Anda di halaman 1dari 99

Dr Kasim Tati

- DODATNII MATERIIJAL ZA IISPIIT - DODATN MATER JAL ZA SP T -

MIKROEKONOMIJA

Januar, 2005.

Dr Kasim Tati

- DODATNII MATERIIJAL ZA IISPIIT - DODATN MATER JAL ZA SP T -

MIKROEKONOMIJA

Januar 2005

Naziv djela:

-- DODATNIII MATERIIIJAL ZA IIISPIIIT -DODATN MATER JAL ZA SP T DODATN MATER JAL ZA SP T

MIIKROEKONOMIIJA M KROEKONOM JA
Autor: Dr Kasim Tati

Izdava: Ekonomski fakultet Sarajevo - Izdavaka djelatnost Fakulteta Glavni urednik: Dekan Prof.dr. Muris ii Urednik: Prof.dr. Hasan Muratovi Recenzenti: Prof.dr. Aleksandar Kalmar Godina izdanja i tampanja: 2005. god. Tira: 100 primjeraka tampa: tamparija Dom tampe Zenica Odgovorno lice tamparije: Rjeenjem Federalnog Ministarstva broj od 2005. godine, publikacija je osloboena plaanja poreza na promet proizvoda i usluga.
3

SADRAJ
1. VRSTE PROFITA, TROAK KAPITALA I RENTABILNOST POSLOVANJA Str. 7 9 15 20 21 27 29 30 31 32 33 36 36 37 37 38 39 40 40 42 45 46 47 50 52 57 59 60

1.1. PROFITI I UTVRIVANJE VRIJEDNOSTI KOMPANIJE NA FINANSIJSKOM TRITU 2. EFEKTI PROMJENE CIJENA

2.1. PRILAGOAVANJE TROKOVA IVOTA (COLA COST OF LIVING ADJUSTMENTS) 2.2. IZRAUNAVANJE INDEKSA INFLACIJE. 2.3. VELIINA POGREKE USLJED NEURAUNAVANJA EFEKTA SUPSTUCIJE KOD CPI
PRILAGOAVANJA

2.4. UVOENJE SPECIFINOG POREZA NA PROMET ROBE 2.5. POREZ NA PROMET I ELASTINOST TRANJE 2.6. POREZ NA PROMET I ELASTINOST PONUDE 2.7. ELASTINOST PONUDE I POTRANJE I SMANJENJE (GUBITAK) EFIKASNOSTI USLJED UVOENJA SPECIFINOG POREZA 3. 4. MINIMIZIRANJE TROKOVA U DUGOM ROKU PROCES DUGORONOG PRILAGOAVANJA PREDUZEA NA TPK

4.1. RAVNOTEA NA TPK U DUGOM VREMENSKOM PERIODU 4.2. MONOPOL SA GUBITKOM - PREKID RADA 4.3. KOD MONOPOLA KRIVA MC NIJE KRIVA PONUDE 4.4. RAVNOTEA MONOPOLA U DUGOM ROKU 5. 6. MONOPOLSKA DISKRIMINACIJA CIJENA III STEPENA OLIGOPOL KAO NAJEA TRINA STRUKTURA

6.1. OBLICI OLIGOPOLSKIH TRITA 6.2. MODEL TEORIJE IGARA 6.2.1. OSNOVNI POJMOVI TEORIJE IGARA 6.2.2. IGRA SA SUMOM NULA 6.2.3. VRSTA STRATEGIJA I RAVNOTENA TAKA 6.3. PRIMJENA MODELA TEORIJE IGARA U SLUAJU KADA POSTOJI SPORAZUM IZMEU
UESNIKA NA OLIGOPOLSKOM TRITU

6.4. PRIMJENA TEORIJE IGARA U SLUAJU


OLIGOPOLSKOM TRITU

NEPOTIVANJA KOLUZIVNOG SPORAZUMA NA

6.5. PRIMJENA TEORIJE IGARA KOD ODREIVANJA VISINE ULAGANJA OLIGOPOLSKIH


PREDUZEA ZA ISTRAIVANJE I RAZVOJ 6.6. IGRE SA PONAVLJANJEM

6.7. OSVOJIVA TRITA

KRIVA PONUDE INDUSTRIJSKOG SEKTORA-GRANE NA TRITU POTPUNE KONKURENCIJE U KRATKOM VREMENSKOM PERIODU 7.1. KRIVA PONUDE INDUSTRIJSKOG SEKTORA-GRANE NA TRITU POTPUNE
KONKURENCIJE U DUGOM VREMENSKOM PERIODU

7.

63 64 70 70 70 73 76 78 79 80 81 84 84 90 93 94 97 99

8.

MRENE EKSTERNALIJE U EKONOMIJI

8.1. MRENE EKSTERNALIJE 8.2. TRITA SA MRENIM EKSTERNALIJAMA 8.3. DINAMIKO TRITE 8.4. POSLJEDICE MRENIH EKSTERNALIJA 9. TRITE FAKTORA PROIZVODNJE TRITE RADA 9.1. NOMINALNA I REALNA PLATA 9.2. POTRANJA ZA RADOM 9.3. POTRANJA
PREDUZEA ZA RADNOM SNAGOM NA NIVOU CIJELOG TRITA, INDUSTRIJE I

9.4. RAVNOTEA TRITA RADNE SNAGE 9.4.1. SINDIKATI I NJIHOVA ULOGA NA TRITU RADA 9.5. KRIVA TRANJE ZA CIJELO TRITE 9.6. PLAANJE POREZA NA PLATU 9.6.1. ELASTINOST TRANJE ZA RADOM USLJED PROMJENE PLATA NA DATOM TRITU 9.6.2. ZAKONI O MINIMALNIM (ZAGARANTOVANIM) PLATAMA

LITERATURA

PREDGOVOR

Predmet Mikroekonomija spada u grupu osnovnih predmeta koji se izuavaju na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Ipak, evidentno je da jo uvijek nedostaje jedan sveobuhvatan udbenik koji bi sadravao sve savremene i relevantne teme sa ovog podruja. Znaajan dio materije koji se standardno predaje na vodeim univerzitetima u svijetu nije adekvatno i u potpunosti prezentiran na jeziku kojim govore ljudi u Bosni i Hercegovini. U nedostatku vremena da se pisanje jednog takvog udbenika privede kraju, smatrao sam da je za potrebe polaganja ispita iz Mikroekonomije korisno pripremiti i jedan dodatni materijal koji prvenstveno sadrava ono to se ne moe nai u raspoloivoj literaturi na naem jeziku, kao i odreene primjere koji doprinose boljem razumijevanju teorijskih postavki. Zbog zaista vrlo kratkog vremena materijal je pripreman sa prvenstvenim ciljem da bude praktian i studentima olaka spremanje ispita. Iz tog razloga svjesni smo da se moe staviti zamjerka da redakcijski, a ponegdje i tehniki, materijal sadri odreene nedostatke. Jedan od njih je neujednaen pristup pojedinim temama u smislu obima prezentiranog materijala. Smatrali smo da je za odreene teme koje dijelom postoje u naoj literaturi bilo dovoljno dati samo grafike prikaze bez tekstualnog objanjenja. Zahvalan sam recenzentu, profesoru Aleksandru Kalmaru na korisnim sugestijama koje su doprinijele da materijal u konanoj verziji bude znaajno poboljan; asistentu Arminu Avdiu, koji je zasluan da materijal u ovako kratkom roku bude tehniki pripremljen, i svima koji su omoguili da ovaj materijal bude tampan. Vjerujem da e studenti ponueni materijal prihvatiti kao koristan dodatak osnovnoj literaturi i da e svoje sugestije i prijedloge dostaviti autoru kako bi ih mogao ugraditi u budui udbenik.

Doc.dr Kasim Tati

Sarajevo, 25. 01. 2005

1. VRSTE PROFITA, TROAK KAPITALA I RENTABILNOST POSLOVANJA Da bi smo objasnili pojmove navedene u naslovu ovog poglavlja koristiemo se hipotetinim primjerom kompanije Acme Co. koja je osnovana prije godinu dana i bavi se proizvodnjom i prodajom sportske obue. Osnovu za analizu predstavljaju bilansi stanja i uspjeha ovog preduzea koje dajemo u nastavku. Tabela 1: Finansijski izvjetaj Acme Co. (prva godina poslovanja) Acme Co. Ltd. Izvjetaj o prihodu Zakljuno sa 31. decembrom
Prihod od prodaje Obraun Porez na prodaju Trokovi prodanih dobara Sirovi materijali Rad Ostali varijabilni trokovi preduzea Reijski trokovi preduzea Trokovi prodaje Varijabilni Fiksni Administrativni trokovi Neto operativni dohodak Umanjenje za trokove kamate Neto profit za godinu 70.000 pari x 19.69 $ $ 70.000 $ 505.228 252.614 56.000 48.000 $ 56.000 34.000 861.842 $ 1.378.300

90.000 38.958

$1.060.800 $ 317.500 9.600 $ 307.900

1.060.800 + 9.600 = 1.070.400 Ukupni raunovodstveni trokovi proizvodnje i prodaje 307.900 Raunovodstveni profit Pretpostavka: Ukupni iznos profita dijeli se dioniarima kao dividende na dionice Analizu preduzea proveemo u dva sluaja: a) poslovanje bez vremenskog ogranienja (going concern)
7

b) poslovanje sa vremenskim ogranienjem preduzee u procesu likvidacije Tabela 2. Finasijski izvjetaj Acme Ltd. Acme Co.Ltd Bilans stanja na dan. 31.12. 200X
Aktiva Gotovina Uplaeni iznosi Inventar Zemljite i gradnja Trokovi $630.000 Minus Amortizacija 30.000 Maine i oprema $550.000 Minus: Amortizacija Pasiva $100.000 Bankovni zajam 250.000 Isplaeni iznosi 350.000 $700.000 Obveznice 600.000 Dionice Zajednike dionice (na 50.000 dijelova x 20$) 500.000 1.800.000 $500.000 100.000 $600.000 200.000 1.000.000

50.000

$1.800.000

1,000.000 Raunovodstvena procjena (aktiva-obveze) 1.800.000 - Raunovodstvena procjena a ne trina vrijednost A) Poslovanje bez vremenskog ogranienja - dioniari kupuju budue zarade a ne imovinu i takmie se za uee u buduim profitima kompanije. Profit po dionici =
307.900$ = $6,16 50.000

Oekuje se isti iznos i u budunosti to naravno ne mora (i najee nije) biti sluaj to dovodi do neizvjesnosti u pogledu prinosa na investiciju u dionice preduzea. Pretpostavka: kamatna stopa 8%. Dioniari zbog dodatnog rizika oekuju viu stopu povrata od 8% da bi uopte kupili dionice preduzea, i recimo da ta kompenzacija iznosi 2% godinje, to znai da potencijalni dioniari oekuju godinji povrat od 10%.

Na toj osnovi se utvruje vrijednost dionice koju su oni spremni platiti na finansijskom tritu: Apsolutni iznos profita po dionici od $6,16 mora predstavljati prinos od 10%, to znai da cijena dionice mora biti $61,60.
$6,16 $61, 60 = 10%

Ako je trina cijena dionica ispod ravnotene cijene i iznosi npr. $55 potranja vea od ponude, jer je pri toj cijeni oekivani prinos po dionici 11,2% a ne 10%.
$6,16 x100 = 11,2% cijena se poveava na 61,60. 55$

Ako je trina cijena dionica iznad ravnotene cijene i iznosi npr. $70 ponuda vea od potranje, jer je pri toj cijeni oekivani prinos po dionici 8,8%.
$6,16 x100 = 8,8% 70$

to je manje nego to se moe zaraditi negdje drugo uz priblino isti rizik, a nije dovoljno stimulativno u odnosu na kamatnu stopu od 8%. cijena se smanjuje na 61,60$. B) Poslovanje sa vremenskim ogranienjem (firma u procesu likvidacije) Prihodi od likvidacije slue najprije za pokrie svih dugova (obaveza) - $800.000 za Acme kompaniju, a ostatak se ravnomjerno dijeli na svaku dionicu koja je izdata. Nema buduih prihoda elemenat koji se na finansijskom tritu sada uzima u obzir jeste neto vrijednost aktive koja se moe postii na tritu ili likvidaciona neto trina vrijednost (Realizable net asset value) izraena po jednoj dionici. Oekivanja u tom smislu e odrediti cijenu dionice na finansijskom tritu. Zbog voenja aktive po nabavnoj cijeni vrlo esto se ne podudaraju trina cijena aktive i raunovodstvena vrijednost. Kada se preduzee likvidira, likvidaciona vrijednost aktive umanjena za iznos obaveza moe znaajno da se razlikuje od raunovodstveno iskazanog osnivakog kapitala. Ako su te dvije vrijednosti sluajno iste, nakon plaanja $800.000 dugovaobaveza, ostaje $1,000.000 na 50.000 dionica cijena dionice 20$.
9

1.1. PROFITI
TRITU

I UTVRIVANJE VRIJEDNOSTI KOMPANIJE NA FINANSIJSKOM

Raunovodstveni profit = ukupan prihodukupni eksplicitni trokovi i njegov iznos oitavamo iz bilansa uspjeha ($307.900) Normalni ili zahtijevani profit=minimalni iznos raunovodstvenog profita koji se zahtijeva da bi se sprijeilo da dioniari kao grupa glasaju da se prekine sa poslovanjem preduzea i da se sva imovina likvidira rasproda na tritu. Ovaj iznos zavisi od dvije stvari: 1. koliko dioniari mogu dobiti novca ako likvidiraju preduzee, 2. stope povrata koja se moe ostvariti postii ukoliko bi svoj kapital investirali negdje drugo uz priblino isti nivo rizika. * Acme Co Likvidaciona vrijednost - $1.000.000 Stopa povrata drugdje 10% Dioniari kao grupa imaju priliku da zarade $ 100.000 godinje ($1.000.000 x 10%) likvidiranjem Acme Co., i investiranjem novca u drugi biznis. Za dioniare Acme Co. iznos normalnog godinjeg profita je prema tome $ 100.000. Bilo koji iznos raunovodstvenog profita iznad iznosa normalnog profita predstavlja viak u smislu da je on iznad nivoa koji se zahtijeva da bi se sprijeilo da se kompanija likvidira. Takav viak raunovodstvenog profita naziva se, isti ili ekstra profit. esto se radi pojednostavljenja ovaj profit oznaava i kao ekonomski profit. Striktno gledano to nije ispravno jer ekonomski profit se razlikuje od raunovodstvenog profita po tome to se kod izraunavanja raunovodstvenog profita od ukupnog prihoda oduzimaju samo eksplicitni (raunovodstveno evidentirani) trokovi, dok se kod izraunavanja ekonomskog profita od ukupnpog prihoda oduzimaju i eksplicitni i implicitni (oportunitetni) trokovi. Po definiciji je dakle ekonomski profit razliit od raunovodstvenog profita i uvijek je od njega manji za iznos implicitnih trokova. Meutim, injenica je da se u ekonomskoj literaturi esto zanemaruju implicitni trokovi te je u velikom broju udbenika postalo uobiajeno da se ekstra profit oznaava kao ekonomski profit. Zbog toga se i u naem radu ova dva pojma koriste naizmjenino sa istim znaenjem.
10

Ko prisvaja ekstra profit? Informacija o ostvarenom profitu ($307.900 ili $ 6.16 po dionici) dovodi do porasta cijena dionica na 61.60 $. Finansijsko trite ovom cijenom govori da ono sada smatra da e profit kompanije (i to raunovodstveni) biti u prosjeku za $4.16 vei nego to se u trenutku osnivanja preduzea i izdavanja dionica mislilo. Za pravo da prisvoji ovaj (4.16$) ekstra prihod po dionici godinje spremno je da plati dodatnih $41.60 ($61.60 umjesto 20$) Poto je kod izdavanja dionica njihova cijena bila $20, to znai da su uesnici na finansijskom tritu u prosjeku oekivali da Acme Co. zaradi godinji raunovodstveni profit od samo $2 po dionici poto je $2/$20 = 10%) Izvorni vlasnici dionica prisvajaju sav ekstra profit. Budui vlasnici mogu oekivati samo normalan profit ($6.16 na $ 61.60 ili 10 %). Izvorni vlasnici njihove dionice sada vrijede $61.60 umjesto $20 koliko su ih platili. Razlika od $ 41.60 kapitalni dobitak (capital gain) rezultira time da tokom cijelog ivota (trajanja) njegove investicije dioniar ostvaruje stopu povrata od 30.8% na svoj izvorno investicioni kapital (tj. $6.16 na $20) u poreenju sa 10% koliko je mogao oekivati da zaradi u drugom poslu uz slian rizik. Ekonomski profit ne nastaje porastom cijena dionica. To proizilazi iz definicije ekonomskog profita ($307.900 - $100.000 = $207.900 godinje bez obzira na porast cijena dionica). U dugom roku ekstra profit nestaje ulaskom novih preduzea, jer vea ponuda obara cijene. Normalna stopa povrata (normalni profit) koji dioniari oekuju i proces poslovnog investiranja Npr. Program proirenja Acme Co.:dodatno postrojenje u vrijednosti od $100.000 - Finansiranje: $60.000 obveznice, uz 8% kamate, $40.000 dionice i to 649 komada to daje ukupan broj dionica od 50.649). Projekat generira dodatni prihod od prodaje nakon pokria dodatnih operativnih nefinansijskih trokova, i to u iznosu od $5.200. Ovaj iznos slui za pokrie kamata na obveznice: $4.800 ($60.000 x 8 %) Ostatak od $400 predstavlja poveanje godinjeg raunovodstvenog profita Acme.Co.
11

Da li je investicija bila mudra ekonomska odluka? $400 predstavlja samo 1% godinju stopu povrata na dodatno uloena sredstva dioniara ($400/ $40.000 x 100 = 1%) 1% < 10% to je iznos normalnog profita => potranja za dionicama Acme.Co opada => cijena dionica Acme Co. takoer opada. Gubitak osjeaju svi dioniari (i stari i novi). Gubitak se moe izraunati: Ukupni profit Acme Co. = $308.300 ($307.900 + $400) to predstavlja $6.08 po dionici. Projekat smanjuje prihod po dionici za $ 0.08 poto se oekuje da to potraje, a investitori i dalje oekuju 10% povrat na uloena sredstva, cijena dionica Acme Co. Pada na $60.80 ($6.08/$60.80 = 10%). Svaki dioniar trpi gubitak od $0.80 po dionici ($61.60 - $60.80). Od tog momenta povrat na njihove investicije e biti 10% svake naredne godine ($6.08 na $60.80 koliko je plaeno po dionici), ali inicijalni kapitalni gubitak od $0.08 po svakoj dionici praktino smanjuje njihovu prosjenu stopu povrata tokom ivota njihove investicije ispod 10 %. Dodatni godinji iznos raunovodstvenog profita od $400 nije dovoljan da odri ravnoteu izmeu stope povrata koju dioniari oekuju i one koju misle da bi mogli zaraditi na drugom mjestu, uz isti rizik. Dodatni iznos raunovodstvenog profita od $4000 bio bi dovoljan da ne dovede do kapitalnog gubitka dioniara., odnosno da ne dovede do smanjenja cijena dionica. Raunovodstveni profit, ekstra profit i troak kapitala a) Porast godinjeg raunovodstvenog profita od $3.500 => godinji ekonomski gubitak od $500 na novoj investiciji b) Porast godinjeg raunovodstvenog profita od $4.750 => godinji ekonomski profit od $750 uslijed nove investicije Poto je Acme. Co posudilo $60.000 uz kamatu od 8% i izdalo dionica (upis vlasnikog osnivakog ili ekviti kapitala) u vrijednosti od $40.000 (koje moraju zaraditi 10 %), tada uloenih $100.000 u novi projekat moraju zaraditi ($60.000 x 8%) + ($40.000 x 10% ) ili ukupni dodatni iznos od $8.800 godinje nakon pokria ostalih nefinansijskih trokova poslovanja.
12

Na sva uloena dodatna sredstva zahtijevani povrat (nakon pokria nefinansijskih trokova poslovanja) koji bi odrao prinos dioniara nepromijenjenim predstavlja ponderisani prosjek pojedinanih procentualno izraenih trokova prikupljenih sredstava (posuenih ili vlastitih). U naem sluaju to je (0.60 x 8%) + (0.40x 10%) = 8.8% Ovaj zahtijevani godinji procentualni prinos, koji kompanija mora zaraditi (nakon plaanja nefinansijskih trokova poslovanja) kako bi se dioniarima obezbjedila normalna stopa povrata na uloena sredstva (normalni profit) naziva se troak kapitala. Ukoliko kompanija moe ostvariti viu stopu povrta nego to iznosi troak kapitala tada kompanija zarauje ekonomski, isti ili ekstra profit. Normalna stopa povrata na uloeni kapital i efikasnost alokacije resursa
Porast tranje za robom ili uslugom Poveane cijene, obim proizvodnje i tekui profit Stimuliranje oekivanja u pogledu profitabilnosti novih investicija do take gdje takvi prinosi se oekuju da budu vei od trokova kapitala

Poveane investicije i industrijska ekspanzija (proirenje sektora)

Ekspanzija sektora izazvana porastom tranje

Porast trokova u odnosu na druge sektore

Poveane cijene u odnosu na druge proizvode i usluge, smanjenje obima prodaje i smanjenje ostvarenih profita

Umanjena oekivanja u pogledu profitabilnosti novih investicija do take gdje se oekuje da ti prinosi na uloeni kapital budu manji od trokova kapitala

Smanjeno investiranje i smanjenje sektora

Smanjenje industrijskog sektora izazvano poveanjem trokova

13

Distribucija potranje na nivou drutva kao cjeline i korespondirajue vrednovanje dobara i usluga na slobodnim tritima diktira da li e biti ekonomski isplativo za odreene sektore da se ire ili smanjuju. Prema tome, alokacija resursa (zemlje, kapitalnih dobara, rada) je takoer determinirana vrednovanjem proizvoda i usluga koje razliite industrijske grane proizvode od strane drutve kao cjeline. Dinamiki proces alokacije resursa predstavljen je na sl.1. (slina je situacija sa uvoenjem novog proizvoda ili poveanosti trokova proizvodnje u odreenom sektoru). U trinoj ekonomiji kapitalni fondovi se usmjeravaju na finansiranje onih grana u kojima su dobra i usluge vrednovani u dovoljnoj mjeri da omogue godinjih procentualno izraenih trokova investiranih kapitalnih fondova. Takva rezultirajua alokacija kapitalnih fondova i kapitalnih stokova koje oni finansiraju, obino se smatra ekonomski efikasnom. Problem supsidija drava moe vjetaki da stimulira tranju na odreenom tritu. Problem carina i poreza drava vjetaki smanjuje tranju na odreenom tritu. Pitanje opravdanosti smanjenja ekonomske efikasnosti ravnomjernija distribucija dohotka, preferiranje odreenih grupa. S

($ po dionici)

75

$61,60

50

D
25

10

30

50

70

Q
Broj dionica u (000)

Slika 1. Trina cijena Acme dionica 200x godine.

