Poglavlje 2

UVOD U HIDROTEHNIKE GRAEVINE

Uvod
Hidrotehnika je tehnika disciplina u okviru graevinarstva izravno povezana s vodom. Obuhvaa sve one djelatnosti kojima se omoguava uporaba vode ili spreava njeno tetno djelovanje. Hidrotehnike djelatnosti objedinjuju: projektiranje, izgradnju i odravanje hidrotehnikih objekata i sustava koji slue opskrbi naselja i industrije vodom, navodnjavanju, koritenju vodnih snaga, plovidbi ili se njima spreavaju poplave, odvodnjava tlo, odvode se otpadne vode uz sprjeavanje njihovog tetnog djelovanja. Obzirom na prethodno navedene okvire hidrotehnike, inenjerima graevinarstva neophodna su znanja vezana za vodu jer se mora prouiti prirodno stanje voda, potrebe za vodom i mogunosti iskoritenja voda kako bi se predvidjela izgradnja objekata prilagoenih zakonima kretanja vode. Projektiranje i izgradnja objekata u podzemlju usko je vezana za vodoopskrbu, navodnjavanje i zatitu od podzemne vode. U ovom poglavlju aspekti izgradnje podzemnih hidrotehnikih objekata bit e predstavljeni zajedno s osnovnim tehnikama i metodama analize procesa koji su sastavni dio projektiranja i izvoenja objekata u podzemlju.

1. Vodoprivreda - Gospodarenje vodama

1.1. Openito o vodama
Zbog ega se ovjek toliko bavi vodom? Zato se razvilo toliko razliitih zanimanja vezanih za vodu? Odgovor na ova pitanja moemo pronai upravo u neraskidivoj vezi ovjeka s vodom. ovjeanstvo od vode ima nebrojene koristi, ali isto tako od vode mu esto prijete i velike tete. Voda se prouava da bi se njena korist uinila veom, a teta manjom.

Uporaba voda za: 1. domainstvo ( pie, kuhanje, odravanje higijene) 2. industriju 3. navodnjavanje 4. proizvodnju elektrine energije 5. plovni put 6. rekreaciju 7. ribarstvo Od vode se mora esto tititi: 1. Odbrana od poplava (velikih voda) 2. Borba protiv erozije 3. Odvodnjavanje zemljita 4. Kanalizacija naselja Vode se moraju titi kako ne bi postale opasne za ivot ( biljaka, ivotinja i ovjeka izravnom upotrebom vode i neizravno preko biljaka i ivotinja). Zato se javlja potreba za : 1. proiavanjem koritenih voda 2. obogaivanjem malih vodotoka poveanjem protoka u sunim razdobljima

1.2. Neusklaenost dotoka i potronje vode

Koje su osnovni problemi s vodom? 1. esto je ima tamo gdje nije potrebna ( moe ometati ), a naroito je nema tamo gdje je neophodna, ili je nema u dostatnim koliinama 2. esto je ima u razdobljima kada nije potrebna ( kada pravi tetu), a kada je potrebna rijetko je ima u zadovoljavajuim koliinama 3. esto je nezadovoljavajue kvalitete

Slika 1.1 Neusklaenost dotoka i potronje vode

Voda se koristi u domainstvima, industriji, poljoprivrednoj proizvodnji, a esto je mjesto potronje znatno udaljeno od postojeih tokova te je neophodno vodu kontrolirano dovesti do korisnika. Treba imati na umu: a) da je dotok (reim dotoka) manje vie neravnomjeran tijekom godine za svaki prirodni vodotok b) da su potrebe za vodom veine korisnika takoer neravnomjerne c) neravnomjernost dotoka i neravnomjernost potreba vremenski se ne podudaraju (nisu usklaene), tako u periodu malih voda obino rastu potrebe za vodom, dok se u periodu velikih voda potrebe za vodom smanjuju (slika 1.1) Prema ovome e se odrediti zadatak gospodarenja vodama: a) zadatak snabdijevanja vodom (odnosno zadatak koritenja vode) je: Osigurati potrebnu koliinu vode, zadovoljavajue kvalitete u potrebnom vremenskom razdoblju i na zahtijevanom mjestu. b) zadatak zatite od voda je: Odstraniti vodu s ugroenog mjesta i zatitit vodotok i objekte od erozijskog djelovanja vode c) zadatak zatite vode je: Osigurati odreenu koliinu i kvalitetu vode u samom vodotoku Prostorna i vremenska preraspodjela dotoka sloen je zadatak. Broj potroaa i moguih osiguranika (izvorita) moe biti velik ak i u okviru malog sliva. Problem postaje sloeniji s veliinom sliva i odnosima koji se javljaju unutar sliva (ekonomskim, prioritetom potroaa, zatitom okoline i sl.)

1.3. Vodoprivreda
Vodoprivreda je djelatnost koja se bavi planiranjem, razvojem, uporabom, i zatitom vodnih dobara (vodnih resursa). To je iroka i sloena djelatnost koja obuhvaa vie vodoprivrednih grana od kojih svaka predstavlja jednu od djelatnosti vezanih za uporabu (zatitu) vode: 1) sanitarna hidrotehnika

2) hidrotehnike melioracije 3) hidroenergetika 4) vodeni promet 5) obrana od poplava Vodoprivreda objedinjuje i usuglaava vodoprivredne grane i njihove pojedinane ciljeve, tako da ukupna korist od voda bude to vea.

1.4. Vodoprivredno planiranje, vodoprivredne smjernice, vodoprivredna osnova

Planiranjem se na osnovu predvienih potreba i mogunosti odreuje optimalno raspolaganje dobrima u toku razmatranog vremena. Optimalno raspolaganje vodama daje najveu ukupnu korist omoguava uporabu vode. Zadatak vodoprivrede jednog podruja (regije ili drave) je zadovoljiti potrebe domainstava, industrije i poljoprivrede za vodom, potrebe za elektrinom energijom (ako su ostali energetski izvori manje ekonomini), potrebe rijenog prometa, zatititi vodotoke i podzemne vode od zagaivaa. Kako bi pristupili rjeenju ovog opirnog problema, neophodno je prouiti potrebe i mogunosti podruja i to: a) drutvene i ekonomske uvijete b) svojstva raspoloivih voda ( vodotoka i podzemnih voda) c) raspoloiva tehnika rjeenja Na osnovi prouenog daju se smjernice (globalna vodoprivredna rjeenja) za razmatrano podruje. Te smjernice se koriste kao podloga za daljnje prouavanje pri rjeavanju svakog vodoprivrednog zadatka u podruju. od uporabe vode, zatite od vode, i zatite vode. Planiranje sagledavanje onoga to se moe uiniti, a to ne moe (ili moe uz

neprihvatljivu cijenu) i da se prema tome odredi put za postizanje eljenog cilja optimalnu

1.5. Hidrotehnika
Hidrotehnika je tehnika djelatnost za rjeavanje vodoprivrednih zadataka, koja obuhvaa: 1) prouavanje reima vodnih dobara (resursa) 2) ispitivanje geoloke i hidrogeoloke grae na mjestima akumulacija i objekata 3) projektiranje, graenje, odravanje i koritenje (upravljanje) hidrotehnikih objekata i opreme. Hidrotehnika koristi razliite znanstvene discipline od kojih su najvanije: 1) hidrologija 2) meteorologija 3) vodoprivredni sustavi 4) geologija, hidrogeologija i inenjerska geologija 5) mehanika tla i mehanika stijena 6) mehanika fluida i hidraulika 7) otpornost materijala 8) statika i dinamika konstrukcija i strojeva 9) graevinski materijali 10) ispitivanje materijala i konstrukcija 11) elektrotehnika 12) ekonomija 13) agronomija 14) ekologija Mnogi odgovori koje hidrotehnika trai ne mogu se dobiti samo na osnovu iskustva i teorijskih razmatranja pa je esto potrebno pribjei pokusima (eksperimentima).

1.6. Projektiranje i projektna dokumentacija

Prilikom rjeavanja odreenih zadataka koritenja voda ( ili obrane od voda, ili zatite voda) potrebno je prvo osmisliti projektirati rjeenje ( objekte, opremu, nain

izgradnje i financiranja) pa zatim pristupiti izgradnji objekata i montai opreme koji ine rjeenje zadatka. Projektna dokumentacija pismeni je trag projektiranja, u vidu crtea i planova, izvjetaja i prorauna i predmjera i predrauna radova i opreme. Projektiranje je postupno, projektira se u fazama (nivoima). Ide se od rjeavanja openitijih zadataka k detaljima: 1. Prvo je potrebno pokazati da je objekt tehniki izvodljiv i ekonomski opravdan, to se radi na nivou vodoprivredne osnove ili vodoprivredne studije (u okviru koje se razmatra vodoprivredno koritenje promatranog podruja sliva, drava ili pokrajine). 2. Na nivou idejnog rjeenja, od razmatranih mogunosti, bira se rjeenje s najpovoljnijim opim osobinama (npr. za hidroelektrane se moe odluivati izmeu pribranske i derivacijske). 3. U idejnom projektu se odreuju najvaniji parametri rjeenja (veliina akumulacije, tip i mjesto "profil" brane i sl.), kao i najznaajnije dimenzije i svojstva objekata i opreme 4. U okviru glavnog i detaljnog (izvoakog) projekta odreuju se sve veliine (dimenzije) i svojstva objekata i opreme kao i uvjeti i tehnologija gradnje. 5. Nakon izgradnje slijedi izrada projekta izvedenog stanja, to se, naalost u naoj praksi rijetko ostvaruje.

2. Brane
2.1 Namjena brana
Akumulacijski bazeni za izravnavanje protoka stvaraju se pregradama branama u rijenoj dolini (slika 2.1). Brana stvara uspor za kontrolirano zahvaanje vode iz vodotoka. Brane omoguavaju koncentraciju pada kod pribranskih hidroelektrana, a pad stvoren branom moe se iskoristiti i za gravitacijsku vodoopskrbu naselja, industrije i drugih korisnika, kao i za odravanje razine potrebne za plovidbu. Brane spadaju meu najstarije hidrotehnike graevine, i meu najstarije graevine uope. Pojava brana protee se unatrag do prvih dana civilizacije. Tehnologija projektiranja i izgradnje brana i dalje napreduje, mada se moe rei da je doivjela vrhunac u prvoj

polovici 20-tog stoljea. Smatra se da trenutno u svijetu postoji oko 300 000 brana, od kojih je preko 30 000 tzv. visokih brana. Brane se prouavaju ne samo zbog svog znaaja i zastupljenosti, ve i da bi se na njihovom primjeru sagledali problemi, optereenja, i mogua rjeenja u projektiranju i izgradnji ostalih hidrotehnikih objekata. Tako su nasute brane sline nasipima, a betonske gravitacijske brane mogu biti primjer projektiranju veeg broja betonskih hidrotehnikih konstrukcija.

2.2. Tipovi brana

Postoji vie podjela brana, a ovdje emo navesti samo najopenitije: a) Prema nainu prenoenja optereenja brane se dijele na (sl. 2.2): 1) Gravitacijske, koje se suprotstavljaju optereenju vlastitom teinom koju, zajedno s optereenjem, prenose na tlo u temelju. 2) Lune, koje se opiru optereenju lunim djelovanjem, a sile (optereenje) prenose u bokove i dno doline. 3) Kontraforne, koje se opiru optereenju grednim djelovanjem, a grede (koje mogu biti armirano-betonska platna, zatvarai-ustave, ili svodovi-lukovi) prenose optereenje na zidove kontrafore, koji ga dalje prenose u temelj. 4) Kombinirane: Olakane i Luno gravitacijske b) Prema materijalu od koga se grade brane mogu biti: 1) Betonske (od klasinog betona ili "valjanog" betona - "rolkrita") 2) Nasute zemljane brane 3) Nasute kamene brane (od kamenog nabaaja ili " valjanog " kamena) 4) Zidane brane (od kamena vezanog cementnim malterom) 5) Drvene brane 5) Metalne brane Slika 2.1 Tipovi brana Slika 2.2 Prenoenje optereenja kod brana

Od prethodno nabrojanih tipova najzastupljenije su nasute i betonske brane (sl.4.1) pa e se one prouavati u daljem izlaganju. Statistika pokazuje (Novak,1996) da je oko 90% brana u svijetu nasutih, bilo od zemlje ili kamenog nabaaja. Ovo je posljedica dobrih osobina nasutih brana - mali zahtjevi za nosivou temelja, laka dostupnost prirodnog materijala za nasip, koji se uinkovito ugrauje snanom mehanizacijom. c) Prema konvenciji meunarodnog udruenja za visoke brane ICOLD ( International Commission on Large Dams) brane se po veliini mogu svrstati u: 1) Visoke brane 2) Niske brane Pod visokim smatraju se brane ija graevinska visina (od najnie kote temelja do krune) prelazi 15 m. Visoke brane mogu biti i nie od 15 m, ako im je duina u kruni vea od 500 m, ili stvarju akumulaciju veu od 100 000 m3 , ili su im evakuacijski organi dimenzionirani na protok vei od 2000 m3/s. d) Prema nainu evakuacije velikih voda brane mogu biti: 1) Preljevne, kod kojih se voda preljeva (pri evakuaciji velikih voda) preko posebno oblikovanog preljevnog dijela. 2) Nepreljevne, koje nisu predviene za prelijevanje pa se za evakuaciju velikih voda koristi poseban objekt (pr. preljevna brana) 3) Preljevno-nepreljevne, kod koji je dio brane preliven, dok ostatak konstrukcije nije predvien za prelijevanje (betonske brane).

2.3. Osnovni elementi brane

Neovisno o tipu, veliini i namjeni, veina brana ima odreene obvezne elemente, koji su prikazani na slici 2.3: 1. Nepreljevni dio brane, je sama brana pregrada za stvaranje akumulacije. 2. Evakuacijski organ je objekt koji omoguava kontroliranu evakuaciju velikih voda (moe biti u sklopu tijela brane, ili neovisan objekt). 3. Umiriva energije je sastavni dio evakuacijskog organa, koji smiruje energiju preljevne vode, kako ne bi dolo do potkopavanja temelja, i ruenja brane

4. Temeljni ispust omoguava pranjenje akumulacije i ispiranje nanosa 5. Zahvat omoguava kontrolirano zahvaanje vode za korisnike iz akumulacije (radi preglednosti nije prikazana na sli.2.3) Slika 2.3 Osnovni elementi brane 6. Temelj sainjava sredina (stijena ili tlo) ispod i oko objekta, koja je uslijed optereenja i prisustva vode, kao i uslijed geotehnikih radova (injektiranje, dreniranje), promijenila naponsko i fiziko stanje. 7. Kruna brane je horizontalna traka na vrhu brane du koje je omoguen promet preko brane 8. Drenani sustav omoguava smanjenje uzgona u brani i temelju, i kontrolirano odvoenje filtracijske vode iz brane i temelja. Sastoji se od drenanih buotina, galerija (po potrebi, pumpi i ostale neophodne opreme) ili slojeva tucanika zatienog filtrom, ovisno o tipu brane i tipu drenae. 9. Injekcijska zavjesa i/ili zastor spreava ili produava put filtracijskoj vodi, ime smanjuje uzgon i filtracijski protok kroz branu i temelj. Pored nabrojenih elemenata brane treba spomenuti i : 10. Nanos koji se, kako je naprijed objanjeno, ne moe izbjei, i na koji uvijek treba raunati. 11. Akumulacijski bazen zbog kojega se brana gradi. 12. Upravna zgrada za upravljanje branom i prateim objektima. 13. Objekti za skretanje rijeke tijekom gradnje, koji omoguavaju kontrolirano skretanje vode uz korita u kojem se nalazi temeljna jama (nije prikazano na sl.2.3) Potrebno je jo definirati i: 14. Os brane, kao zamiljenu ravan du brane 15. Graevinsku visinu barane, kao razliku izmeu kote krune brane i najnie kote u temelju. 16. Hidrauliku visinu brane, kao razliku izmeu kote maksimalnog uspora kote dna rijeke u profilu brane prije izgradnje. 17. Duinu brane u kruni, kao udaljenost izmeu obala, mjereno po osi brane.

2.4. Izbor pregradnog profila

Izbor pregradnog profila mjesta na kojem e se brana podii prvi je zadatak pri projektiranju svake brane, obzirom da mjesto brane odreuje mogui volumen akumulacije i veliinu sliva, a time i hidroloki potencijal raspoloiv za moguu potronju. Uz to geoloke i geomehanike karakteristike tla na mjestu pregradnog profila bitno utjeu na uvijete fundiranja, koji su jedan od najvanijih initelja za odreivanje tipa brane. Zato je neophodno da odabrani profil bude optimalan. Pri izboru profila brane zahtjeva se da volumen akumulacije bude to vei, a sa to jeftinijom branom. Takoer se trai da mjesto brane omogui zahvaanje dovoljne koliine vode za podmirenje potreba korisnika, to jest da pokrije to vei sliv. S druge strane treba zadovoljiti tehniki dio zahtjeva: stabilnost objekta je, svakako, najvanija, ali se ne smije zaboraviti ni vododrivost, kao ni dostupnost graevinskih materijala. Ekonomskom analizom svih potencijalnih profila, a na osnovi uinjenih tehnikih rjeenja, dolazi se do optimalnog pregradnog profila. Rezultat ekonomske analize nije jedini mjerodavan za izbor profila. esto odluku donose faktori okoline (ekologija i kulturno naslijee), kao i politiki initelj. Prema gore navedenom, najvaniji initelji pri izboru pregradnog profila (profila brane) su: 1. Koliina vode na profilu (koja, uz odgovarajue izravnavanje, treba da zadovolji zahtjeve korisnika). Kako bi se utvrdila koliina vode neophodni su pouzdani hidroloki podaci kojima se dokazuje postojanje oekivanih protoka niz srednjih mjesenih (tjednih) protoka za period od najmanje 20 godina (poeljno je 40 i vie godina). Pored koliine vode bitna je i kvaliteta pa se odgovarajuim analizama mora utvrditi: a) Da li je voda dobra za uporabu, i b) Da li je voda agresivna za objekt. 2. Topografija terena koja odreuje: a) Volumen akumulacije, V, ovisno o visini brane H ( to vei odnos V/H to bolje). b) irinu pregradnog profila (duina brane) od ega zavisi volumen brane, a esto i tip i sama cijena brane. c) Dispoziciju (raspored) i tip brane i evakuacijskih organa, zahvata, i ostalih objekata.

