POJAM GLOBALIZACIJE

Pojamglobalizacije izveden je od riječi "global" što znači ukupnost, aglobalizam je način

gledanja na zbivanja u globalu.Globa lizacija bi tako podrazumijevala socijalni proces koji teži
sveobuhvatnosti i jedinstvenosti svijeta

Globalizacija je skup složenih društvenih procesa koji odlikuju savremeni svetski sistem.
U značenju koje joj se danas najčešće pridaje, globalizacija podrazumeva trend, potencijalno
opšti, preuzimanja bitnih političkih, ekonomskih i kulturnih odlika zapadne civilizacije od strane
ostalih konstruktora svetskog sistema. Iako se termin "globalizacija" u intelektualnom svijetu
učestalo koristi tek u poslednje dve decenije, mišljenje motivisano svešću o sve manjem i
manjem uticaju fizičke distance na aktere u društvenim procesima staro je koliko i razvoj prvih
brzih tehnologija transporta, poput želežnice. Termin "globalizacija" svojim značenjem obuhvata
širok spektar ekonomskih, političkih i kulturnih trendova savremenog sveta, i jednu je od najviše
upotrebljavanih "ključnih reči" koje se koriste u savremenoj diskusiji društvenih nauka i
društvene teorije. U ekonomskom smislu, ona se najčešće koristi da označi globalan uticaj
klasičnog liberalizma (ili ideje "slobodnog tržišta") na svetsku ekonomiju, dok se u političkom
smislu pod globalizacijom najčešće podrazumeva dominacija zapadnjačkih (ponekad se misli
isključivo na američke) formi političkog, ekonomskog i kulturnog života. U kulturnom smislu,
gotovo sinonimno se upotrebljava termin "vesternizacija", ponekad sa negativnom konotacijom,
označavajući trend preuzimanja dominantnih vrednosti i ideala zapadne civilizacije od strane
pripadnika drugih kultura i civilizacija. Drugi aspekti globalizacije mogu se podvesti pod njene
političke, ekonomske i kulturne forme, a među njima najviše vredi izdvojiti razvoj i distribuciju
informacionih tehnologija, pre svega Interneta, kao i razvoj industrije informatičkih tehnologija
kao bitne odlike savremenog svetskog ekonomskog sistema.

Poznati sociolog Entoni Gidens daje sledeću definiciju globalizacije: "Globalizacija se

tako može definisati kao intenzifikacija društvenih odnosa na svetskom planu, koja povezuje
udaljena mesta na takav način da lokalna zbivanja uobličavaju događaji koji su se odigrali
kilometrima daleko i vice versa”1. Zanimljivu definiciju nudi nam i Urlih Bek koji
piše"Globalizacija znači iskustveno dostupno nestajanje granica svakodnevnog djelovanja u
raznim dimenzijama privrede, informisanja, ekologije, tehnike… nešto što iskustvenom
prinudom elementarno mijenja svakodnevnicu i sve prisiljava na prilagođavanja i odgovore.
Novac, tehnologija, roba, informacije, otrovi 'prekoračuju' granice kao da i ne postoje. Čak i
stvari, osobe i ideje koje bi vlade rado držale izvan zemlje (droge, ilegalni imigranti, kritike
povreda ljudskih prava) pronalaze svoj put. Tako shvaćena, globalizacija znači: ukidanje
udaljenosti, uključivanje u često neželjene, neshvatljive transnacionalne životne oblike – ili,
definisano s

osloncem na Entoni Gidensa – djelovanje i (zajednički) život kroz i prekoudaljenosti (prividno

razdvojenih svjetova nacionalnih država, religija, regiona, kontinenata)."2

Globalizacija je jedan relativno nov izraz za neke stare procese koji su se ranije samo
drugačije nazivali. Tako na primjer, kao sinonime za globalizaciju mogli bismo pomenuti
"mondijalizaciju", "globalnu integraciju", "univerzalizaciju" i "internacionalizaciju",
"transnacionalizaciju" i "vesternizaciju bez granica.”

Kao procesi suprotni globalizaciji mogli bi se pomenuti: "lokalizacija", "izolacija",

"feudalizacija", "dezintegracija", "fragmentacija","polarizacija", "raspad", "balkanizacija",
"ksenofobija", "nacionalizam", "šovinizam" itd.

