PREOBRAŽENJA
EKSPRESIONIZAM
najčešći motivi: smrt, rat, bolest
tvrdnja “stvarnost nije izvan nas, ona je u nama”
žele izraziti unutrašnju, subjektivnu stvarnost
pojedinca, daju iskrivljenu sliku stvarnosti
EKSPRESIONIZAM U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI
trajanje: od 1916./1917. do 30tih god. 20. st.
obilježja: krik čovjekove oboljele duše pune straha,
usamljenosti i ugroženosti (1. svjet. rat)
pisci izražavaju svoju unutrašnjost
osnovni motivi i teme: smrt, život, ljubav, čovječnost, dobrota,
prolaznost, usamljenost, pesimističan doživljaj svijeta
prevladavaju pjesme i drame
predstavnici: Ulderiko Donadini
A. B. Šimić
Miroslav Krleža
Ivo Andrić
Antun Branko Šimić - razvija se pod utjecajem
bečkog ekspr. časopisa Der Sturm
pokreće časopise: Vijavica, 1917. i Juriš, 1919.
obilježja ekspresionističkog pjesništva
pjesnici zahtijevaju apsolutnu slobodu u formi pjesme
škrtost izraza, racionalizacija riječi, dojam krika
ne prihvaćaju vezani stih, rimu, interpunkciju, razbijaju
tradicionalnu strofu kako bi spontano izrazili svoj doživljaj svijeta na
što ekspresivniji način
gomilaju glagole - dinamika
ogoljuju izraz, rabe riječi koje imaju ekspresivno značenje kako bi
izrazili krik i bunt, naglašena upotreba glagola
boje dobivaju simbolično značenje, kolorističnost, jake i jarke boje,
posebice Šimićeva plava
karikiranjem deformiraju stvarnost izražavajući tako vlastiti doživljaj
stvarnosti
važnost grafičkog izleda pjesme koji upotpunjava značenje, eliptičan
izraz
ANTUN BRANKO ŠIMIĆ
neobično ran stvaralački početak (14 god.)
matoševska faza od 14. do 17. god. života
utjecaji njem. ekspresionizma
kratak stvaralački i životni vijek (umire s nepunih 27 god.)
izdavanje časopisa u srednjoj školi
jedina zbirka pjesama Preobraženja (tiskana za života)
prva zbirka slobodnih stihova u hrv. knjiž.
konkretna vizualna poezija
prvi izostavlja u pjesmama interpunkciju
doživljaj svijeta – motivi: noć, žalost, samoća,
mračni nemiri
motivi karakteristični za ekspresionizam: strah,
nemiri, bol duše, krik (pobuna), raspadanje
stvarnosti, apsurd, tjeskoba, otuđenost, ugrožena
egzistencija
Šimić pjeva sebe – vlastite sukobe s gradom i tijelom
spoznaja nestajanja vlastitog tijela
48 pjesama
sve u slobodnom stihu, bez interpunkcije, simetrični grafički
aranžman
unutrašnja kompozicija zbirke –počinje pjesmom Pjesnici
(programatski karakter)
druga pjesma Moja preobraženja
završava pjesmama Rastanak sa sobom, Otkupljenje i
Opomena (završna riječ ZVIJEZDE)
posljednja pjesma Budući – poruka imaginarnom čitetelju
jak kolorit – postoje čiste boje (Hercegovina)
metafore, hiperbole