10

Poto je odreena makro lokacija, brana se najee projektira neto uzvodnije od najueg presjeka doline. Time se omoguava bolje upiranje bokova objekta na strane doline. 3. Geoloki i geomehaniki uvjeti koji utvruju: a) stanje sredine za temelje brane, i temelje prateih objekata. Neophodno je odrediti otpornost na smicanje, nosivost, deformabilnost i vododrivost sredine. Ove osobine su esto kljune pri izboru mikrolokacije pregradnog profila, kao i pri odreivanju najpovoljnijeg tipa brane. b) Vododrivost akumulacije moe u potpunosti kompromitirati lokaciju, a takoer se mora voditi rauna i o stabilnosti bokova akumulacije (treba imati na umu akumulaciju Vaiont, u sjevernoj Italiji, gdje je cijelo brdo sklizilo u akumulaciju i izazvalo katastrofalni poplavni val). 4. Dostupnost graevinskih materijala odgovarajue koliine i kvalitete. Laka dostupnost odreenog materijala utjee na cijenu, i moe imati presudan utjecaj na izbor profila za branu, kao i tipa brane. 5. Trokovi eksproprijacije zemljita i premjetanja naselja, industrije i prometnica. 6. Ekoloki, kulturni i politiki initelji

2.5 Izbor tipa brane

Izbor tipa brane usko je povezan s izborom pregradnog profila. Za odreeni profil (sa svojim topografskim, hidrolokim, geolokim, i geomehanikim osobinama) trai se tehniki i ekonomski najpovoljniji tip brane. (I tu ponekada utjeu drutveno politiki initelji, ili ekologija, to moe izmijeniti ekonomsku odluku). Da bi se moglo raspravljati o izboru tipa brane, neophodno je kratko upoznavanje nasute: zemljane i kamene). Prednosti nasutih brana su: a. Minimalni zahtjevi za uvjete fundiranja (naroito kod zemljanih brana), kako sa stajalita nosivosti, tako i sa stajalita slijeganja. Prilagodljivost gotovo svim vrstama terena, kako geolokim tako i topografskim: od stijene do aluvija, od iroke ravniarske s prednostima i nedostacima najzastupljenijih tipova brana (betonske: lune i gravitacijske, i

11

doline do uske klisure ( naravno pod uvjetom da se moe osigurati prostor za evakuaciju velikih voda) b. mogunost koritenja raznovrsnog i heterogenog materijala za nasip, esto raspoloivog u blizini pregradnog profila. c. Jeftino i brzo ugraivanje koritenjem mehanizacije, to zajedno s prethodnim omoguava malu cijenu kotanja po jedinici volumena brane. Nedostaci nasutih brana su: a. Velika osjetljivost na prelijevanje (vanjsku eroziju) b.Velika osjetljivost na nekontrolirano procjeivanje i ispiranje materijala (unutranju eroziju) c. Kao posljedica prve dvije mane: za evakuaciju velikih voda, kao za temeljni ispust i zahvat potrebni su posebni betonski objekti izvan tijela nasipa, a evakuacijski organ se mora dimenzionirati na vei protok nego kod betonskih brana zbog osjetljivosti nasipa na prelijevanje. d. Veliki opseg radova uslijed blagih kosina uzvodnog i nizvodnog lica, to se esto nadoknauje niskom jedininom cijenom. Prednosti betonskih brana su: a. Znaajna izdrljivost na prelijevanje istjecanje, to omoguava gradnju

evakuacijskih organa i zahvata u sklopu same brane, kao i da se dimenzioniraju na manji protok (to smanjuje cijenu kotanja). b. Utroak male koliine materijala u odnosu na nasute brane, obzirom na daleko strmiji nagib kosina, posebno kod lune brane. Nedostaci betonskih brana su: a. Visoki zahtjevi za uvijete fundiranja (visoka nosivost i otpornost na smicanje, niska deformabilnost)

12

b. Visoka jedinina cijena, obzirom na potrebu dovoenja cementa, ponekad i agregata, i na relativno spor rad, koji zahtjeva brojniju radnu snagu nego u sluaju nasutih brana. c. Kod lunih brana se, pored stabilnosti bokova i dna doline, zahtjeva jo i odgovarajui odnos visine brane i irine doline (jer je zbog naina prenoenja optereenja luna brana pogodna samo za relativno uske doline). Prema gore navedenom moe se zakljuiti da e za odreivanje tipa brane od velikog utjecaja biti: a) Osobine tla na kome se brana fundira, odnosno dozvoljeni naponi u tlu, smiua vrstoa, dozvoljene deformacije temelja. Jasno je da poveanje visine brane poveava i napone u tlu, to za slabije nosiva tla daje prednost nasutim (prvenstveno zemljanim) branama. Takoer treba imati u vidu da se s visinom brane poveava i hidrauliki gradijent filtracijske vode pa time raste i opasnost od ispiranja tla nizvodno od brane. Ovo opet ide u prilog nasutim branama, obzirom da je kod njih hidrauliki gradijent manji (u odnosu na betonsku branu iste visine), jer je irina temeljne stope, a time i duina filtracijskog puta, znatno vea. b) Vezano s prvom stavkom je i debljina naslaga aluvija i/ili drobine u rijenom koritu. esto se ekonomski ne isplati uklanjati naslage da bi se betonska brana fundirala na zdravoj stijeni (pogotovo za debljine aluvija vee od 5-6 m) pa prednost opet ima nasuta brana. c) Blizina i dostupnost potrebnih koliina odgovarajuih graevinskih materijala. d) Dozvoljena vrijednost slijeganja brane, opet daje prednost nasutoj brani (osim ako je nasip od kamena s uzvodnim armirano-betonskim ekranom). e) Topografija terena. Uske doline od zdrave stijene dobre nosivosti esto daju znaajnu prednost lunoj brani zbog malog utroka materijala. f) Uvjeti za evakuaciju velikih voda favoriziraju betonske brane, posebno u uskim dolinama, u kojima je ogranien prostor za razvijanje preljevnog ruba (betonskih) preljevnih konstrukcija nasute brane. g) Klimatski initelji mogu znaajno utjecati na izbor . Niske temperature i veliki broj kinih dana daju prednost branama od kamena (u odnosu na zemljane i betonske brane).

13

2.6 Uzroci ruenja brana

Brane se mogu sruiti, i ruenja su se, naalost, deavala u prolosti. Najvaniji uzroci ruenja brana su: 1. Nepredvieno prelijevanje brane Do prelijevanja brane moe doi uslijed kvara na ustavama, ili greke pri upravljanju ustavama, ili uslijed nedovoljnog kapaciteta evakuacijskih organa. Betonske brane se u tom sluaju mogu "odlomiti", a nasute brane stradaju od progresivne erozije tijela brane. Kako bi se izbjeglo prelijevanje brane neophodno je : a) Osigurati pouzdane hidroloke podloge i raunati s poplavnim valom odgovarajue veliine. b) Ispravno odrediti tip i kapacitet evakuacijskih organa, i takav kapacitet postii pravilnim izvoenjem i odravanjem objekta. c) Ako se za evakuaciju velikih voda koriste preljevi s ustavama, obvezno je previdjeti vie pogonskih mehanizma, rezervna preljevna polja (u sluaju da neka od ustava otkae) kao i odgovarajui nain upravljanja ustavama i osigurati siguran prilaz ustavama. 2. Unutranja erozija materijala brane ili njenih temelja Nedovoljno poznavanje osobina materijala na kome se brana fundira ili materijala od kojega je brana izgraena, kao i neodgovarajui tretman temelja i tijela brane moe dovesti do nekontroliranog filtriranja vode kroz temelje ili tijelo brane, to izaziva ispiranje (unutranju eroziju) materijala, i konano ruenje objekta. esto se javlja " privilegirani " put vode pored cijevi temeljnih ispusta ili drugih " stranih " tijela u nasipu brane. Zato je neophodno: a) to potpunije poznavanje osobina sredine u kojoj se brana temelji, kao i materijala od kojeg se brana gradi. b) Izbjegavati rjeenja koja bi mogla izazvati nekontrolirano istjecanje (cijevi u tijelu nasipa brane, na pr.).

14

c) Ispravno izvoenje, osmatranje i odravanje svih osjetljivih mjesta gdje bi mogao stvoriti "privilegirani" put vode, ako je ve neophodno da se takva mjesta (slabe toke) uope projektiraju. 3. Neispravan statiki proraun prilikom projektiranja brane Najee je u pitanju zanemarivanje ili podcjenjivanje nekih od sila koje naruavaju stabilnost brane sile uzgona u prvom redu. Na svim znaajnim branama ugrauju se ureaji preko kojih se prati ponaanje brane u toku eksploatacijskog razdoblja (ureaji za oskultaciju). Biljei se slijeganje brane, nastanak i irenje prsnua i pukotina u brani i temelju, filtriranje i pritisak vode, i slino. Praenje i analiza promatranih veliina omoguava da se na vrijeme uoe, i po mogunosti otklone, uzroci oteenja ili ruenja brane. Takoer, bi trebalo usporediti stvarno ponaanje brane i temelja s rezultatima prorauna iz projekta, ime se stjee dragocjeno iskustvo za budue objekte. Kako bi se ublaile posljedice mogueg ruenja brana, prema propisima mnogih drava (ukljuujui i nau) za svaku visoku branu obavezno je procijeniti (fizikim ili matematikim modelom) irenje poplavnog vala koji bi nastao uslijed ruenja brane, i na terenu oznaiti granicu ugroenog podruja odakle se stanovnitvo mora evakuirati u sluaju da doe do opasnosti od ruenja brane. Danas se razvijaju specijalni kriteriji za analizu rizika. Oni su temeljeni na kvantificiranju nepouzdanosti i probabilistikom pristupu (stohastike metode).

3. Betonske gravitacijske brane

Betonska gravitacijska brana suprotstavlja se vanjskim silama vlastitom teinom. I nasute brane formalno spadaju u tip gravitacijskih brana, jer se optereenju suprotstavljaju teinom, ali je uobiajeno da se pojam "gravitacijske brane" odnosi na betonske brane. Gravitacijske (betonske) brane grade se na tlu koje ima dostatnu nosivost kako bi primio teinu brane i optereenja koja brana prenosi u temelj

15

Slika 3.1 Popreni presjek dijela betonske gravitacijske brane Popreni presjek gravitacijske brane ima oblik priblino pravokutnog trokuta, s duljom katetom kao uzvodnim licem (Sl. 3.1). Ovakav oblik presjeka proizlazi iz uvjeta stabilnosti. Po pravilu ove brane su preljevno-nepreljevne, to znai da se jedan dio brane (preljevni dio) oblikuje tako da se preko njega voda moe slobodno ili kontrolirano prelijevati u nizvodno korito (sl.3.4). Naime, gravitacijske brane esto se koriste i kao preljevni objekti (evakuacijski organi) nasutih brana.

3.1. Optereenja koja djeluju na gravitacijsku branu

Prvi zadatak prilikom dimenzioniranja brana je odrediti optereenja koja djeluju na objekt (analiza optereenja). Najvanija optereenja kod brana su: 1) Hidrostatiki pritisak na uzvodno i nizvodno lice brane. 2) Uzgon (porni pritisak vode) 3) Dinamiki pritisak vode uslijed vjetra i valova. 4) Pritisak leda. 5) Pritisak nanosa. 6) Sile od potresa. 7) Teina brane (i temelja). 8) Reakcija brane (temelja) - sila iste jaine i pravca, a suprotnog smjera od rezultante vanjskih sila (nabrojenih od 1 do 7). Gravitacijske brane se grade kao niz vertikalnih konzolnih nosaa meusobno odvojenih razdjelnicama (sl. 3.2, 3.39). Zato je svaka konzola (lamela) neovisna i mora biti stabilna za sebe. Obzirom na malu irinu konzola (obino 6 -16 m), moe se smatrati da je zadatak ravninski, pa se optereenja i stabilnost izraavaju i raunaju za 1 m duine brane. Obino se analiza optereenja provodi za presjek s najveom visinom, a po potrebi se analiziraju i drugi procesi ( u osloncima, ili na mjestu promjene uvjeta fundiranja). Zbog preglednosti, uobiajeno je svaku od promatranih sila rastaviti na horizontalnu i vertikalnu komponentu, otkuda se dobije horizontalna i vertikalna komponenta rezultante svih sila.

16

Pri analizi optereenja pogodno je " figure" kojima se predstavljaju pritisci, teine, ili uzgon razdijeliti na jednostavne geometrijske oblike (trokut, pravokutnik, dio kruga i sl.) Slika 3.2 Raunski segment jedinine duine 3.1.1 Hidrostatski tlak Hidrostatski tlak, odnosno sila hidrostatskog tlaka, najznaajnije je optereenje koje djeluje na branu. Ovo je tzv. vanjski pritisak vode (unutranji pritisak vode je uzgon - porni pritisak). Prema osnovnoj jednadbi hidrostatike, hidrostatski tlak u nekoj toci tekuine jednak je visinskoj razlici pijezometarske kote i poloajne kote promatrane toke, pomnoeno sa specifinom teinom vode, W (sl.3.3). Ako je tekuina u dodiru s atmosferom, kao na slici 3.3, pijezometarska kota je ujedno i kota slobodne povrine tekuine ( = ZG ) pa je hidrostatski tlak jednak dubini vode u toci, pomnoeno sa specifinom teinom ( p = W h ). Treba imati na umu da je ovo tzv. relativni tlak, kod kojeg se izostavlja utjecaj atmosferskog tlaka (pritisak sloja zraka iz atmosfere), za razliku od apsolutnog tlaka, gdje se ukljuuje i atmosferski tlak ( p ABS = p + p ATM ). U praksi se najee radi s relativnim tlakom, obzirom da isti tlak djeluje u svim tokama objekta. Tlak integriran po povrini na koju djeluje daje silu hidrostatskog hidrostatsku tlaka silu. Hidrostatske sile se raunaju po naelima hidrostatike. Horizontalna

komponenta, P, hidrostatike sile na neku povrinu jednaka je hidrostatikoj sili na vertikalnu projekciju te povrine okomito na pravac djelovanja traene horizontalne komponente. Vertikalna komponenta, F, hidrostatske sile na povrinu jednaka je teini tekuine u volumenu izmeu promatrane povrine i horizontalne projekcije povrine u ravnini pijezometarske kote. Slika 3.3. Hidrostatiko optereenje na nepreljevni dio brane (bez uzgona) Za ravninski zadatak potrebno je odrediti silu koja djeluje na jedan duni metar povrine jer je optereenje jednako u svim ravninama okomitima na promatranu povrinu.

17

Tako je horizontalna komponenta hidrostatske sile po jedinici duine na uzvodnom licu brane, PG, (indeks G oznaava gornju vodu, sl.3.3), jednaka povrini trokuta koji predstavlja raspored pritiska po dubini, pomnoeno sa specifinom teinom vode: PG = W
2 HG 2

(3.1)

Gdje je dubina gornje vode, HG, mjerena od nivoa vode ispred brane do kote spojnice na kojoj poinje filtracija (na sl. 3.3 filtracija poinje na uzvodnom rubu temeljne spojnice). Sila PG djeluje na rastojanju od 1/3 HG od kote na kojoj poinje filtracija ( u teitu povrine optereenja koje sila predstavlja zamjenjuje). Horizontalna komponenta hidrostatske sile na nizvodnom licu, PD (horizontalna sila od donje vode) je: PD = W
2 HD 2

(3.2)

a, djeluje na rastojanju od 1/3 HD iznad kote spojnice na kojoj se filtracija zavrava (nizvodni rub temeljne spojnice na sl. 3.3). Vertikalna komponenta hidrostatike sile (po jedinici duine) na uzvodnom licu brane je: FG = W VG (3.3)

i djeluje u teitu volumena - povrine, VG, (u teitu trapeza na sl.3.3), a vertikalna sila na nizvodnom licu je:

FD = W VD
i djeluje u teitu trokuta iznad nizvodnog lica. Slika 3.4 Hidrostatiko optereenje na preljevni dio brane (bez uzgona)

(3.4)

Kod preljevnog dijela brane (sl. 3.4) obino se pretpostavlja da preljevni mlaz ne djeluje na branu. To je zbog sigurnosti, jer je pritisak na donjem rubu mlaza jednak nuli pri raunskom protoku, dok je pri manjim protocima pozitivan, to doprinosi stabilnosti. Na strani sigurnosti je i pretpostavka o hidrostatskom rasporedu tlaka na uzvodnom licu brane, jer je stvarni tzv. hidrodinamiki tlak manji.

18

3.1.2 Uzgon Beton i stijena su manje ili vie porozne sredine, proete mnotvom povezanih mikro i makro upljina (pora, lomova , pukotina) u koje se voda zavlai i kroz koje filtrira. Uzgon je optereenje kojim voda u upljinama betona i temeljne sredine potiskuje objekt prema gore. Uzgon djeluje i pri hidrostatskom stanju (kada voda u upljinama miruje), i pri hidrodinamikom (kada se kree filtrira). Slika 3.5 Uzgon Pri hidrostatskim uvjetima uzgon je (kao i svaka vertikalna hidrostatska sila) jednak teini vode izmeu povrine na koju djeluje (kontakt brane i tla na sl. 3.5a) i horizontalne projekcije povrine u ravnini pijezometarske kote. Za ravninski zadatak, teina po jedinici duine jednaka je povrini izmeu linije dodira du koje djeluje uzgon, i pijezometarske linije, pomnoeno sa specifinom teinom vode. Uobiajeno je crtati povrinu odnosno dijagram optereenja, ispod linije dodira (u smjeru djelovanja optereenja), kao to je i prikazano na sl 3.5. I pri hidrodinamikim uvjetima (kada se voda kree) uzgon se rauna na isti nain nema razloga da bude drugaije. Jedina razlika je u tome to sada pijezometarska linija nije vie horizontalna, ve opada u smjeru teenja jer se energija troi na gubitke pri filtraciji vode (sl. 3.5b) U homogenoj i izotropnoj sredini brzina filtriranja vode ispod brane priblino je konstantna (osim u blizini uzvodnog i nizvodnog ruba, sl. 3.6) pa se obino uzima da tlak, odnosno pijezometarska linija, opada linearno. Ovakva pretpostavka je esto na strani sigurnosti, jer sila uzgona raunata po linearnoj teoriji, ULIN, daje vei moment prevrtanja oko nizvodnog ruba od sile raunate po potencijalnoj teoriji UPOT (krak okretanja linearnog uzgona, rLIN, vei je od odgovarajueg kraka "potencijalnog uzgona", rPOT, sl.3.7). Meutim primjenom linearne teorije dobit e se podcijenjene vrijednosti uzgona za dio objekta na nizvodnom kraju filtracionog puta (za dno umirujueg bazena, na pr.). Takoer, pri procjeni filtracijske stabilnosti tla u temelju, treba imati na umu da se filtracijske brzine znaajno poveavaju u blizini uzvodnog i nizvodnog ruba brane (sl. 3.6).

19

Slika 3.6 Usporedba potencijalne teorije s linearnom teorijom Ako se prihvati pretpostavka o linearnoj promjeni pijezometarske kote uzdu svake manje-vie homogene dionice filtracijskog puta, sila uzgona, U, moe se predstaviti kao povrina mnogokutnika (pravokutnog trapeza ABCE za sluaj na sl. 5.8), pomnoeno specifinom teinom vode:

U = W B
Sila djeluje u teitu povrine.

