ARBITRAŽA

Što je to arbitraža?
 Arbitraža (izbrano suđenje) – suđenje pred
arbitražnim sudom bez obzira organizira li ga
ili njegovo djelovanje osigurava arbitražna
ustanova ili ne
 Arbitražni sud (izbrani sud) – nedržavni sud
koji svoje ovlaštenje za suđenje crpi iz
sporazuma stranaka
 Arbitar (izbrani sudac) – arbitar pojedinac ili
član (ili predsjednik vijeća) arbitražnog suda
 Pravorijek – odluka arbitražnog suda o biti
spora
 Spor s međunarodnim obilježjem – spor u
kojem barem jedna od stranaka ima
prebivalište/sjedište u inozemstvu
 Međunarodna trgovačka arbitraža –
dominantni instrument za rješavanje
međunarodnih trgovačkih sporova
 Doprinosi olakšanju međunarodne trgovine –
djeluje na sprečavanje sporova
 Veliko psihološko značenje
Karakteristike
 Izbor arbitra – sudac povjerenja stranaka i
poznavatelj međunarodne trgovačke prakse
 Pravo na izbor sjedišta arbitražnog suda i pravila
postupka
 Nejavni postupak
 Posebne metode rada
 U pravilu jednostepenost arbitražnog rješavanja
 Olakšice kod priznavanja i izvršenja stranih
arbitražnih odluka
Vrste arbitraža
 Podjela prema načinu organiziranja:
 Stalne (institucionalne) – organizacije u
okviru kojih arbitražni sudovi (vijeća ili arbitri
pojedinci) rješavaju sporove
 Ad hoc (povremene) – povremeni arbitražni
sudovi koje stranke formiraju ad hoc, za
rješavanje određenog spora
 Opće ili specijalne
 Međunarodne ili nacionalne

