizma. Nakon što je nesporno primije­
tio da “svi mi smatramo da naše vlastite okolnosti proizvode specifičan društ­
veni identitet”, Maclntyre izlaže i donekle jaču tvrdnju da "iz prošlosti svoje
obitelji, svog grada, svog plemena, svoje nacije, nasljeđujem raznolike dugove,
baštine, pravedna očekivanja i obveze”. On priznaje da će se
ova misao vjerojatno učiniti stranom, pa čak i iznenađujućom sa stanovišta
m odernog individualizma. Sa stanovišta individualizma, ja sam ono što sam
izaberem da ću biti. Ako to želim, uvijek mogu dovesti u pitanje ono što se
smatra tek kontingentnim socijalnim značajkama mog postojanja. Mogu bio­
loški biti sin svog oca, ali ne mogu biti odgovoran za ono što je on učinio osim
ako implicitno ili eksplicitno ne izaberem da ću takvu odgovornost preuzeti.
Mogu zakonski biti državljanin neke zemlje, ali ne mogu biti odgovoran za ono
što moja zemlja čini ili je učinila osim ako ne izaberem ... da ću takvu odgo­
vornost preuzeti. Takav individualizam izražavaju oni suvremeni Amerikanci
koji poriču bilo kakvu odgovornost za posljedice ropstva na crne Amerikance
govoreći “ja nikada nisam posjedovao robove.” Na suptilniji način to je gledište
drugih suvremenih Amerikanaca koji prihvaćaju fino proračunatu odgovor­
nost za takve posljedice odmjeravajući ih upravo povlasticama koje su oni sami
kao pojedinci neizravno primili od ropstva. U oba slučaja “biti Amerikanac”
samo po sebi ne smatra se dijelom m oralnog identiteta pojedinca. Naravno, u
tom stavu nema ničeg posebno američkog: Englezi koji kažu "ja nikada nisam
učinio ništa loše Irskoj; zašto ponovno potezati tu staru priču kao da ima neke
veze sa m n o m 7." ili m ladi Nijemac koji vjeruje da biti rođen nakon 1945. znači
da ono što su nacisti učinili Židovima nije m oralno relevantno za njegov odnos
prem a njegovim židovskim suvremenicima, izražavaju isti stav, po kojem se ja
može odvojiti od njegovih društvenih i povijesnih uloga i statusa.2425

MacIntyreova ironija prema liberalnoj pretpostavci da je krivnja za kolek­


tivne zločine na neki način dobrovoljna nesumnjivo je opravdana. No ovdje
me ne zanima uvjerljivost MacIntyreova napada na liberalizam, već zanimljiva
nekonzistentnost u njegovoj analizi kolektivne krivnje. Prema Maclntyreu, su­
vremeni Amerikanci bi trebali priznati odgovornost za posljedice ropstva ne
samo kad su za to raspoloženi ili u onoj mjeri u kojoj su od njega individualno
profitirali, već jednostavno zato što pripadaju američkoj zajednici i tako dijele
američki identitet. Ali ako “suvremeni Amerikanci” automatski nasljeđuju taj

24 Ovaj argumentacijski slijed dugujem razgovoru s Bernardom VVilliamsom.


25 Maclntyre (1984, str. 220-221).
Steven Knapp

moralno ukaljani kolektivni identitet, bismo li trebali zaključiti da ga naslje­


đuju i suvremeni “crni Amerikanci”? Ili pak štete pretrpljene pripadanjem za­
jednici “crne Amerike” poništavaju krivnju koju bi inače osoba naslijedila kao
član zajednice “Amerike”? Tvrdnja da štete mogu pretegnuti nad kolektivnom
krivnjom nesumnjivo predstavlja onu istu vrstu “fine proračunatosti” ko­
ju Maclntyre primjećuje kod Amerikanaca koji svoju krivnju za ropstvo mjere
10-4 povlasticama koje su od njega primili. No koju alternativu dopušta Maclnty-
reov argument? Ako su sadašnje povlastice i neprestane povrede besmislene,
ako se kolektivnu krivnju za prošlost shvati ozbiljno samu za sebe, a ne samo
kao figurativan način referiranja na sadašnje nejednakosti, onda je teško shva­
titi zašto su suvremeni crni Amerikanci išta manje odgovorni za posljedice
ropstva nego Amerikanci općenito. Jesu li onda sami crni Amerikanci krivi za
“posljedice ropstva na crne Amerikance”?26
Dilema koju postavlja MacIntyreova analiza tek dramatizira opću slabost
pripisivanja (moralno značajnog) kolektivnog identiteta, barem u suvreme­
nim liberalnim društvima. Ta se poteškoća sažeto može izraziti ovako: za raz­
liku od individualnih, kolektivni se identiteti često preklapaju. U tom smislu
voluntarizam koji Maclntyre kritizira kao proizvod liberalnog individualizma
tek opisuje značajku velikih zajednica kao takvih. Građani rođeni u naciji koja
je počinila zločine uvijek mogu tvrditi da su nevini na temelju svog članstva
u dodatnim zajednicama: nisam samo Amerikanac, već crni Amerikanac ili
nedavni useljenik; ne samo Nijemac, već socijalist, Europljanin, kršćanin, in­
telektualac. Naravno, ne postoji jamstvo da će akter uspjeti odbaciti kolekti­
vnu krivnju zanijekavši da zajednica o kojoj je riječ definira njegov identitet
ili određuje njegov etički status snažnije nego neka druga zajednica kojoj ta­
kođer pripada. Nesumnjivo postoje kulturne situacije u kojima pripadnost
jednoj zajednici - primjerice, pripadnost klanu u plemenskom društvu, ili
ranokršćansko sudjelovanje u “tijelu Kristovu” - postaje dovoljno važnom
da se pripadnost suparničkoj čini zanemarivom u usporedbi s njom.27 U tak-

Moje je osobno mišljenje, nevezano s ovim, da su afirmativna akcija i slične politike uvedene kako bi
kompenzirale posljedice ropstva dovoljno opravdane upravo postojanjem neprestanih povreda i sada­
šnjih nejednakosti, iako ne sumnjam da javna svijest o prošlosti doprinosi da je takve fenomene nešto
teže ignorirati nego kad bi ropstvo jednostavno bilo zaboravljeno.
Vidi, prim jerice, Robinson (1952). No čak i u tim slučajevima često postoje osnove za skepticizam oko
stupnja do kojeg se potvrda kolektivne singularnosti treba uzeti doslovno. Naglašena upotreba tjele­
snih slika mogla bi pokazati, kako tvrdi Robinson, da je Pavao zamislio crkvu kao “specifičan osobni
organizam” (str. 51). No, učestalost Pavlovog pribjegavanja takvim slikama može isto tako sugerirati da
njihova svrha nije doslovno deskriptivna, već alegorijska i poticajna. Kad se u recima poput 1. Kor 12
odnosi između pripadnika crkve uspoređuju s odnosima između pojedinih tjelesnih organa (noge, uha,
oka, ruke, genitalija), taj se dojam naročito nameće.
Kolektivno sjećanje i stvarna prošlost

vim slučajevima, zahvaljujući inicijaciji ili preobraćenju, čak može biti lakše
da akter porekne svoju osobnu prošlost nego da zaniječe svoju povezanost s
prošlošću zajednice. Otuda problem mogućnosti poricanja, iako je u našem
sadašnjem društvenom kontekstu možda nekontroliran, nije jednak logički
nužnoj prepreci svim praksama vezivanja ljudi za stvarne događaje iz njihove
kolektivne prošlosti.
Možda revizionizam onda trebamo shvatiti upravo kao pokušaj obno­
ve predliberalnog oblika identiteta, tako da će pripadnost nekoj povlaštenoj
zajednici još jednom poništiti pluralnost identificiranja koja, u našem sada­
šnjem kontekstu, ima tendenciju da nadjača pripisivanja kolektivne odgovor­
nosti. (Čini se da nešto slično ovome zamišlja Fiorenza kad u gore navedenom
odlomku poziva na “univerzalnu solidarnost sestrinstva sa svim ženama iz
prošlosti, sadašnjosti i budućnosti koje slijede istu viziju”; Schiissler Fiorenza,
1983., str. 31). No ako je ovo plauzibilno tumačenje važne svrhe revizionizma,
onda sam revizionizam u mnogim slučajevima može postati neobično samo-
poražavajući. Naime, glavna tendencija recentnih istraživanja zamišljenih
kako bi kolektivna sjećanja zamijenili pričom o stvarnoj prošlosti zasigurno
jest umnožavati osnove za poricanje kolektivnog identiteta koji se čini nužnim
za pripisivanje kolektivne odgovornosti u naglašenom značenju kojim smo se
bavili. Ako se kolektivni identitet predliberalne vrste temelji, barem u većoj
mjeri, na posjedovanju zajedničkih pripovijesti, što god podrivalo te pripovi­
jesti neizbježno će težiti da izmijeni, čak i ako ga ne uništi, osjećaj pripadanja
zajednici čija je prošlost revidirana. Predkritičke pripovijesti koje nas povezuju
s kolektivnom prošlošću općenito imaju tendenciju pretpostavljati da su naši
preci uglavnom dijelili naša vjerovanja i vrijednosti jer samo se u tom sluča­
ju naša djela lako mogu smatrati nastavkom njihovih. Vratimo se na primjer
iz prethodnog odjeljka i pretpostavimo da suvremena Amerikanka prihvaća
odgovornost za promicanje egalitarizma zato što vjeruje da je tu obvezu na­
slijedila od svojih kolonijalnih predaka. Po svoj prilici ona to djelomično čini
zbog pretpostavke koju je izvela iz određenih kolektivnih pripovijesti: pretpo­
stavke da su ti preci egalitarizam shvaćali na manje-više isti način kao ona.
Čitajući analizu Edmunda S. Morgana, ona sad otkriva da je ključni sastojak
onoga što su oni podrazumijevali pod egalitarizmom bilo robovlasništvo. Ni­
šta je načelno ne sprečava da tu informaciju jednostavno prihvati kao otkriće o
stvarnom sadržaju njezine naslijeđene obveze i stoga preuzme barjak ropstva.
No mnogo vjerojatniji ishod bila bi nesigurnost u ideju da je transhistorijski
američki identitet - pa tako i korpus naslijeđenih američkih obveza - zaista
postojao na način kako je to ona obično mislila.
Steven Knapp

Relevantnost povijesne revizije

Osnovna ideja ovog eseja jest skeptična. Moja su razmatranja u cjelini vodi­
la poticanju sumnji u intrinzičnu etičku ili političku relevantnost novih otkrića
o tome što se zapravo dogodilo u kolektivnoj prošlosti. Doista, iz mojih bi se
dosadašnjih argumenata plauzibilno moglo zaključiti da revizionističko povi-
------ jesno istraživanje smatram etički i politički irelevantnim - običnim antikvar-
stvom, u Jamesonovom smislu. Cilj ovog odjeljka je stoga ukazati na nekoliko
načina na koje se revizionističko istraživanje može zaista pokazati relevantnim
za sadašnje vrijednosti, makar i ne sasvim zbog razloga koje su zamislili kriti­
čari spomenuti u početnim odjeljcima.
Dosad je u mojoj argumentaciji pretpostavljeno da ljudske etičke i politi­
čke vrijednosti zadobivaju oblik predanosti doktrinama ili slikama koje su sa
svoje strane ovisne o zamišljenim ili zapamćenim obrascima djelovanja. Među­
tim, pretpostavimo da se pokaže da barem neke etičke vrijednosti kojih se neki
ljudi drže ne uključuju predanost obrascu djelovanja, već ma čemu što se zbilja
dogodilo u nekom određenom segmentu prošlosti ili ma čemu što je napravio
neki određeni predak. Pretpostavimo, drugim riječima, da je logika etičkih vri­
jednosti barem ponekad indeksna, tako daje opredjeljenje za djelovanje na etički
prikladan način zapravo opredjeljenje za djelovanje na način na koji je djelovala
neka određena osoba ili skupina, ma kako to bilo.28 Tako bi (da se vratimo na
primjer iz prvog odjeljka) kršćanski vjernik određene vrste mogao biti opredi­
jeljen da djeluje na način na koji je djelovao Isus, ma kakva na kraju bila Isusova
djela i bez obzira na to odgovaraju li ona ili ne primljenim izvještajima. U tom bi
slučaju povijesno otkriće koje bi revidiralo tradicionalni zapis Isusova djelova­
nja nužno promijenilo sadržaj vjernikovih vrijednosti i ništa drugo ih ne bi mo­
glo promijeniti na isti način. Vjerojatno bi postojala granica do koje bi revizija
mogla ići prije nego što bi vjernik odbacio vrijednost djelovanja na kakav god
način da je Isus djelovao - primjerice, ako bi povijesna rekonstrukcija pokazala
da je bio ubojica ili rimski špijun. Granica bi u tom slučaju bila postavljena pre­
ma drugim vrijednostima, možda neindeksnim, kojima je vjernik također bio
predan. Pa ipak, bilo da ostane predan vrijednosti oponašanja Isusa ili ne, sadr­
žaj te vrijednosti nužno bi se promijenio zajedno s povijesnom informacijom.
Pitanje glasi poprimaju li doista ičije vrijednosti takav “indeksni” oblik
- odnosno, oblik predanosti djelovanju na kakav god način se pokazalo da je
djelovala neka određena osoba, ili možda oblik spremnosti da se pod nekim

28
Takve bi etičke vrijednosti u nekim aspektima bile analogne “prirodnim vrstama” kako ih raščlanjuje
Kripke (1980, str. 116-144).
Kolektivno sjećanje i stvarna prošlost

etičkim pojmom misli nešto što je neki određeni predak pod tim mislio. Bi
li zaista mogao postojati, primjerice, Amerikanac čija bi predanost jednakosti
zapravo bila predanost prema ma čemu što su mislili Oci utemeljitelji kad su je
proglasili? Moguće je da ne postoji osoba čija bi etička opredjeljenja bila tako
definirana, premda bi neka razina indeksne predanosti mogla igrati ulogu u
normativnom životu kojeg aktera ili zajednice.
Druga vrsta relevantnosti na koju mislim teoretski je manje zanimljiva (bu­
dući da otkrićima o prošlosti ne pridaje nužnu relevantnost za sadašnjost), ali
možda psihološki plauzibilnija kao prikaz kako bi na nekoga moglo utjecati re-
vizionističko istraživanje. Pretpostavimo da netko otkrije da je vrijednost koje
se trenutno držimo u prošlosti bila povezana s motivima ili posljedicama koje
nam se danas čine odbojnim; pretpostavimo da to otkriće stvara sumnju da je
dotična vrijednost još uvijek povezana s nečim što bismo željeli osuditi. (Nasu­
prot tome, istraživanje bi moglo pokazati da je vrijednost koje se trenutno ne
držimo bila povezana s prednostima koje još uvijek smatramo privlačnim, pa bi
to moglo navesti da se pitamo zaslužuje li zanemarena vrijednost oživljavanje.)
Možda sam uvjeren u Morganovu tvrdnju daje pojam jednakosti u kolonijalnoj
Virginiji bio povezan s robovlasničkom ideologijom. Kao što je bilo predloženo,
to me vrlo vjerojatno ne bi uvjerilo da revidiram svoj koncept egalitarizma po
smjernicama kolonijalne Virginije. No mogao bih se početi pitati može li zago­
varanje egalitarizma u određenim kontekstima u sadašnjosti poslužiti sličnim
ciljevima, primjerice osnaživanju solidarnosti jedne skupine nauštrb druge.
Činjenica da bi se nekog moglo navesti da propituje svoja sadašnja opre­
djeljenja na taj način ne mora pokazivati da je povijesno istraživanje nužno
za ispravljanje ili oprezniju primjenu sadašnjih vrijednosti jer bi potencijalnu
upotrebu egalitarističkih načela od strane tlačiteljskih interesa u načelu mogli
demonstrirati fikcionalni primjeri ili logička analiza. Ipak, bilo je korisno, i u
praksi možda neprocjenjivo, imati povijesni presedan; romanopisci i politički
teoretičari možda nikada ne bi mogli iznaći tako uvjerljiv primjer. U tom smis­
lu povijesno proučavanje podrijetla sadašnjih vrijednosti može poslužiti kao
sredstvo prikupljanja primjera koji potiču na razmišljanje o mogućim društ­
venim posljedicama određenih ideoloških opredjeljenja iako, ponavljam, ne
bi morala postojati nužna veza između povijesne stvarnosti primjera i njegove
korisnosti. Povijesnost primjera zapravo bi moglo potpuno zavaravati ako bi­
smo, primjerice, navodni status virdžinijske ideologije kao istinskog povijes­
nog početka američkog egalitarizma tumačili (genetičkom pogreškom) kao
pretpostavku da je veza između egalitarizma i tlačenja nužna.29

29 Sam Morgan ne misli d a je veza nužna. Vidi: Morgan (1975, str. 381).
Steven Knapp

Posljednja vrsta relevantnosti koju želim spomenuti ima manje veze s in­
formacijom, a više s motivacijom. U prethodnim sam odjeljcima zamišljao
čitateljicu Morganove povijesti koja se počinje pitati je li američki identitet
doista postojao onako kako je ona ranije mislila. Međutim, tvrdnja da bi tak­
vo otkriće moglo potaknuti pitanja o točnom značaju američkog identiteta
ne znači da bi čitateljičina predanost onome što percipira kao američke vri-
108 - jednosti time bila oslabljena. Naprotiv, priznanje krhkosti i kontingentnosti
američkog egalitarizma u njegovim najranijim trenucima moglo bi pojačati
njezin osjećaj obveze čuvanja i promicanja te naslijeđene vrijednosti, usprkos
njezinom ambivalentnom podrijetlu, ili čak upravo zbog njega.

BIBLIOGRAFIJA
Feinberg, Joel (1970), Doingand Deserving: Essays in the Theory ofResponsibility, Prin-
ceton, NY, 1970.
Fletcher, George P., Rethinking Criminal Law, Boston.
Frei, Hans W. (1974), The Eclipse ofBiblical Narrative: A Study in Eighteenth- and Nine-
teenth-Century Hermeneutics, New Haven.
Gottwald, N orm an K. (1979), The Tribes ofYahweh: A Sociology ofthe Religion ofLiber-
ated Israel, 1250-1050 B.C.E., M aryknoll, NY.
Gottvvald, N orm an K. (ur.) (1983), The Bible and Liberation: Political and Social Herme­
neutics, M aryknoll, NY.
Gottwald, N orm an K. (1985), The Hebrew Bible: A Socio-Literary Introduction, Phila-
delphia.
Habermas, Jiirgen (1979), Communication and the Evolution ofSociety, prev. Thomas
McCarthy, Boston.
Han,H.L.A.(l968),PunishmentandResponsibility:EssaysinthePhilosophyofLaw>Oxford.
Harvey, Van A. (1966), The Historian and the Believer: The Morality ofHistorical Know-
ledge and Christian Belief, Philadelphia.
Jameson, Frederic (1981), The Political Unconscious: Narrative as a Socially Symbolic
Act, Ithaca, NY.
Kelsey, David H. (1975), The Uses ofScripture in Recent Theology, Philadelphia.
Kripke, Saul A. (1980), Namingand Necessity, Cam bridge, Mass.
M aclntyre, Alasdair (1984), After Virtue: A Study in Moral Theory, N otre D am e, Ind.
M endenhall, George E. (1962), “The Hebrew C onquest o f Palestine”, The Biblical Ar-
chaeologist 25.
Morgan, Edm und S. (1975), American Slavery - American Freedom: The Ordeal ofCo-
lonial Virginia, New York.
M orris, Charles W. (ur.) (1934), Mind, Self, and Society: From the Standpoint of a Social
Behaviorist, Chicago.
Kolektivno sjećanje i stvarna proSlost

Nozick, Robert (1981), P h ilo so p h ic a l E x p la n a tio n $ , Cambridge, Ma.


Pannenberg, Wolfhart (1985), A n th r o p o lo g y in T h eological P ersp e ctive , prev. Matthew
J. O’Connor, Philadelphia.
Parfit, Derek (1984), R e a so n s a n d P e rso n s, Oxford.
Rad, Gerhard von (1972), G e n e sis: A C o m m e n ta r y , prev. John H. Marks, Philadelphia.
Robinson, John A. T. (1952), T he B o d y : A S tu d y in P a u lin e T h eology , Philadelphia.
Schiissler Fiorenza, Elisabeth (1983), In M e m o r y o fH e r : A F em in ist T h eological R econ -
s tr u c tio n o f C h r is tia n O rig in s, New York.

Ten, C. L. (1987), C rim e , G u ilt, a n d P u n ish m en t: A P h ilosoph ical In tro d u ctio n , Oxford.
II.
P rimjeri- studije :
Baština
I TRADICIJA -
ŠTO I KAKO
( za ) ostaje?
Mona Ozouf
Panteon -
V isoka škola mrtvih
ascvjetale ruže i hladnoća kamena. Ispred građevine tiska se mnoštvo,
a unutar nje je prazna kripta. Jedan čovjek sam korača u počivalište
velikana. Prizor koji se odigrao 21. svibnja 1981. Fran<;ois Mitterrand
zamislio je kao ceremoniju sjećanja, kao ponovno ukorjenjivanje u francusku
povijest, okupljanje nacionalne zajednice oko svojih velikana. No pritom je
odabrao Panteon, prostor koji je sporan, i tako obnovio vrlo staru raspravu
o tome je li Panteon pogodan da bude živo mjesto nacionalnog pamćenja, a
Francuzi sposobni okupiti se oko svojih velikana.
Nitko bolje od Juliena Gracqa* nije opisao neprijaznu pustoš Panteona, nje­
govu mutnu svjetlost i ozračje napuštenosti u kojem drhturi troje turista iz
Illinoisa. Upravo takvim i vidimo trg, kao “urbanu dekirikovsku enklavu”, a
sam spomenik kao “komad jednog polutanskog, u isti mah antičkog i jezuit­
skog Rima, nasukan na brežuljku niz čije je obronke otekao život”. Nailazimo
na prvi paradoks: s jedne strane spomenik je bio idealno zamišljen kao središte
teritorija, srce nacije12, no s druge strane znamo da ovo mrtvo mjesto nacio­
nalnog imaginarija, koje je mladenačka pobuna svibnja 1968. godine zaobišla
iako mu je bila pred vratima, nije provelo dvjesto godina u samoći. Svakih dva­
deset, dvadeset i pet ili trideset godina periodički bi ga oživjele liturgije - prije­
nos posmrtnih ostataka, republikanske ili revolucionarne obljetnice - od kojih
su neke, poput pogreba Victora Hugoa, ostavile tako guste slike i nadahnule
tako čulne stranice, kao kod Charlesa Peguyja3, da se pitamo zašto to taloženje
sjećanja nije podarilo temelje jednom življem i sigurnijem pamćenju. Tko je,
dakle, u Panteonu? Kultivirani Francuz ne može sa sigurnošću navesti više od
pet ili šest imena i to je oklijevanje već znak da se na ovoj akropoli povijest
poskliznula: Panteon je hram praznine, mjesto sakralizacije anonimnog koju
je najjasnije uobličio Malraux u svom govoru 1964. godine, nazvavši Jeana

1 Gracq (1974).
2 Izvještaj kojim je 1792. dovršena panteonizacija generala Beaurepairea (koji se ustrijelio nakon što je
bio prinuđen da napusti položaj pred Prusima) daje opis francuskog teritorija prekrivena bataljunima
od Panteona do Sainte-Menehoulda i zamišlja kakav će moralni učinak imati povratak pogrebnih kola
koja kroz bataljune krče put od Sainte-Menehoulda do srca nacije.
3 Pćguy (1910).
M ona O zouf

Moulina “mučeničkim kraljem sjena”, čovjekom “čije je ime djeci Francuske


nepoznato”
No, u svom je nadahnutom govoru Malraux imenu Jeana Moulina pridru­
žio i tri imena iz Panteona koja su mu se učinila sukladnim tom neznanom pri­
padniku pokreta otpora: spomenuo je Lazarea Carnota, koji predstavlja i saži­
ma sliku vojnika iz II. godine po republikanskom kalendaru, Victora Hugoa, u
ime naroda iz njegovih Jadnika, i borca za Pravdu Jeana Jauresa, dakle sve utje­
lovljenja kolektivnog. Pridruživši Jauresovom i Moulinovom imenu Victora
Schoelchera, osloboditelja robova, Fran^ois Mitterrand crpio je građu iz istog
repertoara revolucionarne tradicije, zanosa neznatnih i borba anonimnih. No
je li Panteon jedini prostor nacionalnog senzibiliteta? Dovoljno je prisjetiti se
kako je Jacques Chirac dočekao novog predsjednika u gradskoj vijećnici: pod
pokroviteljstvom svete Genevieve, zaštitnice Pariza, svete Ivane Orleanske,
Henrija IV. i generala de Gaullea, od kojih nitko nije u Panteonu. Na jednoj
strani velikani, na drugoj sveci i junaci; na jednoj strani Republika, na drugoj
monarsi (uključujući i one republikanske): dva sjećanja Francuske nikad se
nisu stopila u spomeniku posvećenom njezinoj slavi. U tome leži drugi para­
doks jer je Panteon bio zamišljen kao mjesto kulta koji priziva miran suživot
velikih likova iz prošlosti.
Taj neprelazni rascjep, posebnost francuske povijesti koja ne uspijeva do­
vršiti svoje revolucije, utvrditi svoju kronologiju i pomiriti svoju djecu, možda
najbolje možemo razumjeti upravo u Panteonu. Stoga ćemo u ovom prilogu
raščlaniti uz koji se tip pamćenja i senzibiliteta oblikovao kult velikana u sa­
mim njegovim počecima, zatim se prisjetiti zašto ga je i kako Francuska revo­
lucija prisvojila i upisala u jedno mjesto i po cijenu kojih proturječja što žive
već dva stoljeća.
Kad je markiz de Pastoret predložio da se na zabat crkve Sainte-Genevieve
ukleše natpis "Velikanima, zahvalna domovina” koji će dovršiti njezinu preo­
brazbu u Panteon, izrazio je tek opće mjesto.4 Jedna od opsesija njegova stolje­
ća bila je kroz slavljenje velikana iznaći novo kolektivno pamćenje. Da bismo
odmjerili uspjeh ili poraz te hotimične kreacije, trebamo imati na umu njegove
sastavnice: sjećanje na velikane je pluralno po otvorenoj definiciji velikana i
po bogatoj tipologiji njegovih mogućih utjelovljenja; ono je egzemplarističko,
nepovijesno, u svakom slučaju nekonfliktno; otvoreno je natjecanju raznoli­
kih estetskih izričaja; upisano u tisuće zamislivih mjesta; naposljetku, široko
je rasprostranjeno, od političkog do kućnog i od javnog do privatnog. Prije no

4 Ideja da se spomenik prenamijeni u grobnicu velikana potječe, zapravo, iz predrevolucionarnog razdob­


lja. Već je Piganiol de La Force bio predložio da se u njemu smjeste grobovi svih velikana.
Panteon - Visoka škola mrtvih

što je Revolucija prigrabila sjećanje na velikane da od njega stvori specifičnu i


obvezujuću pedagogiju, osamnaesto stoljeće o njemu je vrlo slobodno sanjalo.
Sjećanje je pluralno jer velikani prirodno čine “zbor”. Ako u životu velikana
i postoje - a po zakonima žanra moraju postojati - epizode neugodne samoće
kad mu suvremenici uskraćuju ono čime će ga potomci obasipati, njegovi ga
kolege naposljetku uvijek priznaju i prihvate u svoje društvo. Zauzimati mjesto
u republici talenata i vrlina, svirati svoju dionicu na koncertu prosvijetljenih
duhova, ključan je element u definiciji velikana: prošavši kraj “tamnih obala”
čak i Voltaire i Rousseau padaju jedan drugom u zagrljaj. Ipak, katkad se u takvu
harmoničnom sjećanju može osjetiti prigušeno dozrijevanje jednog polemičkog
argumenta: kult velikana je protuteža despotskoj vlasti, štit protiv arbitrarnosti.
O toj gotovo militantnoj vrijednosti skrivenoj u ekumenskom slavljenju ve­
likana svjedoči niz isključivanja: velikan nije ni kralj ni heroj, nije čak ni slavan
čovjek. Ideja veličine stvorena u osamnaestom stoljeću konstruira se upravo u
opoziciji prema svim tim slikama blještavih i jedinstvenosti.
Figura velikana isključuje figuru kralja jer ni jedan kralj nije sam po sebi
velikan. Iako se pohvalnica velikanu - žanr za koji je Francuska akademija
objavila natječaj 1758. godine - razvila unutar akademskog miljea u suglasju s
prosvijećenim apsolutizmom, a pohvalnica kralju po nepromjenjivim konven­
cijama bila uklopljena u akademsku pohvalnicu5 - naslov velikana kralj mora
osvojiti s mukom. Tijekom stoljeća tekstovi koji se bave tom temom polagano,
ali sigurno mijenjaju pravac. Isprva je velikanima trebalo napraviti mjesta u
zboru kraljeva. Reklama za Povijest slavnih muževa na medaljama (Histoire des
hommes illustrespar les Medailles) objavljena 1744. godine u Mercureu smatrala
je korisnim precizirati da se u knjizi neće naći samo kraljevi: njihov će se krug
proširiti s nekoliko ostalih velikana. Zatim se kraljeve sve više nastoji okružiti
velikanima, kao daje kraljevima zatrebala neka druga kruna kraj njihove. Tako
je mislio Diderot zamišljajući alternativu Moitteovu spomeniku Louisu XV. u
Reimsu ili pak Kraljevska akademija arhitekture kad je među predloženim
planovima za kenotaf Henriju IV. izabrala prazan grob okružen prostranom
galerijom za slavne muževe.6 Neosjetno se pojavio osjećaj da su velikani oni

5 Svoj govor u Francuskoj akademiji koji je bio dosta loše primljen La Bruyćre je opravdao sljedećim
riječima: "Običaj nalaže da novi član Akademije sastavi govor koji će izreći na dan svog primanja, u po­
hvalu Kralju, kardinalu Richelieuu, kancelaru Sćguieru, osobi koju je naslijedio i Francuskoj akademiji.”
Više o žanru pohvale općenito i o mjestu kraljevske hvale unutar akademske pohvale vidi kod Roche
(1978). Izbrojivši stranice posvećene pohvali kralju u govorima akademika, Daniel Roche nije pronašao
značajnije varijacije tijekom 18. stoljeća. No više od tvarnog mjesta koje im je posvećeno nesumnjivo je
važniji način na koji se pohvala izvodi i sve više i više narcistički veze oko motiva primus interpares.
6 Najbolja studija na tu temu je Etlin (s.a.).
M ona O zouf

koji među sebe primaju, i time posvećuju, kralja koji bi sam mogao postati
velikan tek po svojim izuzetnim zaslugama. Budući da je kraljevska funkcija
slabo pogodna za takvu izvrsnost, teoretsko pravo kralja da, povrh svega, bude
i velikan rijetko se ostvaruje. Temu uzajamne isključivosti velikana i kralja u
modu orkestrirano uvodi Thomas, titulirani proizvođač pohvalnica. Velikan je
često žrtva kraljeva7, ali, za razliku od kralja, on nikada nije nekoga naslijedio.
On je sam svoj vlastiti proizvod. U tome je lekcija koju velikani nude po pri­
rodi demokratična, pa je razumljivo da ju je Francuska revolucija prisvojila.
Nasuprot povlasticama rođenja, njihov trijumf najavljuje otvaranje puta zaslu­
gama i darovitosti.
Zasluge, darovitost, ali ne i heroizam. To je stoljeće, naime, snažno nastoja­
lo razlikovati velikana od heroja kojeg, istina, kao i kralja, odlikuje iznimnost.
Kao raširen topos tog stoljeća, usporedbu velikana i heroja možemo naći od La
Bruyerea8preko Voltairea do Enciklopedije9. Velikan ništa ne duguje natprirod­
nom, dok herojev uspjeh u nekom pothvatu nalikuje na čudo. Heroj je čovjek
spasonosnog trenutka, dok je velikan čovjek kumulativnog vremena u kojem
se gomilaju rezultati dugotrajnog strpljenja i svakodnevne energije. Heroj je
upravo čovjek specijalnog podviga, naročito ratničkog, dok velikan nema je­
dnu ulogu, već život sašiven od jedne tkanine. “Kralja-vojnika nazivaju hero­
jem. Monarh-zakonodavac, utemeljitelj i ratnik istinski je velikan, a velikan je
iznad heroja.”10 Ta opozicija, kojom se zadovoljio Voltaire, poslužila je i opatu
de Saint-Pierreu u pomalo nategnutom govoru posvećenom “razlikama izme­
đu velikana i slavnih muževa”11. Po njemu lokalna izvrsnost sprečava velikog
kipara da sam po sebi bude velikan, dok je, nasuprot tome, ono što čini velika­
na djelovanje na opću korist, pomiješano s egzistencijalnom vrlinom.
U naporima Prosvjetiteljstva da se oduži velikanima, malo je, dakle, snova
o izabranoj, jedinstvenoj i usamljenoj osobi. Čim netko iznese prijedlog o slav­
ljenju velikana, pojavi ih se mnoštvo. Kad je Salon 1777. godine na D’Angivil-
lerov prijedlog pokrenuo inicijativu za objavljivanjem "slika slavnih Francuza”,

Thomasov je Descartes, prim jerice, Descartes kojeg dvor ignorira i kleveće. Znakovito je da izvještaj
Marie-Josepha Cheniera Konventu prigodom panteonizacije Descartesa pretvara tu konstataciju u po­
ziv: “Osvetimo pepeo Renea Descartesa za prezir koji su mu pokazivali kraljevi.”
8 U poglavlju “Značaj” koje posvećuje “osobnoj zasluzi”, La Bruyćre navodi da “heroj ima samo jedno
zvanje, ratničko”, dok velikani potječu “iz svih zvanja, iz starog ili novog plemstva, iz slobodnih profesija
ili sa dvora”. Možda je, dodaje on, “Aleksandar bio samo heroj, a Cezar velikan.”
9 U članku “Heroj”, Enciklopedija donosi stav da “se radi uglavnom o ratničkom naslovu i da ga treba
ocijeniti dosta niže od naslova velikana."
10 Voltaire u pismu Thćriotu, 15. srpnja 1735.
11 De Saint-Pierre (1739).
Panteon - Visoka škola mrtvih

među njima su bili L’Hospital, Descartes, Sully i Fenelon. Kad je Ansquer de


Londres planirao na pogodan način zamijeniti zarobljene kipove s Trga po­
bjeda, predložio je Turennea, Colberta, Lamoignona i Corneillea.12 A kad
je Bernardin de Saint-Pierre želio na odgovarajući način popuniti svoj Elizij,
bila ih je već prava gomila.13
Sjećanje je dakle gusto napučeno, no to znači i da figura velikana omogu­
ćuje mnoštvo utjelovljenja. U svom repertoaru Mopinot14navodi atlete, sveće-
nike-zakonodavce, branitelje domovine, amfiktione i govornike. Još u prvim
danima Revolucije, u Maratovim novinama, među šest ljudskih tipova koji
mogu sačinjavati zbor velikana, svoj život iznio je samo jedan ratnik.15 Tko
su petorica ostalih? “Filozof koji prosvjećuje naciju, zakonodavac koji joj daje
dobre zakone, magistrat koji ih pošteno primjenjuje, govornik koji sa žarom
brani potlačene, velikodušni trgovac koji u vrijeme gladi donosi obilje.” Toj
galeriji likova osjećajnost 18. stoljeća često pridodaje i oca obitelji, pa takva
domestifikacija još više proširuje ogromni repertoar slika koje se nude neogra­
ničenom slavljenju.
Naime, kako stoljeće prolazi, privatno sve više postaje kamen kušnje politi­
čkog, a otac obitelji središnja figura kulta velikana.16U Bernardinovom Eliziju,
inicijacijski smještenom na prijelazu preko voda, u koncentričnim krugovima,
nakon što prođe kroz krug prirodnjaka, potom izumitelja, pa slavnih muževa
(neočekivan amalgam književnika i vojnika), neposredno prije no što će sabrati
misli pod stupovima peristila okrugla hrama posvećena ljudskom rodu, posjeti­
telj, ili bolje rečeno katekumen, zaustavlja se u krugu moralnih ljudi - što zorno
pokazuje da je vrlina u privatnom životu, na kraju krajeva, najsvetija. To pred­
stavlja novo skretanje definicije veličine. Već smo vidjeli kako se proširila s izvan­
rednog na obično, s pothvata na bivanje, a sada i s divljenja na raznježenost. Kao
središnja figura projekta koji je istovremeno propagacija i propaganda, Denis
Diderot kritizira Roslinovu sliku obitelji La Rochefoucauld. Njegova pogreška?
Nedostatak “veličine”. Evo kako bi je on naslikao: “u dvorcu dobrog gospodara
prikazao bih seljake, očeve i majke, sestre i djecu, prožete zahvalnošću za pomoć
koju su od njega primili za vrijeme gladi 1757. godine”.17Ta je veličina skrojena

12 A nsquerde Londres (1762).


13 Bernardin de Saint-Pierre (1784).
14 De Mopinot (1786).
15 LAmi du Peuple, 6. travnja 1791. Maratov pokušaj osobnog izbora velikih likova prošlosti vrlo je zani­
mljiv: Belzunce, “dični biskup Marseillca" “m udri ministar” Sully, Catinat, Villars i Montesquieu, “koji
je svojim vrlinama služio čovječanstvu na čast”.
16 Stoje najbolje prikazao u zaista temeljnom članku Bonnet (1978).
17 Model na koji se Diderot ovdje izravno poziva je Greuze (Salon iz 1765).
Mona O zouf

od materijala sasvim različita od herojske veličine i kraljevske veličanstvenosti,


istkana od nježnosti, podatna za uopćavanja i pogodna da vrlo gusto napuči
panteone. Njezino je idealno utjelovljenje domoljubni zakonodavac uhvaćen u
ulozi oca obitelji. Thomas nam daje njegov portret u liku Henrija d’Aguesseaua:
“Kakav samo prizor pruža obrazovan i moralan otac odjeven u grimiz, dok sje­
di na prijestolju pravde okružen svojom dječicom i oblikuje još nježne duše.”18
Osamnaesto stoljeće, naime, ne pravi razliku između javne i privatne veli­
čine. Ipak, Philippe Aries19 sugerira suprotno u opisu razvoja uređivanja grob­
lja i grobljanske arhitekture. On razlikuje veliki javni stil groblja predviđenih
za velikane, visoko izdiferencirane vrtove besmrtnosti, i mnogo skromniji stil
privatnih groblja, ponekad dovedenih sasvim blizu kuće i polja predaka, koji
vrlo brzo prevladava nad onim prvim. Ne radi se ipak toliko o prekidu koliko
0 skretanju. S jedne strane velikan i dalje zadržava svoje mjesto na grobljima
napučenim obiteljskim grobnicama i rodoslovnim epitafima, poput Jouberto-
va stupa ili piramide za generala Hochea na groblju kakvo predlaže Mulot20. S
druge strane i privatni grob može biti mjesto građanskog odgoja ako pretpo­
stavimo da otac obitelji svom djetetu predstavlja najbliskiji primjer velikana i
istodobno svećenika kulta velikana. Solidarnost obiteljskog kulta i građanskog
kulta negdje je i materijalno potkrijepljena: jedan ekstravagantni arhitekt zatvo­
ra21 koji je otkrio kako se dobiva "neuništiva tvar” iz skuhanih kostiju predlaže
da se od nje izrađuju “poprsja koja bi imala neprocjenjivu prednost da budu
supstancijalno identičan portret nečijeg oca, majke ili supruge”. Mudrost je tog
pronalaska u ideji da se izrade dva poprsja, jedno za počasne galerije na grob­
lju, a drugo, prijenosno, za kuću. Obiteljski kult predstavlja početak kolektiv­
nog odgoja, uvodi u građanski kult i priprema za republikansko zajedništvo.
Sjećanje na velikane, dakle, ne podnosi zatvaranje, što potvrđuje još jedna
njegova značajka: ono po prirodi nije nacionalno. Nacija može imati svoje vla­
stite velikane, ali i velikane susjedne nacije. Po riječima Madame de Stael, “svi su
velikani zemljaci” zato što kriteriji izbora - zajedničko dobro - nisu konfliktni i
prelaze granice. “Svjedočiti istine vrlo važne za sve ljude” značajka je velikana za
opata de Saint-Pierrea, pa je tako bez reda naveo Scipiona, Katona, Epaminondu
1 Descartesa, cjelokupno pamćenje civiliziranog čovječanstva. Dok je u toj de-

18 Thomas (1773).
19 Aričs (1977).
20 Vidi Mulot (IX). Apologiji privatnog groba koju je prikazao Philippe Aričs uvijek se suprotstavljaju
ljutiti glasovi poput, prim jerice, Louis-Sćbastiena Merciera, koji ga sm atra "napadom na društveni mir".
“Ne, ne želim ta domaća grobišta, te vrtove popločane smrću, te ormare u kojima će m i jedan pokazivati
svog djeda, a drugi prastrica...”, dodao je u M ercier (V).
21 Giraud (1801).
Panteon - Visoka Škola mrtvih

finiciji antikna konotacija još uvijek jaka - La Font de Saint Yenne22 smatra da
bi samo Plutarh dostatno hranio inspiraciju “svih kistova Europe” - tijekom
stoljeća rast će potražnja za domaćim slikama. Rađat će se “francuski Plutarsi”;
pišući Adelaide du Guesclin Voltaire naglašava da je obradio “potpuno fran­
cusku” temu, a Louis XVI. prihvaća DAngivillerovo obećanje da će naručiti
izradu “slika slavnih Francuza u svim žanrovima”. Usprkos toj volji za kon­
stituiranjem nacionalnog repertoara sjećanje na velikane teško se prilagođava -121
sužavanju na određeni teritorij. Radi se, naime, o egzemplarnom sjećanju koje
više naznačuje vrlinu no što označava pripadnost, o komadićima sjećanja koje
ne mari za povijesne naslage. U zlatnoj knjizi velikana Ivana Orleanska i Louis
Sveti mogu stajati rame uz rame s Periklom i Alkibijadom jer se ne pripovijeda
povijest, već njihove povijesti, istovremeno fragmentarne i kompatibilne. Sje­
ćanje na velikane u povijesti svjedoči o nečemu onkraj povijesti jer njen velikan
nikada nije čisti proizvod. To je sjećanje mnogo više moralno zakonodavstvo
nego nacionalna povijest.
Da bi se komemoriralo bez granica, osamnaesto je stoljeće, razumljivo, mo­
ralo zamisliti obilje mjesta. Očigledno je da kolektivno pamćenje ima potrebu
za topografskim upisivanjem bez kojeg bi se ugasilo, no manje je važno hoće li
oslonac tog pamćenja biti autentičan, stvaran trag velikana ostavljen u pejzažu
(“ustava kanala koji spaja dva mora”, po riječima Voltairea), ili umjetan. Mjes­
to komemoriranja velikana u svakom slučaju određuju ljudi, pa je stoga bilo
koje mjesto pogodno. To može biti domaće ognjište, s jednostavnom urnom
kupljenom kod Pont-Neufa, postavljenom u kutu radne sobe i ukrašenom dir­
ljivim natpisom, koja će u uspomeni povezati Rousseaua i Fenelona.23 Javni trg
organiziran oko središnjeg kipa. Ili čitav grad, kao u ondašnjim imaginarnim
Atenama. Naravno, i groblje, tijekom stoljeća sve manje i manje zamišljeno kao
tlo za ukapanje, a sve više kao teren za oponašanje. Osamnaesto stoljeće nije
napravilo izbor između privatnog i javnog mjesta, arhitekturalnog i monu­
mentalnog, materijalnog i topografskog. Elizij Bernardina de Saint-Pierrea za-
panjuje svojom preuvjetovanošću jer istodobno predstavlja narodnu radionicu
koja treba omogućiti rad sirotinji, muzej koji će privlačiti strance u Parizu,
groblje “u kojem su grobovi spomenici postavljeni na granici dvaju svjetova”, .
sudište za javna suđenja te, naravno, centar za trajno obrazovanje: “Gledajući
Catinata, tamo se jedan vojnik uči podnositi klevetu...”
Isti eklekticizam vlada i u uređenju mjesta sjećanja na velikane. Bernar-
dinov Elizij velikodušno okuplja svakovrsne spomenike (zabranjena je samo

22
La Font de Saint Yenne (1754).
23
Bernardin de Saint-Pierre (1815).
Mona Ozouf

deklamacijska razmetljivost baroka) i bez reda se služi stupom, obeliskom,


piramidom, kipom, dobro promišljenim natpisima te drvetom i cvijetom,
“spomenicima”, istina, najprikladnijim za botaničara koji je otkrio jorgovan ili
dragoljub. Ta će estetska konvergencija trajati čitavo stoljeće i svi će žanrovi su­
rađivati u komemoriranju velikana. Velikani su, naime, učitelji ljudskog roda,
kao što to želi biti i umjetnost. Dolazi do neizbježnog susreta objekta i sredstva
—— komemoriranja, o čemu pripovijeda veliki književni žanr pohvalnice, historij­
sko slikarstvo, rodoljubna drama, gradska arhitektura s prostranim trgovima
i kolosalnim kipovima u njihovu središtu. Nalaženje i održavanje sjećanja na
velikane čini se sredstvom spašavanja umjetnosti od iscrpljenosti tema i obli­
ka, od slabunjavih pokušaja jednog rascijepljenog društva, od laži iluzije i od
dviju izmorenih muza koje ismijava Enciklopedija, libertinstva i praznovjerja,
pod čime se podrazumijevaju mitološke i religiozne teme.24
Iako je velikodušno oko velikana okupljalo sve umjetničke oblike u isti mah,
stoljeće je poznavalo i veliku raspravu o relativnoj pedagoškoj učinkovitosti raz­
ličitih oblika izražavanja. Što najbolje održava sjećanje? Neki su, kao Freron25,
zagovarali govore i knjige jer, za razliku od skulptura ili slika koji prisiljavaju
na izbor egzemplarne epizode iz života velikana, mogu reproducirati kontekst
pothvata i umreženost života. Živote ujedinjene istim projektom i istom ener­
gijom prikazuje, na primjer, pohvalnica (za razliku od posmrtnog govora u
kojem - zahvaljujući preobraćenju u zadnji čas - iskvaren život može Božjom
rukom i milošću dobre smrti postati primjerom, za pohvalnicu je potreban
dobar život). No još je više bilo zagovornika vizualnog izričaja (Diderot je bio
uvjeren da slike opismenjuju sirotinju) te posebno kiparstva. Mnoštvo je raz­
loga za povlaštenu vezu velikana i skulpture: njezina antička konotacija jer je
tada vladalo opće uvjerenje da Grčka svoj blistavi niz velikana duguje upotrebi
kipova; njezina stiliziranost zato što izbor izražajne geste doprinosi pedagoškoj
učinkovitosti; njezina trajnost s prizvukom vječnosti, obećanja besmrtnosti,
snažno podcrtana u Falconetovom članku o “Skulpturi” u Enciklopediji26; la­
koća kojom može postati središtem režiranog prizora, mnogo bolje nego slika

24 Članak o "Raskoši” u Enciklopediji nabraja perverzne upotrebe umjetnosti te frivolnom i neodgovornom


meceni suprotstavlja "dobrog mecenu": "Bogataši čija je duša uzvišena uzvisuju duše umjetnika; oni od
njih ne traže izvještaćenu Galateju, male Dafnise, Magdalenu ili svetog Jeronima, već im predlažu da prika­
žu teško ranjenog Saint-Hilairea koji svom sinu pokazuje velikog Turennea koji gine za domovinu.” Tekst
je zanimljiv po onome što isključuje - mitološke i religiozne teme, podjednako isprazne - kao i po onime
što podržava: prizor u kojem velikan-otac obitelji svom sinu preporučuje da se divi drugom velikanu.
25 Frćron (1749-1754).
26 Falconet inzistira na nužnoj vezi kipova i slavnih ljudi i naglašava jedno od proturječja kulta slike veli­
kana: “Imamo Sokratov portret i obožavamo ga. Tko zna bismo li imali hrabrosti voljeti Sokrata da živi
medu nama?”
Panteon - Visoka škola mrtvih

oko koje se ne može kretati. Ukratko, skulptura zauzima posebno mjesto među
svim žanrovima sazvanim na slavljenje velikana. U Salonu 1771. godine je­
dna Lepicieova alegorijska slika pokazuje kiparstvo “nježnošću zauzeto svojim
istinskim ciljem, a to je očuvanje uspomene na velikana za potomstvo.” Ima
tu i senzualističke koherencije - naime, sva se ta razmišljanja kupaju u intelek­
tualnom ozračju koje umjetnost smatra građanskim odgojem, a kult velikana
tvornicom velikana - kao da će dojam velikog čovjeka koji ostavlja kolosalni
kip nepogrešivo voditi prema ideji velikana.
To preferiranje skulpture, međutim, nije isključivo. Ono što iznova zapa-
njuje u toj elaboraciji laičke religije njezina je iznenađujuća raširenost. Polje
slavljenja tijekom stoljeća značajno se otvorilo: dovoljno je da je muškarac za
života bio krepostan, miran i blag da bi bio velik. Zamijenivši vidljivi pothvat
za nevidljivo bivanje, blistavu akciju za prozaičnu korisnost, stoljeće je napu­
stilo znakove veličanstvenosti i figure heroizma. Thomas u Henriju IV. ne vidi
toliko kralja i heroja, koliko “dragu privatnu osobu”. Znamo da je Rousseauu
to dalo povoda da ocrni vlastitu epohu: kad bi se u tim prizemnim vremenima
pojavili Plutarhovi heroji, izgledali bi poput čudovišta, pretjerivanja povijesti.
Zapravo, između sastavnica bliskosti i udaljenosti koje nosi sjećanje na velika­
ne - blisko jer se radi o čovjeku, a udaljeno jer je velik - osamnaesto je stoljeće
izabralo sanjarenje o bliskosti.
Ono što se dubinski promijenilo jest stav prema onome što se tada na­
zivalo “osobnim zaslugama”. Prethodno stoljeće u njih uopće nije vjerova­
lo. Ili ni jedna vrlina ne može niknuti iz prirode i iz društva, kako je sma­
trao Bossuet, ili, po Hobbesu, stroga izjednačenost sviju u taštini i strahu
zabranjuje bilo kojem pojedincu da prevlada nad drugim. Nije moguće biti
velikan u 17. stoljeću, on se može javiti samo ako se na njega spusti Božja
ruka. Prosvjetiteljstvo s tim prekida: osobne vrline odsada postoje u velikim
količinama, i to skrivene vrline koje se ne trebaju najavljivati znakovima i
koje dobivaju nužno odobravanje prosvijećenih ljudi. Kad treba odrediti
tko je izbornik, čuvar uspomene na velikane, onda stoljeće odgovara da je
to Slava (la Renommee), ponekad vjerojatno malo nagluha, lijena kad treba
osvetiti prezir, ali koja uvijek stiže i obeštećuje posvećujući veličinu. Nitko i
ne pomišlja da ta legitimirajuća instanca može biti razjedinjena i konfliktna.
Tek će je Francuska revolucija opteretiti smrtnom sumnjom, ona će silovati
ekumensko pamćenje namećući velikanima jedno mjesto, jedan popis i jed­
nu ceremoniju.
Ne iznenađuje to što je Francuska revolucija, ispunjena potrebom za sa-
kralnošću, nastojala utjeloviti kolektivni san stoljeća i što je prisvojila kult veli­
kana temeljen na posve demokratskoj imaginaciji. Ideja da se odredi posebno
Mona Ozouf

mjesto za velikane, prisutna kod Charlesa Villettea27već neposredno nakon 14.


srpnja i svakako draga volterovcima, materijalizirala se kad je 2. travnja 1791.
umro prvi velikan Revolucije. Da oda počast Mirabeauu, Konstituanta bira
određeno mjesto i majstora, crkvu Sainte-Genevieve i Quatremerea de Quin-
cyja28, i zadužuje ga da zavjetnu crkvu sagrađenu radi ozdravljenja jednog mo­
narha preobrazi u “vidljivi Elizij” za velikane. Quatremčre ima razvijenu svijest
0 tome kakvo treba biti idealno mjesto kolektivnog pamćenja: to nije mjesto za
pripovijedanje o velikim djelima, već mjesto njihove proizvodnje.29
Činjenica da se u tu svrhu mora upotrijebiti već sagrađena crkva, očigledno
nosi neka ograničenja: trebat će odustati od podudaranja građevine i “znača­
ja”, one neposredne razumljivosti spomenika koju su proglasili imperativom
arhitekti 18. stoljeća, od Boffranda do Laugiera. Umjesto arhitekture velikana,
prenamjena i popravci: tu će poteškoću Quatremere očigledno naglašavati da
bi bolje istaknuo svoje ideje i izvedbu. Zapravo je ta građevina neeklezijal-
ne forme bila zamišljena kao prostor trijumfa, a ne sabranosti. Već je Charles
Cochin u Soufflotovu djelu slavio čitljivost - nema ondje četvrtastih stupova
ni arkada koje od crkvi Saint-Sulpice ili Saint-Roch čine razlomljena, mračna
1zagonetna mjesta. U Putovanjima po Parizu Dezallier d’Argenville također je
čestitao Soufflotu na njegovu pothvatu: uspio je iz sjećanja izbrisati moćnik i
baldahin svete Genevićve. I župnik crkve Sainte-Genevieve okladio se, prima-

27 De ViUette (1792).
28 Antoine Quatrem ćre de Q uincy vrlo je zanimljiva i nedovoljno poznata ličnost o kojoj postoji jedna
stara i dalje korisna knjiga, Schneider (1910). Često ga se drži reakcionarnim braniteljem neoklasiciz-
ma u prvoj polovici 19. stoljeća, no on je čisti intelektualni proizvod predrevolucionamog razdoblja.
Po obrazovanju kipar, između 1776. i 1784. provodi većinu svog vremena putujući po Italiji sa svojim
prijateljima Antoniom Canovom i Louisom Davidom. Njegov prvi spis iz 1785. posvećen je egipatskoj
arhitekturi, nakon čega od Pancouckea dobija narudžbu da napiše rječnik arhitekture. Prvi svezak izlazi
1788., a pojm ovi su odabrani na osnovu pet kriterija - povijesnog, metafizičkog, teorijskog, praktičnog
i didaktičkog. Quatremćreove preferencije opterećuju metafizičke (o biti arhitekture) i teorijske rubrike
(o arhitektonskim načelima). Quatremćreova prepiska čuva se u N acionalnom arhivu (serije O i F 13).
Tiskani su sljedeći njegovi tekstovi: Rapport sur Vidifice de Sainte-Geneviive, izvještaj podnesen direkto­
riju pariškog okruga, Pariz, Im prim erie Royale, 1791; Odlomci prvog izvještaja podnesenog Direktoriju
u svibnju 1791. o m jerama za transform iranje crkve zvane sveta Genevićve u francuski Panteon, Pariz,
1792; Izvještaj podnesen Direktoriju Pariškog okruga 13. 11. 1792, prve godine Republike Francuske,
o trenutnom stanju francuskog Panteona, o provedenim izmjenama, o preostalim radovima te o uprav­
noj uredbi donesenoj za njihovo vođenje i proračun, napisao Ant. Quatremćre, povjerenik Okruga
za upravljanje francuskim Panteonom, Pariz, 1792; Izvještaj podnesen Direktoriju Pariškog okruga o
poduzetim, nastavljenim i dovršenim radovima na francuskom Panteonu od posljednjeg izvještaja 17.
11. i o trenutnom stanju spomenika, 2. dan drugog mjeseca druge godine Republike Francuske jedne i
nedjeljive, Pariz, 1792.
29 Sam Quatremćre tako definira prosvjetu: “Prosvjeta koja ne govori o uspomeni na neke ljude pripovi­
jedajući o nekim djelima, već prosvjeta koja proizvodi velika djela pripovijedajući dušama svih ljudi.”
Quatremćre de Quincy, Rapport sur l’Žtat actuel du Panthton frangais, 2 .2. II.
Panteon - Visoka škola mrtvih

jući Soufflotovo tijelo 1781. godine, da “dobri Francuzi i građani” neće zabo­
raviti njegovu lekciju iz arhitekture. Ukratko, bilo je moguće u crkvi Sainte-
Genevićve vidjeti hram u slavu katoličke vjere, “ali u stilu velikana”, kako se
izrazio sam Soufflot.
Kakve je arhitektonske izbore nametnulo sjećanje na velikane 1791. godi­
ne nakon što je zagospodarilo građevinom? Budući da su velikani besmrtni,
kao izravna posljedica mjesto sjećanja tretira se različito od mjesta smrti, su­
protno od “arbitrarnog labirinta grobova u crkvi Saint-Denis”, modela koji je
postao odbojan, suprotno i od tolikih projekata 18. stoljeća u kojim su se mije­
šali hramovi, kipovi, mauzoleji, kenotafi. Neki autori planova za Panteon, po­
put Gisorsa, nastavili su zamišljati takve neprincipijelne montaže. Quatremere
je, međutim, bio koherentniji i isključio mauzoleje - koji zazivaju sliku smrti,
proturječnu “uvijek živom zboru dobročinitelja domovine” - i kenotafe, koji bi
mogli prouzročiti zakrčenost.30 Na kraju, i da ih se željelo zadržati, nadgrobni
se spomenici ne bi mogli uklopiti u korintski stil koji je u cjelokupnoj neo­
klasicističkoj arhitekturi stran pogrebnom osjećaju. Na Quatremereovu sreću
postojala je kripta, nevidljivo mjesto gdje se mogu smjestiti grobovi koji nisu,
i ne mogu biti, spomenici slave. Podzemna prostorija omogućava razbijanje
veze između hramova i grobišta koju Quatremčre drži “čudovišnom” tako da
iz nadzemnog dijela građevine istjeruje bilo kakvu reprezentaciju smrti. Zasi­
gurno je potrebno umrijeti da se prime počasti Panteona, ali time se ne umire:
takva je moć “apoteoze i filozofskog posvećenja”.
Da postigne to strogo posvećenje okupano u sublimnoj antici, Quatremere
ne može mnogo izmišljati jer je zgrada već tu. Međutim, može uklanjati. On
jedva da vjeruje da je potrebno opravdati njegove kirurške zahvate, toliko ih
nova građevina zahtijeva: puna je suvišnih ljepuškastih ukrasa, kitica, palmi,
rombova, glava kerubina, konzola, medaljona, vijenaca ili, još gore, trenutačno
nepodobnih vjerskih ornamenata. Osuđeni su na nestanak zrake aureole sa
zabata, velik broj patrijarha i crkvenih otaca natrpanih u četiri lađe, kao i sama
lanterna koju je logično trebao zamijeniti kip Slave, no koju će definitivno spa­
siti osrednjost Dejoiucove skulpture.
Nakon što su tornjevi srušeni, zabat demontiran, a gizdavost uklonjena,
Quatremćreu preostaje korištenje dva jezika koja mu se čine pogodnim za kult
velikana: jezika svjetlosti i jezika skulpture. Kako zamisliti velikane osvijetlje-

30 Kenotafi su, zapravo, mogli dovesti do besmislenog bujanja. Q uatremčre je komentirao: “Osim toga, tko
zna do kojeg bi stupnja retroaktivno priznanje Nacije raširilo obveze prema velikanima iz predrevoluci-
onarnog razdoblja koji bi mogli nastavati ovo svetište besmrtnosti jedino pod prividom mramora koji
ga oživljava.”
Mona Ozouf

ne s trideset devet prozora crkve Sainte-Genevieve, Soufflotova reakcionar­


nog hommagea katedralama? Ta je pobočna svjetlost oskudna i domaća, a radi
potpunog uspjeha potrebno je da Panteon ne izgleda kao mjesto nastanjeno
običnim ljudima. Ona je, štoviše, promjenjiva, a meditiranje o besmrtnosti za­
htjeva postojanost. Držalo se tada da je za postizanje sublimnog neophodna
neizravna svjetlost, ta je Boulleova lekcija postala općim mjestom. Stalnost i
tajanstvenost zenitnog osvjetljenja dobivena zazidavanjem prozora i upotre­
bom mliječnog stakla na kupoli i danas je glavni Quatremereov biljeg na nje­
govu djelu.
Preostalo mu je bogatstvo skulpture - on je dijelio uvjerenje svog stoljeća
da skulptura savršeno odgovara afektivnom općenju s velikanima jer priziva
antropomorfnog partnera kojeg nekvarljivost štiti od propadanja, a prostor­
nost oblikuje u model. U Panteonu, jedinom istinskom gradilištu tog vremena,
na kojem je radila gomila kipara, postavit će se mnoštvo divovskih skulptura.
Prema tome, ni groblje (ili barem duboko zakopano), ni crkva, ni muzej
(Quatremere je već izrazio do koje mjere ga odbija31 ideja da velikani figuriraju
između vaza i brončanih figura), ni vrt (na to ćemo se vratiti), ni arhiv (tu je
mogućnost spomenuo Montesquieu za kult pamćenja), dom velikana postao
je prostor povučen sam u sebe, zatvoren, strog i veličanstven, a sva je živost
povjerena kipovima. Taj je izbor priznanje kolektivnog senzibiliteta: revolu­
cionarni idol je skulptura, a ne slika (slikarski program izveden u Panteonu
više proturječi revolucionarnom naslijeđu nego što ga iskazuje32). Nije to ni
grobnica. Naime, osjećajno središte panteonizacije nalazi se oko kipa, a ne, kao
što bi se moglo pomisliti, u prijenosu posmrtnih ostataka. U odvijanju pogreb­
ne povorke poenta nije u sarkofagu, već u kipu. Na svakoj postaji stavlja mu

Quatrem čre de Quincy (1791), nakon ulaska u Akademiju.


32 Užurbani posjetitelj Panteona stječe ukupni dojam da je tamošnja skulptura revolucionarna, a slikarst­
vo kršćansko. S jedne strane, mislim na ogrom nu Sicardovu grupu u koru (Narodni konvetit i njegovi
velikani), a s druge strane na slike Puvis de Chavannesa (Sveta Geneviive bdije nad zaspalim gradom).
U stvarnosti izvođenje slikovnog program a pratilo je političke fluktuacije. Za vrijeme restauracije, osli­
kavanje kupole povjereno je Grosu i Gćrardu, koji su radili na vjerskim i monarhističkim temama koje
su trebale ilustrirati francuski kontinuitet preko revolucionarnog prijeloma. Gćrard je 1830. godine
morao na brzinu laicizirati vjerske teme s dijela svoda m eđu lukovima kupole i pretvoriti ih u Smrt,
D omovinu, Pravdu i Slavu. G odine 1848. ambiciozni program naručen od Chenavarda (Moralni razvoj
Svijeta) bio je u obliku kartona izložen na Salonu 1853, ali ostao je neiskorišten u Panteonu koji je u m e­
đuvremenu ponovno postao crkva. Moralni poredak (naziv de Broglieva konzervativnog režima nakon
1873, op. prev.) morao je zamisliti novi slikovni program, istovremeno i religijski i historijski, posvećen
slavi svete Geneviive, Louisa Svetog, svetog Denisa, Klodovika, Karla Velikog i Ivane Orleanske: dovr­
šen je oko 1889. godine. U međuvrem enu je Republika opet postala republikanskom te će zahtijevati da
spomenik obilježi komemorativno kiparstvo. Ovaj niz promjena, uvelike ovisan o vanjskim okolnosti­
ma, ironijom slučaja dobro ilustrira koje je funkcije revolucionarna misao pripisivala slikarstvu, a koje
kiparstvu.
Panteon - Visoka škola mrtvih

se kruna, uz neumorno ponavljanje istih gesta. Narod se poziva da se približi


kipu. Za Josepha Lakanala33 koji izvještava o panteonizaciji Rousseaua, istrg­
nuti Jean-Jacquesa iz “njegova usamljena groba” i podići mu spomenik čine je­
dnu te istu operaciju. Za Le Rodeur reuni34, panteonizacija Voltairea je trenutak
u kojem jedna velika nacija, “u potpunosti preporođena, podiže kip geniju koji
se prvi usudio uzdrmati despotizam”. Jedan još znakovitiji tekst35, pun rezer­
vi spram te iste ceremonije, ipak je spreman priznati pedagošku učinkovitost
ako se oko sarkofaga s posmrtnim ostacima nose sve biste velikana. Težište
legitimiteta leži ovdje na bistama, ne na kostima. Uostalom, kad bi Panteon
bio ograničen na prikupljanje kostiju, pismo direktorija okruga upućeno ne­
posredno nakon prijenosa Mirabeaua i Voltairea potvrđuje da bi u tom slučaju
namjena spomenika “u neku ruku bila pasivna”.36 Očigledno je da moć koju
kosti više ne posjeduju sada udjeljuje kip.
Međutim, u Quatremćreovim kiparskim projektima malo je traga velika­
nima. Peristil čvrsto zauzimaju Filozofija, Zakon, Snaga, Domovina, Sloboda
i Jednakost. U dnu hrama Domovina oko sebe okuplja Znanosti, Umjetno­
sti, domoljubne Vrline: anonimne divove koje je moguće identificirati jedino
preko njihovih amblematskih atributa i natpisa. Gdje su velikani? Što se s nji­
ma događa? Snažna revolucionarna aktualnost suočava ovdje Quatremerea s
drugim imperativom koji budi Prosvjetiteljstvo iz njegova sna: sastavljanjem
prihvatljivog popisa velikana.
Iz tog idealnog popisa nije potpuno nestalo sjećanje na antiku, uostalom
živo u samom izboru imena Panteon koje je pobijedilo prijedloge poput “Ga­
lerija velikana”, “Nacionalna bazilika” i “Francuski Panteon”. Unatoč tomu što
su francuski junaci predstavljeni na “antički” način - u kompromisnom rje­
šenju Charlesa Villettea, Voltairea su pridržavale Muze, Descartes se uzdizao
“poput Prometeja”, a Mirabeau “poput Demostena” - antički heroji moraju se
svakako isključiti. Revolucija sužava ekumensko kolektivno pamćenje, galeriju
primjera teoretski otvorenu svakoj izvrsnosti - neki su prijedlozi, međutim, po­
put Chaisneauovog37, i dalje zahtijevali da Francuska nacija u Panteon pozove
heroje svih stoljeća - na jedno, isključivo nacionalno, pamćenje. Quatremere je
u to uvjeren: “Likovi Grka i Rimljana moraju nestati tamo gdje počinju blistati
slobodni Francuzi.” Time zadatak popunjavanja Panteona nije olakšan. Naime,

33 Lakanal (III).
34 Le Rodeur riuni, anciermement le Rddeur franfais, izlazi dvaput tjedno, br. 37,1789-1790.
35 Villemure (1790). Cijeli tekst predstavlja kritiku apoteoze jednog čovjeka.
36 Nacionalni arhiv, F 13 1935.
37 Chaisneau (1792).
Mona Ozouf

i veliki Francuzi ancien regimea pobuđuju rezerviranost: kad je Pastoret dao


da se izglasa dekret o stvaranju Panteona, želio je da se iz predrevolucionarnog
limba izvuku samo tri imena - Descartes, Rousseau i Voltaire. Za slavljenje
tako preostaju heroji same Revolucije.
Quatremćre, međutim, pokazuje opreznost i u vezi s teoretskim pravom
velikih revolucionarnih likova na mjesto pod kupolom. Za početak, je li Pan­
teon zaista spomenik Revoluciji? Fascinantno je vidjeti da već 1793. uređivač
Panteona postavlja pitanje koje će ostati netaknuto dva stoljeća. Fascinantan
je i njegov negativan odgovor i isključivanje iz spomenika revolucionarne ko­
memoracije u užem smislu. Naime, Panteon je mjesto jedne etablirane, ovje­
kovječene, pobjedonosne Revolucije koja je zaboravila, ili poželjela zaboraviti,
svoju povijest: “Potrebno je ovdje opjevati učinke, a ne djela, i slaviti njezinu
vladavinu, a ne njezinu pobjedu.” Formula je začuđujuća, a za posljedicu ima
Quatremereovo odustajanje od uspostavljanja popisa revolucionarnih heroja.
Skulpturi je povjerio amblematsko pismo alegorije38 koju se ne može ospora­
vati - ali ni razumjeti, reći će zlobnici: žrtvu Domovini i sreću što se za nju
umire neće predstavljati umorni, patetični i poznati ratnici, već vesela i anoni­
mna krilata dječica.
Eto kako je mjesto kolektivnog pamćenja u cijelosti izmješteno iz povijesti.
Eto kako je dom velikana ispražnjen od svih velikana prošlosti, bilo da pripa­
daju antici, starom poretku ili Revoluciji. Ono što bi u Panteonu stoga moglo
biti najrječitije - no Quatremere neće ići tako daleko - bit će postolje bez biste
koje je Chaisneau preporučio postaviti 1792. godine. Ono je istovremeno sa­
kralizacija praznine, klađenje u budućnost, poziv svakom čestitom građaninu
(zašto ne ti?), ali i priznanje nemogućnosti pamćenja.
Čitavoj toj nelagodi pridružuje se potreba da se nađe posebna ceremonija
za Panteon. Ono što upada u oči u izvještajima koje su suvremene novine
ostavile o panteonizacijama, raskoš je pojedinosti u opisima povorki i šutnja o
onome što se u Panteonu radi, kao daje hram mnogo više bio dinamička slika,
a manje posvećeno mjesto. Redovi u povorci prema Panteonu, često pred su­
mrak i uz svjetlost baklji, strmost ulice Saint-Jacques, koju je markiz de Villet-
te predložio preimenovati u Ulicu velikana, duljina uspona i umor slavljenika,
sve te vizije svjedoče da je bilo važno uspeti se uz brijeg Sainte-Genevieve, a
ne toliko koristiti građevinu. Uostalom, Revolucija je veći uspjeh postigla na

38 Uostalom, Quatrem črea sve navodi da odabere alegoriju: ljubav prema strogom stilu i lijepom idealu.
S druge strane, same površine s kojima raspolaže za dekoriranje i trokutasti prostori koje je Soufflot
predvidio - na kojima se ništa ne može mijenjati - nameću samo jednu ili dvije figure. Alegorija takav
lakonizam dopušta.
Panteon - Visoka škola mrtvih

svom putu nego na cilju. Jednom kad se vrata otvore, nitko više ne zna što
povorka, ili dio povorke, rade u Panteonu. Kako se i gdje točno odvijalo po­
laganje Voltaireova sarkofaga nakon raskošno režirane procesije? Kamo ma­
lobrojno izaslanstvo majki i djece kojima je odobreno prijeći prag Panteona
mora položiti urne Josephea Bare i Josephea Viale? David je pomno aran­
žirao kretanje plesačica na trgu ispred Panteona39, ali nije naznačio ništa za
polaganje urne koje će ostati skriveno. Kolektivni imaginarij zaustavlja se na
stubama Panteona. Trebat će pričekati pojavu televizije da se Francuzi mogu
prošetati po unutrašnjosti. Nije li i predsjednik Republike kročio u kriptu,
a ne u hram, kao da između ulice Soufflot, pune života, i podzemlja mrtvih
nema mjesta za građevinu koju je za velikane popravio, prepravio i možda
promašio Quatremčre de Quincy.
Građevina koju je 18. stoljeće sanjalo posvetiti ljudskom rodu postala je
tako mjesto jednog zatvorenog, restriktivnog i suženog slavljenja. Kao što
je Joachim Le Breton pisao caru 1808., čitavog ga je “zaplijenila Revolucija”40.
To će prisvajanje još manje pogodovati kultu sjećanja nakon što potresi proživ­
ljene Revolucije vrlo brzo budu rodili sumnju u samu ideju da se u Francuskoj
ovjekovječe velikani koje bi priznao čitav kolektiv. Ta se sumnja istodobno tiče
izbora velikana, legitimirajuće instance i mogućnosti nacionalne jednodušnos-
ti, da bi na kraju dotakla i sam spomenik.
Revolucija, dakle, panteonizira. No peripetije revolucije bacaju sjenu na
vokaciju spomenika i apoteoze. Vrlo brzo pobuđuju na to da se donesu odred­
be koje pozivaju na oprez. Panteonske počasti moći će se dodijeliti tek deset
godina nakon smrti kandidata, naglašava Konvent, “jer je potrebno istražiti
život građanina prije nego se oda počast njegovoj uspomeni”. One nameću
dramaturgiju izbora i isključivanja koju ilustrira šokantna scena depanteoniza-
cije Mirabeaua - on izlazi iz hrama kroz pobočna vrata iste sekunde kad Marat
ulazi kroz počasna vrata. Davidov govor ističe pedagošku simultanost: “Neka
porok i obmana bježe iz Panteona. Narod u njega zove onoga koji se nikada
nije prevario.” Još više zapanjuje činjenica da je svaki od prijedloga prijenosa
posmrtnih ostataka nekog velikana nakon prosinca 1792. pratio prijedlog
isključivanja. U nivoseu II. godine predložen je ulazak Chaliera zbog želje za
poništavanjem počasti dodijeljene generalu Dampierreu, osumnjičenom za
dosluh s Custineom. Nije li se floreala II. godine govorilo da će na stup od

39 Scenografija plesova na trgu ispred Panteona opisana je vrlo efektno, $ jasnim prijelazom od nacionalne
žalosti do kolektivnog veselja. Nakon toga. lakonski piše u programu, “izaslanstvo” majki i djece unijet
će Baru i Vialu u unutrašnjost hrama. Kamo ta mala skupina polaže urnu? Po kojem ritualu? O tome ne
znamo ništa.
40 Le Breton (1808). Po autoru, iznenađujuće je da je spomenik “pobijedio nakon svih tih opasnih pokreta”.
Mona Ozouf

crnog mramora urezati imena Haxoa i Moulina? Na taj Lakanalov prijedlog


Tallien odgovara zahtjevom da se sa svoda ukloni Simonneauova lenta: W U tre­
nutku dok dodjeljujemo počasti apoteoze dvojici ljudi koji su izvršili svoju duž­
nost, ne možemo trpjeti da se njihova imena nađu kraj onih koji nisu učinili
ništa da zasluže tu čast” Revolucija je ovdje udarila u zid nemogućnosti svojih
velikana da čine jedan zbor.
Posljedice te neraskidive veze između komemoriranja i čistke primijetio
je već anonimni autor prilikom prijenosa Rousseauovih ostataka u Panteon41:
“Da se dogodi da se u dom polubožanstava smjesti nekog smrtnika kojeg javno
mnijenje ne bi ocijenilo dostojnim da bude primljen, ili za kojeg bi se s vre­
menom ustanovilo da je podlac među onima koji su u njega pozvani i prisililo
ga se na isključenje, sve bi propalo. Korak natrag u moralu je nenadoknadivi
gubitak.” Ipak, neprestano se hodalo unatrag u razdoblju kraćem od jednog
desetljeća - nakon završetka Revolucije Mirabeau je bio isključen iz Panteona,
Simonneauova lenta uklonjena, Maratovo tijelo položeno u crkvu Saint-£tien-
ne-du-Mont, a Le Peletiera je preuzela njegova obitelj. Zbog te zbrke mjesto
nacionalnog pamćenja uvijek se ocrtava na mračnoj podlozi i više predstavlja
proizvod aktivnog isključivanja nego odabira. Osim jakobinskog potpisa na
Panteon je pečat ostavilo i proturječje kobno za proglašenje velikanom jer ono
traži prihvaćanje, pristupanje i jasnoću u velikom stilu. Možda u tome mo­
žemo vidjeti i znak da, paradoksalno, razdoblja burnih događaja nisu uvijek
najpogodnija za utvrđivanje kolektivnog pamćenja.
U svakom slučaju, u sumnju je dovedena legitimacijska instanca. Nastao je
rascjep između izvješća o panteonizaciji i pohvalnice koju je naslijedilo. Iako
je često sastavljeno poput pohvalnice, s istim obazrivim elipsama o negativ­
nim stranama života (kad je Lakanal pledirao za panteonizaciju Rousseaua,
poskliznuo se na žaljenja vrijednu epizodu Govora o znanosti i umjetnosti koju
kulturan svijet baš nije mogao prihvatiti), izviješće o panteonizaciji od nje se
razlikuje barem po dvije značajke. Dok je pohvalnica bez obveze i sankcije te
može oko ideje veličine razviti beskrajnu sanjariju, izviješće o panteonizaciji je
posmrtni ispit koji treba položiti ili na njemu pasti. Ono što ga muči jest obveza
donošenja završne riječi u vrlo nepovoljnom vremenu. A budući da ta konačna
presuda nosi osobni pečat - što je još jedna poteškoća burnog razdoblja - i da
je strašno teško izreći vlastiti sud o besmrtnosti, autor izviješća, što nije slučaj
s autorima pohvalnice, sklon je uklanjanju vlastitih tragova, maskiranju svoje
subjektivnosti, korištenju trećeg lica. To očigledno znači implicitno priznanje
da slavu može dodijeliti samo božica Slave, prastari, bezlični i obvezujući glas,

Voyage d Ermenonville, ou Lettre sur la translation de Rousseau au Panthion.


