IVO VOJNOVI (1857 - 1929) Dramati ar, prozaik i pjesnik, pisac tek djelomice objavljenih dnevni kih zapisa

i bezbroj epistola, Ivo Vojnovi ro en je u Dubrovniku 9. listopada 1857. godine, kao drugo od ukupno petero dijece Ko ta Vojnovi a i Marie ro . Serragli. Djetinjstvo i ranu mladost provodi u Splitu kamo se njegova obitelj preselila ve 1858. godine. Ujesen 1874. otac mu Ko ta, odvjetnik i znanstveni radnik, politi ar i istaknuti borac za ujedinjenje Dalmacije s banskom Hrvatskom, prihva a mjesto na novootvorenom Zagreba kom sveu ili tu te se s obitelji doseljava u Zagreb, u kojem Ivo maturira i zavr ava pravo godine 1879. Iste godine otpo inje svoju slu beni ku karijeru kao prislu nik Kraljevskog sudbenog stola u Zagrebu. Zatim slu buje u Kri evcima (1884-1889), Bjelovaru (1889), Zadru (1889-1891), Dubrovniku (1899-1903), Supetru na Bra u (1898-1899), Zadru (1899-1903) i ponovo u Supetru na Bra u (1903-1907), gdje je zbog financijske afere otpu ten iz dr avne slu be bez prava na mirovinu. Od 1907. do 1911. dramaturg je nacionalnog glumi ta u Zagrebu. Slijede putovanja po Italiji, u Prag, Budimpe tu i Beograd. Godine 1913. i 1914., do hap enja, ivi u Dubrovniku. Potom je preba en u ibensku tamnicu te kao nepouzdana osoba interniran (od svibnja 1915. do kraja 1916.) i lije en (do 1919) u zagreba koj Bolnici milosrdnih sestara. Nakon svr etka rata, po etkom 1919., odlazi u Francusku, gdje ivi, i to uglavnom u Nici, sve do jeseni 1922. godine. Od 1922. do 1928. boravi u Dubrovniku, a 1928. i 1929. lije i se, ve gotovo posve slijep, u Beogradu gdje u Sanatoriju "Vra ar" umire 30. kolovoza 1929. S dopisima i kazali nim kritikama, koje e kasnije objavljivati i na stranicama opozicionog "Pozora", Vojnovi se ve 1877. javlja u zadarskom "Narodnom listu", u kojem e sura ivati nekoliko godina. Kao prozaik istupa prvi put u Senoinu "Vijencu", gdje tiska jo djelomice naivnu i po etni ku pripovijetku "Geranium". No i ova se ve pripovijetka odlikuje izvornom frazom pisca koji prerasta dotada uobi ajenu deskripciju te u svoju prozu unosi profinjene lirske pasa e. Svojim nastojanjem da usavr i i obogati osobni prozni izraz, nazo nim i u ostalom njegovu pripovjeda kom stvaranju, posebice u "Ksanti" (1886), Vojnovi ostvaruje nove nijanse hrvatskog realizma i anticipira hrvatsku modernu (M.Matkovi ). Tu anticipaciju hrvatske moderne Vojnovi ostvaruje i refleksivnim "Lapadskim sonetima",

Page 6
iznimnim tako er za to doba, te dramom "Ekvinocijo", kojom navje tava novo razdoblje nacionalne dramske knji evnosti (J.Ibler). Potvrdu toga navje tenja predstavlja i prva nagrada koju Vojnovi dobiva za "Ekvinocijo" na natje aju za dramska djela raspisanom u povodu otvaranja nove kazali ne zgrade u Zagrebu 1895. godine. "Ekvinociju", kojem po kronologiji nastanka Vojnovi evih dramskih djela prethode kozmopolitska komedija "Psyche" (1893) i prigodnica "Gunduli ev san" (1893), ishodi te je u osobnom autorovu do ivljaju dubrova kog, gru kog puka, ali i u pripovijesti "Tu na Jele" dubrova kog upnika i biskupa Mata Vodopi a, te u dramati arskom stvaranju i iskustvu Henrika Ibsena, osobito u "Sablastima". S koloritno raspjevanim, socijalno nagla enim i psiholo ki dosta vje to razra enim "Ekvinocijem", temeljenim na spontanom pu kom govoru, koji odi e ambijentom, karakterizira lica i licima je karakteriziran, Vojnovi u sebi ostvaruje preduvjete za svoje remek-djelo "Dubrova ku trilogiju" (1903), kojom e se definitivno potvrditi kao tvorac modernoga dramskog izraza. "Dubrova ka trilogija" - taj rasko ni triptihon povijesnog pada i sutona Dubrovnika, odumiranja mo i i bogatstva njegove vlastele - majstorski je komponiran te s tri svoje jedno inke (od kojih se "Allons enfants!" doga a 27. svibnja 1806., kada Francuzi ulaze u Grad, "Suton" neimenovana dana 1832., a radnja "Na taraci" zbiva se u posijepodnevnim i predve ernjim

