FAKTI
I
ARTEFAKTI
ZBORNIK RADOVA
HISTORIJSKOG MUZEJA BIH
13
SARAJEVO, 2019.
ISSN 2566-3747
FAKTI
I
ARTEFAKTI
ZBORNIK RADOVA
HISTORIJSKOG MUZEJA BIH
13
SARAJEVO, 2019.
Izdavač
Historijski muzej Bosne i Hercegovine
Zmaja od Bosne 5, Sarajevo
+387 33 226 098
histmuz@bih.net.ba
Impressum
www.muzej.ba
Za izdavača
Elma Hašimbegović
Redakcija
Amra Čusto
Elma Hašimbegović
Elma Hodžić
Vjeran Pavlaković
Edin Radušić
Glavna urednica
Elma Hašimbegović
Odgovorna urednica
Elma Hodžić
Dizajn i DTP
Belma Arnautović
Fotografije
Esad Hadžihasanović, muzejski fotograf
Zoran Kanlić
Paul Lowe
Nemanja Mićević
Kanita Polimac
Lektura i korektura
Svjetlana Hadžirović
Štampa
Fojnica d.d.
Tiraž: 150 komada
Naslovna fotografija:
Vojo Dimitrijević, Smrt fašizmu, sloboda narodu, 1966.
Vitraž je za vrijeme rata 1992.-1995. oštećen. Ljeta 2018. godine se, zbog temperaturnih
oscilacija, središnji dio vitraža odvojio od ostatka kompozicije. Vitraž čeka restauraciju.
03 Članci: muzeologija,
muzeografija i historiografija
12 Amra Čusto, Urbanizacija na kraju grada – „Obećao si da ćemo živjeti
u neboderu“
04 Razgovor
120 Miško Šuvaković i Danis Fejzić, Was ist Kunst BiH? / Šta je
umjetnost, Bosno i Hercegovino?
05 Fakti i artefakti: građa
135 Xavier Bougarel i Dunja Jelenković, Za
din, i za plijen? Muslimanske milicije u Drugom
svjetskom ratu - Iz riznice Historijskog muzeja
Bosne i Hercegovine
06 Prikazi i osvrti
232 Jasmin Hasanović, NSK država
Sarajevo - Kontroverzno mjesto
posthistorijskog buđenja historije
08 Biografije autora
O zborniku - riječ redakcije
O 13. izdanju
P rethodni broj Zbornika radova Historijskog muzeja BiH, objavljen poslije
gotovo tri decenije pauze u izdavačkoj djelatnosti, napravio je presjek transfor-
macije socijalističkog naslijeđa u postratnom bosanskohercegovačkom društvu.
Pisali smo o metamorfozama muzeja i spomenika, o osavremenjavanju starih
zbirki kroz nove muzejske prakse, o novim muzejskim tendencijama. U novom,
13. broju Zbornika radova Historijskog muzeja BiH ulazimo u unutrašnjost
muzejskog prostora: otkrivamo nove priče iz muzejskih kolekcija i govorimo o
izazovima muzealizacije novije historije.
Zbornik radova Historijskog muzeja BiH broj 13 je rezime muzejskih aktiv-
nosti u 2018. godini. Pored obilježavanja važnih datuma, rada na suočavanju s
prošlošću, edukativnih programa, svakodnevnog prikupljanja novih eksponata
i analize postojeće građe, Historijski muzej BiH je u 2018. bio nezaobilazna
tačka regionalne kulturne scene. Ugostili smo jednog od najvećih svjetskih
umjetnika i tim povodom unaprijedili rad institucije, obogatili muzejske kolek-
cije, nudili publici nove sadržaje, pronalazili nove puteve artikulisanja prošlosti,
ispitivali mogućnosti muzejskog diskursa. Trudili smo se da oživimo saradnju
sa srodnim memorijalnim institucijama i da muzejskim sadržajima premostimo
geografske i političke granice.
Politika otvorenosti Historijskog muzeja BiH prema društvenoj zajednici u
kojoj djeluje se reflektirala na radove iz ovog broja Zbornika – pozvali smo
stručnjake iz različitih oblasti i njihove interpretacije muzejskih priča nudimo
kao platformu za razvijanje dijaloga. Dijaloška koncepcija časopisa, čiji su obrisi
zadati u prethodnom broju, ovaj put je obogaćena višeglasjem u kojem učest-
vuju domaći, regionalni i internacionalni stručnjaci i istraživači. Jedan od njih,
8
ujnadzi .31 O
Xavier Bougarel, istraživač koji koristi građu Historijskog muzeja BiH u svom
naučnom radu, i kojeg smo zamolili da bude saradnik na pripremi 13. broja
Zbornika, kumovao je blagoj, ali značajnoj izmjeni koncepcije Zbornika:
odlučili smo se da intervenišemo u naziv časopisa.
Za historijskim faktima smo tragali kroz muzejske artefakte – pronalazili smo
metode da ukažemo na kompleksnost rekonstrukcije historijskih činjenica
(fakti) i višeznačnost muzejskih predmeta (artefakti). Svjesni važnosti i jednog
i drugog u sveukupnom doživljaju prošlosti, dodajemo ih u naslov muzejskog
časopisa – u nadi da će Fakti i artefakti/Zbornik radova HMBIH poslužiti
kao platforma za unaprjeđivanje i produbljivanje muzeološke i historiografske
prakse u Bosni i Hercegovini.
REDAKCIJA
9
Članci
Muzeologija,
muzeografija
i historiografija
10
11
Rad pod nazivom
Urbanizacija na kraju grada
- „Obećao si da ćemo živjeti u
neboderu“ nastao je kao rezultat
istraživačkog rada za potrebe
realizacije izložbe pod nazivom
„Novi Grad – moje naselje“, a
koju je organizovao Historijski
muzej BiH u čast jubileja 40
godina postojanja najmlađe
sarajevske općine - Općine Novi
Grad.
Prilikom istraživanja
imala sam priliku da pregledam
i koristim građu Zavoda za Urbanizacija
planiranje i razvoj Kantona
Sarajevo, Historijskog arhiva
Sarajevo, Historijskog muzeja na kraju
BiH i Kantonalnog zavoda za
grada –
zaštitu kulturno-historijskog i
prirodnog naslijeđa Sarajevo,
zbog čega im ovom prilikom
iskazujem zahvalnost.
Posebno hvala fotografu Logo
Fahrudinu zbog mogućnosti
“Obećao si
da koristim njegove fotografije
nastale tokom dugogodišnjeg
rada u Zavodu za planiranje i
da ćemo
razvoj Kantona Sarajevo.
živjeti u
neboderu“
Amra Čusto
13
je do tada prolazila željeznička pruga1 i na kojem su se u daljoj prošlosti
nalazila sela, poznata i po ishodnim kućama bogatijih Sarajlija), a koji ovim
dokumentom postaje prostor predviđen za razmještaj industrije, pri čemu se
to posebno odnosilo na predjele Alipašinog mosta i Stupa. Također, Plan je
podrazumijevao rekonstrukciju željezničke mreže, izgradnju novih objekata
i saobraćajno povezivanje tih novih zona sa gradom. Plan je trebao Sarajevo
razviti kao “glavni grad Narodne Republike Bosne i Hercegovine, trebao je asanirati
stari dio grada, te dodati ovome, kao logičan nastavak Novi grad koji će zadovoljiti
sve potrebe čovjeka.” 2 No, da bi se ostvarili ovako zamišljeni planovi izgradnje
ključno je bilo definirati novu politiku, koja se odnosila na građevinsko zem-
ljište neophodno u procesu urbanog razvoja i planiranja.3 Ta nova politika bila
je u skladu sa društveno-političkim sistemom uspostavljenim nakon 1945.
godine i značila je da i građevinsko zemljište potpada pod državnu kontrolu.
Od šezdesetih godina to zemljište postaje društvena svojina, čime je omoguće-
no dalje razvijanje tzv. društveno usmjerene izgradnje.4 Društveno usmjerena
izgradnja posebno se odnosila na izgradnju novih naselja sa zgradama kolek-
tivnog stanovanja u kojim se mogao smjestiti veliki broj stanovništva, a što
je bilo prijeko potrebno u procesu velikog talasa doseljavanja u gradove. Ta
činjenica je jako uticala na izgled i organizaciju novijih dijelova gradova u
socijalizmu. Društveno zemljište nije omogućilo samo dovoljan prostor za
izgradnju novih stambenih naselja koja su nicala na nekadašnjim periferijama
jugoslovenskih gradova, pa tako i Sarajeva. Ono je u isto vrijeme omogućilo
i neophodan prostor za izgradnju industrijskih pogona na kojima se bazirao
privredni razvoj zemlje. Procesi industrijalizacije i urbanizacije na “krajevima
grada” išli su „ruku pod ruku“. Bio je to neodvojiv proces.
14
Žice), građevinske (Vranica), prehrambene (Hladnjača i klaonica, Tvornica
čokolade Zora) i tekstilne industrije (Tvornica čarapa Ključ), te energetike
(Energoinvest) - smještaju se na zapadni rub grada, a nova radna snaga regrutira
se iz seoskog stanovništva. Neke od ovih tvornica biće veoma uspješne ne
samo bosanskohercegovačke, nego i jugoslovenske firme, pokretači razvoja.
Nekadašnji “ponosi Republike”, kakav je bio Energoinvest,6 sinonimi su
pojedinih proizvoda u socijalizmu, npr. Ključ – čarape (jedine fabrike takve
vrste u BiH), Zora - čokolade itd. U ovim industrijskim pogonima zapošljava
se radna snaga, doseljeničko stanovništvo koje se u značajnoj mjeri iz sela
pokreće prema gradu. Nekadašnje agrarno stanovništvo postaje radništvo, a
nekadašnje predgrađe Sarajeva ubrzo postaje novi grad. Talas migracije bio je
potaknut industrijalizacijom, ali i stvaranjem uvjerenja da je život u gradu u
odnosu na život u selu mnogo lagodniji.7 Zbog toga je u periodu od šezdesetih
do osamdesetih godina u Sarajevu bilježen stalan porast stanovništva, koji je
osim prirodnog priraštaja bio rezultat konstantnog priliva novih stanovnika
u grad. O razmjerama migracije prema Sarajevu govori podatak da je u gradu
1971. godine od ukupnog stanovništva više od pola bilo doseljeničko.8 Razvoj
gradske privrede, forsirana industrijalizacija sa regrutovanjem novog stanovništa
iz seoskih sredina dovela je do niza poteškoća u organizaciji života grada, a
najprije se odrazila na nedostatak stambenog prostora.
15
Foto 1: Izgradnja Sarajeva 1960-ih
godina.
11 Analiza ostvarivanja društvenog plana razvoja Sarajeva za period od 1976.-80. godine sa ocjenom
mogućnosti razvoja u periodu od 1981.-85, Zavod za planiranje razvoja grada Sarajevo i Skupština grada
Sarajeva izvršni odbor, Sarajevo 1979., str. 63.
12 Folklorna grupa kulturno umjetničkog društva “Vaso Miskin Crni” organizovala je priredbu za brigadire
na izgradnji naselja Pavle Goranin, Monografija Energoinvest - RO Vaso Miskin Crni, Sarajevo, 1890.-1980.,
Sarajevo, 1980.
16
njima bili su svijetli, sa grijanjem, kupatilom, često telefonskim priključkom, što
je predstavljalo komfor i poboljšan standard življenja.
17
su ostvarili projektantsko preduzeće Dom i građevinsko preduzeće Vranica.13
Vranica je najprije imala zadatak da za ubrzani proces industrijalizacije gradi
industrijske hale. Međutim, od kraja pedesetih godina bila je u značajnoj mjeri
angažovana na izgradnji stambenih naselja u Sarajevu. Taj jednako važan
zadatak zahtijevao je efikasnost, pa je Vranica razvojem svoje djelatnosti na
Stupu organizirala Tvornicu montažnih zgrada, pogon koji je gradio montažne
elemente za izgradnju zgrada i stanova.14 Sistem gotovih montažnih elemenata
omogućavao je brzu izgradnju, jer su se već gotovi montažni elementi (poprečni
zidovi, tavanice, montažni elementi fasade) dovozili na gradilište i sklapali.
Na taj način u Sarajevu su izgrađena cijela naselja, kao što je to bilo naselje
Hrasno,15 ali i drugi stambeni objekti na današnjim prostorima općina Novo
Sarajevo i Novi Grad, zahvaljujući kojima se smjestio veliki broj stanovnika. Bez
obzira na stalno povećanje izgradnje novih stambenih naselja i broja stanova,
čiji se rast mogao pratiti na godišnjem nivou, ipak je bilo nemoguće za sve nove
stanovnike obezbijediti stanove.16 Nemogućnost da se u potpunosti obezbijedi
potreban broj stambenog prostora za sve veće doseljavanje u grad, imalo je za
posljedicu pojavu bespravne izgradnje stambenih objekata, kako u prigradskim,
tako i u gradskim sredinama. Gradske vlasti prećutno su taj proces omogućavale
i na taj način obezbjeđivale socijalni mir. Povoljni krediti, prodaja zemlje na selu
svakom budućem potencijalnom stanovniku grada omogućavala je da novac
uloži u kupovinu prostora za izgradnju kuće u gradu. Uz povoljan građevinski
materijal, novi stanovnici grada kuće su gradili uz pomoć prijatelja, komšija,
često i mobom.17 Dolaskom u grad pojedinac je pokretao i druge iz svog kraja
ili sela, te su doseljenici u grad rasporedom kuća, ali i stilom života djelomično
nastojali rekonstruirati svoj dojučerašnji tradicionalni način života. Na taj
način nastala su brojna sarajevska naselja Buća Potok, Boljakov Potok, Briješće,
Hrasno brdo, najvećim dijelom smještena u dijelovima grada koja pripadaju
općinama Novi Grad i Ilidža.18
18
u gradu, a zapravo se radilo o tome da su potpuno neprimjerenom izgradnjom
dodatno ugrožavali strukture gradskih naselja. Masovnija pojava bespravne
izgradnje individualnih stambenih objekata u gradu intenzivnije je uslijedila od
šezdesetih i nakon usvajanja Generalnog urbanističkog plana iz 1965. godine.
Ovaj plan detaljno je razradio pravce daljeg razvoja i izgradnje grada, odredio
namjene gradskog prostora - zone stanovanja, zone industrije, zone rada,
saobraćaja, prostore specijalne namjene, kao i prostore odmora i rekreacije.19
Međutim, on nije uspio zaustaviti dominatnu bespravnu izgradnju individualnih
stambenih objekata. Zbog toga je Sarajevo bio jedan od jugoslovenskih
gradova u kojem je pojava bespravne izgradnje dostigla ogromne razmjere i bila
predmetom analize i rasprave različitih stručnjaka - ne samo planera, arhitekata,
nego i sociologa.20 Problem divlje izgradnje eskalirao je u sedamdesetim i
osamdesetim godinama, kada u nemogućnosti da riješe svoje stambeno pitanje,
osim radnika, uglavnom nekvalificiranih, kuće na periferijama počinju graditi i
gastarbajteri - radnici na privremenom radu u inostranstvu, kako ih se još zvalo,
a koji su nakon zarađenog novca, uglavnom u Njemačkoj, ulagali i u izgradnju
kuća. Pokušaja da se nešto učini sa masovnom pojavom bespravne izgradnje bilo
je u osamdesetim godinama, kada su gradske vlasti u saradnji sa Urbanističkim
zavodom izradile urbanističke projekte za individualnu izgradnju na lokacijama
koja su bila poznata po divljoj izgradnji. Međutim u konačnici i oni nisu
dali željeni rezultat.21 Bespravna izgradnja ugrožavala je razvoj grada, jer su
prostori planirani za druge sadržaje, važne za normalno funkcioniranje grada,
bili napadnuti divljom izgradnjom. Vlast nije mogla riješiti ovaj kompleksan
problem još od kada je taj problem uočen, šezdesetih, osim što se konstatiralo
“da se uzurpira društveno vlasništvo, da se gradi na zaštićenim područjima, te
da se gradi tamo gdje se nikad nije gradilo.”22 Zvanični predstavnici društvene
i političke elite svoju pažnju konstantno su usmjeravali prema kolektivnoj
izgradnji i ustanovljenom principu dodjele stanova, sa brojnim manjkavostima,
koje su značile da stanove uglavnom dobija više obrazovano stanovništvo,
službenici različite vrste i kvalificiranija radna snaga, pa je svo vrijeme trajanja
socijalizma dobijanje društvenog stana, uz posjedovanje vikendice, na planini
ili na moru značilo svojevrsnu privilegiju.23 Stvar prestiža u društvu bilo je
19 Sarajevo - Generalni urbanistički plan, karta namjene površine, 1965. Dokumentacija Zavoda za zaštitu
kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa
20 A. Ličina Ramić, Socijalistički grad - historiografska literatura o gradovima SFRJ na primjeru Beograda,
Sarajeva i Zagreba, 21.5.2018. http://www.historiografija.hr/?p=9945, pristup 24.12.2018.