Panteon - Visoka škola mrtvih

a ne čin izbora. Najbolje je to izrazio Louis-Sebastien Mercier42 u svom protu-


izviješću o panteonizaciji Descartesa: “Da bi se presudilo o genijalnom čovje­
ku, potreban je sud ili skupština od više stoljeća.” Samo postojanje protuizvi-
ješća dovoljno pokazuje da se događa da Slava zašuti pa se onaj koji udjeljuje
počast ne može spasiti od arbitrarnosti. Kako bi subjektivan smrtnik, koji sa­
svim sam mora izgraditi “Palaču Slave” u vrtlogu proturječne povijesti, mogao
proglasiti velikana što, po definiciji, nadrasta ljudskost? Bez iluzija, praktičan i
skeptičan zaključak Louis-Sebastiena Merciera, koji nije zaboravio grozničave
depanteonizacije, jest “ne srljati u apoteoze” ako se Panteon ne želi pretvoriti u
“pagodu”, a velikana u “idola”. Već donošenjem dekreta o stvaranju Panteona i
unaprijed protestirajući protiv svoje vlastite panteonizacije, Marat je toj sumnji
u sposobnost ljudskih zajednica da stvore nešto drugo osim lažnih bogova dao
još sarkastičniji oblik: “Neću ovdje spominjati kako je smiješno vidjeti skupinu
servilnih, bijednih i budalastih ljudi koji se postavljaju kao suci što presuđuju
o besmrtnosti. Kako mogu glupo vjerovati da će sadašnji naraštaj i buduća
pokoljenja potpisati njihove odluke?”43
I tako već od samih početaka upotrebe Panteona izbija nemogućnost da ga
se prepozna kao mjesto jednodušnosti u kojem bi bio moguć miran suživot
svih velikana nacije. Neobično je već to što se učinkovito isključilo velike pred-
revolucionarne likove, osim Voltairea i Rousseaua. Ni Fenelon, ni Descartes,
ni Buffon, ni Mably, koji su svi bili predloženi za čast Panteona, nisu prešli prag
na zastrašujućem prijemnom ispitu. Još je začudnije što se u Panteon nije uspje­
lo trajno smjestiti nikoga od proslavljenih revolucionara. U plimi prijedloga iz
departmana za strijeljane generale ili domoljube koje su ubili razbojnici, a koje
su pljeskom podržala lokalna izaslanstva, ni jedan naposljetku nije bio pri­
hvaćen. Konvent ih je stalno vraćao vijeću Javne prosvjete. Besplodno lopta-
nje prijedlozima od jedne do druge instance ukazuje na otpor panteonizaciji.
Panteonizacija će ipak nadživjeti Revoluciju. Nećemo ovdje iznositi bur­
nu povijest spomenika kroz 19. stoljeće u kojem je Pastoretov predivan nat­
pis neprestano urezivan i brisan sa zabata. U nizu promjena Panteon je izno­
va posvećen za katolički obred, zadržavajući svoju ulogu počasne nekropole
- Napoleonov je izbor dakle bio i hram i crkva. U izboru Bourbona ponovno
su ga učinili crkvom bez hrama. Potom je vraćen “svojoj prvotnoj i zakonitoj
namjeni” hrama bez crkve - izbor Louis-Philippea - a zatim je svoju namje-

42 Mercier (IV).
43 LAmi du peuple, 5.4.1791. Marat je sutradan dometnuo: “Ako neko tijelo ikada dođe u napast da mi do­
dijeli mjesto u Svetoj Genevičve sjećajući se onog što sam ućinio za domovinu, na ovom mjestu glasno
protestiram protiv takve teške uvrede.”
Mona Ozouf

nu proširio na čitavo Čovječanstvo: izbor republikanaca 1848. godine. Potom


mu je ponovno vraćena religijska funkcija u izboru Napoleona III. i Moralnog
poretka. Na kraju je, nakon smrti Victora Hugoa, desakraliziran i namijenjen
isključivo republikanskim liturgijama. Sve te transformacije učinile su inven­
turu grobova smještenih u Panteonu još neobičnijom. Obitelj Hoche odbija
1889. godine prijedlog prijenosa u Panteon kostiju svog velikog pretka jer ne bi
mogao počivati u miru pored Lazarea Carnota. 1908. godine nasljednici Jeana
Lannesa užasnuti panteonizacijom fimilea Zole poželjeli su da se njihov pre­
dak prenese na groblje Montmartre da izbjegne odbojno susjedstvo. Još nakon
Oslobođenja44, kad je Nacionalno vijeće pisaca iznijelo ideju panteonizaci-
je Romaina Rollanda, usprkos pomirljivom i spretnom argumentiranju Louisa
Aragona (nasuprot onome što se dogodilo u slučaju Jauresa ili Zole, ovaj će put,
misli Aragon, dvije Francuske biti jednodušno za panteonizaciju onog koji je
prijateljevao s Peguyjem i Barbusseom) gotovo istog trena izazvao je, iz smjera
desnice i uz podršku Le Figaroa, protuprijedlog da se panteonizira Charles Pe-
guy. Treba li slaviti Domovinu kao tijelo (s Peguyem) ili Domovinu kao ideju
(s Romainom Rollandom)? Veliku debatu orkestrirao je tisak, a posebno je
podijelila katolike s ljevice: naime, ako postoje dvije Francuske, postoje i dva
Peguyja, a njihov je Peguy drajfusovac. Na kraju je LAube uzvratio neugodan
udarac prijedlogom da treći u Panteonu bude Henri Bergson. U tom slučaju
nije važan ishod tih prijedloga, ionako nepovoljan, već to što su tako nepre­
stano velikani nacije izgovor za podjele. Kao da Francuzi ne uspijevaju stvoriti
mjesto koje bi, poput VVestminstera što je bio poslužio kao model, istovremeno
bilo i Notre-Dame, i Saint-Denis, i Panteon.
Poteškoći sa suživotom predstavnika nacionalne slave pridružuje se nez-
grapnost mjesta koje je kod ne jednog velikana izazvalo drhtaj pri pomisli
da bi jednog dana tu mogao biti zazidan. Od samih početaka suvremenici su
iznosili mnogobrojne protuprijedloge, predlagali da se velikanima dodijeli Le-
douxova rotonda u četvrti La Villette, avenija Champs-£lysees preuređena u
počasnu aleju, ili Champ-de-Mars preobražen u Campo Santo te, povrh sve­
ga, isticali nedostatnost jednog zatvorenog i izoliranog mjesta u suprotnosti
s jedinim mjestom koje je Revolucija priznavala svetim - nebeskim svodom.
“Vrlo je uska ideja da se unutar jedne građevine i usred jednog grada sažme
slava jedne nacije, najboljih i dobrih građana.”45 La Revelliere-Lepeaux, koji
je čitao Bernardina, više bi volio šumu kod Meudona i nasumičnu, "roman­
tičnu” razasutost grobova. Spomenik ima tu nezgodu što je posebno vidljiv:

Primjere preuzimam iz: Namer (1983).


De La R<§velllićre-L*peaux (IV).
Panteon - Visoka Škola mrtvih

kako, primjerice, zamisliti zaljubljenika u Ermenonville pod hladnim i “ne­


osjetljivim” svodom? Daubermesnil46 tužno podsjeća na hladnoću prijenosa
kostiju Jean-Jacquesa Rousseaua. I sam Lakanal, iako je autor izviješća koje je
zaključilo njegovu panteonizaciju, nije siguran daje podrum adekvatno mjesto
za tog prijatelja prirode te podržava privremeno polaganje: kad se na Trgu Pan­
teona zanjišu jablanovi - naime, plan uređenja vrta za velikane usprkos izbo­
ru Quatemčrea nikada nije bio potpuno napušten - Rousseaua će trebati isko­
pati iz kripte i položiti ga pod njihov živi zaklon. Tko je, uostalom, ikada pože­
lio biti u Panteonu? Jaurćs je unaprijed izrazio da ga ledeni dah mjesta tjera da
ustukne i govorio o svojoj ljubavi prema malim osunčanim grobljima svog Juga.
Od samog nastanka spomenika mnogi su isticali veću izražaj nost groba
smještena u prirodu. La Decade philosophique neprestano je pledirala da se
francuski gradići okite kipovima lokalnih slavnih muževa. Francuska bi tada
izašla iz svog “spomeničkog udovstva”, a bilo bi mnogo uvjerljivije vidjeti
“sublimnog Corneillea u Rouenu i dobrog La Fontainea u Chateau-lhierry-
ju.”47 Roederer žali što se spomenik maršalu Turenneu nalazi u Saint-Denisu
umjesto na bojnom polju: “Mjesto mrtvih svakako je u blizini mjesta u kojima
su živjeli: mjesta koja svjedoče o njihovim djelima, gdje o njima sve govori
rječitošću koju spomenik nikada neće zamijeniti.”48 Ideja da odnosi s mrtvima
zahtijevaju autentičan materijalni medij, prilično slabo prisutna u kolektivnoj
potrebi za kultom velikana u 18. stoljeću, suviše voluntarističkom da bi obra­
ćao dovoljno pozornosti na nekontroliran i prisilan porast topografski upi­
sanih sjećanja, neprestano je potajno konkurirala uređenju jednog panteona.
Nasuprot institucijskog mjesta, pozivalo se na stvaralačku i imaginacijsku moć
samog mjesta. Mjestima pamćenja osvetilo se pamćenje mjesta.
Na jedno od pitanja postavljenih na početku - je li Panteon mjesto jedno-
dušnosti - povijest je, dakle, dala opširan odgovor. Dok je kult velikana izrazi­
to normativan i u suprotnosti sa svakim rascjepom, Panteon koji je stvoren za
gotovo religijsku inscenaciju nacionalnog okupljanja predstavlja mjesto rascje­
pa među Francuzima: s njega se ne uspijeva ukloniti izvorni pečat Francuske
revolucije. Pamćenje Panteona nije nacionalno pamćenje, već jedno od politič­
kih pamćenja ponuđenih Francuzima: savršeno koherentan izbor Fran<;oisa
Mitterranda očigledno je samo produbio rascjep. Naime, uzalud su u Panteo-

46 Daubermesnil (IV). Autor propituje čari Ermenonvillea: "Govori li to mojoj duši čovjek ili mjesto? Ah!
Da su moje želje bile uslišane, umjesto u opasnosti da budu zatrpane pod ruševinama te krhke građevi­
ne, kosti ovog besm rtnog čovjeka činile bi živim jezero i dolinu Ermenonvillea, po njegovoj posljednjoj
volji...”
47 La Dicade Philosophique god. 6,1. trimestar.
48 De Roederer (IV).
Mona Ozouf

nu generali Carstva koegzistirali s republikanskom znanošću, nacionalni ima-


ginarij ih je zaboravio i vojničku slavu u potpunosti prenio na Les Invalides. U
Panteonu osim sjećanja na Revoluciju vidimo tek pisce i znanstvenike, muzej
Treće Republike, školničko okupljalište nagrada za izvrsnost - ukratko, kako
ga je Andre Billy duhovito nazvao, zbog blizine ulice U lm \ Čcole normale des
morts (Visoku školu mrtvih).
Međutim, poraz Panteona vjerojatno ne potječe samo od, ovdje tako očitog,
neizbježnog pada nacionalne povijesti u političku povijest, već i od razdvajanja
od slike velikana za koje je bio uređen. Još uvijek znamo tko je bio heroj, ali
smo postali nesigurniji kad treba reći tko su velikani, prenositelji velikih život­
nih lekcija. U tom smislu zastarjelost Panteona, usprkos njegovoj nedavnoj re­
vitalizaciji, znači nestanak intelektualnih i moralnih okolnosti u kojima je bio
podignut, i to barem na dva načina.
Prvi je taj da smo postali potpuno neosjetljivi na vezu između veličine i
dobročinstva, između izuzetnog i običnog, koja je činila velikana 18. stoljeća i
koja je još prilikom panteonizacije Victora Hugoa oduševljavala Charlesa Pe-
guyja: “Čovjek koji je, poput svih, kad je trebalo nosio cilindar, a kad je pada­
la kiša kišobran.”49 Sumnja je nagrizla velike likove koje je 18. stoljeće nudilo
mješavini divljenja i nježnosti: više nismo sigurni da obilje zakona čini sreću
naroda, a “dobar zakonodavac” bi nam samo ulijevao strah. Znamo da su “dob­
ri očevi” nevjerojatna vrsta. Što se tiče “dobrog pedagoga”, prema njemu su
posljednja desetljeća bila najsurovija. A napose više ne smatramo da veličina
može biti sašivena od obične tkanine.
Drugi razlog leži u sumnji koja odsada nagriza vjerovanje u propagandi­
stičku i odgojnu umjetnost. Previše je socrealizma diskreditiralo sposobnost
umjetnosti da obavi ulogu prosvjete i građanske pomirbe. Znamo da se može
živjeti usred divovskih kipova i poučnih slikarija, a da ih se ne vidi, pa čak
da im se okreću leđa. U tome je Panteon možda najviše zastario. U trenutku
nastajanja kult velikana počivao je na vjeri u spontanu solidarnost estetike i
morala, u nužnu prijemčivost publike za lekcije razuma i u učinkovitost peda­
goške umjetnosti. Nitko danas ne može vjerovati da je upravo vizualna repre­
zentacija mjesto moralnog odgoja i ideološke manipulacije i u tome je Panteon
također doživio poraz.

Sjedište Ćcole norm ale superieure, visoke škole za obrazovanje sveučilišnih profesora i istraživača (op.
prev.).
49 Peguy (1910).
Panteon - Visoka Škola mrtvih

BIBLIOGRAFIJA
Ansquer de Londres (1762), V a rie te s p h ilo $ o p h iq u e s e t litte ra ire s, London - Pariz:
Duchesne.
Ari£s, Philippe (1977), L’H o m m e d e v a n t la m o r t, Pariz: fiditions du Seuil.
Bernardin de Saint-Pierre (1784), Etudes de la N a tu re , Pariz: Didot Le jeune.
Bernardin de Saint-Pierre (1815), H a r m o n ie s d e la N a tu re, Pariz: Mequignon-Marvis.
Bonnet, Jean-Claude (1978), “Naissance du Panthćon”, P o e tiq u e br. 33.
Chaisneau (1792), L e P a n th e o n F rangais, o u D isc o u rs su r les h o n n eu rs p u b lic s decern es
p a r la N a tio n a la m e m o ir e d es G r a n d s H o m m e s, Dijon.

Daubermesnil (IV /1796-97), N o tio n d 'ordre su r les m o y e n s d e viv ifie r Vesprit p u b lic ,
Pariz: Imprim erie Nationale.
Etlin, Richard, The C e m e te r y a n d th e C ity, P a riš 1 7 4 4 -1 8 0 4 , Ann Arbor, Mi.: Univer-
sity Microfilms.
Freron, £lie (1749-1754), L ettres s u rq u e lq u e s ecrits d e ce tem p s, Geneve - Pariz: Duchesne.
Giraud, P. (1801), L es T o m b ea u x , ou E ssa i s u r les S ep u ltu res, Pariz: Desenne.
Gracq, Julien (1974), L e ttr in e s 2 , Pariz: Corti.
La Font de Saint Yenne (1754), S e n tim e n ts su r q u elq u e s o u vra g es d u sa lo n d e 1 7 5 3 , s.l.
Lakanal, Joseph (III/1795-96), R a p p o r t s u r J ean -Jacques R o u sse a u , Pariz: Imprimerie
Nationale.
La Revellliere-Lepeaux, Louis Marie de (IV/1796-97), D u P a n th eo n e t d ’un th e a tre
n a tio n a l, Pariz: Impr. de H. H. Jansen.

Le Breton, Joachim (1808), R a p p o r t d l’E m p e re u r e t R o i s u r les B e a u x -A rts, d e p u is les


v in g t d e r n ie r e s a n n e es.

Mercier, Louis-Sebastien (IV/1797), R a p p o r t s u r la p a n th e o n is a tio n d e D e sc a rte s (1.


f lo r e a l).

Mercier, Louis-Sćbastien (V/1797), O p in io n d e L. S. M e rc ie r s u r les sep u ltu res p r iv e e s


(1 8 . f r im a ir e ) .

Mopinot, (Chevalier) de (1786), M e m o ir e s s u r Vart d e la sc u lp tu re , Pariz: Hardouin et


Gathey.
Mulot, F. V. (IX /1801-02), D is c o u r s s u r ce tte q u estio n : q u elles s o n t les ce rem o n ie s a fa ir e
p o u r les fu n e r a ille s, en re p o n s e a u c o n co u rs d e IT n stitu t d e 1 8 0 0 , Pariz: 44, rue des
Pretres Saint-Germain-rAuxerrois.
Namer, Gćrard (1983), B a ta ille p o u r la m e m o ir e , Pariz: Papyrus.
Peguy, Charles (1910), V ic to r -M a r ie , c o m te H u g o , I. svezak dvanaeste serije, 23. listo­
pada 1910.
Quatrem£re de Quincy (1791), C o n s id e r a tio n s su r les a r ts d u d e s tin , Pariz.
Roche, Daniel (1978), L e S ič cle d e s L u m tir e s en p ro v in c e , Pariz: Mouton.
Roederer, Pierre Louis de (comte) (IV/1796-97), D e s In stitu tio n s F u n eraires co n ven a b les
a u n e R e p u b liq u e q u i p e r m e t to u s les cu ltes e t n en a d o p te a u cu n , Pariz: B. Mathey.
Mona Ozouf

Saint-Pierre, (Abbe de) (1739), Discours sur les differences des grands hommes et des
hommes illustres, Pariz.
Schneider, R. (1910), Quatremere de Quincy et son intervention dans les arts, Pariz:
Hachette.
Thomas, Antoine Leonard (1773), Oeuvres sv. III, Pariz: M outard.
Villemure (1790), Sur lapotheose de Voltaire et celle des grands hommes de la France,
proposee le meme jour, en faisantporter leur huste a cote de ses cendres, Pariz: Impr.
de P. Provost.
Villette, (M arquis de) (1792), Lettres choisies sur les principaux evenements de la Revo-
lution, Pariz.
Eric Hobsbawm
IZMIŠLJANJE TRADICIJE
aizgled ništa nije starije i povezanije s pradavnom prošlošću od
pompe što okružuje britansku monarhiju u njezinim javnim cere­
monijalnim ukazivanjima. No, (...) u svom modernom obliku taj je
sjaj proizvod kasnog 19. i 20. stoljeća. “Tradicije” koje izgledaju staro ili tvrde
da su stare, često su suvremena podrijetla, a ponekad su i izmišljene. (...) Po­
jam “izmišljena tradicija” koristi se u širokom, ali ne i u nepreciznom smislu.
Uključuje dvije vrste tradicija: “tradicije” koje su izmišljene, konstruirane
i formalno utemljene, kao i one koje se pojavljuju na manje uočljiv način
u nekom kratkom razdoblju (primjerice, unutar nekoliko godina) i uspo­
stavljaju se velikom brzinom. Primjer prvih je kraljevsko obraćanje naciji
putem radija i televizije za Božić u Velikoj Britaniji (započeto 1932. godine).
Primjer drugih je pojava i razvoj niza događanja vezanih uz finale kupa Bri­
tanskog nogometnog saveza. Jasno je da sve tradicije nisu jednako trajne, no
ovdje nas zanima njihova pojava i uspostavljanje, a ne toliko njihove šanse
za preživljavanje.
“Izmišljena tradicija” označava skupinu praksi ritualne ili simboličke priro­
de, kojima u načelu upravljaju javno ili prešutno prihvaćena pravila, a čiji je cilj
ponavljanjem usaditi određene vrijednosti i norme ponašanja. Ponavljanje au­
tomatski implicira kontinuitet s prošlošću. Kad je god to moguće, “izmišljene
tradicije” teže uspostavi kontinuiteta s odgovarajućom herojskom prošlošću.
Dojmljiv primjer toga je izbor gotičkog stila za obnavljanje britanskog par­
lamenta u 19. stoljeću te jednako namjerna odluka nakon Drugoga svjetskog
rata da se nova dvorana parlamenta izgradi po jednakom osnovnom nacrtu
kao i prvotna. Herojska prošlost, u koju se nova tradicija ubacuje, ne treba
biti duga niti se treba prostirati daleko u neko zamišljeno pradoba. Revolu­
cije i “progresivni pokreti” koji prekidaju s prošlošću u pravilu uvijek imaju
svoju relevantnu prošlost, premda ona može biti odsječena u određenom tre­
nutku, kao 1789. godine. Utoliko što pozivanje na herojsku prošlost postoji,
posebnost je “izmišljenih” tradicija u tome što je kontinuitet s tom prošlošću
uglavnom umjetan. Ukratko, nastale kao odgovori na nove situacije, one se
oblikuju kao aluzije na prošla događanja ili same ustanovljuju svoju prošlost
kroz kvaziobvezatno ponavljanje. “Izmišljanje tradicije” iznimno je zanimljivo
historičarima posljednja dva stoljeća zbog kontrasta između neprestane pro­
Eric Hobsbavvm

mjene i inovacije modernog svijeta, te pokušaja strukturiranja makar nekih


dijelova društvenog života kao nepromjenjivih i stalnih.
“Tradiciju” se u tom smislu mora jasno razlikovati od “običaja” koji prevla­
davaju u tzv. “tradicionalnim” društvima. Cilj i značajka “tradicija”, uključujući
i one izmišljene, jest nepromjenjivost. Prošlost, stvarna ili izmišljena, na koju
se tradicije pozivaju, nameće rigidne (uglavnom formalizirane) prakse, kao što
je ponavljanje. “Običaj” u tradicionalnim društvima ima dvostruku funkciju
motora i volana. Običaj ne sprečava inovaciju i djelimičnu promjenu, premda
je mogućnost same promjene očito ograničena nužnošću da se barem mora
činiti kompatibilnom ili čak identičnom s onim što je bilo ranije. Stoga obi­
čaj svakoj željenoj promjeni (ili pak otporu inovaciji) daje privid odobravanja
onog što je bilo ranije, društvenoga kontinuiteta i prirodnog zakona, na način
na koji je izražen u povijesti. Stručnjaci za seljačke pokrete znaju da seljačko
pozivanje na neku općinsku zemlju ili pravo “po običaju od davnina” (“stare
pravice”) često nije iskaz povijesne činjenice, već ravnoteže snaga u stalnoj bor­
bi sela protiv gospodara ili drugih sela. Stručnjaci za britanski radnički pokret
znaju da “običaj trgovanja” ili trgovine može predstavljati ne davnu tradiciju,
već bilo koje pravo što su ga radnici ustanovili u praksi, ma kako nedavno, i
koje nastoje proširiti ili obraniti dajući mu potvrdu kroz privid kontinuiteta.
“Običaj” si ne može dopustiti da bude nepromjenjiv jer život nije takav ni u
“tradicionalnim” društvima. Običajno pravo još uvijek pokazuje kombinaciju
fleksibilnosti u sadržaju i formalnosti u pridržavanju presedana. To dobro ilu­
strira razliku između “tradicije” i “običaja”. “Običaj” je ono što čine suci; “tra­
dicija” (u ovom slučaju izmišljena tradicija) jest perika, halja i druge formalne
parafernalije i ritualizirane prakse koje okružuju sadržaj sudačkog djelovanja.
Pad “običaja” neizbježno mijenja “tradiciju” s kojom je običaj često povezan.
Potrebno je napraviti i drugu, manje važnu razliku, između “tradicije” u
našem smislu i konvencije ili rutine koja kao takva nema važnu ritualnu ili
simboličku funkciju, premda je ponekad slučajno može steći. Jasno je da će
društvena praksa, koja se uvijek iznova mora izvršavati, zbog pogodnosti i
učinkovitosti nastojati razviti niz konvencija i rutina koje se de facto ili de jure
mogu formalizirati tako da prenose praksu na njezine nove izvršitelje. To vrije­
di za nove prakse (kao što je rad zrakoplovnog pilota), jednako kao i za davno
poznate prakse. Od industrijske revolucije društva su mnogo više nego dotad
nužno morala konstruirati, uvoditi ili razvijati nove mreže takvih konvencija
i rutina. Budući da najbolje funkcioniraju kad su pretvorena u naviku, auto­
matsku proceduru ili čak refleksnu akciju, konvencije i rutine zahtijevaju ne­
promjenjivost koja može postati kamen spoticanja drugom nužnom zahtjevu
prakse, tj. sposobnosti za rješavanje nepredviđenih i neuobičajenih slučajnosti.
Izmišljanje tradicije

To je dobro poznata slabost rutinizacije ili birokratizacije, posebice na nižim


razinama gdje se nepromjenjiva realizacija općenito smatra najučinkovitijom.
Takve mreže konvencije i rutine nisu “izmišljene tradicije” jer su njihove
funkcije, a time i njihova opravdanja, više tehničke nego ideološke (marksistič­
kim rječnikom rečeno, pripadaju “bazi”, a ne “nadgradnji”). One su stvorene
da promiču jasno definirane praktične operacije i lako se mogu modificirati
ili napustiti zato da se ispune promjenjive praktične potrebe; pritom uvijek
ostavljaju prostor za inerciju koju svaka praksa zadobiva vremenom i emotivan
otpor ljudi prema svakoj inovaciji jer su se vezali za staru praksu. Isto vrijedi
za priznata “pravila” igre ili druge oblike socijalne interakcije te za druge prag­
matično zasnovane norme. Tamo gdje postoje u kombinaciji s “tradicijom”,
razliku lako možemo uočiti. Nošenje tvrdog šešira za jahanje ima praktičnog
smisla, kao i nošenje zaštitnih kaciga za motocikliste ili vojnike. Međutim, no­
šenje određenog tipa tvrdog šešira u kombinaciji s odijelom u crvenoj boji ima
sasvim drugi smisao. Da to nije tako, bilo bi jednako lako promijeniti “tradi­
cionalno” odijelo lovca na lisice kao i zamijeniti različito oblikovane kacige u
vojsci - prilično konzervativnoj instituciji - ako se može dokazati da pružaju
bolju zaštitu. Štoviše, može se reći da su “tradicije” i pragmatične konvencije ili
rutine u obrnuto proporcionalnom odnosu. “Tradicija” pokazuje slabost kad
su, primjerice kod liberalnih Židova, prehrambeni propisi pragmatično oprav­
dani, na primjer argumentima da su stari Hebreji svinjetinu zabranili zbog
higijene. Nasuprot tomu predmeti i prakse su oslobođeni za punu simboličku
i ritualnu upotrebu kad nisu ograničeni praktičnom upotrebom. Mamuze na
odorama konjičkih časnika važnije su za “tradiciju” kad nema konja, kišobrani
časničke garde u civilnoj odori gube svoju važnost za “tradiciju” kad se ne nose
čvrsto složeni (dakle, beskorisni), odvjetničke vlasulje teško su mogle steći
svoju modernu važnost sve dok drugi ljudi nisu prestali nositi vlasulje.
Naša je teza da je izmišljanje tradicija u biti proces formalizacije i ritualiza-
cije koji karakterizira pozivanje na prošlost, makar kroz nametljivo ponavlja­
nje. Historičari nisu adekvatno proučili stvaran proces stvaranja takvih ritual­
nih i simboličkih sustava. Mnogo toga je i dalje nepoznato. Proces je najjasniji
kad je “tradiciju” namjerno izmislio i konstruirao jedan inicijator, kao što je to
slučaj s izviđačima i Baden-Powellom. Jednako se lako proces može prikazati u
slučaju službeno uvedenih i planiranih ceremonijala jer su najčešće dobro do­
kumentirani, primjerice konstrukcija nacističke simbolike i stranačkih parada
u Niirnbergu. Izmišljene je tradicije najteže istražiti ako su djelomice izmiš­
ljene, a djelomice izrasle u privatnim grupama (gdje je manje vjerojatno da je
proces bio birokratski zabilježen), ili su se razvile neslužbeno kroz dulje raz­
doblje, primjerice u parlamentu ili među pravnicima. Teškoća ne leži samo u
Eric Hobsbavvm

izvorima, već i u tehnikama istraživanja, premda postoje ezoterične discipline


specijalizirane za simbolizam i ritual (kao heraldika i proučavanje liturgije) te
varburgovske historijske discipline za proučavanje takvih tema. Nažalost, ništa
se od toga obično ne ubraja u skup znanja historičara industrijske ere.
Vjerojatno ne postoji vrijeme i mjesto koje je predmetom historijskog istra­
živanja, a da ne poznaje “izmišljanje” tradicije u tom smislu. Može se očekivati
da će se “izmišljanje” tradicije češće javljati kad brza transformacija društva
oslabi ili uništi društvene obrasce za koje su bile stvorene “stare” tradicije tako
da se stvaraju novi obrasci za koje “stare” tradicije nisu upotrebljive, kad stare
tradicije i njihovi institucionalni nositelji i promotori nisu više dovoljno prila­
godljivi ili pak ako su bili uklonjeni na drugi način. Ukratko, “izmišljanje” tra­
dicije javlja se kad se pojavljuju dovoljno velike i brze promjene pri potražnji
ili ponudi tradicije. Takve su promjene posebno bile značajne u posljednjih
200 godina zbog čega se može očekivati da se te instantne formalizacije novih
tradicija gomilaju upravo u tom razdoblju. To znači, suprotno devetnaestosto-
ljetnom liberalizmu i nedavnoj teoriji “modernizacije”, da takve formalizaci­
je nisu ograničene na tzv. “tradicionalna” društva, već da imaju svoje mjesto,
ovako ili onako, i u “modernim” društvima. Općenito govoreći to je tako, ali
moramo se čuvati dodatnih pretpostavki: prvo, da su stariji oblici zajednice i
struktura autoriteta (kao i tradicija povezanih s njima) bili neprilagodljivi i da
su brzo izgubili sposobnost opstanka; i drugo, da su “nove” tradicije jedno­
stavno bile rezultat nemogućnosti korištenja ili prilagođavanja starih.
Staro korištenje tradicije prilagodilo se novim uvjetima i to tako da kori­
sti stare modele u nove svrhe. Na taj se način prilagođavaju stare institucije
s uspostavljenim funkcijama, pozivanjem na prošlost, ritualnim idiomima i
praksama: Katolička crkva suočena s novim političkim i ideološkim izazovi­
ma i velikim promjenama u sastavu vjernika (primjerice, feminizacija laičke
pobožnosti i klera);1 profesionalne vojske suočene s novačenjem; prastare
institucije kao sudovi koje sad rade u promijenjenom kontekstu i ponekad s
promijenjenom funkcijom u novim kontekstima. Isto je s institucijama koje
imaju nominalni kontinuitet, ali su se zapravo razvile u nešto posve drugačije,
primjerice sveučilišta. (...) U svim takvim slučajevima novina nije ništa manje
nova stoga što se lako može prikazati kao drevnost.
Iz našeg je kuta interesantnije korištenje starih materijala za konstruiranje
izmišljenih tradicija novog tipa u sasvim nove svrhe. Mnogo je takvog ma­
terijala akumulirano u prošlosti svakog društva, a razrađen jezik simboličke

Vidi Tihon (1976).


IzmiJljanje tradicije

prakse i komunikacije uvijek je na raspolaganju. Ponekad nove tradicije lako


mogu biti usađene u stare, a ponekad se kreiraju posuđivanjem iz dobro opskrb­
ljenog skladišta službenog rituala, simbolizma i moralne karizme - religija i
prinčevska pompa, folklor i slobodno zidarstvo (koje je i samo svojedobno
izmišljena tradicija velike simboličke snage). Rudolf Braun odlično je prou­
čavao razvoj švicarskog nacionalizma (koji koincidira sa stvaranjem moderne
federalne države u 19. stoljeću);2 Braun je imao prednost jer je poznavao disci- 143
plinu (“Volkskunde”) koja je pogodna za takve studije, i to u zemlji gdje mo­
dernizacija nije bila unazađena asocijacijama na nacistička zlodjela. Postojeće
običajne tradicionalne prakse - narodna pjesma, fizička natjecanja, streljaštvo
- bile su modificirane, ritualizirane i institucionalizirane u nove nacionalne
svrhe. Tradicionalne narodne pjesme dopunjene su novim pjesmama u istom
dijalektu, kompozicijama školskih učitelja prenesenim u zborske repertoare
čiji je sadržaj bio patriotski-progresivan. (Bilo bi vrijedno istražiti formiranje
takvih novih repertoara pjesama, naročito za škole.) Statuti Saveznog festivala
pjesama - zar nas to ne podsjeća na eisteddfodau? - za svoj cilj proglašavaju
“razvoj i poboljšanje narodnog pjevanja, buđenje uzvišenih osjećaja za Boga,
slobodu i domovinu, sjedinjenje i bratimljenje prijatelja Umjetnosti i Domo­
vine”. (Riječ “poboljšanje” unosi karakterističan duh devetnaestostoljetne ideje
napretka.) Snažnom ritualnom kompleksu pridonosili su festivalski paviljoni,
razvijanje zastava, hramovi za prinošenje žrtve, procesije, zvonjave, prikazanja,
puščani plotuni, vladine delegacije u čast festivala, večere, zdravice i oratoriji.
Za to su opet bili prilagođeni stari materijali:
“Barokni oblici slavlja, manifestacije i pom pe odjekivali su posvuda u toj novoj
festivalskoj arhitekturi. Kao i u baroknom slavlju, država i crkva spajaju se na
višoj razini, tako da iz tih novih oblika zborske, streljačke i gimnastičke aktiv­
nosti izrasta amalgam religioznih i dom oljubnih elemenata.”3

Ovdje ne možemo istražiti koliko nove tradicije mogu koristiti stare materi­
jale, a koliko moraju izmisliti nove jezike i znakove ili proširiti stari simbolički
vokabular daleko iznad uspostavljenih granica. Jasno je da je mnogo političkih
institucija, ideoloških pokreta i grupa - ne samo u nacionalizmu - bilo do te
mjere bez presedana da je i herojski kontinuitet morao biti izmišljen, primje­
rice kreiranjem prastare prošlosti iznad učinkovitog historijskog kontinuiteta
polufikcijom (Boadiceja, Vercingetoriks, Arminije Heruski) ili falsificiranjem
(Ossian, češki srednjovjekovni rukopisi). Jasno je također da su nastali posve
novi simboli i znakovi kao dio nacionalnih pokreta i država, poput nacionalne

Braun (1965).
Braun (1965, str. 336-337).
Eric Hobsbavvm

himne (najstarija je vjerojatno britanska iz 1740. godine), nacionalne zastave


(i dalje uglavnom varijacije francuske trobojnice koja je nastala između 1790.
i 1794.) ili personifikacije “nacije” u simbolu i slici - službeno, kao što je slučaj
s Marianne ili Germanijom, ili neslužbeno, kao kod crtanih stereotipa Johna
Bulla, mršavoga Jenkija ujaka Sama ili pak “Nijemca Michela”.
Ne smijemo previdjeti ni lom kontinuiteta koji je ponekad jasan i u tradi­
cionalnim topoima čija je starina neupitna. Prema Lloydu,4 engleske božične
pučke pjesme više se ne stvaraju nakon 17. stoljeća nego su zamijenjene pjes­
mama iz pjesmarica, primjerice Watts-Wesleyjevom pjesmaricom, premda se
može primijetiti njihova demotska modifikacija u pretežno ruralnim religija­
ma, primjerice kod primitivnih metodista. Pa ipak, te su pjesme bile prvi tip
pučkih pjesama koje su oživjeli kolekcionari srednje klase da bi potom zauzele
svoje mjesto “u novim okruženjima crkve, gilde i ženskog instituta”, odakle su
ih proširili u novo urbano pučko okruženje “ulični pjevači ili glasni dječaci
koji su ih pjevali na pragovima, vječno se nadajući nagradi”. U tom smislu
“God rest ye merry, Gentlemen” nije nova, već stara pjesma. Takav je lom vid­
ljiv i kod pokreta koji se namjerno opisuju kao “tradicionalistički” i nastoje se
svidjeti grupama što se općenito smatraju riznicama historijskog kontinuiteta
i tradicije, primjerice seljacima.5 Doista, već i sama pojava pokreta u obranu
ili za oživljavanje tradicija, dakle “tradicionalističkih” pokreta ili kako se već
zovu, pokazuje takav lom. Takvi pokreti, uobičajeni među intelektualcima od
romantizma, nikad ne mogu razviti ili čak očuvati živu prošlost (osim možda
osnivanjem prirodnih skrovišta za izolirane kutke arhaičnog života), već mo­
raju postati “izmišljene tradicije”. S druge strane, snaga i sposobnost prilagod­
be pravih tradicija ne smije se pobrkati s “izmišljanjem tradicije”. Gdje stare
tradicije žive, ne treba ih oživljavati i izmišljati.
Može se ustvrditi da se tradicije izmišljaju ne zato što stare tradicije nisu
više na raspolaganju ili ne odgovaraju, već stoga što ih se namjerno ne kori­
sti i ne prilagođuje. Stoga, svjesno se postavljajući protiv tradicije i za radi­
kalnu inovaciju, liberalna ideologija socijalne promjene 19. stoljeća sustavno
je propuštala uspostaviti društvene veze i veze autoriteta koje su se u ranijim

4 Lloyd (1969, str. 134-138).


5 To je potrebno razlikovati od oživljavanja tradicije u svrhu koja zapravo pokazuje njezinu propast.
“Farmersko oživljavanje (oko 1900. godine) njihove stare regionalne nošnje, narodnih plesova i sličnih
rituala za svečane prigode nije bilo ni buržoaska ni tradicionalistička posebnost. Na površini ga se može
gledati kao nostalgičnu žudnju za starom kulturom koja je tako brzo nestajala, ali u stvarnosti je to bila
demonstracija klasnog identiteta kojom su se bogatiji farmeri mogli distancirati horizontalno od građa­
na i vertikalno od koterijaša, obrtnika i radnika”. Vidi: Christiansen (1978, str. 128). Vidi također: Lewis
(1978).
Izmišljanje tradicije

društvima uzimale zdravo za gotovo, čime su nastale praznine što su vjerojat­


no morale biti popunjene izmišljenim praksama. Uspjeh devetnaestostoljetnih
torijevskih vlasnika tvornica u Lancashireu (za razliku od liberalnih) u korište­
nju takvih starih veza u svoju korist pokazuje da su one još uvijek bile prisutne
i na raspolaganju - makar i u sasvim novom okruženju industrijskoga grada.6
Ne treba negirati dugoročnu nemogućnost prilagodbe predindustrijskih obi­
čaja u društvu revolucioniziranom iznad određene točke, ali to ne treba mije­
šati s problemima koji nastaju kad, kratkoročno, stare običaje odbijaju njihovi
militantni protivnici ili onih koji ih smatraju preprekama napretku.
To nije spriječilo inovatore da stvore vlastite izmišljene tradicije - za to su
najbolji primjer slobodni zidari. Pa ipak, opće neprijateljstvo prema iracional­
nosti, praznovjerju i uobičajenim praksama koje su podsjećale na mračnu proš­
lost (ako nisu iz nje i potjecale), učinilo je da strastveni vjernici u istine prosvje­
titeljstva, liberali, socijalisti i komunisti budu neprijemčljivi za tradicije, stare ili
nove. Socijalisti, kako ćemo kasnije vidjeti, prihvatili su prvosvibanjske proslave
iako nisu znali kako; nacisti su iskorištavali takve prigode s liturgijskom sofi-
stikacijom i entuzijazmom, svjesno manipulirajući simbolima.7 Liberalna era
u Britaniji donekle je tolerirala takve prakse ako nisu bile u pitanju ideologija
i ekonomska učinkovitost, kao nevoljki ustupak iracionalnosti nižih slojeva.
Stav liberalnog doba prema društvenim i ritualnim aktivnostima Prijateljskih
društava bio je kombinacija neprijateljstva (“nepotrebni izdaci” kao “plaćanje
za godišnjice, procesije, svirače, ukrase” bili su zakonom zabranjeni) i toleran­
cije godišnjih gozbi, uz objašnjenje da “značenje te atrakcije, posebice za seosko
stanovništvo, nije moguće negirati”.8 Rigorozni individualistički racionalizam
dominirao je ne samo kao ekonomska računica, već i kao društveni ideal. (...)
Ove uvodne rečenice možemo zaokružiti općim opažanjima o izmišljenim
tradicijama u razdoblju nakon industrijske revolucije.
Izmišljene tradicije mogu se svrstati u tri tipa koji se preklapaju: a) one
koje uspostavljaju ili simboliziraju društvenu koheziju ili pripadnost grupama,
stvarnim ili umjetnim zajednicama, b) one koje uspostavljaju ili legitimiraju
institucije, status ili odnose autoriteta, c) one čija je osnovna svrha socijalizaci­
ja, ucijepljivanje uvjerenja, sustava vrijednosti i pravila ponašanja. I dok su se
tradicije tipa b) i c) zasigurno konstruirale (primjerice, one koje simboliziraju
pokornost autoritetu u britanskoj Indiji), može se za početak sugerirati da je

6 Joyce (1965).
7 Hartvvig (1976).
8 Gosden (1961, str. 123 i 119).
Eric Hobsbawm

tip a) bio najrasprostranjeniji, dok se za ostale funkcije smatralo da ih implicira


osjećaj identifikacije sa “zajednicom” i/ili institucijom koja ju predstavlja, izra­
žava ili simbolizira (poput “nacije”, primjerice) ili pak proizlaze iz tog osjećaja.
Jedna je od teškoća bila da takvi veći socijalni entiteti nisu bili tek Geme-
inschaften ili sustavi s prihvaćenom hijerarhijom. Društvena mobilnost, klasni
konflikti i prevladavajuća ideologija otežali su univerzalnu primjenu tradicija
koje su kombinirale zajednicu i vidljivu nejednakost u formalnim hijerarhija­
ma (kao u vojskama). To nije mnogo djelovalo na tradicije tipa c) jer je opća
socijalizacija usađivala iste vrijednosti svim građanima, pripadnicima nacije i
podanicima krune. Funkcionalno specifične socijalizacije različitih društvenih
grupa (poput učenika iz privatnih i drugih škola) obično nisu jedna drugoj
smetale. S druge strane, izmišljene tradicije nisu mogle izravno uvesti status
u svijet ugovora te superiorno i inferiorno u svijet pravno jednakih, čak ni u
onoj manjoj mjeri koliko su to uspjele. Moglo ih se prokrijumčariti formal­
nim simboličkim prihvaćanjem socijalne organizacije koja je defacto bila ne­
jednaka, kao kod nove stilizacije britanske krunidbene ceremonije.9 (...) No
one su učvršćivale korporativni osjećaj superiornosti elita - posebice kad su
se elite regrutirale među onima koji taj osjećaj nisu posjedovali rođenjem ili
pripisivanjem - a ne toliko usađivale osjećaj poslušnosti među inferiornima.
Neke se ohrabrivalo da se osjećaju jednakijima od drugih. To se moglo po­
stići asimilacijom elita u predburžoaske vladajuće grupe ili autoritete, bilo u
militarističko/birokratskom obliku karakterističnom za Njemačku (kao što je
bio slučaj s dvobojima studentskih odreda), bilo kroz nemilitarizirani model
“preobraćenih pripadnika gentryja” britanskih privatnih škola. Korporativni
duh, samopouzdanje i vodstvo elita može biti razvijeno i ezoteričnijim “tradi­
cijama” koje su bile značajke kohezivnosti starijih službenih mandarina (kao u
Francuskoj ili među bijelcima u kolonijama).
Ako prihvatimo da su “komunitarne” izmišljene tradicije bile osnovni tip tra­
dicija, potrebno je proučiti njihovu prirodu. Antropologija nam može pomoći
pri rasvjetljavanju razlika, ako postoje, između izmišljenih i starih tradicionalnih
praksi. Ovdje možemo tek primijetiti da dok su obredi prijelaza u tradicijama
zasebnih grupa jasno obilježeni (inicijacija, promocija, umirovljenje, smrt), to
nije bio slučaj u sveobuhvatnim grupama pseudozajednica (nacija, domovina).
Razlog vjerojatno leži u tome što su te zajednice naglašavale svoj vječni i nepro­
mjenjivi značaj, barem od trenutka vlastitog osnutka. No, i novi politički režimi
i inovativni pokreti mogu potražiti svoje ekvivalente za tradicionalne obrede
prijelaza koji su tradicionalno vezani uz religiju (građanski brak, sahrane).

Bodley (1903).
Izmišljanje tradicije

Postoji velika razlika između starih i izmišljenih praksi. Stare su bile speci­
fične i strogo obvezujuće socijalne prakse, dok su izmišljene nastojale biti vrlo
nespecifične i neodređene u pogledu prirode vrijednosti, prava i dužnosti koje
su usađivale članstvu u grupi, kao što su “domoljublje”, “lojalnost”, “dužnost”,
“igrati igru”, “školski duh” i slično. Ali ako je sadržaj britanskog patriotizma ili
“amerikanizma” i bio posebno loše definiran, makar je obično bio specificiran
u komentarima povezanim s ritualnim prigodama, prakse koje su simbolizi­
rale taj sadržaj bile su doslovce obavezne - primjerice stajanje mirno tijekom
pjevanja nacionalne himne u Britaniji ili ritual sa zastavom u američkim ško­
lama. Čini se da je ključni element bio izmišljanje emocionalno i simbolički
nabijenih znakova članstva u klubu, a ne statuti i objekti kluba. Njihovo zna­
čenje leži upravo u njihovoj nedefiniranoj univerzalnosti: “Nacionalna zastava,
himna i grb tri su simbola kojima nezavisna zemlja proglašava svoj identitet
i suverenitet, i kao takvi oni zahtijevaju promptno poštovanje i lojalnost. Oni
odražavaju pozadinu, misao i kulturu nacije.”10
U tom smislu, kao što je ustvrdio promatrač 1880. godine, “vojnici i policaj­
ci sad za nas nose značke”, no nije uspio predvidjeti da će se vratiti kao dodatak
individualnim građanima u eri masovnih pokreta koja tek što nije počela.11
Usprkos mnogim izmišljanjima nove tradicije popunile su tek djelić pro­
stora što je ostao nakon sekularnog pada stare tradicije i običaja, što se i može
očekivati u društvima u kojima prošlost postaje sve manje relevantna kao mo­
del ili presedan za većinu oblika ljudskog ponašanja. U privatnim životima
većine ljudi, kao i u samodovoljnim životima malih subkulturnih grupa, čak
su i izmišljene tradicije 19. i 20. stoljeća zauzimale ili zauzimaju mnogo manje
mjesta nego što to čine stare tradicije u, recimo, starim agrarnim društvima.12
“Ono što se čini” strukturira dane, godišnja doba i životne cikluse muškaraca i
žena Zapada u dvadesetom stoljeću mnogo manje no što je strukturiralo živote
njihovih predaka; na njih daleko više utječu izvanjski pritisci ekonomije, tehno­
logije, birokratske državne organizacije, političke odluke i druge sile koje se ni
ne oslanjaju na “tradiciju” niti je kreiraju u smislu o kojem mi ovdje govorimo.
Ta generalizacija ne vrijedi u polju onoga što možemo nazvati javnim ži­
votom građanina (uključujući, do nekog stupnja, javne oblike socijalizacije
kao što su škole, za razliku od privatnih oblika kao što su masovni mediji).
Nema pravog znaka slabljenja neotradicionalnih praksi vezanih uz tijela ljudi

10 Službeni komentar indijske vlade, citiran u Firth (1973, str. 341).


11 Marshall (1880, str. 20).
12 Da ne spominjemo transformaciju dugotrajnih rituala i znakova uniformnosti i kohezije u modu što se
brzo mijenja - u nošnji, jeziku, društvenoj praksi itd. - kao u kulturama mladih industrijaliziranih zemalja.
Eric Hobsbavvm

u javnoj službi (oružane snage, zakon, možda čak i javni službenici) ili praksi
vezanih uz članstvo građana u državi. Štoviše, većina prigoda kad ljudi postaju
svjesni svog državljanstva kao takvog ostaje vezana uz simbole i poluritualne
prakse (npr. izbore), najveći dio kojih je povijesno nov i uglavnom izmišljen:
zastave, slike, ceremonije i glazba. Ako su izmišljene tradicije ere koja je za­
počela industrijskom i Francuskom revolucijom ispunile stalnu prazninu - u
svim događanjima, sve do danas - to su učinile primarno u tom polju.
Zašto bi historičari trebali posvećivati pozornost takvim fenomenima, mo­
žemo se na kraju zapitati. Pitanje je na neki način suvišno jer se sve veći broj
historičara tim fenomenima jednostavno bavi, kao što sadržaj ove knjige i citi­
rana bibliografija svjedoče. Stoga pitanje treba preoblikovati. Kako historičari
mogu profitirati istražujući izmišljanje tradicije?
Prvo i najvažnije, može se reći da su to važni simptomi i stoga indikatori prob­
lema koje možda inače ne bismo prepoznali i razvoja koje bi inače bilo teško
identificirati ili datirati. Oni su dokaz. Transformacija njemačkog nacionalizma
od svoga starog liberalnog do novog imperij alističko-ekspanzionističkog oblika
bolje se može ilustrirati brzom zamjenom stare crno-crveno-zlatne trobojnice
novom crno-bijelo-crvenom (posebice oko 1890-ih godina) u njemačkom gim­
nastičkom pokretu, nego službenim izjavama osoba na vlasti i glasnogovornika
institucija. Povijest finala Britanskoga nogometnog kupa kazuje nam nešto o
razvoju urbane kulture radničke klase što nam konvencionalniji podaci i izvori
ne govore. Istom logikom istraživanje izmišljenih tradicija ne može se odvojiti
od šireg istraživanja povijesti društva, niti se može očekivati da će napredova­
ti više od pukog otkrivanja takvih praksi ako nije integrirano u širu studiju.
Drugo, istraživanje izmišljenih tradicija baca dosta svjeda na odnos ljudi
prema prošlosti te stoga na historičarev vlastiti predmet i zanat. Sve izmišljene
tradicije, koliko je to moguće, koriste povijest kao legitimaciju akcije i vezi­
vo za koheziju grupe. Često postaju stvarni simbol borbe, kao u bitkama za
spomenike Waltheru von der Vogelweideu i Danteu u Južnom Tirolu 1889.
i 1896. godine.13 Čak su i revolucionarni pokreti podupirali svoje inovacije
pozivanjem na “povijest naroda” (Saksonci protiv Normana, “nos ancetres les
Gaulois” protiv Franaka, Spartak), tradiciju revolucije (“I njemački narod ima
svoju revolucionarnu tradiciju”, ustvrdio je Engels na početku Seljačkog rata u
Njemačkoj)14i vlastite heroje i mučenike. Odličan primjer takva jedinstva tema
je knjiga Jamesa Conollyja Laburisti u irskoj povijesti. Element izmišljanja tu je

Cole i Wolf (1974, str. 55).


Za popularnost knjiga na tu temu i druge militantne historijske predmete u bibliotekama njemačkih
radnika, vidi: Steinberg (1967, str. 131-133).
Izmišljanje tradicije

posebno jasan jer povijest koja je postala dio fonda znanja ili ideologije nacije,
države ili pokreta nije ono što je ostalo očuvano u narodnom pamćenju, već
ono što su odabrali, zapisali, naslikali, popularizirali i institucionalizirali oni
čija je funkcija bila da to učine. Istraživači koji se bave oralnom historijom čes­
to primjećuju da u sjećanjima starijih Veliki štrajk iz 1926. godine igra mnogo
skromniju i manje dramatičnu ulogu no što su to ispitivači očekivali.15 Stva­
ranje slike Francuske revolucije za vrijeme i od strane Treće republike već je
bilo predmetom analize.16 Svi historičari, ma što bili njihovi ciljevi, dio su tog
procesa time što pridonose, svjesno ili ne, stvaranju, razaranju i restrukturira­
nju slika prošlosti koje pripadaju ne samo svijetu specijalističkog istraživanja,
već i javnoj sferi čovjeka kao političkog bića. Historičari bi te dimenzije svojih
aktivnosti trebali biti svjesni.
Valja izdvojiti poseban razlog zašto su “izmišljene tradicije” zanimljive su­
vremenim historičarima i historičarima modernog doba. “Izmišljene tradici­
je” iznimno su bitne za usporedbu mlade povijesne inovacije, “nacije”, s njoj
srodnim fenomenima: nacionalizmom, nacionalnom državom, nacionalnim
simbolima, nacionalnom poviješću i slično. Svi oni počivaju na vježbama u
socijalnom inženjeringu koje su često namjerne i uvijek inovativne, ako ni
zbog čega drugog a ono zato što historijski novitet implicira inovaciju. Izrael­
ski i palestinski nacionalizam ili nacije moraju biti noviteti, bez obzira na epski
kontinuitet Židova ili muslimana s Bliskog istoka, jer koncept teritorijalnih
država trenutno standardnog tipa jedva da je postojao u njihovoj regiji prije
samo jednog stoljeća, a nije postao ozbiljna mogućnost prije završetka Prvoga
svjetskog rata. Standardni nacionalni jezici koji se uče u školama, kojima piše
i govori sasvim mala elita, uglavnom su konstrukti različitog ali često kratkog
razdoblja. Kao što je francuski historičar flamanskog jezika točno primijetio,
flamanski jezik koji se danas uči u Belgiji nije isti jezik kojim su majke i bake
Flandrije govorile svojoj djeci: ukratko, to je samo metaforički, ali ne i doslov­
no “materinski jezik”. Ne smije nas zavesti čudan ali razumljiv paradoks: mo­
derne nacije i sva njihova prtljaga općenito tvrde da su upravo sušta suprotnost
novome, tj. da su im korijeni iz najdalje prošlosti, te da su one, nacije, supro­
tnost konstruiranome, naime da su ljudske zajednice tako “prirodne” da im ne
treba nikakva definicija doli vlastito inzistiranje na priznanju svojih prava. Bez
obzira na herojske i druge kontinuitete usađene u moderni koncept “Francu­

15 Postoje savršeno logični razlozi zašto sudionici na dnu obično ne vide velike historijske događaje u ko­
jima sudjeluju na isti način kao ljudi na vrhu ili kao historičari. Po junaku Stendhalova romana Parmski
kartuzijanski samostan mogli bismo to nazvati “Fabriceovim sindromom”.
16 Vidi npr. Gćrard (1970).
Eric Hobsbawm

ske” i “Francuza” - koje nitko ne želi negirati - ti koncepti moraju uključivati


konstruiranu ili “izmišljenu” komponentu. Nacionalni fenomen ne može se
odgovarajuće istraživati bez pažljivog proučavanja “izmišljanja tradicije” upra­
vo zato što se mnogo toga što subjektivno čini modernu “naciju” sastoji od
takvih konstrukata i vezano je uz odgovarajuće i, uglavnom, prilično mlade
simbole ili odgovarajuće skrojeni diskurs (primjerice, “nacionalna historija”).
Konačno, proučavanje izmišljanja tradicije je interdisciplinarno. To istraži­
vačko polje povezuje historičare, socijalne antropologe i niz drugih djelatnika
u humanističkim znanostima, i bez takve suradnje njime se ne možemo baviti
na zadovoljavajući način. (...)

BIBLIOGRAFIJA
Bodley, J. E. C. (1903), T h e C o r o n a tio n o f E d w a r d th e V llth : A C h a p te r o fE u r o p e a n a n d
I m p e r ia l H is to r y , London.

Braun, Rudolf (1965), S o z ia le r u n d k u ltu r e lle r W a n d e l in e in e m la n d lic h e n I n d u s tr ie -


g e b ie t im 19. u n d 2 0 . J a h r h u n d e r t, Erlenbach-Zurich, 1965.

Christiansen, Palle Ove (1978), “Peasant A daptation to Bourgeois Culture? Class For-
m ation and Cultural Redefinition in the D anish Countryside”, u: E th n o lo g ia S ca n -
d in a v ic a (1978).

Cole, John W., i Wolf, Eric (1974), T he H id d e n F ro n tier: E co lo g y a n d E th n ic ity in a n


A lp in e V a lle y, New York i London.

Firth, R. (1973), S y m b o ls, P u b lic a n d P r iv a te , London.


Gerard, Alice (1970), L a R e v o lu tio n F ran faise: M y th e s e t I n te rp reta tio n s, 1 7 8 9 -1 9 7 0 , Pariz.
Gosden, P. H. J. H (1961), T h e F r ie n d ly S o c ie tie s in E n g la n d , 1 8 1 5 - 1 8 7 5 , Manchester.
Hartwig, Helmut (1976), “Plaketten zum 1. Mai 1934-39”, u: A e s th e tik u n d K o m m u -
n ik a tio n , VII, br. 26 (1976), str. 56-59.

Joyce, Patrick (1965), “The Factory Politics o f Lancashire in the Later N ineteenth Cen-
tury”, u: H is to r ic a l J o u rn a l, XIII (1965), str. 525-553.
Lewis, G. (1978), “The Peasantry, Rural Change and Conservative Agrarianism: Lower
Austria at the Turn of the C entury”, u: P a s t & P re se n t, br. 81 (1978), str. 119-143.
Lloyd, A. L. (1969), F olk S o n g in E n g la n d , London.
Marshall, Frederick (1880), C u r io s itie s o f C e re m o n ia ls, T itles, D e c o r a tio n s a n d F o rm s o f
I n te r n a tio n a l V a n ities, London.

Steinberg, H.-J. (1967), S o z ia lis m u s u n d d e u ts c h e S o z ia ld e m o k r a tie . Z u r I d eo lo g ie d e r


P a r te i v o r d e m e r s te n W eltk rieg , Hanover.

Tihon, G. (1976), “Les religieuses en Belgique du XVIIIe au XXe sićcle: Approche sta-
tistique”, u: B elg isch T ijd s c h rift v. N ie u w s te G e s c h ie d e n is /R e v u e B elge d ’H isto ir e C o n -
te m p o r a in e , VII (1976), str. 1-54.
Jakob Vogel
Vojne proslave
u N jemačkoj
i Francuskoj kao
NACIONALNI RITUALI
(1871-1914)
ruga polovica 19. stoljeća označena je dolaskom “službenog nacio­

D nalizma”, koji je izdigao nacionalnu misao u konstitutivnu ideolo­


giju svijeta europskih država.1 Kako ćemo pokazati u ovom članku
na primjeru vojnih proslava u Njemačkoj i Francuskoj između 1870. i 1914.
godine,2 taj se proces povezao s usponom vojske i njezinim preobražajem u
središnji simbol nacije.3 Redovno organizirane javne parade vojnih jedini­
ca razvijale su se u ovo vrijeme u najvažnije rituale,4 pomoću kojih državno
vodstvo nije samo promicalo nacionalni kult vojske, već je pretežno i slavilo
naciju kao ujedinjenu, za borbu spremnu zajednicu. Usmjerena na izazivanje
osjećaja publike, inscenacija vojnih parada stvarala je pri tome odgovarajuću
službenu idealnu sliku na obranu spremne nacije u njezinoj državnoj i društve­
noj podjeli. Premda su predstave uglavnom potiskivalo stanovništvu u ulogu
pasivne publike, vojni ceremonijal pri tome nikako nije “paralizirao dinamiku
nacionalnog kulta”, kako je to prikazao George L. Mosse.5 Štoviše, u ritualnoj
zajednici Sudionika utjelovljivao se upravo onaj “duhovni princip”, koji je, pre­
ma Ernestu Renanu, tek omogućavao koheziju nacije.6

1 Anderson (1983, str. 80-103).


2 Ovaj rad zasniva se na istraživanju koje sam proveo vezano uz doktorsku disertaciju na temu vojnih
svečanosti i ratnih obljetnica u Njemačkoj i Francuskoj između 1871. i 1914. godine. Ovdje promatram
one vojne proslave koje su iznad svoje čisto vojne dimenzije bile inscenirane u okviru nacionalnog kulta
vojske kao javne svečanosti.
3 Za razvoj u zemljama koje nisu obrađene u ovom članku, vidi: Lory (1972) i MacKenzie (1992).
4 Prikaz se zasniva na konceptu “političkog rituala”, koji su razradili politolog Murray Edelman i socio­
log Steven Lukes, koristeći dirkemovsku teoriju religije i rituala. Vidi: Edelman (1964), Lukes (1975) i
Durkheim (1960).
5 Mosse (1976, str. 103, 110 i dalje). Mosse tvrdi da svečanim priredbama vilhelminskog razdoblja nije
uspio preobražaj u prave običaje, jer obično pučanstvo nije sudjelovalo u ceremonijalu (Mosse, 1976, str.
114). Osim toga, službenom inscenacijom proslave nisu mogle “crpiti svoju dinamiku iz neispunjenih
želja i čežnji" (Mosse 1976, str. 110), tako da je osnivanjem Carstva “kontinuitet nacionalnog kulta”
postavljen “pred teške probleme”.
6 Renan (1992, str. 63 i sijed.).
Jakob Vogel

1. Vojna slavlja u nacionalnom kultu


Njemačke i Francuske

Uspostavljanje redovnih vojnih proslava u nacionalnom kultu Njemačke i


Francuske u obje je zemlje povezano s “nacionalizacijom” vojske, koja se pri
tome uzdigla do središnjeg simbola nacionalne zajednice. Taj proces mogao
je u Njemačkoj započeti najranije s osnivanjem Carstva 1871. godine, budući
je tek tada vojska predstavljala nacionalnu instituciju, oko koje se izgrađivao
vlastiti nacionalni vojni kult. To se činilo, između ostalog, i kroz prisjećanje
na rat 1870-1871. godine, premda su vojni odredi koji su se tada borili protiv
Francuske zastupali u ratu pojedine njemačke države, a ne nacionalnu državu
koja će tek biti osnovana nakon rata. No, kako je rat posjedovao važnu ka-
talitičku funkciju pri izgradnji Njemačkog carstva, vojska je dobila središnje
mjesto u službenom mitu postanka nacionalne države, koji su širili prusko
vodstvo i “nacionalno” svjesni krugovi građanstva.7 Na berlinskom se dvoru
u uzidizanju vojnog udjela u nacionalnom ujedinjenju išlo tako daleko da je
visoki majstor ceremonijala Wilhelma I., Rudolf Graf Stillfried-Alcantra, izja­
vio da “priroda, stvarni izvor novog carstva”, zahtijeva da buduće krunidbene
proslave za njemačke careve trebaju biti održane samo kao “izričito vojne”
priredbe.8 Obljetnica bitke kod Sedana razvila se u prva dva desetljeća na­
kon 1871. godine u povod veličanja vojnog ujedinjenja Carstva.9 I više nego
ta obljetnica, koja nikad nije proglašena službenim nacionalnim praznikom,
svečane vojne parade, koje je car kroz čitavu godinu održavao u pojedinim
regijama Carstva, uzdigle su se do najvažnijih nacionalnih svečanosti, koje
ne samo da je slijedila velika publika, nego su bile odgovarajuće popraćene i
u tisku. Sve do Prvog svjetskog rata, carske parade ostale su jedine redovno
održavane priredbe koje su širile nacionalni kult u čitavom Carstvu prema
uglavnom identičnom ritualu. Čak niti carski rođendan nije imao usporedivo
djelovanje, budući da, primjerice, u Bavarskoj nije zadobio status službenog
praznika, a niti u ostatku Carstva nije uspio razviti jedinstvenu ceremoniju
svog proslavljanja.10

7 To pokazuje interpretacija militarističkog ujedinjenja Carstva promicana, primjerice, u djelima Antona


v. Wernera i drugih slikara. Vidi: Mai (1993) i Grabowski (1993).
8 Stillfried-Alcantra (1874, str. 20).
Schellack (1990). Schellackov prikaz razvoja proslave bitke kod Sedana do Prvoga svjetskog rata ne
odgovara stvarnim promjenama, koje se mogu promatrati u Carstvu od početka vladavine Wilhelma
II. Umjesto iirenja proslava, koje opisuje Schellack, može se primjetiti postupni gubitak na važnosti
obljetnice Sedana nakon 1888. godine.
10 Schellack (1990, str. 23-25,48 i sijed.).
Vojne proslave u Njemačkoj i Francuskoj kao nacionalni rituali (1871-1914)

Povod carskim paradama bili su godišnji jesenski manevri, zbog kojih je car
od 1876. godine, napuštajući Prusku, odlazio u dvije do četiri regije Carstva,
gdje je u svojoj funkciji “vrhovnog zapovjednika” provodio nadzor nad stacio-
niranim postrojbama čija je obuka ujedinjena nakon 1866., odnosno 1870-
1871. godine.11 Wilhelm I. time je nastavljao tradiciju s početka svoje vlada­
vine u pruskoj vojsci i prenio je bez značajnijih promjena na čitavo Carstvo.
Za razliku od pojedinih područja državne reprezentacije u kojima se u novom 155
Carstvu razvio zaseban carski ceremonijal,12 nacionalni kult vojske tako nije
predstavljao novu tvorevinu, već se u obliku i sadržaju nadovezivao na kult
pruskog vladara što ga je Wilhelm I. izgradio šezdesetih godina devetnaestog
stoljeća vezano uz vladarske reforme.13Uvrštavanjem svečanih parada u obuku
jedinica, svečanosti su zadržavale jako militarističko značenje, premda su svo­
jim ritualiziranim tijekom i velikim sudjelovanjem ne-vojne publike otpočetka
posjedovale značajku javnih paradnih svečanosti vojske. Manevarske parade,
zbog kojih je car kroz čitavu godinu poduzimao produljena “carska putovanja”
kroz zemlju, pokazivale su svake godine regionalnoj publici stanje obučenosti
i borbenu snagu jedinica koje zastupaju čitavu naciju.14Nacionalni kult vojske
postupno se konstituirao kao društvena praksa oko “vrhovnog zapovjednika”,
koji je na svojim manevarskim putovanjima malo-pomalo posjećivao sve re­
gije Carstva. Učinak tih putovanja na jačanje nacionalnoga opisale su novine
Norddeutsche Allgemeine Zeitung u izvještaju s carske parade u Leipzigu 1876.
godine: “I dok se Caru u pruskim provincijama iskazuje samo obnavljanje na­
slijeđene i slavnom prošlošću internalizirane vjernosti, istovremeno pozdravi
koje dobiva u novim saveznim zemljama imaju značajku zakletve na vjernost
Njemačkom Carstvu, njegovom nanovo osvojenom jedinstvu i njegovoj buduć­
nosti punoj nade”.15
Ceremonijal parade preuzet od pruske vojske ipak je u skladu sa saveznim
ustavom njemačke vojske malo promijenjen. Tako je car obavljao smotru vojnih

11 Deist (1991, str. 26 i sijed.).


12 Freytag (1887).
13 Pruski kult vojske prije 1870. godine nije slavio samo aktivne vojne jedinice nakon pobjeda 1864. i 1866.
godine, već je razvio i vlastiti militaristički kult tradicije, u čijem je centru stajalo sjećanja na tzv. “ratove
oslobođenja" Vidi: Thielen (1985). O proslavi organiziranoj u Berlinu povodom pedesete obljetnice ratova
oslobođenja, vidi: Tajni državni arhiv PK Berlin, BPH Rep. 113 (2.2.12), Oberhofmarschall-Amt, 1616.
14 O d redovnih carskih parada do 1891. godine izuzeta je ostala Bavarska, čija je dva vojna korpusa do
1887. godine bavarski kralj postrojavao na sm otru u pratnji njemačkog prijestolonasljednika Friedricha
VVilhelma. Druga iznim ka bile su parade pruske garde, koje su se održavale svake godine krajem svib­
nja i početkom rujna u Berlinu i Potsdamu i iskazivale usku povezanost gardijskih jedinica s kućom
Hohenzollern.
15 Norddeutsche Allgemeine Zeitung, 7.9.1876. Slično i u: Leipziger Nachrichten, 6.9.1876, Dresdner Jour­
nal, 15.9.1882.
Jakob Vogel

jedinica saveznih država rame uz rame s odgovarajućim saveznim knezom, čime


se trebalo vidljivo prikazati njegovo priznavanje monarhijskog suvereniteta.16
Također, nošenje visokih odlikovanja saveznih država, odnosno odora njihovih
pukovnija prigodom parada,17običaj što su ga njegovali Wilhelm I. i njegov unuk,
izražavao je poštovanje cara prema saveznom ustroju njemačke nacionalne dr­
žave. Nacionalne vojne proslave predstavljale su monarhiju i vojsku kao sjedi­
njujući par nove njemačke nacionalne države, no istovremeno su stanovništvu
pojedinih regija omogućavale identifikaciju sa “svojim” vojnim postrojbama i
“svojim” saveznim kneževima. Regionalna podjela Carstva tako nije predstavlje­
na kao suprotnost, već mnogo više kao osnova nacionalnog jedinstva Njemačke.
Za razliku od Njemačke, u Francuskoj je već prije 1870. godine postojao
nacionalni kult vojske. On, doduše, nije razvio stabilan oblik, budući je često
korigiran na osnovu mijenjanog političkog ustroja zemlje. Pa ipak, napoleonski
kult vojske imao je snažan utjecaj. Inscenirao ga je Napoleon I. početkom sto­
ljeća oko carske vojske.18 Svaka je vlada pokušavala preoblikovati napoleonske
oblike po vlastitom tumačenju, mijenjajući ih i dajući im drugačije simboličko
značenje.19 Pored političke nestabilnosti, uslijed koje je vojska uvijek iznova
postajala lopticom političkih sukoba, zastupnički sustav i s njime povezana
regrutacija vojnika iz uglavnom seljačkih nižih slojeva onemogućavali su pred­
stavljanje vojske kao simbola nacionalnog jedinstva Francuske.20 Još je 1870.
godine Ernest Renan ustanovio da samo u Pruskoj postoji “jedinstvo vojske i
nacije”, budući tamo čitavo stanovništvo sudjeluje u nacionalnoj obrani kroz
opću vojnu obvezu.21 Važan korak k “nacionalizaciji” francuske vojske stoga je
bilo postupno uvođenje opće vojne obveze u godinama nakon njemačko-fran-
cuskog rata.22 Tek povezivanje nacionalne ideje i ideje o obrani, koja je ležala
u osnovi koncepta opće, nacionalne vojne obveze, omogućilo je promicanje
vojske kao zaista nacionalne institucije, kao utjelovljenja “nacije po oružju”.
Tako je predsjednik države Casimir-Perier 1894. godine predstavio u jednom

To se dogodilo već pri prvoj paradi, koju je car VVilhelm I. predvodio zajedno sa saskim kraljem 6. 9.
1876. u Leipzigu {Leipziger Nachrichten, 7. 9. 1876).
17 Leipziger Nachrichten, 7. 9. 1876, Leipziger Neuste Nachrichten, 6. 9.1903.
18 Utjecajno djelovanje napoleonskih tradicija iskazivalo se, npr. u kopiranju ceremonije koju je Napo­
leon I. 5. prosinca 1804. inscenirao na Champ de Mars za dodjelu novih vojničkih zastava vojsci kra­
lja Louisa Philippea, Druge Republike, Napoleona III. i Treće Republike (Le Figaro, 13. 7. 1880).
19 Usporedi, prim jerice, inscenaciju predaje zastava na paradi 14. 7.1880. (Le Figaro, 15. 7.1880).
20 Girardet (1953, str. 175 i dalje), Schnapper (1968, str. 280-288), Serman (1982, str. 65-73).
21 Renan (1992, str. 104).
22 Vidi Challenger (1955, str. 10-90) i Choisel (1981, str. 43-60). Auvray opisuje “pozitivne” ućinke koje
su na sliku vojske među stanovništvom imali napori Treće Republike s ciljem prikazivanja opće vojne
obveze “privlačnom”. Vidi: Auvray (1983, str. 113 i dalje).
Vojne proslave u Njemačkoj i Francuskoj kao nacionalni rituali (1871-1914)

govoru vojne jedinice kao “sliku nacije”, dok je njegov prethodnik vojsku ute­
meljenu na vojnoj obvezi opisao riječima: “Ova hrabra vojska, koja je nacija
sama u svojoj muškoj mladosti... ”.23
Nacionalni kult vojske Treće Republike razvijao se svake godine kroz nacio­
nalni praznik 14. srpnja, koji se od 1881. godine u svim garnizonima zemlje
proslavljao vojnom paradom.24 Doduše, već od 1870. godine vojne parade su
bile uobičajen element državnog kulta, no Treća Republika uvećala je njihovo
značenje postavljanjem proslava vojske u središte službenih priredbi povodom
nacionalnog praznika, gdje ih se svake godine slavilo kao središnju svečanost
14. srpnja.25 Osim toga, jedini službeni čin tog nacionalnog praznika, inače
ispunjenog narodnim proštenjima i drugim pučkim zabavama, bila je posebno
skupocjeno oblikovana parada Pariškog garnizona na hipodromu Longchamp.
U tome je sudjelovala cjelokupna državna elita Republike. Time je Treća Repub­
lika vojsci udijelila središnje mjesto u nacionalnom kultu, koje je od godina
postrevolucionarne obnove pripadalo Katoličkoj crkvi.26
Upravo su prve proslave 14. srpnja 1880. godine pokazale centralističku zna­
čajku nacionalnih vojnih slavlja u Francuskoj. Njihov je glavni čin bila parada
Pariškog garnizona, u kojoj su pored predsjednika države sudjelovali i članovi
vlade te oba doma parlamenta. Lokalne parade u garnizonskim gradovima, koje
su se ove godine još uvijek održavale s vremenskim pomakom 25. srpnja, ponav­
ljale su pariški uzor, na način da su vojne jedinice defilirale pred gradonačelni­
cima, odnosno višim državnim službenicima (npr. prefektima) i pred lokalnim
elitama. Parade koje su se u svim garnizonskim gradovima odvijale na isti način
širile su time u čitavoj Francuskoj jedinstveni ritual na obranu spremne nacije.
Time se kult vojske, usprkos izdignutog položaja glavnog grada Pariza, etabli­
rao posvuda u zemlji kao dio republikanskog folklora nacionalnog praznika.
Sa svojom centralističkom i lokalnom dvostrukom strukturom, francuske
proslave 14. srpnja utjecale su na nacionalnu kulturu proslava, koja se jasno
razlikovala od regionalnih njemačkih carskih parada. Dok su u Njemačkoj u

23 La France Militaire, 26.9.1893. Usporedi Le Figaro, 21.6.1876.


24 Sanson (1970), Amalvi (1984), Bois (1991a), Bois (1991b).
25 Bois (1991a, str. 180). Činjenica da je Treća Republika organizirala militaristićko nacionalno slavlje
proturječi tezi koju zastupa George L. Mosse, da se u parlamentarnim sustavima “stvaranje pravog na­
cionalnog kulta pokazuje teškim” (Mosse, 1976, str. 148). U kratkom opisu proslave francuskog na­
cionalnog praznika (Mosse, 1976, str. 149. i sijed.), u skladu sa svojim argumentom o neuskladivosti
parlamentarizma i nacionalnog kulta, Mosse potiskuje velike vojne parade koje su od 1880. godine bile
u središtu priredbi 14. srpnja.
26 Usporedi o nacionalnom kultu pod Napoleonom III., npr. Archives municipales Dijon, 1 1 ,1/46, Archi-
ves dćpartementales Dijon, 20 M, 1304/2. Vidi također: Waquet (1981, str. 5 i 132).
Jakob Vogel

pravilu samo veliki glavni gradovi pokrajina bili prizorišta nacionalnih vojnih
proslava na kojima se iskazivala privrženost nacionalnoj vojsci uvijek u ime
čitave regije, u Francuskoj se u čitavoj zemlji na isti dan iskazivalo poštovanje
i vjernost republikanskoj vojsci. Usprkos njihova različita oblika, široka geo­
grafska rasprostranjenost svečanosti u obje zemlje omogućavala je na isti način
da se stanovništvo i izvan glavnih gradova priključi kultu vojske i tako naglasi
nacionalnu rasprostranjenost kulta.
Osim toga, proslave u Njemačkoj i Francuskoj imale su čitav niz zajednič­
kih osobina, koje su isticale mjesto vojske u nacionalnom kultu obiju zema­
lja. Tako su vojne proslave uvijek bile jedine priredbe koje su širile nacionalni
kult u čitavoj zemlji prema identičnom ritualu. Priredbe su u obje zemlje bez
razlike predstavljale vojsku kao simbol uređene i poslušne borbene zajednice
nacije, koja se na osnovu opće vojne obveze doživljava kao “narod po oružju”,
odnosno nation en armes (nacija pod oružjem).27 Pri tome su svečanosti činile
privilegirano mjesto za iskazivanje motiva muškosti, mladosti i snage, koji su
u očima mnogih suvremenika karakterizirali pojavnu sliku vojnika.28 Time su
vojna proslave pokušavale - kako je to za religiozne reprezentativne običaje
opisao Činile Durkheim29 - ponovo oživjeti središnje vrijednosti u kolektivnoj
svijesti, time što su izjašnjavanje za na obranu spremne nacije povezivale s kul­
tom mladenačke muževnosti vojnika.

2. Rituali nacionalne države?

Ideja “braće po oružju”, promicana u obje zemlje, dobila je kroz povezivanje


s reprezentacijom države ipak različito usmjerenje. Tako su njemačka slavlja
posjedovala jaku monarhističku značajku, dok su francuske parade 14. srpnja
slavile republikansku nation en armes. K tome, oblikovanje proslava reflekti­
ralo je različitu konstrukciju nacionalne države, pri čemu je posebice različi­
to značenje regija u savezu država imalo velik utjecaj na inscenaciju proslava.
Francuska vojna slavlja razvijala su sliku centralističke nacionalne države, dok
su njemačke priredbe u obzir uzimala federativnu strukturu Carstva.

27 Njemački izraz “narod po oružju” koji se koristi za opisivanje koncepta “nacija po oružju” nije odraz
nečega što bismo mogli nazvati volkisch nacionalizam, već se radi o utjecaju termina koji je u pruskom
kultu vojske bio u upotrebi prije 1870. godine. U svom nastupnom govoru 12. siječnja 1860. godine,
Wilhelm I. nazvao je prusku vojsku “pruski narod po oružju”. Citirano prema Hahn (1883, str. 2). Na
sličan se način u Austriji govorilo o “narodima Austro-Ugarske po oružju”. Vidi: Danzer i drugi (1889).
28 Usporedi: Bozon (1981).
29 Durhkeim (1960, str. 536).
Vojne proslave u Njemačkoj i Francuskoj kao nacionalni rituali (1871-1914)

Slika što ju je prenosio ritual proslave ipak nije točno odgovarala konsti-
tucionalnom ustroju obiju zemalja. To se djelomice može objasniti izvorno
militarističkim kontekstom ceremonijala. Tako je jače militarističko određe­
nje slavlja u Njemačkoj dovelo do toga da zastupnici parlamenta nisu dobili
nikakvu veću ulogu u ceremonijalu, premda su predstavljali jednu od malo­
brojnih odista nacionalnih institucija Njemačkog Carstva. Njihove francuske
parlamentarne kolege, nasuprot tome, od samog su početka bile uključene u
inscenaciju parada 14. srpnja. U svom usmjerenju na cara i kneževe, njemačke
vojne proslave odavale su dojam čisto vojno-monarhističkih priredbi, kojima
je nedostajala svaka poveznica s ustavnim elementima državnog ustroja.
Široki prostor za igru što ga je za reprezentaciju države otvarala insce­
nacija vojnih proslava istovremeno je nudio mogućnost za uključivanje u
nacionalni kult onih grupa vojske koje nisu zauzimale nikakvu službenu
poziciju u institucionalnom sklopu države. Čak se moglo zaobići i službe­
nu hijerarhiju, ako su sudionici to tolerirali.30 Tu fleksibilnost ceremonijala
koristilo se u Njemačkoj i Francuskoj prije svega u svrhu integriranja niza
osoba u reprezentaciju države, koje su svojim osobnim odnosom, tj. po­
slovnim položajem bile usko povezane s državnim poglavarom. U skladu s
monarhističkim usmjerenjem njemačkog kulta vojske, carska obitelj, dvor i
dvorjani također su bili uključeni u ceremonijal carske parade.31 Ovisno o
mjestu i vremenu svečanosti varirao je tek broj i sastav osoba koje su stajale
u neposrednoj blizini cara.32 U Francuskoj je otvorenost ceremonijala dovela
do toga da je predsjednik države pri paradama 14. srpnja na jednak način
bio okružen osobama nižeg ranga, članovima obitelji i osobnim prijateljima.
Sastav tog kruga bio je izvana gledano ne puno različit od monarhističkog
dvorskog društva, premda njegova veličina nije ni izdaleka dosezala dimen­
zije carske “svite” u Njemačkoj.33 U obje su zemlje, osim toga, u ceremonijalu
sudjelovale i supruge te rođakinje nositelja državnih časti, budući da je to

U pojedinim je slučajevima moglo doći do izdašnih diskusija na temu jesu li promjene u ceremonijalu
na odgovarajući način uzele u obzir formalnu i neformalnu hijerarhiju. Vidi o tome primjer Hamburga,
gdje je došlo do svađe između gradonačelnika i građanstva o pravilnom zastupanju grada u paradama.
Vidi: Elsner (1991, str. 408-412).
31 U Berlinu se do izgradnje gledateljskih tribina 1905. godine na paradno polje dopuštao pristup samo
članovima dvorskog društva, koji su paradu pratili u kolima. Pripadnici dvorskog društva, koji su po­
sjedovali vojni čin, kao i članovi carske obitelji, slijedili su cara na konju pri obilasku postavljenih vojnih
jedinica.
32 Dvorsko je društvo najviše sudjelovalo u paradama glavnog grada Carstva, u kojima nije sudjelovala
samo cijela carska obitelj i dvor, već i diplomati akreditirani kod cara.
33 Pod predsjednikom Fćlucom Faureom taj je krug ljudi toliko narastao, da je tisak Predsjednika prozvao
"Le Prćsident soleil”. Vidi: Lem (1979, str. 12).
Jakob Vogel

odgovaralo naslijeđenim dvorskim oblicima reprezentacije kao i statusnim


predodžbama građanskog društva.
Različite društvene elite u obje zemlje na usporediv su način instrumentali-
zirale vojna slavlja u svrhu svoje vlastite reprezentacije. Pritom su se orijentira­
le prema institucionalnom državnom poretku, ali je nastajala uvijek specifična
slika na obranu spremne nacionalne države. Ta je slika dugovala djelomice i
naslijeđenim tradicijama javne reprezentacije. U Njemačkoj je nacionalni kult
vojske ostao domena monarhijske države, budući pravo cara na reprezentaciju
države i vojske nije postavljeno u pitanje. U Francuskoj je republikanska držav­
na elita na sličan način svake godine koristila paradu u glavnom gradu kako bi
javno prezentirala svoje pravo na političko i društveno prvenstvo.

