ZNACIVREMENA

Jer Jahve, Bog va, Bog je nad bogovima, Gospodar nad gospodarima, Bog velik, jak i straan, koji nije pristran i ne d se podmititi; (Ponovljeni zakon 10,17.) GODITE 35 BR. 3 GODINA 2011.

Sadraj:
tema broja: tuju li krani i muslimani istoga Boga?
Miroslav Volf tuju li krani i muslimani istoga Boga? .................................. 4-5 Oboavaju li krani i muslimani istoga Boga?................ 6-9 Samir Selmanovi Primanjem dajemo ................... 10-11 Zorica Kuburi Kako krani i muslimani poimaju Boga ............................ 12-13 eljko Porobija Nepoznatom Bogu .................... 14-15 Kojega nekako svi poznajemo

ABRAHAMOVI
V
jerovanje u jednoga Boga izrazito je obiljeje idovske, islamske i kranske pobonosti. Poboni stanovnik drevnoga Ura Kaldejskog u junoj Babiloniji, Abraham, poetak je i poveznica ovih triju religija posredstvom svoja dva sina Jimaela i Izaka. O tome Dr. sc. D. Matak itamo u Bibliji i Kuranu. Povijesno gledajui Jimael urednik je Abrahamov prvenac kojeg mu je rodila Hagara, djevojka njegove supruge Sare, budui da je Sara bila nerotkinja. Naime, Bog je Abrahamu obeao brojno potomstvo, a kako su Sara i Abraham ostarjeli nastojei imati dijete, Sara je predloila da pomognu Bogu u ispunjavanju Njegova obeanja. U njihovo je doba bilo prihvatljivo da slukinja rodi svojoj gospodarici dijete. Meutim,

Bog jedan u objema tradicijama. To je vrlo vano. Drugo, Bog je milosrdan. Takoer, Bog je pravedan. Ovo su znaajne zajednike toke, da je Bog jedan, Bog je milosrdan i Bog je pravedan.
duhovno razmiljanje
Ryan Bell Tihomir Kukolja Clinton Wahlen Miroslav Volf: Javna vjera .............. 16 iri pogled na ivot ................... 17-18 Treba li vjerovati Bibliji? .......... 19-21

Biblijski se autoritet temelji na svome podrijetlu otkrivenja koje je Bog uputio ljudskim biima. Istodobno, mi kao slobodne moralne jedinke nismo primorani prihvatiti taj autoritet ve smo ga slobodni odbaciti i na njegovo mjesto staviti drugi, prema svome izboru.
Albert Mohler Darko Fili Zato konzervativne crkve rastu? ............................... 22-24 Usporiti korak ................................ 25

zdravlje
Andy Nash Istina je: vae ponaanje utjee na vae gene .................... 26-27 O emocionalnom zdravlju i dobrobiti ................................. 28-29

Naslovna stranica: Kreimir Godina

Z n a c i v r e m e n a 3 2011.

tuju li krani i muslimani istoga boga?

stvarno, kad Bog kae, i starice raaju djecu. Izak je, dijete Bojeg obeanja, roen. Dogaaji koji slijede puni su duhovnih pouka o naravi odnosa izmeu Boga i ovjeka. Jimael i njegova majka Hagara morali su bjeati iz svojega doma, ne zato to je Bog tako htio, ve je to bila posljedica Sarine i Abrahamove umjeanosti i nepovjerenja. Dvojica se brae po ocu nisu rodili kao rivali, ve su ih u tu nezavidnu situaciju doveli njihovi roditelji ljudi. Meutim, veliki i dobri Bog nije pravio razliku izmeu Jimaela i Izaka. Izak je preko svojega sina Jakova imao dvanaest sinova koji su stvorili Izraelski narod, ali Bog ponavlja Abrahamu: I za Jimaela usliah te. Evo ga blagoslivljam: rodnim u ga uiniti i silno ga razmnoiti; dvanaest e knezova od njega postati i u velik e narod izrasti. (Postanak 17,20; 25,16-18) Bog jasno kae: Ali u drati svoj savez s Izakom, (Postanak 17,21), ne zato to mu je manje stalo do Jimaela, ve zato to je Izak ivi podsjetnik na Boju mo i pouzdanost. Kad promiljamo povijest Izaka, onda se prisjeamo kako je Bog velik i zasluan naega povjerenja bez obzira na nau sumnjiavost i slabe izglede da se to dogodi. Bog je velik i zato uvijek zasluuje nae povjerenje. Na tim temeljima Bog stvara i vjerno dri svoj savez ne samo s Izakom i njegovim potomcima, ve i s Jimaelom, i sa svakim ovjekom koji je ikada postojao na planetu Zemlji. Povijest Jimaela podsjea na pokuaj kada je ovjek pokuao biti pametniji i poduzetniji od Boga. To, svakako, ne znai da je Bog manje volio Jimaela, dapae, kad je Jimael ronio suze istjeran iz svojega doma, i sam Bog je plakao. Prema biblijskom izvjetaju odnosi izmeu dva brata su bili bratski. Iako je Abraham prenio sav svoj imutak na Izaka (Postanak 25,5), Bog je blagoslovio materijalnim dobrima i jednog i drugog Abrahamova sina. Neprijateljstvo meu braom obino nastaje nakon smrti roditelja, meutim, Biblija ne biljei ikakve sukobe izmeu Izaka i Jimaela, tovie oni su zajedno sahranili svojega oca u spilji Makpeli gdje je poivala i Izakova majka Sara. (Postanak 25,9) Muslimanski svijet smatra Jimaela Abrahamovim prvencem, prorokom, patrijarhom i pretkom samoga Muhameda. Smatra se da od Jimaela potjee nekoliko prominentnih arapskih plemena. Kuran (XIV: 35-41) nam prenosi kako Abraham (Ibrhim) zahvaljuje Bogu to mu je darovao sinove Jimaela (Ismila) i Izaka (Ishka). Ovi pomirljivi i pozitivni izvjetaji o suivotu dvojice brae Jimaela i Izaka daleko su od otvorenih neprijateljstava izmeu muslimana i idova, u emu kasnije sudjeluju i krani. Jaz izmeu ove tri monoteistike religije produbljuje se u povijesti zbog ovjeku neprimjerenih interesa. Takoer sve tri religije postaju neuvjerljive kad svojataju Boga, kako to zorno opisuje dr. Samir Selmanovi u svojoj zapaenoj knjizi Its Really All About God (Sve se svodi na Boga): Svaka od tri abrahamske religije istie dvije tvrdnje. Prva je: Bog je jedan; a drugu ne izgovaramo ali se ponaamo kao da je Bog samo na, kao da mi s Njim raspolaemo. (Str. 91.) Bratstvo zasnovano na Abrahamovom povjerenju u Nebeskoga Roditelja kadro je nadjaati lokalne iskljuivosti. Zato bi se braa mrzila kad im je isti Otac? Zato se ne bi idovi, muslimani i krani meusobno hrabrili u vjeri, pomagali u nevolji i ivjeli u miru kad im je isti Bog, Bog Abrahamov? Naravno, ovo pitanje valja proirivati na sve ljude na naem planetu, jer svi imamo istog Roditelja, Boga Stvoritelja. U ovome izdanju asopisa nastojimo promicati ono to je zajedniko muslimanima i kranima, dakako i idovima, pa onda i svim ljudima Bog.

SINOVI
ova intervencija ostarjelog branog para izraavala je nepovjerenje u Svemonog Boga. Sari i Abrahamu inilo se da taj veliki Bog, Stvoritelj bezbrojnih zvijezda i galaksija koje su s divljenjem promatrali za vedrih noi, nije kadar uiniti da ostarjele nerotkinje imaju djecu. Ili, u najmanju ruku, mislili su da je Bog na njih zaboravio, a da Njegova obeanja nisu uvijek vjerodostojna. I tu sada poinje poanta povijesti o Abrahamovim sinovima. Bez obzira to je Jimael ve roen, Bog ponavlja svoje obeanje Abrahamu: Ipak e ti tvoja ena Sara roditi sina; nadjeni mu ime Izak. Savez svoj s njime u sklopiti, savez vjeni s njime i s njegovim potomstvom poslije njega. (Postanak 17,19.) I

Abraham ree Bogu: Neka tvojom milou Jimael poivi! ............................................................................................... (Postanak 17,18.)

tuju li krani i muslimani istoga boga?

Prof. dr. sc. Miroslav Volf

uslimani i krani mogu zajedno djelovati na svrgavanju diktatora i uspostavljanju moi naroda. Vidjeli smo kako se to dogaa na trgu Tahrir u Kairu tijekom revolucije u Egiptu 2011. godine, kada su odani muslimani i koptski krani protestirali rame uz rame. No, mogu li muslimani i krani zajedno raditi na izgradnji demokratskog drutva u kojem se potuju prava svih, prava manjinskih koptskih krana jednako kao i prava veinskih muslimana? Mogu, ako imaju niz zajednikih temeljnih vrijednosti. No, imaju li? Imaju, ako, budui da su monoteisti, imaju zajednikog Boga. Od dogaaja 11. rujna najee pitanje koje mi postavljaju kada govorim o ovim dvjema religijama jest pitanje oboavaju li muslimani i krani istog Boga. Muslimani ovo pitanje ne nameu. Krani ga postavljaju, vrlo odluno, u Europi, Aziji i Africi jednako kao i u Sjevernoj Americi. Moda to i ne iznenauje. U priruniku terorista koji su upravljali zrakoplovima na samoubilakom pohodu pie: Zapamtite, ovo je bitka u Boje ime. U Boje ime i s oekivanjem slave u ovom svijetu, a nagrade u buduem, oni su usmrtili sebe i tisue nevinih ljudi. Mnogi krani smatraju oiglednim da Bog koji prolijeva nevinu krv i nagrauje samoubilake pohode rajskim zadovoljstvima ne moe biti Bog kojega oni oboavaju.

tuju li krani i muslimani istoga Boga?

Nisu u pitanju prvenstveno teroristi i njihov Bog, ve muslimani openito. Ovo pitanje crpi snagu iz duboke zabrinutosti. Postaviti pitanje Imamo li istog Boga? znai skrbiti o tome Moemo li ivjeti zajedno bez krvoprolia? Oboava li jedna vjerska zajednica istoga Boga kao i druga, oduvijek je, stoga, bilo presudno i kulturoloko i politiko, a ne samo teoloko pitanje. Evo nekoliko injenica s kojima se susreemo: Kranstvo i islam su danas najbrojnije i najbre rastue religije u svijetu. Zajedno obuhvaaju vie od polovice ovjeanstva. Posljedica: obje ostaju prisutne na duge staze. Na je svijet zbog globalizacije meusobno povezan i meuovisan. Religije su isprepletene i unutar drava i preko njihovih granica. Posljedica: muslimani i krani e sve ee naseljavati zajednika podruja. S obzirom da su obje religije po svojoj naravi drutveno ukljuene, a njihovi sljedbenici veinom prihvaaju demokratske ideale, oni e nastaviti javno zastupati svoje vienje dobrog ivota. Posljedica: napetost izmeu muslimana i krana je neizbjena. Zajednice sastavljene od muslimana i krana ivjet e zajedno - rasti, biti isprepletene i jasne u zahtjevima. No, mogu li ivjeti u miru izgraujui zajedniku budunost? U vrijeme kada je rat u Iraku bio na vrhuncu, 2004. godine,

Z n a c i v r e m e n a 3 2011.

Muslimani i krani zajedno protestiraju u Egiptu

utjecajni televizijski evanelist i bivi predsjedniki kandidat Pat Robertson je rekao: Cijeli je svijet u gru zbog vjerskih borbi. Borba se ne vodi zbog novca ili teritorija, siromatva nasuprot bogatstvu, starih obiaja nasuprot suvremenim. Ne. Borba se vodi oko toga je li bog Hubal, bog mjeseca iz Meke, poznat pod imenom Allah, vrhovni Bog ili je idovsko-kranski Jahve, biblijski Bog, vrhovni Bog. To je ratni rjenik! Dva vrhovna boanstva uvijek znae rat. injenice su sljedee: strani ljudi, naklonjeni dominiranju, stvorili su natjecanje za prevlast izmeu Jahve, biblijskog Boga, i Allaha, boga iz Kurana. Oba su isti Bog, ali razliito shvaen. Arapski su krani stoljeima oboavali Boga pod imenom Allah. Stoljeima je veina krana, svetaca i uitelja neospornog pravovjerja vjerovala da muslimani oboavaju istog Boga kao i oni. Razmiljali su jednako ak i u vrijeme muslimanskog kulturnog uspona i vojnih pobjeda, kada su predstavljali teku prijetnju kranstvu u cijeloj Europi.

