Abu Hamid Muhamed al Gazali bio je najistaknutija licnost u istoriji islamske religiozne misli. Bio je teolog, pravnik, filozof, mistik i svetac. Al Gazalijev zivot i delo predmet su vise studija nego bilo koje druge licnosti u arapskoj istoriji, osim Muhameda. Al Gazali rodjen je 1058. godine u gradu Tusu. Al Gazali se prvo obrazovao u Tusu pod pokroviteljstvom jednog porodicnog prijatelja. Posto je on bio sufista, pobrinuo se da i Al Gazali, uz osnovno skolovanje, bude upucen i u sufizam. Al Gazali je zatim studirao u Dzurdzanu. Sledece mesto na kojem je Al Gazali studirao bio je Najsabur. Tamo ga je privukao jedan od najucenijih ljudi u zemlji, Al Dzuvajni. Ovaj teolog bio je poznat po tome sto je drzao predavanja u dva sveta grada. On je bio mutakalim i drzao je katedru za teologiju na novoosnovanoj Nizamiji, koja je pruzala besplatne casove, smestaj i hranu. Ovde je Al Gazali proveo osam godina (1077-1085) studirajuci teologiju, filozofiju, logiku i prirodne nauke. Strani jezici jos nisu bili uvrsteni u akademski program, ali je on od malena govorio dva jezika, kao i ostali ucenjaci u njegovoj zemlji. Persijski jezik je koristio kod kuce, ali je ucio, mislio i pisao na arapskom jeziku. Dok je studirao, povremeno je predavao kao Al Dzuvajnijev asistent, a kasnije i samostalno. Al Gazali se potom preselio u Bagdad da bi se pridruzio grupi ucenjaka i pesnika okupljenih oko mecene Nizama al Mulka. Sest godina nakon dolaska na dvor, Al Gazali je postavljen za profesora teologije u bagdadskoj Nizamiji. Na tom polozaju ostao je cetiri godine. Brzo je zasenio sve svoje kolege. Njegova popularnost prevazilazila je salu za predavanja koja je primala tri stotine slusalaca. Uceni ljudi su dolazili izdaleka, ako ne zbog ucenja, onda bar zbog konsultacija. Osnivac murabitske dinastije u Maroku i Spaniji, Jusuf ibn Tafin, zamolio ga je za misljenje o nekom pravnom pitanju. Medjutim, Al Gazali nije bio zadovoljan onim sto je postigao, poceo je da pokazuje znake intelektualnog i duhovnog nezadovoljstva, nije mogao da se povinuje nijednom autoritetu. Mentalno i fizicki slomljen, napustio je svoj polozaj predavaca, okrenuo ledja najvecem intelektualnom centru u islamu i potrazio mir u samoci i kontemplaciji.
Sledece Al Gazalijevo odrediste bio je Damask. Pocetkom 1095. godine usao je u Damask kao dervi. Dom mu je bila Umajjadska dzamija. Vodio je asketski zivot, kroz uzdrzavanje, samodisciplinu, kontemplaciju i molitvu, trazio je duevni mir koji mu slava, novac i prijatelji nisu doneli. Jedan istoricar navodi da se Al Gazali izdrzavao prepisivanjem. To verovatno znaci da je prodavao kopije knjige koju je poceo da pise, Ihja ulum ad din (Obnavljanje verskih nauka), njegovog remek-dela. Naslov sugerise da je Al Gazali poceo o sebi da misli kao o 'obnovitelju' islama kojeg je Bog najavio, u skladu sa prihvacenom tradicijom, pocetkom svakog veka. Najverovatnije 1099. godine, nostalgija je navela Al Gazalija da prekine svoju usamljenost i vrati se kuci u posetu svojoj porodici. Pre nego sto ih je napustio, poverio ih je na brigu jednom svom prijatelju kojem je dao sav novac koji je imao. Kada je umro, imao je cerke, ali nijednog zivog sina. Bio je ozenjen, ali ime njegove zene, kao ni cerki, nigde nije zapisano. Iz Umajjadske dzamije preselio se u Kupolu na steni u Jerusalimu i odatle je posetio Hebron, svetilista i druga jevrejska i muslimanska sveta mesta. 1106. godine Al Gazali je drzao katedru na teologiji u Nizamiji u Najsburu. Na to je pristao na zahtev sina Nizama al Mulka koji je tada bio vezir u Horasanu. Vezirovu molbu potkrepili su pobozni prijatelji koji su, uvereni da je on obecani reformator islama na pocetku veka, tvrdili da se tako vazna misija ne moze ispuniti u tajnosti. Tako se, posle decenije povucenosti (1095-1105) Al Gazali nasao za katedrom slicnom onoj koju je napustio. Sada je imao i udzbenik koji je koristio, Ihju. Medjutim, ubrzo mu je postalo jasno da njegova nova religijska filozofija i pogled na zivot ne mogu biti praktikovani, niti se mogu prenositi u ovakvim uslovima. Ponovo je poceo da zudi za licnim mirom i individualnim prenosenjem znanja. Al Gazalijev rodni grad mu je ponudio odgovarajuce mesto. Tamo je osnovao svojevrstan sufijski studentski dom (islamska verzija manastira) sa skolom, kako bi sa onima koji su to zeleli razgovarao o misticnoj spoznaji istine i prepustao se razmisljanju. Medjutim, umro je 18. decembra 1111. godine. Al Gazali je bio plodan pisac i dubokouman mislilac. Jedan egipatski ucenjak sastavio je 1961. godine listu od 457 naslova koji se pripisuju Al Gazaliju, od kojih je 69 nesumnjivo njegovo delo. Skoro nijedna grana humanistickih nauka nije izmakla Al Gazalijevom promisljanju. Poezija je