satima jednog dana 1900. godine) - ostavlja dojam kao da kontinuirano obuhva a vremenski raspon od gotovo cijelog jednog stolje a. "Ma karatama ispod kuplja" (1922) Vojnovi se gotovo poslije dvadeset godina, i poslije etiri drame napisane u me uvremenu, vra a tematici rodnoga grada, pa svoju dubrova ku trilogiju zapravo pretvara u tetralogi-ju. No ponovno zaokupljen propadanjem vlastele, on u ovoj drami senti-mentalno-poetskih ugo aja i suzvu ja protivnosti, koja je protkana opse nim proznim komentarima i didaskalijama, usredoto uje svoje zanimanje na humanizaciju odnosa vlastele prema puku, tj. prema vlastitim slu benicama. Ali Vojnovi nije samo autor navedenih drama i nije samo pjesnik vlastele i Dubrovnika, dubrova kih pu ana, sjete i rezignacije, diskretnog sutona i neminovnih dru tvenih mijena; i nije samo majstor nijansi i detalja, slavitelj majke i istan ani analiti ar ene, profinjeni stilist koji ustrajno traga za svojom osobnom frazeologijom. On je istodobno i rtva vlastitih nesporazuma,

Page 7
afektiranosti i hirovitih lutanja. Kao dramati ar, on je tako i zaneseni pobornik ju noslavenskog ujedinjenja, kojemu daje svoj nekada vrlo razgla eni, ali i vrlo sporni umjetni ki obol ("Smrt majke Jugovi a", 1907; "Lazarevo vaskrsenje", 1913), pobornik prividno atraktivnih, no u biti ipak prili no bizarnih kozmopolitskih tema ("Gospo a sa suncokretom", 1912). U misteriji pak "Imperatrix" (1918), svoju sklonost scenskom simbolizmu dovodi do krajnosti, odnosno do djelomi ne nerazumljivosti. Pred kraj ivota javlja se i kao smioni i vje ti modifikator pirandellovskog relativizma istine ("Prolog nenapisane drame", 1928). Dok je "Ekvinocijo" praizveden u nacionalnom glumi tu u Zagrebu 1895., kao uostalom i "Dubrova ka trilogija" (1903.), "Ma karate ispod kuplja", posve ene Pragu, prikazuju se prvo u pra kom Vinohradskom divadlu 1923. i, zatim, 1924. u Zagrebu. Branko He imovi (Iz "Antologije hrvatske drame II", Zagreb 1988.) CRONACA SULLI ULTIMI GIORNI - O NASTANKU DUBROVA KE TRILOGIJE "...i kona no, niste li, gospo o, ni to primijetili da je ba glavni arhitektonski potez itave Trilogije taj decrescendo? Jer Allons enfantsl je tragedija, Suton drama (neka vrst Whistlerovske simfonije: blanc, noir et mauve), a u Na taraci zadnji likovi pro losti nestaju kao magla u bezdu nom smijehu profanirane operete." (Ivo Vojnovi u pismu Kristini Zaleskoj, 1924.) O 20-godi njici praizvedbe "Ekvinocija" u Zagrebu Ivo je zapisao u "Bolni kom dnevniku" (30. X 1915.): "Mjesec dana kasnije (tj. Nakon praizvedbe "Ekvinocija", dakle potkraj studenog ili po etkom prosinca 1895.) vratih se u Dubrovnik otkle me kotarski poglavar Ton i posla na Mljet za op inske izbore u Babinom Polju. Tu sam u andarmerijskoj ku i stanovao i jedne besane no i, od 8 sati na ve er do 2 sata poslije pono i napisao u jednome mahu "Suton". Spominjanje - tugovanje."

Page 8
Ovom Ivovu "spominjanju" nije poklonjeno dovoljno pa nje ni povjerenja iako je Ivo u svojim sje anjima iz vremena rata bio najiskreniji - jer je Ivo na drugom mjestu, u predgovoru "Sutonu", objavljenom u " ivom" (br. 2, 1900), o nastanku "Sutona" rekao: "Suton napisah u bla enom miru omiljenoga, pitomog ostrva Bra a godine 1898-99. kada u ti ini zadrijemale supetarske luke, o ivih uspomene dalekoga zapu tenoga doma." Suvin je pretpostavio da se u Babinom Polju radilo samo o po etku inkubacije "Pra-Sutona". Na to bi ukazivala i kratko a vremena od samo est sati koju Ivo navodi za pisanje "Sutona". Ipak treba se ovdje sjetiti njegova intervjua u "Pokretu" (20. X

