MIRIAM DELLY THECLIN ZLOIN

Tog otunog oujskog jutra, im sam ula u njezin ured, gospoa Lachaud doekala me rijeima: Pripremite svoje kovege. Sutra ujutro odlazite, Marie-Marthe! - Kovege? Sigurno odlazim na dulje vrijeme? - Da, i ja tako mislim sudei prema onom to mi je kazao doktor Guyon-Latour. Objasnila mi je da je rije o nekoj mladoj djevojci, koju je njezin lijenik doveo u Clermont na pregled ovom izvanrednom strunjaku. Guyon-Latour odredio je veoma sloeno lijeenje, koje je mogla provesti samo iskusna bolniarka. - Paraliza je zapoela u petnaestoj godini. Sada joj je esnaest i njezino se stanje pogoralo. To je loe nasljedstvo s majine strane. Uostalom, srest ete se veeras s doktorom i on e vam dati potrebne upute. - Dobro, gospoo! Spremit u se. A kamo zapravo polazim? - Na selo, u Correze. Doktor e vam sve tono objasniti. Ponesite pokrivae, jer bi se moglo dogoditi da tamo slabo griju. Smijeak je preao njenim jo uvijek svjeim licem, okruenim sijedom kosom: - Na sreu, vi niste zimogrozni i ne plaite se sela. - Ne, kad obavljam svoj posao, osjeam se svuda dobro. A kada moram poi doktoru? - On e u est sati biti ovdje. Jo emo se vidjeti prije vaeg odlaska, Marie-Marthe! Pruila mi je ruku i ja sam izala iz ureda i krenula u svoju sobu na drugom katu Instituta Helene Choppet. Taje zadubina bila stara sedam godina, a osnovala ju je neka bogataica iz Clermonta na uspomenu svoje keri koja je umrla mlada njegujui ranjenike neke vojne bolnice. Upravu je povjerila svom urjaku, doktoru Guyon-Latouru. U Institutu su se odgajale bolniarke, koje su bile na veoma dobrom glasu u itavom tom kraju.

Guyon-Latour je ovdje smjestio odjel svoje klinike. Spomenute me je veeri primio u svom malom uredu, neto poslije est sati. On je tek nedavno premaio etrdesetu godinu, ali je izgledao mnogo mlai. Mrav i tamnokos, pomalo nalik na pticu, bio bi zapravo ruan da nije bilo njegova tako lijepog pogleda, punog inteligencije i dobrote. Na svoj poseban i jasan nain, on mi je objasnio o kakvoj je bolesti rije i kakvo je lijeenje odredio. Naroito je naglasio vanost vrlo osjetljivih injekcija koje sam morala davati svaki drugi dan. - Znam da se mogu pouzdati u vas - dodao je. - Vi ste, gospoice, najspretnija i najportvovanija od svih naih bolniarki. On je rijetko kada dijelio pohvale. Smijeak, uvan inae za bolesnike, uputio je ovaj put meni, to me veoma obradovalo te sam pocrvenjela. - Nastojat u ispuniti vaa oekivanja, doktore! Kako se zove to mjesto kamo trebam krenuti? - To je dvorac Mieulles. Najblie je mjesto Sognac. Tamo ete stii autobusom iz Tulla. Doktor Martoux, koji mi je doveo gospoicu de Grisolles u pratnji njene majke, stanuje u Sognacu. Pruio mije list papira. - Tu je vrijeme odlaska vlaka za Tulle. Gospoa de Grisolles poslat e po vas u Sognac automobil, koji e vas odvesti u dvorac. Dvorac je udaljen est kilometara. Je li vam gospoa Lachaud preporuila da ponesete toplu odjeu? uo sam, naime, da je to obitavalite, to se grijanja tie, veoma nekomforno. - Ona mije to kazala, doktore! I dok sam ustajala, on je nadodao: - Bilo bi mi drae daje bolesnica ostala na klinici. No njezina majka nije mogla na dulje vrijeme napustiti svoju kuu, jer je tamo eka mnogo posla. A nije se ni htjela odvojiti od svoje keri. Nisam je odvie nagovarao, znajui kako to lijeenje moe obavljati i bolniarka, bez moga prisustva. Lijeenje moe, ali i ne mora donijeti poboljanje, no ne moe prouzrokovati nikakvo pogoranje. Sve sam to objasnio doktoru Martouxu. Ako se u roku od dva mjeseca ne pokae vidniji uspjeh, tada ne moemo nita oekivati. Paraliza e zahvatiti srce nesretnog djeteta. Ovo, to pokuavam, ve je u nekoliko sluajeva imalo uspjeha. Nadajmo se da e i sada tako biti. Molim vas, gospoice, obavjetavajte me o svemu i piite mi svakih petnaestak dana. - Naravno, doktore! Pruio mi je ruku. I ponovno je smijeak preao njegovim licem. - Bit ete pomalo izgubljeni tamo na selu. Proveo sam jedan dan u Sognacu. Sve je to prilino divlje,

no lijepo je dok je dobro vrijeme. Zimi je to sasvim drugaije. Na sreu, proljee vie nije daleko. Ako vaa bolesnica ne bude previe zahtijevala od vas, moi ete ii na lijepe etnje, a vi to volite. Poslije tih rijei mi smo se rastali. Nakon tog kratkog susreta osjetila sam da Guyon-Latour nije ravnoduan prema meni, to mi je veoma godilo. Bio je to beskrajno simpatian ovjek i ja sam ga veoma cijenila. *** Snijeg je padao u gustim pahuljicama kada se vlak zaustavio u Tullu oko jedan sat poslije podne. Autobus je ekao pred stanicom i ja sam smjesta ula. Krenuo je istog asa. Bilo je malo putnika, vjerojatno zbog runa vremena. Kraj mene je sjedila neka mlada ena, zaogrnuta poneto iznoenim krznenim ogrtaem. Njen pogled pun radoznalosti zaustavio se askom na meni, dok sam se ja smjetala kraj nje. Sjela sam, zaogrnuvi se u svoj kaput. Usprkos toplom suknu u koje sam bila umotana, osjeala sam kako studen prodire u mene. Cijeli je kraj bio pokriven jednolinom bjelinom. Ona me stala smetati, te sam napokon zatvorila oi. Zbog snjenog sloja, autobus je vozio polagano. Osim toga, nakon nekih pola sata i cesta je postala loa. Poelo je pravo drmusanje. Jedan je udarac bacio na mene moju susjedu. - Oprostite! - kazala je. - Ova je cesta strana! Nadam se da vas nisam ozlijedila? Okrenula je prema meni svoje lice. Nije bila lijepa, no njen mladenaki i iskren izgled svidio mi se. - Niti govora! Ovu cestu zaista treba popraviti. - Popravak je predvien za ovu godinu, ali to ne znai da e ga i obaviti. Moj je brat naelnik u Sognacu, i ve tri godine zahtijeva da se to uini. Novi udarac bacio nas je ponovno jednu na drugu. Poto sam popravila svoju bolniarsku kapicu, ja sam zapitala: - Koliko nam jo treba do Sognaca? - Tri etvrt sata. Obino je za taj cijeli put potreban sat i pol, ali ne po ovakvom vremenu!... Stii emo navrijeme. Kazali su mi da se dvorac Mieulles nalazi est kilometara od mjesta. Ona se iznenaeno trgnula. Vi idete u Mieulles? Da, toliko je otprilike... Je li se pogorala bolest kerke gospoe de Grisolles? Mislim da nije. No, ja moram provesti lijeenje da bi ona ozdravila. - Ah!... I vi ete tamo stanovati... sigurno dulje vremena? Njen je pogled bio udan - kao da me ali. - To e vjerojatno trajati dulje vrijeme. Zavladala je tiina. Cesta se uspinjala prolazei uz umovite ili pak gole visove pokrivene snijegom. S nae desne strane umila je rijeka zasijana kamenjem. Ovo je bila dobra prilika da se raspitam za obitelj s kojom u ivjeti. Pitala sam: - Vi poznajete gospou de Grisolles? - Da, po vienju. - Ima li ona, osim ove bolesne kerke, jo djece? - Ne, samo ovu. - ivi sama s njom u Mieullesu? - Ima i dvije pastorke. - Zar je ona udovica? - Ne, ali njen je mu duevni bolesnik i ivi u vicarskoj, u bolnici. Tako su bar nama kazali, jer mi ne posjeujemo tu gospou. U njezinim se rijeima mogao nasluivati traak prezira. A kratkoa njezinih odgovora dala je naslutiti kako ona ne eli nita vie rei o stanovnicima Mieullesa - vjerojatno zato da ne bi bila prisiljena kazati neto loe. Osjetila sam neku nelagodu. Naime, taje mlada osoba djelovala veoma iskreno i estito, a i dobro odgojeno. Ako ona nije cijenila gospodaricu Mieullesa, sigurno je za to imala razloge. Ipak nisam nastojala saznati neto vie. Nikada nisam voljela silom iznuditi neije povjerenje, a osim toga, ionako sam sama trebala stvoriti vlastito miljenje nakon upoznavanja s gospoom de Grisolles. Moja mi je susjeda stala priati o zanimljivim mjestima u okolici, koje bi valjalo posjetiti. Priala sam kako volim hodati i kako namjeravam polaziti na duge etnje, ukoliko to stanje moje bolesnice bude

doputalo. - Ovdje su ponekad proljea krasna - kazala je. - No, etnje ovim krajem veoma umaraju. Bez kola neete moi poi daleko. A ipak, ima toliko toga lijepoga da vidite! inilo se da je ponosna na svoj rodni kraj i nastavila mi je iznositi potankosti o njegovim ljepotama. Autobus se i dalje uspinjao, prolazei kraj ponora i padina pokrivenih drveem savijenim pod teinom ledenog ogrtaa. A onda, iznenada, ukazalo se mjesto, smjeteno podno stjenovitog breuljka na kojem se uzdizala etverouglasta kula. - To je Sognac... a ono gore je Mieulles! Moja je suputnica uprla prstom prema kuli. - Odavde se ne vidi dobro kua, naroito zbog toga to su krovovi pokriveni snijegom. Sigurno su obavijeteni da dolazite, zar ne? - Da, ekaju me. U dvorcu sigurno imaju automobil? Mlada se djevojka lagano nasmijeila. - Oh, ta krntija iz Mieullesa!... Sumnjam da bije starac mogao dovesti po tom vremenu. Pogledala sam j e uznemireno. - Mislite da moda nee moi doi po mene? to u onda sa svojom prtljagom? - Ne uznemirujte se! Moj me brat eka s kolima i on e vas odvesti gore. Mi stanujemo negdje na pola puta, to dakle nee biti teko. Tog je asa autobus stao ispred neke zgrade koja mi se inila nalik na gostionicu. Moja je suputnica izala prva i vidjela sam kako joj je priao neki mladi mravi ovjek, toplo je poljubivi. - Nije ti bilo hladno, Denise? - I te kako, dragi moj! urim do vatre u naoj pei... No reci mi, zar nije stigao auto iz Mieullesa? - Auto iz Mieullesa? to to govori? Zar bi ta starudija mogla sii po tom vremenu? Onda e -ti, Bernard, morati odvesti nekoga u dvorac. Bolniarku, koja e se brinuti za malu Bergasse. Tog sam trenutka sila i inilo mi se da sam ula rijei koje je mladi poluglasno kazao: elim joj dobru zabavu, toj ubogoj djevojci! Denise se okrenula prema meni i pokazala mi auto smjeten blizu nas. - Uite brzo! Ostavite kovege, Bernard e ih ponijeti. Zastala sam, oklijevajui: - Ne smijem zloupotrijebiti vau... - Vi nita ne zloupotrebljavate - kazao je mladi. - To je as posla, a i ne moemo vas ostaviti ovdje. Stari se Saturnin nee spustiti svojom krntijom po ovom vremenu... Mogao bi, naime, koji dio ostaviti u snijegu. Ula sam u kola, a Denise je sjela kraj mene. Upravo kada smo htjeli krenuti, iz gostionice je izaao neki ovjek s papirom u ruci. Oprostite, gospodine Paviers, zaboravio sam vam predati ovo pismo od gospodina notara, koji je malo prije proao ovuda. - Hvala, Gavinon! I mi smo krenuli. Bernard Paviers je oprezno vozio, jer je cesta bila skliska. Snijeg, koji je prestao padati prije jednog sata, sada je opet padao u sitnim pahuljicama. U prolazu, Denise mi je pokazala neko svjetlo u daljini i kazala: - Ono je Bijeli vuk. Tamo mi stanujemo. Jo smo se uvijek penjali, kruei oko stjenovitog breuljka koga sam bila zapazila u Sognacu. Napokon smo uli u neku aleju. S obje strane aleje drvee je sputalo svoje grane oteale od snijega. Cesta je morala biti puna dubokih rupa, jer smo se strano tresli. - Ve godinama ovo sve propada - primijetila je Denise. -Ova aleja brijestova bila je dobro drana sve do drugog braka gospodina de Grisollesa. Ali ta ena... Prekinula se, sigurno ne elei kazati nita loe o eni koja e mi pruiti gostoprimstvo. Na kraju aleje kola su se zaustavila u dvoritu, to se prostiralo pred jednokatnom starinskom kuom. Sila sam, toplo se zahvalivi. - Sretni smo to smo vam mogli uiniti ovu uslugu - odvratio je veoma uljudno gospodin Paviers. - A kada vam neto ustreba, ne oklijevajte traiti nau pomo -pridodala je njegova sestra. Odnio je moje kovege do kamenih stuba i vrsto udario alkom po vratima. Nakon toga me pozdravio, uao u auto, zaokrenuo i odvezao se alejom. Priekala sam asak, no vidjevi da nitko ne dolazi, jo sam jednom udarila alkom. ulo se neko utanje iza vrata. Stala su se polagano otvarati i ja sam ugledala mravo i blijedo lice neke crnokose djevojke, divljih i alosnih oiju.

- to elite? Njen je glas bio njean i umoran. - Ja sam gospoica Marsollier, njegovateljica gospoice de Grisolles. - Gospoice de Bergasse... Uite! Vrata su se otvorila i ja sam se provukla sa svojim kovezima. Mlada ih je djevojka zatvorila za mnom, zatim se okrenula prema meni i gledala me bez rijei. inila se u isti as veoma ponosnom i nekako kao da je u neprilici. - Mogu li govoriti s gospoom de Grisolles? - upitala sam. Ne odgovorivi mi, ona je krenula prema pozadini te velike ogoljele prostorije gdje smo se nalazili, a u koju se ulazilo ravno izvana. Pozvala je: Thecla! Na pragu se pojavila druga mlada djevojka, neto via, ali jednako tako mrava i blijeda. Ova je imala crvenu kosu, svijetle i hladne oi i jedva me je i pogledala. Stara pregaa bila joj je svezana oko struka i na pola je skrivala izlizanu haljinu. - Stoje kazala za bolniarku! - upitala je smea djevojka. - Daje dovedemo gore im stigne. Okrenuvi nam lea Thecla je nestala. Tog je trenutka odjeknulo zvono s vrha kamenih stuba koje se uzdizahu s desne strane dvorane. Neki otar glas je zavikao: - Hoe li se napokon odluiti otvoriti vrata, Sylvine? Mlada je djevojka pruila ruku prema stubama. - Moete poi gore - kazala je mirno. A tada mi je i ona okrenula lea i otila. Ostavivi svoje kovege, stala sam se penjati izlizanim uleknutim kamenim stubama. Na vrhu je stajala oniska ena, obuena u toplu sivu kunu haljinu. Doekala me rijeima: - Molim vas tisuu puta da mi oprostite, gospoice, to ste morali ekati. Moje su pastorke nevjerojatno neuslune! Vi ete se i sami u to uvjeriti. Molim vas, nemojte ih tedjeti. To je jedini nain da ovjek neto postigne kod njih. Bacila sam letimian pogled na tu enu uspravljenu preda mnom. Procijenila samjenaetrdesetak godina. Imalajeprefmjene crte. Morala je biti lijepa prije no to je koa njena lica uvela, a nos se poeo sputati prema tankim usnama. Kosa je bila bogata i plava. Zaprepastile su me njezine oi. Otri, sjajni, ispitivaki pogled, bio je uprt u mene, kako mi se inilo, s nepovjerenjem. - Nali ste nekog u selu tko vas je doveo? Nisam mogla poslati starog slugu s autom po tom vremenu. Ne ekajui moj odgovor, dodala je: - Doite se upoznati sa svojom bolesnicom. Njezin je glas bio ljubazan - moda ak i odvie. - Moja vas mala Fernande eka s nestrpljenjem. Ona je puna nade da e joj ovo lijeenje povratiti zdravlje. Slijedila sam je kroz neki tamni hodnik. Stala je objanjavati: - Mi stanujemo u stranjem krilu zgrade. Dala sam nalog da vam prirede sobu kraj Fernande. Naalost neete ovdje nai moderni komfor. Tako to urediti u ovom starom dvorcu daleko prelazi moje mogunosti. Uvjeravala sam je kako se ja mogu prilagoditi svemu. No, u isto sam se vrijeme nadala da sobe u kojima u obitavati nee biti tako ledene kao stoje to bilo stubite i ovaj hodnik. Umirila sam se kad sam ula u sobu bolesnice. Ovdje je bilo uistinu ugodno toplo. Vatra je gorjela u pei natrpanoj drvom. Ova nevelika soba bila je ureena veoma elegantno: pokustvo je bilo zeleno lakirano, stolci presvueni ruiastom svilom, a zavjese su bile svijetloplave. Na krevetu, smjetenom usred sobe, ispruila se plavokosa djevojica. Doekala me pretjerano ljubazno. Nisam se mogla poaliti. Promatrajui njezino smravjelo blijedo lice, govorila sam joj kako emo sutradan poeti s lijeenjem i kako ima velike anse da ozdravi. - Oh, da, to je prije mogue - kazala je brzo. - Tako bih htjela hodati, biti poput drugih, poput onih djevojaka... Smjesta se prekinula. - Poput mojih sestara. Vi mi to obeavate, zar ne, gospoice? - Nadam se da e nam to uspjeti, drago dijete! Zato sam ja, koja sam po svom pozivu, a i po svojoj prirodi, uvijek ve kod prvog susreta osjeala neku simpatiju, moda ak i profesionalnu, prema svim svojim bolesnicima, zato sam ja tako teko kazala te banalne rijei ohrabrenja toj maloj bolesnici koja je tako arko izraavala svoju elju da bude poput dragih? Je li to moda bilo zbog njenih odvie svijetlih oiju, koje su gledale pomalo podmuklo?... Zbog njenih tananih usana koje su otkrivale iljaste zube? U svakom sluaju, ovaj prvi susret s majkom i kerkom - koje su uostalom veoma nalikovale jedna drugoj -ostavio je na mene nepovoljan dojam.

- Pokazat u vam vau sobu - kazala je gospoa de Grisolles. -Donosit e vam u nju jelo. Ja jedem s Fernande. Nemamo dovoljno posluge. Na je sluga star i veoma je zaposlen. A u ovom je kraju nemogue nai sluavku. Moje su pak pastorke veoma nemarne i valja ih neprekidno nadgledati. I zato, kao to vidite, veoma sam umorna. Nije ba tako izgledala. inilo se da ova punana mala ena posjeduje izvanrednu fiziku otpornost. - Imate prtljagu? - Dva kovega su dolje. Poi u po njih. - Ne! Sylvine e ih donijeti. Doite! Otvorila je neka vrata i sila niz tri stube koje su vodile u usku prostoriju, u koju je svjetlo prodiralo kroz prozor sa reetkama. To je bila ostava. Draga vrata na suprotnoj strani vodila su u veliku sobu sa zidovima obloenim drvom. Ova se soba inila hladnom nakon Fernandine, iako je vatra gorjela u povelikom kaminu. - Evo! - kazala je gospoa de Grisolles. - Mislim da nita ne manjka. Ako vam neto nedostaje, zatraite to od Sylvine ili Thecle. Kraj kreveta se nalazi zvono. Sada jo ne radi. To e vam Saturnin morati sutra urediti. - im se smjestim i raspremim poi u opet svojoj bolesnici -kazala sam. - Dobro! Ona je tako sretna to ste doli, ini joj se da joj vi donosite zdravlje. Do vienja, gospoice! Izlazei, zastala je i okrenula se. - Moda biste htjeli neto toplo? Moda alicu aja? - Ako to ne bi zadavalo potekoe, dobro bi dolo, jer sam sva promrzla. - Dobro! Thecla e vam prirediti aj. Tako bar nee ljenariti. Kada je gospoa de Grisolles izala, stala sam razgledavati svoju sobu. Pokustvo je bilo prilino razliito: veliki krevet od mahagonija u empiru, stari hrastov ormar, komoda od orahovine lijepa oblika no slabo sauvana, rasklimani stolci pokriveni izblijedjelom tkaninom, veoma istroene zavjese. Na parketu, istom ali nenalatenom, leala su dva izlizana saga. U kutu je stajao toaletni stoli od mahagonija a na njemu garnitura od fajanse. Svaki je pojedini komad bio ponegdje okrznut. Unutranjost kue odavala je siromatvo - osim sobe male bolesnice. Za gospou de Grisolles sigurno je bilo teko plaati i uzdravati bolniarku. Netko je zakucao na vrata koja su vodila u hodnik. Mlada djevojka smee kose unijela je moje kovege, stavila ih na pod i otila bez rijei. udna osoba! pomislih. Nisam se dobro osjeala u ovoj kui. Gospoa de Grisolles i njezina kerka nisu mi se sviale. Njihova ljubaznost inila mi se pretvaranjem. Osim toga, stekla sam dojam da su one i pomalo grube. A uz to jo i ta udna Sylvine... Bila sam napola smrznuta i gladna, jer sam dorukovala veoma rano. Sve je to takoer utjecalo na moje raspoloenje. Nastojala sam se rijeiti tog osjeaja i poela sam svlaiti bluzu, kad li ponovno netko pokuca. Sylvine mi je donijela aj na jeftinom posluavniku na kojem se nalazio maslac i krika kruha. - Stavite to onamo, gospoice - kazala sam, pokazujui na komodu. - Hvala vam, ao mi je to sam vam zadala posla. Ubudue u to moi sama uiniti. Pogledala me, vidljivo zauena. Sigurno nije nikada prije vidjela bolniarku u bijeloj odori. Promatrajui je izbliza, ustanovila sam da bi ona bila lijepa kada ne bi bila tako mrava i blijeda, s upalim oima. Oi joj bijahu lijepe i odraavale su patnju i ponos. Moj je pogled nije zaplaio. - Vi ste polusestra moje bolesnice? Njezine lijepe, iako preblijede usnice, nasmijeile su se prezirno. - Ne, Fernande Bergasse nije nita mojoj sestri i meni. - Ah!... Znai ona se rodila jo u prvom braku gospoe de Grisolles. - Da, jo kao Bergasse! - Svlvine je potvrdila glavom. Zatim, bez daljih objanjenja, izala je. Popila sam aj, koji je bio ogavan, obeavajui samoj sebi da u ga od sada radije sama kuhati. Zatim sam se vratila k Fernandi, koja me je doekala s jednako pretjeranom ljubaznou.

II Te sam noi veoma slabo spavala. Lo dojam koji sam stekla pri dolasku, zima i glad, spreavali su me da zaspim. Da, i glad, jer ja sam imala izvrstan apetit, a veera je bila slabo pripremljena i veoma oskudna. Ustala sam, dakle, u toj hladnoj sobi, zle volje. U sanduku kraj kamina nije vie bilo ni komadia drva. Ve prolu no nisam mogla podravati vatru, iako je to bilo potrebno. Obukla sam se i odluila potraiti drva da naloim vatru. U isto vrijeme htjela sam se raspitati za doruak, jer je Fernande spavala sve do devet sati, pa nisam trebala otii k njoj. Izaavi na hodnik, lako sam nala stube kojima sam se sino bila popela. U predvorju, oklijevala sam ispred etiriju vrata. Ovla sam zakucala na jedna. Nitko mi nije odgovorio. Otvorila sam ih i ona su zakripala. Preda mnom se prostirala velika dvorana obloena hrastovinom u kojoj nije bilo ni komadia pokustva. Druga otvorena vrata otkrivala su mi dijeli neke druge sobe, bez sumnje salona, jer je pokustvo bilo obojano u svijetlosivo. Obino sivo platno prekrivalo je zidove, koji su prije sigurno bili obloeni tapiserijama. Sve vie se u meni potvrivalo uvjerenje o propadanju te obitelji. Trea su me vrata napokon odvela u hodnik prema kuhinji. Kuhinja je bila golema prostorija, poploena crvenim i bijelim ploicama. Dva prozora svijetlo obojenih stakala proputala su svjetlo u kuhinju. Mlada crvenokosa djevojka mijeala je neto u loncu. itava je prostorija bila ispunjena mirisom okolade. Dolazim u dobar as, doruak je spreman, pomislih. Vidjevi da se Thecla ne mie, pribliila sam joj se. Tada je okrenula glavu i ja sam ponovno vidjela njezine hladne oi koje su me gledale bez iznenaenja i bez dobrodolice. - Mogu li dobiti drva, gospoice? Htjela bih naloiti pe u svojoj sobi. - To morate zatraiti od nje. Uprla je prstom prema prvom katu. - Donijet u vam, kada mi ona to zapovijedi. - Odnijet u ih sama. Nije potrebno da vas zbog toga uznemiravam. - Pa onda je upitajte. Okrenula se prema svom loncu. - Da li bih mogla dorukovati? - Bojala sam se da e i to odbiti. No Thecla je pokazala drugi lonac koji je stajao na tednjaku. - Mlijeko je skuhano. Ako priekate dvije minute ja u vas posluiti. Sjela sam pred veliki hrastov stol, istroen ali veoma ist. Iako sam se zaogrnula u svoj ogrta, ipak sam drhtala u ovoj velikoj nenaloenoj prostoriji. Primijetila sam kako je tanko sukno kojim su bila prekrita ramena mlade djevojke i pomislila puna samilosti: Sirotica, njoj mora biti jo hladnije nego meni! Stavivi zdjelu na stranu, Thecla je uzela lonac s mlijekom i donijela ga na stol. Iz starog ormara za sue izvadilaje loni i tanjur i sve to stavila preda me. Zatim je donijela ubrus, kruh, komadi maslaca u zdjelici i kocku eera na okrnjenom tanjuriu. - Nemate kave? - zapitala sam. - Ona mi nije zapovijedila da vam je skuham. Zaista morat u se ovdje nauiti na oskudne obroke. Budui da je ova obitelj bila u nevolji, morala sam uiniti sve mogue da im stanje jo vie ne oteam. Morat u sama nabaviti neke namirnice dolje u mjestu. Thecla se vratila tednjaku. Sada je poela priti tanke krike kruha. Zavrivi posao, stavila je krike na tanjuri, ulila je okoladu u srebrni loni i sve to stavila na posluavnik pokriven arenim ubrusom. Na posluavniku su se nalazile ve dvije porculanske alice i zdjelica puna maslaca. Odlazei prema vratima u pozadini kuhinje, i otvorivi ih, ona je pozvala: Sylvine! Mlada smeokosa djevojka se pojavila. Uputila mije neku vrst pozdrava, uzela posluavnik i izala iz prostorije. - Zar je to doruak gospoe de Grisolles i njezine kerke? -zapitala sam. Thecla je potvrdila. inilo mi se da me je pogledala pomalo ironino. Zatim je pola prema eljeznom tednjaku smjetenom s lijeve strane velikog kamenog tednjaka i stala ga istiti. Ustala sam, poto sam pojela ovaj oskudni doruak, jer je mlijeko bilo tono odmjereno, kruha nije bilo koliko sam htjela a maslaca jo manje. Pogled na pile, koje je lealo najednoj dasci, tjeio me jer sam mislila da e mi bar ruak biti neka vrsta naknade. No ovog sam asa bila zbunjena. Bogato opremljen posluavnik koji je Sylvine odnijela gospoi de Grisolles i njezinoj keri natjerao me da