21 Idejni projekti individualnih stambenih objekata uz urbanistički projekat za lokalitet za individualnu iz-
gradnju u naselju Boljakov Potok, decembar 1985. i Urbanistički projekat lokaliteta za individualnu izgradnju
naselja Briješće, decembar 1985., Zavod za planiranje razvoja grada Sarajeva
22 Delegatski Bilten, Izdanje Skupštine grada i udruženih opština Sarajevo, Sarajevo, 1981. str. 13.
23 A. Čusto, Urbane transformacije Sarajeva u socijalizmu, Prilozi historiji BiH u socijalističkoj Jugoslaviji,
19
stanovati u zgradama, stambenim naseljima, posebno neboderima, jer su se
stanovi u njima smatrali odrazom višeg standarda, poželjnog, modernog načina
života. Sa komforom stanova i svim dodatnim sadržajima koji su se unutar
naselja nudili stanovnicima, kao što su vrtići, škole, ambulante, prodavnice,
parkovi i zelene površine, život u neboderima i zgradama je bio modernizacijski
iskorak prema naprijed. Već pri izgradnji prvih nebodera u Sarajevu novine su
pisale o tome kako se “kod nas svi dive visokim „nebotičnicima“.24 O tome zašto
je život u neboderu bio veoma poželjan slikovito govore i stihovi pjesme nastale
u osamdesetim “Obećao si da ćemo živjeti u neboderu”,25 u kojoj je stan u neboderu
čežnja mlade žene, pri čemu ona opisuje život u sarajevskom prigradskom
naselju u kojem novi doseljenici, nekada vezani za selo i poljoprivredu, u
svojim novima domovima na perife-rijama grada održavaju stari način života.
Nasuprot društvenih stanova u novim naseljima stajala je periferija sa divljom,
individualnom izgradnjom, koja se nije mogla kontrolisati. Problem su dodatno
usložnjavali i slučajevi u kojima su pojedini građani nezakonito trgovali
društvenim zemljištem, te ostvarivali dobit prodajom zemljišta, koje nije bilo
njihovo i na kojima su vrlo brzo nicali bespravni objekti. U tim “snalaženjima”
građana bili su bilježeni slučajevi u kojima su pojedinci od ove nezakonite
prodaje ostvarivali zarade, koje su u ono vrijeme predstavljale sume od nekoliko
desetina hiljada maraka.26 Takva praksa posebno je bila izražena u naseljima
Novog Grada - Sokolje, Boljakov Potok itd. Posljedica takvog stanja bila je da
se na prostorima koji su po planskim dokumentima bili namijenjeni drugačijim
sadržajima nalazilo, prema analizama s početka osamdesetih godina, preko 40
000 nelegalnih stambenih objekata sa više od 120 000 stanovnika, što je bilo
više od ¼ ukupnog stanovništva Sarajeva.27
20
dnevnoj bazi osjećali taj problem.28 Već u šezdesetim godinama, kao posljedica
snažnog razvoja, izgradnje i industrije, kao poseban problem pojavilo se
naglo povećanje saobraćaja prema Novom Sarajevu i Ilidži. Autobusi, koji su
prevozili građane u njihovom svakodnevnom putovanju od stanova prema
radnim mjestima i obrnuto, bili su nedovoljni, pa je potreba za povećanim
kapacitetetom gradskog prevoza riješena uvođenjem tramvajskog saobraćaja
na relaciji Sarajevo – Ilidža. Naime, nakon što je u grad stigla informacija da
grad Vašington ukida tramvajsku gradsku mrežu, odlučilo se za nabavku tih
polovnih tramvaja. Sređeni i renovirani tramvaji, među građanima nazva-
ni Vašingtonci, pušteni su u promet 1961. godine.29 Pored saobraćajnog
povezivanja i drugi problemi mučili su grad: pitanje vodosnabdijevanja, zelenih
površina, aerozagađenja itd. Bez obzira na česte konstatacije i opisivanja da je
život u novim naseljima više ličio na život u velikim spavaonicama, Sarajevo
je konstantno privlačilo nove stanovnike, čije je osnovno nastojanje bilo dobiti
društveni stan i tako sebi obezbijediti jedan od uslova egzistencije u gradu. Uz
sve mane koja su nova naselja imala, nekvalitetnu i jeftinu izgradnju, ona su se
planski osmišljavala i bila su značajan pomak, napredak u organizaciji jednog
od najsloženijih urbanih funkcija grada – stanovanja. Osim toga, opremljenost
stanova, te prosječna površina stanova stalno je rasla (u 1971. godini bila je
45,65 m2, a u 1981. godini bila je 52,66 m2) čime se doprinosilo podizanju
opće kvalitete života.30 Također je od sedamdesetih godina prostorni standard
rastao, pa je u strukturi stambenog fonda rastao broj većih, dvosobnih, trosobnih
i četverosobnih stanova. Povećanje prostornih standarda bilo je posljedica
ukupnog razvoja društva, novih promišljanja o uslovima stanovanja, bolje
tehničke opremljenosti, te posebno urbanizacije, koja je bila odraz promjena
socijalističkog društva. To je onda bilo potvrđeno i novim pravilnicima
o stambenoj izgradnji, koji su dozvoljavali veći broj kvadrata stambenog
prostora po osobi u jednom stanu.31 Ipak, broj dvosobnih stanova je uvijek bio
dominantan, zbog čega se može reći da je u vrijeme socijalizma preovladavala
kultura življenja dvosobnog stana.32 Mijenjanje uvriježenog mišljenja o
28 Elementi dugoročne strategije društveno-ekonomskog razvoja grada Sarajeva za period od 1986. do
2000.-2015. godine, analiza uslova, mogućnosti i pravaca razvoja, Grad Sarajevo, Zavod za planiranje razvoja
grada Sarajeva, 1985., str. 29.
29 Dane Miljković, Tramvaj do Ilidže, Sarajevo u socijalističkoj revoluciji, Sarajevo, 1990., str. 438-442.
30 Elementi dugoročne strategije društveno-ekonomskog razvoja grada Sarajeva za period od 1986. do
2000.-2015. godine, analiza uslova, mogućnosti i pravaca razvoja, Grad Sarajevo, Zavod za planiranje razvoja
grada Sarajeva, 1985., str. 30.
31 Opšti tehnički uslovi za projektovanje i izgradnju stambenih zgrada i stanova, Službeni list SRBiH,
Sarajevo, 1976. (knjiga – priručnik) i Opšti tehnički uslovi za projektovanje i izgradnju stambenih zgrada i
stanova, Službene novine Grada Sarajeva br. 21/87, 30. septembar 1987.
32 Struktura stambenog fonda iz 1971. pokazuje da su ukupno od 90.458 stanova na području grada
36.567 stanova bili dvosobni. Samo u periodu između 1971. i 1981. godine dvosobni stanovi su povećani za
21
Foto 2: Generalni urbanistički plan iz
1965. godine.
VRIJEME UZLETA
49,7%. Analiza dosadašnjeg razvoja 1971.-83., Zavod za planiranje razvoja grada i Grad Sarajevo, 1983. str .
86.
33 Ocjena mogućnosti razvoja izgradnje stanova u društvenoj svojini u periodu 1986.-90. Zavod za planira-
nje i razvoj grada Sarajeva.
23
budućnosti graditi stanova u društvenoj svojini.34
Širenje grada i izgradnja novih naselja kao što su Alipašino polje, Otoka,35
Nedžarići, uticalo je na odluku gradskih vlasti o teritorijalnoj podjeli Općine
Novo Sarajevo i formiranje 1977. godine Općine Novi Grad, koja postaje
najmlađa, a vrlo brzo i najmnogoljudnija sarajevska općina. Da je arhitektura
izraz društvenih prilika potvrdile su sedamdesete godine, što u socijalističkim
gradovima jesu godine otvaranja i liberalizacije društva, koje su se uz poboljšanu
ekonomsku situaciju i međunarodne kredite odrazile na tokove i izraze gradnje,
te se osim i dalje dominantne stanogradnje u ovo vrijeme intenzivnije počinju
graditi i otvarati različiti objekti javne namjene: domovi zdravlja, tržnice i
pijace, brojne samoposluge, robne kuće, objekti posebne namjene (aerodrom,
RTV itd), specijalizirane prodavnice za opremanje stanova (namještaja i
kućanskih aparata)... Zahvaljujući ovim objektima su građani lakše ostvarivali
svoje različite svakodnevne potrebe, ali se kroz njih prepoznavala sveukupna
modernizacija socijalističkog društva. I dok su prve samoposluge kao naznake
modernog sistema trgovine i potrošačkog društva u Sarajevu otvorene krajem
pedesetih godina, robne kuće otvarane u sedamdesetim i osamdesetim bile su
izraz vesternizacije i razvoja konzumerizma. Opći napredak i podizanje kvaliteta
urbanog života za veći broj stanovnika ogledao se i u drugoj, planskoj izgradnji
na novogradskim dijelovima grada - izgradnja Doma zdravlja Kumrovec,
istoimenog kina u kojem su se davale projekcije stranih i domaćih filmova sve u
naselju Otoka, a na Čengić Vili II veća pijaca Hercegovačkog poljoprivrednog
kombinata (HEPOK)...U ovo vrijeme Sarajevo se razvija i kao republički
univerzitetski centar, a širenje mreže fakulteta i povećanje broja studenata se
odrazilo na potrebu povećanja kapaciteta studentskih domova u gradu. Zbog
toga se gradi novi Studentski dom pod simboličkim nazivom „Bratstvo i
jedinstvo“ u naselju Nedžarići, koji je omogućio smještaj velikog broja studenata
pristiglih na školovanje u grad, i zahvaljujući kojem je i Novi Grad postao
naselje studenata.36
24
Nakon izgradnje, njegove visoke zgrade, veliki i prepoznatljivi neboderi postali
su domovi brojnih stanovnika.37 Na Alipašinom polju prvi put u sarajevskoj
praksi novogradnje paralelno sa izgradnjom stanova bili su izgrađeni i dovršeni
svi neophodni prateći sadržaji – škola, obdanište, biblioteka, ambulanta,
trgovački i ugostiteljski objekti. Upravo zbog toga mnoge su Sarajlije željele
dobiti stan baš u tom tada modernom naselju. Alipašino polje dijelom je
građeno i sredstvima samodoprinosa, pa je bilo poznato i pod nazivom „naselje
solidarnosti“. U novom velikom naselju, smještenom na 65 hektara, 8.200
stanova, u zgradama čija spratnost je dostizala broj osamnaest, stanove su dobili
različiti socijalni slojevi građana – radnici, učitelji, ljekari, službenici, inžinjeri,
umjetnici (koji su na vrhovima zgrada imali svoje ateljee) i drugi.
25
Foto 3: Izgradnja naselja Alipašino polje.
26
objekata. Niz novih objekata u
gradu bilo je podignuto na taj
način, udruživanjem sredstava i to
različitih organizacija, pravnih i
privrednih subjekata, tada poznatih
pod nazivom organizacija udruženog
rada (OUR-a): od industrije, uslužnih
djelatnosti, kulture, obrazovanja,
zdravstva, itd. Organizacije udruženog
rada zapravo su bile osnovni
temelji na kojima se bazirao sistem
socijalističkog samoupravljanja i
čijim novcem uz razvijenu praksu
samodoprinosa se grad razvijao.
Model društvene izgradnje povezivao
je sve sudionike u procesu izgradnje
koji je trebao da rezultira brzom i što
ekonomičnijom izgradnjom. U sedmoj
i osmoj deceniji Sarajevo dobija neke
od objekata namjenski sagrađenih za
važne institucije Bosne i Hercegovine.
Takvi objekti bili su zgrada Radio-
televizije i zgrada novinsko izdavačkog
preduzeća „Oslobođenja“, dvije
najvažnije medijske republičke
kuće. Dva medija, jedan elektronski,
a drugi novinski, osim što su u
sadržajnom smislu bili jako važni
za bosanskohercegovačko društvo,
dobijanjem namjenskih objekata
postali su i u prostornom smislu
prepoznatljive identitetske tačke
grada. U kolektivnoj kulturi sjećanja
grada, posebno na period Olimpijade i
opsade Sarajeva, ovi objekti zauzimaju
važno mjesto.41 Objekti izrasli na
27
novogradskim dijelovima u vremenu predolimpijskog uzleta grada postali
su svojevrsni simboli napretka bosanskohercegovačkog društva i daljeg
emancipiranja Sarajeva kao najznačaj-nijeg republičkog gradskog centra.
Zgrada Radio-televizije nastajala je u neko-liko faza, od kojih je prva završena
1975. godine. Zbog sive boje betona od kojeg je izgrađena brzo je prozvana
„Sivi dom.“ Međutim, u vrijeme kada je iz nje započelo emitiranje programa
bila je savremeno mjesto, dobro tehnički opremljeno za radio-televizijsku
produkciju ondašnje Radio Televizije Sarajevo. Novi tehnički kapaciteti,
opremanje RTV zgrade, uz obuku novih kadrova i razvijanje različitih profila
televizijskih i radijskih stručnjaka odrazilo se na porast i kvalitet programa, što
potvrđuje podatak da je nakon useljenja u novu zgradu bio pokrenut najprije
Drugi program TVSA (1975. godine), a potom treći (1989. godine). Najveći
zabilježeni projekat Radio-televizije Sarajeva, u saradnji sa ostalim radio-
televizijskim centrima Jugoslavije, bilo je praćenje i prijenos XIV Zimskih
olimpijskih igara.42 U periodu između osamdesetih i devedesetih godina ova
medijska kuća producirala je raznovrstan i kvalitetan program od kojih je
omladinska, radijska emisija „Primus“ iz koje se razvila poznata „Top lista
nadrealista“, televizijska humoristička serija sa skeč formama i kritičkim
pogledom, koja je progovarala o političkoj i društvenoj stvarnosti socijalističkog
društva i bila veoma popularna i gledana širom jugoslovenskih prostora.
28
Da proklamirane mjere ekonomske stabilizacije nisu davale rezultate pokazuju
i potvrđuju različiti izvještaji, analize koje su se dostavljale Gradskoj skupštini,
a od kojih su veoma ilustrativni bili oni koji su između ostalog, govorili da se u
gradu stalno povećava broj korisnika socijalne pomoći, te da je za njih potrebno
skoro duplo povećati izdavanje finansijskih sredstava.45 Ipak, u takvim uslovima,
a samo deceniju pred raspad socijalističke Jugoslavije, Sarajevo doživljava svoj
najveći uzlet zahvaljujući dobijanju organizacije XIV Zimskih olimpijskih igara
1984. godine. Kao rezultat priprema za održavanje Igara u Sarajevu se gradi niz
sportskih, hotelskih, zdravstvenih i drugih objekata. Niz objekata dobija svoje
prostore ili se dograđuju i osavremenjavaju – primjeri su rekonstrukcija zgrade
PTT i uređenje aerodromske piste sa novoizgrađenom aerodromskom zgradom.