1922.) o svom na inu pisanja drama: "Ja ne bilje im nikada ni ta za svoja djela. Sve suho li e uspomena pada na tle mog ivotnog opa anja pa stvara polako homogeni humus otkle ni u cvjetovi poezije kad ih vrijeme sazrije, a sunce oplodi." A u "Politici" je izjavio 8. V 1927.: "Dugo to le i u meni: ja hodam, sjedim, govorim, spavam i uvijek mi se vra aju li nosti koje sam stvorio; one se smucaju, me usobno se vole i mrze - i ja ih ostavim da tako ive sve dok ne vidim gotovu pozornicu u mojoj glavi. Tek kada za ujem glas svake moje li nosti, kad vidim svaku njenu gestu: kako sjedaju, kako boluju, kako se smiju, - tek onda uzimam pero." Ne treba zaboraviti ni da je gotovo uvijek uzimao gotove si ee. Kad "uzme pero", brzo, u vatri baci na papir prvu verziju, "sloj", gotovo skicu, s kratkim, elipti nim dijalozima, gotovo natuknicama, koje zatim smisaono i izra ajno dopunja, prepravlja, dotjeruje, prepisuje, prevodi. "Trilogije" se sa uvalo petnaestak verzija, ne ra unaju i njegove vlastite prijevode na talijanski i francuski, koji su tako er posebne verzije. A i kad je "definitivni" tekst poslao za praizvedbu ili tampanje, opet je pri svakoj novoj postavi i novom izdanju vr io izmjene i davao nove verzije. Na taj na in je i u kratkom vremenu jedne decembarske no i mogao napisati a ne samo zamisliti svoj "Pra-Suton", ija je inkubacija svakako po ela "u aleji" godina 1891. do 1893., kad i "Ekvinocijo" - a mo da i prije - i iz istog izvora. Samo ovoga puta nije morao uriti i slati na natje aj disparatne slojeve, nesrasle u umjetni ku cjelinu, a mogao je do 1898. godine dovr eno djelo poslati i Luju i ocu na mi ljenje. Ivo je u Supetar stigao dakle s gotovim "Sutonom", koji je samo dalje dotjerivao. (...) Uz to treba napomenuti da je Ivo izazivao zabunu i izmjenom naslova "Trilogiji": prvobitno se itava trilogija zvala "Suton", a njen prvi dio - kasniji "Suton" - zvao se "Sjene", i Ivo je ta dva naziva est zamjenjivao... U spomenutom predgovoru u " ivotu" spominje "Allons efants!" (koji upravo dovr ava) kao drugi dio trilogije... Da ne bi bilo dvoumljenja o emu se radi, i

Page 9
u pismu majci 9. X 1898. pi e: "...A propos: reci mame mome Lujetu neka mi posije ili re e gdje u na i quella cronaca di Kazna i sugli ultimi giorni della Repubblica. Slu i mi odma, perche faccio un dramma in un atto che tratta di cio. Anche una distrazine!" Dakle je Ivo ve od po etka listopada 1898. u Supetru pisao "Allons enfants!" ija je inkubacija tako er mnogo ranija, mo da ve od onog izgubljenog studentskog "Pada dubrova ke republike"... to tu drugu aktovku nije u Supetru i dovr io, krive su najvi e povijesne studije i literatura koje su mu bile potrebne. A plan o povezivanju prvih dviju aktovki o sutonu starog Dubrovnika svakako postoji ve od po etka listopada 1898. pa je to i jedan od glavnih razloga to je objavljivanje aktovke "Suton" odlo io do kraja 1899. godine... Milanu Grlovi u 20. V 1900. zahvaljuje na dobrostivoj kritici "Sutona" u "Narodnim novinama" pa dodaje: "Ako Bog dade zdravlja, eto do malo i drugih dijelova "Trilogije". Onda e mo i razumjeti koliko je ljubavi, zanosa, tuge i vje nog alovanja u mojoj du i za starim, slobodnim Dubrovnikom. Ja mislim da su se u meni i u mome bratu slegli svi atomi uni tenog republikanskoga svijeta, pa eto zadnje pjesme nestale slave, utrnute slobode." (...) Ivova inovni ka karijera nije se mogla mjeriti s karijerom briljantnog brata mu Luja, ali ipak je ve 4. VIII 1899. postavljen za tajnika pri Namjesni tvu u Zadru, s povi enom pla om.... Donio je sa sobom u Zadar gotov "Suton" i uskoro e ga poslati novopokrenutom asopisu "mladih" -" ivotu" (objavljen u 2. br. iz 1900,), a i Hrvatskom zemaljskom kazali tu (praizvedba 8. V 1900.). "Allons enfants!" je bio dobrim dijelom izra en, a "Na taraci" u planu - trilogija je najavljena u " ivotu" za jesen iste godine. (...) Lujo Vojnovi je ispri ao ("Spomeni o bratu") da je Ivo "Trilogiju" pisao no u, u krevetu, pri jednom kraji ku svije e (i da je nacrtao sebe tako) "ili za vrijeme kancelarijskih do smrti dosadnih asova izme u dva c. kr. Dekreta, u staroj zadarskoj pala i generalnih providura mleta ke republike u Dalmaciji i