HG + HD 2

(3.5)

Slika 3.7 Moment prevrtanja kod "linearnog" i "potencijalnog" uzgona Uzgon se obino razdvaja na dva dijela (sl.3.8): Slika 3.8 Bazni i diferencijalni dio uzgona a) Bazni uzgon (potisak), UBAZ, koji odgovara hidrostatskom tlaku donje vode, i b) Diferencijalni (filtracijski) uzgon, UDIF, koji odgovara pijezometarskoj razlici izmeu gornje i donje vode (H = HG - HD):
U = U BAZ + U DIF = W BH D + W B H 2

(3.6)

Nema ekonominog naina eliminacije baznog uzgona (UBAZ), ali postoji dosta naina kojima se moe smanjiti diferencijalni uzgon (UDIF): 1. Dreniranjem vode iz pukotina i pora smanjuje se filtracijski protok, a time i filtracijska brzina nizvodno od drenae, pa opada i gubitak energije, odnosno opada pijezometarska razlika na potezu od drenae do nizvodnog lica brane (usporediti pijezometarske razlike s drenaom, H'I, i bez drenae, HI, na sl.3.9). Ovim drenaa rui pijezometarski nivo, ime smanjuje pritisak filtracijske vode smanjuje diferencijalni uzgon. U stjenovitim temeljima voda se esto drenira mreom drenanih buotina. Ako bi buotine bile gusto rasporeene jedna uz drugu, nivo podzemne vode iza drenae bio bi vrlo blizak nivou donje vode, pa diferencijalnog uzgona (iza drenae) ne bi ni bilo. Drenau treba postaviti

20

to blie uzvodnom licu brane, kako bi se dio presjeka na kome je pritisak umanjen uinio to veim. Na dijelu presjeka uzvodno od drenae gradijent pritiska (pad pijezometarske linije) je vei nego u sluaju nepostojanja drenae (tokasta linija na sl. 3.9), to poveava filtracijski protok na potezu od uzvodnog lica do drenae ( u odnosu na sluaj bez drenae). filtracijska voda se iz drenanih buotina odvodi u donju vodu kroz kanale u drenanoj galeriji (gravitacijom ili pumpanjem). Slika 3.9 Smanjivanje uzgona drenaom 2. Kada se produi put filtriranja vode uzvodnom horizontalnom i/ili vertikalnom zavjesom, smanjit e se pritisak (odnosno uzgon) ispod brane (sl. 3.10). Treba voditi rauna da se u zavjesi ne jave pukotine, inae se efekt smanjuje, ili sasvim izostaje (ovisno o poloaju i veliini pukotine). S druge strane, ispod slapita (umirujueg bazena) javlja se neeljeni efekt "nizvodne" zavjese s poveanim uzgonom (sl.3.11). Dreniranje slapita je rizino zbog mogunosti pojave opasnih pulzacijskih hidrodinamikih optereenja pa se slapine ploe obino osiguravaju od isplivavanja ankerima. Slika 3.10 Smanjivanje uzgona horizontalnim zastorom Slika 3.11 Uzgon kod preljevnog dijela brane i slapita 3. U dosadanjem razmatranju pretpostavljalo se da je materijal kroz koji voda filtrira homogen, pa je vododrivost konstantna du cijelog filtracijskog puta od uzvodnog do nizvodnog lica brane. to ako to nije sluaj, bilo da je materijal heterogen u prirodnom stanju, bilo da se homogenost "umjetno" narui? Utjecaj heterogenosti materijala na uzgon prikazan je na slici 3.12. Slika 3.12 Utjecaj heterogenosti sredine na uzgon U zoni velike vododrivosti povrina otvora kroz koje voda filtrira je mala te su otpori teenju veliki i pijezometarska linija bre opada. Od tuda ideja da se materijal blie uzvodnom rubu uini to vie vododrivim, ime se poveavaju gubici pada, i obara

21

pijezometarska linija na poetku filtracijskog puta, to kao i kod dreniranja , smanjuje silu uzgona (sl. 3.12c). Kod stjenovitih sredina vododrivost se poveava injektiranjem. Injektirana masa pod tlakom se utiskuje u buotinu, odakle prodire u pukotine i pore koje popunjava, stvarajui pregradu visoke vododrivosti injekcijska zavjesa. Kod tla (vezanog i nevezanog) vododrivost se poveava zbijanjem. Kod nevezanog tla esto se koriste dijafragme i priboji. Slika 3.13 Injekcijska zavjesa gravitacijske brane Poveanje otpora filtriranju injektiranjem na uzvodnom dijelu presjeka, uz smanjenje otpora dreniranjem nizvodno od injekcijske zavjese stvara heterogenost materijala kao na slici 3.12c, ime se postie maksimalno smanjenje uzgona. (Ako bi drenaa bila uzvodno od injekcijske zavjese, stvorila bi se "nepovoljna" heterogenost s poveanjem uzgona na uzvodnom dijelu presjeka). Injektiranjem i dreniranjem moe se znaajno smanjiti diferencijalni dio uzgona pa se izraz za uzgon (3.6) aproksimira s:

U = W BH D +

WB
2

(3.7)

Gdje koeficijent kvantificira uinak drenae i zaptivanja na smanjenje diferencijalnog uzgona (0< <1). U idealnom sluaju kada su drenaa i injektirani zastor maksimalno uinkoviti = 0, a za sluaj bez drenae i injektiranja javlja se pun diferencijalni uzgon ( =1). Slika 3.14 Linearna aproksimacija diferencijalnog uzgona Vrijednost koeficijenta obino se uzima u granicama izmeu 0.33< <1.0, s tim to je =0.33 samo kod zdravih stijena i to kad je predvieno i dreniranje i injektiranje; u ostalim sluajevima (oteena stijena, predvieno samo injektiranje, ili samo dreniranje) uzima se 0.5< <0.67. Za sloenu liniju dodira (sredine i brane, ili neki drugi presjek) uzgon se dobije preko povrine izmeu linije dodira i pijezometarske linije (sl. 3.15). Na sl.3.15a uzgon je

22

prikazan s obje strane linije dodira i pijezometarske linije, i s donje strane, kao optereenje koje potiskuje branu navie (kako se uobiajeno predstavlja). Uzgon je optereenje koje karakterizira mnoge hidrotehnike objekte pa mu je zato i posveeno ovoliko panje. Slika 3.15 Proraun uzgona za razne oblike temelja 3.1.3. Dinamiki pritisak vode uslijed vjetra i valova Valovi izazvani vjetrom znaajni su pri dimenzioniranju brane, ne toliko zbog optereenja koje udarom izazivaju, koliko zbog odreivanja kote krune brane (sl.3.17). Na kotu maksimalnog uspora u akumulaciji treba dodati i visinu mjerodavnog vala koji se penje uz uzvodno lice brane, uz obaveznu rezervu (tzv. slobodna visina brane - " freeboard") od 0.5 -1.0 m. Kao mjerodavna visina obino se uzima tzv. "znaajna" visina vala, hV (Smith 1995). To je visina vala koji je vii od 87% valova (a nii od 13% valova) pri odreenoj "valnoj slici", koju izaziva vjetra mjerodavne jaine (brzine) i pravca na razmatranoj akumulaciji. Razumno je oekivati da visina vala, hV, bude razmjerna brzini vjetra, VVj, i duljini vodene povrine u pravcu brzine, L0 (duine na kojoj se stvara val, sl. 3.16). Slika 3.16 Veliine koje odreuju visinu vala Prema istraivanjima (Smith, 1995) znaajna visina vala, hV, je :
1 hV = 0.00513 VVj .06 (KL0 ) 0.47

(3.8)

a valna duljina, LV, je :

0 LV = 0.187 VVj .88 (KL0 ) 0.56

(3.9)

gdje su: hV i LV izraeni u metrima, brzina vjetra VVj, u kilometrima na sat, a duljina pravca, L0, u kilometrima. Koeficijent, K, ovisi o odnosu srednje irine akumulacije (na razmatranom pravcu), i duljine pravca (W0/L0):

23

W0/L0 K

0,0

0,1

0,2

0,3

0,5

0,8

1,0

2,0

0,00 0,26 0,40 0,51 0,67 0,83 0,90 1,00

Tablica 3.1 Koeficijent, K, ovisno o odnosu W0/L0 Mjerodavna brzina i pravac vjetra biraju se s rue vjetrova. Obino se za osnovno optereenje rauna s vjetrom povratnog perioda od 20 godina, a usvaja se pravac koji daje najveu visinu vala u izrazu 3.8. Za izuzetno optereenje se uzima povratni period od 50100 godina. Valove stvara srednja jaina vjetra, a ne izrazito jaki udari, pa u raunu treba koristiti srednju brzinu, a ne brzinu udara. Jednadbe 3.8 i 3.9 vrijede ako je voda uzvodno od brane dovoljno duboka tj. ako je HG > 1/4 LV. Slika 3.17 Visina vala i sila od vala na gravitacijsku branu Treba imati na umu da val koji naie na prepreku "penje" se iznad visine koju ima u vodi udaljenoj od prepreke (obale). Pri udaru u vertikalnu prepreku val dostie visinu od
h p = 1.5 hV iznad nivoa mirne vode (sl.3.17), pa prema ovoj visini treba i odrediti kotu krune

brane. S obzirom da je dno vala za 0.5 hV ispod nivoa mirne vode, to je ukupna visina kojom val udara (pritiska) vertikalnu prepreku (kao to je uzvodno lice gravitacijske betonske brane na slici): h = 1.5hV+0.5 hV=2 hV 1 m duljine brane:
PV =

(3.10)

Ako se usvoji hidrostatski raspored tlakova u valu, moe se prihvatiti da je sila od vala, na

W (2hV )
2

2 2 = 2 W hV

(3.11)

Obino se uzima da sila djeluje na koti nivoa mirne vode (Smith, 1995) Ako pravac vjetra zatvara kut 0 s pravcem osi brane, sila e biti (sl. 3.16):
2 PV = 2 W hV sin 0

(3.12)

U sluaju kosog uzvodnog lica (kod nasipa), penjanje vala uz konturu moe biti znatno vie nego kod vertikalnog lica. Utvreno je da odnos penjanja, hp, prema visini vala, hV, ovisi o nagibu kosine "m" (sl.3.18), hrapavosti podloge, i odnosa visine vala i valne duljine, hV/LV (Roberson et al.,1988).

24

Slika 3.18 Penjanje vala uz kosinu 3.1.4. Pritisak leda Led moe djelovati na brane na dva naina: a) Pritiskom vrstog pokrivaa statiki pritisak leda i b) Silom koju izaziva udar ledene sante dinamiki pritisak leda. a) Statiki pritisak leda Statiki pritisak leda nastaje uslijed irenja ledenog pokrivaa pri naglom otopljenju (Smith, 1995). Led se ponaa kao sva kruta tijela pa se pri sniavanju temperature skuplja i stvara pukotine u pokrivau u koje prodire voda i stvara novi gui led. Ako nastupi naglo otopljenje, led se iri, i ukoliko nema kuda (krute - stjenovite obale akumulacije) poinje pritiskati branu. Pritisak od leda se moe javiti i zbog sputanja razine vode ispod ve formiranog ledenog pokrivaa. Slika 3.19 Statiki pritisak leda Pritisak je proporcionalan prirastu temperature i debljini leda. U stranoj literaturi postoje nomogrami i empirijske formule za odreivanje statikog pritiska leda (Smith 1995), ali se oni zasnivaju na iskustvu vezanom za odreenu geografsku oblast, ili se u njima koriste podaci o veliinama koje se ne mjere u naoj zemlji. Procijenjeno je da u najotrijim klimatskim uvjetima u naim podrujima, debljina ledenog pokrivaa ne moe prei = 0.4 0.6 m, te je maksimalna statika sila leda s kojom bi trebalo raunati PSL 150 kN/m (Peinar,1961). Treba imati na umu da statika sila leda ne moe djelovati u isto vrijeme kada i sila vala. Led nagomilan neposredno iza ustava, razbija se i proputa u donju vodu redovnim podizanjem ustava (za krai period), to omoguava da se brana rastereti od statikog optereenja leda.

25

b) Dinamika sila leda Dinamika sila leda, PDL, nastaje uslijed udara santi leda u branu za vrijeme topljenja leda. I za proraun dinamike sile leda koriste se empirijski izrazi.Ovdje se navodi obrazac Kuznjecova:

PDL = K VL AL

(3.13)

gdje su: VL= brzina kretanja leda (m/s), = debljina leda (m), AL=povrina osnove karakteristine sante leda (m2), K= koeficijent koji ovisi o graninoj vrstoi leda pri drobljenju, dan je u tablici 3.2 (Graevinski kalendar, 1981): Granina vrstoa leda Na drobljenje (kN/m2) K(kNs/m3)

300

500 600 700 33 43

23,6 30

Tablica 3.2 Koeficijent, K, ovisno o graninoj vrstoi leda na drobljenje

3.1.5. Pritisak nanosa (mulja) Nanos istaloen ispred uzvodnog lica brane pritiska branu, i doprinosi njenoj nestabilnosti. Slika 3.20 Sila od nanosa Pritisak nanosa u nekoj toki na dubini, hNAN, od gornjeg ruba sloja (sl.3.20) rauna se kao aktivni pritisak tla (Novak,1996):

PNAN= ( NAN W )hNAN tg 2 45 , 2

(3.14)

gdje je NAN = volumna teina nanosa u zasienom stanju, a = kut unutranjeg trenja nanosa pod vodom 0 < < 30 (najee je = 20 30, tj. kut unutranjeg trenja priblino je isti kao i u nepotopljenom stanju, Novak 1996, Creager 1961).

26

Horizontalna sila od nanosa po metru dunom brane dobiva se integriranjem pritiska po cijeloj debljini sloja HNAN, pa iznosi:
PNAN =

N AN

2 W ) H NAN

tg 2 45 2

(3.15)

Treba imati na umu da sila od nanosa ne umanjuje vrijednost hidrostatike sile PG, obzirom da voda prodire kroz pore u nanosu i "nalijee" na povrinu uzvodnog lica brane (prema Smith-u 1995, dio konture brane na koju nalijee nanos je s oko 98% svoje povrine u neposrednom dodiru s vodom). Kod nakoenog uzvodnog lica, sila od nanosa se rastavlja na horizontalnu i vertikalnu komponentu. Vertikalna sila se esto ne uzima u obzir, to je na strani sigurnosti. 3.1.6 Sile od zemljotresa seizmike sile Zemljotres predstavlja snano oscilacijsko pomjeranje zemljine kore koje moe znaajno ugroziti stabilnost brane. Slika 3.21 Mogui pravci djelovanja zemljotresa Pomjeranje se preko temelja prenosi na branu. Brana dobiva ubrzanje, a, koje stvara inercijalnu seizmiku silu, PS, razmjernu ubrzanju i masi brane, M. Ako se pretpostavi da svaki djeli brane dobiva isto ubrzanje, seizmika sila se moe izraziti kao: PS = a M = K S g M = G , (3.16)

gdje su: g = ubrzanje zemljine tee (gravitacijsko ubrzanje), G = teina brane, KS = a/g = koeficijent seizminosti (ubrzanja) = odnos ubrzanja od zemljotresa i ubrzanja zemljine tee. Vrijednost koeficijenta seizminosti ovisi o moguoj seizmikoj aktivnosti promatranog podruja. Tektonski pokret koji stvara potres moe imati proizvoljan pravac djelovanja . Na slici 3.21 prikazana su tri osnovna pravca u Decartesovom koordinatnom sustavu:x, y, z. Pokret u smjeru osi brane tj, u y - pravcu, nee imati mnogo utjecaja na stabilnost gravitacijske brane, obzirom da su bokovi brane poduprti stijenskom masom doline na koju se naslanjaju. (Za kontraforne brane i druge vrste olakanih brana, mora se voditi rauna i o ovom pravcu djelovanja, jer nema bonog ukruenja od sredine).

27

Pokret u vertikalnom z pravcu moe izazvati uzlaznu silu koja smanjuje teinu brane, a time i njenu stabilnost. Ubrzanje u vertikalnom pravcu, aV, obino je manje od horizontalnog ubrzanja, a; koeficijent seizminosti iznosi KSV 0.5 0.75 KS, a vertikalna sila (koja "smanjuje" teinu brane) je: PSV = aV M = K SV g M = K SV G (3.16a)

Najopasniji je pokret u horizontalnom x pravcu, jer pored inercijalne seizmike sile od osciliranja same brane, PS=KS G nastaje i dodatna inercijalna (dinamika) sila od osciliranja vode u akumulacijskom bazenu uzvodno od brane. Optereenje u horizontalnom x pravcu uvijek se uzima u analizi optereenja. Slika 3.22 Seizmika sila vode prema Vestergardu Prema Vestergardu irina vodene mase x koja na dubini z oscilira zajedno s branom moe se aproksimirati jednadbom parabole:
x (z ) 7 z H g , pa je pritisak vode od potresa: 8

(3.17) (3.18)

pSW (z ) = a W

x (z )d z 7 = K S g W x (z ) = K S W zHG dz 8

Na dnu akumulacije (prema jednadbi 3.18) seizmiki pritisak je:

pSW (H G ) = K S W 7 HG , 8

(3.19)

pa je ukupna seizmika sila od vode jednaka povrini parabole:

PSW = K S W 2 7 2 7 2 HG = K S W HG , 3 8 12

(3.20)

a djeluje na udaljenosti od 0.425 HG od dna akumulacije (sl. 3.23) Ako se pretpostavi potres od 9 Merkalijeve ljestvice, to jest KS=0.10, odnos seizmike hidrodinamike sile na branu i horizontalne komponente hidrostatike sile je:

PSW = PG

0.10 W

7 2 HG 12 0.12 , znai oko 12 % 1 2 W HG 2

28

3.1.7. Teina brane i temelja

Teina brane, G, najvanija je stabilizirajua sila kod gravitacijskih brana. Rauna se kao volumen (odnosno povrina poprenog presjeka na 1 m duni), pomnoeno s volumnom teinom betona:

G = B A[k N / m] ,
24 kN/m3. Sila djeluje u teitu presjeka (sl.3.23). Slika 3.23 Sila teine

(3.21)

gdje je A = povrina poprenog presjeka brane, a B = volumna teina betona, obino B =

Teina dijela temelja (sredine ispod ili oko brane), GT, takoer moe biti uzeta u raun pri analizi stabilnosti (npr., pri proraunu sigurnosti protiv klizanja). Kod nekih objekta (slapita, povrinskih zahvata, kanala i dr.) esti su primjeri da se vezivanjem ankerima za sredinu temelja postie eljena stabilnost.
3.1.8. Reakcija temelja

Prema zakonu "akcije i reakcije", svaka sila koja djeluje na objekt (na branu kao cjelinu, na temelj brane, ili neki dio brane), inducira reakciju iste jaine i pravca, sa suprotnim smjerom. Reakcija se ne uzima kao optereenje, jer se razmatraju utjecaji sredine na objekt, a ne obrnuto.
3.1.9. Kombiniranje optereenja

Sva navedena optereenja ne mogu se istovremeno javiti. Ne moe u isto vrijeme djelovati statiki pritisak leda, i sila od udara vala. Isto tako, nije razumno oekivati da e se kratkotrajna optereenja male vjerojatnosti pojave (kao to su, na primjer poplavni valovi maksimalno velike vode i katastrofalni potres maksimalne jaine za razmatrano podruje) javiti jednovremeno. Postavlja se pitanje izbora kombinacije optereenja, jer je u interesu za stabilnost objekta obuhvatiti sve realno najnepovoljnije kombinacije optereenja. Za izbor mjerodavnih kombinacija optereenja, bar za sada, ne postoje unaprijed utvreni recepti koji mogu pokriti sve situacije.

