Evolucija

Sve je po elo prije otprilike 15 milijardi godina, kozmi kom eksplozijom nazvanom Veliki prasak kada su istodobno nastali prostor, vrijeme i materija. Ro en je svemir, no mi emo presko iti vi e od 10 milijardi godina kada se u jednom malom kutku golemog svemira zgusnuo i po eo zagrijavati jedan od me uzvjezdanih oblaka uskovitlanog plina i pra ine. Zbog silne topline i tlaka u njegovu sredi tu otpo ele su nuklearne reakcije i na e je Sunce po elo sjati. Mlado je Sunce po elo djelovati gravitacijskim privla enjem preostalog dijela oblaka, pove avalo se sve sna nije privla e i sve osim malobrojnih estica i nekih plinova koji su bili predaleko i putovali su dovoljno brzo da ostanu izvan njegova dohvata. Te estice i plinovi naposljetku srastaju u planete. Vjeruje se da je Sun ev sustav nastao na takav na in prije oko 4,6 milijarda godina. Cijeli je planet vjerovatno bio rastaljen zbog velike topline, koja se osloba ala tijekom nastajanja Zemlje. Gu e tvari ponirale su do sredi ta dok su se lak e izdizale prema povr ini. Postupnim hla enjem planeta, lak e su tvari na povr ini stvorile tanku koru. Rad vulkana nastavio se nesmanjenom snagom, a rastaljena lava izbijala je na povr inu, osloba aju i vodenu paru i druge plinove. Veliku koli inu vode na Zemlju su mo da donijeli ledeni kometi. Prije otprilike 4 milijarde godina atmosfera je prete no sadr avala vodenu paru (uz metan i amonijak) koja se daljnjim

hla enjem Zemlje po ela kondenzirati i padati u obliku ki e. Prema najstarijim do danas prona enim sedimentnim stijenama mo e se zaklju iti da su ta prva mora nastala prije 3,8 milijarda godina. Danas je vodom prekriveno malo vi e od 70% povr ine Zemlje. Voda je bila kolijevka ivota tijekom najve eg dijela njene 4,6 milijardi stare povijesti. Najraniji oblici ivota, jednostavna zbirka organskih spojeva, razvili su se i zadr ali u vodi. U stijenama starim 3,6 milijarda godina prona ene su okamine prvih poznatih organizama sli nih dana njim plavozelenim algama ili cijanobakterijama. Tijekom 1,6 milijarda godina ovi su jednostani ni oblici ivota vjerovatno bili jedina iva bi a na planetu. Me utim, tijekom toga vremena dogodile su se zna ajne promjene. U ovim se jednostani nim organizmima, koji ive u vodi, odvijala fotosinteza, proizvodnja jednostavnih e era u po etku vjerovatno putem kori tenja kemijske energije, a kasnije i Sun eve energije. Klju ni nusproizvod fotosinteze je kisik i atmosfera se postupno mijenjala pove anjem prisutnosti kisika. tovi e, stvoren je i sloj ozona, koji je titio novi ivot od djelovanja ultraljubi astih zraka. Sve je bilo spremno za slo enije oblike ivota. Prve poznate vi estani ne ivotinje razvile su se prije oko 600 milijuna godina. Od tih prvih po etaka ivot na Zemlji se tisu lje ima razvijao i postajao sve raznolikiji. Ribe, crvi, vodozemci, gmazovi, ptice, sisavci i sve biljne vrste na kopnu i pod vodom zapo ele su svoj razvojni put u vodi. Samo zahvaljuju i vodi i njezinim osobitim svojstvima, mogu je upravo ovakav ivot na Zemlji. Na na em planetu odvija se stalno kru enje vode. Taj proces prelaska vode iz teku eg stanja u plinovito u atmosferi te u suprotnom smjeru ponovo u teku inu zove se hidrolo ki ciklus i bitan je za ivot na kopnu. Bez njega bi vladala pusto . Vodu ine jedinstvenom njezina posebna svojstva kao i na in na koji se mijenja zagrijavanjem i hla enjem. Ve ina se tvari iri pri zagrijavanju i ste e pri hla enju, dok se voda pona a druga ije. Smrzavanjem voda pove ava obujam za oko 9%, postaje lak a i zato led pliva na povr ini. Kada ne bi tako bilo, ne bismo prepoznali na planet. Zamislite samo kakvi bi onda klimatski uvjeti bili. Osim toga, u vodi se otapa vi e tvari nego u ijednom drugom otapalu. Zbog velike djelotvornosti kao otapala, voda je temelj sveukupnog ivota. Kemijski spojevi i procesi koji omogu uju ivot nalaze se i zbivaju u vodi. Stoga nije udno da tijela ve ine ivih organizama sadr i oko 65% vode, a ve ina stanovnika koji ive u vodi gra ena je 80% od vode, dok neke, primjerice meduze, i do 95%. Molekula vode sastoji se od jednog atoma kisika i dva atoma vodika. Me utim, povezanost izme u tri atoma nije simetri na i upravo to je ono to molekulu vode ini tako osobitom. Dva su vodikova atoma me usobno tako raspore ena da zatvaraj kut od 105, a nisu smje tena svaki s jedne strane kisika pod kutem od 180. Zbog takvog rasporeda atoma, krajevi s vodikom imaju ne to slabiji pozitivni naboj, a na kraju s atomom kisika slabiji negativni naboj. Molekule vode se dr e na okupu zbog privla enja suprotnih naboja. Negativno nabijen kraj s kisikom privla i pozitivni kraj s vodikom susjedne molekule. Slaba veza koja tako nastaje me u molekulama zove se vodikova veza. U smrznutoj vodi veze izme u molekula tvore esterokutnu strukturu. Porastom temperature led se pretvara u vodu, molekule se slobodno gibaju stvaraju i i prekidaju i vodikove veze. Daljnjim porastom temperature molekule br e titraju, slabe vodikove veze, molekule postaju potpuno slobodne, a teku ina se pretvara u vodenu paru.