Ti objekti, posmatrani i kao arhitektonska djela doprinijeli su sveukupnoj
graditeljskoj produkciji tog vremena, ali su još više doprinijeli u sadržajnom
smislu povećanoj kvaliteti života u gradu. Otvaranje takvih objekata medijski
je bilo veoma praćeno, navedeno kao uspješne realizacije projekata koji su
značili niz pogodnosti građanima, pri čemu se nije štedjelo u optimističnim
predviđanjima za budućnost. Primjeri su vijesti o nabavljanju opreme za
razbijanje magle na sarajevskom aerodromu, rekonstrukciji piste i zgrade zbog
čega se nagovještavalo da će sarajevski aerodrom omogućiti, odnosno “izaći u
susret onim bosanskohercegovačkim putnicima koji žele letjeti na duge staze
jer će biti uspostavljena linija Sarajevo - Njujork.”46 Osim turizma, posebno
zimskog, za koji se predviđalo da će postati jedan od važnih razvojnih faktora
grada, predviđalo se da će i građani sve češće, a po ovoj vijesti i sve dalje putovati
i više biti u ulozi turista.
45 Vidjeti Delegatski Bilten, Izdanje Skupštine grada i udruženih opština Sarajevo, Sarajevo, 20. juni 1981.
str. 10.
46 Flešing lampe - razbijanju maglu, Oslobođenje 22.12.1983.
47 Radi se o Osnovnoj školi „Skender Kulenović“, nekada „Simon Bolivar“, na Dobrinji.
48 Autori naselja: Milan Nedić, Beriz Povlakić, Zdravko Likić, Ahmed Hadžiomerović, Stjepan Dedović i
Ognjenka Rašić.
29
Foto 4: Zgrada Radio-televizije
30
planirana je opremljenost naselja sa svim posebnim potrebnim sadržajima. Kako
se koji dio Dobrinje završavao, primao je nove stanovnike, najčešće one koji
su nakon dugogodišnjeg čekanja na stan ili podstanarskog života dobijali svoje
prve stanove, i koji zbog toga nisu skrivali svoje uzbuđenje i radost.51 Dobijanje
društvenog stana u socijalizmu bio je događaj koji se pamtio cijeli život.
31
Izgradnja i urbanizam u Sarajevu nakon 1945. godine pa sve do devedesetih
godina XX stoljeća bio je izraz socijalističkog društva, pri čemu je izgradnja
društvenih stanova jedna od dominantnih odrednica koje su bitno uticale na
oblikovanje grada. Društveni stanovi uvijek su bili u fokusu interesa političkih
aktera, bili su jedan od dugoročnih društveno-ekonomskih i prostornih ciljeva
razvoja grada. Zbog toga ulaganja sredstava u izgradnju, posebno stanogradnju,
nikada nisu prestajala. Realizacija tih ciljeva posebno se pratila i uglavnom je
bila veoma uspješna.53 Osamdesetih godina sve više u gradu dolazi do izražaja
prekomjeran demografski rast grada, kao posljedica velikog priliva novog
stanovništva. Javlja se promišljanje da se čak određenim mjerama ograniči
dolazak u grad. Međutim, u stvarnosti se takve ideje nisu mogle realizirati.
Planovi izgradnje stanova u društvenoj svojini nastavljeni su sve do devedesetih
godina, pa je planom za period 1986.-1990. godine bilo predviđeno da se u
Sarajevu izgradi 6.597. novih stanova, najvećim dijelom na području Općine
Novi Grad, posebno u naseljima Dobrinja i Vojničko polje.54
32
IZVORI I LITERATURA:
ČLANCI:
Aida Ličina Ramić, Od ekološke katastrofe do Olimpijskih igara grad Sarajevo 1971.-
84. Poplava, zemljotres, smog: Prilozi ekohistoriji BiH u 20 stoljeću, Sarajevo, 2017.,
Aida Ličina Ramić, Socijalistički grad - historiografska literatura o gradovima SFRJ
na primjeru Beograda, Sarajeva i Zagreba, 21.5.2018. http://www.historiografija.
hr/?p=9945, pristup 24.12.2018.
Amra Čusto, Perspektive socijalizma - obnova, izgradnja naselja i novi stil života, Prilozi
historiji urbanog razvoja BiH u XX stoljeću, Zbornik radova, Sarajevo, 2016., str.155-
171.
Amra Čusto, Urbane transformacije Sarajeva u socijalizmu, Prilozi historiji BiH u
socijalističkoj Jugoslaviji, Zbornik radova, Sarajevo, 2017., str. 211-230.
Dane Miljković, Tramvaj do Ilidže, Sarajevo u socijalističkoj revoluciji, Sarajevo, 1990.
Nijaz Musabegović, Sumrak grada, Erasmvs, časopis za kulturu demokracije, Zagreb,
1998.
Slavka Zeković i Miodrag Vujošević, Uticaj kontekstualnih faktora na politiku
građevinskog zemljišta i urbanog razvoja u Srbiji http://www.spuds.edu.rs/downloads/2.
pdf, pristup 30.12.2018.
33
Generalni urbanistički plan,- karta namjene površine, 1965.
Idejni projekti individualnih stambenih objekata uz urbanistički projekat za lokalitet
za individualnu izgradnju u naselju Boljakov Potok, decembar 1985. i Urbanistički
projekat lokaliteta za individualnu izgradnju naselja Briješće, decembar 1985. Zavod za
planiranje razvoja grada Sarajeva
Karakteristike i razmještaj industrije grada Sarajeva, Zavod za planiranje Kantona
Sarajevo, 1983.
Plan izgradnje stanova u društvenoj svojini za period 1986.-1990., SIZ stanovanja grada
Sarajeva, Sarajevo 1986.
Oslobođenje, 01.09.2018.
Oslobođenje, 11.02.1983.
Oslobođenje, 22.12.1983.
Oslobođenje, 02.02.1983.
Opšti tehnički uslovi za projektovanje i izgradnju stambenih zgrada i stanova, Službene
novine Grada Sarajeva br. 21/87, 30. septembar 1987.
Delegatski Bilten, Izdanje Skupštine grada i udruženih opština Sarajevo, Sarajevo, 1981.
Katalog projektantske kuće Dom, Sarajevo, 1985.
34
Urbanization at the End of the City - “You promised
we would live in a skyscraper”
Abstract: Based on the used sources and literature, the paper analyses
the urbanisation method in Sarajevo after the end of World War
II, primarily in the territory of Sarajevsko polje, former outskirts of
the city. Industrialisation and wave immigration to the city bolstered
construction of large residential settlements, which, in addition to
unlicensed individual residential construction would shape the city
anew. Social residential construction was the primary feature of the
spatial development of the city in socialism. The 1970s and 1980s
were decades of overall modernisation in the 20th century. Due to a
new expansion wave in the city, well-known settlements in Sarajevo
(Alipašino polje, Otoka) were built, including representative public
buildings – symbols of the city, and during the preparations for the
Olympic Games and city planning, the youngest city municipality of
Novi Grad was built in 1977. Since then, in further planned areas,
modern settlements of Mojmilo and Dobrinja were built, with all
the different necessary infrastructure, including shops, health care
centres, libraries, schools, and kindergartens. During this time,
despite more frequent crises of socialist society, the city was at its
peak of development, represented by the 14th Winter Olympic
Games held in 1984.
Veza između Brian Eno-a i Bosne i Hercegovine postoji još od perioda rata 1992.-
1995. On je producent jedne od najslavnijih pjesama o ratnom Sarajevu - Miss
Sarajevo. Dolazak Brian Eno-a u Sarajevo bio je povod da tim Historijskog muzeja
BiH istraži jednu od najprovokativnijih priča iz moderne bosanskohercegovačke
historije - priču o Miss Sarajevo 1993. Muzej je prikupio značajan broj eksponata
koji tematiziraju Miss opkoljenog Sarajeva, a najznačajniji eksponat koji je došao
u muzej je baner sa porukom Don’t let them kill us. Ta poruka je 1993. godine, iz
čuvenog Templa, a pod režiserskom palicom Janesa Tadića otišla u svijet i postala
inspiracija za pjesmu – nastalu s ciljem podizanja svijesti o situaciji u Bosni i
Hercegovini. Priču o nastajanju pjesme Miss Sarajevo je pred više od 300 ljudi
u Historijskom muzeju BiH ispričao Brian Eno. Poslije druženja sa Eno-om je
uslijedila serija predavanja o kulturi i umjetnosti, koju su vodili predavači iz Bosne i
Hercegovine.
37
instalaciju 77 Million Paintings Briana Enoa. Postavka Opkoljeno Sarajevo, koja
posmatrača dovodi u stanje tjeskobe i bola, a s druge strane, instalacija 77 Million
Paintings, služi kao prostor refleksije i autorefleksije. Ovu postavku ne čine ekrani i
uređaji – čine je procesi koji se dešavaju u posmatraču izazvani bojama, zvukovima i
katarzičnom atmosferom. Instalacija Briana Enoa se, pretvarajući jedan dio muzeja
u kontemplacijski prostor, utapa u prirodne muzejske procese koji se dešavaju i mimo
posmatračevog kruga. Postajući organskom cjelinom sa jezgrom muzeja, ova postavka
funkcionira kao prostor katarze. Umjetnica i historičarka umjetnosti Smirna
Kulenović je realizirala performans „77“ i provela 77 sati u prostoru instalacije. Ona
je propitivala, između ostalog, kako se umjetnost u muzeju historijskog tipa može
koristiti u suočavanju sa prošlošću. Njeno istraživanje je poslužilo timu Historijskog
muzeja BiH u istraživanju o potencijalu muzejskog prostora. Multimedijalna
instalacija 77 Million Paintings je bila otvorena za posjetioce 77 dana tokom ljeta
2018. Ovaj jedinstveni kulturni događaj omogućio je British Council u saradnji sa
Historijskim muzejom BiH.
38
Smirna Kulenović
Eksperimentalni misaoni
performans kao aktivna
percepcija djela Brian Eno-a
„77 Million Paintings“
„
i publici u Sarajevu, jeste
upravo njena postavka u
prostoru Historijskog muzeja
i j e m e koje tek
r
BiH. Ovakvim kustoskim i ši me v g je
Ne pla a prođe, koje
amom
umjetničkim odabirom dodaje
treba d svjestan na s e
se potpuno novi sloj značenja; biti nametn
ut
n e m oguće s a m o
kako samom organizmu ove ,
Muzeja, tako i djelu „77 Million početku ze, meditacije mo
hipno e sa
Plaši m kvatnog
Paintings“ – koje možda prvi n i š t v a . e
put u vlastitoj historiji poprima zatvore ogućnost ad i se sve
an e m om m
i jednu specifičnu društveno trenutn djelo; odjedn ameće kao
na n
angažiranu ulogu. Pored pratećeg fokusa o i s p oljašnje lima.
i otvorenog edukativnog programa ono prolazn mis
avezno odgovorene
o i o b
kojim se publici želi približiti nužn e, ne a
pojam generativne umjetnosti i v l j e n e obavez potisnuta tug
lokalnih umjetničko-aktivističkih
Zabora otisnuti stres, je bih željela
p ko
oruke, zvukova ogu...
praksi – najznačajnija je terapeutska p r i z o r a i
mogućnost ovog djela, shvaćena u zbog p bjeći, ali ne m
iz
kontekstu savremenog, postratnog mirne
bosanskohercegovačkog društva. r m a n s a „77“ S
r fo
nika pe sat 1)
(Iz dnev ulenović 2018,
Upravo taj kontekst jedan je K
od osnovnih motiva za kreaciju
performansa „77“, kojim se publika
pokušava podsjetiti na mogućnost Instalacija „77 Million
introspekcije i kontemplacije u Paintings“ otvara univerzalnu
intimnom prostoru Muzeja, otvorenog mogućnost korištenja jednog
publici svih 77 dana trajanja sigurnog i „lebdećeg“ prostora,
instalacije. Budući da je razumijevanje ispunjenog kontinuitetom nastanka i
značaja procesualnosti osnovni nestanka neponavljajućih apstraktnih
element za mogućnost potpunog audiovizuelnih formi, u dimenziji
„uranjanja“1 u ovo djelo, potrebno vremena. Angažiranost ovog djela
1 Intervju, Interview with Brian Eno about His
Exhibition, Constellations (77 Million Paintings), BBC, 2007.
40
može se promatrati i kroz globalnu
prizmu savremenog načina života,
Ovako
bismo s
„
eu
izgrađenog upravo na sistemskom jećati u vijek trebali o
oduzimanju vremena i prostora za Muzeju s-
samoću i introspekciju. No, postaviti
...
jedno ovakvo djelo na tlo Bosne i
Hercegovine znači i publici ponuditi Kao ko
d kuće.
značajnu duhovnu mogućnost
privremenog izlaska iz „krize“ (Iz dnev
nika pe
rforman
svakodnevnog života, opterećenog Kuleno sa
vić 2018 „77 “ Smirne
teškom ratnom prošlošću i , sat 24)
pokušajima da se ona prihvati i
razumije. Sama instalacija postavljena Muzeju,
je u izložbenu prostoriju pokraj stalne pojavljuje se
postavke „Opkoljeno Sarajevo“, primarno odstupanje od idealnog
koja govori o životu i preživljavanju stanja čiste kontemplacije kojoj težim;
građana i građanki Sarajeva u toku zbog misli o vanjskom prostoru
opsade od 1992. do 1995. godine; bez svakodnevnice koja pretrpava čak i
vode, hrane, struje, grijanja. Upravo potpuno izolovani, unutarnji prostor
ovakav prostorni odabir za lokaciju instalacije. Tek odstupanjem od
djela Brian Eno-a čini ovu postavku inicijalne ideje dolazim do istinske
angažovanom – nudeći mogućnost srži – najznačajniji aspekt ovog
građanima i građankama Sarajeva da djela postaje upravo evolucija misli i
se teških i egzistencijalnih trenutaka osjećaja koje ono u meni prouzrokuje,
sjećaju unutar same instalacije. Na ovaj odlikovano suočavanjem sa vlastitom
način ona postaje prelazna dimenzija i zajedničkom prošlošću i sadašnjošću,
između različitih vremena; između nemogućnosti bježanja od iste.
preživljavanja u prošlom i sadašnjem
„Beskrajan niz unutrašnjih prostora
Sarajevu – ali i vizije budućnosti,
otvara se unutar mojih generativnih
za koju moramo vjerovati da će
misli, u obliku performansa koji
imati upravo evolutivni, generativni
neprestano misaono nastaje i nestaje,
karakter.
kojem ne postoji krajnji rezultat“ (Iz
dnevnika performansa „77“ Smirne
PERFORMANS KAO MISAONI Kulenović 2018, sat 5) – postoji samo
PROCES – EKSTENZIJA ono što nastaje na osnovu jednog
PROSTORA minimalnog pravila; ostati unutar
ovog djela u toku svih 77 sati. Sami
Već u prvim satima performansa proces ostanka unutar prostora,
i trodnevnog boravka (77 sati) u prepuštajući se toku misli, nalaže i
41
mojoj svijesti jedan evolutivni karakter života; nudi otpor vremenom za
– poput logike kojom je građeno i kontemplaciju unutar sigurnog
samo djelo „77 Million Paintings“. prostora – umjetničkog skloništa
od svakodnevnice i površnosti.