29

3.2 Stabilnost gravitacijske betonske membrane

Gravitacijska betonska brana je stabilna ako se moe oduprijeti klizanju i okretanju. (Za mnoge hidrotehnike objekte vaan uvjet stabilnosti je i otpornost na isplivavanje, to je kod gravitacijskih brana, u pravilu, uvijek ispunjeno). Da bi brana bila otporna na optereenja i utjecaje, neophodno je da naponi i pomjeranja u brani i temelju budu u dozvoljenim granicama. Odsustvo napona zatezanja na uzvodnom licu je esto mjerodavan uvjet pri dimenzioniranju gravitacijske betonske brane. Navedeni uvjeti moraju biti zadovoljeni pri svim razmatranim kombinacijama optereenja, s zahtijevanim koeficijentom sigurnosti. Koeficijent sigurnosti (na smicanje, okretanje, dozvoljene napone u tlu i betonu) razlikuju se ovisno o kombinaciji optereenja. U poetnim fazama projektiranja provjerava se samo tzv. "opa stabilnost" brane, to podrazumijeva odreivanje stabilnost na klizanje i okretanje, kao i proraun napona i slijeganja u temeljnoj spojnici. U viim fazama projektiranja potrebno je odrediti naponsko stanje i pomjeranje u konstrukciji i temelju, za to se kod visokih brana primjenjuje metoda konanih elemenata. Brana i sredina koja ini temelj se razdjele na elemente odgovarajueg oblika. Zatim se iz uvjeta ravnotee sila, i veze napona i deformacija, za zadane konturne uvjete odreuju pomjeranja i naponi za svaki element brane i temelja. Za manje objekte jo uvijek se esto koristi jednostavna metoda horizontalnih presjeka (poznata i kao gravitacijska metoda), koja tretira branu tj. svaku njenu lamelu s pripadajuim temeljom (sl.3.2), kao konzolni nosa od idealno elastinog, homogenog i izotropnog materijala.
3.2.1 Stabilnost protiv klizanja (smicanja)

Stabilnost protiv klizanja (smicanja) esto je najkritiniji od prethodno navedenih uvjeta. Klizanje (smicanje) moe nastati: 1) na kontaktu brane i sredine, 2) u sredinitemelju i 3) u presjeku tijela brane (najprije na mjestu horizontalnih spojnica, sl.3.38). Treba provjeriti sve potencijalno opasne ravnine klizanja u temelju (pukotine, proslojke gline, i sl.) Razlikuju se uvjeti klizanja u temeljnoj spojnici kod brana fundiranih na stijeni, i kod brana na nekoherentnom (nevezanom) tlu.

30

a) Kod nevezanog tla nema otpora smicanju

zbog kohezije unutar materijala pa se

pomjeranju protivi jedino trenje. Do klizanja ne dolazi ako sila klizanja (za horizontalni presjek to je horizontalna komponenta rezultante sila na branu, H, sl.3.24a), manja od sile trenja, T, koja je jednaka proizvodu normalne sile (vertikalne komponente rezultante, V, za horizontalni presjek, kao na sl. 3.24) i koeficijenta trenja, f: T>H, odnosno
V>H

(3.22)

Obino se u uvjet ravnotee uvodi i zahtijevani faktor koeficijent sigurnost protiv smicanja (klizanja), CS, koji ovisi o kombinaciji optereenja (CS=1-3) pa uvjet (3.22) za nevezano tlo postaje:

V >H CS
Slika 3.24 Stabilnost protiv klizanja

(3.23)

Uvjet (3.23) moe se sagledati i na drugi nain. Iz odnosa stabilizirajuih sila i sila klizanja moe se odrediti raspoloivi faktor sigurnosti koji mora biti vei od zahtijevanog faktora CS

V > CS H
Koeficijent trenja, f, ovisi o kutu unutranjeg trenja materijala: f =tg ,

(3.23a)

(3.24)

gdje je =kut unutranjeg trenja (kut pri kome je kosina stabilna). Za materijale koji su pogodni za fundiranje gravitacijske brane = 20-35. b) U vezanom (koherentnom) materijalu (stijena, beton) smicanju se pored trenja suprotstavlja i kohezija (otpor na smicanje uslijed veza izmeu estica i materijala). Sila kohezije, TC, (po metru dunom brane) jednaka je (slika 3.24b) TC= c b presjeku G - D moe napisati kao:
V+ c b> H, odnosno:

(3.25)

gdje je c = kohezija materijala. Sada se uvjet stabilnosti protiv smicanja u horizontalnom

V+cb > H. CS

(3.26)

31

Raspoloivi koeficijent sigurnosti protiv smicanja moe se izraziti kao odnos stabilizirajuih i smiuih sila, slino kao i kod nevezanog materijala:

V+cb > CS H
optereenja.

(3.26a)

gdje je CS = zahtijevani faktor sigurnosti i iznosi CS = 1,3 - 4, ovisno o kombinaciji Pri provjeri klizanja za koherentni (vezani) materijal uobiajen je slijedei postupak: 1. Prvo se provjeri stabilnost bez kohezije koritenjem obrasca (3.23a), s tim to se dozvoljava nizak koeficijent sigurnosti CS = 1 - 1,3. Ako se na ovaj nain zadovolji stabilnost, nema potrebe za daljnjim provjeravanjem. 2. Ako uvjet stabilnosti nije postignut, uvodi se u raun i kohezija pa se primjenjuje obrazac (3.26a). Sada se trai da koeficijent sigurnosti bude znatno vei nego za sluaj bez kohezije (CS = 4 Za normalno, do CS = 1,3 za izuzetno optereenje). 3. Ako ni tada nije postignuta zahtijevana sigurnost na klizanje, mora se poveati irina temeljne spojnice, b, ili se primjenjuje neka druga mjera za poveanje otpora klizanju. Jedan od naina da se povea stabilnost na klizanje je i zakoavanje temeljne spojnice (sl.3.25a). Ovime se poveava sila trenja, a smanjuje se sila smicanja (u odnosu na sluaj sa horizontalnom spojnicom). Uvjet stabilnosti na smicanje sada glasi:
(V cos + H sin ) + c b / cos > CS H cos V sin

(3.26b)

Slika 3.25 Kosa ravnina klizanja

3.2.2 Stabilnost protiv okretanja

Stabilnost protiv okretanja podrazumijeva da stabilizirajui moment vraanja, MV , oko najnieg nizvodnog ruba brane (toka "D" na slici 3.26a) bude vei od destabilizirajueg momenta okretanja, MP, i to s zahtijevanim stupnjem (tj. koeficijentom) sigurnosti.

32

MV > CP , MP

(3.27)

gdje je CP = koeficijent sigurnosti na okretanje. Dozvoljene vrijednosti koeficijenata sigurnosti ovise o kombinaciji optereenja i kreu se od 1,5 za normalno optereenje do 1,1 za izuzetno.
3.2.3 Metoda horizontalnih presjeka

Metoda horizontalnih presjeka (gravitacijska metoda) sastoji se iz prorauna naponskog stanja du nekoliko horizontalnih presjeka razmatrane lamele gravitacijsko betonske brane. Najvanije pretpostavke ove metode su: 1. Brana (s temeljom) je sastavljena od meusobno odvojenih konzolnih nosaa koji rade zasebno, bez meusobnog utjecaja i prenoenja optereenja s jedne konzole na drugu (ravno stanje deformacija). 2. Brana i temelj su od idealno elastinog, homogenog i izotropnog materijala. 3. Za svaku horizontalnu presjeenu ravninu u brani i temelju vrijedi linearan raspored normalnih napona, a parabolini raspored napona klizanja. Gravitacijske betonske brane razdijeljene vertikalnim razdjelnicama na lamele koje ne prenose optereenje, uglavnom zadovoljavaju uvjete ovih pretpostavki. Od "tonog rjeenja" (dobivenog metodom konanih elementa, na pr.), bitno odstupaju jedino vrijednosti napona u temelju i u niim dijelovima brane, gdje znaajno izmijeniti naponsko stanje. Za izabrane horizontalne presjeke prvo se raunaju vertikalni normalni naponi, zatim horizontalni normalni naponi i naponi klizanja, da bi se na kraju dobile vrijednosti i pravci (trajektorije) glavnih normalnih napona.
3.2.4 Vertikalni normalni naponi i odsustvo napona zatezanja

uvjeti fundiranja mogu

Odreivanje vertikalnih normalnih napona u presjeku brane Trae se vrijednosti vertikalnih normalnih napona za horizontalni presjek G - D, sa sredinjom tokom "0" (Sl. 3.26). Presjek moe biti postavljen kroz tijelo brane, ili na dodiru brane i sredine. Sve sile koje djeluju u presjeku G D slau se u rezultantu, R, koja djeluje u toci "C" na udaljenosti "e" od sredita presjeka ("e" je ekscentricitet, sl.3.26b).

33

Rezultanta se razlae na horizontalnu komponentu, H, i vertikalnu komponentu, V, koja oko sredita "O" daje moment M = eV (horizontalna komponenta ne daje moment jer lei u ravnini presjeka G D). Vertikalna komponenta, V, ( sa svojim momentom M) stvara vertikalne normalne napone u presjeku, dok horizontalna komponenta, H, izaziva napone klizanja. Prema linearnoj teoriji napona za elastini nosa (Bri 1978), vertikalni normalni napon u horizontalnom presjeku je:
V M + x A I

V =

(3.28)

Slika 3.26 Vertikalni normalni naponi gdje je A = povrina poprenog presjeka = b x 1m, I = moment inercije oko sredita presjeka = b3/12 x 1m, i x = udaljenost od sredita (sl.3.26) te se moe napisati:

V =

V M V eV + 12 3 x = + 12 3 x b b b b

(3.29)

s tim da su V i M sila tj. moment po metru dunom. Najvea i najmanja vrijednost napona ostvarit e se na rubovima "G" i "D" presjeka, gdje je

x = b / 2 , pa je:

V ,G =
za uzvodno lice, "G", i:

V M V eV V e + 6 2 = + 6 2 = 1+ 6 b b b b b b V M V e 6 2 = 1 6 b b b b

(3.30)

V ,D =
za nizvodno lice "D".

(3.30a)

Uvjet odsustva napona zatezanja Prema jednadbama 3.30 i 3.30a oito je da su normalni naponi V ,G i V , D pozitivni sve dok je:

b b e , 6 6

(3.31)

34

odnosno dok se rezultanta R nalazi u okviru srednje treine presjeka, tj. unutar "jezgre presjeka" (sl.3.27). Da bi se brana okrenula oko svog nizvodnog ruba (toka "D" na sl.3.26) potrebno je da moment okretanja oko toke "D" bude vei od momenta stabilizirajuih sila, odnosno da ukupni obrtni moment oko toke "D" bude pozitivan (tj. da rezultanta sila, R, izae izvan presjeka brane). Meutim, ve pri manjim vrijednostima obrtnog momenta od kritinog (okretanja), na uzvodnom licu brane javit e se naponi zatezanja, to e izazvati puknua, zbog male otpornosti betona na zatezanje. Voda u pukotini e poveati silu uzgona na uzvodnom dijelu presjeka (sl.3.12b), to dodatno poveava napone zatezanja, pa se pukotina iri k nizvodnom licu. Ukoliko se pukotina dovoljno proiri, horizontalna sila e odnijeti (otklizati) olakanu i od temelja odvojenu branu, prije nego to moment okretanja postane dovoljno velik da je okrene. Zato je neophodno sprijeiti pojavu napona zatezanja, prije svega na uzvodnom licu brane. Projektanti esto dozvoljavaju neznatne napone zatezanja, iskljuivo pri seizmikim utjecajima. Ovi naponi moraju biti manji od dozvoljenih napona zatezanja u betonu. Smatra se da zbog kratkog trajanja seizmikog optereenja nee doi do poveanja uzgona u pukotinama koje bi se mogle otvoriti uslijed zatezanja. S druge strane, zatezanje posebno na uzvodnom licu - ne smije se dopustiti pri ostalim kombinacijama optereenja, jer otvaranje (uzvodnih) pukotina smanjuje otpor proviranju na uzvodnom dijelu presjeka ime se poveava sila uzgona, U (vidjeti sl. 3.12b). Slika 3.27 Rezultanta djeluje unutar jezgre presjeka irina presjeka (G-D) obino se odredi tako da rezultanta, R, pada u najnizvodniju toku jezgre, "d" (sl. 3.27), za najnepovoljniji sluaj optereenja. Time se postie najmanji (najjeftiniji) presjek, kod kojega se ne javlja zatezanje na uzvodnom licu brane.
3.2.5 Uvjet ogranienja glavnih napona

Neophodno je da naponi u betonu i temelju budu manji od dozvoljenih, pa je potrebno provjeriti izraunati vrijednost glavnih napona u izabranim horizontalnim presjecima, za sve promatrane varijante optereenja.

35

Naponi klizanja i horizontalni normalni naponi Horizontalni normalni naponi, H , raunaju se prema pretpostavci o linearnoj promjeni normalnih napona izmeu uvodnog i nizvodnog lica brane. Naponi na uzvodnom i nizvodnom licu (normalni H.G i H .D , i smiui G i D ) raunaju se iz uvjeta ravnotee horizontalnih i vertikalnih sila za infinitezimalnu prizmu na licu brane. Na nizvodnoj granici, "D", biti e (sl.3.28):
H ,D ds cos = D ds sin + p ds cos , V ,D ds sin = D ds cos + p ds sin

(3.32)

odakle je napon klizanja na nizvodnoj konturi:

D = ( V ,D p )tg ,
a horizontalni normalni napon na nizvodnoj konturi:

(3.33)

H .D = p + tg = p (1 tg 2 ) + V ,D tg 2
Slika 3.28 Odreivanje napona na granici

(3.34)

Ako nema donje vode izostati e hidrostatiki tlak, p. Slino se raunaju i naponi na uzvodnom licu, pri emu "p" obuhvaa sve utjecaje koji djeluju na uzvodnoj konturi (pritisak nanosa, seizmiki pritisak vode i dr.), a ne samo hidrostatiki tlak. Dijagram klizajuih napona, , dobiva se iz ravnotee horizontalnih sila, uz pretpostavku o parabolinom rasporedu - napona, i za poznate vrijednosti na uzvodnom i nizvodnom licu ( G , D ). Glavni naponi i granine vrstoe Najee su kritini glavni normalni naponi na uzvodnom i nizvodnom licu presjeka, pa je za grublju analizu (niu fazu projektiranja) dovoljno provjeriti samo ove napone (Smith 1995). Ravnine glavnih normalnih napona na licu brane su sama ravan konture (lice brane), jer tu nema klizanja, i ravan upravna na nju, jer su glavni naponi meusobno upravni (kao i njihove ravnine). Na slici 3.29 prikazane su ravnine glavnih normalnih napona, i sami naponi za sluaj nizvodnog lica. Glavni normalni napon za ravninu konture je hidrostatiki pritisak, 2,D = p .

36

Iz uvjeta ravnotee vertikalnih sila za zasjenanu infinitezimalnu prizmu (sl.3.29) dobiva se drugi glavni napon, 1 . (sila teine se zanemaruje kao beskonano mala veliina vieg reda, a na povrinama gdje djeluju glavni normalni naponi, napona klizanja, po definiciji, nema). Izvedeni su samo izrazi za glavne normalne napone na nizvodnom licu, dok se naponi na uzvodnom licu dobivaju istim postupkom: Slika 3.29 Glavni normalni naponi na nizvodnom licu brane

1,D

ds cos )cos = V ,D ds (p ds sin ) sin ,

(3.35)

odnosno: (3.36)

1,D =

V ,D p tg 2 cos 2

a) Ako je kota nivoa vode ispod promatranog presjeka, nema hidrostatikog pritiska (p=0), pa je:

1,D =

V ,D cos 2

b) Za sluaj vertikalnog uzvodnog lica ( = 0 ) dobiva se:

1,D = V ,D
Dozvoljeni naponi za beton i sredinu u kojoj je temeljna konstrukcija odreuju se na osnovu graninih vrstoa na pritisak. Za procjenu dozvoljenog napona pritiska moe se, pri normalnom optereenju, uzeti 20% vrstoe betona na pritisak (3 6 Mpa, ovisno o marki), dok se izvanrednom ili izuzetnom optereenju moe dopustiti i vei napon, pogotovu na rubovima presjeka. Za stijenu se obino uzima 5 -10 vrstoe monolita na pritisak, podijeljeno s faktorom sigurnosti od 1.5 - 3.5, ovisno o kombinaciji optereenja. (Orijentacijske vrijednosti dozvoljenih napona pritiska za pojedine vrste sredina prikazane u tablici 3.2)

37

Dozvoljeni napon pritiska Tip sredine zdravi granit zdravi krenjak zdravi pjeenjak raspadnuta stijena ljunak pijesak tvrda glina meka glina (Mpa) 4-6 3-4 23 1 1,5 0,3 0,6 0,2 0,4 0,2 0,4 0,05 0,1

Tablica 3.2 Orijentacijske vrijednosti dozvoljenih napona pritiska Vrijednosti iz tablice 3.2 treba shvatiti kao polazne vrijednosti, i koristiti samo za nie faze projektiranja, dok se tona vrijednost mora odrediti istranim radovima na terenu. Vrijednosti glavnih napona obvezno treba provjeriti pri optereenju koje izaziva najvee pritiske u brani i temelju, a to je sluaj kada nema uzgona. Ovakvo optereenje moe nastati u periodu neposredno poslije punjenja akumulacije (prije nego to se uzgon razvije kroz pore), ili ako mjere za sprjeavanje uzgona djeluju besprijekorno. Usporeivanje valjanosti razliitih geometrijskih oblika za popreni presjek gravitacijske brane (Smith 1995). Za etiri promatrana oblika presjeka brane (sl.3.31), a pri istim uvjetima optereenja (hidrostatiki tlak, uzgon teina brane, sl.3.30), usporedit e se: 1) naponi zatezanja na uzvodnom licu 2) stabilnost protiv klizanja. 1) irina temeljne spojnice, b, rauna se iz uvjeta da se na uzvodnom licu ne javi zatezanje ( V ,G = 0 , sl.3.26c) odnosno da rezultanta, R, djeluje u nizvodnom rubu jezgre "d" (sl.3.30) pa je moment okretanja oko toke "d", Md = 0. Za ovako dobivenu irinu izrauna se povrina poprenog presjeka, A (volumen po jedinici duine), koja odreuje cijenu brane. reduciran na polovinu punog uzgona, i

38

Slika 3.30 Optereenje presjeka 2) Za presjek odreen prvim uvjetom rauna se odnos vertikalnih i horizontalnih sila, V/H, kao pokazatelj stabilnosti protiv klizanja. Slika 3.31 Promatrani oblici poprenog presjeka Pretpostavlja se da B = 2.4 W , a sve sile su izraene po jedinici teine, i na jedan metar duni. a) Pravokutni presjek: H = PG = h2 1 bh ,U = , G = 2.4 bh, 2 2 2 h 2 h 1 bh b b M d = 0 2 3 + 2 2 3 = 2.4 bh 6 b = 0.725h, V G U A = bh = 0.725h 2 i = = 3.12 H H

b) Pravokutni trokut s vertikalnim uzvodnim licem: H= 1 bh h2 bh ,U = , G = 2 .4 , 2 2 2 2 2 h h 1 bh b bh b M d = 0 2 3 + 2 2 3 = 2.4 2 3 b = 0.725h, V = 1.38 A = 0.363h 2 i H

bh bh , FG = 2 4 2 h h bh b bh b bh b M d = 0 2 3 + 4 3 = 2.4 2 6 + 4 2 b = 0.83h, V = 1.99 A = 0.415h 2 i H

c) Jednakokrani trokut s kosim uzvodnim i nizvodnim licem:

G = 2 .4

d) Pravokutni trokut s vertikalnim nizvodnim licem: b=1.41h, A=0.707h2,

V = 4.10 . H

39

Pravokutni presjek je najnepovoljniji obzirom na uvjet napona zatezanja, jer zahtjeva najveu povrinu, tj. volumen, to znai da je najskuplji. Neto jeftiniji je trokutni presjek d) s vertikalnim nizvodnim licem, koji meutim, ima najpovoljniji odnos V/H = 4.10, najbolje se suprotstavlja smicanju. Najnepovoljniji presjek s gledita napona zatezanja je pravokutni trokut b) s vertikalnim uzvodnim licem te se upravo ovaj presjek najee primjenjuje kod gravitacijskih brana. S druge strane, pokazatelj stabilnosti na klizanje (odnos V/H = 1.38) je mali, pa se kod tla slabe klizajue vrstoe primjenjuju dodatne mjere za poveanje stabilnosti, ili se usvaja drugi presjek ili tip brane. Kod trokutnog presjeka d) s vertikalnim nizvodnim licem, sila teine brane ne daje moment oko ruba jezgre "d", pa se brana moe "olakati" (oupljiti), to se primjenjuje kod olakanih gravitacijskih brana.