14

2. EFEKTI PROMJENE CIJENA Porast cijene jednog dobra, dok su cijene ostalih dobara i dohodak konstantni, ima dvostruki uticaj na individualnu tranju. Jedan je efekat supstitucije: ukoliko se korisnost dri na istom nivou, a cijena dobra poraste, potroai to dobro zamjenjuju nekom drugom robom sa relativno niom cijenom. Drugi je efekat dohotka: poveanje cijene smanjuje potroaevu kupovnu mo, smanjujui realni dohodak kojim potroa raspolae to vodi do toga da potroa kupuje manje barem jednog dobra. Dvostruko poveavanje cijena svih dobara koje potroa kupuje ravno je padu njegovog realnog dohotka za 50 posto. ak i poveanje cijene samo jednog dobra smanjuje potroaevu sposobnost da kupi istu koliinu svih dobara kao i ranije. Npr. ako cijena hrane poraste u Kini, efektivna kupovna mo kineskog potroaa znaajno opada jer prosjeni kineski potroa troi znaajan iznos svog dohotka na hranu (39%). Kada cijena poraste, ukupna promjena kupljene koliine je zbir efekta supstitucije i efekta dohotka. Prilikom procjene efekta promjene cijena na koliinu koju potrauju pojedinani potroai, ekonomisti rastavljaju ovaj efekat na dva sastavna dijela. Rastavljajui promjenu u tranji na dva efekta - efekat supstitucije i efekat dohotkaekonomisti dobivaju dodatnu informaciju koju mogu iskoristiti da odgovore na pitanja da li je pokazatelj visine inflacije taan i da li e porast poreske stope podii i budetski prihod od poreza. Efekti dohotka i supstitucije kod normalnog dobra Efekat dohotka i efekat supstitucije prikazan je na slici slici 2. Slika pokazuje kako potroa mijenja svoju odluku o raspodjeli dohotka kada cijena piva padne sa 12$ na 4$ po jednom galonu. Pri ovom padu u cijeni, potroaeva budetska linija se pomjera prema vani od L1 do L2. Nova budetska linija L2 ima manji nagib, -pb/pw = -4/35 ili priblino -1/9, nego polazna budetska linija L1, iji je nagib -12/35 ili priblino -1/3, jer u odnosu na vino, pivo je sada relativno jeftinije. Sada potroau stoje na raspolaganju vie razliitih kombinacija vina i piva nego pri vioj cijeni. Podruje izmeu dvije budetske linije predstavlja porast njegovog izbora zbog pada cijene piva.
15

Pri poetnoj cijeni piva i sa budetom od 419$, potroa bira kombinaciju e1 (26,7 galona piva i 2,8 galona vina godinje) gdje je kriva indiferencije I1 tangenta budetskoj liniji L1. Kada cijena piva padne, potroaeva nova ravnotena kombinacija je e2 (on tada kupuje 58,9 galona piva), to se deava kada je njegova kriva indiferencije I2 tangenta na budetsku liniju L2. Pomak od e1 do e2 je ukupna promjena u potronji zbog pada cijene piva. Ukupni efekat na potronju piva zbog pada cijene piva iznosi 32,2 vie galona piva godinje (= 58,9 - 26,7). Na slici strelica oznaena sa ukupni efekat pokazuje ovo poveanje potronje piva. Ovaj ukupni efekat moemo podijeliti na efekat supstitucije i efekat dohotka. Efekat supstitucije je promjena u koliini dobra koju potrauje kupac kada se cijena dobra mijenja, zadravajui konstantnim ostale cijene dobra i korisnost. Drugim rijeima, efekat supstitucije je promjena traene koliine zbog kompenzirane promjene u cijeni piva, to znai da je potroaev dohodak smanjen u tolikom iznosu koliko iznosi pad cijene piva, tako da potroaev nivo realnog dohotka odnosno njegov nivo korisnosti ostane nepromijenjen (drugim rijeima ostaje na istoj krivoj indiferencije). Da bismo odredili efekat supstitucije, crtamo imaginarnu budetsku liniju, L*, koja je paralelna sa L2 i tangenta na potroaevu poetnu krivu indiferencije I1. Ova imaginarna budetska linija L* ima isti nagib, -1/9 kao i L2 jer su obje krive bazirane na nioj cijeni piva. Da bi L* bila tangenta na I1, moramo smanjiti potroaev budet sa 419$ na 194$ da bismo neutralizirali korist-benefit koju potrioa ima zbog nie cijene piva. Kada bi budetska linija bila L*, potroa bi izabrao kombinaciju e* pri kojoj on troio 30,6 galona piva. Prema tome, ako cijena piva pada u odnosu na cijenu vina i potroaeva korisnost se odrava konstantnom smanjivanjem dohotka, potroaeva optimalna kombinacija pomjera se sa e1 na e*, to predstavlja efekat supstitucije. On kupuje vie 3,9 (= 30,6 26,7) galona piva godinje to pokazuje strelica desno, oznaena sa ''efekat supstitucije''. Efekat dohotka je promjena koliine dobra koju potrauje potroa zbog promjene njegovog dohotka, dok nivo cijena ostaje konstantnim. Promjena dohotka je posljedica promjene cijene jednog dobra - piva, to doputa potroau da kupuje vie dobara sa istim budetom. Paralelno podizanje budetske linije sa L* do L2 obuhvata ovaj efektivni porast u dohotku. Pomak od e* do e2 je efekat dohotka, to je prikazano strelicom desno sa natpisom ''efekat dohotka''. Zbog
16

poveanja potroaevog budeta sa 194$ na 419$, poveava se i broj galona piva koju potroa troi svake godine (58,9 - 30,6=28,3 galona piva vie svake godine). Ukupni efekat promjene cijene je zbir efekta supstitucije i efekta dohotka. Potroaev ukupni efekat (u galonima piva godinje) zbog pada cijene piva je: Ukupni efekat = efekat supstitucije + efekat dohotka 32,2 = 3,9 + 28,3 Poto su krive indiferencije konveksne prema koordinatnom poetku, efekat supstitucije je nedvosmislen-jednoznaan: vie se robe troi kada joj cijena pada. Potroa uvijek supstituira jeftinije za skuplje dobro zadravajui istu korisnost. Smjer efekta dohotka zavisi od dohodovne elastinosti. Poto je pivo normalno dobro za ovog potroaa, njegov efekat dohotka je pozitivan. Dakle, efekat supstitucije i efekat dohotka u prikazanom sluaju idu u istom smjeru.
Vino, galona godinje, 12,0 L2

Slika 2.

L1

5,5 L*

e2

I2 e1 e* I1 0 26,7 30,6 58,9 Efekat supstucije Efekat dohotka Ukupni efekat Pivo, galona godinje

17

Efekat dohotka i supstitucije u sluaju normalnog dobra: Pad cijene piva uzrokuje to da potroaeva budetska linija rotira od L1 do L2. Imaginarna budetska linija L* ima isti nagib kao i L2 i tangenta je krivi indiferencije I1. Pomjeranje optimalne kombinacije od e1 na e2 je ukupni efekat promjene cijena. Ukupni efekat moe se razloiti na efekat supstitucije pomak od e1 do e* - i efekat dohotka pomak od e* do e2. Primjer U blizini svoje tvornice proizvoa tanjira za jelo je otvorio malu prodavnicu u kojoj prodaje dvije vrste tanjira: prvoklasne (bez greke) i tanjire druge klase (tanjiri koji imaju male mrlje). Prodavnica u krugu tvornice prodaje veliki broj tanjira druge klase. U drugim prodavnicama na drugim mjestima (udaljenim od tvornice) firma prodaje vie tanjira prve klase. Zato? (pretpostavimo da je ukus muterija po pitanju tanjira isti i da postoji troak, s, koji predstavlja troak transporta svakog tanjira do ostalih prodavnica). Odgovor: 1. Odredite kako se relativne cijene tanjira razlikuju u dvije vrste radnji: nagib budetske linije potroaa u radnji u krugu tvornice iznosi p1/p2, gdje je p1 cijena tanjira prve klase, a p2 cijena tanjira druge klase. Prevoz tanjira prve klase i tanjira druge klase do udaljenih prodavnica stvara iste trokove, u iznosu s, jer je teina tanjira u obje klase ista, i s njima se rukuje istom panjom. U svim drugim radnjama kompanija doda jedinine trokove transporta na cijenu tanjira u radnji kod tvornice, tako da je cijena tanjira prve klase p1+s, a tanjira druge klase p2+s. Rezultat je da je budetska linija kupaca u udaljenijim radnjama (p1+s)/(p2+s). Tanjiri druge klase su relativno jeftiniji u radnji kod tvornice nego u udaljenijim radnjama. Npr. Ako je p1=2$, p2=1$ i s=1$ po tanjiru, nagib budetske linije je 2 u radnji kod tvornice i 3/2 u drugim radnjama. Znai tanjiri prve klase kotaju dvaput vie od tanjira druge klase u radnji kod tvornice ali samo 1,5 puta vie u drugim radnjama. 2. Iskoristite relativnu razliku cijena da objasnite zato je relativno vie tanjira druge klase kupljeno u radnji kod tvornice: zadravajui dohodak kupca i njegov ukus konstantnim, ako cijena tanjira druge klase u odnosu na cijene onih prvih raste (kako idemo od tvornice pa do udaljenih prodavnica), veina potroaa kupiti e vie prvoklasnih tanjira. Efekat supstitucije je nedvosmislen: ako bi dobili kompenzaciju tako da njihova korisnost ostane nepromijenjena, potroai bi nedvojbeno zamijenili prvu klasu sa drugom. Mogue je i da bi efekat dohotka mogao ii i u drugom smjeru; meutim kako
18

veina potroaa troi mali dio svog ukupnog budeta na tanjire, efekat dohotka je mali u odnosu na efekat supstitucije. Tako oekujemo da se kupi manje tanjira druge klase u udaljenim radnjama nego u radnji kod tvornice. Primjena Zato bogatai kupuju vie kua Zato ljudi sa visokim prihodima radije kupuju kuu nego oni sa manjim prihodima? Jedno oito objanjenje je efekat dohotka: bogatiji ljudi imaju vie novca, i stanovanje je normalno dobro. Drugo, manje oit razlog je efekat supstitucije: stanovanje je relativno jeftino za bogate ljude zbog poreskih olakica. Iako tranja za stanovanjem raste sa poveanjem dohotka zbog efekta dohotka i efekta supstitucije. Ameriki poreski obveznici mogu rate za hipoteku odbiti od dohotka koji podlijee oporezivanju. Poto bogatai moraju platiti velike poreze vladi, ovo odbijanje im tedi vie nego onima koji imaju manje poreske stope. Znai da bogatiji ljudi plaaju manje poreze za stanovanje jer svaki dodatni dolar koji utroe na njih smanjuje porez koji trebaju uplatiti po osnovu dohotka. Tabela 3, bazirana na stopama poreza iz 1999, pokazuje relativnu dobit za osobe sa niim primanjima za svaki dolar i za osobe koje imaju prihode vee od 200.000 $: Tabela 3.
Oporezivani prihod Manje od 10.000 $ 10.000$ do 20.000$ 20.000$ do 30.000$ 30.000$ do 40.000$ 40.000$ do 50.000$ 50.000$ do 75.000$ 75.000$ do 100.000$ 100.000$ do 200.000$ Prosjek za sve grupe sa prihodom ispod 200 000$ Relativna dobit 0,003c 0,1 0,5 2,0 4,0 9,0 23,0 42,0 6,0

Na svaki dolar utede na porezu osobe koja zarauje vie od 200.000$, prosjena osoba koja ima manje prihode utedi samo 6 centi. Ili za konkretnu grupu poreskih obveznika to znai sljedee: za svaki dolar koji utedi na porezu osoba koja zarauje manje od 10 000$ (dakle, iz prvog poreskog razreda), prosjeni poreski obveznik u grupi koja zarauje najvii dohodak (200.000$), utedi 29.200$. Efekti dohotka i supstitucije su veliki. Taube i McDonald (1991) procjenjuju da je dohodovna elastinost za stanovanje 0,76 a ista
19

elastinost supstitucije 0,39. Dakle, ako dohodak poraste za 10%, pri nepromijenjenoj cijeni, traena koliina stanova se povea za 7,6%. Slino tome ako z-adrimo dohodak konstantnim, 10% procentni pad relativne cijene stanovanja (nakon oporezivanja) prouzrokuje da se tranja za stanovima povea za nevjerovatnih 4%. 2.1. PRILAGOAVANJE TROKOVA IVOTA (COLA COST OF LIVING ADJUSTMENTS) Poznavajui efekat supstitucije i efekat dohotka, moemo odgovoriti na pitanja na koja nismo mogli kada smo poznavali samo ukupni efekat. Na primjer, ako kompanije procjene efekat dohotka onda one mogu predvidjeti kakav e utjecaj na potronju njihovih proizvoda imati negativan porez na dohodak (novac dobijen od vlade kao poklon ili pomo). Slino ako znamo veliinu oba efekta moemo odrediti s kojom preciznou vlada mjeri inflaciju. Mnogi dugotrajni ugovori i vladini programi ukljuuju prilagoavanje trokovima ivota (COLAs cost of living adjustments) koji poveavaju cijene ili dohotke razmjerno sa veliinom indeksa inflacije. Meutim, ne ukljuuju samo poslovni ugovori ovakva prilagoavanja ve i ugovori o iznajmljivanju, isplate alimentacije, plae, penzije, plaanje zdravstvenog i socijalnog osiguranja. Upotrijebit emo teoriju ponaanja potroaa da pokaemo kako mjera za ovo prilagoavanje koje vlada primjenjuje prenaglaava ili precjenjuje promjenu stvarnih trokova ivota tokom vremena. Zbog ovog precjenjivanja, platit ete vie kiriju, ako je renta za va stan rasla u skladu sa COLA indeksom odnosno u skladu sa stopom rasta indeksa cijena na malo. Indeks inflacije Cijena veine roba raste tokom vremena. A porast opeg nivoa cijena nazivamo inflacija. Stvarna nasuprot nominalne cijene: Sadanja cijena dobra se naziva nominalna cijena. Cijena koja je prilagoena inflaciji je stvarna cijena. Poto opi nivo cijena raste tokom vremena, nominalne cijene obino rastu bre od stvarnih cijena. Na primjer, nominalna cijena hamburgera u McDonaldsu je porasla sa 15 centi u 1955. godini na 75 centi u 2000., to je petostruko poveanje. Meutim stvarna cijena hamburgera je opala jer su cijene ostalih proizvoda bre rasle.
20

Kako se prilagoavamo inflaciji da bismo izraunali stvarne cijene? Vlada izraunava koliko kota potroaka korpa u odreenom periodu. Ova mjera je nazvana indeks potroakih cijena (CPIConsumer Price Index). Svaki mjesec vlada izvjetava koliko je kotala prosjena potroaka korpa prosjenog kupca, u odnosu na baznu godinu (bazna godina se mijenja svakih nekoliko godina). Uporeivajui cijene potroakih korpi u odreenom periodu moemo odrediti koliko je opi nivo cijena porastao. U SAD-u CPI je bio 26,8 1955. godine, a 168,7 u januaru 2000. 1 Cijena potroake korpe je porasla za 629% ( 168,7/26,8) od 1955. do 2000. Moemo iskoristiti CPI da izraunamo promjenu stvarne cijene hamburgera kroz vrijeme. U uslovima dolara iz 2000., stvarna cijena hamburgera u 1955. godini je bila:
CPI za 2000. 168,7 x cijena hamburgera = x15 centi 94 centa 26,8 CPI za 1955.

Ako biste mogli kupiti hamburger u 1955-oj za dolare iz 2000. koji su tada bili manje vrijedni nego dolari iz 1955. godine - cijena hamburgera bi bila 94 centa. Stvarna cijena hamburgera u dolarima iz 2000. (i nominalna cijena) je bila samo 75 centi. Znai da je stvarna cijena hamburgera opala za etvrtinu. Ako uporedimo stvarne cijene u obje godine koristei dolare iz 1955. godine, doli bismo do istog zakljuka da je stvarna cijena hamburgera opala za petinu. 2.2. IZRAUNAVANJE INDEKSA INFLACIJE. Vlada sakuplja podatke o koliini i cijenama velikog broja pojedinanih dobara i usluga. Ove cijene rastu u razliitim procentima. Ako bi vlada objavila podatke o rastu cijena rastu svih pojedinanih proizvoda, takva informacija ne bi bila praktino upotrebljiva. Zato je mnogo pogodnije da se koristi jedinstveni sumarni statistiki pokazatelj, CPI, koji nam pokazuje prosjean porast cijena. Moemo iskoristiti primjer sa samo dva dobra, odjea i hrana, da pokaemo kako se rauna CPI. U prvoj godini potroai kupe C1 1 jedinica odjee i F1 jedinica hrane po cijeni pC i p1 . Koristimo ovu F kombinaciju dobara C1 i F1 kao nau osnovnu kombinaciju za
1

Broj 168,7 nije iste vrijednosti kao sadanji. To je troak kupovine korpe podijeljene sa konstantom. Konstanta je izabrana tako da su prosjeni trokovi u periodu 1982-1984 bili 100.

21

usporeivanje. U drugoj godini potroai kupuju C2 i F2 jedinica po 2 2 cijeni pC i p F . Vlada, na osnovu istraivanja koje provodi svake godine, zna da e 2 1 cijena odjee u drugoj godini biti pC / pC puta vea od cijene iz prole 2 godine, a cijene hrane p F / p1 puta vee. Ako je cijena odjee bila 1$ F u prvoj i 2$ u drugoj godini, cijena odjee u drugoj godini je 2/1= 2 puta ili 100% vea nego prole godine. Jedan od naina na koji moemo odrediti prosjek cijena za svako dobro je da ih jednako ponderiemo. Ali da li to stvarno elimo? Da li elimo dati istu teinu poveanju cijena za skejtbord i automobil? Jedan od alternativnih pristupa je da damo veu teinu promjene cijene onom dobru na koje troimo vie dohotka. CPI koristi ovaj pristup pri mjerenju, koristei dijelove budeta (vei dijelovi budeta vie se troi na tu robu). 2 CPI za prvu godinu je iznos dohotka koja nam je potreban za kupovinu osnovne potroake korpe za tu godinu:
1 Y1 = pC C1 + p 1 F1 F

(1)

Troak kupovine prologodinje korpe u drugoj godini iznosi


2 2 Y2 = pC C1 + p F F1

(2)

Da bismo izraunali stopu inflacije, trebamo odrediti koliko bi se dohodak u drugoj godini trebao poveati da bismo kupili potroaku korpu iz prve godine, to je proporcija jednadbe 1 i jednadbe 2:
2 2 Y2 pC C1 + p F F1 = 1 Y1 pC C1 + p 1 F1 F

Na primjer, od 1996. do 1997. godine, ameriki CPI je porastao za 1,023 Y2/Y1 (sa Y1 = 156,9 na Y2 =160,5). Slijedi, ista potroaka korpa u 1997. godini skuplja je za 2,3% u odnosu na 1996. godinu. Proporcija Y2/Y1 pokazuje prosjean rast cijena. Mnoei i dijelei 1 prvi dio u brojniku sa pC i mnoei i dijelei drugi dio sa p1 , dobijamo F indeks koji je ekvivalentan sa:
2

Ova rasprava o CPI-u je pojednostavljena na vie naina. Sofisticirana prilagoavanja CPI-a su ovdje izostavljena kao i stalna ponavljanja novih osnovnih godina.