Nakon pada Konstantinopola (1453.), grada nazvanog po prvom kranskom imperatoru i sjedita kranstva tijekom vie od 1000 godina, kardinal Nikola Kuzanski, izvanredan um i iskusan crkveni diplomat, potvrdio je, bez dvojbe, da muslimani i krani oboavaju istoga Boga, iako ga djelomino razliito razumijevaju. Znaajno je to je kao odgovor na pad Konstantinopola i muslimanske prijetnje, Nikola Kuzanski zagovarao razgovor, a ne kriarski pohod, istu strategiju koju je, iako neuspjeno, uporno provodio njegov prijatelj, papa Pio II. Jer, Nikola je vjerovao kako rat nikada nee moi rijeiti probleme izmeu kranstva i islama. Mi danas ivimo u drugaijem svijetu od Nikole ili Pia II., no nae su opcije gotovo iste. Trebamo odluno slijediti Nikolu. Teroriste treba zaustaviti. A to se tie 1.6 milijardi muslimana, s njima moramo graditi zajedniku budunost utemeljenu na jednakom dostojanstvu svake osobe, gospodarskim mogunostima

i pravdi za sve, te slobodi upravljanja zajednikim poslovima demokratskim sredstvima. Muslimani i krani imaju niz zajednikih temeljnih vrijednosti koje mogu usmjeravati takvo vienje, djelomino i zato to imaju zajednikog Boga. eik al-Qaradawi, jedan od najutjecajnijih muslimanskih duhovnika na svijetu, prognan iz Egipta 1961. godine, na Dan slavljenja, 18. veljae, obratio se mnotvu od preko milijun ljudi. Zapoeo je govor naznaujui kako e odbaciti uobiajeni poetak O, muslimani! upotrebljavajui rijei O, muslimani i kopti. Pohvalio je obje grupe za zajedniko podizanje revolucije. I dodao je: Pozivam vas da se pognete na zajedniku molitvu. Takva molitva, upuena zajednikom Bogu na razliit nain, nalazi se u temelju nade za novi Egipat. Pitanje koje pokree odnos izmeu ovih dvaju svjetskih religija jest pitanje oboavaju li muslimani i krani istog Boga. Suprotstavlja li se jedan islamski bog troosobnom kranskom Bogu? Daje li islamski bog stroge, krute zakone i zahtijeva li pokornost, dok se kranski Bog zauzima za ljubav, jednako dostojanstvo i pravo svakog pojedinca na razliitost? Odgovorimo li na ova pitanja na jedan nain, dobit emo opravdanje za kulturoloke i vojne ratove. Odgovorimo li na drugi, imat emo osnove za zajedniku budunost obiljeenu mirom umjesto nasiljem.

Miroslav Volf je pisac knjige Allah: A Christian Response (Allah: kranski odgovor) (HarperOne; veljaa 2011.), Henry B. Wright profesor teologije na Yale Divinity School, utemeljitelj i ravnatelj Centra za vjeru i kulturu na sveuilitu Yale (Yale Center for Faith and Culture).

Njegovi (Abrahamovi) sinovi, Izak i Jimael, sahrane ga u spilji Makpeli, na poljani Efrona, sina Hetita Sohara, nasuprot Mamri: ...................................................................................................................................... (Postanak 25,9)

tuju li krani i muslimani istoga boga?

RAZGOVOR S PROFESOROM MIROSLAVOM VOLFOM:

Oboavaju li krani i m
Mogunost mirnog suivota, tvrdi teolog Miroslav Volf, ovisi o odgovoru na ovo pitanje.

Z n a c i v r e m e n a 3 2011.

uslimani istoga Boga?

oa jedne vjerske zajednice je prije nekoliko godina rekao da ne bi mogao moliti sa idovima jer se oni mole drugom Bogu. Veina krana primila je to s nevjericom: Koga je Isus oboavao ako nije idovskog Boga? Ovo pitanje postaje osjetljivije kad su u pitanju muslimani, koji tvrde da je Bog jedan, dok su krani odluni u tvrdnji da je Bog jedan u tri osobe. Ovdje zapaamo samo jednu znaajnu razliku izmeu dviju vjera. No, jesu li razlike toliko velike koliko se na prvi pogled ine? Neki teolozi smatraju da su ak i vee, a rasprava o tome moe se proitati na stranicama asopisa Christianity Today. Ali, Miroslav Volf, profesor teologije na Yale Divinity School, nije jedan od njih. Prijanji profesor na Fuller Theological Seminary, pisac je mnogih knjiga koje pokreu na promiljanje, ukljuujui i knjige: Exclusion and Embrace: A Theological Exploration of Identity, Otherness, and Reconciliation (Abingdon Press), te Against the Tide: Love in a Time of Petty Dreams and Persisting Enmities (Eerdmans). U svojoj knjizi naslova Allah: A Christian Response (HarperOne) (Allah: kranski odgovor), dotie se onoga to smatra jednim od najvanijih pitanja s kojima se susreu krani i muslimani. Mark Galli, glavni izvrni urednik asopisa Christianity Today, razgovarao je s Miroslavom Volfom o njegovoj posljednjoj knjizi.

Muslimani i krani ine dvije najvee religijske grupe u svijetu, a to je vie od polovice ovjeanstva. Jedni drugima stoje za vratom, ako ne doslovno, a ono u mislima. Stoga trebamo pronai naine da zajedno vjerujemo u miru. Obje su skupine monoteisti. Vjeruju u jednoga Boga, jednoga Boga koji je vrhovni Gospodar i kojemu su posluni. Objema vjerama Bog utjelovljuje ono to je u konanici vano i vrijedno. Ako se nae razumijevanje Boga sukobljava, tada e nam biti teko ivjeti u miru, ne i nemogue, ali teko. Stoga, istraivati do koje mjere krani i muslimani imaju slian koncept o Bogu temeljno je za ispitivanje nastanjujemo li zajedniki moralni svemir, unutar kojega postoje neke duboke razlike o kojima se moe pregovarati, razgovarati i prosuivati. Paradigma za krane je Boje djelovanje u Isusu Kristu: Bog, koji je beskonaan i svet, see prema onome koji je konaan i grjean. Ne moe biti vee razlike od ove. Dakle, s kranskog stajalita, ak je neophodno imati neto zajedniko s drugima kako bismo ih voljeli? Slaem se s veim dijelom vaeg pitanja. No, ne mislim da se trebamo slagati s bilo kime kako bismo tu osobu voljeli. Zapovijed kranima da vole druge ljude, budu im blagonakloni i dobroinitelji neovisna je o tome to taj drugi vjeruje. Ali, hoemo li moi na neki nain prokriti put meusobnoj povezanosti u drutvenom ivotu? Hoemo li moi naseljavati zajedniki prostor? Ovo je pitanje

Tvrdite da muslimani i krani oboavaju istoga Boga. Zato je vano odrediti je li to tako ili nije?

Tko nije protiv nas, za nas je. ......................................................................................................................................................(Marko 9,40.)

tuju li krani i muslimani istoga boga?

sasvim drugaije od pitanja mogu li ja nekoga voljeti. Ameriki graanski rat, jedan od najkrvavijih ratova u povijesti, bio je jedan od onih u kojima su ljudi vjerovali u istoga Boga i isto Pismo. No, to nije doprinijelo mirotvorstvu. Ipak vi jo uvijek mislite da je vano potvrditi kako muslimani i krani oboavaju istog Boga. Zato? To je istina. Meu najgore nasilje u dananjem svijetu spada ono koje se dogaa izmeu otuenih religijskih i etnikih grupa, ali ne na bojnom polju. Dogaa se usred dnevne sobe i izmeu ljudi koji dijele puno toga i imaju puno zajednikog. Dakle, moja tvrdnja nije da e sve nasilje tradicije svoje vjere upueni na isti cilj, na isto Bie, kada mole, kada oboavaju i kada govore o Bogu. Onaj kome se sve to upuuje je isti. Opis Boga je djelomino drugaiji. Postoje znaajne razlike podlone otrim raspravama. Neke su razlike doista temeljne za vjeru, poput doktrine o Trojstvu. Istodobno, postoji zaudno preklapanje i slinosti. Treba graditi na slinome, a ne samo jadikovati nad razliitostima. Koje su najzapaenije slinosti u nainu na koji muslimani govore o Allahu, a krani o Bogu? Jedna od slinosti koju ne smijemo zaboraviti jest da je Bog jedan u objema tradicijama. To je vrlo vano. Drugo, Bog je milosrdan. Takoer, Bog je pravedan. Ovo su znaajne zajednike toke, da je Bog jedan, Bog je milosrdan i Bog je pravedan. Imamo razliito razumijevanje svake od ovih slinosti, no preklapanja su doista dojmljiva. Neki teolozi tvrde da kada krani i muslimani kau Bog je jedan, oni misle na neto to je u svojoj biti razliito, jer je za kranina Bog Trojstvo. Odgovorit u pitanjem: Oboavaju li krani i idovi razliite bogove? Nadat u se da e odgovor biti: Ne. idovi i krani oboavaju istog Boga. Oni samo Boga razumijevaju na razliit nain krani na trinitarni nain, a idovi ne. Neki idovi i muslimani optuuju krane za idolatriju jer vjeruju u Trojstvo. Moj je odgovor objema grupama da u osnovi pogreno razumiju kransko shvaanje Trojstva. Mi ne oboavamo tri razliita entiteta koja sjede na tri trona, jedan do drugoga, ve oboavamo jedno nepodijeljeno boansko Bie koje nam dolazi u tri osobe. Isto tako tvrdim da nepriznavanja doktrine o Trojstvu u Kuranu jesu odbacivanja neodgovarajue shvaene verzije Trojstva. Tvrdim samo da puno toga to muslimani odbacuju vezano za Trojstvo, (primjerice, da mi oboavamo tri boga) treba zanijekati i svaki pravovjerni kranin. Doli smo na zamisao kako su muslimani nai neprijatelji, te da su muslimanski terorizam i ekstremizam najvaniji neprijatelji protiv kojih se treba boriti. Ja mislim da je to pogreno. Zar veina religija ne pretpostavlja Boga koji je svemoan i milostiv? Je li mogue da u krajnjem sluaju svi mi oboavamo istoga Boga? Tada moda i nema neeg takvog kao to je idolatrija, samo postoje razliita tumaenja. Ako netko pretpostavi postojanje vie od jednog boga, morao bih rei da mi tada ne oboavamo istog boga. Kae li netko da je Bog jedno sa svijetom, morao bih takoer rei da mi ne oboavamo istog boga. Ono to povezuje muslimane i krane, a to je sredinje u mojim tvrdnjama, jest da je Bog jedan, da je On razliit od svijeta, te da je jedan Bog stvorio sve to nije Bog. Postoji korjenita razlika izmeu stvorenja i Stvoritelja. Ovo je temeljno monoteistiko vjerovanje. Muslimani, krani i idovi dijele to miljenje. Stoga, oni vjeruju u istog Boga. Politeisti i idolopoklonici ne dijele to vjerovanje. Ako krani i muslimani oboavaju istog Boga i podjednako shvaaju Njegovu volju, da trebaju voljeti Boga i blinjeg, jesu li onda islam i kranstvo dva jednakovrijedna puta prema spasenju? Ja mogu oboavati istoga Boga, a da jo uvijek nemam pravilan, odgovarajui i potpun odnos s tim Bogom ili ne razumijem tko je taj Bog i koje su Boje namjere s ovjeanstvom. Obje religije, i islam i kranstvo, imaju razliit

biti sprijeeno ako imamo zajednike vrijednosti. Moja je tvrdnja da nam je posjedovanjem zajednikih vrijednosti omogueno pregovarati o razliitostima. U odsutnosti zajednikih vrijednosti, ili moramo ivjeti odijeljeni na vlastitim prostorima (to mislim da u suvremenom svijetu nije mogue) ili pribjei nasilju kako bismo rjeavali sukobe. Dobro, onda, oboavaju li krani i muslimani istog Boga? Prvo, svi krani ne oboavaju istog Boga, a ni svi muslimani ne oboavaju istog Boga. U pravu ste. No, ja mislim da su muslimani i krani koji prihvaaju uobiajene

Z n a c i v r e m e n a 3 2011.

put razumijevanja onoga to Bog doslovno trai, i to je jo vanije, to Bog daje. Mislim da je preporuljivo za obje vjere, a osobito za krane, kojima je tako i zapovjeeno, ukljuiti se u svjedoenje, kako bi upuivali na potpunu stvarnost tko Bog jest i to je naroito Isus Krist uinio za spasenje ovjeanstva. Poput mnogih ljudi danas, i vi ste protiv vjerskog ekstremizma. No, nisu li Isusa, Muhameda, Franju Asikog, Gandija, Martina Luthera Kinga mlaeg i neke druge nazivali ekstremistima svoga vremena? Jesmo li mi doista protiv ekstremizma? Shvaam da rije ekstrem nije uvijek najbolja rije. Nitko sebe ne opisuje kao ekstremista. Na neki nain, sama uporaba pojma ekstremist ve je nain da nekoga odbacimo, i kao to ste ovdje istakli, postoje mnoge velike, svete osobe koje su po pitanju svojih stajalita bile nepopustljive, radikalne i u tom smislu vrlo ekstremne. Isus je tu dobar primjer. Ono to razdvaja dobroudni od zloudnog ekstremizma jest uporaba prinudnih sredstava za postizanje

ciljeva. Nije u pitanju koliko vrsto ili gorljivo se pridrava odreenih gledita i tvrdi da su istinita. Radi se o tome jesi li voljan i osjea li se pozvanim primorati druge na prihvaanje tih stajalita, te rabi li sredstva prinude kako bi postigao svoj cilj. I muslimani i krani imaju dobre, jake razloge za vrsta osvjedoenja o tome to je dobro a to loe, to je istinito a to lano. A ja zasigurno ne bih smatrao ekstremistima ljude koji se dre ovih uvjerenja. Mnogi e krani uti vae tvrdnje i rei: Mi ne oboavamo istoga Boga. Mi ispovijedamo dvije temeljno razliite vjere. Koje biste im razloge dali za rad s muslimanima na pomirenju? Muslimani i krani e sve vie dijeliti ista podruja. Ako je kranska dunost ivjeti u miru sa svim ljudima, onda mislim da to ukljuuje i muslimane. I jo dublje, krani tvrde da je Bog ljubav i da Bog voli sve ljude, toliko daleko da je Krist umro za svako ljudsko bie. Iz toga proizlazi da su krani obvezni sve ljude voljeti, to ukljuuje i muslimane, i stoga s njima ivjeti u miru.