Ekstenzija prostora dešava se Odnos sa vremenom u potpunosti se
dvojako; procesom misli i procesom mijenja nakon 36 sati provedenih u
komunikacije tih misli putem jednoj prostoriji, dovodeći do pojave
Instagram Story-a. Cjelokupni barem djelomično aktivne percepcije
performans dešava se na unutrašnjem, koja je u stanju opaziti delikatne
misaonom nivou, o kojem publiku promjene sporog tempa – kojim se u
izvještavam fotografijom i kratkim potpunosti transformišu oblici slika
tekstom; iz sata u sat, 77 puta. Ovaj i zvukova. Tek tada zaista postaje
element uvodi i novu publiku u moguće shvatiti esencijalnu ulogu
prostor muzeja; ljude iz Amerike, procesualnosti u audiovizuelnoj
Indije, Velike Britanije i drugih kompoziciji Brian Eno-a, koji kao
zemalja koji počinju pratiti jednu od svojih primarnih umjetničkih
moj Instagram Story. Lokalna i inspiracija navodi minimalističko djelo
internacionalna „digitalna publika“ „It’s gonna Rain“ Steve Reich-a,
javlja mi se sa pitanjima, podrškom,
vlastitim mislima kojima dopunjuju
moj tok svijesti, upućujući me na
nove ideje i razumijevanje. Sa druge
Vrijeme dozvo
„
strane, lokalna publika već od ljava svakoj st
pokaže onakvo vari da se
prvog dana počinje dolaziti kako bi m kakva jeste
prostor zajedno sa mnom koristila punoći. Ono , u svojoj
može i najobič
za kontemplaciju, boraveći unutra vak u jednoj p niji bora-
rostoriji učinit
barem sat, dva ili tri. Instalacija nim, dovesti d i ekstrem-
o granica izdrž
postaje i prostor interakcije, ljivosti i
spoznaje.
upoznavanja i dijeljenja spoznaja o
Protok vremen
sebi i djelu u kojem učestvujemo, naglašava sva a
kojem se predajemo, u koje ku, pa i najm
poteškoću i či anju
uranjamo. ni je radikaln
om; čin i je
životnom.
PROCESUALNOST I VRIJEME
– OSNOVA GENERATIVNE (Iz dnevnika pe
UMJETNOSTI rformansa „77“
Kulenović 2018 Smirne
, sat 36)
Generativna umjetnost, kao i
samo djelo Briana Eno-a ipak
nudi alternativu današnjem načinu
42
iz 1965.2 Izvorni materijal ovog od svake namjere, njegova jedina
djela je audio snimak propovjednika namjera jeste u tome da evoluira,
koji govori o kraju svijeta, 1964. mijenja se, raste i razgrađuje kao
godine na Union Square-u u San autonomni akustični razlog. (Reich
Francisku. Djelo nastaje zbog greške 1968, manifest)
pri sinhronizaciji dvije mašine koje
su istovremeno trebale reproducirati Od 1965. kada je ova
snimak, ali se u toku tog procesa ideja zaživjela, razvoj sofisticiranih
mimoilaze. Reich odlučuje iskoristiti kompjuterskih softvera, algoritama,
pomjeranje faze, u kojem se istražuju vještačkih neuronskih mreža i ostalih
sve moguće rekurzivne harmonije prije ranih oblika upotrebe artificijelnih
nego se dva snimka konačno vrate sistema u kreaciji muzike učinili su
u sinhronizaciju. Ovih 17 minuta mogućim i „77 Million Paintings“
i 50 sekundi procesa ponavljanja kao neponavljajuće, procesualno
i eksperimentisanja ključni su za audiovizuelno djelo. Hiljade zvukova
razvoj ideje procesualnosti zvuka u i slika integrisane su u memoriju
dimenziji vremena, te predstavljaju njegovih osnovnih algoritamskih
i osnovni korak ka razvoju Eno-ove postavki,4 koje su potom programirane
ambijentalne i generativne muzike.3 tako da generativno stvaraju 77
miliona različitih kombinacija zvu-
Procesualnost nije samo ideja koja ka i slike. Dakle, dolazi do ponavljanja
se istražuje u „procesu kompozicije“, pojedinačnih elemenata, ali nikada
već ideja da su muzička djela sama ponavljanja identične audiovizuelne
po sebi procesi, opažajni procesi. kompozicije – koja svojim intenzi-
Da bi bilo moguće detaljno slušanje tetom, trajanjem, bojom, redom,
ovih procesa, oni se prema riječima slojevima konstantno oblikuje novu
Steve Reich-a trebaju odvijati izuzeto formu u dimenziji vremena.
postepeno, uzimajući dovoljno
vremena da se pretapaju delikatno,
bez naglih promjena i skoro potpuno KREATIVNOST U GENERATIVNOJ
neprimjetno. Slušanje ekstremno UMJETNOSTI – PRIRODA I
postepenog muzičkog procesa otvara TEHNOLOGIJA
mogućnost aktivne percepcije, uvijek
se šireći dalje od onog što se trenutno
„Prihvatanje svih formi.
može opaziti. Sami zvuk se udaljava Estetika nedovršenosti. Uči
4 Brian Eno navodi kako u vizuelni sistem ubacuje
2 Eno, Brian. “ Andrew Carnegie Lecture Series.” nove i dodatne fotografije koje kreira na svakoj loka-
Predavanje, Edinburgh College of Art, Edinburgh, ciji u kojoj se djelo predstavlja, od 2006. do danas.
2016. Zbog toga je, u toku trajanja instalacije u Sarajevu,
3 Steve Reich. “It’s Gonna Rain.” Youtube. 2014. na nekim od kompozicija bilo moguće pronaći i
https://www.youtube.com/watch?v=vugqRAX7xQE. fragmente sarajevskog street art-a.
43
me jednakoj važnosti svih
oblika, pa i onih koji me
zastrašuju, uznemiravaju – dok
pokušavam ostati budna već
53. sat u Muzeju... Bogatstvo
kreacije. Umjetnik nije taj
koji bira, već prepušta odluku
autonomnom kompjuterskom
sistemu; dozvoljava mu
da nam pokaže nezamisliv
broj kombinacija čovjekove
kreativnosti.“
(Iz dnevnika performansa „77“
Smirne Kulenović 2018, sat 53)
44
ili autonomni sistem u ovom
slučaju postaje samo alat za njeno
pohranjivanje u memoriji i pri njenom
izvršavanju. Ovaj pristup otvara
novu eru u umjetnosti, dizajnu i
komunikaciji: izazov nove prirodnosti
umjetnog događaja, kao ogledala
prirode. Ponovo, čovjek oponaša
prirodu, koristeći se njenim kodovima
kao uzorom.5
45
instrumenata; u junu 1963. Nam nepredvidiva, generativna. Dakle,
June Paik postavlja „13 Distorted sva ova djela generativna su u svojoj
TV Sets“ u kojima isti program koji osnovi, sa razlikom u tome što jedni
emituje 13 televizora postaje ležerno i biraju pravac čistog aktiviranja
nepredvidivo deformisan magnetima tehnologije u imitaciji načina na koji
postavljenim na svaki instrument; priroda radi, dok drugi pokušavaju
Alvin Lucier 1967. komponuje kreirati materijalni balans između
komad „Wistlers“, podešavajući tehnologije i prirode.
radio-prijemnike niske frekvencije
na buku koja dolazi iz jonosfere; Upravo taj materijalni balans između
projekat „Jardin bio-acustic“ Nissima tehnologije i prirode dočaran je
Merkada 1978. otkriva mikro-talase skulpturalnim elementima koji
lišća, koji se pretvaraju u laboratoriju upotpunjavaju instalaciju „77 Million
za zvuk prateći transformacije biljne Paintings“ – stablima breze, čija
supstance; od kraja 70-ih brojna tekstura urezanih organskih linija i
umjetnička djela Érika Samaka koriste sama govori o vezi između prirodne i
i elektronski manipuliraju nekim generativne forme. Ta stabla postaju
zvukovima životinja ili podataka koji jedna od osnovnih preokupacija
dolaze iz fizičkog okruženja; potom moje percepcije već u toku 7. sata
Shawn Brixey, sa Photon Voice 1987. boravka unutar instalacije – kada
ili Domenico Vicinanza, koji dobija analiziram njihovu simboličku ulogu
zvukove kroz Etnine seizmografske u dijalogu sa tehnologijom – do 70.
signale i djelovanje fotona na grafit i sata od kojeg aktivno patim zbog
vibracije vulkana. nedostatka dnevnog svjetla i manjka
izloženosti prirodi. U tom trenutku
U svim ovdje navedenim slučajevima, podcrtavam kako ova simbolička i
kao i u mnogim drugim slučajevima materijalna reprezentacija prirode u
koji su preskočeni, dati su svi potrebni vidu artificijelne postavke drveća ipak
i dovoljni uslovi da se može govoriti nikako ne može zamijeniti stvarnu
o savremenijim oblicima generativne energiju života, uprkos algoritamskoj
umjetnosti: djela su proizvedena simulaciji njegovih kompleksnih
kao cageovska „imitacija prirode“ pravila i načina rada. U toku 74. sata
– bilo da je to u njenom načinu dešava se i prva radikalna interakcija
rada ili upravo u prevođenju njene između realnog i virtuelnog svijeta;
supstance na umjetnički jezik. U tu jedna pratiteljka mojih Instagram
svrhu umjetnici su se koristili svim Storya dolazi u realni prostor insta-
oblicima elektronskih tehnologija, lacije kako bi mi donijela cvijet i
senzora, kompjutera, algoritama; pomogla da „prebrodim“ nedostatak
njihova suština je potpuno neizvjesna, prirodnih elemenata u mom
okruženju.
46
GUBLJENJE UMJETNIČKE instrukcija, zahvaljujući kojima
KONTROLE – ESTETIKA su svi u stanju crtati oblike, boje
SLUČAJNOSTI i linije u dvodimenzionalnom
i trodimenzionalnom prostoru,
Jedna od osnovnih misaonih stvarajući geometrijske elemente
preokupacija, već od 7. sata koji se ponavljaju i moduliraju u
boravka unutar instalacije – postaje skladu sa standardnim prostornim
pitanje slučajnosti; mogućnosti proporcijama. Ovim konceptom Le
da se „programira“ neponavljajući Witt je podsjećao kako “svi ljudi mogu
slučajan odabir kod artificijelnog da učestvuju u kreativnom procesu”.
kompjuterskog sistema. Međutim, cilj
ove ideje nije bio samo razmišljati o Poznato je da je umjetnik težio ka
složenim algoritamskim procesima odvajanju procesa planiranja od
programiranja jednog ovako realizacije posla; on se posvetio
kompleksnog sistema, već značenja planiranju, dok su se njegovi
ove situacije za ljudsku svijest, asistenti posvetili ovom drugom:
posebno za pitanje umjetničke jer ako umjetnički proces leži u
kontrole. konceptualnom planiranju rada,
(osnovno, elementarno i geometrijsko)
Redukcionizam umjetničkog odabira, izvršenje mogu napraviti svi,
tj. kontrole – može se dešavati i bez zahvaljujući seriji detaljnih instrukcija
tehnologije, poput pristupa američkog koje je predložila misaona jedinica
konceptualnog i minimalističkog sa proceduralnim pristupom. On
umjetnika Sol Le Witt-a. U svom je također tvrdio: “Postoji nekoliko
radu Le Witt kreira niz načina da se kreira umjetničko djelo.
Jedna je donošenje odluka na svakom
Prepušt
„ koraku, a druga kreacija sistema za
donošenje odluka.“ (Lewitt 1969,
manifest)
a
artificij nje vlastite vo
elnom
autono lje Kreirati sistem za donošenje odluka
sis mnom znači pristati na nepredvidljivost
Da li je temu... krajnjih rezultata, shvatiti slučajnost
ovo k
izgubiti onačni cilj; kao pozitivni aspekt evolucije
kontrol umjetničke misli, koja postaje u
u?
(Iz dnev stanju prihvatiti razliku između
nika pe osnovnog koncepta i načina na koji
rforman
Kuleno sa
vić 2018 „77 “ Smirne se taj koncept može tumačiti; bilo da
, sat 65)
ga tumače drugi ljudi ili artificijelni
47
kompjuterski sistemi. S druge strane, djelima poput „77 Million Paintings“,
ova ideja nije nikakva inovacija; njen gdje i sama publika predaje svoju
korijen se nalazi još u Dadaizmu. svijest oblicima slike i zvuka na koje
Primjerice, umjetnik Jean Arp ne može uticati, a koji direktno utiču
uključuje principe slučajnosti u svoja na razvoj misli i emocija unutar
djela primjenom slučajnog mehanizma dimenzije vremena. Dakle, dimenzija
shvaćenog na esencijalni način, bez vremena postaje jedini odabir na
uključivanja subjekta koji vrši odabir koji publika može svjesno uticati
umjesto njega. U konkretnom radu (birajući broj minuta ili sati koje želi
„Objekti uređeni prema zakonima provesti sa artificijelnim sistemom).
slučajnosti“ on proizvodi potreban Odabirom da provedem 77 sati
broj obrazaca koje nasumično, bez unutar ove instalacije svjesno dolazim
razmišljanja, baca na površinu na kojoj do potpunog prepuštanja volje,
ih potom fiksira. (Glimcher 2005, pokušavajući pratiti dijalog vlastite
56). Dakle, Arp je još na početku svijesti sa kompjuterskim sistemom,
20. stoljeća koristio slučajnost u koji je vodi kroz svoje odabire
svom čistom obliku, za razliku od svjetlosnih i zvučnih formi.
savremenih digitalnih umjetnika
kod kojih se slučajnost odnosi na ESTETIKA „URANJANJA“ U DJELO
mehaničku slučajnost artificijelnog – AKTIVNA PERCEPCIJA
sistema, potpuno drugačije od
Generativna umjetnost Brian Enoa
istinske, životne slučajnosti
zahtijeva posebno stanje aktivne
Dadaizma. Procesualni razvoj ove
percepcije u kojem publika ne posmatra
ideje nakon vremena Dadaizma,
djelo kao muzejski eksponat, u
kod umjetnika poput Sol Le Witta
odvojenosti od svoje srži. „77 Million
donosi i uključenje subjekta koji
Paintings“ prije svega zahtijeva
kreira umjesto umjetnika, tumačeći
potpuno gubljenje granica; ne samo
njegova uputstva – dok kod savremene
između publike i djela, već umjetnika
generativne umjetnosti preovladava
i publike – budući da sami umjetnik
metahumanistički pristup prepuštanja
postaje aktivni učesnik u djelu koje
tumačenja konceptualnih uputa
je programirano da autonomno
jednom digitalnom, artificijelnom
stvara nove forme, sa 77 miliona
sistemu, koji autonomno kreira (ali
kombinacija. I sami Brian Eno izjavio
čiju „svijest“ programira čovjek).
je kako i čak i njega ovo djelo ponekad
S druge strane, prepuštanje vlastite iznenadi svojom novom kreativnošću,
volje autonomnom kreativnom te sam svom djelu postaje „publika“.
sistemu, tj. gubljenje kontrole dešava Upravo ta ideja postaje jedna od
se i u svijesti publike – posebno u vodilja za performans „77“, kroz
koji dolazimo do stanja „idealnog“
48
aktivnog promatrača, publike- svojom sviješću i svojim doživljajem.
umjetnika.7 (Gadamer 1986, RB, 24)
49
instalacije. Međutim, ovo konačno ispred koje se možda, u odsustvu
stanje sveprimajuće percepcije otvara preopterećenosti informacijama
ovu prethodno filozofski propitanu karakterističnim za savremeno doba,
mogućnost potpuno aktivnog na mnogo jednostavniji način dolazilo
promatrača-stvaraoca i materijalno do stanja aktivne percepcije. Čak i bez
je dokazuje mogućom, u ekstremnim performansa od 77 sati.
uslovima poput ovog odabranog
eksperimentalnim performansom „77“.
50
LITERATURA:
A Year With Swollen Appendices: The Diary of Brian Eno. Brian Eno, 1996.
Gadamer, Hans-Georg. The Relevance of the Beautiful. London: Cambridge
University Press, 1986.
Gadamer, Hans-Georg. Kunst Als Aussage (Gesammelte Werke Band 8).
Tübingen: J.C.B. Mohr, 1993.
Glimcher, Marc. Logical Conclusions: 40 Years of Rule-Based Art. Pace
Wildenstein, 2005.
Harrison, Charles, and Paul Wood. Art in Theory 1900 - 2000: An
Anthology of Changing Ideas. 2nd ed. Blackwell Publishing, 2002.
Kulenović, Smirna. Dnevnik Performansa 77. Neobjavljeni originalni
dokument, 2018.
Lewitt, Sol. Sentences on Conceptual Art. 1969. New York.
Reich, Steve. “Music as Gradual Process.” 2004. Writings on Music 1965–
2000: 1965-2000.
Soddu, Celestino, Prof. Dr. “Generative Design Futuring Past.”
Proceedings of GA2015 – XVIII Generative Art Conference. Politecnico
Di Milano University. 2015.