22

2 2 pC 1 pF 1 pC C1 + 1 p 1 F1 p F p2 Y2 pC F = C = p1 Y1 Y1 C

2 pF C + 1 p F

1 gdje su C = pC C1 / Y1 i F = p1 F1 / Y1 dijelovi budeta za odjeu i F obuu u prvoj, odnosno baznoj godini. CPI je ponderisani prosjek 2 2 1 porasta cijena za svaku robu, pC / pC i p F / p 1 . Ponderi su odreeni F udjelom budeta svakog dobra u baznoj godini, C i F .

Utjecaji prilagoavanja inflaciji U dugotrajnim ugovorima, prilagoavanje cijena koritenjem CPI indeksa eliminie uticaj inflacije. Da bismo ilustrirali razliku izmeu koritenja CPI pri prilagoavanju dugotrajnih ugovora i koritenja COLA indeksa (stvarno prilagoavanje trokova ivota, pri emu se korisnost zadrava konstantnom), iskoristit emo primjer ugovora o radu. Prilagoavanje po CPI Radnik je potpisao dugotrajni ugovor kada se zaposlio. U skladu sa COLA klauzulom u njegovom ugovoru, poslodavac poveava njegovu plau svake godine za onoliko za koliko se povea CPI. Ako se CPI ove godine povea za 5% u odnosu na prolu godinu, radnikova plata automatski raste za 5% u odnosu na prologodinju. Radnik troi sav svoj novac na hranu i odjeu. Njegova budetska 1 linija prve godine je Y1 = pC C + p1 F to moemo napisati i kao F
C= Y1 p1 F 1 F 1 pC pC

Presjek budetske linije L1, na vertikalnoj osi (odjea) na slici 3 je 1 1 Y1 / pC i nagib linije je p 1 / pC . Dodirivanje njegove krive indiferencije I1 F i budetske linije L1 odreuju njegovu ravnoteu (kombinaciju koju e kupiti) u prvoj godini gdje on kupuje C1 i F1. U drugoj godini, njegova plaa sa CPI-om raste do Y2, tako da njegova budetska linija L2 u toj godini je:
C= Y2 p2 F F 2 2 pC pC

2 2 Nova linija, L2 , ima manji nagib, p F / pC nego L1 jer je cijena odjee porasla vie nego cijena hrane. Nova linija prolazi kroz (poetnu)

23

originalnu ravnoteu, e1, jer poveavajui njegovu platu koristei CPI, firma osigurava da radnik moe kupiti istu kombinaciju dobara u drugoj godini kao i u prvoj. On moe kupiti istu kombinaciju, ali da li e? Odgovor je ne. Njegova optimalna kombinacija u drugoj godini je e2, gdje je kriva indiferencije I2 tangenta na njegovu novu budetsku liniju L2. Pomak od e1 do e2 je ukupni efekat promjena u stvarnim cijenama odjee i hrane. Ova prilagoavanja njegovog dohotka ne zadravaju ga na njegovoj poetnoj krivi indiferencije I1. Uistinu, radnik je u boljoj poziciji u drugoj nego u prvoj godini. Prilagoavanje po CPI kompenzira promjene u inflaciji u smislu poveanja njegove korisnosti. Radnik je u boljoj ekonomskoj situaciji jer se cijene hrane i odjee nisu poveale za isti iznos. Pretpostavimo da se cijena hrane i odjee poveala tano za istu sumu. Nakon CPI prilagoavanja, radnikova budetska linija u drugoj godini L2, bila bi ista kao i u prvoj godini L1, tako da bi mogao izabrati istu kombinaciju u drugoj kao i u prvoj godini. Poto je cijena hrane porasla manje nego cijena odjee, L2 nije jednako L1. Hrana je postala jeftinija od odjee. Tako konzumirajui vie hrane nego odjee, radnik postie veu korisnost u drugoj godini. Da je odjea bila relativno jeftinija, radnik bi poveao svoju korisnost u drugoj godini kupujui relativno vie odjee. Znai, nije vano koje e dobro postati relativno jeftinije tokom vremena, samo je potrebno da jedno od njih bude relativno jeftinije da bi radnik profitirao od CPI kompenzacije. Prilagoavanje koritenjem stvarnih trokova ivota. Sada znamo da potroa profitira zbog CPI prilagoavanja. to mi elimo je indeks stvarnih trokova ivota: indeks inflacije koji zadrava korisnost nepromijenjenom tokom vremena. Koliki tano porast u plati bi radnika zadrao na istom nivou blagostanja i u drugoj kao i u prvoj godini? Moemo odgovoriti na ovo pitanje primjenjujui istu tehniku koju smo koristili da identifikujemo efekat supstitucije i efekat dohotka. Nacrtaemo zamiljenu budetsku liniju L* na slici 3. koja je tangenta na I1 tako da radnikova korisnost ostaje konstantna, ali koja ima isti nagib kao L2. Dohodak Y*, koji odgovara zamiljenoj budetskoj liniji, je suma koja zadrava radnikovu korisnost konstantnom. Da je radnik dobio Y* u drugoj
24

godini umjesto Y2, izabrao bi kombinaciju e* umjesto e2. Poto je e* na istoj krivi indiferencije, I1, kao i e1, radnikova korisnost bi bila ista u obje godine. Numeriki primjer u tabeli 4. ilustruje kako CPI prekomjerno poveava radnikovu platu na ime kompenzacije zbog ukupnog poveanja 1 2 2 cijena. 3 Pretpostavimo da je pC = 1$ , pC = 2$ , p1 = 4$ i p F = 5$ . U prvoj F godini radnik troi svoj prihod Y1 od 400$ na C1=200 komada odjee i F1=50 artikala hrane i ima korisnost od 2.000 to je nivo korisnosti na I1. Da mu dohodak nije porastao u drugoj godini, preao bi na relativno jeftiniju hranu, reducirajui potronju odjee na pola, ali reducirajui potronju hrane samo za petinu. Njegova korisnost bi pala na 1.265. Ako njegov dohodak u drugoj godini poraste proporcionalno CPI, on moe kupiti istu kombinaciju e1 u drugoj kao i u prvoj godini. Njegov 2 2 dohodak u drugoj godini je Y2=650$ ( pC C1 + p F F1 = 2$ x 200 + 5$ x50 ). Radnik je na dobitku ako njegov dohodak poraste do Y2. On prelazi na relativno jeftiniju hranu, kupujui manje odjee u drugoj nego u prvoj godini, ali vie hrane, e2. Njegova korisnost raste od 2.000 do otprilike 2.055 (nivo korisnosti na I2). Koliko bi njegov dohodak morao rasti da bi u drugoj godini imao isti nivo blagostanja odnosno korisnosti kao i u prvoj? Ako njegov dohodak u drugoj godini iznosi Y*=632,50$ odgovarajuom supstitucijom u smislu poveane potronje hrane, e*, moe postii isti nivo korisnosti od 2.000 kao i u prvoj godini. Moemo iskoristiti dohodak koji tano odnosno ispravno kompenzira radniku poveanje trokova ivota, oznaen kao Y*, da izvedemo indeks stvarnih trokova ivota. U naem numerikom primjeru, indeks stvarnih trokova ivota je porastao za 58,1% ( [632,50-400] /400), dok je CPI porastao za 62,5% (=[650-400]/400).

Pretpostavili smo da radnik ima funkciju korisnosti U=20CF, koju smo koristili da nacrtamo narednu sliku.

25

Slika 3: Index potroakih cijena


C, jedinica odjee godinje Y1/ p 1
C

Y2 /p 2

Y */p 2 C C1

e1

C2 e*

e2

I2 I1

L1 F1 F2 Y1/p 1
F

L*

L2 Y 2*/p 2
F

Y2 /p 2

F , jedinica hrane godinje

U prvoj godini kada je radnik imao dohodak Y1, njegova optimalna kombinacija je e1, gdje je kriva indiferencije I1 tangenta na njegovu budetsku liniju L1. U drugoj godini cijena odjee raste vie nego cijena hrane. Poto njegova cijena raste u proporcionalnom odnosu sa CPI-om, njegova budetska linija druge godine L2, prolazi kroz e1, tako da moe kupiti istu kombinaciju kao i prve godine. Meutim, njegova nova optimalna kombinacija je e2, gdje je I2 tangenta na L2. CPI prilagoavanje mu nudi vie od porasta opeg nivoa cijena. Radnik je u boljoj poziciji u drugoj godini jer je njegova korisnost vea na I2 nego na I1. Sa manjim stvarnim trokovima ivota, radnikova budetska linija L* je tangenta I1 u e*.
Tabela 4. prilagoavanje stvarnim trokovima ivota pC pF Dohodak, Odjea Hrana Korisnost, Y U Prva godina 1$ 4$ Y1=400$ 200 50 2,000 Druga godina 2$ 5$ Nema Y1=400$ 100 40 1,265 prilagoavanja CPI prilagoavanje Y2=650$ 162,5 65 2,055 * Istinski ivotni Y =632,50$ 158,1 63,2 2,000 trokovi
26

2.3. VELIINA POGREKE USLJED KOD CPI PRILAGOAVANJA

NEURAUNAVANJA EFEKTA SUPSTUCIJE

Upravo smo pokazali da koritenje CPI ima efekat pretjerane kompenzacije u smislu da korisnost (ili realni dohodak) pojedinca raste ako poveavamo nominalni dohodak tog pojedinca za onoliko procenata za koliko raste CPI. Ako izvrimo CPI prilagoavanje implicitno smatramo netano da potroai ne supstituiraju skupa dobra jeftinijim kada se cijene mijenjaju, ve nastavljaju da kupuju istu koliinu svih dobara tokom vremena. Ovu prekompenzaciju nazivamo supstitucijskom grekom (engl.substitution bias). Ako sve cijene porastu za isti iznos tako da relativne cijene ostaju konstantne, u tom sluaju nee doi do supstitucijske greke. to bre rastu neke cijene u odnosu na druge, vie je naglaena greka izazvana supstitucijom u smislu poveane potronje sada jeftinijih proizvoda. Primjena Ukupni CPI efekat Od 1995, lanovi obje partije u U.S. Kongresu su predloili mijenjanje CPI-a. Smatrali su da vei efekat supstitucije u CPI je u najveoj mjeri zbog porasta trokova razliitih vladinih programa. Senatski Finansijski Odbor je oformio grupu ekonomista s zadatkom da odrede kolika je greka usljed koritenja CPI-a. Komisija je dola do zakljuka (Boskinet al., 1997.) da je CPI inflaciju iskazao veom za oko 1,1 procentna poena godinje zbog tri faktora: supstitucijska greka: 0,4% neuspijeh da se na pravi nain u obzir uzmu popusti pri kupovini, tako da su pogrene cijene koritene u raunanju: 0,1% neuspijeh da se adekvatno u obzir uzmu poboljanja u kvalitetu ili potpuno novi proizvodi, posebno na polju raunara i lijekova, tako da su cijene iskazane viim nego to bi trebale: 0,6% 4 Iako iznos od 1,1 procentni poen supstitucijske greke moe zvuati malo, ukupna greka tokom godina moe postati jako velika. tavie, i mala godinja greka je vana je za neke kompanije. Na primjer Potanska sluba SAD-a ima trokove prilagoavaja uslovima ivota (COLA) bazirane na CPI-u u svojim sindikalnim ugovorima.
4

Vidi www.awlonline.com/perloff, Quality Improvements, New Products, and the CPI.

27

Tipini zaposlenik je u 1997.godni zaradio 48,793$ za godinu, ukljuujui doprinose. Greka od 1,1% godinje ovoj firmi poveava trokove rada za skoro 537$ po uposleniku. Poto ova firma ima oko 893.000 uposlenih, supstitucijska greka uzrokuje poveanje trokova preko 479 miliona dolara godinje - to predstavlja benefit za uposlenike u istom iznosu. Prema konanom izvjetaju Komisije, CPI supstitucijska greka ini etvrti najvei ''dravni program'' nakon socijalnog, zdravstvenog osiguranja i odbrane. Komisija je izraunala da bi 634 milijarde dolara nacionalnog duga bilo eliminisano za pet godina ako bi CPI rastao za 1% sporije godinje. Ostvarena uteda i dobitak za vladu predstavlja gubitak, za korisnike socijalne pomoi kao i za ostale koji primaju dravnu pomo, koji bi imali manje poraste svojih primanja zbog koritenja stvarnim trokovima prilagoenog CPI-a. U 2000.godini, lanovi komisije su procjenili da su ispravke koje je poinila vlada smanjile ukupnu greku (bias) u CPI-u sa 1,1 na 0,8 procentnih poena godinje. Slika 4.

Kriva ponude rada


$15

Nadnica ($ po satu)

Dohodak ($ sedmino)

15
$10

10 450 350 $5 100

b a

c
I2 5

100

I1 I0

133 138 148

168

Dokolica (sati sedmino)

20

30 35

Rad (sati sedmino)

(a) Odluka o alokaciji

(b) Kriva ponude rada

Efekat dohotka: via nadnica oportunitetni troak odmora odmora rada Efekat supstitucije: via nadnica realnog dohotka normalna dobra odmor rad

28

40
Potronja u periodu penzoinisanja

Budetska linija u zavisnosti od perioda u ivotu

Prosta kamata period sloena a) 1,6% 25 god. 50% b) 3% 25 god. 100% Taka B: Ef. Dohotka < Ef. Supst. Taka C: Ef. Dohotka > Ef. Supst. Taka A: Ef. Dohotka = Ef. Supst.

(Hiljade dolara godinje)

30 B

Efekat promjene kamatne stope

A C 12 Potronja 20 Z 30 A tednja

12

12

Slika 5. Odluka o tednji


Efekat supstitucije: via kamata oportunitetni troak tekue potronje budua potronja tekua potronja Efekat dohotka: via kamata mogunost potronje tekue i budue tekua potronja budua potronja (taka c)

2.4. UVOENJE SPECIFINOG POREZA NA PROMET ROBE


Cijena, dolara po igrau

Potroaev viak

S + porez S

E2
105 100 95

Prihodi od poreza

E1 Deadweight loss

75

Proizvoaev viak 4 5

Slika 6.

Koliina (000) CD playera sedmino

29

Uvoenje specifinog poreza na promet dovodi do pomjeranja krive ponude ali ne i do pomjeranja krive potranje. Polaznu ravnoteu, bez poreza na promet, karakterizira cijena 100 $ (E1) i koliina 5000. tada je nametnut specifini porez na promet u iznosu od 10 $ po svakom prodanom CD plejeru. Cijena na vertikalnoj osi je cijena koja ukljuuje porez. Kriva potranje se ne mijenja, ali se ponuda smanjuje i kriva ponude se pomjera ulijevo. Kriva oznaena kao S+ porez pokazuje uslove pod kojim e proizvoa pristati da ponudi CD plejere. Vertikalna udaljenost izmeu krive S i nove krive ponude S+porez jedanka je veliini poreza od 10 $ po CD plejeru. Nova ravnotea E2 ostvaruje se pri cijeni 105 $ i 4000 komada CD plejera koji se kupuju i prodaju sedmino. Porez na promet je poveao cijenu ali za iznos koji je manji od iznosa poreza, smanjio cijenu koju realizira ponua i smanjio koliinu koja se kupuje i prodaje. Porez na promet obezbjeuje prihod dravi u iznosu koji je oznaen kao Prihodi od poreza.

2.5. POREZ NA PROMET I ELASTINOST TRANJE


Cijena S + porez
2,2

Cijeli porez plaa kupac

2,0

D 0 100 Koliina

Slika 7. Savreno neelastina tranja

30

Porez na promet i elastinost tranje


Cijena S + porez

S
1,0

Cijeli porez plaa prodava

0,9

100 Slika 8. Savreno elastina tranja

Koliina

2.6. POREZ NA PROMET I ELASTINOST PONUDE


Cijena

50
Cijeli porez plaa prodava

45

D S

100

Koliina

Slika 9. Savreno neelastina ponuda


31

Porez na promet i elastinost ponude


Cijena

11
Cijeli porez plaa kupac

S + porez

10

S D

Koliina

Slika 10. Savreno elastina ponuda

2.7. ELASTINOST PONUDE I POTRANJE I SMANJENJE (GUBITAK)


EFIKASNOSTI USLJED UVOENJA SPECIFINOG POREZA

Cijena

D
S+T S

Pd Pe Ps

A B

D Qe
Koliina

Q 0

Slika 11.

32

Smanjenje efikasnosti je vee ukoliko su vei koeficijenti elastinosti S i D. Z = A+B =


1 1 1 1 Q Pd+ Q Ps = Q (Pd+PS) = Q T. 2 2 2 2

Gubitak efikasnosti Z zavisi od T u zavisnosti od veliine Q. Treba pokazati da Q zavisi od elastinosti S i D.

Q Q p p Q Q Ed = = p d = p d pd Q Q Ed p

p s =
Na slian nain

p Q Q Es

T = pd+ps

T =

p p Q Q + Q Ed Q Es
x Es i :Es x Ed i : Ed da se dobije zajedniki nazivnik.

1 2 T Q E E TQ Ed E s 1 2 Z = QT = d s T= p Ed + E s p Ed + Es 2
Z raste sa kvadratom T Utjecaj elastinosti na Z:

Es z 1 = T 2 Q E +E Ed 2 s d

Ed 1 z = T 2 Q i E E +E 2 s s d

oba parcijalna izvoda su pozitivna vea elastinost S i D znai vei gubitak (smanjenje) efikasnosti.

33

3. MINIMIZIRANJE TROKOVA U DUGOM ROKU U dugom roku preduzee mora odabrati koliinu L i K, koji e minimizirati troak proizvodnje odreenog nivoa outputa q , uz date nadnice w i troak kapitala r. minC = wL +rK cilj preduzea uz ogranienje: f (L,K) = q jednaina izokvante (C.1) na nivou q Problem ogranienog minimuma transformiemo u problem neogranienog minimuma koritenjem tehnike Lagrana. (iznalaenje min. Langraove funkcije kroz izbor L, K, i ) Min = wL + rK - (f (L,K)- q )
= w - MPL (L,K) = 0 l = r MPK (L,K) = 0 K = f (L,K) q = 0

(C.2) (C.3) (C.4)

Jednaine C.2 i C.3 mogu se pisati kao: w = MPL (L,K) i r = MPK (L,K)

MPl ( L, K ) = MRTS MPk ( L, K )

(C.5)

Troak je minimiziran kada je stopa po kojoj preduzee moe zamijenjivati kapital radom na tritu, W/ T izjednaen sa stopom po kojoj se kapital moe zamijenitit radom du izokvante, tj. Linija istoga troka (izotrokovna linija) je tangenta na izokvantu (liniju iste proizvodnje). Jednaina C.5 moe se preurediti da se dobije
MPL ( L, K )

MPK ( L, K ) r

posljednja novana jedinica potroena na rad treba da proizvede isto toliko dodatnog outputa kao i posljednja novana jedinica
34

potroena na kapital, ako to nije sluaj koliina upotrijebljenih faktora K i L trebaju se promijeniti. Jednaine C.2 i C.3 mogu se preurediti da bi se dobio izraz za Langraov multiplikator:
=
MPL ( L, K ) = r MPK ( L, K )

(C.6) dodatni input ili koliina faktora L potrebna da

pri emu je

1 MPL ( L, K )

bi se proizvela dodatna jedinica outputa. Mnoenjem


1 sa w dobijamo dodatni troak proizvodnje dodatne MPL

jedinice ouputa koritenjem vee koliine faktora L. Dakle, Langraov multiplikator jednak je graninom troku proizvodnje on pokazuje koliko se troak povea ukoliko poveamo proizvodnju za jednu jedinicu.

35

4. PROCES DUGORONOG PRILAGOAVANJA PREDUZEA NA TPK


Cijena S0 Cijena LRMC LRAC
SRMC2 SRAC2

P0 D0 0

P0

A F

SRMC1 SRAC1

G H

D0=MR0

Q1

Koliina

0
Slika 8.

Q1

Q2

Koliina

AF gubitak po jedinici proizvoda AF x Q1 - ukupni gubitak GH ekstra profit po jedinici proizvoda GH x Q2 ukupni ekstra profit G LRMC = MR0 =P0 ali i SRMC2 = MR0 = P0 Ako vei broj preduzea povea proizvodnju (sa Q1 na Q2) kriva ponude grane pomjera se udesno, i dovodi do pada cijena za sva preduzea u grani, to dovodi opet do novog prilagoavanja od strane preduzea. 4.1. RAVNOTEA NA TPK U DUGOM VREMENSKOM PERIODU

Cijena LRMC
SRMCE SRACE

LRAC

PE

D
SRMCE=LRMC=SRACE=LRAC=PE

QE
Slika 9.

Koliina 36

4.2. MONOPOL SA GUBITKOM- PREKID RADA

Slika 10.

Cijena MC C0 V0 P0 G J F SRAC SRAVC

MR QE

D Koliina

4.3. KOD MONOPOLA KRIVA MC NIJE KRIVA PONUDE

Cijena

Slika 11.

MC

P0

P1 D1 MR0 Q0 MR1 D0

Koliina

D0, MR0, Q0, P0 D1, MR1, Q1, P1

Koliina ostaje ista za razliite cijene

1 MR = p 1 E d TPK Ed= MR = p Monopol E d MR p

37

4.4. RAVNOTEA MONOPOLA U DUGOM ROKU

Cijena
SRMC

LRMC
SRAC0

LRAC

P0

D MR P0 Qe
Slika 12.