Osim sprjeavanja nasilja, ima li jo razloga za rad s muslimanima? Doli smo na zamisao kako su muslimani nai neprijatelji, te da su muslimanski terorizam i ekstremizam najvaniji neprijatelji protiv kojih se treba boriti. Ja mislim da je to pogreno. Terorizam je velik problem, no njegov znaaj blijedi kad ga usporedimo s hedonistikom naravi kulture u kojoj ivimo. Imati muslimane na svojoj strani u borbi protiv de facto hedonizma vrlo je vana stvar. Ono to se od nas u ovom trenutku trai jest zdrav dijalog izmeu muslimana i krana o tome to je potrebno za dobar ivot, ivot koji je alternativa hedonizmu. Kao to su evangelici u jednom trenutku otkrili da katolici mogu biti njihovi saveznici, ja mislim da, na puno istananiji nain (jer se radi o dvijema religijama), muslimani mogu biti nai saveznici u naporima da u dananjem svijetu ispravno ivimo. (Intervju Marka Gallia s profesorom Miroslavom Volfom izvorno je objavljen u asopisu Christianity Today 15. travnja 2011.)

Shvatite dakle: oni od vjere, to su sinovi Abrahamovi. .....................................................................................................(Galaanima 3,7.)

tuju li krani i muslimani istoga boga?

Dr. sc. Samir Selmanovi

ednog vrueg, sparnog dana, poao sam s obitelji u gradski park. Ponijeli smo vie litara domae ledene limunade i nudili je besplatno svakome tko je htio. No, ljudi je nisu htjeli. Sve dok nismo traili da plate. Tek su je onda uzeli i s uitkom ispijali. Primati je teko. Ljudi oklijevaju primati jednostavno zato jer znaju da dar gotovo nikada nije samo

Primanjem dajemo
dar. Filozof Jacques Derida tvrdi da ono to smo povijesno smatrali darom zapravo nikada nije bio dar. Najee dajemo da bismo primili. Zauzvrat elimo naklonost, zahvalnost, osjeaj zadovoljstva gledajui sebe kao dareljivu osobu ili jednostavno onaj topao osjeaj

Trebamo doi do razine kada emo znati kako prihvatiti, primiti dobrotu, milost i Boga od drugih.
pri kupovanju neega nekome koga volimo. Nai su darovi oblik razmjene pri kojoj dajemo neto to je oito da bismo primili neto mnogo profinjenije. Osjeajui ovu dinamiku, ljudi ne prihvaaju lako besplatnu pomo, uslugu ili novac od drugih. Primiti

10

Z n a c i v r e m e n a 3 2011.

nam oni mogu znai izgubiti dati. kontrolu. Darovi Iz knjige Its Really Vjera je mijenjaju odnose, izriaj onoga a njihov primatelj All About God: to smatramo postaje slabiji dio Je li dolo vrijeme istinitim, transakcije. Ovo opiranje da vjernici naputaju vrijednim i lijepim. Zato primanju postalo je velik problem boga u kojeg vjeruju, to religija, ili bilo koji drugi meu religioznim svjetonazor, ljudima u dananje a mogu li i ateisti imaju znaenje vrijeme. Da, nastojati odbacivati za na zajedniki nauili smo ivot, prihvaanje tolerirati jedni boga u kojeg ne dara od drugih druge do odreene vjeruju? (Str. 18.) grupa izgleda kao granice. idovi, krani, muslimani S. Selmanovi gubitak obraza, kontrole ili moi i ateisti su nauili nad ivotom. ivjeti jedni s To potencijalno pokazuje slabosti drugima. No, kako bi napredovali nae religije, stavljajui nas na slabiju prema miru i pravdi, moramo stranu u odnosima s drugima. nauiti potovati ono to drugi Upravo zato religiozni ljudi vole imaju, a ponekad i primiti ono to davati, ali ne znaju kako primati. Kaemo: Volite ljude u svojoj koli, susjedstvu ili na radnom mjestu. Pozivamo jedni druge na slubu, to uvijek znai sluiti ljudima, skrbiti za njihove potrebe, pouavati ih onome to trebaju znati. Davati, davati, davati. Davanje nas odrava u nadziranju, profinjeno naglaavajui nadmonost naeg svjetonazora. A mi svi volimo nadzirati ak i Boga, dobrotu i ljubav. Uzdiemo krjepost davanja govorei kako: Davanjem primamo. To je istina, i svijet bi propao bez ljudi koji razumiju ovu zakonitost kraljevstva Bojeg. Ali, u odnosima meu religijama, stav onoga koji je samo davatelj blagoslova postaje kontra produktivan. Svi ele pouavati, a nitko uiti. Svi ele ostati moni, dok daju, a nitko ne eli primajui izgledati slab. Stoga religije ne znaju kako se pokajati zbog ovih povijesnih pogreaka. Pokajanje znai da netko treba primiti oprotenje. A primanje znai da naa religija nije toliko savrena koliko mislimo da mora biti. No, religija koja ima vrijednost

ne pretvara se da je bezgrjena, samodovoljna i iznad slabosti ljudskog postojanja. Kranska zamisao grijeha okree se oko samodovoljnosti. A to ukljuuje duhovne stvari. Trebamo doi do razine kada emo znati kako prihvatiti, primiti dobrotu, milost i Boga od drugih. Bog je u drugima, ak i neprijatelju. Bog je u strancu. Zato je u Bibliji gostoljubivost od tolike vanosti, ne samo kao tadanji obiaj, ve kao nain na koji nas Bog neoekivano posjeuje. Ljubav zna kako primiti ono to drugi nude ak i kad je to neto za to smatramo da smo mi zadueni. Iz tog je razloga evangeliziranje, dijeljenje Dobre vijesti kranstva, u najboljem svjetlu, prvenstveno proces primanja, u poniznosti pred tajnom Boga, tako budui drugima uzor onoga to od njih traimo da ine. Kada od drugih primamo, tada proslavljamo mudrost koju je Bog njima dao, potvrujemo milost u njihovu iskustvu i pronalazimo Boje tragove u njihovu ivotu. I ne samo to e blagosloviti nas, ve e ovaj proces njih uiniti ednima Boga kojega smo u njima prepoznali. esto davanjem nadziremo, a primanjem istinski dajemo.

treba se zauzimati za nemone i na pameti imati rijei Gospodina Isusa jer on ree: Blaenije je davati nego primati. ... (Djela 20,35.)

11

tuju li krani i muslimani istoga boga?

Kako krani i muslimani

Prof. dr. Zorica Kuburi,
Filozofski fakultet, Novi Sad zoricakuburic@gmail.com

oetna misao od koje elim krenuti u pokuaju razumijevanja pojma Boga u miljenjima vjernika islama i kranstva jest da je Bog jedan. Zajedniki nazivnik monoteistikih religija upravo je vjerovanje u postojanje Jednog Boga, ivog Boga koji Jest. Judaizam kao religija temelj je na kome se monoteizam razvio u bogatstvu teolokih interpretacija. Poslije toliko stoljea promiljanja i prakticiranja judaizma, kranstva i islama u svakoj novoj generaciji iitavamo odraz religijske misli koja u sebi integrira sve aspekte vjerovanja.

Dakle, s jedne strane razmiljamo o religijskim uenjima koja se prenose putem propovjedi i vjerskih spisa, a s druge strane iitavamo njihov odraz u miljenjima vjernika. Kako uro unji pie, Bog se otkriva postepeno: u paganstvu kroz prirodu, u starozavento doba kroz istoriju a u novozavetno doba kroz linost. Moda se Bog otkrio oveku odjednom, ali ovekove mogunosti razumevanja su postupne i podleu razvoju (unji, 1998: 84). Religije se mogu razlikovati u stotinama osobina, ali ako dele najmanje jedno bitno i zajedniko obeleje, onda ono moe da postane osnova za uporeivanje. A ono to je bitno i zajedniko svim religijama jeste apsolutna i mistina mo (unji, 1998:81).

U Kuranu 4 poglavlje 48 ajet pie: Allah nee oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostit e manje grijehove od toga, kome On hoe. A onaj ko drugog smatra Allahu ravnim ini, izmiljajui la, grijeh veliki. Komentar ovog stiha odnosi se na to da ovjek, vjerujui u to nemogue mnogobotvo, uniava svoje ljudsko dostojanstvo. ovjek je stvoren kao gospodar prirode te bi se klanjajui onome to je njemu ravno ili nie od njega, potpuno ponizio samoga sebe i ogrijeio se o cilj za koji je ovjek stvoren (Kuran, 1978:112). Da li je kranski Bog Jedan? Odgovor pronalazim u Djelima apostolskim 4,12. Jer nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima kojim bi se mi mogli spasiti. To ime je Isus Krist. Prvi pravoslavni sveenik Indoneanin, preobraenik iz islama, otac Danilo (Banbango Dvi Bjatoro)1 to ovako objanjava: u Samom Bogu postoji Boja Rije. To jest Bog u Svojoj Rijei - to nisu dva boga, ve Jedan. Bog je ispunjen Svojom Rijei; On nosi Rije kao to ena nosi dijete u svojoj utrobi. A zatim se Boja Rije objavljuje ovjeku... Znai, Otac i Sin nisu dva boga. Otac - Bog, Sin - Rije Boga. Muslimani vjeruju da je Bog stvorio svijet pomou rijei. To jest ono to muslimani vjeruju da je rije - krani nazivaju Sinom! Taj Jedini ivi Bog sadri u Sebi Duha. Na taj nain, Otac, Sin i Sveti Duh to je Jedan Bog... Proizlazi, da obje religije ispovijedaju da je Bog Sebe objavio ovjeku posredstvom Rijei; razlikuju se (kranstvo i islam) u shvaanju toga - kako je Rije objavljena u svijetu. U kranstvu je ta objava bila u Liku Isusa Krista, a u

12

Z n a c i v r e m e n a 3 2011.

poimaju Boga
islamu je Rije Boja javljena u vidu knjige Kurana. Ljudi se uglavnom slau u svom stavu da Bog postoji, ali razlike nastaju onda kada ih pitamo kakav je Bog. U istraivanju slike o Bogu u stavovima ope populacije na Balkanu (Kuburi, 2009) od ponuenih 16 osobina koje opisuju kakav je Bog, navest emo koliko je ispitanika odgovorilo da ta rije veoma dobro opisuje Boga. Uzorak je bio blizu deset tisua ispitanika od kojih je 43% bilo pravoslavnih vjernika, 34% muslimana, 16% katolika, 1% protestanata. Svaka karakteristika posebno je promatrana, a odgovori ukazuju da se najvie ispitanika slae u tome da je Bog prije svega pravedan. Na drugom mjestu je Bog onaj koji prata. Boja sveprisutnost je trea osobina koju prepoznaju ispitanici, a etvrta je ljubav. Dakle, rijei koje najbolje opisuju Boga su: pravda (49%), pratanje (47%), sveprisutnost (46%), ljubav (46%), prijateljstvo (42%), ljubaznost (39%), apsolutnost (38%), oinski (36%), kraljevski (32%), majinski (31%), popustljiv (27%), prigovara (20%), kanjava (19%), distanciran (16%), surov (8%) i ljut (6%). Slika o Bogu je veoma kompleksna i sadri brojne atribute kojima se Bog moe opisati i razumjeti. Poimanje Boga moemo sagledati u univerzalnim vrijednostima od kojih su pravda i pratanje ovjekove najvee potrebe, kao i ljubav koja je bit svega. Abrahamska tradicija zapisana u Starom zavjetu otpoela je patrijarhalnim oslanjanjem na sinove Izaka i Imaela. Novozavjetni imperativ spasenja skriven je u imenu Isusa Krista, a islamska tradicija oslanja se na zakon i pisanu rije. Za razliku od kranstva, islamska religija (kako je ocjenjuju mnogi evropski filozofi) je prethrianska, naime ona tei onim principima koje je imala hebrejska religioznost prije pojave kranstva (Simonovi-Kuburi i dr., 2001: 72). A kad Abrahamu bi devedeset i devet godina, javi mu se Gospod i ree mu: ja sam Bog svemogui, po mojoj volji ivi i budi poten (Postanak 17,1). Zanimljiva je pria o Josipu koga su ljubomorna braa prodala kao roba. Poslije mnogo godina stradanja i patnje, ali i oslanjanja na Boga, Josip u susretu sa svojom braom kae: Vi ste mislili zlo po me, ali je Bog mislio dobro, da uini to se danas zbiva, da se sauva u ivotu mnogi narod. (Postanak 50, 20). U Kuranu je Bog predstavljen na mnogo mjesta, a dominantna poruka je da je Bog Jedan. Njegova mo nalazi se u injenici stvaranja ivota i ponovnog oivljavanja mrtvih; te dvije vjere: jedna koja ide u daleku prolost i druga koja se nada da e u budunosti biti ispunjena. Kao ilustraciju za razumijevanje kakav je Bog u islamu zanimljivo je 37. poglavlje u kome se vodi neka vrsta dijaloga izmeu vjernika i nevjernika. 16. Zar kada poumiremo i kada kosti i zemlja postanemo, zar emo mi, zaista, biti oivljeni 17. i nai preci davni? 18. Reci: Da, a bit ete i ponieni! 19. to e biti samo glas jedan, i svi e odjednom progledati 20. i rei: Teko nama, ovo je Sudnji dan! U ovim tekstovima dana je jo jedna poruka o Bogu koji ima vlast da ponovno oivi i davne pretke koji e na samo jedan glas odjednom progledati. I u kranstvu je kljuna istina vjerovanje u uskrsnue. Apostol Pavao razmilja o sutini kranstva: I ako nema uskrsnua mrtvih, to ni Krist ne usta. A ako Krist ne usta, uzalud dakle propovijedanje nae, a uzalud i vera vaa (1. Korinanima 15,13.14). Literatura
Kuburi, Zorica (2009). Slika o Bogu u stavovima opte populacije na Balkanu. Religija i tolerancija. Vol. VII, No 11. str. 7-25. Kuran (1978). Zagreb: Stvarnost. Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta. Simonovi-Kuburi, Zorica (2001). Filozofija, problemski pristup. Novi Sad: Savez studenata Filozofskog fakulteta. unji, uro (1998). Religija I i II. Beograd: igoja tampa. http://www.manastir-lepavina.htnet.hr/indonezija. html
1

http://www.manastir-lepavina.htnet.hr/ indonezija.html

Zemlja sva neka pred Jahvom strepi, neka ga se boje svi stanovnici svijeta! .......................................................................... (Psalam 33,8.)