An experimental thought-performance as an
active perception of the “77 Million Paintings”
installation by Brian Eno
Abstract: The text is a result of combining one’s own experience from an
experimental thought performance in the duration of 77 hours within the 77
Million Paintings installation, with an analysis of its basic material elements
in the context of conceptual influences from the history of art and philosophy
of the 20th century. Taking into account not only the primary literature,
but also Brian Eno’s interviews and lectures on topics and challenges of
generative art - the text attempts to combine an internal, artistic vision
with artistic theory. In this regard, one of the main sources becomes my
own unpublished “Performance Diary: 77”, in which the basic conceptual
direction of the analysis of this work is set. An experimental approach to
this performance and text required the reconciliation of practice and theory;
testing theory to the edges of its possibilities in practice, in order to erase
the unnecessary boundaries between these two fields. In the same way, the
text also erases the boundaries between the academic approach to writing
and the all-embracing artistic experience that does not have its source in
literature, but within its own perception during the performance.
51
Reconciliations:
Može li nam umjetnost
pomoći u suočavanju sa
prošlošću?
52
Tanović; Memoria Bosniaca Vladimira Miladinovića; MWRL 100mm (Multiple
Water Rocket Launcher) Mladena Miljanovića, Safe Water for Sarajevo Milene
Michalski, te nekoliko radova Paula Coldwella. Naročitu pažnju publike je
probudio Coldwellov rad A Life Measured; Seven sweaters for Nermin Divović
– umjetnička intervencija nastala kao reakcija na muzejski predmet, džemper
dječaka Nermina Divovića ubijenog za vrijeme opsade.
53
Paul Coldwell
Izmjeren život -
sedam džempera
za Nermina Divovića
Kao umjetnik, ja djelujem između Martina Bella na BBC radiju, u
polariteta onoga što je prisutno i svojstvu njihovog ratnog dopisnika, u
onoga što nedostaje, a često koristim kojoj je iznio razmišljanja o tragediji
jednostavne svakodnevne predmete rata u BiH. Iz sigurnosti svog studija
kao mjerila za neke spekulativnije u Londonu pokušao sam zamisliti
misli. Zanimaju me ti jednostavni opsadu Sarajeva dok sam stvarao
predmeti, oni koji su sastavni dio ta djela. To se može činiti veoma
naših života i koje ne cijenimo dok arogantnom gestom, ali duboko me je
ih ne izgubimo, pokvarimo, ili u potreslo sve što sam vidio na TV-u i
slučaju odjevnih predmeta, dok ih u novinama i osjećao sam potrebu da
ne prerastemo. Proteklih nekoliko na neki način izrazim svoja osjećanja.
godina i ja smještam svoj rad unutar Zaista vjerujem da je jedna od uloga
muzejskih kolekcija, ubacujem se u umjetnika da pokuša zamisliti svijet
te prostore i pronalazim inspiraciju iz različitih perspektiva. Bio sam
iz predmeta kako bih ispričao nove oduševljen kada se konačno ukazala
priče i uveo savremene reference koje prilika da pokažem ta djela u Sarajevu
podupiru historijski materijal. u okviru izložbe Reconciliations u junu
2018. godine.
Prije dvadeset godina, izradio sam
knjigu umjetnika With the Melting Prvi put sam posjetio Sarajevo u
of the Snows (S topljenjem snjegova) januaru 2018. godine. Bilo je to
i napravio instalaciju bronzanih nevjerovatno iskustvo i, uprkos
skeletnih predmeta Abandoned iznenađujućoj transformaciji grada,
Landscape (Napušteni krajolik) kao ožiljci i podsjetnici sukoba još uvijek
odgovor na posljednju emisiju su očiti. Sam Historijski muzej
54
BiH nosi trag sukoba na fasadi i u umjetnik, pokušao sam intenzivirati
okolini, a u njemu je bila postavljena doživljaj stvaranjem u nadi da ideje
izložba posvećena opsadi koja je pomoću umjetnosti mogu pronaći
sadržala brojne lične predmete koji vizuelni ekvivalent i postati dio
su živopisno opisivali svakodnevni kolektivnog sjećanja.
život tokom rata. Tokom posjete
radio sam tri dana s divnom grupom Nerminova priča je bolna zbog
tinejdžera na projektu crtanja u činjenice da je njegov život tako
kojem smo istražili naš odnos s iznenada prekinut sa samo sedam
predmetima i kako pomoću crtanja godina, kada se, nakon što je preživio
predmeta mogu predstaviti čitav prirodne rizike rođenja i ranih godina
spektar ideja. Na kraju smo radili na života, moglo očekivati da ima dug
velikim zajedničkim crtežima, koji su život, da ide u školu, igra fudbal, nađe
počeli prikazivati kako grupa ljudi iz posao, zaljubi se, osnuje svoju porodicu
različitih sredina i različitih uvjerenja i postane djed. Na ulici, u blizini ulaza
može osnovati zajednicu koja slavi i u muzej, nalazi se kamena spomen-
razlike i zajedništvo. Ti crteži sada su ploča na taj tragičan događaj. Ja sam,
dio kolekcije muzeja. međutim, htio zabilježiti taj gubitak
drugačije - ne kao zvanični spomenik,
Tokom te posjete proveo sam dosta nego kao pokušaj materijaliziranja
vremena i u muzeju i istraživao gubitka mladog života na način koji
kolekciju, a počeo sam upoznavati i bi mogao komunicirati na veoma
sam grad Sarajevo. Jedan predmet u direktnom emocionalnom nivou.
kolekciji posebno me je dojmio, jer
se činilo da predstavlja konkretnu T.S.Elliot, u svojoj slavnoj poemi
tragediju civila zarobljenih u ratnoj The Love Song of J. Alfred Prufrock
zoni. Taj predmet bio je džemper koji (Ljubavna pjesma J. Alfreda
je nosio Nermin Divović, a muzeju Prufrocka), piše o mjerenju života
ga je poklonila njegova porodica. kašičicama kafe, kao da se može
Džemper je predstavljen pored vidjeti kako male životne stvari bilježe
fotografija na kojoj je on s majkom i prolazak naših života. Vuneni džemper
sestrom, u tom džemperu, nekoliko u kolekciji muzeja bilježi trenutak u
mjeseci prije nego što je poginuo od Nerminovom životu, kada je ubijen
snajperskog metka stotinjak metara od sa samo sedam godina. Želio sam
ulaza u muzej. pokušati predstaviti njegov život prije
toga i ukazati na ljubav i pažnju koju
Jedan od važnih aspekata kolekcija je je dobivao od svoje porodice prije
način na koji su predmeti predstavljeni takvog završetka života.
kao portali u priče i događaje. Oni su
fizička veza, nositelji mašte. Nerminov Počeo sam formulirati ideju kojom
džemper je takav predmet. Kao sam htio očuvati sjećanje na Nermina
55
mjerenjem njegovog života vunenim sebi nose ono intenzivno uloženo
džemperima. Sjećam se kako smo vrijeme, brigu, vještinu i ponos u
mjerili visinu svoje djece uza zid, ime tvorca. Ali htio sam i da mekoća
linijom za visinu i dob, kako bismo vune bude kontrast tvrdoći većeg
prikazali njihov rast. Sjetio sam se i dijela ove kolekcije, u kojoj je metal
kako su, dok su rasli, prerastali svoju oružja, čahura, alata, itd., a boja
odjeću, što je bio dodatan dokaz da kontrast vojno-sivim, zelenim i crnim
se normalno razvijaju, da odrastaju. tonovima. Tu je nešto žive boje,
Napravio sam nekoliko fotografija mekano i toplo. Ratove uvijek vode
tog džempera i, pomoću nekih muškarci, ali žene i djeca su prečesto
nacrta i uzetih mjera, pokušao sam nedužne žrtve. Htio sam dati prostor
naći nekoga ko bi ispleo iste takve tim ženskim svojstvima odgajanja i
džempere. Stupio sam u kontakt sa otpornosti u muzeju čija arhitektura i
Carol McDavid, ženom iz ruralnog kolekcija redovno svjedoče o muškoj
dijela Walesa koja se bavi pletenjem, ideji snage i moći.
koju sam zamolio da mi isplete sedam
džempera, od onog koji bi odgovarao Zadovoljstvo mi je što je A Life
sedmogodišnjaku do malenog Measured - Seven Sweaters for Nermin
džempera za bebu dobi 0 - 1 godina. Divović (Izmjeren život - Sedam
džempera za Nermina Divovića) sada
Napravila je neke testove i pokušali dio stalne kolekcije ovog muzeja.
smo pronaći što sličniju boju Nadam se da zajedno s drugim
originalnog džempera. Carol je uspjela predmetima može navesti na način
iskoristiti fotografije umjesto šema za razmišljanja o događajima iz prošlosti
pletenje i prilagoditi pletivo različitim u nadi da se oni nikada ne ponove.
veličinama. Carol je radila sedmicama
i isplela džempere, a ja sam odštampao U smislu pomirenja, vjerujem da
i našio na svaki džemper etiketu koja umjetnost treba imati snažnu ulogu u
pokazuje njegovu veličinu prema predstavljanju prikaza kojima se mogu
godinama, odnosno za 0 - 1 godine, pripojiti ideje i osjećaji. Umjetnost ima
1 - 2 godine, itd. ogroman značaj za poticanje empatije,
sposobnosti sagledavanja gledišta
Džemperi su izloženi u jednoj liniji i drugoga, a bez empatije pomirenje je
prikazuju rast, a na kraju je ostavljen vjerovatno nemoguće. Pomirenje je
prazan prostor kao da nešto nedostaje, proces, a ja se nadam da će na neki
kao nedovršena rečenica. Nadao sam skroman način moj rad pomoći u
se da će to prikazati bol zbog prerano razmišljanju o neposrednoj prošlosti
prekinutog života. i bar malo doprinijeti načinu na koji
bismo mogli zamišljati budućnost.
Kao i originalni džemper, moji
džemperi su ručno ispleteni i u
56
Stalna postavka Opkoljeno Sarajevo Historijskog muzeja BiH je 25. septembra
2018. godine predstavljena u UK “Parobrod” u Beogradu pred velikim brojem
posjetitelja. Ova postavka, koja govori o životu građana u periodu opsade,
poslužila je kao platforma za dijalog i suočavanje sa prošlošću, jer je o okviru
gostovanja organizirano i nekoliko pratećih događaja. Među aktivnostima su
i javni čas o opsadi Sarajeva Nemanje Stjepanovića i projekcija filma Opsada
Remy Ourdana uz razgovor sa autorom filma i Sarajlijama. Posebno mjesto u
ovom projektu zauzima program razmjene mladih iz Sarajeva i nekoliko gradova
u Srbiji. U razmjeni je učestvovalo 20 studenata, mladih pravnika, politologa,
aktivista civilnog društva i novinara. Oni su imali priliku da posjete jedni druge
i zajedno uče o događajima koji su u periodu od 1992. do 1995. godine snažno
potresli njihova društva, ali i da razmjenjuju ideje o tome kako graditi zajedničku
budućnost. Projekat je organiziran u saradnji Fonda za humanitarno pravo i
Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine.
57
Iva Leković
58
i predmeta – koji “što ostavljamo
predstavljaju zapise historijskoj nauci i
“
sećanja iz života vremenu, već smo
običnih ljudi u se prvenstveno
datim istorijskim I kada odemo iz Sarajeva, odlučili da
okolnostima. Sarajevo dođe k nama... autentičnim
Historijski eksponatima
muzej BiH u budemo samo
Sarajevu 2003. vjerni svedoci
godine otvara vremena i zbivanja
stalnu postavku iza zatvorenih
naslovljenu vrata Sarajeva,
Opkoljeno Sarajevo. U potrazi za što je nadamo se dokument koji će
eksponatima kustosi muzeja su tražili budućnost cijeniti.”3
materijal u bolnicama, humanitarnim Izložba, kao i događaj kojim se
organizacijama, pozorištima, bavi, našli su trajno mesto u istoriji
festivalima... Građani su takođe dali Sarajeva i Sarajlija. Izmeštanjem
svoj doprinos donoseći predmete koje fokusa na perspektivu beogradskog
su koristili preživljavajući u gradu posmatrača – postavlja se pitanje
bez struje, vode i okruženi zvukom odnosa ove izložbene postavke sa
snajpera. Broj sakupljenih predmeta nasleđem Beograda, odnosno o ulozi
je bio dovoljno velik da Historijski koju igra u istoriji Beograda; takođe
muzej BiH formira posebnu zbrku postavlja se i pitanje kako bi obrnuto
posvećenu ovoj temi.2 čitanje postavke – ono koje priča
Izložba Opkoljeno Sarajevo služi beogradsku stranu priče – moglo biti
se predmetima individualnih interpretirano?
istorija i sećanja inkorporiranih u Postoje višestruki razlozi koji podstiču
tekst sastavljen od dokumenata, postavljanje navedenih pitanja. Jedan
novinskih isečaka, naslovnih je ponuđeni metanarativ izložbe u
strana, dokumentarnih fotografija kontekstu njenog trasporta – gde
i upotrebnih predmeta. Izložba je zapis istorije jednog grada fizički biva
opisana kao živi muzej, koji govori o translociran u drugi, omogućujući time
upornosti, snalažljivosti i kreativnosti čitanje postavke izložbe u kontekstu
Sarajlija koji su 1335 dana živjeli bez njene (dis)lokacije. Konkretni odnosi
vode struje, grijanja. Kustosi zaduženi Beograd-Sarajevo u periodu 1992.-
za ovu zbirku tvrde da su se trudili 1995. godine, okončani potpisivanjem
da izbegnu davanje konačnih sudova, Dejtonskog sporazuma, podvlače
ideoloških opcija i kvalifikacija - potencijalni metanarativ. Podsticaj
2 http://muzej.ba/sarajevo-under-siege 3 Izjava je preuzeta sa izložbenog panoa.
59
razmišljanja o navedenoj temi bio je Knjiga utisaka nam daje uvid u
i članak na portalu Slobodna Bosna svedočanstva i stavove ljudi koji su
naslovljen Jeste, Beograde, kriv si i posetili izložbu i iz nje čitamo neke od
izvini se: izložba Opkoljeno Sarajevo sledećih zapisa:
putuje u ,,prestonicu.’’4 Znaci navoda
u podnaslovu indikativni su pri Imala sam 22 godine kada je rat u
Sarajevu tog 6. aprila počeo. Svega
atribuiranju dvostrukih vrednosnih
se sećam i pamtim. Koliko sam
sudova, pri čemu bismo istakli dve mogla za vreme opsade Sarajeva
dominantne predstave (o drugosti): saznavala sam, mnogo više posle
jedna ukazuje na Beograd kao na rata, kroz susrete sa dragim
glavni grad zajedničke države, u Sarajlijama, prijateljima!
okviru koje je Bosna činila jednu
od federativnih republika, dok No words! Nikad više nadam se...
druga pretpostavlja Beograd kao
Beograd voli Sarajevo!
kolonizatorski centar. Uvođenjem
navedene kategorizacije pod znacima Veoma potresna i strašno važna
navoda Beogradu se pripisuje izložba. Neka se nikada ne
višestruka konotativna vrednost, zaboravi!
a Beograd postaje istovremeno
parametar (regionalnih) vrednosti i Potresno. Imam osećanje stida i
besa što smo to dozvolili
glavni neprijatelj.
Najvažniji faktor promišljanja o temi Zašto? Ne povratilo se...
predstavlja prijem izložbene postavke
kod publike. Povodom otvaranja Strašno, teško i potresno do boli.
izložbe Radio Slobodna Evropa pravi Baš boli...
reportažu Da li Beograđani znaju za
Iako rođena u Opkoljenom
opsadu Sarajeva, u kojoj je anketiranim Sarajevu i upoznata sa svim
prolaznicima postavljeno pitanje da dešavanjima nikada ne bih
li bi otišli da vide izložbu. Jedan od mjenjala ono što je Sarajevo
starijih ispitanika je rekao da bi, jer postalo – multireligijski i
ta izložba predstavlja važan istorijski multinacionalni centar u kom se
zapis, nešto što ostaje trajno za celu istovremeno gaje različite kulture i
Srbiju i sav srpski narod. Važna običaji svih njih!