3.3 Postupak pri projektiranju gravitacijske brane

Za promatrano mjesto pregradnog profila, i promatranu visinu brane analiziraju se mogua optereenja. Zatim se iz uvjeta ope stabilnosti izraunaju i provjere dimenzije poprenog presjeka barane (nagib uzvodnog i nizvodnog lica, oblik krune brane, veliina i poloaj zuba i galerije i sl.) na kraju se ovisno o fazi projekta, vri proraun otpornosti i dimenzioniranja, raunaju pomjeranja, odreuju uvjeti gradnje, rade crtei, premjer, predraun radova i tehniki izvjetaj.

3.3.1 Odreivanje nagiba nizvodnog lica brane

Obino se koriste dva naina za odreivanje nagiba nizvodnog lica brane (odnosno odreivanje irine presjeka ovisno o visini presjeka): a) postepeno dimenzioniranje (Multy step design), gdje se nagib brane (odnosno irina presjeka) mijenja ovisno o visini presjeka iznad temelja (sl.3.32). Idui od krune brane k temelju, iz uvjeta dimenzioniranja raunaju se irine presjeka na meusobnoj udaljenosti od 1/3 do 1/10 visine brane .

40

b) Izravno dimenzioniranje (Single-step design) gdje se usvaja konstantan nagib nizvodnog lica brane (po cijeloj visini brane). Nagib lica, odnosno irina u osnovi, b, (sl.3.33) moe se odrediti iz uvjeta stabilnosti osnovnog trokuta "AGD" pri najnepovoljnijoj kombinaciji optereenja (najee se uzima
III-a kombinacija tj. izuzetno optereenje od vode). Trai se nagib za koji su zadovoljeni

uvjeti stabilnosti, pri kome nema napona zatezanja, a glavni naponi pritiska su u dozvoljenim granicama. Vrh trokuta, "A", obino je u presjeku nizvodnog lica brane i razine vode pri koti maksimalnog uspora, ZMU. Zatim se osnovni trokut (AGD) dopuni u kompletan profil brane (doda se kruna, galerije, uzvodni zub i sl.), pa se za mjerodavne kombinacije optereenja provjeri opa stabilnost, naponsko stanje u izabranim presjecima te se naine ostali prorauni, ovisno o nivou projekta. Iako je povrina presjeka dobivenog postepenim dimenzioniranjem manja (vea je uteda u materijalu), prednost izravnog dimenzioniranja je lake izvoenje konstrukcije, pa se ovaj postupak ee primjenjuje, posebno kod niih objekata. Slika 3.33 Izravno dimenzioniranje
3.3.2 Kruna brane

Pravokutna (sanduasta) kruna (sl.3.34) omoguava promet du brane. irina krune je obino 0.05-0.20 od visine brane (dodatna irina se moe osigurati armirano-betonskim ploama na konzolnim nosaima). Slika 3.34 Kruna gravitacijske brane Pravokutna kruna i trokutno tijelo brane povezuju se krunom prelaznicom na nizvodnom licu (sl.3.34a), to omoguava povoljnije naponsko stanje na mjestu prelaska, posebno pri utjecaju potresa. Kota krune brane, ZKB, (sl.3.34a) podignuta je iznad nivoa maksimalnog uspora, ZMU, za visinu (zazora) slobodne visine brane (freeboard-a, f=r+hP gdje je hP = visina penjanja vala (sl.3.17), a r = rezerva (obino je r = 0.5-1.0 m). Valobran, u vidu zaobljene konzole na kruni slui da skrene val. Umjesto da se kruna brane nadvisi za pun zazor,

41

f=r+hP, iznad maksimalnog uspora esto se pravi armirano-betonski parapetni zid (visine hZ 1m), to omoguava da se kruna spusti za visinu zida (sl.3.35). Ponekad je visina uzdunog nosaa mosta, hM, na preljevnom dijelu brane (sl.3.34 b), vea od visine penjanja vala,hP, pa je mjerodavan uvjet za visinu krune: ZKB = ZMU+r+hM.
3.3.3 Uzvodna kosina

U sluaju da se stabilnost ne moe efikasno postii zakoenjem nizvodnog lica, pribjegava se blagom zakoenju uzvodnog lica, ime se, kao stabilizirajua sila, uvodi i vertikalna komponenta hidrostatike sile na uzvodnom licu. Uzvodni nagibi su obino mali (10:1, 20:1) i dodaju se u donjoj zoni brane (sl.3.36). Slika 3.36 Zakoenje uzvodnog lica (Odgovarajuim uzvodnim zakoenjem izbjegavaju se negativni naponi koji mogu nastati na uzvodnom licu u sluaju prazne akumulacije, a koje stvara moment od sanduastog presjeka krune brane)

3.4 Pravila konstrukcije

Odreivanje osnovnih dimenzija prvi je korak u projektiranju brane. Dalje treba posvetiti panju detaljima kako bi se osigurali uvjeti pod kojima je nainjen proraun (i odabrane dimenzije brane), a vodei rauna da gradnja bude to jednostavnija. Detalji za izvoenje i uvjeti graenja daju se u posebnom dijelu glavnog projekta. Pod pojmom pravila konstrukcije podrazumijevaju se postupci pri projektiranju i izvoenju kojima se osiguravaju spomenuti uvjeti, i kojima se otklanjaju ili ublaavaju negativni utjecaji odreenih initelja na branu. Za sluaj betonske gravitacijske brane, kao negativni initelji razmatrat e se: 1) Utjecaj temperature 2) Uzgon u temeljnoj spojnici i u tijelu brane 3) Naponi u temeljnoj spojnici prouzrokovani nejednakim uvjetima slijeganja.

42

3.4.1 Utjecaj temperature

Zbog nejednakog irenja/skupljanja pojedinih dijelova betonske mase u brani se javljaju naponi zatezanja koji izazivaju stvaranje pukotina. Pukotine se vremenom ire, slabe otpornost brane na smicanje, i omoguavaju procjeivanje vode i stvaranje uzgona. Temperaturni naponi nastaju: a) Uslijed zagrijavanja i hlaenja objekta pri promjeni vanjske temperature (meteoroloki imbenici). Ovi utjecaji se ublaavaju gradnjom u lamelama. b) Uslijed oslobaanja velike koliine topline pri vezivanju betona, na to se moe utjecati na vie naina: 1) Treba koristiti sporovezujue cemente kod kojih se proces vezivanja (i oslobaanja topline) odvija sporije. 2) Praviti beton s manjom koliinom cementa ( a da se ne ugrozi nosivost i vododrivost betona). 3) Omoguiti hlaenje betona poslije ugraivanja i/ili sniziti temperaturu betonske mjeavine upotrebom hladne vode za spravljanje betona. Takoer, agregat za beton ne bi smio biti izloen suncu, a ponekad se hladi dodavanjem leda. 4) Betoniranje ne smije biti kontinuirano, jer se u velikoj masi betona vanjski slojevi hlade znatno bre od unutranjih, to izaziva zatezanje i puknua. Moraju se praviti prekidi betoniranja-radne razdjelnice kako bi se svjee betonirani blok prilikom vezivanja ravnomjerno hladio i skupljao, bez veih puknua. U izvoakoj praksi koristi se nekoliko naina rasporeivanja blokova unutar lamele: dugi, kosi, stubasti blokovi (sl.3.37). Najee je duina bloka jednaka duini lamele, irina ovisi o nainu betoniranja (obino do 25 m), a visina je izmeu 0.5 i 3 m. Betonirani blok se ostavlja "slobodan" da se hladi najmanje 3 dana. Slika 3.37 Razdjelnice kod gravitacijske brane Obvezno je radne razdjelnice (spojnice) izmeu blokova (mjesta na kojima se nastavlja betoniranje) pripremiti za nanoenje narednog sloja, tako to e se osigurati dobro prianjanje novog i starog bloka. Obino se povrina starog bloka "haba" i isti otrim pijeskom koji se velikom brzinom izbacuje iz "pitolja" (pjeskarenje), a prije betoniranja se

43

na povrinu starog bloka polae sloj cementnog maltera od oko 2 cm debljine, ime se spreava segregacija novog betona na mjestu spojnice (tzv. spuvasta mjesta). Otvori radnih razdjelnica se injektiraju, za razliku od otvora konstruktivnih-dilatacijskih razdjelnica izmeu lamela, koje trajno ostaju fleksibilne. Kod nekih shema betoniranja horizontalne radne razdjelnice ne lee u istoj ravnini, ve formiraju izlomljene (zupaste) povrine (stubasti blokovi na pr. sl.3.37b), ime se postie vea otpornost na klizanje u sluaju da se pukotina javi u razdjelnici (gdje e se najprije i javiti, jer je to najslabije mjesto u "okolini"). Gravitacijske brane, kako je ve reeno, grade se u lamelama (sl.3.37c). Lamele omoguavaju "disanje" betona po irini i po dubini, jer zazor (otvor) izmeu lamela - dilatacijska (konstruktivna) razdjelnica omoguava rastereenje termikog napona i sprjeavanje nastanka pukotina. Izbjegavaju se i puknua uslijed nejednakog slijeganja, koje moe nastati kao rezultat topografskih i /ili geomehanikih uvjeta. Beton za branu mora osigurati dovoljnu vrstou, otpornost na mraz i potrebnu vododrivost, a da s druge strane ima nisku toplinu hidratacije i nisku cijenu kotanja. Kod veih brana se esto koristi zoniranje, pa se na viim kotama, gdje je potrebna vrstoa betona, stavlja manje cementa, nego u niim zonama. Uzvodno i nizvodno lice se "oblau" betonom vee vrstoe, s vie cementa i, po potrebi, uz aditive kojima se popravlja otpornost na mraz, a za preljevne povrine i otpornost na udar i habanje. Ako je voda agresivna na beton, neophodno je sve povrine koje mogu biti izloene dodiru s vodom odgovarajue zatitit.
3.4.2 Uzgon i injektiranje temelja

U temeljnoj spojnici uzgon se moe smanjiti vertikalnom zavjesom na uzvodnom licu (injekcijskom zavjesom, dijafragmom ili pribojem i drenaom). Ponekad se koriste i horizontalne zavjese uzvodno od brane za produetak puta vode. Uz smanjenje uzgona zavjese osiguravaju i vododrivost akumulacije na profilu barane. Dubina injekcijske zavjese i raspored buotina odreuje se na osnovu geolokih istranih radova (USBR 1987, Creager 1961). Ako se ne raspolae terenskim podacima, moe se za najnii nivo projektiranja usvojiti da dubina zavjese bude jednaka visini brane, a da se injekcijsku buotine postave na rastojanju od 2 do 3 m. Injekcijsku zavjesu, po

44

pravilu, treba izvesti i u bokovima profila brane (sl.3.13) kako bis e smanjilo proviranje vode iz akumulacije. Treba osigurati da injekcijske buotine sijeku ispucale slojeve u temelju kako bi im to bolje predale injekcijsku masu, a ne da se masa gubi du pukotina (sl.3.38, Peinar 1960). Slika 3.38 Postavljanje injekcijskih buotina u odnosu na slojevitost Prema namjeni injektiranje moe biti: 1) Zaptivno - za zaptivanje i smanjenje proviranja i uzgona. 2) Konsolidacijsko - za poveanje nosivosti tla. 3)Vezno (kontaktno) za povezivanje konstrukcije s okolnim (stjenovitim) tlom, i spreavanje ispiranja materijala na kontaktu brana-tlo. Vezano injektiranje treba obvezno primjenjivati kod svih hidrotehnikih objekata koji se vezuju za stijenu (brane, tuneli, podzemni hodnici i sl., sl.3.13) Stjenoviti materijal obino se drenira mreom vertikalnih (ponekad i kosih) buotina. Za prvu procjenu mogu se usvojiti buotine promjera d = 10 - 20 cm, na razmaku od 3 - 5 m, dubine od 1/4 -1/2 visine brane (Creager 1961). Buotine se ulijevaju u drenanu galeriju otkuda se gravitacijom ili pumpanjem filtrirana voda odvodi van tijela brane, najee u donju vodu. Drenana galerija moe se koristiti i za promatranje (inspekciju). Povrina poprenog presjeka galerije mora biti dovoljna da omogui nesmetan pristup, ventilaciju i osvjetljenje (otvor ne bi trebao biti manji od 2 x 1.5 m).
3.4.3 Smanjenje uzgona u tijelu brane

Uzgon u tijelu brane smanjuje se, kao i kod temelja, uzvodnim zaptivanjem, i dreniranjem. Zaptivanje (smanjenje vodopropusnosti) u tijelu gravitacijske betonske brane moe se postii na vie naina: 1) Ugraivanjem betona manje vodopropusnosti na uzvodnom dijelu presjeka brane stvara povoljnu sliku uzgona (sl.3.12c). 2) Bitumenski premaz ili postavljanje vodonepropusnih folija na uzvodnom licu daje slian efekt.

45

3) Odgovarajuom njegom betona sprjeava se pojava pukotina kroz koje voda dospijeva u branu i stvara uzgon. 4) Zaptivanju pomae i mutna voda, koja sa sobom donosi estice lebdeeg nanosa kojim se popunjavaju puknua u brani. Zaptivne mjere mogu biti nedovoljne pa se ponekad primjenjuje i dreniranje. Za drenau se obino koriste perforirane betonske cijevi, postavljene u vertikalne otvore u tijelu brane (sl.3.39b), i rasporeene tako da prihvate to vie filtracijske vode. Treba predvidjeti mogunost zamjene cijevi i proiavanja, jer moe doi zaepljenja uzrokovanog kalcifikacijom. Voda se iz cijevi odvodi horizontalnim galerijama u tijelu brane. Slika 3.39 Drenaa za smanjenje uzgona u tijelu brane

3.4.4 Naponi u temeljnim spojnicama zbog nejednakog slijeganja

Vertikalne dilatacijske razdjelnice omoguavaju samostalan rad svake od lamela, pa se time omoguava i nejednako slijeganje istih, i eliminiraju naponi i pukotine koje mogu nastati zbog razliitih geomehanikih svojstava (modula deformabilnosti) stijene, ili naglog diskontinuiteta u topografiji doline (sl.3.40) Slika 3.40 Lamele gravitacijske brane Ako se iz nekog razloga razdjelnice moraju injektirati (tzv. gravitacijske betonske brane s injektiranim razdjelnicama), izostaje "sloboda" pomicanja lamela, pa brana radi (i rauna se) kao jedinstvena prostorna konstrukcija.
3.4.5 Priprema temelja

Priprema temelja je izuzetno znaajan i osjetljiv posao pri izradi svake brane. Tri najznaajnija uvjeta kod pripreme temelja su: 1. uvjet - osigurati maksimalnu nosivost tla a) Na stjenovitom tlu treba ukloniti povrinski sloj zemlje i nanosa i drobinu ( raspadnutu stijenu), da bi se brana fundirala na vrstoj stijeni. Ako je stijena ispucala na veoj dubini,

46

pa se uklanjanje ne isplati, temelj se ojaava konsolidacijskim injektiranjem. Obino su konsolidacijske injekcijske buotine duboke do 5 m (znatno plie nego zaptivne). b) Kod nevezanog tla nosivost se daleko tee popravlja . Optereenje se moe ipovima prenijeti dublje do nosivog sloja (rijetko se primjenjuje, i to samo kod niih objekata). Pri radu sa ipovima treba koristiti posebnu tehnologiju jer naknadno slijeganje tla na dodiru s branom (sl.3.41) moe otvoriti put vodi, to dovodi do katastrofe zbog unutranje erozije temelja (kontaktnog ispiranja). Obino se na glavu ipa postavlja deformabilna metalna "kapa" ija deformacija prati slijeganje tla, pa brana ostaje u kontaktu s temeljom. Slika 3.41 Mogui put proviranja kod temelja na ipovima 2. uvjet - osigurati maksimalnu otpornost na smicanje otpornost na smicanje moe se postii na vie naina: 1) Kod stjenovitih temelja povrina se ostavi hrapavom i "nazupanom" poslije miniranja, to poveava koeficijent trenja ( miniranjem se skida drobina). 2) Izradom uzvodnog zuba, ili dubljim fundiranjem uzvodnog dijela temelja (sl.3.27), ime se ravnina smicanja pomjera na veu dubinu. 3) Smanjenjem uzgona. 4) Fundiranjem na ipovima kod nevezanog tla (rijetko se primjenjuje). 3. uvjet - osigurati filtracijsku stabilnost tla Neophodno je sprijeiti unutranju eroziju tla temelja (detaljnije u poglavlju o nasutim branama).

3.5 Planiranje i faze izvoenja brane

Pri izgradnji velikih i sloenih objekata, kao to su brane, neophodno je detaljno isplanirati svaku fazu gradnje i svih pomonih i pripremnih radova i aktivnosti. Najvanije faze su: 1. Izgradnji prethodi projektiranje s istranim radovima 2. U prvoj fazi gradnje potrebno je uraditi pristupni put i pripremiti gradilite.

47

3. U drugoj fazi se obavljaju radovi na skretanju rijeke, a paralelno se zapoinju radovi na objektima i dijelovima objekata koji su iznad razine vode u rijeci. Dno budue akumulacije se isti od vegetacije, kako bi se izbjegla eutrofikacija jezera. 4. Kada je rijeka skrenuta, pripremaju se temelji i osigurava temeljna jama. Osigurava se sanitarna zatita akumulacije. 5. Slijedi betoniranje brane i ostalih objekata (preljeva, umirujueg bazena, zahvata i dr.), izrada injekcijska zavjese i sl.. 6. U posljednjoj fazi zavrava se montaa opreme, i puni akumulacija.