donekle promijenim miljenje u pogledu njihova materijalnog stanja. Tog sam jutra poela s lijeenjem Fernande. Ona je bila veoma osjetljiva, iako injekcija nije bila bolna. Ubod je bio povod za prenemaganje, to me srdilo, to vie to je njezina majka neprekidno govorila Budi dobra, malo moje zlato!... Sirotice moja, kako te mue! i druge sline stvari. Daleko od toga da sam otvrdnula na bolove svojih bolesnika, no ovaj sam puta imala dojam da Fernande igra komediju elei raznjeiti svoju majku i da bude interesantna. Zato sam kazala gospodi de Grisolles kako smatram da bi bilo pametnije ostaviti me drugi puta samu s Fernande. - To vas bez razloga uzbuuje - dodala sam. -A i Fernande e biti razumnija ne bude li vas vidjela spremnu daje tako alite. - Ne, ne, ja hou da mama ostane! - izjavila je mlada djevojka. - elim da vidi kako ja patim! - Da, ljubavi, da, moje malo pile! Zato, jer si tako hrabra ja u ti dati neto dobro. Otila je u svoju sobu i vratila se s vreicom punom bombona i pruila ih Fernande. Ova je smjesta natrpala usta, ne ponudivi nita ni svojoj majci ni meni. Sigurno moj boravak u ovoj kui nee biti najugodniji. Toga sam se asa sjetila rijei Bernarda Paviers, kad mu je sestra kazala da idem u Mieulles: elim joj dobru zabavu, toj ubogoj djevojci! Obavit u svoju profesionalnu dunost najbolje to mogu. No, vidjela sam ve da e mi za to biti potrebno mnogo vrstine i strpljenja. Kad sam zavrila s medicinskom njegom i kad sam uredila bolesnicu, saopila sam gospoi de Grisolles svoju elju da naloim vatru u svojoj sobi i da nabavim dovoljnu zalihu drva kako bih mogla loiti sve do naveer. - Gospoica Thecla mi j e kazala da to moram pitati vas i da mi ona na svoju ruku ne moe nita dati dodala sam. Naravno! Kada bih sve prepustila tim malim rasipnicama, mi nakon tri mjeseca ne bismo imali to jesti. Rei u Thecli neka vam donese drva, i neka naloi vatru, gospoice! - To u ja uiniti, a ako mi pokaete gdje mogu uzeti drva, ja u ih sama donijeti. Te djevojke imaju dosta posla... - Ni govora! Ni govora! Te ljenivice imaju dovoljno vremena. Za as e vae drvo stii, draga gospoice! Vrativi se u sobu, u kojoj jo nije gorjela vatra, odluila sam da poem na etnju kako bih se ugrijala. U noi je prestao padati snijeg, a zbog hladnoe sigurno se zaledio na tlu. Dobro odjevena, sila sam i krenula prema kuhinji. Tamo nije bilo mladih djevojaka. Neki starac, pomalo pogrbljen, u plavoj pregai sluge, upravo je kuhao komad mesa na tednjaku. - Moete li mi kazati ima li jo neki izlaz na dvorite, osim glavnoga? - upitala sam. - Ne bih htjela smetati svaki puta kada budem izlazila. Okrenuo je prema meni dugo blijedo lice s oima kao smrznuta voda. Pokazat u vam - rekao je. Pola sam za njim kroz hodnik koji nas je doveo do neke okrugle dvorane pune odbaenih predmeta. Otvorio je mala vrata i pokazao mi da je potrebno samo podii kvaku pri ulasku. Zahvalila sam mu, na stoje on odgovorio: Uvijek sam vam na usluzi! Zatim se vratio svom poslu, a ja sam izila na dvorite. Ugledala sam Theclu kako dolazi alejom, nosei koaricu. Prebacila je preko svoje stare haljine plat nalik onom to ga nose pastiri. Na glavu je navukla kapuljau. Prolazei kraj mene nije mi nita kazala i inilo se kao da me jedva prepoznala. Vidjela sam kako je nestala kroz ista vrata kroz koja sam ja bila izila. Preavi dvorite okrenula sam se kako bih vidjela svu kuu. Vjerojatno je potjecala iz petnaestog stoljea, no kasnije je bila pregraivana. Skinuli su joj prozore s kriem. Lijepo izraeni krovni prozorii jo su postojali, kao i gotska vrata nad kojima se nalazio grb. Okrugli toranj s lijeve strane, iz kojeg sam upravo bila izila, takoer je potjecao iz te epohe. Ta je fasada bila u dosta loem stanju, jednako kao i pomone zgrade koje su se prostirale s lijeve strane dvorita. Krenula sam alejom i snijeg je kripao pod mojim nogama. Suh i hladan zrak me krijepio i tjerao neugodne dojmove. Silila sam se da makar na trenutak zaboravim neugodnu unutranjost i nesimpatinu gazdaricu i njezinu kerku, Theclu i Sylvine, te udne djevojke koje kao da su bile njezine Pepeljuge. Doavi na kraj aleje, ugledala sam uski put. Nakon nekoliko trenutaka oklijevanja krenula sam lijevo. Sjetila sam se da smo sino iz Sognaca stigli u tom pravcu. Zdesna prostirahu se ume. Nakon nekoliko trenutaka zauh zvuk motora, a prelazei preko nekog poprenog puta, ugledala sam auto koji se pribliavao. Vozila gaje moja sinonja susjeda. Kad me je

ugledala, stala je i otvorila vrata. - Ve eete? Idete li dolje u mjesto? U tom sluaju mogu vas povesti. - Nisam namjeravala otii u mjesto. No, ako bih se mogla vratiti prije podneva veoma bih rado otila, jer moram kupiti razline stvari. - Uite! Stii emo za desetak minuta. Svoje u poslove obaviti za pola sata. Tako emo se moi vratiti do jedanaest i pol. Bez daljih ceremonija sjela sam kraj nje. Kad su kola krenula, ona mije okrenula svoje nasmijeeno lice. - Nije li vam sinonje putovanje nakodilo, gospoice? - to se tie umora, nije. No nije mi jo uspjelo da se ugrijem. - Zar u vaoj sobi nije bila upaljena vatra? - Da, no preslaba za tako veliku sobu. A preostali dio kue, izuzev sobe male bolesnice, prava je ledenica. Denise je bez rijei odmahnula glavom. Nakon nekoliko trenutaka ja sam nastavila. - Ova kua ostavlja dojam velike oskudice, ak i bijede. Jesu li te gospoe financijski propale? - Na ovo pitanje ne mogu vam sigurno odgovoriti. Paul de Grisolles posjedovao je lijep imutak, naroito u zemlji i u umama. Mieulles je bio dobro odravan i lijepo namjeten obiteljskim pokustvom. U dvorcu su bili veoma gostoljubivi. No otkada se gospodin de Grisolles oenio tom enom, sve se promijenilo. Prijatelji su napustili dvorac, jer nisu htjeli imati posla s njom. - Zato? - upitala sam. - Ona j e bila rastavlj ena ena nekog malog inovnika iz Brivea i govorilo se o njoj kojeta zbog njezina ponaanja. Govorei iskreno, ni njen prvi mu nije mnogo vie vrijedio. Ona potjee iz okolice Ussela od neke seljake obitelji, takoer na loem glasu. Budui daje bila postigla stanovito obrazovanje, radila je za vrijeme svog prvog braka u nekom uredu u Briveu. Kako ju je gospodin de Grisolles upoznao, to ne znamo. Ona gaje nagovorila da proda svoje zemlje i da zadri samo jednu malu farmu i jednu umu. Zatim je dolo na red i pokustvo. Mi smo to saznali od nekog staretinara iz Brivea kojeg smo poznavali. On je kupio jednu komodu. Na isti su nain nestale i lijepe tapiserije iz salona, te srebro koje su Grisollovi posjedovali ve generacijama. - Sada sam tek shvatila zato su sobe tako prazne. - Da, ini se da su sve pretvorili u novac. No kako znati, je li tome razlog bijeda? Gospoa de Grisolles posjeduje punomo svog mua, otkada se ovaj razbolio, pa ona obavlja sve poslove po svom nahoenju. Kazala je gospoi Martoux, doktorovoj eni, jedinoj osobi s kojom saobraa, daje gospodin de Grisolles spekulirao i na taj nain izgubio najvei dio svog imutka. Osim toga, ona mora veoma mnogo plaati za njegov boravak u nekom sanatoriju u vicarskoj. A sve je te prie iznosila zato, kako bi objasnila pomalo zagonetno gospodarenje u Mieullesu. - To sam i sama zapazila. Je li gospodin de Grisolles ve dugo bolestan? - Ve pet godina. Kau daje to neka vrsta neurastenije. - A njegove su kerke rtve svoje maehe. Denise je uzdahnula. - Sirotice! Sjeam ih se prije no stoje njihov otac sklopio drugi brak. Bile su armantne: Sylvine, vesela, njena, simpatinija od starije sestre koja je po prirodi malo ohola i mnogo zatvoreni]a. inilo se da e obje biti veoma lijepe, svaka na svoj nain. No, naalost! Vidite to je od njih uinila njihova maeha! Pravo je udo to su izdrale sve do sada. - Zar ih nitko ne moe osloboditi odanle? - A kako, molim vas? One imaju oca, koji je predao svu vlast svojoj eni. Da se moe lo postupak dokazati, bilo bi to neto drugo. Ili pak dokazati slabu hranu i iscrpljujui rad. Ali ona bi se odmah izgovorila na velike izdatke i nemogunost plaanja posluge za uzdravanje Mieullesa. Denise je nekoliko trenutaka utjela. Pribliavali smo se Sognacu i cesta je krivudala tako daje bila potrebna sva njezina pozornost. Malo zatim ona je nastavila: - Pomislite, ta djeca koja su sve do prve priesti imala svoju vlastitu odgojiteljicu u kui, iznenada su ostala bez ikakve obuke. Na taj nain one nemaju mogunosti da ita zarade u ivotu -osim ako ne ele raditi kao sluavke. A pitanje je jesu li uspjele ak i to nauiti? - Moda nisu - odgovorila sam, sjetivi se sinonje veere koja je istodobno bila siromana i loe pripremljena. Uli smo u Sognac. Saznala sam od svoje pratilice gdje mogu kupiti neke potrebne stvari, a zatim me ona ostavila ispred pekarnice. Dogovorile smo se da emo se ponovno nai u crkvi.

Prva sam stigla na ugovoreno mjesto i tako imala vremena za dugu molitvu i za razgledavanje unutranjosti te zanimljive gotske crkvice. Denise se konano pojavila, pomolila se, a zatim smo pole do auta i krenule kui. - Jeste li nali ono to vam je trebalo? - upitala je gospoica Paviers. Da, kod onog obrtnika o kome ste mi govorili kupila sam utika i gajtan. A on mije posudio i elektrino kuhalo. - Dobro! Inae bih vam gaja dala, kao to sam vam malo prije obeala. Uostalom, ako vam bilo to ustreba, ne oklijevaite i zatraite to od nas. Ja se bojim da u Mieullesu nema ni najpotrebnijih stvari. - Tako je, osim u Fernandinoj sobi. - To je dijete razmaeno, bar se tako ini. Po tome to kae gospoa Martoux, njoj se sve elje ispunjavaju. - I to uz pomo novca gospodina de Grisollesa? Gospoica Paviers slegnula je sumnjiavo ramenima. Ja sam utjela i razmiljala o onom to sam saznala i to mi je objasnilo mnogo toga o stanovnicima Mieullesa. Konano je moja pratilja nastavila: - Zamislite, ta je ena, nedugo nakon vjenanja, zabranila svojim pastorkama posjet crkvi. - Zar je to mogue? Otac je to dopustio? - Naalost! On je slabi! I prva je ena radila s njim stoje htjela, no ona je to inila za njegovo dobro. Njegova je bolest mogla samo pojaati mo druge ene. U ovom kraju govore kako ga je ona urekla, i da se on tog uroka nee rijeiti sve do smrti. Moram vam napomenuti kako se prepriava da njezina obitelj zna arati. Denise je tog trenutka usporila vonju, cesta je postala skliska i vie nismo govorile sve do asa kada smo stigle do odvojka za Bij elog vuka. Tamo sam joj kazala da u sii i proetati do Mieullesa. - Kako god elite, rekla je Denise. - I kada god elite poi u Sognac, doite do nas. Ja odlazim dolje u mjesto svaki utorak i subotu ujutro u ovo vrijeme. Poite ovom cestom i za desetak minuta stii ete do zaselka Bijeli vuk. Slijedite aleju brijestova, ona e vas dovesti do nae kue. Toplo sam joj zahvalila i upitala je u koliko sati poinje misa prekosutra u nedjelju. - U osam sati. Doite k nama i mi emo vas povesti... Da, da, dogovorili smo se! Po ovom vremenu ne moete prijei itav taj put pjeice. Rukovale smo se i ja sam krenula alejom do dvorca. Prolazei kroz kuhinju, kako bih dola u svoju sobu, zatekla sam ondje Sylvine pri pranju salate. Uputila mije pozdrav na koji sam joj odgovorila smijekom. Moja je samilost za ovu djevojku porasla otkada mi je gospoica Paviers ispriala njezinu tunu sudbinu. Nisam tim djevojkama zamjerala njihovu hladnou spram mene, shvaajui gorinu u njihovoj dui, a i njihovu nepovjerljivost. U mojoj je sobi bila naloena vatra, no kako se nitko nije brinuo za nju, opet se ugasila. Na sreu donijeli su sitnog drva i ja sam je mogla ponovno raspiriti. Nakon toga sam otila do svoje bolesnice htijui joj dati lijek koji je morala uzeti prije ruka. Nala sam je gdje trpa bombone u usta. Vreica je bila gotovo prazna. Strogo sam je ukorila, smatrajui to najboljim nainom u postupku s njom. Zaista se uinilo kao daje shvatila svoju krivnju i obeala mi da nee vie jesti slatkie prije obroka. Na te se rijei pojavila gospoa de Grisolles u toploj kunoj haljini, s kukuljicom preko kose. Patila je od neuralgije pojaane hladnoom u kui. Tako je barem kazala. Iskoristila sam njezinu prisutnost i zamolila je mogu li staviti elektrinu grijalicu u sobu. Ona je smjesta pristala. - Da sam to znala bila bih proli tjedan kazala svom bratu da vam je prikljui. On je ovdje proveo nekoliko dana. No gdje ste je nabavili? - U mjestu. Gospoica Paviers uputila me gdje je mogu nai. Iznenaeno se trgnula. - Gospoica Paviers? Vije poznajete? Ispriala sam joj kako sam sino stigla do njezine kue - o emu se ona uope nije bila raspitala. Jasno sam osjetila kako joj to nije drago. - Ti Paviersovi! Prave se vani! Njezin je glas postao otar, jednako kao i sino kad se obratila SyIvine s vrha stubita. - Otac im je bio lo seoski lijenik. Spremio je dosta ljudi u ovom kraju na drugi svijet. Kakva razlika od doktora Martouxa! Nisam nita odgovorila na tu njezinu zlobnu primjedbu. Uzela sam boicu s lijekom htijui je odnijeti u svoju sobu. Gospoa de Grisolles stavila je svoju malu, punaku ruku na moju. Na prstima su joj

blistala dva prstena s velikim kamenima. - Ne preporuam vam da se susreete s tom gospoicom. Ona je naduta i svakoga ogovara.. Njezin je glas sada bio sladak. Hladno sam odgovorila: - Ne bih se sloila s vama. Naprotiv mislim daje ona veoma potena i diskretna, a te odlike naroito cijenim. Ruka gospoe de Grisolles skliznula je s moje i vidjela sam kako grize usnu. U sobi me ekao ruak. Nije bilo ni traga onom piletu iz kuhinje. Na posluavniku je stajao tanjur s majunim omletom, salata krto zauljena, komadi sira i aa loeg vina. Premalo za moj apetit, koji je bio jo i povean zbog studeni. Namirnice, koje sam bila kupila u mjestu, nadopunile su taj obrok. No odluila sam da se potuim domaici, uvjerim li se da ona ba i nije tako siromana. Pogodila sam da je ona, poput svoje keri, jedna od onih osoba koje nesmiljeno unitavaju slabe, klanjajui se pred jaima. III Slijedeeg sam dana upoznala doktora Martouxa. Uao je u sobu upravo kad sam Fernande bila dala injekciju i opipavala puis, da bih konstatirala kako joj srce reagira. Ugledala sam debelog ovjeka alkoholiarski crvena lica. Njegov me je pogled izbjegavao. Nije mi se sviao njegov izgled ulizice. Kazala sam mu neke pojedinosti o lijeenju koje sam primjenjivala kod bolesnice, i on je izjavio kako se potpuno pouzdaje u mene, zato to me odabrao doktor Guyon-Latour. Udario je u hvalospjeve o njemu. Gospoa de Grisolles prekinula ga je planim glasom: - Dragi doktore, pregledajte me. Strahovito patim od neuralgije. Preli su u susjednu sobu. Ostala sam kraj Fernande i nastojala razgovarati s njom. No osim nje same, nju nije nita zanimalo. Ve sam se mogla uvjeriti kako je njezino obrazovanje bilo prilino oskudno. Knjige koje je itala, kazale su mi sve o majci koja ih je pribavljala. - Gospoice Marsollier, hoete li trenutak doi? Doktor je stajao na pragu sobe. Pola sam za njim u susjednu prostoriju koju jo nisam poznavala. Bila je veoma prostrana, zidova obloenih tkaninom napadnih boja i namjetena pokustvom presvuenim skupocjenom koom. Dosta lijepi sag sterao se po podu. I ovdje je, kao i kod Fernande, bilo dobro zagrijano. Gospoa de Grisolles leala je na otomanu. Doktor se okrenuo prema meni. - Doktor Guyon-Latour veoma je hvalio va talent maserke, lakou vaih ruku. Kazao nam je da vama uspijeva umiriti i neuralgije otporne na sve lijekove. Da li biste htjeli pokuati lijeiti i gospou de Grisolles? Naravno, doktore! Odgovorila sam bez oduevljenja, ak nakon kratkog oklijevanja. Gospoa de Grisolles sigurno se nije prevarila u prosuivanju tog oklijevanja jer je kazala povrijeenim glasom: - Ukoliko mislite, gospoice, da ovo nije sadrano u vaoj plai... - Zaista, gospoo, ja sam angairana za lijeenje vae kerke... Noja nikad nisam odbijala pomo i lanovima obitelji ako im je to momentano bilo potrebno. Nastojat u vam dakle pomoi, kao to to doktor zahtijeva od mene. - Izvrsno! Izvrsno! - kazao je doktor Martoux, trljajui ruke. - Ponimo dakle odmah sada, gospoice Marsollier. Uboga draga gospoa toliko pati! Gospoa de Grisolles pruila mu je ruku, poprimajui bolan izraz:, - Hvala, dragi doktore! Brzo ete opet doi i pogledati Fernande, zar ne? Da, da, no ona sada ima svoju dobru bolniarku i ja joj vie nisam potreban. Doi u joj u posjete kao prijatelj, zar ne? Dakle, do vienja, drage gospoe! I on je otiao, teak i vulgaran, a ja sam zapoela lijeiti gospou de Grisolles. Nisam bila uvjerena da zaista trpi velike boli. Vie sam bila sklona pomisli daje ona jedna od onih osoba koje ele od ljudi u njihovoj slubi izvui sve to mogu i u tom cilju izmiljaju bilo ta. Ovaj put: nesnosnu neuralgiju. Jer njezin pogled, kada se naas zaboravila, nije odavao nikakve patnje. Masirajui je, ja sam nesvjesno gledala oko sebe. Moju je pozornost privukla veoma velika slika koja je zaudo bila smjetena iznad kreveta. Predstavljala je mukarca u ratnoj odjei iz doba Henrija III, koji je u ruci drao maralsku palicu. Okvir, oito veoma star, bio je pokriven potamnjelom pozlatom. Slijedei moj pogled, gospoa

de Grisolles kazala je ponosno: - Ovo je jedan od naih predaka, maral de Grisolles. - Taj okvir mora biti veoma teak. Ne bih htjela da mi visi iznad glave dok spavam. Kada bi slika pala... - Ne treba se bojati! esto provjeravam je li ue na kojem slika visi vrsto. Ova je slika bila u salonu. Dala sam je prenijeti ovamo kada smo morali prodati gotovo sve pokustvo. Mom je muu mnogo stalo do te slike i zbog toga sam je eljela sauvati. Pogledala je lik marala s velikim zadovoljstvom. Pomislila sam kako je njoj do te slike sigurno vie stalo nego njezinom muu i da je ona samu sebe drala izravnim potomkom te visoke linosti. Kada sam odlazila, poto sam zavrila s masaom, gotovo sam se sudarila s Theclom, koja je ulazila nosei metlu i lopaticu za prainu. Gospoa de Grisolles je zaviknula: - Priekaj asak! Nisam gotova. Pometi za to vrijeme hodnik, kako po svom obiaju ne bi i opet gubila vrijeme. U polumraku sam vidjela da se Theclino fino lice zgrilo i uhvatila sam mraan pogled baen u smjeru sobe koju sam upravo naputala. Nou se sve bilo zaledilo, no ujutro se pojavilo sunce koje vie nije bilo zimsko, obeavajui da e razblaiti atmosferu. Budui da sam bila slobodna do ruka, odluila sam istraiti okolicu dvorca i razgledati kulu koju sam zapazila iz Sognaca prilikom svog dolaska. Kao i prolog dana prola sam kroz vrata u tornju, no mjesto da sam krenula alejom prema cesti, ja sam pola oko dvorca. Toranj je nekom zgradom na kojoj se nalazio kri - a vjerojatno je to bila kapela - bio povezan s krilom zgrade koji se nalazio nasuprot onom u kojem smo stanovale ja, gospoa de Grisolles i njena ki. Oba su ova krila bila vjerojatno sagraena kasnije od ostalog dijela dvorca. Potjecala su iz XVII. stoljea. Meu njima se smjestilo poploeno dvorite, okrueno niskim naputenim zgradama. Iza njih se prostirao park. Nalazio se u blizini dvorca i sigurno je bio prije dobro odravan, no i po njemu se vidjelo sveope propadanje. No danas je jo uvijek snijeg prekrivao bijedu, koja ovdje nije toliko upadala u oi kao u samoj kui. Hodala sam alejom, izmeu drvea s kojeg su visjele sjajne ledene sige. Sunce me divno grijalo. U snijegu pred sobom ugledala sam tragove koraka. Oni su vodili u neku manju aleju. Slijedei ih, stigla sam pred kulu. Tople zrake sunca udarale su na zidove kule sazdane od velikog crvenog kamenja, na njena teka vrata s golemim lokotom i u uske prozore nalik na pukarnice. Pola sam oko nje i opazila da je smjetena gotovo uz sam rub kamenog platoa na kojem je bio sagraen dvorac. Stijena se ovdje okomito ruila prema dolini u kojoj se smjestilo mjesto Sognac. Ugledala sam njegove bijele kue uz obale brze rijeke, osvijetljene zrakama toga divnog jutarnjeg sunca. Nastavila sam etati uz rub stijene. Neki mali puteljak krivudao je meu gustim grmljem. On je vodio u umu koja se nastavlja na park, i koja se penjala uz blage padine onog brda to sam bila ugledala za vrijeme vonje ovamo. Vratila sam se drugim putem koji me je odveo do kule. U prolazu sam opazila da tragovi koraka vode sve do vrata kule. Znai stanovnici Mieullesa koristili su se njime. Podne se pribliavalo i zrake sunca prodirale su u dvorite, meu krila zgrade, grijui zidove glavnog zdanja, njegovo staro kamenje i prana okna. Mislila sam da bi se ovdje negdje morao nalaziti neki prolaz koji bi mi zatedio dulji put oko dvorca u park. Slijedei tragove u snijegu, stigla sam do lijevog krila i sve do jednih vrata, gdje su se oni zaustavili. No ova su vrata bila zakljuana i zastori iznutra navueni. Prela sam dvorite u nadi da u moda imati vie sree s desnim krilom, onim gdje sam ja stanovala. No i ovdje su sva vrata bila zakljuana. Bila sam prisiljena vratiti se istim putem kojim sam prije dola. Kad sam ula u toranj srela sam starog Saturnina koji je sigurno dolazio iz podruma, jer je nosio bocu oito veoma staru, sudei po praini i paukovoj mrei to ju je pokrivala. Pitala sam ga postoji li neki izlaz s druge strane zgrade. Odmahnuo je glavom i odgovorio: - Tamo je sve zatvoreno, gospoice! U onim sobama nitko vie ne stanuje. - Ipak je netko odavde morao izai, jer sam vidjela tragove u snijegu. inilo mi se da se u ledenim starevim oima pojavio bljesak neraspoloenja.

- Ja ponekad izlazim. No sve je u onom dijelu dvorca tako propalo, podovi su u takvom stanju, da bi to predstavljalo opasnost za svakog tko nije na to nauen. Prekinuo se kako bi dozvao Sylvine, koja se pojavila na pragu. - Sylvine, oistite ovu bocu i odnesite je gospoi zajedno s posluavnikom. Pomislila sam: Ona se ne zadovoljava loim vinom kojeg meni daje, ta gospoa de Grisolles! Njoj je potrebno staro vino. Mislim da bi ono vie koristilo onim njenim ubogim pastorkama. Dalo bi im malo snage. IV Sutradan je naglo zatoplilo i za nekoliko dana dvorite i aleja pretvorili su se u baru. Usudila sam se izai u tijeku dana samo zato da bih se nadisala svjeeg zraka. Nije bilo mogue otii u nedjelju na misu u Sognac. U svojoj slabo naloenoj sobi -jer mi je koliina drva bila strogo odreena, kao i sve ostalo - vezla sam i plela, borei se to sam bolje mogla protiv dosade, koju do toga doba zapravo nisam ni poznavala. Da, dosaivala sam se u toj tmurnoj neudobnoj kui, kraj ovih ena ija mije zloa svakog dana postajala sve oitija. Osim toga, ovo toplo vrijeme teko je podnosila Fernande, a osjeala je i reakciju na lijeenje koje sam primjenjivala. Tuila se i govorila kako vie nee primati injekcije i ja sam morala upotrijebiti svu svoju strpljivost da bih nju i njezinu nerazumnu majku uvjerila u protivno. Jo uvijek nisam imala nikakvih veza s gospoicama de Grisolles. SyIvine mi j e i nadalje donosila jelo - sada neto obilnije, jer sam se bila potuila gospoi de Grisolles. Nije govorila sa mnom, a kada bih joj postavila koje pitanje odgovorila bi to je mogue krae. Njena mravost, tamni kolutovi ispod oiju i blijede usne odavale su veliku slabokrvnost. U njezinim lijepim tunim oima otkrila sam beskrajan umor. Jednog jutra, kad je stavila posluavnik preda me, ja sam poloila svoju ruku na njenu, lijepu, finu, no s koom ogrubjelom od tekog kuanskog rada na koji ju je prisiljavala njezina maeha. - Morali biste se lijeiti, gospoice Sylvine - kazala sam njeno. Pogledala me kao da nita ne razumije. Zatim se na njenim usnama pojavilo neto nalik na smijeak. Da, nazovimo to smijekom, iako je to bilo neto bolno i neizmjerno tuno. - Da se lijeim? - opetovala je. Nadigla je lagano ramena pokrivena izlizanom tkaninom. Bez ijedne daljnje rijei okrenula se i napustila sobu. Sto sam mogla uiniti za ovo ubogo dijete, koje je odbijalo moje osjeaje? Patila sam to joj nisam mogla pomoi. Govoriti o njoj sa gospoom de Grisolles bilo bi beskorisno. Ta je ena namjerno tako postupala, a to nije bio jedan od najmanjih razloga zastoje nisam voljela. Thecli sam se uspjela jo manje pribliiti. Ona je posluivala svoju maehu i Fernande, pa sam je samo ponekad sretala u hodniku, odjevenu u staru veoma pokrpanu haljinu, nosei metlu i etke. Ona bi me jedva pozdravila i njen bi se pogled na trenutak sreo s mojim, odavajui neprijateljstvo prema meni a i veliko nepovjerenje. U noi od ponedjeljka na utorak podigla se oluja, a ujutro se na vedrom nebu pojavilo sunce. Zavrivi s lijeenjem Fernande, spremila sam se u etnju. Htjela sam poi do Bijelog vuka i upoznati taj zaselak u kojem su stanovali Paviersovi. Prolazei kroz kuhinju ugledala sam Theclu, koja se bila popela na neku klupicu i nastojala privrstiti olinjalu vuju glavu na veliki smei balvan stropa. Pretvarala se kao da me ne vidi, no Sylvine, koja je istila patku, pozdravila me uobiajenim pozdravom. U dvoritu je stajao kraj starog automobila Saturnin, odjeven u crnu uniformu s udnim okruglim eirom na glavi. Pozdravio me i upitao: - Imate li posla u Sognacu, gospoice? Ja idem onamo i mogu vas povesti. - Ne, hvala! Ja idem samo do Bijelog vuka. - Mogu vas odvesti do puta za Bijelog vuka. Pristala sam, jer je aleja jo uvijek bila veoma blatna, iako ju je vjetar koji.se u noi bio podigao, stao suiti. Popela sam se dakle u to vozilo, iji mi izgled nije ulijevao povjerenje. Saturnin je sjeo na prednje sjedalo i s dosta ga muke pokrenuo. Kola su bila na pola unitena i kada su krenula stala je kripati karoserija, a zvuk motora izazivao je u meni impresiju kao da e se svakog asa raspasti. Ipak smo bez smetnje stigli do puta za Bijelog vuka. Sila sam i zahvalila starcu. On je odgovorio: Uvijek na usluzi, gospoice! -te je pokrenuo svoju starudiju.