NASTANAK GLOBALIZACIJE

Pojavi procesa globalizacije odgovarala je situacija nakon Drugoga svjetskog rata, naročito u
Evropi. Evropske zemlje, neke tada u potpunosti razorene, ali novčano potpomognute od SAD-a
započinju proces međusobnog povezivanja. Jedan od ciljeva tog povezivanja bio je izbjeći
daljnja međusobna neprijateljstva i stvoriti Evropu u kojoj će sve zemlje međusobno sarađivati i
pomagati se. Takva politika u Evropi bila je nakon toga pokretač sličnih procesa i na drugim
mjestima u svijetu. To je na kraju dovelo do stvaranja svijeta kakav je danas.

Upravo u tom posleratnom periodu dolazi do stvaranja nadnacionalnih saveza kao što su
EU, NATO, UN. Integrisanje u te saveze predstavljalo je odricanje djela nezavisnosti koje su
zemlje tek dobile posle drugog svjetskog rata. U tom periodu prvi put dolazi do “trgovinskog
povezivanja” koje se manifestovalo kroz potpisivanje GATT-a (General Agreement on Tariffs
and Trade), opšteg sporazuma o carinama i trgovini, što je značajno smanjilo carine između

zemalja potpisnica. Poslednjih tridestak godina dramatično su intezivirane transnacionale

interakcije kao još jedan pojam koji se sve više primjenjuje sa pojmom globalizacije.

Globalizacija je proces koji je započeo i koji se više ne može zaustaviti. Prije svega tu je
sve veća interakcija među učesnicima međunarodne trgovine, globalno umrežavanje finansijskih
tržišta, rastuća moć multinacionalnih korporacija, stalan razvoj informacionih sisitema i
tehnologije, i razvoj globalne kulture.

Danas, neki globalizaciju doživljavu kao svijet bez granica. Sve što se stvara počinje se
odražavati globalno. Tako sada postoje globalni proizvodi, moda, potrošači pa i građani.
Globalizacija se, dakle, može čak shvatiti kao jedna etapa razvoja civilizacije.

NEGATIVNE STRANE GLOBALIZACIJE I ANTIGLOBALISTIČKI POKRETI

Globalizacija kao proces reflektuje mnogo pozitivnih efekata na cijeli svijet. Pored tih pozitivnih
efekata koje smo već spomenuli ona donosi i ozbiljne negativne posljedice, posebno na nerazvijeno
društvo.

Napredak u poslednje dve decenije globalizacije izrazito manji. Tako je rast bruto nacionalnog dohotka je
drastično opao. U grupi najsiromašnijih zemalja pad je dramatičan, od godišnje stope od 2%, rast je pao
na samo 0,5%. U grupi srednjih zemalja pad je od 3,6% na 1%. Nezaposlenost je i u zemljama Evropske
unije uvećana 3–6 puta. Socijalna nejednakost između I

unutar društava postaje sve veća. U 90 zemalja sveta ekonomska situacija je gora nego pre deset
ili dvadeset godina; preko 1,5 milijarde stanovnika živi sa 1 dolarom dnevno. Na drugoj strani
255 svetskih milijardera kontroliše više bogatstva nego što iznosi kombinovani godišnji dohodak
zemalja u kojim živi 45% svetskog stanovištva.5 Sve je brži ritam stvaranja sve dublje provalije.
Razlika u prihodima između najbogatijih i najsiromašnijih zemalja iznosio je početkom 19 veka
1:3, da bi se "meteorskom brzinom" popeo na 1:13 početkom XX veka. No, dok su šezdesetih
godina prošlog veka, u ekonomiji "države blagostanja", razlike iznosile 1:30, u vreme vladavine
neoliberalizma (devedesetih) one su skočile na 1:60, a posle samo 7 godina na 1:74, i potom na
1:84.6 Najzad, zemlje najbrže globalizacije beleže istovremeno visoke stope ekonomskog rasta (5–
6,5%) i drastično povećavanje socijalne nejednakosti, za gotovo jednu petinu: 15–20% .7 Sve dulja
socijalna polarizacija ne vlada samo između Prvog i Trećeg sveta, kraci "Novog siromaštva" se
šire i unutar bogatih društava. "Crne rupe globalizacije", ljudi i teritorije isključeni iz napretka,
nalaze se u svakom velikom gradu Prvog sveta, u američkim gradskim getoima, francuskim
naseljima severnoafrikanaca, japanskim Zoseba četvrtima. One su naseljene milionima
beskućnika, svetom prostitucije, kriminala i droge, bolesnih i nepismenih.
 Opasnosti koje sobom donosi globalizacija su i nepredvidivi tokovi kapitala, špekulativni
napadi na pojedine nacionalne valute, finansijske krize i nepredvidiva prebacivanja proizvodnje i
zaposlenosti iz jedne zemlje u drugu. Sve ovo povećava ekonomsku i socijalnu ranjivost mnogih
zemalja, i to naročito onih koje su male i koje su u razvoju.