Albaniji". Nu na iskra su bile rije i: " to ih jo vrag nije odnio?" iz Lujeva "Pada Dubrovnika"... Lujo je vjerno prikazao stvarala ku vatru koja je zahvatila Iva od "Pra-Sutona" u Babinom Polju (1895) i dr ala ga do zavr etka "Na taraci" (1902). On je osjetio da je nai ao na svoju veliku temu, da je u njemu sazrela i da e ostvariti svoje ivotno djelo. Dvojnost njegove prirode, psihe i talenta odra avala se i u svim njegovim ranijim djelima, ali bez potrebne ravnote e i sklada. Lujo je istakao kako je u njega bila jaka doza realizma, gotovo skepticizma i artisti ke ironije kojima promatra ljude i doga aje, a u isto vrijeme i velika fantazija, zadojena simbolizmom koji traci

Page 10
smisao ivota kroz vizije. U "Trilogiji" su ta dva elementa prvi puta do la do punog sklada i ravnote e. Mirko e elj (Ulomak iz knjige "Gospar Ivo", Zagreb, 1977.) ESTETSKA OKAJNA RTVA Suo enjem s "kmetima" iz dubrova kog zale a - za razliku od gradskih "pu ana", tj. mlade bur oazije za koju je rezerviran Vojnovi ev puni prezir - zavr ava "Na taraci" i "Dubrova ka trilogija". U "Allons enfants!" sredi nji krug aristokratske vladavine ugro en je vanjskim neprijateljima iza zidina Grada i vanjskim krugom "pu ana" koji amore izme u Orsatovog doma i zidina. U "Sutonu", aristokratski se krug krajnjim naporom suzio na gr evito branjeni porodi ni Domu kome su - ve nu ni - gra ani samo uljezi. U "Na taraci", diferencijacija aristokracije u opada-ju em nizu starosti i umrtvljenosti Niko - Mare - Luk a - Ida potpuna je; uz to se javljaju i dvije nove dru tvene klase s opre nim ivotnim stilovima, koje e nakon "par ivanja" vlastele ostati samo na demistificiranom ekonomskom i politi kom popri tu. Sve to, nema sumnje, zna i da izme u mitske historiografije numinoznog Grada iji je elegi ni pjesnik Vojnovi "Sutona" i Orsatovih tirada, i ukupne slike svijeta i ovjeka "Trilogije" postoji zna ajna, ak i osnovna razlika. Na a je poslijeratna kritika voljela spominjati Engelsovu primjedbu o pobjedi Balzacovog umjetni kog realizma nad njegovim dru tveno-poli-ti kim simpatijama, a isto bi se tako, i to sasvim u skladu s Vojnovi evim simpatijama, moglo govoriti i o analogiji s opozicijom gra anina i stvaraoca kod Flauberta ili Tolstoja. Na svr etku se "Trilogije" uspostavlja kriti ka poezija o poukama povijesti, te nju u cjelini, na sre u, ne moramo tertirati kao teatar historiografa, ni nazadnog ni naprednog. Uza sva svoja kolebanja i ograni enosti, ona nadilazi gra ansku "povijesnu" dramatiku Schillera i Hugoa, da i ne govorimo o liniji koja od Scribea ide do Sardoua, Rostanda i D'Anunzija. Prizori poput itanja Metastazija i Kronike Carla Quinta, Saba i Luca, sva e vlastele do ulaska Kneza, operete ili Luk e s Vukom, te mnoge replike... spadaju me u najbolje asove hrvatske dramatike jo i danas, a prije Krle e jedva da im mo emo na i premca.

Page 11
Dakako, slika svijeta i ovjeka u "Trilogiji" odre ena je svojom temom oto entskim Dubrovnikom, iz kojeg je stvarala umjetninu. A taj je Dubrovnik i u povijesnom mitu i u povijesnoj stvarnosti bio relikvija i mrtva stvar, truplo i numinozni svjedok slave - ex hypothesi ljep e i slobodnije - pro losti. Uzbudljivi su asovi "Trilogije" stoga okrenuti imaginarnoj mitskoj pro losti, ili - rje e - imaginarnoj utopijskoj budu nosti. Izme u pro le i budu e sakralnosti, nekrofilnog kulta mrtvih stvari i nejsanih zaleta prema slobodi, sada njost je bila samo kontrastna ispra njenost, i ba zato predmet kriti kog i esto nemilosrdnog pogleda. Sama je stvarnost Dubrovnika, Hrvatske i ju nih Slavena nu no bila izvor elegi nosti i eskapizma kao i prkosa i kritike. Vojnovi evo marginalno i zapravo doseljeni ko, i upravo zato strasno