4. Nasute brane
Nasute brane i nasipi spadaju u najrasprostranjenije hidrotehnike graevine. Grade se kontroliranim nasipanjem i zbijanjem dostupnog materijala, a vanjskim silama se odupiru vlastitom teinom. Velika prednost nasutih brana u odnosu na betonske je to prenose optereenje na tlo preko znatno vee povrine, ime se znatno smanjuju naponi u tlu. esto su nasute brane jedino rjeenje za slabo nosivo tlo. Uz to, nasute brane su i manje osjetljive na slijeganje temelja od betonskih brana. Grade se od lako dostupnih materijala, uz potpuno mehanizirano ugraivanje pa su i trokovi po jedinici volumena brane znaajno nii u odnosu na betonske brane. S druge strane, volumen nasute brane vei je od volumena alternativne betonske brane (volumen zemljane brane je desetak puta vei, a kamene 4 do 5 puta vei od volumena odgovarajue gravitacijske betonske brane). Najvea mana nasutih brana je velika osjetljivost na eroziju vodom. Osnovna podjela nasutih brana je na: 1) zemljane brane i 2) brane od kamena (kamenog nasipa) Nasute brane su se najvie gradile, ali i najee ruile. Tri najea uzroka ruenja su: 1) prelijevanje, praeno vanjskom erozijom 2) ispiranje materijala nasipa unutranja erozija

48

3) klizanje kosina Prilikom projektiranja, izgradnje i odravanja nasutih brana moraju se primijeniti sve raspoloive mjere i postupci za otklanjanje navedenih uzroka.

4.1. Prelijevanje i povrinska erozija

Nikakve mjere, ni "konstruktivna pravila" ne mogu pomoi u sluaju prelijevanja brane. Ukoliko je prelijevanje dovoljno dugotrajno, dolazi do erozije i negativne posljedice su neizbjene. Jedino preostaje mogunost spreavanja prelijevanja, a to se moe postii: 1) Ispravnom procjenom mjerodavnog vala velike vode vala od kojeg se objekt brani, i prema kojem se dimenzioniraju evakuacijski organi 2) Pravilnim izborom, dimenzioniranjem, izradom i odravanjem evakuacijskih organa Najvanije postavke za izbor mjerodavnog vala i dimenzioniranje evakuacijskih organa: 1) ako je podruje nizvodno od nasute brane naseljeno, obavezno treba dimenzionirati evakuacijske organe na maksimalnu veliku vodu ( skraenica MPF = Maximum probable flood). Ako je nizvodno podruje nenaseljeno pa val izazvan ruenjem brane ne moe ugroziti ljudske ivote, obino se za mjerodavan val usvaja 10 000 godinja velika voda, ili 1000 godinja voda, ako ekonomska analiza to opravdava. U svakom sluaju dobro je da se zazor izmeu maksimalnog nivoa vode i krune brane ostavi dovoljno irokim i da se na kruni podigne parapetni zid (slian valobranu kod betonskih gravitacijskih brana) 2) zbog mogunosti havarije ustava i ureaja za rukovanje ustavama, projektanti uglavnom izbjegavaju preljeve s ustavama (kontrolirane preljeve) kod nasutih brana te se opredjeljuju za slobodne preljeve bez ustava. Ako se ustave koriste moraju imati vie alternativnih pogona, mada ni to ne jami da e uvijek biti u operativnom stanju. Projektiranje dubinskih ispusta za evakuaciju velikih voda izuzetno je rizino rjeenje te se za visoke nasute brana ne preporuuje ni u kojem sluaju.

49

4.2 Unutranja erozija

Unutranja erozija je osobito opasna kod zemljanih brana. Nastaje odnoenjem estica nevezanog materijala koje se ne mogu oduprijeti hidrodinamikoj sili filtracijske vode (unutranja erozija moe nastati i kod vezanog materijala ako postoji mogunost da kohezijske sile oslabe, zbog nepovoljnih kemijskih reakcija). Unutranja erozija obino se dijeli na: 1) Ispiranje (sufozija) 2) Podizanje (fluidizacija)
4.2.1 Ispiranje-sufozija

Filtracijska voda odnosi estice (tla, nasipa) koje nemaju oslonac iza sebe, a svojom teinom se ne mogu oduprijeti sili toka. Ova pojava se naziva ispiranje-sufozija. Moe biti isprana estica na nizvodnom licu, iza koje nema estica da je podupru (estice A,B, i C na sl.4.1), ili estica iz unutranjosti nasipa (estica D) koja je suvie sitna da bi je okolne krupnije estice mogle zadrati (tj. moe se provui kroz prostor - pore izmeu susjednih estica). Ovaj drugi oblik ispiranja redovito se javlja na izravnom kontaktu sitnozrnog i krupnozrnog materijala-tzv.sufozija na kontaktu (naravno ukoliko je smjer filtracije prema krupnozrnom sloju). Slika 4.1 Sufozija kroz nasip brane Na slici 4.2 pretpostavljeno je da su estice sferinog oblika, pa sitnija estica promjera d=2r moe se osloniti na susjedne krupnije estice promjera D = 2R samo ako je D 6.45 d. U protivnom e sitnija estica biti isprana. Slika 4.2 Ispiranje sferinih estica Ispiranje jedne frakcije estica iz brane ili temelja ne mora uvijek biti opasno. Sitnije estice mogu biti isprane iz heterogene mjeavine bez naruavanja stabilnosti objekta ako preostale estice nisu ugroene rezultirajuim poveanjem brzine filtracije vode, i ako estice nalijeu jedne na drugu. U ovakvom sluaju, prvobitno mutna filtracijska voda, izbistrit e se kad sve sitne estice budu isprane. Naprotiv, poveanje mutnoe i

50

filtracijskog protoka, znai da je erozija dobila na intenzitetu (da se ispire sve vei broj estica), pa e, ako se neto ne poduzme, doi e do potpunog ispiranja tla, i ruenja objekta. Hidrodinamika sila kojom voda djeluje na estice tla razmjerna je brzini filtracije, u, a ona (prema Darcy-evom zakonu) ovisi o gradijentu filtracije, I i koeficijentu filtracije, K. Gradijent filtracije, I, predstavlja pad pijezometarske linije du filtracijskog puta, a u praksi se esto aproksimira kao kolinik pijezometarske razlike, h = , i duljine filtracijskog puta, L= I, na kome se razlika h ostvari: d h u = K I = K d l K l = K L (4.1)

(Znak "-" ispred izvoda oznaava da pijezometarska linija, ( I ), opada u smjeru teenja). Opasnost da estica odreene krupnoe bude isprana (zbog djelovanja hidrodinamike sile) raste s poveanjem gradijenta, I, i porastom koeficijenta filtracije, K (prema jednadbi 4.1). gradijent pri kome dolazi do sufozije promatranog tla naziva se
S kritini gradijent filtracije na sufoziju, I KR . Kritini gradijent se odreuje laboratorijski, a

orijentacijske vrijednosti (kao i orijentacijske vrijednosti koeficijenta filtracije) prema amerikom istraivau Leinu dane su u tablici 4.1.

Materijal 1. sitni pijesak 2.srednji pijesak 3. srednji ljunak 4. oblutci 5. meka glina 6. tvrda glina

S I KR =h/L

K (m/s) 10-3-10-4 10-2-10-3 10-1-10-2 >10-1 10-6-10-8 <10-8

1/8,5 1/6,0 1/3,5 1/2,5 1/3,0 1/8,0

Tablica 4.1 Orijentacijske vrijednosti kritinog gradijenta ispiranja (sufozije) i koeficijenta filtracije

51

Ukoliko je na nizvodnom dijelu brane predvien dren s filtarskom zatitom, navedene vrijednosti kritinog gradijenta se mogu poveati za oko 20%. Opasnost od sufozije odreenog tla opada poveanjem zbijenosti (smanjenjem poroznosti), jer se smanjuju otvori kroz koje se mogu provui sitnije estice. Uz to, sitniji otvori stvaraju vee gubitke energije, to smanjuje brzinu, a time i hidrodinamiku silu filtracijskog toka. (Ako se usporeuju dva tla istog sastava, ali razliite zbijenosti, kritini gradijent e biti vei kod zbijenog tla, dok e koeficijent filtracije biti manji). Zbijanje po pravilu, nije dovoljno, pa se ugroeni materijal nasipa redovito titi filtrima. Filtar onemoguava ispiranje sitnih estica kroz pore krupnih estica u susjednoj zoni-sloju (sufozija na kontaktu). Filtar ine slojevi razliite krupnoe zrna. Krupnoa zrna raste idui u smjeru toka vode, tako da materijal iz prethodnog (uzvodnog) sloja ne moe biti ispran kroz naredni (nizvodni). Najuzvodniji sloj filtra (od najsitnijeg zrna) osigurava neposrednu potporu za materijal koji se titi (sl.4.3), slijedei sloj titi prethodni, i tako redom do filtracijskog stabilnog sloja, gdje je ugraen materijal kojem krupnoa osigurava stabilnost (za
S promatrane uvjete teenja I=h/l< I KR ).

Slika 4.3 Princip filtarske zatite

4.2.2 Fluidizacija - podizanje

Fluidizacija (podizanje, "teenje") tla nastaje kada hidrodinamika sila vode koja provire navie postane vea od teine tla. Tlo u potpunosti gubi nosivost- dolazi do sloma tla. Slika 4.4 Fluidizacija tla Nastanak fluidizacije prikazan je na slici 4.4. Na slici 4.4a je eksperimentalna
F aparatura za procjenu kritinog gradijenta filtracije na fluidizaciju, I KR , dok slika 4.4b

prikazuje fluidizaciju tla nizvodno od priboja. Debljina uzorka, t, (slika 4.4a) odnosno dubina priboja (t, na sl.4.4b) predstavlja filtracijski put vode kroz tlo izmeu presjeka "1" i "2" ( t L , iz jednadbe 4.1). Pijezometarska razlika, h, izmeu presjeka omoguava vodi

52

svladavanje otpora teenju du filtracijskog puta, t, a ujedno stvara i hidrodinamiku silu koja e, ako postane dovoljno velika, pokrenuti podii estice tla. Vrijednost pijezometarske razlike pri kojoj poinje fluidizacija je kritina razlika,
F odgovarajua vrijednost gradijenta je kritini gradijent na fluidizaciju, I KR .

h=hKR, a

Kritina pijezometarska razlika, i kritini gradijent na fluidizaciju se odreuje iz uvjeta ravnotee sila koje djeluju na masu tla i vode uzorka unutar volumena izmeu presjeka "1" i "2" u trenutku podizanja tla (h=hKR). Kada hidrodinamika sila pokrene estice tla, ove vie nee nalijegati na reetku na koju je uzorak (bio) oslonjen (sl.4.4a), pa e izostati i reakcija kojom reetka djeluje na uzorak. Zato e pri fluidizaciji na masu uzorka izmeu presjeka "1" i "2" djelovati samo sila teine i sila pritiska vode:

A W H 2 + A Z t = A W (hKR + H 2 + t ) , ( Z W )t = W hKR ,

(4.2)

odakle je: (4.3)

gdje je: Z = volumna teina tla u zasienom stanju, a A=povrina poprenog presjeka kroz koji filtrira voda. Prema jednadbi (4.3) fluidizacija (podizanje estica tla) nastaje ako je:

h hKR =

Z W t, W

(4.4)

odnosno ako je dostignut kritini gradijent na fluidizaciju:

F I I KR =

hKR Z W = , t W

(4.5)

Da bi se podizanje sprijeilo, neophodno je ugroeno tlo zatiti balastom koji e neutralizirati "viak" pijezometarske razlike, h-hKR (sl.4.5). Slika 4.5 Balast Minimalna debljina balastne ploe, p (potrebno je sprijeiti fluidizaciju), dobiva se iz ravnotee sila (sl.4.5):

A W H 2 + A Z t + A P p = A W (h + H 2 + t + p)
odnosno:

(4.6)

p=

W h ( Z W )t P W

(4.7)

53

gdje je P = volumna teina ploe. Obzirom da je hKR W = ( Z W ) t (prema jednadbi 4.4) dobiva se:

p=

W (h hKR ) . P W

(4.7a)

Balastna ploa mora biti perforirana, inae se pritisak vode ispod ploe (uzgon) dodatno poveava (jer se voda "usporava", pa h raste), to dovodi do isplivavanja ploe. Ispiranje sitnijih estica tla kroz otvore ploe treba sprijeiti odgovarajuom filtarskom zatitom izmeu ploe i tla koje se titi. Obino se kod nasutih brana, umjesto balastne ploe koristi kameni nabaaj sa filtrom (sl.4.29). Znaajno "nagomilavanje" pritiska nastaje ako se iznad vodopropusnog sloja nalazi slabopropusni "pokrovni" sloj. Slino, kao i kod balastne ploe, i ovdje se na dodiru propusnog i nepropusnog (odnosno, slabopropusnog) sloja javlja veliki "nadpritisak", potreban da omogui filtraciju kroz slabopropusni sloj, zbog ega moe dii do podizanja pokrovnog sloja-tzv. izdizanja na kontaktu (sl.4.20).
F Treba uoiti da je kritini gradijent fluidizacije, I KR , vei od kritinog gradijenta S sufozije, I KR , jer pri fluidizaciji hidrodinamika sila mora savladati punu teini estice (mora

podii esticu), dok kod sufozije esticu treba "samo" pogurati.

4.3 Analiza vanjskih sila

Bitne razlike u odnosu na betonske brane su: 1)hidrostatiki tlak ne djeluje na nekoherentno tijelo brane kao cjelinu. On djeluje na svaku esticu nasipa pojedinano, smanjujui joj volumnu teinu (prema Arhimedovom zakonu). Ako postoji vododriva zavjesa, onda na njega djeluje sila hidrostatikog tlaka, kao i na svaku drugu vododrivu povrinu (sl.4.6). Slika 4.6 Hidrostatiki tlak na zavjesu nasute brane 2) Hidrodinamike sile ispiranja (sufozije) i podizanja (fluidizacije) bitno utjeu na stabilnost brane i temelja.

54

3) Povrinska erozija uslijed udara vala moe biti fatalna za nasip, pa se ne smije dozvoliti da valovi prelijevaju krunu brane. Zato se na kruni gradi valobran, a dio povrine uzvodne kosine koji moe biti ugroen udarima vala (u rasponu od minimalnog radnog nivoa, Zmin, do krune brane) mora se zatiti ploama ili krupnom kamenom naslagom. 4) Sile potresa su opasne kao dodatni stimulans za klizanje kosina (naroito kod materijala bez kohezije i ujednaenog zrna), jer naglo pokretanje smanjuje trenja (daje poetni impuls za savladavanje trenja). 5) Nema statike sile od leda, jer je brana dovoljno "meka" da amortizira optereenje od irenja leda, a poto se sante kreu k preljevnoj graevini (koja je uvijek posebna betonska konstrukcija), izostaje i dinamiki utjecaj leda na nasip brane. 6) Teina daje stabilnost brani, tako to stvara silu trenja i time se odupire klizanju. Prisustvo vode u tijelu brane smanjuje efektivnu teinu i koheziju (kod vezanih) materijala, pa je korisno to vie spustiti nivo vode u tijelu brane. Zato je potrebno procijeniti gdje se voda nalazi - treba procijeniti poloaj filtracijske linije.

4.4 Filtriranje kroz branu i filtracijska linija

Filtracijska linija (freatika linija) predstavlja liniju slobodne povrine vode u nasipu. Poznavanje poloaja filtracijske linije omoguava: 1) Odreivanje teine i kohezija svih dijelova brane. 2) Odreivanje mjesta za drenau i filtre. 3) Procjenu filtracijskog protoka, i sl. Poloaj filtracijske linije dobiva se rjeavanjem jednadbi filtracije, koje se u proizvoljnom sluaju ne mogu analitiki rijeiti. Za poznate parametre tla i granine uvjete rjeenje se moe dobiti numerikim modelom, ili elektronskim zapisom (Pinder 1977). Za nie faze projekta koriste se priblini postupci, gdje se, uz odreena pojednostavljenja zadatka, primjenjuju modificirana analitika rjeenja jednostavnih problema. Modifikacije analitikih rjeenja esto omoguavaju uraunavanje utjecaja anizotropije i heterogenosti materijala. Heterogenost nasipa odreuje poloaj filtracijske linije (sl.4.7) isto kao to heterogenost temelja odreuje poloaj pijezometarske linije ispod temelja gravitacijske
55

brane (sl.3.12). Sluaj homogene i izotropne brane na vododrivom temelju prikazan je filtracijskom linijom "a" na sl.4.7 Slika 4.7 Utjecaj heterogenosti materijala na poloaj filtracijske linije u nasipu Filtracijska linija se "podie" ako vododrivost materijala raste u pravcu toka, jer se najvei dio pada gubi na nizvodnom dijelu nasipa, gdje je najvea brzina (najmanji presjek pora kroz koje voda filtrira), a time i najvei energetski gubici (linija "b"). Ako vododrivost opada u smjeru toka linija filtracije se "sputa" (linija "c"), jer su gubici energije dominantni na uzvodnom dijelu nasipa, gdje su brzine vee. U nastavku su opisane dvije pojednostavljene metode za odreivanje poloaja filtracijske linije: "Kasagrandeov postupak", i "Linearna aproksimacija" (Smith 1995, Boreli 1980).
4.4.1 Kasagrandeov postupak za odreivanje filtracijske linije na osnovi Kozenijevog rjeenja

Kasagrandeov

postupak zasniva se na Kozenijevom analitikom rjeenju, s

filtracijskom linijom u obliku kvadratne parabole (osim najuzvodnijeg dijela gdje je krivulja prilagoena graninom uvjetu). Kozenijevo analitiko rjeenje Na slici 4.8 prikazano je Kozenijevo analitiko rjeenje poloaja filtracijske linije za homogenu branu (branu od homogenog materijala) fundiranu na vododrivom temelju s horizontalnim drenom na nizvodnom kraju. Slika 4.8 Kozenijevo analitiko rjeenje Pretpostavlja se ravninski zadatak, pa je strujanje istovjetno u svakoj presjeenoj ravnini du brane. Filtracijska linija odreena je koordinatama x, i h (sl.4.8), gdje je x = horizontalna udaljenost mjerena od uzvodnog ruba drena u smjeru prema uzvodnom rubu brane, a h = visina filtracijske linije (formalno pijezometarska razlika toke na filtracijskoj liniji i toke u drenu nizvodno od filtracijske linije). Kozeni je pokazao da je linija filtracije kvadratna parabola s tjemenom u toci "A" na uzvodnom rubu drena:

56

2 h 2 h0 x= . 2 2h0

(4.8)

Parabola sijee liniju slobodne povrine jezera u toci "B", udaljenoj 0.3 m od presjeka slobodne povrine s uzvodnom kosinom brane (sl.4.8). Zamjenom x = d, i h = H za toku presjeka parabole i razine u jezeru dobiva se:
h0 = H 2 + d 2 d ,

(4.9)

od jednadbe parabole (jed.4.8) odstupa jedino najuzvodniji dio filtracijske linije. Na osnovu jednadbe (4.8) moe se procijeniti filtracijski protok po metru dunom nasipa, q. Prema Darcy-evoj jednadbi je:

q = hK I = K h
a iz jednadbe parabole (4.8) je: (4.11)
h = 2 xh
0

dh , dx

(4.10)

+ h

2 0

to diferenciranjem po x daje:

dh = dx pa je protok jednak:
q = Kh0 = K

h0
2 2 xh0 + h0

h0 , h

(4.12)

(H

+ d2 d

(4.13)

Filtracijska linija se sputa (obara) pomicanjem drenae uzvodno. Time se poveava stabilnost brane na klizanje, jer je povean nepotopljeni dio nasipa (koji nije olakan). Meutim istovremeno se poveava i filtracijski protok, proporcionalno poveanju gradijenta dh/dx, odnosno poveanju visine h0, koja raste pomicanjem drenae uzvodno (ako

d 0 onda h0 H , ako d onda h0 0 ). (Da bi se smanjio filtracijski protok

drenau treba pomaknuti nizvodno.) Kasagrande je proirio Kozenijevo rjeenje za proraun filtracijske linije (s horizontalnim drenom) na sluajeve s "proizvoljnim" poloajem drena. Dren se rotira oko toke "A" za kut (sl.4.9).