Qc

Koliina

Monopolist ostvaruje normalan profit u dugom vremenskom periodu.

Cijena
SRMC0 SRAC1

LRMC LRAC

P0 C0

F SRAC0

D MR

Q0
Slika 13.

Koliina

Monopolist ostvaruje ekstra profit u dugom vremenskom periodu.

38

5. MONOPOLSKA DISKRIMINACIJA CIJENA III STEPENA


Prije diskriminacije: 270 kom x $21 = $ Cijena 5.670 Nakon diskriminacije: Trite A: 140 kom x $26 = 3.640 $ Trite B: 130 kom x $18,5 = 2.405 $ TR = $ 6.045 TC = const. $21 polazna cijena (MRA = $2 i MRB=$17) 12 $ PA = 26 $ MRA PB = 18,50 $ MRB 12 $

Max profit MR = MR = 12$

TR = $375 =pf
$ 21 $18,50 $ 17

$ 26

DA

$ 12

DB

MRB
$2

Koliina prodata na tritu A u odreenom vremenu

MRA 190

140

0
Slika 14.

80

130

Koliina prodata na tritu B u odreenom vremenu

MONOPOLSKA DIKRIMINACIJA CIJENA III STEPENAUTVRIVANJE NAJPROFITABILNIJE KOLIINE PROIZVODA


Cijene Kako monopolista utvruje koliinu proizvoda Q koju e ukupno proizvesti i rasporediti na dva postojea trita ?!
$ 26=PA $ 18,50=PA

MC DB DA

Max pf MR = MC QT = 270 $

$ 12

MRA MRB
0 QB=130 QA=130 QT=270

MR

Slika 15.

Proizvedena koliina u odreenom vremenu

MR pokazuje dodatni prihod koji se moe ostvariti prodajom dodatne jedinice outputa, pod pretpostavkom da je ukupna proizvodnja rasporeena na dva trita (A i B) na takav nain da dovodi do izjednaavanja graninih prihoda na njima (MRA = MRB) 39

6. OLIGOPOL KAO NAJEA TRINA STRUKTURA

Sve do pojave Stackelbergove klasifikacije trinih struktura 1934. godine, u ekonomskoj je analizi previe pojednostavljeno tretirana morfologija trita. Polazilo se, u pravilu, od ekstremnih trinih stanja- modela potpune konkurencije i modela istog monopola. Razvitkom kapitalistike privrede uoava se sve vee udaljavanje zbilje od ova dva trina stanja. 5 Jedno od tih novih trita jeste i oligopol, koji je tokom vremena postao najei oblik strukture savremenih trita. Kada na tritu postoji mali broj, svega nekoliko, prodavaa nekog proizvoda od kojih svaki ima znaajni udio u ukupnoj ponudi, onda takvo trino stanje nazivamo oligopol. Na oligopolskom tritu se pojavljuju dvije vrste proizvoda: a) homogeni (kafa, cement, eer, elik, itd.) b) nehemogeni (televizori, kompjuteri, automobili, itd.) Ukoliko se radi o homogenim proizvodima, tada govorimo o istom ili perfektnom oligopolu, a ako se radi o nehomogenim proizvodima, tada imamo nesavreni oligopol. 6.1. OBLICI OLIGOPOLSKIH TRITA Oligopolsko trite je specifino, jer na njemu nisu ispunjeni ni uslovi savrene konkurencije (da se i na strani ponude i na strani potranje nalazi veliki broj uesnika, koji pojedinano imaju beznaajan uticaj na trite), niti uslovi monopola (da se na strani ponude nalazi samo jedan ponua, a na strani potranje veliki broj potroaa). Ako na oligopolskom tritu imamo samo dva ponuaa tada se takvo trino stanje naziva duopol. To je najjednostavniji oblik oligopola, i na njemu se nalaze dva samostalna i maksimizacijom dobiti motivirana preduzea nasuprot mnotvu kupaca, koji zbog svog velikog broja i malene ekonomske snage nisu u mogunosti vriti bilo kakav uticaj na razinu cijene. U zbilji nemamo mnogo primjera duopolskih situacija.
Dr. Smiljan Jurin / Dr. Jasminka ohinger, Teorija trita i cijena, Izdava Globus, Zagreb, 1990, str.161.
5

40

Kako u definiciji oligopola nije sasvim jasno precizirano koliki broj prodavaa se pojavljuje na tritu, jer mali broj ili svega nekoliko njih ne daje dovoljnu preciznost, nuno je definiciju dopuniti i naznakom karaktera njihove meuovisnosti. Naime, treba rei da svako od tih preduzea ima toliko uee na tritu da vlastitim ponaanjem (politikom cijene ili/i politikom obima ponude) moe ostvariti primjetan uticaj na samo trite, na sva druga poduzea unutar odnosne grane pojedinano, i povratno na samog sebe, to se u literaturi ponekad naziva oligopolski bumerang. Ovisno o tome da li su svi prodavai (oligopolisti) priblino jednake ekonomske moi ili ne, pravi se distinkcija izmeu tzv. simetrinih i asimetrinih oligopolskih situacija. Zbog ovog utjecaja sva preduzea moraju paljivo da definiraju i primjenjuju svoje poslovne aktivnosti jer reakcije drugih preduzea mogu umanjiti dio trita koji pripada tom preduzeu, te tako ugroziti poloaj datog preduzea. Odatle, svako pojedinano preduzee odluujui o tome kakvu e akciju preduzeti, uzima u obzir i reakcije svih ostalih konkurentskih preduzea, ali i ta preduzea nastoje uskladiti svoje akcije sa djelovanjem prvog preduzea. Takvu situaciju moemo pokazati na jednom primjeru: Recimo da oligopolist G odlui sniziti cijenu svoga proizvoda. Njegov udio u trinoj potranji e se poveati na tetu ostalih oligopolista, jer e za njihovim proizvodima potranja da se smanji. Ovo e voditi i smanjenju njihove dobiti. Da se to ne bi desilo, oni svi reagiraju na potez oligopoliste G na jedan od sljedeih naina: smanjenjem cijene, uvoenjem novog modela, intenzivnijom propagandom itd. Kada svi oni reagiraju njegov e se dobitak umanjiti, pa se moe nai u istoj situaciji u kojoj je bio prije snienja cijene, ili ak u nepovoljnijem poloaju. Zbog toga svaki oligopolista prije donoenja bilo kakve strateke odluke sa zadovoljavajuim stepenom pouzdanosti, nastoji predvidjeti reakcije ostalih. Ove reakcije mogu biti razliite, te nam model teorije igara omoguava njihovo klasifikovanje i pouzdaniju analizu. Zbog svega prethodno pomenutog moemo rei da funkcija potranje jednog oligopoliste sadri nekoliko varijabli kao to su npr. cijena njegovih proizvoda, cijene proizvoda ostalih oligopolista, njegovih izdataka za propagandu, izdataka za propagandu ostalih oligopolista, uvoenja novog proizvoda, itd. Upravo zbog mogunosti velikog broja razliitih reakcija pojedinih oligopolista koje se ne mogu uvijek predvidjeti sa dovoljnim
41

stepenom sigurnosti ne postoji samo jedan model oligopola koji bi u potpunosti objasnio ponaanje i ravnoteni poloaj preduzea. Realno okruenje za donoenje poslovnih odluka je izrazito stohastino, to je, u stvari, osnovni problem. U mikroekonomskoj teoriji je razraeno dosta modela oligopola. Sve ih moemo podijeliti u dvije skupine: a) modeli nezavisnog djelovanja oligopolista u koje spadaju modeli Cournota i Edgewortha, i b) modeli meuzavisnog djelovanja oligopolista, koji se mogu dalje podijeliti na one kod kojih postoji formalni dogovor izmeu oligopolista, i oni kod kojih ne postoje. 6 U modele meuzavisnog djelovanja s formalnim dogovorom (to su dogovori koji su poznati javnosti i o kojima postoji ugovor izmeu lanova) spadaju karteli. U zavisnosti od toga koje vrste strategija oligopolisti primjenjuju u svom poslovanju, sve modele moemo podijeliti na: 7 1) tradicionalne modele 2) model teorije igara U tradicionalnim modelima cijene i koliina uzimaju se kao dominantno strategijsko orue konkurenata. U tradicionalne modele spadaju: a) Model prelomljene krive tranje, b) Model dominantnog preduzea. Ovi modeli detaljnije su objanjeni u udbenicima mikroekonomije, te se neemo posebno zadravati na njima. Poslovna praksa je pokazala da rat cijenama dovodi do ostvarivanja gubitka oligopoliste koji se odlui na tu strategiju. Poznato je, isto tako, da je tajni sporazum zabranjen antimonopolskom zakonima pojedinih drava (npr. SAD). Zbog toga se oligopolisti ne mogu oslanjati iskljuivo na cjenovnu konkurenciju. Umjesto toga konkurentsku borbu vie vode kvalitetom, odnosno diferencijacijom proizvoda, reklamom, uslugom i drugim oblicima necjenovne konkurencije. Na taj nain akcije i reakcije oligopolista se prenose na visinu izdataka i visinu prihoda od diferencijacije, reklame i usluga. Meutim, vrijeme reagiranja potroaa je mnogo due nego na promjene cijena, zbog potrebnog vremena za diferenciranje proizvoda, reklamnu kampanju ili novi program usluga.
6

Dr. Mate Babi, Mikroekonomska analiza, IV. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Mate, Zagreb, 1997, str. 314. 7 Michael Parkin, Microeconomics, 3rd edition, Addison-Wesley Publishing Company, Ontario, 1995, str.305.

42

To daje mogunost oligopolisti da izbjegne tetni rat cijenama, ali da istovremeno u kratkom roku ostvari neke dobitke necjenovnom konkurencijom. Pored cjenovne konkurencije i necjenovna konkurencija na oligopolskim tritima se moe dosta uspjeno analizirati pomou teorije igara. U analizama oligopola uzima se da je broj firmi u industriji odreen kao fiksan (nepromjenjljiv). Ali u mnogim situacijama ulazak je mogu. Naravno u interesu firmi koje su ve u industriji je da pokuaju sprijeiti takav ulazak. Kako su oni ve u industriji, ove firme imaju mogunost da prve preduzimaju akcije i tako steknu prednost u traenju naina da dre nove firme izvan date industrije. 8 Barijere koje onemoguavaju ulazak novih kompanija na oligopolska trita mogu biti razliite prirode. U literaturi se uobiajeno spominje nekoliko takvih barijera: 1. Potreba da se proizvodi u velikim serijama, da bi jedinini trokovi bili dovoljno niski, kao npr. elektroenergija, voda, plin, telefon, itd., 2. Patenti i licence koje odreenim proizvoaima daju iskljuivo pravo proizvodnje i/ili prodaje odreenog proizvoda ili usluge, 3. Kontrola temeljnih sirovina, kao npr. urana, boksita i sl., 4. Ugled postojeeg proizvoda; npr. teko je konkurirati britvicama marke Gilette, 5. Velika finansijska ulaganja mogu biti znaajna prepreka za nove prodavaoce, osobito u doba oskudice i/ili visoke cijene na tritu kapitala, 6. Tajnost recepta, koji proizvoa ne eli patentirati, nego ga dri u tajnosti. Dobar primjer za ovo je Coca Cola. 7. Politika cijena postojeih oligopolista kojom odreuju cijene nie od onih koje bi im maksimizirale dobit, u cilju sprjeavanja ulaska u posao novih proizvoaa, 8. Vlasnitvo i kontrola sistema distribucije. 9 Postojanje ovih barijera daje specifinost oligopolskom tritu i potencijalni konkurenti moraju da o njima vode rauna. Njih takoer u obzir uzimaju i postojea preduzea. Sve ovo znaajno je naroito kod primjene teorije igara za objanjenje tzv. osvojivih trita.

8 Hal R.Varian, Intermediate Microeconomics, 2nd edition, New York, 1990, izdava, Northon, International student edition, str.471. 9 Dr. Mate Babi, Mikroekonomska analiza, IV. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Mate, Zagreb, 1997, str.314.

43

6.2. MODEL TEORIJE IGARA Zbog znaaja koji se uz cjenovnu pridaje i necjenovnoj konkurenciji na oligopolskim tritima, traen je model koji bi povezao obje ove vrste, i tako to bolje objasnio stanje na koje se nailazilo prilikom njihovog analiziranja. Teorija igara u velikoj mjeri obuhvata strategije i cjenovne i necjenovne konkurencije, tako da se pomou ove metode dosta uspjeno mogu analizirati svi oblici oligopolske konkurencije, odnosno svi oblici ponaanja preduzea u oligopolskoj strukturi. Meusobni odnosi preduzea na oligopolskim tritima i nerazdvojiva neizvijesnost u pogledu reakcija konkurenata na bilo koji tok akcije preduzea ne mogu se djelotvorno analizirati klasinim sredstvima ekonomske teorije. Ekonomisti su razvili modele tajnih sporazuma, modele odreivanja cijene zapreke ulasku, bihevioristike modele, ali oni ne daju opu teoriju oligopola u smislu da bi bilo koji od tih modela mogao potpuno objasniti proces odluivanja oligopolista. Teorija igara omoguava razliit pristup prouavanju problema oligopola. 10 Tvorcem teorije igara smatra se J. Von Neumann, koji je jo 1928. godine utemeljio osnovne postavke teorije igara. No, djelo koje joj je osiguralo status posebne discipline objavljeno je tek 1944. godine pod nazivom: Teorija igara i ekonomsko ponaanje (Theory of Games and Economic Behaviour). Ovo djelo je iniciralo dalja istraivanja na ovom podruju, to se moe zakljuiti iz obimne literature koja je do danas nastala na tom podruju. Koliko je znaaj Neumanovog doprinosa razvoju teorije igara najbolje nam pokazuju rijei Davida Friedmana, koji kae: John Von Neumann, neosporivo jedan od najpametnijih ljudi prologa stoljee, ustrojio je jednu novu oblast matematike u procesu rjeavanja stratekih problema. 11 Da bi ovaj model bio primjenjljiv u ekonomiji, potrebno je da se neki ekonomski problem formulie u terminima teorije igara, nae rjeenje igre, a zatim se to rjeenje ponovo prevede u ekonomske termine, da bi se izvrilo njegovo ekonomsko tumaenje. Ovo zahtjeva da se u pomo pozove matematika i njoj srodne discipline, kako bi bilo mogue ekonomske kategorije preformulisati u matematike obrazce, koji nam omoguavaju rjeavanje ovakvih vrsta problema.

10 A. Koutsoyiannis, Moderna mikroekonomika, II izdanje, Mate, Zagreb, 1996. godine, str.404. 11 David d. Friedman, Price Theory, 2nd edition, 1990, South-Westwrn Publishing Co., Cincinnati, Ohio, str.485.

44

6.2.1. Osnovni pojmovi teorije igara Da bismo razumjeli ovaj model, potrebno je pojasniti elemente i pojmove koji se u njemu pojavljuju. IGRA (Game) je prvi od njih. To je aktivnost u kojoj uestvuju dva ili vie igraa iji su interesi razliiti (suprotni ili konfliktni). IGRA (Player) je osoba koja sudjeluje u igri. Njih moe biti dva ili vie. Ovi igrai mogu biti individualci (kao igrai pokera), firme (kao na oligopolskim tritima), ili cijeli narod (npr. tokom vojnih sukoba).12 STRATEGIJA (Strategy) oznaava skup planiranih akcija koje preduzima svaki igra. Na primjer, strategija preduzea moe biti promjena ambalae proizvoda, odreivanje cijene proizvoda na 20 KM, troenje 5% ukupnog prihoda na propagandu, itd. Svaki od igraa unaprijed postavlja svoj cilj, i u zavisnosti od njega bira odreenu strategiju. S obzirom da je svaki igra u mogunosti da izabere jednu od nekoliko moguih strategija, od sposobnosti svakog igraa ovisi i rezultat igre, no konaan ishod e zavisiti od strategija svih igraa. to je igra izabrao bolju strategiju i njegov e rezultat biti bolji. Igre su podijeljene na osnovu dva osnovna kriterija: 1. koliki je broj uesnika u igri, i 2. kakav je konaan ishod igre Zavisno od broja igraa, razlikujemo igru dvojice, trojice ili openito igru n-igraa (duopol, oligopol, polipol, potpunu konkurenciju), a s obzirom na to kakav je konaan ishod, postoje igre sa nultom sumom (zero-sum games) i igre ija suma krajnjih rezultata nije ravna nuli (non-zero sum games). 13 S obzirom na ishod, razlikujemo takoer, igre sa stalnom i nestalnom sumom. Kod igara sa stalnom sumom, konani rezultat igre je stalan, bez obzira na raspodjelu rezultata po igraima. Rezultat pojedinog igraa ovisi o izboru njegove strategije. A zbir rezulatata svih sudionika u igri je konstantan.

12 Walter Nicholson, Microeconomic Theory, The Dryden Press, 5th edition, Philadelphia, 1992, str. 620. 13 Dr. Zoran Pjani, Teorija cena, Savremena administracija, Beograd, 1984, str. 348.

45

Npr. ako je elastinost potranje za odreenim proizvodom 1, tada duopolisti mogu, u kratkom roku, razliitim strategijama (politikom cijena i dr.) utjecati ne preraspodjelu ukupnog prihoda (koji ostaje konstantan). to jedan dobije, drugi e izgubiti. Kod igara sa nestalnom sumom, zbir rezultata pojedinih sudionika nije stalan. Npr. ako je koeficijent elastinosti potranje robe koju prodaju duopolisti razliit od 1, tada e ukupni prihod biti vei, odnosno manji, zavisno od politike cijena. 14 6.2.2. Igra sa sumom nula U igri iji je ulog (suma) konstantan, taj ulog (suma) moe biti bilo koji broj. Naravno, mogue je onda i da taj ulog ima vrijednost nula (c=0). U tom sluaju su rezultati igraa jednaki, ali sa suprotnim predznacima. To praktino znai da je dobitak jednog igraa jednak gubitku drugog. Ovakav sluaj pojedini autori esto oznaavaju izrazom duel. Na oligopolskom tritu, gdje imamo prisutna samo dva ili nekoliko preduzea, ovakva situacija je dosta esta. Stoga, njihovo ponaanje i nastojimo objasniti primjenom modela teorije igara. Kao i svaki drugi ekonomski model, i ovaj model teorije igara na oligopolu ima odreene pretpostavke na kojima poiva: 15 1. 2. 3. Preduzee ima zadan, jasno definisan cilj. Obino je to maksimizacija trinog udjela. Svako poduzee zna svoje i strategije svog konkurenta, ali se usredotouje na najvanije od tih elemenata. Svako poduzee pouzdano zna isplativost svih kombinacija razmatranih strategija. To podrazumijeva da poduzee zna svoj ukupni prihod, ukupne trokove i ukupni profit od svake kombinacije strategija. Akcije koje poduzimaju duopolisti ne utjee na ukupnu veliinu trita. Svako poduzee bira svoju strategiju oekujui najgoru od svog konkurenta, to jest, svako poduzee djeluje na najkonzervativniji nain, oekujui da e njegov konkurent izabrati najbolju raspoloivu strategiju. To se ponaanje definira kao racionalno.

4. 5.

14 Dr. Mate Babi, Mikroekonomska analiza, Narodne novine, Zagreb, 1991. godine, str.332. 15 A. Koutsoyiannis, Moderna mikroekonomika, II izdanje, Mate, Zagreb, 1996. godine, str. 406.

46

6.

U igri sa sumom nula, ukoliko se usvoji pretpostavka 4, ne postoji poticaj za tajno sporazumijevanje, jer su ciljevi poduzea dijametralno opreni.

Navest emo samo nekoliko primjera situacija u ekonomskoj teoriji, koji se mogu analizirati primjenom modela teorije igara, odnosno posmatrati. U teoriji javnih finansija poveanje javne potronje mogue je odgovarajuim smanjenjem privatne potronje, veim oporezivanjem potroaa (uz pretpostavku konstantnog dohotka i cijena). Isto tako, na jednom zasienom tritu poveanje broja klijenata jednog od duopolista jednako je smanjenju broja klijenata drugog duopoliste. Pod zasienim tritem, u ovom sluaju, podrazumijevamo takvo trite na kome postoji konstantan broj uesnika na strani tranje. Primjer ovakve vrste igre imamo i u bilateralnoj trgovini dviju zemalja, gdje je poveanje pozitivnog salda trgovakog bilansa jedne zemlje jednako poveanju negativnog salda trgovakog bilansa druge zemlje, itd. Postoje i igre s pozitivnom sumom, tj. sumom veom od nule, gdje svaki igra ostvaruje dobit. Na primjer, to je u sluaju kada se vodi politika liberalizacije vanjske trgovine. U tom sluaju pretpostavlja se da e sve zemlje imati koristi od meusobne razmjene proizvoda i usluga. Analogno prethodnom, postoje i igre s negativnom sumom u kojoj svi igrai gube. Primjer za to je ograniavanje vanjske trgovine carinskim, trgovinskim ili kursnim ratovima. 16 6.2.3. Vrste strategija i ravnotena taka

Struktura igre dvojice igraa u sluaju igre sa konstantnom sumom moe se vidjeti u matrici rezultata preduzea X, koja je prikazana u prethodnom dijelu. Ovdje emo ponovo dati njen prikaz.
30 60 50 X= 50 40 70
16 Dr. Mate Babi, Mikroekonomska analiza, Narodne novine, Zagreb, 1991. godine, str.334.