činjenica pomenuta u njegovom iskazu
Sarajevo voli Beograd!
jeste tišina kojom je događaj obavijen5.
mogu puno ni da sedim ni da stojim, tako da ne
4 https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/93127/ mogu doći, ali bih vrlo rado jer to je dokument
jeste_beograde_kriv_si_i_izvini_se_izlozba_opko- koji ostaje trajno za celu Srbiju i srpski narod,
ljeno_sarajevo_historijskog_muzeja_bih_otvore- kako se sve dogodilo i šta se dogodilo i zašto
na_u_prestonici.html. se ćuti toliko’’... (https://www.youtube.com/
5 ,,Pamtim super, ali pošto sam invalid ne watch?v=LCfjVaJ01-A).
60
I kada odemo iz Sarajeva, Sarajevo svedoči i predstavljanje zbirke kao
dođe nama... Na ružne stvari se ,,živog muzeja’’ što ukazuje da je
trebamo uvijek podsjećati da ne bi izložba podložna novim iskustvima
dozvolili da se ponove. i informacijama, da se menja s
protokom vremena i da komunicira
Impresije posetilaca izmešane,
sa posmatračem. Adaptirani narativ
ili direktno uslovljene njihovim
izložbe oponaša formu žurnala –
stavovima, iskustvima i osećanjima –
kolaž sastavljen od novinskih članaka
reflektuju odnos Beograd-Sarajevo i
i fragmenata stvarnog života, koji
Sarajevo-Beograd. Osećanja izražena
pripoveda priču koja pretenduje na
od strane beogradske publike govore
hronološki sled događaja.
o osećanju krivice, sramote, tuge,
,,Ovom izložbom će posjetioci koji
zbunjenosti. Emocionalna artikulacija
su doživjeli rat imati priliku da se
ukazuje na pojam trauma, za koji se
suoče sa prošlošću, dok će se oni van
ispostavlja da predstavlja jedan od
tog jezivog obruča, i oni u svijetu,
centralnih fenomena memorije u vezi
upoznati sa crnim rupama civilizacije’’
sa ratnim užasima. Fenomen traume,
– međutim ostaje otvoreno pitanje
podrobno obrađen u knjizi Aleide
na koji način izložba komunicira
Asman ,,Duga senka prošlosti’’, tiče se
sa beogradskom publikom, čija
kulture sećanja žrtava Holokausta.
nominalna urbana pozicija smešta
Asman ukazuje u jednom momentu
posmatrača između pozicije žrtve
u knjizi i na Frojdov pojam traume
i počinioca. Komentari posetilaca
počinioca, koji je takođe od važnosti u
svedoče o tome da izložba Opkoljeno
kontekstu naše priče i Jugoslovenskog
Sarajevo ima svoje mesto u sećanju
građanskog rata.
grada Beograda, da predstavlja deo i
Spominjanje Asmanove u vezi je sa
beogradskog nasleđa.
izložbom o kojoj je reč, budući da
Navedni zapisi iz Knjige utisaka, kao i
je u pitanju izložba koja se pre nego
natpisi u medijima ukazuju na pojam
istorizacijom događaja bavi njihovom
krivice izražen i sa bosanske (Da,
memorijalizacijom6. Tome u prilog
Beograde, kriv si...) i sa srpske strane
6 ,,Memorijalizacija je proces kreiranja javnih (Imam osećanje stida...) – što potvrđuje
memorijala, pod kojima podrazumevamo različite
projekte i aktivnosti koji se dešavaju u javnoj sferi, tezu o Beogradu koji se nalazi između
u želji da zaštite sećanje na događaje, periode i stvarne i nametnute krivice. Opkoljeno
ličnosti od značaja za život određene individue,
porodice, društvene grupe ili zajednicu u celini.
Sarajevo tako postaje eklatantan
Sama njihova forma varira - od spomenika, spomen
ploča, spomen soba, muzeja i memorijalnih parkova, no, kreiranja platforme za javno slušanje iskustava
preko organizovanja dana sećanja, marševa, parada, žrtava i drugih aktera sukoba, projekata usmene
demonstracija, izrade umetničkih radova (kao što su istorije, zadužbinarstva, veb prezentacija.’’ Božić
murali, grafiti, pozorišne predstave, filmovi, izložbe, Marojević, M. (2015). (Ne)željeno nasleđe u prostorima
komponovanje pesama), pa sve do inicijativa za pamćenja: slobodne zone bolnih uspomena. Beograd :
menjanje naziva ulica, trgova, institucija, ili, konač- Menemnosina, 22.
61
primer spornog nasleđa nastalog Narativni tok izložbe aludira na
kao rezultat prošlih konflikata, obrnuto postavljen životni ciklus, koji
koji nosi pluralizam međusobno počinje smrću, potom nam predstavlja
suprotstavljenih teza. ,,Pojam teškog kontekst, dok se glavni narativni
ili neželjenog nasleđa na izložbama tok odvija kroz priču o strategijama
kod posetilaca izaziva nekoliko opstanka, pri čemu se kultura i
iskustava. Da li će izložba i kome biti umetnost ispostavljaju kao ključni
(ne)prijatna, zavisi od mesta, vremena, instrumenti preživljavanja. Istaknuti
pola, uzrasta, političke orjentacije, elementi priče koja uprkos temi unosi
etničkog porekla. Teška može biti dozu optimizma su život dece, potreba
ona postavka nakon koje posetilac za solidarnošću, a pojedini aspekti
prođe kroz značajne revizije shvatanja kulturnog života Sarajeva tokom
i interpretacije viđenog. Teška je i godina opsade, svedoče i o upotrebi
ona koja kao lavinu izazove mnoštvo univerzalnih anti-ratnih simbola,
negativnih emocija, bes, očaj, tugu, kojima se Bosna i Hercegovina služila
sram... Radi se o odnosu posetilaca i kako bi poslala poruku globalnom
izloženog materijala, odnosu koji je auditorijumu. Međunarodna zajednica
uvek specifično kontekstualizovan. predstavlja vidljiv faktor u okviru priče
Ovakve izložbe moraju da budu više o ovom ratu i gotovo neizostavnog
od pukog, jednokratnog podsetnika, elementa retorike svih strana koje
moraju da nas kontinuirano podsećaju su učestvovale u sukobu, posledično
na našu obavezu da se ne ponove’’7. takođe značajan vizuelni deo izložbe.
Džakovi UNHCR-a i konzerve
sa hranom iz Evropske unije čine
sastavni deo postavke svakodnevnog
II života Sarajlija tokom opsade.
Međunarodna zajednica vidljiva je i na
fotografijama i prikazanim isečcima iz
novina. Oči svetskih zvaničnika su bile
Ovdje niko i ništa nije normalan!8 uprte u Sarajevo, a mnogi inostrani
državnici su dolazili da sagledaju
U Ustanovi kulture ,,Parobrod“
situaciju na terenu. Vesti o ratnim
postavka Opkoljeno Sarajevo izložena
dešavanjima i razvoju događaja su
je na dva sprata. Prateći narativ
itekako bili dostupni, i uprkos tome
postavke ulazimo u manju sobu koja
što su džakovi UNPROFOR-a bili
nam na početku priče predstavlja
često jedina hrana na koju su Sarajlije
smrt u Sarajevu, na Markale tržnici.
mogle da računaju, evidentno odsutno
7 Božić Marjanović, M. (2015), 62. prisustvo međunarodne zajednice
8 Citat preuzet sa stranice Dnevnika Zlate stvaralo je frustraciju i ostavilo otvore-
Filipović.
62
Kako preživjeti od humanitarne pomoći
“
– svedoče o kontekstu opsade i epohi
koja se otima od svoje komunističke
Ovdje niko i ništa prošlosti. Kad iz domaćinstva izađemo
na gradske ulice, izložba nam pokazuje
nije normalan! svakodnevnu jurnjavu za osnovnim
resursima, poput vode i hrane, u gradu
pod konstantnim napadima snajpera
i među ruiniranim arhitektonskim
nim pitanje – kako je javnost dozvolila objektima. Važna tema masovnog
da se dešava ono što se dešavalo? pokolja kulturnog identiteta i materi-
jalnog nasleđa grada nije našla svoje
Običan život predstavljen mesto u okviru ove postavke, međutim
je svakodnevnom oskudicom i tema je dotaknuta člankom iz novina
siromaštvom. Teški uslovi života, sa naslovom ,,Tugovanje za božanskim
uslovili su iznalaženje kreativnih mozaikom’’. Članak govori o izložbi
načina za njihovo prevazilaženje, Wararchitecture – Sarajevo a wounded
poput pravljenja eksperimentalnih city koju je organizovalo Udruženje
peći kojima se nabavljalo grejanje i arhitekata Bosne i Hercegovine.
koje su mogle poslužiti za pripremanje Izložba koja prikazuje opsadu Sarajeva
hrane. Deo postavke daje prikaz iz arhitektonske perspektive obišla
domaćinstva u čijem središtu se nalazi je nekoliko velikih svetskih muzeja
televizor sa ispresecanim prijemom, uključujući galeriju Starefront u
kuhinjski sto tipičnog socijalističkog Sohou, kao i centar Pompidu u
dizajna prekriven džezvama, Parizu. Ovakve izložbe su bile primeri
fildžanima i otvorenim pasijansom. načina na koji je kulturna javnost
Postavljena scenografija može pokušavala da privuče pažnju globalne
simbolizovati tačku identifikacije za scene, svedočeći o svom nasleđu, ali
mnoge Jugoslovene onog vremena, ističući važnost njegovog očuvanja za
jer iako je opsada bila specifičnost budućnost.
Sarajeva, oskudica je pokrivala mnogo Naslovnice novina ukazuju na
širu teritoriju nekadašnje države. istorijski kontekst rata u Bosni –
Među pokućstvom vidimo konzerve, proglašenje suverenosti, pregovori,
alate za rad i kuvanje, ali i literaturu Dejtonski sporazum. Među novinskim
među drvima za ogrev - Kampanja arhivskim materijalom postavkom
protiv saveza komunista: zbornik dominira Oslobođenje – dnevni list
materijala iz štampe o nekim proglašen medijem 1992. godine.
komunističkim i radničkim partijama Prisutna je i inostrana štampa: El Pais,
(Beograd: 1958), Mali ratni kuhar i De Telegraaf, Neue Zürcher Zeitung,
63
International. Različite naslovne U potpunom kontrastu sa životnim
strane Oslobođenja, štampanog nekada okolnostima obeleženim smrću i
i u ćiriličnoj i u latiničnoj varijanti, oskudicom, kulturni život Sarajeva bio
reflektuju poslednje ostatke jedne je vrlo živ i bogat. ,,O tome svjedoči
prošlosti i države koja je poštovala činjenica da je u četiri godine u
pismenu raznolikost, koja ne samo gradu održan veliki broj pozorišnih
da nestaje sa raspadom države, već predstava, izložbi, koncerata,
postaje dodatno bojno polje post- performansa i drugih dešavanja.
jugoslovenskog konflikta. Sarajevska pozorišta nastavila su svoje
64
aktivnosti u teškim uslovima, a u
ovom periodu osnovan je i sarajevski
ratni teatar SARTR. Već u ljeto 1992.
pripremljen je i odigran mjuzikl
Miloša Formana ,, Kosa’’, čijim je
porukama o pacifizmu prenijet stav
glumaca o ratu. Sarajevski glumci
su sa Suzan Zontag u nemogućim
uslovima 1993. radili i simboličnu
predstavu ,,Čekajući Godoa“. I
mnogi drugi strani eminentni
intelektualni i kulturni djelatnici su
u toku rata posjetili Sarajevo i na taj
način doprinijeli kulturnom životu u
gradu.“9
Eksponati u vidu postera festivala
Sarajevska zima, različitih izložbi
i predstava, Filmskog festivala u
Sarajevu - predstavljaju poruke koje
je Sarajevo htelo da pošalje u svijet.
Njihov dizajn reflektuje estetiku kraja
veka (fin-du-siècle) koju karakterišu
određeni elementi dekadencije i
morbidnosti. Najeksplicitnija paralela
aktuelnih dešavanja sa skorašnjom
istorijom uspostavljena je na posteru
koji najavljuje X Festival Sarajevska
zima iz 1994. godine. Poster koristi
dizajn plakata The Wall Pink Floyd-a,
na kom je ispisana reč Berlin
prekrižena crtom, dok se ispod nje
pojavljuje reč Sarajevo. Iako asocijacija
ima uporište i u lokalnoj pop-kulturi
i skečevima Top liste nadrealista, u
Foto 1: Fotografija Miss Sarajevo Paul
kontekstu odnosa prema Zapadu,
Lowa je po izboru specijalnog izdanja
Le Monde u 2018. godini uvrštena u 50
dizajn postera može biti interpretiran
fotografija koje su obilježile svjetsku i kao direktna provokacija sećanju
historiju. na najvećeg skorašnjeg ideološkog
9 Sa izložbenog panela.
65
rivala. Poster nastaje pet godina nakon U pismu kojim im se grupa građana
pada Berlinskog zida, koji je dugo obraća opisan je grad, uz podsećanje
služio kao metafora Hladnog rata i na njegovu kosmopolitsku prirodu i
Sovjetskog neprijatelja. opominjanje da je Sarajevo bilo hram
Poster sa odlučno optimističnom muzike, sporta i humanosti. U pismu
porukom jeste onaj, nastao iste se navodi: ,,Hajde da pokažemo da
godine, koji parafrazira Hamletovsko Sarajevo još uvek diše, i da jedine
pitanje: to be or not to be. Na plakatu stvari koje nas mogu spasiti su ljubav,
reči or not su prekrižene, a okviru mir i muzika“. Naredne godine
postera dopisano je: no question. bend U2, Brajan Eno i Pavaroti
Umesto čuvenog završetka fraze koja prave pesmu Mis Sarajevo uz koju je
reflektuje jednu egzistencijalističku napravljen i muzički spot koji koristi
dilemu, organizatori festivala šalju arhivske snimke destrukcije Sarajeva.
jasnu poruku da Sarajevo želi da živi Sećanje na dečje žrtve i sećanja
po svaku cenu. Slično nam govori dece zauzimaju važno mesto u
i Sarajevski filmski festival 1993. okviru postavke. Sa najosetljivijim
godine, održan pod sloganom Poslije delom ratne priče susrećemo se već
kraja svijeta – aludirajući na atmosferu na početku, gledajući u prvoj sobi
ratnih užasa, istovremeno ukazuje na izložen džemper dečaka Nermina
to da života ipak ima (i posle). Divovića. Iz objašnjenja koje stoji
Zvezda 1993. godine postaje Inela uz složen džemper sa belo-plavim
Nogić - devojka koja je ponela titulu horizontalnim prugama i isprskan
Mis (opkoljenog) Sarajeva. Jula 1993. krvlju saznajemo da je 1994., u ulici
izbor za Mis opkoljenog Sarajeva Zmaja od Bosne, Nermina pogodio
organizovan je pod sloganom Don’t snajperski metak, koji je prolazeći
let them kill us (Ne dozvolite im da nas kroz telo dečakove majke, završio u
ubiju). Predstava mlade, lepe devojke njegovom. Dečakov džemper, izložen
zajedno sa grafičkim prikazom glagola u vitrini, odmah na početku priče
to kill – uobličava intenzivnu igru služi se empatijom posmatrača. Sam
Erosa i Tanatosa, čime se želi naglasiti čin slaganja džempera ukazuje na
poruka jasno ispisane sadržine majčinsku brigu o detetu, čime se
upućena svetu. Zajedno sa porukom naročito upućuje na empatiju koja se
koja beskompromisno upućuje na želi izazvati kod roditelja. Fotografije
život, poslato je i pismo dragim srećnim nasmejane, uplašene ili osakaćene
prijateljima: Geldofu, Mekartiju, dece i mladih ljudi nas prate kroz
Džegeru, Džeksonu, Kolinsu, čitavu postavku. Važan dokument
Stjuartu, Bouviju, Stingu. Njima je predstavljaju dnevnički zapisi
upućena molba da naprave koncert dece, koji su možda bili deo nekog
,,Stop crying – Sarajevo is singing’’. domaćeg zadatka, ali u kojima deca
66
autentično zapisuju svoje svakodnevno služe postavljanju priče u kontekst,
iskustvo borbe sa glađu i životnih međutim vizuelna naglašenost
nedaća. Dnevnički zapisi dece u poprilično kontroverzne uloge
ratu neizostavno prave analogiju sa Ujedinjenih nacija u okviru postavke
Dnevnikom Ane Frank. Ana Frank u ostavlja otvorenim pitanje – kako su
ovoj priču su Zlata Filipović i Nađa se Sarajlije osećale i koliko su bili
Halilbašić koje šalju poruke mira i zabrinute za svoje živote pokušavajući
nade, uprkos okolnostima. Njihovi da prizovu pomoć zapadnih sila?
zapisi su oslobođeni bilo kakve mržnje Kakav je osećaj kad imaš svoje
i ideologije, ali njihovi životi očito su dojučerašnje sunarodnike kao današnje
ispunjeni dosadom, glađu i očajem: neprijatelje? I ko si u trenutku kada se
,,Dosadno! Puca se! Padaju granate! tvoj identitet desintegriše?