Pitala sam samu sebe, dok sam se penjala strminom, zato mi taj, uvijek tako pristojan ovjek, ulijeva nepovjerenje. Je li to bilo zbog njegova ledenog pogleda, ili zbog neeg podmuklog to se kod njega moglo nasluivati? inilo se da gospoda de Grisolles ima povjerenje u njega. Posjedovao je kljueve ormara u kojima se uvala hrana, a i kljueve podruma i drvarnice. Govorio je s Theclom i sa Sylvine poput majordomusa, koji izdaje naloge posluzi. inilo se kao da je on u toj staroj kui djevojka za sve, upravitelj, ofer, sluga, pa ak i kuhar. Ja sam ga, naime, za vrijeme dok sam prolazila kuhinjom, nekoliko puta vidjela kako pee sitne komadie mesa. Put koj im sam napredovala krivudao je izmeu polja natopljenih vodom. Na poumljenoj visoravni koja se pruala preda mnom jo je uvijek leao snijeg. On se bljeskao pod sunevim zrakama. Meni s desne strane ukazala se mala seljaka kua ispred koje se protezao vrt. Za njom se ukazae i druge. Drvena pregrada smee boje otvarala se prema aleji brijestova. Na njenom kraju uzdizala se duga oniska kua. To je sigurno bio dom Paviersovih. Krenula sam tim putem i ugledala Denise koja je u ruci nosila koaricu punu jaja. Ona je radosno uskliknula. - Kakvo ugodno iznenaenje! Doli ste upoznati nau kuu? - Cilj mog puta bio je Bijeli vuk. Stari me Saturnin, koji je poao kolima u Sognac, dovezao sve do ovog puta. Ona se nasmijala. - Upoznali ste, dakle, automobil svoje gazdarice! Nije ba veoma udoban, zar ne? - Daleko od toga. Pitam se kako taj automobil jo vozi! Pruile smo jedna drugoj ruke. Zatim je gospoica Paviers kazala: - Odmorit ete se malko u naoj kui... Da, da, vi ete doi sa mnom. To me ni najmanje nee smetati, i bit e mi veoma drago. Krenule smo alejom. Priala mi je kako je pola po jaja na farmu koja im je pripadala. Njen brat i ona uglavnom su se bavili uzgojem stoke. Preraivali su mlijeko, a maslacem i sirom opskrbljivali cijelu okolinu. Janjci su pasli nekoliko kilometara dalje na terenima gdje je bilo dovoljno pae. Vama se takav ivot svia? - upitala sam je. - Veoma! Kada bih se udala ne bih htjela ivjeti u gradu. Stigli smo u vrt koji se pruao pred kuom. Ta crvenkasta kua bila je sigurno za toplih dana obratena liem, o emu su svjedoile gole peteljke pripijene uza zid. Samo se jedan kat uzdizao iznad prizemlja. Na pragu se pojavio Bernard Paviers, obuven u blatne izme, u odijelu od iznoenog tvida, koje je meutim bilo dobro skrojeno. Pribliio se, pozdravljajui me i ispriavajui se zbog svoje odjee. No upravo se bio vratio kui, pa jo nije stigao da se presvue. Uli smo u svijetli i prijazni salon sa zidovima obloenim cvjetnim tapetama, uz starinski dobro uuvan namjetaj. Koarica za runi rad, otvoreni klavir i knjige na stolu svjedoili su o tome da sestra i brat ovdje obino provode slobodne sate. - Je li vam hladno u Mieullesu? - upitao me gospodin Paviers kada smo sjeli uz vatru. - Naalost, jest! To je prava ledana. Jedino su sobe gospoe de Grisolles i Fernande dobro naloene. - A siromane mlade djevojke naravno nemaju pravo na toplinu? - Ne, nemaju, te sirotice! Uasno je kako postupaju s njima. Sylvine e se zbog toga jo razboljeti. - Opazio sam je prije nekog vremena na cesti - to se veoma rijetko dogaa, jer ona i njezina sestra odlaze samo do oblinjeg gospodarstva u Mieullesu. Bio sam osupnut zbognjezine mravosti i loeg izgleda. - Te se nesretnice moraju pokoravati onoj eni, koja je od njihova oca dobila svu vlast nad njima! kazala je ljutito Denise. - Znamo li mi je li gospodin de Grisolles jo mogao kontrolirati ono to ini? Moda gaje njegova ena nagovorila... - To je posve sigurno prekinuo ju je Bernard. - No, dokle je to ilo? Je li bio toliko svjestan da prosudi svoj uasan postupak prema kerima, predanim na milost i nemilost maehe? Mi to ne znamo. - Zar vam se gospoa de Grisolles jo uvijek ne svia? -zapitala je sa smijekom Denise. Morala sam priznati da je moja antipatija jo i porasla za vrijeme mojih svakodnevnih susreta s gospodaricom dvorca, i da mi se inilo kako e biti veoma muno provesti dva do tri mjeseca u Mieullesu. Njena kerka i ona na udovit su me nain odbijale. Bio je to osjeaj kakav do tada jo nikad nisam bila doivjela ni prema kome. Denise me pogledala s razumijevanjem.

- Nadajmo se da e vaa bolesnica brzo ozdraviti! Je li joj ve neto bolje? - Da, nisam nezadovoljna. No moram se boriti protiv majke koja bi rado uinila i neto protiv ovog naina lijeenja, nastojei je razmaziti na upravo smijean nain. Zatim smo razgovarali o drugim stvarima. Denise mi je ispriala legendu o Bijelom vuku, koji je dao svoje ime ovom zaselku. Bernard je arkim rijeima hvalio svoj kraj. Dobro sam se osjeala u ovoj svijetloj, ugodnoj kui, nalik na duu svojih gospodara. Njihovo se potenje vidjelo iz njihova iskrenog pogleda. Bernard je imao ugodno inteligentno lice i inilo se da je vesele prirode, uvijek spreman na alu. Ostavili su na mene najbolji dojam i ja sam im obeala skori posjet. - Inae ete posve zapljesniviti u tom Mieullesu! - nadodala je, smijeei se, Denise. Dogovorili smo se i to da e me ona i njezin brat ekati slijedee nedjelje na ulazu u aleju, kako bi me poveli automobilom na misu u sedam sati. Kada sam se vratila u Mieulles, dolazei iz ove udobne kue i eui cestom obasjanom suncem, uinila mi se ova alosna kua jo ledenijom. I to u svakom pogledu. Kraj vrata tornja, Svlvine je cijepala sitno drvo. Nasmijeila sam joj se, a ona me pogledala tunim pogledom, punim bola. Prolazei kuhinjom", jer sam samo tim putem mogla doi u desno krilo dvorca, zaula sam otri i zao glas gospoe de Grisolles. - Ti zaista ogavno kuha! I to namjerno, ti zla djevojko! No, nauit u te pameti! uvajte se, budete li me dodirnuli! Theclin je glas bio otar i psikajui. - ega da se uvam, glupao? Misli li da mije stalo do tvojih prijetnja? Da, da, kada bi me tvoje oi mogle ubiti, ve bih odavno bila mrtva. Cerekanje je potcrtalo te rijei. inilo mi se daje ovo bio pravi as da prekinem tu neugodnu scenu i ja sam otvorila kuhinjska vrata. Gospoa de Grisolles se okrenula i prepoznavi me, pogledala me ljupko. - etali ste, gospoice? Jutros je lijepo, no ceste su u loem stanju. Odgovorila sam joj samo da neto kaem i pogledala Theclu. Gledala je svoju maehu s takvom mrnjom da sam se stresla. - Saturnin je poao u Sognac - nastavila je gospoa de Grisolles. - Zaboravila sam vas pitati, treba li vam neto. - Srela sam ga u dvoritu kad sam odlazila, pa me je poveo sve do puta za Bijelog vuka. - Bijelog vuka? Poli ste u posjet gospoici Paviers? Pogledala me upitnim pogledom. Odgovorila sam joj hladno: - Ne, no srela sam je i ona je bila tako ljubazna te me je pozvala u svoju kuu. Ona je veoma simpatina, a isto tako i njezin brat. Stisnula je usnice. - Ja ne mislim tako. No, vi ste naravno slobodni da... - To i ja mislim. Htjela sam joj tim rijeima dati na znanje kako mi nije stalo do njezinog miljenja, i krenula sam prema izlazu iz kuhinje. Obraajui se Thecli, koja nam je sada bila okrenula lea, kazala je otro: - Nastoj ovog zeca prirediti bolje nego proli tjedan i pazi da ti krumpir ne prigori, ti nikoristi! Zatim mi se pridruila u predvorju, kada sam se ve stala uspinjati stubama. - Moda prestrogo sudite o meni, gospoice? I nastavila je svojim najslaim glasom. - Ova me djevojka svojim ponaanjem dovodi do oaja. Jer posve je sigurno da ona namjerno unitava jelo. Njezino mi ponaanje zadaje neizmjernu bol. Moda bi bila ugodnija, kad bi bila sretnija - kazala sam hladno. - Sretnija? Pa to nitko ne eli vie od mene! Ali na svu moju dobrotu ona je uvijek odgovarala samo nezahvalnou. Nisam joj odgovorila. Nisam mogla podnijeti toliko pretvaran) a. Nastavila sam se uspinjati stubama. Ona je otila u sobu svoje kerke, a ja u svoju. Soba je bila puna sunca koje je prodiralo zajedno sa svjeim i hladnim zrakom kroz oba otvorena prozora. Poto sam potakla vatru, naslonila sam se na jedan od prozora. Bez snijenog pokrivaa veliki se travnjak ukazao u svoj svojoj ljepoti. Jo su se vidjeli tragovi nekoliko nasada cvijea. U proljetnom su se svjetlu ocrtavale gole kronje drvea u parku, to sam ga bila posjetila prije nekoliko dana. Onih nekoliko trenutaka koje sam provela s Denise Paviers i njenim bratom vratili su mi moju duevnu ravnoteu, pomalo nagrizenu boravkom u Mieullesu. No, im sam se vratila u ovaj mrani dom, odmah sam ponovo osjetila neku udnu uznemirenost, tako stranu mom biu. Ove uboge

proganjane mlade djevojke, ova hipokritska maeha, Fernande, ija je dua bila puna zlobe, pa tek Saturnin... da, sve je ovdje bilo za mene tako muno. Odbacujui mrane misli krenula sam od prozora do pisaeg stola, elei da zavrim pismo zapoeto sino. Javljala sam doktoru GuyonLotouru novosti o naoj bolesnici. V I slijedei su dani bili puni proljetnog sunca, ali i iznenadnih oluja. Jedva sam uspjela nagovoriti Fernande, zimogroznu i nenauenu na higijenski ivot, da mi dopusti otvoriti prozor bar jedan sat svaki dan, kako bi sunce moglo prodrijeti u njenu sobu. Gospoa de Grisolles se jadala: Ona e umrijeti! Tako je njena! Priviknula sam se da je vie i ne sluam, pa sam dobro pokrila bolesnicu i ostala uz nju sve dok taj sat nije protekao. Ve je drugog dana bolje izgledala i pomalo joj se vraao tek. - Vidite da sam bila u pravu, Fernande - govorila sam joj, upozoravajui je na to. Zlovoljno bi mi odgovorila s puno prkosa: - To bi se ionako bilo dogodilo. Oduprla sam se napasti, da joj otro odgovorim znajui daje bolesna. Nikada mi do ovog asa nije bilo tako teko, iako sam imala ponekad posla i s veoma kompliciranim linostima. U nedjelju rano ujutro doli su pred mene gospoica Paviers i njezin brat, izvravajui svoje obeanje. Za vrijeme mise sjedila sam zajedno s njima u njihovoj klupi. Ustanovila sam da ih svi vole jer su ih po izlasku iz crkve pozdravljali s mnogo simpatije. - Sve su to dobri ljudi - govorila je Denise, za vrijeme dok smo sjedali u automobil. - Zapravo, gotovo svi. Jer naravno uvijek ima meu itom i kukolja... Evo, na primjer ova. Pokazala mi je neku mladu djevojku u napadnoj haljini, tvrdih crta lica, koja se vozila na biciklu u pratnji dvojice mladia. - Ovo je kerka upravitelja imanja gospoe de Grisolles. Ona ve neko vrijeme dolazi na misu samo zato jer tri za sinom stolara, koji je prilino imuan. Nadajmo se da se ubogi mladi nee dati uloviti! Dovezli su me autom sve do aleje Mieullesa. Dogovorili smo se da u poslijepodne poi na aj svojim novim prijateljima i da u se vratiti kui biciklom to bi mi ga Denise posudila jer je posjedovala dva. Mogla sam ga zadrati za sve vrijeme svog boravka u Mieullesu. U dvoritu je stajao mali automobil svijetle boje. Posjet? Toga do sada nije bilo u tom tunom dvorcu. ak mi se inilo da su ga svi izbjegavali. Presvukla sam se u svoju haljinu bolniarke i pola do Fernande. Vidjela sam kako je brzo neto sakrila pod svoj jastuk. Nije bilo prvi puta da sam je u tome iznenadila. Vjerovala sam da joj je njezina majka, usprkos mojoj zabrani, donosila okoladu i slatkie, to joj je kvarilo tek. Na njezinom je krevetu leao svileni al arkih boja. Fernande gaje uzela u ruke. - Pogledajte to mije donio ujak. Provest e ovaj dan s nama. Sretna sam zbog toga, jer on zna toliko zabavnih pria. Dala sam joj injekciju. Upravo kad sam spremila iglu za injekciju, ula je u sobu gospoa de Grisolles u pratnji mukarca etrdesetih godina. Bio je visok, podebeo, u pretjerano elegantnom odijelu. - Ah! Stigli ste, gospoice!... Predstavljam vam svog brata Anatola Ponteta. Smijeei se, gospodin Pontet mi je pruio svoju kratku mesnatu ruku, na kojoj se sjajio veliki prsten s peatom. - Drago mi je, gospoice... Vi ste ve napola izlijeili ovu dragu malu djevojicu, zar ne? - To je pomalo pretjerano! - odgovorila sam. - Krenulo je na bolje, no mi moramo jo mnogo raditi kako bismo postigli eljeni rezultat. - im u ozdraviti, odvest e me u kino u Limoges, zar ne, ujae Anatole? - zapitala je Fernande. - U kino i kamo god bude htjela, slatka moja! Pribliio se krevetu, i lagano je udario po blijedom obrazu svoju neakinju. - Priredit emo proslavu u tvoju ast. Uostalom imam bocu ampanjca u svom automobilu. To nije zabranjeno, zar ne, gospoice? - Naravno da nije, za jedan put. Od prvog mi se asa taj ovjek nije sviao. Njegove crne oi, pod ve pomalo uvelim kapcima, bile su otre poput brida sjeiva, pokazujui na taj nain svu lanost slatkog osmijeha njegovih debelih usana

koje su otkrivale zlatne zube. - Gospoica Marsollier je veoma stroga! - kazala je gospoa de Grisolles. Rekla je to kao u ali, no ja sam znala da se ona ljuti zbog mog strogog nadgledavanja bolesnice. - Ja sam takva radi dobra vae kerke, gospoo - rekla sam hladno. Gospodin Pontet odobrio je moje rijei: - Naravno, gospoice! Moja sestra i ne sumnja u to. No ona je majka, koja mazi svoju kerku... moda ak i odvie. Gospoa Grisolles odgovorila je povrijeeno: - Ti nita o tome ne zna. Ti nema djece. Osim toga, ti mazi Fernande poput mene kada si ovdje. - Pa to zahtijeva moja uloga ujaka. Naroito, ujaka u prolazu. Ostavila sam ih da razgovaraju i izala iz sobe. itala sam sve do ruka koji mije Sylvine donijela s malim zakanjenjem. Bila je bljea nego obino, a crni kolutovi oko njenih oiju bili su jo naglaeniji. Nosila je pohabanu haljinu, a njezine smee, mrave noge bile su gole u iznoenim sandalama! inilo se da je obamrla od hladnoe. Kazala sam joj: - Ugrijte se asak, gospoice Sylvine... Sjednite u ovaj naslonja. Pogledala me iznenaeno. Zatim je odmahnula glavom. - Nije potrebno. Ja sam na to nauena... A osim toga, kasnije e mi biti jo tee. - ini mi se da ste bolesni. Trebalo bi na to upozoriti gospou de Grisolles, kako biste se lijeili. Smijeh, vie nalik na jecaj, stisnuo joj je grlo. - Da to kaem onoj...! Zar je jo niste upoznali? - Ne biste li mogli pisati svom ocu, javiti mu u kakvom se poloaju nalazite? Moda on to ne zna. - Mom ocu? On joj je predao sva prava nad nama. Mi vie ne postojimo za njega. S koliko je to gorine kazala! Ustala sam i poloila joj ruku na rame. - Hoete li da mu ja piem?... Obrazloit u mu injenice. Moda mu je vaa maeha prikazala sve na drugi nain. Nije mogue da on odobrava sve ovo to se ovdje dogaa. Promrmljala je, stisnutih usana: Ne znam njegovu adresu... Osim toga, to je beskorisno. On samo njoj vjeruje. Makla se od mene, okrenula i napustila sobu. Dok sam jela, razmiljala sam o tome kako bi ona mogla na nesreu imati pravo. Gospoa de Grisolles je sigurno zadobivala to vie moi nad svojim suprugom, to je njegov um postojao umorniji. Prije njegove bolesti moda bi jo bilo mogue istrgnuti mlade djevojke ispod vlasti njihove maehe. No, one su bile osamljene i nisu nikoga poznavale. inilo se da je zaista teko pomoi im. Odluila sam se posavj eto vati s Paviersovima, jer nisam eljela napustiti ove siromane djevojke a da im ne pomognem. U etiri sata, poto sam uredila Fernande, otila sam do Bijelog vuka. Denise me srdano doekala, a malko kasnije pojavio se i Bernard. Nosio je paket koji je poloio na stol preda mnom. - Evo knjiga koje smo vam obeali, kako vam ne bi bilo dosadno u tmurnom Mieullesu. Imamo jo i drugih za vas. Zahvalila sam mu. Zatim sam govorila o gospodinu Pontetu i o neugodnom dojmu koji je ostavio na mene. - Mi ga ne poznajemo - kazao je Bernard. - ini mi se da je on trgovaki zastupnik. - Sreom on sutra odlazi, jer ne pridonosi nita ugodnijem boravku u Mieullesu - bar ne za mene. A njegova prisutnost predstavlja samo vei napor za one uboge djevojke. im sam spomenula Theclu i Sylvine vidjela sam da su se moji domaini zainteresirali. Ispriala sam im svoj razgovor sa Sylvine. Denise je primijetila: - Ta sirotica ima pravo. ini mi se da bi bilo beskorisno obratiti se njenom ocu. Ta ena ima mo nad njim i prisilila gaje da uini sve po njezinoj volji, dok je on jo bio pri punoj svijesti. To nije bio lo ovjek, no bio je ovjek bez volje. Sto se moe sada oekivati od njega, kada je i duevno propao? - Moda bi bilo korisno posavjeto vati se s nekim pravnikom - ree Bernard. - Poznam nekog dobrog advokata u Limogesu. Slijedeeg u mjeseca imati tamo posla, pa bih ga mogao posjetiti. Denise je nadodala: To je izvrsna ideja! Moemo imati povjerenja u gospodina Marchanda... I tako te djevojke ak ne znaju ni gdje se nalazi njihov otac? - Ne, po onome to mije Sylvine kazala. Kako dugo je on ve u tom ljeilitu? Denise je asak razmiljala, a zatim je odgovorila:

- ini mi se, tri godine. Prialo se da je napustio Mieulles i poao na lijeenje u vicarsku. Ve smo ga i prije toga rijetko viali. Prije je on bio veoma uredan i njegovan, a tada se naglo zapustio. Nije se vie brijao i izbjegavao je ljude. Bar se tako inilo. Prialo se daje pio i da gaje u tome poticala njegova ena. Ona je otpustila svu poslugu, pod izgovorom daje vie ne moe plaati, a dovela je svog dalekog roaka Saturnina, koji je prije bio sluga. U to su doba otpustili i odgajateljicu dviju djevojaka, a njihova ih je maeha poela pomalo pretvarati u sluavke. Otac je tada jo bio ovdje, dakle pristao je na to, jednako kao i na prodaju zemlje, pokustva, srebrnine, svega to je imalo bilo kakvu vrijednost. - A to se dogodilo s novcem od prodaje? - To bi bilo interesantno saznati - rekao je Bernard. - Njegova je ena tada priala da je gospodin de Grisolles izgubio svoj novac u pogrenim investicijama i riskantnim spekulacijama. To nas je zaudilo, jer nam je na otac priao, kako nije mogue nai opreznijeg ovjeka od njega. ak ni plaljivijeg, kada se radilo o burzovnim poslovima. - Vie od svega on je volio kupovati zemlju. Na taj je nain stekao veliki posjed ovdje u pokrajini Perigord, u domovini svoje majke. I sve je to nestalo za nekoliko godina. - Nije li njegova prva ena posjedovala neki imutak? - Neznatan. Oni su sklopili brak i ugovorili da svatko zadrava vlasnitvo nad imutkom uneenim u brak. To je elio otac gospodina de Grisollesa, veoma poslovan ovjek, koji je bio protiv braka svog sina s djevojkom bez imutka. - I na taj je nain on mogao prodati zemlju i druge vrijednosti u korist svoje druge ene, a na raun svojih keri? - On je to svakako mogao. - Sigurno se to i dogodilo, u to ne sumnjam - nadodala je Denise. - No, to da uinimo? Trebalo bi dokazati da se novac steen tom prodajom nalazi u rukama njegove ene. A ova je dovoljno prepredena da se dobro osigurala. Uasno je i pomisliti u kakvu je bijedu ta ena bacila obje mlade djevojke. - Kada budu punoljetne, one e moi pobjei iz tog zatvora - primijetio je Bernard. - No, nee im preostati drugo ve da se namjeste kao sluavke. - Pod uvjetom da im zdravlje do tada ne bude narueno -odgovorila sam. - Bojim se naroito za Sylvine. Thecla se ne ini tako slabom. - Njezina vam je sestra milija, zar ne? - Da, mnogo. No istini za volju, moram priznati da nemam nikakvih veza sa starijom. Sudei po neprijateljstvu koje njezina maeha gaji prema njoj, reklo bi se daje ona mnogo tvrdoglavija od svoje sestre. Stali smo razgovarati o drugim stvarima. Denise je donijela aj, a zatim malko svirala. Dogovorili smo se za izlet slijedee lijepe nedjelje. U est sati vratila sam se biciklom posuenim od gospoice Paviers. U dvoritu Mieullesa, gospodin Pontet stavljao je u svoj automobil kutije koje mu je pruala Sylvine. Nasmijeio mi se svojim neugodnim smijekom. - Svjea jaja. Uvijek ih nosim sa sobom kada dolazim ovamo. Volim svakog dana za doruak dva jaja. - To je zdravi obrok - odvratila sam hladno. I krenula sam dalje, jer nisam eljela nastaviti taj razgovor to je on oito namjeravao. Kad sam ostavila bicikl u prizemlju tornja, krenula sam u svoju sobu. Nasuprot nje ugledala sam s druge strane hodnika neka otvorena vrata. Opazila sam veliku dobro namjetenu sobu. To je sigurno bila soba gospodina Ponteta. Kroz otvorena vrata prodirao je snaan miris duhana. I soba kraj ove bila je otvorena. Zaula sam neku buku iz nje pa sam se pribliila i ugledala Theclu kako prevre kup razliitih predmeta. Okrenula je glavu, dobacila mi pogled i nastavila s poslom. - Nema li moda ovdje komad linoleuma koji bih mogla staviti pred svoju pe i tako zatititi parket? - Ne znam. Vidjet u. Mogla bih i sama potraiti - kazala sam. Ula sam u ovu prostranu sobu pretvorenu u skladite. Prozori su bili zastrti debelim zavjesama. Poela sam kopati po jednoj gomili razliitih stvari, dok je Thecla prevrtala po drugoj. Nisam nita nala, no ugledala sam u pozadini vrata. Otvorila sam ih i nala se na malom stubitu pokrivenom prainom. - Moe li se ovuda sii u prizemlje? - Da odgovorila je kratko Thecla.

Ona je otkrila neki stari vr od keramike sa slomljenim kljunom. inilo se daje ba to bila traila, jer je bez i jedne daljnje rijei izala iz sobe. VI Nije mi bilo ugodno, svaki puta odlazei u park, proi kuhinjom i izai kroz vrata u kuli. Pri povratku morala sam proi uzdu cijele stare zgrade i zaobii lijevo krilo. Bilo bi mnogo jednostavnije proi kroz jednu od soba u prizemlju i izii u dvorite koje se prostiralo izmeu obih krila zgrade. Otkrie ovog naputenog stubita navelo me na pomisao da ovdje naem neki prolaz. Sila sam, dakle, tim stubitem ve slijedee jutro. Na dnu sam otkrila vrata koj a sam otvorila i ula u neku veliku golu prostoriju obloenu drvom svijetlosive boje. Staklena su vrata bila zakljuana, a navuene zavjese proputale su samo slabo svjetlo. Prola sam kroz susjedne sobe koje su takoer bile prazne. Posljednja je vodila u dugu, nadsvoenu galeriju. Ta je galerija, povezana s oba krila, bila dio stare zgrade. Kroz prozore nadsvoene lukom, smjetene u udubini debelog zida, vidjela sam poploeno dvorite koje se steralo izmeu naputenih krila zgrade. Ovdje nije bilo tako zrano pa sam na kamenom podu, pokrivenom prainom, primijetila mnogobrojne tragove nogu. Dakle, ovu su sobu koristili kao prolaz. Zato mije Saturnin tvrdio daje prizemlje zaputeno i da se nalazi u stanju opasnom po ivot zbog trulog poda? No ja to nisam zamjeivala, niti u ovom dijelu galerije, a ni u prostorijama u koje sam kasnije ula. One su se nalazile u lijevom dijelu krila. Pod od crnog i bijelog mramora bio je sasvim ispravan. Zidovi su bili prekriveni starom hrastovinom. Na zidu, nasuprot prozorima, nalazio se otvoreni dimnjak. Tu su se nekad sigurno nalazili lijepi zidani kamini koje su skinuli kako bi ih mogli prodati, zajedno sa svim ostalim. Jednako kao i sive tapete u susjednoj sobi, nekad lijepom salonu obloenim svijetlim, fino izrezbarenim drvom, s podom od raznobojnih parketa. Iznad mjesta, gdje se prije sigurno nalazio kamin, ostalo je jo jedno zrcalo. Pribliila sam se jednima od triju staklenih vrata i pokuala ih otvoriti. Nije mi uspjelo, jer sigurno ve dugo nisubila otvarana. No, ona srednja otvorila su se bez muke i ja sam se nala u dvoritu. Dok sam kretala prema parku, pitala sam se zato mi je stari Saturnin zabranio proi ovim putom. Odluila sam koristiti taj prolaz, a u sluaju da me sretne Saturnin, sigurno se ne bi usudio nita prigovoriti, znajui daje lagao. Ula sam u veoma zaputen park. Poneka se zelena biljica pokazala najavljujui proljee. Krivudavim putiem stigla sam do jezerca, kojega se mirna povrina zrcalila izmeu stjenovite obale. Ovo je mjesto bilo veoma romantino i sigurno je taj ugoaj i jai kada se drvee zazeleni. Neko sam se vrijeme zabavljala, promatrajui jogunaste arane kako skau iz vode. Odavde su, dakle, vadili one koji su dolazili na stol u Mieullesu. Najee su bili uasno pripremljeni, osim ponekad kad ih je vjerojatno spremila Sylvine. Polagano sam se vraala istim putom. Opazila sam neku staru klupu pod cedrovim stablom i sjela. Sunce je sjalo oko mene, a grane drvea zakrilile sume od njegovih zraka. Odavde sam vidjela stari toranj, ija se mrana i teka silueta uzdizala u podnevnom suncu. Rado bih ga bila posjetila, no bilo mi je neugodno traiti neto od tog tako nesimpatinog Saturnina. I evo ga, kako se upravo sada pojavio, nosei koaricu. Krenuo je prema tornju. Stigavi do vrata, otvorio ih je i uao. Iskoristila sam to i istim se putem vratila u dvorac u svoju sobu. Slijedeeg dana nisam pola na etnju, jer se Fernande veoma loe osjeala, zahvaljujui prevelikoj koliini bombona koje je donio njezin ujak i njenoj prodrljivosti. Gospoa de Grisolles bila je veoma uzbuena. Ja sam to iskoristila i upozorila je: nastavi li njezina kerka tako, nee moi biti postignut eljeni rezultat. Ona je poela jecati: Ne mogu je liiti jedinog zadovoljstva! Sirotica moja! Vi ste strani, gospoice! - Budui da vi tako mislite, bit e najbolje da napiem doktoru Guyon-Latouru kako moj boravak ovdje vie nema nikakva smisla. Ni govora! Ni govora! Nemojte mi zamjeriti, gospoice! Moramo izlijeiti moje zlato. Nitko se ne moe bolje brinuti za nju od vas... Slijedila su laskanja, koja nisu djelovala na mene, jer sam osjeala da me ta ena ne voli. ak me i mrzi. Prvo stoga to nisam odobravala njezinu popustljivost prema Fernande. A vjerojatno i zato to je osjeala da ne odobravam njezino ponaanje prema pastorkama. Postoji i neka spontana antipatija, neki priroeni antagonizam. Pod svojim slatkim izgledom krila je

neprijateljske osjeaje prema meni. Doktor Martoux, koga sam bila pozvala zbog Fernandine bolesti, suglasio se s mojim nainom lijeenja. ak me i pohvalio. Nije mi se sviao. Drala sam ga ovjekom koji se pretvara, a ono to mi je Denise o njemu priala, samo je potvrdilo moje miljenje. Njegovi ga kolege nisu ba cijenili, ni njegov moral, ni njegovo struno znanje. ena mu takoer nije uivala najbolji glas. A to to je ona jedina posjeivala gospodaricu Mieullesa, nije u mojim oima ilo njoj u prilog. Slijedeih dana vrijeme se ponovno pogoralo. Postalo je vlano i hladno. Morala sam prekinuti Fernandino lijeenje svjeim zrakom. No, i nadalje sam izlazila svakodnevno na kratku etnju koja bi me ponekad odvela i do Paviersovih. Jednog dana nakon razvedravanja, kada zemlja i zrak vie nisu bili tako vlani, upoznala sam gospodarstvo Mieullesa. Bilo je smjeteno u nekom prijevoju dva kilometra od dvorca. Neuredno dvorite ostavilo je lo dojam na mene. Zgrade su bile trone. Vidjele su se prasne zavjese koje su visjele iza prozorskih stakala na kui. Na pragu je stajala mlada djevojka za koju mije Denise kazala da je kerka zakupnika. Prila mi je i pozdravila me, kimnuvsi mi i odvie prisno. - Dobar dan, gospoice! Vi se brinete za gospoicu Fernande? - Da, to inim. - Je li joj bolje? Upitala sam to jednom i gospoicu Theclu kad je dola po mlijeko, no od nje ovjek ne moe nita saznati. - Da, malko joj je bolje. Zahihotalaje. To sigurno nije drago gospodinu Pontetu! - Zato? - Da mala nije ozdravila, on bi bio jedini nasljednik svoje sestre. A njemu je potreban novac, zbog naina ivota. - Kako vi to znate? - Sam nam je to kazao jednoga dana kad nam je htio prodati svoje sitnice. Sigurno je tog dana mnogo pio, jer nam je ispriao takve stvari... Zlobno se nasmijala. - ini se da se htio izjadati i gospoici Thecli, no njoj se nije svidjelo njegovo ophoenje. Mislim da gaje ak i udarila. - Nije mogla bolje uiniti. Rekavi to, kratko sam je pozdravila i krenula dalje, ne elei nastaviti razgovor s tom brbljavom i bezobraznom djevojkom koja je voljela ogovarati. Drugog je jutra nebo konano opet bilo vedro i ja sam pola biciklom do Paviersovih. Stigavi na mjesto gdje se odvajao put za Bijelog vuka, ugledala sam na zemlji neku osobu. Pribliila sam se i prepoznala Sylvine. Leala je u nesvijesti. Njezina se koarica otkotrljala nekoliko koraka od nje. Sigurno je bila pola po namirnice u jednu od susjednih farmi. Bila joj je potrebna najhitnija pomo. Najblia je bila kua Paviersovih. Brzo sam stigla onamo i Denise je kazala: - Poi emo automobilom po nju i dovesti je ovamo. Za najkrae vrijeme siromana je djevojka leala na divanu u salonu. Veoma se brzo osvijestila, no bila je tako slaba da se ak nije iznenadila naavi se u nepoznatoj sobi i ugledavi strano lice nagnuto nad njom. - Htjela bih joj dati injekciju kamfora - kazala sam gospoici Paviers. - Znam to vam je potrebno. Donijet u vam sve za asak. Tek to je izala, otvorila su se vrata koja su vodila u vrt i Bernard se pojavio na pragu. Ugledavi mladu djevojku, iznenadio se. Ona je okrenula prema doljaku svoje lijepe umorne oi i lagano se rumenilo pojavilo nekoliko trenutaka na njenim blijedim obrazima. Krenula sam prema njemu i priguenim glasom sve ispriala. On je promrmljao: Jadna djevojka! Ne smijemo dopustiti daje ta ena ubije! Pogledao ju je samilosno i povukao se upravo u asu kad se Denise vratila, nosei sve potrebno za injekciju, koju sam ja smjesta dala. im je osjetila da joj se snaga pomalo vraa, Sylvine se digla, govorei slabanim glasom: - Moram otii... moram poi po maslac... No Denise ju je vrstom rukom ponovno polegla.