predstavljala odliku svakog obrazovanog coveka, pa je i Al Gazali napisao jednu knjigu stihova. Al Gazali je blagonaklono gledao na muziku, za razliku od ostalih teologa. Odobravao je pesmu i igru, naravno pod uslovom da sluze pojacavanju religioznog osecanja. Ihja ulum ad din, najvece je i najznacajnije njegovo delo. Prvi deo knjige bavi se znanjem i fundamentalnim dogmama islama, drugi deo je o poboznim delima kao sto su molitva i davanje milostinje, treci deo je o destruktivnim porocima, ukljucujuci pozudu, bes, pohlepu i sujetu. U poslednjem delu proucavaju se vrline koje vode ka covekovom iskupljenju, olicene u strpljenju, pokajanju, strahu, asketizmu, ljubavi, iskrenosti i meditaciji. Ihja je rano zauzela svoje mesto medju klasicnim delima islama. Al Munkiz min ad dalal, je jos jedno Al Gazalijevo delo. Malo je po velicini, ali ima jedan autobiografski deo ukljucujuci ispovest, sto je retko, ako ne i jedinstveno u arapskoj knjizevnosti. Al Munkiz proucava stepene skepticizma i samoispitivanja, kroz koje je onaj koji trazi istinu prosao, kao i njegov oporavak kroz asketski nacin zivota. Makasid al falasiva (Ciljevi filozofa) , pregled je misljenja filozofa kako ih je on razumeo na osnovu originalnih prevoda, kao i iz studija dvojice arapskih prenosilaca, Al Farabija i Ibn Sine. U Makasidu Al Gazali se bavi logikom, metafizikom i prirodnim naukama, ignorisuci matematiku. U Tahafut al falasifa (Nerazumljivost filozofa) Al Gazali insistira na tome da filozofska teorija ne moze da predstavlja osnovu religije, koja za svoju osnovu moze imati samo unutrasnje iskustvo. Predocio je dvadeset tacaka u kojima se filozofska ucenja sukobljavaju sa islamom. Makasid i Tahafut prevedeni su na hebrejski i latinski jezik. Na taj nacin je Al Gazali, pod imenom Algazel postao poznat na Zapadu. Dve najistaknutije obrazovne grupe u to vreme bili su teolozi i pravnici. Ishodisna tacka i jednih i drugih bila je ista, Kuran. Al Gazali je ucio i teologiju i kanonsko pravo, ali je otvoreno kritikovao obe grupe. U teologiji je sledio skolu mutakalime koju je pokrenuo Al Aari, a u zakonodavstvu je sledio A afiija. U uvodnom poglavlju Ihje istice jaz izmedju onoga sto njegove kolege propovedaju i onoga sto rade. Al Gazalijev uticaj na obe grupe bio je primetan i trajan. Zahvaljujuci njemu, teologija je postala racionalnija, a u isto vreme i
duhovnija. Zakonodavstvo je postalo otvorenije prema promenljivim uslovima, prevazislo je granice religije i bilo podignuto na visi intelektualni nivo. Al Gazali se rano upoznao sa misticizmom i nikada ga nije napustio. Misticizam mu je dao snagu u njegovoj duhovnoj krizi, asketizam je praktikovao u svojim lutanjima, a njegovo ucenje predstavljalo je predmet vise njegovih knjiga, a u mnogim je ostao primetan njegov uticaj. Al Gazalijev uticaj na sufizam najprimetniji je u redovima bratstava koja su nastala u periodu u kojem je i on radio. Prvi i najveci bio je red Kadirita, zatim red Rifaita. Abu al Hasan al adhili iz Tunisa koji je osnovao bratstvo iz kojeg je nastalo petnaest drugih bratstava, zasnivao je svoje ucenje na Ihji. Al Gazalijeve misticne ideje i filozofski stavovi stvorili su mu nekoliko neprijatelja. Neprijateljstvo je preslo u nasilje kada je murabitski sultan Maroka i Spanije, Ali, zabranio i spalio sve njegove knjige i zapretio smrcu svakom muslimanu koga bi zatekli da ih cita. Al Gazalijevo ucenje prosirilo se do najudaljenijih krajeva islamskog sveta. Ostavio je tragove i u hriscanskoj i jevrejskoj misli na Istoku, kao i na Zapadu. Mnoge slavne licnosti bile su Al Gazalijevi ucenici. Bio je najobrazovaniji covek toga doba. Al Gazali je na originalan nacin prilazio problemima. Trudio se da razmislja logicno i sistematicno i da svoje zakljucke iznosi jasno i precizno. U njemu su ortodoksija, filozofija i misticizam pronasli srecnu kombinaciju. Dobio je titule imama i hudze, vrhunskog autoriteta po pitanju islamske vere. Njegov uticaj na nemuslimane bio je uglavnom na polju mistike. Jedan Jevrejin je dao da se Al Gazalijeva dela prevedu na latinski jezik. Al Gazalijev uticaj bio je jos primetniji u zapadnom hriscanstvu. Toma Akvinski bio je izlozen islamskom uticaju tokom studiranja. On je na univerzitetu u Napulju studirao Algazela. Na odredjenim mestima, slicnost misli i izraza izmedju njih dvojice je zapanjujuca. U manjim proznim delima Dante je citirao Al Gazalija.. Najistaknutije crte Al Gazalijeve licnosti i karaktera su velika radoznalost, strast za znanjem, otvorenost uma i predanost istini. Abu Hamid Muhamed al Gazali pomirio je razum i veru i stvorio sistem filozofske religiozne misli koja je opstala uprkos tvrdom jezgru muslimanske zajednice.