Gine se! Očaj! Glad! Bijeda! Strah! To Sarajevo kao urbana kategorija i
je moj život. Život ni krive ni dužne poprište ratnih dešavanja nosi sa
jedanaestogodišnje učenice’’. Crteži na sobom i definiciju traumatskih mesta,
kojima su dani u sedmici predstavljeni koje Asman definiše kao višeznačna,
aktuelnim u meniju nose izvesnu dozu višeslojna mesta, ispunjena različitim
humora u sebi. Sreda je predstavljena sećanjima i tumačenjima. ,,Zbog toga ta
crtežom paklice cigareta ispod koje mesta izazivaju zbunjenost, konflikte
stoji zapisano - gledaj i plači. Dani i iritacije’’10. Takva mesta funkcionišu
u nedelji pretvoreni su u imaginarni kao palimpsest u kom lična sećanja i
jelovnik koji kombinuje prikaz predmeti postaju kolektivna ili javna
stvarnosti i dečijih maštanja, a dečija sećanja, prazan prostor prošlosti, u
zapažanja autentično opisuju događaje koju posmatrač upisuje značenje i
u svom obimu njihovog apsurda. tumačenje u skladu sa doživljajnim
Simboli sadržani na dokumentima afektom. ,,Za istoričare takva mesta
su univerzalni (poput hipi simbola ostaju arheološka pozornica na
mira na koji nailazimo u dnevničkim kojoj se traže i obezbeđuju tragovi.
zapisima). Tako predstavljene slike To mesto je, dakle, sve ono što u
i svedočanstva postaju arhetipski njemu tražimo, što o njemu znamo,
predmeti identifikacije za široku što sa njim povezujemo. Koliko je
publiku. Upotrebom ličnih predmeta, predmetno korektno, toliko se različito
individualnih istorija i sećanja, predstavlja iz različitih perspektiva.’’11
izložbena postavka Opkoljeno Sarajevo, Iz dnevnika Zlate Filipović čitamo:
ostavlja političke događaje u senci ,,Ali život teče dalje. Prošlost je okrutna i
iskustva običnog čoveka, koristeći baš zato što je takva treba je zaboraviti’’.
empatiju kao instrument kritičkog Razmišljanja jedanaestogodišnje
promišljanja. Isečci iz novina i
fotografije fotoreportera UN-a 10 Asman, A., 287.
11 Asman, A. (2011), 292-293.
67
devojčice podudaraju se sa Rikerovim Aleida Asman se u svojoj studiji
shvatanjem da oproštaj ide ruku pod bavi kulturom sećanja zasnovanoj na
ruku sa zaboravom. Međutim, te crne slučaju nemačkog revizionizma ’68.
rupe zaborava predstavljaju takođe godine, kada je ispunjen vremenski
organske bolesti jednog društva okvir od trideset godina tokom
– otvorene rane podložne daljim kojeg nova generacija zamenjuje onu
konfliktima. prethodnu, tražeći
,,Namerno pitanja i odgovore.
“
lišavanje osoba Ako se zapitamo
određenih narativa nad vremenski
zapravo predstavlja okvirom tokom
svojevrsnu pljačku
njihovih identiteta.
Svi putevi vode u kog se odvija
smena generacija
Zaboravljanje Beograd. u kontekstu post-
može biti važno jugoslovenske
kao i pamćenje, situacije sugeriše
međutim često da se naša ’68.
je reč samo o upravo dešava. To
negovorenju, što je za mnoge još gore podrazumeva da su ispunjeni uslovi
od pričanja. Fino žongliranje između (koje propisuje istoriografija) za
pamćenja, zaboravljanja, praštanja postavljanje pitanja o ratu u Jugoslaviji
i ostavljanja stvari za sobom je ono – zašto se desio, kako se desio, šta se
što muzeje čini mestima gde tajno dešavalo, koji stav zauzeti spram tih
iskustvo može biti bezbedno skriveno, događaja, ali i koja sećanja sačuvati. U
odnosno, slobodnim zonama za bolne korpus ,,post-jugoslovenskih’’ pitanja
uspomene, mestima gde stvari mogu da se spada i pitanje ,,srpske krivice’’.
ostave i ne zaborave’’. Pitanje je direktno postavljeno od
strane bosanskog medija prilikom
najave otvaranja izložbe Opkoljeno
Sarajevo u Beogradu. Ono što se
III ispostavilo kao paradoks u čitavoj priči
jeste to da veliki broj Beograđana ne
zna da su ,,krivi’’. Povodom postavke
izložbe Fond za humantarno pravo,
Svi putevi vode u Beograd.12 koji je i organizator izložbene
postavke u Beogradu, sproveo je
12 Notorna izjava Ivice Dačića izgovorena prilikom ispitivanje koje pokazuje da manje
njegove skorašnje posete Banja Luci. http://rs.n1in- od 40% Beograđana (i manje od 30%
fo.com/Vesti/a424707/Dacic-o-Republici-Srpskoj. državljana Srbije) nije upoznato sa
html.
68
činjenicom da se opsada Sarajeva Jedan od njih, bez imalo stida i lišen
ikad desila. Tadašnji v.d. direktor svakog ljudskog osjećaja, izrekao je
Ustanove kulture ,,Parobrod’’, Milutin tvrdnju kako je očigledno ,,da muslimani
Petrović, izjavio je da ima utisak da prinose nove žrtve Alahu’’. Dan ranije
samo građani koji znaju za opsadu taj isti komentator je tvrdio da je
dolaze da vide izložbu, jer je sudeći ,,insceniranje masakra’’ imalo za cilj da
prema izrazima na njihovim licima Alija Izetbegović odustane od nastavka
došao do zaključka da su posetioci mirovnih pregovora. A kada je iz
uglavnom ljudi koji imaju neke Sarajeva otišla vijest da će naša državna
veze sa Sarajevom – oni koji su se delegacija uprkos svemu otputovati u
odselili odatle ili koji imaju porodicu Ženevu, on je trijumfalistički zaključio:
i prijatelje tamo, jer su obično izlazili ,,To je dokaz da nije uspeo ovaj prljavi
potrešeni ili u suzama. manevar da se Srbi optuže za zločin
Tema izložbe obavijena je u Sarajevu’’. Odavno se u jednoj
orkestriranom tišinom, koja otvara emisiji nije čulo toliko propagandnih
horizont etnocentričnih konflikata, u bljuvotina. Komentator zadužen
kojoj javnost nesvesno preuzima ulogu za teoriju zavjere – omiljenu srpsku
saučesnika. Pravo pitanje koje treba temu – patetično je zavapio: ,,Kako je
postaviti jeste – ko je autor tišine oko teško živeti narodu kome Zapad stalno
devedesetih? preti bombardovanjem!’’ A kako je
U okviru izložbene postavke u narodu, bosanskim muslimanima, koga
,,Parobrodu“ postoji samo jedan Srbi gotovo dvije godine neprekidno
eksponat koji uspostavlja direktan bombarduju, ubijaju, protjeruju sa
odnos prema Beogradu, odnosno njegovog ognjišta i odvode u logore?
kojim se upire prstom u ,,srpsku Kako je, Beograde, Sarajevu u kome je od
krivicu’’. U pitanju je kolumna Gojka srpskih granata i snajpera već poginulo
Berića objavljena u Oslobođenju 1992. više od deset hiljada ljudi i djece, a na
godine pod naslovom ,,Stidi se, Srbijo’’. desetine hiljada ostalo osakaćeno? Pri
Tekst ukazuje na efikasno oružje čemu je Radovan Karadžić tek revnosni
verbalnog terora u rukama medija: izvršilac naloga potpisanog od gazde u
Beogradu.
,,Nevjerovatan je cinizam kojim
Miloševićevi mediji opisuju maskre Ali vrijedi li uopšte postavljati takva
civila u Dobrinji i na glavnoj sarajevskoj pitanja zemlji koja je triput zaredom
pijaci. Njihovo podaništvo je postalo – izabrala Slobodana Miloševića za vođu
morbidno. Radio-Beograd je unajmio i u čijem parlamentu sjede najveći ratni
nekoliko komentatora koji su uvjeravali zločinci. Od takve sredine ne treba
Srbiju i Srbe kako su ovi masakri očekivati ništa, ona zaslužuje jedino
,,monstruozna muslimanska inscenacija’’. prezir“.
69
Tekst je veoma indikativan i prilično dešavaju u okolnostima kada lokalna
prilježno opisuje i aktuelnu situaciju. etnička većinska zajednica, u sprezi
Doduše, tekst se obraća onom delu sa lokalnim vlastima, ponekad i sa
srpske javnosti koja teško da je imala različitim udruženjima, sprječava
priliku da ga pročita. ,,Teorije zavere“ obilježavanja mjesta stradanja, čime
kojih se autor dotiče su postale se iskazuje potpuni nedostatak
hroničan fenomen svakodnevnog volje za suočavanje sa traumatičnim
života. Nivo medijske manipulacije zbivanjima iz rata, ali u isto vrijeme
i broj neakademskih istorija prelazi pokazuje nedostatak empatije spram
svaki apsurd i već dugo operiše kao žrtava onih “drugih” i namjera da se
jedino sredstvo za kreiranje javnog sam događaj potisne u zaborav.“13
mnjenja. Kako Todorova navodi ,,na Balkanu
Kompletan post-jugoslovenski prostor je uvek bilo dalekovidih i uglednih
pati od nedovoljno argumen-tovanih intelektualaca i poslovnih ličnosti
teorija koje nastaju kao posledica koji su se zalagali za uzajamno
jugoslovenskog konflikta. razumevanje i saradnju, ali im nikad
Novoizgrađeni identiteti izgrađeni nije bilo dozvoljeno da postignu
su zahvaljujući procesu samoviktimi- kritičnu masu. Na nesreću regiona,
zacije ili samoheroizacije. Oba procesa suprotna vrsta lidera najčešće se
sadrže u sebi postupak poricanja odlučivala i manipulisala stanovištvom
određenog dela stvarnosti uslovljenog koje nije bilo zaraženo ,,starim
proživljenim ratom kao traumatskim mržnjama“ uprkos uobičajenim
iskustvom. To iskustvo uzrokuje dijagnozama zapadnih medicinskih
pojavu retoričkih i političkih apsurda. stručnjaka iz reda političara i
,,Emotivni narativi koji govore o novinara.’’14
ratu, nacionalnim herojima i žrtvama Nedavno osuđen od strane
imaju homogenizirajuću snagu, stoga Međunarodnog tribunala za ratne
se obilato koriste u konstruiranju zločine na doživotnu kaznu zatvora,
sjećanja i o nedavnom ratu. U spomenuti Radovan Karadžić,
okolnostima društva opterećenog i svojevremeno je tokom suđenja izjavio
podijeljenog nacionalnim odnosima, da su bosanski muslimani bili ti koji
stvara se etnocentrično sjećanje u su spalili Gradsku vijećnicu iz razloga
kojem nema previše mjesta za “druge”, jer im je smetala Austro-Ugarska
“tuđe” žrtve. Takve žrtve često se građevina15 u sred Osmanskog nasleđa
zaboravljaju, a nerijetko se osporava 13 Čusto, A. (2017), Spomenici i prakse sjećanja
pravo obilježavanja mjesta stradanja, u Bosni i Hercegovini. Zbornik radova Historijskog
muzeja Bosne i Hercegovine No. 12. Sarajevo, 61.
posebno u slučaju civila. Primjeri 14 Todorova, M., (2010). Dizanje prošlosti u
neobilježavanja mjesta njihovog vazduh. Beograd: Biblioteka XX vek, 83-84.
stradanja brojni su i najčešće se 15 Gradska Vijećnica predstavlja građevinu izgra-
đenu krajem devetnaestog veka tokom perioda isto-
70
koje je okružuje.16 Konstruisanja javne od strane vojske sa nacionalnim
retorike zasnovane na evidentnoj aspiracijama. Zanimljiv je paradoks
spekulaciji koje dalje vodi konfliktnoj kojim IV korpus JNA (preimenovan
polemici predstavlja instrument u Sarajevsko-Romanijski korpus
manipulativne medijske politike. armije Srpske republike Bosne i
U pitanju je proces koji se odvija Hercegovine) na određen način
paralelno sa stanjem u regionu za sam povukao paralelu između
koji se kaže da proizvodi više istorije nacističke armije i armije Bosanskih
nego što je troši. ,,Istoriji – koja ima Srba, ukazujući na vid političkog i
centralno mesto u legitimizovanju istorijskog revanšizma.
i reprodukciji društvenih odnosa Nemanja Stjepanović, član Fonda
na Balkanu – mora se prići na nov za humanitarno pravo i jedan od
način.’’17 Taj novi pristup trebalo bi da organizatora ove izložbe, govorio je
bude zasnovan na dijalogu koji stvara o tome da mnogi Srbi na pitanje o
uslove za razumevanje i upoznavanje opsadi Sarajeva odgovaraju NATO
drugog, za prevazilaženje alteriteta. bombardovanjem. Ova vrsta retorike
Datumi takođe predstavljaju prostor služi se ,,Valdhajmovim argumentom’’
disonantnih sećanja. To je slučaj i – retoričkim sredstvom nekadašnjeg
nedovoljno istaknutog paradoksa austrijskog predsednika, koji je
6. aprila – datumom višestruko inaugurisao ideju o Austrijancima kao
upisanim u istoriju i sećanje prvoj Hitlerovoj žrtvi, odgovarajući na
Jugoslavije. U Beogradu najčešće se pitanje o svom učešću u II svetskom
spominje u kontekstu nacističkog ratu ponavljanjem da su ,,Austrijanci
bombardovanja 1941., prilikom kog je takođe patili“.
potpuno uništena Narodna biblioteka Rut Bekerman, koja je prošle godine
na Kosančićevom vencu. Ovaj na Berlinalu dobila nagradu za
događaj i dalje predstavlja prostor dokumentarni film Valdhajmov valcer,
bolnih sećanja za mnoge Beograđane. prilikom preuzimanja nagrade izjavila
Istog datuma se obeležava dan grada je da njen film govori o tome kako
Sarajeva – nekada slavljen, jer je se izbori mogu dobiti zahvaljujući i
tog 6. aprila 1945. grad oslobođen uprkos populizmu, antisemitizmu i
nacističke okupacije. Istog datuma rasizmu. Takođe je istakla da nešto
1992. Sarajevo je ponovo opkoljeno što se dešavalo pre trideset godina
ricizma i raznih revival-ova. Njena arhitektura koristi
i dalje je aktuelno u današnjem
elemente mavarskog stila, koji ponajpre povlači svetu. ,,Kada pomislimo na Orbana,
asocijaciju i aluziju na prisustvo sefardske popula- Trampa, kao i na naše Kurca i Štrahea,
cije u Sarajevu, s obzirom na to da njihovo poreklo
pripada arhitekturi tog geografskog prostora. vidimo da je uvek ponovo moguće
16 http://www.heritage.sense-agency.com/bhs/. pobediti na izborima na takav način.’’18
17 Todorova, M. (2010). Dizanje prošlosti u
vazduh. Beograd: Biblioteka XX vek, 84. 18 https://www.youtube.com/
71
Bekermanova se pozvala na aktuelni ikakvog daljeg navođenja onog što je
globalni kontekst, dok bismo se mi prisutni izjavio, autor teksta nastavlja
osvrnuli na naš regionalni kontekst. opisujući prisutnog kao ,,neosetljivog
Duga senka prošlosti izgleda da i bezobzirnog’’ čoveka koji govori
zbunjuje sposobnost za racionalno ,,sramotne i nepodnošljive stvari’’.