- Hoete li biti mirni, mala djevojice! Gospoa de Grisolles e poslati po maslac nekog drugog, ili e sama otii po njega. Vi ete ostati ovdje i odmoriti se. Sada ete pojesti neto okrepljujue, a poslije u vas autom odvesti u Mieulles. - To nije mogue... Moram se vratiti. Pogladila sam je po smeoj nepoeljanoj kosi. - Za nekoliko trenutaka vratit u se u dvorac i o svemu obavijestiti gospou de Grisolles. Rei u to i vaoj sestri, kako se ne bi uznemiravala. - Oh, da, siromana Thecla! Zatvorila je oi, kao da ju je ovih nekoliko rijei iscrpio. Oprostila sam se od gospoe Paviers i pola po bicikl. Bernard je etao dvoritem ovamo-onamo i puio. Bacio je cigaretu i priao mi. Saopila sam mu to smo odluile Denise i ja u vezi sa Sylvininim povratkom u Mieulles. - Da, neka se malko oporavi prije no to se vrati - rekao je. -Ukoliko joj ta ena nee dopustiti da se malko odmori i oporavi, ona to vie nee dugo izdrati. - Govorit u otvoreno s njom, kako bi bila svjesna posljedica koje je ekaju ukoliko i nadalje nastavi ubijati tu mladu djevojku. Do vienja, gospodine! - Do vienja! Ja u voziti kako bi Denise mogla ostati s njom u autu. Kada sam ula u kuhinju u Mieullesu, nala sam Theclu nagnutu nad tednjakom. Mijeala je neki umak. Pristupila sam joj. - Gospoice Thecla, vaoj je sestri pozlilo na cesti. Odveli smo je Paviersovima. Naglo se okrenula i prvi puta sam vidjela uzbuenje u njezinim tako udnim modrozelenim oima. - Sylvine?... Bolesna? Njen je glas bio pun uznemirenosti. - Radi se samo o slabosti. Dala sam joj injekciju kamfora. Gospoica Paviers pruit e joj sve potrebno da se oporavi i dovest e je automobilom za sat-dva. No, ona je veoma slabokrvna i potrebno joj je lijeenje. Vidjela sam njezin tvrdi pogled i usne zgrene u podrugljivom osmijehu. - Lijeenje! Tko e joj to pruiti? - To joj gospoa de Grisolles duguje. Upozorit u je na njezino stanje... - Nju? Nju? Kakva mrnja u njezinom pogledu, u njezinom glasu! - Zar vi ne shvaate da je ona namjerno ubija?... Da nas ubija! Krutost i ravnodunost, koje je ona obino pokazivala, nestale su na trenutak. Preda mnom je stajalo bie uzdrhtalo od divlje mrnje. I primijetila sam, kao jo nikada do sada, ljepotu te mlade djevojke, sve ono to bi bila bez te mravosti, bljedoe i bijednih haljina. Upravo kad sam otvorila usta da joj odgovorim, ugledala sam Saturnina na pragu kuhinje. Pogledao je Theclu svojim ledenim oima. Uzvratila mu je pogled pun izazova. Zatim, okrenuvi lea, poela je ponovno mijeati umak. Gospoa e se opet ljutiti, jer e nai grudice u umaku -procijedio je Saturnin suhim glasom. Sylvinina bolest nije dovoljan razlog da se umak ostavi bez mijeanja na jakoj vatri. inilo se kao da ga ona i ne uje. No, ja sam odgovorila: - Meni se to ini potpuno prirodnim. Osim toga, ne radi se samo o nekoj prolaznoj boljetici. Nesvjesno sam zamijetila daje starac nosio onu istu koaricu s kojom je bio uao u toranj. Poklopac je bio poluotvoren, pa se mogao opaziti upotrijebljeni tanjur i aa. Pogledao je svojim neugodnim pogledom. - U tom e sluaju gospoa de Grisolles poduzeti sve potrebno. Budite uvjereni u to, gospoice. - To se i ja nadam! - odvratila sam. Rekavi te rijei krenula sam u prvi kat i zakucala na vrata kuedomaice. Stajala je na podnoku to gaje stavila na mjestu sada odgurnutog kreveta. Perukom je istila prainu sa starog pozlaenog okvira portreta marala de Grisollesa. - Ah, to ste vi, gospoice! Upravo briem okvir, jer to ne mogu prepustiti Thecli koja je i odvie nagla i nemarna. Uskoro u ga morati premazati lakom. Tako se najbolje sauva pozlata. inim to svakih est mjeseci... Prekinula sam je. - Htjela sam vas obavijestiti, gospoo, da sam nala gospoicu Sylvine onesvijetenu na cesti i da se ona sada nalazi kod Paviersovih. Gospoica Paviers pruila joj je prvu pomo. Naglo se okrenula, tako daje gotovo pala.

- Kod gospoice Paviers? Zato? U njenom se glasu mogla naslutiti srdba. - Zato jer je to bilo najblie mjesto i jer je gospoica Denise dola po nju automobilom. Ona e je uskoro dovesti ovamo. Nabrana ela i stisnutih usnica gospoa de Grisolles sila je s postolja. Promrmljalaje: Stoje s tom malom glupaom? Zato se onesvijestila? - Od slabosti i jake slabokrvnosti. Potrebno joj je hitno lijeenje, gospoo! Jo je vre stisnula usnice, prije no to mi je odgovorila prilino otro: - To vi kaete, gospoice! No, mlade djevojke esto pate od slabokrvnosti, bez nekih ozbiljnih posljedica. - Potrebno je samo pogledati je, pa da ovjek ustanovi kako je to neto mnogo ozbiljnije od male slabokrvnosti. Njezino je zdravstveno stanje veoma loe, gospoo, i vi ete biti odgovorni ako to ne shvatite. Govorila sam veoma odluno, naglaavajui rije odgovorni. Usta su joj se stegla i dobacila mi je zao pogled. No, njen je glas poprimio uobiajenu slatkou kad mije odgovorila: - Kako ste doli na pomisao, draga gospoice, da je j a ne bih htjela lijeiti? Ako je stanje zaista takvo kako vi tvrdite - a to emo saznati od doktora Martouxa koga u sutra pozvati uinit u naravno sve potrebno. Kazali ste da e je gospoica Paviers dovesti? - Da, poto se malko oporavi. Morat e lei kad se vrati, jer, ponavljam, ona je veoma slaba. - Pa dobro, neka legne. Thecla se moe pobrinuti za nju. - Gospoica Thecla ima veoma mnogo posla. Ja u se starati o bolesnici, ako vi to dopustite. Nee biti mnogo posla, jer je njoj prije svega potreban mir i dobra hrana. Vidjela sam joj po izrazu lica kako bi ona to najradije odbila. No, nije se usudila, pa mi je odgovorila prilino zlovoljno: - Neka bude tako, gospoice! VII Denise mije kazala kada e dovesti Sylvine. Dogovorili smo se da u se ja u to doba nai u dvoritu i odvesti bolesnicu u njezinu sobu. Nisam znala gdje se ta soba nalazi, pa sam sila neto prije dogovorenog vremena, kako bih se mogla raspitati kod Thecle. Ova nije bila u kuhinji. Otvorila sam vrata, koja su, jednako kao i prozor sobe, gledala na neko malo zatvoreno dvorite. Tamo je stajao stari zdenac, s lijepim starim, no sada zahralim, eljeznim ukrasima. Ugledavi na lijevoj strani poluotvorena vrata, pozvala sam: Gospoice Thecla! Pojavila se na pragu, drei u rukama neku otrcanu haljinu koju je bez sumnje krpala, jer je u desnoj ruci imala iglu s koncem. - Hoete li mi pokazati sobu svoje sestre? Ona e za as stii. Thecla se odmakla i ja sam ula u prilino veliku prostoriju, poploenu iskrhanim ploicama. Zidovi su morali biti neko obijeljeni, no sada od toga vie nije bilo ni traga, ve se vidio samo goli kamen. Mali prozor, visoko u zidu, proputao je krto svjetlo i zrak. Dva eljezna kreveta, stari toaletni stoli, rasklimani ormar, dvije slamnate stolice, mali istroeni sag to je bio jedini namjetaj. - Sto, zar vi spavate ovdje? - Zar to nije dobro za nas? U njezinu se glasu osjetila zajedljivost. - Ona e vam kazati da bismo joj morali biti zahvalni to nam doputa ivjeti pod krovom naih predaka, u domu naeg oca. - Da ivite? Sylvine e umrijeti ne bude li se lijeila. Ovdje nema dovoljno zraka ni svjetla, i zaista ste obadvije morale biti veoma zdrave kad ste mogle sve ovo do sada izdrati. - Na alost, da. Jer bismo ve imale mir i spokoj. Njen se glas pomalo guio. Ponovila je jo tiim glasom: - Mir... spokoj... Zatim je pola prema vratima i nestala, ostavivi me samu u ovoj tunoj prostoriji. Stisnuta srca stala sam pripremati krevet na kojem je Sylvine, da bi se zatitita od hladnoe, nagomilala itavu hrpu olinjalih pokrivaa. Morat u razgovarati s gospoom de Grisolles i zatraiti

bolju sobu za bolesnicu. ivjeti u prizemlju, bez zraka i sunca, bilo je dovoljno samo po sebi da sprijei svako ozdravljenje. Kad sam izala na dvorite, zatekla sam tamo Theclu kako sjedi na kamenoj ogradi bunara. Krpala je. Nije prekidala posao i inilo se kao da me nije ni primijetila kad sam prolazila kraj nje. U dvoritu, po kojem sam etala, pojavio se nakon pet minuta automobil Paviersovih. Bernard se zaustavio pred vratima i prijateljski me pozdravio. - Sve je u redu, gospoice! Otvorila sam vrata i Denise je sila. Obje smo pomogle Sylvine izai iz automobila. Sada vie nije bila tako blijeda i njezine oi kao da su ponovno oivjele. Pogledavi Bernarda, koji je okrenuo glavu prema njoj, ona se plaho nasmijeila i promrmljala: Hvala!. Podravajui je, ule smo u dvorac kroz vrata tornja, zatim smo kroz kuhinju stigle u dvorite. Thecla se naglo digla s ograde bunara, tako da joj je ispao njezin rad. Potrala je prema sestri. Njezino je lice bilo u gru, a oi su odavale strah. - SyIvine... - Ne uzbuuj se, Thecla! To nije nita. Samo mala slabost. Odmorit u se, i sutra e sve biti u redu. - Nee ba biti tako, drago dijete - odgovorila sam. - No o tome emo kasnije razgovarati. A sada, brzo u krevet. Dok ju je Thecla spremala u krevet, Denise je zapisivala lijekove potrebne za moju novu bolesnicu. Njen je brat sutradan trebao poi po njih. Zatim je ona diskretno otila, rekavi mi prije toga: Bude li vam ma to potrebno, samo se obratite na nas, mi emo sve uiniti, ne zaboravite to. Gospoa de Grisolles sigurno je bila razmislila o neprilikama koje bi je mogle zadesiti zbog njenog postupka prema svojoj pastorki, jer me sutradan, kad sam zatraila zracniju i suncaniju sobu za Sylvine, doekala bez najmanje ljutine. Odredila je sobu odmah do moje. Zidovi su bili obloeni pomalo uvelim tapetama svijetlozelene boje, a drveni dio zida bijae svijetlosiv. U sobi nije bilo pokustva. Uz pomo Saturnina smjestila sam u nju stari eljezni krevet naen u ostavi. Nali smo i potrebnu posteljinu, te najpotrebnije pokustvo, koje je bilo u veoma loem stanju. Starac je za itavo vrijeme selidbe rekao samo najpotrebnije rijei u vezi s poslom to gaje obavljao. Bez svake sumnje, ljutio se to mu je sada izmakla jedna od njegovih rtava, jer sam bila sigurna da ta nesretna mlada djevojka za njega ne predstavlja nita drugo. Kad sam Sylvine dovela u ovu sobu, ona se trgnula. - Naa soba - promrmljala je. Sjela je u stari naslonja kraj kreveta i ugledala sam suze u njezinim oima. - No, nita nije preostalo. Nema naih kreveta, ni naeg lijepog lakiranog pokustva... Sve je nestalo, zajedno sa svim ostalim. - Imat ete barem sunca i zraka, draga moja mala. To je sada najvanije. Kad se oporavite, vidjet emo to emo moi uiniti da vas izvuemo iz strane situacije u kojoj se sada nalazite. Pogledala me svojim lijepim oima u kojima se moglo nazrijeti iznenaenje i tuga. - Sto bi se moglo uiniti? Ona radi sve po odobrenju naeg oca. - I to emo morati potanje ispitati. Gospodin Paviers e se posavjetovati s nekim o tome. Bljesak je oivio njezine crne oi. - On je tako dobar! A i njegova sestra... I vi, gospoice... Oprostite, to sam prema vama bila tako neugodna... No vi ste doli njegovati Fernande, a mi smo posumnjale... Mislile smo da ete i vi biti protiv nas... Sagnula sam se i poljubila je u elo. - Ne, ja sam uz vas, Sylvine... Vi elite da vas tako zovem, zar ne? Uvjeravam vas da se moete potpuno pouzdati u mene, jer ja sam vaa prijateljica. Od tog trenutka poelo je nestajati nepovjerenje koje je Sylvine gajila prema meni. Ponekad bi se, ipak, vraalo, i ja sam sumnjala da je to bio Theclin utjecaj. Jer Thecla je i nadalje bila puna nepovjerenja, a to mi je neprijateljstvo sada bilo to neugodni)e, to sam ee dolazila U doticaj s njom. Kako je ona sada jedina radila u kui, ja sam preuzela na sebe brigu za sebe i Sylvine. Pospremala sam sobu bolesnice i donosila hranu iz kuhinje. Osim najnunijih rijei susretala sam se samo s ledenom utnjom. Nikada me Thecla nije pitala za zdravlje svoje sestre. No, znala sam daje ona posjeuje u vrijeme kad ja nisam bila tamo. I stoga sam jednog dana kazala Sylvine: - ini se da me vaa sestra mrzi. Sto mi ona predbacuje? Slabo rumenilo pojavilo se na obrazima mlade djevojke. Promrmljalaje: - Oprostite joj! Siromana Thecla jako pati. Ona ne vjeruje nikome.

Zatim me uhvatila za ruku i kazala onim udnim plahim arom, koji sam kod nje toliko voljela: Sigurna sam da vam je u dubini due ona zapravo zahvalna za sve to inite za mene. Jedino mene voli. No, ona ne zna ili nee pokazati svoje osjeaje. Mlada Sylvine mi se sve vie sviala, to sam je bolje poznavala. Otkrila sam njezinu njenu duu i blistav um koji bi se u normalnim uvjetima jo vie razvio. Njezino je obrazovanje bilo prekinuto s trinaest godina. No, ona je proitala mnoge knjige iz biblioteke koju je gospoa de Grisolles spremila na tavan. Na taj nain stekla je prilino raznovrsnih znanja, dovoljno da ne bude neznalica. Nikada nije govorila o bolnim danima nakon ponovnog vjenania svog oca. Radije mi je priala o sretnom dobu kad su one dvije bile jo djevojice i kada ih je odgajala, njeno i strogo, neka odgajateljica velikih moralnih vrlina. Osamnaest mjeseci nakon njenog dolaska k nama, odgajateljica je morala otii. -Znala sam tko je to ona: Thecla i Sylvine nisu nikada drugaije nazvale svoju maehu. One nisu dobro poznavale svoju majku. Ona je umrla kada je jednoj bilo sedam a drugoj est godina. Sauvale su samo jednu njezinu fotografiju, jer je sve ostalo bila unitila gospoa de Grisolles. Predstavljala je lijepu mladu enu, kojoj je Thecla sliila, bar to se tie crta lica. Jer slika je pokazivala sretnu, elegantnu i otmjenu mladu enu, iako pomalo oholu. - Otac je bio veoma alostan kad je majka umrla - kazala mi je Sylvine dok mije pokazivala ovu sliku. - Tada je govorio kako smo mi njegova jedina utjeha. On nas je volio... Jecaj je prekinuo njezine rijei. Gospoa de Grisolles kao da se nije brinula za svoju pastorku, prepustivi meni svu brigu o njoj. Nije vie spominjala, na moje veliko zadovoljstvo, da e pozvati doktora Martouxa. etiri dana poto smo Svlvine smjestili u njezinu bivu sobu, ona me zapitala, dok sam Fernande davala njezinu injekciju: - Sto e biti s vaom drugom bolesnicom, gospoice? - Mislim da joj je neto bolje. Najbolji lijek za nju su sunce, odmor i dobra hrana. Fernande se zlobno nasmijala. - Prava srea to se namjerila na dobru ludu kao to je moja majka, koja pristaje daje hrani i onda kada ona nita ne radi. Jedva sam se suzdrala da ne viknem. Odgovorila sam joj veoma hladno: - ini mi se posve prirodnim, Fernande, da ona ivi u kui svog oca i da prima sve potrebno kao naknadu za posao to ga obavljaju ona i njezina sestra. Fernande se nasmijala. - Krasan posao! Govorimo li o tome... Njezina ju je majka blago prekinula: Tako je, zlato moje! Gospoica Marsollier ima pravo. Uostalom, uvijek sam nastojala postupati s tim djevojkama kao sa svojim kerima. No, one su me u tome onemoguile zbog svoje loe prirode. Naroito Thecla... Ona loe utjee na svoju sestru. - Prava je napast! - dovri Fernande. Drala sam nepotrebnim nastaviti taj razgovor koji nije vodio niemu. U ovom mi je asu dostajalo to to sam se mogla brinuti za Svlvine na nain koji je meni odgovarao. Trebalo je vidjeti kasnije hoe li nam uspjeti postii jo vie, tj. hoemo li uspjeti osloboditi te mlade djevojke da bi mogle ivjeti i raditi slobodno, a ne robovati svojoj maehi. Ovi prvi tjedni mjeseca svibnja, iako svjei, bijahu puni divnog sunca. Moje su bolesnice udisale svjei zrak, dobro zamotane, svaka kraj svog prozora. Fernandino se zdravstveno stanje popravilo. Nadala sam se da e ona za neko vrijeme moi hodati po sobi. Moda bismo je mogli i odnijeti u vrt gdje bi mogla, naslonjena na mene, bolje vjebati svoje oslabljene noge, onemoale od dugog leanja. Ona je na to reagirala veoma glasno i pretjerano, na svoj uobiajeni nain. - uje li, majko? Doskora u hodati! Napokon u moi izai odavde i vidjeti ljude, zabavljati se! - Naravno, srce moje! Naravno, lijepa moja lutko! Mi emo uiniti sve to ti bude htjela. - Kupit e automobil da me proveze, majko? Elegantna plava kola po posljednjoj modi? - Naravno, lijepa moja... Zatim, dosjetivi se, kazala je bolno: - Ako budem mogla... Nisam bogata, Fernande. Ipak, podnijet u sve rtve, liit u se... Nisam se dala prevariti tom komedijom, koja me je trebala uvjeriti u siromatvo gospodarice dvorca. O tome sam imala svoje miljenje, jednako kao i Bernard i Denise Paviers. Jednog mi se jutra inilo daje Sylvine dovoljno snana pa sam izala s njom u park i sjela na klupu pod cedrom koji nas je titio od sunca. Vrijeme je bilo prilino toplo jer je bilo blizu podneva. Lagani bijeli oblaci plovili su svijetloplavim nebom. Zrak je divno mirisao i Sylvine gaje udisala s oitim

zadovoljstvom. - Ovaj je park prekrasan, ak i sada kad je tako zaputen -primijetila sam. - Da, ve dugo ga ne ureujemo. Uz itavo desno krilo prostirali su se cvjetni nasadi i kipovi, prodani zajedno sa svim ostalim. Uzdahnula je, prekriivi mrave ruke na koljenima. - Sve je rasuto, nestalo! Tapiserije, pokustvo, srebrnina, slike... Sve, sve! Ponekad ne mogu povjerovati daje moj otac to zaista elio. - Moda on to i nije elio. Podigla je glavu i pogledala me iznenaeno. - Htjela sam kazati da je njegovo rasuivanje moda bilo poremeeno i da je dao svoj pristanak pod utjecajem jedne snanije volje. Moda mu posljedice nisu bile jasne. - Da, to je mogue... On se bio tako promijenio! Ona gaje natjerala da pije, njega koji to nikada prije nije inio. Govorila mu je: To e te ojaati. Ima izvrsnih vina, iskoristi to. To je moralo loe djelovati na njegov mozak. - To je lako mogue. Evo injenice koju bi se moglo iskoristiti u vau korist, ako bije drugi svjedoci htjeli potvrditi. To je morala primijetiti i posluga. - U poetku, bez svake sumnje. No ona ih je sve otpustila kratko vrijeme nakon odlaska nae odgajateljice. Ostao je samo taj Saturnin. Stresla se. Taj uasni ovjek mrzi nas jednako kao i ona. Thecla mi je ve ee govorila To su sauesnici. Mislim daje ona u pravu. - Evo je! - proaptala je Sylvine. Pokazala mi je toranj. Gospoa de Grisolles izala je, a za njom Saturnin, nosei koaricu. Zatvorio je za sobom vrata, a zatim su zajedno krenuli prema dvorcu. Moj je vid bio veoma dobar, pa sam primijetila zabrinut izgled gospodarice dvorca. Ve sam sino zapazila njezinu zabrinutost, to me iznenadilo, jer je zdravstveno stanje Fernande bivalo sve bolje i ulijevalo velike nade. - Sto se nalazi u tom starom tornju? - upitala sam u prolazu. - Moj je otac uredio tamo veliku dvoranu u prizemlju i namjestio je gotskim pokustvom, starim krinjama i ormarima. Sve je to naravno prodano. Sada tamo valjda vie nema nita. esto se pitam zato Saturnin odlazi onamo svakog dana u isto vrijeme. - Svakog dana? - Da, Thecla i ja smo ga promatrale. Uvijek nosi onu koaricu. Kad je donosi natrag, u njoj se nalazi tanjur, aa i ubrus. Sve je to prljavo i on to sam pere. On sam kuha meso i povre i odnosi to ne znam kamo... moda u toranj, jer uvijek nosi koaricu kad onamo odlazi. - Znai da tamo ima nekoga? - Moda, no mi o tome nismo mogle nita saznati. Kakva je to tajna bila? Govorit u o tome s Denise koju sam trebala sresti tog poslijepodneva. Ona je zbog toga bila dosta uznemirena kao i Bernard, koji nam se malko kasnije pridruio na povratku iz Sognaca. - Vidio sam starog Saturnina na poti. Slao je brzojav bratu gospoe de Grisolles. Znam po tome jer je potar zahtijevao da opetuje ime koje nije mogao proitati. Malko zatim ostavila sam svoje prijatelje, nosei sa sobom nekoliko jabuka i kola, to gaje ispekla Denise. Sve je to bilo namijenjeno Sylvine za koju su se brat i sestra i nadalje uveliko zanimali. - Slijedei u tjedan posjetiti onog advokata o kojem sam vam govorio - rekao je Bernard. - Ukoliko se dokae da je ta ena vrila pritisak na svog mua koji vie nije bio pri potpunoj svijesti, onda e se vjerojatno moi neto uiniti za ove uboge djevojke. Ona je moda namjerno nastojala pomraiti njegov um. VIII Kad sam drugog jutra ula u Fernandinu sobu, nala sam kraj nje gospou de Grisolles koja me doekala rijeima, izreenim tunim izrazom lica: - Draga gospoice, primila sam pismo koje me veoma zabrinjava. Direktor bolnice, u kojoj je smjeten moj suprug, javlja mi da se moj mu veoma loe osjea i da se svakako eli vratiti ovamo kako bi umro u svojoj kui. Prema tome on e ga poslati ovamo u pratnji jednog bolniara i on e jo

danas stii. - No, to e biti veselo! - govorila je zlovoljno Fernande. -Naroito, bude li on dugo bolovao. - Mi emo ga njegovati. Ja i Saturnin. Onako kako nam to dunost nalae. Prava je srea stoje tebi bolje, zahvaljujui ovoj gospoici. Dobacila mi je jednako tako sladak pogled kao to je tog trena bio i njen glas. Javila sam Sylvine ovu novost, kada sam navratila k njoj poto sam uredila Fernande. Ona je alosno promrmljala: - Jadni tata! Shvaam da eli okonati svoje dane u svom domu. No, kako e ga njegovati ta ena i Saturnin? - Moda bih im i ja mogla pomoi, ukoliko mi gospoa de Grisolles to dopusti. Ja u joj to na svaki nain predloiti. Mislili smo da e bolesnika smjestiti u sobu nasuprot naoj, s druge strane hodnika. No, nita ni toga, a ni slijedeeg dana nije odavalo da se neto priprema. Jedino to sam naveer vidjela kako Saturnin prenosi strunjau koju je bio uzeo iz ostave. On je krenuo prema velikom kamenom stubitu u kojem su zavravale stepenice vodei iz prizemlja u desno krilo. Tamo su se nalazila vrata od hrastovine koja su, kako mi je Sylvine bila objasnila, povezivala oba krila jednim irokim poploanim hodnikom, nalik onom u prizemlju. - Stara je zgrada naputena ve vie od jednog stoljea. Stanovalo se samo u krilima dvorca, koja su kasnije sagraena. Moji su roditelji stanovali u ovom krilu. U prizemlju je bila blagovaonica i salon gdje smo boravili svakog dana. Zatim oeva radna soba i naa soba. Lijevo je krilo bilo odreeno za reprezentativne prostorije. U prvom su se katu nalazile sobe za goste. No, one su sada sigurno prazne. Ne mislim da bi tamo mogli smjestiti mog oca. Naime izmeu Saturninove sobe i one gospodina Ponteta nalazila se jedna posve pristojno namjetena soba, u kojoj bi ga se moglo mnogo bolje njegovati. - A jo bi ga se bolje moglo smjestiti u sobi spomenutog gospodina Ponteta - nadodala sam. Sylvine usnice stisle su se pune gorine. - No, oni to nee uiniti, budite posve sigurni. - Taj je ovjek veoma antipatian. - Veoma! To je kazala iz dubine srca. - Zao ovjek. MojajadnaThecla morala gajejednog dana udariti. Ona joj je tada uinila stranu scenu. No, Thecla joj se oduprla i ona je bijesna otila. Nakon toga ona je bila jo gora s nama. Uslijed ovih povjerljivosti, koje su svakog dana pomalo pobjegle Sylvine, ja sam jo vie spoznala kako je bijedan bio ivot ovih djevojaka i koliko dugo to ve traje. Nita nije umanjivalo tekou tog ivota, jer im je gospoa de Grisolles oduzela ak i vjeru. - Ja se nisam nikada prestala moliti -kazala j e Sylvine. -1 nisam zaboravila ono to sam nauila prije no to nas je ta ena udaljila od crkve. Ali Thecla vie ne vjeruje. Ona je pobunjenica... I s uzdahom punim straha, Sylvine je dodala: - Thecla je veoma ponosna. Primijetila sam u sebi: I veoma osvetoljubiva, bar mi se tako ini. Slijedeeg je dana poslije podne stigao gospodin Pontet. Srela sam se s njim u stubitu, silazei u kuhinju. Pozdravio me svojim najslaim smijekom. No, inilo se kao daje zabrinut. - Gospodin Pontet e bez sumnje ovdje veerati? - upitala sam Theclu, koja je upravo istila pile. - ini mi se - odgovorila je kratko. - Niste uli da e se va otac uskoro vratiti? Znala sam daje Sylvine obavijestila Theclu o skorom dolasku njihova oca. - Saturnin mi je kazao da ga svakog asa oekuju. - Sigurno e ga smjestiti u lijevom krilu? - To ne znam. Nije mi preostalo drugo nego zavriti s razgovorom, toliko je Thecla bila zatvorena u samu sebe i hladna. Uzela sam toplu vodu po koju sam bila dola i popela se do Sylvine, naavi je pri itanju nekog Richelieuovog djela posuenog od Bernarda Paviersa. im je saznala o dolasku gospodina Ponteta, njezino je lice odrazilo prezir. - On e Thecli zadati jo vie posla - kazala je. - ini mi se da njegova sestra ba nije oduevljena zbog njegova dolaska, jer ih je Thecla jednom sluajno ula i zakljuila kako on od nje neprekidno zahtijeva novac.