57

Slika 4.9 Mogui poloaji drena kod Kasagrandeovog postupka Sluaj d) na slici 4.9, gdje je zamiljena drenaa zarotirana na nizvodno lice, predstavlja filtriranje kroz nasip bez drena. Na slici 4.10 uoava se razlika u odnosu na Kozenijevo rjeenje. Toka "C", gdje linija filtracije izlazi na nizvodnu kosinu nasipa sputena je u odnosu na toku "C0" , u kojoj Kozenijeva parabola (jednadba 4.8) sijee nizvodnu kosinu. Slika 4.10 Filtracijska linija za nasip bez drena Poloaj toke C0 se odreuje iz presjeka jednadbe parabole i pravca koji prolazi kroz koordinatni poetak "A " pod kutom (sl.4.11):
2 a + a = x 2 + h 2 = x 2 + h0 + 2h0 x =

= x + h0 = (a + a ) cos + h0

(4.14) (4.15)

odakle je:

a + a = h0 / (1 cos ) . Slika 4.11 Jednadba parabole u polarnim koordinatama

Poloaj toke "C", odnosno udaljenost a= AC , ovisi o kutu , i dobiva se preko iskustvenog dijagrama iz tablice 4.2 (Creager 1961), ili se aproksimira formulom (Linsley et al., 1979):

30

60

90

120

180

a / (a + a ) 0,36 0,32 0,25 0,17 0,00

a / (a + a ) = (180 ) / 400 ,
gdje je kut , , u stupnjevima.

Tablica 4.2 Ovisnost odnosa a / (a + a ) o kutu Za filtracijski protok vrijedi ista formula (4.13) kao i kod Kozenijevog rjeenja:

q = Kh0 = K

(H

+ d2 d .

58

Opisani postupak vrijedi samo ako su temelji vododrivi. U protivnom mora se ukljuiti i protok kroz temelj. Anizotropna sredina KX KY_ Dosada je promatrana izotropna sredina. Meutim, obino je vodopropusnost (koeficijent filtracije, K) znaajno vea u horizontalnom (KX) nego u vertikalnom pravcu (KY) pogotovo kod konsolidiranih materijala. Za proraun filtracijske linije u uvjetima anizotropne vodopropusnosti primjenjuje se transformacija duina u horizontalnom smjeru, ime se strujanje u anizotropnoj sredini transformira u strujanje u izotropnoj sredini, na koje se mogu primijeniti prethodno pokazana rjeenja. U daljnjem tekstu e se naznaiti priroda ovakve transformacije. Problem je ravninski. Jednadba odranja mase za elementarni volumen jedinine duljine (dV=dx x dy x 1), pri ustaljenoj filtraciji prema Darcy-evim pretpostavkama, a pri orijentaciji osi i brzina kao na sl.4.12, glasi: u v + = 0, x y gdje su: u i v komponente "Darcy-eve" filtracijske brzine za pravce "x" i "y":
u = Kx , x

(4.16)

(4.17) (4.18)

v = Ky

, y

gdje je = pijezometarska kota potencijal filtriranja (sl.4.12) Slika 4.12 Jednadba odranja mase za ravninski problem Uvoenjem Darcy-evih brzina, u, i v, (jed.4.17 i 4.18) u jednadbu odranja mase (4.16) dobiva se: K y =0 K x + x x y y (4.19)

59

to za homogenu sredinu (Kx = const., i Ky = const) daje: Kx 2 2 =0 + Ky y 2 x 2 (4.20)

Ako je sredina izotropna (Kx = Ky) dobiva se Laplasova jednadba po pijezometarskoj koti, : 2 2 = 0 , za koju vrijedi Kasagrandeovo rjeenje. + x 2 y 2 Za anizotropnu sredinu jednadba (4.20) moe se prepisati kao: (4.21)

2 2 + = 0, odnosno : Ky y 2 2 x Kx
2 2 =0, + 2 y 2 x

(4.22)

(4.21a)

to predstavlja jednadbu za izotropnu sredinu (jed.4.21), samo s novom neovisno promjenjivom (s novom duljinom) u horizontalnom pravcu, x = x promjenjive, x (sl. 4.13). Ky rauna se po ve opisanom Kozenijevom rjeenju: Linija filtracije h(x ) = h x Kx
2 h = 2 xh0 + h0 = 2 x

Ky , umjesto prvobitne Kx

Ky 2 h0 + h0 , Kx

(4.23)

s tim to je: h0 = Ky 2 Ky d + H2 d. Kx Kx (4.23a)

Slika 4.13 Transformacija x-koordinate Filtracijski protok, q, procjenjuje se kao i u prethodnom razmatranju:
q = h K xI = K x h dh dx

(4.10a)

gdje se izvod dh/dx rauna iz transformirane Kozenijeve parabole (jed.4.23):

60

dh = dx

Ky Kx

h0 Ky 2 2x h0 + h0 Kx

(4.24)

pa je protok jednak:

q = Kx gdje je

Ky h0 = K y K x h0 = K h0 , Kx
K = KyKx .

(4.25)

4.4.2 Linearna aproksimacija

esto se u praksi filtracijska linija kroz nasip bez drena aproksimira ravnom linijom umjesto parabolom. Greka koja se pritom ini obino nije znaajna, pa je sluajeva sasvim opravdano koristiti ovu jednostavnu metodu (Creager et al.1961). Razmatra se filtracija kroz homogenu izotropnu nasutu branu na vododrivoj podlozi (sl.4.14). Treba procijeniti poloaj filtracijske linije i filtracijski protok (po metru dunom brane). Slika 4.14 Linearna aproksimacija filtracijske linije Iskustvo s velikog broja objekata pokazuje: 1) Da filtracijska linija presijeca nizvodnu kosinu (u toci C) na rastojanju H/3 od temelja, 2) Da se filtracijska linija (veim djelom duine ) moe aproksimirati ravnom linijom koja spaja toku C s tokom A, udaljenom za razmak 0,3 m od presjeka razine gornje vode i uzvodne kosine brane (slika 4.14). Protok, q, odreuje se iz Darcy -eve jednadbe:
q = h KI = hK H . L

u dosta

(4.10b)

Sa slike 4.14 oigledno je da pijezometarska razlika iznosi H = 2 / 3 H . Visina protonog presjeka, h (povrina po jedinici irine) uzima se kao srednja visina filtracijske linije:

61

h=

H1 + H 2 1 H 2 = H + = H , a duljina filtracije, L , kao sredinja linija trapeza DCEF 2 2 3 3

(Creager 1961): n L = L 0.7nU + N H 6 Izraz za protok sada postaje:

2 H 2 3 4 H2 . q=K H =K 3 L 9 L

(4.26)

(4.27)

Ako se u anizotropnoj sredini s koeficijentima vodopropusnosti Kx u horizontalnom, i Ky u vertikalnom pravcu, jednako znaajne obje komponente filtracijske brzine (u i v), za koeficijent K u jednadbi (4.27) predlae se, slino kao i kod izraza (4.25):
K = K xK y .

(4.28)

Napominje se da je ovakvo osrednjavanje besmisleno i pogreno ako je dominantan pravac strujanja horizontalan, kada je mnogo bolja procjena K K x . (Slino, ako je dominantno strujanje u vertikalnom pravcu, treba raunati s K K y ).

4.5 Filtracija u temeljima

Nasute brane se esto fundiraju na vodopropusnom tlu (aluviju rijenom nanosu) pa je potrebno procijeniti protok filtracije kroz temelj, i gradijente filtracije (gradijent pijezometarske linije) na mjestu gdje voda naputa tlo (ili se smjenjuju slojevi razliite krupnoe). Isto vrijedi i za temelje betonskih objekata, fundiranih na aluviju, gdje jo treba odrediti i silu uzgona. Za sloenije sluajeve (izrazita heterogenost, nepravilne konture) koriste se numeriki modeli ili elektronski zapisi. Ipak, dosta praktinih zadataka moe se uspjeno aproksimirati modificiranim analitikim rjeenjima, bez primjene numerikih metoda. Kroz nekoliko primjera pokazati e se kako se dolazi do priblinog rjeenja kod jednostavnih problema filtracije u temeljima. Cilj je objasniti ideje na kojima se zasnivaju aproksimacije i

62

rjeenja, a ne davati recepte. Treba imati na umu da je gotovo svaki hidrotehniki objekt specifian, pa nije preporuljivo slijepo preslikavati rjeenja sa, po neemu "slinih" objekata.
4.5.1 Filtracija ispod betonske brane u homogenom tlu ograniene dubine

a) Horizontalna temeljna ploa bez priboja Prvo e se razmotriti filtracija u temelju betonske brane, s obzirom da nema filtracije kroz samu branu pa su granice filtracijske sredine jasno odreene. Pretpostavlja se da je tlo izotropno Kx=Ky, i da je temeljna ploa horizontalna, bez "zuba" i priboja. Na ovakvo strujanje moe se lako primijeniti potencijalna teorija i stvoriti strujna mrea meusobno okomitih strujnica i ekvipotencijalnih linija (sl.4.15). Strujnice su linije koje imaju pravac brzine - pri ustaljenom teenju voda se kree du strujnica. Ekvipotencijalne linije su linije istih pijezometarskih kota (linije istih potencijala). Strujnice su okomite na ekvipotencijalne linije jer se strujanje obavlja po liniji gradijenta - najveeg pada. (Najvei pad izmeu dvije ekvipotencijalne linije je uzdu njihove najkrae udaljenosti, a najkraa udaljenost je po normali, sl.4.15) Slika 4.15 Filtracija ispod temelja betonske brane Ako se izabere da razmak izmeu dvije susjedne ekvipotencijalne linije, L bude jednako razmaku dvije susjedne strujnice, T (sl.4.15), dobiva se kvadratna strujna mrea, s koje se lako odreuju pritisci na temeljnu plou (odakle se dobiva sila uzgona), gradijenti pritiska, a moe se brzo procijeniti i filtracijski protok, kao:
q=
n =N n =1

(4.29)

Indeks, N, oznaava broj "strujnih kanala" (protonih povrina izmeu dvije strujnice) a qi je protok (po jedinici duine) izmeu dvije strujnice:
qi = K h T = K h , L

(4.30)

gdje je h = H / M pijezometarska razlika dvije susjedne ekvipotencijalne linije, dok je M+1 broj ekvipotencijalnih linija (M=10, u sluaju sa sl. 4.15) Prema jednadbi 4.29 ukupni filtracijski protok kroz temelj je:

63

q = N K h =

N K h M

(4.31)

Strujanje nije uvijek jednostavno kao na sl.4.15. Sredina je esto heterogena i anizotropna, a konture sloene, pa konstrukcija strujne mree postaje, u najboljem sluaju, zahtjevan i kompliciran posao. Odreeno pojednostavljivanje se ponekad moe postii linearizacijom pijezometarske linije u temelju (kao kod brana na stjenovitom tlu). Time se ne utie mnogo na tonost procjene uzgona, ali se znaajno podcjenjuje izlazni gradijent filtracije (usporediti linearnu i "potencijalnu" pijezometarsku liniju na sl.4.15), to treba nadoknaditi odgovarajuim koeficijentom sigurnosti pri provjeri filtracijske stabilnosti temelja (na sufoziju i fluidizaciju). Filtracijski protok za linearnu aproksimaciju se rauna kao:
q KT H . L

(4.32)

Ovako se dobiva neto vei protok nego primjenom potencijalne teorije (jed.4.31), jer je potencijali gradijent(-dh /dx)50 na sredini temeljne ploe (gdje je protoni presjek, T, isti za obje metode), manji od prosjenog gradijenta, H / L (usporediti pad tokaste i pune pijezometarske linije na slici 4.15). b) Horizontalna temeljna ploa s pribojem Radi smanjena uzgona, filtracijskog protoka, i izlaznog gradijenta, esto se u temelj pobijaju vertikalne zavjese priboji - kojima se produava filtracijski put vode (sl.4.16). Filtracijska duina, L, moe se raunati kao zbroj svih dodirnih "povrina" (duina) izmeu objekta i tla:
L(o ) = 2 p + LBR ,

(4.33)

gdje je: p = dubina priboja (zastora), a LBR= B = irina temelja. Uzimajui u obzir anizotropnost koeficijenta filtracije ( K x >> K y ), i mogunost lokalnih slijeganja du horizontalnog dijela temeljne spojnice, ameriki inenjer Lein predloio je da se duina filtracije u temeljima reducira u odnosu na jednadbu (7.38), i rauna kao zbroj: 1) Punih (nereduciranih) duina po svim vertikalnim kontaktima objekta i temelja, i svim kosim kontaktima s nagibom strmijim od 45 i

64

2) Duina reduciranih na jednu treinu stvarne duine za horizontalne kontakte i kose kontakte s nagibom blaim od 45. Ovako dobiven zbroj duina (punih i reduciranih) usporeuje se s dvostrukom irinom temelja, 2 x LBR, (ili dvostrukim rastojanjem nizvodnog i uzvodnog priboja, ako postoji nizvodni priboj), pa se za filtracijsku duinu, L(L), uzima manja od te dvije vrijednosti. a) Za proraun gradijenta filtracije (s ciljem procjene opasnosti od sufozije i fluidizacije tla na kontaktu brane i temelja i neposredno nizvodno od brane) treba koristiti Leinovu reduciranu duinu filtracije L(L), jer je kraa, pa daje vei gradijent. Slika 4.16 Filtracija za temelj s pribojem b) Za proraun uzgona treba koristiti "obinu duinu filtracije, odreenu jednadbom 4.33, s nereduciranim horizontalnim duinama jer se tako dobiva vei uzgon. (Ovaj postupak se naziva "Blajova" metoda). Lein je na osnovu promatranja velikog broja brana, napravio tablicu dozvoljenog izlaznog gradijenta pritiska, h/L, ovisno o vrsti materijala u temelju (tablica 4.1). Uzgon je vertikalna komponenta hidrostatike sile koja djeluje na dodiru objekta i tla (ili u pukotinama unutar samog objekta). Kod ravninskog zadatka uzgon se rauna kao povrina (volumen po jedinici duine) vode. Poloaj pijezometarske linije, h(x), moe se aproksimirati tako to se denivelacija gornje i donje vode, H = HG H D , linearno rasporedi du linije dodira. Ako se rastojanje du linije dodira, mjereno od najuzvodnije toke "G", oznai s, x, (sl.4.17), a ukupna duina linije dodira (filtracijska duina) s, xD=L, linearnom interpolacijom se dobiva:
h (x ) = H D + Lx H . L

izmeu linije dodira i projekcije linije dodira na

pijezometarsku liniju (koja vlada du linije dodira), pomnoena sa specifinom teinom

(4.34)

Slika 4.17 Uzgon ispod brane s pribojem Filtracijski protok u temelju, q, ne moe se dobiti direktno iz Darcy - eve jednadbe. Priboj se, hidrauliki gledano, ponaa kao zatvara na sredini cijevi-stvara gubitke, ali ne odreuje kontrolni presjek (za razliku od zatvaraa na slobodnom kraju cijevi, Creager 1961).

65

U tablici 4.2 dana je iskustvena ovisnost, bezdimenzionalnog filtracijskog protoka, q = q / q 0 (q0 je protok bez priboja), od odnosa dubine priboja i debljine vodonosnog sloja, p/T. Filtracijski protok, q, se odatle rauna kao:
q = q ( p /T ) q0 = q ( p /T ) K T H LBR

(4.35)

p/T 1.00 0.95 0.85 0.80 0.60 0.20 0.00

0.00 0.25 0.42 0.48 0.66 0.90 1.00

p q = 1 T

0.45

Tablica 4.2 Ovisnost bezdimenzionalnog filtracijskog protoka o odnosu dubine priboja i debljine vodonosnog sloja Za tonija razmatranja moe se koristiti strujna mrea (mrea strujnica i ekvipotencijalnih linija), numeriki model, ili elektronski zapis).

4.6 Metode kritinih kliznih krugova

Iskustvo je pokazalo da e kosina brane najprije skliznuti po povrini krunog (ili priblino krunog) oblika (sl.4.18) Metode kritinih kliznih krugova (vedska, Bishopova i sl.) usporeuju okretni moment smicanja sa stabilizirajuim momentom oko centra kliznog kruga, iji je isjeak AB potencijalna povrina smicanja kosine. Smicanje izaziva tangencijalna komponenta teine sila Ti na sl.4.18, dok stabilnost daju normalna komponenta teine,Ni, i kohezija Li ci. Obzirom da sve razmatrane sile imaju isti krak (radijus kliznog kruga, r) odnos stabilizirajueg i klizajueg momenta e biti:
N

(N tg
i =1 i N i =1

+ Li c i )
i

> CS

(4.36)

66

Slika 4.18 Metoda kritinih kliznih krugova gdje su Li = duina elementa "i", ci = kohezija elementa "i", i = kut unutranjeg trenja elementa "i", N = broj elemenata u razmatranom krunom odsjeku, i CS = zahtijevani koeficijent sigurnosti. Odreivanje kritinog (najopasnijeg) kliznog kruga moe se vriti po vie metoda (Novak 1996, Maksimovi 1995, Nonveiller 1983). Bitno je uzeti u obzir i klizanje u temelju ako brana nije fundirana na stijeni.

4.7 Rezime o osnovnim pravilima za projektiranje nasutih brana

Najvanija pravila za stabilnost nasutih brana (Creager 1961) su: 1) Ne smije se dozvoliti prelijevanje preko nasipa brane 2) Ne smije se dozvoliti nekontrolirana filtracija vode kroz branu. 3) Filtracijska linija mora se uvijek presjei filtarskim drenom (horizontalnim, kosim ili na nizvodnoj kosini). 4) Brzina (gradijent pritiska) vode koja izlazi iz tijela i temelja brane, ne smije izazvati pokretanje estica brane i/ili tla. 5) Nagibi uzvodne i nizvodne kosine moraju biti stabilni, s dovoljnim koeficijentom sigurnosti, za sve promatrane sluajeve optereenja (ukljuujui i seizmika). (Uzvodna kosina mora biti stabilna na naglo sputanje razine u akumulaciji). Analiza stabilnosti mora obuhvatiti i temelje ako su od materijala podlonog klizanju. 6) Uzvodno lice brane mora se zatiti od razornog djelovanja valova, a nizvodno od ispiranja kiom.