 Međunarodne trgovačke arbitraže –

 ICSID – International Centre for Settlement of
Investment Disputes – Međunarodni centar za
rješavanje investicijskih sporova između država i
građana drugih država u Washingtonu
 ICC – Arbitražni sud Međunarodne trgovačke
komore u Parizu
Izvori
 Zakon o arbitraži
 Arbitražna pravila UNCITRALa 1976.
 Model-zakon UNCITRALa o međunarodnoj
trgovačkoj arbitraži
 Njujorška konvencija o priznanju i izvršenju
stranih arbitražnih odluka (1958.)
 Washingtonska konvencija o rješavanju
investicijskih sporova između država i
građana drugih država (1965.)
Međunarodna trgovačka
arbitraža
 Model-zakon UNCITRAL-a o međunarodnoj
trgovačkoj arbitraži →
 Ako stranke imaju sjedišta u različitim državama
 Ako se jedno od sljedećih mjesta nalazi izvan
države u kojoj imaju sjedište:
 a) mjesto arbitraže
 b) mjesto u kojem se treba izvršiti neki bitan dio
obveza koje proistječu iz trgovačkog odnosa ili
mjesto s kojim je predmet spora u najužoj vezi
 c) ako su se stranke izričito sporazumjele da se
predmet arbitražnog sporazuma odnosi na više
zemalja
Argumenti za međunarodnu
trgovačku arbitražu
 Nesklonost prema državnim sudovima
općenito, ili prema sudovima zemlje jedne od
stranaka
 Ne postoje međunarodni naddržavni sudovi
za rješavanje međ. trg. sporova
 Temeljno načelo je sloboda ugovaranja
(autonomija volje stranaka)
 Postupak je nejavan
 U pravilu se obavlja na neutralnom području,
u zemlji kojoj ne pripadaju stranke
 Materijalno pravo se razlikuje od nacionalnog
prava (međ. trg. pravo)
 Pravila postupka su specifična, određuju ih
stranke ili, po njihovom ovlaštenju, arbitri
 Postupak u pravilu jednostepen
Što može biti predmet
arbitraže?
 Arbitrabilnost
 Arbitrabilne su one stvari koje po
nacionalnom pravu mogu biti predmetom
arbitražnog rješavanja
 → sporovi o pravima o kojima stranke
slobodno raspolažu, o kojima se mogu
nagoditi
Ugovaranje arbitraže u
inozemstvu
 Stranke mogu ugovoriti arbitražu čije je
sjedište u inozemstvu samo u sporovima s
međunarodnim obilježjem
UGOVOR O ARBITRAŽI
 Ugovor kojim stranke podvrgavaju arbitraži
sve ili određene sporove koji su među njima
nastali ili bi mogli nastati iz određenog
pravnog odnosa, ugovornog ili
izvanugovornog
 Može se sklopiti u obliku arbitražne klauzule
u nekom ugovoru ili u obliku posebnog
ugovora
 Pisani oblik
Izbor tipa arbitraže
 Institucionalna ili ad hoc arbitraža
 A) Institucionalne arbitraže:
 Liste arbitara
 Vlastita pravila postupka
 Appointing authority – ovlaštenik za imenovanje
arbitara
 Brine se da se postupak ne odugovlači
 Pruža tehničke usluge arbitrima
 standardizacija
 B) ad hoc arbitraže:
 Neposredno ostvarenje slobode ugovaranja – izbor
osobe, kvalifikacija arbitra, neutralnost predsjednika
arbitraže
 Slobodan izbor → jednakost stranaka
 Nema administrativnih troškova ni drugih pristojbi
institucije
 Politički razlozi – pogotovo kad je jedna od strana
država pri transakcijama iure gestionis
 Autoritet – iz argumentacije i ugleda arbitara
Izbor mjesta arbitraže
 Najvažnije pitanje
 U pravilu stranke traže neutralno mjesto
održavanja arbitražnog postupka
 Izbor mjesta → izbor nacionalnosti
predsjednika arbitraže ili arbitra pojedinca
 - izbor mjerodavnog prava
 -procesno pravo koje se primjenjuje
 -nadležnost državnog suda u vezi s
arbitražnim postupkom
Posljedice izbora mjesta
 Ako stranke ne ugovore drugačije arbitraža je
podvrgnuta procesnom sustavu zemlje na čijem se
teritoriju provodi
 Pravni učinci arbitražne odluke se ravnaju prema
sjedištu arbitraže
 Pravna valjanost arbitražne odluke ocjenjuje se po
pravu sjedišta arbitraže
 Poništaj arbitražne odluke moguć je samo u zemlji
gdje je odluka donesena, i to po zakonu sjedišta
arbitraže
 Ako nije drugačije dogovoreno, jezik na kojem se
postupak provodi je službeni jezik u sjedištu
arbitraže
 Nadležnost državnog suda u pogledu nadzora nad
radom arbitraže
 Utjecaj na izbor mjerodavnog materijalnog prava i
nacionalnost predsjednika arbitraže
 Kaznena odgovornost sudionika postupka određuje
se po kaznenom pravu sjedišta arbitraže
 Stupanj sofisticiranosti postupka ovisi o praksi u
sjedištu arbitraže
Neutralnost arbitra
 Neutralnost arbitra pojedinca odnosno
predsjednika arbitražnog vijeća
 Model-zakon: nitko zbog svoje nacionalnosti
ne može biti spriječen da bude arbitar
 Pravila Arbitražnog suda ICC: Sud će odrediti
arbitra pojedinca ili predsjednika vijeća iz
zemlje različite od zemalja čije su stranke
državljani
Neutralnost
 Neutralnost obuhvaća:
 Izbor prava treće zemlje
 Izbor neutralnog sjedišta
 Izbor neutralnog predsjednika arbitraže
Broj arbitara
 Po Model-zakonu – 2 pravila:
 U pogledu broja arbitara mjerodavan je arbitražni
ugovor
 U nedostatku sporazuma među strankama,
arbitražni sud sastavljen je od tri arbitra
 Slično sugeriraju i Arbitražna pravila UNCITRALa
 Ako stranke nisu predvidjele broj arbitara ad hoc
arbitraže, mjerodavno nacionalno pravo će doći u
obzir
 Pravila Arbitražnog suda ICC –
 Ako se stranke nisu sporazumjele o broju
arbitara, sud će imenovati arbitra pojedinca,
osim ako Sud smatra da spor zaslužuje
imenovanje triju arbitara (npr. velika
vrijednost spora)
 Preferiranje arbitražnog suda od tri člana
 Po jednog imenuju stranke, a predsjednika
sporazumno arbitri
Odlučivanje ex aequo et bono
 Odlučivanje po pravičnosti
 Arbitražni sud odlučuje prema pravičnosti
samo ako su ga stranke na to izričito ovlastile
i ako pravo mjerodavno za arbitražni
postupak dopušta takvu arbitražu, ALI u svim
slučajevima dužan je donijeti odluku u skladu
s odredbama ugovora i uzet će u obzir
trgovačke običaje
 Vezanost pravilima javnog poretka
Pravo mjerodavno za meritum
spora
 Arbitražni sud će primijeniti pravo koje su
stranke odredile kao mjerodavno za suštinu
spora
 U nedostatku sporazuma stranaka o tome,
primijenit će pravo predviđeno pravilima o
sukobu zakona koja smatra prikladnima
Strano procesno pravo
 Ugovorne strane mogu izabrati strano
procesno pravo kao mjerodavno za spor
 Stranke i arbitri dužni su voditi računa o
prisilnim procesnim propisima arbitražnog
prava države sjedišta arbitraže
MIRENJE
 Koncilijacija
 Pokušaj da se postigne prijateljsko rješenje
spora uz pomoć treće osobe čija je preporuka
za rješenje nastalog spora obvezna za
stranke ako je one prihvate
 NE DOVODI do ovršne odluke
 Prije pokretanja sudskog ili arbitražnog spora nastoji
se na dobrovoljnoj osnovi postići nagodba
 Nagodba postignuta mirenjem nema snagu ovršne
odluke, nego je to izvansudska nagodba
 Postupak mirenja ne prekida zastaru niti ima učinke
prema trećima
 Svaka stranka može u svako vrijeme izjaviti da
postupak mirenja smatra okončanim
 Ako je ugovorom predviđeno mirenje, ne može se
pokrenuti arbitražni ni sudski postupak dok se ne
okonča postupak mirenja
 Miritelji ne mogu biti arbitri u kasnijem sporu u istom
predmetu
 Miritelj (izmiritelj, posrednik) će se voditi
načelima:
 Objektivnosti
 Poštenja
 Pravičnosti
 Uzet će u obzir trgovačke običaje i prijašnju
praksu među strankama