- Ovaj ga je puta ona sama pozvala, jer mu je Saturnin sino poslao brzojav. Gospodin Paviers je sluajno bio u isto vrijeme na poti kao i on. Zatim smo razgovarale o drugim stvarima, ne bavei se vie ovom, ni malo zanimljivom, osobom. Sylvine mi je govorila o svojim osjeajima u povodu proitane knjige. Njezin je sud bio zdrav i izrazila je elju da i dalje prouava povijesne dogaaje. Poput gospodina Paviersa - primijetila sam. - On ima veoma zanimljivu biblioteku i mi se moemo njome sluiti. Pocrvenjela je. Zatim je alosno promrmljala: - Kad u se bolje osjeati, morat u ponovno raditi i neu vie imati vremena itati na miru kao ovdje. - Nadam se da e nam uspjeti to izmijeniti, drago dijete. Mi svi to nastojimo, a gospodin e Paviers traiti o tome i pravni savjet. Zahvalite mu u moje ime! - kazala je ona i jo vie pocrvenjela. Te sam noi slabo spavala. Oko dva sata zaula sam neke priguene korake i vrata koja su se tiho zatvarala. Konano sam neto kasnije utonula u san i probudila se uuobiajeno vrijeme. Kad sam se obukla, sila sam po svoj i Sylvin doruak. U kuhinji sam nala gospou de Grisolles koja je bila zaposlena oko tednjaka. - Vidite li u kakvoj sam neprilici, draga gospoice! Moj je mu stigao noas i morali smo ga smjestiti. Na sreu moj je brat bio ovdje, pa nam je pomogao. I evo, Thecla se jutros nije probudila na vrijeme! Nala sam je kako spava vrstim snom. Izgledala je umorno, a oni su joj kapci bili natekli. Ruke su joj nervozno drhtale dok je na vatri prila komadie kruha uzimajui ih s jedne velike hrpe. - Kako se gospodin de Grisolles osjea? - upitala sam. - Loe, veoma loe! Slab je. Ova gaje vonja do kraja iscrpila. Doktor Martoux doi e jutros. No, bojim se da nee moi nita uiniti. Duboko je uzdahnula. - Ako vam mogu u bilo emu pomoi, samo mi to recite. - Hvala vam, veoma ste dobri! No, Saturnin i ja moi emo obaviti sve potrebno. eljela bih jedino da se Thecla malko pouri i obavi svoj posao. Ponudila sam joj da u ispriti kruh i to je prihvatila. Upravo kad sam zavrila, pojavila se Thecla u kuhinji. - Konano si se probudila? Sto ti se dogodilo da tako dugo spava? Pouri se da nas podvori, jer moj brat uskoro odlazi. inilo se kao da se Thecla jo nije bila posve razbudila. Bila je blijeda i kao da ju je boljela glava. Bez ijedne rijei uzela je sa tednjaka lonac s mlijekom i izlila ga u porculanski vri. Zatim ga je stavila na posluavnik uz posudu s kavom, koju je tamo stavila gospoa de Grisolles. - Mogu li ovo odnijeti gore, gospoo? - predloila sam. - Ni govora, ni govora! To je Theclin posao. Poto se dobro ispavala, moe sada i raditi. U njezinim se rijeima osjeala ironija. Vidjela sam kako je Thecla stisnula prste koji su drali tanjur pun kriki isprenog kruha. Pripremila sam posluavnik za Sylvine i sebe, i pola prema stubama. Thecla je silazila. Zapitala sam je: - ini se da vas boli glava? - Zaista me boli. - elite li koji praak? - Hvala, ne! Prola je ponosno pored mene, u svojoj zakrpanoj haljini. Uspinjala sam se, razmiljajui: Siromana ponosna djevojka, koja toliko pati iza tih zatvorenih zidova! Kako pristupiti toj prkosnoj dui? Prolazei kraj sobe gospoe de Grisolles, zaula sam glasove i razabrala rijei koje je izgovorio neki ljutiti muki glas: - Ti zna kakve ti neprilike mogu prirediti, ne dade li mi ono to traim? I zli, otri glas, gospoe de Grisolles: - Ve si i odvie dobio! Prola sam i nisam vie nita ula do nejasnog mrmljanja. Kad je Sylvine saznala daje njezin otac stigao bila je duboko dirnuta. - Mislite li da e mi ona dopustiti da ga posjetim? Morala sam joj odgovoriti kako ja nita ne znam.

Ako ona to eli, mogla bih zapitati gospou de Grisolles. - Da, uinite to, molim vas! Na siromani otac predao nas je ovoj eni, no ja ne mislim da je on za to potpuno odgovoran. A ako je teko bolestan... ako mora umrijeti... Pitala sam se bi li i Thecla imala te osjeaje, ne bi li nastavila mrziti svog oca i nakon smrti. Tog je jutra Fernande bila veoma loe volje. Tuila se da je svoju majku samo na kratko vrijeme vidjela, jer je ona bila i odvie zaposlena a da bi je kao obino dola maziti. - I tako e to sada biti svakog dana, sve dok moj ouh bude bolestan. Mislim da bi bilo dovoljno da se Saturnin stara o njemu. - On ima svoj posao - odgovorila sam, suzdravajui se da joj ne kaem ono to bi odgovaralo tom veoma sebinom miljenju. -Osim toga, posve je prirodno da se tvoja majka brine za svog mua. Zbog toga ti nisi ostala bez njege, Fernande? - Nisam kazala da sam naputena - promrmljala je ona. - No, ja volim kada je majka esto kod mene. Digla sam je i smjestila u naslonjau kraj prozora. Upravo kad sam zavrila, ula je gospoa de Grisolles u pratnji svog brata i doktora Martouxa. Ovaj je kazao s naglaenom ljubaznou: - as prije sam pregledao mladu osobu, koja vie i nije bolesna. Bar se tako ini. estitam njezinoj izvrsnoj bolniarki. Izvrstan rezultat, ini se - kazao je gospodin Pontet. - Tako je! Doktor Guyon-Latour je izvanredan. Jo vie estitam samom sebi to sam vas odveo k njemu, gospoice Fernande! - Naravno, no to ste se mogli i prije sjetiti, doktore - ree Fernande, koja je jo uvijek bila zle volje. - Ah, Ah! Bez svake sumnje, drago dijete... Gospodin Pontet se podrugljivo nasmijao. - Vidite li ovu malu napast! Jedino vam to kae u znak zahvalnosti... A znate li zato j e zle volj e? Stoga to j oj nisam donio dar. Nisam, naime, imao vremena nabaviti ga prije odlaska. Fernande gaje bijesno pogledala. Pribliio joj se i pomilovao je po obrazima. - Budi dobra, djevojice! Kad slijedei put doem, donijet u ti lijepih stvari, obeajem ti to. Fernande se malko raspoloila. Upitala je: - Kada e doi, ujae Anatole? - ini se veoma brzo, jer moj ubogi zet... doktor misli da je njegovo stanje veoma ozbiljno. - To je posljednji stadij iscrpljenosti -kazao je lijenik. -Jedva je reagirao na injekciju koju sam mu dao. Mislim da nee ivjeti dulje od nekoliko dana. Gospoa de Grisolles prinijela je oima rupi to gaje drala u ruci. - Siromani moj mu!... Ne mislite li da je ovo putovanje moglo biti kobno za njega? - Naravno da jest! No, samo je pourilo ono to se svakako moralo dogoditi, zbog stanja ope slabosti u kojem se gospodin de Grisolles nalazi. - Nije htio jesti, pisao mi je lijenik bolnice u kojoj se nalazio. Glas gospoe de Grisolles zadrhtao je. - Odbijao je napustiti sobu. Njegov oslabljeni um sve se vie gubio. I evo ga konano kod kue! Moi u se bar brinuti za njega do njegova posljednjeg asa. - Koji e mu vaa odanost uljepati, draga gospoo... A sada vas naputam. Mislim, nije potrebno da se ponovno vratim, jer ja vie nita ne mogu uiniti. Ukoliko bude potrebna injekcija za umirenje, gospoica mu je moe dati. - Veoma rado, doktore - odgovorila sam. - Ostavit u joj morfij... Uzeo je nekoliko ampula iz svoje torbe i pruio mi ih. Umijeala se gospoa de Grisoiles. - Neu zbog toga uznemiravati gospoicu Marsollier. Ona ve ima dovoljno posla sa Fernande i mojom pastorkom, koja je takoer bolesna. Znam veoma dobro davati injekcije. Bit e bolje da to prepustite meni, draga gospoice. Pruila je ruku da primi ampule. Pogledala sam upitno doktora. - Samo ih dajte, gospoice. To je zaista jo jednostavnije. Zaboravio sam da i gospoa de Grisoiles zna dati injekcije kad je to potrebno... Ali molim vas samo pola ampule. Toliko je slab da mu ne smijemo dati vie, a osim toga i to e biti dovoljno.

IX Kad sam napustila Fernande, otila sam do Sylvine, koju sam nala u grozniavom stanju. Stoga sam odluila da ona tog dana ne izae, to vie to je vrijeme bilo loe i prohladno. Pola sam, dakle, sama na etnju parkom. No, nisam krenula uobiajenim putem, bojei se da bih mogla u prizemlju desnog krila susresti gospou de Grisolles i Saturnina, jer je bolesnik bio smjeten u prvom katu. Vraajui se, prola sam kraj tornja. Na tlu, jo vlanom od sinonje kie, ugledala sam brojne tragove koraka. Vidjeli su se oni Saturninovih izama, jo neki veliki otisci cipela, zatim manji i ui, s tragovima uskih peta - oigledno tragovi enskih cipela. Slijedila sam ih i ustanovila da su svi zavrili kod lijevog krila, prije posljednjih vrata. Gospoa de Grisolles, gospodin Pontet i Saturnin? To su mogli biti samo njihovi tragovi. No, to su oni ove noi radili u tornju? Vratila sam se duboko zamiljena. Ve me prije bilo neto uznemirilo. Zbog stanja u kojem se nalazio, morali su gospodina de Grisolles dovesti iz bolnice automobilom. A gospoa de Grisolles mije bila kazala da e ga dopratiti bolniar. Zar se moglo pretpostaviti da bi ovaj, poto je doveo svog bolesnika, otiao jo u tijeku noi? To u svakako ispitati... Sila sam i pola u dvorite. Na mokrom tlu aleje ugledala sam otiske automobilskih guma, onih gospodina Ponteta. Drugih nije bilo. Znai, ove noi nijedan automobil nije stigao u Mieulles. Trebalo je iz toga zakljuiti da gospodina de Grisollesa nisu doveli ovamo, jer se on ve nalazio ovdje. U tornju. Da, njemu je Saturnin svakog dana odnosio hranu. Dakle? Uplaila sam se nametnutog zakljuka. Ipak nisam mogla nai neko drugo objanjenje. Gospodin de Grisolles, za koga su tvrdili da se nalazi u nekom sanatoriju u vicarskoj, zapravo je ivio ovdje, zarobljen od svoje ene i Saturnina. Videi da umire, prenijeli su ubogog ovjeka u dvorac, kako bi se njegova smrt mogla zakonski utvrditi. Kakva se zloinaka spletka krila iza svega ovoga? Vratila sam se veoma uzbuena i pomislila sam prolazei kraj automobila gospodina Ponteta daje njega sigurno pozvala sestra u pomo Saturninu pri prenoenju bolesnika. Jer to bi joj inae on bio potreban, da se sve dogodilo onako kao to je rekla? Ona osim toga i nije spomenula da gaje pozvala, ve je njegov posjet bio toboe posve sluajan. Nisam Sylvine kazala ni rijei o svojim sumnjama. No, atmosfera ove kue postajala je za mene iz asa u as nesnoljivija. Htjela sam to prije povjeriti svojim prijateljima Poviersovima ono to sam otkrila. To e sigurno biti od velike koristi za Theclu i Sylvine. Trudila sam se da sakrijem svoje osjeaje, kad sam se u tijeku poslijepodneva susrela s gospoom de Grisolles. Susrele smo se na hodniku prvog kata, upravo kad je spremala sobu svoga brata. - Brat je stigao ba u pravi as da jo jednom vidi mog ubogog mua kazala je sa suzama u oima. - Mislila sam da ste ga vi pozvali? Dobacila mi je pogled pun nepovjerenja. - Ni govora! Kako bih ja to bila mogla uiniti, pa ja nisam znala kad e moj mu doi! Anatole je posve sluajno doao u posjet. uvala sam se da otkrijem svoju nevjericu. No, to je za mene bio jo jedan dokaz vie. Nadvladala sam svoju odbojnost prema njoj i zapitala je moe li Sylvine vidjeti svog oca. - Naravno! Odvest u je sutra k njemu. Danas, zbog stanja u kojem se nalazi nakon putovanja, ne smijemo ga uzbuivati. To je preporuio i lijenik. Prenijela sam Sylvine njezine rijei. Ona je brzo odvratila: - Da ga posj etim u prisutnosti te ene? Ne, ne! Moram nai neki nain... Jer nije istina da bi mu moja posjeta mogla nakoditi. - Mislim daje to samo izgovor kazala sam joj bez uvijanja. - Bojim se da e sutra pronai novi. Ali kako da ga uspijem vidjeti a da me ona ne vidi? Razmiljale smo i konano odluile: za vrijeme ruka, kad e gospoa de Grisolles jesti zajedno s Fernandom, a Saturnin biti u kuhinji, mi emo otii u bolesnikovu sobu. Postojala je opasnost da Saturnin ostane uz bolesnika dok gospoa de Grisolles ne zavri sa svojim rukom i zamijeni ga. No, nee biti teko ustanoviti nalazi li se on u kuhinji, kad poem po nae jelo. - Skrivati se, kako bi ovjek posjetio svog oca na umoru! -Kakav uas! - bolno je promrmljala Sylvine. Siromano dijete nije moglo ni posumnjati da su se u toj kui dogodile jo uasnije stvari.

Na se plan ispunio bez ikakvih zapreka. U sedam je sati Thecla odnijela veeru gospoi de Grisolles, a Saturnin se smjestio u kuhinji. Kada sam odnijela nae jelo u sobu i oni su svi mislili da jedemo, pole smo bez buke do stuba, ija sam ja vrata ve prije bila otvorila. Kroz prizemlje smo stigle u lijevo krilo. Sylvine se drui oslanjala na moju ruku. Prolazei golim sobama, dole smo do uskih stuba koje su povezivale prizemlje s prvim katom. Plaile smo se da e vrata biti zakljuana. No, nisu bila. Tako smo stigle u gornji kat. Kroz sve ove tamne prostorije kretale smo se uz pomo depne svjetiljke. I ovdje nam je posluila, dok je Sylvine otvarala jedna vrata za drugima. Konano smo u posljednjoj sobi nale bolesnika. Zavjese na prozorima nisu bile navuene. Svjetlo svibanjske veeri padalo je na ovjeka ispruena na krevetu. Lice mu je bilo blijedo i upalo, a kapci zatvoreni. Pribliili smo mu se, a Sylvine je tiho kazala: - Oe! Nepominim je licem proao drhtaj. Kapci su se podigli. Pomalo smeten pogled sreo je Sylvinin. Ona se bila nagnula nad nesretnika. - Keri moja... Glas je bio tih, jedva zamjetan. - Siromani moj oe... Jecaj je stegao Sylvinino grlo. Bolesnikova su se usta stisnula. Vidjela sam u njegovu pogledu duboku patnju i beznae koje me je potreslo. - Moja keri... Ta bijednica... Sve je uzela... Zatvorila... - Oe moj... Sylvine se nagnula i poljubila njegovo naborano elo. Gospodin de Grisolles izrekao je neku rije koju nisam razumjela. Ali Sylvine je kazala, podiui glavu prema meni: - On trai sveenika. - Kako to izvesti? - promrmljala sam. - Nee ga pustiti k njemu. Natekli kapci ponovno su se spustili. To starako lice ponovno je zamrlo. - Sada ga moramo ostaviti, mala moja Sylvine - kazala sam. -Mogli bi nas ovdje iznenaditi. - Da... Jo je jednom poljubila umirueg u elo, a zatim je tiho kazala: - Vratit u se sutra, oe! Duge, mrave ruke pomakle su se na poplunu. Sylvine ih je uzela meu svoje i dugo ih drala. Zatim smo izale i vratile se putem kojim smo i dole. Pridravala sam ubogu klonulu djevojku. S uzdahom olakanja stigla sam u sobu. Poloila sam je na krevet i pripremila joj alicu aja. Ona je tiho jecala. Sjela sam kraj nje, nastojei daje umirim. Nije to bilo lako u takvoj situaciji, naroito zbog uzuenja u kojem sam se i sama nalazila mislei na sve ono mrano i podlo to se dogodilo onom nesretniku. - Moj ubogi otac govorio je o njoj kad je kazao: Ta bijednica. - Vjerojatno. - Dakle, progledao je... Shvatio je tko je ona... Koliko je patio! No, stoje elio rei s onim Zatvorila? Stoje zatvoreno? - To mi ne moemo znati, dijete moje! Moda novac ili papiri kojih se ona domogla i zatvorila ih. No, vjerovala sam daje ubogi ovjek tim rijeima mislio na sebe. Kad sam vidjela da se Sylvine malko umirila, pola sam masirati Fernande, to sam uvijek inila u to vrijeme. Gospoa de Grisolles nije se pojavila, na moju veliku radost. Jo mije bilo milije sluati kako Fernande prigovara zbog odsustnosti svoje majke. No, nisam mogla prestati misliti na uas umirueg zbog prisutnosti omraene osobe. Je li mu ona pruila potrebnu njegu da olaka posljednje dane ili sate njegova ivota? Kako izvriti posljednju elju toga ovjeka u vlasti takve ene i Saturnina? Kako dovesti sveenika koga je on traio? Napustivi Fernande, otila sam do Sylvine da joj poelim laku no i vidim kako se osjea. Thecla je bila tamo i stajala uz njezin krevet. Okrenula se prema meni i kazala bez okolianja: - Sada vam je, dakle, jasno to je ona sve spremna uiniti? Zauo se drui Sylvin glas: - Gospoice, Thecla misli daje na otac bio zatvoren u tornju. - Zato to mislite, gospoice, Thecla? Slegnula je ramenima.

- Nije tek tako Saturnin odlazio onamo svakog dana i nosio hranu. Nisam se do sada ni sjetila na to. No, sigurna sam da su mi noas dali neto u jelo kako bih vrsto zaspala, znajui da ja imam lagan san. Bojali su se da bih mogla uti njihove odlaske i dolaske i da bih mogla postati radoznala. Saturnin me poslao po svoju lulu koju je navodno bio zaboravio u svojoj sobi. Vjerojatno su za to vrijeme stavili sredstvo za spavanje u moj tanjur. Jutros sam se sjetila pogledati ima li osim trapova automobila gospodina Ponteta jo kakvih tragova. Nisam nita nala. Znai, bolnika kola nisu stigla. Govorila je jasnim glasom, bez vidljivog uzbuenja. Njezini su se prsti nervozno igrali pojasom stare izblijedjele haljine. SyIvine je zajecala: - Bi li to bilo mogue? Gospoice, mislite li da bi neto takvo bilo mogue? Pribliila sam joj se i stavila svoju ruku na njezino elo. - Mogue je. Ipak ne treba pretjerivati u mati. Smirite se, Sylvine! 0 tome emo kasnije razgovarati. - Ali ona ga mui! Ona ga... Moda je zbog toga u takvom stanju jer mu nisu pruili njegu, jer nije imao zraka? - Sigurno je s njim postupala na jednak nain kao i sa nama -kazala je Thecla. -1 tako se ubijaju ljudi. No, on se moe poaliti samo sebi samome, jer je uzeo tu enu poslije nae majke. Oh, Thecla! Ne sluajui prosvjede svoje sestre, ona se okrenula i napustila sobu. Dala sam Sylvine sredstvo za umirenje i ostavila je tek kada je zaspala. No, ja nisam nala san. Misli su me previe muile i nisam mogla zaboraviti onog ovjeka na umoru preputenog tim ljudima bez savjesti. Onima ija je rtva ve dugo vremena bio. A ta Thecla... Ta Thecla, divlja srca koja nije opratala svom ocu! U kako udnu okolicu ste me poslali, dodue bez svoje volje, doktore Guyon-Latour! X - Moj ubogi dragi mu umro je pred zoru. To mije saopila gospoa de Grisolles glasom punim suza kad sam se ujutro oko osam sati spustila u kuhinju. Njezino je lice bilo napeto. Mjesto svoje uobiajene kune haljine ivo plave boje, obukla je crnu. Nadodala je, briui rupiem oi: Nadala sam se da u ga jo zadrati na ivotu... Saturnin i ja bili smo kraj njega kad je iznenada izdahnuo. - Morfij je bez sumnje ubrzao njegov kraj. Ona se trgnula i u njenom sam pogledu otkrila iznenaenje - ili je to moda bio strah? - Morfij? Nisam mu ga morala dati. Nije ni asak bio nemiran. Ne, moj se siromani prijatelj ugasio kao stoje to predvidio doktor Martoux. Utjeha je sjetiti se da nije patio. I ponovno je rupiem prela preko suznih oiju. - Draga gospoice, kako alim to nisam mogla ispuniti svoje obeanje dano Sylvine. No, nisam mislila da e se sve ovo tako brzo zavriti. Uostalom, uzbuenje pri susretu s njom moglo je samo ubrzati kraj. Kakva iznenadna briga za siromanu Sylvine! Smuilo mi se od tog pretvaranja i ja sam se okrenula prema Thecli koja je stajala kraj tednjaka i ekala da mlijeko zakipi. Ona je bila mrtvo hladna i nezainteresirana kao i uvijek. Kad je gospoa de Grisolles izala iz kuhinje, nisam s njom razgovarala o njezinu ocu. Ono to je sino kazala, naputajui Sylvininu sobu, dalo mi je naslutiti da mu nije oprostila, ak ni u asu smrti. Sylvine je oito bila veoma tronuta saznavi da je na ovom svijetu sve svreno za tog ubogog ovjeka. Kazala je kroz pla: - Bar je prestao patiti, pobjegao je toj eni. A osim toga, gospoice, ne mislite li da mu je priredilo malu radost to to je sino vidio jednu od svojih keri? - Iskreno to vjerujem, Sylvine! Duboko je uzdahnula i spustila glavu na jastuk. Naredila sam joj neka ostane leati sve do ruka. Ja sam, poto sam se pobrinula za Fernande, koja ni jednom rijeju nije spomenula svog ouha, krenula biciklom do Bijelog vuka.