13

tuju li krani i muslimani istoga boga?

Nepoznatom
Mr. sc. eljko Porobija

ekoliko redaka ranije (r. 16) nalazimo Pavla ogorenog time to je Atena bila prepuna idola, o emu su nam dobro posvjedoili i njegovi antiki suvremenici. Unato svojoj ogorenosti, Pavao propovijeda to po sinagogama svojim sunarodnjacima i bogobojaznima (to jest, poganima zainteresiranima za idovstvo), te na trgu, Agori, mjestu gdje su inae propovijedali misionski nastrojeni filozofi. Grki filozofi tog vremena ne prihvaaju ideju Boga koji je iznad prirode, dakle, upravo onakvog Boga kakvog propovijeda Pavao. Zato Pavlu pripisuju da navijeta tue bogove, te ga se dovodi pred savjet Areopaga, odbor atenskih uglednika koji je trebao procijeniti je li to to Pavao navijeta neto dobro ili opasno. Pavlov govor Iako je, kao to smo vidjeli ranije, Pavao razjaren idolopoklonstvom u Ateni, on Atenjanima ne pristupa s osudom nego s iskrenom pohvalom: Atenjani! U svemu ste, vidim, nekako veoma bogoljubni. Nikako ne bi smjeli pomisliti kako je Pavlova pohvala kurtoazna, izvukli bismo iz toga vrlo pogrenu pouku. Jer je Pavao shvatio jednu temeljnu stvar koliko god idolopoklonstvo bilo pogreno, ono je ipak izraz neijeg tovanja Boga. A Atenjani su u tome prednjaili, kako svjedoe i drugi pisci onoga vremena. Naravno, Pavao ne eli rei da su oni time izvrili svu svoju dunost

Kojega nekako svi po

prema istinitome Bogu i da je on tu doao samo da ih pohvali. Pavlu je u onom moru idola u Ateni posebno zapeo za oko rtvenik s natpisom nepoznatome Bogu. Takvih je rtvenika bilo po cijelom onodobnom grko-rimskome svijetu. Vjerojatno se radilo o nekom rtveniku za kojega je bila izgubljena predaja o tome kojemu je boanstvu bio posveen. Pavlu je taj rtvenik, meutim, rasvijetlio jednu temeljnu spoznaju o grkoj civilizaciji ma koliko da je ona bila preplavljena rastuim brojem boanstava, u najdubljem sloju grke religije postajala je spoznaja da ima i neki drugi bog, drugaiji od svih drugih njihovih bogova. Ne radi se o tome da Pavao nije

razumio smisao tog natpisa ili da ga je namjerno izokrenuo kako bi dobio efektan poetak propovijedi, nego se radi o tome da je Pavao shvatio dublju istinu o poganskim Grcima. I imao je potpuno pravo u tome, jer je paralelno sa stoljeima idolopoklonstva, nasilne mitologije i gomile praznovjerica u grkoj civilizaciji rasla i spoznaja da pravo boanstvo mora biti drugaije od hirovitih, podlih i nemoralnih bogova grkog panteona). Na to su ukazivali i najvei grki umovi, Sokrat, Platon, Aristotel, stoici. Pametni su ljudi onoga vremena kritizirali uvrijeene predodbe o bogovima i davali drugaija, nenasilna tumaenja mitova, ukazujui da je pravi bog istinit

14

Z n a c i v r e m e n a 3 2011.

Bogu
znajemo
i moralan. To je dalo dovoljno povoda Pavlu da bez ikakvog krzmanja kae Atenjanima kljune rijei svoje propovijedi: to dakle ne poznajete, a tujete, to vam ja navjeujem. Imajte na umu da je trebalo imati smjelosti kazati prepametnim Atenjanima da neto ne znaju, no oni su to sami svojim natpisom makar i nehotice priznali. Ali Pavlov naglasak nije na tome da Atenjani neto ne znaju, nego da Atenjani, unato neznanju, nekoga tuju, odnosno, ipak poznaju. Kod Pavla emo nai i na drugim mjestima ideju da ljudi mogu prepoznati Stvoritelja u stvorenju (Rimljanima 1), to ne povlai svu onu kasniju racionalnu teologiju i dokaze postojanja Boga. ovjek, jednostavno reeno, u prirodi nema dokaz postojanja Boga, nego svjedoanstvo o Bogu, o njegovoj moi, o tome da Bog nije stvorenje nego je iznad stvorenja. Drugim rijeima, nepoznati je Bog na odreeni nain poznat svakom ovjeku. Da nije tako, kako bi ovjek mogao uope spoznati istinitog Boga, ako nikada u svom ivotu nije ni poznavao istinu? ini se sasvim jasnim da bi iz Pavlove teologije slijedilo kako je upoznavanje s pravim Bogom zapravo prepoznavanje Boga kojega ve nekako poznajemo.

22

Tada Pavao stade posred Areopaga i ree: Atenjani! U svemu ste, vidim, nekako veoma bogoljubni. 23 Doista, prolazei i promatrajui vae svetinje naoh i rtvenik s natpisom: Nepoznatom Bogu. to dakle ne poznajete, a tujete, to vam ja navjeujem. (Djela apostolska, 17)

Nae dananje navijetanje Suvremeni navjestitelji Krista i te kako se imaju emu nauiti iz Pavlova govora. Jer njegov kontekst prilino je slian kontekstu u kojemu se danas nalazimo. Pavao navijeta evanelje jednoj kulturi koja je prilino drugaija i suprotstavljena svemu onome to je on vjerovao. Veliki dio ljudi jednostavno je bio utonuo u najprimitivnije idolopoklonstvo, pri emu je ono bilo branjeno i kao dio njihove kulturne tradicije. Pametni ljudi onoga vremena ne prihvaaju idolopoklonstvo, ali jo manje prihvaaju Boga koji je iznad prirode. U svemu to se dogaa oni su traili samo prirodna objanjenja i Bog je mogao biti samo dio tog sustava, jedna ista apstrakcija, nikako Bog koji bi gospodario prirodom. I tih objanjenja i razliitih koncepcija o Bogu i ivotu ima napretek, gotovo da bi mogli rei kako je i tada bila postmoderna situacija. Pavao u tom kontekstu mora objasniti to je to kranstvo koje on propovijeda. U sutini on kranstvo predstavlja kao religiju koja je razliita od drugih upravo u tome to moe ispuniti one njihove najdublje tenje kojih sami ti ljudi esto nisu u potpunosti svjesni. Naravno, Pavao ne izbjegava da ukae na one elemente po kojima

je kranstvo upravo kranstvo, a ne tamo neka grka filozofija, budui da se tenje mogu ispuniti samo po Kristu, obznanjenome Sinu nepoznatog Boga. Nepoznati Bog je Bog svih ljudi i nitko ne polae svojim podrijetlom ili pripadnou vee pravo na Boga od drugih ljudi. Pavao Atenjanima ne navijeta naeg Boga, suprotnog njihovima, nego zajednikog Boga cijelog ovjeanstva. Bog je blizu svakome ovjeku, svatko ga moe pronai naprosto zato to je Bog tu. Nepoznati Bog na koncu je ono jedino to nam je poznato i po kojemu i mi sebi i drugi nama postaju poznati. Paljivim promatranjem kulturnih fenomena dananjice a bila bi to jedna zasebna, opirna tema i mi moemo primijetiti da ispod svih povrnih pojava hedonizma, ateizma, naturalizma, nihilizma i ostalih izama, stoji i tiho, ali snano uvjerenje o Nepoznatom Bogu. Kranin ne treba juriati na vjetrenjae borei se protiv svih pojava suprotnih istini koja nam je obznanjena u Kristu, nego ispod njih prepoznati taj vapaj suvremenog ovjeanstva za Nepoznatim Bogom. Nae je samo da obznanimo ono to ve svi ljudi barem pomalo znaju: Jer to se o Bogu moe spoznati, oito im je: Bog im oitova (Rimljanima 1,19).

I vidjeh: nebo otvoreno i gle, konj bijelac, a na nj sjeo On, zvani Vjerni i Istiniti, a sudi i vojuje po pravdi; .............(Otkrivenje 19,11.)

15

DUHOVNO RAZMILJANJE
usmjerenja. Umjesto toga, tvrdi on, proroke vjere trebaju biti nain ivota, ne samo religijski izvor za nain ivota iji je sadraj oblikovan initeljima izvan same vjere (poput nacionalne sigurnosti, gospodarskog napretka ili elje za zadovoljstvima, moi i slavom) (29). Dokazi ovakve tanke vjere oiti su posvuda oko nas, i desno i lijevo. Ovakva religija moe biti krajnje razorna sila. Unato tomu, jo uvijek je zanimljivo proitati piev prijedlog da svijetu kojeg razdire vjersko nasilje nije potrebno manje, ve vie vjere. Volf pie: Sredinji izazov za sve religije u pluralistikom svijetu jest pomoi ljudima da nadrastu svoje sitne nade da ive smislenim ivotom i pomoi im da razrijee svoje velike sukobe i ivot u zajednici s drugima [kurziv u originalu] (100). Lake rei no uiniti. Kada ljudi preuzmu svoje vjerske obveze i ive ih javno u pluralistikom svijetu zasigurno e se susresti s drugima koji, jednako osvjedoeni, ive svoju vjeru. To je korijen tolikog nasilja u svijetu. Uloga krana, Volf nepopustljivo tvrdi, nije prilagoavanje kulturi (lijena vjera) ili potpuna promjena kulture (prinudna vjera), ve stvaralaka ukljuenost u svijet. Da bi pieva vizija postala stvarnou, vjeru se mora, naravno, razumjeti mudro i s integritetom provoditi u praksu u zajednici. To je namjera njegove knjige preporuiti upravo ovakvu javnu vjeru. Bit e to teak posao. Jer nismo u nedostatku vjerskih trgovaca i oportunistikih uenih ljudi i politiara koji ekaju kako bi uporabili vjersku gorljivost za ciljeve koji su potpuno izvan kranske vizije. Ova e knjiga biti vrijedan izvor kranskim zajednicama koje ele saznati kako ovakvo kreativno ukljuivanje u svijet izgleda u njihovu kontekstu.

Ryan Bell, pastor adventistike crkve Hollywood

svojoj se zadnjoj knjizi Miroslav Volf, teolog na sveuilitu Yale, dotie jedne od najznaajnijih i vrlo spornih tema u dananjem svijetu: uloge vjere u javnom ivotu. Posebno nastoji oznaiti podruje izmeu onoga to smatra dvama jednako nekorisnim krajnostima: totalitarna zasienost javnog ivota jednom religijom i svjetovno uklanjanje svake religije iz javnog ivota (xiv). Volfov pristup rukovodi se uvjerenou da je glavni doprinos kranstva javnosti vizija o opem dobru ili, kao to on kae, ljudskom procvatu. Prvenstveni nain na koji su krani pozvani djelovati prema ovome cilju nije nametanje ove vizije svijetu ve svjedoenje o Kristu koji najprije oblikuje osobni ivot. Jedan od najizazovnijih i najoriginalnijih doprinosa ove knjige nalazimo u poetnom poglavlju u kojem Volf navodi dva primarna pogrena djelovanja vjere u pokuaju ukljuivanja u svijet: lijenost i prinudu. I dok je prinudna vjera lake prepoznatljiva kao pogrena, lijenu vjeru u dananjem svijetu smatraju vrlinom. Ograniujui vjeru na privatno podruje, suvremenost uope nema

prostora da javno prigrli vjeru. Za duh ovoga vremena javno lijena vjera ini se idealnom. Problem s lijenom vjerom ili privatnom vjerom koja nema utjecaja na to kako ljudi u svijetu ive, kae Volf, jest taj to ona slui za osnaivanje naina ivota nedotaknutog vrijednostima vjere same. To je samo snaga bez

16

Z n a c i v r e m e n a 3 2011.

DUHOVNO RAZMILJANJE

iri pogled na ivot

Tihomir Kukolja
ja kaem da ivotu, ali ne samo neroenom. elio bih da se mnogi krani koji se otro protive ozakonjenju i pristupanosti prekida trudnoe usude ii i puno dalje. Zamislite kakav bi preobraavajui utjecaj imala vojska kranskih pobornika ivota u Sjedinjenim Amerikim Dravama i drugdje kada bismo jednako odluno branili prava i dostojanstvo siromaha, nezaposlenih i beskunika koji su meu nama; reformu zdravstva koje bi skrbilo za svakoga bez obzira na njegov drutveno-ekonomski status ili dob, ak i kada bi to

znailo davati manje u vojne svrhe; legalnih i ilegalnih useljenika prema kojima se esto postupa kao prema smetlitu svijeta; premorenih i slabo plaenih radnika u zemljama treeg svijeta ije robovanje pohlepnim meunarodnim tvrtkama omoguuje svjetskim bogataima ekstravagantan ivot; mladih ljudi i ena upuenih u udaljene krajeve svijeta da rtvuju svoje ivote u esto sumnjivim ratnim sukobima. I ovi, a i neki drugi problemi odraz su naeg razumijevanja znaenja podrke ivotu u cijelosti, od majine utrobe do trenutka smrti.

Oni jednako tako pokazuju i kakvi smo krani. Mnogi krani, crkve i pokreti koje znam vide organsku povezanost izmeu Evanelja Isusa Krista i njegova poziva da iz dna due ljubimo svoje blinje one daleko i one blizu, vjernike i nevjernike jednako. Svi su oni aktivno ukljueni u pomaganje, lijeenje i podupiranje zanemarenih i odbaenih. Njihova drutvena ukljuenost vrsto je ukorijenjena u irem iskazivanju Evanelja Isusa Krista. Svi oni razumiju da Kristove ruke rairene na kriu ne vode samo u spasenje,

Dragocjena je u oima Jahvinim smrt pobonika njegovih. ................................................................................................ (Psalam 116,15.)