anga irano i lucidno postrano, "podubrov anjeno" - pa donekle i "pohrva eno" - stanovi te bilo je podesno za takav dvogubi, unutarnji i vanjski, retrospektivni i prospektivni pogled. Njegov se amalgam umjetnosti, patriotizma i okajnog simbolizma razvija tokom "Trilogije" iz eksplicitnog pogleda unazad u zlatni vijek pro losti do pogleda unaprijed ija je implicitnost sasvim realisti ki obja njiva zatvorenom hrvatskom stvarnosti fin-de-sieclea. Diskretna perspektiva na ru evinama svekolike pro losti i uz gnu anje nad sada njosti, kakvom nas "Trilogija" ostavlja, to an je odraz povijesnog stanja epohe. (...) Za "Trilogiju" kao cjelinu, uzev i u obzir njene padove i postignu a, bilo bi najprimjerenije re i da je ona "izme u" dva Janusova lica Vojnovi eva: izme u eskapizma zatvorene individualisti ke dramaturgije, koja se oslanja na strane predlo ke od Schillera do D'Annunzija i Rostanda (sa sretnijim kori tenjem Ibsena i Maeterlincka u "Sutonu") i kriti nosti otvorene anti-individualisti ke dramaturgije, koja izrasta iz sredi nje vizure to umjetni ki a urira pristupe i preokupacije Manzonija i enoe. Ta e dva lica -svoje privatno-gra ansko i stvarala ko Ja - Vojnovi formalizirati u "Prologu nenapisane drame", u kome Gavella s pravom vidi klju za njegovu stvarala ku psihologiju. Privatno, Vojnovi je bio poklonik etike filozofskog idealizma; stvarala ki, on je usvajao pogled filozofskog realizma ili materijalizma. Nekrofilnoj orijentaciji njegovog idealisti kog Ja proturije i, i na kraju "Trilogije" prevladava je, vitalna orijentacija njegovog stvarala kog Ja. To vrijedi ak i u erotici: "ljubavni roman" u "Na taraci" je pu ki i pobjedni ki, nasuprrot plemi kom i pora enom u ranijim dijelovima. Kao i u "Ekvinociju", to je nazna eno vrlo diskretno, iza kulisa, i po cijenu rtve starije generacije. Patricijat u "Trilogiji" kao cjelina igra u odnosu na Vuka i Jelicu (i donekle Idu, ija se unio mystica okre e ovozemaljskom a ne

Page 12
kao Pavlina transcedentalnom vremenu) ulogu koju u "Ekvinociju" igra Jele u odnosu na Iva i Anicu -ulogu okajne rtve koja omogu ava novi ivot. Perspektive se u oba slu aja prebacuju u utopijsku apstraktnu udaljenost Amerike, daleko od rodnog tla koje ne pru a uvjeta za osobnu slobodu i erotsku sre u: no kona na je idejna orijentacija nedvosmislena, sve ako to scenska stvarnost (jo ) ne mo e biti. I time Vojnovi izravno prethodi utopijskim erotskim i politi kim trzanjima o panonska sidri ta likova Krle inih "Legendi". Kao Pavline iope ili Orsatovi galebovi, pu ki mladenci, iskupljeni od stvarnosne sile te e, u smiraju drame i vremena, putuju u slobodu. Ako smo "Suton" okarakterizirali kao citat Mita Slobode, "Dubrova ka trilogija" je estetska okajna rtva, "djelo od pokajanja" polo eno na rtvenik pro le i budu e Slobode. Zbog toga je Orsatov vapaj jo iv, mitski Dom Bene a jo impozantan, i otvorena Taraca jo suvremena u dramatici ju nih Slavena. Zbog toga i zbog na ina na koji je ta rtva dramatur ki simbolizirana, "Dubrova ka trilogija" je imala tako golem utjecaj na itavu hrvatsku knji evnost, a posebno je odredila gibanja dramatike knji evno do "Legenda", a teatarski do ciklusa "Glembajevih": "na njoj je sazidano triest godina na e dramaturgije, i moglo bi se, idu i redom od dramati ara do dramati ara, na i u hrvatskoj drami utjecaje Trilogije. Zbog toga je ona relevantna i danas, kao po etak i prvo djelo vitalne vizije hrvatskog ovjeka, egzistencijalno uronjenog u povijest. Darko Suvin (Ulomak iz studije "Dramatika Iva Vojnovi a", Dubrovnik, 1977.) O REDATELJU Jo ko Juvan i , jedan od najzna ajnijih i najproduktivnijih hrvatskih kazali nih redatelja tzv. postgavelijanske generacije, ro en je u Dubrovniku 1936. godine. Osnovnu i srednju kolu zavr ava u rodnome gradu, a knji evnost na Filozofskom fakultetu, te re iju na Akademiji za kazali nu umjetnost u Zagrebu. Odmah po zavr enoj Akademiji postaje prvo Gavellin, a zatim i