Ono to sam kazala Denise i njezinom bratu nije ih iznenadilo. Barem ne onoliko koliko sam ja oekivala. Sumnja o prisilno zatvorenom gospodinu de Grisollesu bila se ve i ranije javila kod Bernarda. Jo onda kad sam mu ja priala o svakodnevnim posjetama Saturnina tornju sa hranom u koarici. - To je veoma ozbiljna optuba, ako bismo je mogli dokazati - pridodao je. - Postoji velika vjerojatnost da se to dogodilo, po onom to ste mogli sami zamijetiti. No, da li bi to bilo dovoljno da se neto poduzme protiv te opake ene? Raspitat u se kod gospodina Marchanda. - Taj j e jadnik zaista bio kanjen to se oenio tom enom! - rekla je Denise, duboko dirnuta. - Ostao je u njezinoj vlasti do samog krajia. No, Bog nee zaboraviti da je elio vidjeti sveenika. to e sada biti s njegovim kerima? Sada kad je njihov otac umro, maeha vie nee imati vlast nad njima. - Tko zna nije li ona i u tom pogledu izmislila kakvu avolsku spletku? Denise je iznenaeno pogledala svog brata. - Pa to bi ona mogla jo uiniti? One sada imaju pravo zatraiti svoju slobodu. - Naravno, no od ega e ivjeti? Sigurno je sav imetak spremljen na sigurnom mjestu... Kucnuo je prstom po svom elu. - Morat emo prouiti tu priu o kunom zatvoru! Gospoa de Grisolles priala je daje morala prodati iz dvorca sve stoje imalo neku vrijednost, kako bi mogla platiti bolnicu za svog mua. Ako se dokae da nikada nije bio tamo... - Da, da, razumjela sam! - uzviknula je Denise. Treba je uhvatiti u lai. I tada nee biti teko dokazati daje ona iznudila od tog ubogog ovjeka, kojemu je zbog osame i duevnih patnji jo vie stradao um, sve potrebne potpise za svoju pljaku. Tako j e! To ovim siromanim mladim djevojkama nee vratiti imetak koji je ona opljakala ukoliko nee sluajno biti mogue pronai ga, u to sumnjam. No, bar se nee njime okoristiti, ako bude osuena, a to svakako zasluuje. - Ona i njezini sauesnici - nadodala je Denise. - Jer to su, prema onome to ste nam priali, Saturnin i gospodin Pontet. - Naroito Saturnin. Gospodin je Pontet sigurno znao to se dogaa, no on moda nije tako aktivno sudjelovao u ovom uasnom zlodjelu. ini mi se daje on prije svega ucjenjivao svoju sestru, to mogu zakljuiti prema nekim rijeima koje sam ula u prolazu. - Svi su oni dostojni jedno drugoga, ti bijednici! - zakljuio je prezirno Bernard. Gospodin de Grisolles bio je sahranjen dva dana kasnije. Tijelo su ravno prevezli na groblje, ne posjetivi uope crkvu. SyIvine, koja se ponovno zbog uzbuenja loe osjeala, nije mogla prisustvovati sprovodu. Saturnin je nabavio u Tullu crninu za gospou de Grisolles i za Theclu. Kako je uspio s onom krntijom stii do Tulla? Za vrijeme sprovoda ja sam ostala u Mieullesu i brinula se za svoje bolesnice. Fernande sigurno nije znala to se dogaalo s njezinim ouhom. Ona je, naime, bez ikakva stida, izraavala zadovoljstvo to se njezina majka sada vie nee trebati brinuti za njega i troiti svoj novac za bolnicu. Uasne ene - pomislila sam odlazei do Sylvine. Gospodin je Pontet takoer doao na sprovod. Ovaj je puta donio dar svojoj neakinji. Namjeravao je ostati dva dana. Te veeri, kad sam htjela pripremiti Sylvine za spavanje, nala sam je veoma uznemirenu. - Gospoice, znate li ta mi je kazala Thecla? Gospodin Pontet joj je priao daje na otac oporuno odredio njega za naeg tutora! Smirivala sam je. Za sve e se pobrinuti pravnik i nadala sam se da e one konano stei slobodu. No, u isto vrijeme bojala sam se da e trebati poduzeti mnogo koraka i da e to iziskivati puno vremena. Bit e teko postii eljeni cilj. Hoe li, u oekivanju toga, ove siromane djevojke morati ostati u Mieullesu na milost i nemilost svoje maehe? I kamo e otii ne imajui ni obitelji, ni prijatelja? Njihova pokojna majka imala je neke bratie u Perigordu. No, gospodin de Grisolles nije odravao nikakve veze s njima. Tog poslijepodneva krenula sam do Bijelog vuka. Primio me Bernard. Denise je otila u Sognac. Kazala sam mu kakvog je tutora odredio gospodin de Grisolles za svoje keri. - Na to gaje sigurno prisilila ta ena, ukoliko je to tono. No, postoji li uope oporuka? Njegov je biljenik takoer i na. To je gospodin Buchet iz Tulla. Ako posjeduje oporuku, lako u sve doznati. Nakon nekoliko trenutaka razmiljanja, Bernard je dodao:

- Da, sutra u otii u Tulles i razgovarati s gospodinom Buchetom. To e mi omoguiti da gospodinu Marchandu saopim neke pojedinosti, jer ja sam se s njim dogovorio za sastanak potkraj tjedna. S velikim se zanimanjem raspitao za Sylvino zdravlje. - Ona mora biti draesna osoba, sudei prema njezinu izgledu - dodao je. - Zaista zasluuje da konano bude sretna, ta siromana mala! U vrtu, ispred kue, nabrao je nekoliko cvjetova i pruio mi ih govorei: Za vas i za nju. Vrativi se u Mieulles, srela sam u dvoritu gospou de Grisolles gdje upravo izlazi s rupcem na glavi i koarom u rukama. Dok sam silazila s bicikla, ona je stala i upitno pogledala na cvijee. Kakva krasna perunika! Gdje ste je nali, gospoice! - Cvijee je iz vrta gospoice Paviers. Otvorila je usta elei izrei neku neugodnu primjedbu, no suzdrala se i kazala: - Idem na gospodarstvo po jaja za mog brata. On kae da samo ovdje jede svjea, a zaelio je da mu veeras spremim omlet. Jer Theclin omlet... strano! Bilo mi je teko ustvrditi suprotno, jer nam je Thecla pod omletom davala neki isueni neukusni kola. Gospoa de Grisolles krenula je dalje, a ja sam, spremivi bicikl, pola u prvi kat. Kada sam stigla na hodnik ula sam kako su se neka vrata otvorila. Gospodin Pontet izaao je iz svoje sobe, preao preko hodnika i uao u sestrinu sobu. Bilo mi je drago to me nije primijetio, jer nisam eljela njegovu prenaglaenu ljubaznost, koju je oitovao pri svakom naem susretu. Predala sam SyIvini cvijee rekavi: Gospodin Paviers gaje ubrao za nas dvije. Vidjela sam kako su njezine oi zasjale i sretan se smijeak pojavio na njenim usnama. - Oh, kako je on dobar! Zahvalite mu puno kada ga sretnete! Saopila sam joj da e se on raspitati kod gospodina Bucheta posjeduje li moda oporuku njezinog oca. Uz to e za nekoliko dana imati sastanak s odvjetnikom. Trebalo je za sada da se strpimo ekajui da se prikupe svi podaci. Tek tada e se moi napasti protivnika. - Ona je tako spretna, tako lukava! - rekla je Sylvine uzdiui Saturnin je kao i ona. - To je istina. No, bit e im teko porei da su vaeg oca zatvorili. Ja u svjedoiti. A to e odgovoriti kad ih zapitaju gdje se nalazi bolnica u kojoj je va otac navodno boravio? Ne, mala moja Sylvine, mislim da e oni veoma teko izbjei ovu optubu. XI Za dva sam dana pola do Paviersovih kako bih saznala rezultat Bernardovog razgovora s biljenikom. Ovaj nije znao je li gospodin de Grisolles ostavio oporuku. U svakom sluaju, nije bila kod njega pohranjena. - On mi je priopio neke zanimljive stvari - dodao je Bernard. -Kupoprodajni ugovori za veinu zemljita nisu sastavljeni kod njega, ve u nekoj kancelariji u Briveu. Prodaja je poela dvije godine po vjenanju gospodina de Grisollesa. Gospodin Buchet imao je jo prilike vidjeti ga dva tri puta uvijek u pratnji te ene - prije no to se stalo priati daje smjeten u nekoj bolnici. On mu se inio poput ovjeka koji se odao piu, vie nije mogao jasno rasuivati - ili ak poput ovjeka koji uzima droge. - Moda i oboje! Ova je ena sigurno inila sve da ga uniti i zadri ga u svojoj vlasti. Taj nesretnik, uvan od nje i Saturnina, nije mogao uiniti nita da se oslobodi. Sada, kad znam istinu, veoma mije teko ostati dulje u toj kui, susretati te bijednike. Zapravo ubojice! - ree Denise. - Zaista je tako! Nadam se da e policija u tijeku istrage skupiti potrebne dokaze kako bi ih se moglo optuiti. No, dogodila se jedna nezgoda. Jutros sam primio obavijest od advokata Marchanda, koji mi javlja da mora otii u Charente, jer njegova baka umire. Na je sastanak, dakle, odgoen za tjedan dana. Moda emo za to vrijeme saznati postoji li oporuka i to ona sadri. ini mi se da e gospoa de Grisolles morati saopiti svojim pastorkama njezin sadraj. - Da, ukoliko ta oporuka sadri neto to e ih pozlijediti i donijeti im nove neprilike. - Gospodin Buchet mi je saopio i to da je u enidbenom ugovoru gospodin de Grisolles naveo da njegova ena donosi u brak dvjesta tisua franaka. Ako dakle ostaje samo dvorac i neka bezvrijedna zemljita... - To j e ono! - uzviknula sam. - Vjerojatno se nasljedstvo sastoj i samo od toga. Ona e imati pravo uzeti protuvrijednost od tih dvjesta tisua franaka, a kako Mieulles nekako toliko i vrijedi...

- Bit e pljaka gospoe de Grisolles zavrena. Upravo savreno smiljeni lopovluk! - A uboge e djevojke vjerojatno baciti iz kue - dodala je Denise. - Ukoliko ih ne zadri kako bi ih i dalje muila. Nametnut e im svog brata za tutora. Bernard je stisnuo ake. - Sreom, mi smo ovdje. Neemo to dopustiti! Ve su ionako odvie dugo njezine rtve. Slijedeih se dana Fernande osjeala tako dobro da sam je mogla poslije podne odvesti u vrt, uz pomo njezine majke. Tog je puta prizemlje krila, u kojem smo mi stanovale, bilo otvoreno, tako da smo bolesnicu mogli izvesti ravno u vrt i smjestiti je u naslonja. Njezina je majka ostala uz nju, a ja sam pola po Sylvine, elei s njom proetati alejom. Ugledavi moj bicikl, ona je kazala: - Pitam se bih li jo znala voziti? Mi smo obje imale bicikle i znale smo voziti. No ona nam ih je uzela i prodala prije etiri godine. To se ne moe zaboraviti samo tako. Pokuajte, pa ete vidjeti. Ona se zabavljala, uinivi nekoliko krugova u aleji, zatim smo neko vrijeme etale, poslije ega sam je odvela u njezinu sobu. Zagrijala sam mlijeko i dala joj nekoliko suhih kolaia koje sam za nju bila kupila u Sognacu. Nakon toga sam je ostavila i pola do Fernande. Thecla je tog asa izala iz sobe gospoe de Grisolles, nosei u rukama metlu i etku. Pristupila sam joj i kazala: - Gospoice Thecla, hoe li veeras biti koje jaje za vau sestru? Okrenula se prema meni. U polumraku hodnika, slabo osvijetljenog jednim prozorom, opazila sam da joj je lice bljee nego inae. Ne pogledavi me, odgovorila je hrapavim glasom: - Ne znam... mislim da hoe. Okrenula se i pola prema stubama. Kada sam stigla u prizemlje, gospoa de Grisolles se digla i kazala: - Stigli ste u pravi as, draga gospoice! Idem po Fernan-dinu uinu. Ponudila sam da poem mjesto nje, no ona je to odbila. - Ne, moram poslati Theclu po pastrve. Trebao ih je upravitelj danas uloviti. Kazala sam toj ljenivici da poe poslije ruka po njih, no ona to naravno nije uinila. Uzdahnula je i podigla oi prema nebu. - Kakva narav! Morala sam je jo jednom natjerati da pomete i oprai moju sobu, iako je tvrdila kako je to jutros ve uinila. Otila je i ja sam sjela uz Fernande. Ova je sakrila pod svoj jastui maleni paketi, koji sam ipak na vrijeme uoila. Uostalom, tragovi okolade u kutovima usana nisu doputali sumnju o njegovom sadraju. Stoga nisam bila iznenaena kad je mlada dievojka odbila kruh s maslacem koji joj je majka ponudila, govorei kako nije gladna. - To e trajati tako dugo dok budete eludac pretrpavali okoladom - kazala sam. - Pojela je samo nekoliko bombona. To joj ne moe koditi -ustvrdila je gospoa de Grisolles, povrijeenim glasom. Suzdrala sam se da ne slegnem ramenima. Morala sam se prisiliti da obavljam svoju dunost, mjesto da pomislim, to bih veoma rado bila uinila: Ba me briga. Slijedeeg sam jutra poslala Sylvine na biciklu do Paviersovih da im vrati posuene knjige. To je za nju bila dobra vjeba a nije iziskivala preveliki napor. Vratila se, ruiaste boje lica sa svjeinom u oima. Denise i njezin brat doekali su je veoma ljubazno i zadrali na uini. Donijela je nekoliko knjiga i cvijea. Ukusno je rasporedila cvijee u dvije, pomalo okrnjene, vaze. - Gospoica Paviers mi j e kazala da doem kad god to zaelim. Uvijek e se tome veseliti. Kako se ovjek dobro osjea kod nje! Posve drugaije nego ovdje. Njezine lijepe tamne oi gledale su sanjarski. Usne zadrhtale u laganom smijeku. Izgledala je veoma krhko u jeftinoj crnoj haljini koju je bio donio Saturnin. Vie nije bila onako mrava. Bojala sam se da je gospoa de Grisolles ne prisili opet raditi. Sve do sada nije izrazila tu namjeru i dopustila mi da postupam prema svom nahoenju. inilo se da je Sylvine vie ne zanima. Je li to bilo zbog mene, jer se moda plaila da sam slutila neto u vezi s njezinim muem? No, prema Thecli bila je jo otrija. Nekoliko sam puta prisustvovala njezinim izljevima bijesa, na koje se Thecla nije obazirala. Theclino je lice bilo jo tvre, a njezine hladne oi duboko su uronile u potamnjele duplje. Rijetko je posjeivala svoju sestru, kazala samo nekoliko rijei, a zatim naglo izlazila iz sobe. - Sto je s tobom, Thecla? Jesi li umorna? - pitala je Sylvine uplaeno.

I odlazila bi, kao da ne uje rijei svoje sestre: - Doskora u ti moi pomoi, uboga moja Thecla. Te sam nedjelje, potkraj poslijepodneva, odvela Sylvine do Paviersovih, gdje smo proveli dva veoma ugodna sata. inilo se kao da je Sylvine ponovno oivjela, veselo je razgovarala i smijala se aljivim Bernardovim primjedbama. On nas je poveo automobilom kui. Padala je kia, pa nas je doveo sve do vrata dvorca. Dok smo silazili, dotrao je Saturnin iz kue. Opazivi nas potrao je prema nama. Prvi put vidjela sam ga uzbuenoga. - Poao sam po upravitelja da mi pomogne... Hoete li moda vi, gospodine Paviers... Dahtao je. - Maralov portret je pao na gospou. Moramo je izvui... - Moj Boe! kazala je Sylvine. - Brzo! - zaviknuo je Bernard. Slijedila sam ih. Saturnin mi je kazao, ne zaustavljajui se: - Fernande ima ivani napad... Ovaj straan zvuk, krici njezine majke... Poslao sam Theclu k njoj. No, Thecla je bila u kuhinji. Leala je na stolici, gotovo bez svijesti. - To je lijepo! Na sreu je stigla gospoica! Pourili smo prema stubitu. Moje je srce snano lupalo i gotovo me uguilo. U prvom katu dvojica su mukaraca ula u sobu gospoe de Grisolles, a ja sam pourila do Fernande. ula sam njezine krikove: Ona se bacala po krevetu, zgrenih udova, stegnutih usnica. Jecala je: - Majko!... Majko! Kako god ona nije bila dobra, ipak mi se saalila. Uspjelo mi je umiriti je malko. Zatim je poela jecati: - Majko!... je li mrtva? Je li ju slika zgnjeila? - Nadam se da nije! Mislim daje samo ranjena. - Pogledajte, gospoice! Napregnula je ui kako bi ula glasove Bernarda i Saturnina iz susjedne sobe. - Recite mi brzo kako joj je? - Jo ne, dijete moje! Dajmo gospodinu Paviersu i Saturninu vremena da maknu sliku. - Ona je pod slikom!... Slika ju je zdrobila! I ponovno su zapoeli ti neartikulirani krikovi. Dala sam joj injekciju za umirenje, jer je nisam mogla u tom stanju ostaviti samu, a bila sam potrebna onoj dvojici. Nakon nekoliko trenutaka umirila se i zaspala. Otvorila sam vrata koja su povezivala sobe i ula u sobu gospoe de Grisolles. Maknuli su sliku. Bernard i Saturnin bili su sagnuti nad tijelom poloenim na sag. uvi me, dignuli su glavu. - Mrtva je - kazao je Bernard, blijed od uzbuenja. Da, ona je bila mrtva. Kima joj je vjerojatno bila slomljena. Kraj nje je stajalo podnoje, a uz njega prevrnuti loni s voskom. - Poi u po doktora Martouxa - kazao je Bernard. - Ne moe se nita vie uiniti, no on mora konstatirati smrt. Saturnin se uspravio. Poao je prema slici i nagnuo se nad nju. Konopac je prerezan - kazao je uzbuenim glasom. Bernard i ja smo uzviknuli: - Kako prerezan? zapitala sam. - Zar je to namjerno uinjeno? - Pogledajte sami. Morali smo ustanoviti da je, jo gotovo nov konopac, bio napola prerezan. Teka gaje slika sasvim prekinula. - Stavio sam taj konopac prije tri mjeseca - ree Saturnin. - Nije dakle mogao biti troan. Netko ga je prerezao kako bi prouzrokovao pad slike, pri najmanjem dodiru. Taj dotini morao je znati da gospoa de Grisolles veoma esto stavlja vosak na okvir slike, elei sauvati pozlatu. Starac je govorio bez vidljivog uzbuenja. - Tako je, nema nikakve sumnje - dodao je Bernard. Osjetila sam kako mi drhtaj prolazi tijelom. Netko... A tko? Saturnin se uspravio. Njegove ledene oi okrenule su se prema Bernardu. - I zbog toga bi trebalo obavijestiti andarmeriju, kako bi oni to ispitali. - Tako je. Idem... Je li vam neto potrebno, gospoice? - Ne... hvala - odgovorila sam s naporom.

Jo sam uvijek drhtala. Osjetila sam Saturninov pogled na sebi. Je li pogodio kakva je strana misao prola mojom glavom? Nastojala sam mu kazati vrstim glasom: - Morat emo poloiti gospou de Grisolles na krevet. Odmahnuo je glavom. - Bit e bolje daje ostavimo ovdje dok brigadir sve ne pregleda. Pristala sam na to, iako sam mislila da e se istraga ograniiti samo na sliku, pripremljenu za zloin. - Poi u do Fernande - dodala sam. Fernande je i dalje spavala. Otila sam u svoju sobu, skinula eir i ogrta. Ruke su mi drhtale. Boe, je li to mogue? Ula sam u Sylvininu sobu. Bila je prazna. Polagano sam sila. Moje su noge gotovo popustile poda mnom, srce mi se stisnulo. Priekala sam asak, drei ruke na kvaki kuhinjskih vrata, prije no to sam odluila da ih otvorim. Thecla je pred sudoperom prala povre. Sylvine je sjedila kraj stola. Okrenula je prema meni zaplaeno lice: - Gospodin Paviers nam je kazao u prolazu... daje sve gotovo. - Da, za nju je sve svreno na ovom svijetu. Slika joj je slomila kimu. Sylvine je tiho kriknula: Oh! No, ja nisam promatrala nju. Sva moja panja bila je usredotoena u mravo bie nagnuto nad sudoperom. Vidjela sam otri profil, duge fine ruke, koje su prale povre. Te ruke koje su... - Poite u svoju sobu, Sylvine! Morat ete ekati do veere. Ja u priuvati Fernande. Ona spava nakon injekcije koju sam joj dala, no kada se probudi i sjeti se... - Ah, da, uboga Fernande! U Sylvininom se glasu ulo iskreno aljenje. Thecla se naglo okrenula. U njezinim se oima pojavio bijes. - Ti se usuuje aliti je? Njezin je glas bio hrapav i zao: - Neka to i ona jednom doivi! Neka zna to to znai biti nesretan! aliti je... aliti! Ah! Njezin se glas uguio u nekoj vrsti zluradog smijeha. Sylvine, kojoj se krv popela u glavu, pogledala je prijekorno sestru: - Thecla! Uhvatila sam je za ruku, uzdigla je i rekla: - Doite! Vaa e sestra kasnije shvatiti da pred smru moraju umuknuti svi osjeaji mrnje. Pogled, pun ogorenja, susreo se s mojim. Glasom, koji je iznenada postao posve miran, Thecla je odgovorila: - Umuknuti, moda. Ali to ne znai da i prestaju. XII Bernard Paviers je obavijestio i doktora Martouxa prije no to je krenuo u andarmerijsku stanicu. Doktor je stigao prvi. Ostao je asak u sobi gospoe de Grisolles zajedno sa Saturninom, a zatim je otiao do Fernande gdje sam gaja ekala. Bio je veoma uzbuen: - Kakva strahota, gospoice! Siromana gospoa... Kakva strahota! Pogledao je Fernande koja je jo uvijek spavala. Kazala sam mu to sam uinila daje umirim i on se s time sloio. - Za nju je to strano! Majka joj je bila sve... No, tko je to mogao uiniti?... ini se da Saturnin zna... On misli... - To su samo Saturninove pretpostavke - kazala sam hladno. -Sudska istraga morat e otkriti pravog krivca. - Tako je. No, miljenje stanovnika ove kue moe biti od velikog znaenja. Naalost! I ja sam to znala! U principu svi smo bili sumnjivi, osim Fernande. No, trebat e pronai motiv, prema kome e se usmjeriti istraga. Naroito kad Saturnin posvjedoi o oitoj mrnji jednog od stanovnika dvorca Mieulles. A budu li mene pitali i ja u morati... Da, usprkos samilosti prema Thecli, neu moi zanijekati njenu mrnju prema ubijenoj. Ali Sylvine, sirota moja Sylvine, kako e ona to doivjeti?... Bila sam uasnuta na pomisao to e sve prouzroiti ova drama. Zaista sam bila u pravu kad sam osjetila da je atmosfera te kue teka i strana. Ona je zatvarala u sebi toliko spletaka, okrutnosti i mranih intriga s jedne strane... i toliko mrnje s

druge! Zarobljavanje ubogog gospodina de Grisollesa, a zatim ovaj zloin! U kakav me osinjak poslao, bez svoje volje, doktor Guyon-Latour? No, sada sam morala sii u kuhinju i donijeti jelo za Sylvine, jer ja sama nisam mogla progutati ni zalogaja. Ipak, morala sam, usprkos ogavnosti koju sam osjeala. Saturainje pripremao veeru. Uz svjetiljku Thecla je popravljala arapu. Ustala je kad sam ja dola, prila tednjaku, ulila juhu u loni i stavila ga na pripremljeni posluavnik. Htjela je napuniti jo jedan, noja sam je u tome sprijeila. - Ne, hvala, ja neu jesti. Bez ijedne rijei ona je stavila loni tamo odakle gaje uzela, ponovno sjela i nastavila s krpanjem. Okrenula sam se i primijetila da je Saturnin prati pogledom. Nacerio se i ja sam primijetila izraz okrutnog zadovoljstva i to me je zaboljelo. Konano, zato on ne bi bio taj zloinac? Moda je imao i on neki motiv? A mogao je namjerno optuiti Theclu, jer ju je mrzio. Dok sam kretala prema vratima, nosei posluavnik u rukama, zauli su se koraci i u kuhinju je uao Bernard Paviers u pratnji brigadira andarmerije. - Evo nas! Hoemo li poi gore? Saturnin se digao. - Da, gospodine! Pogledala sam Theclu. Podigla je glavu, pogledala doljake i odmah zatim nastavila sa svojim poslom. Propustila sam ovu trojicu i popela se za njima. Bernard je kazao: - Objasnio sam brigadiru to se dogodilo... Uli su u sobu gospoe de Grisolles a ja sam pola u Sylvininu. Mlada je djevojka sjedila u naslonjau. Upitala je zaueno: - Tko je to doao? Oklijevala sam. to joj kazati? Istinu? Saznat e je sutra, jer e tuilac sigurno doi u Mieulles. - Gospodin Paviers je doveo brigadira andarmerije. Trgla se i rairila zauene oi. - Brigadira andarmerije... ! - Da, jer je konopac na kojem je slika visjela bio namjerno presjeen, kako bi slika pala na onoga tko bije dirao. Trenutak je ostala bez daha, jo uvijek me gledajui. - Namjerno?-opet ovala je konano. - Da, to je posve sigurno. - Ali tko bi to mogao biti? - To e morati istraga utvrditi - odgovorila sam glumei nezainteresiranost. - Pojedite svoju juhu i dvopek, a zatim poite na spavanje, draga moja. Ona me automatski posluala. Shvatila sam da razmilja. Kad je zavrila s jelom, ja sam je ostavila i pola u svoju sobu. Vrebala sam na vratima i kad sam ula da ona trojica izlaze, pristupila sam im. Bernard Paviers me ugledao i doao do mene. - Dakle? - upitala sam ga tiho. - Pa... Oklijevao je. - Taj ogavni starac dao je naslutiti... - Da to mora biti Thecla? Potvrdio je glavom. - A zato to ne bi bio on? - Da, zato ne bi?... Brigadir je ustanovio injenino stanje i obavijestit e tuilatvo. Stari lopov me zamolio da brzojavim gospodinu Pontetu... No, sada se morate odmoriti, gospoice. Strano izgledate! - Da se odmorim! Moram ostati uz Fernande i ekati dok se probudi. Tada u sigurno morati provesti no uz nju. Kazao je odluno: - Sutra e doi Denise da vam pomogne... Ni rijei vie! Ona e biti radosna to to moe uiniti za vas. To znam. A i ja vam stojim na raspolaganju. Laku no, gospoice! Do sutra. Poao je do brigadira i Saturnina koji su ga ekali u hodniku. Pet minuta kasnije starac je pokucao na moja vrata. - Sada je moemo staviti na krevet. Hoete li mi pomoi, gospoice? Ta veer i ta no ostale su u mom sjeanju kao neto najuasnije u mom ivotu. Uredivi pokojnicu, sjela sam uz Fernandin krevet i osjetila beskrajni umor koji je bio vie duevni nego tjelesni. Je li to bilo zbog pomisli da je Thecla krivac?... Thecla, sestra one Sylvine koju sam voljela i titila? Da, to je moralo biti to, jer iako sam osuivala taj zloin, ipak nisam odvie saalj evala rtvu, nakon svega

onoga to sam saznala o njoj. Osim toga, postojala je i muna atmosfera toga doma puna mranih tajni. Osjetila sam to prvog dana. Oekivala sam sa strahom buenje Fernande, koje e sigurno popratiti kriza oaja. Probudila se pred jutro. Isprva me Fernande iznenaeno pogledala. - Vi ste ovdje, gospoice? Zato? Sjetivi se, poela je urlikati: - Mama!... Mama! Jedva sam je umirila, to mije uspjelo tek kada sam joj kazala: - Ako eli ozdraviti, mala moj a Fernande, mora biti razumna. Pomisli koliko je tvoja majka eljela tvoje ozdravljenje. - Da, to je istina! Moram prohodati, moram biti poput svih ostalih... Malko kasnije, kazala mije: - Vjerojatno e ujak biti moj tutor? - Bez svake sumnje. - Nadam se da e me odvesti u Brive? Tamo e biti veselije nego ovdje. Ta pomisao tjeila je ovo sebino bie. Proivljavala je jo nekoliko bunih kriza toga dana, no ja se nisam uzbuivala, osjeajui kako se pomalo miri s dogaajem. Sylvine je bila tmurna i utljiva. Nije mi govorila o gospoi de Grisolles, nije spominjala uzrok njezine smrti, to mi je dalo naslutiti da se plaila... onoga ega sam se i ja bojala. Theclaje mirno obavljala svoj svakodnevni posao. Izmjenjivale smo samo najpotrebnije rijei dok sam ja spremala hranu za svoje bolesnice. Saturnin je postao nevidljiv. Ugledala sam ga tek oko deset sati kad mije najavio daje gospoica Paviers stigla. Odvela sam Denise u svoju sobu. Skinula je kaput i eir, te obukla bluzu. Nakon toga odvela sam je do Fernande, kojoj sam bila kazala da e me Denise zamijeniti, dok seja malko odmorim. Ispruila sam se na krevetu, i doskora, usprkos misli koje su me muile, zaspala. Istraitelji su, obavijeteni od andarmerije, stigli istoga dana poslije podne. Kad su zavrili istragu, poli su u sobu gospodina Ponteta, budui da u ovoj udnoj kui nije bilo ni salona ni blagovaonice. Bernarda Paviersa pozvali su zajedno sa mnom, jer smo mi bili oni koji su nakon Satumina ustanovili daje konopac bio prerezan. Kad smo dali svoje izjave zamjenik javnog tuioca me zapitao: - Vi ste ve neko vrijeme ovdje, gospoice? Brinete se za kerku pokojnice?... Imate li pojma tko bi mogao biti poinilac? - Ne znam tko bi to mogao biti... tko bi imao neki razlog... Njegov hladan prodoran pogled uznemiravao me je. Znala sam veoma dobro stoje mogao natuknuti Saturnin koji je bio sasluan prije mene. - Razlog? Moe ih biti vie. Grabeijivost, ljubomora, osvetoljublje. Je li netko ovdje, po vaem saznanju, mrzio gospou de Grisoiles? - Mrzio? Da! Gospoa de Grisoiles postupala je sa svojim pastorkama na najgori mogui nain. Teko je govoriti tako o jednoj pokojnici, noja to moram rei zbog ovih nesretnih mladih djevojaka. Osim toga, ovdje su se odigravale mrane stvari... I ispriala sam to sam bila naslutila u vezi s gospodinom de Grisollesom. - I to emo morati istraiti. No, momentlano se radi o ovom zloinu... Ove su mlade djevojke, dakle, mrzile svoju maehu? - Mrzile je moda pretjerano... Naroito to se tie mlae SyIvine. - Ali starija? Prema rijeima sluge, ona bi bila sposobna na sve iz elje za osvetom. Saturnin je mrzi. A kako se i on nalazi meu onima koje bi se moglo osumnjiiti, on ini sve kako bi sumnju prebacio na tu mladu djevojku. - Imate li pojma postoji li neki motiv zbog koga bi on mogao ubiti gospou de Grisoiles? - Nemam pojma. - Dobro. Hvala vam, gospoice! Hoete li mi poslati mlau gospoicu de Grisoiles? Sluga mije kazao daje ona bila bolesna i da se vi starate o njoj. - Da. Ona jo nije ozdravila, a svi ovi dogaaji nee joj koristiti. Ako osjeti da ste osumnjiili njezinu sestru... - Uinit u to tako da ona nita ne posumnja. Usprkos ovom obeanju, znala sam da e se Sylvine uzbuditi. Nakon ispitivanja, koje nije trajalo dulje od pet minuta, ona se pojavila blijeda, grozniavih oiju.