Kidanje Pangaeje Stolje ima su ljudi mislili da je Zemlja kona no oblikovana , stabilna i nepromjenjiva. Ve je 1596. godine nizozemski kartograf Abraham Ortelius razmi ljao o tome da obale Afrike i Europe oblikom pristaju uz ameri ke obale s druge strane Atlantika zato jer su nekad mo da ti kontinenti bili spojeni. U Africi i obje Amerike prona ene su sli ne naslage ugljena i druga geolo ka obilje ja, kao i okamine izumrlih gmazova du zapadne obale ju ne Afrike i isto ne obale ju ne Amerike. Njema ki znanstvenik Alfred Wegener usporedio je 1912. godine sve te dokaze i iznio zamisao o pomicanju kontinenata. Prema Wegeneru, jedinstven superkontinent nazvan Pangaea razlomio se u dijelove koji su se udaljavali dok nisu zauzeli svoje dana nje polo aje. Ta je zamisao do ekana suzdr ano budu i da nije bio poznat proces kojim bi se moglo protuma iti pomicanje kontinenata. Problem je rije en tek krajem 1960-tih godina i otada je ta pretpostavka potpuno prihva ena. Naime, sa napredovanjem istra ivanja morskog dna otkriveni su divovski planinski lanci, osamljeni podmorski bre uljci i duboki jarci. Kad su geolozi po eli istra ivati dio lanca koji se prote e Atlantikom (srednjeatlanski hrbat), prona li su dokaze za irenje oceanskog dna, to potkrijepljuje Wegenerovu zamisao o razmicanju kontinenata i teorija je usvojena. Danas se geolozi sla u oko podjele Zemljine kore na 13 glavnih i odre eni broj manjih tektonskih plo a, a sve plivaju na djelomice rastaljenom sloju pla ta ispod sebe.

Stotinama i milijunima godina kontinenti su uokolo plutali, sudarali se stvaraju i jedinstveni kontinentalni blok koji bi se zatim ponovo kidao. Posljednji kontinentalni blok bio je onaj kojeg je Wegener nazvao Pangaea. Pangaea je bila okru ena jednim jedinim golemim oceanom, prethodnikom Tihog oceana, kojeg je Wegener nazvao Panthalassa. Osim njega, bio je tu i jedan plitki tropski ocean kojega je nazvao Tetis more. Pangaea se po ela kidati prije oko 200 milijuna godina. Sjeverna Amerika se po ela razdvajati od zdru enih kontinenata Ju ne Amerike i Afrike, stvaraju i pukotinu iz koje e nastati

sjeverni dio Atlanskog oceana. Crta razdvajanja ozna ila je po etak stvaranja srednjeatlantskog hrpta. irenjem pukotine nastala su dva divovska kontinenta, Laurazija na sjeveru, koja se sastojala od Sjeverne Amerike i Eurazije, te Gondwanaland na jugu, koji je obuhva ao Ju nu Ameriku, Afriku, Indiju, Australiju i Antarktik. Zatim je prije otprilike 170 milijuna godina po eo pucati Gondwanaland. Ju na Amerika i Afrika pomicale su se prema sjeveroistoku, a Indija se po ela samostalno gibati prema sjeveru. Nakon 35 milijuna godina razdvojile su se Ju na Amerika i Afrika, a izme u njih se stvorio ju ni dio Atlantskog oceana. Srednjeoceanski hrptovi u sjevernom i ju nom dijelu Atlantika stopili su se u jedan drugi, neprekinuti hrbat. irenjem Atlantika smanjivali su se ostaci Panthalasse i tako je nastao Tihi ocean, koji se jo i danas smanjuje. Tetis more postupno se zatvaralo kretanjm Afrike i ju ne Europe prema sjeveru. Indija je, naposljetku, dotaknula Aziju i nastao je himalajski masiv. Hrbat srednjeindijskog oceana protegnuo se prema jugu i razdvojio Australiju i Antarktik, a taj proces odvija se jo danas, potiskuju i Australiju prema sjeveru.