Page 13
Spai ev asistent, to e umnogome odrediti njegovu budu nost kazali nog pedagoga. Kao profesor glume od 1960. do danas Juvan i je presudno utjecao na umjetni ki razvoj mnogih danas poznatih i cijenjenih hrvatskih glumaca. Prve va nije re ije Jo ko Juvan i ostvaruje u dubrova kom kazali tu ("Dubrova ki kerac" Fe e ehovi a 1961., Moliereova " kola za ene" 1962.), kojemu e se i kasnije redovito vra ati postavljaju i, pored ostalih, djela Dr i a, Schisgala, Bettija, Obaldije, Euripida, Ostrovskog, De Filippa, Vojnovi a i Goldonija, te ostvariv i nekoliko dugo i rado pam enih hit predstava. iroj hrvatskoj javnosti Juvan i se nametnuo sredinom ezdesetih kada u zagreba kim kazali tima re ira nekoliko vi estruko va nih i poticajnih predstava - od Schisgalovih "Daktilografa" i "Tigra", kojima kao da navje uje zlatno doba Teatra ITD, preko Tollerova "Hinkemanna" i Ghelderodeovih " kole za lude" i "Escuriala" u Gavelli, koje predstavljaju prakti ki prve dodire hrvatskog kazali ta s tzv. tjelesnim teatrom, do Goldonijeva "Velikog smije nog rata" u FINK. Od tada, pa do danas re irat e iznimno veliki broj predstava u gotovo svim hrvatskim kazali tima, podjednako uspje no se nose i s klasicima doma e i svjetske dramske knji evnosti (u tom kontekstu osobito su va ne njegove postave Dr i eva "Plakira iliti Gri ule" i "Dunda Maroja", Shakespeareova "Sna Ivanjske no i", Vojnovi eve "Dubrova ke trilogije", Vetranovi eva "Kako bratja proda e Jozefa", te crkvenog prikazanja "Ecce homo" na Dubrova kom ljetnom festivalu) i suvremenim piscima (Bakari , Bre an, Ionesco, Simone, Coonev ve taj povr ni popis bjelodano govori o Juvan i evu zanimanju za tekstove raznovrsnih anrovskih i tematskih pretpostavki), pri emu su neka od tih uprizorenja - primjerice "Rosencrantz i Guildenstern" su mrtvi Toma Stopparda u ITD-u (1971) -postala amblematskom kazali nom oznakom svog vremena. Raznolikost Juvan i evih kazali nih iskustava upotpunjuju i brojne re ije predstava za djecu, kao i lutkarskih predstava za djecu i odrasle ("Skup", "Osman", "San Ivanjske no i"), a posebno poglavlje njegove profesionalne biografije vezano je uz Dubrova ke ljetne igre/festival, u ijem je umjetni kom rukovodstvu naprekidno nazo an ve dvadesetak godina, obna aju i od 1986. i ulogu umjetni kog direktora, odnosno umjetni koga ravnatelja dramskog programa. Za svoj umjetni ki rad Jo ko Juvan i je dobio itav niz uglednih nagrada i priznanja, me u kojima izdvajamo Nazorovu nagradu, Nagradu Dubravko Duj in, te nekoliko nagrada Hrvatskog dru tva dramskih umjetnika.

Page 14
DVIJE DUBROVA KE POVIJESNE VINJETE Nepozvani gost Tako osvanu Rusalje (Duhovi) 26. svibnja 1806. godine, kad pu e glas koji prenerazi i vladu i narod: odjeli francuske vojske pod jednim generalom prije o e na dubrova ko zemlji te. Sastanu se Malo Vije e i Senat. Pred Dvorom, gdje oni vje aju, talasa se narod u stra nom uzbu enju; sjednica se brzo svr i: dva e senatora po i zapovjedniku ruskih la a pod gru kom lukom, Snaksarevu, a dva francuskom generalu; objasnit e im kriti ne prilike Republike. emu je nevoljna zemlja kriva, da ona sad bude njihovo razboj i te? Nagrnut e Crnogorci, a to zna i haranje i rasap; dr ava drugo ne tra i, nego da bude neutralna. Izaslanici su lo e sre e: Rusi su bili jo u premalenu broju, ne znaju, to e biti. Francuski general Lauriston do eka osorno senatore te nastupa dalje; u ve er 26. sti e na Osojnik, 27. u 9 sati izjutra preveze se preko Rijeke u Sustjepan, pope se na Kono, do e na Posat, sade na Pile, i u podne se stvori pred gradskim vratima. Kad se Lauriston pojavio, otvore se mala vrata, spusti se most i dva senatora iza u nepozvanom gostu u susret. Do ao je, veli, da mu se mom ad odmore u gradu, pak e nastaviti put o Boku; me utim mora