47

Meutim, ova nam matrica sama nije dovoljna da saznamo konaan ishod igre. Za to nam je potrebno dopuniti tu matricu pretpostavkama o ponaanju pojedinih sudionika u igri. Npr. jedan igra moe biti jako agresivan (hazarder) i ciljati na najvei mogui dobitak. U sluaju dobre igre njegovog protivnika, igra se moe zavriti krahom (velikim gubitkom). Sa druge strane, jedan igra moe biti jako oprezan (zihera) i izbjegavati riskantnije poteze. U tom sluaju vjerovatno da njegov gubitak nee biti velik, ali on ne moe oekivati niti veliki dobitak. U teoriji strategijskih igara pretpostavit emo da su oba igraa, duopolista, ziherai. 17 Pri razmatranju moguih strategija preduzea, najjednostavniji je sluaj DOMINANTNE STRATEGIJE. Ta situacija nastaje kad najbolja strategija koja je na raspolaganju jednom od igraa, ostaje najboljom bez obzira na to kakvu e strategiju slijediti drugi igra. 18 Pokaimo to na jednom primjeru: Pretpostavimo da nam je data matrica rezultata dva preduzea, preduzea X i preduzea Y. Pretpostavimo jo da oni u politici cijena mogu primijeniti dvije strategije: strategiju normalne cijene i strategiju rata cijenama (rat cijenama nastaje kada preduzea nastoje da sniavanjem cijena meusobno istisnu jedno drugo sa trita). 19
Preduzee Y normalna cijena rat cijenama normalna cijena Preduzee X rat cijenama A 10$ 10$ C -10$ 100$ B -10$ D -50$ 100$ -50$

Brojevi u redovima i kolonama daju profite koje e preduzea ostvariti ako primjenjuju neku od dvije mogue strategije. U polju A oba preduzea vode strategiju normalne cijene i ostvaruju jednake profite od 10$. U polju B strategije se razlikuju,
17 Ibidem, str. 336. 18 P. Samuelson, Ekonomija, 14 izdanje, Mate, Zagreb, 1992, str.205. 19 Termin rat cijenama biti e detaljnije objanjen neto kasnije.

48

preduzee X vodi politiku normalne cijene i gubi 10$, jer preduzee Y sniava cijenu i osvaja trite. Njegovi profiti su 100$. Obratna je situacija u polju C. Sada preduzee X vodi rat cijenama, dok preduzee Y nastavlja voditi strategiju normalne cijene. U polju D, oba preduzea vode strategiju rata cijenama i oba gube. Oigledno je da je normalna cijena dominantna strategija za oba preduzea. Ravnotea ove igre nastaje kada preduzee X preduzme najbolju moguu akciju (korak, potez) uzimajui u obzir akciju preduzea Y, i kada preduzee Y preduzme najbolju akciju uzimajui u obzir akciju preduzea X. Ovakav koncept ravnotee se naziva NEOVA RAVNOTEA, (Nash equilibrium), po profesoru Johnu Nash-u, dobitniku Nobelove nagrade za Ekonomiju 1994.godine koji je prvi puta definirao ravnoteu. 20 Treba rei da je ravnotea dominantnih strategija specijalni sluaj Neove ravnotee. Na jednom primjeru emo pokazati razliku izmeu njih: Dominantne strategije: a) prvi igra radi najbolje to moe, bez obzira na to ta drugi igra radi, b) drugi igra radi najbolje to moe, bez obzira ta radi prvi igra. Nash-ova ravnotea: a) prvi igra radi najbolje to moe, ali u zavisnosti od toga ta radi drugi igra. b) drugi igra radi najbolje to moe, ali i njegov potez zavisi od strategije prvog igraa. Neova ravnotea se ponekad zove nesaradnikom ravnoteom, zbog toga to svaka od strana izabire strategiju bez tajnog dogovaranja, odluujui se za onu strategiju koja je njoj samoj najbolja bez obzira na dobrobit drutva ili bilo koje druge strane. 21

20 Michael Parkin, Microeconomics, 3rd edition, Addison-Wesley Publishing Company, Ontario, 1995, str.309. 21 P. Samuelson, Ekonomija, 14 izdanje, Mate, Zagreb, 1992, str.208.

49

6.3. PRIMJENA MODELA TEORIJE IGARA U SLUAJU KADA POSTOJI


SPORAZUM IZMEU UESNIKA NA OLIGOPOLSKOM TRITU

Kao to je ve istaknuto ukoliko na oligopolskom tritu postoje tri ili vie preduzea, moe se desiti da se oni meusobno sporazumiju da na tritu vode zajednike(u) strategije(u) kako bi uspjeli ostvariti svoje ciljeve. Ponaanje takvih preduzea i analizom moguih ishoda prikazaemo koritenjem primjera. 22 Pretpostavimo da se na tritu pojavljuju dvije firme, x i y. Neka njihova pojedinana ponuda nekog proizvoda bude u koliinama od po 3.000 komada, a prosjeni ukupni trokovi (ATC) za svaku firmu su $ 6.000. Ako se samo ta dva preduzea pojavljuju u industriji, tada e potranja u industriji biti 6000 komada proizvoda. Cilj moe biti predvidjeti cijene koje e zaraunavati svaka firma, kao i koliine koje e proizvesti. Cilj e se realizirati konstruiranjem oligopolske igre koju e igrati te firme. Da bi se postavila igra, moraju se specificirati strategije igraa i matrica rezultata. Pretpostavka: dva preduzea ulaze u meusobni sporazum koluzivni sporazum (Collusion), kako bi ograniili output s ciljem da poveaju cijene i profite, (koluzija je nezakonita u SAD-u i poduzima se tajno). Grupa preduzea koja ulaze u koluzivni sporazum-zovu se KARTEL. Kasnije emo dati poseban osvrt na postojanje kartela u svijetu, i ponaanje njihovih lanova. Najpoznatiji od svih je sigurno kartel zemalja izvoznica nafte pod nazivom OPEC. Strategije koje firme mogu slijediti u kartelu su: a) poteno prihvatati pravila (drati se dogovora) b) varati (kriti dogovor na nain koji stvara koristi samo firmi koja vara). Poto svaka firma ima dvije strategije, postoje etiri mogue kombinacije: 1. obje firme prihvataju 2. obje firme varaju 3. prva (X) firma prihvata, a druga (Y) vara 4. druga firma (Y) prihvata, a prva (X) vara.
22 Primjer koji je prezentiran u ovom dijelu, preuzet iz navedene knjige: Michael Parkin Microeconimics, str. 315. Imena firmi su promijenjena.

50

Da bi se sagledali rezultati za svaku firmu, potrebno je analizirati trokove i uslove potranje u industriji:
USLOVI U POGLEDU TROKOVA I POTRANJE Trokovi proizvodnje su isti u obje firme. Cijena i trokovi

MC

ATC

6.000 Minimalni efikasni obim proizvodnje 3.000i Slika 16. i 3 i 6 i i (000 kom.) Pojedinane firme

Sljedei grafik nam pokazuje kako to izgleda na nivou grane. Napomenut u jo jednom da u grani postoje samo ove dvije firme koje proizvode identian proizvod.
D

Cijena proizvoda u$ 6000-

D i 2 i 4 i 6 i 8 i i 10 12 (000 kom)

Slika 17.

Industrija

Sa samo dvije firme u industriji, svaka firma e ostvarivati normalan profit. Ali sa vie od dvije firme u industriji, sve firme e imati ekonomski gubitak, tako da e prije ili kasnije jedna (nekoliko) firmi morati da napuste granu.

51

KOLUZIJA U CILJU MAKSIMIZIRANJA PROFITA


Granini troak za industriju ako obje firme proizvode istu koliinu outputa

$ MC 90008000Ekonomski profit (2000x1000)

ATC

$ 9000-

MC

D I 1 MR I I I I I 2 3 4 5 6 (000 kom) Industrija (grana) Slika 19.

I 2

I 4

I 6

I 8

(000 kom)

Pojedinana firma Slika 18.

Ako firme ravnopravno podijele trite (i svaka proizvodi po 2.000 proizvoda pri cijeni od 9.000 $), ukupan ekstra profit je 4 miliona $ (dva miliona $ za svako preduzee - 1.000$ x 2.000) i to je maksimalni profit kojeg dva preduzea mogu ostvariti. 6.4. PRIMJENA TEORIJE IGARA U SLUAJU
SPORAZUMA NA OLIGOPOLSKOM TRITU NEPOTIVANJA KOLUZIVNOG

U ovom dijelu sagledaemo efekte nepotovanja oligopolskog sporazuma od strane jednog preduzea, odnosno pokazati koliko ekstra profita varanje donosi i ta se dogaa sa profitom preduzea koje potuje sporazum. Postoje razliiti naini na koje preduzee moe da vara drugo preduzee. Pokazaemo samo jednu od tih mogunosti: A) Jedno preduzee vara Preduzee X ubijedi preduzee Y da se potranja smanjila i da ono svoju utvrenu kvotu ne moe prodati po dogovorenoj cijeni. Preduzee X saoptava preduzeu Y da e svoju cijenu smanjiti sa ciljem da proda dogovorenih 2.000 proizvoda. Poto oba preduzea proizvode praktino identian proizvod preduzee Y nema alternativu, nego da i ono spusti cijenu. Na tritu stvarno nije bilo smanjenja potranje, nego je nia cijena bila tano sraunata od strane preduzea X da bi se mogla prodati dodatna koliina koju je ono planiralo da proizvede (preko
52

dogovorene kvote od 2.000). Preduzee Y mada smanjuje cijene, ostaje pri dogovorenoj koliini od 2.000 komada.
$ 80007500ATC 6000Ekonomski gubitak 1mil. Ekonomski profit= 4.5 mil $. ATC

$ 7500-

I I I I I 1 2 3 4 5 Preduzee koje potuje ugovor Slika 20.

I I I 1 2 3 Q Preduzee koje vara Slika 21

Na ovim graficima Q nam predstavlja koliinu proizvoda u hiljadama koju su prodala pojedinana preduzea, dok vrijednost Yose predstavlja cijenu po kojoj se prodaje proizvod. Kako bi to izgledalo na nivou grane (koja ima samo dva proizvoaa), moemo vidjeti na sljedeem primjeru:
$ Output preduzea koje vara 7500 Output preduzea koje potuje ugovor I 2 I 4 I I 6 8 Industrija D I 10

Slika 22.

Posljedice ovakvog ponaanja preduzea koje vara su sljedee: Ako preduzee koje vara (preduzee X) odlui poveati proizvedenu koliinu proizvoda sa 2.000 na 3.000, to je koliina kod koje su prosjeni ukupni trokovi minimizirani. To nam dalje pokazuje da ako preduzee Y potuje sporazum i nastavi proizvoditi 2.000 komada
53

proizvoda, ukupan output e biti 5.000 komada (Slika 21.), a cijena e biti sniena na $7.500 po komadu. Preduzee Y nastavlja proizvoditi 2.000 komada proizvoda po trokovima od $8.000 po jedinici, i trpi gubitak od po $500 po proizvedenom komadu ili $1 milion ukupno. Ovaj ekonomski gubitak je osijenen na slici 21. Preduzee X proizvodi 3.000 komada proizvoda po prosjenim trokovima od $6.000 po komadu. Sa cijenom proizvoda od $7.500, preduzee X ostvaruje profit od $1.500 po komadu a ukupan ekonomski profit iznosi $4.5 miliona. Ovaj profit je oznaen osijenen na slici 22. Sada emo opisati drugo mogue rjeenje koje nam teorija igara nudi, kada se jedno preduzee ne pridrava koluzivnog sporazuma. U ovom sluaju output cijele industrije je vei nego output u sluaju monopola, dok je cijena proizvoda na nivou industrije nia od monopolske cijene. Ukupni ekonomski profit ostvaren od strane svih preduzea u industriji (samo dva preduzea u ovom sluaju) je takoer manji nego monopolski ekonomski profit. Preduzee (koje vara) ostvaruje ekonomski profit od 4.5 mil., a preduzee koje se pridrava ugovora (preduzee Y) podnosi ekonomski gubitak od $1 mil. Cijela industrija, znai, ostvaruje ekonomski profit od $3.5 mil. Ovo pokazuje da je ukupni ekonomski profit cijele grane nii za $0.5 mil. od profita koji bi monopolsko preduzee ostvarilo. Ali je profit nije rasporeen ravnomjerno. Preduzee X ostvaruje vei ekonomski profit nego to bi ostvario da se pridrava koluzivnog sporazuma, dok preduzee Y trpi ekonomski gubitak. Objasnili smo posljedice koje su uslijedile zbog toga to preduzee X ne potuje koluzivni sporazum, dok preduzee Y potuje koluzivni sporazum. Identina situacija e se desiti kada preduzee Y vara, dok se preduzee X pridrava sporazuma. Profit svih preduzea u industriji, i cijene proizvoda na nivou industrije e biti jednaki onima u prethodnom sluaju, ali sada preduzee Y vara i ostvaruje ekonomski profit od $4.5 mil. a preduzee X trpi ekonomski gubitak od $1 milion. No, pored ove mogunosti, postoji jo jedna, a to je da obje firme varaju. B) Oba preduzea varaju Poticaj za varanje postoji sve dotle dok je cijena vea od graninog troka (P>MC). Poticaj nestaje kada je cijena jednaka MC.
54

U prethodnom primjeru to je kada je cijena dosegla iznos od $6.000, pri kojoj je P=MC=min ATC. Ako je cijena manja od $6.000 oba preduzea bi poslovala sa gubitkom. Pri cijeni od $6.000 svako preduzee pokriva svoje prosjene trokove i ostvaruje samo normalni profit (ni jedno ne ostvaruje ekstra profit). Pri cijeni od $6.000 svako preduzee eli da proizvodi po 3.000 komada proizvoda, pa je output grane (industrije) 6.000 kom. Pod datim uslovima potranje, 6.000 komada proizvoda moe biti prodano po cijeni od $6.000 po proizvodu. Ovo je prikazano na slikama 23 i 24. Svako preduzee, prikazano na slici 23. proizvodi po 3.000 proizvoda, i pri ovome nivou outputa prosjeni ukupni trokovi su minimalni ($6.000 po proizvodu). Trite, kao ovo to je prikazano na slici 24., sadri taku kod koje kriva tranje (D) presijeca krivu graninih trokova na nivou cijele grane. Ova kriva graninih trokova je dobijena kao horizontalna suma krivih graninih trokova dva navedena preduzea. Svako preduzee je snizilo svoju cijenu i povealo vlastiti output da pokua dostii prednost u odnosu na drugo preduzee. Oba preduzea e primjenjivati ovakvu strategiju tako dugo dok ne podnose ekonomski gubitak. Upravo smo opisali treu moguu varijantu ove duopolske igre: oba preduzea varaju. Ako se ni jedno preduzee ne pridrava koluzivnog sporazuma, ukupna proizvodnja svakog preduzea e biti 3.000 komada, sa cijenom od $6.000 po jedinici proizvoda. Ni jedno preduzee ne ostvaruje ekonomski profit.
MC
$ 6000 MC ATC 6000D

I 1

I 2

I 3

I 4

I 5

(000)

I 1

I 2

I 3

I 4

I 5

I 6

7 (000)

a) Pojedinano preduzee Slika 23.

b) Industrija Slika 24.

55

Matrica rezultata U prethodnom dijelu smo opisali mogue strategije svakog od preduzea, a sada prikaimo te strategije i matricu rezultata u formi koju nam nudi teorija igara, i zatim odredimo ravnoteu.
STRATEGIJE PREDUZEA X Varati Potovati S T R A T E G I J E Y -a Varati $0 $0
- $ 1.0 mil. +$ 4.5 mil

+$ 4.5 mil

+$ 2.0 mil +$ 2.0 mil

Potovati

-$ 1.0 mil

Situacija kao na tritu potpune konkurencije

Situacija kao na monopolu

Neov ekvilibrijum je situacija u kojoj oba preduzea varaju. Preduzea to rade zbog toga to se ne mogu pouzdati u drugo preduzee da ono nee varati, te su oba prisiljena da varaju. Za oba preduzea bi bilo bolje da su potovala ugovor, jer bi ostvarili po $2 mil. ekstra profita. Analiza pokazuje da pretpostavka nevidljive ruke Adama Smita, koja pojedinane interese povezuje u zajedniki interes na najbolji mogui nain, u ovome sluaju ne funkcionie. Naime, svako preduzee pojedinano je slijedilo svoj vlastiti interes ali ukupan rezultat na kraju nije bio povoljan ni za jedno preduzee. Analiza ponaanja preduzea na oligopolu baca novo svjetlo na poznati problem usaglaavanja pojedinanih interesa i opteg interesa svih sudionika na tritu.

56

6.5. PRIMJENA TEORIJE IGARA KOD ODREIVANJA VISINE ULAGANJA


OLIGOPOLSKIH PREDUZEA ZA ISTRAIVANJE I RAZVOJ

Drugi primjer, kod koga nam teorija igara moe pomoi pri analiziranju, odnosi se na strateke odluke preduzea na oligopolskom tritu u vezi sa istraivanjem i razvojem proizvoda i tehnologije. Istraivanje i razvoj u modernom poslovanju jeste jedan od najvanijih preduslova za dugoroni opstanak preduzea i za njegovu profitabilnost odnosno konkurentnost. Na primjeru emo pokazati kako preduzea, ulaui u razvoj proizvoda, mogu poveati svoj profit, i ta e u sluaju znaajnijih otkria jednog preduzea, druga konkurentska preduzea poduzeti da bi ostvarila bolji poloaj na tritu. Primjer predstavlja analizu ponaanja dva preduzea: Procter & Gamble i Kimberly-Clark u situaciji kada su trebala donijeti odluku da li ulagati ili ne u istraivanje i razvoj. Djeije pelene za jednokratnu upotrebu su se prvi puta pojavile na tritu 1966. godine. Dva trina lidera, koji su utemeljili ovu industriju, bili su Procter & Gamble (koji je proizvodio Pampers) i Kimberly-Clark (proizvoa Hugija-takoer jedne vrste pelena). Procter & Gamble su drali oko 60-70% ukupnog trita, a KimberlyClark oko 25%. Kada je prvi puta predstavljena ova vrsta djeijih pelena 1966, njihova proizvodnja je bila mogua uz nie trokove proizvodnje od proizvodnje dotadanjih pelena koje su se morale prati. Skupa istraivanja i razvoj rezultirali su razvojem tehnologije koja je mogla proizvoditi pelene za jednokratnu upotrebu, po trokovima dovoljno niskim da druga preduzea dostignu konkurentsku prednost lidera. Kako je industrija sazrijevala, veliki broj firmi je pokuao da ue u ovu granu i preuzme dio trinog uea od navedena dva lidera, a industrijski lideri su pokuavali da poveaju trino uee jedan na raun drugog. Industrija pelena za jednokratnu upotrebu je primjer kako tehnoloka unapreenja koja su rezultirala u malom smanjenju prosjenih trokova proizvodnje mogu privui pojedinane firme sa ogromnim konkurentskim potencijalima. Nova maina je mogla proizvesti oko 3000 komada pelena na sat, u stepenu koji je deseterostruko vei od onoga koji je bio mogu do tada. Firme koje su razvijale i koristile nisko-trokovnu tehnologiju dostigle su konkurentski nivo, te prodavajui po niskim cijenama na preostalom dijelu trita, poveale svoje trino uee i profit.
57

Matrica rezultata ilustrira dilemu (sa hipotetikim brojevima) za igru istraivanja i razvoja koju su Procter & Gamble i Kimberly-Clark igrali. Svako preduzee ima dvije strategije: potroiti $25 mil. za istraivanje i razvoj (R&D) u toku jedne godine, ili ne potroiti nita. Ako ni jedno preduzee ne troi na istraivanje i razvoj, imaju ukupan profit od $100 miliona: $30 miliona Kimberly-Clark, i $70 miliona Procter & Gamble.
STRATEGIJE PROCTER & GAMBLE

R&D
+$45 m.

bez R&D
-$10 m. +$85 m

KIMBERLY-CLARKOVE
STRATEGIJE

R&D

+$ 5m.

+$85 m.

+$70 m.

bez R&D
-$10 m. +$30 m.