3. Vojne proslave kao kristalizacijske točke


vojno-nacionalne javnosti

Inscenacija vojnih slavlja nije se ograničavala samo na isticanje najviših


predstavnika države i osoba u njihovoj blizini, nego je na različite načine po­
kušavala u tijek proslava uključiti i stanovništvo. Time je ritual proslave promi­
cao poseban koncept društva, koji je određene nacionalne grupe posebno jako
povezivao s vojskom i kultom vojske. Gledateljstvo je bilo razdijeljeno na one u
kolima, one na tribinama i one sa stojećim mjestima. Takvo strukturiranje iska­
zivalo je simboličku hijerarhiju, koja je razlikovala između predstavnika drža­
ve, viših društvenih krugova (la societe) i široke mase publike. Dok je ograniče­
ni krug osoba zahvaljujući osobnim vezama s vojskom, tj. s državnom elitom,
ili na osnovu svojih financijskih mogućnosti mogao pratiti vojni ceremonijal s
tribina, široko pučanstvo u obje zemlje smjelo je promatrati događaj tek s ruba
uglavnom zagrađenog polja parade.34 Kao i mnogi religiozni rituali, time je ce­
remonijal vojne proslave definirao poseban teren, kojemu su pristup imale samo
ograničene skupine ljudi, koje možemo shvatiti kao “inicirane” vojnog kulta.35

34 Suvremeni izvori ne daju točne podatke o broju gledatelja parada. Tako se podaci za carsku paradu u
Leipzigu 1876. godine kreću od 50 000 do 80 000 ljudi (Leipziger Nachrichten, 8. 9. 1876, Kreuzzeitung,
8.9.1876). Za vojne proslave u Parizu povodom 14. srpnja, broj se kreće od preko 100 000 ljudi za 1905.
godinu (La France militaire, 16. 7. 1905) do 300 000 - 400 000 ljudi za 1895. godinu (Le Figaro, 14. 7.
1895). Broj mjesta na tribinam a je za Leipzig 1876. godine 4500 (Leipziger Nachrichten, 1.9.1876). Time
je manje od deset posto gledatelja moglo promatrati događanja s tribine. Sličan odnos između broja lju­
di na tribinam a i ostale publike dobivamo i iz podataka za paradu održanu 1900. godine kod Chartresa:
5000 mjesta na tribinam a i 80 000 očekivanih gledatelja (La France militaire, 21.9.1900,22723.9.1900).
35 Usporedi: Durkheim (1960, str. 50 i dalje, 543).
Vojne proslave u Njemačkoj i Francuskoj kao nacionalni rituali (1871-1914)

Jasno odvajanje društvene elite od širokog pučanstva djelovalo je u Nje­


mačkoj i Francuskoj na sličan način, premda je razdioba mjesta na tribina­
ma u dvije zemlje bila različito organizirana. Dok su se za parade u Francu­
skoj karte za tribinu bez plaćanja dijelile službenicima i članovima “boljeg
društva”,36 u Njemačkoj su ih uglavnom prodavali privatni poduzetnici za
visoke cijene.37 Prodajne liste koje su bile unaprijed puštene u opticaj, kao i
djelomice snižene cijene, omogućavale su vojsci, službenicima i članovima
javnih institucija prednost pri kupnji mjesta na tribinama za carske parade i
ostala vojna slavlja.38 Financijsko odabiranja i privilegiranje određenih kru­
gova doveli su do toga da se njemački gledatelji na tribinama gotovo uopće
nisu razlikovali od francuskih: pričuvni časnici, viši službenici, članovi višeg
građanskog sloja u javnim službama i pozicijama, mnogi s obitelji, k tome
članovi obitelji vojnika - svi su se oni smještali na tribine u obje zemlje.39
Usprkos različitoj metodi raspodjele karata, to je pokazivalo da je za samog
organizatora vojnih proslava prava publika bila društvena elita vezana uz dr­
žavu i javni život u obje zemlje.
Sastav tog kruga ljudi ovisio je o pojedinim lokalnim okolnostima slavlja.
Tako je regionalna konstrukcija carskih parada u Njemačkoj dovela do toga da
su izvan glavnih gradova pokrajina, izabranih kao prizorišta carskih parada,
lokalne elite bile mnogo manje integrirane u kult vojske nego u Francuskoj.
Budući da su gradovi očito preferirali svoje stanovnike pri prodaji karata za
mjesta na tribini i budući je regionalna uprava zahtijevala dio karata, stano­
vnicima ostalih općina ostajala je samo mogućnost pribavljanja onih karata
za tribinu koje su bile stavljene na slobodno tržište.40 U Francuskoj je lokalna
konstrukcija vojnih slavlja dopuštala lokalnim elitama da u mnogoj većoj mje­
ri iskažu svoju usku povezanost s republikanskom državom i vojskom.41
Pored ove grube diferencijacije publike, određene društvene grupe bile su u
aranžmanu slavlja posebno jasno istaknute. One su za državno vodstvo činile

36 U Parizu je distribuciju karata organizirao ured Predsjednika države i Ministarstvo rata. Određena
količina podijeljena je Zastupničkom domu i Senatu, čiji su članovi dio karata dalje dijelili biračima (Le
Figaro, 13. 7.1907. i 12. 7. 1911).
37 Cijena za sjedeće mjesto na tribinama carske parade u VViirzburgu 1897. kretala se između četiri i deset
maraka. Vidi: Gobi (1897, str. 40).
38 Staatsarchiv Munster, Oberprasident, 1294. i dalje. Također, Sachsisches Hauptstaatsarchiv Dresden,
Sachisches Kriegsarchiv (D), 25338, BI. 38 i Generalkommando XII. Korps, 8545.
39 Stanje izvora u pravilu nam ne daje točne brojčane podatke o socijalnom sastavu posjetitelja na tribina­
ma i ostalih gledatelja. Stoga su upotrijebljeni opći podaci iz novinskih izvještaja i policijskih spisa, kako
bismo dobili točniju sliku o publici na vojnim proslavama.
40 Leipziger Nachrichten, 25. 2. 1876.
41
Usporedi za parade u Dijonu, Le Bien Public, 15. 7.1905,15.7.1910.
Jakob Vogel

užu “vojno-nacionalnu javnost”,42 koja je trebala funkcionirati kao poveznica


između vojske i nacije. U Njemačkom Carstvu tako su u nacionalni kult vojske
otpočetka integrirana udruženja veterana. Dozvoljavalo im se da putem svojih
izaslanika sudjeluju u carskim manevarskim paradama pojedine regije, gdje su
bili postavljeni u blizini vojnih jedinica.43 Njihovo uključivanje u vojne pro­
slave trebalo je pokazati uski odnos, koji je prema službenom shvaćanju bivše
vojnike i nakon vremena aktivne službe povezivao s “carem i domovinom”.44
Udruženja su se sa svoje strane trudila biti uključena u službeni ceremoni­
jal vojnih slavlja, jer su to promatrala kao porast svoje društvene vrijednosti
i priznanje svoje povezanosti s carem i vojskom. Pruske vlasti koristile su taj
interes bivših vojnika za širenje svog utjecaja na veteranska udruženja, kao i za
potiskivanje navodno “carstvu nesklonih tendencija”, time što su strogim pro­
pisima uređivale pristup vojnim proslavama 45 Pored veteranskih udruženja,
prisustvovanje vojnim proslavama dozvoljeno je od kraja devetnaestog stolje­
ća i učeničkim i omladinskim grupama, posebice Mladonjemačkom savezu,
osnovanom 1911. godine. Kako je to brošura Saveza objasnila, posjet priredbi
trebao je doprinijeti “izgradnji čitave mladeži u snažne, moralno očišćene muš­
karce [sic!], koji ljube domovinu”.46
Na sličan su način i francuske vlasti instrumentalizirale nacionalni kult voj­
ske za patriotski odgoj muškog dijela omladine. Od kraja 19. stoljeća sve broj­
nijim udruženjima militarističkog odgoja omladine (societes de preparation
militaire) dozvoljavali su slanje izaslanika za parade 14. srpnja.47 Udruženja
vojnika i veterana ostala su, nasuprot toga, dugo vremena isključena iz služ­
benih priredbi, premda su ta udruženja, ukazujući na privilegije njemačkih

42 Ovdje koristim pojam “javnosti” različito od apstraktno-političke definicije, koju je uveo Jiirgen Haber-
mas. Vidi Habermas (1990). Vezano uz izgradnju “vojno-nacionalne javnosti” potrebno je konkretnije
označiti krug ljudi, kojima državne organizacije relativno redovno dopuštaju pristup vojnim proslava­
ma, a u kojima sudjeluju izravno kao gledatelji ili sudionici. Na taj je način nacionalni kult vojske sa
svojim uigranim ritualima stvorio široku komunikacijsku vezu vojne i nacionalno određene “javnosti”;
ta je veza m eđusobno spajala “javnosti” pojedinačnih slavlja.
43 Vidi primjerice izvještaje s carskih parada u Breslauu 1875. godine (Norddeutsche Allgemeine Zeitung,
12. 9. 1875), Leipzigu 1876. godine (isto, 7. 9. 1876), Merseburgu 1876. godine (isto, 10. 9. 1876) i Kas-
selu 1878. godine (isto, 22. 9. 1878).
Usporedi npr. govor cara VVilhelma II. pred berlinskim udruženjima veterana 19. 8. 1895. citiran u:
Vossische Zeitung, 20. 8. 1895. Vidi također; Schacht (1911).
45 Politička prism otra veteranskih udruženja, koju su vršili civilne i vojne vlasti, dovela je, npr., 1891.
godine do isključivanja sedamnaest udruženja Saveza ratnih udruženja iz Reufia a.L. iz carske parade u
Erfurtu, jer je procijenjeno da su zauzimali “partikularističko držanje” (Bundesarchiv Potsdam, 09.01,
Ausvvartiges Amt, br. 28976 i dalje).
46 Jungdeutschland G ruppe GroS-Berlin (1913, str. 149).
47 La France militaire, 9. 7. 1910,11. 7. 1911.
Vojne proslave u Njemačkoj i Francuskoj kao nacionalni rituali (1871-1914)

udruženja veterana, zahtijevala sudjelovanje.48 Razlog državnog odbijanja bio


je blizina udruženja nacionalno-populističkim desničarima: njihovo bonapar-
tističko usmjerenje dijelili su mnogi bivši vojnici koji su svoju karijeru započeli
još pod Napoleonom III.
Posebno isticanje i budućih i bivših vojnika u ritualu vojnih proslava sim­
boliziralo je višestran zahtjev vojne poslušne i bezuvjetne vjernosti, što su ga
pred (muškog) građanina postavljali država i nacija u obje zemlje. Od mladosti
do starosti muški je građanin trebao biti povezan s vojskom i služiti naciji.
Svečanosti su time bile više od pokazivanja aktivnih vojnih jedinica. Pored
nacionalne države i njezina vrha, trebalo je slaviti sve grupe bliske vojsci, te se
tako zaklinjati na jedinstvo na obranu spremne nacije.

4. Vojni ritual i nacionalno oduševljenje

Slično kao i većina religioznih ceremonija, i ceremonijal vojnih proslava


bio je oživljen nizom elemenata koji su publici omogućavali emotivno sudje­
lovanje u vojnom ritualu i koji su trebali rasplamsati oduševljenje za vojsku i
naciju.49 Zvuci i ritam vojne glazbe, šarene uniforme vojnika, inscenirani na­
stup nosioca vojnih i državnih časti, stroga koreografija vojnih jedinica koje su
defilirale u velikom broju - sve to stvaralo je ugođaj teatarske masovne insce­
nacije. To podcrtavaju i suvremenici koji su vojna slavlja obično opisivali kao
veliku “vojnu predstavu”, odnosno spectacle militaire.50
Teatralnost je djelomice bila nusproizvod vojnog ceremonijala, koji se u eu­
ropskim vojskama osamnaestog stoljeća izgradio u uglavnom sličnom obliku
i u ritualiziranom obliku predstavljao jezgru proslave.51 U nacionalnom kultu
vojske ceremonijal je proširen čitavim nizom reprezentativnih elemenata te
prožet nacionalnim simbolima, koji su kao vanjske znakove isticali nacionalnu
dimenziju svečanosti. Tako su vojni glazbenici marš vojnika pratili nacional­
nom himnom, dok je šuma nacionalnih zastava kitila teren parade i tribine.
Gledaoce i sudionike slavlja okruživala je atmosfera ispunjena ne samo voj­
nom već i nacionalnom simbolikom.

48 Le Vitiran, 20. 3. 1912. Samo 1880. i 1886. godine pojedinačnim udruženjima dopušten je pristup pa­
radama u Longchampsu. (Le Figaro, 15. 7. 1880, Le Gaulois, 14. 7. 1886).
49 Vidi: Durkheim (1960, str. 547).
59 Usporedi npr. Vossische Zeitung, 10.9. 1888,13. 8. 1889,22. 8. 1891; Le Figaro, 15. 7. 1888,15. 7. 1889,
15.7.1904.
51 Usporedi: Le Figaro, 15.7. 1909.
Jakob Vogel

Kako bi se proslave, usprkos svog repetitivnog značaja, održale privlačnima


za publiku, u obje zemlje tijekom vremena pojačani su teatralni učinci ceremo­
nijala. Time se moglo izbjeći zamrzavanje rituala, premda su promjene isto­
vremeno morale ostati ograničene, kako se ne bi ugrozio ritualni značaj sve­
čanosti. U Njemačkoj je car Wilhelm II. višestruko osobno inicirao takve tea-
tralizirajuće novitete, kako bi pojačano instrumentalizirao vojna slavlja u kultu
cara. Tako je od 1888. godine Wilhelm II. završavao parade svečanim ulaskom
u garnizonskim grad, koji se svaki put prometnuo u pravi “pobjednički marš”
cara.52 Novi dijelovi jedinica garde koje je postavio car služili su reprezentaciji
carske kuće: zbog živopisnih boja njihovih uniformi berlinske su parade izgle­
dale još raskošnije.53 Ni u Francuskoj se nisu odrekli povećavanja teatralnih
učinaka vojnih slavlja. Tako je 1889. godine kao posebna atrakcija pariških
parada uveden završni napad konjice, u kojem je konjica u jednom redu galo-
pirala prema tribinama, da bi tamo naglo stala.54 Zbog takvih i sličnih novosti
izvjestitelj za “Figaro” ocijenio je paradu te godine kao “posebno privlačnu”.55
U toj atmosferi vojno-nacionalnog spektakla publika nije ostala po strani.
Klicala je pri prolasku vojnika, pljeskala posebno uspjelim pokretima vojnih
jedinica. Pored vojske, najvažniji objekt općeg oduševljenja bio je poglavar dr­
žave. Prema izvještajima berlinskih novina, “glasni uzvici hura” iz gledateljstva
najavljivali su dolazak cara na polje parade, dok je u Parizu predsjednik dr­
žave bio dočekivan uzvicima “Živio predsjednik” (Vive Carnot, Faure itd.).56
Socijaldemokratski tisak govorio je posprdno o “hura-patriotima”, koji su pri
carskim paradama klicali “vojnoj buci”, i o francuskoj “bagri”, koja se opijala
“šarenim uniformama i rondanjem vojne glazbe”.57 Emotivno nabijenoj atmo­
sferi nisu se mogli oteti niti njemački car niti francuski predsjednici. U pismu
svome prijatelju Philippu Eulenburgu sanjario je VVilhelm II. o “velikom danu”,
kad će prvi puta u Berlinu preuzeti “veličanstvenu paradu” gardijskih postroj­
ba,58 dok je francuski predsjednik Casimir-Perier izjavio: “Spektakl kojeg sam

52 Usporedi: Vossische Zeitung, 1.9.1888,10. 9. 1888,22. 5. 1889.


53 Usporedi: isto, 13.8. 1889,1. 9. 1898; Braumiiller (1901, str. 316. i dalje).
54 Le Figaro, 15. 7. 1889.
55 Isto, 15. 7. 1889. Usporedi također: La France militaire, 16. 7. 1911.
56 Berliner Tageblatt, 1.9.1900; Vossische Zeitung, 1.9. 1896,1.9. 1900; Le Figaro, 15. 7. 1888,15. 7. 1895,
15.7.1900.
57 Vorwdrts, 4. 9. 1907, 21.4. 1912. Usprkos verbalnim napadima iz novina Vorwarts, i radnici socijalde­
mokratskog političkog uvjerenja sudjelovali su u paradama, što možemo vidjeti iz bilješke izvještaja
policije u Dresdenu o carskoj paradi 1882. godine (Sachsisches Hauptstaatsarchiv Dresden, Polizeidirek-
tion Dresden, 899, BI. 22).
58 Citirano prema: Rohl (1976, str. 311).
Vojne proslave u Njemačkoj i Francuskoj kao nacionalni rituali (1871-1914)

upravo s divljenjem promatrao bio je više od svečanosti za oči, bilo je veselje za


srca. Zahvaljujem svima kojima dugujem ovaj poticajni osjećaj”.59
Zbog oduševljenja koje je spektakularni ceremonijal uglavnom izazivao,
vojne proslave postale su emotivno nabijen ritual nacionalnog jedinstva i voj­
ne snage. Publici i sudionicima proslave su potvrđivale njihovu pripadnost na
obranu spremnoj naciji i time su preuzele funkciju stvaranja zajednice, analog­
nu religioznim običajima koje je opisao fimile Durkheim.60 Čak ako su preciz­
ne simboličke veze i sadržaji vojnog rituala možda pojedinim gledateljima
ostajali prikriveni,61 emotivno, nacionalizirajuće djelovanje vojnih slavlja na
prisutne bilo je među suvremenicima neosporno. S tim je u skladu Henri Bau-
drillart 1873. godine u govoru pred Pariškom akademijom zahtijevao organi­
zaciju vojnih parada kao središta nacionalnog kulta:
“Samo vojna p a ra d a ... nudi upečatljiv spektakl kojem ne nedostaje uzvišenosti.
Ne radi se samo o sjaju oružja ili odora, ili pak divljenja vrijednom umijeću da
se pokrenu tolike mase. Pokreće nas nešto veće, a da to ne primjećujemo: ideja
hrabrosti, spremnosti na žrtvu, reda, m oralne snage koja se prema unutra zove
disciplina a prem a van sloboda, m oć i naoružano jedinstvo domovine”.62

5. Militarizacija i nacija

Značajno mjesto što su ga nacionalna vojna slavlja zauzimala u europskim


državama prije Prvog svjetskog rata upućuje na to da je “sveeuropski proces
militarizacije” (Gerhard Ritter), izazvan ratovima 1866. i 1870-1871., istovre­
meno bio shvaćen i oblikovan kao proces nacionalizacije pojedinih država.63
Pogled na Francusku i druge zemlje, koje ovdje nismo pobliže promatrali, po­
put Engleske ili Austro-Ugarske,64 relativizira barem za područje službenog
nacionalnog kulta tezu Hansa Ulricha Wehlera da je militarizacija u Njemač­
koj bila “posebno velika”.65 Jednako kao i u Njemačkom Carstvu, vojska je i
u drugim europskim državama na kraju 19. stoljeća bila središnji simbol

La Frartce militaire, 21.9.1894.


60 Durkheim (1960, str. 553).
61 Na ovo je s pravom upozorio Paul Veyne. Vidi: Veyne (1990, str. 12,21. i sijed.).
62 Baudrillart (1873).
63 Ritter (1960, str. 115).
64 Vidi npr. MacKenzie (1992), Dćak (1991). Za ulogu koju je europski vojni model odigrao u izvozu
europskog nacionalizma, vidi odličnu studiju: Ralson (1990).
65 Wehler (1988, str. 158).
Jakob Vogel

nacionalnog jedinstva i zauzimala je stoga važno mjesto u nacionalnom kul­


tu. Nadaleko proširena koncepcija “naroda po oružju” odnosno “nacije pod
oružjem”, koja je služila kao legitimacija opće vojne obveze, isticala je uzak
savez između vojske i nacionalnog društva, koji je u nacionalnoj vojnoj pro­
slavi redovno bivao osnažen.66 Stoga spektakularne carske parade prije Prvog
svjetskog rata nisu bile izraz posebnog njemačkog militarizma. Potrebno ih
je promatrati kao fenomen tipičan za to vrijeme. Uz njegovu je pomoć u Nje­
mačkoj, kao i u drugim europskim zemljama, promicana folkloristička slika
“nacije pod oružjem”.67

BIBLIOGRAFIJA
Amalvi, C. (1984), “Le 14. Juillet”, u: P. Nora (ed.), Les lieiuc de memoire, Sv. 1: La
Republique, Pariz, str. 421-472.
Anderson, B. (1991), Imagined Communities. Reflections on the Origin and Spread
of Nationalism, London; Nacija: zamišljena zajednica. Razmatranja o podrijetlu i
širenju nacionalizma, Zagreb: Školska knjiga, 1990.
Auvray, M. (1983), Objecteurs, insoumis, deserteurs. Histoire des refractaires en France,
Pariz.
Baudrillart, H. (1873), Les fetes publiques, Pariz.
Bois, J.-P. (1991a), Histoire des 14 Julliet. 1789-1919, Rennes.
Bois, J.-P. (1991b), “L’arm ee et la fete nationale, 1789-1919”, u: Histoire, Fconomie et
Societe 10, str. 505-527.
Bozon, M. (1981), Les conscrits, Pariz.
Braumiiller (1901), Geschichte des Konigin Augusta Garde-Grenadier-Regients, Nr. 4,
Berlin.
Challenger, R. (1955), The French Theory of the Nation in Arms. 1866-1939, New
York.
Choisel, F. (1981), “Du tirage au sort au Service universel”, u: Revue historique de
l’Armee, str. 43-60.
Danzer, A. i dr. (1889), Unter den Fahnen. Die Volker Osterreich-Ungarns in Waffen,
Beč.

66 Veliku Britaniju utoliko treba prom atrati kao poseban slučaj za Europu onog vremena, jer tu, za razliku
od Francuske, Njemačke i Austro-Ugarske, opča vojna obveza nije podignuta do osnove regrutacije
vojske u m irnodopsko vrijeme. Središnja uloga vojske u konstituiranju britanskog kolonijalnog carstva
ipak je i u Velikoj Britaniji učinila vojsku jednim od odlučujućih elemenata u nacionalnom kultu. Vidi:
MacKenzie (1992).
67 Prvi svjetski rat ostavio je duboke tragove u nacionalnom ritualu vojnih proslava, jer je folklorističku
sliku vojske, promicanu u m irodnodopsko vrijeme, suočio sa strašnom realnošću masovnog rata. Nove
tehnike naoružanja i siva uniform nost m odernih oružanih snaga ušle su u ceremonijal i podsjećale
pojačano na ratničko određenje vojnog naoružanja.
Vojne proslave u Njemačkoj i Francuskoj kao nacionalni rituali (1871-1914)

Deak, I. (1991), DerK. (u.) K. Offizier. 1848-1918, Beč.


Deist, W. (1991), “Kaiser Wilhelm II. als Oberster Kriegsherr”, u: J. C. G. Rohl (ur.),
Der Ort Kaiser Wilhelms II. in der deutschen Geschichte, Miinchen, str. 25-42.
Durkheim , E. (1960), Lesformes elementaires de la vie religieuse. Le systeme totemique
en Australie, Pariz.
Edelman, M. (1964), The Symbolic Uses ofPolitics, Urbana.
Elsner, T. von (1991), Kaisertage. Die Hamburger und das Wilhelminische Deutschland
im Spiegel offentlicher Festkultur, Frankfurt/M .
Freytag, G. (1887), “Neues und altes Kaiserceremonielle”, u: G. Freytag, Gesammelte
Werke, sv. 15: Politische Aufsatze, Leipzig, str. 521-530.
Girardet, R. (1953), La societe militaire dans la France contemporaine (1815-1939), Pariz.
Gobi, S. (1897), Die grofie Parade des Kgl. Bayer. II. Armee Corps in Wiirzburg am 1.
September 1897 und die Wurzburger Fiirstentage vom 30. August bis 4. September
1897, VVurzburg.
Grabowski, J. (1993), “Leitbilder einer Nation. Zur Prasentation von Historien- und
Schlachtengemalden in der Nationalgalerie”, u: D. Bartm ann (ur.), Anton von
Werner. Geschichte in Bildern, Miinchen, str. 91-100.
Habermas, J. (1990), Strukturwandel der Offentlichkeit. Untersuchungen zu einer Kate-
gorie der burgerlichen Gesellschaft, Frankfurt.
Hahn, L. (ur.) (1883), Das Heer und Das Vaterland. Ein Gedenkbuch fur das deutsche
Volk, Berlin.
Jungdeutschland Gruppe Grofi-Berlin (ur.) (1913), Jungdeutschland-Bote fur das Jahr
1914, Berlin.
Lem, E. (1979), La Presidence de Felix Faure. 1895-1899, Chantonnay.
Lory, J.-J.( 1972), “La nationalisme et larm ee”, u: Le nationalisme facteur belligene. Col-
loque des 4, 5, 6 mai 1971, Bruxelles, str. 285-302.
Lukes, S. (1975), “Political Ritual and Social Integration”, u: Sociology 9, str. 289-308.
MacKenzie, J. M. (ur.) (1992), Popular Imperialism and the Military 1850-1950, Man-
chester.
Mai, E. (1993), “Nationale Kunst - Historienm alerie vor und nach 1870. Von der Ro­
m antik der Geschichte zu geschichtlicher W irklichkeit”, u: D. Bartm ann (ur.), An­
ton von Werner. Geschichte in Bildern, Miinchen, str. 19-32.
Mosse, G. L. (1976), Die Nationalisierung der Massen. Politische Symbolik und Massen-
bewegungen in Deutschland von den napoleonischen Kriegen bis zum Dritten Reich,
Berlin.
Ralson, D. B. (1990), Importing the European Army. The Introduction ofEuropean Mili-
tary Techniques and Institutions into Extra-European World 1600-1914, Chicago.
Renan, E. (1992), Quest-ce quune nation?et autres essais politiques, Pariz.
Ritter, G. (1960), Staatskunst und Kriegshandwerk. Das problem des Militarismus in
Deutschland, Bd. 2: Die Hauptmachte Europas und das vvilhelminische Reich
1890-1914, Miinchen.
Jakob Vogel

Rohl, J. C. G. (ur.), Philipp Eulenburgs politische Korrespondenz, Bd. I., Boppard.


Sanson, R. (1970), La celebration de lafete nationale sous la Troisieme Republique, phil.
Diss, Pariz (Sorbonne).
Schacht (1911), “Die Mitgift des Reservisten”, u: Militarwochenblatt 96 I.
Schellack, F. (1990), Nationalfeiertage in Deutschland von 1871 bis 1945, Frankfurt/M .
Schnappere, B. (1968), Le remplacement militaire en France. Quelques aspectspolitiques,
economiques et sociaux du recrutement au XIXe siecle, Pariz.
Serman, W. (1982), Les officiers franfais dans la Nation (1848-1914), Pariz.
Stillfried-Alcantra, R. G raf (1874), Die Attribute des neuen Deutschen Reiches, Berlin.
Thielen, P. G. (1985), “’Viktoria hat heute Dienst am Tor...’ Die Selbstdarstellung
Preufiens beim Siegesfest 1866”, u: M. Salewski i J. Schroder (ur.), Dienst fur Ge-
schichte. Gedenkschriftfur Walther Hubatsch, Gottingen, str. 93-132.
Veyne, P., “Propagande expression roi, image idole o rad e ”, u: L'Homme 114, str. 7-26.
Waquet, F. (1981), Les fetes royales sous la Restauration ou l’Ancien Regime retrouve,
Pariz.
Wehler, H. U. (1988), Das Deutsche Kaiserreich 1871-1918, Gottingen.
John R. Gillis
Pamćenje
I IDENTITET:
POVIJEST JEDNOG
ODNOSA
amćenje i identitet dva su najčešće korištena izraza u suvremenom jav­
nom i privatnom diskursu, premda je njihov status “ključnih riječi”
relativno nov.1 Pojam identiteta popularizirao je Erik Erickson kasnih
pedesetih godina 20. stoljeća u vezi s individualnim poimanjem sebstva. Nakon
toga “identitet” je zadobio začuđujući raspon značenja, tako da je postao, rije­
čima Roberta Colesa, “najčišći od svih klišeja”.2 Čini se da i pojam “pamćenja”
gubi precizno značenje, i to proporcionalno svojoj sve većoj retoričkoj snazi.3
Danas obje riječi odjekuju ne samo u izvornim zapadnjačkim kontekstima, već
i globalno. Pa ipak, u tom su procesu izgubile sav povijesni kontekst. Odvojene
od svojih prvotnih značenja te riječi imaju status slobodno plutajućih fenome­
na, iste svugdje i uvijek. (...)
Paralelni životi ta dva pojma ukazuju nam na činjenicu da ideja identite­
ta ovisi o ideji pamćenja i obrnuto. Središnji smisao svakog individualnog ili
grupnog identiteta, osjećaj nepromjenjivosti kroz vrijeme i prostor, održava
se pamćenjem. Istodobno, pretpostavljeni identitet definira ono što je zapam­
ćeno. Identitetu i sjećanju često pristupamo kao da imaju status materijalnih
predmeta te stoga može ostati prikrivena činjenica da se identiteti i sjećanja
mijenjaju kroz vrijeme i prostor - za sjećanje govorimo da je nešto što treba
vratiti, a za identitet nešto što se može i izgubiti i pronaći. Moramo se prisjetiti
da sjećanja iidentiteti nisu fiksni, već reprezentacije ili konstrukcije stvarnosti,
subjektivni prije nego objektivni fenomeni. Kao što prilozi u ovoj knjizi poka­
zuju, stalno mijenjamo svoja sjećanja kako bismo ih prilagodili našim novim
identitetima. Sjećanja nam pomažu da shvatimo svijet u kojem živimo. “Rad
sjećanja” je, poput svakog drugog fizičkog ili mentalnog rada, uronjen u slože­
ne klasne i rodne odnose te odnose moći koji određuju što treba zapamtiti (ili
zaboraviti), tko treba zapamtiti i u koju svrhu.4

Ne pojavljuju se u dva izdanja Williamsovog rječnika: 1976. i 1983. Vidi: VVilliaj


2 Gleason (1983, str. 913).
3 Za prikaz suvremenih pristupa vidi: Schvvartz (1982). Klasičnim radovima iz područja pamćenja pripa­
daju: Bartlett (1932), Halbvvachs (1980). Velik dio novih radova na tu temu je iz područja psihologije,
ali raste interes za društvenu i političku dimenziju. Vidi: Connerton (1989), Butler (1989).
4 Vidi: Le Goff (1992, str. 98-99) i Zemon Daviš i Starn (1989, str. 2).
John R. Gillis

Ako pamćenje ima svoju politiku, ima je i identitet. Kao što je Richard
Handler istaknuo, zapadni je svijet više od dva stoljeća navikao razmišljati o
identitetu kao predmetu ograničenom u vremenu i prostoru, kao nečemu s
jasnim počecima i krajevima, s vlastitom teritorijalnošću. Rad Davida Lowen-
thala pokazuje kako taj način mišljenja prevladava u svijetu, osiguravajući
osnovu za ono što je s pravom nazvano “politikom identiteta”.5 Danas se čini
17— da svatko zahtijeva pravo na vlastiti identitet. Pojedinci, podskupine i nacije,
svi zahtijevaju identitet, kao da je u pitanju životna potreba. Identitet je zado­
bio status svetog predmeta, “apsolutne važnosti”, nečega što je vrijedno da se
za nj borimo i umiremo. Onima koji vjeruju da ga nemaju, identitet se čini još
jedinstvenijim i vrednijim. S druge strane, suvremeno društvo zahtijeva od
nas da igramo toliko mnogo različitih uloga da su barem neki od nas u agoniji
zbog, kako je to Kenneth Gergen nazvao, “multifrenije” - stanja u kojem ima­
mo previše sukobljavajućih “ja”, previše identiteta.6

I.

Pomalo je ironično da se žestoke bitke oko identiteta i sjećanja rasplamsa­


vaju upravo u trenutku kad psiholozi, antropolozi i povjesničari sve više po­
staju svjesni subjektivne prirode ta dva fenomena. Te bitke još bolje pokazuju
da su identiteti i pamćenja vrlo selektivni, inskriptivni više nego deskriptivni,
u službi određenih interesa i ideoloških pozicija. Jednako kao što se pamćenje
i identitet međusobno podržavaju, oni održavaju na životu određene subjektiv­
ne položaje, društvene granice i, naravno, moć.
Svaki identitet, piše Eric Leed, implicira i istodobno maskira poseban
odnos.7 Kad govorimo o Nijemcima, zamišljamo da govorimo o nekom objek­
tivnom entitetu, no u stvari sudjelujemo u procesu u kojem se stvaraju i odr­
žavaju određeni odnosi među ljudima koje zovemo Nijemcima te između njih
i drugih koje nazivamo Francuzima ili Amerikancima. Govorimo kao da bi
Francuzi prestali biti Francuzi ako im se oduzmu beretke, ili da bi Nijemci
prestali biti Nijemci ako više ne bi bili točni. Činjenica da su tradicionalno
samo muškarci nosili beretke ili da je točnost klasno zasnovana pruska zna­
čajka trebala bi nam ukazati da definirajući “francustvo” i “njemstvo” kroz

Moghadam (u tisku).
Gergen (1991,3. poglavlje).
Eric Leed, predavanje u C entru za historijsku analizu, Sveučilište Rutgers, travanj 1991.
Pamćenje i identitet: povijest jednog odnosa

beretku i točnost prihvaćamo određeni rodni ustroj u jednom i specifični po­


litički dogovor u drugom slučaju. Nacionalni identiteti su, kao sve povijesne
stvari, konstruirani i rekonstruirani, i naša je odgovornost dekodirati ih kako
bismo otkrili odnose koje oni stvaraju i održavaju.8 Danas je konstruirana pri­
roda identiteta razvidna, posebno u zapadnom svijetu, gdje su stare osnove
nacionalnih identiteta vrlo brzo nagrižene ekonomskom globalizacijom i trans­
nacionalnom političkom integracijom. Istražujući povijest sličnih povijesnih
konstrukcija počinjemo učiti više o onima koji ih koriste i čijim interesima te
konstrukcije služe.
Nedavne kritike na račun nacionalnog identiteta nisu oslabile retoričku
snagu same riječi. Od vremena Francuske i Američke revolucije do Drugoga
svjetskog rata, nacionalni identitet se nametnuo iznad svih prava lokalnih i
internacionalnih odnosa. Danas upravo te partikularističke i kozmopolitske
tendencije ugrožavaju nacionalizam. U Europi smo suočeni sa sasvim kontra­
diktornim tendencijama prema ujedinjenju i dezintegraciji - situacija koja se
izgleda pojavljuje u gotovo svakom dijelu svijeta.9
U ovom povijesnom trenutku sve je očitije da su identitet i pamćenje po­
litički i društveni konstrukti i da im treba tako pristupati. Ne možemo si više
dopustiti pripisivanje statusa prirodnog objekta, tretirajući identitet i pamće­
nje kao “činjenicu” koja postoji izvan jezika. Identiteti i pamćenja nisu stvari o
kojima mislimo, već stvari s kojima mislimo. Kao takvi ne postoje iznad naše
politike, naših društvenih odnosa i naših povijesti. Moramo preuzeti odgo­
vornost za njihove upotrebe i zloupotrebe, uz spoznaju da svako izražavanje
identiteta sadrži izbor koji ne utječe samo na nas, već i na druge.
Odnos između pamćenja i identiteta je povijesni. Kronika tog odnosa može
se pratiti kroz različite oblike komemoracije, obrađene u ovoj knjizi. Komemo-
rativna aktivnost je po definiciji društvena i politička jer uključuje koordinaciju
individualnih i grupnih sjećanja, čiji se rezultati mogu činiti konsenzualnim,
ali su u stvarnosti proizvod procesa intenzivnog natjecanja, borbe i, u nekim
slučajevima, uništenja. (...)

Hobsbavvm i Ranger (1983).


Hobsbawm (1990,6. poglavlje).
John R. Giliis

II.

(...)
Premda postoji još mnogo “rupa” koje treba popuniti, možemo spekulirati
0 širem nacrtu povijesti komemoracije, koja, barem za Zapad, može grubo
174 biti podijeljena u tri faze koje se međusobno preklapaju: prednacionalna (prije
kasnog 18. stoljeća), nacionalna (od Američke i Francuske revolucije do šezde­
setih 20. stoljeća) i današnja, postnacionalna faza.
Malo znamo o ranoj povijesti sjećanja (sjećanja u pluralu), no sigurno je da
su prakse sjećanja bile ili vrlo lokalizirane ili relativno kozmopolitske.10 Pierre
Nora tvrdi da je prije 19. stoljeća pamćenje do te mjere prožimalo život - on ga
naziva “okružjem pamćenja” - da su ljudi jedva bili svjesni njegova postojanja.
Samo su aristokracija, crkva i monarhijska država imale potrebu za institucio­
naliziranim pamćenjem. Izvan elitnih su krugova arhivi, genealogije, obiteljski
portreti i biografije bili iznimno rijetki. Nije bilo ni silne birokracije pamćenja
kakva danas postoji. Obični ljudi osjećali su d a je prošlost u tolikoj mjeri dio
njihove sadašnjosti da nisu osjećali potrebu zapisati je, opredmetiti i sačuvati.11
Pučko pamćenje razlikovalo se od elitnog pamćenja na važne načine. Dok
je elitno pamćenje pokušavalo stvoriti kontinuiranu priču od određene točke
u prošlosti o svemu što se dogodilo, pučko pamćenje nije nastojalo popuniti
sve praznine. Vrijeme elitnog pamćenja kretalo se manje ili više linearno, dok
je vrijeme u pučkom pamćenju plesalo i skakalo. Elitno vrijeme koloniziralo je
1 stvaralo granice teritorija koje smo počeli nazivati nacijama. Pučko vrijeme
bilo je više lokalno i epizodno, učvršćujući, kao danas u ruralnom dijelu Ul-
stera, određene “važne dane koji se uzdižu iz vremena poput planina iz zemlje,
signalizirajući središta i ostavljajući granice da umaknu pozornosti”.12 To nije
bilo vrijeme čiji je sadržaj bilo moguće održati unutar fiksnih granica. Mjerilo
ga se ne od početaka, nego od središta: “Od važnih dana vrijeme se širi u oba
pravca, unatrag i unaprijed, kako bi stvorilo godišnja doba. Godišnja doba po­
staju godine, a godine su izgubljene za vrijeme”.13 Zadovoljni što žive u sadaš­
njosti koja je sadržavala i prošlost i budućnost, obični ljudi nisu osjećali poriv
za investiranje u arhive, spomenike i ostala stalna mjesta pamćenja. Radije su
se oslanjali na živo pamćenje.

10 Poznato o starim i srednjovjekovnim oblicima pamćenja prikazano je u: Le G olf (1992, str. 51-81).
11 Duby (1988, sv. 2, str. 619-620).
12 Glassie (1982, str. 353).
13 Glassie (1982, str. 354).
Pamćenje i identitet: povijest jednog odnosa

Pod starim režimima pučka sjećanja teritorijalno nisu bila vrlo široka ni
vrlo duboka u smislu kontinuirane priče iz neke davne prošlosti. Kad je En­
glez Richard Gough konstruirao svoju Povijest Myddlea oko 1700., oslanjao se
uglavnom na svoja prisjećanja i na “pouzdane informacije od starijih”.14Premda
se Gough upoznao sa spisima vlastelinskih sudova, darovnicama, ugovorima i
župskim arhivima, njegova povijest u najvećem dijelu nije bila nešto što je pro­
nađeno u arhivima. Nije doživljavao prošlost u prošlosti poput nas. Župna crkva
bila je Goughovo mjesto pamćenja; koristio je izgled klupa (koje je reproducirao
u knjizi) kako bi se podsjetio obitelji koje su ih koristile. Budući da su vlasnici tih
klupa bili posjednici-muškarci (ili njihove udovice), Goughova povijest sustavno
ignorira žene, mlade i ljude bez vlasništva. Goughova naracija jedva povezuje
povijest Myddlea s poviješću okolnih zajednica, a još manje s engleskom poviješ­
ću. Onima koji su napustili selo dopušteno je posjedovanje identiteta samo ako
su povezani sa samim mjestom. Nema Engleza u Myddleu, samo (bivših) stanov­
nika Myddlea u Engleskoj. Zasebno engleski identitet, zasnovan na zasebno en­
gleskom pamćenju, imao je vrlo malo smisla za Gougha ili njegove suvremenike.

III.

Kao što pokazuje prilog Davida Cressyja* pod Tudorima i Stuartima počeo
se već razvijati drugi tip pamćenja. Iz spoja protestantizma i dinastičkih moti­
vacija Tudora u šesnaestostoljetnoj Engleskoj pojavio se drugačiji skup sjeća­
nja koja nisu bila čisto lokalna ili kozmopolitska. Doživljavanje sebe kao “Bo­
žjih Engleza”, koji su, poput izabranog naroda Starog zavjeta, polagali pravo na
jedinstvenu budućnost i distinktivnu prošlost, zahtijevalo je ulaganje u nove
oblike sjećanja. No to jedva daje ušlo u svijest malog dijela stanovništva. Insti­
tucionalizirani oblici sjećanja bili su previše dragocjeni da ih se razbacuje na
obične ljude. Nadalje, protestanti nisu željeli komemorirati s katolicima i obr­
nuto. Prije razdoblja Francuske i Američke revolucije sjećanje je više razdvajalo
nego ujedinjavalo, baš kao što to i dalje čini u mjestima poput Sjeverne Irske.15
To se počelo mijenjati uslijed političkih i ekonomskih revolucija kasnog
osamnaestog stoljeća.16 Urbana srednja i radnička klasa preuzele su potražnju
za komemoracijom, postupno je šireći, sve do današnje situacije kad su svi

14 Gough (1981, str. 96). O ulozi starijih muškaraca kao “ljudi pamćenja”, vidi: Le Goff (1992, str. 73-74).
Rijeć je o ćlanku: Cressy (1994).
15 Glassie (1982, str. 352-353).
16 Le Goff (1992, str. 81-90).
John R. Gillis

opsjednuti zapisivanjem, očuvanjem i pamćenjem. Nora tvrdi da “o pamćenju


se toliko govori upravo zato što ga više nema”, pri čemu promišlja onu vrstu ži­
vog sjećanja koje se komunicira licem u lice i koje još uvijek postoji u ruralnoj
Irskoj, no sad se mora natjecati s bogatstvom drugih sjećanja, nekih službenih,
drugih komercijaliziranih.17
Nacionalno pamćenje dijele ljudi koji se nikad nisu vidjeli ili čuli jedni za
------- druge, no koji smatraju da imaju zajedničku povijest. Njih povezuje zaborav
jednako koliko i pamćenje jer moderno je pamćenje rođeno u trenutku kad su
Amerikanci i Europljani započeli masovan napor odbacivanja prošlosti i kon­
struiranja radikalno nove budućnosti. Američki revolucionari poticali su svoje
sudrugove-domoljube da zaborave sve i započnu nanovo. Jefferson je progla­
sio da “mrtvi nemaju prava ... Naš Stvoritelj stvorio je svijet na korist živima, a
ne mrtvima”. Francuska Republika krenula je u izniman projekt mijenjanja svi­
jesti o vremenu cijeloga kršćanskog svijeta proglašavanjem 1792. godine kao I.
godine, simbolom njihove predodžbe o novim počecima.18
Nova sjećanja zahtijevala su planirana zaboravljanja, proces koji je Benedict
Anderson opisao kao kolektivnu amneziju. Promjene na ekonomskoj i poli­
tičkoj razini stvorile su takav osjećaj udaljenosti između sada i nekad da je
ljudima bilo nemoguće prisjetiti se kako je život izgledao samo nekoliko dese-
djeća ranije. Prošlost se ispraznila i trebalo ju je popuniti - zadatak koji su od
ranog 19. stoljeća naovamo s velikom strašću preuzeli profesionalni povjesni­
čari. Njihova je zadaća bila, po zamisli Julesa Micheleta, govoriti u ime prošlih
generacija, dati im nacionalnu povijest bez obzira na to jesu li u vrijeme svog
života bili svjesni sebe kao Francuzi, Nijemci ili Englezi.19
U slučaju Francuske i Američke revolucije, potreba za komemoracijom izras­
la je izravno iz ideološki motivirane želje da se učini lom s prošlošću, da se stvori
što je moguće veća distanca između novog doba i starog. Francuski su revoluci­
onari izumili “stari režim”, Ancien regimeyuveličavajući njegovu zaostalost, kao i
njegove nepravde kako bi opravdali svoju tvrdnju daje 1789. predstavljala velik
skok naprijed.JJmatrajući da stoje na početku novog vremena, revolucionari na
obje strane Adantika stvorili su kult novih početaka i s njime čitav skup praksi
i mjesta pamćenja koji su bili jednako kontroverzni onda kao što su danas.20

Nora (1989, str. 7). Sudbina živog sjećanja u francuskom selu predm et je detaljne studije Zonabend
(1984).
18 Za Ameriku, vidi: Lowenthal (1985, str. 105-113), za kalendar Francuske revolucije, vidi: Zerubavel
(1981, str. 82-96).
19 Anderson (1991,11. poglavlje).
20 O izmišljanju “starog režima” vidi: G oubert (1969) i Hunt (1984,1. dio).
Pamćenje i identitet: povijest jednog odnosa

Kao što živopisan prikaz svečanosti Francuske Republike iz pera autori­


ce Mone Ozouf pokazuje, kult novih početaka proizveo je prvu doista nacio­
nalnu komemoraciju u Europi, usredotočenu na 14. srpnja, datum pada Bastil-
le.21 Amerikanci koji vole misliti o svojoj revoluciji više u smislu kontinuiteta
nego potpunog loma, trebali su više vremena za stvaranje nacionalnog prazni­
ka. Kako nam John Bodnar kazuje, 4. srpnja nije se slavio na nacionalnoj razini
do dvadesetih godina 19. stoljeća, točke kad su Amerikanci počeli osjećati da
se povijest ubrzava i da im herojska prošlost izmiče.22
Za razliku od njih, Britanci koji su inzistirali na kontinuitetu svoje povijes­
ti nisu stvorili službene praznike domoljubne vrste, potvrđujući tako Norin
argument da se temporalna i topografska mjesta pamćenja pojavljuju u onim
vremenima i na onim mjestima gdje postoji percipiran ili konstruiran lom s
prošlošću.23 Premda je kontinuitet države sprečavao komemoracije na nacio­
nalnoj razini, Britanci su ipak stvorili mnoge nove komemorativne prakse kao
rezultat svog iskustva s disruptivnim učincima industrijske revolucije. Pamće­
nje je imalo jednako središnju ulogu u stvaranju identiteta engleske radničke
klase kao što je imalo za klasnu svijest britanske buržoazije, a u oba se slučaja
radi o konstruktima iz 19. stoljeća. Moderno pamćenje rođeno je ne samo iz
osjećaja loma s prošlošću, već i iz intenzivne svijesti o konfliktnim reprezenta­
cijama prošlosti i nastojanju svake grupe da svoju verziju učini osnovom nacio­
nalnog identiteta.24
To ne znači da postoji nešto automatsko u komemorativnoj aktivnosti. U
Europi i Sjevernoj Americi nacionalne komemoracije otpočetka su bile po­
dručje žestoke borbe. Francuski su konzervativci prigovarali konceptu nacije
i odbijali sudjelovanje u nacionalnim godišnjicama; oni su se radije prisjećali
datuma rođenja i smrti pripadnika kuće Bourbona. Seljaštvo je odbijalo zami­
jeniti svoje lokalno pamćenje za nacionalno gotovo do Prvoga svjetskog rata, a
i onda tek nakon što bi ih država učinkovito kolonizirala.25
I oni koji su prihvaćali ideju suverenog naroda mogli su se podijeliti oko
pitanja što treba tvoriti nacionalni identitet. Tako je pad Bastille postao sta­
lan dio francuskog javnog kalendara tek 1880. godine. U Philadelphiji, mjestu

21 Ozouf (1988).
22 Bodnar (1992, 2. poglavlje), Schvvartz (1987).
23 Nora (1989, str. 7).
24 Thompson (1966, posebice str. 418-429). O načinu upotrebe pamćenja srednje klase, vidi: Joyce (1980,
4. poglavlje). Stvaranje nacionalne prošlosti kroz kreiranje određenih nacionalnih tradicija predmet je
istraživanja u: Hobsbavvm (1983).
25 Weber (1976).
John R. Gillis

gdje je proglašena neovisnost SAD-a, sve do pedesetih godina 19. stoljeća nije
postojao konsenzus o tome kako obilježavati godišnjicu. Suprotstavljene elite
i grupe iz radničke klase iskazivale su svoje razlike na ulicama, ponekad se
nasilno sukobljavajući oko tumačenja revolucionarnog naslijeđa. Tek kad se ta
borba utišala, Amerikanci su počeli slaviti 4. srpnja usuglašeno.26
Činjenica da su obje nove nacije na početku bile tako lomljive samo je po­
jačala komemorativna nastojanja. Dok je sukobe sadašnjice bilo teško kontro­
lirati, prošlost je nudila platno na koje se moglo projicirati želje za jedinstvom
i kontinuitetom, tj. identitetom. I u Francuskoj i u SAD-u trenutak osnivanja
zadobio je mitske proporcije u očima novih generacija.27 Za ljevicu to je bilo
vrijeme heroja, čistog idealizma i savršenog konsenzusa. Za desnicu to je ostao
trenutak zlih djela, degradacije i dezintegracije. Ono što su i jedni i drugi dije­
lili bila je vjera u nacionalno pamćenje i nacionalni identitet. (...)
Nove nacije, kao i stare države, trebaju staru prošlost. Čim se Njemačka
ujedinila, njezine su elite također osjetile očajničku želju za komemoracijom.
U relativno kratkom vremenu stvorile su nešto što su smatrale iskreno njemač­
kom baštinom, ali, kako Rudy Koshar primjećuje, “koncepti identiteta i sjeća­
nja bivaju uništeni kad ih se prezentira” pa su tako Nijemci uskoro bili jednako
podijeljeni u pogledu svoje novopronađene baštine kao i Francuzi.* (...)

IV.

Komemoracije 19. stoljeća bile su uglavnom za narode, ali ne i sjećanja, na


narod. Pamtilo se pale kraljeve i revolucionare mučenike, svoje spomenike
imali su generali, no obični sudionici u ratu i revoluciji bili su osuđeni na za­
borav. Tako nikad nisu ostvareni francuski planovi iz 1792. da se palim građa-
nima-vojnicima nove republike kao mjesto pokopa odredi sam centar Pariza.28
Tijekom cijelog 19. stoljeća na europskim ratnim spomenicima samo su gro­
bovi časnika bili obilježeni i samo njihova imena upisana. Prva vojna groblja

26 Daviš (1988, str. 166-173), Ryan (1991). Zahvaljujem profesoru Philipu Nordu za informaciju o Danu
Bastille.
27 Schwartz (1987, str. 376-377) i Hunt (1984, str. 70-71).
Članak Rudyja Koshara pokazuje kako se pokret za historijsko očuvanje spoticao od samog početka.
Istodobno, studija Yeal Zerubavel raspravlja kako je izraelska legenda o herojstvu naseljenika kod Tel
Haia bila predm et sukoba i korekcija od samog početka u dvadesetim godinama 20. stoljeća pa sve do
danas. Vidi Koshar (1994) i Zerubavel (1994).
28 Mosse (1990, str. 19).
Pamćenje i identitet: povijest jednog odnosa

stvorena su u vrijeme Američkog građanskog rata, no Europljani tad nisu pre­


uzeli ideju da ljudi koji su se borili zajedno trebaju zajedno biti i pokopani.
Američko je pamćenje bilo selektivno na druge načine. Kako Kirk Sava-
ge pokazuje u svom opisu gradnje spomenika nakon Američkog građanskog
rata na Jugu i na Sjeveru, ta sjećanja u kamenu činila su osnovu za konsen­
zus između starih neprijatelja. No takva sjećanja bila su samo ikone bijelaca.
Američki identitet nakon građanskog rata bio je stvoren zaboravom crnačkog
doprinosa ratu, zaboravom čak i razloga same borbe. Suočeni sa zaboravom,
kao ključni “drugi” Amerikanaca, bivši su robovi izmislili svoju komemora­
ciju Proglasa o emancipaciji robova, koja je njima (i gotovo samo njima) po­
znata kao “Juneteenth”.29
S obje su strane Atlantika nacionalne komemoracije uglavnom bile svetišta
elitnih muškaraca, izabranih nositelja progresa koji su uslijed novodefiniranih
rodnih podjela osjećali da im prošlost izmiče mnogo brže no što su to osjećale
žene. Novi imperativi individualizma stavili su muškarce na brzu pokretnu
traku, stvarajući među njima dubok osjećaj gubitka dodira s prošlošću. jJu-
dući da se mislilo da žene više pripadaju prošlosti, one su na različite načine
(i obično neplaćene) služile kao čuvarice i utjeloviteljice sjećanja. Pružale su
utjehu muškarcima koji su bili uplašeni da su zbog svoje mobilnosti prema
gore i prema van izgubili korijene.30
Uloga žena u nacionalnoj komemoraciji, međutim, bila je uglavnom alego­
rijska. Ženski lik Slobode u Francuskoj i SAD-u postao je simbol nacionalnog
identiteta, ali je povijest stvarnih žena sustavno zaboravljana.31 U starim reži­
mima pamtilo se slavne kraljice, ali u novim demokracijama čak i tako važna
osoba poput kraljice Viktorije bila je komemorirana primarno kao žena i maj­
ka, a ne kao politička figura.32 Stvaranje nacionalnih praznika za Majčin dan u
Americi i Europi uoči Prvoga svjetskog rata samo je podcrtalo rodnu prirodu
nacionalne komemorativne prakse jer se žene nije pamtilo zbog onog što su
stvorile, već naprosto zato što su postojale.33
Radnici, etničke manjine, mladi i žene dobivali su pristup nacionalnim sje­
ćanjima još sporije no što ih se primalo u nacionalne predstavničke i obrazov-

Kammen (1991, str. 120). Za napore W. E. B. Du Boisa u stvaranju održivog sjećanja za američke crnce
izostavljene iz historijskog slavlja, vidi: Glassberg (1990, str. 132).
30 Neke od tih tema istražuje Gillis (1996).
31 Hunt (1984, str. 60-66), Agulhon (1981), Warner (1985).
32 Ovu primjedbu dugujem Victoriji Smith koja trenutno završava doktorsku disertaciju na temu memo-
rijalnih spomenika kraljici Viktoriji u Britaniji, Kanadi i Indiji.
33 Richards (1990,2. poglavlje). Za Majčin dan vidi: Hausen (1984) i Gillis (1985, str. 253-254).
John R. Gillis

ne institucije. Najviše su osjećale gubitak prošlosti upravo dominantne muške


elite koje su same sebe vidjele na vrhuncu progresa te su najviše inzistirale da
se prošlost obnovi i očuva. Sve donedavno oni su bili jedini koje se komemo­
riralo. Žene i manjine često služe kao simboli “izgubljene” prošlosti, nostal­
gično shvaćene i romantično konstruirane, ali njihove se stvarne živote vrlo
spremno zaboravlja. Amerikanci danas slave Martina Luthera Kinga ml. kroz
180 nacionalni praznik, ali još nemaju praznik kojim bi komemorirali neku ženu.
Osim kraljice Viktorije, doslovce sve žene kojima su u Francuskoj i Engleskoj
podignuti spomenici figure su iz predmodernih vremena.34

V.

Posebnost je nacionalne faze komemoracije da stalno pretpostavlja mrtve


živima. Stari su se režimi osjećali ugodnije odajući počast i jednima i drugima,
jer prije no što je prosvjetiteljstvo sasvim lišilo svijet magije, smatralo se da
mrtvi i živi zajedno nastanjuju isti prostor i vrijeme. U vremenu kad je smrt
manje imala značajku konačnosti, mrtvi su proganjali žive koji su osjećali veću
potrebu da zaborave nego da pamte.
Krajem 18. stoljeća živi su počeli proganjati mrtve, polažući ih u pomno
održavana groblja, posjećujući njihove grobove te čak pokušavajući komu­
nicirati s njima kroz spiritističke medije.35 Viktorijanci srednje klase bili su
prva generacija koja je zanijekala smrt i imala problema pustiti mrtve da budu
mrtvi. No do kraja 19. stoljeća kult mrtvih se demokratizirao i tijekom Pr­
voga svjetskog rata okretanje spiritističkim medijima postalo je masovni fe­
nomen.36 Europljani su usvojili američku ideju vojnih groblja na kojima će
časnici i vojnici konačno ležati jedni do drugih. Spomenici Prvoga svjetskog
rata kvalitativno i kvantitativno bili su drugačiji od bilo čega prije njih. Kao
što esej Thomasa Laqueura pokazuje,* nacije su tad osjetile potrebu ostaviti
vidljiv trag svih svojih mrtvih kroz grobove ili natpise na njima.37 Nastojanje
da se očuva trag svakoga palog vojnika dosegao je vrhunac u međuratnom raz-

34 Uglednim američkim ženama počast je odana samo na markama i lokalnim spomenicima. Spome­
nik Sušan B. A ntohny postoji u Capitolu u Washingtonu, ali smješten je u udaljenom kutku donjeg kata.
O borbi američkih crnaca za mjesto u nacionalnom sjećanju, vidi: Sandage (1993).
35 Arićs (1982,11. poglavlje), Mosse (1990, str. 39 i dalje).
36 Informaciju o spiritizmu dugujem J. M. VVinter, koja trenutno piše The Persistence o f Tradition: The
Cultural History o f Bereavement itt the Period o f the Great War.
Laqueur (1994).
37 Mosse (1990,5. poglavlje).
Pamćenje i identitet: povijest jednog odnosa

dobiju s izgradnjom spomenika u Francuskoj dvadesetih godina 20. stoljeća/


Veličina smrti bila je tako masivna da je za nju nedostajalo posmrtnih ostataka
pa su se nacije koje su sudjelovale u ratu prije ili kasnije okrenule podizanju
tzv. grobova neznanih junaka, sjećajući se tako svih kroz sjećanje ni na koga
ponaosob. To je bio jedini način da se materijaliziraju sjećanja na to strašno
razdoblje na jednom mjestu.
I dok su nacionalne prakse sjećanja postajale demokratičnije, postajale su
i manje osobne. Kurt Piehler opisuje kako su američke obitelji odbile predati
tijela svojih sinova stranom tlu." U Europi, gdje je država bila jača, ni smrt nije
oslobodila čovjeka službe naciji. U međuratnom razdoblju duh i slika palih
stalno su mobilizirani na filmu i u političkoj retorici za različite svrhe, lijevo
i desno. Mrtvi su postali utjelovljenje nacionalnih identiteta u gotovo svakom
mjestu osim Sovjetskog Saveza gdje je rat promatran kao uzaludna imperija­
listička avantura. Industrijalizacija modernog ratovanja osudila je individual­
ni heroizam na zaborav. Čak su i pobjednici radije komemorirali žrtvu nego
trijumf. U Njemačkoj, gdje su poraz i revolucija smatrani totalnim lomom s
prošlošću, mrtvi su simbolizirali sve što je bilo vrijedno u njemačkoj prošlosti
i što je imalo potencijal iskupljenja u njezinoj budućnosti.38 Ne čudi stoga da
su se muškarci koji su preživjeli rat često identificirali s mrtvima. Malo je bilo
počasti, materijalnih ili simboličkih, za veterane Prvoga svjetskog rata, malo
zemalja spremnih za heroje, još manje za heroine.
Za žene koje su toliko mnogo pridonijele u Prvome svjetskom totalnom
ratu neće biti spomenika. Njima dodijeljena uloga, kao i u privatnim kultovi­
ma mrtvih u 19. stoljeću, bila je uloga glavnih žalovateljica i medija. U međurat-
nim godinama žene su se uglavnom bavile popularnim organiziranim hodo­
čašćima na groblja.39 U vremenu nacizma i fašizma, kad su nacije pokušavale
potisnuti klasne ako ne etničke razlike, rodna podjela u sjećanju postala je još
izraženija. Žene su pamtile muškarce, dok su se njihovi doprinosi prikazivali
uglavnom u kontekstu žrtve, tradicionalne ženske uloge koja je samo ponovno
osnažila rodne stereotipe.

Vidi: Sherman (1994).


Piehler (1994).
38 Mosse (1990, str. 102 i dalje).
39 Mosse (1990, str. 152-154).
John R. Gillis

VI.

Nacionalna komemoracija nije se mijenjala sve do kraja Drugoga svjetskog


rata. Od velikih sila samo je Sovjetski Savez ohrabrivao kult mrtvih velikih
razmjera jer ta zemlja nije bila u mogućnost odati počasti svojim mrtvima iz
182 PrvoSa svjetskog rata zbog povezanosti tog sukoba s carskim režimom. Ni-
------ jemcima je bilo zabranjeno graditi vojna groblja do pedesetih godina 20. sto­
ljeća, a mnoge stare spomenike srušili su saveznici nakon okupacije Njemačke
u želji da Nijemci zaborave prusku tradiciju.40 Japance se jednako ohrabrivalo
da zaborave svoju militarističku prošlost, što su oni spremno učinili. Japan se
pokazao posebno sklonim konstruiranju kulta novih početaka: na rat je gledao
kao na devijaciju, a svoju je prošlost čitao kao da je počela 1945.41
Stvaranje novog Japana i dvije nove Njemačke zahtijevalo je više zabo­
ravljanje nego pamćenje. Čak su se i Židovi u prvim godinama nove države
Izrael više usredotočili na sadašnjost nego na prošlost. Individualna sjećanja
preživjelih bila su živopisna, ali ta sjećanja našla su svoj izraz u kolektivnom
pamćenju holokausta kasnih pedesetih godina 20. stoljeća. ^Holokaust” je
koncept koji je u Izraelu postao popularan tek nakon što je nova država bila
čvrsto uspostavljena, a Židovi su mogli početi razmišljati o značaju europske
prošlosti. Kad se sjećanje na te strašne događaje više nije moglo uzimati zdravo
za gotovo, nastao je najednom snažan razlog za komemoraciju kako bi se indi­
vidualne i kolektivne uspomene spasile od zaborava.
I među pobjedničkim nacijama sjećanje je nakon Drugoga svjetskog rata
dobilo drugačiji oblik. Taj drugi krug totalnog rata imao je više civilnih nego
vojnih žrtava, i nije više bilo moguće ignorirati doprinose s kućne fronte. Stvo­
rena su vojna groblja, ali osim njih i tzv. živi spomenici - crkve, sportski stadio­
ni, parkovi i bolnice - koje se u Americi počelo graditi dvadesetih i tridesetih, a
danas počinju ispunjavati i bombardirane prostore Europe. Kult palog vojnika
zamijenjen je novim naglaskom na veterane, prema kojima je odnos bio mno­
go bolji nego prema bilo kojem od njihovih prethodnika. Ovoga puta obećanje
zemlje spremne za heroje nije ostalo neispunjeno. Činjenica da su povratnici s
fronte mogli pronaći mjesto u sadašnjosti bitno je smanjila pritisak za njihovu
memorijalizaciju. Parade, kao tipična aktivnost na spomen-dane, zamijenile su

Mosse (1990, 10. poglavlje). O najnovijoj fazi u njemačkoj politici pamćenja: Charles Maier “Remem-
bering and Forgetting: The Third Reich and the G.D.R.”, predavanje na Sveučilištu Rutgers, 18. travnja
1991.
41 Carol Gluck, “The Disappearing Past: Public M emory in Contemporary Japan”, predavanje na Sveučiliš­
tu Rutgers, 18. travnja 1991.
Pamćenje i identitet: povijest jednog odnosa

hodočašća na groblje. Čak i kad nisu bile mobilizirane, ženama je omogućeno


osjećati da su i one bile dio povijesti, ne samo kao udovice i ratne majke koje
su se žrtvovale kroz muževe i sinove, već i same za sebe. Premda sjećanje na
žene radnice u ratno doba neće dobiti javno priznanje do sedamdesetih, vrata
nacionalnog sjećanja bila su sad otvorena ne samo njima, već i etničkim i sek­
sualnim manjinama.42
Hladni rat na svoj je način pridonio promjenama u obliku i lokaciji sjećanja.
Zamagljivanje stare razlike između rata i mira značilo je da je bilo vrlo teško
definirati početke i krajeve koji su ranije bili žarište sjećanja. Korejski, Alžirski
i Vijetnamski rat bilo je vrlo teško komemorirati, osim na privatnoj osnovi.
Korejski konflikt još nije dobio nacionalni spomenik.’ Općenito je prihvaće­
no da spomenik Vijetnamskom ratu, zid imena, predstavlja prijelomnu točku
u povijesti javnog sjećanja, odlučno napuštanje anonimnosti groba neznanog
junaka i sve jače shvaćanje da svatko danas zaslužuje jednako priznanje u svim
vremenima na potpuno pristupačnim mjestima.43
Za razliku od visoko institucionaliziranih rituala sjećanja koji se izvode
preko rijeke Potomac na Grobu neznanog junaka na Nacionalnom groblju Ar-
lington, zid s imenima stimulira anarhiju sjećanja. Na Arlingtonu ritual sjeća­
nja izvodi počasna garda, ograničavajući prisutne uglavnom na ulogu publike.
Većina posjetitelja ograničava svoju aktivnost na fotografiranje, distancirajući
se tako još dalje od samog događaja. Za razliku od toga, zid imena je događaj,
on zahtijeva da svaki prolaznik izvrši svoju dužnost prema sjećanju na ovaj ili
onaj način. Posjećivanje oba mjesta nije samo kretanje kroz prostor, već i kroz
vrijeme. Arlington i zid imena ne pripadaju samo dvjema različitim stranama
rijeke Potomac, već i dvjema različitim erama u povijesti komemoracije, nacio­
nalnoj i postnacionalnoj.

VII.

Kasnih šezdesetih razdoblje nacionalne komemoracije jasno se približavalo


Jcraju. Prije svoga kraja novim je generacijama predalo bogatstvo spomenika,
praznika, groblja, muzeja i arhiva koji funkcioniraju do danas. Oni su i dalje
učinkoviti u koncentriranju vremena u prostoru, u davanju osjećaja zajedni-

42 Berube (1990).
Memorijal veteranim a Korejskog rata u Washingtonu podignut je 1995. godine (op. prev.).
43 Mosse (1990, str. 221-225).
John R. Gillis

čkog identiteta velikoj skupini ljudi bez obzira na njihove međusobne klasne,
regionalne, rodne, religijske ili etničke razlike. Milijuni ljudi još uvijek idu na
sekularna hodočašća na mjesta poput Gettysburga, Auschwitza i Hirošime, ali
više ne na isti obvezujući, ritualiziran način.
Naš “rad sjećanja” obavit ćemo radije u vremenima i na mjestima po vla­
stitom izboru. Dok je nekad postojalo “vrijeme i mjesto za sve”, razlike izme-
------ đu različitih vrsta vremena i mjesta smanjuju se i nestaju. Budući da svjetska
tržišta rade 24 sata dnevno i brzina komunikacija smanjuje naše shvaćanje
prostorne udaljenosti, sve je više rada sjećanja koji treba obaviti, a manje vre­
mena i prostora gdje to možemo učiniti. Dok svijet implodira pod nama, kao
pojedinci osjećamo sve veći pritisak da zapisujemo, čuvamo i skupljamo. Opet
riječima Pierrea Nore: “ Budući da se pamćenje više ne nalazi posvuda, u pot­
punosti bi nestalo da ga individualna svijest ne odluči preuzeti na sebe”.44
U posljednja dva desetljeća sjećanje je istodobno postalo globalnije i lokal-
nije. Događaji i mjesta s međunarodnim značenjem poput Hirošime, Černo-
bila, Auschwitza i Nankinga privlače pažnju svijeta, premda ih nacije, odgo­
vorne za te epizode možda žele radije zaboraviti.45 Istodobno, ljudi danas više
vremena posvećuju lokalnom, etničkom i obiteljskom sjećanju i često koriste
stare nacionalne kalendare i nacionalne prostore u te nove svrhe. John Bodnar
tako primjećuje da iskustvo proslave dvjestote godišnjice Američke revoluci­
je pokazuje da ljudi danas više smisla nalaze u lokalnim nego u nacionalnim
komemoracijama, što prisiljava nacionalne komemoracije da prihvate novi
pluralizam proslava. Činjenica da su u arhivima Francuske i drugdje ljudi koji
istražuju obiteljska rodoslovlja danas brojniji od profesionalnih povjesničara
dodatni je dokaz razvoja prema personalizaciji pamćenja.46
Nedavno cvjetanje godišnjica, memorijalnih službi i etničkih proslava uka­
zuje da je pamćenje postalo ne samo demokratičnije već i teže.47 Danas vrijeme
ne uzima zatočenike. Džepovi prošlosti - etnička susjedstva, ruralne zabiti, ne­
dirnuta obitelj - brzo nestaju. Oni koje se nekad smatralo našom poveznicom
s prošlošću - stariji, žene, imigranti, manjine - danas plivaju u istom potopu
promjene koja je ranije stvorila dubok osjećaj gubitka među elitnim muškar­
cima. Djedovi više ne vrše rad sjećanja kao nekada. U pojedinim obiteljima tu
ulogu preuzimaju žene i majke. Svaki tavan je arhiv, svaka dnevna soba muzej.
Nikad se prije nije toliko bilježilo, skupljalo, i nikad prije pamćenje nije bilo

Nora (1989, str. 16).


Weisman (str. 3 0 -3 3 ,42,47,68). O borbi za njemaćko sjećanje, vidi: Maier (1988).
Nora (1989, str. 15). Slične trendove pokazuje i Lowenthal (1985, 7. poglavlje).
Za hiperproizvodnju službenih godišnjica vidi: Johnston (1991).
Pamćenje i identitet: povijest jednog odnosa

tak o obvezatno, i to u v rijem e k ad učenje n a p a m e t prestaje biti središnje u


o b raz o v n o m procesu. O n o što ne m o žem o d rža ti u svojim glavam a, odlaže se
u sprem ište.
Čini se da pad kolektivnih oblika sjećanja stavlja veći teret na pojedinca.
Prisjećamo se jednog od likova Jorgea Luisa Borgesa, Funesa Memoriusa, koji
nakon pada s konja u dobi od 19 godina ništa više ne može zaboraviti. Funes
se tuži da ima “više sjećanja u njemu samome, no što su svi ljudi imali otkad je
svijet postao svijet... Moje je sjećanje, gospodine, poput odlagališta otpada”.48
Danas kao da smo svi iskusili Funesov pad jer moramo pamtiti sve više i više,
uvelike i zato što u modernom društvu svatko istodobno pripada u nekoliko
različitih skupina, od kojih svaka ima svoje kolektivno sjećanje. U toj zahtjev­
noj situaciji oslanjamo se na niz sredstava - kalendare, osobne organizatore,
kompjutorizirano pamćenje - kako bismo se podsjetili na ono što kao pojedin­
ci ne možemo savladati. Naš problem nije u nemogućnosti mozga da pamti,
već u činjenici da se kao pojedinci ne možemo osloniti na potporu kolektiv­
nog pamćenja onako kako su to mogli ljudi u prijašnjim vremenima. Ovisni o
nekoliko kolektivnih pamćenja - od kojih ni jedno ne poznajemo - mi smo i
previše svjesni ponora između goleme dužnosti da pamtimo i nesposobnosti
pojedinca da to čini bez pomoći mehaničkih podsjetnika, suvenira i mjesta
pamćenja.
“Moderno je pamćenje”, primjećuje Nora, “prije svega arhivističko. Potpu­
no se oslanja na vrlo precizne tragove, izrazito materijalne ostatke, najkonkre-
tnije snimke, najvidljivije slike”.49S jedne strane prošlost je postala tako daleka,
a budućnost tako nesigurna da više nismo sigurni što sačuvati, pa čuvamo sve.
Čini se da je svako epsko mjesto, svaka vrsta, svaki pejzaž osuđen na posje­
dovanje vlastitog reda očuvanja jer “nitko više ne zna od čega će se sastojati
prošlost”.50 S druge strane, prošlost nikad nije bila tako lako dostupna na filmu,
kaseti i u masovno proizvedenim slikama. Gotovo sve pjesme, televizijski pro­
grami, hirovi i mode našeg djetinjstva i mladosti sad su blizu poput knjižnice,
videoteke ili buvljaka. Razmjer sakupljanja raste obrnuto proporcionalno s na­
šom percepcijom dubine. Sad kad je staro izjednačeno s jučer, ne dopuštamo
ničemu da nestane. Okruženi smo šumom spomenika i suvenira tako gustom
da je gotovo nemoguće odgonetnuti njihov povijesni izvor. Toliko smo opte­
rećeni današnjom obvezom pamćenja rođendana i godišnjica obitelji, školskih
prijatelja i kolega da su “knjige s popisima rođendana postale standardni ku-

48 Borges (1962, str. 112). Na tu mi je priču ukazao Yerushalmi (1982, str. 102).
49 Nora (1989, str. 13).
50 Nora (1989, str. 17).
John R. Gillis

ćanski predmet: individualno pamćenje nije u stanju ubilježiti svečanosti za


koje je odgovorno”51
Ne iznenađuje da se individualni identiteti umnažaju istom brzinom kao i
sjećanja. U suvremenom društvu svaki od nas dnevno ulazi u mnoštvo situa­
cija - kuća, posao, odmor, vršnjaci i kolege - od kojih je svaka svijet za sebe s
različitom poviješću. Život se više ne može živjeti u fazama na jednoj vremen­
186
skoj liniji. Čak ni muška elita više ne može očekivati onu vrstu kontinuiteta
koju smo zvali karijerom. Uslijed globalnog ekonomskog restrukturiranja m i­
lijuni radnika bili su od šezdesetih godina 20. stoljeća “reciklirani”, prisiljeni
promijeniti posao i lokaciju.52 Zajedno s brojem razvoda od sedamdesetih go­
dina 20. stoljeća, koji je bez presedana, to znači da svatko sad ima onoliko proš­
losti koliko ima različitih poslova, bračnih drugova, roditelja, djece ili adresa.
“Stoga, kako se krećemo kroz život, broj značajnih ljudi sve više raste”, pi­
še Kenneth Gergen.53 Danas je ne samo rijetko već i nepopularno imati samo
jedan identitet. “Jedna od najgorih pogrešaka u srednjoj dobi jest ograničiti se
na jedan izvor identiteta - i nastaviti se njime definirati”, piše Gail Sheeh^54 To
vrijedi i na političkoj i na osobnoj razini, kao što pokazuje sreća Kuvajćana s
dvostrukim državljanstvom koji su bili u mogućnosti pobjeći u Kairo ili Miami
kad je njihova zemlja napadnuta. Naravno, postoje i oni poput Palestinaca za
koje je postojanje više identiteta tragični teret. Bez obzira na to, u transnacio­
nalnom svijetu kapitalizma kasnog 20. stoljeća sve veći broj ljudi prisiljen je
snalaziti se s višestrukim identitetima i višestrukim sjećanjima, dok ih se po­
miče od mjesta do mjesta, uvijek iznova.55

VIII.

Ne čudi da su ti novi uvjeti stvorili novu samosvijest o identitetu i pamćenju.


Od šezdesetih godina 20. stoljeća ne samo partikularna sjećanja, već i sjećanje
samo postalo je predmetom intenzivne javne i intelektualne diskusije. Prou­
čavanje kolektivnog pamćenja, koje je započeo Halbwachs tridesetih, dobilo

51 Gergen (1991, str. 62). Gillis (1992, str. 83-93). Za porast rođendanskih proslava, vidi: Chudacoff (1989,
6. poglavlje).
52 Harvey (1989,3. i 4. dio), Gillis (1988, str. 97-106).
53 Gergen (1991, str. 62).
54 Sheehy (1981, str. 294).
55 Harvey (1989). Također, “A New Divide for Kuwaitis: W ho Stayed and W ho Fled”, New York Times,
12.10.1991.
Pamćenje i identitet: povijest jednog odnosa

je nov život. Istodobno je identitet prošao proces denaturalizacije, a stručnjaci


iz različitih znanstvenih polja postigli su konsenzus oko njegove subjektivne i
konstruirane prirode.56 Upregnuti u isti plug svojom zajedničkom prošlošću,
pamćenje i identitet sad su predmetom istog istraživanja.
Ne iznenađuje da se velik dio tog promišljanja odigrao u Njemačkoj gdje
pitanje pamćenja ima iznimno značenje i gdje se borba oko pamćenja povećava,
a ne smanjuje, kako to pokazuje članak Claudije Koonz o trenutnoj njemačkoj
diskusiji na temu koncentracijskih logora.* Od sedamdesetih se razvila radikal­
na kritika starijih institucionaliziranih praksi pamćenja. Poseban predmet po­
zornosti bili su spomenici: kritičari su tvrdili da tradicionalna mjesta pamćenja
obeshrabruju bavljenje prošlošću i potiču zaborav, a ne pamćenje. Predvodnici
nedavnih avangardnih protuspomeničkih pokreta, mnogi od kojih su politički
aktivni umjetnici, mišljenja su da građani trebaju pamtiti više, a ne manje. Za­
govaraju radikalne projekte koji, poput vijetnamskog zida s imenima, pozivaju
gledatelje na više interakcije, ali koji i negiraju status sjećanja kao predmeta koji
se može spoznati. Prvi od protuspomenika podignut je 1986. godine u Harbur-
gu: olovom presvučen obelisk posvećen žrtvama nacizma pozivao je publiku da
upišu svoja imena i poruke na olovnu površinu. Kako se površina ispunjavala
porukama, obelisk se postupno spuštao u zemlju, dok u jednom trenutku nije ne­
stao, ostavivši kao jedini trag živa sjećanja onih koji su dotad posjetili to mjesto.57
Protuspomenički pokret predstavlja radikalan obrat ne samo estetički već i
epistemički. Njegovi zagovornici odbacuju ideju mjesta pamćenja i žele pam­
ćenje deritualizirati i dematerijalizirati kako bi ono postalo više dijelom svako­
dnevnog života i tako zatvorilo ponor između prošlosti i sadašnjosti, između
sjećanja i povijesti. Dematerijalizacijom pamćenja oni također žele skinuti sve
privide objektivnosti pamćenja, prisiljavajući tako svakoga da se suoči sa svo­
jom subjektivnošću, dok istodobno prihvaća građansku odgovornost za to da
se ne dopusti ponavljanje prošlosti.
Otvoreno je pitanje postižu li se ti ciljevi. Čini se da je mnogim ljudima
teško pamtiti bez pristupa uspomenama, slikama i fizičkim mjestima koji slu­
že opredmećivanju njihova sjećanja.58 No kontroverza oko protuspomenika je

56 Novo zanim anje za pamćenje pokazano je u: Schwartz (1982), Daviš i Starn (1989), Kammen (1991),
Connerton (1989). Također vidi poseban broj časopisa Journal o f American History (ožujak 1989) po­
svećen pamćenju.
Taj je članak uvršten u ovu knjigu.
57 Young (1992); isti (1993).
58 Za opredmećivanje sjećanja u obiteljskom okruženju vidi Boholm (1983,4. poglavlje). Općenito o pita­
nju opredmećivanja, vidi: Zerubavel (1991).
John R. Gillis

simptomatična za promišljanje praksi pamćenja koje se upravo odvija u Sje­


dinjenim Američkim Državama, Europi i mnogim drugim dijelovima svijeta.
Reformatori muzeja također ispituju mogućnosti angažiranja posjetilaca. Po­
kreti za oslobađanjem povijesti od veze s određenim vremenima i mjestima
- učionicom, knjižnicom i arhivom - postali su aktivni još šezdesetih.59 Te
aktivnosti odvijaju se istodobno s iznimnim rastom popularnih povijesnih
188 praksi. Fenomen “korijena” inspirirao je masovni interes za genealogije, stva­
rajući u slučaju Mormona “planinu imena”, kako je to prikladno nazvao Alex
ShoumatofF.60 Gotovo svaka zajednica, religija, poduzeće i dobrovoljno udru­
ženje mora danas imati vlastitu povijest, jednako kao što mora imati vlastiti
identitet.
Danas je svatko svoj povjesničar i ta je demokratizacija prošlosti izazva­
la brigu među profesionalcima, većina kojih još uvijek piše u nacionalističkoj
tradiciji i zadržava monopol na profesorske i kustoske položaje dok one gube
dodir sa širom publikom. Većina ljudi odavno se okrenula heterogenijim re­
prezentacijama prošlosti. I dok konzervativci napadaju nedostatak faktograf­
skog znanja nacionalne povijesti među Amerikancima, bojeći se da će gubitak
zajedničke baštine dovesti do gubitka nacionalnog identiteta, realnost je za­
pravo da za većinu ljudi nacija više nije mjesto ili okvir pamćenja, i da sto­
ga nacionalna povijest više nije odgovarajući način za mjerenje količine znanja
ljudi o vlastitoj prošlosti.61 Štoviše, postoje pouzdani dokazi koji ukazuju na to
da su obični ljudi zainteresiraniji za svoju prošlost i da znaju više o njoj nego
ikad prije, premda njihovo znanje nije više ograničeno na obvezne vremenske
okvire i prostore stare nacionalne historiografije. I Amerikanci i Europljani
postali su kompulzivni potrošači prošlosti, kupujući ono što najviše odgovara
njihovim pojedinačnim autopercepcijama u bilo kojem trenutku. Iz zbunjuju-
će raznolikosti materijala, vremena i prostora oni konstruiraju višestruke iden­
titete koji se od njih zahtijevaju u postnacionalnom dobu.62
Rad Erica Davisa o politici izgradnje muzeja u Iraku pokazuje da stari ob­
vezni oblici komemoracije preživljavaju, ali samo tamo gdje su države u pro­
cesu konstruiranja singularnoga nacionalnog identiteta. No ni u diktaturama
nije jasno koliko će dugo trajati taj monopol. Politika identiteta sije sjeme raz-

Koristan pregled tih trendova vidi u: Thelen (1991a) te u korigiranoj i ponovo otisnutoj verziji u: Thelen
(1991b).
60 Alex Shoumatoff ne misli samo na trenutnu fascinaciju obiteljskom poviješću, već i područje u državi
Utah, gdje m orm oni pohranjuju na kompjutorske vrpce svoje ogromne kolekcije imena onih za koje
očekuju da će jamčiti za vječni život. Shoumatoff (1985).
61 Frisch (1989).
62 Gergen (1991, str. 75-77).
Pamćenje i identitet: povijest jednog odnosa

dora u bivšem Sovjetskom Savezu i bivšoj Jugoslaviji jednako kao i u Zapadnoj


Europi i Sjevernoj Americi. Sposobnost savladavanja pluralnosti prošlosti po­
svuda je na teškom iskušenju, i samo će vrijeme prosuditi hoće li društva biti u
stanju tolerirati raznolikost s kojom su sad suočena.