progovoriti osobno sa Senatom. U e s njima u grad, pa u Dvor, i tu odr a kratki govor: alje ga car, da zauzme sve utvrde u dr avi; Dubrovnik je jedina luka na Jadranskom moru, kojom raspola u neprijatelji Francuske; to vi e ne smije biti; uostalom ne e se dirati u suverenost dr ave. - Da je izjavio: Sic volo, sic jubeo!, njegove bi rije i jednako djelovale na lanove vlade. S vojskom pred gradskim vratima, to je vlada drugo znala raditi nego predati mu klju eve svojih utvrda? I tog dana 27. svibnja 1806. poslije podne pro e prvi put tu a vojska preko svetog praga Dubrovnika. Josip Bersa (Ulomak iz knjige "Dubrova ke slike i prilike", Zagreb 1941.) O domus antiqua... Kao to se tre njom dogodi rasap materijalni Dubrovnika, da iz njega izi e novi materijalni Dubrovnik, tako se jo onadar, kad ga zauze Austrija, uvi alo

Page 15
da ima do i i rasap moralni i iz toga iziti neki novi - kako bi danas rekli "preporo eni" Dubrovnik. Nil magis iratis potuit contingere Divis! Da ponovimo stih Stjepana Gradi, napisan odmah iza tre nje. U ono prvo doba vlade austrijske kazao je grad svu svoju ljepotu moralnu, svu svoju kulturu na mrtva kom svom palogu. Onadar su jo vrijedile izreke jezuita Benedikta Rogacci, Dubrov anina; jo je bilo duha i ivo e poeti ke, jo trajahu stare navade u puku; inilo se, kako da se nije promijenila nego vlada. (...) ud i navade puka s vremenom se ine, a s vremenom opet nestaje ih, kad do u drugi politi ki elementi. Ali ud i navade puka vi e traju, nego navade aristokrata; aristokrati prvi zame u novosti, po to vi e putuju po svijetu i, vi e u e i tako u ne em u bolje u ne em u gore mijenjaju navade svoga mjesta. Puk, koji je stalno pribijen zemlji, na kojoj se rodio, nema tijeh sredstava, koja slu e da se popravi ili pokvari. U Dubrovniku vlastela, koja se odvajala dostojanstvom na dru tvenom polju, uz malo izuzetaka, nijesu bila fiori di virt u svomu doma emu krugu i u privatnom ivotu. Aristokracija po e tamnjeti i opadati; po e e brakovi s eljadi iz prostog puka, ak sa seljacima. Zemlje, ku e, po e e se prodavati komu mu drago, osim onijeh fidejkomisa; tako da, gdje god se obrne po Dubrovniku, svaki as mo e kliknuti izreku Cicerona, koju izre e Pompej, kad bi pobije en od Cezara: O domus antiqua, quam disapri dominaris domino! To opadanje aristokracije ide vazda u korist apsolutizma. Dokle je aristokracija na nogama, niogda ne mo e (to nas povijest u i) nastati apsolutizma. Da ovaj nastane, treba najprvo da se izravna polje socijalno, da ne vidi nego s jedne strane zapovjednika i one, koje on postavlja, a s druge one, koji slu aju. Neki dje ak dubrova ki iz vlasteoske porodice re e mi jednom: "Ne u da mi niko asti u dana nja vremena porodicu, ni da mi popijeva, od kojijeh sam se djedova rodio: bilo bi bolje da sam sin kakvoga kapurala, nego vlastelina dubrova koga." Ivan Stojanovi (Ulomak iz "Povijesti dubrova ke republike", Dubrovnik 1923.) HRID ZA SAKRIT SLOBODU Konte Ivo Trilogiju je zasnijevo na za crnu neobaroknu teatarsku kutiju. Scenografu je valjalo pomno i itati autorove didaskalije i uspostaviti tri slike kazali ne iluzije. Najprvo se ide ku i Orsata Velikog, pak Bene inom dvoru, i

Page 16
na finimentu kamenitoj taraci Men eti evog ljetnikovca. U tom gotovo stogodi njem ophodu zidove zategnute tamno-crljenijem dama kom, pred kojima se ko i buro s novom empire-urom i velika bijela monumentalna rokoko-vrata smjenjuje siroma ka salo a sa zapra enim slikama starih gospara, zatim taraca: mirna, velika i gospodska u zlatu prvijeh jesenskijeh zapada. Negdje etvrt stolje a po Vojnovi evoj smrti, na tragu europskih kazali nih