Ako oba preduzea vre istraivanje i razvoj, rezultati njihovih strategija su prikazani u gornjem lijevom uglu, a ukoliko niti jedno od preduzea ne vri istraivanje i rezultati su tada u donjem desnom uglu. Dominantna strategija za oba preduzea jeste da vre istraivanje i razvoj. Struktura ove igre identina je zatvorenikovoj dilemi. Ukoliko preduzee Kimberly-Clark vri istraivanja, preduzee Procter & Gamble ne, tada je odgovarajui gornji desni ugao. Vidimo da Kimberly-Clark preuzima najvei dio trita od Procter & Gamble. Obrnuta je situacija u donjem lijevom uglu. Poreenjem strategija, ova dva preduzee izabiraju svoju najbolju strategiju. Kimberly-Clark rezonuje na sljedei nain; ako Procter & Gamble ne vri istraivanje i razvoj, mi emo ostvariti $85 mil. ako mi istraujemo, a $30 mil. ako i mi ne vrimo istraivanje. Bolje je da vrimo istraivanje. Ako Procter & Gamble vre istraivanje mi emo izgubiti $10 mil. ako mi ne istraujemo, a zaradit emo $5 mil. ako vrimo istraivanje. Ponovo je bolje za nas da vrimo istraivanje. Znai, dominantna strategija za firmu Kimberly-Clark je da ulae u istraivanje i razvoj. Procter & Gamble rezonuje na isti nain. I za njega je dominantna strategija da vri istraivanje i razvoj. Zbog toga to je istraivanje i razvoj dominantna strategija za oba preduzea imamo
58

Nashovu ravnoteu. Rezultat ove igre jeste da su oba preduzea ulagala u istraivanje i razvoj novih proizvoda. 23 6.6. IGRE SA PONAVLJANJEM Igra Zatvorenikova dilema 24 igra se praktino samo jednom. Zatvorenici nisu imali priliku da utvrde ishod igre i da je zatim igraju ponovo. No, stvarno stanje se odlikuje injenicom da duopolisti imaju priliku da igraju ponovo jedan protiv drugoga. Tokom ponovljene igre, oni mogu da ue, te tako unapreuju svoje poslovanje (strategije). Isto tako mogu da sarauju i da tajnim sporazumima poveaju svoj ukupan profit. Kada se igra ponovi, jedan igra uvijek ima priliku da kazni drugog za prethodno loe ponaanje. Jedan od njih moe varati ovog mjeseca, ali isto tako i drugi moe varati narednog. Postavlja se pitanje, gdje se ovdje nalazi ravnotea, kada se igra ponavlja neogranien broj puta. Jedna od njih je Nashova ravnotea gdje oba igraa istovremeno varaju i uvijek imaju profit nula. Ali, mogua je i drugaija ravnotea-ona u kojoj igrai ostvaruju i dijele monopolski profit (ekstra profit). Kako e se ova ravnotea odrediti? Svaka firma uvijek pokuava da ostvari profit varanjem. Klju odgovora na ovo pitanje jeste injenica da kada se igra ponavlja, igrai imaju mogunost da mijenjaju strategiju, i tako izabiru onu najbolju. Igra moe kazniti (osvetiti se) protivnika za prethodne poteze. Postoje dvije vrste kazne. Najmanja kazna kojom jedan igra moe kazniti drugog je tzv. milo za drago strategija ( tit for tat strategy). To je ona strategija u kojoj igra sarauje u tekuem periodu, ako je drugi igra saraivao u prethodnom, ali i vara u tekuem, ako je protivnik varao u prethodnom. Najtea kazna koju jedan igra moe podmetnuti drugom jeste tzv. strategija obaraa (trigger strategy), tj. kada igra sarauje ako i drugi igra sarauje, ali igra Nash-ovu ravnoteu (vara) uvijek nakon to drugi igra vara. Kako postoje najtea i najblaa kazna, isto tako postoje i one koje su negdje izmeu te dvije. Npr. ako jedan igra vara na sporazumu, drugi ga moe kazniti odbijanjem saradnje za odreene periode. 25
23 Prilagoeno prema Michael Parkin, Microeconomics, 3rd edition, Addison-Wesley Publishing Company, Ontario, 1995, str.319-320. 24 Armin Avdi: Vodi za vjebe iz Mikroekonomije, Ekonomski fakultet u Sarajevu, Februar, 2004, str.122 25 Ibidem, str. 316- 317.

59

U primjeru, koji je pokazivao ta se deava sa profitima kada se firme pridravaju i kada se ne pridravaju meusobnog sporazuma, (preduzee X i Y) moe se zakljuiti sljedee: Kada se svaka firma pridrava sporazuma, obje imaju vei profit, zato to su postigle monopolsku cijenu i koliinu (cijena=9.000 $, a koliina 2.000 komada). Tada se deava situacija da obje firme praktino posluju kao monopolisti. Ova ravnotea se zove kooperativna ravnotea i rezultat je racionalnog dogovora izmeu firmi. 26 Za obje firme nastaje velika teta ukoliko raskinu ugovor. Oni tada proizvode vee koliine proizvoda ali po nioj cijeni, tako da im se ekstra profit sniava. Na ovakav nain u savremenim trinim uslovima funkcionie veina kartela u svijetu. No pored pomenutih stvari, za kartel je bitno i to koliko uesnika ima u njemu, jer je tee otkriti onoga koji vara i na tetu ostalih ostvaruje ekstra profit. Ovdje je potrebno pomenuti jo jednu interesantnu stvar vezanu za ponavljajuu zatvorenikovu dilemu. Ako se zatvorenikova dilema ponavlja tano odreeni broj puta, strategija kanjavanja jednog igraa zato to je on varao od strane drugoga, ne vrijedi. Razlog je jednostavan. Obje strane znaju da e u posljednjoj igri obojica varati, jer ne postoji mogunost kanjavanja (zbog toga to je to sada igra koja se ponavlja samo jedanput). 27 6.7. OSVOJIVA TRITA U sklopu oligopolskih trita se moe naii na neke od varijanti koje imaju neto drugaije karakteristike. Takvo je i osvojivo trite (engl. contestable market). Na tritu, u kome jedno preduzee (ili mali broj preduzea) posluju, ulazak i izlazak preduzea sa toga trita je slobodan. Tako se ovdje preduzea suoavaju sa konkurencijom ne od postojeih, nego od potencijalnih ulaznih preduzea. Ovdje, znai, nema ulaznih barijera koje smo prethodno spominjali, i koje su u velikoj mjeri prisutne na oligopolskim tritima. Primjeri osvojivih trita su avionske linije ili rute brodskih kompanija koje posluju na glavnim pomorskim putevima. Ta trita su sporna zbog toga to, ak i ako jedno ili nekoliko preduzea posluju na posebnim zranim ili pomorskim linijama, druga
26 Ibidem, str. 317. 27 James P. Quirk Intermediate Microeconomics, tree izdanje, 1986. Izdava: Science Research Associates,Inc., str.385.

60

preduzea mogu ui na ova trita ako se stvori prilika za ekonomski profit. Isto tako mogu izai sa njih, ako prilika za ekonomski profit nestane. Preduzea, potencijalni konkurenti, onemoguavaju postojeem preduzeu (starosjediocu) da ostvaruje znaajniji ekonomski profit, jer e privueni tim profitom ui u granu, poveati ponufu, oboroti cijene i oboriti nivo profita na nivo normalnog . U sluaju kada teoriju igara primjenjujemo na ovakvu vrstu trita onda se takva igra naziva igra spreavanja ulaska. Kako nam teorija igara pomae prilikom analiziranja mogunosti ulaska i izlaska sa osvojivih trita pokaimo na jednom primjeru: Pretpostavimo da na tritu imamo dva preduzea: preduzee X i preduzee Y. Oba preduzea su avionske kompanije. Preduzee X je jedino preduzee koje posluje na datoj destinaciji, dok je preduzee Y potencijalni kandidat za ulazak u granu (i ono eli da obavlja letove na istoj destinaciji). Preduzee Y ostvaruje normalan profit u tekuem poslovanju. Strategije koje preduzee X moe preduzeti su da svoje cijene formira na nivou monopolskih-ostvarujui monopolski profit, ili da ih snizi na konkurentski stepen (ostvaruje samo normalni ekonomski profit). Mogue strategije za preduzee Y su da ue u granu i formira svoje cijene malo ispod nivoa cijena preduzea X, ili da ne ue. Naredna matrica rezultata nam prikazuje ovakvu situaciju.
Strategije preduzea X monopolska cijena konkurentska cijena ekonomski ekonomski gubitak gubitak ekonomski ekonomski profit gubitak monopolski profit normalni profit normalni profit normalni profit

Ui i formirati cijenu na nivou niem od preduzea X Strategije preduzea Y ne ui

Iz matrici rezultata ova dva preduzea moemo zakljuiti sljedee: Ako preduzee Y na ue u granu, preduzee X moe ostvariti monopolski profit ako formira svoju cijenu na nivou monopolske, ili ostvariti normalan profit ako svoje cijene postavi na konkurentskom nivou. Ukoliko preduzee Y ue u granu i prinudi preduzee X da spusti svoju cijenu, preduzee X e imati ekonomski gubitak bilo da
61

formira svoje cijene na konkurentskom ili monopolskom nivou. Razlog je taj to preduzee Y ulazi na trite sa niom cijenom od one koju je formiralo preduzee X, tako da preduzee X ima trokove, ali mu je prihod jednak nuli. Ako preduzee X odlui da postavi cijenu na konkurentski nivo, preduzee Y e ostvariti normalan profit ako ne ue na dotino trite, ili e i ono imati ekonomski gubitak ako ue na njega, zbog toga to e prinuditi preduzee X da snizi cijene na nivo koji je ispod prosjenih ukupnih trokova. Ako preduzee X formira cijenu na monopolskom nivou, preduzee Y e imati ekonomski profit ako ue na trita, ili normalan profit ukoliko ne ue. Neova ravnotea u ovom primjeru je konkurentska cijena kod koje preduzee X ostvaruje normalan profit a preduzee Y ne ulazi na trite. Ako preduzee X podigne cijenu na monopolski nivo, preduzee Y e ui u granu i prodavajui po cijeni koja je nia od preduzea x preuzeti cjelokupan posao, ostavljajui preduzee X sa ekonomskim gubitkom koji je jednak ukupnim trokovima. Preduzee X izbjegava ovakvu situaciju ostajui pri cijeni koja je formirana na konkurentskom nivou, i na taj nain spreavajui preduzee Y da ue na ovo trite.

62

7. KRIVA PONUDE INDUSTRIJSKOG SEKTORA - GRANE NA TRITU POTPUNE KONKURENCIJE U KRATKOM VREMENSKOM PERIODU Kriva ponude grane na tritu potpune konkurencije u kratkom vremenskom periodu pokazuje kako koliina koju nudi industrijski sektor varira sa promjenama cijena u sluaju kada je veliina svakog preduzea ista i kada broj preduzea u grani ostaje nepromijenjen. Koliina koju nudi grana po doreenoj cijeni predstavlja zbir koliina koje nude sva preduzea u grani po toj cijeni. Da bi se konstruirala kriva potranje grane, neophodno je horizontalno sabrati krive ponude svih pojedinanih preduzea. Pod pretpostavkom da se grana sastoji od hiljadu identinih preduezea kriva ponude grane u kratkom veremnskom periodu izgledae kao na sljedeoj slici.
Kriva ponude grane u kratkom vremenskom periodu
Cijena ($ po majici)

Koliina (hiljada majica dnevno)

Slika 25.

Vano je primijetiti da granska kriva ponude nema prekida. Ovo zbog injenice da pri cijeni od 17$ u naem primjeru pojedinanom preduzeu je svejedno da li proizvodi ili ne proizvodi jer mu je visina trokova u oba sluaja identina. Meutim kada imamo hiljadu preduzea, pri cijeni od 17$ mogue su sve kombinacije u smislu da neka preduzea obustavljaju proizvodnju, a neka nastavljaju sa proizvodnjom. Ukoliko je ekstremno mali broj preduzea koja prestaju sa proizvodnjom, to znai da e ostala preduzea proizvoditi blizu take od 7.000 komada. Ukoliko je pak, ekstremno veliki broj
63

preduzea koja prestaju sa proizvodnjom, ukupna ponuda e u tom sluaju biti bliska nuli. To znai da je pri karakteristinoj cijeni od 17 $ (pri kojoj pojedinano preduzee pokriva samo puni iznos varijabilnih trokova ali ne i fiksne trokove) granska kriva ponude horizontalna, to znai da je pri cijeni zatvaranja (17$) kriva ponude grane savreno elastina. 7.1. KRIVA PONUDE INDUSTRIJSKOG SEKTORA-GRANE Eksterne ekonomije i disekonomije obima Promjene u dugoronoj ravnotenoj cijeni zavise od eksternih ekonomija i eksternih disekonomija obima. Eksterne ekonomije obima predstavljaju sve faktore izvan kontrole pojedinanog preduzea koji dovode do smanjenja trokova poslovanja tog preduzea u situaciji kada industrijski sektor u kome posluje preduzee raste, odnosno kada taj industrijski sektor nudi veu koliinu proizvoda. Eksterne disekonomije obima predstavljaju sve faktore izvan kontrole pojedinanog preduzea koji dovode do poveanja trokova poslovanja tog preduzea u situaciji kada industrijski sektor u kome posluje preduzee raste odnosno kada taj industrijski sektor nudi veu koliinu proizvoda. U sluaju kada nema ni eksternih ekonomija ni eksternih disekonomija, trokovi preduzea ostaju nepromienjeni u sluaju promjena koliine proizvoda odreenog sektora. Naredne slike grafiki predstavljaju ove sluajeve i uvode novi koncept ponude: krivu ponude grane u dugom vremenskom periodu. Kriva ponude grane u dugom vremenskom periodu pokazuje kako se koliina proizvoda koje nudi industrijska grana mijenja sa promjenom cijena, ali nakon to su izvrena sva mogua prilagoavanja u grani, ukljuivo promjene u veliini preduzea i broju preduzea u tom sektoru. Ukoliko je industrijski sektor takav da ga karakterie odsustvo i eksterne ekonomija obima i eksterne disekonomije obima, tada je kriva ponude sektora u dugom vremenskom periodu savreno elastina odnosno horizontalna. Kriva ponude grane u dugom vremenskom periodu je horizontalna (na nivou minimalnog prosjenog ukupnog troka) ukoliko: preduzea mogu slobodno da ulaze i izlaze iz grane,
64
NA TRITU POTPUNE KONKURENCIJE U DUGOM VREMENSKOM PERIODU

neogranieni broj preduzea ima identine trokove, i cijene inputa ostaju nepromijenjene. Industrija raste jednostavno replicirajui ili dodajui nova preduzea koja posluju u taki minimalnog efikasnog obima (u minimumu krivulje dugoronih prosjenih trokova). Ulazak i izlazak preduzea ostavlja nedirnutim krivulje trokova. Zbog toga se ovakve industrije nazivaju industrije sa konstantnim trokovima. U sluaju industrije sa konstantnim trokovima poveanje potranje dovodi do ulaska novih preduzea u granu koja poveavaju ponudu, to dovodi do pomjeranja krive ponude u desno i do novog presjeka sa krivom potranje ali na istom nivou cijene. Ponuena koliina se dakle poveala ali je cijena ostala nepromijenjena. Odsustvo eksternih ekonomija ili disekonomija obima znai da rast odreenog industrijskog sektora nije podstakao tehnoloka poboljanja, niti je doveo do promjene cijena inputa koje preduzea u tom sektoru koriste. Industrijski sektori sa nepromijenjenim trokovima, odnosno horizontalnom krivom ponude grane u dugom vremenskom periodu, prema istraivanjima u amerikoj industriji (Shea, 1993) su: proizvodi za vodne instalacije i grijanje, ivotinjske i morske masti i ulja, materijali za pokrivanje podova.
Cijena

Koliina Slika 26. (a) Industrija sa konstantnim trokovima

65

Ukoliko u odreenom industrijskom sektoru djeluju eksterne disekonomije obima onda je kriva ponude u dugom vremenskom periodu nagnuta prema gore. Minimalni prosjeni ukupni trokovi u dugom vremenskom periodu kod svih preduzea rastu u sluaju rasta trita. U sluaju industrije sa rastuim trokovima poveanje potranje dovodi do ulaska novih preduzea u granu koja poveavaju ponudu, to dovodi do pomjeranja krive ponude u desno i do novog presjeka sa krivom potranje ali na viem nivou cijene. Ponuena koliina se dakle poveala ali se i cijena poveala. Do ovakve situacije dolazi zbog sljedeih razloga: Industrijski sektori ili grane postaju zagueni i minimalni prosjeni ukupni trokovi u dugom vremenskom periodu se poveavaju. Porast broja avionskih prevoznika dovodi do zaguenja na aerodromima i u zraku. To produava vrijeme provedeno u zraku prije odobrenja za slijetanje, to poveava tokove. Cijene inputa rastu sa ekspanzijom ili rastom industrijskog sektora. Kako se konkurentni industrijski sektor razvija istovremeno se poveava i potranja za odreenim specijaliziranim faktorima proizvodnje (npr. specijalisti za informacione sisteme u sektoru pruanja raunovodstvenih usluga, oprema za montiranje u mikroprocesorskoj industriji, monteri koji rade na visokim graevinskim objektima). Poveana potranja za specijaliziranim faktorima znai da e ravnotena cijena ovih faktora porasti (kretanje uzdu krive ponude faktora proizvodnje poveana koliina i poveana cijena faktora). Dakle, kako industrijski sektor raste (ne preduzee), cijene ovih specijaliziranih faktora se poveavaju i dovode do porasta minimalnih prosjenih ukupnih trokova u dugom vremenskom periodu. Broj preduzea u odreenom sektoru je ogranien, bilo intervencijom drave, bilo injenicom da preduzea u proizvodnji koriste vrlo rijetke resurse, ili je pak ulazak u granu izetno skup (to znai da se zahtijeva pokrie vrlo visokih ulaznih trokova). Preduzea u grani znaajno se meusobno razlikuju. Preduzea sa relativno niskim minimalnim trokovima u dugom vremenskom periodu voljna su da uu na trite i ponude proizvode po niim cijenama nego postojea preduzea u grani, to dovodi do toga da je dugorona kriva ponude grane nageta prema gore. Do toga e doi samo ako je koliina koju
66

preduzea sa niskim trokovima mogu da proizvode ograniena i predstavlja relativno manji dio ukupne ponude u industrijskom sektoru. Kvalificirana i struna lokalna radna snaga postaje oskudna i preduzea moraju da nude vie nadnice da bi privukla nove radnike. Graevinsko i industrijsko zemljite postaje oskudno i rente poinju da rastu. Lokalni putevi postaju zagueni i transportni trokovi poinju da rastu. Industrijski sektori sa rastuim trokovima prema istraivanjima u amerikoj industriji (Shea, 1993) su: lijekovi, boje, gume, cement, elektronike komponente, kamen, glina i staklo.
Cijena

Koliina Slika 26. (b) Industrija sa rastuim trokovima

Ukoliko, pak u industrijskom sektoru djeluju eksterne ekonomije obima, kriva ponude grane u dugom vremenskom peridu je nagnuta prema dolje (prema X osi). Minimalni prosjeni ukupni trokovi u
67

dugom vremenskom periodu kod svih preduzea opadaju kao posljedica rasta trita. U sluaju industrije sa opadajuim trokovima poveanje potranje dovodi do ulaska novih preduzea u granu koja poveavaju ponudu, to dovodi do pomjeranja krive ponude u desno i do novog presjeka sa krivom potranje ali na niem nivou cijene. Ponuena koliina se dakle poveala ali se cijena smanjila. Do ovakve situacije moe doi zbog sljedeih razloga: Tehnoloka poboljanja smanjuju minimalne prosjene ukupne trokove (pri minimalnom efikasnom obimu proizvodnje) ne dozvoljavajui jednom preduzeu da dominira na tritu. esto, meutim, eksterne ekonomije obima znae da e jedno preduzee ili grupa preduzea doi u poziciju da dominiraju tritem i pretpostavka o postojanju potpune konkurencije vie nee biti ispravna. Kako izvjesne novonastale industrije rastu, rastu i podsticaji da se investira u istraivanje i razvoj da bi se proizvele nove tehnologije. Takve industrije se ponekad nazivaju industrije u nastajanju (engl. emerging induistries). Primjeri tavih industrija su biotehnologija u 1980-tim, mreni informacioni sistemi u 1990-tim, itd. Kao rezultat ovih poveanih investicija u istraivanje i razvoj pojavljuje se nova vrsta kapitala (ljudski i fiziki kapital) koji su specijalizirani za obavljanje poslova u industrijama koje nastaju (npr. ureaj za rasporeivanje gena, korisniki orijentirani informacioni sistemi). Ovaj novoiznaeni kapital zatiuje se licencama i prodaje velikom broju preduzea, tako da industrija zadrava svoju strukturu odnosno status grane u kojoj vlada konkurencija. U isto vrijeme, specijalizirani kapital je efikasniji nego onaj koji je ranije postojao. Zbog toga sva preduzea imaju nie prosjene ukupne trokove poslovanja u dugom vremenskom periodu, i kriva ponude grane u dugom vremenskom periodu, stoga je nagnuta prema X osi. Preduzee je locirano na takav nain da koristi prednosti lokalno raspoloive visoko strune i kvalifikovane radne snage. Raspoloivost velikog broja kvalitetnih partenra i podugovaraa za sanbdjevanje poluproizvodima, dijelovima ili uslugama. Postojanje dobro razvijene transportne mree. Podruje u kojem je locirano preduzee ima reputaciju u proizvodnji odreenog proizvoda (npr. Graanica, kraj koji je prepoznatljiv po uzgoju ljive i drugog voa, eli prepoznatljiv po uzgoju jagodiastog voa).
68

Karakteristini sektori sa opadjuim trokovima prema istraivanjima u amerikoj industriji (Shea, 1993) su: pripremljena hrana, graevinska oprema i proizvodnja aviona.
Cijena

Koliina Slika 26. (c) Industrija sa opadajuim trokovima

Iako cijena opada na nivo P3, koliina se poveava na Q3, tako da prosjena profitna stopa u grani ostaje nepromijenjena.