- Htjeli su saznati kakvi su bili moji osjeaji prema gospoi de Grisolles. Odgovorila sam da nas je ona liila svega, unesreila nas i da je ja nisam mogla voljeti. Pitao me jesu li odnosi izmeu gospoe de Grisolles i Saturnina bili dobri. Odgovorila sam da se tako inilo. Daje ona imala veliko povjerenje u njega. Proteklo je neko vrijeme dok Sylvine nije kazala dru-im glasom: - Kazao mi je da poaljem Theclu. - Svi emo doi na red - izjavio je Bernard. - To je obina formalnost, gospoice Sylvine. Zbog toga se ne morate uzbuivati. Vidite i sami kako su vas kratko ispitivali. Ona je potvrdila. Njene su usnice drhtale. Promrmljala je: - Ali netko je to ipak morao uiniti. XIII Svjee i sunano vrijeme pokvarilo se tog poslije podneva. Nebo je bilo pokriveno oblacima i vjetar se digao. U tijeku noi pretvorio se u oluju. Denise je htjela bdjeti uz Fernande. Mogla sam se, dakle, ispruiti na svom krevetu, no nisam zaspala. Zaokupljale su me misli o proteklim dogaajima, a naroito udan Theclin izgled te veeri. Siavi u kuhinju, poslije odlaska istraitelja, nala sam je kako besposleno sjedi. Pogledala me izgubljenim pogledom, oima koje kao da me nisu zamjeivale, ve gledale nekud u daljinu. itavu se tu veer ponaala poput mjesearke. Htjela sam razgovarati s njom, no osjetila sam da bi to bio uzaludan pokuaj. Ipak, kakva se ogorena bitka odigravala u toj zatvorenoj, otvrdnjeloj dui?... Naroito, ako... Uas me sve vie hvatao, stoje no vie napredovala. To ubogo dijete, samo sa svojim mranim mislima... U zoru vie nisam mogla izdrati. Obukla sam se, prebacila ogrta preko ramena i pola u bijednu Theclinu sobu. Soba je bila prazna. Na stolu sam opazila komad papira. Proitala sam ove rijei: Zbogom, Sylvine! Shvatila sam da e me optuiti zbog prerezanog konopca slike. Ja to nisam uinila. No, znala sam daje prerezan i nisam nita poduzela. Osvetila sam se. Sada u umrijeti. Zbogom, mala sestro! Boe! Moj strah nije bio bez razloga! Da, taj pogled progonjenog bia ve sam jednom bila vidjela kod neke ene. Ona je ubila svog mua i drugog dana sama sebi sudila. Ali gdje potraiti Theclu? Je li jo bilo vremena? Jezerce u parku... Da, tamo ju je trebalo najprije potraiti. Otrala sam onamo. Vjetar me zadravao i fijukao oko mene. Ovaj puteljak, prilino kratak, inio mi se beskonanim. Konano sam stigla do jezerca i u blijedom svjetlu zore, ugledala ensko tijelo napola uronjeno u vodu. Ja sam dobra plivaica i nije mi bilo teko dovui je na obalu. Umotala sam je u svoj ogrta koji je odbaen leao na travi. Bila je jo iva. Ostavila sam je i odjurila u dvorac do Fernandine sobe. Otvorila sam vrata i zadihano proaptala: - Doite brzo, Denise! Thecla se pokuala ubiti! Ugledavi me, zadrala je usklik, i bez rijei pola. Obje smo trale i do vukle Theclu u kuhinju. Poloile smo je na stol. Denise je primjenjivala umjetno disanje, a ja sam ila presvui mokru odjeu. Vraajui se hitro natrag susrela sam Saturnina. Upitao je: - to se dogodilo? - Izvukla sam Theclu iz vode. Nacerio se: - Znao sam da nee htjeti stupiti pred sud. - Ima i drugih koji e tamo doi - odgovorila sam otro. Nita mi nije odvratio, odlazei u svoju sobu. Thecla je na sreu bila samo asak u vodi. Dola je k svijesti i mi smo je odnijele na njezin krevet. Prisilila sam je da popije nekoliko gutljaja ruma. Otvorila je oi, pogledala me, a zatim ponovno spustila kapke. Denise je zapalila tednjak i stavila vodu za aj. Nakon toga je rekla da se vraa kui u namjeri da nae enu koja e mi pomagati u kui. - Ovdje ne moete ostati sami, sa tri bolesnice i onim tajanstvenim Saturninom, ne govorei o

gospodinu Pontetu koji e svakog asa doi. Melanie, moja biva dadilja, bit e odlina za taj posao. Uz nju ete biti mirni. Ostavila me, a ja, ohrabrena njezinom prijateljskom brigom, pola sam ugrijati se u krevetu. Prije toga zakljuala sam Theclina vrata. inilo se da ona spava. Ovaj se sluaj zakomplicirao. Nisam sumnjala u to daje Thecla govorila istinu u svojoj poruci sestri. Ova ponosna djevojka nije mogla lagati. Zato bi ona inae bila optuila samu sebe zbog utnje? A tko onda? Saturnin? Moda je imao neki tajni razlog. On je bio sauesnik gospoe de Grisolles u zatvaranju njezina mua. Jedan zloin vie nije za njega nita znaio. Malko kasnije pola sam do Thecle i odnijela aj. Nala sam je u groznici. Pogledala me bez rijei i posluno ga popila. Zapalivi pe, otila sam do Fernande i Sylvine. Prva je dobro provela no. Prolivi nekoliko suza, zapitala me znam li kada e doi njezin ujak. Odgovorila sam da to ne znam, no da e se on vjerojatno pojaviti jo ovog jutra - ukoliko nije bio na putu, pa nije primio brzojav. Sylvine nije te noi spavala. Izgledala je umorno, a oi su joj oda vale strah. Kazala sam joj da je Thecla bolesna, da se prehladila. Ona je promrmljala: - Kad sam na as bila zaspala, sanjala sam da se ona bacila u vodu. - Kakva ideja! Moj je glas zvuao lano. Ona je to primijetila i pogledala me. - Ona mi je jednog dana kazala: Da nije tebe, ve bih se bila bacila u jezerce, jer ovo vie ne mogu podnositi. Ako je budu optuili... Iznenada je viknula i zagrlila me. - To se dogodilo, zar ne? Ona se htjela ubiti? - Da, dijete moje, no ja sam je spasila. Ostavila je poruku za vas. Idem po nju. Kad ju je proitala poela je tiho plakati. - Uboga moja Thecla! Ona nije prerezala... no nije upozorila. A i to je zloin! Thecla, uboga Thecla! Zatim me pogledala suznih oiju i izustila s puno ara: - Vi ste je spasili! Hvala, hvala! Poljubila sam je i obeala da u pripaziti da to njezina sestra ponovno ne uini. Sila sam u kuhinju. Tamo sam nala Saturnina, koji je pripremao okoladu za Fernande. Ugledavi ga, jedva sam zatomila svoju odbojnost, govorei gotovo prirodnim glasom: - Gospoica Paviers poslat e mi enu koja e obavljati kune poslove. - Dobro, gospoice! Ja u se brinuti o Fernande. To e vam olakati posao. Rekao je to uobiajenim ledenim glasom. Nastavio je, skinuvi lonac s vatre: - ini se da Thecla nije mrtva? - Ne, nije - odgovorila sam hladno. I to je bio sav na razgovor. Dok sam bila zaokupljena pripremanjem Sylvininog i mog doruka, stigla je Melanie. Ova sitna mrava ena odmah mi se svidjela. Objasnila sam joj njezin posao, a zatim se posvetila svojim bolesnicama. Thecla je imala sve veu groznicu. Poela je teko disati. Muila se, i kada sam je zapitala kako joj je, odgovorila je da osjea jaku bol u prsima. - Siromana djevojka ima upalu plua - pomislila sam. Htjela sam joj staviti pijavice, no morala sam otii po ae u sobu gospoe de Grisolles. Nala sam ih u ormaru koji joj je sluio kao apoteka. Da doem do njih, morala sam pomaknuti nekoliko kutija i boica. Jedna od tih kutija bila je ona koju je doktor Martoux predao gospoi de Grisolles, kako bi svom muu mogla dati injekciju, bude li to potrebno. Otvorila sam je. Dvije su ampule nedostajale. Doktor je kazao: Samo polovicu jedne ampule. U njegovom stanju ne moemo mu dati vie. I tako je dakle ona, koja je i sama postala rtvom ubojice, ubila svog supruga. Ubijala ga je prvo polagano, drei ga zatvorenog u tornju. Zatim, da se njegov kraj ne bi odugovlaio, a naroito stoga da on ne bi neto odao, dala mu je smrtnu dozu morfija. Druom rukom stavila sam kutiju natrag na mjesto. Sluajno sam pritom sruila jednu boicu. Podiui je proitala sam etiketu beladona. Uzela sam ae i pola do Thecle. im sam joj stavila pijavice, inilo se da se bolje osjea. Upitala sam je: - Kako se osjeate? - Hvala, bolje... Njezin je glas bio slabaan, no govorila je jasno. U njezinim se oima mogao nazrijeti uobiajeni

ponosni pogled. - Tko me izvukao iz vode? - Ja. - Neu vam zato zahvaljivati. - Nemate pravo. Jer je uvijek dobro imati vremena, kako bi se mogle upoznati svoje greke, i pokajati se za njih. - Ja se za nita ne kajem. Procijedila je te rijei kroz usne isuene od groznice. - Nali ste poruku koju sam ostavila Sylvine? - Da, predala sam joj poruku. Uboga Sylvine! Ona se plaila da ste vi poinili taj zloin. - Ja ga i jesam poinila, jer ga nisam sprijeila. No, ja se ne kajem. Sada je teko govorila. Naredila sam joj neka uti, a zatim sam pola u kuhinju u kojoj me ekao Bernard Paviers, elei saznati moe li neto uiniti za mene. No, nismo mogli nita poduzeti u vezi sa sprovodom, sve do dolaska gospodina Ponteta. Trebala je i dozvola tuilatva. I dok smo tako razgovarali, netko je pokucao na ulazna vrata. Otvorila sam ih i ugledala sitnog ovjeka srednjih godina, koji me pogledao ivim prodornim pogledom. - Inspektor Leblond. Ja sam zaduen za istragu u vezi sa smru gospoe de Grisolles. Uvela sam ga i predstavila mu Bernard Paviersa, koji je bio poao za mnom. Zatim sam ga odvela u pokojniinu sobu. Osmotrio je leinu, i pregledao razrezani konopac slike. Odvela sam ga u sobu gospodina Ponteta i na njegovo traenje, ispriala mu ono to se dogodilo. Kazala sam mu sve: bijedno ivotarenje koje je pokojnica nametnula svojim pastorkama, svakodnevne posjete Saturnina tornju, nono prenoenje vlasnika dvorca u kuu, u asu kad je ve umirao, optube koje je on sam izrekao pred kerkom i preda mnom, kad smo ga pronale u skrovitu -Ta bijednica! Sve uzela... Zatvorila... , otkrie da dvije ampule morfija nedostaju, pad slike, Theclin pokuaj samoubojstva nakon ispitivanja, kad je bila shvatila sumnjienje zbog prerezanog konopca. Konano, pismo koje je ostavila, i u kojem je kazala da nije kriva za taj zloin, ve za drugi. Inspektor me sasluao, prekinuvi me samo kad bi mi postavio koje kratko pitanje. Na kraju, on je kazao: - Hvala gospoice, sada znam sve. Hoete li mi poslati Saturnina? Nala sam starca kako pili drvo u tornju. Kazala sam mu da ga inspektor zove, a on se uope nije uzbudio. Rekao je: Dobro, odloio pilu, skinuo staru pregau u koju je obrisao ruke i otiao svojim tekim korakom. Otila sam k Fernande na svakodnevnu masau. Ovog sam jutra stigla malko kasnije. Bila je nestrpljiva to njen ujak nije stigao. Fernande je naime bila nauena da se svaka njezina elja smjesta ispuni. Morala sam je dugo vremena smirivati. Iziavi iz njezine sobe, srela sam inspektora koji je etao hodnikom. Upitao me: - Prema onom to ste mi vi kazali, mlada osoba koja se pokuala ubiti odvie je slaba a da bih mogao razgovarati s njom? - Tako je! Bojim se ozbiljnih posljedica, jer je ona iscrpljena zbog nedovoljne ishrane i tekog posla. - Dobro. Htio bih razgovarati s njezinom sestrom. - I ona je veoma bolesna. - Postavit u joj samo nekoliko pitanja. Cista formalnost. Htio bih vidjeti i pismo koje joj je sestra ostavila. Pola sam obavijestiti Sylvine, a zatim sam uvela inspektora. Sylvine je sjedila u naslonjau do prozora. Okrenula je prema njemu svoje lijepo lice, uzbueno ga gledajui. - Samo nekoliko rijei, gospoice - kazao je on ljubazno. Gospoica MarsoUier rekla mi je da ste puno patili zbog svoje maehe? - Oh, da-promrmljala je. Sigurno jo osjeate gorinu prema njoj? Moda ste joj se ak elili osvetiti? - Ne, na to nisam nikada ni pomislila - kazala je blago Sylvine. - Mrzila sam je, da... no nikad nisam pomislila na to da joj uinim neko zlo. Ni njoj, ni njezinoj keri. - Dobro, gospoice! Hoete li mi sada kazati jeste li primijetili neto u odnosu gospoe de Grisolles i njenog sluge, to bi doputalo pomisao da bi joj se on htio osvetiti? Sylvine je odmahnula glavom.

- Nita. inilo se da se oni izvrsno slau i nikada nisam ula svau meu njima. - Moda iz interesa? Moda mu je oporuno neto ostavila... - To ne znam - odvratila je Svlvine. - Dakle, ja vas naputam, gospoice! Predala sam inspektoru Theclino pismo i on nas je ostavio. - ini se, Saturnin mu je sumnjiv? - zapitala je Svlvine im su se za njim zatvorila vrata. - Ako prihvati Theclinu izjavu, tada nitko drugi osim njega ne preostaje. Ali zato bi on to bio uinio? To mora inspektor pronai... ako to moe, jer Saturninje neizmjerno spretan i lukav... A sada vam, draga Svlvine, doputam da poete Thecli odmah nakon doruka. to se mene tie, vidjet u to radi ona dobra Melanic. Ona zaista dobro poznaje svoj posao. XIV Gospodin je Pontet stigao poslije podne. Smjesta je otiao svojoj neakinji i ja sam ga ugledala tek neto kasnije, kad je u kuhinji pio au bijelog vina, razgovarajui sa Saturninom. Digao se i priao mi, pruajui ruku: - Kakva uasna nesrea! Siromana moja sestra! Nisam mogao vjerovati svojim uima kad mije Saturnin kazao istinu... Ta Thecla... - Ne smijemo je optuivati bez dokaza, gospodine - kazala sam suho. - Gotovo smo zbog toga ve natjerali Theclu na samoubojstvo, jer je bila oajna zbog toga to su na nju sumnjali. Razvukao je usne, a to je njegovu licu dalo neto avolsko. - Ba taj pokuaj samoubojstva dokazuje njezinu krivnju. A osim toga, tko bi to mogao uiniti, ako nije ona. Valjda ne ova potenjaina Saturnin? Okrenuo se napola prema starcu koji je mirno ostao sjediti kraj stola. Nita nisam odgovorila. Krenula sam prema Theclinoj sobi. Disala je jo tee. Odluila sam poi do Paviersovih i telefonirati doktoru Martouxu. Na povratku nala sam u Mieullesu inspektora. On je upravo stigao iz Sognaca gdje je bio ruao. Kasnije sam saznala daje tamo obavljao ispitivanja o Grisollovima i Saturninu. Razgovarao je s gospodinom Pontetom u velikoj ulaznoj sali, kamo je, na moju sugestiju, Saturnin postavio nekoliko stolica. Otila sam do Fernande koja me bijesno doekala rijeima: - Zato mi niste kazali daje Thecla presjekla konopac od slike, i da se pokuala ubiti? - Zato, jer ne postoje dokazi protiv nje. Tko vam je sve to ispriao? - Saturnin, kada mi je malko prije donio uinu. Ta strana Thecla! Nadam se da e je smjesta uhapsiti? - Na sreu ne hapse ljude samo zbog obine pretpostavke! - A tko je to inae mogao uiniti? - To se mene ne tie. Inspektor, koji je ovdje, zaduenje za to. - Ah! Inspektor? U njezinim se oima vidjela radoznalost. itala je mnogo kriminalistikih romana i sada je sigurno mislila kako je interesantno sam proivjeti takvu pustolovinu. - Hoe li on sve ispitati? - To je ve uinio... Ne uzbuujte se, Fernande! Jeste li vidjeli ujaka? Zadovoljni ste? - Oh, da! On e me povesti u Brive i to veoma skoro. Mora samo prirediti sobu za mene. Obeao je maziti me, da bi me utjeio zbog gubitka uboge majke. I opet je poela plakati. No, gotovo u isti as, vratila se na ono to ju je zanimalo: - Je li inspektor ispitao Theclu? - Nije, ona je teko bolesna. Bila je dugo u vodi i to je prouzrokovalo upalu plua. - Pravo joj budi! - Fernande, vi ste veoma zla! - kazala sam s gnuanjem. Pogledala me bijesno, onako kako me ponekad njezina majka znala gledati. Zatim je zatvorila oi i nije ih vie otvorila za sve vrijeme dok sam je masirala. Nakon toga vratila sam se Thecli, uz koju je boravila Sylvine. Vraajui se u svoju sobu, srela sam na stubama inspektora. Zastao je. - Htio bih vam neto rei u etiri oka, gospoice! Uvela sam ga u svoju sobu. Kazao mije daje sino zatraio od Saturnina adresu bolnice u kojoj je navodno boravio gospodin de Grisolles. Starac je kazao da je ne zna. Na isto pitanje, postavljeno gospodinu Pontetu, dobio je isti odgovor.

- Kazao sam da je udno to gospoa de Grisolles nije pred njima spomenula adresu i da je sigurno onamo od vremena do vremena slala pisma. Sluga ih je morao nositi na potu u Sognac. Saturnin mi je kazao da je ona osobno predavala pisma potaru. Odgovorio sam: Zato ta tajanstvenost? Ne znam gospodine inspektore, odvratio je on. Gospodin Pontet pak odgovorio mije da mu njegova sestra nikad nije nita priala o muu, jer je za nju bilo i odvie bolno to to se on nalazi u takvom stanju. - To ba nije vjerojatno. - Tako je. Morat u obaviti ispitivanja u tom pravcu. Budem li stekao dokaz o zatvaranju gospodina de Grisollesa, moi e se pretpostaviti i neka druga zloinaka spletka od strane tog ovjeka, koji je bio sauesnik pokojnice. Raspitao se o stanju zdravlja Thecle i otiao pregledati motor svog automobila koji je kaljucao na putu za Mieulles. Doskora je stigao i doktor Martoux. Konstatirao je da su oba pluna krila upaljena. Prepisao je stavljanje pijavica i otiao. Otpratila sam ga do ulaznih vrata. Zastao je i pogledao me radoznalo svojim malim zakrvavljenim oima. - Ona je veoma bolesna. Kako se to dogodilo? - Prehladila se - kazala sam izbjegavajui opirniji odgovor. -A to je bilo posve dovoljno za tako iscrpljeno bie. - Tako je. No, ona je imala avolsku narav... - To je tvrdila i gospoa de Grisolles. No, nije tako. Treba poznavati injenice. - Da... i to je mogue... Ovamo je stigao inspektor radi istrage, zar ne? - Stigao je. - Je li neto pronaao? - Nita mi nije kazao, doktore! - Naravno... To je udan zloin... Pitam se, kome je to bilo u interesu... Prekinuo se. Inspektor je uao, dolazei iz dvorita. Pitao je: - Vi ste doktor Martoux? - Da, gospodine. - Ja sam inspektor zaduen za istragu. Moram vam postaviti nekoliko pitanja. Vi ste ve prilino dugo vremena lijenik gospoe de Grisolles? - Otkada sam u Sognacu, to jest pet godina. - Vi ste lijeili i gospodina de Grisolles? Ovo je pitanje, ini se, iznenadilo doktora. Bez sumnje, pitao se kakve bi to veze moglo imati s ovom istragom. - Da, lijeio sam ga prije no stoje otiao u bolnicu. - Od ega je bolovao? - Od neke vrste neurastenije. - Zar gospoa de Grisolles nije konzultirala specijaliste? - Ne, kada sam joj to predloio, ona mi je kazala da nema povjerenja u njih. - Tko je odluio o njegovu odlasku u bolnicu? - Ona, poto je prihvatila moj savjet. Nadali smo se da e se njegovo stanje popraviti bolnikim lijeenjem i promjenom okolice. Naalost, to se nije dogodilo. - Vi ste se naravno povezali s lijenikom te bolnice? inilo se da je doktoru neugodno. - Ne, ja sam dao gospoi de Grisolles pismo koje je trebala predati direktoru bolnice. U njemu sam ga obavjetavao o tijeku bolesti. - Vi mislite daje ona pismo predala? Nemam razloga sumnjati u to. - A adresa te bolnice? Doktoru je postalo sve neugodnije. - Ne sjeam se... To je bilo u vicarskoj... ini mi se u Lausanni... Zatvorio je napola oi pod ispitivakim pogledom inspektora. - A moda je nikada vi niste ni znali... Doktor je stao mucati: Jesam... no moja memorija nije dobra... Inspektor je nastavio, kao da nije uo njegove rijei: - Iz razloga to gospodin de Grisolles nikada i nije bio u bolnici. Doktor se naglo trgnuo. - Kako to? Kako ste doli na tu pomisao? - On je bio zatvoren i zarobljen u tornju, odakle su ga izvukli kad je bio na samrti da vam ga pokau. Govorili su vam da se toboe vratio iz vicarske, prije svoje smrti.

- Ah! Ah! Lijenikove su oi odavale najvee zaprepatenje. - A gospoa de Grisolles jo je i pourila njegovu smrt, to proizlazi iz otkria gospoice Marsollier. U kutiji s morfijem, koju ste joj predali, manjkaju dvije ampule. - Ah! Ah! Sada je njegovo elo bilo oroeno znojem. - Dopustite da dodam, bili ste veoma nemarni, doktore! Niste se raspitali kod uprave bolnice za stanje vaeg pacijenta. U itavoj toj aferi dogodile su se veoma udne stvari - neke su ak i nevjerojatne, kao na primjer tvrdnja Saturnina da nikada nije znao za adresu bolnice. Doktor se trgnuo. - Saturnin? Ali gospoa de Grisolles mi je kazala da je on otpratio njenog mua u bolnicu. Laki smijeakproaoje inspektorovim licem. Prema tonu kojim je nastavio, shvatila sam daje zadovoljan s tijekom istrage. - Izvrsno! Evo ve smo razotkrili jednu la!... Jo samo neto, doktore. Jeste li esto posjeivali gospou de Grisolles? - eljela je da dolazim svakog tjedna zbog njezine kerke. I to prije no to ju je gospoica Marasollier poela lijeiti. - Dali vam se ikada inilo da se ona neega boji... na primjer kako bi je netko mogao ubiti iz osvete ili nekog drugog razloga? - Ne sjeam se... Ponekad je govorila, mislei pri tome na svoju pastorku Theclu: Ta me osoba mrzi. Kada bi njezine oi mogle ubijati... No, ini mi se daje to govorila bez straha. - Izmeu nje i Saturnina nije bilo nikakvih svaa ni neprijateljstva? - Ne, naprotiv oni su se izvrsno slagali. Ona mi je priala da Saturnin zna za sve njezine poslove, da joj daje veoma dobre savjete i da je njezin brat zbog toga ljubomoran, jer ona bratu nita ne povjerava. - Dobro. To bi za sada bilo sve, doktore! Neu vas dulje zadravati. Doktor se okrenuo prema meni. - Laku no, gospoice! Navratit u sutra ujutro radi nae bolesnice. Otiao je brzo, zabrinuta izgleda. - Sauesnik, koji toga i nije potpuno svjestan rekao je inspektor. - Sto se pak tie Saturnina... Uhvatili smo ga u lai. Dokazano sauesnitvo. A sauesnik je bez svake sumnje bio i gospodin Pontet, jer je one noi prisustvovao prijenosu gospodina de Grisollesa, odazvavi se brzojavnom pozivu svoje sestre. - Da... no to ne objanjava tko je ubio gospou de Grisolles. - Za sada, ne. No, mogao bih otkriti i druge stvari... Sto lijenik misli o zdravstvenom stanju gospoice Thecle? - Veoma joj je slabo. Plaim se noi. - Ona je mlada i moda se uzmogne oduprijeti. Ja u vam sada poeljeti laku no. Odlazim u Sognac i vratit u se sutra, jer elim razgovarati s ljudima na gospodarstvu. Iz toga se nekada mogu izvui korisni zakljuci. XV Kao to smo se bile dogovorile, Denise je dola da provede prvi dio noi uz Theclu. No, ja se ipak nisam mogla odmoriti. Osjeala sam se veoma nelagodno u toj atmosferi punoj dramatike. Osim toga, bila sam potajno uznemirena i zbog toga to su i Saturnin i gospodin Pontet morali meni pripisivati ono to je inspektor saznao o gospodinu de Grisollesu, a stoje njih teko optuivalo. Ipak sam se nekako umirila i zaspala, kad li me probudi zvono iz Fernandine sobe. Skoila sam iz kreveta, obukla kunu haljinu i pohitala u njezinu sobu. Zapalila sam svjetlo. Leala je ispruena na leima i jecala. Primijetila sam smjesta da su njezine zjenice neprirodno proirene. Mrmljala je: Zlo mi je!... Zlo mi je! Istrala sam iz sobe i pokucala na vrata gospodina Ponteta. Otvorio ih je i zapitao: - to se dogodilo? - Fernande je veoma bolesna. Poite do Paviersovih i telefonirajte doktoru neka smjesta doe. Recite mu neka donese sve potrebno protiv otrovanja, vjerojatno beladonom. - Beladonom? Trgnuo se iznenaeno.

- Da, tako pretpostavljam... I brzo sam sila elei pozvati Denise da mi pomogne. Zatim sam pripremila veoma vruu i jaku kavu. Poznavala sam simptome tog trovanja i prepoznala sam ih kod Fernande: suha usta, veliku e, potekoe u disanju a naroito veoma proirene zjenice. Dok je Denise prireivala kavu i grijala vodu za obloge, ja sam pola u sobu gospoe de Grisolles po eter. Dvije su svijee gorjele kraj kreveta i bacale svjetlo na njezino uto lice, koje se izmijenilo. Dozvola za sprovod bila je izdana jutros, a gospodin Pontet se pobrinuo za potrebne formalnosti. Pola sam do ormara poto sam upalila svjetlo. Dok sam traila eter, iznenada sam se neega sjetila. Sino sam ugledala ovdje boicu s beladonom. No, sada sam je uzalud traila. Nestala je. Uzbuena zbog toga, vratila sam se u Fernandinu sobu. Saturnin je stajao kraj kreveta i okrenuo prema meni svoje hladne oi. - uo sam hodanje, pa me zanimalo to se dogodilo. - Otrovana je beladonom. Sto kaete? Otrovana? - Da. Pomozite gospoici Paviers, koja je pola ugrijati vodu. Gospodin Pontet poao je po lijenika. I ja sam poela primjenjivati lijeenje odreeno za takav sluaj. Doskora mi je dola u pomo i Denise. No, grevi i delirij nisu popustili. Kad je stigao doktor Martoux, grevi su se pojaali. Svi su nai pokuaji bili uzaludni. U zoru je Fernande izdahnula. Uz njezin krevet lijenik je iscrpljeno upao u naslonja. Znoj se slijevao niz njegovo lice. Gospodin Pontet i Saturnin, koje sam bila pozvala u posljednji as, stajali su nekoliko koraka dalje. Dok je Saturninovo lice bilo bezizraajno, ono gospodina Ponteta stislo se u gru. Pristupio mije i kazao uzbuenim glasom: - Sto znai ta smrt? Govorili ste o trovanju. - Trovanje, da... beladonom. - Kako to, beladonom? Tko bi joj ga dao? Lijenik je digao ruke gestom kao daje htio rei: Kako bih ja to znao? - To je strano! Nakon moje sestre, moja neakinja... Meu nama je neki uasan zloinac. Tako je - zauo se tvrdi Saturninov glas. - Zloinac koji se eli okoristiti ovim smrtima. Gospodin Pontet se okrenuo prema njemu. - Da, netko tko e se okoristiti!... Sada shvaam! - to shvaate? Gospodin Pontet se iskezio. - Objanjenje nije potrebno. Znate to elim rei. Prekinula sam ga s gnuanjem. - Molim vas o tome razgovarajte negdje drugdje a ne ovdje kraj kreveta pokojnice. Gospodin Pontet dobacio mije ljutit pogled. - Moja je dunost saznati kako je ovaj otrov dospio ovamo i tko gaje dao mojoj nesretnoj neakinji. - U kui se nalazila beladona. Ja sam je prepisao gospoi de Grisolles zbog njezine neuralgije. Govorei to, doktor se teko digao iz svog dubokog naslonjaa. - Gospoica Marsollier mi je kazala da se boica, koja se jo sino nalazila u ormariu za lijekove, vie tamo ne nalazi. - Evo objanjenja! Netko je znao za otrov. Gospodin Pontet pogledao je s mrnjom Saturnina. Starac, kao da to nije zamjeivao, okrenuo se prema meni. Jesam li vam potreban, gospoice? Odmahnula sam glavom. Iziao je, a gospodin Pontet je uinio to isto. Poslala sam Denise Thecli, jer se njezino stanje bilo jo vie pogoralo. Doktor je siao daje pregleda, a ja sam poela ureivati pokojnicu. Kad sam otvorila ladicu, elei izvaditi rublje, nala sam tamo veliku svilenu torbu u koju je ona stavljala svoje knjige i male rune radove. Bila je na pola otvorena i ja sam ugledala kutiju slatkia s natpisom jedne slastiarnice u Brivu. Otvorila sam je. Od tri reda okoladnih bombona, jedan je bio ispranjen. Bez svake sumnje ju je gospodin Pontet sino poklonio svojoj neakinji. Eto zato se tuila za vrijeme veere na bolove u elucu. Htjela sam staviti kutiju natrag u torbicu, kad sam se iznenada neto sjetila. Inspektor e sigurno pitati to je rtva pojela ili popila sino i ja u mu morati dati ovu kutiju. Dakle, bilo je vano skloniti je na sigurno mjesto. Zatvorila sam je u svoj ormar i vratila se u Fernandinu sobu. Denise mi se malko kasnije pridruila i mi smo u tiini obavile svoj posao. Bila sam polumrtva od umora i uzbuenja zbog ovih dramatskih dogaaja. Morala sam se malko odmoriti, dok se Denise vratila Thecli za koju je doktor Martoux mislio daje nee moi spasiti.