stremljenja, ali i doma ih tradicija, zametnula su se prva dubrova ka ambijetalna prizori ta. Ve 1953. godine Branko Gavella i Mi e Ra i Taracu postavljaju na taracu Gunduli evog ljetnikovca u Gru u. Gledali te je hrabro ispeto nad krov susjedne ku e kako bi se omogu io pogled na "pravu" Vojnovi evu taracu. 1965. Ko ta Spai i Zvonko uler Allons Enfants postavljju u atriju Kne evoga dvora, a Suton u pala i Sponza. Uz obnovljenu Gavellinu Taracu ostvaren je antologijski trolist dramskog repertoara Igara. Njegov dugi uspije ni ivot kao da je uspostavio kanon za prostorno rje enje svih budu ih dubrova kih ambijentalnih Vojnovi evih trilogija. Gledateljstvo je bilo uvjereno kako je Spai izna ao vje ito rje enje - jer je ono istinsko i tobo e pravo! A, Kostino je rje enje bilo genijalno ba zato jer nije ni tragalo za pravim, nego za metafori nim udomljenjem Vojnovi evog djela. Tako je Allons Enfants i mogao biti igran u Dvoru iako se u jednom od klju nih dramatur kih vori ta predstave, prije nego se na sceni pojavi Knez, gospari skandaliziraju upravo injenicom da je suveren kr e i ne samo protokol nego i ustav, izi o iz Dvora i pohrlio u Orsatovu ku u. Jer samo sebi dosljedna Spai eva redateljska imaginacija salo u je Orsata Velikoga mogla vidjeti jedino u dubrova kom Sanctus sanctorumu, dakle u srcu Kne evoga dvora. Pa makar i piscu uprkos! Jo ko se Juvan i 1979. godine odlu io za dvorac Sko ibuha na Boninovu. Iznevjerio u itelja!? Prekr io kanon!? Nasuprot! Umjesto asnog epigonstva autorski je slijedio jedinu vitalnu i potentnu nit tradicije. Izna ao je svoju prostornu metaforu Trilogije. Renesansni dubrova ki dvorac opkoljen grobljima i empresima. Uz pomo Mi e Ra i a uzvitlao je publikom oko pala e to di e tamjanom i plandovanjima, gdjeno znak propela grbove kruni posred ru marina. No, za laike kr itelja tradicije nisu obranila mudra obja njenja, nego sjajna i nezaboravna predstava. Mo e li se o pedesetoj obljetnici Igara oti i jo dalje. Prema samoj iskonskoj sr i Vojnovi evog kazali ta. Valjalo je poku ati. Nova kazali na pustolovina na koju nas je pokrenuo Juvan i stremi iznala enju "hridi za sakrit slobodu".

Page 17
To je upravo ona strmen iznad luke na kojoj se na razme u kasne antike i ranoga srednjovjekovlja, u vrtlogu bujica velikih seoba za eo Grad. Hrid pribje i te drevnih otaca s koje se, unato svim isku enjima gotovo petnaeststoljetne povijesnice, nikada nije otplovilo. Upravo na njoj se raspostro dana nji park Umjetni ke kole. Mjesto, kako bi rekao Bre i , sublimirane energije povijesti. (Tu je jo u IX. stolje u, na kasnoanti kim razvalinama podignuta crkva predromani ka Svetoga Petra kojoj se sa uvala kripta. Krajem sljede eg stolje a uz nju se gradi samostan benediktinki, onaj Svetoga imuna. Jedan od najuglednijih enskijeh manastijera gdje se stolje ima uvala Isusova Palenica. Na prijelomu XV. i XVI. stolje a u blizinu im se doseljavaju klarise. Andriji i Petrovi kle u samostan Svetoga Apostola. Cezura velike tre nje 1667. Na nogama su ostali tek rijetki ulomci jednog od samostana. Po etkom narednog stolje a na temeljima crkve Svetoga Petra gradi se barokna crkva Svete Katarine Sienske, a na temeljima starih samostana podi e se dana nja zgrada kole "Luka Sorko evi ", tada samostana dominikanki. Kako jedan napoleonski bataljun nije tek pro ao put Boke, Fran ezi su raspustili redovnice, a u biv em manastijeru uspostavili licej. Naslijedit e ga dubrova ki gimnazijalci koji e se u zgradi zadr ati sve do 1920. godine. Kasnije e samostanske prostore zaposijesti mladi glazbenici. Nakon nemale tre nje 1979. godine ni ovaj povijesni kompleks ne e uma i velikim isku enjima "obnove Dubrovnika.") Ovdje je mjesto Orsatovog i De inog doma smrti. Ovdje, na istom je mjestu skutreni dvor Mare Bene e to jo ivi u diskretnom odsjaju zlatnu" eh buzdovana Karla Kvinta. Ovdje je mjesto Luk inog opro taja i Lidijinog zaborava. Sve ujedno! ...Pak, De a, Pavle, Ida... (Skladnog li krika!) uju li ritualni molitveni korak davnijeh dumanskijeh manasti-jera? ute li im usud?

Na hridi za sakrit Slobodu. ...Za ovoljetna tri struka lovorike, pelina i vrijesa kazali tem se usu ujemo zazivati dubrova ki genius loci... Ivica Prlender