GLOBALIZACIJA NA BALKANU (zona slobodne trgovine)

Proces ekonomske globalizacije karakteriše eliminisanje međunacionalnih barijera radi

neometanog i brzog protoka proizvoda, usluga i faktora proizvodnje. Radi se o formiranju jedinstvenog,
odnosno integrisanog svjetskog tržišta, čijim stvaranjem bi se značajno snizili transakcioni troškovi i
ubrzao proces medunarodne razmene.

Bitna odlika savremenih trgovinskih tokova je značajan porast broja regionalnih integracija u vidu zona
slobodne trgovine. Osnovni cilj liberalizacije trgovinskih tokova je stvaranje ekonomskih i političkih
uslova za neometano kretanje robe i usluga među zemljama potpisnicama. Upravo stvaranje ovakvih
integracija u posljednjih tridesetak godina dovelo je do značajnog porasta učešca ZUR i ZUT u
svjetskoj trgovini. Dok je prosečna stopa po kojoj je rasla svjetska trgovina u periodu 1970-1999.
godine bila 10%, prosečna stopa po kojoj je rastao izvoz ZUR i ZUT je bila 12%, što je povećalo
njihov udeo u svjetskoj trgovini sa 25% na današnjih 32.3%

Medutim, i pored intenziviranih tokova trgovinske liberalizacije, stvarna situacija govori

da je trgovinski potencijal evropskih zemalja u tranziciji znatno veći od vrijednosti robne
razmene koju one stvarno realizuju. To je posebno tačno kada su u pitanju zemlje Jugoistočne
Evrope, između kojih je trgovinska razmjena više nego skromna, prije svega, zbog slabe
infrastrukturne povezanosti zemalja regiona, postojanja granica, visokih spoljnotrgovinskih
nameta, raspada bivše SFRJ, kao i nezadovoljavajućeg institucionalnog razvoja i političke
nestabilnosti.

Do sada je potpisano nekoliklo bilateralnih trgovinskih ugovora, ali oni nisu dali željene
rezultate te je, s ciljem potpunijeg korišcenja potencijalno pozitivnih efekata koje slobodni
trgovinski tokovi imaju na privredni razvoj, osam zemalja Jugoistocne Evrope (Srbija i Crna
Gora, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Moldavija, Rumunija, Bugarska, Makedonija i Albanija)
26. 06. 2001. godine, u okviru aktivnosti Pakta za stabilnost Jugoistočne Evrope potpisalo

Memorandum o liberalizaciji i olakšavanju uslova trgovine. Memorandumom je predviđeno

uspostavljanje zone slobodne trgovine početkom 2003. godine na prostoru od oko 650 000
kvadratnih kilometara na kome živi 60 miliona stanovnika.
Sporazumom je predvideno:
- Zaključivanje bilateralnih ugovora o slobodnoj trgovini sa svim zemljama potpisnicama
do kraja 2002. godine
- Liberalizacija najmanje 90% međusobne trgovine do kraja 2008. godine.
- Transparentne i nediskriminatorne mjere koje se odnose na javnu proceduru, državnu
pomoć i državni monopol.
- Uprošcavanje carinskih procedura i harmonizacija trgovinske regulative sa pravilima
Evropske unije.
- Predviđanje dinamike liberalizacije trgovine uslugama

- Harmonizacija razlicitih nacionalnih zakona o preduzeću, računovodstvu i bankarstvu

sa važećom regulativom u EU.
- Zaštita intelektualne svojine prema standardima Svjetske trgovinske organizacije (STO).
Prema procjenama ekonomista Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), obim
trgovine u regionu bi mogao da se utrostruči zahvaljujuci liberalizaciji trgovinskog poslovanja

Međutim, kada se pogleda struktura izvoza i uvoza prema zemljama potpisnicama sporazuma
liberalizacije trgovine, vidimo da se trgovina dominantno obavlja sa proizvodima niže faze
obrade, što ukazuje na generalno nizak nivo tehnološke razvijenosti u regionu.