69

8. MRENE EKSTERNALIJE U EKONOMIJI 8.1. MRENE EKSTERNALIJE

28

Podsjetimo da ekonomisti koriste termin eksternalije da opiu situacije u kojima potronja proizvoda jedne osobe direktno utjee na nivo korisnosti koju ostvaruje druga osoba. Mrene eksternalije su specijalna vrsta eksternalija u kojoj korisnost dobra za jednu osobu zavisi od broja drugih osoba koje troe ovo dobro. Uzmimo na primjer tranju potroaa za faks mainom. Ljudi ele faks maine da bi mogli da komuniciraju jedni sa drugim. Ako niti jedna osoba nema faks maine, izvjesno je da vam se ne isplati da kupite jedan faks. Modemi imaju slino svojstvo: modemi su jedino upotrebljivi ako postoji drugi modem negdje sa kojim moete komunicirati. Mrene eksternalije takoer mogu doi kroz vid mode. elja da imate obrijanu glavu ili ofarbanu kosu, moe biti djelimino potaknut brojem ljudi koji su se odluili na ove kozmetike izmjene. Ovdje mreni efekat moe ii u dva smjera: Prvi, bolje je ako postoji malo ljudi koji prate odreenu modu, ali ako postoji previe osoba koje rade isto, moda postaje prolazna i ljudi naputaju takav nain kozmetikih ili drugih izmjena. Drugi, vie indirektni, efekat dolazi sa komplementarnim dobrima. Ne postoji razuman razlog za lociranje videoteke gdje ne ive vlasnici videorekordera; ali sa druge strane, postoji malo razloga da kupite videorekorder dok nemate mogunost da nabavite snimljene videokasete koje moete gledati na videu. U ovom sluaju tranja za videokasetama zavisi od broja videorekordera, a tranja za videorekorderima zavisi od broja dostupnih videokaseta, to rezultira neznatno optijim oblikom mrenih eksternalija. 8.2. TRITA SA MRENIM EKSTERNALIJAMA Pokuajmo formulisati model mrenih eksternalija koristei jednostavni model ponude i tranje. Pretpostavimo da postoji 1.000 ljudi na tritu koji ele kupiti odreeni proizvod i oznaimo ih sa v = 1,..., 1.000. razmiljajmo o v kao o mjeri rezervacione cijene za
28

Prilagoeno prema: Hal. R. Varian, Intermediate Mikroeconomics, W.W.Norton Company, 1996,

70

proizvod za osobu v. Tada, ako je cijena proizvoda p, broj ljudi koji misle da proizvod vrijedi najmanje p iznosi 1.000-p. Na primjer, ako je cijena proizvoda $200, tada postoji 800 ljudi koji su spremni da plate barem $200 za proizvod, tako da e ukupan broj prodatih jedinica biti 800. Ovaj obrazac generira standardnu opadajuu krivu tranje. Ali, dodajmo sada jedan dodatak prethodnom modelu. Pretpostavimo da dobro koje smo prouavali pokazuje efekat mrenih eksternalija, kao to je fax maina ili telefon. Radi jednostavnosti pretpostavimo da vrijednost proizvoda za osobu v iznosi vn, gdje je n broj potroaa koji kupuju dobro - broj potroaa koji je konektovan na mreu. to postoji vie osoba koji troe neko dobro, svaki kupac je spreman da plati vie da bi kupio taj proizvod. 29 Postavlja se pitanje kako izgleda funkcija tranje po ovom modelu? Ako je cijena proizvoda p, postoji kupac koji je upravo indiferentan izmeu kupovine i ne kupovine proizvoda. Oznaimo sa ovog graninog kupca. Po definiciji, on je upravo indiferentan u pogledu kupovine proizvoda, tako da je njegova spremnost za plaanje za ovaj proizvod jednaka cijeni tog proizvoda: p = n (1.1) Polazei od toga da je granini kupac indiferentan, svi ostali kupci sa viom vrijednou v od , moraju po definiciji eljeti da kupe dobro. Ovo znai da broj kupaca koji ele kupiti dobro jeste: n =1000 - (1.2) Stavljajui jednakosti (1.1) i (1.2) zajedno, imamo uslov koji karakterie ravnoteu na ovom tritu: p = n (1000 - n). Ova jednakost nam daje vezu izmeu cijene dobra i broja kupaca. U ovom sluaju, to je vrsta krive potranje ako postoji n potroaa koji kupuju proizvod, tada je spremnost za plaanje graninog kupca odreena visinom krive potranje. Ali, ako pogledamo prikaz ove krive tranje na slici 27., vidjet emo da ona ima razliit oblik u odnosu na standardnu krivu tranje, Ako je broj potroaa koji se konektuje na mreu mali, tada je spremnost na plaanje graninog kupca mala, zato to ne postoji mnogo drugih potroaa sa kojima bi on mogao komuncirati. Ako postoji mnogo potroaa konektovanih na mreu, tada je spremnost na plaanje graninog kupca visoka, zato to je svako drugi ko vie
29

Mi emo interpretirati n kao broj potroaa za koje se oekuje da kupe proizvod, ali ova razlika nee biti posebno znaajna za nastavak izlaganja.

71

vrednuje proizvod ve konektovan na mreu. Ove dvije snage odreuju da kriva tranje ima oblik kao na slici 27. Nakon to smo razumjeli stranu tranje na tritu, pogledajmo funkciju ponude. Da bismo pojednostavili, pretpostavimo da proizvod moe biti ponuen u uslovima konstantnih prinosa s obzirom na razmjer. Kao to smo prethodno vidjeli, ovo znai da je funkcija ponude ravna linija na nivou pri kojoj je cijena jednaka prosjenim trokovima.

MRENE EKSTERNALIJE
Spremnost za plaanje Tranja Kriva ponude

Veliina mree
Mrene eksternalije. Tranja je data ispupenom krivom, a ponuda horizontalnom linijom. Slika 27.

Primijetite da postoje tri karakteristine veliine mree. Ravnotea pri najniem obimu je tamo gdje je n* = 0. To je nivo pri kojem niti jedan potroa ne kupuje proizvod (konektuje se na mreu), tako da niti jedan potroa nije spreman da plati bilo ta da bi imao proizvod. Ovo moe biti oznaeno kao ravnotea pri pesimistikim oekivanjima. Srednja ravnotea sa pozitivnim ali malim brojem potroaa, je ona pri kojoj potroai ne misle da e mrea biti veoma velika, tako da oni nisu spremni platiti toliko mnogo da bi se konektovali - i zbog toga mrea nije velika. Na kraju, posljednja taka ravnotee ima veliki broj korisnika, nH. Ovdje je cijena mala zato to granini kupac koji kupuje proizvod ne vrednuje ga veoma visoko, iako je trite veoma veliko.
72

8.3. DINAMIKO TRITE Koja od ove tri ravnotee se dogaa u stvarnosti? Model nam ne daje razloge da izaberemo jednu izmeu njih. U svakoj od ovih ravnotea, tranja je jednaka ponudi. No, mi moemo posmatrati dinamiki proces prilagoavanja da bismo lake zakljuili koja ravnotea se ee deava. Realno je pretpostaviti da kada potroai plaaju vie od trokova proizvodnje dobra da se trite iri, i obrnuto, kada su potroai spremni platiti manje da se trite smanjuje. Geometrijski posmatrano, ovo znai da kada je funkcija tranje iznad funkcije ponude, koliina raste, a kada je funkcija ponude iznad funkcije tranje, koliina se smanjuje. Slika 28. ilustruje ovaj proces prilagoavanja. TROKOVNO PRILAGOAVANJE I MRENE EKSTERNALIJE Spremnost za plaanje

Visoki trokovi Tranja Niski trokovi

Veliina mree
Trokovno prilagoavanje i mrene eksternalije
Kada su trokovi visoki, jedina ravnotea trita ostvaruje se kada je veliina mree jednaka nuli. Sniavanjem trokova, druge ravnotee postaju mogue

Slika 28.

Ova dinamika nam daje malo vie informacija. Sada je oito da nii nivo ravnotee, gdje ne postoji niti jedna konekcija, i vii nivo ravnotee, gdje se mnogi potroai konektuju, su stabilne ravnotee, za razliku od srednjeg nivoa ravnotee koja je nestabilna. Odavde proizilazi da je malo vjerovatno da e konana taka sistema biti sredinja taka ravnotee.
73

Mi sada znamo da postoje dvije stabilne ravnotee; postavlja se pitanje koja od njih se ee sree u realnosti. Jedna od ideja jeste razmiljanje kako se trokovi mogu mijenjati kroz odreeno vrijeme. Za primjere koje smo prethodno spominjali - faksovi, videorekorderi, kompjuterske mree, itd. prirodno je pretpostaviti da trokovi proizvodnje poinju na viem nivou, a onda vremenom opadaju zbog tehnolokog progresa. Ovaj proces je prikazan na slici 28. Pri visokim jedininim trokovima proizvodnje, postoji samo jedna stabilna ravnotea gdje je tranja jednaka nuli. Kada se trokovi dovoljno snize, postoje dvije stabilne ravnotee. Sada dodajmo malo zbrke sistemu. Razmislimo o tome da mijenjamo broj pojedinaca koji su konektovani na mreu oko ravnotene take n* = 0. Kako trokovi postaju sve manji, postaje sve vjerovatnije da e jedna od ovih promjena pokrenuti sistem navie dalje od nestabilne ravnotee. Kada se ovo dogodi, dinamiko prilagoavanje e pokrenuti i pomjeriti sistem navie do ravnotee pri visokom obimu proizvodnje. Mogua krivulja broja potroaa proizvoda je prikazan na slici 29. Broj potroaa polazi od neto vie od nule, sa nekoliko manjih promjena broja potroaa. Trokovi se smanjuju, i u odreenoj taki dosee se kritina masa potroaa koji eljom za kupovinom razbijaju dotadanju ravnoteu, i sistem se poinje kretati prema vioj ravnotei.
Veliina mree

Kritina masa

Vrijeme

Mogue prilagoavanje ravnotei. Broj inicijalnih korisnika koji su konektovani na mreu je mali, i poveava se samo postepeno kako se trokovi smanjuju. Kada se stvori kritina masa mrea poinje rasti gotovo eksponencijalno.

Slika 29.

74

Primjer iz stvarnog ivota ove vrste prilagoavanja jeste trite fax maina. Slika 30 ilustruje cijenu i broj fax maina isporuenih u periodu od 12 godina. 30

Prosjena cijena fax maine

2500 2000 1500 1000 500 0 1977 1979 1981 1983 1985 1987 1989 1991

Isporuene fax maine (hiljade)

2500 2000 1500 1000 500 0 1977 1979 1981 1983 1985 1987 1989 1991

Trite fax maina. Tranja za fax mainama je bila niska dugo godina zbog toga to je postojao samo mali broj ljudi koji ih je koristio. Tokom sredine osamdesetih godina, cijena je mnogostruko opala i tranja je iznenada eksplodirala.
Slika 30.

30

Ovaj dijagram je preuzet iz eseja Kritina masa i veliina mree sa primjenom na Ameriko trite fax maina od prof. Nicholas Economides i Charles Himmelberg (diskusija broj. EC-95-11, Stern School of Business, N.Y.U., 1995).

75

PRIMJER: mrene eksternalije u kompjuterskom softveru. Mrene eksternalije prirodno nastaju u isporuci softvera za kompjutere. Veoma je ugodno razmjenjivati podatke i fajlove sa drugim korisnicima koji posjeduju isti softver. Ovo daje znaajnu prednost najveim prodavaima na datom tritu, i inicira proizvoae softvera da investiraju u poveanje trinog uea. Postoji obilje primjera za ovu tvrdnju. Adobe Systems na primjer, su mnogo investirali u razvoj Page description language tzv. PostScript za desktop izdavatvo. Adobe je jasno uoio da niko nije voljan investirati vrijeme i resurse potrebno da bi nauio PostScript ukoliko on ne postane industrijski standard. Zbog toga je firma namjerno dozvolila konkurentima da kloniraju(kopiraju) njen jezik sa ciljem da kreira jedno konkurentsko trite u proizvdnji itaa za PostScript. Adobeova strategija se isplatila: nekoliko konkurenata je pristalo (ukljuujui jednog koji je napustio svoj proizvod), te je PostScript postao iroko koriteni standard za desktop izdavatvo. Adobe je na nekoliko stvari zadrao pravo svojine - na primjer tehnike za prikazivanje fontova pri niskim rezolucijama i uspio da dominira znaajnim dijelom trita. Ironino, Adobeov trini uspjeh je bio posljedica upravo njegove sposobnosti da podstakne ulazak svojih konkurenata na trite. U narednim godinama mnogi proizvoai softvera su slijedili ovaj model. Adobe je dozvolio upotrebu nekoliko softverskih proizvoda, kao to je Adobe Acrobat reader. Jedan od novijih primjera jeste Netscape Communications Corporations, koji je uzeo lavovski dio trita na tritu Web pretraivaa, dajui svoj glavni proizvod, to predstavlja izvanredan primjer kompanije koja gubi na svakoj prodaji, ali to nadoknauje obimom prodatih proizvoda.

8.4. POSLJEDICE MRENIH EKSTERNALIJA


Prethodno opisani model iako je prilino jednostavan, omoguava niz korisnih uvida. Na primjer, veliina kritine masa je veoma vana: ako potranja jednog potroaa zavisi od broj drugih potroaa, onda je veoma vano da se stimulira rast prodaje u ranim fazama ivotnog ciklusa proizvoda. Danas se veoma esto moe vidjeti da proizvoai softvera nude veoma jeftino pristup dijelu softvera ili komunikacionim uslugama u elji da kreiraju trite gdje ono nije ranije postojalo. Naravno, kljuno pitanje je koliko veliko treba biti trite prije nego se pone razvijati kao samostalno trite? Teorija je od male koristi u
76

pokuaju da se odgovori na to pitanje; sve zavisi od vrste proizvoda, te trokova i koristi koje korisnik prihvata. Naredna vana posljedica mrenih eksternalija jeste uloga koju igra dravna politika. Internet jeste znaajan primjer. Internet je bio prvenstveno koriten od strane nekoliko malih laboratorija radi razmjene podataka. Sredinom osamdesetih godina prolog stoljea Nacionalna nauna fondacija je iskoristila internet tehnologiju da bi povezala nekoliko velikih univerziteta na 12 superkompjutera koji su se nalazili na razliitim lokacijama. Poetna ideja je bila da istraivai koji rade na ovim univerzitetima razmjenjuju podatke aljui ih prema superkompjuterima i primajui ih sa superkompjutera. Ali fundamentalna osobina komunikacionih mrea jeste da ako ste svi konektirani na istu stvar, tada ste svi konektovani jedni sa drugim. Ovo je omoguilo istraivaima da alju direktno jedni drugima potumailove, to nije imalo nikakve veze sa superkompjuterima. Jednom kada je kritina masa korisnika bila konektovana na mreu, njena vrijednost za nove korisnike je dramatino porasla. Veina ovih korisnika nema nikakvih interesa za centre sa superkompjuterima, iako je ovo bila poetna motivacija za izgradnju mree.

77

9. TRITE FAKTORA PROIZVODNJE TRITE RADA


Razlike trita rada u odnosu na ostala trita: usluge rada se iznajmljuju, a ne prodaju, znatno vei znaaj nenovanih faktora - uticaj na produktivnost rada, veliki broj institucija i zakona koji regulira ovu oblast briga u vezi sa nainom na koji se rad koristi Nivoi trita rada Meunarodno trite rada Trite rada na nivou drave Lokalno trite Interno trite (postoji unutar preduzea ukoliko preduzee vie pozicije u preduzeu popunjavaju prvenstveno promoviranjem unutar preduzea). Preduzea se esto oslanjaju na interno tite rada jer ono: Smanjuje trokove unajmljivanja i treninga radne snage Poboljava moral i motivaciju zaposlenih Smanjuje efekat neizvjesnosti (poto preduzee ve poznaje produktivnost radnika)

Primarna i sekundarna trita Primarno trite visoke plate i stabilni odnosi u pogledu zaposlenosti. Sekundarno trite nie plate i nestabilni odnosi u pogledu zapoljavanja. Radna snaga i nezaposlenost Radna snaga sastoji se od pojedinaca starijih od 16 godina koji rade ili aktivno trae posao. Pojedinci se smatraju nezaposlenim ako ne rade za novanu naknadu i aktivno trae posao. Stopa nezaposlenosti odnos broja zaposlenih snage. i ukupne radne
78

Radno aktivno stanvnitvo odnos radne snage i ukupnog stanovnitva. Sektorski obrazac nezaposlenosti Primarni sektor : - zaposlenost opada - znaajan tehnoloki napredak ali niska elastinost tranje Sekundarni sektor : - zaposlenost stabilna ili neznatno opada - tehnoloki napredak visok rast produktivnosti i vii nivo elastinosti tranje Tercijarni sektor : - zaposlenost znaajno raste - relativno nizak rast produktivnosti elastinost potranje. 9.1. NOMINALNA I REALNA PLATA Nominalna plata iskazana u tekuim novanim jedinicama (npr. tekui dolari) bez korigovanja za iznos inflacije. Realna plata iskazana u stalnim novanim jednicama (npr. stalni dolari) i korigovana za iznos inflacije. Indeks cijena pretvaranje nominalne u realnu platu. Raunanje: trokovi date korpe proizvoda u tekuoj godini / trokovi iste korpe proizvoda u baznoj godini. Realna cijena : nominalna cijena / indeks cijena. Firme i radnici reagiraju na promjenu realnih a ne nominalnih plata. Definicije: - nadnica (wage) = plaanje po jedinici vremena - zarada (earnings) = nadnica X broj sati (plaanje za vremenski interval, obino sedmicu, mjesec ili godinu) - ukupna kompenzacija (total compensation) = zarada + ostale beneficije (fringe benefits) - ostale beneficije = plaanja u naturi (payment in kind) + odgoena kompenzacija (defered compensation)
79

relativno

visoka

- (plaanja u naturi svako plaanje u formi dobara ili usluga kao to su prevoz, zdravstveno osiguranje, topli obrok; odgoena kompenzacija izdvajanja za penziju) dohodak (income) = ukupna kompenzacija + dohodak koji nije zaraen u formi naknade za rad (kamate, dividende, vladina transferna plaanja). 9.2. POTRANJA ZA RADOM Postoji inverzni odnos izmeu visine plate i potraivane koliine rada, to je rezultat dva efekta: - Efekta supstitucije (porast plata dovodi do zamjene skupog rada drugim faktorima proizvodnje ili jeftinijim radom - Efekta obima Porast plata izaziva sljedei lanac promjena: - Vea plata vei trokovi proizvodnje - Vei trokovi vea ravnotena cijena proizvoda - Vea cijena proizvoda ravnotena potraivana koliina se smanjuje (smanjuje se obim proizvodnje) - Smanjenje proizvodnje - smanjenje svih koritenih inputa za proizvodnju tog proizvoda ukljuivo i tu kategoriju rada).
Nadnice

Tranja rada

Slika 31.

Promjene u potranji radne snage Na potranju za radom utiu: - Potraja za finalnim proizvodom (tranja za radom je stoga izvedena potranja) - Cijene ostalih faktora proizvodnje.
80

Nadnice

Tranja rada

Slika 32.

9.3. POTRANJA

ZA RADNOM SNAGOM NA NIVOU CIJELOG TRITA, INDUSTRIJE I PREDUZEA

Industrija ili sektor sva preduzea koja proizvode dati tip proizvoda (graevinarstvo, obrazovanje) Trite za datu kategoriju rada sva preduzea koja mogu unajmiti odreenu vrstu rada, bez obzira na sektor u kojem posluju. Potranja za radom u kratkom i dugom vremenskom periodu - Kratki rok kapital fiksan faktor. - Dugi rok svi faktori varijabini. Sa porastom plata potraivana koliina rada e se vie mijenjati u dugom roku.

81

Nadnice

Dugorona tranja za radom

Kratkorona tranja za radom

Tranja rada

Slika 33.

9.3. POTRANJA

ZA RADNOM SNAGOM NA NIVOU CIJELOG TRITA, INDUSTRIJE I PREDUZEA

Kriva ponude rada uglavnom je nageta nagore zbog toga to e poveanje plate na odreenom tritu rada: Stimulirati odreeni broj radnika na tom tritu da rade dodatni broj sati, Stimulirati odreeni broj radnika da sa drugih trita rada preu na trite koje je sada bolje plaeno, Stimulirati neke osobe koje trenutno nisu zaposlene da se pojave na ovom tritu rada. Promjena plate rezultira promjenama u koliini ponuenog rada, ali ne utie na ponudu rada.
Nadnice

Tranja rada

Slika 34.

82

Ponuda rada mijenja se samo ako se neki drugi faktori promijene i dovedu do promjene krive ponude radne snage. Porast ponude rada sa S na S dat je na sljedeoj slici.
Nadnice

Tranja rada

Slika 35.

Ponuda radne snage za pojedinana preduzea na savreno konkurentnom tritu rada Na tritu potpune konkurenciije (TPK) kriva ponude rada za svako preduzee je horizontalna. Svako preduzee moe unajmiti koliko hoe radnika po istoj cijeni.