IX.

Čini se jasnim da prolazimo ne kroz fazu intelektualnog pomodarstva, već


duboke kulturne mijene čija nas dimanika podsjeća na borbe iz doba reforma-
cije, kad su se antiritualistički ikonoklastički protestanti sukobili sa starijim ka­
toličkim praksama uprostoravanja svetog samo u određenim vremenima i mjes­
tima. Radikalni protestanti zahtijevali su da se sveto unese u svakodnevni život,
u povijest samu. U tu svrhu ukinuli su odvajanje svetih od sekularnih dana i in-
zistirali da božansko mora napustiti stara skrovišta - crkve i mjesta hodočašća
- kako bi postalo dijelom radnog mjesta, domaćinstva i kako bi se identificira­
lo s poviješću ljudi (ispočetka reformiranih sekti, kasnije čitavih nacija) koje je
Bog izabrao da vrše njegovu božansku volju u sekularnom vremenu i prostoru.
U svom ekstremu cilj je bio ništa manje do deinstitucionalizacija religije i
njezina internalizacija u srca i umove svih vjernika. Na početku to je zahtije­
valo odvajanje odabranog naroda, putovanje, kao u slučaju puritanaca koji su
se odselili u Ameriku, u “divljinu” u koju je Novi Jeruzalem dozivao. S vreme­
nom se protestantska ideja izabranih malo protegnula i uključila sve koji su
bili spremni zakleti se na odanost izabranom Božjem narodu. Domovina je
postala Novi Jeruzalem.
U konačnici reformacija nije pridonijela sakralizaciji svijeta, već njego­
voj sekularizaciji. Protestanti su zamijenili kozmopolitizam katoličanstva s
teritorijalno zasnovanim crkvama, više povezanim s nacionalnim državama.
Crkvena zemljišta postala su sekularni ekvivalent starih svetih mjesta, zem­
lje posvećene krvlju herojskih predaka. Kako bi branila svoj položaj, nekad
univerzalna Katolička crkva morala je stupiti u savez sa svojim starim rivalom,
monarhijskom državom. Do kraja 18. stoljeća veza između njih bila je tako
bliska da revolucionarni pokreti nisu vidjeli druge alternative do razdvajanja
Crkve i države, zamjenjujući Boga poviješću, a svece sekularnim mučenicima.
U revolucionarnoj Francuskoj veliki događaji nacionalne povijesti zadobili su
sveto značenje nekad rezervirano samo za crkvene blagdane.63

63
Zerubavel (1981, str. 82-100).
John R. Gillis

Tijekom 19. stoljeća nacije su se počele obožavati kroz vlastitu prošlost,


ritualizirajući i komemorirajući do točke u kojoj su njihova sveta mjesta i
sveta vremena postala sekularni ekvivalenti svetišta i blagdana. Među naci­
jama rođenima iz revolucija uvijek je postojala određena doza nesigurnosti
glede sjećanja. Premda su Amerikanci brzo proglasili određene muškarce svo­
jim Očevima domovine, i oni su željeli održati revoluciju na životu u svakoj
190 novoj generaciji. “Demokracija nema spomenika. Ona ne kuje medalje. Ne
nosi glavu nijednog čovjeka na kovanici”, proglasio je John Quincy Adams.64
U početku su francuski revolucionari činili sve kako bi zaboravili svoje pretke.
Kako je Balzac rekao, “odrubljivanjem glave Louisa XVI. Republika je odrubila
glave svih očeva obitelji”.65 Previše prisjećanja na početku se smatralo kontra-
produktivnim, premda su Francuzi s vremenom, poput Amerikanaca, iskovali
svoje medalje i podigli svoje spomenike.
Od sredine 19. stoljeća naovamo, povijest je postala proročica modernog
svijeta. Strašne posljedice kolektivnog samoobožavanja postale su očite tije­
kom dva svjetska rata, ali novi ikonoklastički pokret razvio se tek šezdesetih.
Ovog puta napad nije bio usmjeren protiv crkava, već protiv škola, sveučilišta
te svetišta i blagdana nacionalne države, čije su autoreprezentacije postale pre­
više impersonalne, totalizirajuće i alijenirajuće. Zadaća je stoga bila pronaći
korisne prošlosti koje su mogle poslužiti heterogenosti novih grupa, aktivnih
na nacionalnoj i internacionalnoj pozornici: etničke i seksualne manjine, žene,
mladi i deseci novih nacija i etničkih grupa koje su težile statusu suverenosti.
U više pogleda ta je sekularna reformacija bila osobito uspješna u desakra-
lizaciji nacionalne države, ali borba još uvijek nije gotova i možda je njezina
najintenzivnija faza možda tek ispred nas. Za one koji nacionalnu “baštinu”
promatraju kao sveti tekst, demokratizacija sjećanja identična je profanaciji
ili, što je još gore, kulturnom samoubojstvu. Kao što neki optužuju protuspo-
menički pokret za “proizvodnju zaborava”, postoje i oni koji reviziju tradicio­
nalnog nastavnog programa doživljavaju kao prijetnju nacionalnoj sigurnosti.
Reformatori odgovaraju da su sami književni kanoni, standardizirani tekstovi
i odabrani popisi imena i datuma smrtonosni te da odsijecaju sadašnjost od
prošlosti i obeshrabruju umjesto da potiču aktivno građanstvo.
Naravno, oduzimanje pamćenja iz ruku specijalista, rasipanje praksi pam­
ćenja kroz vrijeme i prostor ujedno predstavlja rizik privatizacije pamćenja,
kada bi zapravo trebala nastupiti demokratizacija. Danas su se upakirani oblici

64 Kammen (1991, str. 19).


65 Citirano prema: Hunt (1992, str. 72-73).
Pamćenje i identitet: povijest jednog odnosa

sjećanja i povijesti dokazali kao profitabilni i moramo biti oprezni prema re­
zultatima komodifikacije i komercijalizacije jednako kao prema posljedicama
političke manipulacije. Postoje i primjeri kolektivne memorijalizacije koji vrlo
malo ili ništa ne duguju tržištu, crkvi ili državi. Nakon arapsko-izraelskog su­
koba 1948. godine došlo je do spontane i nekoordinirane poplave “komemora-
tivnih knjižica” u čast sjećanja na izraelske vojnike ubijene u borbi. Knjižice su
često imale tek nekoliko kopiranih stranica, bile su sekularnog značaja i djelo
prijatelja, obitelji i kolega, testament vitalnosti kolektivnog pamćenja u moder­
nom društvu.66 Lako bismo mogli dati niz drugih suvremenijih primjera.

X.

Danas postoji mogućnost da se poput Funesa Memorijusa utopimo u popla­


vama sjećanja, isto kao što bi nas bogatstvo identiteta moglo rastrgati. Budućnost
je nepredvidljiva i više no zastrašujuća, ali nema nam povratka. Konstruiranje
novih sjećanja i novih identiteta, bolje prilagođenih kompleksnosti postnacio-
nalnog razdoblja, nema alternativu. Stari blagdani i spomenici izgubili su mnogo
od svoje komemorativne snage, kao i svoje snage u stvaranju i održavanju jedne
vizije prošlosti, no oni ostaju korisni kao vremena i mjesta na kojima grupe s vrlo
različitim sjećanjima istih događaja mogu komunicirati, poštivati i pregovarati
svoje razlike. U ovom teškom i konfliktnom razdoblju tranzicije demokratska
društva trebaju publicirati, a ne privatizirati sjećanja i identitete svih grupa, kako
bi svatko poznavao i poštivao verzije prošlosti drugih, te tako razumijevao bolje
ono što nas dijeli, kao i ono što nas ujedinjuje.67 U ovoj eri pluralnih identiteta
trebamo civilna vremena i civilne prostore više nego ikad jer su prijeko potrebni
za demokratske procese u kojima se pojedinci i grupe susreću da bi razgovarali,
raspravljali i pregovarali prošlost te kako bi na taj način definirali budućnost.

BIBLIOGRAFIJA
Agulhon, Maurice (1981), Marianne into Battle: Republican Imagery and Symbolism in
France, 1789-1880, Cambridge: Cambridge University Press.
Anderson, Benedict (1991), lmagined Communities: Reflections on the Origin and
Spread ofNationalism, New York: Verso; Nacija: zamišljena zajednica. Razmatranja
o podrijetlu i širenju nacionalizma, Zagreb: Školska knjiga, 1990.

66 Stvaranje tisuća "komemorativnih knjižica” opisao je Šivan (1991) u hebrejskom izdanju knjige. Zahvalju­
jem profesoru Šivanu Sto je podijelio svoje ideje sa mnom. Engleski je prijevod njegove knjige u pripremi.
67 To je elokventno argumentirao Le Goff (1992, str. 99).
John R. Giilis

Arićs, Philippe (1982), The Hour ofOur Death, New York: Vintage.
Bartlett, F. C. (1932), Remembering: A Study in Experimental and Social Psychology,
Cambridge: Cambridge University Press.
Berube, Allan (1990), Corning Out Under Fire: The History ofGay Men and Women in
World War Two, New York: Free Press.
Bodnar, John (1992), Remaking America: Public Memory, Commemoration, and Patrio-
192 tism in the Twentieth Century, Princeton: Princeton University Press.
Boholm, Asa (1983), Swedish Kinship: An Exploration into Cultural Processes ofBelong-
ing and Continuity, Goteborg: Acta Universitatis Gothoburgensis.
Borges, Jorge Luis (1962), Ficciones, New York: Grove Press; Izmišljaju prev. Milivoj
Telećan, Zagreb: Zagrebačka naklada, 2000.
Butler, Thomas (ur.) (1989), Memory: History, Culture and the Mind, Oxford: Basil
Blackwell.
Chudacoff, Howard P. (1989), How Old Are You? Age Consciousness in American Cul­
ture, Princeton: Princeton University Press.
Connerton, Paul (1989), How Societies Remember, Cambridge: Cambridge University
Press; Kako se društva sjećaju, Zagreb: Izdanja Antibarbarus, 2004.
Cressy, David (1984), “National Memory in Early Modern England”, u: John R. Gii­
lis (ur.), Commemorations. The Politics of National Identity, Princeton: Princeton
University Press, str. 61-73.
Daviš, Natalie Zemon i Starn, Randolph (1989), “Introduction to Special Issue on
Memory and Counter Memory”, u: Representations br. 26 (proljeće 1989).
Daviš, Sušan G. (1988), Parades and Power: Street Theatre in Nineteenth-Century Phila-
delphia, Berkeley: University of California Press.
Duby, Georges (1988), “Solitude: Eleventh to Thirteenth Century”, u: Georges Duby
(ur.), A History ofPrivate Life, Cambridge: Harvard University Press.
Frisch, Michael (1989), “American History and the Structures of Colective Memory:
A Modern Exercise in Empirical Iconography”, u: Journal ofAmerican History, vol.
75, br. 4. (ožujak 1989), str. 1130-1155.
Gergen, Kenneth J. (1991), The Saturated Self: Dilemmas ofIdentity in Contemporary
Life, New York: Basic Books.
Giilis, John R. (1985), For Betterfor Worse: British Marriages 1600 to the Present, New
York: Oxford University Press.
Giilis, John R. (1988), “The Case against Chronologization: Changes in the Anglo-
American Life Cycle, 1600 to the Present”, u: Ethnologia Europea, vol. 17, br. 2.
Giilis, John R. (1992), “Remembering Memory: A Challenge for Public Historians in a
Post-National Era”, u: The Public Historian, vol. 14, br. 4 (jesen 1992), str. 83-93.
Giilis, John R. (1996), A World oflheir Own Making: Myht, Ritual, and the Questfor
Family Values, New York: Harpercollins.
Glassberg, David (1990), American Historical Pageantry: The Use ofTradition in the
Early Twentieth Century, Chapel Hill: University of North Carolina Press.
Pamćenje i identitet: povijest jednog odnosa

Glassie, Henry (1982), Passing the Time in Ballymenone: Culture and History of an
Ulster Community, Philadelphia: University of Pennsylvania Press.
Gleason, Philip (1983), “Identifying Identity: A Semantic History”, u: Journal ofAmeri­
can History, vol. 69, br. 4.
Goubert, Pierre (1969), Lancien regime, Pariz: Colin.
Gough, Richard (1981), The History ofMyddle, Harmondsworth: Penguin.
Halbwachs, Maurice (1980), The Collective Memory, New York: Harper 8c Row.
Harvey, David (1989), The Condition of Postmodernity, Oxford: Basil Blackwell.
Hausen, Karin (1984), “Mothers, Sons, and the Sale of Symbols and Goods: German
Mothers Days, 1923-1933”, u: H. Medick i D. Sabean (ur.), Interest and Emotion,
Cambridge: Cambridge University Press, str. 371-413.
Hobsbawm, Eric (1983), “Mass Producing Traditions: Europe, 1870-1914”, u: Eric
Hobsbawm i Terrence Ranger (ur.), The Invention of Tradition, Cambridge, Cam­
bridge University Press, str. 263-307.
Hobsbawm, Eric (1990), Nations and Nationalism since 1780, Cambridge: Cambridge
University Press; Nacije i nacionalizam, Zagreb: Novi liber, 1993.
Hobsbawm, Eric i Ranger, Terrence (ur.) (1983), The Invention of Tradition, Cam­
bridge, Cambridge University Press.
Hunt, Lynn (1984), Politics, Culture and Class in the French Revolution, Berkeley: Uni-
versity of California Press.
Hunt, Lynn (1992), The Family Romance ofthe French Revolution, Berkeley: University
of California Press.
Johnston, William M. (1991), Celebrations: The Cult ofAnniversaries in Europe and the
United States, New Brunsvvick: Transaction Publishers.
Joyce, Patrick (1980), Work, Society, and Politics: The Culture ofthe Factory in Later
Victorian England, New Brunswick: Rutgers University Press.
Kammen, Michael (1991), Mystic Chords ofMemory: The Transformation of Tradition
in American Culture, New York: Knopf.
Koshar, Rudy J. (1994), “Building Pasts: Historic Preservation and Identity in Twen-
tieth-Century Germany”, u: John R. Gillis (ur.), Commemorations. The Politics of
National Identity, Princeton: Princeton University Press, str. 215-238.
Laqueur, Thomas (1994), “Memory and Naming in the Great War”, u: John R. Gillis
(ur.), Commemorations. The Politics ofNational Identity, Princeton: Princeton Uni-
versity Press, str. 150-167.
Leed, Eric (1991), Mind ofthe Traveller: From Gilgamesh to Global Tourism, New York:
Basic Boos.
Le Golf, Jacques (1992), History and Memory, New York: Columbia University Press.
Lowenthal, David (1985), The Past Is a Foreign Country, Cambridge: Cambridge Uni-
versity Press.
Maier, Charles S. (1988), The Unmasterable Past: History, Holocaust, and German Na­
tional Identity, Cambridge: Harvard University Press.
John R. Gillis

Mogdadam, Valentine, u tisku: Women and ldentity Politics in Theoretical and Com-
parative Perspective.
Mosse, George (1990), Fallen Soldiers: Reshaping the Memory ofthe World Wars, New
York: Oxford University Press.
Nora, Pierre (1989), “Between Memory and History: Les Lieux de Memoire” u: Repre-
sentations, br. 26 (proljeće 1989).
Ozouf, Mona (1988), Festivals and the French Revolution, Cambridge: Harvard Uni-
versity Press.
Piehler, G. Kurt (1994), “The War Dead and the Gold Star: American Commemora-
tion of the First World War”, u: John R. Gillis (ur.), Commemorations. The Politics of
National Identity, Princeton: Princeton University Press, str. 168-185.
Richards, Thomas (1990), Commodity Culture ofVictorian England: Advertising and
Spectacle, 1851-1914, Stanford: Stanford University Press.
Ryan, Mary (1991), Women in Public: Between Banners and Ballots, 1825-1880, Balti-
more: Johns Hopkins University Press.
Sandage, Scott (1993), “A Marble House Divided: The Lincoln Memorial, the Civil
Rights Movement and the Politics of Memory, 1939-1963”, u: Journal of American
History, vol. 8, br. 1, str. 135-167.
Schvvartz, Barry (1987), George Washington: The Makingofan American Symbol, New
York: Free Press.
Schvvartz, Barry (1982), “The Social Control of Commemoration: A Study in Collec-
tive Memory”, u: Social Forces, vol. 61, br. 2.
Sheehy, Gail (1981), Pathfinders, New York: Morrow.
Sherman, Daniel J. (1994), “Art, Commerce, and the Production of Memory in France
after World War I”, u: John R. Gillis (ur.), Commemorations. The Politics of National
Identity, Princeton: Princeton University Press, str. 186-213.
Shoumatoff, Alex (1985), The Mountain ofNames: A History ofthe Human Family,
New York: Simon & Schuster.
Šivan, Emmanuel (1991), The 1948 War [na hebrejskom], Tel Aviv.
Thelen, David (1991a), “History-Making in America: A Populist Perspective”, Lara-
mie, Wyoming Council on the Humanities.
Thelen, David (1991b), “History-Making in America: A Populist Perspective”, u: The
Historian, vol. 53, br. 4 (ljeto 1991), str. 633-648.
Thompson, Edward (1966), The Making ofthe English Working Class, New York: Vintage.
Warner, Marina (1985), Monuments and Maidens: The Allegory ofFemale Forms, New
York: Atheneum.
Weber, Eugen (1976), Peasants into Frenchmen: The Modernization of Rural France,
1870-1914, Stanford: Stanford University Press.
Weisman, Steven (1991), “Pearl Harbor in the Mind of Japan”, u: New York Times Mag­
azine, 3. 11. 1991.
Williams, Raymond (1983), Keywords: A Vocabulary of Culture and Society, New York:
Oxford University Press.
Pamćenje i identitet: povijest jednog odnosa

Yerushalmi, Yosef Haym (1982), Zakhor: Jewish History and Jewish Memory, Seattle:
University of Washington Press.
Young, James (1992), “The Counter Monument: Memory Against Itself in Germany
Today”, u: Critical Inquiry, vol. 18, br. 2 (zima 1992), str. 267-296.
Young, James (1993), The Texture ofMemory: Holocaust Memorials and Meaning, New
Haven and London: Yale University Press.
Zerubavel, Eviatar (1981), Hidden Rhythm$: Schedules and Calendars in Social Life,
Chicago: University of Chicago Press.
Zerubavel, Eviatar (1991), The Fine Line: Making Distinctions in Everyday Life, New
York: Free Press.
Zerubavel, Yael (1994), “The Historic, the Legendary, and the Incredible: Invented
Tradition and Collective Memory in Israel”, u: John R. Gillis (ur.), Commemora-
tions. The Politics of National Identity, Princeton: Princeton University Press, str.
105-125.
Zonabend, Fran^oise (1984), The Enduring Memory: Time and History in a French Vil-
lage, Manchester: University of Manchester Press.
James Young
Tekstura sjećanja
Z aboravljanje istrebljenja dio je sam og istrebljenja.
Jean B audrillard (1988, str. 23)

N itko ne m o že po stati ono što ne m ože pronaći u svom sjećanju.


Jean A m ery (1980, str. 84)

A kraj ove priče neće biti grob koji bi m ogli posjećivati u p o božnom sjećanju. Jer dim koji
se diže iz krem atorija p o korava se za k o n im a fiz ik e baš kao i sve drugo: čestice se skuplja­
j u i ra zilaze ka k o ih vjeta r nosi. Jedino hodočašće, dragi čitatelju, bilo bi tu žn o pogledati
tu i tam o prem a olujnom nebu.
A n d re Schw artz-B art (1961)

'V '
o se događaji iz Drugoga svjetskog rata udaljavaju u vremenu, to se
ijegovi memorijali sve više ističu. Dok razdoblje holokausta zadobiva
»blik u dnevnicima i memoarima preživjelih te u filmovima i romani­
ma njihove djece, javno sjećanje na to vrijeme poprima oblike sve većeg broja
memorijalnih slika i prostora. Ovisno o tome tko i gdje memorijale podiže, ta
se mjesta prisjećaju prošlosti u skladu s različitim nacionalnim mitovima, idea­
lima i političkim potrebama. Neka se sjećaju poginulih u ratu, druga pamte
otpor, a treća masovna ubojstva. Svi istodobno odražavaju i prošla iskustva
i sadašnje živote njihovih zajednica, kao i državno sjećanje same države. Na
jednoj posebnoj razini ti memorijali odražavaju i stanje duha umjetnikova vre­
mena, njihovo mjesto u estetičkom diskursu, njihov medij i materijale.
Sjećanje se nikada ne oblikuje u zrakopraznom prostoru, a motivi pamće­
nja nikada nisu čisti. Razlozi za podizanje memorijala posvećenih holokaustu
kao i vrsta pamćenja koju generiraju međusobno se razlikuju kao što se razli­
kuju sama njihova mjesta. Neki su sagrađeni kao odgovor na tradicionalnu
židovsku zapovijed da se pamti, dok su drugi rezultat vladine potrebe da naciji
objasni njezinu vlastitu prošlost. Dok je svrha nekih memorijala odgojiti nove
naraštaje i usaditi im osjećaj zajedničkog iskustva i sudbine, drugi su zamišljeni
kao ispaštanje krivice ili samoveličanje. Neki su, pak, namijenjeni privlačenju
turista. Osim.tradicionalne židovske memorijalne ikonografije, svaka država
posjeduje vlastite institucionalne oblike sjećanja. Kao rezultat toga memorijali
James Young

p o sv e ć e n i h o lo k a u stu n e iz b je ž n o m ije ša ju n a c io n a ln e i ž id o v sk e likove, p o litič ­


ki i vje rsk i im a g in a rij.
U N jem ačk o j se, p rim je ric e , m e m o rija li sve d o d a n a s p risje ć a ju Ž id o v a p o
n jihovoj o d s u tn o s ti, a n je m a č k ih ž rta v a p o n jih o v o m p o litič k o m o tp o ru . U
Poljskoj b e z b ro jn i m e m o rija li u n e k a d a šn jim lo g o rim a s m r ti i p o se lim a p re k o
b ro ja u b ije n ih p o ljsk ih Ž id o v a k o m e m o rira ju c je lo k u p n o u n iš te n je P oljske. U
2— Izrae lu se ra m e u z ra m e p a m te i m u č e n ic i i ju n a c i, i je d n i i d ru g i o tk u p lje n i
s tv a ra n je m države. D o k je o b lik sjeć an ja n a h o lo k a u st u E u ro p i i Iz ra e lu o d r e ­
đ e n p o litič k im , e ste tič k im i v je rsk im s m je rn ic a m a , u A m e ric i je p a m ć e n je i
te k ak o u s m je re n o ja s n im a m e rič k im id e a lim a i is k u stv im a , p o p u t slo b o d e,
p lu ra liz m a i im ig rac ije.
S am i p o sebi s p o m e n ic i n e m a ju v elik e v rije d n o s ti, o n i su te k kam en ce _n_
k rajo lik u . A li k ao d io n a c io n a ln ih ritu a la ili p re d m e t n a c io n a ln o g h o d o č a šć a
n e k o g n a ro d a is p u n je n i su n a c io n a ln o m d u š o m i s jeć an jem . D rž a v n o p o tic a ­
n o p a m ć e n je n a c io n a ln e p ro š lo s ti tra d ic io n a ln o je željelo p o tv rd iti p ra v e d n o s t
ra đ a n ja n acije, p a č a k i n je z in u b o ž a n sk u iz a b ra n o s t. M a tric a n a c io n a ln ih s p o ­
m e n ik a o b lik u je p rič u o u z v iše n im d o g a đ a jim a , triju m fim a n a d b a rb a riz m o m ,
i sjeća se m u č e n iš tv a o n ih ko ji su u b o rb i za n a c iju d a li svoje živ o te, o n ih k o ji
su, k a k o glasi m a rtiro lo š k i re fre n , u m rli k a k o b i ze m lja m o g la živjeti. U svojivši
id e a liz ira n e ob lik e i z n a č e n ja koje je to m ra z d o b lju p rip isa la d ržav a , m e m o r i­
ja li če sto k o n k re tiz ira ju p o je d in e p o v ije sn e in te rp re ta c ije . N a m e ć u se k a o u r o ­
đ en e , g otovo g eološke u z v isin e u n a c io n a ln o m k ra jo lik u ; s v re m e n o m se ta k v o
id e a liz ira n o sjeć anje u k a z u je p re d o č im a to lik o p r ir o d n o k o lik o i k ra jo lik n a
k o je m stoji. D o ista, k a d m e m o rija li n e b i b ili ta k v i, b ili b i p o d riv e n i s a m i te m e ­
lji n a c io n a ln e le g itim acije i n a iz g le d p r ir o d n o g p ra v a d rž a v e n a p o sto ja n je .
M e đ u tim , o d n o s d ržav e i n je z in ih m e m o rija la n ije je d n o s tra n . S je d n e s tr a ­
ne, slu ž b e n e in stitu c ije im a ju iz rič itu m o g u ć n o s t o b lik o v a ti p a m ć e n je o n a k o
kak o sm a tra ju d a je d o lič n o i d a n a jb o lje slu ži n a c io n a ln im in te re sim a . S d ru g e
stran e , n a k o n p o d iz a n ja m e m o rija li žive sv o jim v la stitim živ o to m , če sto se tv r ­
doglavo o p iru ć i iz v o rn im n a m je ra m a d ržav e. U n e k im s lu ča jev im a m e m o rija li
p o d ig n u ti p o slici d rž a v n ih id e ja za p ra v o p re o k re ć u p ro c e s k a k o b i te id e je
preo b lik o v ali p o slici s a m o g m e m o rija la . N o v i n a ra šta ji p o s je ć u ju m e m o rija le
u n o v im o k o ln o s tim a i isp u n ja v aju ih n o v im zn a č e n jim a . R ez u lta t je ev o lu cija
z n a č e n ja m e m o rija la g e n e rira n ih u n o v o m v re m e n u i d ru š tv u ko je ih o k ru žu je.
S p o so b n o st m e m o rija la d a se m ije n ja ju nije, m e đ u tim , u v ijek bila ta k o o č i­
g le dna. J p o m e n i k je, n aim e, tra d ic io n a ln o b io d e fin ira n ta k o d a njeg o v a n a i­
z gled č v rsta tra jn o s t ja m č i i tra jn o s t o d re đ e n e id e je ili sjeć an ja v ez an a u z njega.
Po toj k o n ce p ciji s p o m e n ik bi, u biti, o sta o n e o sje d jiv n a v rije m e i p ro m je n e ,
kao tra jn o sv jed o č an stv o i s p o m e n n ekoj oso b i, d o g a đ a ju ili razd o b lju . O tu d a
Tekstura sjećanja

i oblik prvih spomenika spomenutih u Bibliji - maleni stup i spomen-gomila


kamenja (gal-ed) prikupljenih kako bi zapečatili sporazum između Labana i
Jakoba (Post. 31:45-48) te matzevah (grobni kamen) koji je Jakob podignuo
na Rahelinu grobu (Post. 35:20). U oba slučaja spomenici sugeriraju kako će
živjeti kao vječni spomen preko kojeg će se budući naraštaji sjećati prošlih
ljudi i događaja.
Ovdje je potrebno razjasniti pojmove. Mnogi pretpostavljaju da “jnemo-
rijali” podsjećaju samo na nečiju smrt ili tragične događaje i pružaju mjesto
za žalovanje, dok bi “spomenici” u osnovi slavili pobjede i junačke pojedince.
U tom je smjeru išao Arthur Danto napisavši da “spomenike podižemo kako
bismo zauvijek pamtili, a memorijale gradimo kako nikada ne bismo zaboravi­
li. Tako imamo Washingtonov spomenik, ali Lincolnov memorijal. Spomenici
komemoriraju ono što se treba pamtiti i utjelovljuju mitove postanka. Memo-
rijali ritualiziraju pamćenje i markiraju stvarnost ciljeva.... Spomenici čine ju­
nake, trijumfe, pobjede i osvajanja vječno prisutnim dijelom života. Memorijal
je poseban okrug, izdvojena enklava u kojoj štujemo mrtve. Spomenicima štu­
jemo sami sebe.”1
Ipak, tradicionalni se spomenik (nadgrobni kamen) zapravo također može
koristiti kao mjesto žalovanja za izgubljenim voljenim osobama, baš kao što
i memorijali označavaju prošle pobjede. Kip može biti spomenik junaštvu i
memorijal posvećen tragičnom gubitku; obelisk može predstavljati memorijal
rođenju nacije i spomenik prerano poginulim vođama. Dok god isti objekt
može vršiti obje funkcije, moguće je da u povijesnim markerima nema ničeg
intrinzičnog što bi ih činilo spomenikom ili memorijalom.
Stoga razlikujem memorijal od spomenika samo u širem, općenitijem smis­
lu: postoje spomen-knjige, spomen-aktivnosti, spomen-dani, spomen-sve-
čanosti i spomen-skulpture.' Neki od njih znače žalovanje, a neki slavljenje,
no svi su u širem smislu memorijali. Spomenici se, s druge strane, odnose na
podskup memorijala: materijalne objekte, skulpture i instalacije što služe za
sjećanje na osobu ili stvar. U svojoj sam knjizi sva spomen-mjesta smatrao
memorijalima, a plastične objekte unutar tih mjesta spomenicima. Memorijal
može biti dan, konferencija ili prostor, ali ne mora biti spomenik. Spomenik je,
s druge strane, uvijek neka vrst memorijala.
U posljednjem su stoljeću ideja memorijala-spomenika i njegovo mjesto u
modernoj kulturi postali kontroverznim kao i njegova definicija. Zaista, tradi-

Danto (1986, str. 152). Ta se definicija ponavlja u inaće izvrsnoj analizi: Sturken (1991, str. 118-142).
U ovom kontekstu engleski pridjev memorial može se prevesti sa spomen. Kao imenica, očito je da
memorial ima Sire značenje od hrvatske imenice memorijal (op. prev.).
James Young

cionalna pretpostavka da je spomenik bezvremen gotovo da ga je, kao oblik,


prognala na margine modernog diskursa. Kad se prepoznalo da spomenici
nužno posreduju pamćenje, čak i ako ga nastoje pobuditi, na njih se počelo
gledati kao na izmještanje sjećanja koje su trebali utjeloviti. Još gore, s inzisti-
ranjem na tome da je sjećanje koje spomenik utjelovljuje učvršćeno baš kao što
je on učvršćen u krajoliku, spomenik kao da nije poznavao temeljnu promjen-
20-2 ljivost svih kulturnih artefakata. Nietzsche se pitao “Čemu modernom čovjeku
služi to spomenično’ kontempliranje o prošlosti?” “Spomenično” je, na kraju
krajeva, bio Nietzscheov prezrivi epitet za svaku verziju povijesti koja je sebe
smatrala trajnom i vječnom, okamenjenom poviješću koja pokapa žive.2
Nekoliko godina kasnije Lewis Mumford ponovio je Nietzscheov prezir
prema monumentalnom kada je proglasio smrt spomenika jer se činio bez­
nadno inkompatibilnim s njegovom idejom modernih arhitektonskih oblika.
“Pojam modernog spomenika uistinu je kontradikcija. Ako je spomenik, onda
nije moderan, a ako je moderan, onda ne može biti spomenik.”3 U Mumfor-
dovu viđenju spomenik se opire samoj biti moderne urbane civilizacije: spo­
sobnosti za obnavljanje i pomlađivanje. Dok moderna arhitektura poziva na
održavanje trajnosti samog života, potiče obnovu i promjenu te odbacuje ilu­
ziju stalnosti, piše Mumford, “kamen daje lažni osjećaj kontinuiteta i varljivu
sigurnost života” (str. 434).
Umjesto da se mijenja i prilagođava svojoj okolici, spomenik je ostajao sta­
tičan, kao mumificiranje drevnih, vjerojatno zaboravljenih ideala. Umjesto da
svoje nade polažu u moć biološke regeneracije i svoju sliku učvršćuju u vla­
stitoj djeci, istaknute i moćne osobe tradicionalno su u svojoj taštini nastojale
okameniti besmrtnost. Po Mumfordovim riječima, “svoja hvalisanja urezuju
na nadgrobne spomenike, svoja djela unose u obeliske, svoje nade da će ih
pamtiti polažu u kamene ploče postavljene uz ostale kamene ploče, zauvijek
posvećene njihovim podanicima ili nasljednicima, zaboravljajući činjenicu da
je kamenje koje su živi napustili još bespomoćnije od života koje kamenje ne
štiti i čuva” (str. 434). I zaista, kao i njegov mentor Patrick Geddes, Mumford
smatra da obično najnesigurniji režimi postavljaju spomenike koje je najteže
maknuti, kompenzirajući to što nisu postigli ništa vrednije po čemu bi ih se
pamtilo.
Nešto bliže nama, pokojni njemački historičar Martin Broszat iznio je tvrd­
nju da se spomenici koji se odnose na razdoblje fašizma ne prisjećaju toliko

2 Nietzsche (1985, str. 14-17).


3 M umford (1938, str. 438).
Tekstura sjećanja

događaja koliko ih pokapaju ispod slojeva nacionalnih mitova i objašnjenja.4


On smatra da spomenici kao kulturne reifikacije reduciraju ili, po njegovim
riječima, “ogrubljuju” povijesno razumijevanje onoliko koliko ga generiraju.
Povjesničarka umjetnosti Rosalind Krauss drži da razdoblje modernizma proi­
zvodi spomenike koji nisu u stanju referirati ni na što drugo osim na sebe same
kao čisti markeri ili baze.5 Mogli bismo se, slijedeći Rosalind Krauss, pitati
može li zapravo apstraktni, autoreferencijalni spomenik ikako komemorirati
događaje izvan sama sebe. Ili bi neprestano morao pokazivati na svoju vlastitu
gestu prema prošlosti, komemorirajući svoju ideju kao izmješteni znak, vječno
pokušavajući zapamtiti događaje koje zapravo nikada nije vidio?
Drugi su, pak, tvrdili da spomenik ne utjelovljuje sjećanje koliko ga pot­
puno izmješta, zamjenjujući rad zajednice na sjećanju svojim materijalnim
oblikom. Pierre Nora upozorava, “Što je pamćenje_manje proživljeno iznutra,
više ima potrebu~žavanjskim medijima i opipljivim podsjetnicima^6 Ako je
istinita i suprotna teza, onda je moguće da se sjećanje to manje živi kao unu­
tarnje iskustvo što se više zaustavlja u svom eksterioriziranom obliku. U dobu
masovne proizvodnje i potrošnje sjećanja čini se da su, zapravo, memorijaliza-
cija prošlosti i razmišljanje i učenje o njoj obrnuto proporcionalni. Jer kad smo
sjećanju jednom dodijelili spomenički oblik, do neke mjere smo se oslobodili
obveze da pamtimo. Preuzimajući na sebe rad na sjećanju, spomenici osloba­
đaju promatrače njihova tereta pamćenja.
Nora zaključuje, “Pamćenje je postalo stvar najpomnije rekonstrukcije. Tak­
vo pamćenje prvenstveno bilježi, zadužuje arhiv da se sjeća umjesto njega i
umnožava i pohranjuje svoje znakove kao zmija svoj svlak.” (str. 30) Kao pos­
ljedica toga, memorijalna operacija ostaje samodovoljna i odvojena od naše
svakodnevice. Dijeleći iluziju da će naše spomeničke građevine zauvijek biti tu
da nas podsjećaju, okrećemo im leđa i vraćamo im se samo kad nama odgo­
vara. U mjeri u kojojj?otičemo spomenike da vrše naš rad na sjećanju umjesto,
nas, postajemo sve više zaboravljivi. Početni impuls za pamćenjem događaja

4 Za potpuniji, mnogo složeniji, kontekst Broszatovih primjedbi vidi njegovu seriju pisama Saulu Frie-
dlanderu i Friedlanderove izvrsne odgovore tiskane prvo u Vierteljahreshefte fu r Zeitgeschichte 36, br. 2
(travanj 1988), str. 339-372, zatim prevedene i ponovo objavljene kao "Martin Broszat / Saul Friedlan-
der: A Controversy about the Historicization of National Socialism” u Yad Vashem Studies 19 (jesen
1988), str. 1-47, kao i u New German Critique 44 (proljeće-ljeto 1988), str. 85-126. Prepisku između
Broszata i Friedlandera inicijalno je izazvao Friedlanderov odgovor na Broszatov “Pladoyer fur eine Hi-
storisierung des Nationalsozialismus”, Merkur 39 (1985), str. 373-385. Broszat se na spomenike osvrće
u svojim komentarima o “mitskom pamćenju" koje on razlikuje od "znanstvenog uvida” (New German
Critique 44 (proljeće-ljeto 1988), str. 90-91).
5 Krauss (1988, str. 280).
6 Nora (1989, str. 13), pretisnuto iz: Nora (1984, str. XXVI). (U ovoj knjizi str. 30)
James Young

k a o š to je h o lo k a u st m o ž e z a p ra v o p ro iz la z iti iz s u p ro tn e i p o d je d n a k e želje d a
ga z a b o ra v im o .
K ao jo š je d a n ra z lo g o tp o r u p re m a u m je tn o s ti z a ja v n i p r o s to r d o d a jm o
o v o m e i s u v re m e n i s k e p tic iz a m p re m a n a v o d n im z a je d n ič k im v rije d n o s tim a
k o je svi d o n o s e u ja v n e p ro s to re . J o h n H a llm a rk N e ff p iše k a k o “u n e d o s ta tk u
za je d n ič k o g v je ro v a n ja , p a č a k i z a je d n ič k ih in te re s a , n e iz n e n a đ u je to što je
m n o g o d o b r o n a m je r n ih u m je tn ič k ih d je la n a r u č e n ih za ja v n e p ro s to re p r o ­
p a lo - p ro p a lo k a o u m je tn o s t i p ro p a lo k a o u m je tn o s t za g ra đ a n s k i p ro sto r.”7
O d n o s n o , k a k o N e ff tv rd i, b e z o d re đ e n o g s k u p a z a je d n ič k ih o če k iv an ja , v je ­
ro v a n ja ili in te re sa , u m je tn ic i i n jih o v a p o te n c ija ln a ja v n a p u b lik a n e m a ju p o d ­
lo g u za a n g a ž m a n , n e m a ju z a je d n ič k i k u ltu r n i je z ik p o m o ć u k o je g b i sv atk o
o d n jih u o p ć e m o g a o iz ra z iti svoje stavove.
N o ova fo rm u la c ija m o ž d a p re v iđ a je d n u o d te m e ljn ih fu n k c ija svake
“u m je tn o s ti za ja v n i p ro s to r” : stv a ra n je z a je d n ič k ih p ro s to ra k o ji in a č e d is p a ­
r a tn im isk u stv im a i s h v a ć a n jim a p ru ž a ju z a je d n ič k i p r o s to r n i o b lik . Javni s p o ­
m e n ik više p o k u š a v a stv o riti a rh ite k to n sk i id e a l u k o je m b i m o g la b iti s a d rž a ­
n a ča k i k o n k u re n tn a sjeć an ja, n e g o što p re tp o sta v lja p o s to ja n je za je d n ič k o g
sk u p a id eala. U zevši to u o b zir, m o g li b is m o m o d ific ira ti N effo v u p rim je d b u : u
n e d o s ta tk u z a je d n ič k ih v je ro v a n ja ili z a je d n ič k ih in te re s a u m je tn o s t u ja v n o m
p ro s to ru m o ž e p ris iliti in a č e fra g m e n tira n u p o p u la c iju d a ra z n e v rije d n o s ti i
id e ale u o k v iri u za je d n ič k e p ro s to re . S tv ara ju ći z a je d n ič k e p ro s to re za p a m ć e ­
nje, sp o m e n ic i šire ilu ziju z a je d n ič k o g sjećan ja.
K ao u b ilo k ojoj s lu žb e n o j d rž a v n o j u p o tre b i k o m e m o ra tiv n ih p ro s to ra , ta
je fu n k c ija s p o m e n ik a n a jja sn ija s a m im v la stim a . Iak o je m o g u ć a u to p ijsk a v i­
zija u kojoj b i s p o m e n ic i k a o p o d s je tn ic i bili n e p o tre b n i j e r svi m o g u p a m titi
z a sebe, M a u ric e H alb w ach s u v je rljiv o je tv rd io d a s u lju d i s p o so b n i o b lik o v ati
i p o to m p riz v a ti svoja s jeć an ja p rv e n s tv e n o i je d in o k ro z p rip a d n o s t v je rsk im ,
n a c io n a ln im ili k la sn im sk u p in a m a .8 1 ra z lo z i za p a m ć e n je i ob lici k o je sjećan je
p o p rim a uvijek su d ru š tv e n o u v je to v an i, k a o d io so cijaliziraju ćeg su stav a u k o ­
je m s u -g ra đ a n i d o b iv a ju z a je d n ič k u p o v ije st k ro z z a m je n sk o sjeć an je n a is k u ­
stva svojih p re d a k a . A ko d rž a v a d je lo m ič n o n a sto ji s tv o riti osjećaj za je d n ič k ih
v rije d n o s ti i id eala, o n d a je isto ta k o cilj d rž a v e stv o riti osjećaj zajed n ič k o g
p a m ć e n ja , k ao tem elj u je d in je n o m p o lisu . Javni m e m o rija li, n a c io n a ln i p r a ­
znici i za jed n ič k i k a le n d a ri ta k o svi z a je d n o slu že s tv a ra n ju za je d n ič k ih m jesta
(/ori) o ko k o jih se p ro iz v o d i n a c io n a ln i id e n tite t.

7 Neff (1990, str. 857).


8 Vidi: Halbwachs (1952), kao i Halbwachs (1950).
Tekstura sjećanja

U m jeri u kojoj sva d ru štv a ovise o p retp o stav ci d a zajedničko iskustvo i


sjećanje čine sam e tem elje njih o v ih za jed n ičk ih o d n o sa, institucije d ru štv a a u ­
to m atsk i su p o d e še n e ta k o d a stvaraju zajedničko sjećanje - ili b a re m iluziju
za jedničkog sjećanja. Stvarajući osjećaj zajedničke p ro šlo sti, in stitu cije p o p u t
n a c io n a ln ih p ra z n ik a , p rim jerice, p o tič u osjećaj zajedničke sad ašn jo sti i b u d u ć ­
n o sti, p a č a k i osjećaj zajedničke n ac io n a ln e su d b in e. N a taj n ač in m e m o rijali
p ru ž a ju m jesta gdje se s k u p in e lju d i o ku p ljaju kak o b i za sebe stvorili z a jed n ič­
k u p ro šlo st, m jesta gdje p rič a ju k o n stitu tiv n e p ripovijesti, svoje “zajedničke”
p rič e o prošlosti. O n e p o sta ju zajednice u p rav o tim e što dijele (iako n a p o ­
sre d a n n a č in ) iskustva svojih susjeda. U o d re đ e n o m tre n u tk u m og u će je da
sam a ak tiv n o st za jedničkog sjećanja p o sta n e zajedničko sjećanje. K ad je d n o m
p o sta n e ritu a lo m , za jednič ko p risje ćanje p o staje događaj sam za sebe koji tre ­
b a d ijeliti i p am titi.

Mjesto pamćenja

U sk lad u s k njiškom , ik o n o ld astič k o m s tra n o m židovske trad icije, p rv i


“m e m o rija li” p o sv ećen i ra z d o b lju h o lo k a u sta n is u bili o d k am en a, stak la ili
čelika, v eć su to b ile priče. Yizkor Bikher - s p o m en -k n jig e - sp o m in jale su se i
živ ota i u n iš te n ja e u ro p s k ih židovskih za jed n ica p o m o ć u n ajd rev n ijeg žid o v ­
skog m e m o rija ln o g m edija: riječi n a p a p iru . Z a u b ijen i n a ro d b e z g robova, p a
ča k i b e z tijela za p o k ap a n je, ove su s p o m en -k n jig e često služile k ao sim b o li­
čn e n a d g ro b n e ploče: “S p o m en -k n jig a k o ja će ovjekovječiti sjećanje n a n aše
ro đ a k e i prijatelje, Ž idove P shaytska, služit će i k ao za m jen a za grob. K ad go d
u r u k u u z m e m o kn jig u , osjeć at će m o k ao d a sto jim o kraj n jih o v a g ro b a je r su
im ubojice ča k i to uskratili.”9
Z apisivači su se n a d a li d a će, k a d ih b u d u čitali, Yizkor Bikher p retv o riti
m jesto čitan ja u m e m o rija ln i p ro sto r. Isp u n jav aju ći p o tre b u za k atarzič n o m c e­
re m o n ijo m , kao o d g o v o r n a ta k o zv an i “sin d ro m n e p o sto jan ja g roba”, preživjeli
su ta k o stv o rili u n u ta rn je p ro sto re , zam išljen a groblja, k ao p rv a m jesta p a m ­
ć e n ja.10 Fizička m jesta stv o re n a su te k kasnije. D o k su Yates i d ru g i u svojim
b rilja n tn im stu d ija m a d o s ta istražili i p reisp itali fu n k ciju m jesta u m n e m o n i-
čk om pa m ć e n ju , p očevši o d C ic erona, u z a jam n a ra zm jen a iz m eđ u sp o m en ik a

9 Iz “Forvvort”, u Sefer Yizkor le-kedoshei ir (Przedecz) Pshaytask Khurbanot hashoah, str. 130, citirano u:
Kugelmass i Boyarin (1983, str. 11).
10 O sindrom u nepostojanja groba vidi: Joost Merloo, “Delayed Mourning in Victims of Extermination
Camps” u: Krystal (1968, str. 74).
James Young

i n je gova p ro s to ra jo š uvijek je p re m a lo p ro u č e n a . N aim e , s p o m e n ik n u ž n o


p re o b lik u je in a če b e n ig a n p r o s to r u d io svog sad rž a ja , č a k i ak o ga je jn je s t o
a p s o rb ira lo i u č in ilo d ije lo m šireg lo k a lite ta . N a p e to st iz m e đ u m je s ta i m e m o -
rijala m o ž e se o slab iti n a iz g le d p r ir o d n im p ro d u ž e n je m m je s ta u s p o m e n ik ili
se m o ž e p o ja č a ti p rim je tljiv im n e s k la d o m iz m e đ u m je s ta i s p o m e n ik a . Po m iš ­
ljen ju m n o g ih s u v re m e n ih g ra d ite lja s p o m e n ik a , z a p ra v o je b o lje p ro v o c ira ti
k ra jo lik u p a d ljiv im s p o m e n ik o m n e g o k re ira ti u g o d n o u ra v n o te ž e n o b lik koji
bi se p o to m - a s n jim i sjeć an je - u to p io u k ra jo lik (i u za b o ra v ).
N adalje, s p o m e n ik p o sta je re fe re n tn o m je sto p o v e z a n o s o s ta lim d ijelo v i­
m a k ra jo lik a , je d a n o d m n o g ih čv o ro v a to p o g ra fsk e m a tric e k o ja u sm je ra v a
p a m tite lja i s tv a ra z n a č e n je i u ze m lji i u n a š im sjeć an jim a. P o p u t n a ra c ije k o ja
d o g a đ a je a u to m a tsk i s m je šta u lin e a rn e sek v en ce i m e m o rija l d o v o d i d o g a đ a je
u n e k a k a v k o g n itiv n i red. U to m s m islu sv ak i m e m o rija ln i m a rk e r u k ra jo lik u ,
m a k ak o bio s tra n sv o m o k ru ž e n ju , jo š u v ijek će u svojoj g e o g rafsk o j lo c ira n o -
sti b iti p e rc ip ira n u n e k a k v o m o d n o s u s d ru g im , s u s je d n im o b iljež jim a.
P rim je ric e , o b e lisk o d n e h rđ a ju ć e g če lik a p o sta v lje n n a p ra z n o m p o lju g e ­
n e rira različito z n a č e n je o d o b e lisk a sm je šte n o g u trg o v a č k o m c e n tru u s u ­
sjedstvu. U m je sto d a b u d e je d in a u s p ra v n a stv ar, tu je o n te k je d a n o d n ek o lik o
to rn je v a , je d v a p rim je ta n , o k ru ž e n v is o k im z g ra d a m a . P o se b n o s u a m e rič k i
s p o m e n ic i č e sto p o s ta v lje n i ta k o d a m a k sim a ln o is k o riste m o g u ć n o s ti za s im ­
b o lič k o zna čenje : A m e rič k i m e m o rija ln i m u z e j h o lo k a u sta n a M a llu u W a-
s h in g to n u n u ž n o o d je k u je b liz in o m d r u g ih n a c io n a ln ih s p o m e n ik a u njegovoj
okolici. M uzej žid o v sk o g naslijeđa : živi s p o m e n h o lo k a u stu , k o ji se p la n ira s a ­
g ra d iti u B a tte ry P a rk u u N e w Y orku, b it će d ije lo m trija d e k o ju č in e ob ližn ji
Ellis Is la n d i K ip s lo b o d e . N a slič an n a č in S p o m e n ik o s lo b o đ e n ju u L ib e rty
P a rk u u Jersey C ity ju (d rž a v a N e w Jersey) o d ra ž a v a id e ale i te m u K ip a s lo b o d e
koji se o c rta v a n a o b z o rju u p o z a d in i. M a k a k a v o b lik k o n a č n o im ao , n o v i
m e m o rija l p o sv e ć e n h o lo k a u stu u B o s to n u c rp it će d a ljn je a m e rič k o zn a č e n je
iz svoje lo c ira n o s ti n a “Stazi s lo b o d e ”.

Umjetnost spomenika

U svakom sluča ju m e m o rija li p o sv e ć e n i h o lo k a u stu o d ra ž a v a ju n e sa m o


n a c io n a ln o i k o m u n a ln o p am ćen je , ili svoju geo g rafsk u lo k aciju , već i v rijem e i
m jesto njegova a u to ra. K ao i njih o v i g en e ra cijsk i kolege u k n již e v n o sti i glazbi,
već in a su v re m e n ih u m je tn ik a o d k o jih je n a ru č e n o p ro je k tira n je m e m o rija la
s m a tra ju se o d g o v o rn im i p re m a u m je tn o s ti i p re m a p a m ć e n ju . P rim jeric e,
Tekstura sjećanja

prijedlog braće Stern za Kuću Anne Frank u Amsterdamu sastoji se od Anni-


nih fotografija iz automata u sepiji postavljenih na uvećanu stranicu njezina
dnevnika. Umjesto da ih razrežu, ostavili su ih netaknutima u dva niza od po
tri fotografije, postavljena jedan do drugog, kao da su blizanke. Na stranici
dnevnika - posljednjoj - upisan je datum, podsjećajući na datume s nadgrob­
nih ploča, kao epitaf koji je Anne sama napisala.
Kao što je to vrlo efektno učinio s ikonama velikog biznisa, Hans Haacke
uskrisio je nacistički memorijal u Grazu u Austriji kako bi svakoga podsje­
tio na suučesničku ulogu samog tog mjesta. U svojoj instalaciji Bezugspunkte
38/88 umjetnik je na isti način kao i nacisti 1938. godine prekrio kip gradskog
sveca zaštitnika zastavama s kukastim križem kako bi okrenuo sliku nacizma
protiv same sebe.11 Haackeova “referentna točka” bila je sama izokrenuta kad
su neonacisti zapalili spomenik, što je umjetnik potom inkorporirao u tekst
memorijala dodavši natpis: “U noći 9. studenog 1938. sve sinagoge u Austriji
bile su opljačkane, uništene i zapaljene. A tijekom noći 2. studenoga 1988. ovaj
je memorijal uništen zapaljivom bombom.”12
U instalaciji nazvanoj Memorial, Christian Boltanski na sličan je način pro­
dužio svoj raniji rad, miješajući mutne fotografije, žarulje i žice koje bi podsje­
ćale na židovsku školu, instrumente i težinu pamćenja. Crni kubus koji je Sol
Lewitt postavio na trg ispred nekadašnje palače u Munsteru podsjećao je i na
gradske Židove kojih više nema i na umjetnikove vlastite geometrijske oblike
- prije nego što su gradske vlasti spomenik uklonile. Kad su od njega naručili
izradu spomenika za San Francisco, George Segal okrenuo se u razmišljanju
svojim bijelim gipsanim figurama upotrijebivši kao prvotni model jednog pre­
živjelog Izraelca. Kao što nas podsjeća Albert Elsen, za mnoge su suvremene
umjetnike zapravo na prvome mjestu potrebe umjetnosti, a ne javnosti ili pam­
ćenja.13 Za umjetnike koji stvaraju u dobu apstraktnog ekspresionizma, earth-
worka i konceptualne umjetnosti, kao i za arhitekte postmodernističkog i de-
konstruktivističkog smjera, ciljana publika često nije nitko drugi nego oni sami.

11 Vidi katalog izložbe. Bezugspunkte 38/88, uredio Werner Fenz, Graz, 1988. Tu instalaciju opširno anali­
ziram u četvrtom poglavlju [Youngove knjige, op. prev.].
12 Za umjetnikovo i kustosovo viđenje ovog projekta vidi Hans Haacke, “Und ihr habt doch gesiegt, 1988”
i Werner Fenz, “The Monument Is Invisible, the Sign Visible”, u October 48 (proljeće 1989), str. 75-87.
13 Vidi: Elsen (1989, str. 291), kao i Elsen (1985). Izbjegavajući previše neozbiljnosti u ovom kontekstu,
mogli bismo spekulirati i pitati se kako bi mogao izgledati spomenik holokaustu videoumjetnika Nam
June Paika. Bi li se sastojao od jedne videopetlje koja bi neprestance vrtjela iste slike iz koncentracijskih
logora ili mjesta deportacije? Ili bi Paik izradio jedan univerzalan spomenik, komad m ramora s ugrađe­
nim videoekranom koji bi prikazivao bilo koju spomen-sekvencu po našem izboru? U ovisnosti o danu
i lokaciji, taj bi kamen i videoekran mogli komemorirati Auschvvitz, Hirošimu ili Prvi svjetski rat - da
ne spominjemo sve moguće buduće katastrofe.
James Young

D o k u m je tn ic i, a rh ite k ti, k ritič a ri i k u s to s i p o z d ra v lja ju s u v re m e n e p ro je k ­


te, če sto im se s u p ro tsta v lja ju n e s a m o z b u n je n o s t p u b lik e , v eć i u v rije đ e n o s t
preživ jelih . M n o g i preživjeli, n a im e , v je ru ju d a n jih o v o s tv a rn o tra u m a tič n o
isk u stv o z a h tije v a š to je m o g u ć e d o slo v n iji m e m o rija ln i iz raz. “N is u n a s m u ­
čili i n a š e o b itelji n is u u b ili n a a p s tra k ta n n a č in ”, žale se preživ jeli, “to je b ila
stv arn o st.” G o v o re ć i o sv o m S p o m e n ik u v a rša v sk o m g etu , k ip a r N a th a n R a p o -
p o r t, p rim je ric e , je d n o m je tu ž n o zav ap io : “Z a r s a m m o g a o n a p ra v iti k a m e n s
ru p o m u s re d in i i re ć i ‘ Voila! Evo ju n a š tv a žid o v sk o g n a ro d a ’?” V je ro ja tn o ne.
Sve o vo p o sta v lja p ita n je d v o s tru k e u lo g e p u b lik e i sje ć a n ja u u m je tn o s ti za
ja v n i p ro s to r: p o s ta je n a m , n a im e , ja s n o d a n ije svak o d je lo u m je tn o s ti za ja v n i
p ro s to r s p o m e n ik , n iti je sv ak i m e m o rija l d je lo u m je tn o s ti za ja v n i p ro sto r.
Iako nije povijesni sp o m e n ik , Tilted Are R ic h a rd a S erre i njegovo u k la n jan je
s trg a F ederal Plaža u N e w Y orku d o b ro ilu strira o v u d ilem u . S je d n e stran e ,
Tilted Are je b io sk ru p u lo z n o v je ra n au to ro v o j viziji, n je g o v o m m a terijalu , v re ­
m e n u i p ro s to ru . Isto d o b n o su, m e đ u tim , u p ra v o in te g rite t i b rilja n tn o st d je­
la odbili p u b lik u kojoj je b io n am ije n jen . Tilted Are n ije m o g a o im a ti sve: n ije
m o g a o zadovoljiti z a jed n ic u u m je tn ik a k o ji su g a g o to v o je d n o g la s n o p o d rž a li
i laičku p u b lik u u z n e m ire n u o n im što su p e rc ip ira li k a o n aru ša v a n je n jih o v a
ja v n o g p ro sto ra . O stala je n e rije še n a zag o n etk a: k a k o u m je tn ic a m o ž e isto v re­
m e n o biti o d g o v o rn a i svom d isk u rsu i u k u s u pub lik e? K ako m o ž e u ra v n o težiti
p o tre b e laičke p ublike s p o v re m e n o o p s k u rn im s en zib iliteto m s u v re m e n e u m je ­
tn o sti, u situaciji u k ojoj o d o b re n je d rž a v n e u p rav e ovisi i o je d n o m i o d ru g o m ?
O v a d ile m a nije n a ro č ito n ov a. N aim e, k ao što je p rim ije tio i E lsen , u E u ­
ro p i su iz m e đ u dv a svjetska ra ta m o d e r n e i a v a n g a rd n e k ip a re rije tk o p o ziv ali
d a k o m e m o rira ju b ilo p o b je d e ili p o ra z e , b ilo b itk e ili p o g in u le u P rv o m sv jet­
sk o m ra tu .14 N e s k lo n o s t d o n a to ra i vla sti n a ru č iv a n ju a p s tra k tn ih m e m o rija -
la b ila je n a p o s e re z u lta t dv aju p a ra le ln ih im p u ls a k o d p u b lik e i k o d države.
O p ć e n ito se s m a tra lo d a m e m o rija li v e z a n i u z r a t tre b a ju v a lo riz ira ti s tra d a n ja
p ru ž a ju ć i im p o v ije sn o o p ra v d a n je . Taj je cilj b ilo n a jb o lje p o s tić i p riz iv a n je m
tra d ic io n a ln ih h e ro jsk ih ik o n a k a k o b i se n e d a v n i ra t is p u n io p o n o s o m i lojal-
n o šć u , š to b i isto ta k o i p o m o g lo d a se u p ra v o za v rše n i ra t o b ja sn i n a p u b lic i
v idljiv i n a iz g le d sa m o ra z u m ljiv n a č in . U o b a se slu ča ja fig u ra tiv n i im a g in a -
rij č in io n a jb o ljim sre d s tv o m za n a tu ra liz a c iju d rž a v n e m e m o rija ln e p o ru k e .
O n im a ko ji s u bili u m o g u ć n o sti p o d ić i m e m o rija le P rv o m sv je tsk o m r a tu bilo
je ja sn o d a je p rv e n s tv e n i cilj m o d e r n ih p o s lije ra tn ih k ip a ra n ije p o tv rd a , već
o d b a c iv a n je i ža ljenje n a d p o v ije s n o m s tv a rn o š ć u k a o i n a d a rh a ič n im v rije ­
d n o s tim a k o je su je, k a k o se činilo , proizvele.

Primjere donosi Elsen (1979, str. 122-125).


Tekstura sjećanja

Točno je i da bi vrlo malen broj modernih kipara uopće pokazao dovoljno


interesa za takve projekte. Smatralo se da je europska civilizacija dosegla samo
dno, pa su se umjetnici i graditelji spomenika bučno opirali tradicionalnim
mimetičkim i herojskim evokacijama događaja, braneći stajalište da bi bilo kak­
vo sjećanje tog tipa događaje uzdizalo i mitologiziralo. Po njima bi još jedan
Prometej klasičnih proporcija predstavljao lažno glorificiranje i potvrđivanje
užasnih stradanja koja bi trebao komemorirati. U očima mnogih grafičara i
književnika tog vremena bilo bi to ekvivalentno izdaji ne samo njihova isku­
stva Velikog rata, već i novih razloga za postojanje umjetnosti nakon rata - a
to su bili propitivanje stanja svijeta i konvencija koje u njemu vrijede. U slu­
čaju dobivanja narudžbe za figurativno kiparstvo, u obzir bi jedino dolazile
figure antijunaka, kao što su, primjerice, patetični junaci Fallen Man i Seated
Youth Wilhelma Lehmbriicka (1917). Ipak, ma kako su ova djela bila vjerna
umjetnikovoj međuratnoj viziji, ni publika ni država nisu se činile spremnima
podnijeti spomeničke građevine izgrađene na temeljima sumnje umjesto ju­
naštva. Rastući totalitarni režimi u Njemačkoj i Rusiji tako su patetičnog juna­
ka osudili kao defetista jer se činilo da utjelovljuje sve ono iz rata što je trebalo
zaboraviti, a ne pamtiti.
Osim načina na koje bi, kako se mislilo, apstrakcija mogla pospješiti smisao
djela kao mimetičkog svjedočanstva, činilo se isto tako da ona smanjuje spo­
sobnost memorijala da služi kao locus, mjesto zajedničkih ideala i zajedničke
slike o sebi. Svojom hermetičnom i osobnom vizijom, apstrakcija kod proma­
trača ohrabruje privatne vizije, što navodno poništava komunalnu i kolektivnu
svrhu javnih memorijala. S druge strane, činilo se da specifičnost realistične
figuracije sprečava mogućnost višestrukih poruka, dok bi apstraktno kiparstvo
moglo pomiriti sva značenja koja se na nj mogu projicirati. U stvarnosti kao
polazišne točke za političke predstave gotovo uvijek služe figurativni spomeni­
ci kao što je Memorijal varšavskom getu. Kao da je figurativna skulptura bila
potrebna da pažnju promatrača zaokupi likovima naroda kako bi se između
promatrača i spomenika stvorila snažna veza koja bi potom mogla biti preo­
blikovana u pojedinačno značenje.
Temeljna dilema s kojom se suočavaju graditelji suvremenih spomenika
tako je dvostrana i podsjeća na dilemu s kojom se suočavaju sva potencijalna
svjedočanstva u bilo kojem mediju. Prvo, kako je moguće referirati se na neke
događaje u mediju koji je osuđen na to da referira samo na sama sebe? I drugo,
ako je cilj pamtiti - odnosno, referirati se najodređenu osobu, poraz ili pobjeduL
- kako to činiti na apstraktan način? Za mnoge koji su preživjeli samo da bi
svjedočili o holokaustu, sjećanje i svjedočenje su jedno: za te preživjele svje^
dočenje nužno zahtijeva najdoslovniji mogući prijenos onoga što su vidjeli i
James Young

iskusili. B u d u ć i d a je o tk rić e u m je tn o s ti s tv a ra n e u g e tim a i lo g o rim a p o k a z a lo


d a m a lo p re ž iv je lih se b e s m a tra s a m o sv je d o c im a fo rm e , č a k s u i a v a n g a rd n i
u m je tn ic i re d e fin ira li svoj e s te tič k i z a d a ta k p o sta v ši te s tim o n ija ln im re a lis ti­
m a .15 Je d in i m o g u ć i m o d u s iz lag an ja d o k a z a ili s v je d o č e n ja za n jih je p o s ta o
o n o š to se p o č e lo n a z iv a ti “d o k u m e n ta ris tič k o m ” u m je tn o š ć u i k n již e v n o šć u .
K ao što su p o v je sn ič a ri i k n již e v n i k ritič a ri n a p o s lje tk u p rih v a tili im p u ls s p i­
satelja d a s v jed o č e u n a ra tiv n o m o b lik u te o s im s v je d o č e n ja tra g a ju i za ra z li­
čitim z n a n jim a s tv o re n im u ta k v im te k sto v im a , ta k o b i i k ritič k i p ro m a tra č i
m e m o rija la p o s v e ć e n ih h o lo k a u stu m o g li p rih v a titi p a ra le la n im p u ls g ra d ite ­
lja tih m e m o rija la d a s v jed o č e p u te m d o s lo v n e fig u ra cije - p rije n e g o što se
o k re n u n a č in im a n a k o je je ja v n o s jeć an je u ta k v im fig u ra m a o rg a n iz ira n o .16
R efe riraju ć i n a o p ć e s ta n je sv ijeta, u n u ta r n je s ta n je u m a , u z d r m a n u v je ru
u č ovječanstvo, p a č a k i n e s p o s o b n o s t u m je tn o s ti d a re p re z e n tira s tv a rn o s t,
a p s tra k tn i o blici u m je tn ic im a jo š u v ije k o m o g u ć u ju n a jšire m o g u ć e v arijacije
iz ražava n ja. Sažeto a p s tra k ta n M e m o rija l v e te ra n im a V ije tn a m sk o g ra ta M aye
Lin, p rim je ric e , k o m e m o rira a m b iv a le n tn o s t n a c ije p re m a V ije tn a m sk o m ra tu
i n je g o v im v e te ra n im a n a n a č in e n e d o s tu p n e fig u ra c iji.17 Ip ak , u m je s to d a fig u ­
ra tiv n i m o d u s s a m o o s u d im o k a o a rh a ič a n i n e s u v re m e n , m o g li b is m o p rih v a ­
titi p o tre b u širo k e p u b lik e za fig u ra cijo m , č a k i a k o im a m o n a u m u k o n s tr u i­
ra n u p r ir o d u fig u ra tiv n e iko n o g ra fije. N a taj n a č in m o ž e m o s p rije č iti n a tu ra -
lizira n je m o n u m e n ta ln e figuracije, o d n o s n o c e m e n tira n je n je z in a z n a čen ja .

Posljedice pamćenja: jedna alternativna kritika

U m je tn o st za jav n i p ro s to r op će n ito , a p o s e b n o m e m o rija li p o sv ećen i h o ­


lokaustu, često iz m ič u tra d ic io n a ln im an a liz a m a p o v ijesti u m je tn o sti. V ećina
rasprava o s p o m e n -p ro s to rim a p o sv e ć e n im h o lo k a u stu ig n o rira te m e ljn u ja v n u
dim en ziju njihove izvedbe, o g ran ičav aju ći se ili n a fo rm a ln o estetičke ili g oto-

15 Vidi: Janed Blatter, "Art from the \Vhirlwind”, u: Blatter i Milton (1982, str. 22-35).
16 Za mnogo opširniju raspravu o poteškoćama koje nosi književno svjedočenje, vidi: Young (1986/87, str.
403-423).
17 Kao što se moglo očekivati, čak i u slučaju najpopularnijeg apstraktnog spomenika - Memorijala vijet­
namskim veteranima - napravljeni su ustupci zahtjevima publike za figuralnošću. Očito nezadovoljni
što svoj odraz vide samo u njegovoj crnoj m ram ornoj površini, neki su veterani tražili da se u blizini
postavi figurativnija reprezentacija “stvarnih vojnika”. Kao rezultat tih zahtjeva, uz memorijal je postav­
ljena figurativna skulptura s tri reprezentativna vojnika, kasnije nadopunjena figurativnom skulpturom
bolničarki koje su služile u Vijetnamu, također veteranki. Za raspravu o kontroverzi oko odluke o nado­
punjavahu izvornog koncepta Maye Lin, vidi: Hess (1983, str. 120-127) i Grisvvold (1986, str. 688-719),
kao i Scruggs i Swerdlow (1985).
Tekstura sjećanja

vo pobožno historičarske okvire. I dok je točno da povjesničari umjetnosti ki­


para poput Nathana Rapoporta nikada neće cijeniti koliko Jacquesa Lipchitza
i Henryja Moorea, njegovo se djelo ne može odbaciti samo zbog popularnosti.
Čini se da kritika njegovo otvoreno figurativno, heroičko i referencijalno djelo
osuđuje upravo zbog onih kvaliteta - pristupačnosti široj javnosti i povijesne re-
ferencijalnosti - koje ga čine monumentalnim. No zapravo je moguće daje estet­
ska izvedba spomenika sadržana upravo u ovoj privlačnosti široj publici, što poti­
če zahtjeve za javnim i povijesnim otkrivanjem ovakvih memorijala, čak i ako su
osuđeni na ignoriranje kritike. Umjesto da se zaustavimo na formalnim pitanji­
ma ili na problemima historijske referencijalnosti, moramo se dalje upitati kako
se memorijalne reprezentacije konačno mogu utkati u tijek tekućih događaja.
Dok pitanja visoke i niske umjetnosti mogu i nadalje poticati rasprave oko
memorijala posvećenih holokaustu, ona više ne smiju diktirati kritičku raspravu.
Umjesto toga, trebali bismo na umu imati redukcionistička - ponekad i vulgarna
- pretjerivanja u popularnim memorijalnim reprezentacijama, pa čak i modifi­
cirati naše definicije kiča i preispitati njegovu korisnost kao kritičke kategorije u
raspravi o javnim spomenicima. Umjesto patronizirajućeg stava prema masov­
nom ukusu, moramo priznati da je ukus publike važan, kao i da određeni kon­
vencionalni oblici otvoreno javne umjetnosti naposljetku mogu imati posljedice
na javno pamćenje, željeli mi to ili ne. To znači priznati vrijednost demodiranih,
često arhaičnih aspekata mnogih memorijala posvećenih holokaustu, makar gle­
dali i preko njih. To također znači priznati da ovakva umjetnost za javni prostor
zahtjeva dodatne kritičarske kriterije kako bi kunsthistoričarski diskurs mogao
podržati - a ne opterećivati - živote i značenja takvih djela.
Postoji, naime, još uvijek nedovoljno prepoznata razlika između otvoreno
javne umjetnosti, oprimjerene u ovakvim javnim spomenicima, i umjetnosti
proizvedene gotovo isključivo za umjetnički svijet, kritičare, druge umjetnike i
galerije. Ljudi ne posjećuju memorijale posvećene holokaustu zato što su nešto
novo, najsuvremenije ili pomodno - kao što kritičari žustro primjećuju, većina
tih memorijala uopće ne odgovara tom opisu. Dok se suvremena umjetnost
bavi samom sobom ili medijem, javni memorijali posvećeni holokaustu nasta­
ju s izričitom namjerom da budu povijesno referentni, da vode promatrače od
njih samih prema razumijevanju ili evokaciji događaja. Kao javni spomenici,
ti memorijali općenito izbjegavaju hermetično referiranje na procese vlastita
nastajanja. Dok suvremena umjetnost poziva promatrače i kritičare na razmiš­
ljanje o njihovoj materijalnosti ili vezi s drugim djelima prije i poslije njih, cilj
memorijala nije toliko prizivati pozornost na njihovu vlastitu prisutnost, već
na prošle događaje zato što oni više nisu prisutni. Na taj način memorijali po­
svećeni holokaustu nastoje ukazivati na ono što je neposredno iza njih.
James Young

U sv o m fu z io n ira n ju u m je tn o s ti za ja v n i p ro s to r i p o p u la rn e k u ltu re , p o v i­
je sn o g p a m ć e n ja i p o litič k ih p o slje d ic a , ti sp o m e n ic i, d a k le , za h tije v a ju a lte r­
n a tiv n u k ritik u k o ja n a d ila z i p ita n ja v iso k e i n is k e u m je tn o s ti, d o b ro g u k u s a
i v u lg a rn o sti. U m je sto d a sa m o id e n tific ira m o s p o m e n ik e i o b lik e n a k o jim a
p o č iv a ja v n o p a m ć e n je , ili se p ita m o re fle k tira ju li ti s p o m e n ic i p ro šle d o g a đ a je
n a to č a n ili p o m o d a n n a č in , o k re ć e m o se ra z n o v rs n im n a č in im a n a k o je ta
u m je tn o s t seb e n u d i k a o te m elj za p o litič k o i d ru š tv e n o d je lo v an je. O d n o sn o ,
m o g li b is m o se z a p ita ti n e sa m o k a k o s u v rije m e i s tr u č n o o b ra z o v a n je g ra d ite ­
lja s p o m e n ik a o b lik o v ali sjeć anje k a d je s p o m e n ik p o d ig n u t te k a k o s p o m e n ik
o d ra ž a v a p ro šle d o g a đ a je , već, što je jo š v až n ije, k a k v u u lo g u s p o m e n ik ig ra u
s a d a šn je m p o v ije s n o m tre n u tk u .
M o ž e m o se s a d a m a n je b a v iti p ita n je m ra d i li se o d o b ro j ili lo šo j u m je t­
n o s ti, a v iše p o slje d ic a m a ja v n e m e m o rija ln e u m je tn o s ti n a lju d e. T re b a r a ­
z u m je ti d a m e m o rija li p o sv e ć e n i h o lo k a u stu , k a o b ilo k o ji ja v n i u m je tn ič k i
p ro sto r, n is u n i b e n ig n i n i n e v a ž n i, v eć d a se n u d e k a o te m elj p o litič k o m i k o ­
m u n a ln o m d je lovanju. U z isp rik e P e te ru B iirg eru , že lio b ih p re d lo ž iti p re ra d u
o n o g što je o n n a z v a o “fu n k c io n a ln o m a n a liz o m u m je tn o s ti”, p rila g o đ e n o m
p ro u č a v a n ju d ru š tv e n ih u č in a k a ja v n ih m e m o rija ln ih p ro s to ra .18 M oj cilj je n e
sa m o is tra ž iti o d n o s e iz m e đ u lju d i i n jih o v ih sp o m e n ik a , v eć i p o slje d ic e tih
o d n o s a u p o v ije sn o m v re m e n u .
D o k su n e k i p o v je sn ič a ri u m je tn o s ti tra d ic io n a ln o od b a c iv a li ta k v e p ris tu p e
u m je tn o s ti k a o a n tro p o lo g ijsk e , so cio lo g ijsk e ili p sih o lo g ijsk e, d ru g i su u svoje
an a lize uklju čili šire p ro b le m e k o jim a se b av i so cio lo g ija u m je tn o s ti: u o v o m
su slučaju ja v n i m e m o rija li tip ič a n p rim je r d ru š tv e n o g ž iv o ta u m je tn ič k o g d je ­
la, njegova života u d ru š tv e n o m d u h u . K ao što je p re d lo ž ila M a ria n n e D o eze-
m a, d o seg je d n o g s p o m e n ik a d o p ire m n o g o d alje o d s a m o g stila ili u m je tn ič k e
škole. O n a piše d a “ja v n i s p o m e n ik im a o d g o v o rn o s t k o ja n a d ila z i njegove k v a­
litete kao u m je tn ič k o g djela. O n n ije sa m o p riv a tn i iz raz in d iv id u a ln o g u m je t­
n ika, već i u m je tn ič k o d jelo s tv o re n o za p u b lik u i k ao ta k v o m o ž e i tre b a b iti
o cijen jen o n a te m elju svoje s p o so b n o s ti d a izazove lju d sk e reakcije.” 19 Po m e n i
se ta kva reakcija n e o d n o s i sa m o n a e m o c io n a ln u d irn u to s t, već i n a stv a rn e
p oslje dice za lju d e u n jih o v im sp o m e n ic im a . P ita n je ne g lasi “k ak o ti s p o m e n ic i
d im u ljude?” već rad ije “u k o je m ih sm je ru p o k re ć u , p re m a k o jim p o v ijesn im
za ključcim a, p re m a k ak v o m ra z u m ije v a n ju i d jelo v an ju u n jih o v im v la stitim

18 Vidi: Biirger (1984, str. 87). Biirger definira “funkcionalnu analizu umjetnosti” kao ispitivanje “društve­
nog učinka (funkcije) umjetničkog djela, koji je rezultat prožimanja stimulusa koji emaniraju iz samog
djela i publike koju se može sociološki definirati.”
19 M arianne Doezema, “The Public M onument in Tradition and Transition”, u: Doezema (1977, str. 9).
Tekstura sjećanja

živ otim a?” To znači d a n e m o ž em o razdvojiti s p o m e n ik o d njegova javnog


života, d a d ru štv e n a funkcija takve u m je tn o sti jeste n jezin u m jetn ičk i doseg.
R o b ert M usil je d n o m je napisao: “N išta n a svijetu nije ta k o nevidljivo
kao sp o m en ik . S p om enike se nesu m n jiv o p o d iž e d a b i bili vidljivi, d a b i p riv u k ­
li p o z o rn o st. N o isto v re m en o su p ro ž e ti n e č im što tu p o z o rn o s t odbija.”20 To
“nešto” je te m eljn a u k o č e n o st k oju s p o m en ici dijele sa sv im o stalim slikam a:
k ao što rep rez en ta cija n u ž n o svoj, inače d in a m ič a n , refere n t p rek riv a čv rstim
slojem stakla, ta k o i s p o m e n ik p re tv a ra gibljivo sjećanje u k am en . U pravo taj
“lak” o d b ija n a š u p o z o rn o s t i čin i s p o m e n ik nevidljivim . K ao d a život s p o m e ­
n ik a u d u h u zajednice postaje čvrst i u glačan p o p u t njegova vanjskog oblika, a
njegovo zna čenje fiksno p o p u t njegova m jesta u krajoliku. Tako u sid ren i s p o ­
m e n ici čine se, naim e, vje čn im d ijelom krajolika, p riro d n o sm ješteni, p o p u t
o bližnjeg d rv eća ili stijena.
K ao i n e p o k re ta n k o m a d k a m e n a sp o m e n ik čv rsto skriva svoju pro šlo st
p o p u t najveće ta jne, odvraća jući o d svoje v lastite povijesti i p o k az u ju ći p rem a
d o g ađ a jim a i z n a čen jim a koje m i u n o s im o u njega svojim p o sjetim a. U p ra ­
vo zato što se čini d a s p o m en ici p a m te sve o sim svoje vlastite p ro šlo sti, svog
n asta n k a, m oj je k ritič k i cilj iznova isp u n iti sp o m e n ik n ašim sjećan jem n a to
k ak o je nastao. N am jera svega ovoga nije fik sirati zn a čen ja sp o m e n ik a u v re ­
m e n u je r bi g a to p o tp u n o balzam iralo. N aprotiv, n a d a m se d a ću sjećan jem n a
n jegovu d o sa d a šn ju p ro šlo st o sn ažiti sp o m e n ik , a sjećanje n a d o g ađ aje oživjeti
upisavši u n jih n a še sjećanje n a n a s ta n a k s am o g sp o m en ik a.
K ad m e m o rija lu v ra tim o n e što o d sjećanja n a n jeg o v u v la stitu genezu,
p o d sje ć a m o n a to d a su m e m o rija li u b iti k rh k i, d a ovise o d ru g im a k ak o bi
živjeli, d a su sačin jen i o d lju d sk ih ru k u u lju d sk im v re m e n im a i p ro sto rim a ,
d a n is u p riro d n i d io k rajo lik a n iš ta više n eg o što sm o to m i sam i. Z a razlik u o d
riječi n a p a p iru , sp o m e n ič k e ik o n e ka o d a d o slo v n o u tjelovljuju ideje, pozivaju
p ro m a tra č e d a za b u n o m m a te rija ln o p risu stv o i m a su zam ijen e za n e p o k re tn u
tra jn o st. A ko je to č n o d a u la k iran o j v an jštin i n ik a d a zapravo n e v id im o s p o ­
m e n ik , p o k u š a t ću slo m iti n jegovu e id etsk u po k o ric u , oslabiti zn ačen je i ak tiv ­
n o s t p a m ć e n ja u s p o m e n ic im a u č in iti vidljivim . N a d a m se d a ta k v a k ritik a
m o ž e sp rije čiti d a se n a še ikone sjećanja n e u k o če u idole sjećanja.21
Jer suviše često sp o m e n ic i n ek e za jed n ice n o se u g la čan u , la k ira n u p o k o st
m rtv a č k e m aske, b e z razm išljan ja o tre n u tn o m p a m ć e n ju i b e z razu m ijev an ja

20 Robert Musil, “Monumets”, u: Musil (1987, str. 61).


21 Sličnu sam kritiku spomenika u mnogo grubljem obliku predložio u članku “Memory and M onument”
u: H artm an (1986, str. 112), ponovno objavljeno u proširenom obliku u: Young (1988). Za izvrsnu, m no­
go razrađeniju raspravu o “borbi između ikonoklazma i idolatrije” vidi: Mitchell (1986, str. 160-208).
James Young

s u v re m e n ih p ro b le m a . U m je sto što v a n ja v eć p o s v e ć e n o g sjeć an ja, m o ja stu d ija


m o ž e n a je d in s tv e n o p o u č a n n a č in p o n u d iti u v id u u n u ta r n ji živ o t sp o m e n ik a ,
u b u r n e d ru š tv e n e , p o litič k e i este tič k e sn ag e, in a č e s k riv e n e iz a š u d jiv e v a n j­
štin e s p o m e n ik a . A n a liz o m p ro c e s a s tv a ra n ja m e m o rija la o s n a ž u je m o sa m u
id e ju sp o m e n ik a , p o d sje ć a ju ć i d a svi ta k v i k u ltu rn i a rte fa k ti im a ju p o v ije st i
d a su u b iti k o n s tru ira n i.
U tu s a m s v rh u p ro š irio istra ž iv a n je ž iv o ta i te k stu re m e m o rija la p o sv e ć e ­
n ih h o lo k a u stu n a v re m e n a i m je s ta u k o jim a su za m išljen i, n jih o v u d o s lo v n u
iz g ra d n ju u s re d p o v ije sn e i p o litič k e re a ln o s ti, n jih o v e g o to v e o b lik e u ja v n im
p ro s to rim a , n jih o v a m je sta u k o n ste la c iji n a c io n a ln o g p a m ć e n ja te n jih o v e v je ­
č n o p ro m je n jiv e živote u d u h u n jih o v ih z a je d n ic a i ž id o v sk o g n a r o d a tije k o m
v re m e n a . Im a ju ć i n a u m u sve ove d im e n z ije , p r o m a tra m n e s a m o n a č in e n a
koje p o je d in i s p o m e n ic i s tv a ra ju i o s n a ž u ju p o je d in o sjeć an je n a ra z d o b lje h o ­
lo k a u sta, već i n a č in e n a ko ji se d o g a đ a ji o b lik o v a n i s p o m e n ic im a v ra ć a ju u
po litič k i život. U k u p n o gled aju ći, svi o v i slojevi č in e p ra v u a k tiv n o s t p a m ć e n ja
k o jo m su arte fa k ti iz p ro š ih v re m e n a o živ lje n i s a d a š n jim tr e n u tk o m , ia k o o n i
u v je tu ju n aše ra z u m ije v a n je sv ije ta k o ji n a s o k ru ž u je .
N a o p ć e n itijo j ra z in i m o g li b is m o se za sv ak i m e m o rija l z a p ita ti k o ja se
zn a č e n ja g e n e rira ju k a d se p o d ru č je te m p o ra ln o g tra n s fo rm ira u m a te rija ln i
oblik, k a d se v rije m e sa ž m e u p ro s to r k a o tr o p p re k o k o je g g a o ta d a o d m je ra ­
v a m o i shvaćam o. K ako m e m o rija li o d v re m e n a i sjeć an ja s tv a ra ju p rič u ? K ako
v re m e n u n a m e ć u gra n ic e , a s jeć an ju fasad u ? K akav je o d n o s iz m e đ u v re m e n a
i m jesta, m jesta i sjećanja, sjeć an ja i v re m e n a ? K o n ačn o , d v a te m e ljn a i m e đ u ­
so b n o p o v e z a n a p ita n ja su sljedeća: k a k o p o je d in o m je sto o b lik u je n a še sjeća­
n je u p o je d in o m v re m e n u ? I k a k o to sjeć an je n a p ro š lo v rije m e o b lik u je n aše
ra z u m ije v a n je s ad ašn je g tre n u tk a ?
Takvo istra živ an je a k tiv n o s ti m e m o rija liz a c ije m o ž e n a s ta k o đ e r p o d s je titi
d a je ja v n o sjeć anje k o n s tru ira n o , d a ra z u m ije v a n je d o g a đ a ja o visi o k o n s tr u i­
ra n ju sjećanja te d a p o s to je m u n d a n e p o slje d ice ra z lič itih v rs ta ra z u m ije v a n ja
p ovijesti k oje s p o m e n ic i g en e rira ju . U m je sto d a d o p u s tim o d a se p ro š lo s t u k o ­
či u svojim m o n u m e n ta ln im o b licim a, p a m ć e n je m o ž e m o o živ jeti k ro z r a d n a
sjećanju, čim e bi dog ađ a ji, u s p o m e n e n a n jih i u lo g a k o ju sp o m e n ic i ig ra ju u
n a šim ž iv o tim a o stali živim i n ik a d a d o v rše n im . U to m sv jetlu s m a tra m o d a
d o seg m e m o rija la p o sv e ć e n ih h o lo k a u stu n e ovisi o n ek a k v o j o d m je re n o j d i­
stan c i iz m e đ u p ovijesti i n je z in e s p o m e n ič k e rep rez en ta cije, već o fu z io n ira n ju
p riv a tn o g i ja v n o g p a m ć e n ja u m e m o rija ln o j a k tiv n o sti p u te m k o je se u m o v i
koji razm išljaju o p ro šlo sti n u ž n o o b ru ša v a ju u sad ašn ji p o v ijesn i tre n u ta k .
N ije d o v o ljn o p ita ti sjećaju li se n a š i m e m o rija li h o lo k a u sta ili n e n i k ak o ga
se sjećaju. T re b a m o p ita ti i s k o jo m se sv rh o m sjećam o. O d n o sn o , k ak a v je n aš
Tekstura sjećanja

o d g o v o r n a sadašnji tre n u ta k u svjetlu n ašeg p risjećan ja prošlosti? M o ram o


p riz n a ti d a se o b lik sjećanja n e m ož e razd v o jiti o d djelovanja p o čin jen o g u
njegovo im e te da p risje ćanje bez p o sljed ica sad rži sjem e vlastite p ro p asti. A ko
bism o, n aim e, p asivno p rim jećivali te k k o n tu re ov ih m e m o rijala, ak o b ism o
n jih o v u g enezu ostavili n eistra ž e n o m i ako n as n aš čin p risjećan ja n e bi p ro ­
m ijenio, to bi značilo da se u o p će n ism o sjećali.