Dakle, iako se značajan deo trgovine odnosi na trogovinu između zemalja regiona, najveci deo te
razmene je intragranskog tipa, dok na tržište EU medusobno konkurišemo istim proizvodima:
odjeća, obuca, nameštaj, tekstil, obojeni metali, povrće i voće itd. Drugim rečima, jedni drugima
imamo malo da ponudimo, dok se na trećim tržištima javljamo kao konkurenti. Prema tome,
kratkoročni pozitivni efekti liberalizacije trgovine u regionu ce biti relativno skromni.

Ipak, dugorocno gledano, stabilno tržište na kojem se, zahvaljujuci liberalizaciji trgovinskih
tokova, javljaju novi izvori rasta i razvoja za preduzeća, kao i stvaranje konkurencije, uticu na
rast atraktivnosti regiona za krupne finansijske investitore iz inostranstva, što će ubrzati proces
privatizacije, a samim tim bi se i relativno brzo povećali proizvodni kapaciteti i značajno
podigao nivo tehnološke razvijenosti. Da bi se, to ostvarilo potrebno je raspolagati stablnim
finasijskim sistemom.

Treba naglasiti da su zemlje potpisnice sporazuma izabrale duži i teži put privlačenja
inostranih investitora. Umesto potpisivanja jednog multilateralnog unificiranog sporazuma,
zemlje regiona su se odlučile za potpisivanje 21 međusobno neharmonizovanih sporazuma.
Drugim rečima, da bi uvećano tržište predstavljalo istinsku zonu slobodne trgovine više je nego
neophodna harmonizacija bilateralnih sporazuma u što kraćem roku.

ZAKLJUČAK
Budući da se globalizovati mogu kako dobro tako i zlo, ili, istovremeno i jedno i drugo,
ugao gledanja (i interesi) određuju da li će neko bitiglobalofil,globalo fob, ilirea lista.
Globalofili polaze od teze da je asimilacija tuđih dostignuća oduvijek bila i ostala jedan
od najvažnijih činilaca napretka svakog pojedinca, države icivilizacije. Otuda nužnost
otvorenosti prema svijetu i saradnje s njim. Kao istaknutog globalofila i našeg savremenika
mogli bismo pomenuti Tonija Blera koji kaže: “Ako želimo da napredujemo, ne možemo odbiti
da učestvujemo u svjetskom tržištu. Ako želimo da sprovedemo promene, ne možemo ignorisati
nove političke ideje koje se javljaju u drugim zemljama. Ako želimo da budemo bezbedni, ne
možemo okrenuti leđa sukobima i nepoštovanju ljudskih prava .

Za globalofobe kojima je stalno pred očima zlo, globalizacija predstavlja jedan

neoimperijalni koncept koji globalisti, ne samo da nude i prodaju, već ga i silom oružja naturaju.
Globalizacija je za njih nastojanje da se svijet uobliči prema modelima i interesima velikih i
moćnih, prije svega Amerike koja nastoji da svojim interesima i civilizacijskim modelom
premreži cijeli svijet.

Realisti, pak, smatraju poželjnim sve procese globalizacije dobra, a zalažu se za

lokalizaciju i iskorjenjivanje zla i u tome se sa njima slažu i globalofili i globalofobi. Razlike
dolaze do izražaja kada su posrijedi ambivalentni procesi, jer su samo realisti svjesni njihovih
kako pozitivnih tako i negativnih strana.

Dok je ideja vodilja globalofila "Razmišljaj globalno, a djeluj lokalno", a globalofoba

"Razmišljaj lokalno, a djeluj globalno", ona kod realista glasi: "Razmišljaj i globalno i lokalno,
djeluj i lokalno i globalno!"