4.8 Tipovi nasutih brana

Osnovna podjela nasutih brana je na: 1. Zemljane brane i 2. Brane od kamenog nabaaja.

67

4.8.1 Zemljane brane

Zemljane brane se grade od materijala manje krupnoe (gline, pijeska, sitnog ljunka). Brane od sasvim homogenog materijala su rijetkost, jer su raspoloivi materijali manje ili vie heterogeni te se ne isplati iz " smjese " koristiti samo jednu frakciju. ako je cijeli nasip priblino homogenog sastava, smatra se da je brana homogena (sl.4.19a). Homogena brana se titi od sufozije (ispiranja) nizvodnom drenaom. Obino se vertikalni ili kosi dren tzv. " dimnjak " ("chimney") povezuje horizontalnim drenanim tepihom s nizvodnom noicom (sl. 4.19a). Ovime se osigurava efikasno sputanje filtracijske linije, naroito kod izrazito anizotropnih materijala. Homogene brane se grade od materijala znatne vododrivosti, kako bi se smanjio gubitak vode. S druge strane, ovakav materijal je slabije nosivosti, to zahtjeva relativno blag nagib kosina i veliki volumen nasipa. Krupniji materijali (pijesak i ljunak) imaju veliki kut unutranjeg trenja, ime se postiu strmije kosine, a time i manji volumen nasipa, ali su zbog velikih pora slabo vododrivi. Ovo namee ideju o zoniranju presjeka brane. Slika 4.19 Zemljane brane razliitog stupnja heterogenosti Zonirane brane se grade od materijala razliitih karakteristika. Obino se vododrivi (a slabije nosiv) materijal ugrauje na uzvodnom dijelu presjeka, a prema nizvodnom kraju se niu slojevi slabije vododrivosti i vee nosivosti (sl 4.19b). Ovim se postie znaajno obaranje filtracijske linije (sl.4.7) pa je vei dio nasipa osloboen pornog pritiska. S druge strane, uzvodni dio nasipa je slabije nosiv, to zahtjeva blau kosinu. U suvremenoj praksi najee su zonirane zemljane brane s vododrivom glinenom jezgrom. Kosine (" potporne zone") se grade od stabilnog krupnozrnog materijala, koji titi slabije nosiv, ali vododrivi materijal u jezgri (sl. 4.19c). Ovako se postie stabilnost sa strmijim kosinama (manjim volumenom nasipa) nego za sluaj b). Za jezgru je bitno da pored dobre vododrivosti ima i visoku plastinost, to smanjuje rizik od nastanka pukotina pri eventualnim deformacijama. Obzirom da razlika u krupnoi materijala omoguava ispiranje estica jezgre kroz pore estica kosina, na kontaktu jezgre i kosina mora se postaviti filtarska zatita (sl.7.40), i to i nizvodno i uzvodno od jezgre (zbog povratnog teenja pri pranjenju akumulacije).

68

Debljina jezgre u odnosu na kosine odreuje se ovisno o osobinama i raspoloivosti materijala. Po poloaju jezgra moe biti kosa-uzvodna, ili vertikalna-centralna. Slika 4.20 Filtarska zatita kod brane s jezgrom Prednost kose uzvodne jezgre u odnosu na centralnu vertikalnu (sl.4.21) je efikasnije obaranje filtracijske linije, to omoguava da znatno vei dio brane bude osloboen uzgona, ime se popravlja stabilnost brane. Slika 4.21 Poloaj jezgre kod zemljanih brana
4.8.2 Brane od kamenog nabaaja

Brane od kamenog nabaaja se grade nasipanjem i zbijanjem lomljenog kamena. Obzirom na veliku vodopropusnost kamenog nabaaja ove brane se uvijek grade s vododrivom zavjesom. To moe biti: a) glinena jezgra b) kruta zavjesa, obino armirano betonski ili asfalt betonski ekran U oba sluaja drenaa u tijelu brane je suvina, obzirom na poroznost materijala. Meutim, filtarska zatita izmeu glinene jezgre i kamenog nabaaja (s uzvodne i nizvodne strane) je neophodna. Brane od kamenog nabaaja grade se u podrujima s lako dostupnim - jeftinim kamenom za nasip, ako je materijal za zemljanu branu nedostupan ili skup. Brane od kamenog nabaaja su takoer u prednosti u vlanim i hladnim klimatskim uvjetima, gdje bi graevinska sezona za nasipanje zemljane brane bila nedopustivo kratka. Brane od kamenog nabaaja otpornije su na eroziju od zemljanih, a zbog velikog kuta unutranjeg trenja dozvoljavaju i strmije nagibe kosina. S druge strane, brane od kamenog nabaaja su zahtjevnije u pogledu fundiranja u odnosu na zemljane brane (ali su u tom pogledu znatno povoljnije od betonskih). Potrebna je vea nosivost tla jer je manja povrina temeljne stope i neophodno je ograniiti slijeganje temelja zbog opasnosti od pucanja zavjese. To ne predstavlja problem kod fundiranja na zdravoj stijeni, ali zahtjeva dobro zbijanje ljunkovitog ili pjeskovitog temelja.

69

Krute zavjese, kao i glinena jezgra, mogu biti kose uzvodne, ili centralne vertikalne (sl.4.22). Zavjesa se ukopava do stjenovitog materijala u temelju gdje se vezuje s injekcijskom zavjesom, a filtarska zatita u tijelu brane mu nije potrebna. Slika 4.22 Brane s armirano-betonskim ekranom Uzvodni ekran je zastor na samom uzvodnom licu brane. Najee se radi od armiranog betona ili asfalt betona. Armirano betonski ekran se obino slae asfaltnim slojevima, epoksi premazima, ili nekom drugom zatitom protiv procjeivanja. S gledita stabilnosti, uzvodni ekran je povoljniji od vertikalnog, jer je cijela brana na "suhom", a klizanju se suprotstavlja i vertikalna komponenta hidrostatike sile (sl. 4.22a), to omoguava strmije nagibe kosina nego kod vertikalnog ekrana (ili vertikalne glinene jezgre). Prednost uzvodnog ekrana je i pristupanost za odravanje, to je praktiki nemogue kod rjeenja s vertikalnom ekranom. Uz to, uzvodni ekran osigurava zatitu od valova i omoguava jednostavnije nadvienje brane, ako se za to ukae potreba tijekom eksploatacije. Nedostatak uzvodnog ekrana je velika osjetljivost na slijeganje nabaaja ispod ekrana, zbog ega moe doi do deformacija ekrana i pucanja. Prednost vertikalnog ekrana je to se uz njega (s uzvodne strane) moe postaviti vododrivi glineni sloj koji spreava filtraciju u sluaju pojave pukotina u betonu.

4.9 Konstrukcijska pravila i okvirne dimenzije

4.9.1 Zemljane brane

Zemljane brane se grade: 1) Mehanikim nasipanjem i nabijanjem, ili 2) Hidraulikim nasipanjem. 1) Mehaniko nasipanje i nabijanje Materijal za nasipanje se uzima s pozajmita, gdje mu se otkopavanjem znaajno poveava volumen pa se pri ugraivanju mora zbijati, kako bi se smanjilo naknadno slijeganje ili bubrenje. Pored toga zbijanjem se poveava vododrivost materijala, jer se

70

smanjuje veliina pora prilikom "pakiranja" zrna, a raste i otpornost na smicanje. (Zbijanje ne treba zamijeniti s konsolidacijom. Pri zbijanju iz pora se istiskuje zrak i to je brz proces, a konsolidacija (glinenih materijala) je dugotrajan proces koji podrazumijeva smanjenje volumena na raun postepenog istiskivanja vode djelovanjem optereenja, obino od teine samog objekta.) Zbijanje gline se vri tekim valjcima i jeevima u slojevima debljine od 20 30 cm. Zbijanje je najuinkovitije pri optimalnoj vlanosti to je obino prirodna vlanost materijala, ili vlanost neto manja od prirodne. Previe vlaan materijal se zbog prisustva vode ne moe zbiti do zadovoljavajueg stupnja. Zato se glina ne smije ugraivati po kii pa je vremenski period ( u toku godine) pogodan za gradnju zemljanih brana krai nego kod betonskih. (Ne smije se nasipati ni u vrijeme mraza). Prema tome, meteoroloki uvjeti na gradilitu su vrlo bitni za procjenu trajanja radova. Ugradnja nasutog materijala koji nije glinovit (pijesak, ljunak) takoer zahtjeva zbijanje, a dinamiko nabijanje daje bolje rezultate od statikog. Ovakvom materijalu pogoduje vea vlanost pri zbijanju. to je materijal krupniji, to se prilikom zbijanja dodaje vie vode krupni pijesak i ljunak se prelijevaju prije nabijanja, a pri ugraivanju krupnog kamena ponekad se koriste mlazovi pod pritiskom. Filtarski materijal se nabija u slojevima od ~ 30 cm debljine. Prije poetka nasipanja temelj se isti od organskog materijala (panjeva, korijenja), da nakon truljenja ne bi ostale upljine u zemljanoj masi, to moe izazvati slijeganje brane. (Prema Creageru, 1961, u nasipu brane dozvoljeno je najvie 5-6 % organskog materijala). Priboje (ako su predvieni) je potrebno uiniti prije poetka nasipanja, dok se injektiranje moe uraditi i kasnije kroz injekcijsku galeriju (ili, ponekad, kroz glinenu jezgru). Injekcijska zavjesa mora biti izvedena kao nastavak vododrive jezgre ili betonskog ekrana. Potrebno je osigurati dobru vezu izmeu susjednih slojeva nasipa, posebno izmeu temelja i prvog sloja, kako bi se izbjeglo klizanje po ravnini spoja, kao i stvaranje privilegiranog puta filtracijske vode izmeu slojeva. Ovo se postie ohrapavljenjem donjeg (starog) sloja jeevima neposredno prije poetka nasipanja novog sloja.

71

Kada se rad na nasipanju privremeno prekida (kia, mraz) potrebno je zbijanje gline zavriti glatkim valjcima kako bi se dobila glatka, ocjedna povrina s koje kia otjee prije nego to se upije u nasip. Iz istog razloga slojeve treba raditi s uzdunim padom (1:20 1:50) od jezgre prema kosinama (sl.4.23) Slika 4.23 Nagib materijala pri prekidu nasipanja Visinski poloaj krune nasipa (zemljane ili brane od kamenog nabaaja) odreuje se slino kao kod betonskih brana. Postoji, meutim, i jedna vana razlika. I pored svih mjera za smanjenje slijeganja kod nasutih brana treba se raunati s 1 6% slijeganja, pa prema tome i izvoditi nasip (osigurati odgovarajue "nadvienje" nasipa). Neuzimanje u obzir slijeganja nasipa moe biti kobno, jer se preljev (evakuacijski organ) fundiran na stijeni, daleko manje slijee od nasipa brane, pa e nasip ostati snien u odnosu na preljev. Ovo znai da se na preljevu moe javiti nivo vode vii od krune nasipa, pa e nasip biti preliven s katastrofalnim posljedicama. Da bi se to izbjeglo na uzvodnom rubu krune gradi se valobran, a na nizvodnom ograda. Uzvodna kosina mora biti zatiena od valova, to se postie: oblogom od betonskih ploa, oblogom od rukom poloenog kamena (kamenom naslagom), slojem kamenog nabaaja ili poveanjem otpornosti povrine nasipa cementom. Ova zatita mora biti postavljena od krune brane do najnieg radnog nivoa vode u akumulaciji. Izmeu nasipa i zatitnog sloja ugrauje se filtar, ime se onemoguava ispiranje materijala nasipa prilikom pranjenja akumulacije. Nizvodna kosina se mora zatiti od erozivnog djelovanja kie. Zatita se postie kamenim nabaajem ili oblogom. Ukoliko nema opasnosti od procjeivanja kroz nizvodnu kosinu (tj. ako je filtracijska linija presjeena drenanim filtrom), otpada i potreba za filtarskom zatitom ispod kamene obloge. Zatita od erozivnog djelovanja kie moe se osigurati i zatravljivanjem nizvodne kosine pogodnim gusto rastuim travama. Slika 4.24 Berme na nizvodnoj kosini Kod brana visokih preko 15-20 m esto se rade proirenja berme na svakih 10-ak m visine, u cilju smanjenja erozivne energije kie koja otjee kosinom. Berme su iroke 2

72

3 m, s poprenim padom prema noici ("prema unutra"), i s uzdunim ocjednim kanalima (sl.4.24) kojima se voda odvodi, obino do kolektora na bokovima, a odatle kontrolirano do donje vode. Pri nasipanju i zbijanju posebnu panju treba obratiti na mjesta spoja nasutog materijala s dijelovima betonske konstrukcije i bokovima dolina, gdje najlake dolazi do stvaranja pukotina i nekontroliranog procjeivanja. 1. Ne smije se dozvoliti da betonska konstrukcija ili dio boka doline budu iznad zbijenog materijala jer to redovno dovodi do pojave upljina na mjestu dodira zbog naknadnog slijeganja (sl.4.25a). Granini zidovi trebaju biti nagnuti od nasipa (sl.4.25b), a nikako prema nasipu (materijal nasipa treba nalijegati na zidove). 2. Zidove kojima se nasip vee za konstrukciju treba porebriti (sl.4.26a) ime se produava put procjeivanja vode na spoju (smanjuje se gradijent procjeivanja). Dijelovi nasipa oko betonskog objekta nisu pristupani za velike strojeve pa se zbijanje mora vriti specijalnim nabijaima. Slika 4.25 Veza betonske konstrukcije i nasipa 3. Cijevi se, po pravilu, ne postavljaju kroz nasip brane, niti kroz erodibilne temelje (treba ih postaviti kroz bokove doline u stjenovitom materijalu). Ako je neophodno da cijevi prou kroz branu, onda se mogu postaviti jedino u rovove u temelju, i to samo ako je temelj dovoljno nosiv, kako ne bi dolo do neravnomjernog slijeganja i pucanja cijevi. Rovovi se presijecaju "kragnama" za produenje puta filtracijske vode (sl.2.26b), a neophodno je osigurati zatvaranicu i na uzvodnom kraju cijevi kako bi se omoguio pristup u sluaju havarije. Slika 4.26 Veza nasipa s zidom i postavljanje cijevi ispod nasipa 2) Hidrauliko nasipanje Hidrauliko nasipanje je rjee primjenjivana metoda za izradu brana, obzirom da se obino isplati samo za izuzetno velike koliine nasipanja. Zemljani materijal se razmuti u vodi pa se specijalnim crpkama transportira i deponira na mjesto nasipanja (Creager et al. 1961)

73

3) Okvirne dimenzije U poetnim fazama projektiranja neke od dimenzija nasutih brana (irina krune, irina jezgre, nagibi kosina) se procjenjuju iskustvom. irina nasipa brane u kruni, bK, (sl.4.27) moe se raunati kao (Nonveiller 1983):
bK = 1 + A H

(4.37)

gdje je A = 1.1 1.65, s tim da je bK > 4m. irina glinene jezgre u kruni, bJ, obino nije manja od 3 m (mada postoje brane s bJ = 1m), dok se za irinu u osnovi, BJ, moe pretpostaviti BJ =

1 1 do H 2 4

Slika 4.27 Orijentacijske dimenzije zemljanih brana Nagibi kosina ovise o materijalu nasipa i uvjetima fundiranja. Na zdravom stjenovitom obino se uzima nagib od 1:2,5 do 1:3,5 za glinaste i prainaste materijale i 1:2 do 1:3 za pijesak i ljunak. Za tee uvijete fundiranja poveava se i nagib i kosina. Nizvodna kosina je obino s veim nagibom od uzvodne.
4.9.2 Brane od kamenog nabaaja

Kamen se zbija u vlanom stanju upotrebom vibrovaljaka

(ponekad uz pomo

mlazova pod pritiskom). Slojevi nabaaja su debljine od 0,3 do 2,0 m (najee ~ 1m), ovisno o tipu brane i mjestu ugraivanja (kod brane s glinenom jezgrom slojevi su tanji, naroito u blizini jezgre). Ugradnja kamenog nabaaja obavlja se po, takorei, svim vremenskim uvjetima, to je velika prednost ovog tipa brana. Najvea mana brana s uzvodnim armirano betonskim ekranom je deformiranje i pucanje ekrana zbog nejednakog slijeganja materijala ispod ekrana pa se ekran postavlja nakon to je zavreno zbijanje materijala u nasipu. Obino se brane od kamenog nabaaja rade zonirano. Nizvodna zona, koja daje stabilnost potporu, je od najboljeg i najkrupnijeg kamena (zona C na sl.4.28). Uzvodna zona (A) je od dobro zbijenog ljunka i sitnijeg tucanika to osigurava stabilnu osnovu za ekran koji se preko nje polae. (Ponekad se postavlja i sloj od kamene naslage s istom

74

ulogom). Sredinja zona (B) obino je od kamena slabije kvalitete i ini popunu izmeu zona (A) i (C). Slika 4.28 Zoniranje materijala u brani od kamenog nabaaja Utjecaj neravnomjernog slijeganja ekrana se smanjuje koritenjem ploa manjih veliina (rijetko se koriste ploe vee od 10 x10 m), a spojnice se rade od elastinog veziva obino bakrenog lima. Armatura ekrana titi ploe od prskana uslijed neravnomjernog slijeganja. Ako se i jave, pukotine u betonu e radi povezujueg djelovanja armature biti znatno ue nego kod nearmiranih ploa, ime se postie bolja vododrivost ekrana. Okvirne dimenzije Nagib kosina nabaaja pri fundiranju na stjenovitom temelju kree se od 1:1,5 do 1:1,3 (i strmije). Za prvu procjenu moe se uzeti da je debljina zavjesa u kruni oko 30 cm, i da idui niz kosinu raste za 1 cm na svaki metar dubine vode.

75

5. Literatura
Boreli, M., Hidraulika, Beograd,1980. Creager, W.P et al., Engineering For Dams, John Wiley and Sons, 1961. Maksimovi, M.,Mehanika tla, Grosknjiga, Beograd, 1995. Nonveiller,E., Nasute brane, kolska knjiga Zagreb,1983. Novak, P et al., Hydraulic Structures, E&FN SPON, 1996. Pinder, J.,F. i Gray, W.,G., Finite Element Simulation In Surface and Subsurface Hydrology, Academic Press,1977. Savi,Lj.M.,Uvod u Hidrotehnike Graevine, Graevinski fakultet, Beograd, 2003. Sherard, J.L, et al., Earth and Earth Rock- Dams - Engineering Problems of Design and Construction, Wiley, New York, 1963. Smith,D.C.,Hydraulic Structures, University of Saskatchewan, 1995. Stoji,P., Hidrotehnike graevine (I, II i III dio) Graevinski fakultet Sveuilita u Splitu,1997. Thomas, H.H, The Engineering of Large Dams, Wiley, Chichester, 1976. USBR, UNITED STATES DEPARTMENT OF THE INTERIOR, BUREAU OF RECLAMATION, Design Of Small Dams, A Water Resources Technical Publication, 1987.

76