B IB L IO G R A FIJA
Amery, Jean (1980), At the Minds Limits: Contemplations by a Survivor on Auschwitz
and Its Realities, Bloomington.
Baudrillard, Jean (1988), The Evil Demon oflmages, Sidney.
Blatter, Janet i Milton, Sybil (ur.) (1982), Art of the Holocaust, London.
Biirger, Peter (1984), The Theory oftheAvant Garde, Minneapolis.
Danto, Arthur (1986), “The Vietnam Veterans Memonal” The Nation, 31. 8.1986.
Doezema, Marianne (1977), The Public Monument ant Its Audience, Cleveland, 1977.
Elsen, Albert E. (1979), Modem European Sculpture, 1918-1945: Unknown Beings and
Other Realities, New York.
Elsen, Albert (1985), Rodin’s “Thinker”and the Dilemmas ofModern Public Sculpture,
New Haven.
Elsen, Albert (1989), “What We Have Learned about Modem Public Sculpture: Ten
Propositions”, Art Journal 48, br. 4 (zima 1989).
Grisvvold, Charles L. (1986), “The Vietnam Veterans Memorial and the VVashington
Mali: Philosophical Thoughts on Political Iconography”, Critical Inquiry 12 (ljeto
1986).
Halbwachs, Maurice (1950), La Memoire collective, Pariz.
Halbwachs, Maurice (1952), Les Cadres sociaux de la memoire, Pariz.
Hartman, Geoffrey H. (1986), Bitburg in Moral and Political Perspective, Bloomington.
Hess, Elizabeth (1983), “A Tale of Two Memorials”, Art in America, travanj.
Krauss, Rosalind (1988), The Originality of the Avant-Garde and Other Modernist
Myth$, Cambridge, Ma. i London.
Krystal, Henry (ur.) (1968), Massive Psychic Trauma, New York.
Kugelmass, Jack i Boyarin, Jonathan (ur.) (1983), From a Ruined Garden: The Memo­
rial Books ofPolish Jewry, New York.
Mitchell, W. J. T. (1986), lconology: Image, Text, Ideology, Chicago i London.
Mumford, Lewis (1938), The Culture of Cities, New York.
Musil, Robert (1987), Posthumous Papers ofa Living Author, Hygiene (Colorado).
Neff, John Hallmark (1990), “Introduction [to Public Art]: Daring a Dream”, Critical
Inquiry 16 (ljeto 1990).
Nietzsche, Friedrich (1985), The Use and Abuse ofHistory, New York.
James Young

Nora, Pierre (1984), Les Lieux de memoire, vol. 1: La Republique, Pariz.


Nora, Pierre (1989), “Between Memory and History: Les Lieux de Memoire”, Represen-
tations 26.
Schwartz-Bart, Andre (1961), The Last ofthejust, London.
Scruggs, Jan C. i Swerdlow, Joel (1985), To Heal a Nation: The Vietnam Veterans Memo-
rial, New York.
Sturken, Marita (1991), “The Wall, the Screen, and the Image: The Vietnam Veterans
Memorial”, Representation 35 (ljeto 1991).
Young, James E. (1986/87), “Interpreting Literary Testimony: A Preface to Rereading
Holocaust Diaries and Memoirs”, New Literary History 18 (zima 1986/87).
Young, James E. (1988), Writingand Rewriting the Holocaust: Narrative and the Conse-
quence ojInterpretation, Bloomington.
III.
Suvremene
KONTROVERZE
Etienne Frangois
Velike pripovijesti
I LOMOVI BRANA
SJEĆANJA.
Sjećanje na D rugi
SVJETSKI RAT IZMEĐU
NACIONALIZACIJE
I UNIVERZALIZACIJE
Našoj baštini nije prethodio nikakav testament.
Renć C h a r1

lijedimo li uobičajene pregledne historijske prikaze (enciklopedije, pri­


ručnike, leksikone itd.) i uopće opinio communis, stječemo predodžbu o
Drugom svjetskom ratu kao jasno zaokruženom događaju. Njegov po­
četak, 1. rujna 1939., kao i kraj - 8. svibnja 1945., što se Europe tiče - čvrsto su
određeni i jednoznačne su cezure, tako da je rat moguće promatrati ne samo
kao koherentan događaj, nego i kao zaključenu epizodu europske i svjetske
povijesti. U makropovijesnoj događajnoj perspektivi, orijentiranoj primarno
na faktička događanja, ta je slika možda i točna. Posve je drugačije ako se - kao
što mi to činimo prvi put - Drugi svjetski rat promatra u komparativnoj pers­
pektivi povijesti percepcija i sjećanja.
Za razliku od mnogih projekata na kojima se radi u Njemačkoj i izvan nje,
ova zbirka ne stavlja u prvi plan rat sam po sebi (tj. kao događaj sa svim svojim
različitim aspektima),* već pamćenje rata i s njime povezana sjećanja. Odnos­
no, ovdje je riječ o pokušaju prikazivanja “prenesene povijesti”, “povijesti druge
generacije” (Pierre Nora)2, koja se bavi prije svega percepcijom i prezentacijom
tog događaja u različitim zemljama, načinom kako se o njemu razmišlja, kako
ga se pamti. Ukratko, ovo je povijest slika i predodžbi o Drugom svjetskom
ratu koje su stvorene u europskim zemljama, SAD-u i Izraelu, o njihovu na­
stanku, razvoju i promjenama u rasponu od nešto više od pola stoljeća, od
ratnog doba do danas.3 Usprkos svim razlikama koje ćemo kasnije uvidjeti,

1 Char (1999).
Članak je uvodni tekst kataloga što ga je Njemaćki povijesni muzej u Berlinu tiskao 2004. godine u
povodu istoimene izložbe “Mitovi nacija. 1945. - Arena sjećanja”. Tekstovi na koje se ovdje autor re­
ferira su pojedinačne studije o sjećanjima na Drugi svjetski rat u europskim zemljama, Sjedinjenim
Američkim Državama i Izraelu. Jedan od tih tekstova, onaj o sjećanju na Drugi svjetski rat u Jugoslaviji
i državama sljednicama, objavljujemo u ovoj knjizi (op. ur.).
2 Nora (1984-1992).
3 Prve radove o tome vidi kod Gillis (1994) i Winter i Šivan (1999).
Etienne F ranfois

razvidno je da je sjećanje na Drugi svjetski rat zauzimalo i još uvijek zauzima


ključno mjesto u kulturama pamćenja tih zemalja, te da je identitet današnjih
europskih zemalja izgrađen na oporuci Drugog svjetskog rata. Nigdje to sjeća­
nje nije izblijedjelo, što možemo vidjeti po rezultatima aktualnih istraživanja
javnog mnijenja, prema kojima se Drugi svjetski rat i dalje smatra najvažnijim
događajem novije povijesti.4 Političko i kulturno značenje toga živog sjećanja
seže do sadašnjosti. To sjećanje često posjeduje čak traumatične, opsesivne i
eksplozivne crte, a sve ukazuje na to da Drugi svjetski rat i genocid u svijesti
većine Europljana još uvijek nisu pronašli put u povijest. Drugim riječima, to
je savršeni primjer “sadašnjosti prošloga”.
(...)
Prvi dojam koji stječemo iz ovog pregleda jest osobita raznolikost konkret­
nih situacija. Drugi je svjetski rat zasigurno bio mnogo više “svjetski događaj”
nego Prvi. No to ne znači da su sve zemlje suglasne u pogledu njegova tijeka
i značenja. U manjini su one zemlje čija je vanjska situacija ostala nepromije­
njena od početka rata, 1. rujna 1939. godine, do njegova kraja 8. svibnja 1945.
godine. Među njima su, na jednoj strani, zemlje poput Švedske, Švicarske i
Španjolske, koje su zahvaljujući svojoj neutralnosti cijelo vrijeme ostale izvan
vojnih sukoba, ali i zemlje poput Njemačkoga Reicha i Velike Britanije, ne­
prijatelji tijekom rata. U drugoj su skupini zemlje koje su u rat stupile kasnije
ili bile u njega uvučene - među njima mnoge, koje su, poput Italije, Grčke,
Jugoslavije, SSSR-a i SAD-a, igrale glavnu ulogu u konfliktu. Treću grupu čine
zemlje koje su vrlo malo sudjelovale u ratnim operacijama jer su bile vrlo brzo
ili odmah okupirane, kao Belgija, Danska, Nizozemska ili Norveška. Druge
zemlje, poput Hrvatske i Slovačke, za vrijeme su rata dobile prolaznu držav­
nost. Konačno, tu su i zemlje čija je složena ratna povijest označena izmjenama
burnijih i mirnijih vremena ili pak promjenama savezništva. U toj su skupini
Francuska, Italija, Finska, Rumunjska, Mađarska i Bugarska.
Posvuda je u Europi Drugi svjetski rat bio drukčija priča - tim više što su
konkretne ratne posljedice za zemlje koje je zahvatio bile različite. Ako ostavi­
mo po strani ključni razlikovni kriterij, naime podjelu zemalja na pobjednice
i pobijeđene, možemo sve zemlje podijeliti u tri različite skupine. U prvoj je
većina zemalja koje su zbog rata gotovo sasvim opustjele, koje su zbog rata
neizmjerno patile i koje je rat promijenio do neprepoznatljivosti. To prije svega

To su, npr. rezultati reprezentativnog istraživanja javnog mnijenja što je provedeno u Frankfurtu u
prosincu 1999. godine. Na pitanje: “Prema Vašemu mišljenju, koja su tri događaja dvadesetog stoljeća
najznačajnija za Francusku?", na prvo mjesto došao je Drugi svjetski rat s 53 posto odgovora i velikom
prednošću. Joutard i Lecuit (2000, str. 32 i dalje).
Velike pripovijesti i lomovi brana sjećanja. Sjećanje na Drugi svjetski rat...

vrijedi za Poljsku koja je nakon šest godina neviđena nasilja - sa šest milijuna
žrtava rata i smrti (od toga tri milijuna Židova) i masovnim uništavanjima -
nakon posvemašnje promjene socijalne i etničke strukture te nakon pomicanja
granica i s njima povezanim preseljavanjima stanovništva, postala sasvim nova
zemlja. Slično vrijedi i za zemlje Sovjetskoga Saveza (s pripojenim baltičkim
zemljama), za Jugoslaviju, Grčku, kao i ponešto drugačije, za Njemačku. Dru­
gu skupinu zemalja čine one koje su, doduše, bile duboko pogođene i koje su
imale mnogo žrtava, ali čije su osnovne strukture ipak manje-više ostale oču­
vane, kao Velika Britanija i SAD, Nizozemska ili Finska, pri čemu su uništenja i
patnje posebice bile dramatične tamo gdje je rat poprimio i dimenzije građan­
skog rata, kao u Francuskoj, Italiji, Mađarskoj, Rumunjskoj ili Bugarskoj. Ko­
načno, u trećem su taboru malobrojne zemlje koje su, poput Danske, relativno
malo trpjele u ratu jer su bile okupirane “nježnom rukom”, zadržale su svoju
upravu i mogle su dosta uspješno ograničiti gubitke (ljudske i materijalne).
Ranije smo rekli da ni u jednoj od ovdje zastupljenih zemalja sjećanje na
Drugi svjetski rat i genocid nije izblijedjelo. Ta vječna sadašnjost ne znači daje
sjećanje na rat bilo od njegova završetka statično ili da je bilo prenošeno s ge­
neracije na generaciju bez velikih promjena. Posve suprotno: od kraja rata pa
do danas razvidna je duboka promjena koja je postavila u pitanje dijelove i či­
tavu strukturu sjećanja na Drugi svjetski rat oblikovanu po njegovu svršetku.
Formativne velike pripovijesti iz neposrednog poslijeratnog razdoblja na­
stale su najprije među zemljama pobjednicama. Stvarale su se vrlo brzo, u samo
nekoliko godina, u suradnji državnih tijela i službenika pobjedničkih snaga.
Imale su tako veliku snagu uvjeravanja i njihova je funkcija za novi početak i
obnovu nakon katastrofe bila toliko važna i evidentna da ih je većina stanov­
ništva ratom zahvaćenih zemalja prihvatila i dugo smatrala vjerodostojnima.5
Unatoč svim političkim i ideološkim razlikama koje će hladni rat još pro­
dubiti, na početku tih velikih pripovijesti stajala je dakako pobjeda nad Nje­
mačkim Reichom i nacizmom, tj. fašizmom.6 Otuda potiče 8. ili 9. svibnja kao
nacionalni praznik u mnogim europskim zemljama. U zemljama koje su oku­
pirale njemačke trupe ili njezine saveznice više od pobjede slavilo se oslobođe­
nje koje je u općoj percepciji bilo, a i danas jest, stvaran kraj rata. Sjećanje na
oslobođenje posvuda je slično. I na Zapadu i na Istoku to se sjećanje sastoji od

5 Kao uspjeli primjer usporedbe “politike proilosti” koja je provedena 1945-1965. godine u Francuskoj,
Belgiji i Nizozemskoj vidi: Lagrou (2000).
6 Pojam fašizma ovdje se primjenjuje u značenju koje su mu dale marksističko-sovjetske interpretacije
(pod utjecajem, između ostalih, Staljina i Dimitrova) i lijeve stranke. To značenje, dakle, daleko nadilazi
definiciju talijanskog fašizma.
Etienne Frantpois

slika ulaska vojnika i boraca pokreta otpora u glavni grad, narodnih masa koje
ih razdragano i radosno pozdravljaju, bratimljenja između boraca dotične zem­
lje i savezničke vojske. Tri su značajke pri tom uvijek bile isticane: vodeća uloga
vojnika i boraca pokreta otpora iz vlastite zemlje (pri čemu se često naglašava­
lo da je zemlja oslobođena vlastitim snagama), radosno jedinstvo samoosloba-
đajućeg i stoga samoobnavljajućeg naroda (mladih i starih, muškaraca i žena,
radnika i buržoazije), i dvostruko značenje oslobođenja kao oslobođenja od
strane okupacije i oslobođenja od nepravednih političkih i društvenih odnosa.
Uz odavanje priznanja vojnicima regularnih vojski, odmah nakon pobjede
i oslobođenja dolazilo je isticanje odlučujuće uloge boraca pokreta otpora, tj.
partizana. U mnogim zemljama - čak i u onima koje su, “objektivno gledano”,
bile oslobođene intervencijom izvana - išlo se tako daleko da se u domaćim
borcima pokreta otpora vidjelo stvarne pobjednike. To je išlo ruku pod ruku
s pripisivanjem iznimne vrijednosti otporu, čime se isticalo jedinstvo i odluč­
nost cijele nacije u odbijanju napadača i okupatora. Tema jedinstva i odlučno­
sti još je više bila naglašena sveopćim nastojanjem za isticanjem nacionalne
dimenzije otpora, jedinstva između unutrašnjeg i vanjskog otpora, kontinui­
teta između oružanog i svih drugih oblika otpora, kao i naglašavanjem podri­
jetla otpora u tradicijama vlastite prošlosti. I dok je tako resistenza u Italiji bila
interpretirana kao drugi risorgimento, u Sovjetskom se Savezu borba protiv
njemačkog okupatora tumačila kao veliki domovinski rat.
Treća značajka tih velikih pripovijesti bila je stvaranje herojske slike rata
koja je posebice istaknula dvije grupe, junaka na jednoj i žrtvu na drugoj stra­
ni. Među junacima, koji su istodobno bili konstruirani kao identifikacijske fi­
gure koje je trebalo oponašati, nalazili su se ne samo karizmatski likovi otpora i
pobjede poput de Gaullea i Churchilla, Staljina i Dimitrova, Roosevelta i Tita,
nego i mnogi borci pokreta otpora i partizani koji su pali u borbi, poput Jeana
Moulina i Maryte Melnikaite, Marat Kazeja i Zoje A. Kosmodemjanskaje, da
se ne govori o anonimnim, kolektivnim, odnosno stiliziranim likovima otpora
poput nizozemskoga lučkog radnika. Kod svih se isticala odlučnost i požrtvov-
nost, neustrašivost i ustrajnost, smisao za solidarnost i čast. Među žrtvama
pamtilo se ponajprije milijune civilnih žrtvi bombardiranja i pokolja, masov­
nih egzekucija i žrtava odmazdi. Isticanje mnoštva nedužnih žrtava igralo je
jednako važnu ulogu kao i isticanje brutalnosti i strahota rata, kakav je vodila
nacistička Njemačka, čiji je način ratovanja bio osuđen kao ratni zločin i zločin
protiv čovječnosti. To objašnjava zašto su civilne žrtve tako često bile opisivane
kao mučenici i zašto su mjesta njihovih patnji bila sakralizirana, kao mnoga
spaljena sela koja su poput Pirčiupiaia u Litvi, Lidica u Čehoslovačkoj, Orado-
ura u Francuskoj i Marzabottoa u Italiji bila održavana u stanju u kakvom ih je
Velike pripovijesti i lomovi brana sjećanja. Sjećanje na Drugi svjetski rat...

ostavio rušilački bijes njemačkih jedinica.7 Isto vrijedi i za sjećanje na uništa­


vanje Rotterdama, Varšave i Coventryja.
U okupiranim su zemljama ljudi deportirani iz političkih razloga ujedinja­
vali dvije dimenzije lika za sjećanje, junaka i žrtvu. Iz tog su razloga zauzeli
prvo mjesto u implicitnoj hijerarhizaciji žrtava, nastaloj neposredno nakon
rata, dok su_zatvori i koncentracijski logori u kojima su deportirani bili za­
točeni, mučeni i ubijani, pretvoreni u središnja mjesta kolektivnog sjećanja i
nacionalnog prisjećanja.
Velike pripovijesti bile su upotpunjene dvjema značajkama. Prva je bila ra­
dikalna osuda, sotoniziranje, ne samo nacističkog režima već i cijele Njemačke
i to u smislu obnovljene teorije o ratnoj krivnji.8 Dodatno je bila potvrđena
otkrićima najgorih zločina režima na kraju rata (koji su predočeni europskoj
i američkoj javnosti fotografijama iz oslobođenih koncentracijskih logora u
časopisima Life u svibnju 1945. i Vogue u lipnju 1945. godine), kao i presuda­
ma u Nirnberškom procesu. Radikalna osuda nacističkog režima bila je dio
savezničkog programa o okupaciji i denacifikaciji Njemačke, kao i progona
milijuna Nijemaca iz zemalja Istočne i Srednje Europe, kao i iz područja koja
su do kraja rata pripadala Njemačkoj, no koja su nakon rata pripala Poljskoj ili
Sovjetskom Savezu. Druga je značajka bila jednako radikalna osuda svih onih
koji su tijekom rata simpatizirali Njemačku ili nacizam ili su im čak otvoreno
pristupili. Ta osuda nije bila popraćena samo žestokim i krvavim čišćenjima,
nego i tezom da su osuđeni kolaboracionisti predstavljali samo manjinu izdaji­
ca jer su, navodno, bili strano tijelo u društvu koje je u cijelosti odlučno odbilo
njemačku okupaciju i bilo na strani otpora.
Ova nacionalna, herojska, manihejska perspektiva ratnog sukoba nudila je
niz prednosti za zemlje koje su vodile i dobile rat protiv Njemačke, posebice za
one koje je Njemačka okupirala ili koje su dulje ili kraće vrijeme bile njezine
saveznice. Takva je interpretacija, naime, pridonijela ponovnoj uspostavi unu­
trašnjeg jedinstva koje je rat često znatno ugrožavao, davala je smisao mnogim
žrtvama, stvarala je osnovu za nov početak i obnovu, pružala je nov identitet i
perspektivu zemljama čija je unutrašnja struktura posve izmijenjena, pomaga­
la je da se prijeđe preko mračnijih strana vlastite prošlosti te je konačno omo­
gućila tihu i sve širu reintegraciju u društvo osoba i skupina koje su se tijekom
rata kompromitirale.

7 Farmer (1994).
8 “Teorija o ratnoj krivnji" počiva na slavnom/ozloglaSenom članku 231. versajskog mirovnog ugovora iz
1919. godine koji je krivnju za Prvi svjetski rat pripisao isključivo Njemačkoj i njezinim saveznicama.
Etienne Francois

Stoga ne čudi da su tu veliku pripovijest, premda u ponešto ublaženom


obliku, preuzele čak i zemlje koje su na početku rata tvorile Njemački Reich.
Austrija se predstavljala kao zemlja koja je u ožujku 1938. godine bila nasilno
okupirana te u proljeće 1945. oslobođena uz pomoć austrijskog pokreta otpora
i saveznika. Zahvaljujući toj uspješnoj eksternalizaciji nacističkog vremena i
vlastite nacističke prošlosti, austrijsko se društvo stiliziralo u nevinu žrtvu rata.
U Njemačkoj Demokratskoj Republici antifašizam je doslovce postao “uteme­
ljujući mit” (u punom smislu riječi) nove države i novoga društva. Veličanje ko­
munističkoga pokreta otpora, prisjećanje na žrtve fašizma kao i na oslobođenje
zemlje akcijama Crvene armije, stalno ukazivanje na opasnost koja je prijetila
od fašizma kao najrazvijenijeg oblika kapitalističkog iskorištavanja, posebice iz
Savezne Republike Njemačke, podizanje brojnih spomen-područja na mjestima
užasa - npr. spomen-područje Buchenvvald - sve je to pridonijelo pretvaranju
stanovništva Njemačke Demokratske Republike u narod mučenika i, konačno,
narod pobjednika. U Saveznoj Republici Njemačkoj može se promatrati kako
je, na jednoj strani, odmah nakon rata započet težak proces “normativne in-
ternalizacije” nacističkog vremena. S druge strane, tijekom vremena moglo se
raspoznati niz prilično uspješnih strategija rasterećivanja: čisto verbalna osuda
nacističkog režima, teza da je nacističko vrijeme predstavljalo tek jednu zagra­
du u priči o njemačkoj povijesti, tvrdnja da su Hitler, Goebbels i malobrojni
nacisti zaveli njemačko društvo koje je u osnovi ostalo netaknuto, veličanje
muškaraca 20. srpnja kao pravih boraca otpora,* kao i široko rasprostranjeno
mišljenje da su Nijemci prije svega žrtve, dapače, prve žrtve nacističkog režima.
Konačno, i kod neutralnih zemalja mogli su se uočiti slični procesi preu­
zimanja interpretacije rata. Švedska i Švicarska tako su s jedne strane isticale
svoju patriotsku spremnost na obranu te su se predstavljale kao otoci slobode
i mirne oaze usred Europe opustošene ratom i nacističkom hegemonijom. S
druge su strane isticale svoju humanost i milosrđe, ulogu pomagača onima u
nevolji, kao i djelatnost Crvenoga križa, grofa Bernadottea i Raoula Wallen-
berga. Na isti je način frankistička mitologizacija pokušala prikriti Francove
simpatije za Hitlera i slanje španjolskih dobrovoljaca na Istočnu frontu, i to
tako da je prikazivala najstrožu neutralnost Španjolske za vrijeme rata kao čin
otpora i ukazivala na inicijative službenih španjolskih državnih tijela za spaša­
vanje mnogih progonjenih Židova.
Funkcionalno značenje ovih različitih interpretacija Drugoga svjetskog rata
za obnovu i unutrašnju stabilnost europskih zemalja u neposrednom poslije­
ratnom vremenu ne možemo precijeniti. No te interpretacije nisu imale dug

Radi se o sudionicima neuspješnog atentata na Adolfa Hitlera 1944. godine (op. prev.).
Velike pripovijesti i lomovi brana sjećanja. Sjećanje na Drugi svjetski rat...

vijek trajanja. U svim se zemljama može primijetiti da su sljedećih desetljeća


postupno dovedene u pitanje, što je vodilo potpunom uništenju postojećeg i
nastanku novog sjećanja na Drugi svjetski rat. Uz neke ranije iznimke,9 taj je
proces započeo šezdesetih godina u Saveznoj Republici Njemačkoj i nastavljen
je u većini drugih zapadnih zemalja, s jasnom tendencijom ubrzavanja i inten­
ziviranja sedamdesetih i osamdesetih godina. Dugo se činilo da ta dinamika
ne dodiruje istočnu polovicu kontinenta. Sve do kasnih osamdesetih godina
tamo je prevladavala interpretacija (sad već u obliku državne ideologije) pre­
ma kojoj je rat shvaćen kao “veliki domovinski rat” i kao međunarodna borba
protiv fašizma, pri čemu su malobrojni usamljeni kritički glasovi, koji se s tak­
vom interpretacijom nisu identificirali, pripadali egzilantima i disidentima ili
su pak potjecali iz područja privatnih sjećanja. Najkasnije s raspadom Istočnog
bloka i Sovjetskog Saveza, ta se interpretacija urušila. U potrebi za nadoknađi­
vanjem tada započinje kontroverzno suočavanje s najnovijom prošlošću koje
je, kao i u zapadnim zemljama, vodilo u neku vrst provale brane uspomena i
“poplave sjećanja”.10Posvuda je pitanje sjećanja dobilo novu i povećanu aktual­
nost. Kako je to primijetio francuski povjesničar Pierre Nora, djela se Europa
zadnjih četvrt stoljeća nalazi u “vremenu prisjećanja”,11 tj. u vremenu afektiv-
nog, tankoćutnog i bolnog odnosa prema prošlosti.
Novu aktualnost sj ećanj a možemo objasniti ne samo nasilnim gospodarskim,
socijalnim, političkim i, prije svega, kulturnim promjenama, nego i ubrzanom
modernizacijom u svim iz rata proizašlim zemljama pedeset godina po njegovu
završetku. Novu važnost sjećanja možemo vidjeti i kao posljedicu dotrajalosti
velikih pripovijesti koje su višestruko postigle svoj cilj i uglavnom izgubile na
vjerodostojnosti i živosti uslijed ritualizacije i pretvaranja u državne ideologije.
Povećana je važnost sjećanja nadalje u svezi s neskladom između tumačenja naj­
novije prošlosti, kakvo nude velike pripovijesti, i konkretnih sjećanja mnogih
osoba i grupa koje su iz tih pripovijesti isključene. Konačno, ona je posljedica
sloma velikih utopija budućnosti kojima su velike pripovijesti davale legitimitet
- iz čega je nastala i svijest o sve dramatičnijoj suprotnosti između nepovratnog
iščezavanja prošlosti na jednoj i neprozirnosti budućnosti na drugoj strani.12

9 Solchany (1997).
10 Žva Kovdcs i Gerhard Seevvan piSu u svom prilogu: “Sa zaokretom iz 1989. godine slomljena je brana;
plima uspomena i povijesnih slika zaposjela je politički diskurs”. Vidi: Kovics i Seevvan 2004. Poplava
je prijevod rečenice H enry Roussoa, u kojoj on govori o “tropplein de passć qui est tout autant un effet
qu'une cause de l’idćologie de la mćmoire” (poplava prošloSću, koja je jednako i posljedica i uzrok ideo­
logije pamćenja). Rousso (1998, str. 30).
11 Nora (1984-1992).
12 Hartog (2003).
Etienne Fran^ois

To “drugo sjećanje” se, za razliku od neposrednog poslijeratnog vremena, ne


bavi junačkim djelima i herojskim postignućima rata, nego prije svega bolnim
i traumatičnim sjećanjima koja su prije bila prešućena, tj. potisnuta. Vrijeme
Drugoga svjetskog rata tako biva postavljeno u ukupni kontekst dvadesetog
stoljeća - “stoljeća barbarstva”, prema Jeanu Ameryju.13 Sada je na dnevnom
redu optužujuće povlačenje bilance stoljeća iznimno bogatog tragedijama i
228 - promašajima. Posebna se pažnja poklanja četirima aspektima: nacizmu, sta-
ljinizmu, progonima i genocidu nad Židovima. No, ta se četiri aspekta ne pro­
matraju na istoj razini. Od šezdesetih godina središnji položaj među njima sve
više zauzima genocid na Židovima - u svojoj neusporedivoj jedinstvenosti, kao
i u svom univerzalnom značenju kao paradigma masovnih ubojstava dvadese­
tog stoljeća, tj. genocida uopće. Riječima američkog povjesničara Charlesa S.
Maiera, za razliku od “hladnog” sjećanja na komunizam, sjećanje na nacizam
pokazuje se kao “toplo”.14
Prijelaz od “patriotskog sjećanja” ka “sjećanju na genocid” donio je još dvije
novine. Prva je povećanje vrijednosti pamćenja i osuda zaborava. “Dužnost
pamćenja” u tom kontekstu biva podignuta na razinu kategoričkog imperativa
sekularne civilizacije.15 Zadatak prisjećanja na tragedije Drugog svjetskog rata
i genocid pretvorio se u kontinuirani, zapovjedni nalog. On je dio novog susta­
va morala i nitko mu se nekažnjeno ne može oduprijeti. Druga je novina sadr­
žana u internacionalizaciji diskusija o prošlosti koje se vode ne samo na trans­
nacionalnoj razini, nego i u ime univerzalnih etičko-političkih vrijednosti. U
zadnjim je desetljećima, naime, proveden proces univerzalizacije Auschwitza.
Uslijed toga Auschwitz je pretvoren u potpis dvadesetog stoljeća. Auschwitzu
je priznata razina apsolutnog zla i on se dugoročno ukopao u kolektivno sje­
ćanje i svijest svijeta kao negativan povijesni znak. U romanu Imre Kertesza
Likvidacija, Adam kaže Judit: “Auschwitz nitko ne može poništiti. Nitko, na
osnovu nikakve punomoći. Jer je Auschwitz neponištiv.”16 Iz tog razloga razli­
ke u percepciji holokausta između pojedinih zemalja ili u oblicima sjećanja na
holokaust nestaju, dok na značenju sve više dobiva preuzimanje predodžbe o
holokaustu od jedne do druge zemlje. Primjedba Aleide Assmann o razvitku
njemačke kulture sjećanja danas vrijedi ne samo za Njemačku, već se može
primijeniti na većinu drugih zemalja, što je posebno očito na primjeru razvoja
kulture sjećanja u SAD-u: “S vremenskom distancom događaj holokausta nije

Amćry (2000).
14 Maier (2002, str. 109 i dalje).
15 Yerushalmi (1982).
16 Kertćsz (2003, str. 134).
Velike pripovijesti i lomovi brana sjećanja. Sjećanje na Drugi svjetski rat...

izblijedio. Umjesto da sa sve većom vremenskom distancom izgubi svoju po-


litičko-egzistencijalnu vezu, holokaust u međuvremenu sve izrazitije izbija u
prvi plan. Danas više ne govorimo o samoukidanju sjećanja, već upravo suprot­
no, o zaoštravanju problema sjećanja”17 Jer, citirajući francuskog povjesniča­
ra Henryja Roussoa, “prošlost koja nas danas opsjeda nije više prošlost zlatnog
doba, već doba željeza, vatre i krvi. U tom je pogledu sjećanje na Auschwitz bez
sumnje bilo prvi i odlučujući uzrok nastanka doba sjećanja”18
U tom kritičkom okretanju traumatičnim aspektima najnovije povijesti više
nisu odlučujuće države i službene institucije, nego prije svega žrtve i njihovi
potomci sa svojim vlastitim organizacijama i ciljevima, a one djeluju unutar
društva i odozdo. Prvi su korak u tom pravcu od šezdesetih godina učinili oni
koji su preživjeli genocid. U neposrednom poslijeratnom vremenu njihov je
glavni cilj bio povratak u “normalnost” i reintegracija u ona društva iz kojih ih
je nacizam nasilno iščupao i prognao. Za razliku od toga, vidljivo je da su djeca
preživjelih prije svega u zapadnim, ali i u nekim istočnoeuropskim zemlja­
ma, kao npr. Mađarskoj, razvila novi identitet i novu samosvijest. Taj razvoj
odgovara povišenoj afektivnoj solidarnosti preživjelih i njihovih potomaka s
državom Izrael u godinama njezine akutne ugroženosti tijekom ratova 1967.
i 1973. godine. Posljedica toga jest da se sjećanje na progone i genocid više
nije smatralo unutarnjom stvari Židova, već nečime što se tiče čitavog društva.
Otuda i sve jasnije izražen zahtjev židovskih zajednica i šire javnosti za općim i
javnim priznanjem patnji koje su pretrpjeli progonjeni Židovi, u svoj njihovoj
specifičnosti - zahtjev koji je obično popraćen traženjem naknade kao i sim­
boličke i materijalne odštete (kao dodatak Ugovoru o reparaciji koji su pedese­
tih godina potpisali Savezna Republika Njemačka i Izrael).
U tom procesu promjene percepcije Drugog svjetskog rata pod paradig­
mom genocida odlučujuću ulogu odigrali su film i televizija. Za prvu gene­
raciju nakon 1945., osim fotografije vodeći su bili književnost i kazalište, pri
čemu su dva kazališna komada bitno pridonijela skretanju pažnje javnosti
na genocid: dramatizacija dnevnika Anne Frank (u realizaciji Francis Goo­
drich i Alberta Hacketta 1952.) i Der Stellvertreter [Zastupnik] Rolfa Hoch-
hutha deset godina kasnije. Među različitim medijima sedamdesetih godina
vodeću ulogu preuzela je televizija, kako to možemo vidjeti po neobičnom
međunarodnom uspjehu televizijskih serija Holokaust 1979. i Shoah 1985.
godine. Prodorom televizije sjećanje na rat i genocid dobiva novu dimenziju.
U usporedbi s ostalim medijima televizija ne samo da dopire do mnogo više

17 Assmann (2000, str. 202). Usporedi također Assmann i Frevert (1999) i VVolfirum (2001).
18 Rousso (1998, str. 38).
Etienne Franipois

ljudi, ona prije svega stvara sasvim drugi oblik prezentacije koji svojom ne­
posrednošću vodi novoj osobnoj i emotivnoj identifikaciji sa žrtvama - čak i
u onim zemljama gdje se genocid nije dogodio.19 Neposredna posljedica tog
novog strukturiranja kolektivnih sjećanja uz pomoć televizije bilo je i da se
više vrednuje svjedoke, što također možemo pratiti od tog vremena.20 O tu­
da potječe i Shoah Visual History Project [Vizualni povijesni projekt o šoi],
koji financira Steven Spielberg zaradom što ju je ostvarila njegova svjetska
uspješnica Schindlerova lista iz 1993. godine. Osim toga javljaju se i tragovi
opsesivnog fiksiranja koji nisu uvijek oslobođeni morbidne fascinacije, što
ju je američka spisateljica Sušan Sontag kritizirala u svom eseju Fascinating
Fascism (Fascinirajući fašizam) 1975. godine.21
Povezano s reaktulizacijom sjećanja na rat pod predznakom genocida mo­
guće je uočiti tri daljnja noviteta. Prvo, došlo je do raspaljivanja strastvenih,
i kontroverznih diskusija o interpretaciji rata i načinu kako ga pamtiti, kao
što svjedoče diskusije u Njemačkoj od Historikerstreita do debate Bubis-Wal-
ser, francuske diskusije o Vichyju, talijanske o resistenzi te u Austriji prijepori
0 VValdheimu. Pri tome je bilo upadljivo da se nije primarno radilo o znanstve-
no-povijesnim kontroverzama, već o diskusijama što su ih u javnost iznijele.
izravno pogođene grupe koje su nešto željele postići i koje su se borile za svoje
interese i svoju kulturu sjećanja. U tim diskusijama vodeću ulogu nisu igrali
povjesničari, već publicisti, odvjetnici, medijski djelatnici i svjedoci vremena,
udruženja žrtava i političari, dok su prostori diskusija bili prije svega televizija,
novine, sudišta, ulica i parlament.
Paralelno s time u svim se pogođenim zemljama moglo vidjeti kako po­
vjesničari pod utjecajem spomenutih rasprava intenziviraju svoja istraživanja,
kritički propituju ustaljena tumačenja prošlosti uvođenjem novih izvora i uz
pomoć novih istraživačkih perspektiva. Svoju su pažnju sve više okretali pre­
ma tri nove dimenzije: svakodnevici ratnog vremena, različitim oblicima umi­
ješanosti državnih tijela i društava pojedinih zemalja u genocid, kao i znan­
stvenom istraživanju načina na koji su društva tijekom vremena doživljavala
1 tumačila svoju prošlost. S time je bio povezan i niz drugih posljedica: eta-
bliranje suvremene historije kao posebne discipline unutar historijske znano­
sti, aktivno sudjelovanje povjesničara kao stručnjaka u velikim raspravama te
uspostavljanje neovisnih komisija stručnjaka u mnogim zemljama kako bi se
konačno došlo do sigurnih spoznaja o spornoj prošlosti.

19 O ulozi televizije u sjećanju na suvremene konflikte, vidi: Gluck (2003, str. 135 i dalje).
20 VVieviorka (1998).
21 Sontag (1980, str. 73 i dalje).
Velike pripovijesti i lomovi brana sjećanja. Sjećanje na Drugi svjetski rat...

Drugi novitet bilo je sustavno posezanje u područje prava i usmjeravanje


rasprava o najnovijoj prošlosti prema pravu, pravnoj logici i pravnoj termi­
nologiji. Okretanje pravu i sudovima nije služilo samo utvrđivanju osobne
krivnje optuženih i ustanovljavanju odšteta za žrtve, već je željelo postići
legitimno i obvezujuće tumačenje prošlosti. Tendencija “izvlačenja povijesti
pred sud” nadovezivala se na nirnberška suđenja, kao i na brojne procese
koji su se odigrali neposredno nakon kraja rata. Suđenja za Auschwitz u Sa­
veznoj Republici Njemačkoj, suđenje Eichmannu u Izraelu i konačno proce-
suiranje Barbiea, Touviera i Papona u Francuskoj, pridonijeli su shvaćanju
sudskih rasprava kao “povijesnih procesa i procesa pamćenja”. Tome je bitno
pridonijela i odluka o nezastarijevanju “zločina protiv čovječnosti” iz povelje
Međunarodnog suda u Nurnbergu koju su kao pravnu kategoriju vremenom
preuzele i gotovo sve druge zemlje. Uslijed toga ti zločini ne podliježu zastari
i ostaju uvijek prisutni.22
Treći je novitet uvođenje novih oblika društvenog i javnog prisjećanja koji
su vezani posebno na progon i njegove žrtve. Po uzoru na “spomen-dan holo­
kausta” u Izraelu mnoge su zemlje uvele nove spomen-dane kojima se pris­
jećaju deportacije Židova i njihova ubojstva ili pak oslobođanja Auschwitza.
U zemljama koje su bile saveznice nacističke Njemačke ili koje je Njemačka
okupirala sve se više ukazuje na pasivno tj. aktivno sudioništvo u holokaustu
vlastitih državnih tijela, tako da je sjećanje na progone uvijek povezano sa sje­
ćanjem na vlastito zakazivanje i vlastitu krivicu. U više je zemalja to bilo popra­
ćeno javnim priznanjima odgovornosti i krivice, bilo društvenih grupa (crkvi,
poslovnih udruženja itd.), bilo od države same. Povodom pedesete obljetnice
pripojenja nacističkoj Njemačkoj Republika Austrija se 1988. javno ispričala za
nacističke zločine što su ih počinili Austrijanci. Sedam godina kasnije, 1995.
godine, francuski predsjednik Jacques Chirac javno je priznao “neprolaznu
krivicu” svoje zemlje za progon i ubojstvo Židova, čime je prekinuo konti­
nuitet sa svojim prethodnicima koji su do tada odbijali svako javno priznanje
francuske krivice. U svim zemljama nastaju nova spomen-područja koja služe
sjećanju na progon, deportaciju i ubojstvo Židova. U nekim mjestima se u po­
stojećim spomen-područjima za tu svrhu uređuju posebne prostorije, kako to
pokazuje otvaranje Židovskog muzeja deportacije i otpora u belgijskoj vojarni
Dossin 1995. godine, a negdje se osnivaju sasvim novi muzeji holokausta, kao
u Washingtonu, Los Angelesu ili New Yorku, slijedeći primjer Yad Vashema u
Izraelu - da o izgradnji spomenika ubijenim europskim Židovima u Berlinu i
ne govorimo.

22 Brayard (2001).
Etienne Fran<;ois

Dvije stvari pri tome upadaju u oči. Prva je činjenica da ove inicijative uvi­
jek dolaze od grupa unutar društva i to u procesu pluralizacije kulture sjećanja
odozdo prema gore, pri čemu države i službena tijela ostaju ili suzdržana ili tek
kasnije reagiraju. I drugo, radi se o pokretima koji su izrazito transnacionalni.
Bez obzira na pojedinačne oblike konkretne implementacije takvih projekata
u nacionalnim okvirima, oni doista prelaze nacionalne granice i stoga se nove
oblike sjećanja na Drugi svjetski rat i genocid može promatrati kao središnje
dijelove nove europske odnosno zapadne javnosti i kulture pamćenja.
Dugo se činilo daje drugi val sjećanja na Drugi svjetski rat samo stvar zapad­
nih zemalja, dok su velike pripovijesti stvorene nakon kraja rata u istočnim zem­
ljama ostale nedirnute. Uslijed ubrzanog raspada sovjetskog područja moći,
pospješenog događanjima poput Solidarnosti u Poljskoj, Povelje 77 u Čehoslo-
vačkoj i slabljenja koje je donijela glasnost, uslijed konačnog raspada Sovjetskog
Saveza, novog poretka geopolitičke karte Istočne Europe i proglašenja neovi­
snosti brojnih novih država, novi proces reinterpretacije i reaktualizacije sjeća­
nja na Drugi svjetski rat započeo je i u istočnom dijelu kontinenta. Radikalnost
i žestina, brzina i dalekosežnost tog procesa u mnogim su točkama premašile
razvoj koji je na Zapadu započeo generaciju ranije. Taj je proces i dalje u tijeku i
za razliku od Zapada gdje možemo uočiti određeno smirivanje, na Istoku nema
govora o zaključivanju procesa koji je sve do danas zadržao svoju goruću važnost.
Kao i na Zapadu, i na Istoku je inicijativa za nova tumačenja došla ne od
službenih tijela, nego više odozdo, iz društva, posebice od onih skupina čija je
kultura sjećanja ranije bila prešućena, zabranjena i često agresivno suzbijana.
Kao i na Zapadu, započelo se s velikom kritikom naslijeđenih velikih pripo­
vijesti, štoviše, često s frontalnim napadom na njih, sve do njihova potpunog
uništenja. Dio toga bilo je i uklanjanje brojnih spomenika koji su slavili junač­
ka djela sovjetskih trupa i oslobođenje koje su one donijele, kao i ukidanje pra­
znika te naknadna osuda mnogih prijašnjih junaka. Na drugoj su strani ugled
ponovno stjecali državnici povezani s nacističkom Njemačkom, pri čemu su u
nekim zemljama pomoćni vojnici Wehrmachta i domaći dobrovoljci Waffen-
SS-a, koji su se borili protiv Sovjetskog Saveza, promaknuti u borce pokreta
otpora i borce za slobodu. Konačno, to se novo vrednovanje, kao i na Zapadu,
povezalo s težnjom za otvaranjem historijskih tabua i za temeljitom i kritičkom
obradom prošlosti. Posebice u zemljama koje su trpjele pod sovjetskom oku­
pacijom, zatim pod njemačkom i konačno opet pod sovjetskom, ta je težnja
bila jača jer je posjedovala jednoznačnu političku dimenziju: ponovno osvaja­
nje prošlosti bilo je izjednačeno s ponovnim osvajanjem slobode i neovisnosti.
Letonski političar Mavriks Vulfons to je 1990. godine ovako formulirao: “Bor­
ba za neovisnost je borba za historijsku istinu”.
Velike pripovijesti i lomovi brana sjećanja. Sjećanje na Drugi svjetski rat...

I dok se na Zapadu kritičko osvajanje prošlosti odigravalo pod paradig­


mom genocida, u istočnom dijelu Europe predznak je bio obračunavanje sa
staljinizmom i sovjetskom vlašću. Prevladavajuće teme stoga su bile, na jednoj
strani, denuncijacija njemačko-sovjetskog pakta o nenapadanju (s njegovim
dodatkom i posljedicama), nova intepretacija “oslobođenja” što ga je donio
Sovjetski Savez kao početka potlačivanja, obračun s aneksijama, masovnim
deportacijama i brutalnim represijama staljnističkog vremena. S druge strane,
započelo je javno prisjećanje na vojnike koji su pali u borbi protiv Sovjetskog
Saveza, kao i na žrtve represije. S time u vezi treba spomenuti i novo pozitivno
vrednovanje ratnog vremena u kojem je zahvaljujući nacističkoj Njemačkoj
bila postignuta državnost, kao u slučaju Hrvatske i Slovačke, koje je išlo sve do
novog shvaćanja savezništva s nacističkom Njemačkom kao svojevrsne preteče
neovisnosti, realizirane nakon 1989. godine. Došlo je i do novog vrednova­
nja uloge mnogih tadašnjih političara, poput admirala Horthyja u Mađarskoj,
kralja Mihaia u Rumunjskoj ili cara Borisa III. u Bugarskoj koji su sklopili sa­
vez s nacističkom Njemačkom kako bi vratili teritorije izgubljene trijanonskim
mirom ili napadom Sovjetskog Saveza. U tom se kontekstu raspravljalo i o ge­
nocidu nad Židovima, često i prvi put. Budući da je inicijativa za to dolazila u
mnogim slučajevima iz inozemstva (zahvaljujući i brojčanoj slabosti židovskih
općina koje su tim istim genocidom stravično decimirane), holokaust je pre­
težno bio doživljen kao marginalna pojava, kao tek jedan genocid kraj drugih.
U svim zemljama vlastita patnja stoji u prvom planu; učvrstila se predodžba
0 vlastitoj sudbini kao sudbini prve i stvarne žrtve, dok se Židove promatra u
najboljem slučaju kao tek jednu žrtvu među mnogima drugima.
Najupadljivija posljedica ove nove interpretacije prošlosti jest kraj­
nje frakcioniranje sjećanja i stvaranje antagonističkih kultura sjećanja koje se
često nalaze u nekoj vrsti “konkurencije skupina žrtava”.23 Posvuda se kraj male
grupe onih koji nisu otkazali svoju vjernost velikim pripovijestima nalazi ve­
lika grupa onih koji sebe smatraju članovima nacije-žrtve i stoga smatraju da
se nije potrebno kritički suočavati s prošlošću i prevladati je. To su žrtve rata i
njihovi potomci, Židovi, vojnici, uhapšeni i deportirani, silom preseljeni, koji
- često jedni protiv drugih - plediraju za javno priznanje svojih patnji i odštetu
za nj. Konačno, postoji i mala grupa onih koji se zalažu za temeljitu, otvorenu i
diferenciranu obradu prošlosti i koji se ne ustručavaju priznati vlastitu krivicu
1odgovornost.
Iz raspada kolektivnih sjećanja, borbe sjećanja te izlomljenosti političkih
kultura rađaju se tri posljedice. Kao prvo, posebice u zemljama i regijama s

Chaum ont (1997).


Etienne Fran<;ois

nestabilnim političkim odnosima, kao u zemljama bivše Jugoslavije, moguća


je velika instrumentalizacija emotivno aktualiziranih sjećanja na Drugi svjet­
ski rat stalnim oživljavanjem žrtvenih mitova i strahova od genocida. Drugo,
raste nesigurnost službenih tijela koja s jedne strane osjećaju obvezu preuzi­
manja oblika prisjećanja sa Zapada, s posebnim isticanjem holokausta, dok s
druge strane uvažavaju duševno stanje društva koje samo sebe doživljava kao
prave žrtve ratnog vremena. U mnogim zemljama zato postoje odvojeni spo-
men-dani za sjećanje na žrtve genocida i na žrtve staljinizma. I treće, možemo
ustanoviti da je samo u rijetkim zemljama - tj. prije svega tamo gdje je proces
kritičkog preispitivanja ranijih interpretacija počeo puno prije 1989. godine
- počeo prijelaz od sjećanja fiksiranog na vlastitu patnju prema otvorenijem
sjećanju, koje se kritički suočava s vlastitim suučesništvom u zločinima naciz­
ma i staljnizma i ne uspoređuje jednu grupu žrtava s drugom. Primjeri razvoja
u tom pravcu su osuda masovnih preseljenja germanofonog stanovništva iz
Čehoslovačke koju je izrekao Vaclav Havel opisavši ih kao “moralno pogrešan
čin”, kao i činjenica da danas u Poljskoj rasprava o Jedwabneu zauzima središ­
nju ulogu - premda ti primjeri zasad imaju karakter iznimke.
Možda najbolji primjer za sveopću dinamiku tog nesvršenog razvoja pred­
stavlja potpuno zaokretanje sjećanja na rat i genocid u neutralnim zemlja­
ma. Nakon prvih kritičkih pitanja u šezdesetim godinama, u sedamdesetim
i osamdesetima ubrzao se proces propitivanja poslijeratnog konsenzusa, što
je doseglo vrhunac u zadnjem desetljeću 20. stoljeća. U svakoj od tih zema­
lja događa se isti zaokret i to pod dvostrukim utjecajem inicijativa iznutra i
izvana. U ratu zauzeto stajalište svake pojedine zemlje sve se manje vrednuje s
gledišta čuvanja vlastitog interesa, a sve više s obzirom na univerzalne etičko-
političke kriterije, kao što su ljudska prava, tolerancija i demokracija. Otvo­
rena i strastvena kritika koncentrira se na dva aspekta: moralnu dvoznačnost
gospodarskih odnosa s nacističkom Njemačkom i ograničenja politike prema
izbjeglicama koja se prosuđuje kao restriktivna. Sliku o obrambeno spremnim,
neutralnim i milosrdnim nacijama zamjenjuje slika popustljivih i “groznih”
zemalja koje su dospjele pod sumnju da su izravno ili neizravno bile upletene
u genocid. I dok se pod međunarodnim pritiskom u Španjolskoj i Švicarskoj
osnivaju neovisne stručne komisije da utvrde stupanj upletenosti u politiku
nacističke Njemačke, Švedska je inicirala projekt Živa povijest i sazvala među­
narodnu konferenciju o holokaustu u Stockholmu 2000. godine koja se založi­
la za bolju koordinaciju sjećanja na genocid u cijelome'svijetu i dala poticaj za
izradu novih oblika prenošenja tog sjećanja na nove generacije.
Nakon desetljeća razmišljanja o pamćenju, povijesti i zaboravu, filozof Paul
Ricoeur je ne tako davno ustvrdio: “Presuda i kazna su stvar suca; borba protiv
Velike pripovijesti i lomovi brana sjećanja. Sjećanje na Drugi svjetski rat...

zaborava i za istinito sjećanje je stvar građanina; povjesničaru preostaje ra­


zumjeti, bez osuđivanja i bez smišljanja isprika”24 Ovdje prikupljene studije
tome teže: u mnogim zemljama sjećanje na Drugi svjetski rat i genocid po­
stupno prelazi u novu fazu. Uzroke tome pronalazimo i u smjeni generacija,
intenzivnim diskusijama prošlih desetljeća, kao i u činjenici da je sve manje
neposrednih svjedoka rata i genocida. Posvuda možemo primjetiti tendencije
obrađivanja prošlosti u smislu rada na sjećanju “koje želi objasniti procese što
su vodili prerađivanju i zaboravu doživljaja”.25 Posljedica toga trebala bi biti,
riječima talijanskog povjesničara Renza De Felicea, “oslobađanje povijesti od
ideologije i razdvajanje zahtjeva za povijesnom istinom od potreba koje ima
raison detat”.26
S druge strane, radi se o tendencijama globalizirane kulture sjećanja, za koju
samokritično suočavanje s Auschwitzom kao “civilizacijskim lomom” (Dan
Diner)27 i negativnim povijesnim znakom univerzalnog značenja predstavlja
“proces koji je nemoguće okončati i koji ne zastarijeva”. To vrijedi i posebno
će i dalje vrijediti u Njemačkoj jer, kako je to rekao hamburški politolog Peter
Reichel, Auschwitz “dobiva i zadržava svoj identitet kao njemačko mjesto pam­
ćenja kroz temeljno i dvostruko pitanje: zašto se Hitlera nije moglo spriječiti i
zašto se nasilni zločin dogodio upravo u Njemačkoj?”.28
Iz te napetosti između refleksivne obrade, rada na sjećanju i etičko-politi-
čke odgovornosti nastaje stvarni izazov za svakoga, povjesničara, građanina,
čovjeka. U romanu Imre Kertesza Likvidacija Judit kaže B.-u rođenom u baraci
Birkenaua: “Sigurno si u pravu, svijet je svijet ubojica, ali usprkos tome ja ne
želim vidjeti svijet kao svijet ubojica, ja želim vidjeti svijet kao mjesto na kojem
je moguće živjeti”.29 Hoće li naša budućnosti biti u stanju slijediti je?

B IB L IO G R A F IJA

Amery, Jean (2000), Jenseits von Schuld und Stihne. Bewaltigungsversuche eines tJber-
waltigten, Stuttgart.
Assmann, Aleida/Frevert, Ute (ur.) (1999), Geschichtsvergessenheit, Geschichtsverses-
senheit. Vom Umgang mit der deutschen Vergangenheit nach 1945, Stuttgart.

24 Ricoeur (2000a, str. 744). Vidi: također, Ricoeur (1998) i naročito Ricoeur (2000b).
25 Vidi: Scherrer (2004).
26 Vidi: De Felice (1995, str. 46).
27 Vidi: Diner (1999). O ovoj temi usporedi i: Levy i Sznaider (2001), Knigge i Frei (2002), Lenz, Schmidt
i VVrochem (2002), Sabrow, Jessen i Grofie-Kracht (2003).
28 Vidi: Reichel (2001a, str. 621). Usporedi također Reichel (2001b).
29 Vidi: Kertćsz (2003, str. 128).
Etienne Franfois

Assmann, Aleida (2000), “Erinnerung als Erregung. Wendepunkte der deutschen


Erinnerungsgeschichte”, u: Wolf Lepenies (ur.), Wissenschaftskolleg Jahrbuch 1998/
99, Berlin.
Brayard, Florent (ur.) (2001), Le genocide entre proces et histoire, Bruxelles, Pariz.
Char, Rene (1999), Feuillets d'Hypnos. Aufzeichungen aus dem Maquis 1943-1944, br.
62, Frankfurt a. M.
Chaumont, Jean-Michel (1997), La concurence des victimes. Genocide, identite, recon-
naisance, Pariz.
De Felice, Renzo (1995), II rosso e ii nero, Milano.
Diner, Dan (1999), Das Jahrhundert verstehen. Eine universalhistorische Deutung,
Miinchen.
Farmer, Šarah B. (1994), Oradour arret sur memoire, Pariz.
Gillis, John R. (ur.) (1994), Commemorations. The Politics ofNational Identity, Princeton.
Gluck, Carole (2003), “11 septembre. Guerre et television au 21e sičcle”, u: Annales
Histoire, Sciences Sociales 58 (2003).
Hartog, Fran^ois (2003), Regimes d’historicite. Presentisme et experiences du temps, Pariz.
Joutard, Philippe i Lecuir, Jean (2000), “Le palmarčs de la memoire nationale”, u:
L’Histoire, travanj 2000,242, str. 32. i dalje.
Kertesz, Imre (2003), Liquidation, Frankfurt a.M.
Knigge, Volkhard i Frei, Norbert (ur.) (2002), Verbrechen erinnern. Die Auseinander-
setzung mit Holocaust und Volkermord, Miinchen.
Kovacs, Eva i Seewann, Gerhard (2004), “Der Kampf um das Gedachtnis”, u: Monika
Flacke (ur.), Mythen der Nationen. 1945 - Arena der Erinnerungen, Berlin.
Lagrou, Pieter (2000), The Legacy ofNazi Occupation. Patriotic Memory and National
Recovery in Western Europe, 1945-1965, Cambridge.
Lenz, Claudia, Schmidt, Jens i Wrochem, Oliver von (2002), Erinnerungskultuen im
Dialog. Europaische Perspektiven aufdie NS-Vergangenheit, Hamburg.
Levy, Daniel i Sznaider, Natan (ur.) (2001), Erinnerung im globalen Zeitalter: Der Holo­
caust, Frankfurt a.M.
Maier, Charles S. (2002), “Mćmoire chaude, memoire froide. Mćmoire du fascisme,
memoire du communisme”, u: Le Debat 122 (2002).
Nora, Pierre (1984-1992), Les lieux de mimoire, I-III, Pariz.
Reichel, Peter (2001a), “Auschvvitz”, u: Etienne Fran^ois i Hagen Schulze (ur.), Deut­
sche Erinnerungsorte I, Miinchen.
Reichel, Peter (2001b), Vergangenheitsbewaltigung in Deutschland. Die Auseinander-
setzung mit der NS-Diktatur von 1945 bis heute, Miinchen.
Ricoeur, Paul (1998), Das Ratsel der Vergangenheit. Erinnern - Vergessen - Verzeihen,
Gottingen.
Ricoeur, Paul (2000a), “Lfcriture de l’histoire et la representation du passć”, u: Annales
Histoires, Sciences Sociales 55 (2000).
Velike pripovijesti i lomovi brana sjećanja. Sjećanje na Drugi svjetski rat...

Ricoeur, Paul (2000b), La memoire, l'histoire, loubli, Pariz.


Rousso, Henry (1998), La hantise du passe, Pariz.
Sabrow, Martin, Jessen, Ralph i Grofie-Kracht, Klaus (ur.) (2003), Zeitgeschichte ah
Streitgeschichte. Grofie Kontroversen seit 1945, Miinchen.
Scherrer, Jutta (2004), “Siegesmythos versus Vergangenheitsaufarbeitung”, u: Monika
Flacke (ur.), Mythen der Nationen. 1945 - Arena der Erinnerungen, Berlin.
Solchany, Jean (1997), Comprendre le nazisme dans l’Allemagne des annees zero (1945-
1949), Pariz.
Sontag, Sušan (1980), “Fascinating Fascism”, u: Under the Sign ofSaturn, New York.
Wieviorka, Annette (1998), Vbre du temoin.
Winter, Jay i Šivan, Emmanuel (ur.) (1999), War and Remembrance in the 20th Cen-
tury, Cambridge.
Wolfrum, Edgar (2001), Geschichte als Waffe. Vom Kaiserreich bis zur Wiedervereinin-
gung, Gottingen

Yerushalmi, Yosef Hayim (1982), Zakhor. Jewi$ Hi$tory and Jewish Memory, Washington.
Holm Sundhaussen
Jugoslavija i njezine
DRŽAVE SLJEDNICE.
Konstrukcija,
DESTRUKCIJA I NOVA
KONSTRUKCIJA
“sjećanja” I mitova"

Zahvalio bih Carlu Bethkeu iz Instituta za Istočnu Europu. Freie Universitat Berlin, za dragocjene prim ­
jedbe i potporu pri izboru slikovnog materijala.
“Feniks iz pepela”:
Druga Jugoslavija i njezini utemeljujući mitovi

oput prve, i druga je jugoslavenska država u ratu nastala i u ratu ne­

P stala. Prva Jugoslavija, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, od 1929.


godine Kraljevina Jugoslavija, konstituirana je na kraju Prvog svjet­
skog rata 1914-1918. godine. Nakon napada Hitlerove Njemačke i njezinih
saveznica u travnju 1941. zemlja je razbijena u mozaik pripojenih, okupira­
nih i prividno suverenih tvorevina. Druga jugoslavenska država nastala je
na ruševinama prve, ali joj je KPJ pod vodstvom Josipa Broza Tita podarila
sasvim nov izgled.1 Dok je prva Jugoslavija bila centralistički ustrojena (sa
srpskom dominacijom i pseudograđanskim te pseudodemokratskim društ­
venim poretkom), druga je dobila federalističku strukturu i socijalistički
društveni poredak. Etničko jugoslavenstvo - nacija jedinstvenog podrijetla
s tri imena i “plemena”: Srbi, Hrvati i Slovenci - zamijenilo je državno-naci-
onalno i državno-građansko jugoslavenstvo, pomiješano s etnonacionalnim
pluralizmom, što je značilo priznavanje i jednakopravnost svih jugoslaven­
skih nacija, ili, točnije, svih južnoslavenskih nacija s domovinom u Jugosla­
viji. Njihov se broj povećao na kraju rata s tri na pet, a krajem šezdesetih
s pet na šest.2 Komunisti su bivšu etničku naciju s tri imena, od 1929. “ju­
goslavensku”, zamijenili s jugoslavenskom državnom nacijom. Ona nije bila
etnički definirana, premda se i dalje težilo etničkom jugoslavenstvu. Umjesto
toga temeljila se na zajednici državljana i dopuštala je višestruke identitete;
postojanje državne nacije nije isključivalo postojanje nekoliko etničkih naci­
ja. Građani su mogli istodobno biti lojalni Jugoslaveni (građani-državljani) i
lojalni Srbi, Hrvati itd. (pripadnici etničke skupine). Mogli su i sasvim napu-

Za povijest prve i druge jugoslavenske države vidi: Sundhaussen (1993), Lampe (1996) i Benson (2001).
U Ustavu su kao nacije bili priznati Srbi, Hrvati, Slovenci, Crnogorci i Makedonci. Krajem šezdesetih,
početkom sedamdesetih, njima su pridodani “bosanski Muslimani" (od 1993. godine Bošnjaci) kao šes­
ta nacija. Stanovništvo koje je izvan Jugoslavije posjedovalo vlastitu nacionalnu državu imalo je unutar
Jugoslavije status nacionalnosti (neovisno o njihovoj brojčanoj snazi). Tako su Crnogorci od Drugog
svjetskog rata bili priznati kao nacija, dok je isti status bio uskraćen daleko brojnijim Albancima.
Holm Sundhaussen

štiti svoj etnički identitet te se deklarirati isključivo kao “Jugoslaveni”, što je


manji dio stanovništva i učinio.
Kolektivni identiteti i njihovo značenje za pojedinca nisu nikakve statične
vrijednosti; promjenjivi su, ovisni o postupcima i situacijama, jednako kao i
“sjećanja” i vrijednosti na kojima se temelje. U svom poznatom spisu iz 1882.
godine Što je nacija? Ernst Renan je ustvrdio: “Nacija je dakle velika solidar­
na zajednica, nošena osjećajem podnijete žrtve i žrtve koju smo još spremni
podnijeti. Ona pretpostavlja postojanje prošlosti, ali u sadašnjosti može biti
sažeta u jednoj konkretnoj činjenici: sporazumu, jasno izraženoj želji za na­
stavkom zajedničkog života”.3
Uslijed raspada Jugoslavije i postjugoslavenskih ratova devedesetih godina
u zemlji i inozemstvu učvrstio se dojam da jugoslavenska solidarna zajedni­
ca nikad nije postojala. Prema tom shvaćanju višenacionalna država bila je
održavana na životu prije svega represijom komunističkog sustava, a erozija
i slom sustava otvorili su “Pandorinu kutiju” i oslobodili “atavistička” nacio­
nalna neprijateljstva. Ta je ocjena “esencijalistička” jer ignorira ili podcjenjuje
sposobnost promjene kolektivnih identiteta i “sjećanja”. Smatra da se nacio­
nalizam moglo privremeno potiskivati ili pripitomiti, ali ne i pobijediti; on je
skrovito čekao sat svoga ponovnog buđenja. Povijesno orijentirane slike nepri­
jatelja i nacionalistički ispadi devedesetih kao da potvrđuju tu tezu. Sve je to
budilo predodžbu o ponavljanju ili nastavku Drugoga svjetskog rata. No to je
bila post factum argumentacija: ono što se dogodilo proglašeno je neizbježnim
ishodom. Tako se i multietničko jugoslavensko društvo prije ili kasnije moralo
urušiti - jer navodno nije moglo opstati zajedno ono što zajedno ne pripada.
Ali što je pripadalo zajedno? I zašto? Renan govori o “solidarnoj zajednici,
nošenoj osjećajem prinijete žrtve, kao i žrtve koju smo još spremni prinijeti”.
Za mnoge je građane (zasigurno ne za sve) druga Jugoslavija barem neko vri­
jeme bila stvarna solidarna zajednica. Nikad nećemo pouzdano doznati koliki
se dio jugoslavenskoga stanovništva identificirao u nekom trenutku s državom
i režimom jer u staroj Jugoslaviji nije bilo moguće provesti takva ispitivanja jav­
nog mnijenja, a retrospektivna “sjećanja”, artikulirana nakon raspada države,
više govore o sadašnjosti nego o prošlosti. “Sjećanja” su ovisna o društvenom
okruženju i kontekstu te su podložna promjeni. No teza da je višenacionalna
jugoslavenska zajednica uvijek bila samo varka zasnovana na političkoj repre­
siji ne čini se vjerojatnom, a ne može se niti dokazati. Kao i etnonacionalne
zajednice Srba, Hrvata, Slovenaca itd., i Jugoslavija je počivala na iskustvima,

Citirano prema: Fran^ois i Schulze (1998, str. 75).