Oko osam sati, kad je stigla Melanie, ona je njoj prepustila brigu oko bolesnice, a sama je krenula kui da bi telefonski obavijestila inspektora o onom to se dogodilo. Ja sam sila neto kasnije i nala u kuhinji gospodina Ponteta. Ustao je da bi me pozdravio. - Oprostite mi gospoice, to sam sino izrekao neke rijei za koje ste vi mislili da nisu na mjestu, kraj onog ubogog djeteta. No, bio sam izvan sebe zbog tog odvratnog Saturnina. Jer posve je sigurno, on je ubio majku i kerku, elei se domoi uteevine moje sestre! Pogledala sam ga ravno u lice i hladno odgovorila: - Ovo je teka optuba, gospodine! - Neu se sustezati ponoviti je i pred inspektorom! Moja siromana sestra, inae tako nepovjerljiva prema svima, nije pred njim nita skrivala i sigurno je prigrabio ono to je ona posjedovala. Jedva je susprezao svoj bijes. Zaista, sve se moglo dogoditi onako kako je on tvrdio. No, ja se nisam htjela mijeati u to. Izbjegla sam odgovor i pola Thecli, uz koju sam nala njezinu sestru. Uboga Thecla! Da, zaistajoj je bilo slabo? Dahtalaje zatvorenih oiju, a oajna Sylvine ju je uvala. Ona mi je pomogla urediti bolesnicu. Thecla nije progovorila ni rije, nije se potuila. Kad smo zavrile, promrmljala je: - Hvala! Sylvine me je odvela u dvorite. - Gospoice, hoe li ona umrijeti? - Nadam se da nee. No, kako nemam povjerenja u doktora Martouxa, gospoica Paviers e pozvati svog lijenika, koji ivi u susjednom mjestu i zamoliti ga da pomogne bolesnici. - Oh! da, da! Taj Martoux je tako nesimpatian! On je bio prijatelj gospoe de Grisolles... Gospoica Paviers mi je kazala daje Fernande veoma bolesna? Zbog toga sam ula ove noi kako ljudi hodaju uokolo. - Fernande je mrtva. - Mrtva? Sylvine me iznenaeno pogledala. Uzela sam je za ruku i kazala: - O tome emo kasnije govoriti. I oko toga ima mnogo nejasnoa. Za sada pobrinimo se za Theclu. Vratite se k njoj, jer mene gore eka posao. - Da. No, htjela sam vas pitati... Malo prije mi je kazala: Poinila sam zloin jer sam utjela... i drugi kad sam se pokuala ubiti. Sada, kad znam da u umrijeti, ja to uviam... ao mi je... Misli li da moram zatraiti oprotenje od Boga? - eli li da pozovemo sveenika? - Da, gospoice! Uboga moja Thecla! Njen ponos se slomio pred smru. - Dobro, kad se gospoica Denise vrati, zamolit u je da pozove sveenika iz Sognaca. Pola sam u svoju sobu. Bila sam obuvena u papue i moji se koraci nisu uli. Stigavi na stubite, moje fino uho zamijetilo je kako je neka kvaka kljocnula. Ugledala sam gospodina Ponteta gdje se vraa u svoju sobu. Sigurno je dolazio iz sobe svoje neakinje. To je bilo posve prirodno. Zato sam ja instinktivno ula i bacila pogled uokolo? Sve se inilo na svom mjestu. Ormar je bio zatvoren, onako kako sam ga ja bila ostavila prije no to sam sila. Isto tako i ladice male komode. Izvukla sam jednu. Svilena torbica je jo uvijek bila tamo, no leala je sprijeda, dok sam je ja bila spremila odostraga. Zbunjeno sam pola u svoju sobu. Stoje gospodin Pontet traio u toj torbici? Kutiju s okoladom koju je bio poklonio neakinji? Zato? XVI Inspektor je doao sat kasnije. Javio je telefonski u Tulle da dou po Fernandino tijelo, kako bi se mogla obaviti autopsija. Osim toga zatraio je da dva policajca dou u Mieulles. Trebali su pripaziti da nitko od stanovnika ne napusti dvorac. Poto je uo moju priu, zapitao je: - to je sino pila ili jela? - Pojela je samo obinu juhu i jaje. Sve je to priredila domaica. Tuila se na boli u elucu. Mislila sam da su tome krivi okoladni bomboni, koje je bez sumnje jela poslije podne, i to u velikim koliinama, prema svom obiaju.

- Odakle su bili ti bomboni? - Njezin joj ih je ujak donio tog istog dana. Spremila sam kutiju... Dobro ste uinili. Dajte mi je smjesta... A to je popila? - Za veeru malko starog vina. Boca stoji u ormaru, u sobi za ostavu. Ta se soba nalazi izmeu njezine i moje sobe. Prije spavanja popila je aj od naranina cvijeta. - Tko gaje pripremio? - Ja, kao i svako vee. Kipuu vodu prelila sam preko listova u malom loniu te ih odnijela bolesnici. - Bili ste tamo cijelo vrijeme? - Nisam tamo bila neprekidno. Jedan sam trenutak otila Thecli. - Je li u to vrijeme jo netko osim vas bio u kuhinji? Mislim da nije... Ne sjeam se posve tono, no mislim da nije. - Ipak nita ne bi spreavalo ubojicu, da u vaoj odsutnosti ulije otrov u vodu? - Nita? - Jeste li primijetili neto to bi moglo biti interesantno za moju istragu? Priala sam mu o prepirci gospodina Ponteta i Saturnina. O optubama prvog protiv drugog. Zatim o otkriu svilene torbice koju je netko bio pomaknuo i o posjeti gospodina Ponteta sobi svoje neakinje. Vrkom svoje olovke lupkao je po biljenici koju je drao u ruci. Nakon nekoliko trenutaka razmiljanja, primijetio je: - Motiv je ovih zloina pohlepa. Gospoa de Grisolles sigurno je posjedovala mnogo novaca, i to u gotovini. Ako se domogla imutka svog mua, to je i razlog zatvaranju u dvorac. Saturnin zna gdje se novac nalazi, jer je on bio njezin sauesnik. Gospodin Pontet se boji da e biti izigran. Odatle i njegov bijes. - Zar je, dakle, Saturnin ubio majku i kerku, kako bi se dokopao novaca? - Tako bi se bar inilo na prvi pogled. No, treba razmotriti i drage stvari... Na primjer, daje konopac na kojem je slika visjela prerezao gospodin Pontet. Trgnula sam se. - Prerezao? Mislite rei da je on to uinio za vrijeme svog posljednjeg posjeta? - Tako je. Koliko je dana proteklo od njegova odlaska do pogibije gospoe de Grisolles? Desetak dana, bar mi se tako ini... Svi ovi dogaaji uzbudili su me i ne sjeam se vie tono... Ah! Jo neto! Jednog jutra, kada je gospoa de Grisolles izala, primijetila sam gospodina Ponteta kako naputa svoju sobu i ulazi kradom u sestrinu. Ali to moda nije dokaz? - Ne, no uz ostale pretpostavke... Gospoice, molim vas onu kutiju okolade! Azatim vam vraam vau slobodu. Jedan od mojih ljudi ostat e neprekidno u kui. On e promatrati osumnjiene, a ujedno i vas tititi. - To je dobro, jer u kui se sigurno nalazi ubojica, i ja sam u opasnosti - rekla sam drui. Potkraj jutra doveo je Bernard Paviers upnika iz Sognaca. Odvela sam ga Thecli. Izaavi, kazao mi je duboko dirnut: - Siromano dijete! Kakav je ivot provodila! Sada joj je sve oproteno. Koliko sam alio to nisam mogao nita pomoi ovim ubogim mladim djevojkama. Ja sam ih krstio i uio ih vjeronauku. Dospjele su pod vlast svoje okrutne maehe! Povjerujem li u ono to se pria, gospodin de Grisolles je skupo morao platiti svoju slabost prema toj eni? Ispriala sam mu tragine dogaaje koji su se dogodili u ovoj kui. Priznao mije da nije iznenaen. - Oko Mieullesa vladala je neka udna atmosfera. Nitko nije dolazio ovamo, osim Martouxovih. Ovaj Saturnin morao je biti prokleta dua gospoe de Grisolles. - A ipak, pitamo se nije li je ba on ubio? - To bi bilo lako mogue. Sauesnici se ponekad unitavaju meusobno zbog diobe plijena. Kada je sveenik otiao, pola sam do bolesnice uz koju se ve nalazila Sylvine. Okrenula je prema meni svoje oi, koje su iznenada postale blage, i kazala: - Oprostite! Mjesto odgovora nagnula sam se nad nju i poljubila je u elo. Sylvine je jecala, naslonivi elo na rub kreveta uz koji je kleala. Nemona Theclina ruka pogladila je lijepu tamnu kosu svoje sestre. - Ne plai... Za mene je bolje otii odavde... Odmor... Mir... Njezine su se ruke spustile sve do Sylvininog ela.

- Oprosti... Ne plai... Umuknula je i Sylvinino se jecanje jo jae ulo. Lijenik Paviersovih stigao je rano poslije podne. Nije mogao ustanoviti nita drugo do beznadnog stanja bolesnice. Bolest je strahovitom snagom svladala to iscrpljeno tijelo. Denise me prisilila da legnem, izjavivi da e ona ostati uz Theclu. Zaspala sam tekim snom, koji je bio veoma brzo prekinut, jer su doli poloiti u lijes tijelo gospoe de Grisolles. Malo zatim doli su i po Fernandu. Nakon toga je stigla Denise. Ispriala mi je da je inspektor obavio pretres kue i u jednom kutu ormara gospodina Ponteta naao praznu boicu beladone. - Protestirao je svom snagom, optuujui Saturnina da je stavio boicu na to mjesto, elei baciti sumnju na nj. Inspektor gaje ipak uhapsio. to kaete na to? - Kaem, udno je to bi on ostavio tako kompromitirajui predmet u svom ormara? Morao je znati da e to biti prvo mjesto koje e pretraiti. - Zar ne? Za svaki sluaj morali su ga uhapsiti. Kakvi dogaaji, sirota moja prijateljica! Ne mogu doekati da vi i Sylvine odete odavde. Ta mrana kua, taj Saturnin... Bernard je htio ove noi ostati ovdje i uvati nas. No, kazala sam mu da e inspektor ostaviti ovdje jednog od svojih ljudi. To gaje umirilo. Doi e sutra ujutro da vidi je li nam neto potrebno. Kakvu sam sreu imala to sam se u ovim traginim dogaajima namjerila na tako dobre ljude. Kazala sam to Denise, koja me njeno poljubila. - Nama je drago to vam moemo pomoi - izjavilaje veoma srdano. -A osim toga sretni smo to se moemo pobrinuti za onu draesnu Sylvine i pomoi vam u njegovanju njezine sestre, sve dok joj vie ne bude potrebna zemaljska pomo. XVII Theclina se agonija produavala sve do noi. Konano je stekla mir i odmor nakon toliko tekih dana. Ona je bila trei mrtvac u dvorcu Mieulles. Gospou de Grisolles pokopali su ujutro. Inspektor je dopustio Saturninu da prisustvuje sprovodu, no pratio ga je jedan policajac. Vidjela sam ga kad se vraao, slian crnoj ptici nesree i smrti. Inspektor se pojavio potkraj poslijepodneva. Pola sam k njemu zajedno s Denise. Kazao nam je da je autopsija dokazala prisutnost smrtonosne koliine beladone i manje doze arsena, koja nije mogla prouzrokovati smrt, ve samo ozbiljne smetnje. - Arsen? - zapitala sam zaueno. - Da, nalazio se u bombonima koje smo pregledali. Da je pojela sve bombone, to bi prouzrokovalo njezinu smrt. - Dakle? - Dakle treba zakljuiti da su postojala dva pokuaja umorstva, jedno od strane X -jo ne znamo njegovo ime - a drugo od strane ujaka djevojice. - No, boica koja je naena kod njega? - Zar vi mislite da bi ovjek, koji je tako paljivo pripremao umorstvo svoje neakinje, sauvao takvo dokazno sredstvo? - Naravno da ne bi! Znao je kako Fernande pohlepno jede slatkie im joj se donesu. Znao je da ona ne obiava nikada nikome nita ponuditi! Kakvo udovite! Ali, to je s beladonom? - Saturnin. Na boici su naeni otisci njegovih prstiju. Imam nalog za hapenje. Bile smo preneraene brzinom dogaaja, nakon more posljednjih dana. Zapitala sam: - Ali smrt gospoe de Grisolles? - To jo nije dokazano. Obojica su za to sposobna. Imali su i isti interes, ukoliko je gospoa de Grisolles zaista posjedovala novac. Ipak, ja sam vie sklon miljenju, daje to poinio Pontet. Saturnin je htio ubiti kerku tek nakon smrti majke, jer je Pontet trebao postati njezin tutor i na taj bi nain doao u posjed imutka. Ubivi Fernande i bacajui sumnju na Ponteta, on ga se mislio rijeiti i tako sauvati imutak koji mu je gospoa de Grisolles povjerila. No, to su sve samo pretpostavke... Tog se asa pojavio Saturnin u pratnji policajca koji ga je uvao. Htjela sam se povui, no inspektor mi je kazao: - Ostanite, gospoice! Bit ete mi potrebni kao svjedok. - Zatim se okrenuo starcu koji je stajao ukoeno i mirno kao uvijek. - Imali ste pravo, Saturnin. Gospodin Pontet je zaista namjeravao otrovati svoju neakinju. Uhvatila sam trijumfalni pogled njegovih blijedih oiju.

- Prilikom autopsije naen je arsen. A naen je i u bombonima koje joj je darovao. ovjek se trgnuo i nekoliko trenutaka kao daje izgubio svoj mir. - Arsen? - Da. No, onoliko koliko je stigla pojesti nije predstavljalo smrtonosnu dozu. Nju je ubila beladona. Saturnin se ve smirio. Rekao je hladno: - Ubojica je mislio da arsen nee dovoljno brzo djelovati. Zurilo mu se. - Da, veoma... Nemate mi nita kazati o smrti gospoe de Grisolles? Saturain je izigravao iznenaenje. - Nita, gospodine inspektore. Sada je sigurno daje i to uinio gospodin Pontet. Majku, a zatim i kerku... - Da bi doao do novca svoje sestre? - Do novca, kojeg je mislio da njegova sestra posjeduje. No, to je veoma malo... pedesetak tisua franaka koje mi je povjerila. Njemu, naime, nije vjerovala. Novac u predati biljeniku. - Gdje je taj novac? Starac se zbunio. - Sakrio sam ga, gospodine inspektore. Gospodin Pontet je posvuda njukao... - Kamo? - Ne sjeam se... Gospoa de Grisolles je nala neko mjesto... - udno je to se ne sjeate! - Star sam, gospodine inspektore... Sjeanje me izdaje... Nadam se da u se sjetiti. - I ja se nadam. A sada neto drugo. Kazali ste mi da ne znate adresu bolnice u kojoj je boravio gospodin de Grisolles? - Tako je, gospodine inspektore. Nikada je nisam ni znao. - Nije li to bilo zbog toga to va gospodar uope nije naputao Mieulles? Starevi su kapci trenutak zadrhtali. No njegov je glas ostao miran kad je odgovorio: - Ne razumijem to time elite rei. - Zaista? Dakle gospodina de Grisollesa doveli su iz vicarske kad je bio na umoru? Bolnika su ga kola dovela u tijeku noi? - Tako je. - Kako to da se drugog jutra nisu vidjeli tragovi automobilskih guma, osim onih gospodina Ponteta? Starac se i opet naao u neprilici. - Tko vam je to ispriao? - To je ustanovila gospoica Marsollier. Osim toga otkrila je i tragove nogu, koji su odgovarali onima gospoe de Grisolles, gospodina Ponteta i vas. Vodili su iz tornja u onaj dio dvorca kamo je umirui bio prenesen. Na temelju toga zakljuujem daje gospodin de Grisolles bio zatvoren u tornju. Iz tornja ste ga, vas troje sauesnika, izvukli kad je bio na umoru. Saturnin me pogledao prijeteim pogledom od kog sam zadrhtala. - Gospoica Marsollier je to izmislila. To ene rado ine. Ne smijete joj vjerovati, gospodine inspektore! - O tome u ja odluiti... Je li prema vaem saznanju gospoa de Grisolles prisiljavala mua da proda svoja dobra? - O tome nije nikada bilo govora. - Ne elite mi kazati gdje se nalazi novac dobiven tim prodajama, a koji djelomino pripada gospoici Sylvine? Saturnin je odmahnuo glavom. - Na krivom ste putu, gospodine inspektore... Gospodin de Grisolles prodao je svoje zemlje, svoje dragocjenosti kako bi nadoknadio gubitke nastale nesretnim spekulacijama. Njegova ena nije od toga imala nikakve koristi. ak tavie, izgubila je i ono to je unijela u brak. - Tako da je nakon smrti mua, sve ono to je preostalo, dvorac i gospodarstvo, trebalo pripasti njoj? Tako bi gospoica Sylvine bila dokraja opljakana... utite! Prolo je vrijeme lai! Saturnin Dugrot, uhiujem vas zbog sauesnitva u zatvaranju vaeg gospodara i zbog umorstva Fernande Bergasse. Starac je stupio korak naprijed. Njegovo lice, koje je obino bilo blijedo, posivjelo je. - Umorstva Fernande?... Mene? - Da, na boici s otrovom pronaeni su otisci vaih prstiju. Promrmljao je: Prokletstvo! Zatim se okrenuo prema meni i zaprijetio mi pesnicom. Policajac gaje uspio zadrati i staviti mu lisiine na ruke.

- Za sve ste vi krivi! - prosiktao je. Na znak inspektora, policajac gaje odveo. Ostale smo sjediti, bez rijei. Konano je Denise promrmljala: - Uasno! Ovdje su, dakle, bili dvojica ubojica! - Da! odgovorio je inspektor. - No, stari nee odati tajnu novca. To e biti njegova osveta. teta, zbog gospoice de Grisolles. - Uboga SyIvine! Kako ste maloas rekli, pljaka je potpuna. - Ostat e joj samo dvorac i gospodarstvo. To e joj malo donositi. Inspektor se digao na te rijei. Dodao je, obraajui se meni: - Sino sam govorio s upraviteljem gospodarstva i njegovom kerkom. Ona mi je kazala da je Pontet za vrijeme jednog svog boravka u Mieullesu, popivi neto vie, izjavio: Fernande je teko bolesna. Ona nee dugo ivjeti. Ja sam jedini nasljednik svoje sestre. Ta stara je puna novaca! Njen je mu bio bogat. Sve e biti moje i nadam se da neu morati odvie dugo ekati, jer mi je novac avolski potreban. - Poboljanje zdravstvenog stanja Fernande sigurno mu je zadalo teak udarac. Stoga je odluio daje ubije. - Bez sumnje. Evo, vi ste se konano svega rijeili, gospoice. Namjeravate li ostati ovdje? - Naravnodane! Prekosutra,nako npogreba Thecle,odselit emo se Sylvine i ja Paviersovima koji su nam ponudili gostoprimstvo. - To je izvrsno rjeenje. Ovaj je dvorac odvie jeziv nakon tih zloina. elim vam brz oporavak od tolikih uzbuenja. Zahvalila sam mu, stisli smo ruke i on nas je napustio. Uvijek je bio ispravan prema meni. Bio mije prilino simpatian, usprkos njegova pomalo ispitivakog izgleda. Svilvine je ostala kraj Thecle, koja je leala lijepa i mirna na svojoj smrtnoj postelji. Denise ju je okitila proljetnim cvijeem. Zajedno s Bernardom Paviersom poli smo po Sylvine. Pogledala nas je vlanim oima od plaa i pruila ruku mladom ovjeku. - Evo moje uboge Thecle!... Evo je, konano mirne i sretne. No ostavila me je samu... Zaulo se glasno negodovanje. Bernard je najglasnije prosvjedovao. - Samu? Ne gospoice Sylvine, vi to niste! Mi smo vai prijatelji i mi emo vam to dokazati. Njegovi su prsti vrsto stegnuli njezinu ruku koja je drhtala. Brinim je pogledom obavio mlado mravo lice Sylvine, blijedo od umora i boli. - Stanovat ete kod nas zajedno s gospoicom Marsollier -dodala je Denise. - Nai emo rjeenje za vau budunost. No, najprije morate ozdraviti. To e biti va posao, draga moja. - Tako ste dobri!... Svi ste tako dobri! Da, vi ste moji prijatelji. Ja sam siromana i ne elim vam biti na teret... - Ne brinite za to! - kazala sam. - Ve emo to urediti. Osim toga dobit ete ono stoje preostalo od Mieullesa. To je malo, no i to je bolje nego nita. Moda e se moi otkriti imetak kojeg vas je liila gospoa de Grisolles. Novac to potjee od prodaja na koje je ona prisilila vaeg oca... - Saturnin nee nikada progovoriti. - Toga se i ja plaim. No, skrovite se vjerojatno nalazi u dvorcu. Moi emo ga kasnije potraiti, poslije oporavka Sylvinc. - Potrait emo ga zajedno - nadoda Bernard. - Da, zajedno - promrinljala je Sylvinc, s pogledom punim njenosti. XVIII Drugog sam dana napisala dugo pismo doktoru Gyuon-Latouru, kako bih mu ispriala tragine dogaaje u Mieullesu. Njegov me odgovor naao u domu Paviersovih. ao mije, draga gospoice, da sam vas poslao u taj brlog! Novine su pisale o tom alosnom dogaaju, ne navodei pojedinosti. Drhtao sam na pomisao u kojoj ste se opasnosti nalazili, meu tim zlikovcima. Sada se, nakon tolikih uzbuenja, morate odmoriti. Ostanite dakle tako dugo koliko to bude potrebno kod vaih novih prijatelja, s onom mladom Sylvine koju ste mi tako lijepo opisali. Govorio sam o svemu tome s gospoicom Lachaud. Ona e vam pisati ovih dana. Bit emo naravno veoma sretni, kad vas ponovno vidimo na poslu kojem ste uvijek bili odani.

Divni su bili tih petnaest dana koje smo proveli Sylvine i ja kod Paviersovih. Okruivali su nas panjom. elei nas odvratiti od naih crnih misli, vodili su nas na izlete. Sylvine kao da je oivjela. Svakog je dana njezino zdravlje bivalo bolje. Denise i ja izmijenile smo zavjerenike poglede kad bismo primijetile da se veza izmeu nje i Bernarda sve vie produbljivala. Afera u Mieullesu ila je svojim tijekom. Saturnin je neprekidno tvrdio kako gospoa de Grisolles nije ostavila nikakvog imutka, osim onih pedeset tisua franaka. Nije se mogao sjetiti gdje je novac sakriven. Gospodin Pontet je nijekao daje ubio svoju sestru. Uoi naeg odlaska, saznali smo da ga je istrani sudac, vjeto postavljenim pitanjima natjerao u proturjenosti, tako da je konano sve priznao. - Raunao je s tim da e sumnja iskljuivo pasti na Saturnina i na Theclu - kazao je Bernard. -1 zaista, da nisu otkrili otrovane bombone, nitko ne bi posumnjao na njega. - On je kriv za smrt moje siromane sestre - nadodala je Svlvine. - Mislila je da e je optuiti. A moda ju je muila i grinja savjesti zbog njezine greke. I tada, njezino ponosno srce nije vidjelo drugog izlaza do smrti. alosno smo napustile ovu gostoljubivu kuu. Nai prijatelji obeali su da e nas posjetiti u tijeku drugog mjeseca. A bilo je dogovoreno da emo kod njih provesti petnaestak dana u kolovozu. U Institutu Helene Choppet lijepo su nas doekali. Gospoa Lachaud smjestila je Svlvine u sobicu do moje. Uz neznatnu naplatu, moja je tienica mogla jesti zajedno sa sestrama. Kako je htjela nastaviti uenjem, ja sam joj nabavila potrebne knjige i neka moja prijateljica, profesorica na gimnaziji, davala joj je svakog tjedna satove. Njezino je zdravlje takoer bilo sve bolje. Doktor Guvon-Latour, koji ju je pregledao, potvrdio mi je da e se potpuno oporaviti. Morala sam mu ponovno, mnogo podrobnije, ispriati sve tragine dogaaje iz Mieullesa. Opetovao mije svoje aljenje i ja sam ponovno kod njega ustanovila onaj interes za mene, koji je bio vie od obine simpatije. Nisam se varala, jer me je, jednu veer kad sam mu davala izvjetaj o zdravstvenom stanju nekog pacijenta, zapitao posve jednostavno hou li postati njegovom enom. - Ja vas potujem i volim, ini mi se otkada smo se upoznali -nadodao je. - No, tada nisam mogao pomisliti na brak... Da, znala sam da je njegova majka, koja je sada bila est mjeseci mrtva, bila pravi tiranin. On se pokazao divnim sinom kraj te ene s kojom je bilo tako teko ivjeti. Pruila sam mu ruku i odgovorila: - Imam puno povjerenje u vas i uinit u sve da budete sretni. Saznavi za nae zaruke, Sylvine je zapljeskala. - Kakva srea! On je tako dobar! Vi ete biti za njega savrena ena, Marie-Marthe! Nasmijeila sam se vidjevi je sretnom. I ja sam to bila. Voljela sam Pierrea Guyon-Latoura i stei u topli dom, ja koja nisam imala nikog svoga do jednog brata oenjenog u panjolskoj, s kojim nisam imala gotovo nikakvih veza! Denise mi je oduevljeno estitala. Doavi nekoliko dana kasnije zajedno s bratom u Clermont, oboje su upoznali mog zarunika. Pozvali su ga da ih zajedno sa mnom i Sylvine posjeti za vrijeme ljeta. On je prihvatio i pokazao veliku srdanost prema mojim prijateljima, osvojen armom i simpatijama. Nae je vjenanje trebalo uslijediti potkraj rujna. Za djeverue odredila sam Denise i Sylvine. Pierre je zamolio Bernarda da ga on prati na vjenanje. Veina mojih prijatelja je oenjena. Imamjednogbratiakojije neenja. On e pratiti gospoicu Denise, a vi nau dragu Sylvine. Te je rijei popratio lukavim smijekom, na koji je Bernard na isti nain odvratio. Krajem praznika trebalo je poeti suenje Pontetu i Saturninu Dugrotu. Saturnin je i dalje uvao svoju tajnu. To je bila njegova osveta. Pierre, koji je zatraio da postane Sylvinin tutor, pa je to i postao, odluio je da e za vrijeme boravka kod Paviersovih pretraiti Mieulles. No, to je ostalo bez rezultata. - Mogao je sve zakopati u parku - rekao je Bernard. - Nije mogue sve prekopati... No, to i nije vano! Bit emo sretni i bez tog novca. Jer on je sada ve bio zaruen sa Svlvine, koja je u svojoj srei postala jo ljepa. Vjenali su se u listopadu. Nakon putovanja po Italiji, vratili su se u svoju kuu, gdje ih je doekala Denise. Poslije toga boravili su nekoliko dana u udobnoj vili koju je kupio Pierre za na dom. Nisu namjeravali ivjeti u Mieullesu. To je mjesto odvie podsjealo Svlvine na bolne dogaaje. Od

vremena do vremena Melanie bi pospremala dvorac. Za vrijeme jednog naeg boravka kod njih izrazila sam elju da posjetim toranj. Jednog sunanog poslijepodneva krenuli smo onamo. Velika soba u prizemlju bila je ista kao tada kad je u njoj prebivao zatvorenik, gospodin de Grisolles. Krevet, stol, stari naslonja i klimavi toaletni stoli, predstavljali su sav namjetaj. U starom kaminu, izmeu eljeznih sipki, lealo je nekoliko nagorjelih cjepanica. Svlvine je suznim oima promatrala ovu tamnu prostoriju u kojoj je patio njen otac. Stubama uklesanim u debele zidove popeli smo se na kat: Dvorana prvog kata bila je potpuno gola. I tamo je postojao kamin, slian onom u prizemlju. Pierre ga je pogledao, a zatim mu je brzo pristupio u elji da neto iz bliega izvidi. - to je? - zapitala sam ga. =>i Pojedine kamene kocke zalivene su naknadno. To se nastojalo sakriti, no kod paljivijeg promatranja vidi se razlika... Pogledaj! umi Moda je to ono skrovite! zavikala je Denise: - Poi u po alat da provjerimo - dodao je Bernard. >1 Siao je i vratio se brzo u pratnji Svlvine, nosei sa sobom dlijeto i eki, koji su nekad pripadali Saturninu. On i Pierre pristupili su poslu. To je trajalo jako dugo, no bili su nagraeni kad su konano izvadili kamenje i otkrili duboku rupu napunjenju konim vreama. Razrijeivi vree ugledali smo plodove pljake gospoe de Grisolles: dvije zlatne ipke, mnogo valute i dragog kamenja. Sve je to potjecalo od prodaje zemlje, pokustva, tapiserija i drugih dragocjenosti. To je bogatstvo htio prisvojiti Saturnin, poto je Pontet ubio svoju sestru, a on Fernande, nasljednicu ukradenih dobara.