Nadnice

Tranja rada

Slika 36.

83

9.4. RAVNOTEA TRITA RADNE SNAGE Ravnotea se javlja pri kombinaciji plata i koliine rada pri kojoj se potranja i ponuda sijeku. Ravnotena cijena je w* a ravnoteni nivo radne snage je L*. Mogua su pomjeranja ravnotenog poloaja usljed pomjeranja krive ponude ili potranje.
Nadnice

Tranja rada

Slika 37.

9.4.1. Sindikati i njihova uloga na tritu rada - Granski sindikati organizirani za pojedine industrijske grane za sve radnike - Strukovni sindikati organizirani za pojedine struke bez obzira na granu u kojoj rade Kolektivno pregovaranje o platama rezultat vee plate ali nii nivo zaposlenosti. Na slici je W* ravnoteni nivo plate koji bi se uspostavio djelovanjem trita bez sindikata. W ' je nivo plate uspostavljen nakon intervencije sindikata. Porast plate dovodi do smanjenja nivoa zaposlenosti.

84

Nadnice

Tranja rada

Slika 38.

U nekim sluajevima sindikati mogu ubijediti vladu da donese zakone koji daju sindikatima kontrolu nad ponudom radne snage (licence i dozvole za rad). Efekti restrikcije ponude radne snage dati su na sljedeoj slici.
Nadnice

Tranja rada

Slika 39.

I ovdje se nivo zaposlenosti smanjuje sa poveanjem plate. Razlika je meutim u tome to na ovom tritu nema nezaposlenih radnika poto restrikcije ponude spreavaju ili onemoguavaju ove dodatne radnike da se uopte i pojave na tritu.

85

Nedovoljno ili previe plaeni ? U mikroekonomskoj analizi trita rada radnici se smatraju previe plaeni ako je plata iznad ravnotenog nivoa, a nedovoljno plaeni ako je plata ispod ravnotenog nivoa. U mikroekonomiji se smatra da radna snaga kao faktor proizvodnje nije efikasno alocirana na alternativne vidove upotrebe ukoliko je plata formirana na nivou ispod ili iznad ravnotenog nivoa. Ekonomska renta Radnici primaju ekonomsku rentu kada primaju novanu naknadu za rad koja prevazilazi oportunitetni troak ponude njihovog rada ili tzv.rezervacione plate. Oportunitetni troak ponude rada je vrijednost koji ovo vrijeme ima u svojoj sljedeoj najboljoj upotrebi. Rezervaciona plata je najnia plata koji je radnik sprema n prihvatiti. Ukoliko plata padne ispod nivoa rezervacione plate, radnik nee prihvatiti posao. Pretpostavimo li da profesionalni atletiar prima 100.000 KM godinje, ali bi u sljedeem najboljem zaposlenju mogao zaraditi samo 25.000 KM godinje. U ovom sluaju, atletiar prima 75.000 KM kao ekonomsku rentu. Maksimizacija profita u preduzeu Ekonomski profit = ukupni prihodi ukupni rashodi Granini fiziki proizvod rada (Marginal physical product of labor -MP) predstavlja promjenu ukupnog proizvoda nastalu kao posljedica poveanja koritenog faktora rada za jednu jedinicu. Vrijednost graninog proizvoda rada (Marginal revenue product MRP) dodatni prihod koji rezultira iz upotrebe jedne dodatne jedinice rada. Moe se izraziti kao MRP = MR x MP, gdje je MR dodatni prihod koji rezultira iz prodaje jedne dodatne jedinice outputa, i MP granini fizilki proizvod rada. Garnini faktorski troak rada (Marginal factor cost of labor MFC) Porast ukupnih trokova, odnosno dodatni troak nastao koritenjem dodatne jedinice rada. Preduzee koje maksimizira profit e: - Poveati broj radnika ako je MRP > MFC - Smanjiti broj radnika ako je MRP < MFC.
86

Zakon opadajuih graninih prinosa ukoliko se varijabilni faktor postepeno poveava a ostali inputi dre fiksnim, granini proizvod varijabilnog inputa e nakon izvjesne take poeti da opada, uz uslov da je nivo tehnologije koja se primjenjuje u proizvodnji nepromjenljiv.

Koliina rada

Slika 40.

Preduzee na TPK ima granini prihod koji je konstan i jednak cijeni proizvoda (koja se ne mijenja jer je ponua mali u odnosu na ukupno trite i svaku koliinu koju iznese na trite moe prodati po istoj cijeni), a na tritima nesavrene konkurencije MR je manji od cijene, jer je kriva potranje takva da odraava zakon potranje u smislu da se cijena mora smanjivati ukoliko se eli prodati vea koliina. Meutim ne smanjuje se cijena samo dodatne jedinice koja se eli prodati, nego i svih prethodnih jedinica koje su se prodavale po vioj cijeni. Gubitak ostvaren smanjenjem cijena svih prethodnih proizvoda predstavlja iznos za koji je MR manji od cijene.
Savrena konkurencija Nesavrena konkurencija

Koliina rada

Koliina rada

Slika 41.

87

Grafiki prikaz MRP:

Slika 42.

MP opada kako se poveava uporijebljeni broj radnika. Poto je MRP proizvod MP i MR, moemo sa sigurnou tvrditi da MRP opada jer MP uvijek opada a MR je ili konstantan (trite potpune konkurencije) ili opadajui (trite ograniene konkurencije) u sluaju poveanog koritenja radne snage. Granini troak tritima rada radne snage na savreno konkurentnim

Ukoliko je trite radne snage savreno konkurentno, svaki kupac i prodavac rada predstavljaju preuzimae cijena (price takers). Preduzee se susree sa savreno elastinom krivom ponude radne snage. Poto je nadnica konstantana na ovakvoj trinoj strukturi, graini troak radne snage jednak je trino utvrenoj nadnici. Ukoliko je radnik plaen 3 KM po satu granini faktorski troak dodatnog sata rada iznosi 3 KM. Odnos izmeu graninog faktorskog troka i nivoa koritenja rada prikazan je na sljedeoj slici:
Nadnica MFC

Slika 43.

88

Potranja za radom na savreno konkurentnim tritima rada Sljedei dijagram kombinira MRP i MFC za preduzee na potpuno konkurenstno tritu rada. Dijagramski prikaz se moe koristiti za utvrivanje nivoa rada koji maksimizira profit u preduzeu. Profit je maksimiziran ako je nivo zaposlenih radnika L*.
Nadnica MFC

Slika 44.

Kriva potranje za radnom snagom za preduzee koje posluje na savreno konkurentnim tritima rada Razliiti nivoi nadnica dovode do razliitog broja uposlenih radika u preduzeu. Ukoliko poveemo sve takve kombinacije dobiemo krivu potranje preduzea za radnom snagom u kratkom vremnskom periodu.
Nadnica MFC

Slika 45.

89

9.5. KRIVA TRANJE ZA CIJELO TRITE Kriva tranje za cijelo trite predstavlja horizontalnu sumu svih krivulja potranje za radom za sva pojedinana preduzea. Monopson jedno preduzee koje potrauje radnu snagu na datom tritu rada predstavlja nesavrenu konkurenciju na tritu rada.
Nadnica MFC

Koliina rada

Slika 46.

Monopsonsko preduzee susree se s cjelokupnom krivom ponude rada. Preduzee mora platiti 7KM po satu kada je uposleno 7 radnika. Da bi privuklo osmog radnika preduzee mora platiti 7,5 KM po satu. Kada uposli osmog radnika preduzee mora i ostalim, ranije uposlenim radnicima mora platiti 7,5 KM. Zbog toga je dodatni troak zapoljavanja osmog radnika jednak 7,5 KM po satu (iznos plaen osmom radniku) plus 3,5 KM (poveanje nadnice od 0,5 KM za prethodnih 7 radnika). U ovom sluaju granini troak zapoljavanja dodatnog, osmog radnika iznosi 11 KM (7,5 KM + 3,5 KM). Poto je troak dodatnog radnika uvijek vei od nadnice na monopsonskom tritu, kriva MFC lei iznad krive ponude rada S. Treba primijetiti da vertikalna udaljenost izmeu MFC i S raste sa poveanjem broja uposlenih radnika, poto poveanje plate mora biti dato sve veem broju ranije uposlenih radnika. Utvrivanje nivoa zaposlenosti i plata na monopsonskom tritu. Kao i u svakom preduzeu koje maksimizira profit, optimalni nivo zaposlenisti pojavljuje se na onom nivou pri kojem je MRP = MFC. Na sljedeem dijagramu, do ovoga dolazi pri nivou zaposlenosti od Lo. Poto je nivo nadnice odreen krivom ponude rada, nadnica za Lo
90

nivo zaposlenosti, utvrena je presjekom sa krivom ponude radne sange u iznosu wo. Treba primijetiti da presjek MRP i MC determinira nivo zaposlenosti, dok kriva ponude radne snage determinira iznos nadnice koji monopsonsko preduzee mora platiti radnicima.
Nadnica MFC

Koliina rada

Slika 47.

Minimalna plata ili plata koju je utvrdio sindikat na tritu monopsona Mogue je da i na monopsonskom tritu akcija sindikata dovede do utvrivanja minimalne plate u iznosu w'. Bez intervencije sindikata preduzee bi uposlilo Lo i platilo wo. Minimalna nadnica mijenja krivu ponude rada tako da je ona horizontalna na nivou nadnice w' sve do presjeka sa krivom ponude (razloga za ovo lei u injenici da preduzee moe platiti nadnice iznad nivoa w', ali nikada ne moe spustiti nivo nadnice ispod tog nivoa). U ovom dijelu krive koji je horizontalan, granini faktorski troak rada je upravo jednak ovoj nadnici (poto preduzee ne mora da poveava nadnicu ranije uposlenim radnicima kada upoljava dodatnog radnika). Kriva MFC skae na svoju raniju lokaciju na nivo koritenja rada pri kojem kriva ponude rada ponovo zadobiva svoj rastui nagib. Ovo rezultira jednom krivom MFC koja u matematikom smislu ima prekid.

91

Nadnica MFC

Koliina rada

Slika 48.

U ovakvoj situaciji monopsonist e doi do zakljuka da je optimalni broj radnika (pri kojemu maksimizira svoj profit) jednak L' uz minimalnu nadnicu (koju je dogovorio i fiksirao sindikat). Profit monopsoonskog preduzea bie manji bilo da preduzee uposli manje ili vie radnika od L'. U izvjesnom smislu ovakva situacija dovodi do jednog interesantnog zakljuka: uvoenje minimalne nadnice (koju ugovara sindikat) na monopsonskom tritu moe rezultirati poveanim nadnicama i poveanom zaposlenou. Situaciju u kojoj je minimalna plata postavljena na nivou w,, i koja ne dovodi do promjene nivoa zaposlenosti ali dovodi do poveanja nivoa plata moemo prikazati na sljedeem dijagramu:
Nadnica MFC

Koliina rada

Slika 49.

92

9.6. PLAANJE POREZA NA PLATU Osnovno pitanje u vezi sa porezima na platu je ko i u kojoj mjeri snosi trokove vezane za poreska optereenja u vezi sa platama zaposleni ili poslodavci. Krive D i S na sljedeem dijagramu predstavljaju potranju i ponudu radne snage u odsustvu poreza. Ravnotena nadnica je wo i ravnoteni broj uposlenih radnika je Eo.
Realna nadnica

Slika 50.
Zaposlenost

Uvoenje poreza dovodi do poveanja cijene radne snage za svako preduzee. O krivoj potranje rada obino mislimo kao o krivoj koja pokazuje koliko se rada trai pri razliitim nadnicama. U ovom sluaju, meutim, bolje je o krivoj tranje razmiljati kao o krivoj koja pokazuje maksimalni iznos koji su preduzea spremna platiti da unajme odreeni broj radnika. Kada se uvede porez, preduzea su jo uvijek voljna da plate isti iznos za bilo koji nivo zaposlenosti. Ali dio tog iznosa je oporezovan prije nego li je on postao radnikova nadnica. Na gornjem dijagramu, porez na platu je uveden u iznosu koji je jednak vertikalnoj udaljenosti izmeu krivih D i D'. Originalna kriva D, govori nam ukupni iznos koji e preduzee platiti da uposli bilo koji broj radnika. Kriva potranje nakon uvoenja poreza D' govori nam koliko e radnici biti plaeni na bilo kojem nivou zaposlenosti. Nakon to je porez uveden, nova kriva potranje za radom i kriva ponude rada S sijeku se i determiniraju nivo zaposlenosti u iznosu E'. Ovo pokazuje da uvoenje poreza smanjuje ravnotenu koliinu rada (odnosno broj uposlenih radnika). Nadnica u iznosu wn je radnikova neto nadnica, nadnica koja je primljena nakon to je porez plaen.
93

Nadnica wg je bruto nadnica, ukupni troak po satu za preduzee na ovom tritu rada. Vertikalna udaljenost izmeu wn i wg jednaka je iznosu poreza plaenog po satu rada. Dijagram pokazuje da uposlenik i poslodavac dijele teret poreza. Uposlenici snose dio poreskog optereenja prihvatajui niu nadnicu nakon poreza (wo - wn). Poslodavci snose dio poreskog optereenja plaajui vie trokove rada po satu (wg - wo). Radnici e snositi vei dio poreskog optereenja kada je kriva potranje za radom elastinija i kada je ponuda radne snage manje elastina. Empirijski podaci za nekoliko prethodnih decenija, pokazuju da one zemlje koje imaju vee stope poreza na primanja radnika imaju i vee stope nezaposlenosti.

9.6.1. Elastinost tranje za radom usljed promjene plata na datom tritu Elastinost tranje za radom usljed promjene plata na datom tritu izraunava se kao odnos procentualne promjene zaposlenosti na tritu rada i i procentualne promjene plata na tritu rada i. Elastinost i nagib krive potranje za radnom snagom
Nadnica

Veliki procenata promjene traene koliine Mali procenat promjene nadnica

Mali procenata promjene traene koliine Veliki procenat promjene nadnica

Koliina rada

Slika 51.

Elastinost konstantno opada sa poveanjem koritenja radne snage ukoliko je kriva potranje za radnom snagom linearna funkcija. Sljedei dijagram pokazuje tu relaciju:

94

Nadnica
Elastina Jedinino elastina

Neelastina

Koliina rada

Slika 52.

Poreenje elastinosti dvije krive prikazano je na sljedeoj slici. Strmija kriva je manje elastina.

Nadnica

Slika 53.
Koliina rada

Faktori od kojih zavisi elastinost tranje za radnom snagom: 1. Veliina koeficijenta cjenovne elastinosti za finalnim proizvodom kojeg preduzee proizvodi 2. Lakoa zamjenjivosti rada (supstitabilnost) sa ostalim faktorima proizvodnje 3. Elastinost ponude ostalih faktora proizvodnje 4. Procentualno uee ove kategorije rada u ukupnim trokovima proizvodnje u preduzeu. AD1: Ukoliko doe do porasta nadnica, inicira se sljedei lanac promjena:
95

1. Vie nadnice dovode do viih prosjenih i graninih trokova poslovanja, 2. Vii trokovi vode ka vioj ravnotenoj cijeni finalnog proizvoda preduzea, 3. Porast cijene finalnog proizvoda rezultira smanjenjem koliine proizvoda koja se trai na tritu, 4. Smanjena prodana koliina finalnog proizvoda rezultira u smanjenju proizvodnje i koliini inputa potrebnog da se proizvede taj output. Kada je elastinost potranje za finalnim proizvodom relativno visoka, porast cijene proizvoda koji se pojavljuje u treem koraku rezultira u veem smanjenju koliine outputa koji se trai. Ukoliko output vie padne, to e predzee vie smanjiti broj uposlenih (i svih drugih inputa). Implikacije ovakvog slijeda dogaanja su sljdee: Potranja za radnom snagom je elastinija na nivou trita rada nego na nivou individualnog preduzea. Potranja za radom je manje elastina u sektorima koje karakterizira nesavrena konkurencija na tritu finalnih proizvoda. Potranja za radom je elastinija u dugom vremenskom periodu nego u kratkom vremenskom periodu (poto je potranja za finalnim proizvodima elastinija u dugom roku nego u kratkom roku). AD2: Elastinot potranje za radom je vea ukoliko je relativno lako zamijeniti rad sa ostalim faktorima proizvodnje. AD 3: Elastinost ponude ostalih faktora proizvodnje Elastinost potranje za radom usljed promjene visine nadnice bie relativno visoka kada je ponuda drugih faktora proizvodnje relativno elastina. Sljedea slika ilustrira kako elastinost ponude kapitala moe uticati na veliinu supstitucije do koje stvarno dolazi kada se nadnice poveaju. Kada rastu nadnice preduzea nastoje da rad zamjene sa drugim faktorima. Kako to ine, potranja za ovim drugim faktorima e sada porasti (to je predstavljeno na slici 54. pomjeranjem krive D na D' ). Kada je ponuda kapital relativno elastina, ovaj porast u potranji za kapitalom rezultira u relativno velikom poveanju upotrebe kapitala i relativno malom porastu cijene kapital. Kada je ponuda kapitala relativno neelastina, porast potranje za kapitalom dovodi do znaajnog poveanja cijena kapitala ali ima relativno mali efekat na koliinu kapitala koju
96

preduzee koristi. Kada do ovoga doe, porast cijena kapitala ograniava iznos dodatnog kapitala koji e biti upotrijebljen kao zamjena za skuplji rad.
Elastinija ponuda
Cijena kapitala Cijena kapitala

Manje elastina ponuda

Kapital Slika 54.

Kapital

9.6.2. Zakoni o minimalnim (zagarantovanim) platama Zakon moe da se odnosi na sve poslodavce ili manji broj poslodavaca u izvjesnim sektorima moe da bude izuzet od primjene ovog zakona. Takvu situaciju kada imamo nepokriveni sektor koji nema obavezu primjene zakona moemo prikazati grafiki na sljedeoj slici:
Pokriveni sektor
Nadnica Nadnica

Nepokriveni sektor

Zaposlenost

Zaposlenost

Slika 55.

97

U odsustvu zakona o minimalnim nadnicama, ravnotena plata ili nadnica bie jednaka Wo u oba industrijska sektora na ovom tritu. Uvoenje minimalne plate u preduzeima koje zakon na to obavezuje (pokrivena preduzea) rezultira u poveanju plate (na Wm) i u smanjenju nivoa zaposlenosti u pokrivenom sektoru ekonomije. Radnici koji ne mogu nai posao u pokrivenom sektoru imaju mogunost da posao potrae u sektoru koji nije pokriven zakonom o minimalnoj nadnici. Ovo e naravno rezultirati poveanom ponudom rada u nepokrivenom sektoru. Usljed ovog poveanja ponude rada, zaposlenost u nepokrivenom sektoru e porasti, ali e nivo plata opasti. Generalno teorijski nalazi sugeriraju da e zakon o minimalnim platama ili minimalne plate utvrene od strane sindikata u kolektivnim pregovorima, kao rezultat imati: Nezaposlenost i ekonomsku neefikasnost ukoliko je trite rada savreno konkurentno i ukoliko se zakon odnosi na sva preduzea bez izuzetka, Ekonomsku neefikasnost ukoliko je trite rada savreno konkurentno a postoji sektor ili preduzea koja nisu u obavezi da primjenjuju zakonske ili sindikalne odredbe o minimalnoj plati, Nejasan efekat u pogledu nivoa zaposlenosti ukoliko preduzea posjeduju izvjestan stepen monopsonske moi.

98

LITERATURA
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. Avdi Armin: Vodi za vjebe iz Mikroekonomije, Ekonomski fakultetu u Sarajevu, Februar, 2004. Babi Mate, Mikroekonomska analiza, dopunjeno izdanje, Mate, Zagreb, 1997. IV. izmijenjeno i

Bakalar Jozo, Mikroekonomija, HKD Napredak, Sarajevo, 1996. Blomquist . Wonnacott Paul, Wonnacott Ronald, An Introduction to Microeconomics, McGraw-Hill Ryerson Limited, 1987. Friedman D. David, Price Theory, 2nd edition, South-Western Publishing Co., Cincinnati, Ohio, 1990. Jurin Smiljan/ohinger Jasminka, Teorija trita i cijena, Globus, Zagreb, 1990. Koutsoyiannis A., Moderna mikroekonomika, drugo izdanje, Mate, Zagreb, 1996. Nicholson Walter, Microeconomic Theory, The Drayden Press, 5th edition, 1992. Parkin Michael, Microeconomics, 3rd edition, Addison-Wesley Publishing Company, Ontario, 1995.

10. Pjani Zoran, Teorija Cena, Savremena administracija, Beograd, 1984. 11. Pribievi ore, Teorija trita i cijena, Narodne novine, Zagreb, 1984. 12. Quirk P. James Intermediate Microeconomics, 3rd edition, cience Research Associates, Inc, 1986. 13. Samuelson Paul Ekonomija, 14. Izdanje, Mate, Zagreb, 1992. 14. Varian R. Hal Intermediate Microeconomics, 2nd edition, Northon, International student edition, Michigan, 1990. 15. Varian Hal. R., Intermediate Microeconomics, W.W.Norton Company, 1996. 16. www.awlonline.com/perloff
99