Jugoslavija i njezine države sljednice. Konstrukcija, destrukcija i nova konstrukcija “sjećanja” i mitova

sjećanjima i mitovima koji nisu bili ništa “umjetniji” ili “neprirodniji” od isku­
stava, sjećanja i mitova pojedinih nacija. Slom jugoslavenskog identiteta i ju­
goslavenske države nije bio spontan proces koji su inaugirirale “nacije”, on nije
imao veze s “atavističkim” etničkim suprotnostima, nego je na uznemirujući
način bio iznimno moderan. Uništenje jugoslavenskog identiteta i lojalno­
sti bilo je potaknuto i željeno odozgo, jednako kao i njihovo stvaranje nakon
1945. godine, ili pak kao konstruiranje nacija u “dugom 19. stoljeću”.
Drugi svjetski rat i druga Jugoslavija, njezini utemeljitelji i utemeljujući
mitovi bili su neraskidivo vezani. Ta se simbiotska povezanost tijekom osam­
desetih i devedesetih pokazala kontraproduktivnom. Rat kao središnje društ­
veno “iskustvo” davalo je legitimitet i smisao, ali dugoročno nije dostajalo za
oblikovanje sadašnjosti i budućnosti. Toga su bili svjesni i jugoslavenski komu­
nisti. Stoga su se nadali da bi socijalizam, tj. jugoslavenska posebnost u obliku
samoupravljačkog socijalizma, koji je u četvrt stoljeća, od početka pedesetih
do 1976., zadobio konkretno obličje, mogao dalje učvrstiti solidarnu zajed­
nicu. Bez obzira na povremena nazadovanja i iritacije, očekivanje se činilo
ispunjeno. Model samoupravljanja i vanjskopolitička blokovska nesvrstanost
priskrbili su Jugoslaviji međunarodnu slavu i jaku samosvijest njezinih građa­
na. No čim je vezivna snaga Drugoga svjetskog rata izblijedjela, utemeljujući
mitovi izgubili na uvjerljivosti i važnosti u svakidašnjem životu, samouprav-
ljački sustav dospio u slijepu ulicu, a blokovska nesvrstanost postala bespred­
metnom radi raspada blokova, jugoslavenska je solidarna zajednica postala
osjetljiva i lomljiva. Sve na što su njezini građani, ili barem većina njih, bili
ponosni, osamdesetih se malo-pomalo počelo slamati. Gledano unatrag, lako
je nabrojati pogreške i propuste Titova režima: neuspjeh gospodarskih i soci­
jalnih ciljeva, odbijanje izgradnje demokratskih struktura i struktura civilnog
društva, blokiranje suočavanja s prošlošću i tabuizacija, tj. kriminalizacija svih
“sjećanja” koja su bila u opreci ili u napetom odnosu prema službenoj kulturi
pamćenja.
Polazne točke i sidrište druge Jugoslavije ostale su godine 1941-1945. Iz
iskustva Drugoga svjetskog rata komunisti su naučili sljedeću lekciju: samo
se zajedno jugoslavenski narodi mogu oduprijeti prijetnji izvana (njemačkom
Drang nach Osten, talijanskim pretenzijama nad Jadranom, bugarskom i ma­
đarskom revizionizmu), samo “bratstvom i jedinstvom” mogu ostvariti svoje
pravo na samoodređenje. Smatralo se da podjela jugoslavenske države, o ko­
joj se stalno govorilo od njezina osnivanja 1. prosinca 1918. godine - koju su
provele okupacijske snage u Drugom svjetskom ratu, a nacionalistički pokreti
priželjkivali nakon rata - mora dovesti do bratoubilačkog rata zbog komplici­
ranoga nacionalnog sastava. Masakr u Drugom svjetskom ratu u to je uvjerio
Holm Sundhaussen

i pojedince koji su bili sve prije nego komunisti. Marksističko tumačenje sma­
tralo je odgovornima za napetosti, tj. za “nacionalno pitanje” u prvoj jugosla­
venskoj državi, “buržoaziju” i njezine saveznice: “kapital”, srpsku kraljevsku
kuću i crkve. Smatralo se da je “velikosrpski hegemonizam” u centralistički
uređenoj državi otjerao nacionalne “buržoasko-fašističke” elite u sukob koji je
konačno eskalirao u krvavim ispadima.
Zaključci takve analize bili su očiti:
- odstranjivanje buržoasko-kapitalističkog sustava socijalističkim društ­
venim poretkom (prije ili kasnije time bi bilo riješeno i “nacionalno
pitanje” jer se vjerovalo da je nacionalizam proizvod buržoasko-kapi­
talističkog doba; dotad je bilo nužno sve jugoslavenske nacije priznati
jednakima i jamčiti prava nacionalnih manjina)
- ukidanje monarhije i uspostavljanje “narodne republike”
- preobrazba Jugoslavije u saveznu državu sa šest država-članica i dvije
autonomne pokrajine (Vojvodina i Kosovo) unutar Republike Srbije
- razvlašćenje stare političke klase i kažnjavanje “izdajica” i “kolaboracio­
nista” koji su se stavili u službu okupatora: hrvatskih ustaša, srpskih čet­
nika, folksdojčera i mnogih drugih.
Razgraničenje s neprijateljima nove Jugoslavije išlo je ruku pod ruku s iscr-
tavanjem komunističke priče o uspjehu: Jugoslavija je bila jedina zemlja među
novim “narodnim demokracijama” Istočne i Jugoistočne Europe koja se oslo­
bodila uglavnom vlastitim snagama i provela promjenu sustava bez sudjelo­
vanja Staljina, tj. u suprotnosti s njegovim planom. Tito i KPJ time su postali
legenda ne samo u Jugoslaviji nego i među drugim komunističkim partijama.
Prije ostalih “sestrinskih partija” u okupiranoj Europi jugoslavenski su drugovi
započeli pripremu oružanog ustanka. Relativno su brzo pretvorili malobrojnu
KPJ i prve partizanske odrede u “narodnooslobodilački pokret” i “narodno-
oslobodilačku vojsku” koja je na kraju rata brojila više od pola milijuna vojni­
ka. U više legendarnih bitaka i s teškim gubicima potvrdila se protiv okupa­
cijskih snaga i unutarnjeg političkog neprijatelja. KPJ je relativno rano i u su­
protnosti s uputama iz Moskve započela s izgradnjom političkih i administra­
tivnih struktura na “oslobođenom području”. U studenome 1942. osnovan je u
sjeveroistočnom bosanskom gradu Bihaću AVNOJ kao svojevrsni provizorni
parlament. Godinu dana kasnije AVNOJ se okupio na drugom zasijedanju u
Jajcu u srednjoj Bosni. U noći s 29. na 30. studenoga, 142 delegata, predsta­
vnici svih naroda Jugoslavije, postavili su temelje nove države. “Antifašističko
vijeće” proglašeno je vrhovnom zakonodavnom i izvršnom državnom vlasti.
“Izdajničkoj” jugoslavenskoj izbjegličkoj vladi u Londonu oduzeta su sva prava
Jugoslavija i njezine države sljednice. Konstrukcija, destrukcija i nova konstrukcija “sjećanja” i mitova

zakonite vlasti, među njima i pravo zastupanja jugoslavenskih naroda bilo gdje
i bilo pred kime. Kralj Petar II. Karađorđević nije se smio vratiti u domovinu.
“Jugoslavija je osnovana na demokratskim, federativnim principima kao drža­
vna zajednica jednakih naroda”, glasila je točka 4. rodnog lista druge Jugoslavi­
je. Dana 30. 11. 1943., kad su saveznici započeli konferenciju u Teheranu, do­
nijete zaključke Tito je priopćio sovjetskom vodstvu. Staljin je bio izbezumljen
i opisao je uspostavu provizorne vlasti kao “nož u leđa Sovjetskom Savezu”.
Dotada je antihitlerovska koalicija, uključujući i SSSR, politički priznavala i
podupirala Titova najopasnijeg neprijatelja u zemlji, Dražu Mihailovića, kao
predstavnika kraljevske izbjegličke vlade i vođu srpskog četničkog pokreta. Te-
heran je donio promjenu u korist “narodnooslobodilačkog pokreta”. Upravo su
zapadne saveznice priznale Tita kao vođu otpora i tako napustile Mihailovića.
Staljin se nije mogao suprotstaviti toj promjeni. Time je bilo ključno određeno
poslijeratno razdoblje, iako su borba protiv njemačke okupacije i razračuna­
vanje s unutrašnjim jugoslavenskim neprijateljima trajali do svibnja 1945., a
ponegdje i dulje.
U jugoslavenskoj historiografiji Titova doba bilanca ratnih godina bila je
sljedeća: “Time što se od 1941. borila na strani antihitlerovske koalicije, Na-
rodnooslobodilačka vojska Jugoslavije (NOVJ) uvelike je pridonijela općoj
pobjedi nad fašizmom. Njen je doprinos bio to veći jer se NOVJ dvije i pol
godine, do kraja 1943., morao boriti gotovo bez neposredne izvanjske pomoći,
a više od tri godine bez neposrednog oslanjanja o savezničke vojske. NOVJ se
borio jednako požrtvovno i odlučno 1941., kad su sile osovine bile na vrhuncu
svoje moći, kao i 1945., kad je poraz fašizma bio izvjestan. U teškom četvero­
godišnjem ratu NOVJ i pokret otpora Jugoslavije, tj. jedinice jugoslavenske
vojske, ubilježile su 305 000 palih i više od 400 000 ranjenih. Ukupni gubici
koje su jugoslavenski narodi podnijeli za vrijeme rata veći su od 1700 000 žrta­
va (10,8 posto ukupnog broja stanovništva).”4
Iskustvo rata bilo je polazna točka i sidrište jugoslavenskog identiteta. Prem­
da je bilo i elemenata kontinuiteta, usprkos dubokom lomu Drugoga svjetskog
rata, prije svega u području nađonalnopravnog legitimiteta države, socijalistička
je Jugoslavija u svakom pogledu doživljavana kao nov početak, kao feniks što
se uzdiže iz pepela. Stoga je i 29. 11. 1943. određen kao novi državni praznik.
Datum je upisan na državni grb: grb je prikazivao polje uokvireno snopljem žita,
a žito je bilo obavijeno plavom vrpcom na kojoj je bio upisan datum osnivanja
države. Iznad žita nalazila se crvena partizanska zvijezda petokraka, a sredinu
polja činilo je šest baklji, simboli šest jugoslavenskih republika, čiji se plamen

Đonlagić (1967, str. 240 i dalje). Usporedi i režimski prikaz rata na njemačkom jeziku u: Strugar (1969).
Holm Sundhaussen

ujedinjavao i time simbolički predstavljao “bratstvo i jedinstvo” naroda Jugosla­


vije. Međuratno vrijeme, osnivanje prve Jugoslavije, Prvi svjetski rat, balkanski
ratovi 1912-1913., nacionalni pokreti u 19. stoljeću itd., svi su oni zbog svog
nacionalnog opterećenja otada izblijedjeli u problematičnu pretpovijest jednog
teleološkog procesa koji je težio uspostavi socijalističke Jugoslavije i socijalisti­
čkog društva. “Antifašistički narodnooslobodilački rat” 1941-1945., “socijali-
246 stička revolucija” te slogan “bratstvo i jedinstvo” činili su mitopoetske ideolo-
geme Titova režima i legitimacijsku osnovu druge Jugoslavije. Kasnije, nakon
1948. godine, pridodani su im sukob sa Staljinom i njegove posljedice, jugosla­
venski samoupravljački socijalizam i blokovska nesvrstanost. “Sjećanje” na svjet­
ski rat kao i održavanje novih scenarija ugroženosti u poslijeratnom vremenu
(ugroženost od Italije i Zapada tijekom tršćanske krize ili od Sovjetskog Saveza
nakon sukoba sa Staljinom te u povodu vojne intervencije u Mađarskoj 1956. i
Čehoslovačkoj 1968. godine) bili su neizostavni sastavni dijelovi autopercepci-
je druge Jugoslavije. Osjećaj stalne ugroženosti vezivao je solidarnu zajednicu.
Rad na mitu rata započeo je još prije mirnodopskog vremena, tako da je rat
ostao “živ” i u miru. Partija je odredila čega se treba “sjećati”, a što treba zabora­
viti. Pobrinula se da njezino tumačenje Drugoga svjetskog rata prevlada u svim
područjima javnog života, a da drugačija iskustva ili sjećanja budu ušutkana,
potisnuta ili kriminalizirana. Inscenaciji ratnog mita služila je jasna i jednosta­
vna dihotomija dobra i zla, prijatelja i neprijatelja, boraca otpora i kolabora­
cionista. U skladu s tom “krajnje polariziranom, dualističkom, gotovo mani­
hejskom shemom tumačenja”5kodirani su i događaji 1941-1945. Na jednoj su
strani bili agresori i okupacijske snage, kao i njihovi pomagači. Kasnije, nakon
sukoba sa Staljinom 1948., njima su pribrojane i “izdajice” iz vlastitih redova:
pristalice Staljina, tj. komunističkog Informbiroa. Na drugoj je strani stajao
“narod”, radnici i seljaci, koji su pod vodstvom Tita i komunističke partije za­
počeli oružani otpor. Tvorci tog mita odredili su da razdjelnica između otpora
i kolaboracije teče s onu stranu nacionalnih razdjelnica. Na obje strane ratišta
vladala je približna nacionalna ravnoteža. I u taboru kolaboracije, i u taboru
otpora bili su (uz neke modifikacije) zastupljeni pripadnici svih jugoslavenskih
nacija i nacionalnosti, u skladu sa svojim udjelom u ukupnom broju stanovni­
ka. Prema Titovim podacima iz proljeća 1944. NOV se u tom trenu sastojao
od 44 posto Srba, 30 posto Hrvata, 10 posto Slovenaca, 4 posto Crnogoraca i
2,5 posto bosanskih Muslimana. Ostatak su činili pripadnici različitih nacio­
nalnosti (Talijani, Mađari, Česi itd.).6 Protivničkom taboru, taboru “kolabora-

5 Hopken (1996, str. 166).


6 Broz (1947. str. 194).
Jugoslavija i njezine države sljednice. Konstrukcija, destrukcija i nova konstrukcija "sjećanja” i mitova

čije”, pripadali su srpski i crnogorski četnici, hrvatske ustaše i folksdojčeri te


slovenske, bosansko-muslimanske, albanske i ostale “narodne izdajice”. Nacio­
nalnoga građanskog rata nije bilo u ovakvoj razdiobi. Nisu postojali nikakvi
oblici ponašanja koji su bili onkraj krute polarnosti kolaboracije i otpora. U toj
shemi nije bilo mjesta za promjenjive hijerarhije u ocjenjivanju neprijatelja, za
uvjetovanu ili taktičku suradnju s protivnikom, za iščekujuće ili pasivno drža­
nje (npr. izbjegavanje represalija okupacijskih snaga), kao ni za široki spektar
strategija preživljavanja. Postojala je jedino bezuvjetna kolaboracija na jednoj
te bezuvjetan otpor na drugoj strani. Između toga nije postojalo ništa.7
Središnji element legitimizacije države i režima bilo je oživljavanje žrtava
podnesenih za pobjedu. Mrtvi su bili dokaz za pravo na život. Što je bio ve­
ći broj žrtava, to je prikaz broja imao moralno nedodirljiviji status. Mistika ve­
likih brojeva uvedena je Titovom primjedbom iz svibnja 1945. prema kojoj je
njegova zemlja oplakivala 1,7 milijuna ratnih žrtava.8S tim u skladu, Jugoslavija
je, nakon Sovjetskog Saveza i Poljske, pripadala zemljama koje su, srazmjerno
broju stanovnika, imale najveće ljudske gubitke. Među žrtvama bilo je 300 000
mrtvih iz redova “narodnooslobodilačke vojske”, više stotina tisuća muškaraca,
žena i djece ubijenih u NDH, tisuće civila koji su izgubili život zbog odmazdi i
represalija njemačkog Wehrmachta i SS-a, žrtve četničkih masakra nad Musli­
manima i Hrvatima, te 60 000-65 000 Židova, više od polovice kojih su ubile
hrvatske ustaše i nacisti na teritoriju Jugoslavije. Veći dio ostalih Židova nje­
mačke su okupacijske snage deportirale te pogubile u Auschwitzu, Treblinki i
drugim koncentracijskim logorima.9 Genocid nad Židovima bio je uvijek tek
podređen aspekt u ukupnoj bilanci jugoslavenskih ratnih žrtava. U školskim
je udžbenicima bio sveden na rubnu bilješku jer su i kod žrtava nacionalni,
etnički ili religijski kriteriji igrali malu ulogu. Diferencijacija ukupnog službe­
nog broja žrtava po grupama ostala je stoga upadljivo nejasna i proturječna.
Važan je bio ukupan dojam: stanovništvo Jugoslavije platilo je agresiju Hitlera
i njegovih vanjskih i unutrašnjih saveznika ekstremno visokim dankom u krvi.
Uz ljudske gubitke došli su i materijalni, procijenjeni na 49,6 milijardi ame­
ričkih dolara - golema brojka za Jugoslaviju. Mjereno u razmjeru s nacional­
nim proizvodom, Jugoslavija je tako bila na prvom mjestu među zemljama
antihitlerovske koalicije po pretrpljenim materijalnim gubicima.10

7 Za diskusiju vidi: Sundhaussen (1994), str. 349 i dalje.


8 Za pojedinosti, vidi: The War Effort ofYugoslavia (bez godine izdanja) i Živković (1975, str. 267 i sijed.).
9 Za holokaust u Jugoslaviji, vidi: Romano (1980), Sundhaussen (1991), str. 311 i dalje, Manoschek (1993)
i Goldstein (2001).
10 Živković (1975, str. 540).
Holm Sundhaussen

Cilj komunističke politike povijesti i sjećanja bio je održati budnom uspo­


menu na herojska djela, brutalnost neprijatelja i broj žrtava Drugoga svjetskog
rata. Tome su služila javna slavlja, muzeji, filmovi, poštanske marke, novčani­
ce, spomen-ploče i podizanje spomenika. Dva najpoznatija bila su u Kragujev-
cu i Jasenovcu. Kragujevac je industrijski grad u središnjoj Srbiji u kojem su
21. 10. 1941. jedinice njemačkog Wehrmachta strijeljale više od 2000 civila,
među njima i učenike i učitelje mjesne gimnazije, kao “odmazdu” za partizan­
ski napad.11 To je područje 1953. pretvoreno u spomen-park Šumarke. Od
1963. u sredini parka nalazi se bijeli betonski “spomenik za ubijene profesore i
učenike”, rad Miodraga Živkovića. Spomenik simbolizira pticu slomljenih kri­
la. U spomen-muzeju, otvorenom 13 godina kasnije (i oštećenom 1999. bom­
bardiranjem NATO-ovih snaga), prodaje se mala replika spomenika.12
Osim mjesta pamćenja, sliku rata prenosili su školski udžbenici i nepre­
gledna historiografija. Između 1945. i 1965. u Jugoslaviji je objavljeno više od
30 000 monografija, zbornika i članaka o “NOB-u i socijalističkoj revoluciji”.13
Do kraja osamdesetih broj se vjerojatno utrostručio. O svakoj regiji i svakom
više ili manje važnom mjestu u Jugoslaviji postojala je (barem) jedna publi­
kacija o njihovoj povijesti u “narodnooslobodilačkoj borbi”. Politička i vojna
povijest nadopunjavane su socijalnom poviješću i mikropoviješću, kao i povi­
ješću svakodnevice i žena u “narodnooslobodilačkoj borbi”. Nijedan aspekt iz
razdoblja 1941-1945. nije bio preskočen sve dok je odgovarao službenoj slici
povijesti. Sve ostalo bilo je tabu. U svakoj od šest republika povijesni instituti
vrijedno su radili na ideološki vjernom “obrađivanju” suvremene povijesti, pri
čemu je općejugoslavenska perspektiva od početka šezdesetih sve više potiski­
vana u korist pojedinačnih republičkih perspektiva.
U udžbenicima i u “predvojničkoj obuci” mladim generacijama predavana
su iskustva i “ideali” partizanskog rata, a stanovništvo je pripremano na buduću
obranu zemlje u obliku “narodnog rata”.14 Paravojni odgoj ostao je do početka
devedesetih sastavni dio obrazovnog programa. Od 1970. “predvojnička obu­
ka” postala je obavezni predmet od osnovne škole do fakulteta.15Nastavni ma­
terijali bili su prožeti i herojskim i brutalnim epizodama iz Drugoga svjetskog
rata: “Šesnaestogodišnji član SKOJ-a Žarko Borić pao je u njemačko zaroblje­
ništvo u Sremu 1944. Nijemci su ga dugo mučili i zahtijevali da otkrije parti-

11 Brkić (bez godine izdanja).


12 O spomen-parku, vidi: O’Keefe (2003).
13 Živković i Strugar (1965), Trgo (1967), Pajović i Radević (1969).
14 Usporedi: Hopken (1996, str. 159 i dalje). Rosandić i Pešić (1994).
15 Pojedinosti kod: BaSić (2002, str. 138 i dalje).
Jugoslavija i njezine države sljednice. Konstrukcija, destrukcija i nova konstrukcija “sjećanja” i mitova

zanska uporišta. Izazovno je odgovorio njemačkom oficiru, pljunuo mu u lice,


nije molio koljače za milost. Nisu ga ubili, nego živoga sahranili, u grobu koji je
prethodno sam morao iskopati.” Ili: “Živana su okovali između dva debla i okre­
tali polako kao na ražnju i pekli mu živo meso. Umro je u najtežim mukama,
no neprijatelj ništa od njega nije saznao”.16 Buđenje nasilnih fantazija, kult ju­
naka i “predvojnički odgoj” bili su važni sastavni dijelovi sveobuhvatne milita­
rizacije jugoslavenskog društva i stalnog oživljavanja Drugoga svjetskog rata.17
Omiljeni i psihološki učinkoviti mediji “povijesnog pamćenja” bili su brojni
partizanski filmovi,18među kojima i igrani film Kozara iz 1962. Planina Kozara
jedno je od glavnih područja na kojima žive bosanski Srbi i u ratu je bila važna
partizanska utvrda. Monumentalni film priča o bitci na Kozari od sredine
1942., kad su njemačke i kolaboracionističke trupe ondje počele veliku ofenzi­
vu protiv partizanskih jedinica, dok je civilno stanovništvo odatle bilo depor­
tirano. Filmski plakat pokazuje kolaž od više scena, a u pozadini eksplodiraju
njemačke bombe kojima se nastoji uništiti partizanske jedinice. “Partizanski
filmovi” povezivali su elemente monumentalnih propagandnih komunističkih
filmova sa stilskim elementima američkih vesterna i akcijskih filmova. U njima
su sudjelovali i njemački i američki glumci, kao Curd Jiirgens u filmu Bitka na
Neretvi iz 1969. Na filmskim plakatima glavnu ulogu imaju glumačke zvijezde,
a ne radnja. Na plakatu za film Sutjeska iz 1972. Richard Burton stoji u prvom
planu kao usamljeni ranjeni junak ispred impozantne planinske kulise, pogle­
da uperena u daljinu, dok uništeno drvo treba podsjećati na bitku i bombe.
Uz partizanske “vesterne” postojao je i omiljeni partizanski strip Mirko i
.Slavko, priča o dva “dječja junaka” u partizanskoj jedinici. Objavljivan šezde­
setih i sedamdesetih godina kao prilog dnevnih novina Politika, strip je bio
iznimno popularan. Branimir Jovanović snimio je prema njemu 1973. i film.
Trenutno se Mirka i Slavka u aktualiziranom obliku može pronaći na inter-
netu.19 Stariji i zreliji Mirko i Slavko razgovaraju o ratu u Bosni i Hercegovini
(1992-1995). Slavko se borio u vojsci bosanskih Hrvata (HVO), a Mirko u
Armiji BiH. Jedan pripada pobjednicima, a drugi gubitnicima zadnjeg rata.
Susreću se slučajno. Mirno sjedeći jedan pored drugog dolaze do zaključka da
su obojica izgubila domovinu te da konačno moraju izići iz ratnih romana i
živjeti u stvarnosti.

16 Citirano prema: Bažić (2002, str. 142).


17 Usporedi: Pešić (1994, str. 55 i dalje).
18 O d svih jugoslavenskih filmova iz razdoblja 1947-1971,27% ih je bilo o Drugom svjetskom ratu. Uspo­
redi, Trojar (1980, str. 105). Također, Volk (1986, str. 122 i dalje).
19 Usporedi: Topić (2003).
Holm Sundhaussen

Partizanske pjesme s folklorističkim elementima, npr. Po šumama i gora­


ma, pripadale su nekad u neizbježan repertoar svake zabave i veselice. Granice
između uzvišenog i kiča pri tome su se s vremenom pomicale u korist ovog
drugog.20 Pjesma kantautora Đorđa Balaševića iz 1978. gotovo je prkosno pro­
govarala: “Sumnjaju neki da nosi nas pogrešan tok, jer slušamo ploče i sviramo
ro k ... (ali) kroz vene nam protiče krv partizana... računajte na nas”.
Jugoslavenska autopercepcija otpočetka je počivala na složenoj vezi između
jedinstva i bogatstva razlika. U jedinstvo su pripadali utemeljujući mitovi, tj.
ideološko i državno jugoslavenstvo, dok su se razlike očitovale u priznavanju i
jednakosti svih nacija i nacionalnosti, njihovih jezika, kultura i religija. Do po­
četka šezdesetih prevladavala je inscenacija jedinstva. Nakon toga ravnoteža se
postupno pomicala u korist razlika. Jugoslavenstvo je kao “unitarizam” i “cen­
tralizam” dospjelo na nišan, tako da je točno dva desetljeća nakon završetka
Drugoga svjetskog rata započet napet odnos između jedinstva i razlika.

Jugoslavenski junaci i kult Tita

“Mnogo manje tijekom rata, a više nakon njegova završetka, socijalistička


je vlast proizvodila narodne junake: više je partizana odlikovano najvišim or­
denom “narodnog heroja” nakon rata nego za vrijeme oslobodilačke borbe.
Svako se mjesto trudilo podići barem jedan spomenik u čast narodnom heroju
ili palom borcu, a o spomen-pločama da se i ne govori. Imena narodnih heroja
i palih boraca davala su se mjestima, gradovima, ulicama, školama, različitim
institucijama i tvornicama.”21 Ratni veterani i posebice prvoborci, koji su od
1941. godine bili članovi ilegalne KPJ, uživali su visok ugled u socijalističkom
društvu. Bili su društveno privilegirani, dobro organizirani, a posjedovali su i
gomilu ordenja i medalja. Njihova krovna organizacija, Savez udruženja bora­
ca narodnooslobodilačkog rata (SUBNOR), bila je utjecajan lobby koji je težio
zaštiti poslijeratni poredak od svake “truleži”. Članovi SUBNOR-a nosili su
medalju borca koja je prikazivala par s oružjem pod partizanskom zvijezdom.
Junak nad svim jugoslavenskim junacima bio je Tito.22 Već je za rata postao
legenda. Kao generalni sekretar početkom 1939. preuzeo je vodstvo uglavnom

20 Vidi: LiUy (1997, str. 139 i dalje).


21 Rihtm an-Auguštin (1992, str. 283).
22 O Titovom životu i radu vidi: West (1994), Ridley (1994). Od starijih radova važni ostaju Dedijer (1953),
Auty (1972), Đilas(1980).
Jugoslavija i njezine države sljednice. Konstrukcija, destrukcija i nova konstrukcija "sjećanja" i mitova

marginalizirane i frakcijama razdirane KPJ. Peta zemaljska konferencija KPJ,


održana u Zagrebu 1940., potvrdila je njegov položaj. Istodobno je odobren
plan za federalizaciju Jugoslavije i za obranu zemlje u slučaju napada izvana.
Time je Partija nakon višegodišnjeg teturanja opet dobila jasnu političku pu­
tanju. Priklonila se jugoslavenskoj državi, koju je dotad pod utjecajem Komin-
terne odbijala kao proizvod versajskog poretka, te je izrazila svoje zalaganje za
višenacionalnost te države i ravnopravnost njezinih naroda. Četiri dana nakon
njemačkog napada na Jugoslaviju, 10. travnja 1941., KPJ je osnovala u Zagrebu
vojni stožer pod Titovim vodstvom, sa zadatkom da se pripremi ustanak. Kad
su njemački tenkovi prešli sovjetsku granicu, Politbiro KPJ pozvao je narode
Jugoslavije na oružani ustanak i osnovao “Glavni štab narodnooslobodilačkih
i partizanskih jedinica” kao najvišu vojnu instancu. Ustanak protiv okupatora
i njihovih pomagača otpočeo je 4. srpnja 1941. Na kraju četverogodišnje epo­
peje, obavijene nizom legendi, Tito je imao 53 godine23 i bio je neprikosnoveni
vođa Partije. Njegova rodna kuća u Kumrovcu, pretvorena u muzej 1953., i
Titova skulptura, rad kipara Antuna Augustinčića iz 1948., postale su omiljena
mjesta hodočašća u doba komunizma.24 Na četrdesetu obljetnicu “ustanka i
socijalističke revolucije”, 4. srpnja 1981., i godinu dana nakon Titove smrti,
objavljena je i poštanska marka s motivom poznate skulpture.
U međunarodnoj komunističkoj hijerarhiji Tito je zahtijevao za Jugoslaviju
i sebe drugo mjesto, odmah iza Sovjetskog Saveza i Staljina, a ispred ostalih
“narodnih demokracija”. To je shvaćanje bilo dijametralno suprotno od hije­
rarhije kakvu je odredio Staljin: prvo SSSR pa onda dugo nitko, a sve “narodne
demokracije” na istom ili gotovo istom stupnju podređenosti. To je bila točka
loma između Beograda i Moskve. Isključivanje Jugoslavije iz komunističke za­
jednice država 1948., na Staljinovu inicijativu, ujedno je označilo i početak
razvoja “svjetskog komunizma” od monolitnog u policentrični sustav. Tito i
njegovi drugovi uspješno su prkosili gospodarskim sankcijama i velikim voj­
nim prijetnjama Sovjetskog Saveza i njegovih satelita. Za potrebe legitimacije
KPJ se osjetila prinuđena razviti vlastiti model socijalizma, radi razgraničenja
prema staljinističkom “degeneriranom” Sovjetskom Savezu i kapitalističkom
Zapadu. To je bio početak jugoslavenskog puta u socijalizam, tj. “titoizma” kao
sustava. Od početka je taj sustav bio proturječan. Borba protiv degenerativnih
pojava, “etatizma i birokratizma” u Sovjetskom Savezu te teorijski zaokret, uve­
den povratkom marksističkim klasicima (što su “praktičari” u KPJ, kojima je

23 Titov rođendan slavio se u staroj Jugoslaviji 25. svibnja.


24 Usput budi rečeno, Augustinćić je izradio kamenu skulpturu ne samo Tita, već i poglavnika ustaške dr­
žave u Drugom svjetskom ratu, Ante Pavelića, kao i jugoslavenskog kralja Aleksandra, ubijenoga 1934.
Holm Sundhaussen

pripadao i Tito, iznimno teško prihvatili), u konačnici su prijetili da stave pod


znak pitanja ne samo državu, nego i Partiju koja je bila njezina nositeljica. De­
vet mjeseci nakon Staljinove smrti, krajem 1953. i početkom 1954., u glavnom
glasilu jugoslavenskih komunista Borbi objavljeni su brojni članci tada četr­
deset trogodišnjeg Crnogorca Milovana Đilasa, koji je kao “ljubimac Partije”
pripadao među Titove najbliže suradnike. Pod naslovom “Subjektivne snage”
252 ustvrdio je kako je “u našoj zemlji sve previše opkoljeno propisima. Imamo
previše propisanih, odozgo propisanih istina”. “Dogmatska birokratska teorija,
prema kojoj su samo komunisti svjesne snage socijalizma (prema Staljinu, ‘po­
seban tip ljudi’), danas služi odvajanju komunista od društva, njihovom posta­
vljanju iznad društva, kao onih koji su predodređeni za upravljanje drugima,
jer su jedina grupa koja je ‘svjesna konačnih ciljeva’ i stoga potpuno vrijedna
povjerenja. (...) Takvih je tendencija bilo i ima ih u našoj zemlji. Nakon što
su došli u poziciju, iz koje mogu centralizirati i upravljati svime, od etike do
skupljanja maraka, mnogi komunisti nisu spremni mijenjati svoja shvaćanja
sad, kad je počeo puhati demokratski vjetar.” Birokrati se ne mogu boriti pro­
tiv birokratizma. “Oni su naučili boriti se protiv starog kapitalističkog klasnog
neprijatelja, i za to su bili u stanju, premda su pri tome ostali birokrati. No sad,
kad su uloga, moć i značenje klasnog neprijatelja uglavnom nestali, birokrati
nastavljaju svoj sterilni lov i dalje.” “Tko”, pitao je u zaključku Đilas, “tko će se
sad brinuti o duši naroda, njegovoj svijesti, funkcioniranju?”25
Za Tita nije bilo sumnje da to i u budućnosti treba biti Partija, odnosno “Sa­
vez komunista”. Zato se odrekao Đilasa. Titov osobni kult u to je vrijeme već
bio dovoljno jak da je bio onkraj svih kritika i teorijskih diskusija. Tito je bio
Jugoslavija. Jugoslavija je bila Tito. Ni ponovno buđenje “nacionalnog pitanja”
šezdesetih, ni “hrvatsko proljeće” 1971., nisu mogli ugroziti njegov položaj.
Od početka šezdesetih Tito se počeo opraštati od jugoslavenstva (razlozi za tu
promjenu - uvjerenje, rezignacija, taktika? - nejasni su) i okrenuo se “federa­
lizaciji federacije”. I dok je federalizam dugo bio mrtvo slovo na papiru, ipak je
krajem šezdesetih i s Ustavom 1974. uveden i to u širokom opsegu. Smanjene
su ovlasti saveznih organa, a ovlasti republika (i obiju autonomnih pokraji­
na, Kosova i Vojvodine) tako ojačane da se postavljalo pitanje je li Jugoslavija
uopće federacija ili je već postala konfederacija. Posebno je na srpskoj strani
bilo žestokih kritika, izazvanih republičkim statusom autonomnih pokrajina,
naročito Kosova, nastanjenim većinskim albanskim stanovništvom. Tito je,
međutim, u ustavnim promjenama vidio “jako oružje u borbi protiv etatizma,
birokratizma i tehnokratizma, pojava koje stalno prijete da će degradirati soci-

25
Đilas (1963).
Jugoslavija i njezine države sljednice. Konstrukcija, destrukcija i nova konstrukcija “sjećanja" i mitova

jalističke samoupravne odnose”. Upozoravao je republike i autonomne pokra­


jine da su “izgubile iz vida interes društva kao cjeline” Samo “jaka federacija,
postavljena na nove osnove”, nudi “jamstvo za samostalnost i suverenost” svih
njezinih dijelova. Razgradnja saveznog etatizma i prenošenje većih ovlasti sa
saveznog nivoa na republike nije značilo ni “stvaranje policentričnog etatizma”
ni “distribuciju državnosti”.26U stvarnosti značili su izgradnju republičkog eta­
tizma. Sustav samoupravljanja, koji je 1976. konačno ozakonjen i trebao biti
tome korektiv, nije mogao zaustaviti taj proces. Položaj Tita kao karizmatičnog
vođe i demijurga Jugoslavije bio je osnažen, ali su istodobno mnoga pitanja za
posttitovsko vrijeme ostala bez odgovora.
Uvečer 4. svibnja 1980. jugoslavenske novinske agencije prenijele su sljede­
ću obavijest CK SKJ i (kolektivnog) državnog Predsjedništva: “Radničkoj klasi,
radnim ljudima i građanima, narodima i narodnostima SFRJ: umro je drug
Tito”. “Zadnji veliki vođa Drugoga svjetskog rata”, “stvaralac nove Jugoslavije”,
“pobjednik nad Hitlerom i Staljinom” i “tvorac pokreta nesvrstanih” napustio
je političku pozornicu nešto prije 88. rođendana. Više od 35 godina upravljao
je sudbinom druge Jugoslavije s autoritetom, neiscrpnom energijom i politič­
kim instinktom. Pod njegovim je vodstvom višenacionalna država izvedena iz
katastrofe Drugoga svjetskog rata te je od “narodne demokracije” po sovjet­
skom uzoru preoblikovana u samosvjesnu zemlju s jedinstvenim, ali i proble­
matičnim, a konačno i neuspjelim društvenim modelom. Titova autokracija i
karizma imale su dva lica: bile su u proturječju s modelom, ali su istodobno
omogućavale eksperimente koji bi pod slabijim vodstvom bili nemogući ili
izloženi daleko većim rizicima. Stvarale su slobodne prostore ili su ih sužavale
- ovisno o Titovoj procjeni političke situacije.
Tito nije bio simbol samo revolucionarne, već i postrevolucionarne Jugosla­
vije, revolucionar i državnik u jednoj osobi. Bio je ikona gotovo četiri desetljeća.
Njegova slika na plakatima, markama, u uredima, krčmama i stanovima, prati­
la je građane posvuda. I gramofonska ploča, kao masovni medij, pridonijela je
njegovoj popularizaciji. Naslovnica ploče Pesme o Titu prikazivala je junaka nad
svim junacima u maršalskoj uniformi, okružena pionirima. Do kraja borbe sa
smrću u kliničkom centru u Ljubljani, čovjek Josip Broz bio je ne samo aristo­
kratski uživalac tog kulta, već i njegov zatočenik. Njegova osobna karizma nadži-
vjela je ratnu revolucionarnu karizmu za više desedjeća. Pokret koji je Tito stvo­
rio u “satima najvećeg ispita sudbine”, kojim je upravljao i koji gaje pronosio kao
kultni lik, tek je nakon njegova pokopa na beogradskom Dedinju 8. svibnja 1980.
dospio natrag u tračnice višestruko ugrožene postkarizmatične svakidašnjice.

26
Pojedinosti kod: Sundhaussen (1982, str. 159 i dalje).
Holm Sundhaussen

Titova smrt izazvala je tugu i zabrinutost kod najvećeg dijela stanovništva.


Mrtvom je vođi u Beogradu podignut mauzolej. Njegov je kult još nekoliko
godina nastavio svoj život na slikama i u pjesmama. Razglednica (najvjerojat­
nije iz osamdesetih) pokazuje Titov mauzolej izvana i iznutra: lijevo je grb
grada Beograda, u sredini jugoslavenska državna zastava s partizanskom zvi­
jezdom. Iznad i ispod slike mauzoleja s vojnom počasnom stražom čitamo
?54 prve stihove poznate pjesme: “Druže Tito mi ti se kunemo, da sa tvoga puta
ne skrenemo”.

Postjugoslavenski pad heroja i rehabilitacija


“ratnih zločinaca”

Mnogi promatrači predskazivali su raspad Jugoslavije nakon Titove smrti,


no to se nije odmah dogodilo. Druga Jugoslavija nadživjela je svog “stvaraoca”
za dobrih deset godina. Vrijeme je prolazilo tamno i bezizgledno: inflacija je
nezadrživo napredovala, životni standard drastično je pao, a sve više stanovni­
ka postajalo je siromašno. Loša gospodarska politika i korupcija “funkcionara”
(istih onih koje je Milovan Đilas opisao kao “novu klasu”) pridonosili su slo­
mu gospodarstva i uništavali vjerodostojnost gospodarskih i političkih elita.
Paralelno s ekonomskim problemima zaoštrile su se i nacionalne napetosti.
U godinama nakon Titove smrti sve se jasnije pokazivalo da je Ustav iz 1974.,
koji je slabljenjem centra trebao ojačati zajedništvo republika, u praksi imao
suprotan učinak. Iz komunističkog centralizma ranih godina nastao je komu­
nistički policentrizam od šest republika i dvije autonomne pokrajine, s vlasti­
tim centrima moći i uglavnom izoliranim gospodarskim područjima. Savez
komunista, koji je prema Titovoj zamisli trebao služiti kao ravnoteža centrifu­
galnim tendencijama, bio je razdiran dezintegrirajućim strujama. Probleme se
pometalo pod tepih, upozorenja su se ignorirala. Već u proljeće 1981. izbili su
prosvjedi Albanaca na Kosovu koji su tražili priznanje pokrajine kao sedme re­
publike. Tenkovima, proglašenjem izvanrednog stanja i masovnim uhićenjima
jugoslavensko državno i partijsko vodstvo površinski je ponovno uvelo mir na
Kosovu. Zbog dogmatske klasifikacije da su nikad dovoljno objašnjena doga­
đanja na Kosovu “kontrarevolucija” i “iredentizam”, svaka dijagnoza problema
bila je onemogućena, dok je mitologizacija dobila snažan poticaj.27 Štoviše:
predstavnici Srpske pravoslavne crkve, od 1945. potisnute na rub društva, tako

27
Usporedi: Mertus (1999).
Jugoslavija i njezine države sljednice. Konstrukcija, destrukcija i nova konstrukcija “sjećanja” i mitova

su 1992. govorili o albanskom “genocidu” nad Srbima s Kosova.28 To je bila i


pogrešna i provokativna formulacija. Duhovnike su slijedili pisci i znanstve­
nici i uskoro je topos genocida ovladao javnim diskursom u Srbiji.29 Srpski su
pisci, ponajprije budući predsjednik ostatka Jugoslavije Dobrica Ćosić, svojim
djelima raspirivali tinjajući žar.30
Jugoslavenska solidarna zajednica sve se više povlačila u pozadinu: u me­
dijima, književnosti i umjetnosti, sportu i zabavnoj glazbi.31 U umjereno kri­
tičnoj, melankoličnoj pjesmi grupe Zabranjeno pušenje iz 1987. progovara se
o jugoslavenskoj tuzi: “Danas je Dan Republike. Stari je popio malo i sjeća se
ratnih vremena ... Žao mu je što se ni klinci više ne igraju partizana ... zatvori
prozor, ne radi grijanje”32 Vidljivi nedostaci koje je za sobom ostavila “Titova
era” bili su ispunjeni nacionalističkim (u međuvremenu i rasističkim) sadrža­
jima. Od sredine osamdesetih u Srbiji je započeo nagli i radikalni proces no­
vog tumačenja prošlosti.33 Dotadašnja jugoslavenska metaforika zamijenjena
je srpskom nacionalnom, često religiozno obojenom. U oblicima prezentaci­
je to nije promijenilo ništa, ali su njezine poruke, percepcijske sheme i filteri
iznova polarizirani. Zaokretu u “epistemičku katastrofu” (Karl W. Deutsch)
prethodila je faza implementacije koja je započeta Knjigom o Kosovu Dimitrija
Bogdanovića 1985. i predstavljanjem knjige Veselina Đuretića o saveznicima i
jugoslavenskoj ratnoj drami 1941-1945. u zgradi SANU.34 U središtu Bogda-
novićeva djela je teza o potiskivanju i uništenju Srba na Kosovu, dok se Đu-
retić zalaže za novo vrednovanje uloge saveznika i srpskog četničkog pokreta
u Drugom svjetskom ratu. Umjesto o “kolaboraciji” četnika s nacizmom, Đu-
retić je govorio o “nacionalnom realizmu”, “modusu vivendi s okupatorom”,
“egzistencijalnoj dijalektici” ili “srpskoj dijalektici samoobrane”. Iz četnika “ko­
laboracionista i ratnih zločinaca” u narednom su vremenu korak po korak na­
stajali “mučenici i junaci” koje su nekadašnji saveznici izdali. I u prethodnim
godinama (posebice 1968) bilo je diskusija o Kosovu i četnicima, ali ih je Tito

28 U: Pravoslavlje (1982, str. 1 i dalje). “Bez preterivanja se može reći da je srpski narod na Kosovu izložen
dugotrajnom i dobro planiranom genocidu.”
29 Usporedi, Denich (1994, str. 367 i dalje).
30 Ćosić (1981). Sličnu ulogu odigrao je i roman Vuka Draikovića Nož iz 1984. godine i Knjiga o Milutinu
Danka Popovića iz 1986. Usporedi Ramet (1985, str. 13 i dalje), Đorđević (1996, str. 394 i dalje). Tako­
đer, Wachtel (1998).
31 Usporedi, između ostalih: Thompson (1994), Ramet (1996, str. 91 i dalje), Čolović (2002a, str. 259 i
dalje), Goulding (1989, str. 248 i dalje).
32 Za tekst vidi: http://www.zabranjeno-pusenje.eom/albumi/safari/5.htm (30.6.2003).
33 Dragović-Soso (2002, str. 64 i dalje).
34 Bogdanović (1985), Đuretić (1985). O Đuretićevim tezama vidi iz hrvatske perspektive: Boban (1987,
str. 399 i dalje).
Holm Sundhaussen

brzo zaustavio i stoga nikad nisu mogle postići učinak kakav su postigle 1985. i
kasnije. Tek je u osamdesetima sazrijela složena društvena, gospodarska i kul­
turna kriza u kojoj su dugo potiskivana, nijekana ili prešućena “protusjećanja”
mogla izazvati i delegitimirati dominantne afirmativne slike prošlosti druge
Jugoslavije: prvo u Srbiji i Sloveniji, zatim u Hrvatskoj i ostalim republikama.
Niz srušenih tabua (demaskiranje partizanskog kulta, distanciranje od Titova
mita, rehabilitacija “ratnih zločinaca” itd.), zajedno sa sve većom sviješću o
dubokoj krizi gospodarstva, države i društva, minirali su temelje na kojima je
bila zasnovana druga jugoslavenska država. “Protusjećanja” što su se gomilala
na površini nisu bila ništa manje politička od dotadašnjih “sjećanja”. U oba se
slučaja radilo o tumačenju, legitimiranju moći i vladajućoj interpretaciji.
Vrhunac faze implementacije u Srbiji između 1985. i 1987. bio je tzv. Memo­
randum SANU 1986.35 Naročito drugi dio Memoranduma, koji se bavio “po­
ložajem Srbije i srpskog naroda”, ključno je obilježio nadolazeći srpski javni di-
skurs. U Memorandumu se dočarava “fizički, politički, pravni i kulturni geno­
cid nad srpskim narodom na Kosovu i Metohiji” u najcrnjim bojama, uz tvrd­
nju da se protiv kosovskih Srba vodi “otvoren i totalan rat” od proljeća 1981.
(od tadašnjih prosvjeda Albanaca), te da su na dnevnom redu palež, ubojstva,
silovanja srpskih žena i oskvrnjivanja vjerskih objekata. Anonimno djelujući
sastavljači Memoranduma36 - sve redom članovi visoko privilegirane duhovne
elite Srbije - nisu ni pokušali empirijski uvjerljivo ili kritički odmjereno doka­
zati svoje teške optužbe (“srbofobija”, Titova antisrpska politika, “genocid”, “to­
talni rat” itd.). Nisu pokušali ni stupiti u otvoreni dijalog s predstavnicima dru­
gih elita u Jugoslaviji. Činjenice i tvrdnje, istine, poluistine i neistine pretakale
su se jedna u drugu bez zastoja. Tekst Memoranduma sadržavao je i niz točnih
opažanja - posebice, ali ne isključivo, u prvom dijelu, koji se bavio krizom
jugoslavenskoga gospodarstva i društva. Problematični su bili njezino tumače­
nje, jednostranost informacija i mnogi izostavljeni aspekti. Time što su autori
Memoranduma reproducirali i aktivirali latentne klišeje i predrasude srpskih
nacionalista te im tako dali “akademsku” čast, zloupotrijebili su povjerenje i
ugled koje im je stanovništvo dalo kao članovima Akademije.37 Njihova izla­
ganja bila su ogledni primjer za novu “nacionalnu metaforiku”. Nosioci ovog
duhovnog zaokreta - povjesničari, pravnici, pisci itd. - bili su tipični predstav-

35 Cjelovit tekst objavljen je tek tri godine kasnije: “M emorandum” (1989, str. 128 i dalje). Prevedeno i
proSireno novo izdanje u: Mihailović i Krestić (1995).
36 U potpisnike M em orandum a spadaju, između ostalih, povjesničar Vasilije Krestić, pisac Antonije Isa-
ković, bivši praksisovac M ihailo Marković, pisac i kasniji predsjednik (ostatka) Jugoslavije Dobrica Ćo-
sić i ekonomist Košta Mihailović.
37 Milosavljević (1998, str. 159 i dalje).
Jugoslavija i njezine države sljednice. Konstrukcija, destrukcija i nova konstrukcija "sjećanja” i mitova

nici “inteligencije na putu prema klasnoj moći”, kako su ih nazvali Szelenyi


i Konrad.38 Naočigled erozije jugoslavenskih utemeljujućih mitova borili su
se za uvođenje nove vladajuće interpretacije s etnonacionalnim predznakom.
Premda su novi “nacionalni svećenici” javno bili kritizirani, oni su bili sve
prije nego “disidenti”. Uživali su neizrečenu potporu jednog dijela političkog
establišmenta i bili zaštićeni od progona. Oni su bili ti koji su započeli “izda­
ju intelektualaca” u Srbiji. Do danas se Akademija od toga nije distancirala.39
Nakon što je Slobodan Milošević40 razvlastio svog “mentora” Ivana Stam-
bolića i osigurao svoju bazu moći u Srbiji, započeo je 1988. temeljit zaokret
u javnom diskursu: rasplamsavanje nacionalističkih slika neprijatelja, instru-
mentalizacija folklora, postupna militarizacija jezika i povezivanje promjene u
politici s ponovno otkrivenim žrtvoslovnim mitovima, prije svega kosovskim
mitom.41 Milošević je spoznao mobilizacijski potencijal koji su mu priskrblji­
vale svjetovne i duhovne intelektualne elite i uložio ga je ciljano u političkoj
svakidašnjici, posebice u svrhu slabljenja pokrajina Kosova i Vojvodine.42
Proces protiv bivšeg ministra policije “NDH” Andrije Artukovića 1986., Me­
morandum SANU iz iste godine, početak “ere Slobodana Miloševića” u Srbiji
1987., afera s Mladinom u Sloveniji 1988., strastvena polemika o knjizi kasnijeg
hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana 1989. (Bespuća povijesne zbiljnosti) te
nacionalizam koji se rasplamsao u svim jugoslavenskim republikama na prije­
lazu u devedesete, zatrovali su klimu i onemogućili i te kako potrebno suoča­
vanje s prošlošću, posebice s Drugim svjetskim ratom. U atmosferi paranoje
koja se širila poput plime pojavio se velik broj historiografskih i pseudohi-
storiografskih radova u kojima su se ponovno tumačila zbivanja posebice iz
Drugoga svjetskog rata, kao i odnosi između Srba i Hrvata, Srba i Albanaca, te
Srba i bosanskih Muslimana.43 Iz crnoga je postalo bijelo, iz bijeloga crno.
Općejugoslavenska opcija, koju su do 1989. zastupali svi političari (premda
u različitim varijantama) i koju je prema službenim ispitivanjima stanovništvo
podržavalo,44 počela je nestajati nakon što su izbori 1990., prvi slobodni od

38 K onrid i Szelćnyi (1978).


39 Predsjednik Srpske akademije, Dejan Medaković, izjavio je 25. veljače 2002. da Akademija “podupire
sve zaključke koji se odnose na značaj i svrhu teksta, koji se u javnosti pojavio u nepotpunom obliku
pod naslovom M emorandum Akademije”. Deutsche Welle (2002a).
40 O Miloševiću vidi: Cohen (2000).
41 Ćolović i M imica (1993), Čolovič (1994a), Bugarski (1994), Sundhaussen (2001, str. 11 i dalje).
42 Izbor preglednih prikazao raspadu Jugoslavije: Ramet (1996), Cohen (1993), Magaš (1993), Meier (1995).
43 Pojedinosti kod Dragović-Soso (2002), posebice u poglavlju "The theme of genocide: the Second World
War revisited” (Tema genocida: ponovo o Drugom svjetskom ratu], str. 100 i dalje.
44 Sekelj (1993, str. 277 i dalje).
Holm Sundhaussen

1927., u svim republikama (s iznimkom Srbije i Crne Gore) na vlast doveli


“nacionalno-građanske” stranke ili koalicije. Samo su u Srbiji i Crnoj Gori ko­
munisti uspjeli zadržati prevlast. Ali, u svim se slučajevima radilo isključivo o
zastupanju nacionalnih interesa, a ne o društvenom pluralizmu ili izgradnji
civilnog društva. Nakon izbora započeo je stvarni proces raspada Jugoslavije
koji je svoj konačni izraz našao u postjugoslavenskim ratovima 1991. (prvo u
Sloveniji, potom u Hrvatskoj te 1992-1995. u BiH) i koji je 1999. izazvao inter­
venciju NATO-a na Kosovu i u ostatku Jugoslavije.
Krajem osamdesetih nije bila mrtva samo Jugoslavija, nego i zajedničko
“sjećanje” na Drugi svjetski rat. Jugoslavensko se “sjećanje” raspalo na niz
nacionalnih “sjećanja”. Kako ih u nastavku teksta ne možemo sve detaljno
predstaviti, koncentrirat ćemo se na promjenu “kulture sjećanja” u Srbiji i
Hrvatskoj.

Srbija u eri Miloševića

U Srbiji su Tita osamdesetih godina proglasili “Hrvatom” i optužili za niz


zala i patnji koje je Srbija pretrpjela tijekom i nakon Drugoga svjetskog rata: za
dovođenje četnika i njihova vođe, Draže Mihailovića, na loš glas, za navodno
gospodarsko zapostavljanje Srbije u drugoj Jugoslaviji te posebice za “trodio-
bu Srbije” u jednu republiku i dvije autonomne pokrajine. “Neprijatelj Srba”,
Tito, postao je za velik dio duhovne i političke elite persona non grata, premda
njegova karizma nije potpuno nestala. Rušenje spomenika bila je zajednička
značajka svih postsocijalističkih društava.45 Srpska je posebnost bila u tome
što se “ikonoklazam” manje usmjerio protiv socijalističkog sustava, a mnogo
više protiv osobe “Hrvata” Tita. Gradovi, trgovi, ulice i ustanove koji su nosili
njegovo ime dobili su svoje stare nazive. Posebno simboličko značenje imalo je
Titovo uklanjanje iz imena grada Titovo Užice u zapadnoj Srbiji gdje je ujesen
1941. “narodnooslobodilački pokret” nakon žestokih borbi s njemačkim oku­
patorom proglasio kratkotrajnu “Užičku republiku”. U gradu je 1961. postav­
ljen spomenik, rad kipara Frana Kršinića (Zagreb), koji je iste godine postao
poznat u čitavoj zemlji jer je izdana poštanska marka s motivom spomenika.
Rušenje Titova spomenika u kolovozu 1991. simbolički je stvorilo prostor za
“ponovno uskrsnuće” Titova smrtnog neprijatelja, “ratnog zločinca” Mihailo­
vića, koji je sad umarširao u panteon srpskih nacionalnih junaka.

45
Fiedler (1995).
Jugoslavija i njezine države sljednice. Konstrukcija, destrukcija i nova konstrukcija “sjećanja” i mitova

Dragoljub Draža Mihailović (1882-1946) nije priznao “bezuvjetnu kapi­


tulaciju” jugoslavenske vojske 17. travnja 1941. te se povukao u šume Ravne
Gore u zapadnoj Srbiji, odlučan nastaviti otpor. Tamo je započeo izgradnju
pokreta otpora koji je trebao ući u povijest pod nazivom “četnički pokret”,
prema starosrpskoj gerilskoj tradiciji (staroslavenski “četa” = odred, banda).46
Kraljevska vlada u izbjeglištvu proglasila ga je početkom 1942. ratnim mini­
strom i sve do Teheranske konferencije savezničke su ga zemlje priznavale kao
legitimnog predstavnika otpora u Jugoslaviji. Bez sumnje, Mihailović i njego­
vi četnici nisu bili saveznici okupatora. Kao i Tito, i Mihailović je imao dvo­
struku strategiju: protiv vanjskog i protiv unutarnjeg neprijatelja. Budući da je
vjerovao u konačan poraz “sila osovine”, upotrijebio je prema okupatorima tak­
tiku čekanja kako ne bi isprovocirao njemački Wehrmacht na nove represalije
protiv srpskog stanovništva. Već ga je to dovelo u neprijateljski položaj prema
komunističkom “narodnooslobodilačkom pokretu” koji je poticao otpor pod
svaku cijenu i bez obzira na gubitke. Između Mihailovićeve defenzivne i Titove
ofenzivne politike nije bilo mjesta za kompromis, jednako kao i između re­
stauracije i revolucije ili između konkurentskih velikosrpsko-monarhističkih
i jugoslavensko-socijalističkih planova. Čim je vojna nadmoć Titova pokreta
postala jasna (i čim su saveznici prestali podržavati Mihailovića zbog njegove
pasivnosti), borba protiv unutarnjeg neprijatelja dobila je prednost nad bor­
bom protiv vanjskog neprijatelja. Rezultat su bili različiti akcijski savezi četni­
ka s okupatorima i njihovim pomoćnicima, nekad većeg, nekad manjeg opse­
ga. Heterogenost četničkog pokreta povećavala je sklonost prema kolaboraciji.
Četnici nisu ni izdaleka imali onako čvrstu zapovjednu strukturu kao Titove
jedinice. Osim toga, čini se da je Mihailović svojim nižim zapovjednicima dao
poprilično slobodne ruke u pregovorima s okupacijskim snagama, dok se on
sam držao u pozadini. Takva podjela uloga činila se primamljivom: dozvolja­
vala je Mihailoviću da bude “čistih ruku” prema van, dok su njegovi niži zapo­
vjednici s njegovom suglasnošću provodili “likvidaciju” unutarnjeg protivnika
u najužoj suradnji s vanjskim neprijateljem. U unutarnje protivnike ubrajali su
se komunisti, velik dio nesrpskog stanovništva, među njima Hrvati, bosanski
Muslimani i Albanci. U naredbi “Komande četničkih odreda jugoslavenske ar­
mije” od 20. prosinca 1941. pisalo je o ciljevima četničkog pokreta: “Stvaranje
velike Jugoslavije i u njoj etnički čiste Velike Srbije, koja bi uključivala Srbiju (i
Kosovo/Staru Srbiju, te Makedoniju/Južnu Srbiju), Crnu Goru, Bosnu, Herce­
govinu, Srijem, Banat i Bačku”. U drugom je četničkom dokumentu predviđe-

46 O četničkom pokretu: Tomaševič (1975). Tomaševičev se prikaz pozitivno razlikuje od brojnih partij­
skih i stranačkih radova u prošlosti i sadašnjosti.
Holm Sundhaussen

no pripojenje Velikoj Srbiji dijelova Hrvatske, Slavonije i Dalmacije te dijelova


Albanije. Sva područja na kojima su živjeli Srbi, bilo u većini, bilo u manjini,
ubuduće su trebala pripadati Srbiji (unutar Jugoslavije), i ta Velika Srbija tre­
bala je biti nacionalno “homogenizirana”, tj. etnički “očišćena” od nesrpskog
stanovništva (računalo se negdje oko 2,7 milijuna ljudi), koje je trebalo prese­
liti ili protjerati.47 Po završetku Drugoga svjetskog rata, jugoslavenski vojni sud
26Q— osudio je Mihailovića kao “izdajicu i ratnog zločinca”; strijeljan je 17. srpnja
1946.
Krajem osamdesetih godina u Srbiji je započela prava renesansa Mi­
hailovića i četnika. Raspoloženju mnogih ljudi odgovarao je iznenađujući
spoj Miloševićeva socijalizma i četničkog revivala. On ih je oslobodio straha od
promjene sustava i time uzrokovanih socijalnih posljedica, nudeći im emotivni
nadomjestak za istrošene ideale Titova vremena i dajući jednostavno “obja­
šnjenje” za bijedu srpstva. Plan stvaranja Velike Srbije i etničko čišćenje dobi­
li su na aktualnosti prijetećim raspadom Jugoslavije. Ravna Gora u zapadnoj
Srbiji i spomenik Mihailoviću što ga je 1992. podigao Dragan Nikolić postali
su uskoro omiljenim mjestom hodočašća srpskih nacionalističkih političara, a
među njima i pisca i vođe Srpskog pokreta obnove Vuka Draškovića. Medijski
glasnik Mihailovićeva kulta, novine Srpska reč, širile su s mnogo ljubavi sliku
rado posjećivanog spomenika. Četnički su simboli krasili javni prostor i slu­
žili za opremanje postjugoslavenskih ratnika. Razglednica “Pozdrav s Ravne
Gore” pokazuje ratnika u "tipično” četničkom kostimu (sa šubarom i dugom
bradom), odjevena u odoru tipičnu za ostatak Jugoslavije devedesetih godina.
Prikazi “neočetnika” preokrenuli su karikaturalni stereotip komunističke pro­
pagande (šubara i brada) iz negativnog u pozitivan. Kiosci “etničkih poduzet­
nika”, npr. na beogradskom Glavnom kolodvoru, nudili su devedesetih godina
razglednice, postere ili zidne kalendare sa slikama Mihailovića, Radovana Ka-
radžića48 i Ratka Mladića.49 Tome su pridodani i predmeti iz srpskog folklora:
jednožičani gudački instrument (gusle), koji je od davnina pratio pjevanje ju­
načkih pjesama, i seljačke sandale (opanci). Četničke pjesme (Četničkepesme),
koje su 1945. bile zabranjene, brzo su osvojile glazbenu scenu. “Pored toga što
su se zaposlili opevanjem skorašnjih političkih događaja, stranačkih programa
i predvodnika, narodni pevači su se počeli okretati i bogatom repertoaru ranije
prohibiranog četničkog folklora, nudeći publici nove snimke starih pesama i

TomaSević (1975, str. 166 i dalje).


48 Vođa bosanskih Srba, tražen od M eđunarodnog suda u Den Haagu, osumnjičen za ratni zločin.
49 Vojni zapovjednik bosanskih Srba, odgovoran, između ostalog, za pokolj u Srebrenici i također tražen
od M eđunarodnog suda u Den Haagu.
Jugoslavija i njezine države sljednice. Konstrukcija, destrukcija i nova konstrukcija “sjećanja” i mitova

svoje tvorevine inspirisane tim pesmama. Kaseta Četničke pesme, koju je obja­
vio Zaslon iz Šapca, a potpisao kao urednik protođakon Ljubomir Ranković,
bila je izdavački hit leta 1990. godine. Njenih osam numera - ‘Sprem’te se,
sprem’te, četnici’, ‘Marširala kralja Petra garda’, ‘Đurišiću, mlad majore’, ‘Živ je
Draža, umro nije’, ‘Od Topole pa do Ravne Gore’, ‘Na planini, na Jelici’, ‘Istruli
mi dunja u fijoci’ i ‘Nad Kraljevom živa vatra ševa’ - uskoro su se našle i na
kasetama raznih ‘piratskih’ izdavača, zajedno sa pedesetak drugih ravnogor-
skih pesama nastalih tokom Drugog svetskog rata ili kasnije, među izbeglim
četnicima, pre svega u Americi.”50
Paralelno s renesansom Mihailovića i ponovnim aktiviranjem kosovskog
mita, stvorena u 19. stoljeću i u prvim desedjećima 20. stoljeća,51 Milošević je
pokrenuo široku mobilizaciju srpskog društva. U brojnim gradovima Srbije,
Vojvodine i Crne Gore održavani su od sredine 1988. savršeno organizirani “mi­
tinzi”, na kojima je sve žešće i agresivnije artikulirana “srpska narodna volja”.52
Retorika tih masovnih predstava kretala se od oživljavanja povijesnih žrtvoslo-
vnih mitova i strahova od progona, do poziva za pokretom srpskog okuplja­
nja. Nikada nisu nedostajali ni portreti Miloševića u nadljudskoj veličini, kao
ni slike omiljenih i najpopularnijih srpskih nacionalnih junaka: Svetog Save,
osnivača autokefalne srpske crkve u Srednjem vijeku, junaka bitke na Koso­
vom Polju 1389. (kneza Lazara, devet Jugovića itd.), preko vođe prvog srpskog
protuosmanskog ustanka 1804., Karađorđa, pa sve do Mihailovića i Miloševića,
“novog Tita” - čudna, proturječna mješavina nacionalističkih, neoreligioznih,
neokomunističkih i folklorističkih elemenata. Naslovi i transparenti bili su pro­
šarani citatima iz narodnih pjesama i poslovica, stihovima iz Gorskog vijenca iz
pera “srpskog Goethea” Petra Petrovića Njegoša,53 ili pak desetercima u slavu
Slobodana Miloševića. Novinari, svećenici, glumci, slikari i glazbenici, zajedno s
Udruženjem književnika Srbije, inscenirali su kosovski mit u punom sjaju.541vox
populi ponovno je počeo pjevati u tradicionalnom desetercu junačkih pjesama:
“Slobodane, sabljo naša britka,
Hoće 1’ skoro na Kosovu bitka?
Hoćemo li zvati Strahinjića,
Starog Juga, devet Jugovića,

50 Čolović (2000, str. 107-108).


51 U ovom prilogu ne možemo ići u detalje o kosovskom mitu i njegovu važnom položaju u “kolektivnom
sjećanju” Srba. O tome vidi, između ostalih: Emmert (1990), Vucinich i Emmert (1991), Cohen (1996),
Sundhaussen (2001).
52 O inscenaciji “mitinga” vidi: Dragičević (1994, str. 185 i dalje), Popov (1993, str. 21 i dalje).
53 Petrović Njegoš (1947). Za diskusiju vidi: Popović (2003).
54 Kao prim jer za mnoge druge: Sveti knez Lazar (1989), Kosovo 1389-1989. (1989).
Holm Sundhaussen

ili Boška da nam barjak nosi


i da sabljom po Kosovu kosi.
Hoće Tvrela krvca da procuri
đe cvetaju Kosovski božuri?
Ako treba, a ti samo reci,
letećemo k’o puščani meci.”55

262 Vrhunac mobilizacije bila je proslava šestogodišnjice bitke na Kosovu 28.


lipnja 1989., sa “sjećanjem” na “srpsku golgotu”, na poraz kneza Lazara Hrebe-
ljanovića protiv osmanskog osvajača na Kosovu polju. Najkasnije u lipnju 1989.
postalo je jasno kako se temeljito promijenio diskursivni i medijski prostor u
Srbiji i kakvo je značenje imala promjena pozitivnog i negativnog pola u “kultu­
ri sjećanja” za stvaranje sociokulturnih catch-words i društvenih predodžbi te za
usmjeravanje djelovanja. “Tisuće i tisuće ljudi”, izvještavao je tradicionalni dnev­
nik Politika, u međuvremenu priklonjen Miloševićevu putu, “silaze putevima
po blago spuštajućim padinama na Veliko Polje. (...) Narod dolazi i ništa ga više
ne može zadržati”.561 tamo, na Velikom Polju, sjeverno od Prištine, glavnoga
grada Kosova, Milošević je na Vidovdan izjavio: “Na ovom mjestu u srcu Srbije,
na Kosovu Polju, prije šest stoljeća, prije točno 600 godina, zbila se jedna od naj­
većih bitaka onog vremena. Kao i drugi veliki događaji, i ovaj je obavijen m no­
gim pitanjima i tajnama, i predmet je kontinuiranog znanstvenog istraživanja
i uobičajene znatiželje naroda. (...) Danas je teško reći što je o kosovskom boju
historijska istina, a što legenda. Danas to više i nije važno. Narod se sjećao i za­
boravljao, pritisnut patnjama i pun nade... Sramio se izdaje57 i veličao junaštvo.
(...) Razdor i izdaja na Kosovu pratili su srpski narod kroz njegovu povijest kao
usud. I u posljednjem [Drugom svjetskom] ratu doveli su razdor i izdaja srpski
narod i Srbiju u agoniju. (...) Ali i kasnije, kad je osnovana socijalistička Jugosla­
vija, srpsko je vodstvo ostalo podijeljeno. (...) Tako je bilo godinama i desetljeći­
ma. Danas smo okupljeni na Kosovom Polju kako bismo rekli da više nije tako.
I nema prikladnijeg mjesta u Srbiji od Kosova Polja da se to kaže. (...) Kosovska
bitka sadrži još jedan veliki simbol. To je simbol junaštva. (...) Danas, šest stolje­
ća kasnije, ponovno stojimo u bitkama i pred bitkama. One se ne biju oružjem,
premda ni to nije isključeno. (...) Živjela vječno uspomena na kosovsko junaš­
tvo! Živjela Srbija! Živjela Jugoslavija! Živio mir i bratstvo među narodima!”58

55 Čolović (2000, str. 35).


56 Citirano prema: Nenadović (1998), str. 296.
Prema usmenoj predaji, navodni zet srpskog kneza Lazara, Miloš Obilić [sic!], izdao je svog gospodara
i time prouzročio srpski poraz na Kosovu Polju. Ni osoba ni izdaja nisu povijesno dokazani. [Vuk Bran-
konković, a ne Miloš Obilić, op. prev.)
58 Tekst govora kod: Jevlić (1998, str. 204 i dalje).
Jugoslavija i njezine države sljednice. Konstrukcija, destrukcija i nova konstrukcija "sjećanja” i mitova

Hrvatska pod Franjom Tuđmanom

S krizom i raspadom druge Jugoslavije, i u Hrvatskoj je na dnevni red došlo


čišćenje identiteta nacije od jugoslavenskih i komunističkih (tj. jugokomuni-
stičkih) dodataka i novo pregovaranje o historijskim “sjećanjima” Višegodiš­
nji tabui bili su otvoreni. “Sjećanja” drugačija od socijalističke slike povijesti
i stoga kriminalizirana, ali prenošena u međugeneracijskoj obiteljskoj komu­
nikaciji i u dijaspori, prvi su put ugledala svjetlo javnosti: “sjećanje” na “blaj-
buršku tragediju”, suđenje zagrebačkom nadbiskupu Alojziju Stepincu, progon
hrvatskih “informbiroovaca” nakon 1948. itd. Nekad monolitna “kultura sje­
ćanja”, sa svojom jasnom, crno-bijelom dihotomijom, raspala se u niz raznoli­
kih, često proturječnih “sjećanja”, koja su “hrvatstvo” trebala držati na okupu u
javnim inscenacijama i diskursima “Tuđmanova razdoblja” (1990-1999).59 Na
javnu pozornicu vratila se tisućljetna povijest “Hrvata” i posebice velike lično­
sti 19. i prve polovice 20. stoljeća, među njima politički i vojni vođa revolucije
1848., ban Josip Jelačić, te vođa HSS-a nakon Prvoga svjetskog rata, Stjepan
Radić, kojeg je srpski nacionalist smrtno ranio u beogradskoj Skupštini 1928.
godine. Drugi svjetski rat izgubio je auru jugoslavenske narodnooslobodilačke
borbe i prošao je kroz hrvatski filter. Tijekom devedesetih u Hrvatskoj je uni­
šteno ili oštećeno gotovo 3000 antifašističkih spomenika. Na mjesto zvijezde
petokrake (partizanskog simbola) u mnogim je mjestima došao križ.60“Kao što
se stara vlast bavila proizvodnjom socijalističke povijesti i prikladnih simbola,
tako se i nova vlast [od 1990., pod predsjednikom Franjom Tuđmanom] tru­
dila oko dosljedna gašenja “socijalističkih” i uspostavljanja “stvarno nacional­
nih” simbola. Teškoj političkoj i gospodarskoj situaciji usprkos, jedna od prvih
ustavnih promjena bila je mijenjanje grba i zastave Republike Hrvatske.”61
Među mnogim Srbima i u inozemstvu postojalo je široko rasprostranjeno
mišljenje da je šahovnica u novouređenom hrvatskom državnom grbu simbol
hrvatsko-fašističke ustaške države iz Drugoga svjetskog rata. To je mišljenje
važno spomena iz dva razloga: zato što je pogrešno i zato što dodiruje vrlo
osjetljivu točku u hrvatskoj autopercepciji i percepciji drugoga. Štit s crveno-
bijelom šahovnicom koristio se kao grb i za vrijeme Ante Pavelića, ali u najra­
nijim oblicima nalazimo ga u 11. stoljeću, a od 15. stoljeća koristi se kao grb

69 Tuđman je također pokušao angažirati i profesionalnu historiografiju u svrhu nacionalnog buđenja, ali
je pri tom postigao ograničen uspjeh. Usporedi: Iveljić (2002, str. 363. i dalje). O maimtream historio­
grafiji u Tuđmanovom razdoblju vidi: Ivanišević (2002, str. 381 i dalje).
60 Iz izjave Ivana Fumića, predsjednika Saveza antifašističkih boraca, dana 5. lipnja 2002. u povodu 2.
izdanja knjige o uništavanju antifašističkih spomenika u Hrvatskoj 1990-2000. Deutsche VVelle 2002b.
61 Rihtman-Auguštin (1992, str. 289 i dalje).
Holm Sundhaussen

Hrvatske. Osim toga, šahovnica je bila službeni grb Socijalističke Republike


Hrvatske u bivšoj Jugoslaviji - činjenica koju se “previđalo” ili objašnjavalo
kao “perfidnost” Titova režima. Početkom devedesetih, doduše, promijenio
se okvir šahovnice: nestalo je more s izlazećim suncem i klas žita s crvenom
zvijezdom u zenitu. Iznad velike šahovnice današnjega grba u luku se širi pet
manjih grbova koji simboliziraju povijesne dijelove moderne Hrvatske: grb
Ilirije, grb bivšega grada-republike Dubrovnika/Raguze, grb Dalmacije s tri
glave leoparda, grb Istre i grb Slavonije. Upotreba svih pet grbova povijesno
je dokazana.62 Likvidacija crvene zvijezde iz državnog grba (i državne zastave)
nije, dakako, bila nikakva hrvatska posebnost. Pa ipak je lišavanje hrvatskih
državnih simbola socijalističkih atributa uznemirilo duhove. U stvarnosti,
promijenio se vizualni dojam. I dok je dotad moćni snop žita s crvenom zvijez­
dom šahovnicu ne samo okruživao, već i simbolički vezivao te domesticirao i
pripitomljavao u duhu “bratstva i jedinstva”, sada je promijenjeni državni grb
mogao biti shvaćen i neshvaćen kao rasplamsavanje hrvatske državnosti. Bez
sumnje, grbovi hrvatsko-fašističke ustaške države i nove Hrvatske vizualno su
se približili. To je bio tek jedan od mnogih pokazatelja da su nove, tj. stare i
reformirane, elite promijenile odnos prema prošlosti, te da je jaz što je desetlje­
ćima dijelio ustašku od poslijeratne Hrvatske, a javna sjećanja od privatnih ili
“sjećanja” u dijaspori, postao manji ili je sasvim nestao. Atmosfera je dodatno
bila zatrovana ustaškom nostalgijom koju je političko vodstvo toleriralo, a nje­
govali su je dijelovi hrvatskog društva, prije svega bivši emigranti i huškači iz
zapadne Hercegovine. Bilo je tu i ponovljenih izdanja djela Ante Pavelića, faši­
stičkih brljanja te ustaških parola i bedževa s nekadašnjim državnim grbom. Za
razliku od šahovnice u socijalističkom i postsocijalističkom grbu, koja počinje
s gornjim lijevim crvenim poljem, u šahovnici NDH prvo polje bilo je bijelo,
a iznad šahovnice isticao se ustaški znak U. Ponovno otkrivanje nekadašnjeg
ustaškoga ratnog junaka Jure Francetića djelovalo je posebno polarizirajuće.
Francetić se za vrijeme Drugoga svjetskog rata “istaknuo” prije svega u pro­
gonima Srba u Bosni i Lici. Njegovu je sliku Pavelićev režim uspješno lansirao
kao političku ikonu. Nakon 1990. velik je povratak doživjela pjesma posvećena
njemu i zapovjedniku Crne legije Rafaelu Bobanu, Evo zore, evo dana, koja je
slavila borbu za Liku obojice “vitezova” i služila kao neslužbena ustaška himna.
Dana 8. lipnja 2000. u Slunju je postavljen nadgrobni spomenik, na privatnu
inicijativu, ali očito uz (prešutno) slaganje općinskih vlasti, koji je izazvao broj­
ne proteste. Natpis na spomeniku glasi: “Slava bila ovdje preminulom legen­
darnom borcu protiv četnika”.

62 Usporedi: Grakalić (1991), Banac (1991).


Jugoslavija i njezine države sljednice. Konstrukcija, destrukcija i nova konstrukcija “sjećanja” i mitova

U udžbeniku za osmi razred osnovne škole u Hrvatskoj iz 1992. četiri go­


dine NDH (1941-1945) dobile su prostor od sedam stranica. Od toga je pola
stranice posvećeno predstavljanju ustaškog režima. Masovni progoni nehr­
vata obrađeni su u jednoj rečenici.63 Za razliku od usput spomenutog terora
protiv Židova, Roma i Srba, koji je odmah relativiziran spominjanjem primje­
ra Hitlera i srpskih zločina u Hrvatskoj, progon Hrvata od strane ustaškog
režima zauzima relativno mnogo prostora, tako da je lako mogao (i trebao)
nastati dojam da su Hrvati bili glavne žrtve ustaškog režima. U konačnici, ne
samo da se jasno činila razlika između hrvatskih i nehrvatskih žrtava, nego se
stvorila distinkcija i između “Nezavisne Države Hrvatske” i ustaškog režima.
Sam režim kritički je prosuđivan (premda bez navođenja ikakvih detalja, spo­
menut je bio i koncentracijski logor Jasenovac, o kome će kasnije još biti riječi).
Država je međutim ostala nedodirljiva. Predstavljanje administrativne podjele
kratkotrajne satelitske države (npr. nabrajanje svih velikih župa u Bosni i Her­
cegovini) zauzimalo je u udžbeniku više prostora nego masovna ubojstva Srba
i drugih nehrvata. Usporedba onoga što se, prema ovom udžbeniku, trebalo
pamtiti, a što zaboraviti, različito vrednovanje spomenutih činjenica, kao i po­
jedine udžbeničke formulacije, govorili su mnogo o načinu na koji je u “slobod­
noj demokratskoj” Hrvatskoj zamišljeno suočavanje s prošlošću.
Velik dio hrvatskog stanovništva, koji je srpska propaganda prokazivala kao
“ustaše” i čiji je osjećaj vlastite vrijednosti bio povrijeđen, osjetio se “rasterećen”
tim novim tumačenjem javnog “sjećanja”. Ti su se ljudi osjećali “oslobođeni”
prikazivanja svoje prošlosti u “lošem svjetlu”, kako je to činio Miloševićev re­
žim, i istodobno su osjećali “oslobođenje” od m6re nacionalne kolektivne kri­
vice povezane sa zločinima NDH. Najvažnije točke na putu prema “istinitom
nacionalnom sjećanju” bile su: rehabilitacija hrvatskog nadbiskupa Alojzija
Stepinca, osuđenog kao “ratnog zločinca”, i sukob oko broja žrtava u Drugom
svjetskom ratu, koji se očitovao u diskusiji o koncentracijskom logoru Jaseno­
vac na jednoj strani i “blajburškoj tragediji” na drugoj.
Stepinac (1898-1960) imenovan je za zagrebačkog nadbiskupa u prosin­
cu 1937. godine.64 Nakon proglašenja NDH Stepinac je de facto djelovao kao
poglavar Katoličke crkve u ustaškoj državi. Ne postoji nikakva sumnja da je
velik dio hrvatskog stanovništva, posebice u gradovima, oduševljeno pozdra­
vio osnutak države ili ga barem s odobravanjem prihvatio. Prva jugoslaven­
ska država ionako je odavno izgubila lojalnost svojih hrvatskih građana ili je
nikad nije ni osvojila. Nova država svoju je širu prihvaćenost stekla zahva-

63
Perić (1992, str. 85 i dalje).
64
O životu i djelu, vidi: Alexander (1987).
Holm Sundhaussen

ljujući frustracijama srpsko-jugoslavenskim režimom međuratnog razdoblja,


pogrešnim očekivanjima od nacistički koncipiranog “novog poretka” i opor­
tunizmu. Stepinac i visoki kler Katoličke crkve također su otvoreno izrazili
svoje simpatije. Za njih je hrvatska država trebala postati tvrđavom katoličan­
stva, a približavanje hrvatstva i katoličanstva iz međuratnog razdoblja treba­
lo je završiti njihovim stapanjem u jednu cjelinu. “Nediferencirani narodni i
266 crkveno-katolički egocentrici, stopljeni u popularnoj hrvatskoj nacionalnoj
ideologiji, projicirali su sliku ponovo uskrsnute ‘svete Hrvatske, koja mačem
i krštenjem treba širiti slavu Boga i katoličke hrvatske nacije. Izborna parola
[Ante] Starčevića (1823-1896) ‘Bog i Hrvati’ doživjela je višestruko uskrsnuće
i promjenu. ‘Krist i ustaše, Krist i Hrvati zajedno marširaju kroz povijest’, pisao
je katolički časopis Nedelja 6. lipnja 1941. godine.”65
Stepinac je nastojao odvojiti državu od režima. Državu je pozdravio bez
zadrške i zaželio joj Božji blagoslov, ali je osuđivao teror ustaškog režima. Ti­
jekom 1941. više je puta kod Pavelića i njegovih ministara izrazio zabrinutost
zbog progona Srba, Židova i Roma. Na konferenciji katoličkih biskupa, održa­
noj 16-20. listopada 1941., kritiziralo se nasilno prevođenje na katoličanstvo
srpsko-pravoslavnog stanovništva. No ukupno je držanje crkve prema državi i
režimu ostalo ambivalentno i kretalo se od apoteoze do polusrdačne distance.
Imajući u vidu masovne progone, tj. genocid nad Srbima i Židovima, danas
kao i onda ostaje pitanje jesu li Stepinčevi protesti i pomoć koju je pružio u
okviru Caritasa bili primjereni dramatičnoj situaciji.
Odnos hrvatske Katoličke crkve prema Titovom narodnooslobodilačkom
pokretu je, čini se, pred kraj rata još uvijek bio nejasan. Tek kad su katolički
svećenici i institucije na pojedinim dijelovima “oslobođenog teritorija” postali
metom odmazde Titova pokreta, katolički su se biskupi u pastirskom pismu
24. ožujka 1945. žestoko usprotivili progonima. Njihovo zalaganje pri tome za
zadržavanje samostalne hrvatske države (premda ne i ustaškog režima) uka­
zivalo je na buduće konflikte. Po završetku rata Crkva je bila pod sumnjom
“kolaboracije”. Više je svećenika osuđeno i strijeljano. Pa ipak, čini se da put k
dogovoru između Katoličke crkve i novog režima u Beogradu još uvijek nije
bio sasvim nemoguć. Konačan poticaj sukobu Crkve i države dala su politička
odmjeravanja. U osobnom razgovoru sa Stepincem u lipnju 1945. Tito je zahti­
jevao veću nezavisnost hrvatske Katoličke crkve od Vatikana, što je nadbiskup
odbio. Novi elementi sukoba bili su pitanje vjeronauka, kršćanskog braka i
odnos prema crkvenom vlasništvu. Sukob je nezaustavljivo počeo pastirskim
pismom katoličkih biskupa iz rujna 1945. Upravo je to pismo bilo povod uhi-

Hory i Broszat (1964), str. 94.


Jugoslavija i njezine države sljednice. Konstrukcija, destrukcija i nova konstrukcija "sjećanja” i mitova

ćenja Stepinca godinu dana kasnije, nakon čega je 11. listopada 1946. osuđen
na 16 godina zatvora i prisilnog rada na osnovu Zakona o krivičnim djelima
protiv naroda i države.66 Pet godina kasnije kazna zatvora promijenjena je u
kućni pritvor. Stepinac je odbio ponudu beogradske vlade da napusti Jugo­
slaviju. Kad je Vatikan 29. studenoga 1952., na jugoslavenski državni praznik,
najavio Stepinčevo imenovanje kardinalom, Jugoslavija je prekinula diplomat­
ske odnose sa Svetom Stolicom i ponovno ih uspostavila tek nakon Stepinčeve —26Z_
smrti.
U jugoslavenskom panteonu “zla” Stepinac je zauzimao istaknuto mjesto.
Stepinčevo zalaganje za hrvatsku državu, njegov antikomunizam, odbijanje da
napusti zemlju, kao i mobilizacijski potencijal “Stepinčeva mita” među kato­
ličkim stanovništvom, ostali su režimu trn u oku. Mise zadušnice koje je na
dan Stepinčeve smrti, 10. veljače, u zagrebačkoj katedrali koncelebrirao njegov
nasljednik, zagrebački nadbiskup Franjo kardinal Kuharić, kao i “nacionalni
euharistijski kongresi” što su privlačili stotine tisuća vjernika, postali su još u
Titovo doba manifestacijama hrvatskoga narodnog katoličanstva koje je bilo
u oštroj konkurenciji sa socijalističkim manifestacijama i zbirkom sjećanja.
Stepinčeva javna rehabilitacija počela je ranih devedesetih. Dok su srpski au­
tori kardinala sve žešće prokazivali kao “ratnog zločinca”, hrvatska se nacija
okupljala oko svog “mučenika”.67 Stepinac je postao sveprisutan. U listopadu
1998. papa Ivan Pavao II. proglasio je kardinala blaženim u hrvatskom na­
cionalnom marijanskom svetištu Mariji Bistrici. Zagrebački dnevnik Vjesnik
obilježio je događaj fotografijom Pape kraj upravo otkrivene Stepinčeve sli­
ke. Veliko značenje tog događaja može se iščitati i iz činjenice da je Hrvatska
narodna banka u povodu Stepinčeva proglašenja blaženikom izdala spomen-
medalju sa slikom poglavara Katoličke crkve i katoličkog kardinala. Izrađen je
i prigodni privjesak za ključeve.