17

DUHOVNO RAZMILJANJE
ve u veliki, topli zagrljaj, ukljuuju cijeli ljudski rod. A kada ste jednom obuhvaeni Isusovim zagrljajem, ne moete si pomoi, ve jednako tako i vi zagrlite druge. alosno je to postoje mnogi koji se nazivaju kranima, a proputaju vidjeti potpunu sliku - onu koja obuhvaa cjelovito razumijevanje ljudskog ivota. Ako meu kranima u SAD-u treba prosuivati kakvou i drutvene ukljuenosti na temelju problema koje najglasniji pobornici ivota zastupaju i iznose na javnim raspravama, moemo lako doi do zakljuka kako postoji samo nekoliko problema pri kojima se mnogim vjernicima uzburkaju strasti. To su: zatita neroenih i protivljenje homoseksualnim brakovima. Paradoks pogrenog razumijevanja je oit kada gledamo kako isti oni religiozni ljudi koji se gorljivo opiru bilo kojoj politici zdravog razuma ili reformi koja bi SAD mogla promijeniti u zdravije i pravednije drutvo za sve, a ne samo za bogate, ova dva problema uzdiu na razinu ispita moralne spremnosti potrebne za kandidaturu bilo kojeg budueg predsjednika SAD-a. Drugim rijeima, neki od nas koji otro branimo prava neroenih, nemamo problema svojim stavovima, djelima, glasovima i nemarom pomagati kasnijem unitavanju ivota iste te djece siromatvom, diskriminacijom, neodgovarajuom skrbi, beskunitvom, oduzimanjem domova, pohlepnou bogatih. No, gledano Isusovim oima, iri pogled na ivot pokazuje nam kako je ivot beskunika koji prosi na gradskom trgu jednako svet kao i ivot predsjednika drave; ivot starije osobe u zadnjim trenucima isto je tako dragocjen kao i ivot novoroeneta; ivot zatvorenika osuenog na smrt isto je svet kao i ivot najasnije osobe; ivot osobe bez zdravstvenog osiguranja jednako je vrijedan kao i ivot bolesnika s punim zdravstvenim

osiguranjem; ivot putnika koji oigledno ne pridonosi ba previe drutvu isto je vrijedan kao i ivot izvrnog direktora velike korporacije; ivot muslimana, hindusa, mormona ili ateista Bog voli jednako kao i ivot krana. Ako tvrdimo da smo Isusovi sljedbenici tada njihovi ivoti i nama trebaju biti dragocjeni. Jednako tako moemo rei kako bilo koji oblik zlostavljanja, degradacije, porobljavanja, ubijanja karaktera, ugnjetavanja, poniavanja, dehumanizacije ili bilo koji uvjeti pod kojima se ljudskom biu oduzima ast ili vrijednost; ili ga iskoritava neka druga osoba, grupa pojedinaca, vlada ili bilo koji politiki, vojni ili ideoloki sustav, jest odreeni oblik ubojstva. Takve su i napredne metode ispitivanja, koje su neki tako nazvali da bi muenju dali privid terapijske dostojanstvenosti. Takav je i govor mrnje esto poduprt uvjerljivom vjerskom zabrinutou, a rabi se sve vie u svrhu demonizacije onih koji ne pripadaju naoj vjerskoj, etnikoj, drutvenoj zajednici ili rasi. Nitko od nas nije u potpunosti neduan kad su u pitanju mnogi istanani naini kojima smo postali sudionici

u postupnom ubijanju naih bliih i daljih blinjih, esto propustom, a ponekad i voljnim djelom, nalazei isprike za okolnosti i politiku koja odrava nepravedne drutvene uvjete. Moda najpouniju preporuku u Novom zavjetu, koja nas vodi prema boljem shvaanju naina na koji nas Bog poziva na vrjednovanje ljudskog ivota u njegovoj sveukupnosti i sa stajalita cjelovitosti i ukljuivosti, nalazimo u Isusovu pozivu: Zaista, kaem vam, meni ste uinili koliko ste uinili jednomu od ove moje najmanje brae. Jer bijah gladan, i dadoste mi jesti; bijah edan, i napojiste me; bijah putnik, i primiste me; bijah g, i obukoste me; bijah bolestan i pohodiste me; bijah u tamnici, i dooste k meni. (Matej 25,40.35.36. KS) U Bojim oima ljudski ivot nije samo prije roenja dragocjen, ve uvijek i u svim okolnostima. to prije Isusovi sljedbenici to shvate, to e prije nae drutvene zajednice, crkve, susjedstva, drave i svijet jasnije odraavati Isusovo vienje svijeta izreeno u molitvi koju nas je uio moliti: Doi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji!

18

Z n a c i v r e m e n a 3 2011.

DUHOVNO RAZMILJANJE

Clinton Wahlen
eki ljudi smatraju da je autoritet loa stvar, osobito onaj od vrha prema dolje, kakvog Biblija oito zastupa. I kao to postmodernisti kau: Biblija moe biti tvoj autoritet, ali nije moj. Za ove mislioce izvor autoriteta nije od vrha prema dolje, ve su to jednostavno oni sami. Oni se ne protive religiji. Postmodernisti nisu protiv religije. Oni su samo protiv vjerskih uenja koja se dre objektivne istine i korisnosti razuma.1 I danas se s mnogih usana uje Pilatovo pitanje. to je istina? pitao je, i otiao, ne ekajui odgovora (Ivan 18,38). Da se samo malo potrudio, mogao je biti uvuen u otrouman razgovor. Jer Boji nain je takav. Bog poziva: Hajde, dakle da se pravdamo (Izaija 1,18. KS).2 Ovakav Boji poziv znai da je biblijski autoritet racionalna propozicija koja potie na vana pitanja: (1) Kakva je narav i koji je izvor biblijskog autoriteta? (2) Koje unutarnje dokaze, ako postoje, Pismo daje za tvrdnje o boanskom podrijetlu i autoritetu? (3) to je s potkrepljujuim vanjskim dokazima? (4) Kako se biblijski autoritet odnosi prema crkvenom autoritetu i tradiciji? Nakon razmatranja svakog od ovih pitanja izvui emo neke zakljuke.3

P l d biblij ki Pogled na biblijski autoritet i

Narav i izvor biblijskog autoriteta Biblija i u Starom i u Novom zavjetu tvrdi da je Boje otkrivenje i da stoga ima boanski autoritet. Biblijski Bog nije samo Bog koji djeluje, ve isto tako i Bog koji govori.4 Stari zavjet stotinama puta izrie ovu tvrdnju o autoritetu izjavom Ovako govori Yhwh ili nekom njezinom istoznanicom.5 Bog je Bog istine (Izaija 65,16) ili doslovno, Bog Amen. On govori istinu i ne lae. Boja istina traje vjeno jer je, poput Njega samoga, apsolutna i nepromjenjiva (Psalam 117,2). Boja je istina i univerzalna ista kroz svako vrijeme i kulturu. Prva pojava rijei autoritet (grki exousia) u Mateju daje upute za definiranje biblijskog autoriteta. Pojavljuje se na kraju Propovijedi na gori, u paraboli koja naglaava kako je vano uti i posluati Isusove rijei (Matej 7,24-27). I ovdje i u Marku (1,22) Isusovo sluateljstvo zakljuuje da je Njegov autoritet vei od knjievnikog. Nakon Isusova posjeta sinagogi u Kapernaumu i izljeenja ovjeka opsjednuta demonima uslijedilo je njihovo divljenje (Marko 1,2128). Dakle, ljudi su prepoznali Isusov autoritet koji je utemeljen na onome to je govorio i na onome to je inio. to je Isus inio potvrdilo je istinitost onoga to je govorio. Njegova je rije sadravala toliku mo da su ga ak i demoni sluali (redci 25. i 26). Isus je bio vidljivo drugaiji od ostalih uitelja svoga vremena. I dok su oni svoj autoritet podupirali biblijskim spisima, Isus je predstavljao autoritet vei od Mojsija i od slova zakona (Matej 5,21-48). Njegova su djela naglaavala Njegov boanski autoritet. Pri istjerivanju demona

Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra e se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova. ................................. (Matej 6,34.)

19

DUHOVNO RAZMILJANJE

On nije rabio boanska imena niti formule, ve je Njegova mo bila u Njemu samome.6 Kad su pismoznanci i farizeji Isusovu mo nad demonima pripisali Sotoni, Isus im je odgovorio kako je Njegova mo sila od Boga (vidi Matej 12,22-30). Istom autoritativnom tvrdnjom poduprt je i boanski autoritet Pisma. Govorei beznadnim uenicima na putu za Emaus, Isus se nije pozvao na vlastiti osobni autoritet niti na udesno uskrsnue, ve na istinitost Boje rijei, pojanjavajui kako su Njegov ivot, smrt i uskrsnue bili ispunjenje biblijskih proroanstava (vidi Luka 24,13-27; 30-32, 44). Radoznalim je idovima odgovorio iz Pisma (primjerice Marko 12,1834), potvrujui da se Pismo ne moe unititi (Ivan 10,35 KS). Dokazi biblijskog autoriteta Autoritet pisane Rijei iji je izvor utjelovljeni Isus moe se promatrati sa stajalita unutarnjih i vanjskih dokaza. Unutarnjim dokazima smatramo ono to je postojea istina

u Bibliji, a zbog koje ju smatramo autoritativnom. Vanjski se dokazi odnose na initelje izvan Biblije koji svjedoe njezinu autoritetu. Neke od ovih dokaza moemo pojedinano preispitivati, ali ako ih prihvatimo zajedno, oni e biti snani argumenti za trajni autoritet Biblije.7 Unutarnji dokazi biblijskog autoriteta. Dva su glavna razloga za vjerovanje u Boga i Boju rije: stvaranje i proroanstva. to se tie stvaranja, nema Mu ravna (vidi Izaija 40,25). Ni jedna se od mnogih drevnih pripovijesti o stvaranju ne moe usporediti s Njegovim jednostavnim, preciznim izvjeem jednotjednog uda u Postanku 1 i 2. A to se tie proroanstava, nitko ne moe dostii Njegovu sposobnost da od poetka svretak otkriva (Izaija 46,10 KS). Obilje ispunjenih proroanstava potvruje Njegovu tvrdnju. Jedan je od dobro poznatih primjera Daniel 2. poglavlje u kojemu je pretkazanje svjetskih imperija prikazanih u obliku kipa od razliitih kovina. Piui tijekom 6. stoljea prije Krista, Daniel je

tono opisao slijed kraljevstava ija je vladavina bila izravno povezana s Izraelom, zapoinjui s Babilonom, nakon kojeg je slijedila Medoperzija, Grka, Rim i podijeljeni narodi zapadne Europe, zakljuno s uspostavljanjem Bojeg kraljevstva. Ono je predstavljeno monim i tajnovitim kamenom koji rui kip i ispunjava cijelu zemlju. U drugom je proroanstvu Daniel predvidio unitenje grada Jeruzalema i hrama nakon Mesijine smrti i zavretka razdoblja od 70 tjedana-godina (Daniel 9,24-27). Mihejevo proroanstvo o roenju Mesije u Betlehemu (Mihej 5,2) takoer se znakovito ispunilo (Matej 2,5.6). Stoga je Isus mogao govoriti o nenaruivosti proroanstava (Luka 24,26.44), a Petar je njihovo ispunjenje mogao smatrati uvjerljivijim od uda i od iskustava oevidaca (Druga Petrova 1,16-21). Trei razlog za prihvaanje biblijskog boanskog autoriteta jest biblijska teoloka dosljednost. Iako je pisana u razdoblju od oko 1500 godina, a pisalo ju je gotovo

20

Z n a c i v r e m e n a 3 2011.