Aritmetika ratnih žrtava i instrumentalizacija mrtvih

Isti oni mrtvi koji su drugoj Jugoslaviji davali značajan dio njezine legiti­
macije, desetljećima su ostali izvan javnog diskursa. Javnim je prostorom do­
minirao broj od 1,7 milijuna ratnih žrtava koji su lansirali Tito i jugoslavenska
Državna komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača. Pro-

66 Suđenje Lisaku (1946); dijelovi kod: Ramet (1996, str. 140 i dalje).
67 Usporedi zbirku izvora Stepinac mu je ime (1991), kao i apologetske prikaze kod: Kustić (1991), Kuharić
(1995).
Holm Sundhaussen

pitivanje toga broja bilo je jednako svetogrđu. Broj se mogao samo napuhavati,
nikako i smanjivati. Pred pregovore o ratnoj odšteti u Parizu 1947. Državni
statistički ured u Beogradu potvrdio je ukupnu broj od 1,7 milijuna ratnih žr­
tava. To je iznosilo gotovo 11 posto jugoslavenskog stanovništva iz prijeratnog
razdoblja.68 No, sve do 1985. bilo je nejasno kako se došlo do tih brojeva.69
U inozemstvu su se sumnje u službene beogradske brojeve o ratnim žrtvama
pojavile već u prvoj polovici pedesetih. Američki demografi Paul Mayers i Arthur
Campbel procijenili su 1954. ukupan broj jugoslavenskih ratnih žrtava na mili­
jun.70 Iste je godine njemački demograf Gunther Ipsen procijenio jugoslavenski
demografski gubitak (do popisa stanovništva 1948.) na 1,69 milijuna. Ako se iz
tog broja izuzmu pripadnici nacionalnih manjina koji su nakon rata napustili
zemlju, dolazimo do ratom uzrokovanog gubitka od jednog milijuna mrtvih,
nerođenih i političkih izbjeglica.71 Tijekom pregovora sa Saveznom Republikom
Njemačkom o ratnoj odšteti 1963. Beograd je svoje dotadašnje brojke ratnih žr­
tava smanjio s 1,7 milijuna na 950 000. Tako je 750 000 mrtvih jednostavno
iščezlo. Budući da je vlada u Bonnu inzistirala na točnijim podacima prvi je put
proveden popis ratnih žrtava, gotovo 20 godina nakon rata, u kojem je imenom
navedeno 597 223 umrlih (zasigurno premalo). Rezultati popisa skrivali su se
pred jugoslavenskom javnošću kao državna tajna. Dva novinara tek su četvrt
stoljeća kasnije, u studenom 1989., objavila rezultate popisa u tjedniku Danas.72
Nekoliko godina ranije otkrivena je druga, dobro čuvana tajna. U srpskim
londonskim emigrantskim novinama Naša reč objavljen je 1985. članak osobe
koja je provodila statističke izračune 1947. godine.73 Vladeta Vučković, profe­
sor matematike u SAD-u, radio je krajem rata kao student u Državnom stati­
stičkom uredu u Beogradu. U članku pod naslovom “Sahrana mita” ispričao je
napetu priču kako je pred pariške pregovore o ratnoj odšteti 1947. dobio zada­
tak da u roku od dva tjedna (!) izračuna ukupne populacijske gubitke Jugosla­
vije - s obvezom da konačan broj treba biti što bliži već postojećim navodima
i da je znanstveno utemeljen! Činjenica da je tako eksplozivan zadatak trebao
obaviti student i autsajder, a ne iskusni statističari, pripada nizu besmislica u
ophođenju sa žrtvama Drugoga svjetskog rata. Vučković je u skladu s nalo­
gom (i sa značajnom razinom stručnosti) došao do broja od 1,7 milijuna. Taj

68 Živković (1975, str. 265 i dalje).


69 O tome vidi i: Bogosavljević (1996, str. 159 i dalje).
70 Mayers i Campbel (1954).
71 U: Markert (1954, str. 37 i dalje).
72 Krušelj i Zagorac (1989, str. 24 i dalje).
73 Vučković (1985).
Jugoslavija i njezine države sljednice. Konstrukcija, destrukcija i nova konstrukcija “sjećanja” i mitova

se podatak odnosio na ukupni demografski gubitak.74 Tek je kasnije iz tiska


saznao da je jugoslavenska vlada ukupni demografski gubitak (dakle uključu­
jući nerođene, izbjeglice, protjerane itd.) “prodala” kao broj ubijenih u ratu!
Imaginarni “mrtvi” otada su poput duhova nastanjivali jugoslavenske i brojne
inozemne publikacije, uključujući i Enciklopediju holokausta.
Iste godine kad je Vučković objavio svoju dobro čuvanu tajnu, u Londo­
nu se pojavilo i istraživanje srpskog inženjera Bogoljuba Kočovića o žrtvama
Drugoga svjetskog rata u Jugoslaviji.75 Četiri godine nakon njegove publikacije
uslijedila je studija hrvatskog demografa Vladimira Žerjavića koja je jednako
uzbudila duhove.76 Oba su autora, koristeći različite putove istraživanja, došla
do istoga rezultata: broj ratnih žrtava bio je, po prilici, milijun mrtvih. Četiri
“megalomanije i mita” time su bili srušeni: megalomanija Titova režima, navo­
di o srpskim jasenovačkim žrtvama, broj blajburških žrtava koji je širila hrvat­
ska dijaspora te pretjerivanja gubitaka jugoslavenskog “narodnooslobodilačkog
pokreta”. Nismo u mogućnosti upuštati se ovdje u detalje, kojih ima za zasebnu
knjigu, ali važno je na kompliciranom putu prema istini istaknuti dva rezultata.
Prvo, svi ozbiljni izračuni ukazuju da je ukupni broj jugoslavenskih ratnih žrta­
va maksimalno jedan milijun, dok ukupni demografski gubitak iznosi između
1,7 i 2 milijuna. I drugo, brojka od jednog milijuna ratnih žrtava prelazi rezul­
tate popisa mrtvih iz 1964. za četrdeset posto. Ta se razlika može objasniti time
što je, s jedne strane, popis proveden prekasno i zasigurno je pun nedostataka.
S druge strane, činjenica je da žrtve na strani “kolaboracionista”, tj. onih koji su
pali u odmazdama Titovih jedinica, svjesno nisu bili uneseni u popis. Prema
izračunima Kočovića i Žerjavića, među jugoslavenskim ratnim žrtvama bilo je
između 487 000 i 530 000 Srba (uključujući četničke gubitke koje je socijalisti­
čka historiografija otpisala kao “kolaboracioniste”). Ljudske gubitke na terito­
riju NDH Žerjavić procjenjuje na 613 000 ljudi.77 Među njima bilo je 322 000
Srba, 255 000 Hrvata i bosanskih Muslimana te 20 000 Židova i 16 000 Roma.
Time je rasprava o broju žrtava Drugoga svjetskog rata mogla završiti jer
se u dogledno vrijeme nisu pojavile nikakve nove spoznaje. No dogodilo se

74 Demografski gubitak označuje razliku između broja stanovnika koji bi na određeni dan živjeli na odre­
đenom teritoriju da nije bilo ratnih djelovanja, i broja stanovnika koji doista na taj dan tu žive. U slučaju
Jugoslavije to je značilo da se rezultati popisa stanovništva iz 1931. moraju dopuniti i usporediti s rezul­
tatima prvog popisa nakon rata iz 1948. Pri tome je odlučujuće bilo, za koliki prirodni prirast popis iz
1931. treba biti dopunjen do razdoblja 1948. To je bila prva točka sukoba. Tako dobiveni demografski
gubitak nije identičan s ratnim gubicima, jer on uključuje i broj nerođenih, kao i sve migrante koji su
napustili zemlju. To je bila druga točka sukoba.
75 Kočović (1985).
76 Žerjavić (1989) i Žerjavić (1992a).
77 Sundhaussen (1983, str. 255 i dalje).
Holm Sundhaussen

suprotno. Svađa se rasplamsala oko nekadašnjeg hrvatskoga koncentracijskog


logora Jasenovac. Pogranično mjesto Jasenovac nalazi se na utoku Une u Savu,
oko 100 km jugoistočno od hrvatske metropole, Zagreba. Sjeverno se prostire
Republika Hrvatska, a južno, s druge strane Save, leži tzv. Republika Srpska,
koja državnopravno od ugovora iz Daytona 1995. godine pripada Bosni i Her­
cegovini. Ime Jasenovac označuje kompleks od pet “specijalnih logora” iz doba
ustaške države. “Država” je proglašena 10. travnja 1941. godine, četiri dana
nakon njemačkog napada na Jugoslaviju, a obuhvaćala je, osim Hrvatske, i Bo­
snu i Hercegovinu. NDH je bila multinacionalna država par excellence u kojoj
su Hrvati činili manje od 60 posto stanovništva. Od ukupnog broja od 6,5
milijuna stanovnika, približno dva milijuna činili su Srbi.* Na čelu države bio
je nacionalistički fanatik i terorist Ante Pavelić sa svojim ustaškim pokretom,
koji se godinama u podzemlju i u dijaspori nasilnim sredstvima borio protiv
jugoslavenske države. Nakon što su ustaše, prema Mussolinijevu i Hitlerovu
scenariju, “preuzele vlast”, stvorena je totalitarna država, s potpunom odsu-
tnošću vladavine prava, te s nacionalističkim i rasističkim ciljevima, uperenim
protiv svih nehrvata, posebice protiv Srba, ali i protiv Židova i Roma. Kao što
je Hitler priželjkivao Europu “očišćenu od Židova”, tako je i Pavelić čeznuo za
Velikom Hrvatskom “očišćenom od Srba”.78
Prema jugoslavenskom utemeljujućem mitu, među 1,7 milijuna ratnih žrtava
nalazilo se i 600 000 do 700 000 ubijenih u Jasenovcu. Obje su brojke bile nera-
skidivo povezane jedna s drugom. Kad se brojka jugoslavenskih ratnih žrtava
pokazala neodrživom, moralo se korigirati i broj jasenovačkih žrtava. Popisom
mrtvih iz 1964. utvrđeno je da je u Jasenovcu ubijeno 59 188 ljudi. Njihova ime­
na dobivena su 1992. pregledom iz ondašnjih istraživačkih lista Statističkog ure­
da u Beogradu. Jedan primjerak tog dotad strogo čuvanog popisa dospio je u
ruke Bošnjačkog instituta u Ziirichu koji ga je objavio 1998.79 Na popisu je bilo
zabilježeno 33 944 srpskih žrtava, 9044 židovskih, 6546 hrvatskih i dr. I u ovom
slučaju moramo pretpostaviti da su brojke nepotpune. Žerjavić je nakon ispitiva­
nja 140 monografija i drugih materijala došao do zaključka da se rezultati popisa
iz 1964. za slučaj Jasenovca i logora Stara Gradiška trebaju povećati za 25-30%.
Prema tom izračunu u logorskom kompleksu ubijeno je oko 85 000 ljudi, od toga
između 48 000 i 52 000 Srba, 13 000 Židova, 12 000 Hrvata i 10 000 Roma.80

* Autor članka ovdje ne navodi kojim popisom stanovništva se služio za ovaj izračun. Različiti popisi dali
bi različite podatke, (op. prev.)
78 Kao pregled nezaobilazan je naslov i dalje: Hory i Broszat (1964). Osim toga, Sundhaussen (1995a, str.
497 i dalje).
79 Jasenovac (1998).
80 http://www.dalm atia.net/croatiaypolitics/jasenovac 1.htm (1.9.2003)
Jugoslavija i njezine države sljednice. Konstrukcija, destrukcija i nova konstrukcija “sjećanja” i mitova

Dugo se o području logora nitko nije brinuo. Za razliku od Oradoura ili


Lidica, Jasenovac je i u inozemstvu bio gotovo nepoznat. Tek je 1968. uređe­
no spomen-područje na mjestu zločina iz Drugog svjetskog rata s muzejom
i spomenikom u obliku cvijeta. Spomenik je osmislio srpski arhitekt i kasniji
beogradski gradonačelnik Bogdan Bogdanović, koji nije bio spreman tumači­
ti simbole do kojih je “intuitivno” došao. Jasenovačko spomen-područje bilo
je uređeno sasvim drugačije od “socrealističke pogrebne umjetnosti” iz nepo­
srednog poslijeratnog doba; tijekom sedamdesetih i osamdesetih postalo je
često posjećivan lieu de memoire s turističkom infrastrukturom, suvenirima
i kičem.
Paralelno s krizom i raspadom bivše Jugoslavije Jasenovac je postao bojiš­
te srpske i hrvatske politike sjećanja. Svađa oko broja žrtava i uloga počini­
telja krajem osamdesetih izmakla je nadzoru.81 Srpske nacionaliste više nije
“zadovoljavala” brojka od 600 000 do 700 000 jasenovačkih žrtava, nego je
to, uz pozivanje na “nove znanstvene metode”, moralo biti barem 1,1 milijun
ubijenih.82 Za Srbe je Jasenovac bio “skriveno poglavlje holokausta”, “najve­
ći srpski grad pod zemljom”, “treći najveći koncentracijski logor Europe” i
“najveće mučilište u povijesti ljudskog roda”.83 Hrvatska je nacija u skladu s
tezom o kolektivnoj krivici izjednačena s ustašama te joj je pripisana geneti­
čka sklonost genocidu.84
I sam spomenik uskoro je došao pod udar kritike. Nakon što je u jesen
1987. Bogdanović napisao pismo Miloševiću u kojem se distancirao od njego­
va režima, “najednom je sve što sam dotad učinio, izrekao, napisao ili izgradio
bilo izloženo teškim napadima. Jasenovački je cvijet, vrag zna zašto, postao
neoboriv dokaz moje nacionalne izdaje. Izjave dubioznih narodnih tribuna i
zagovornika nebulozne Velike Srbije, kao i izjave notornih palikuća i lopova,
prenosila je ne samo žuta štampa, nego i tzv. ozbiljan tisak, kao Politika, i svi
programi državne i jedine televizije.pitali su se kako je ‘hrvatski spomenik’
mogao doći na srpsku zemlju ...” “Anonimni telefonski poziv je inzistirao: ‘Za

81 Usporedi, između ostalih: Pašić (1989), Boban (1990, str. 580 i dalje), Hayden (1992, str. 207. i dalje),
Kurdulija (1993), Gojo (1994).
82 Bulatović (1990). Za kritiku vidi: Sobolevski (1992, str. 188 i dalje), Žerjavić (1992b, str. 149 i dalje).
83 Jasenovac Research Institute: http_//www.jasenovac.org/JRI, Mulić (1991, str. 36), citirano prema: Hay-
den (1992, str. 214).
84 Krestić (1986). Usporedi također, Krestić (1998, str. 181 i dalje). Studija završava riječima: "Svrha je
ovog rada prikazati u glavnim linijama ključne trenutke koji su pridonijeli rađanju genocidnih ideala
i ukazati na njihove promjenljive oblike. Bez obzira na svoje značenje za znanstveno razumijevanje
prošlosti, takvo znanje može biti vrlo korisno u raspoznavanju genocidnih ideja i njihovih mogućih
oblika u budućnosti. (...) Rođena u dalekoj prošlosti, razvijana tijekom stoljeća do današnjeg dana, ideja
genocida može biti shvaćena samo kroz komparativnu studiju Hrvata i Srba u Hrvatskoj”.
Holm Sundhaussen

koga si podigao cvijet i zašto baš cvijet? (...) Zašto to nije srpski cvijet?’ Ni­
sam razumio pitanje. ‘Što to treba značiti?’ - ‘Radi se o cvijetu - podigao si
hrvatsku, a ne srpsku ružu.’ Bio je nemiran, čulo se šuškanje i onda nastavak:
‘Zašto nisi podigao srpski cvijet, kao kosovski božur?’ - Kosovski božur bio je
naslov zbirke pjesama patriotskog pjesnika iz doba prije Prvoga svjetskog rata.
Prišapnuti naslov mojem je sugovorniku morao zvučati španjolski. U svakom
slučaju, nešto je stajalo iza njega, nešto što se u našem kraju sasvim netočno
naziva intelektualcem.”85
Na hrvatskoj strani (posebice 1989. u djelu budućeg hrvatskog predsjedni­
ka Tuđmana) Jasenovac je od koncentracijskog postao tek “radni logor”; broj
umrlih (od bolesti, starosti!) je minimaliziran. Među žrtvama važno mjesto za­
uzimali su hrvatski antifašisti. Teror ustaškog režima protiv Srba u NDH pred­
stavljen je kao reakcija na zločine srpskih četnika.86 Ono što je za desničarske
radikalne krugove u Njemačkoj bila “laž o Auschwitzu” (Auschwitzliige), za
nacionalističke krugove u Hrvatskoj bila je “laž o Jasenovcu” ili “jasenovačka
bajka”.87 U oba se slučaja radilo o istome: omalovažavanju ili negiranju razmje­
ra zločina koji numerički nije moguće besprijekorno dokumentirati. U oba je
slučaja bila riječ o “čišćenju” prošlosti od zločina koji su opisani kao “kleveta”
i povijesne krivotvorine.
Srpske jedinice osvojile su Jasenovac u jesen 1991. i pripojile ga srpskoj
“Republici Krajini” koja se odcijepila od Hrvatske i s čijeg područja je protje­
rana većina Hrvata. U svibnju 1995. Hrvatska je vojska ponovno osvojila to
područje, što je uzrokovalo bijeg i izgon krajiških Srba. Srbi su odnijeli i izlož­
bene objekte jasenovačkog muzeja. “Širom spomen-područja nema ni duše.
Opustio je i muzej, prozori su razbijeni, otpad leži na du”, izvijestio je Frank­
furter Allgemeine Zeitung u svibnju 1996.88
Postjugoslavenski ratovi devedesetih hranili su bez prekida rat “sjećanja”.
Milan Bulajić, direktor beogradskog Muzeja za srpske žrtve genocida, otvore­
noga 1991., i autor više radova o progonima Srba u NDH,89 izjavio je krajem
travnja 1998. pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Den Haagu da je
srpski ustanak u Hrvatskoj i BiH 1991. i 1992. traumatična posljedica zločina
iz Drugoga svjetskog rata. Srbi su se, tvrdio je Bulajić, branili od mogućnosti
ponavljanja Jasenovca. Hrvat Žerjavić predbacio je Bulajiću da širi velikosrp­

85 Bogdanović (2000, str. 194 i dalje).


86 Tuđman (1989). Za kritiku vidi: Sundhaussen (1995b, str. 83 i dalje).
87 Izraz iz: Anto Knežević (1992, str. 15 i dalje).
88 Rub (1996a. str. 6).
89 Bulajić (1988,1989), Bulajić (1992), Bulajić (1996).
Jugoslavija i njezine države sljednice. Konstrukcija, destrukcija i nova konstrukcija “sjećanja” i mitova

sku propagandu: “ ... srpski zagovornici hrvatskog genocida koriste najgore i


najneciviliziranije metode koje kulturni svijet ne bi smio tolerirati.”90
Nakon što je tzv. Republika Krajina vraćena u okrilje Hrvatske postavilo se
pitanje sudbine zapuštenog mjesta pamćenja. Hrvatski predsjednik Franjo Tuđ­
man zagovarao je ideju pretvaranja Jasenovca u nacionalno spomen-podrućje
za sve hrvatske žrtve Drugoga svjetskog rata (žrtve fašističke i komunističke
vladavine), kao i za Hrvate pale u Domovinskom ratu 1991-1995. godine. Od
velikog je značenja bilo uključivanje žrtava povezanih s imenom Bleiburg (juž­
na Koruška). U tom su se austrijskom pograničnom mjestu u proljeće 1945.
nalazili pripadnici hrvatske vojske i ustaških odreda, zajedno s brojnim civili­
ma koji su bježali pred Titovim partizanima. Britanska vojna uprava izručila ih
je gotovo bez iznimke jugoslavenskim jedinicama.91 U pobjedničkoj osveti ubi­
jeno je između 40 000 i 60 000 ljudi.921 to je spadalo u tabue Titova vremena.
Bleiburg, koji je dotad bio tema tek literature u dijaspori, vratio se u hrvatsku
javnost. U povodu pedesetogodišnjice “blajburške tragedije hrvatskog naroda”
izrađeni su prigodni privjesci za ključeve i izdane poštanske marke. Poštanska
marka, rad akademskog slikara Borisa Ljubičića, prikazuje križ pred širokom
poljanom. Kršćanska simbolika ukazuje istodobno na smrt i na uskrsnuće. Ta
je simbolika očito bila uvjerljiva jer je ta slika ponovno otisnuta na koricama
zbornika s prigodnog simpozija. Čak je i telefonska kartica trebala podsjećati
na tragediju. Tuđman je svoje ideje o preobrazbi Jasenovca povezao s opsež­
nim projektom nacionalne pomirbe. Njegova je želja bila nacionalizmom, koji
će sve pomiriti, premostiti jaz između hrvatskih fašista i antifašista, zločinaca
i žrtava, ustaša i partizana, te na taj način okončati podjelu hrvatskog društva
i njegovih kultura sjećanja. Srpske žrtve tu se više nisu spominjale. U nacio­
nalnom pamćenju ostali su samo Hrvati, a njima su pripadali i nekadašnji
smrtni neprijatelji Tito i Pavelić. Titove je kosti, prema Tuđmanovoj zamisli,
trebalo premjestiti iz mauzoleja u Beogradu u njegovo rodno mjesto Kumro-
vec, jednako kao i posmrtne ostatke ustaškog vođe Ante Pavelića koji je 1959.
godine umro u Španjolskoj. “Ja se zalažem da kosti svakog hrvatskog čovjeka
koji je živio za Hrvatsku počivaju u hrvatskoj zemlji”, objasnio je Tuđman no­
vinarima.93 S tom se zbirkom hrvatskih kostiju trebala podvući konačna crta
pod suočavanje s prošlošću.

90 http://www.hr/darko/etf/bul.html (1.9.2003). Usporedi također: Cohen (1996) i Pećarić (1998). Sažet-


tak na: http://www.hr/darko/etf/pec.html (1.9.2003).
91 Za kritiku britanske politike, vidi: Tolstoy (1983, str. 24 i dalje).
92 Usporedi: Žerjavić (1990, str. 227 i dalje), Volkl (1991, str. 372 i dalje).
93 Citirano prema: Kuppers (1996, str. 3).
Holm Sundhaussen

U hrvatskoj su javnosti Tuđmanove ideje izazvale žestoke polemike. Nakla­


dnik i povjesničar Slavko Goldstein, koji je i sam izgubio dio obitelji u Jasenov­
cu, obratio se predsjedniku u otvorenom pismu: “Zahtijevam ... da naše mrtve
ostavite na miru. Ne vrijeđajte ih dovodeći im prisilno u susjedstvo one koje
oni sami ne bi željeli, a koje njihovi potomci ne mogu prihvatiti”.94 Splitski sa­
tirički tjednik Feral Tribune donio je na naslovnici svog izdanja od 29. travnja
1996. fotomontažu na kojoj prikazuje Tuđmana kao “miješalicu kostiju”: melje
u mlincu kosti svih hrvatskih žrtava i pretvara ih u prah. U tekstualnom dijelu
Tuđmanovi mračni planovi uspoređeni su s planovima španjolskog diktato­
ra Franca koji je u Dolini palih u Sierra Cuelgamurosu u sličnom činu iznuđe­
noga nacionalnog pomirenja želio sahraniti sve žrtve španjolskog građanskog
rata. Zbog usporedbe s Frankom neomiljeni tjednik i odgovorni novinari našli
su se pred sudom zbog “klevetanja Predsjednika”.95
Franjo Tuđman - partizan u Titovu pokretu, general JNA, hrvatski nacio­
nalni povjesničar, “disident” i konačno prvi predsjednik neovisne Republike
Hrvatske - želio je ući u povijest kao veliki mirotvorac hrvatskog društva, kao
velikohrvatski praotac i postkomunistički Tito. Zanimljivo je da je preuzeo isti
“habitus” kao i nekadašnji zaštitnik i mrtvi Maršal, a nosio je i sličnu uniformu.
No Tuđman je previdio da je Jasenovac bio manje povezan sa sjećanjem na
političku podjelu hrvatskog društva, sličnu onoj između “lijevih” i “desnih” u
Španjolskom građanskom ratu, a mnogo više sa sjećanjem na genocid. Upravo
je to sjećanje na genocid želio potisnuti u korist svehrvatske “pomirbe”. Više
je puta naglašavao, pozivajući se na navodnu kletvu hrvatskog kralja Zvoni­
mira iz 1089. godine,96 da je “razdor glavni razlog što nismo prije imali svoju
hrvatsku državu” i da je tek njegova stranka, HDZ, “postigla pomirbu svih
generacija i staleža hrvatskog naroda”97 Tuđmanu nije bilo važno pomirenje
Hrvata i Srba, nego pomirenje hrvatskih zločinaca i hrvatskih žrtava. U tome
nije uspio. Nakon njegove smrti 1999. godine i novih izbora diskusija o Jase­
novcu postala je trezvenija. Suočavanje s mogućnostima, granicama, brizi i
zloupotrebi nacionalnih mjesta sjećanja, kao i s idejama što treba pamtiti, a što
zaboraviti, još je uvijek na početku.

94 Citirano prema: Rub (1996b, str. 44).


95 “Tudjman will Revision d er Geschichte” (1996, str. 7).
96 Žanić (1995, str. 990 i dalje).
97 Citirano prema: Žanić (1999, str. 293 i dalje).
Jugoslavija i njezine države sljednice. Konstrukcija, destrukcija i nova konstrukcija “sjećanja" i mitova

“Povratak” Drugoga svjetskog rata


i “ponovno rođenje” neprijatelja
U velikom je dijelu srpske javnosti raspad Jugoslavije percipiran kao povra­
tak Drugoga svjetskog rata. I sad su Srbi mogli najviše izgubiti. Raspad jugo­
slavenske federacije u skladu s dotadašnjim republičkim granicama značio je
istodobno da bi jedna četvrtina svih Srba ostala živjeti na području izvan ma­
tične države. Prema rezultatima popisa stanovništva iz 1981. u Republici Srbiji
(zajedno s objema pokrajinama) živjelo je svega 76 posto svih jugoslavenskih
Srba (6,2 od ukupno 8,1 milijuna). U užoj Srbiji, bez Kosova i Vojvodine, živje­
lo je svega 60 posto svih jugoslavenskih Srba!98 Na Kosovu i u BiH udio Srba
stalno se smanjivao.
Intelektualci, novinari, političari i “etnički poduzetnici” ciljano su među
srpskim stanovništvom rasplamsavali strahove izazvane nizom događaja: ko­
sovskom krizom koja je od 1981. rasla i bila poticana novim, uglavnom nera­
zjašnjenim incidentima (posebice “slučajem Martinović” 1985. i “paraćinskim
masakrom” 1987.),99 naznakama reislamizacije bosanskih Muslimana, proglaše­
njem neovisnosti Hrvatske i BiH. Prigoda za poticanje strahova bilo je dovoljno.
Spuštanje statusa Srba u novom hrvatskom Ustavu od ravnopravne nacije u ma­
njinu, klijanje ustaške nostalgije u Hrvatskoj, eskalirajuća svađa oko Jasenovca,
stare-nove slike neprijatelja u liku islama i Albanaca - sve je to nudilo neiscrpan
materijal za etnonacionalnu mobilizaciju. Od kraja osamdesetih godina Srbima
su se utiskivale aktualizirane slike ugroženosti, povijesne legende i mitovi, i to
bez prestanka, bez mogućnosti za preispitivanje i ispravke.100 Samo su se ma­
lobrojni mogli mentalno oduprijeti stalnoj paljbi. Mitovi o žrtvama doživjeli su
neslućenu konjunkturu, a riječ “genocid” bila je uvijek prisutna. U nove tvorce
mitova pripadao je i srpski pisac Milorad Pavić, koga je Peter Handke opisao
kao “časnog starijeg gospodina” u svom Zimskom putovanju Dunavom, Savom,
Moravom i Drinom ili Pravda za Srbiju.101 No nije bilo ničega časnog u Pavićevoj
konstrukciji “genocida” nad Srbima što je trajao stoljećima, od kosovske bitke
1389. godine do danas. Kad je god za vrijeme Miloševića bilo spominjano “srpsko
pitanje”, oživljavali su se žrtvoslovni mitovi i strahovi od genocida.102 Piscima,
političarima, novinarima, intelektualcima i pop-glazbenicima priključivali su se
prigodni pjesnici iz “jednostavnog puka”. Tako je srpski deseterac iz 1990. pjevao:

98 Popis stanovništva (1982), Petrićević (bez godine izdanja, str. 145 i dalje).
99 Mertus (1999).
100 Hopken (1993, str. 65 i dalje).
101 Handke (1996, str. 76).
102 Usporedi zbornik Srpsko pitanje danas (1995). Za analizu vidi: Denitch (1991, str. 1 i dalje).
Holm Sundhaussen

“Gospon Franjo, jedno moraš znati:


ne daju se Srbi više klati,
pa te molim malo se primiri
Jasenovac da se ne vampiri,
jer, bojim se ustaće zaklani,
onda su vam odbrojani dani!”103

Nove-stare neprijatelje u raspadajućoj Jugoslaviji podupirala je “urota” u


inozemstvu. Njemačko priznanje neovisnosti Slovenije i Hrvatske u prosin­
cu 1991. godine dalo je povoda uskrsnuću “njemačkoga Dranga” prema jugo­
istoku. Karikatura Aleksandra Klasa tako je izjednačila “Drang prema Balka­
nu” u Prvom i Drugom svjetskom ratu s objavom neovisnosti Hrvatske 1991.
godine. Ona prikazuje njemačkog oficira za topom i s malom kockastom
zastavom. Srbin u opancima i drugim klasičnim atributima autoinscenacije
izgovara: “Opet se spremaju, izgleda da im je bilo malo!” Među srpskim stanov­
ništvom tadašnji njemački ministar vanjskih poslova, Hans-Dietrich Gens-
cher, i hrvatski predsjednik, Franjo Tuđman, postali su najomraženije osobe.
“Četvrti Reich” i “neofašistička” Hrvatska sklopile su savez s ciljem da napadnu
Jugoslaviju/Srbiju. Prošlost je sustigla sadašnjost (1991 = 1941). “I opet [kao u
Prvom i Drugom svjetskom ratu] bila je to Njemačka, koja se sa svom svojom
obnovljenom moći oborila na Srbiju”, pisao je Zoran Konstantinović, renomi­
rani teoretičar književnosti i član SANU. “Na svim međunarodnim forumima
zahtijevali su njemački zastupnici nove, još oštrije mjere protiv srpskog naro­
da, dok su njemački mediji pratili ovu politiku na sramotan i njemačke kulture
nedostojan način.”104
Kraj devedesetih, posebice vojna intervencija NATO-a na Kosovu i u užoj
Srbiji, samo je osnažio tu predodžbu. Bombardiranje NATO-a u proljeće 1999.
i odmazda njemačkog Wehrmachta nad srpskim civilima u Kragujevcu iz li­
stopada 1941. stopili su se u jednu cjelinu. Kao i kod svih mitova, povijesno
vrijeme je nestalo.105 Nevini srpski civili ponovo su bili žrtve inozemnog agre­
sora - kao i onda kad je njemački Wehrmacht strijeljao 2000-3000 djece, žena
i muškaraca kao odmazdu za partizanski napad.
Smrt Franje Tuđmana krajem 1999. i izborni poraz Miloševića u jesen 2000.
promijenili su političku situaciju u Hrvatskoj i Srbiji. “Drugačija” Hrvatska i
“drugačija” Srbija ponovno su osigurale publiku i započele novi krug diskursa

103 Čolović (2000, str. 137 i 138).


104 Konstantinović (1997, str. 139).
105 O shvaćanju vremena u srpskim etno-m itovima devedesetih godina vidi: Čolović (2002b, str. 13 i dalje),
također Čolović (1994b, str. 90 i dalje).
Jugoslavija i njezine države sljednice. Konstrukcija, destrukcija i nova konstrukcija "sjećanja” i mitova

sjećanja i politike prošlosti. Postupci pred Međunarodnim sudom za progon


ratnih zločina u bivšoj Jugoslaviji, osnovanim 1993. godine, utjecat će i dalje na
odnos prema prošlosti jer ne iznose na vidjelo samo zločine iz devedesetih, već
i ideološki arsenal koji je potpomogao izvršavanje tih zločina. Krajolici sjeća­
nja u postjugoslavenskim društvima u skoroj budućnosti izgledat će drugačije
nego potkraj 20. stoljeća ili pak u desetljećima između 1945. i 1985. godine.
Tek ćemo vidjeti kako i koliko drugačije.
“Predratno vrijeme”, tj. vrijeme prije 1991/1992. za velik dio stanovništva,
naročito za mlađe generacije, palo je u zaborav. Bivši socijalistički ideali i anti-
fašisti Drugoga svjetskog rata nisu više gotovo nikome zanimljivi. Hrvatska
umjetnica Sanja Iveković već se godinama bori protiv zaborava i pokušava
održati budnim sjećanje na žene progonjene u Drugome svjetskom ratu, među
njima i svoju majku. U seriji fotografija iz 1997/1998. godine uz slike pozna­
tih modela objavila je imena i kratke biografije zaboravljenih “nacionalnih
heroina” iz Drugoga svjetskog rata. U proljeće 2002. godine započela je projekt
“Searching for my mother’s number” [U potrazi za brojem moje majke], koji je
bio predstavljen na izložbi Documenta 11 u Kasselu. Njezina je majka bila par­
tizanska kurirka i zato je transportirana 1943. godine u koncentracijski logor
Auschwitz iz kojeg je oslobođena 1945. U projektu se ne radi samo o potrazi
za brojem koji su njezinoj majci tetovirali u logoru, već i o vizualizaciji istra­
živanja ubijenih i preživjelih iz koncentracijskih logora i o refleksiji društva o
sadašnjosti svoje prošlosti.
Osim osobnih, postoje tri vrste službenih “ratnih sjećanja”. Prva vrsta teži
pomirenju s nekadašnjim neprijateljem, ublažavanju sukoba, i stoga je inklu-
zivna. Druga služi nacionalnom samopotvrđivanju s isključivanjem neprijate­
lja, stoga je nepomirljiva i isključiva. Treća je usmjerena na obranu od stvarne
ili umišljene prijetnje i na izravnavanje starih računa - zato je isključiva i na
agresivan način defenzivna. Prva varijanta u procesu jugoslavenskog raspada
nije igrala nikakvu ulogu. I u Hrvatskoj i u Srbiji prevladavale su druga i tre­
ća varijanta. Razlike u procjenjivanju situacije i naglascima nastale su uslijed
različite raspoloživosti resursa početkom devedesetih. Uslijed vojne slabosti
Hrvatske Tuđman nije imao drugog izbora nego staviti sve karte na međuna­
rodnu potporu i unovčiti svoje osvajačke planove u Bosni i Hercegovini. Nasu­
prot tome, Milošević i njegovi suradnici odlučili su se za agresivan postupak:
prvo u Hrvatskoj, zatim u Bosni i Hercegovini te konačno na Kosovu. Ovoga
puta srpsko je stanovništvo trebalo pravovremeno stati “u obranu” kako bi
spriječilo da opet pati kao što je patilo prije pola stoljeća ili - u slučaju Kosova
- prije 600 godina. Za tu su strategiju nužne bile slike iz Drugoga svjetskog
rata, evocirane od sredine osamdesetih, jednako kao i kosovski mit. Bez “sjeća­
Holm Sundhaussen

nja”, tj. s nekim drugim “sjećanjem” na Drugi svjetski rat (i ratove prije njega),
raspad Jugoslavije protekao bi vjerojatno drugačije i ne tako krvavo.106 To ne
znači, dakako, da se postjugoslavenski ratovi mogu objasniti samo ili pretežno
“sjećanjima” ili “ratno-propagandnim mitologizmom”.107 Jer i u ovom slučaju
vrijedi: sama vjera ne pomiče bregove.

B IB L IO G R A F IJA

Alexander, Stella (1987), The Triple Myth. A life ofArchbishop Alojzije Stepinac, Boul-
der/Co.
Auty, Phyllis (1972), Tito. Staatsmann aus dem Widerstand, Miinchen, Giitersloh,
Beč.
Banac, Ivo (1991), Grbovi - bilježi identiteta, Zagreb.
Bašić, Natalija (2002), Wege in den Krieg. Feindbilder und Gewa.lt aus der Perspektive
uberlebender Kombattanten der postjugoslawischen Kriege 1991-1995, disertacija,
Hamburg.
Benson, Leslie (2001), Yugoslavia. A Concise History, Basingstoke.
Boban, Ljubo (1987), “Srpska ratna drama Veselina Đuretića”, u: Boban, Ljubo, Kon­
troverze iz povijesti Jugoslavije. Dokumentima i polemikom o temama iz novije po­
vijesti Jugoslavije, Zagreb.
Boban, Ljubo (1990), “Jasenovac and the Manipulation of History”, u: East European
Politics and Societies 4.
Bogdanović, Bogdan (2000), Der verdammte Baumeister. Erinnerungen, Miinchen.
Bogdanović, Dimitrije (1985), Knjiga o Kosovu, Beograd.
Bogosavljević, Srđan (1996), “Nerasvetljeni genocid”, u: Popov, Nebojša (ur.), Srpska
strana rata. Trauma i katarza u istorijskom pamćenju, Beograd.
Brkić, Staniša (bez godine izdanja), Kragujevački oktobar 1941, Kragujevac.
Broz, Josip (1947), Borba za oslobođenje Jugoslavije 1941-1945, Beograd.
Bugarski, Ranko (1994), Jezik od mira do rata, Beograd.
Bulajić, Milan (1988), Ustaški zločini genocida i suđenje Andriji Artukoiću, 4 toma,
Beograd.
Bulajić, Milan (1992), Misija Vatikana u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, 2 toma, Beograd.
Bulajić, Milan (1996), Tuđman’s “Jasenovac mythn, Beograd.
Bulatović, Radomir (1990), Koncentracioni logor Jasenovac s posebnim osvrtom na
Donju Gradinu: istorijsko-sociološka i antropološka studija, Sarajevo.
Cohen, Lenard J. (1993), Broken Bonds. Yugoslavias Disintegration and Balkan Politics
in Transition, Boulder/Co.

106 Usporedi: Grandits (1998, str. 179 i dalje).


107 Čolović (1999, str. 311 i dalje).
Jugoslavija i njezine države sljednice. Konstrukcija, destrukcija i nova konstrukcija “sjećanja” i mitova

Cohen, Lenard J. (2000), The Rise and Fali of Slobodan Milošević. Serpent in the Bosom,
Boulder/Co.
Cohen, Philip (1996), Serbia’s Secret War. Propaganda and the Deceit ofHistory, Texas.
Čolović, Ivan/Mimica, Aljoša (ur.) (1993), Intelektualci i rat, Beograd.
Čolović, Ivan (1994a), Bordeli der Krieger. Folklore, Politik ud Krieg, Osnabruck.
Čolović, Ivan (1994b), “Die Erneuerung des Vergangenen. Zeit und Raum in der zeit-
genossischen Mythologie”, u: Stefanov, Nenad/VVetz, Michael (ur.), Bosnien und
Europa. Die Ethnisierung der Gesellschaft, Frankfurt a. M.
Čolović, Ivan (1999), “Symbolfiguren des Krieges. Zur politischen Folklore der Ser-
ben”, u: Melčić, Dunja (ur.), Der Jugoslavvien-Krieg. Handbuch zu Vorgeschichte,
Verlauf und Konsequenzen, Opladen.
Čolović, Ivan (2000), Bordel ratnika, Beograd.
Čolović, Ivan (2002a), “Football, Hooligans and War”, u: Čolović, Ivan, The Politics of
Symbol in Serbia. Essays in Political Anthropology, London.
Čolović, Ivan (2002b), The Politics ofSymbol in Serbia. Essays in Political Anthropology,
London.
Čosić, Dobrica (1981), Vreme smrti, Beograd.
Dedijer, Vladimir (1953), Tito. Autorisierte Biographie, Berlin.
Denitch, Bette S. (1991), “Unbury the Victims. Rival Exhumations and Nationalist
Revivals in Yugoslavia”, u: American Anthropological Association Annual Meeting,
Chicago.
Denitch, Bette S. (1994), “Dismembering Yugoslavia nationalist Ideologies and the
Symbolic Revival of Genocide”, u: American Ethnologist, br. 21.
Deutsche Welle (2002a), Monitor Ost-/Siidosteuropa br. 39,26.2.2002.
Deutsche Welle (2002b), Monitor Ost-/Siidosteuropa br. 105,6.6. 2002.
Dragović-Soso, Jasna (2002), “Saviours of the Nation". Serbias Intellectual Opposition
and the Revival of Nationalism, London.
Dragičević, Milena (1994), Neofolk-kultura, Novi Sad.
Đilas, Milovan (1963), Anatomie einer Moral. EineAnalyse in Streitschriften, Frankfurt
a.M., Hamburg.
Đilas, Milovan (1980), Tito. Eine kritische Biographie, Beč.
Đonlagić, Ahmet/Atanacković Žarko/Plenča, Dušan (1967), Jugoslawien im Zvveiten
Weltkrieg, Beograd.
Đorđević, Mirko (1996), “Književnost populističkog talasa”, u: Popov, Nebojša (ur.),
Srpska strana rata. Trauma i katarza u istorijskom pamćenju, Beograd.
Đuretić, Veselin (1985), Saveznici i jugoslovenska ratna drama, Beograd (2. izdanje
1992).
Emmert Thomas (1990), Serbian Golgotha. Kosovo 1389, Boulder/Co.
Fiedler, Florian (ur.) (1995), Bildersturm in Osteuropa. Die Denkmaler der kommunis-
tischen Ara im Umbruch, Miinchen.
Holm Sundhaussen

Fran<jois, Etienne/Schulze, Hagen (1998), “Das emotionale Fundament der Natio-


nen”, u: Flacke, Monika (ur.), Mythen der Nationen. Ein europaisches Panorama,
Miinchen, Berlin.
Gojo, Riste D. (1994), Genocid nad Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Budi katolik
ili umri, Beograd.
Goldstein, Ivo (2001), Holokaust u Zagrebu, Zagreb.
280 Goulding, Daniel J. (1989), “Yugoslav Film in the Post-Tito-Era”, u: Goulding, Daniel J.
(ur.), Post-New Wave Cinema in the Soviet Union and Eastern Europe, Indiana.
Grakalić, Marijan (1991), Grbovi hrvatskih zemalja, Zagreb.
Grandits, Hannes (1998), “(Jber den Gebrauch der Toten er Vergangenhit als Mit-
tel zur Deutung der Gegenwart. Betrachtungen zum Krajina-Konflikt”, u: Heyer,
Sonja/Koehler, Jan (ur.), Anthropologie der Gewalt, Berlin.
Handke, Peter (1996), Eine winterliche Reise zu den Flussen Donau, Save, Morawa und
Drina oder Gerechtigkeitftir Serbien, Frankfurt a.M.
Hayden, Robert M. (1992), “Balancing Discussion of Jasenovac and the Manipulation
of History”, u: East European Politics and Societies 6.
Hopken, VVolfgang (1993), “Geschichte und Gewalt. Geschichtsbewufitsein im jugo-
slawischen Konflikt”, u: Internationale Schulbuchforschung 15, br. 1.
Hopken, VVolfgang (1996), “Der Zweite VVeltkrieg in den jugoslawischen und postju-
goslawischen Schulbuchern”, u: Hopken, VVolfgang (ur.), Č>1ins Feuer? Schulbiicher,
ethnische Stereotypen und Gewalt in Sudosteuropa, Hannover.
Hory, Ladislaus/Broszat, Martin (1964), Der kroatische Ustascha-Staat 1941-1945,
Stuttgart.
Ivanišević (2002), “Kontinuitat und Diskontinuitat in der kroatischen Historiographie
1991-2001”, u: Osterreichische Osthefte, Sonderband 16, Beč.
Iveljić, Iskra (2002), “Die zersplitterte Okumene der Historikerlnnen. Historiographie
in Kroatien in den 90er Jahren”, u: Osterreichische Osthefte, Sonderband 16, Beč.
Jasenovac. Žrtve rata prema podacima Statističkog zavoda Jugoslavije, 1998., izdanje
Bošnjačkog instituta, Ztirich, Sarajevo.
Jevlić, Đorđe (1998), Bitka za Kosovo. Šest vekova posle, tom 1, Priština, Beograd.
Knežević, Anto (1992), Mitovi i zbilja: međunarodno značenje Tuđmanovih ”Bespuća”
u razotkrivanju uzroka srpsko-hrvatskih rata i razlaza, Zagreb.
Kočović, Bogoljub (1985), Žrtve drugog svetskog rata u Jugoslaviji, London.
Konrad, Gyorgy/Szelćnyi, Ivan (1978), Die Intelligenz auf dem Weg zur Klassenmacht,
Frankfurt a. M.
Konstantinović, Zoran (1997), Deutsch-serbische Begegnungen. Oberlegungen zur Ge­
schichte der egenseitigen Beziehungen zweier Volker, Berlin.
Kosovo 1389-1989. Special edition on the occasion of600 years since the Battle of Ko­
sovo, 1989, u: Serbian Literary Quarterly 1989, br. 1-3, Beograd.
Krestić, Vasilije (1986), “O genezi genocida nad Srbima u NDH”, u: Književne novine
br. 716, od 15. 9.1986.
Jugoslavija i njezine države sljednice. Konstrukcija, destrukcija i nova konstrukcija “sjećanja” i mitova

Krestić, Vasilije (1998), Through Genocide to a Greater Croatia, Beograd.


Krušelj, Željko/Zagorac, Đuro (1989), “Sporna knjiga mrtvih”, u: Danas, 21.11.1989.
Kuharić, Franjo (1995), Poruke sa Stepinčeva groba, Zagreb.
Kiippers, Bernhard (1996), “Knochen aus dem Blumenhaus. Kroatiens Prasident Tudj-
man will Tote in die Heimat holen - darunter auch sein grofies Vorbild Tito und
einen Faschistenfiihrer”, u: Suddeutsche Zeitung, 26.4.1996.
Kurdulija, S. (1993), Atlas ustaškog genocida nad Srbima 1941-1945, Beograd.
Kustić, Živko (1991), Stepinac, Zagreb.
Lampe, John (1996), Yugoslavia as History. Twice there was a country, Cambridge.
Lilly, Carol (1997), “From Propaganda to Pornography. Party, Society and Culture in
Postwar Yugoslavia”, u: Bokovy, Melissa/Irvine, Jill/Lilly, Carol (ur.), State-Society
Relations in Yugoslavia, 1945-1992, New York.
Magaš, Branka (1993), The Destruction ofYugoslavia. Tracing the Break-up, 1980-1992,
London.
Manoschek, Walter (1993), "Serbien ist judenfrei”. Militarische Besatzungspolitik und
Judenverfolgung in Serbien 1941/42, Miinchen.
Markert, Werner (ur.) (1954), Osteuropa-Handbuch: Jugoslawien, Koln, Graz.
Mayers, Paul/Campbel, Arthur (1954), The Population in Yugoslavia, izdanje Bureau of
Census in Washington D.C.
Meier, Victor (1995), Wie Jugoslavvien verspielt wurde, Miinchen.
“Memorandum” grupe akademika Srpske akademije nauka i umetnosti o aktuelnim
društvenim pitanjima u našoj zemlji, u: Naše teme 33 (1989), br. 1.
Mertus, Julie A. (1999), Kosovo. How Myths and Truths Started a War, Berkeley.
Mihailović, Kosta/Krestić, Vasilije (1995), Memorandum of the Serbian Academy of
Sciences and Arts. Answers to criticism, Beograd.
Milosavljević, Olivera (1998), “Der Mifibrauch der Autoritat der Wissenschaften”, u:
Bremer, Thomas/Popov, Nebojša/Stobbe Heinz Giinther (ur.), Serbiens Weg in den
Krieg. Kollektive Erinnerung nationale Formierung und ideologische Aufrustung,
Berlin.
Mutić, Mladen (1991), “Ni mrtvima ne daju mira”, u: YUpanorama 1.
Nenadović, Aleksandar (1998), “Die Politika im Sturm des Nationalismus”, u: Bremer,
Thomas/Popov, Nebojša/Stobbe Heinz Giinther (ur.), Serbiens Weg in den Krieg.
Kollektive Erinnerung nationale Formierung und ideologische Aufrustung, Berlin.
O’Keeffe, Šarah (2003), “Case Studies in Serbian Historical Consciousness: The Kragu-
jevac Massacre and Stjepan Filipović’s Valiant Last Štand”, u: www.geocities.com/
sqokeeffee (1.9.2003.)
Pajović, R./Radević, M. (ur.) (1969), Bibliografija o ratu i revoluciji. Posebna izdanja
1945-1965, Beograd.
Pašić, N. (1989), “In Search of the True Number of War Victims in Yugoslavia in the
Second World War”, u: Serbian Studies 1.
Holm Sundhaussen

Pecarić, Josip (1998), Srpski mit o Jasenovcu, Zagreb.


Perić, Ivo (1992), Povijest za VIII. razred osnovne škole, Zagreb.
Pešić, Vesna (1994), “Bellicose Virtues in Elementary School Readers”, u: Rosandić,
Ružica/Pešić, Vesna (ur.): Ratništvo, patriotizam, patrijarhalnost. Analiza udžbenika
za osnovne škole, Beograd.
Petričević, Jure, bez godine izdanja, Nacionalnost stanovništva Jugoslavije. Nazadova­
nje Hrvata i manjina; napredovanje Muslimana i Albanaca, Brugg.
Petrović Njegoš, Petar (1947), Gorski vijenac, Zagreb.
“Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u 1981. godini: Nacionalni sastav po
opštinama. Konačni rezultati”, 1982., u: Statistički bilten, 1295, Beograd.
Popov, Nebojša (1993), “Srpski populizam”, u: Vreme, br. 135,24. 5.1993., prilog.
Popović, Srđan (2003), “The Mountain Wreath. Poetry or a Blueprint for the Final
Solution”, u: Spaces ofIdentity, http://www.univie.ac.at/spacesofidentity/vol4/html/
pavlovic.html (1.8.2003.)
Pravoslavlje (1982), br. 364,15. 5.1982.
Ramet, Sabrina P. (1985), “Apocalypse Culture and Social Change in Yugoslavia”, u:
Ramet, Sabrina P. (ur.), Yugoslavia in the 1980s, Boulder/Co.
Ramet, Sabrina P. (1996), “Rock Music”, u: Ramet, Sabrina P. (ur.), Balkan Babel. The
Disintegration ofYugoslavia from the Death ofTito to Ethnic War, Boulder/Co., 2.
izdanje.
Ridley, Jasper (1994), Tito. A Biography, London.
Rihtman-Auguštin, Dunja (1992), “Von der Marginalisierung zur Manipulation: Die
Volkskultur in Kroatien in unserer Zeit”, u: Roth, Klaus (ur.), Die Volkskultur Sud-
osteuropa in der moderne, Miinchen.
Romano, Jasa (1980), Jevreji Jugoslavije 1941-1945. Žrtve genocida i učesnici NOR-a,
Beograd.
Rosandić, Ružica/Pešić, Vesna (ur.) (1994), Ratništvo, patriotizam, patrijarhalnost.
Analiza udžbenika za osnovne škole, Beograd.
Rub, Matthias (1996a), “Der Furor der Versohnung gebiert nichts als Streit”, u: Frank­
furter Allgemeine Zeitung, 13. 5. 1996
Riib, Matthias (1996b), “Herzliche Feinde. Streit um Kroatiens nationale Gedenkstatte
Jasenovac”, u: Frankfurter Allgemeine Zeitung, 21.6.1996.
Sekelj, Laslo (1993), Yugoslavia. The Process of Disintegration, New York.
Sobolevski, M. (1992), “Prilog metodologiji istraživanja stvarnih ljudskih gubitaka Hr­
vatske u tijeku Drugog svjetskog rata”, u: Časopis za suvremenu povijest 24, br. 1.
Srpsko pitanje danas (1995), Beograd.
Stepinac mu je ime. Zbornik uspomena, svjedočanstava i dokumenata (1991), priredio
Vinko Nikolić, Zagreb.
Strugar, Vlado (1969), Derjugoslawische Volksbefreiungskrieg 1941-1945,2 toma, Ber­
lin (Ost).
Jugoslavija i njezine države sljednice. Konstrukcija, destrukcija i nova konstrukcija “sjećanja” i mitova

Suđenje Lisaku, Stepincu, Šaliću i družini, ustaško-križarskim zločincima i njihovim


pomagačima (1946), Zagreb.
Sundhaussen, Holm (1982), Geschichte Jugoslawiens 1918-1980, Stuttgart.
Sundhaussen, Holm (1983), Wirtschaft$geschichte Kroatiens im nationalsozialistischen
Groflraum 1941-1945, Stuttgart.
Sundhaussen, Holm (1991), “Jugoslawien”, u: Benz, VVolfgang (ur.), Die Zahl der
judischen Opfer des Nationalsozialismus, Munchen.
Sundhaussen, Holm (1994), “Okkupation, Kollaboration und Widerstand in den
Landern Jugoslawiens 1941-1945”, u: Rohr, Werner (ur.), Okkupation und Kol­
laboration (1938-1945). Beitrage zu Konzepten und Praxis der Kollaboration in der
deutschen Okkupationspolitik, Berlin, Heidelberg.
Sundhaussen, Holm (1995a), “Der Ustascha-Staat. Anatomie eines Herrschaftssys-
tems”, u: Osterreichische Osthefte 37, br. 2.
Sundhaussen, Holm (1995b), “Das “Wiedererwachen der Geschichte” und die Ju-
den. Antisemitismums im ehemaligen Jugoslawien”, u: Hausleitner, Mariana/Katz,
Monika (ur.), Juden und Antisemitismums in dstlichen Europa, Berlin.
Sundhaussen, Holm (2001), “Kriegserinnerung als Gesamtkunstwerk und Tatmotiv.
Sechshundertzehn Jahre Kosovo-Krieg”, u: Beyrau, Dietrich (ur.), Der Krieg in re-
ligidsen und nationalen Deutungen der Neuzeit, Tubingen.
Sundhaussen, Holm (2003), Experiment fugoslawien. Von der Staatsgriindung bis zum
Staatszerfall, Mannheim.
Sveti knez Lazar. Spomenica o šestoj stogodišnjici kosovskog boja 1389-1989 (1989),
izdanje Srpske pravoslavne crkve, Beograd.
The WarEffort ofYugoslavia 1941-1945 (bez godine izdanja), prir. izdanja Vojnoisto-
rijski institut SFRJ, Beograd.
Thompson, Mark (1994), Forging War. The Media in Serbia, Croatia and Bosnia-Herze-
govina, London.
Tolstoy, Nikolai (1983), “The Klagenfurt Conspiracy. War Crimes and Diplomatic Se-
crets”, u: Encounter 40, br. 5.
Tomašević, Jozo (1975), The Chetniks, Stanford/Ca.
Topić, Marin 2003), Bobovac. Zeitung der Kroaten von Vareš, br. 30,30.6.1997: http://
www.vares.pp.se/bobovac/boblist/broj30/30_14.htm (5.9.2003.)
Trgo, Fabijan (1967), “Izvori i literatura za historiju NOR-a”, u: Vojnoistorijski glasnik
18 (1967), br. 2.
Trojar, Stefan (1980), “Umetnički film o narodnooslobodilačkom boju i njegova upo-
rabnost pri pouku zgodovine”, u: Nastave istorije, br. 2.
“Tudjman will Revision der Geschichte. Im Ustascha-KZ auch “Opfer des Kommunis-
mus” geehrt”, u: Suddeutsche Zeitung, 17.6.1996.
Tuđman, Franjo (1989), Bespuća povijesne zbiljnosti, Zagreb.
Volk, Petar (1986), Istorija jugoslovenskogfilma, Beograd.
Volkl, Ekkehard (1991), “Abrechnungsfuror in Kroatien”, u: Henke, Klaus-Dietmar/
Holm Sundhaussen

Woller, Hans (ur.), Politische Sauberung in Europa Die Abrechnung mit Faschismus
und Kollaboration nach dem Zweiten Weltkrieg, Miinchen.
Vucinich, Wayne S./Emmert, Thomas (ur.) (1991), Kosovo. Legacy oj a Medieval Battle,
Minnesota.
Vučković, Vladeta (1985), “Žrtve rata. Sahrana jednog mita”, u: Naša reč 38, listopad
1985.
Wachtel, Andrew B. (1998), Making a Nation, Breaking a Nation. Literature and Cul-
tural Politics in Yugoslavia, Stanford/Ca.
West, Richard (1994), Tito and the Rise and Fali o/Yugoslavia, London.
Žanić, Ivo (1995), “The Curse of King Zvonimir and Political Discourse in Embattled
Croatia”, u: East European Politics and Society 9, br. 1.
Žanić, Ivo (1999), “Das politische Imaginarium der kroatischen Nationalgeschichte”,
u: Melčić, Dunja (ur.), Der Jugoslawien-Krieg. Handbuch zu Vorgeschichte, Verlauf
und Konsequenzen, Opladen.
Žerjavić, Vladimir (1989), Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu,
Zagreb
Žerjavić, Vladimir (1990), “Demografija o Bleiburgu”, u: Marko Grčić (ur.), Bleiburg.
Otvoreni dossier, drugo izdanje, Zagreb.
Žerjavić, Vladimir (1992a), Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga. Gubici
stanovništva u drugom svjetskom ratu, Zagreb.
Žerjavić, Vladimir (1992b), “Manipulacije žrtvama drugog svjetskog rata 1941-1945”,
u: Časopis za suvremenu povijest 24, br. 3.
Živković, Dušan/Strugar, Vladimir (ur.) (1965), Selection from the Bibliography ofthe
Liberation War and Revolution ofYugoslav Peoples, Beograd.
Živković, Nikola (1975), Ratna šteta koju je Nemačka učinila Jugoslaviji u drugom svet-
skom ratu, Beograd.
Claudia Koonz
Između pamćenja
I ZABORAVA.
Koncentracijski
LOGORI U NJEMAČKOM
SJEĆANJU
otvorenom pismu češkom predsjedniku Gustavu Husaku 1975. Va-
dav Havel je opisao psihološke učinke nametnute službene povijesti
koja malo nalikuje na ono što ljudi zaista pamte. Događaji i poje­
dinci tope se u sivoj masi proklamacija. Individualni identitet blijedi i “dobiva
se dojam da neko vrijeme povijesti nema. Polako, ali sigurno, gubimo osjećaj
vremena. Počinjemo zaboravljati što se kad dogodilo, što je bilo ranije, a što
kasnije, i obuzima nas osjećaj da to zapravo nije važno.”1“Organizirani zabo­
rav” u totalitarnim državama nameće jednu pripovijest koja opravdava vođe i
ocrnjuje njihove neprijatelje, ali prosječne građane čini ciničnim i otuđenim.
Svojevrsno povijesno bestežinsko stanje čini riječi, vrijednosti, djela i ideje be­
smislenim. Dok se nacionalni vođe u zemljama bivšeg sovjetskog bloka suo­
čavaju sa zadaćom da ponovno uspostave civilno društvo u devedesetim godi­
nama 20. stoljeća, rekonstrukcija autentične povijesti nameće se kao posebno
hitna potreba. Težina tog izazova najjasnije se ocrtava u kontroverzama koje
okružuju fizički i simbolički teritorij bivših koncentracijskih logora.
Prošli događaji čine se učvršćenim u krajolik u kojem su se dogodili. Pisa­
ne se tekstove može prepravljati ili čak izmisliti, filmovi mogu preoblikovati
ključne pripovijesti, a fotografije se može mijenjati zračnim kistom.2 Nasuprot
tome, krajolici se čine nepromjenjivim. Stoljećima je taj dojam fiksiranosti pri­
vlačio hodočasnike geografskim lokacijama koje su “sadržavale” sjećanja na
svete događaje. Sekularni hramovi poput Les Invalides, Zvona slobode i Bran-
denburških vrata potpaljuju vatru sjećanja na zadivljujuće događaje koje kome­
moriraju. Iako je veza između krajolika i povijesti prastara, semiotika mjesta
ostala je uglavnom neprimijećena dok francuski sociolog Maurice Halbwachs,
učenik fimilea Durkheima, nije istražio njezinu ulogu u oblikovanju “kolektiv­
nog pamćenja”.3 Halbwachsa je privukla bezvremena, stabilna kvaliteta geo­

1 Havel, “Dear Dr. H usik”, u: Havel (1991, str. 73-74). Za usporedbu između češkoga gubitka službenog
pamćenja nakon 1618. i 1968. vidi: Connerton (1989, str. 13-15).
2 Pierre Nora, međutim, tvrdi da je moderna potreba ljudi za identitetom stvorila “imperativ pisanja
povijesti koji se uvelike proširio izvan kruga profesionalnih historičara.” Vidi: Nora (1989, str. 7-25).
3 Po Halbvvachsu, povijest počinje tam o gdje pamćenje prestaje, kad događaj ili pojedinac počnu nestajati
iz grupne svijesti. Vidi: Halbwach$ (1980, str. 80. i dalje), odnosno izvorno Halbwachs (1950).
Claudia Koonz

grafskih mjesta. Budući daje “prostor stvarnost koja traje”, pisao je Halbwachs,
on ima jedinstvenu moć da “okuplja” pojedince u grupu. Po njegovoj, goto­
vo jungovskoj koncepciji, “kolektivna misao grupe vjernika najbolje se može
imobilizirati i opstati ako se koncentrira u mjestima, usidri unutar njihovih
granica i oblikuje svoj značaj po njihovu kalupu.”4 Vjerovao je da sjećanje može
postojati samo unutar “društvenih okvira” ( les cadres sociaux de la memoire)
koje proizvode kolektiviteti i postvaruju ih u pojedinačnim okruženjima. “Dok
naši dojmovi jure kraj n a s ... m ožem o... dohvatiti prošlost samo ako razumije­
mo da je ona zapravo sačuvana u našem fizičkom okruženju.” 5
Kako je Halbwachs pisao usred žestokih sukoba što su potresali međuratnu
Francusku, privlačile su ga duhovne, celebracijske i komemorativne zname­
nitosti koje su posjetitelje ispunjavale idealizmom i ponosom. U modernom
svijetu, međutim, posjetitelje je počela privlačiti topografija zla. Auschwitz,
Buchenvvald, Dachau i deseci manjih logora postali su snažne znamenitosti
koje privlače milijune ne da bi se čemu divili, već da bi nešto oplakivali.
Šutljivi krajolici utjelovljuju stvarnost onkraj riječi.6 U prvom velikom fil­
mu koji se uhvatio u koštac sa stvarnošću logora smrti, Nuit et brouillard,
Alain Resnais usidrio je svoju pripovijest u topografiju istrebljenja. Prizori
željezničkih tračnica i lokacija nekadašnjih logora snimljeni u tehnikoloru
pružali su okvir crno-bijelim autentičnim snimkama. Claude Lanzmann in­
scenirao je svoj film Shoah u zelenim poljima i na prugama na kojima se istreb-
ljenje odvilo. Preživjeli iz logora svoja iskustva često smještaju u geografski
okvir, možda zato što se ljudsko okruženje opire opisivanju. Guiliana Tedesc-
hi, primjerice, započinje svoje pričanje o logoru Birkenau riječima: “Na zemlji
postoji mjesto, pusta šikara, gdje se množe sjene mrtvih, gdje su živi umrli,
gdje postoji samo smrt, mržnja i bol.”7 Šetajući zaraslim rovovima Majdane-
ka, kroz šikaru Bergen-Belsena ili kroz pokošena polja Birkenaua, još uvi­
jek možemo naići na ostatke kostiju ili krhotine. Kao spomenici neizrecivim
zločinima, ti logori nalažu posjetiteljima da dobro razmisle o dubinama zla.
Kao da im kažu “Stani i razmisli.” Zaista, takvo značenje nosi njemačka riječ
za spomenik, Denkmal. Nova imenica Mahnmal, skovana za koncentracijske
logore, nadaje se kao upozorenje. Na tim mjestima pamćenja ( Gedenkstatte),

4 Halbvvachs (1980, str. 156).


5 Isto, 140. Za razliku od suvremenih analitičara, Halbwachsa nije zanimala zamišljena, konstruirana pri­
roda samih zajednica. Usp. Anderson (1991) i Hobsbavvm i Ranger (1983). Vidi i tekst Therese Wobbe
"Das Dilemma der Oberlieferung” u: Wobbe (1992).
6 Možda holokaust nije bio potpuno nezamisliv. Jonathan Svvift zamislio je jedan takav svijet, no radilo se
o satiri. Vidi: A Modest Proposal, s ilustracijama Leonarda Baskina. Svvift (1969).
7 Tedeschi (1992, str. 1).
Između pamćenja i zaborava. Koncentracijski logori u njemačkom sjećanju

sjećanje se čini monolitnim, jednoznačnim i užasnim. Nasilna prošlost tamo


progoni sadašnjost.
Nasuprot tome, pisani tekstovi čine se beskrajno podatnim. Riječ “genocid”,
skovana 1942. godine, proširila se i na epidemiju AIDS-a i glad u Somaliji. Čak i
riječ “holokaust”, koja se od šezdesetih godina izričito koristi za masovno uboj­
stvo Židova, sada se odnosi na mnoge zločine i žrtve.8 Čini se nemogućim da
bi takva višeznačnost mogla utjecati na značenje betonskih ograda načičkanih -------
lukovima s elektrificiranom bodljikavom žicom. Halbwachs je, međutim, anti­
cipirao taj paradoks primijetivši da navodno fiksnim i besmrtnim krajolicima
upravo njihova intrinzična nestabilnost daje snagu.9 U svojoj knjizi Legendarna
topografija Evanđelja u Svetoj zemlji (1941) Halbwachs je analizirao fluktuirajuća
značenja navodno jednoznačnih svetih mjesta. Kako je zabilježio, znamenitosti
šire osjećaj bezvremenosti, čak i kad se pomiču u prostoru da odgovore novim
kulturalnim i političkim zahtjevima prema pamćenju. Diljem Europe značenja i
sjećanja naznačena lokacijama logora neprestano se mijenjaju već pola stoljeća.
Kao u svakoj komunikaciji, historijska memorijalizacija ovisi o interpreta­
ciji označitelja, riječi ili simbola koji stoji između promatrača i komemoriranog
događaja. Čim snažna ikona uđe u optjecaj, njezine su konotacije u pokretu.
Historijska revizija tako je inherentna procesu memorijalizacije.10Aparametri
koji određuju tko se sjeća čega iz Drugoga svjetskog rata, nigdje se nisu tako
dramatično pomicali kao u spomen-muzejima u koncentracijskim logorima u
Njemačkoj. Emotivna snaga pustog zemljišta, kako se čini, privlači na univer­
zalan način, no svaki spomen-muzej oblikuje tu snagu u specifične pripovijesti
o počiniteljima, žrtvama, krivcima i o samom zločinu.
U ovom ću eseju usporediti naizmjenične valove memorijalizacije i amne­
zije u Istočnoj i Zapadnoj Njemačkoj od 1945. godine te završiti s prikazom
sudara tih različitih historijskih shvaćanja u razdoblju nakon ujedinjenja. Prije
no što ispitam višestruke revizije javnog sjećanja utjelovljena u istočnonjemač­
kim i zapadnonjemačkim logorima, vrijedi istaknuti neke ključne razlike koje
razdvajaju njemačke logore od drugih spomen-logora u zemljama pod svo­
jedobnom nacističkom okupacijom. Izvan Njemačke koncentracijski logori i

8 U Milwaukeeju postoji memorija] “crnačkom holokaustu". Vidi: Sherman (1991, str. 12, 15). Tammy
Bakker kaže voditeljici talk-showa Sally Jessy Raphael: “Jim i ja smo prošli kroz naš privatni holokaust"
(transkript, 22. studenoga 1988). Pojam se također primjenjuje na “etničko čišćenje" u Bosni i Hercego­
vini (Aryeh Neier, “Fight Abuses”, New York Times, 20. studenoga 1992, A 15).
9 Pierre Nora piše da “mjesta pamćenja nemaju referenta u stvarnosti. Ili bolje rečeno, oni su sami svoj
vlastiti referent, znakovi koji upućuju na same sebe, znakovi u čistom stanju.” On također primjećuje da
ih njihova sposobnost da “izmiču historiji" otvara “širini različitih značenja." Nora (1989, str. 23-24)
10 Young (1990, str. 174-175).
Claudia Koonz

memorijali prisjećaju se neproblematične priče o narodnim mučenicima koje


je ubio strani neprijatelj. Njemački užasi mogu biti zapamćeni, a kolaboraci­
onisti zaboravljeni. Narodne snage otpora može se štovati, dok se druge žrtve
(uključujući Židove) lako može zaboraviti. Kolaž koji se pruža cijelom površi­
nom zida u Auschwitzu ističe “6 000 000 Poljaka žrtava njemačkih fašista!” U
Mauthausenu izlošci opisuju Austrijance kao Hiderove prve žrtve i donedavno
su previđali austrijsko suučesništvo u nacističkim rasnim zločinima. Litavci
osuđeni kao ratni zločinci rehabilitirani su 1991. godine te su dobili financij­
sku naknadu kao žrtve sovjetskih zločina. U travnju 1992. francuski vrhovni
sud proglasio je nevinim Paula Touviera koji je pomogao ubojstvu stotina lju­
di. Izvan Njemačke, čak i u Austriji, počinitelji su predstavljeni kao Nijemci.
Ovaj scenarij u Njemačkoj ne djeluje. Kad Nijemci podižu spomenike i
osnivaju muzeje u koncentracijskim logorima, oni komemoriraju žrtve vla­
de njihovih djedova i roditelja. Kako bismo mogli ocijeniti značenje toga,
pomislimo samo na kontroverzu koja je buknula oko pitanja kako se sjećati
57 939 Amerikanaca koji su poginuli u Vijetnamu. Zamislimo rasprave koje bi
mogle uslijediti kad bi Kongres naručio memorijal Vijetnamcima koji su stra­
dali zbog američke “pacifikacije” njihove zemlje.11 Tek je krajem osamdesetih
godina vlada Sjedinjenih Država počela priznavati dio svog duga prema više
od šezdeset tisuća Amerikanaca japanskog podrijeda interniranih u logori­
ma tijekom Drugog svjetskog rata.12 Spomenik njima na spomen posvećen je
1992. godine. Nasuprot tome, tisuće spomen-ploča, deseci spomen-područja
i osam velikih muzeja u koncentracijskim logorima svjedoče u Njemačkoj o
njemačkoj sramoti, upozoravajući posjetitelje da “nikada ne zaborave”, “nikada
više”. Ali što se mora pamtiti? Što se više nikad ne smije dogodiđ? Memorijali
na Istoku i Zapadu u tom se razilaze.
Rasprave koje su se rasplamsale oko komemoriranja holokausta i amnezije
u Istočnoj i Zapadnoj Njemačkoj prate sličan kronološki obrazac: šok otkri­
ća 1945., povlačenje u zaborav, poplava sjećanja koja je uslijedila početkom
šezdesetih te potraga za novom njemačkom prošlošću u svijetu poslije pre­
stanka hladnog rata. Međutim, kronološki kontinuiteti blijede u oštrom kon­

1991. godine američki um jetnik Chris Burden izradio je The Other Vietnam Memorial na koji je upisao
imena “tri milijuna [Vijetnamaca] ... raseljenih osoba američke savjesti.” Citirano prema Dislocations,
popratnom tekstu uz istoimenu izložbu u Muzeju m oderne umjetnosti, 20.10.1991. - 7.1.1992. U Ka-
liforniji se u japansko-američkom internacijskom logoru u Manzanaru komemorira interniranje Ame­
rikanaca japanskog podrijetla (“California Internm ent Camp”, New York Times, 27.4. 1992, str 13).
VVarren Weaver, Jr, “U.S. Hunts Its Once-Captive Americans”, New York Times, 18. 12. 1988. Spomenik
u pustinji posvećen je 1992. godine (“California Internm ent Camp", Nerv York Times, 26. 4. 1992). Na­
posljetku su plaćene i novčane naknade.
Između pamćenja i zaborava. Koncentracijski logori u njemačkom sjećanju

trastu koji pružaju reprezentacije žrtava, počinitelja i naslijeđa. U Zapadnoj se


Njemačkoj historijska reprezentacija u logorskim muzejima razvila usporedo
s javnim mnijenjem, filmovima i specijalnim televizijskim emisijama, knjiga­
ma i zakonodavstvom. Sjećanje u bivšem DDR-u, nasuprot tome, blisko sliči
službenom sjećanju koje je proklamiralo vodstvo Komunističke partije (SED).
Ipak, u obje je Njemačke razumno razlikovati popularno sjećanje (koje se, pri­
mjerice, izražava u medijima, novinama, oralnoj historiji, memoarima i ispi­
tivanjima javnog mnijenja) od službenog sjećanja (izražena u ceremonijama i
govorima vođa). Javno sjećanje je bojišnica na kojoj se ta dva sjećanja natječu
za prevlast.

Kao što je Paul Connerton tvrdio u kontekstu Francuske revolucije, na­


kon uništavanja starog poretka postrevolucionarni vođe moraju odriješiti sve
veze s prošlom politikom da bi se građani koji su patili pod prethodnom vlasti
osjećali sigurnima. “Mora se podignuti brana protiv budućih transgresija. Sa­
dašnjost se mora razdvojiti od onoga što je prethodilo činom jednoznačnog
razgraničenja.”13 Međutim, povukavši paralelu između suđenja Louisu XVI. i
Nirnberškog procesa, Connerton je previdio ključnu razliku između jednog
i drugog. Dok su revolucionarni citoyens zacijelo mrzili monarhiju, Nijemci
općenito nisu patili pod vladavinom nacista sve do preokreta ratne sreće. Za­
ista, povjesničari su ranih devedesetih otkrili da se čak i muškarcima koji su
počinili masovna ubojstva život činio ugodnim.14 Naravno, bombardiranja,
vojna uništavanja i ponižavajuća predaja ojadili su Nijemce, no to ih nije spre­
čavalo da se s nježnošću sjećaju “starih dana” Trećeg Reicha prije Staljingrada.
Kad su pobjednički saveznici izveli nacističke vođe pred sud, učinak je ispao
ambivalentan.
Kako je koji koncentracijski logor bio oslobođen, saveznički vojnici i izvje­
stitelji bilježili su svoju užasnutost onim što su vidjeli. Nakon što su se pobri­
nuli za neposredne potrebe izgladnjelih i bolesnih, vojnici su spontano okupili
stanovništvo stotina mjesta i gradova u blizini svakog logora i natjerali ih da
prođu kraj stvarnosti koju su godinama ignorirali. Logorskim čuvarima i voj­
nicima Wehrmachta, kao i lokalnim gradonačelnicima, učiteljima i običnim

Connerton (1989, str. 7).


Browning (1991), Klee et al. (1991).
Claudia Koonz

građanima naloženo je da pokopaju mrtve i očiste barake nakon što se ukloni­


lo stotine raspadajućih leševa.15 U Dachauu su građani bili prisiljeni proći uz
više od šest tisuća leševa koji su se raspadali na suncu. Muškarcima su zapovje­
dili da pokopaju tijela, a ženama da očiste trideset devet vagona “vlaka smrti”
u kojem su gotovo svi putnici skončali jer čuvari iz SS-a nisu otključali vrata.
Dvije tisuće građana Weimara, muškaraca i žena, prošlo je u povorci kroz ljud-
292 sku pustoš u obližnjem Buchemvaldu.16
Ma kako je ovo suočavanje za prosječne Nijemce bilo bolno, odbori preži­
vjelih tražili su više. U Buchemvaldu su se bivši zatočenici zarekli: “Zaklinjemo
se pred čitavim svijetom... Odustat ćemo od borbe tek kad zadnja četa krivaca
stane pred narodni sud!”17 U gradu Dachauu pred sud je izvedeno četrdeset
lokalnih dužnosnika, a okupacijske su vlasti podržale prijedlog da se žrtve ko­
memoriraju novim imenima ulica, spomenikom i s tri praznika.18 Glavni ratni
zločinci suočili su se 1946. i tijekom 1947. sa svojim tužiteljima u Nurnber-
gu. Poraženim Nijemcima sjećanje su nametnuli filmski žurnali i fotografije
stranih fotoreportera. No većina je Nijemaca protiv nedavne prošlosti podigla
ono što Connerton naziva “zidom protiv sjećanja”. Uzdrmani dvostrukom trau­
mom - razornog poraza i saznanja o ratnim zločinima svoje vlade - Nijem­
ci su zaboravili. Za razliku od revolucionara, nisu mogli ubiti svoje poražene
vođe ili ih izvesti pred sud. To su učinili saveznički pobjednici.
Nijemci su stvorili novi identitet utemeljen na novom početku ili oštrom
rezu sa svojom prošlošću. Prozvali su ga “nultim satom” (Stunde Nuli) i izgra­
dili novu viziju svog identiteta temeljenu na odbacivanju nacizma. Nadalje,
svaka je okupacijska zona utemeljujući identitet gradila na drugoj negaciji. Na
Istoku su nove vođe građanima govorili da moraju biti ponosni što nisu Za­
padni Nijemci. Zapadni Nijemci čuli su suprotnu poruku: njihovo je civilno
društvo bilo usidreno u opoziciji prema komunizmu na Istoku. Kao rezultat
tih složenih procesa negativne identifikacije, sjećanje je na Istoku i na Zapadu
zadobilo različite oblike. Međutim, i na Istoku i na Zapadu gotovo dva deset­
ljeća koncentracijske se logore doslovno ignoriralo kao mjesta pamćenja.

15 Abzug (1985, str. 73, 77-78, 82 i 89-103). Film u muzeju u Buchemvaldu prikazuje snimke lokalnog
stanovništva prisiljenog na “inspekciju” logora.
Peter Sonnet, “Gedenkstatten fur Opfer des Nationalsozialismus in der DDR”, u: Puvogel (s.a, str. 245,
769-801).
17 Zakletva od 19. travnja 1945, citirana u: Buchenvvald: Guide to the National Memorial (s.a.).
18 Marcuse (str. 184-186). Usp. Tim othy W. Rybeck, “Report from Dachau”, New Yorker, 3. 8. 1992, str.
43-61.
Između pamćenja i zaborava. Koncentracijski logori u njemačkom sjećanju

II.