40 razliitih pisaca, zauujua skladnost Biblije omoguila je Isusu da dvojici obeshrabrenih putnika protumai to se na njega odnosilo u svim Pismima (Luka 24,27. KS). Pavao jednako tako svojim mnogobrojnim navodima iz razliitih knjiga Staroga zavjeta naglaava i dosljednost Pisma i njegov jedinstveni autoritet, unato razliitim osobnostima i osebujnosti njegovih mnogobrojnih pisaca (Rimljanima 3,10-19). Svjedoanstva oevidaca spomenutih u Bibliji sama su po sebi dvostruka osnova za potivanje njezina autoriteta. Prvo, napisali su je ljudi koji su iskusili Boje otkrivenje, kao to je to Ivan pojasnio: to smo vidjeli svjedoimo i navjeujemo ivot vjeni koji bijae kod Oca i koji se nama oitovao (Prva Ivanova 1,1. KS). Istodobno, ona svjedoi i o Bojem selekcijskom procesu. Govornici su Boji odabrani glasnogovornici. Njihova im rije daje pravovaljanost ba kao to Bog potvruje Sebe i Svoju rije kroz njih. Vanjski dokazi biblijskog autoriteta. Povijest o uvanju i prenoenju Biblije daje jake dokaze za njezin boanski autoritet. Masoretski tekst (MT) svitka knjige proroka Izaije pokazuje vrlo male razlike u usporedbi s jednim od njegovih kumranskih prijepisa, iako ih dijeli tisua godina i velika udaljenost. Slino tomu, vie od 5000 grkih rukopisa Novog zavjeta pokazuje da razlike meu njima potjeu veinom od slovnih ili gramatikih pogreaka u pisanju, a ne od neovlatenih teolokih promjena. Prema Pavlu, (Prva Solunjanima 2,13) sve je to tako zbog njezina boanskog izvora i moi da mijenja ljudske ivote. Biblija je preivjela napadaje srednjovjekovne Crkve, Francuske revolucije, komunistikih reima i znanstvenog cinizma. Suvremeni arheoloki uspjesi vode prema jaanju vjere u njezin nadnaravni

identitet. Razmotrite sljedee primjere: Na Merenptah steli iz trinaestog stoljea prije Krista spominje se izraelski narod; na steli Tel Dan iz osmog ili devetog stoljea prije Krista spominje se Davidova dinastija; Babilonske kronike potkrjepljuju Nabukodonozorove aktivnosti detaljno opisane u Drugoj o kraljevima 24,10-17; natpisi na kamenu nazvanom Pilatov kamen navode imenom Poncija Pilata kao upravitelja iz prvog stoljea; arheoloka nalazita potvruju postojanje Heroda Velikog i njegovih palaa. Postoje takoer mjesta nazvana Petrova kua i Kaifina kosturnica. Biblija i crkvena tradicija Autoritet Pisma u odnosu na razliite izvore vjerske tradicije razliito se razumijevao tijekom kranske povijesti.8 No, prema Pismu, boanski otkrivena biblijska tradicija nalazi se iznad svih ostalih tradicija, bilo crkvenih, znanstvenih ili drugih. I kao to su Petar i njegovi prijatelji rekli pred Sanhedrinom, utvrdom vjerske tradicije svoga vremena: Treba se vie pokoravati Bogu nego ljudima (Djela 5,29. KS). Iako Biblija nije znanstveni niti povijesni udbenik, ipak, uz ispravno razumijevanje, ova podruja mogu biti u skladu. Biblijske povijesne i znanstvene tvrdnje, boanski priznate, ostaju nepokolebljive unato prividnom sukobu sa svjetovnim uenjima. Boja rije ne progovara samo u nekim, ve u svim ljudskim pothvatima. Ona je na jedini izvor vjerovanja i kao odani prouavatelji Rijei nastavljamo biti otvoreni za nova razumijevanja Boje volje otkrivene nam u Njegovoj rijei. Zakljuak Biblijski se autoritet temelji na svome podrijetlu otkrivenja koje je Bog uputio ljudskim biima. Istodobno, mi kao slobodne moralne jedinke nismo primorani prihvatiti

taj autoritet ve smo ga slobodni odbaciti i na njegovo mjesto staviti drugi, prema svome izboru. Za oekivati je da prihvatimo biblijski autoritet, ali ne na osnovi slijepe vjere, ve na temelju razumnih dokaza. Svjedoanstvom stvaranja, pouzdanou proroanstava, udom njezina ouvanja i prijenosa, potvrivanjem njezine tonosti vanjskim dokazima Bog nam je dao vie nego dovoljno dokaza, i unutarnjih i vanjskih, kako bi podupro nau vjeru u Pismo kao Boju nadahnutu i autoritativnu Rije. Ta Rije stoji iznad i neovisna je o organiziranom crkvenom autoritetu, jer jest otkrivenje od samoga Boga. Poslunou njezinim propisima posluni smo Bogu koji je njihov autor i koji nam je ta naela otkrio, te iskazujemo Njegovoj rijei i Njegovoj Osobi potovanje koje njihovu uzvienu autoritetu i pripada.
1

5 6

Dennis McCallum, The Death of Truth: Responding to Multiculturalism, the Rejection of Reason, and the New Postmodern Diversity (Minneapolis: Bethany House Publishers, 1996.), str. 203. Ako nije drugaije naznaeno, biblijski su navodi u ovom lanku autorov prijevod. Biblijski tekstovi s naznakom KS su navodi iz Biblije Kranska sadanjost. Vidi Peter M. van Bemmelen, The Authority of Scripture, Understanding Scripture: An Adventist Approach, urednik George W. Reid, Biblical Research Institute Studies (Silver Spring, Md.: Biblical Research Institute, 2006), svezak 1, str. 75-89. A Berkeley Mickelsen, Interpreting the Bible (Grand Rapids: Eerdmans, 1963), str. 80. (Kurziv u navodu nadodan.) Isto, str. 80-85. Graham Twelftree, Jesus the Exorcist: A Contribution to the Study of the Historical Jesus, WUNT 2, 54 (Tbingen: Mohr Siebeck, 1993). Vidi Gerhard Pfandl, Is the Bible Historically Reliable? Interpreting Scripture: An Adventist Approach, urednik Gerhard Pfandl, Biblical Research Institute Studies, svezak 2 (Silver Spring, Md.: Biblical Research Institute, 2010), str. 43-51. O rimokatolikoj i luteranskoj tradiciji vidi Authority of Scripture, New Interpreters Dictionary of the Bible, sv. 1, str. 352, 353.

Clinton Wahlen je zamjenik ravnatelja Instituta za istraivanje Biblije (Biblical Research Institute) u Generalnoj konferenciji.

Tvoja rije nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi. ....................................................................................................(Psalam 119,105.)

21

DUHOVNO RAZMILJANJE

Albert Mohler
iberalni su protestanti krajem 60-ih prolog stoljea poeli postavljati vrlo teko pitanje. Zato konzervativne crkve rastu? Gledajui unazad, u tom se pitanju odraavala jedna strana krize liberalnog protestantizma. Glavnim protestantskim crkvama vie bi koristilo da su se pitale zato njihove crkve opadaju. Uz ovlatenje Nacionalnog koncila crkava, istraiva Dean M. Kelley namjeravao je otkriti zato konzervativne crkve rastu, ak i onda kada liberalnije crkve propadaju. U svojoj knjizi iz 1972. godine, naslovljenoj Why Conservative Churches are Growing: A Study in Sociology of Religion, (Zato konzervativne crkve rastu: Istraivanje iz sociologije religije), Kelley tvrdi kako evaneoske crkve rastu upravo zato to ine ono to liberalnije zajednice i crkve namjerno odbacuju oni postavljaju vjernicima velike zahtjeve po pitanju doktrine i ponaanja. Usred trenutnog zanemarivanja i neprijateljstva prema organiziranoj religiji openito, Kelley opaa konzervativne crkve, drei se prividno staromodne teologije i stavljajui stroge zahtjeve na svoje vjernike, izjednaile su se ili nadile u rastu ranije nacionalne postotke porasta. Sa zaudnim uvidom i otvorenou Kelley je govorio u prilog glavnoj struji protestantizma kad je zamijetio kako se openito pretpostavlja da e crkve ako ele uspjeti, biti logine, razborite, utive, odgovorne, suzdrane i

prijemljive za vanjsku kritiku. Bit e snano zaokupljene ouvanjem dobrog glasa u svijetu osobito u svijetu kulturne elite. Ove e crkve, u namjeri da rastu, biti demokratine i obazrive u svojim unutarnjim poslovima budui da vei svijet odreuje ove kvalitete. One e nastojati suraivati s drugim religijskim grupama kako bi postizali zajednike ciljeve, i stoga

nee dopustiti da dogmatizam, osuujue moraliziranje ili opsjednutost kultnom istoom stoji na putu takvoj suradnji i slubi. A onda je Kelley bacio svoju bombu: Ovakva su oekivanja recept za propast vjerskog pothvata, a proizlaze iz pogrenog gledanja na to to uspjeh u religiji jest i kako ga treba njegovati i mjeriti.

22

Z n a c i v r e m e n a 3 2011.

Zatim je prikazao svoje poprilino bogatstvo istraivanja i promiljanja o fenomenu konzervativnog rasta i liberalnog opadanja. Jaki vjerski pokreti postavljaju svojim vjernicima zahtjeve na podruju vjerovanja i ponaanja. Ove crkve zahtijevaju privrenost strogo definiranim doktrinama koje treba beskompromisno primiti, vjerovati i nauavati. One sebe smatraju odvojenima od vee svjetovne kulture, a zahtjevi crkvenog lanstva odreuju udaljavanje od svjetovnih vjerovanja i ponaanja. Liberalne se crkve vlastitom odlukom suprotstavljaju ba ovim naelima. Glavne su protestantske crkve eljele da ih intelektualna elita shvaa ozbiljno i potuje. eljele su koristi od kulturnog prihvaanja i potovanja. Snizile su zahtjeve doktrine i ponaanja, a lanstvo uinile pitanjem osobnih sklonosti namjesto teolokog uvjerenja. Kelley zakljuuje: Onima koji su zabrinuti za budunost ekumenskih crkvi ova teorija prua malo ohrabrenja. Glavne e crkve nastaviti postojati na silaznoj ljestvici jo desetljeima, moda i stoljeima, te e nastaviti nekim ljudima pruati razrijeen i nezahtjevan oblik smislenosti koji oni zapravo i ele. U nedavnoj rubrici asopisa The New York Times David Brooks je postavio slina pitanja, ali ovaj put u kontekstu komentara na popularnu Broadwaysku predstavu The Book of Mormon (Mormonova knjiga). Po njegovu miljenju predstava ismijava mormonizam, ali ne i mormone, koji su uvrnuti, ali u osnovi krasni. Nadalje u svojoj rubrici Brooks primjeuje: Mnoge su vjerske

doktrine krute i nepovezane. No, sama religija moe uiniti mnogo dobra sve dok ljudi uzimaju vjerska uenja metaforiki, a ne doslovno; sve dok ljudi shvaaju kako sve religije u osnovi nauavaju ljubav i sluenje ispod povrnih detalja; sve dok ljudi svoju vjeru ive bez predrasuda i tolerantni su prema razliitim vjerovanjima. ekajte malo, David Brooks nekamo smjera s ovim tvrdnjama. Zapazio je da su mnogi Amerikanci uvijek odobravali nain vjerovanja koji je duhovan, ali ne i doktrinaran, pluralistiki, ali ne iskljuiv, to prua sredstva

A onda Brooks baca svoju bombu: Jedini problem s predstavom The Book of Mormon (shvatite to tek kada o tome kasnije razmiljate) jest to to njezina tema nije potpuno istinita. Religioznost koja je neodreena, osjeajna, nedoktrinarna nije trajna. Religije koje rastu, koje pomau i motiviraju ljude na izvravanje herojskih djela sluenja, obino su teoloki stroge, zahtjevne u praksi i odlune u uvjerenju to je ispravno, a to pogreno. Nadalje: Religije koje cvatu imaju upravo ono to predstava The Book of Mormon ismijava: zajedniku teologiju, doktrine i pravila ponaanja ukorijenjena u tvrdnjama apsolutne istine. Zamijetite kako je Brooks definirao snaan oblik vjerovanja pojmovima poput strog, zahtjevan i odluan. S prilinim uvidom Brooks je obavijestio svoje itatelje kako stroga teologija daje

za sluenje opem dobru, ali nije zagaeno netolerantnim teolokim prosudbama. I naravno, on je u pravu. To je jasan opis religijskog stava koji je prije 40 godina Dean Kelley tako dobro dokumentirao. Ovo je opis nastojanja glavnih protestantskih crkava da budu viene kako slue opem javnom dobru bez sjene teoloke prosudbe.

vjernicima prikaz stvarnosti, doputa vjernicima da intelektualno i emocionalno ispituju svijet, pomae ljudima izbjei slijepi konformizam i ulazi u tajne na naine koji su iznad veine od nas. U meuvremenu, zahtjevna pravila ponaanja i vladanja omoguuju ljudima izgradnju vlastita karaktera. Brooks pojanjava kako redovita primjena

Bojte se Boga i dajte mu slavu jer doe as suda njegova! I poklonite se njemu koji stvori nebo i zemlju i more i izvore voda! ...(Otkrivenje 14,7.)

23

DUHOVNO RAZMILJANJE
Evanelja jedina poruka koja nudi spasenje? U ovom trenutku postaje jasna ogranienost sociolokog istraivanja. Socioloka analiza moe razlikovati snaniji od slabijeg oblika vjere i vjerovanja, te moe mjeriti odlike poput strogosti, zahtjevnosti i odlunosti. Sociologija moe ui u trag razvoju i ponuditi predvianja budunosti utemeljena na istraivanjima. Ono to sociologija ne moe uiniti jest baviti se najvanijim pitanjem pitanjem istine. Tu se mormoni i evaneoski krani razilaze. Ortodoksni idovi, jezuiti i Jehovini svjedoci pripadaju, svatko na svoj nain, strogoj strani socioloke podjele, no svatko od njih ima potpuno razliit svjetonazor zasnovan na vrlo razliitom razumijevanju istine. Mormoni i metodisti imaju vrlo razliitu teologiju, blago reeno, ali trebamo teoloki dobro obavijetenog mormona i metodista kako bismo saznali razliku. I Dean M. Kelley i David Brooks, iako su pisali za vrlo razliite itatelje, imaju puno za rei evaneoskim kranima. No, na kraju, sociologija nas moe dovesti samo dotle i nigdje dalje. Strogost, zahtjevnost i energinost u evaneoskim crkvama ne smiju postojati samo zbog elje za odravanjem oblika religije koja e rasti, ve se u biblijskoj predanosti trebaju vrsto drati istine Evanelja i tu spasonosnu istinu podijeliti s cijelim svijetom. Ostaje nam samo ono to je David Brooks opisao kao teoloki jednostavan govor ena iz crkve u jednom afrikom selu: dobro ili loe, spasenje ili propast. Takvo je Kraljevstvo. Albert Mohler mlai, predsjednik je teolokog fakulteta Southern Baptist Theological Seminary i priznat kao jedan od vodeih amerikih teologa i kulturolokih komentatora.

discipline moe poloiti temelj za izuzetna djela samokontrole onda kada je to najpotrebnije. Brooks zakljuuje s pogledom na Afriku gdje konzervativni protestantizam cvjeta. Broadwayska predstava oslikava Afrikance koji su prihvatili liberalni oblik vjerovanja koji ugaa kulturnim protivnicima religije. No, Brooks zna da tomu nije tako: Bio sam jedanput u junoj Africi, u AIDS-om opustoenom selu. Nejasan humanizam vanjskih dobroinitelja nije puno pridonio tomu da ljudi promijene rizino ponaanje. Ali, teoloki jednostavan

govor ena iz crkve: dobro ili loe, spasenje ili prokletstvo, imao je, ini se, bolji uinak. U samo nekoliko odlomaka David Brooks je iznio iste tvrdnje koje je Dean M. Kelley dao u svome poput knjige dugom izvjeu o istraivanju prije skoro etiri desetljea. U obje analize nalazimo obilje pronicavih opaanja. U dananjem kontekstu evaneoski se krani suoavaju s veinom istih pitanja koja su si postavljale liberalne protestantske crkve u 60-ima prolog stoljea i kasnije. Glavno je pitanje uvijek teoloki duboko: Vjerujemo li doista da je poruka

24

Z n a c i v r e m e n a 3 2011.

DUHOVNO RAZMILJANJE

Usporiti korak
Darko Fili, prof.

ednog petka uveer doivio sam posebno iskustvo. Otiao sam u etnju kao i obino. Ne sjeam se jesam li toga petka itao neki psalam ili ne. Evo jednog psalma o kojem volim razmiljati, u slobodnom prijevodu. To je 23. psalam.1 Bilo je ve dosta kasno, oblaci su prekrivali nebo, no nisam ponio kiobran. Kada sam doao do mjesta na kojem volim sjediti i uivati u prirodi rasklopio sam rasklopni stolac rune izrade i sjeo na njega. Imao sam osjeaj da se nalazim u nekoj poznatoj koncertnoj dvorani u kojoj izvedba samo to nije poela. Da sam se nalazio u pravoj koncertnoj dvorani mogao bih vidjeti glazbenike u svojim sveanim odijelima s oboama, violonelima, violama, violinama, kontrabasima No ovdje je svuda oko mene bio mrkli mrak. Bio sam sm, ali oko mene sve je prtalo od ivota. Trebalo mi je neko vrijeme da koncert zrikavaca doivim u svoj njegovoj punini. To me je ponovno podsjetilo na davnu 1997. godinu i prvi posjet Nacionalnom parku Paklenica. Prespavali smo dvije noi u Borisovom domu i cijelo smo vrijeme boravili u prirodi. Trebalo

nam je neko vrijeme da se opustimo i ponemo uivati u prirodi i njezinim ljepotama. Bila je topla ljetna no, a zrikavci su bili pravi umjetnici. Virtuozi koji kao da su svirali razliite instrumente. Zvuci su dolazili s lijeve i desne strane, bili su u jednom trenutku blii, a u drugom se trenutku inilo kao da dopiru iz daljine. U jednom su trenutku bili glasni da bi u sljedeem skoro utihnuli. Jedino se ritam njihovog upornog muziciranja nije znatnije mijenjao. Poela je lagano padati kia, no ona oito nikome nije smetala. Nisu se otvorili kiobrani, glazbenici nisu odloili svoja glazbala, publika se nije razbjeala. Glazba orkestra nije prestajala, kao da je ona i bila uvertira i najava kie. inilo se da se ona s njom stapa isto toliko koliko se ovjek otuio od kie i od prirode. Ostao sam mirno sjediti na stolcu i uivati u onome to sam gledao i sluao. Osim zrikavaca sluao sam i grmljavinu koja je postajala sve glasnija. U jednom je trenutku bila u pozadini da bi se onda ula glasno iznad mene. Grmljavinu su pratili svjetlosni efekti koji ovjeka na trenutak zaslijepe, jer su u velikom kontrastu s tamom koja vas okruuje. Bila je to velianstvena igra svjetla i sjene, bljeskova i mraka. Izgledalo mi je kao da priroda eli vatrometom nagraditi zrikavce za njihov velianstveni nastup. Te veeri nisam ekao da koncert zavri. Polako sam krenuo nazad razmiljajui o onome to sam sluao i gledao te veeri. Ve sam ranije spoznao da je u svako godinje doba priroda lijepa na neki nain. No priroda je lijepa ne samo po danu, ve i po noi. Isto tako svako ivotno razdoblje moe biti lijepo i uzbudljivo. U starosti moemo isto tako uivati. Te sam

veeri poeo bolje razumijevati one koji su slijepi, gluhi ili bolesni. Istina, oni ne vide arko, podnevno sunce ili ne uju jasne i odreene zvukove, nisu zdravi, ali su njihova ostala osjetila osjetljivija na podraaje iz vanjskog svijeta. I oni se mogu radovati i uivati u ivotu. Moda smo ponekad mi ostali hendikepirani i uskraene su nam mnoge nevine ivotne radosti, jer se ne trudimo dovoljno koristiti naa osjetila i darove koje imamo. Vano je razumjeti fine nijanse koje su razliite u raznim ivotnim dobima i prepoznati one dobre strane u tim razdobljima. A onda kada smo ih prepoznali, treba u njima i uivati. Prije nego se prekine srebrna vrpca i zlatna se svjetiljka razbije i razlupa se vr na izvoru i slomi toak na bunaru; i vrati se prah u zemlju kao to je iz nje doao, a duh se vrati Bogu, koji ga je dao. (Propovjednik 12,6.7.)
1

Bog moj odreuje korak, meni se ne uri; On mi veli da stanem i poinem u predasima mira, koji obnavljaju moju smirenost. On vodi me putovima djelatnim kroz mir moje due. I vodstvo je Njegovo mir. Iako svakog dana moram obaviti toliko toga, neu se izjedati, jer je prisutnost njegova tu, i njegova vjeitost, I njegova svevanost, I sve e me to drati u ravnotei, On priprema okrepu i obnovu Dok ja djelujem, Pomazujui moj um svojim uljem mira. Moja aa radosne snage prelijeva se preko ruba, i ne sumnjam da e sklad i djelatnost biti plod mojih sati. Ja u hodit u miru s mojim Gospodinom, I zauvijek ivjeti u njegovu domu.

On pravednicima prua svoju pomo, tit je onih koji hode u bezazlenosti. ..............................................................................(Izreke 2,7.)

25

zdravlje

Istina je: vae ponaanje

Andy Nash

zapovijedima koje je Bog napisao vlastitim prstom moda najvie iznenauje sljedea izjava: Ne klanjaj im se niti im slui. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kanjavam grijehe otaca onih koji me mrze na djeci do treeg i etvrtog koljena (Izlazak 20,5.6). Ovo zvui istinito, jer to gledamo svuda oko sebe. Znamo da e nain na koji roditelji postupaju prema svojoj djeci najvjerojatnije imati izravan utjecaj na ivot njihove djece. Isto tako iz genetike znamo kako geni naslijeeni od roditelja i djedova i baka mogu

dovesti do odreenih sklonosti ili predispozicija kod djece. Ali, postoji doista zauujui dio: ne samo da nai geni utjeu na nae ponaanje, ve i nae ponaanje utjee na nae gene. Prole je jeseni asopis Newsweek objavio lanak naslovljen Grijesi praotaca (30. listopada 2010.). Autorica Sharon Begley u lanku govori o monom utjecaju ivotnih odluka roditelja na genetiki kod njihovih nasljednika. ivotna iskustva djedova i baka, pa ak i pradjedova i prabaka mijenjaju stanice jajaaca i sperme tako nepovratno da se promjena prenosi na njihovu djecu, unuke i jo dalje. To se naziva transgeneracijsko epigenetiko nasljeivanje - pojava

pri kojoj neto iz okolia mijenja zdravlje ne samo pojedinca izloenog utjecaju, ve i njegovih potomaka. Znanstvenici su ovo otkrili jednim dijelom i testiranjem pokusnih ivotinja. Primjerice, kada je mlada ivotinja bila izloena duhanskom dimu puaa, pothranjena, ili preuhranjena, to je ostavilo otisak na jajacu ili spermi te ivotinje, a trag je toliko tvrdokoran da utjee ne samo na djecu ve i na potomke sve do etvrtog narataja. U jednom su pokusu australski znanstvenici hranili zdrave, muke takore hranom vrlo bogatom mastima. Kao to je za oekivati, takori su dobivali na teini i masnom tkivu i razvili inzulinsku rezistenciju i netoleranciju na glukozu, dakle dijabetes tipa 2. Nita od toga nije iznenaujue. Ono to su znanstvenici zapazili pie Begley jesu keri koje su ovi takori proizveli - iako su njihove majke bile normalne teine i jele zdravu hranu u trudnoi, keri oeva koji su hranjeni vrlo masnom hranom razvile su inzulinsku rezistenciju i glukoznu netoleranciju kao odrasle jedinke iako nikada nisu jele masnu hranu. Ovo stvara intrigantnu mogunost da je epidemija djeje pretilosti u najmanju ruku djelomino nastala kao posljedica promjena u sjemenim stanicama buduih oeva koji su hranjeni masnom hranom. Ovo bi moglo objasniti zato je pretilost kod novoroenadi porasla za 73 % od 1980. (Drugim rijeima, nain na koji se hrane mladii prije no to postanu oevi utjee na zdravlje djece koju e jednog dana imati.)

26

Z n a c i v r e m e n a 3 2011.

utjee na vae gene

No, transgeneracijske posljedice mogu biti i pozitivne. Kada su 15 dana stare enke mieva pustili dva tjedna da se igraju u posebno pripremljenom okoliu ispunjenom pokretnim kotaima, nepoznatim stvarima i uz velik broj drugih mieva, zbog drutvene stimulacije, sve je to ojaalo modane mehanizme koji poboljavaju pamenje. Ovi neuronski uinci pokazali su se i kod mijih potomaka iako ti potomci nikada nisu ivjeli u slinom obogaenom okoliu, niti je postojao i traak nade da e oni postojati. Ovo bi za studente na fakultetu i ostalu mlade prije roditeljstva moglo znaiti da e odluke koje sada donose utjecati na njihove gene koje e prenijeti svojoj djeci. Toliko o ideji da u mladosti moemo raditi to hoemo. Nasreu, mi ipak nismo pokusne ivotinje niti roboti. Svatko od nas ima slobodnu volju, bez obzira na gene ili okolnosti. udo otkupljenja u Kristu ne pokorava se zakonima genetike ni okolia. Najljepi trenuci u povijesti upravo su dramatine promjene ljudi ogrezlih u grijehu koji su iznenada shvatili da nisu predodreeni nositi grijehe svojih otaca, ve su nanovo roeni i usvojio ih je njihov Nebeski Otac, vjeruju u Njegova Sina, a naega Brata, Isusa Krista. Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor, staro je nestalo, novo je, evo, nastalo. (Druga Korinanima 5,17) Andy Nash je pisac knjige Paper God: Stumbling Through Failure to a Deeper Faith.

Narod e moj prebivati u nastambama pouzdanim, u bezbrinim poivalitima. ..................................................................(Izaija 32,18.)

27

zdravlje

BIBLIJSKO STAJALITE

O emocionalnom zdra
Dr.sc. Carlos Fayard izvanredni je profesor psihijatrije na Medicinskom fakultetu Sveuilita Loma Linda. Od 12. do 15. listopada ove godine crkva e odrati svoju prvu meunarodnu konferenciju o zdravlju i dobrobiti. Ovaj e se dogaaj, kojemu je Fayard glavni organizator, odrati na kampusu Sveuilita Loma Linda. Pomonica urednika asopisa Adventist Review, Wilona Karimabadi s njim je telefonski razgovarala kako bi saznala neto vie. Za dodatne detalje o ovoj konferenciji posjetite stranicu www.globalemotionalhealth.org. Porazgovarajmo o ovoj konferenciji. Kako je nastala ova zamisao? Prije est godina zatraio sam sredstva kao bih sudjelovao na meuvjerskoj panel diskusiji na Svjetskoj konferenciji za psihoterapiju (World Psychotherapy Conference). Na panelu su bili predstavnici anglikanaca, muslimana, idova i ja kao adventist. Tako sam poeo razmiljati kako moja vjera utjee na nain na koji obavljam svoj posao kao psihijatar. Moj zahtjev za sredstva otiao je u Zakladu za adventistiko obrazovanje koja je podrala moje putovanje. Nakon konferencije su pitali bih li doao i sudjelovao na jednom od naih dogaanja ija je tematika vjera i znanje. Sudjelovao sam, a veina je ljudi dobro primila zamisli koje sam tamo iznio. Neki od organizatora su predloili da odrimo simpozij koji e biti posveen iskljuivo proirenju ideje o nainu na koji naa kranska vjera i adventistiko gledite utjeu na na posao. Tako smo organizirali simpozij prije oko dvije i pol godine na kojem je prihvaeno 16 radova koji su proitani i pregledani. [Od ovih je radova] nastao svezak - izdanje Adventist University Press - pod naslovom A Christian Worldview and Mental Health: A Seventh-day Adventist Perspective (Kranski svjetonazor i mentalno zdravlje: adventistiki pogled). Na tom smo simpoziju, kojega je sponzoriralo i Odjeljenje za odgoj i obrazovanje pri Generalnoj konferenciji, doli na zamisao da bi mogla uslijediti otvorena konferencija, s obzirom da je namjera ovog simpozija bila prikupljanje radova, te njihovo itanje i kritika. No, ta je ideja ostavljena na ekanju. Allan Handysides, ravnatelj Odjeljenja za zdravstvenu slubu pri Generalnoj konferenciji, bio je na simpoziju. Pozvao me na Svjetski kongres o zdravlju u enevi. Ova konferencija u enevi bila je nevjerojatan uspjeh, pa sam doao s otvorenom mogunou da uslijedi neto to bi ispunilo zamisli koje su nastale na simpoziju. Nakon toga se razvilo partnerstvo izmeu mojega odjeljenja (Odjeljenja za psihijatriju Medicinskog fakulteta Sveuilita Loma Linda), nekih mojih kolega, pojedinaca iz Odjeljenja za odgoj i obrazovanje te Odjeljenja za zdravstvenu slubu pri Generalnoj konferenciji. Partnerstvo se proirilo i ukljuilo pojedince iz Slube za obitelj, Slube za ene i Slube duobrinitva. Temeljna je ideja bila: kako biblijska uloga upuuje/ utjee na skrb o mentalnom zdravlju