Poricanje logora prije svibnja 1945., praćeno kratkim šokom suočavanja,


ustupilo je mjesto “zaboravljanju” nakon 1946. Osim nagona za potiskivanje,
svačiju neposrednu pozornost zaokupljale su strašne nestašice. Šezdeset šest
milijuna Nijemaca suočilo se s valom od deset milijuna njemačkih izbjeglica
(Fliichtlinge) s teritorija pod nekadašnjom njemačkom kontrolom. Trebalo je
prehraniti i udomiti osam milijuna okupacijskih vojnika i raseljenih osoba.
Ozbiljne nestašice hrane, goriva i stambenog prostora činile su uvjete živo­
ta gorim u prvoj godini mira nego tijekom posljednje godine rata. U takvim
okolnostima malo se Nijemaca brinulo za komemoriranje mrtvih ili razotkri­
vanje nacističkih zločina.
Osim knjige Der SS Staat Eugena Kogona, optužbe nacizma nisu zaokuplja­
le mnogo pažnje na Zapadu. Na Istoku i na Zapadu pojavilo se više od pede­
set knjiga sjećanja preživjelih iz koncentracijskih logora, no komentara je bilo
malo. Čak je i Dnevnik Anne Frank odbilo više od deset izdavača. Uz iznimku
Pitanja njemačke krivice Karla Jaspersa i Njemačke katastrofe Friedricha Mein-
eckea, zapadnonjemački su intelektualci doslovno ignorirali nacizam. Na Isto­
ku su političari grmjeli protiv nacističkog terora i analizirali ga unutar marksi-
stičko-lenjinističke sheme u kojoj nije bilo mjesta za genocid. Dva briljantna
opisa nacističke moći napisana 1946. ostala su potpuno neprimijećena sve do
osamdesetih: LTI Viktora Klemperera i Hitler in uns selbst Maxa Picarda.19 U
eseju objavljenom odmah nakon rata Hannah Arendt iznijela je tezu o jednom
razlogu za nevoljkost njemačkih pisaca da se bave logorima smrti. “Proizvod­
nja leševa... ne može se shvatiti u političkim kategorijama.”20
šutnja o genocidu, teroru i rasizmu ustalila se. Na Zapadu je nekoliko knjiga
sjećanja spasilo imidž prosječnih Nijemaca donoseći izvještaje o svakodnevnoj
i neopjevanoj hrabrosti pri otporu nacističkoj moći. Knjige objavljene 1946.
i 1947, Čovjek iz sjene Ruth Andreas-Friedrichs, Njemačko podzemlje Allena
Dullesa, Njemačka unutarnja imigracija Karla Paetela i Časnici protiv Hitle-
ra Fabiana von SchlabrendorfFa slavile su otpor Hitleru i prešućivale nacističke
zločine i suradnju civila.21

19 Klemperer (1987), prvi put objavljeno kod VEB Max Niemeyer u Halleu (Saale), u DR Njemačkoj;
Picard (1946).
20 Arendt (1948, str. 9). Uvod u zbirku napisao je Karl Jaspers. U eseju naslovljenom “Organizirana kri­
vica”, napisanom u studenome 1944, Arendt upozorava da će se gonjenje ratnih zločinaca pokazati kao
besplodno.
21 Andreas-Friedrichs (1947), Dulles (1947), Paetel (1946), von Schlabrendorff (1946).
Claudia Koonz

U sovjetskoj zoni preživjeli su obilazili škole i pričali učenicima o njemač­


koj okrutnosti. Knjige sjećanja opisivale su uvjete u logorima i uzdizale hrabri
otpor marksista. Niz “filmova o ruševinama” (Trummerfilmen) prikazivao je
život nakon poraza, ali samo se jedan, Die Morder sind unter uns, neizravno
bavio nacističkim zločinima, u ovom slučaju strijeljanjima partizana.22 Nekoli­
ko godina kasnije, 1949., jedan je češki film, Daleko putovanje, opisivao geno­
cid protiv Židova, no bio je zabranjen nakon jednog prikazivanja.
Do kraja četrdesetih godina “željezna zavjesa” podijelila je njemačko sjeća­
nje na dva dijela. Istočni Nijemci zaboravili su Židove.23 Zapadni su Nijemci
zaboravili naciste ijedno vrijeme također potiskivali sjećanje na genocid. U že­
lji za brzom obnovom zemlje, zapadni su saveznici ukinuli zakonsko gonjenje
bivših nacista. Zatvorske kazne su smanjene, a pripadnost nacistima oproštena.
Kao i na Zapadu, i na Istoku je genocid bio zaboravljen, no za razliku od
Zapada, Istok je pamtio nacističke zločine. Sovjetske okupacijske snage strogo
su provodile denacifikaciju, zatvorivši tisuće osumnjičenih ratnih zločinaca i
nacističkih simpatizera u zatvore i bivše koncentracijske logore. Okrutni na­
cistički zločini i junački komunistički otpor postali su dio utemeljujućeg mita
socijalističke države. Poslijeratni vođe okupljali su svoje nove podanike bom­
bastičnim antifašističkim diskursom koji je uvelike podsjećao na komunističku
retoriku iz tridesetih godina.24 Novi vođe proslavljali su svoju komunističku
pobjedu kao slavni dovršetak historijske borbe između radnika i kapitalista.
U tu je svrhu diljem DR Njemačke postavljeno tisuće spomen-ploča, manjih
spomenika, nadgrobnih ploča i historijskih oznaka. Ulice koje su nekad nosile
imena pruskih generala ili nacističkih junaka postale su Lenjinovi ili Staljinovi
bulevari, ulice Rose Luxemburg, Georgija Dimitrova, Augusta Bebela ili Karla
Liebknechta. Gradovi su dobivali trgove Karla Marxa.
Nakon izlaska iz logora, preživjeli su se zaklinjali da će čuvati sjećanje na m rt­
ve drugove i opirati se strašnoj anonimnosti nacističkih masovnih zvjerstava.
Iz zapanjujućih statistika i masovnih grobova preživjeli i lokalno stanovništvo
prikupljali su informacije o pojedinačnim žrtvama. Sela, gradovi i naselja diljem
DR Njemačke podizali su tisuće malih oznaka što su prolaznike obavještavale
o tragedijama na tim mjestima. Primjerice, u malenom selu Trebbusu jedno­
stavan znak informira: “Ovdje leži sovjetska prisilna radnica Wanda Schipula,

22 Film se neizravno dotakao progona Židova preko jednog od likova, Dr. Mondscheina, čiji je sin pobje­
gao u Sjedinjene Države. Dr. M ondschein, možda Židov, preživio je rat.
23 Austrija je fascinantan slučaj koji kombinira elemente iz obje Njemačke. Usp. Miller (1990, str. 61-92).
Smatrajući sebe prvim žrtvama nacizma, Austrijanci su vjerovali da se ne m oraju sjećati ničega.
Usporedi s odličnim opisom održavanja ratne solidarnosti u SSSR-u kod: Miller (1990, str. 158-219).
Između pamćenja i zaborava. Koncentracijski logori u njemačkom sjećanju

rođena 14. lipnja 1916.” U Daasdorfii am Berge posjetitelji će saznati o “dva


talijanska prisilna radnika Virginu Guissanneu i Pietru Cerruliju. Strijeljali su
ih mjesni fašisti 3. travnja 1945. kad su ih seljaci otkrili kako uzimaju nekoliko
krumpira ... da bi utažili glad.” Na uglu ulice u selu u blizini Salzwedela mali
spomenik objašnjava: “Ovdje je nakon srpnja 1944. bio smješten satelitski lo­
gor Neuengamme. Više od četiristo žena, uglavnom mađarskih Židovki, bilo je
prisiljeno raditi u tvornici žice koja se nalazila na ovom mjestu. Mnoge od njih
umrle su od posljedica maltretiranja i izgladnjivanja.”25Doksu stotine sovjetskih
vojnika i njemačkih komunista pripadnika otpora dobili priznanje, neki su nat­
pisi odavali počast “žrtvama fašističkog rasističkog ludila” i “političkog terora
protiv nekomunista”. Prvih nekoliko godina nakon 1945. nitko nije razmišljao
0 očuvanju logora. Odbijajući ikakvu vezu s nacističkom prošlošću, vođe DR
Njemačke odbili su platiti reparacije Nijemcima koji su stradali pod nacizmom.
Kancelar Konrad Adenauer, koji je među svoje bliske savjetnike uključio
1 bivše naciste, uvjerio je 1952-53. godine Bundestag da odobri reparacije
žrtvama (Widergutmachung). Odluku su potaknuli diplomatski interesi, a ne
moralni obziri. Nakon što je Njemačka isključena iz novoosnovanog Sjever-
noatlantskog saveza (NATO), Adenauer je poduzeo hrabar i među Nijemcima
nepopularan korak. Zatražio je od Bundestaga da se složi s isplatom naknade
(Shilumim) državi Izrael i predstavnicima židovskih žrtava koje je ona imeno­
vala. Usprkos nedostatku javne potpore (ispitivanja su pokazala da samo 11%
Nijemaca podržava taj čin), zakonodavno je tijelo ratificiralo sporazum. Taj je
čin Njemačku od “moralnog gubavca” pretvorio u odgovornog člana zapadnog
vojnog saveza. Kako je primijetio povjesničar Anson Rabinbach, “Adenauer
je genijalno uvidio da židovsko pitanje može donijeti korist, dok su njegovi
politički kolege u njemu vidjeli samo izvor nelagode.”26 Adenauerova je vlada
ostavila prošlost na miru istovremeno tolerirajući bivše naciste na visokim po­
ložajima i kompenzirajući žrtve nacističke rasne politike.
U Dachauu, gdje su u logorskim barakama bile smještene izbjeglice s Isto­
ka, građani su blokirali planiranu komemoraciju pod savezničkim pokrovi­
teljstvom. Više od tisuću bivših zatočenika logora Dachau koji su se okupili
16. travnja 1950. kako bi proslavili petu godišnjicu oslobođenja zatražilo je da
se to mjesto proglasi spomen-područjem. Iako je gostionica Kod krematorija
(Gaststatte zum Crematorium) promijenila ime, gradski su se oci suprotstavili
očuvanju mjesta. Jednog jesenskog popodneva 1960. posjetila sam Dachau s
kolegom studentom koji je odrastao u Bavarskoj, pa je slobodno mogao raz-

25 Miethe (1972, str. 209 i 251).


26 Rabinbach (1988, st. 165-166). Gardner-Feldman (1984).
Claudia Koonz

govarati s lokalnim muškarcima oko njihova Stammtischa. Predložio mi je da


ništa ne govorim kako me moj naglasak ne bi otkrio, pa ću moći čuti razgovor
koji nikada neću zaboraviti. Bio je u pravu. Muškarci su se glasno smijali pri­
čajući o “dobrim starim vremenima” kad je “gamad” dobivala što je zaslužila,
a selo napredovalo. Uz takva privatna sjećanja ne iznenađuje da su stanovnici
Dachaua bili protiv javne komemoracije. Ipak, podignut je maleni memorijal
te je tijekom 1960-61. u Dachau došlo više od 45 000 posjetitelja iz inozem­
stva. Žaleći se na previše turista, gradski su oci zatvorili područje krematorija.
Godine 1964., kad su posljednje njemačke izbjeglice bile udomljene, barake i
upravne zgrade su srušene. Ostale su samo ruševine blizu krematorija.
Na Zapadu je sjećanje bilo zapečaćeno u posttraumatskom zaboravu iza
“Nultog sata” iz 1945. godine. Na Istoku je vlast odavala počast hrabrim komu­
nističkim antifašistima i u memorijalima propuštala spomenuti druge žrtve.
U oba su sektora logori bili u praktičnoj upotrebi ili su bili srušeni. Tek su se
šezdesetih godina rat i nacizam vratili u javnu svijest u Istočnoj i Zapadnoj
Njemačkoj. Kad je Treći Reich uskrsnuo u sjećanju, političke i kulturalne histo­
rije koje su određivale tko se čega sjećao značajno su se razlikovale.

III.

Zbog cenzure u DR Njemačkoj javno je mnijenje gotovo nemoguće istraži­


ti, iako knjige fikcije, sjećanja i oralna historija pružaju neke korisne indikaci­
je.27 Dok su u SR Njemačkoj odbori preživjelih, studentska oporba i građanske
inicijative postupno osvojile podršku za očuvanje koncentracijskih logora kao
spomen-područja, u DR Njemačkoj je Politbiro 1955. izdao dekret o očuva­
nju logora u Buchenwaldu, Ravensbriicku i Sachsenhausenu. U SR Njemačkoj
izgradnja je tekla neujednačenim tempom jer ju je često usporavalo žestoko
opiranje lokalnog stanovništva. U DR Njemačkoj je centralno planiranje osi­
guravalo jednoobraznost. Svi spomen-logori u DR Njemačkoj iznosili su tri
pouke: da su za ratne zločine odgovorni fašizam i monopolistički kapitalizam,
da se njemačka radnička klasa pod vodstvom njemačke komunističke partije
i uz pomoć sovjetske vojske hrabro odupirala nacističkoj vladavini te da je to
herojsko naslijeđe priprema za neumornu bitku DR Njemačke protiv među­
narodnog kapitalizma u budućnosti.28 Završni izložak u svakom logorskom

27 Nietham m er et al. (1991). Svi suradnici zbirke autobiografija iz DR Njemačke sjećaju se kako su slušali
o masovnim ubojstvim a Židova. Herzberg (1987. str. 29,78-80,114,198).
28
Sonnet u: Puvogel (s.a, str. 770-775).
Između pamćenja i zaborava. Koncentracijski logori u njemačkom sjećanju

muzeju inspirirala je jedna poruka: komunizam će naposljetku trijumfirati nad


fašizmom, tj. zapadnim kapitalizmom.
Logorski muzeji dramatizirali su marksistička historijska načela koristeći
snažne vizualne materijale. U Ravensbriicku je jedan kolaž prikazivao militari­
stički, neofašistički i kapitalistički Zapad, dok je suprotstavljena slika obećava­
la mir, sreću i jednakost u komunističkoj budućnosti. U Sachsenhausenu je u
vodiču hvaljena “požrtvovna bitka hrabrog naroda koji je položio svoje živote -------
u borbi protiv fašizma i rata”.29Muzejske knjige donosile su fotografije industri­
jalaca Flicka, Kruppa, Thyssena i Klocknera: “Njemački monopolistički kapital
- oni su izdali zapovijed za zločin.” Ispod njih, u stilu koji podsjeća na kola­
že Johna Heartfielda iz tridesetih godina, prikazani su Himmler i njegovi zamje­
nici Baranowski, Sorge i Essarius: “SS - egzekutori i dželati.”30 Film u Buchen-
waldu završavao je prikazom oblaka nuklearne eksplozije u obliku gljive i pozi­
vom na budan oprez prema ratobornim snagama međunarodnog fašizma. “Oni”
su jednom bacili atomsku bombu, i mogli bi je baciti opet - glasila je poruka.
Iako su muzeji izbjegavali spominjanje Židova, Roma i nemarksističkih žr­
tava, posjet logorima morao je ipak probuditi dugo potiskivana sjećanja o do­
gađajima koji se u muzejima službeno nisu pamtili. Protestantski pastor Bern-
hard Hardt iz DR Njemačke rekao je u jednom razgovoru da, iako je svjedočio
pogromu 10. studenoga 1938, zapravo nije mnogo razmišljao o Židovima dok
nije vidio “užasavajući” film u Buchenwaldu. Kako je rekao, otada se jednostavno
nije mogao osloboditi razmišljanja o problemu židovsko-kršćanskih odnosa.31
Međutim, film koji je vidio nije spominjao židovske žrtve. Mora da je iskustvo
posjeta logoru u Hardtovu umu povezalo razbacane i suprotstavljene fragmen­
te sjećanja i rekonstruiralo slike zaboravljenih Židova. Herr Topfer, bivši učitelj
i vodič u Buchenwaldu 1991. godine, ispričao je kako je posjet muzeju kod
njega probudio dječačka sjećanja na izgladnjele i dezorijentirane zatvorenike
koje su svakodnevno u grupama prolazili ulicama Weimara. Sad kad je berlin­
ski zid srušen, osjeća da može slobodno govoriti o toj potisnutoj prošlosti.32
Među svim spomenicima antifašizmu, Buchenwald se posebno isticao.
Do 1989. godine jedanaest milijuna turista, učenika i partijskih vođa iznova
je u Buchenwaldu oživljavalo utemeljujući mit DR Njemačke. Sa svojim pre­
noćištem (bivšim sjedištem SS-a), omladinskim hostelom, konferencijskim

29 Stenzel (1989, str. 4-5). Autor je ravnatelj logorskog odbora Sachsenhausen.


30 Sachsenhausen (vodič) (s.a.).
31 Niethammer et al. (1991, str. 226). Usp. Combe (1987, str. 36-49) za raspravu o sjećanju u djelima fikcije
u DR Njemačkoj.
32 Iz razgovora s autoricom članka, travanj 1991.
Claudia Koonz

centrom i čistim zrakom bio je idealno mjesto za skupove. Vlada je u Buchen-


waldu, najstrašnijem logoru na tlu DR Njemačke, sagradila pravi hram koji je
komemorirao mrtve i slavio oslobođenje. Paradoksalno, njegova masivnost,
dogmatski komemoracijski slog i stroga reprezentacijska estetika činili su ga
jezivo sličnim nacionalsocijalističkim spomenicima. Turisti su prolazili kroz
veličanstvenu “Ulicu slobode” gdje su se nalazile komemorativne stele, a u ma­
sivnom, 45 metara visokom tornju, svečano je zvonilo zvono. “U čast svih onih
koji su podnijeli najuzvišeniju žrtvu, koji su dali svoje živote, sagradili smo
ovaj vječni Memorijal na ovom krvlju natopljenom tlu u srcu Njemačke. Me-
morijal nije beživotni kamen. Budućim naraštajima on će govoriti o besmrtnoj
slavi srčane borbe protiv tirana i za m ir.... Nikada više ne smijemo dozvoliti
da svijet bude potopljen u jezeru krvi i patnje.”33 Nakon prolaska Ulicom na­
roda ukrašenom s osamnaest stupova, stiže se na prostrani Ceremonijalni trg
s redovima grobova. Posjetitelji se mogu odlučiti na meditiranje u tihim pro­
storima: kamenolomu, kapeli Ernesta Thalmanna i Ernsta Breitschieda ili uz
kamen koji označava mjesto gdje su se prilikom šetnji do vrha brijega Goethe
i njegovo društvo nekada odmarali ispod divovskog hrasta. Na mjestu gdje su
nekad stajale barake u glavnom logoru, granitne nadgrobne ploče komemori­
raju žrtve po nacionalnosti. Zbirka crteža i slika koje su izradili zatočenici pod­
sjeća posjetitelje da je čak i u tom surovom okružju opstao duh kreativnosti.
U sva tri logora skulpturom je pojačana osobna identifikacija s junačkim
mučenicima. Za razliku od zapadnonjemačkih memorijala koje ne odlikuje
reprezentativnost, istočnonjemačka skulptura nosi snažna stilska obilježja soc-
realizma. U Sachsenhausenu i Buchemvaldu kipovi prikazuju buntovne mu­
ške zatočenike, često sa stisnutim šakama, i odlučne sovjetske osloboditelje.
Dominacija muškaraca ne odražava historijsku stvarnost. U buhenvaldskom
arhivu stotine dokumenata svjedoči o tisućama zatočenica koje su radile u sa­
telitskim logorima oko Weimara.34 Službeno ih je sjećanje zaboravilo i umjesto
njih besmrtnim učinilo muškarce koji su vodili antifašističku borbu i utemeljili
DR Njemačku. Ženski logor Ravensbriick, naravno, sadrži izloške, fotografije
i memorijale koji obilno svjedoče o političkom otporu žena.35 Dok izlošci u

33 Na posljednjoj stranici Buchenwald: Guide to the National Memorial.


34 Bruno Eisert, Buchenwald Haftl. br. 1585, 21. 12. 1961, Buchenwaldarchiv 63 26-3; Aussprache mit
Hern Paul Schulze, 25. 3. 1957, Buchenvvaldarchiv 63 26-7; Aussprache mit Frau Janek, s.a, Buchen­
vvaldarchiv 63 26-2.
Dramatičnu ilustraciju stilskog kontrasta može se vidjeti u M authausenu, gdje su vlade svih zemalja čiji
su građani tam o um rli podigle spomenike. U tim spomenicima nema žena, osim istočnonjemačkog kipa
ukočene žene “veće od života" koja sjedi na klupi omotanoj bodljikavom žicom. Na zidu iza nje ureza­
na je Brechtova poem a “Deutschland bleiche M utter”, a ispod nje sljedeći postskript Majci Njemačkoj:
“Tvoji sinovi koji su se ovdje borili i poginuli utjelovljuju vjeru u pravu [wahr\ Njemačku i u budućnost."
Između pamćenja i zaborava. Koncentracijski logori u njemačkom sjećanju

muškim logorima sadrže predmete koji evociraju otpor (poput ilegalnog radio
predajnika i ručno izrađenih granata), u Ravensbriicku su izloženi vez, lutke i
drugi predmeti koje su zatočenice tajno izrađivale. U komemorativnim kipo­
vima u Ravensbriicku žene su prikazane kao trpeće i plemenite žrtve, obično
s rukama spuštenim uz tijelo, ravnog pogleda i ponosno uzdignute glave. U
historijskoj ikonografiji istočnonjemačke skulpture junački muškarci pruža­
ju otpor, a žene (ako su uopće prikazane) jednostavno su izdržljive.36 Židova
nema.
Proces obnavljanja sjećanja u SR Njemačkoj bio je sasvim drugačiji od cen­
traliziranog planiranja spomenika i muzeja u DR Njemačkoj. Muzeji, spome­
nici i ceremonije nastajali su u često neprijateljskoj interakciji između vlade
u Bonnu, mjesnih vijeća, odbora preživjelih, inicijativa građana i političkih
stranaka. Dok je u Istočnoj Njemačkoj nacionalno povjerenstvo izradilo jedin­
stvenu pedagošku misiju, javnu bi svijest na Zapadu uzdrmali časopisi, knjige,
radio i film. Filmovi Nuit et Brouillard (1955) i Dnevnik Anne Frank (1962)
Alaina Resnaisa, Der Stellvertreter (1963) Rolfa Hochhutha i Die Ermittlung
(1964) Petera Weissa suočili su Nijemce s pitanjem odgovornosti za nacističke
zločine. Suđenje Eichmannu 1961. godine, kao i suđenja zapovjednicima (Ein-
satzkommando), upraviteljima i uposlenicima koncentracijskih logora pokre­
nula su tijekom šezdesetih užarene rasprave.37 Knjige poput Uništenja europ­
skih Židova Raula Hilberga i Eichmann u Jeruzalemu Hanne Arendt izazvale
su mnoge javne komentare. Nakon dva desetljeća amnezije studentski pokret
kasnih šezdesetih probio je šutnju o genocidu. Gotovo da se tada činilo da je
knjiga Nesposobnost žalovanja Alexandera i Margarete Mitscherlich iz 1967.
potaknula Nijemce da dokažu suprotno.38
Sljedećih je godina Zapadnu Njemačku preplavio istinski val komemora­
cija. Godine 1968. ponovno je otvoreno spomen-područje koncentracijskog
logora Dachau, a započeta je izgradnja memorijala u Bergen-Belsenu i Neu-
engammeu. Genocid je ušao u službeno sjećanje. A onda je holivudska tele­
vizijska serija Holokaust 1979. godine zaprepastila naciju.39 Dok su je kritičari
napadali kao kič, njemački gledatelji bili su prikovani ispred ekrana. Emisije s
telefonskim uključivanjem u studio, javne rasprave i posebna novinska izda-

36 Des Pres (1976, str. 3-26). Muškarci su tu klasični heroji, a žene predstavljaju u potpunosti moderan lik,
preživjelu. Des Pres nije izveo ovaj zaključak, iako je primijetio tipologiju.
37 Primjerice, istraga i suđenje 210 muškaraca iz pričuvnog Policijskog bataljuna 101 iz Hamburga. Vidi:
Brovvning (1991) i Sereny (1983, str. 233, 251-266).
38 Mitscherlich i Mitscherlich (1967).
39 Santner (1990, str. 73-75).
Claudia Koonz

nja pred javnost su iznosili sjećanja na genocid bez presedana. Naraštaj rođen
nakon 1945. iskoristio je to otvaranje za postavljanje pitanja starijima o tome
što su radili za vrijeme Trećeg Reicha.40 Mjesni i regionalni arhivi, crkve i škole
sponzorirale su izložbe, predavanja i okrugle stolove o Trećem Reichu. Godine
1980. diljem SR Njemačke srednjoškolci su pisali eseje o svojim gradovima ili
naseljima za vrijeme nacizma za državno natjecanje pod vladinim pokrovi­
teljstvom. Film Zločesta djevojka (Das schreckliche Madchen) bilježi istraživa­
nje jedne tinejdžerice. Projekti oralne historije i mjesni arhivi, nerijetko pod
vodstvom zainteresiranih građana (prozvanih “bosonogim povjesničarima”),
bilježili su iskustva običnih ljudi za vrijeme Trećeg Reicha.
Komemoracijska kultura koja se razvila tijekom osamdesetih potaknula je
stotine gradova i mjesta da naruče izradu memorijala Židovima, obnove ži­
dovska groblja i ožive sinagoge pretvarajući ih u muzeje. Natpisi poput “U sje­
ćanje na naše židovske sugrađane” zamijenili su općenite fraze poput “Nikada
više rat” ili “Svim žrtvama”. Deseci gradova i mjesta pozvali su nekadašnje ži­
dovsko stanovništvo i njihovu djecu na građanske komemoracije.41 Njemački
Turistički ured objavio je brošuru naslovljenu “Njemačka za židovskog putni­
ka”. Tijekom osamdesetih započele su proslave četrdesete obljetnice. Zapadno­
njemački političari slijedili su primjer Willyja Brandta koji je 1970. kleknuo
ispred varšavskog spomenika ustanku u getu. U svibnju 1985. von Weizsa-
cker je u komemoraciji povodom predaje 1945. pozvao Nijemce da prihvate
odgovornost za svoju prošlost.42 Američki je predsjednik u Bitburgu mogao o
vojnicima Wehrmachta govoriti kao o "žrtvama”, ali kad je 1988. predsjednik
Bundestaga Philip Jeninger učinio nespretan pokušaj osporavanja antisemitiz­
ma, oluja protesta prisilila ga je na ostavku.43 Godina 1985-86. povjesničari,
filozofi i intelektualci privukli su pozornost nacionalnih medija žestokom ra­
spravom o primjerenoj historijskoj interpretaciji genocida.44
Teško da se službena historija nacizma Istočne i Zapadne Njemačke mogla
više razlikovati u trenutku ujedinjenja. Službeno antifašističko sjećanje opstalo
je u punoj snazi čak i kad je Mihail Gorbačov vršio pritisak na Honeckera da
ublaži svoju tvrdolinijašku politiku. Samo nekoliko tjedana prije rušenja Ber­
linskog zida povjesničari komunističke partije uzdizali su “povijesnu misiju

40 Kaes (1990, str. 111-128).


41 Miller (1990, str. 13-33). Usp. Isaacson (1988) za razmišljanje o tim susretima.
42 Von VVeizsacker (1992, str. 17-30).
43 Domansky (1992, str. 60-87). Naravno, konzervativci poput Franza Schonhubera često su podsjećali
Nijemce na njihov status žrtve.
44 Maier (1988) i “Historikerstreit“ (1987).
Između pamćenja i zaborava. Koncentracijski logori u njemačkom sjećanju

radničke klase” i podučavali da se “povijest antifašističkog Otpora ubraja u naj­


svjetlije tradicije naše države; ona je ... svojevrsna pretpovijest DR Njemačke.”45
Dok su istočnonjemački povjesničari naglašavali kontinuitet fašizma
pod Hitlerom i Kohlom, zapadnonjemački su povezivali DR Njemačku s Hit-
lerovom totalitarnom državom. Od kasnih četrdesetih do 1989. na Istoku su
Židovi i druge nemarksističke žrtve bile zaboravljene, ali je na Zapadu nakon
ranih sedamdesetih holokaust zauzeo središnje mjesto.

IV.

Čak i prije no što se nacionalna neovisnost činila mogućom, građani sovjet­


skog bloka zahtijevali su (po riječima demonstranata u Gdanjsku 1981) “isti­
nitu povijest”. Poput zajedničke monete i kulture, javno sjećanje na povijesne
događaje pruža strukturu za osjećaj civilnog društva koji prelazi generacijske,
klasne i regionalne razlike. Kao što je Havel prorekao, bez zajedničkog sjećanja
identitet blijedi i jedinstvo se raspada.46 Ciničan odnos javnosti prema fabrici­
ranoj prošlosti u Sovjetskom Savezu otkriva vic koji je kružio nakon početka
glasnosti. Televizijski voditelj pita gosta sociologa o neizvjesnoj budućnosti.
Stručnjak mu odgovara: “Ah, budućnost. Možemo je predvidjeti s potpunom
točnošću. Međutim, problem je kako predvidjeti prošlost.” Ne treba čuditi da
su sovjetski ispiti iz povijesti 1988. godine bili odgođeni jer nije postojao pouz­
dan udžbenik. U Njemačkoj je, međutim, historijski kanon već postojao na
Zapadu.
Kao i u mnogim drugim aspektima ujedinjenja, stvaranje zajedničkog civil­
nog društva nije se odvijalo kako je planirano. Iako su građani DR Njemačke u
ožujku 1990. glasali za ujedinjenje sa SR Njemačkom, ubrzo je postalo očito da
bi stvaranje zajedničkog identiteta moglo trajati desetljećima. Dok su napetosti
i izravno neprijateljstvo iznova polarizirali Istočnu i Zapadnu Njemačku, javno
sjećanje na njihovu zajedničku nacističku prošlost postalo je također točkom
sukoba.

45 Kurt Finker, “Zum W iderstandskampf kleinbiirgerlicher und biirgerlicher Nazigegner in Deutschland”,


u: Meier i Schmindt (1989, str. 103). Autor temelji superiornost komunista ne na osobnoj hrabrosti,
već na njihovoj “znanstvenoj” analizi (Erkenntnis). Antifašistički O tpor bio je za njih “nastavak njihove
borbe protiv imperijalizma i militarizma" (str. 110). Izuzetak od ove ustrajne amnezije bio je Patzold
(1987, str. 160-172).
46 Milan Kundera je primijetio: “Budućnost je ravnodušna praznina koja nikome nije zanimljiva. Prošlost
je puna života, spremna da nas razljuti, izazove i uvrijedi, da nas iskuša." Vidi Kundera (1981).
Claudia Koonz

Ne čekajući novonapisane historije, građani na Istoku stvarali su javno sje­


ćanje napadima na topografske ikone: srušili su jedan zid i mnogo zname­
nitosti, spomenika, muzeja i sjedišta Stasija. Strani marksisti poput Lenjina
i Dimitrova brzo su nestali iz imena ulica, kao i istočnonjemački komunisti
poput Alberta Nordena i Otta Grotewohla. Iako su međunarodni ugovori pri­
je ujedinjenja jamčili očuvanje svih spomenika, ogroman Lenjinov kip u ber­
linskom Friedrichshainu bio je srušen, a najveći svjetski spomenik Staljinu u
Treptowu postao je raj za skejtere.47
Dok su Istok i Zapad pokušavali sašiti zajedničku budućnost od različitih
tkanina, razvila se nova vrst debate. Građani bivše DR Njemačke odbili su pre­
oblikovati svoju viziju Drugog svjetskog rata po zapadnonjemačkom modelu.
Tri najveća koncentracijska logora postali su predmeti ljutnje, uvrijeđenosti,
pa čak i poruge, što je sudbina koju dijele s drugim mjestima u bivšem sovjet­
skom bloku.48 Budući da su bili prožeti komunističkom doktrinom, ta mjesta
simboliziraju ne samo nacionalsocijalističke zločine, već i sovjetsku domina­
ciju. “Zaboravljajući” ih, narodi Srednje Europe grade zid protiv sjećanja i na
nacizam i na komunizam.
Neposredno nakon sloma Honeckerova režima pojavili su se znakovi trans­
formacije. Kustosi sva tri istočnonjemačka logora postavili su natpise s obeća­
njem da će izložbe biti revidirane. U Ravensbrucku su ispraznili gotovo polovicu
izložbenih dvorana, a vodič je rekao da čekaju dokumente iz Moskve. Historijski
film o logoru rijetko se prikazuje. U Sachsenhausenu su novi kolaž o genocidu i
karta preko čitavog zida revidirali stare tvrdnje. Dok su nekada žrtve klasificirali
prema nacionalnosti i crvenom trokutu koji je označavao “političke” kriminalce,
novi natpisi prikazivali su potpunu lepezu raznobojnih trokuta koje su nacisti
koristili za označavanje razloga zbog kojih su zatočenici bili deportirani. Jedan
od prvih službenih akata novoizabrane istočnonjemačke Volkskammer u proljeće
1990. bio je obećanje isplate reparacija židovskim žrtvama nacističke politike.49
Takve revizije nisu zadovoljile sve Nijemce na Istoku. Mnogi mještani koji
su živjeli u blizini tri istočnonjemačka logora mrzili su spomen-muzeje. Baš

47 Terray (1992, str. 14-15), "Berlin C ourt Ends Troubled Debate by O rdering Removal o f 60-foot Statue
of Lenin from City Center”, New York Times, 2 .11.1992, str. 2.
Auschvvitz i drugi muzeji u logorima već trpe od akutnog nedostatka financijskih sredstava. Maidanek
je prodao dvije tisuće pari cipela Nacionalnom muzeju holokausta u VVashingtonu, a Auschwitz je iznaj­
mio jedan teretni vagon i baraku. Vidi “Auschvvitz verfallt”, Die Zeit, br. 15,10.4.1992, str. 13.
49 No, reakcije stanovništva na ovo obećanje nerijetko su podsjećale na zapadnonjemačke reakcije ranih
pedesetih (i kasnije). Mnogi su se pitali zaSto bi osiromašena riznica DR Njemačke davala novac Židovi­
m a umjesto da izgrađuje zemlju. Kad se DR Njemačka pridružila SR Njemačkoj po Temeljnom zakonu
23, pitanje je postalo hipotetsko.
Između pamćenja i zaborava. Koncentracijski logori u njemačkom sjećanju

kao i Nijemci koji su živjeli u blizini Dachaua, Neuengammea i Bergen-Belse-


na u šezdesetima, mrzili su logore koji su ukaljali reputaciju njihovih zajedni­
ca. Vlasti u Brandenburgu, koje su financirale Ravensbriick i Sachsenhausen,
objavile su 1990. da nemaju sredstava za održavanje ni jednog ni drugog lo­
gora. Mjesne vlasti u Oranienburgu pokušale su pretvoriti zgradu muzeja u
Sachsenhausenu u financijski ured. Nakon što je pokušaj propao, postavljena
je edukativna izložba namijenjena suzbijanju rasizma. Ujesen 1992. na izložbu —303
je bačena zapaljiva bomba.50
U Ravensbriicku, smještenom na mirnom jezeru sa živom turističkom dje­
latnošću, gradske su vlasti izdale građevinsku dozvolu za trgovački centar na
rubu spomen-parka. Popločana staza koju su gradile prisilne radnice trebala je
postati dio šetnice između Kaiserova supermarketa i prodajnog salona Rena-
ulta. Protesti iz inozemstva i Berlina zaustavili su te planove.
S obzirom na isticanje Buchenwalda kao hrama antifašizma, ne iznena­
đuje da je i on postao meta napada. Početkom 1990. godine lokalne novine
bile su pune pisama, uvodnika i članaka o logoru. Komemoracijske oznake
što su označavale put kojim su 1945. zatočenici iz Buchemvalda odvedeni u
smrt izazvale su naročit bijes. Jedan se građanin, Chrisel Holz, žalio u vajmar-
skim novinama: “Prolazim kraj tih oznaka marša smrti svaki dan na putu na
posao. To nije moje sjećanje! To mora nestati.”51 Druga su opravdanja za ukla­
njanje oznaka bila suptilnija. Primjerice, nekadašnje sovjetske barake na rubu
logora trebale su biti obnovljene kao dom za starije osobe. “Oznake se moraju
maknuti! Ne želimo da se starije ljude podsjeća na smrt”, govorili su socijalni
radnici.52
Buchenwald je uvijek primao financijsku potporu vlade u Bonnu i aktivnu
podršku međunarodnog odbora bivših zatočenika. Bilo je jasno da memori-
jal mora ostati. No kakvu bi poruku trebao prenositi? To je pitanje postalo
središtem široke građanske inicijative. Neposredno nakon sloma komunisti­
čke vlasti, jedan je protestantski svećenik poveo svoje sugrađane iz Weima-
ra u križarski rat za uklanjanje svih ostataka komunističkog utjecaja iz mje-

50 “Fire Razes Memorial to Jews at Nazi Camp”, New York Times, 27. 9. 1992, A10. Vrijedi zabilježiti da je
nedugo zatim jedan vandal “oštetio nadgrobne spomenike i nacrtao kukaste križeve” u Oberlindenu u
blizini Bodenskog jezera ("Svvastikas Dravvn on Death Camp Memorial” New York Times, 25.10. 1992,
A6).
51 “Leserbriefe Argernis”, 7hiiringer Allgemeine, 22. 5. 1991, Peter Liebers, “Mahnmal auf dem Ettersberg
zvvischen den Fronten”, Tribune, 12.4. 1991.
“Gedenkstein passt nicht mehr!”, Thuringer Landeszeitung, 22.5.1991, Frank Schumann, “Ein D orn im
Fleische manchen Burgers", Junge Welt 84 (11.4. 1991), “Pochen auf Rechtsstaat”, Thuringer Tageblatt,
29.5.1991.
Claudia Koonz

sne vlasti. Građani su iskalili bijes na partijskim vođama, lokalnim političkim


“beskičmenjacima” i gnijezdima partijskih privilegija. No pokazalo se da je
teško uhvatiti najmoćnije komunističke bossove SED-a (Komunističke partije
DR Njemačke). Mnogi su uništili ključne dokumente, a svoju su ušteđevinu
držali u stranim bankama. Često su nekadašnji šefovi SED-a iskoristili svoje
stare partijske veze da bi se pretvorili u postkomunističke poduzetnike. Dok
su partijski kadrovi izmicali, osoblje Buchenwalda ostalo je na vjetrometini.
Početkom 1991. građanska je inicijativa optužila zaposlenike u Buchenwaldu
za “falsificiranje povijesti” u vodičima, natpisima, komentiranim obilascima i
člancima.
Protestanti su inzistirali na tome da je za povratak “istinite povijesti” potreb­
no potpuno novo osoblje. U ožujku je na mjesto bivšeg ravnatelja postavljen
dr. Ulrich Schneider, mladi znanstvenik iz Kassela koji se specijalizirao za po­
vijest koncentracijskih logora. Schneider je, međutim, branio pravo zaposle­
nika da zadrže radna mjesta. Nekoliko dana kasnije ministarstvo nadležno za
spomen-područje otpustilo je Schneidera pod optužbom daje nekada bio član
zapadnonjemačke komunističke stranke.53 Zamjenica ravnatelja dr. Irmgard
Seidel, Njemica s Istoka koja se zaposlila u muzeju samo godinu dana rani­
je, postala je vršiteljicom dužnosti ravnatelja. Međutim, građanska inicijativa
odmah ju je napala zato što je bila članicom SED-a i što je u svojoj disertaciji
pogrešno pripisala krivnju za masakr u Katynskoj šumi. Ona se nije dala, već je
postavljala pitanja novim državnim službenicima podrijetlom iz SR Njemačke:
“Kakva je ovo vladavina prava (Rechtstaat) u kojoj kvalificiranu osobu otpu­
štaju zbog verbalnog delikta? Konačno imamo slobodu da pišemo pravu povi­
jest, a čeka nas otkaz.” Na protestnom skupu organiziranom protiv nje, Seidel
se suočila sa svojim tužiteljima i izjavila: “Nacistička se prošlost izjednačava
sa socijalističkom prošlošću. Nacistički zločini izjednačavaju se s događajima
poslije 1945.”54 Seidel je podsjetila i da je njezinu naraštaju, odraslom poslije
1945., sovjetska okupacija pružila obećanje jednog humanijeg društva.55
Jedan dugogodišnji zaposlenik, čijeg su oca Sovjeti držali zatočenog u Bu-
chenwaldu, branio je svoje pravo da ostane na poslu. Priznavši da se osoblje
pokorilo pritiscima SED-a da glorificira komunistički otpor i prešuti ostale
žrtve, izjavio je: “Još uvijek ne razumijem gdje sam pogriješio.... Upravo uoči

53 Ulrich Schneider, “Noch vieles aufzuarbeiten”, Hessisch-Niedersachische Allgemeine Zeitung, br. 18,5.5.
1991.
54 Iz razgovora s autoricom u lipnju 1991. Usp. “Nicht leise durch die H intertuer”, Neues Deutschland, 28.
3.1991. i G udrun Paetke, “Das Internationale Buchenswaldkommittee bat mich zu bleiben”, Tagespost,
30. 5.1991.
55 Iz razgovora s autoricom i novinskih izrezaka iz lokalnog tiska u proljeće 1989. i ljeto 1990.
Između pamćenja i zaborava. Koncentracijski logori u njemačkom sjećanju

promjena (Wende), i na Istoku i na Zapadu svi su izražavali samo najviše


pohvale našem novom muzejskom postavu, koji je imao čast biti postavljen
u Gropiusovu muzeju [u Zapadnom Berlinu]. Sada nas žele istjerati.”56 Herr
Topfer, vodič koji je rado podijelio svoja sjećanja na nacizam, složio se s njim.
“Za vrijeme komunista morali smo posjetiteljima govoriti samo o pobjedi an-
tifašizma. Sad kad smo konačno slobodni da kažemo nešto više, zamijenit će
nas mladim ‘Wessiejima’ koji znaju malo i ne sjećaju se ničega.”
Primjedbe Herr Topfera iz 1991. godine naznačuju konture novog sjeća­
nja “Ossieja” koje se ne uklapa u okvire ni Demokratske ni Savezne Republike
Njemačke. Nakon što je raspravljao o kapitalizmu i korijenima nacionalsocija­
lizma, Topfer je govorio i o progonu Židova, Roma, homoseksualaca, vjerskih
disidenata i asocijalnih osoba. No za njega su oni ostali “marginalne” skupi­
ne (Randfiguren). S mnogo više žestine pričao je o njemačkim zatvorenicima
koje su zatočili Sovjeti poslije 1945.1 u drugim je logorima nakon ujedinjenja
niknulo posebno “osijevsko” sjećanje. Iako se za tiskanje novih vodiča čekalo
nekoliko mjeseci, snimljeni audiokomentari odmah su reflektirali novu poru­
ku. Početkom 1990. posjetitelji u Sachsenhausenu mogli su na engleskom čuti
sljedeće: “Posebno je tužno poglavlje u povijesti ovih logora to što su nastavili
svjedočiti kršenju ljudskih prava čak i poslije rata, između 1945. i 1950. Bilo je
to razdoblje staljinizma.” U svakom trenutku bilo je zatočeno oko deset tisuća
muškaraca i od osamsto do tisuću žena. “Iako nisu dostupni dokumentarni
izvori, iz izjava bivših interniraca može se zaključiti da je u Sachsenhausenu
kaznu služilo ukupno između pedeset i šezdeset tisuća zatvorenika.... Čak ni
njihova rodbina nije bila obaviještena. Nitko ne zna koliko je zatvorenika stra­
dalo.” Mnogi zatvorenici bili su pritvoreni bez pravne pomoći samo zato što su
ih potkazali susjedi. Jasno je iz audiokomentara da to nije bio ni prisilni rad
ni logor smrti. Ipak, audiokomentar posvećuje po četiri minute i nacističkim
zločinima i sovjetskim zanemarivanjima i oba opisuje kao “kršenja ljudskih
prava”. Glas nastavlja: “Do političkog ustanka u zemlji krajem 1989. taje krše­
nja ljudskih prava obavijala urota šutnje i bilo je zabranjeno spomenuti žrtve
zarobljeničkih logora.” Godine 1991. pronađeni su masovni grobovi, kako se
pretpostavlja s tijelima pokopanim poslije 1945., i kraj spomenika žrtvama na­
cizma uređeno je malo groblje s drvenim križevima.57

56 Heinz Albertus iz Erfurta, pismo uredniku Thuringer Tageblatta, 22.3.1991. Više o raspravi oko izložbe
vidi u: Christa Piotrovvski, “Dem ‘Schwur vom Buchenwald’ verpflichtet. DDR Ausstellung in Gropius
Bau”, Der Tagesspiegel (Berlin), 12.4.1990, str. 11.
57 Stephen Kinzer, “Germans Find Mass Graves at Site of a Former Soviet Prison Camp”, New York Times,
24.9.1992, A15.
Claudia Koonz

Ljudi koji su-umrli u sovjetskim logorima jer su bili uhićeni zbog simpatizi­
r a l a nacista i ratnih zločina, danas se smatraju “žrtvama”58 Ironijom sudbine,
hladnoratovsku antikomunističku retoriku SR Njemačke koja je izjednačavala
nacizam i komunizam preuzeli su građani bivše DR Njemačke koji žele prizna­
nje svog stradanja. Nasuprot tome, u bivšoj SR Njemačkoj to je izjednačavanje
izgubilo odjek. Umjesto toga, mnogi su Nijemci sa Zapada skloni okrivljavati
Nijemce u DR Njemačkoj za suučesništvo u stvaranju komunističke države i
guste mreže prisluškivanja pod Stasijem.
Novo povijesno sjećanje SR Njemačke najsnažnije se pojavilo u Buchen-
waldu pod vodstvom Irmgard Seidel i njezina osoblja. Kustosi su 1990. u Buc-
henvvaldu dodali novu izložbenu dvoranu s predmetima koji bi trebali izazvati
empatiju prema njemačkim mučenicima pod sovjetskom vlašču od 1945. do
1949: pletene čarape i rublje koje su voljene žene slale zatvorenim muževima,
smrtovnice koje su nekada stizale mjesecima nakon žrtvine smrti, kao i pisma
zatvorenika. Teško je zamisliti da bi novi izlošci mogli izazvati duboko suo­
sjećanje nakon što se pogleda ogromna zbirka nacističkih sprava za mučenje,
fotografija izgladnjelih prisilnih radnika i zapisa koji govore o nečuvenoj naci­
stičkoj okrutnosti.59 No simbolička izjednačenost komunističkog i nacističkog
ugnjetavanja za mnoge se stanovnike bivše DR Njemačke može činiti istinitom.
Javne reakcije na dvije ceremonije u Buchemvaldu ocrtavaju sjećanje na
holokaust i na sovjetsku okupaciju. 11. travnja 1990. prisustvovala sam prvom
memorijalnom skupu u čast židovskim žrtvama koje su skončale u logoru. Su­
sret je obilježen govorom jednog zaposlenika nalik na propovijed, čitanjem
poezije židovske spisateljice Gertrud Kollmar i minutom šutnje. Osim neko­
liko novinara i fotoreportera nazočna je bila samo šačica ljudi. Među njima je
bilo bivših zatočenika iz inozemstva kojima je putovanje bilo vrlo naporno. Ni­
tko iz VVeimara nije se udostojio prijeći šest kilometara gradskim autobusom i
doći u logor. Židovi su pridodani popisu žrtava Buchemvalda da bi se službeni
diskurs uskladio sa zapadnonjemačkim tradicijama. U javnom su sjećanju oni
još uvijek nevažni.
Dva mjeseca kasnije druga je ceremonija pobudila vrlo različitu reakciju.
Bila je to komemoracija njemačkih žrtava sovjetskih okupacijskih snaga. Iako
nije bilo moguće identificirati otkopana tijela, dva su se masovna grobišta ko­
memorirala kao dokaz sovjetskih zločina. Ondje je možda umrlo i do deset ti­
suća Nijemaca. 10. lipnja 1991., kad je posvećeno šest drvenih križeva mučeni­

58 Šarah Farmer, “A New Sort of Vergangenheitbewaltigung”, izlaganje održano na skupu German Studies
Association u Minneapolisu 3. 10.1992.
59 Ovo sjećanje poslijeratne savezničke nepravde može se usporediti s: Bacque (1989).
Između pamćenja i zaborava. Koncentracijski logori u njemačkom sjećanju

cima sovjetske okupacije, rijeke političara, stanovnika Weimara, novinara i tu­


rista pridružile su se kancelaru Helmutu Kohlu koji je oplakivao žrtve “komu­
nističke diktature terora” (der kommunistischen Schreckherrschaft).60 Sve veće
novine i televizijske kuće prenijele su izvještaj. Mnoge su obitelji nakon toga
podigle male drvene križeve u spomen na rođake za koje se misli da su umrli
u logoru u Buchenwaldu poslije 1945. Kao i drugdje u Srednjoj Europi, i u
Buchenwaldu drveni križevi posvećeni kršćanskim žrtvama implicitno izraža­
vaju populistički otpor masivnim mramornim i granitnim spomenicima koje
su podizale vlasti pod sovjetskim pokroviteljstvom. Novo sjećanje štuje neko-
muniste, a možda i antikomuniste koji su umrli pod sovjetskom dominacijom.
U međuvremenu, od nestanka SR Njemačke, zapadnonjemačke vođe na­
stavljaju prizivati službeno sjećanje na genocid, poznato pod nazivom “rad na
žalovanju” (Trauerarbeit). Predsjednica Reichstaga Rita Susmuth posjetila je
Babi Yar - koji je nazvala “mjestom užasa i sramote” - na pedesetu obljetnicu
tamošnjeg masakra sovjetskih Židova. Politički vođe proslavili su prvu obljet­
nicu ujedinjenja odavanjem počasti žrtvama nacističkih zločina u Bergen-Bel-
senu, a prvoj sjednici Bundestaga prethodilo je polaganje vijenaca u Neuen-
gammeu. Kad se na pedesetu obljetnicu konferencije u VVannseeu, u siječnju
1992., tamo otvorio Muzej holokausta, Susmuth je Nijemcima rekla: “Iskustvo
nam govori da nas sve što potisnemo kasnije sustiže. Nitko ne može pobjeći
od vlastite povijesti.”61 Nakon ujedinjenja predsjednik Richard von Weizsacker
nastavio je podsjećati sve Nijemce na njihovu posebnu obvezu na etničku tole­
ranciju. Osjetljivost na “židovsko pitanje” u bivšoj SR Njemačkoj ostala je tako
jaka da 1991. godine film Europa, Europa o potajnom životu jednog mladog
Židova u Hitlerovoj vojsci nije bio prijavljen za natjecanje za Oscara. Kritičari
su smatrali da film vrijeđa Židove jer je protagonist prikazan kao negativac.62
Kad je u listopadu 1992. gradonačelnik Rostocka iskrivio svoju ispriku čelniku
njemačke židovske zajednice, uslijed pritiska iz Bonna bio je prinuđen dati
ostavku.63

60 Kohl je položio identične vijence žutih i bijelih ljiljana na grobove žrtava nacizma i na jednostavne
drvene oznake za trinaest tisuća onih koji su mogli skončati u sovjetskom “specijalnom logoru” između
1945. i 1950. Vidi "Die CDU will ihre Leistungen und Erfolge starker betonen”, Frankfurter Allgemeine
Zeitung, br. 132,11.6.1991, str. 3.
61 “Germany Marks Place Where Horror Began", New York Times, 20.1.1992, A l, str. 7.
62 “Dies ist auch mein Land”, zasjedanje na skupu German Studies Association u Minneapolisu 3.10.1992.
O osjetljivosti Zapadnih Nijemaca prema Židovima, usp. Eckhard Jesse, “Philosemitismus, Antisemiti-
smus und Anti-Antisemitismus” u: Backes et al. (1990, str. 543-567).
63 Craig R. Whitney, “A German Local Official Insults Jewish Leader Visiting Riot Site”, New York Times,
3.11.1992, A5. U ožujku 1992. Kohl je uvrijedio Izraelce i također izazvao bijes. Vidi Clyde Haberman,
“Israelis Say Kohl Has Insulted Jevvs”, New York Times, 30. 3.1992, A6.
Claudia Koonz

No dok takvi službeni zahtjevi uživaju široko poštovanje u inozemstvu i


među liberalima u Njemačkoj, njemačko javno mnijenje ne hoda istim kora­
kom. Čak i prije ujedinjenja, prikazi nacizma u zapadnonjemačkim televizij­
skim emisijama, uspješnicama i filmovima suprotstavljali su se retorici žalova-
nja političkih vođa. Šest godina nakon što je serija Holokaust šokirala naciju,
petnaestosatna specijalna televizijska emisija Heimat (Domovina) umirila je
308 nacionalnu savjest. Ta briljantna dramska serija o životu u zabačenom selu
prikazala je nostalgično sjećanje na nacizam bez logora za prisilni rad, Žido­
va, antisemitizma, zlih nacista, rasnih zakona, deportacija ili militarizma. Jaki
likovi bile su apolitične žene, posebno majka Maria. Drugi popularni filmovi,
poput Fassbinderove trilogije (Lili Marlene, Veronika Voss i Brak Marije Bra-
un), filmova Hitler: Jedan put Joachima Fešta, Hitler: Film iz Njemačke Hansa
Jurgena Syberberga i Deutschland Bleiche Mutter Helme Sanders-Brahms, opi­
suju Treći Reich očišćen od rasne mržnje, političkog terora i ratnih zločina.
Godine 1990. navodno antiratni dokumentarni film Unser Kampf, naprav­
ljen od kadrova koje su njemački vojnici snimili na istočnoj bojišnici, prešao
je preko njemačkih zvjerstava i usredotočio se na težak život običnih vojnika.
Film Zatočenici savjesti (1992) slavio je uzvišene borce protiv Hidera kao da su
tipični predstavnici svih Nijemaca. U rujnu 1992. vlada u Bonnu pripremala je
proslavu pedesete obljetnice lansiranja rakete V-2, pozdravljajući je kao veliki
korak u osvajanju svemira i zaboravljajući na 26 000 prisilnih radnika koji su
umrli prilikom njezine izgradnje. U posljednjem trenutku proslavu su zausta­
vili tek snažni protesti.64 U prisjećanjima nakon Bitburga, Nijemci se počinju
osjećati pozvanima da opišu svoju vlastitu žrtvu pod Hiderom.65 Ispitivanja
javnog mnijenja provedena prilikom otvaranja muzeja u Wannseeu 1992. go­
dine ukazuju na to da njemački antisemitizam ostaje jak u privatnom životu,
iako je u javnosti utišan.66 Više od polovice svih Nijemaca anketiranih 1990.
godine vjerovalo je da rat treba zaboraviti.,Sjećanje na “rasne otpadnike” koji
su umrli u logorima pada u zaborav dok eskaliraju napadi na nove autsajdere.
Koncentracijski logori i dalje opsjedaju njemački krajolik, no kategorije žr­
tava proširile su se izvan antifašista komemoriranih na Istoku i žrtava holoka­
usta oplakivanih na Zapadu. Obični građani sjećaju se svojih vlastitih ratnih

64 Stephen Kinzer. “Germ ans Plan Celebration o f Nazi Rocket, Then Cancel It as Protests Grow”, New York
Times, 29.9.1992, A l. A6.
65 “Preface” u Steinhoff et al. (1989, str. XVI). Više uznem iruju izvješća da mladi posjetitelji koncentracij­
skih logora izgledaju potpuno neosjetljivi na ono što vide.
Mare Fisher, "Jews in the New Germ an Society”, Washington Post, 20. 1. 1992, s navodima iz ankete
Emnid Instituta. Paul Bendelovv, “The Expedient A rt of Forgetting”, Times Educational Supplement, 25.
1.1991, str. 16.
Između pamćenja i zaborava. Koncentracijski logori u njemačkom sjećanju

tragedija zajedno s uništavanjima u savezničkim bombardiranjima i očajnim


životnim uvjetima nakon 1945. Rasno motivirani incidenti, kao i izborne po­
bjede desničarskih stranaka iznova nalažu memorijalizaciju Židova, Roma,
homoseksualaca i vjerskih disidenata koji su stradali u koncentracijskim logo­
rima. Dok “etničko čišćenje” tjera desetke tisuća izbjeglica u izgnanstvo, mnogi
Nijemci žele ispuniti temeljnu obvezu njihove zemlje da pruža utočište žrtva­
ma progona.67
Krajolici nacističke okrutnosti i dalje imaju moć da užasavaju. Nacistička
zvjerstva moraju ostati u središtu zajedničkog javnog sjećanja, čak i dok se suo­
čavamo sa složenim naslijeđem koje oblikuje naš post-poslijeratni svijet. Da
bi se to postiglo, logorski memorijali moraju komemorirati i sovjetsku ulogu
u savezničkom oslobađanju logora, kao i priznati da su neki Nijemci nepraved­
no umrli u “specijalnim logorima”. Međutim, trajna ostavština logora mora
služiti kao upozorenje (Mahnmdler) protiv svih oblika političkog terora i rasne
mržnje.

BIBLIOGRAFIJA
Abzug, Robert (1985), Inside the Vicious Heart: Americans and the Liberation ofNazi
Concentration Camps, New York: Oxford.
Anderson, Benedict O. (1991), Imagined Communities: Reflections on the Origin and
Spread ofNationalism, New York: Verso; Nacija: zamišljena zajednica. Razmatranja
o podrijetlu i širenju nacionalizma, Zagreb: Školska knjiga, 1990.
Andreas-Friedrichs, Ruth (1947), Der Schattenmann, Berlin: Suhrkampf.
Arendt, Hannah (1948), Sechs Essays, Heidelberg.
Backes, Uwe, Jesse, Eckhard i Zitelmann, Rainer (ur.) (1990), Die Schatten der Vergan-
genheit, Berlin: Propylan.
Bacque, James (1989), Other Losses: An Investigation into the Mass Deaths of Ger­
man Prisoners in the Hands of French and Americans after World War II, Toronto:
Stoddart.
Browning, Christopher (1991), Ordinary Men: Reserve Police Battalion 101 and the
Final Solution in Poland, New York: Harper Collins.
Buchenwald: Guide to the National Memorial, s.a., Dietz.
Combe, Sonia (1987), “Memoire collective et histoire officielle. Le passe nazi en RDA”,
Esprit: Changer la culture et la politique, listopad 1987.
Connerton, Paul (1989), How Societies Remember, Cambridge: Cambridge University
Press; Kako se društva sjećaju, Zagreb: Izdanja Antibarbarus, 2004.

67 Ferdinand Protzman, "German Attacks Rise as Foreigners Become Scapegoat", New York Times, 2. 11.
1992, A l, A6.
Claudia Koonz

Domansky, Elisabeth (1992), “Kristallnacht, the Holocaust and German Unity.


The Meaning of November 9 as an Anniversary in Germany”, History and Memory:
Studies in Representation ofthe Past 4:1, proljeće/ljeto 1992.
Dulles, Allen W. (1947), German/s Underground, New York: Macmillan.
Gardner-Feldman, Lilly (1984), The Special Relationship between West Germany and
Israel, Boston: Allen and Unwin.
Halbwachs, Maurice (1950), La memoire collective, Pariz: Presses universitaires de
France.
Halbwachs, Maurice (1980), The Collective Memory, New York: Harper Colophon.
Havel, Vaclav (1991), Open Letters: Selected Writings, 1964-1990, New Yorlc Knopf.
Herzberg, Wolfgang (1987), Ich bin doch wer. Arbeiter und Arbeiterinnen des VEB
Berliner Gluhlampenwerk erzahlen ihr Leben 1900-1980. Protokolle aus der DDR,
Darmstadt: Luchterhand.
“HistorikerstreitDie Dokumentation der Kontroverse um die Einzigartigkeit der natio-
nalsozialistischen Judenvernichtung, 1987., Munchen: Piper.
Hobsbavvm, Eric i Ranger, Terence (ur.) (1983), Invented Traditions, Cambridge: Cam-
bridge University Press.
Isaacson, Judith (1988), Seed of Šarah, Champaign-Urbana: University of Illinois
Press.
Kaes, Anton (1990), “History and Film: Public Memory in the Age of Electronic Dis-
semination”, u History and Memory: Studies in Representation of the Past.
Klee, Ernst, Dressen, Willi i Riess, Volker (ur.) (1991), “The Good Old Days”: The Holo­
caust as Seen by Its Perpetrators and Bystanders, New York: Free Press.
Klemperer, Viktor (1987), LTI: Notizbuch eines Philologen, Frankfurt: Roderberg.
Kundera, Milan (1981), The Book ofLaughter and Forgetting, New York: Knopf; Knjiga
smijeha i zaborava, Zagreb: Grafički zavod Hrvatske, 1982.
Maier, Charles S. (1988), The Unmasterable Past: History, Holocaust, and German Natio­
nal Identity, Cambridge: Harvard University Press.
Marcuse, Harold, “Das ehemalige Konzentrationlager Dachau”, Erinnern oder
Verewigen. Dachauer Hefte 6.
Meier, Helmut i Schmindt, Walter (ur.) (1989), Erbe und Tradition in der DDR. Die
Diskussion der Historiker, Berlin: Pahl-Rugenstein.
Miethe, Anna Dora (ur.) (1972), Gedenkstatte. Arbeiterbewegung Antifaschister Wider-
stand Aufbau des Sozialismus, Leipzig, Jena i Berlin: Urania.
Miller, Judith (1990), One by One by One, New York: Touchstone.
Mitscherlich, Alexander i Mitscherlich, Margarete (1967), Die Unfdhigkeit zu Trauern,
Munchen: Piper. Engleski prijevod: The Inability to Mourn: Principles of Collective
Behaviour, New York: Grove Press, 1975.
Niethammer, Lutz, von Plato, Alexander i Wierling, Dorothee (1991), Die volkseigene
Erfahrung. Eine Archaologie des Lebens in der Industrieprovinz der DDR, Berlin:
Rovvohlt.
Između pamćenja i zaborava. Koncentracijski logori u njemačkom sjećanju

Nora, Pierre (1989), “Betvveen Memory and History: Les lieux de mćmoire”, Represen-
tations 26, proljeće 1989.
Paetel, Karl Otto (1946), Die Deutsche Innere Immigration. Anti-nationalsozialistische
Zeugnisse aus Deutschland, New York: Krause.
Patzold, Kurt (1987), “Wo der Weg nach Auschwitz begann. Der deutsche Antisemitis-
mus und der Massenmord an den europaischen Juden”, Blatter fiir deutsche und
internationale Politik 32.
Picard, Max (1946), Hitler in uns selbst, Erlenbach-Ziirich.
des Pres, Terrence (1976), The Survivor: An Anatomy ofLife in the Death Camps, New
York: Oxford University Press.
Puvogel, Ulrike (ur.) (s.a.), Gedenkstatten fiir die Opfer des Nationalsozialismus. Eine
Dokumentation, Bonn: Schriftenreihe der Bundeszentrale fiir politische Bildung.
Rabinbach, Anson (1988), “The Jewish Question in the German Question”, New Ger­
man Critique 44, proljeće/ljeto 1988.
Santner, Eric (1990), Stranded Objects: Mourning, Memory and Film in Postvvar Ger-
many, Ithaca i London: Cornell University Press.
Schlabrendorff, Fabian von (1946), Offiziere gegen Hitler, Ziirich: Europa.
Sereny, Gitta (1983), Into That Darkness: An Examination of Conscience, New York:
Vintage.
Steinhoff, Johannes, Pechel, Peter i Showalter, Dennis (ur.) (1989), Voices from the
Third Reich: An Oral History, Washington, D. C.: Regnery Gateway.
Stenzel, Karl (1989), Sachsenhausen. “Besonders jetzt tu Deine Pflicht!”, br. 6, Oranien-
burg: NMG Sachsenhausen.
Swift, Jonathan (1969), A Modest Proposal, New York: Grossman.
Tedeschi, Guiliana (1992), There Is a Place on Earth: A Woman in Birkenau, New York:
Pantheon.
Terray, Emmanuel (1992), “LAllemagne et sa mćmoire”, Liber. Revue europeenne des
livres 10, lipanj 1992.
Weizsacker, Richard, von (1992), “Speeches for Our Time”, ur. i uvod napisao David
Clay Large, German Issues 10.
VVobbe, Theresa (ur.) (1992), Nach Osten. Verdeckte Spuren nationalsozialistischer Ver-
brechen, Berlin: Verlag neue Kritik.
Young, James (1990), Writing and Rewriting the Holocaust: Narrative and the Conse-
quences of Interpretation, Bloomington: Indiana University Press.
Paul Boyer
Č ija je to povijest?
Pamćenje , politika
I HISTORIJSKA ZNANOST
cc im dođu povjesničari, nastaju problemi i stvari se iskrivljuju” To
1 je mogao reći bilo tko od vašingtonskih političara i veterana koji
su se 1994. godine obrušili na planove muzeja Smithsonian za
organiziranje izložbe u povodu pedesete godišnjice napada atomskom bom­
bom na Hirošimu i Nagasaki. U stvari je to izrekao šintoistički svećenik iz
japanskog svetišta Yasukuni, posvećena Japancima poginulima u ratu, kada je
kritizirao prijedlog prema kojem bi svetište uz komemorativnu službu valjalo
preuzeti i edukacijsku.1Komentar svećenika podsjeća na to koliko su prošireni
sumnjičavost i neprijateljstvo što ih mogu potaknuti historičari (inače ljudi
koji za sebe vole misliti da su uglavnom nevini i bezopasni) kada se uključe u
pitanja za koje mnoštvo građana gaji jake emocije.
Nakon pedesete obljetnice završetka Drugoga svjetskog rata možemo po­
četi razumijevati izvanrednu mržnju kakvu je izazvao pokušaj komemoriranja
bacanja atomskih bombi. Epicentar kontroverze bila je, naravno, izložba “Eno-
la Gay” onako kako ju je predložio National Air and Space Museum pri Smith-
sonianu. Cilj izložbe trebao je biti temeljit prikaz postojećeg stanja historijske
znanosti o odluci da se baci atomska bomba i završi Drugi svjetski rat, kao i
prikaz neposrednih učinaka bombi na stanovništvo Hirošime i Nagasakija, te
dugoročnih implikacija razvoja i upotrebe nuklearnog oružja.
Predosjećajući demagoški potencijal problema, prvu verziju teksta izlož­
be napali su Zrakoplovno udruženje, Američka legija i konzervativni člano­
vi Kongresa kao “antiameričku”, neosjetljivu prema veteranima i previše na­
klonjenu žrtvama bombe. Brojni sastanci i detaljne izmjene teksta nisu ništa
pomogli. Kad se prašina slegla, izvorna je koncepcija izložbe napuštena. Rav­
natelj Muzeja bio je prisiljen podnijeti ostavku, a republikanci u Kongresu (ko­
jima se pridružilo nekoliko demokrata) pripremali su se za saslušanja za koja
se neko vrijeme mislilo da će se pretvoriti u makartistički lov na vještice u
potrazi za zlim i nelojalnim osobama odgovornim za sramotnu izložbu. Kad
su senatska saslušanja započela u svibnju 1995., predsjednik Ted Stevens, re­
publikanac iz Aljaske, zavapio je u apokaliptičnom tonu: “Kako se to upravlja

Šintoistički svećenik citiran u: W hite (1995, str. 6).


Paul Boyer

muzej em Smithsonian i koji su koraci poduzeti da se ispravi revizionistički i


‘politički korektan pristup prvog postava izložbe?”2 (Iako su senatori bili ogor­
čeni i imali izrazito negativan stav, saslušanja su u konačnici bila mlaka i bez
konkretnog zaključka.)
Poljuljan i istraumatiziran muzej Smithsonian postavio je na kraju malu i
opreznu izložbu koja je jednostavno prikazivala trup zrakoplova Enola Gay i
snimke posade, s minimalnim povijesnim kontekstom o odluci predsjedni­
ka Harryja Trumana da upotrijebi bombu, ljudskim žrtvama i dugoročnim po­
sljedicama njezine uporabe. Promatrajući prazni trup zrakoplova s napisanim
imenom, povjesničar zrakoplovstva Richard Hallion posprdno je opisao novu
izložbu kao “limenku piva s natpisom”. Modificirajući zastrašujući izraz “etnič­
ko čišćenje” što su ga skovali genocidni bosanski Srbi [sic!], povjesničar Kai
Bird govorio je o “historijskom čišćenju” muzeja. Karikatura u novinama Bo­
ston Globe prikazivala je prazan muzej i djelatnika muzeja koji izjavljuje: “Vra­
ćamo se svojoj originalnoj misiji kao muzej zraka i prostora”.* Ironičan ishod
te epizode bio je da je nesumnjivo mnogo više Amerikanaca postalo svjesno
znanstvene rasprave o odluci da se baci atomska bomba nego inače.
I dok je prepirka oko Smithsoniana privukla najviše pozornosti javnosti,
kulturni sukob u povodu pedesete obljetnice o značenju Hirošime i Nagasakija
buknuo je i na drugim frontama, pa čak i u tajnovitoj domeni dizajna poštan­
skih maraka. Budući da su svuda prisutne, jeftine su poštanske marke važno
vizualno sredstvo oblikovanja historijske percepcije nacije - otuda kontrover­
za o predloženoj marki kojom se komemorirala atomska bomba. Izvorna ideja
poštanske službe bila je izdati marku s prikazom atomske bombe kao dio teku­
će serije u povodu glavnih događaja Drugoga svjetskog rata. Marke predviđene
za to da se puste u promet 1995. trebale su komemorirati glavne događaje iz
1945., uključujući i atomsko bombardiranje - svakako najznačajniji događaj u
ratu te godine osim kapitulacije Njemačke i Japana.
U tajnim zakucima poštanske birokracije planiranje je išlo i dalje. Jedan me
dan nazvao prijatelj povjesničar kojeg su zamolili da ocijeni prvu skicu predlo­
žene marke. (Dotad nisam bio svjestan koliko se pažljivo analizira i procjenjuje
tekstualni i vizualni sadržaj maraka. Savjetodavni građanski odbor za marke
nadgleda cijeli proces i konzultira stručnjake u različitim poljima.) U toj ver­
ziji marke oblak u obliku gljive plutao je u prostoru bez ikakve naznake da je
ispod ležao grad; natpis je glasio (koliko se sjećam) “Atomske bombe sravnile

2 Ted Stevens citiran u: Miller (1995).


Radi se o igri riječi. Naziv muzeja na engleskom je A ir (zrak) and Space (prostor ili svemir) Museum.
Nakon što je originalni postav izložbe uklonjen, samo je to i ostalo: zrak i prostor (op. prev.).
Čija je to povijest? Pamćenje, politika i historijska znanost

Hirošimu i Nagasaki”. Odmah sam se složio s njim da je potrebno dodati neke


geografske odrednice koje bi povezale bombu s njezinom metom i da riječ
“sravniti” - zbog banalne pa čak i pozitivne konotacije - treba zamijeniti točni­
jim izrazom. Možda, na primjer, “Atomske bombe uništavaju Hirošimu i Na­
gasaki” U konačnici je natpis bio ublažen, a ne preciziran, te je glasio “Atomske
bombe ubrzavaju završetak rata”
317
Taj je problem uskoro postao nevažan. U prosincu 1994. godine, zbog pro- ------
testa japanske vlade s kojom je Clintonova administracija već bila u trgovin­
skim sukobima, predsjednik Bili Clinton ukinuo je višestruko revidiranu mar­
ku i osudio je na limb rezerviran za poštanske marke koje nikad ne stignu do
nacionalnih poštanskih ureda.3
Novinari, stručnjaci i obični građani diljem SAD-a neočekivano su se našli
u sukobu oko povijesnog značenja Hirošime i Nagasakija tijekom vrućih mje­
seci što su prethodili pedesetoj obljetnici bombardiranja. Ispitivanje javnog
mnijenja koje su naručili USA Today i CNN pokazalo je da 59 posto Ameri­
kanaca podupire Trumanovu odluku, dok je 35 posto bilo protiv nje. Pedeset
godina nakon događaja Amerikanci su bili nesigurni i duboko podijeljeni oko
njegova značaja.

Bomba i “dobar rat”

Zašto i nakon pola stoljeća Hirošima i Nagasaki tako neumorno izazivaju


uzbuđenje u našoj nacionalnoj psihi? Zašto nam je tako teško ne samo postići
konsenzus o tome kako trebamo promatrati te događaje, već i razgovarati o
njima mirno i racionalno? I dok su pedesete obljetnice Pearl Harbora, Dana D,
njemačke predaje i drugih velikih događaja Drugoga svjetskog rata bile obilje­
žene javnim ceremonijama i općim slaganjem o njihovom značaju, Hirošima i
Nagasaki proizveli su samo protuoptužbe i žestoke rasprave.
Jedan od razloga zašto se Amerikancima tako teško suočiti s Hirošimom
i Nagasakijem zasigurno leži u činjenici da je učinak koji su naše atomske
bombe imale na te gradove teško usuglasiti s prevladavajućom javnom predo­
džbom o Drugom svjetskom ratu kao “dobrom ratu” - plemenitoj borbi protiv
sila što su prijetile ne samo zapadnjačkim vrijednostima, već i opstanku civili-

3 “Japan Protests U.S. Plans for Stamp on A-Bomb”, New York Times, 4.12.1994; “At VVhite House Behest,
Postal Service Scraps A-Bomb Stamp”, New York Times, 9.12.1994; "The Images of War”, The Economist,
10.12.1994.
Paul Boyer

zacije. Posebice nakon Vijetnamskog rata koji je gorko podijelio naciju, Ame­
rikanci su nostalgično gledali na razdoblje 1941-1945. godine kao na doba
kad su nacionalni ciljevi bili jasni i pravedni, doba kad su gotovo svi građani
pružali podršku vladi. Taj iskaz jedinstva bio je u suprotnosti s previranjima
šezdesetih. Nitko nije 1944. protestirao po kampusima sveučilišta i optuživao
Franklina Roosevelta da je ubojica djece, nitko nije prozvao sukob “Stimso-
novim ratom”. Upravo suprotno, Drugi svjetski rat simbolizirao je trenutak
zajedničke nacionalne svrhe i jedinstva u uzvišenom zadatku. Odluka Studsa
Terkela da svoju oralnu historiju Drugoga svjetskog rata iz 1984. godine nazo­
ve The “Good War”dodatno je zapečatila tu sliku u javnoj svijesti. (Premda su
Terkelovi ironični znaci navoda sugerirali određenu suzdržanost o prikladno­
sti uvriježenog naziva.)
Čak je i bez atomske bombe ta verzija rata previdjela neugodnu stvarnost.
Nevoljki odgovor Rooseveltove administracije na tešku situaciju europskih
Židova, uhićenja i držanje u zatvoru američkih građana japanskog podrijet­
la, procvat crnog tržišta i porast broja ratnih profitera, kontinuitet rasizma
u vojsci i civilnom životu, spaljivanje Dresdena i drugih njemačkih gradova,
bombardiranje Tokija napalmom u noći 10-11. ožujka 1945. (kada je vjero­
jatno poginulo više ljudi no što je stradalo u Hirošimi od neposrednog udara
atomske bombe) - sve to komplicira savršenu sliku rata. I dok su povjesničari
istraživali te tamnije strane sukoba, a neki ih povijesni udžbenici čak i prikazu­
ju, tamnije strane nisu osobito prisutne ni u javnom sjećanju ni u medijskom
prikazivanju rata. ,
Ako je popularni doživljaj “dobrog rata” uključivao selektivno pamćenje i
prešućivanje određenih neugodnih činjenica, istodobno je sadržavao i mnogo
istinitog. U velikoj mjeri - i sigurno za razliku od vijetnamske ere - razdoblje
1941-1945. godine jest bio period nacionalnog jedinstva i moralne jasnoće.
Bombardiranje Hirošime i Nagasakija, s druge strane, dugo je kompliciralo
tu sliku križarskog rata što ga je vodila ujedinjena nacija koristeći se potpuno
opravdanim sredstvima. Ta su bombardiranja poput pogrešnih puzzlea koji
nam ne daju da upotpunimo slagalicu na sasvim zadovoljavajući način. Neke
od neugodnih stvarnosti koje smo spomenuli ranije bile su djelomice isprav­
ljene s vremenom - američki Japanci koji su preživjeli zatvaranje dobili su nak­
nadu, podignut je spomenik holokaustu na Mallu u Washingtonu, pokret za
građanska prava izbrisao je očitije oblike rasne segregacije. No, o problemima
što ih je postavilo atomsko uništavanje dvaju gradova i dalje se raspravlja. Kako
se približavala pedeseta obljetnica 1995. godine, pitanje se sve više udaljavalo
od zaključka. Sada, kad je obljetnica prošla, proturječja više ne pune naslovne
stranice, ali rane i neprijateljstva ostaju.
Čija je to povijest? Pamćenje, politika i historijska znanost

Manipulacija mišljenjem, etički diskurs, antinuklearni


aktivizam: simboličke funkcije “Hirošime” i “Nagasakija”

To što je uništenje Hirošime i Nagasakija nemoguće udobno smjestiti u


paradigmu “dobrog rata” nije spriječilo da se o njima i te kako polemizira u
doba hladnog rata. Štoviše, nesigurnost oko značaja tih događaja učinila ih
je dostupnima za niz polemičkih upotreba. Predsjednik Truman predstavio je
“Projekt Manhattan” kao najveće znanstveno postignuće u cijeloj povijesti i
branio svoju odluku da baci bombu kao potpuno opravdanu akciju kojom je
završen rat te zahvaljujući kojoj su spašene tisuće i tisuće američkih života i
kojom je uzvraćeno Japanu za Pearl Harbor, batanski marš smrti i druge zlo­
čine.4 Budući da je ratni neprijatelj postao poslijeratni saveznik, argument da
je bomba “spasila američke živote” bio je ponešto proširen kako bi uključio
tvrdnju da je bomba također osigurala preživljavanje više tisuća Japanaca koji
bi inače bili ubijeni u invaziji, navodno neizbježnoj da bomba nije bila bačena.
Na konferenciji u Međunarodnom centru za znanstvenike Woodrow Wilson,
održanoj 1984. godine, u povodu stote obljetnice rođenja Harryja Trumana,
Trumanov savjetnik Clark ClifFord propovijedao je o toj humanitarnoj temi s
mnogo emocija. Prema istraživanjima javnog mnijenja velika većina Amerika­
naca odmah je prihvatila službeno opravdanje za atomsko uništenje Hirošime
i Nagasakija5 - iako se taj postotak smanjuje, većina u nj i dalje vjeruje.
Javno prihvaćanje vladina objašnjenja za bacanje dviju atomskih bombi
1945. moglo bi djelomice odražavati neupućenost javnosti u stvarne ljudske
posljedice te akcije. Otpočetka je vlada u Washingtonu, često s prijateljskom
potporom dobrog dijela medija, ponudila za javnu upotrebu selektivnu i pro­
čišćenu verziju tih događaja. U Japanu su američke okupacijske vlasti strogo
cenzurirale fotografije i filmove koji su prikazivali žrtve. Medicinske podatke
o kratkoročnim učincima eksplozije i plamena, kao i o dugoročnim posljedi­
cama izloženosti zračenju (ne samo u Hirošimi i Nagasakiju, već i na kasni­
jim pokusnim lokacijama na Marshallovim otocima i američkom jugozapadu)
skrivalo se od javnosti i o njima se raspravljalo samo donekle i općenito.
U “Odluci za korištenje atomske bombe”, vrlo utjecajnom - i prilično prije­
tvornom - članku objavljenom u časopisu Harpers u veljači 1947. godine, bivši
ministar rata Henry L. Stimson opravdao je i racionalizirao američku akciju.
U zakulisnim raspravama koje su rezultirale tim iznimno važnim člankom,

4 Boyer (1989) i Alperovitz (1995, posebno str. 515-530).


5 Boyer (1985. i 1994, str. 183-184).
Paul Boyer

Stimson, njegov ratni pomoćnik Harvey Bundy te njegov sin, predsjednik


Harvarda, McGeorge Bundy, svoj su cilj učinili kristalno jasnim: utjecati na
široku javnost preko učitelja i ostalih koji oblikuju javno mnijenje te, prema
Conantovim riječima, suprotstaviti se “sentimentalizmu” koji bi onače “mo­
gao imati velik utjecaj na sljedeću generaciju” Conant je ovako pisao u rujnu
1946. godine Harveyju Bundyju: “Manjina, ako predstavlja tip osobe koja je
320 i sentimentalna i verbalno nadarena, u kontaktu s mladima može dovesti do
iskrivljavanja povijesti”6 Stimsonov esej, nastao iz takvih pobuda, idućih je go­
dina igrao važnu ulogu u održavanju službene verzije događaja i u sprečavanju
prodora “sentimentalnosti” koje se Conant tako pribojavao.
Holivudski filmovi kao Početak ili kraj (1947), farsično fikcionalizirana
verzija “Projekta Manhattan” i odluke o bacanju bombe, i Iznad i iznad svega
(1952), formulaična priča o bračnom neskladu i pomirbi navodno utemeljena
na životu Paula W. Tibbetsa mlađeg, pilota u misiji Hirošima, podržavali su
službenu vladinu verziju.7 Budući da je većina Amerikanaca silno željela vje­
rovati u temeljnu poruku cijele te propagande - da je bombardiranje bilo nuž­
no, potpuno opravdano i u suglasju s visokim ratnim ciljevima nacije - svi ti
pokušaji kreiranja javnog mišljenja pokazali su se vrlo učinkovitima. Suptilan
proces kreiranja dominantnoga hegemonijskog diskursa realiziran je u mode­
liranju poslijeratnih američkih stavova o atomskom bombardiranju Japana.
Vlada i mediji su u poslijeratnom razdoblju uglavnom nastojali spriječiti
kritiku Trumanove odluke i nastojali na tome da se smire strahovi od atoms­
ke bombe i stvarnih posljedica uporabe nuklearnog naoružanja. U izdanju od
11. kolovoza 1951., da navedemo samo jedan od stotina primjera, časopis
Colliers objavio je članak “Patty, atomska svinja”. Članak je bio zasnovan na
stvarnom incidentu: svinja, koja je tijekom Operacije Crossroads bila ostavlje­
na zajedno s kozama, svinjama, štakorima i drugim životinjama za vrijeme
nuklearnog pokusa na atolu Bikini, pronađena je kasnije kako pliva u radioa­
ktivnim vodama lagune Bikinija. Colliers je prikazao priču kao hirovitu bajku,
a počeo je riječima: “Nekada davno postojalo je mnoštvo generala