28

Z n a c i v r e m e n a 3 2011.

vlju i dobrobiti
u razliitom okoliu i kontekstu u kojem crkva djeluje. Recimo o tome neto vie. Kako biblijski svjetonazor utjee na pitanje emocionalnog zdravlja i kako se prema tome odnosimo? Dobro je na poetku pokuati razumjeti to je to svjetonazor. Svjetonazor postavlja temeljno pitanje o tome tko smo i to znai biti ljudsko bie. Doslovno, to je nain gledanja. Netko je rekao da su svjetonazori poput mrava na pikniku, oni ulaze svuda. Svjetonazor u znanosti ima razliite stupnjeve utjecaja na to kako je znanost shvaena, koja je metodologija usvojena, koje se ideje vrjednuju, kako se ideje interpretiraju i kako se primjenjuju u praksi. Discipline koje su povezane s emocionalnim zdravljem na znaajan su nain doista ovisne o svjetonazoru. Unutar znanosti moete takoer imati i neke elemente koji nisu toliko ovisni o svjetonazorima. Primjerice, ako pogledate bioloke determinante ponaanja, genetiku i neuropsihologiju, nee biti tolike ovisnosti o svjetonazoru. [Isto se moe rei i za] uenje, pamenje, inteligenciju, jezike i emocije. Svjetonazori isto tako stvaraju zamisli o tome to znai biti ljudsko bie. To bi trebalo biti povezano s moralom, etikom, vrijednostima; s nainom definiranja to znai biti zdrav, to znai biti zreo i to znai napredovati. Jednako tako svjetonazori utjeu na to kako se ozdravljenje definira i postie. Stoga imaju utjecaj koji oblikuje nain kako se pouavanje/praksa zbiva. to bismo sada rekli o zdravlju i medicinskim problemima? O prehrani i tjelovjebi? Moemo vidjeti kako vjera pridonosi oporavku ili kako nekome moe doslovno zaprijeiti poboljanje. Dakle, ovakav cjelovit pogled uzet e sve ovo u obzir prije intervencije i lijeenja. Biblijski svjetonazor smatra da je Bog prisutan, Bog je aktivan i Bog je, na razliite naine, dio procesa ozdravljenja. Zato je za Crkvu vano da se ova konferencija odri upravo sada? Spoznaja o svjetonazoru u profesionalnim krugovima predstavlja prihvaeni napredak. No, ima toliko prevladavajui utjecaj da mi ne trebamo nuno imati samo kritiki pogled na informacije koje kroz nas prolaze, ve vie od toga, nismo jo razvili razumljiv, obuhvatan, a opet dobronamjeran pogled na biblijske zamisli o ljudskoj naravi, koji nam moe biti koristan u poslu. Tako je ideja o svjetonazoru vrlo znaajna za oblikovanje naina na koji biblijska perspektiva moe obogaivati pristup emocionalnim zdravstvenim problemima. Crkva je dola do toke kada je zanimanje za emocionalno zdravlje u nekim krajevima svijeta doista poraslo. Samo u Junoj Americi oko 800 studenata na adventistikim sveuilitima stjeu obrazovanje iz psihologije koje e im omoguiti da postanu kliniari. Dakle, ovo je neto to e biti doista znaajno i vrlo vano kao pomo ovim studentima iz cijelog svijeta pri

biblijskom nainu razmiljanja u klinikom radu. To se, naravno, prenosi na njihov rad u drutvenoj zajednici, bolnicama, na klinikama i drugdje. iju nazonost oekujete? Jesu li to kliniari, studenti ili laici je li svima pristup slobodan? Jest. Imamo grupu za pastore i duobrinike, za kliniare, primjerice, u psihoterapiji, ovisnostima i problemima enskog emocionalnog zdravlja. Imamo grupu za organizacijske voe, te za odgoj, promjene kurikuluma i kliniku praksu. Dakle, pokuavamo na jednom mjestu okupiti razliite sudionike koji su u naoj organizaciji, a imaju utjecaja na nain kako se postavljamo prema problemima emocionalnog zdravlja. Imamo velik broj lijenika koji nisu psihijatri. Imamo velik broj zdravstvenih odgojitelja i djelatnika u zdravstvenoj slubi. Imamo i grupu za odgoj u obitelji, jer je to vrlo bitan initelj u sprjeavanju poremeaja mentalnog zdravlja. Ako se zanimate za ovo podruje iz bilo kojeg kuta, mislim da biste mogli nai neto svrsishodno. Je li ovo, prema vaoj spoznaji, prva konferencija ove vrste u Crkvi? Koliko znam, jest. Postojala su slina dogaanja za koja znam. Primjerice, u Argentini, na adventistikom sveuilitu River Plate odrali su slian simpozij. No, nijedan od njih nije bio toliko sveobuhvatan kao to se mi trudimo biti. Pozvali smo neke od najpoznatijih svjetskih strunjaka iz ovog podruja. Na primjer, imamo neke od najnaprednijih istraivaa s podruja religije i mentalnog zdravlja. Imamo i neke dobro poznate osobe s podruja razvoja kranske psihologije. Ovo je jedna od razlikovnih komponenata razina strunosti pojedinaca koje emo okupiti na jednom mjestu.

A mir Boji koji je iznad svakog razuma uvat e srca vaa i vae misli u Kristu Isusu. .................................................(Filipljanima 4,7.)

29

P O RU KA iz etera

Jesi li u kondiciji? Zdravlje jednostavno

Chris Smith

prava londonskog zoolokog vrta morala je nekim svojim posjetiteljima nadoknaditi tetu koju su im nanijele njihove ivotinje. Najvie je bilo otetih i unitenih naoala. Zbog ega ba naoale? Provedena je istraga i ubrzo je otkriven pravi razlog: na kavezima s majmunima nalazile su se ploice sa sitnim slovima, i posjetitelji su se morali primaknuti da bi ih uspjeli proitati. Na ploicama je pisalo: Pozor! Ovi majmuni vam mogu oteti naoale. Kada je rije o zdravstvenim upozorenjima, mnogi ljudi se osjeaju uhvaeni u slinu zamku. Poto se informiraju o zdravstvenim upozorenjima, poinje im se initi da e sve to pojedu, popiju, sve to osjete ili uju, nakoditi njihovu zdravlju. Sva srea da nije tako! ini se da veini dananje literature o zdravom nainu ivota nedostaje najvaniji element: razumljivost. Ono to znanstvenici nauavaju o zdravijem i sretnijem ivotu svakako bi trebalo biti mnogo jasnije, da bi ljudi od toga mogli imati koristi. Svatko od nas bi trebao tome doprinijeti. Pronalaenje svima razumnih i prihvatljivih savjeta o zdravom nainu ivota se moe initi vrlo tekom zadaom. Ali, mudrost koju sadri svako zdravstveno upozorenje, propis, istraivaki izvjetaj ili zdravstveni prirunik mogue je iskazati u nekoliko vrlo jednostavnih zdravstvenih naela.

Ta naela se mogu lako zapamtiti i prihvatiti. Moemo ih saeti na sljedei nain: Jedimo zdrave namirnice. Znanstvenici i lijenici poklanjaju veliku pozornost prehrani i njenom utjecaju na uzrok ili spreavanje bolesti. Planirajmo ujednaenu prehranu, jedimo jednostavno pripremljenu hranu. U njoj neka bude to manje masnoa i eera, ali zato obilje vitamina, minerala i vlakana. itarice, voe i povre mogu najbolje posluiti toj svrsi. Boravimo esto na otvorenom prostoru, na svjeem zraku. ovjek nije stvoren da bi itave dane sjedio za stolom, odvojen od svjeeg zraka i sunca. Uobiavajmo tjelovjebe ili etnju u prirodi. Izaimo van za sunana vremena. Diimo punim pluima! Trebali bismo prihvatiti obiaj da ne proe dan, a da nismo neto vremena proveli na otvorenom. Pijmo dovoljno vode. Nae tijelo se najveim dijelom sastoji od vode, toliko neophodne za ivot. Da bi na organizam skladno funkcionirao, trebamo dnevno popiti est do osam aa vode. Jasno je da potronja tekuine ovisi o naoj aktivnosti u toku dana. Nemojmo izbjegavati tjelovjebe, kretanje i rad, makar bio i tei. Ima toliko poslova koji mogu doprinijeti ljepem izgledu naeg dvorita, travnjaka ili vonjaka, a ujedno i naoj boljoj tjelesnoj kondiciji. Ako nemamo ovakvih prilika, moemo

Ing. eljko Bonjak

nekome pomagati u njegovim poslovima, ili jednostavno vjebati pored otvorenog prozora. Odmarajmo se. Osjeaj umora o kojem se lijenici toliko nasluaju od svojih pacijenata nestao bi kad bismo znali povremeno stati s poslovima i odmarali. Veini od nas je potrebno osam sati nonog sna da bi se tijelo osvjeilo i obnovilo zalihu energije. Nemojmo zapostaviti ni odmor u toku dana. Razvijajmo samokontrolu. Sve navedene upute nee doprinijeti naoj dobrobiti, ukoliko ih se ne pridravamo. Za to je potrebna samokontrola. Snaga volje. To znai da kad kaemo da emo neto uiniti, to onda i uinimo. I na kraju, pouzdajmo se u Boga. Vjera i uzdanje u boansku silu mogu najvie pridonijeti naem zdravlju. Zbog ega? Zato to nas je Bog stvorio! Tko moe bolje od Stvoritelja znati to je dobro za nae zdravlje? Poznavanje Boga i svega onoga to On od nas oekuje bit e za nas pravi izvor zdravlja, kako tjelesnog tako i duevnog. Prihvaanje tih zdravstvenih naela za mnoge ljude predstavlja veliku promjenu ivota. Svatko tko usvoji ta temeljna, jednostavna zdravstvena naela pretvorit e svoj ivot u veliko zadovoljstvo.

30

Z n a c i v r e m e n a 3 2011.

Biblija nudi odgovore na najvanija ivotna pitanja

Otkuda dolazimo? Kako ivjeti kvalitetnim i sretnim ivotom? Kakva nas budunost oekuje?
Godite 35, br. 3, god. 2011.

Nudimo vam tri teaja:

BIBLIJA GOVORI
je prvi stupanj a sastoji se od 24 kratke lekcije namijenjen za one koji ele nauiti osnovne istine Biblije.

CREDO VJERUJU RANOG KRANSTVA

je drugi stupanj za one koji ele temeljitije i dublje prouavati Bibliju.

RADOSNA VIJEST
je trei stupanj koji nudi vie i ire poznavanje i prouavanje Biblije na temelju osobnog prouavanja i praktine primjene tih znanja.
NARUITE JO DANAS BESPLATNE LEKCIJE DOPISNE KOLE Naa adresa je: Znaci vremena Centar za prouavanje Biblije Prilaz Gjure Deelia 75 Potanski pretinac 925 10 000 Zagreb Tel: 01/37 74 283

asopis za osobnu, obiteljsku i drutvenu duhovnost utemeljenu na Bibliji Osniva: Kranska adventistika crkva Adventisti sedmoga dana u RH, Zagreb, Prilaz Gjure Deelia 77 Izdava: CIB Znaci vremena, Prilaz Gjure Deelia 77, 10000 Zagreb (Nakladniki odjel KAC u RH) Glavni urednik: Dragutin Matak Prevoditelj: Dobrila Sabo Lektor: Darko Fili Korektor: Darko Fili Oblikovanje i priprema: PLStudio d.o.o. Tisak: Tipomat Naklada: Ovaj broj je tiskan u 10.000 primjeraka Cijena ovom broju je 10 kuna Cijena 4 broja u jednogodinjoj pretplati, s potarinom, 40 kuna Izlazi tromjeseno Rukopisi se ne vraaju

FREKVENCIJE ETIRIJU ODAILJAA: 107,1 MHz - Varadin 103,2 MHz - Novi Marof 91,4 MHz - Ludbreg 93,3 MHz - Ivanec

ISSN 0353-0434 UDK 286

EMISIJE MISLI IZ BIBLIJE U PRIPREMI ADVENTISTIKOG RADIJA GLAS NADE SVAKI PONEDJELJAK U 08.15 sati REPRIZA SVAKU NEDJELJU U 11.30 sati
Piite nam na adresu: Misli iz Biblije, Ivana Miletia 6, 42000 Varadin ili misli@adventisti.hr

Prvi broj asopisa Znaci vremena na hrvatskom jeziku izaao je 1910. godine. Od 1969. godine izlazi tromjeseno, a poslije prekida od nekoliko godina dvomjeseno, pa sada opet tromesjeno. Pod istim nazivom i sa slinom tematikom asopis izlazi na mnogim jezicima diljem svijeta na talijanskom, portugalskom, panjolskom, francuskom, nizozemskom, njemakom (dva izdanja), danskom, vedskom, norvekom, nskom, poljskom, ekom, ukrajinskom, grkom, engleskom (pet izdanja), arapskom, hebrejskom, kineskom, korejskom, di, japanskom... Urednikov e-mail: dmatak@public.carnet.hr

DOPISNA ZDRAVSTVENA KOLA U 10 LEKCIJA

Na znanstven, suvremen i naim uvjetima prilagoen nain besplatni teaj u 10 lekcija. Saznajte kako nainom ivota uvelike smanjiti rizik obolijevanja od vodeih uzroka smrti u naoj zemlji sranog infarkta, modanog udara i sedam najrairenijih vrsta raka. Naa adresa je: Procvat zdravlja P.P. 925, 10001 Zagreb

ITAMO KAKO BISMO ZNALI DA NISMO SAMI!

31