rasuđivanje, ali bez dobrog poznavanja Nedostatak medijske etike vidljiv u
te iste prošlosti i uzimanja obzir svih etiketiranju navedene osobe govori u
njenih činjenica – pomirenje ostaje prilog medijskom manipulisanju.
samo ideja. Da je recimo portal Slobodna Bosna
U okviru procesa u kom i žrtva i umesto podvlačenja krivice povukao
počinitelj pate od traume, a neretko pitanje odgovornosti i postavio pitanje
se dešava da se i žrtva i počinilac – šta je radio Beograd 1992.-1995.
susreću u istoj osobi – željena – i da neko uistinu da odgovor na
promena često izostaje, a trauma to pitanje (a deluje kao da je čovek
nastavlja da se reprodukuje, ukoliko iz publike možda pokušavao) onda
ne stvorimo potrebno ,,društveno bismo možda mogli da pređemo na
i političko okruženje, preciznije onaj stupanja razgovora u kom se na
’okvir sećanja’ u kojem je mogućno pitanje o Sarajevu 1992.-1995. ne
sa empatijom slušati ova disocirana odgovara Beogradom 1999. Iako obe
i potisnuta sećanja i dati im mesto u teme pripadaju istoj (pri)povesti.
socijalnom pamćenju’’19. Prevazilaženje Institucionalizovani dijalog zahteva
etnocentričnih ograničenja možda je i drugačiji institucionalni pristup.
moguće ukoliko suočimo određene Izložbe poput ove tretiraju osetljivu
fenomene, i počnemo od pozicije temu, koja budi kakofoniju negativnih
da događaji o kojima govorimo ne emocija u regionu, mogu lako da
predstavljaju pojedinačne istorije prodube lanac negativnog etiketiranja,
određenih urbanih ili nacionalnih prozrokovane nemogućnošću da
celina, već deo šire priče o raspadu drugog pojmimo kao jastvo.21
jedne zemlje.
U članku objavljenom u dnevnom listu 21 ,,Analiza udžbenika istorije pokazuje da isto-
Danas povodom javnog predavanja ričari imaju veoma važan zadatak. Moraju se uložiti
napori da se kompiliraju udžbenici koji će deci
u okviru izložbenog programa u predstaviti principe demokratije i tolerancije prema
“Parobrodu”, šlagvort teksta počinje drugom. To ne podrazumeva odricanje od sopstvene
istorije niti zaboravljanje ličnosti i događaja koji su
rečima – ,,Mogao sam da ubijem hiljade postali nacionalni simboli. Jasno je da tu postoji
Muslimana, ali nisam...’’20 – navodeći nepremostiva epistemološka teškoća. Naša istorija
ih kao reči jednog od prisutnih. Bez i naši simboli postali su ono što jesu upravo zbog
pratećeg procesa konstruisanja drugog. Njih je mo-
watch?v=WDZGbzfaJ78. gućno sačuvati samo u sistemu mišljenja u kojem je
19 Asman, A. (2011), 115. drugi asimilovan u ekspanzivno jastvo’’. Todorova, M.
20 https://www.danas.rs/drustvo/suocavanje/ (2010). Dizanje prošlosti u vazduh. Beograd: Bibliote-
najdugotrajniji-pokolj-ljudi-grada-i-istorije-2/. ka XX vek, 84-85.
72
Postavka izložbe Opkoljeno Sarajevo u jer ukoliko se ono prepusti ideologiji
Beogradu ima važan simbolički značaj ,,istorijska pozornica užasa postaje
i predstavlja korak ka otvorenoj javnoj kulisa za javna ispovedanja, opomene,
diskusiji na ovu temu. Toj diskusiji je izjave, obraćanja’’24.
potrebna takođe adekvatna medijacija Disonantno često odjekuje jače. U
sadržaja, koja će imati svoju obrazovnu tom kontekstu, tišina se manifestuje
namenu. Transport dela kolekcije kao sredstvo potiskivanja i poricanja
Historijskog muzeja BiH može biti koja odlaže bolne posledice. Pitanje
interpretiran kao pokušaj ispitivanja da li očuvanjem disonantnog nasleđa
mogućnosti za uspostavljanje kreiramo ’muzej rata’ ili ’muzej mira’
potrebnog dijaloga Sarajevo- preti da bude politizovano sve dok ne
Beograd. Primer ove izložbe svedoči uzmemo u obzir činjenicu da samo
da kustoska koncepcija predstavlja istina može biti istinski oslobađajuća
inicijalnu tačku, ali zahteva ,,desant i da se ,,međugeneracijski neksus
radikalnih naučnih radnika’’22. traume može prekinuti samo kada se
,,Kritički muzej-forum jedan je od disocirani i nesvesni delovi traume
modela kojima muzej, umesto da je uspešno prevedu u svesnu formu
utopija nacionalnog jedinstva, postaje sećanja’’25.
heterotopija, palimpsest značenja koja
se međusobno prepliću i nadopunjuju,
postajući povod za razmišljanje i
razgovor’’23. U okviru tog foruma
kustosi postaju neophodni medijatori
interpretacije disonantnog nasleđa,
22 Ideja je navedena u ,,Kritičkom muzeju’’ Pjotra
Pjotrovskog: ,,Koncepcija je bila prilično radikalna,
ali je i pored toga prihvaćena. Programska vizija Na-
rodnog muzeja koju sam im izložio, znatno je odu-
darala od onoga što se u toj instituciji do tada deša-
valo. Temeljila se na kritici dotadašnjeg programa,
profila i identiteta Muzeja. Već tada sam upotrebio
pojam ,,kritički muzej’’; i tada sam isto tako, izložio
projekat reorganizacije muzeja, koji je nesumnjivo,
izazivao negodovanje kolektiva i sindikata. Budući da
članove Savetodavnog odbora to nije plašilo, štavi-
še – činilo se da to podržavaju, odlučio sam da se
prihvatim tog posla, vođen uverenjem da je Grizelda
Polok (Griselda Pollok) možda bila u pravu kada je
govorila da je ’muzejima potreban desant radikal-
nih naučnih radnika’ ’’. Pjotrovski, P. Kritički muzej.
Beograd. 2013, 15.
23 Kisić, V. I Cvetković, M. Potencijali koncepta
kritičkog muzeja – od kritike institucije ka kritičkoj 24 Asman, A. (2011), 292.
instituciji. U: Pjotrovski, 2013, 11. 25 Asman, A. (2011), 115.
73
LITERATURA:
http://muzej.ba/sarajevo-under-siege/.
https://www.youtube.com/watch?v=WDZGbzfaJ78.
https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/93127/jeste_beograde_kriv_si_i_izvini_se_
izlozba_opkoljeno_sarajevo_historijskog_muzeja_bih_otvorena_u_prestonici.html.
https://www.danas.rs/drustvo/suocavanje/najdugotrajniji-pokolj-ljudi-grada-i-
istorije-2/.
Key words: dissonant memory, Besieged Sarajevo exhibition, Belgrade, trauma, spaces of
memory
74
Amer Sulejmanagić
Ključne riječi: građanska religija, etnokracija, grb, zastava, novac, ljiljan, Tvrtko
75
UVOD
1 Preuzeto iz: Vjekoslav Perica, Balkanski idoli – religija i nacionalizam u jugoslovenskim državama I (Beo-
grad: Biblioteka XX vek–Knjižara Krug, 2006), 41.
2 Za Kosovski mit čitaocima preporučujem vrlo instruktivna remek-djela: Miodrag Popović, Vidovdan i
časni krst IV izdanje (Beograd: Biblioteka XX vek – Knjižara Krug, 2007) i Ivan Čolović, Smrt na Kosovu Polju
(Beograd: Biblioteka XX vek – Knjižara Krug, 2016).
3 Perica, Balkanski idoli – I, 225.
4 Latinka Perović, Dominantna i neželjena elita II izdanje (Beograd–Novi Sad: Dan Graf–JMU “RTV Vojvodi-
ne”, 2016), 90. Dobrica Ćosić, o kojem na tom mjestu piše L. Perović, sigurno nije bio jedini Jugoslaven koji je
komunizam prihvatio kao novu vjeru.
5 Za sliku spomen-ploče zahvalnost dugujem kolegici Amri Čusto.
76
Prema E. Durkheimu, R. Bellahu i P. Riceouru, proizvodnja grba i zastave
strukturno je utkana u društvo s ciljem njegove integracije i legitimizacije, a
posebno stvaranja poželjne (ili čak i lažne) slike o sebi. Prema E. Cassireru i
N. Eliasu, čovjek je animal symbolicum i najviši stupanj njegova evolucionog
razvoja predstavlja kreiranje simbola. Društvo se, kao grupa, kroz grb, zastavu,
himnu i neke druge simbole samoidentificira, ali i predstavlja drugim grupama.
Fenomen uzdizanja pojedinog simbola do društveno sakraliziranog statusa
pomalo pojednostavljeno odgovara totemizaciji. Međutim, grb, zastava i
himna kada postanu jedini identitetski simboli grupe s kojima se svi pripadnici
poistovjećuju preuzimajući njihova unutrašnja značenja zadobivaju, prema F.
Boasu, status totema jer su kao razlikovni simboli formalno isti, ali sadržajno
različiti u odnosu na iste simbole drugih grupa, što je upravo zajednička
karakteristika svih totemističkih sistema.6
77
Sa zastavama je situacija ponešto drukčija; Slovenija, Hrvatska, Srbija i Crna
Gora (te SR Jugoslavija) zadržavaju prethodne trobojke uklanjajući crvene
zvijezde petokrake, pri čemu Slovenija i Hrvatska dodaju na njih novousvojene
grbove (Srbija to čini kasnije, a Crna Gora kasnije vraća historijsku zastavu s
historijskim grbom); BiH pokušava revitalizirati zamišljenu srednjovjekovnu
zastavu; a Makedonija se odlučuje za antički simbol na novoj zastavi.
78
nadnacionalni državni simbol.9 Ipak, definitivna identifikacija cvijeta ljiljana
s isključivo trećim od naroda plod je stremljena i bošnjačke etničke elite. Na
heraldičkom planu je iskazana kreiranjem bošnjačkog grba, koji se zajedno
s hrvatskim nacionalnim grbom našao unutar složenog grba Federacije
Bosne i Hercegovine osnovane početkom 1994. kao Muslimansko–hrvatska
federacija. Nakaradnim pristupom heraldici bošnjačka elita je tada za narod
koji predstavlja izabrala zeleni štit i na njega kao figuru postavila jedan zlatni
ljiljan, iako bosanska heraldika, prema vjerodostojnim historijskim izvorima,
ne poznaje zelenu boju. Kada znamo da je kraj jedne priče ovakav potrebno je
otkriti kakav je bio početak.
9 Grb s ljiljanima i kosom gredom definitvno je demoniziran kod bosanskih Hrvata i Srba kao simbol treće,
s njima sukobljene, strane. Srpski mediji zastavu s takvim grbom i danas nazivaju ratnom zastavom Armije
RBiH.
10 O tome vidjeti: Franjo Rački, “Stari grb bosanski.”, Rad JAZU CI.–XXX, (1890): 127–69. i tamo navedene
izvore i literaturu.
11 Isto, 169.
79
Godine 1946. ponovo se vodila rasprava o grbu i zastavi Narodne Republike
Bosne i Hercegovine. I tada su u određivanju rješenja učestvovali brojni
umjetnici, historičari, pravnici, političari; konzultirani su grbovnici i
enciklopedije; razmatrala se mogućnost korištenja elemenata grba kralja
Tvrtka.12 Izgled svih mogućih rješenja bio je unaprijed jasno definiran pravilima
tzv. komunističke heraldike i idejom jugoslovenskog socijalističkog federalizma
kojih su se svi učesnici u raspravama (uz revolucionarno opredjeljenje baze)
bezrezervno držali. Iz ne baš brojnih prijedloga iskristaliziran je grb s crvenom
petokrakom, šumskim grančicama, crvenom vrpcom, tvorničkim dimnjacima,
žitnim klasjem, siluetom Jajca kao kraljevskog i avnojevskog grada i crvena
zastava s jugoslavenskom komunističkom trobojnicom u kantonu.13 Zemaljski
- državni simboli BiH iz doba AU i SFRJ nisu sakralizirani jer nisu bili
namijenjeni za široku upotrebu, posebno ne među stanovništvom. U skladu
s Carevom izrekom Moje zemlje – Moji narodi prvi simboli su korišteni za
ceremonijalne svrhe i službeno označavanje zemaljskih pripadnika; a drugi
su egzistirali u sjeni simbola SFRJ, totemiziranih kroz sport, reprezentaciju i
građansku religiju formiranu od NOB-a, revolucije i bratstva i jedinstva; prema
čemu su i sami bili skrojeni.
12 O tome vidjeti: Emir O. Filipović, “Grb i zastava Bosne i Hercegovine u 20. stoljeću”, Bosna Franciscana
28, (2008): 107–15. i tamo navedenu literaturu.
13 Iako na samoj zastavi nema nikakvog bosanskohercegovačkog simbola heraldičko i veksilološko tu-
mačenje kantona govori da je BiH podložena Jugoslaviji i da se nalazi pod njenom zaštitom, što uzimajući u
obzir ondašnje unutarjugoslovenske odnose i nije bilo daleko od stvarnosti.
14 Autori su Vladimir Štoviček (1970.) i Teodor Krivak (1972. i 1970.) – Ivan Mirnik, Zbirka medalja Berisla-
va Kopača (Zagreb: Arheološki muzej u Zagrebu, 2005), 119–20. i 157.
80
GRB I ZASTAVA ZA OBNOVLJENU DRŽAVU – TREĆI PUT
Izbor grba (i zastave) ponovljen je stotinu godina kasnije,15 ali sada ne kao
naučna rasprava, nego kao dogovor narodâ,16 što je za etničke elite prirodan
oblik vlasti.17 Dana 27. februara 1991. na zajedničkoj sjednici vijeća “Skupština
Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine donosi Odluku da se pristupi
promjeni Ustava Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine donošenjem
Ustavnog zakona o nazivu i državnim simbolima Republike Bosne i
Hercegovine”.18
Postupak izbora bio je posao “Stručne grupe sastavljene od stručnjaka za
heraldiku, veksilologiju, arheologiju, povijest i dizajnera kao predstavnika sva tri
konstitutivna naroda – Hrvata, Muslimana i Srba”.19 Prema Z. Bebeku Stručnu
(pod)grupu za grb i zastavu Republike BiH koju je sredinom 1991. obrazovala
Skupština SRBiH činili su historičari Boris Nilević, Enver Imamović, Mirza
Ćeman i Tihomir Glavaš; te Vedran Hadžović i Zvonimir Bebek.20 Ovdje
ćemo istražiti kako je tekao proces u kojem su izabrani predstavnici društvene
elite trebali: 1.) odrediti teorijski pristup problemu; 2.) birati između brojnih
manje ili više podjednako povijesno utemeljenih grbova; 3.) koristiti tada
poznate izvore i djela iz teorije heraldike, te kao “stručnjaci za heraldiku,
veksilologiju itd.” biti upoznati s razvojem i dometima tih i srodnih nauka
od kraja XIX vijeka do njih samih; 4.) voditi se uobičajenim kriterijima
i odgovarajućom argumentacijom obrazložiti svoj postupak; 5.) usvojiti i
stručno definirati rješenje, te ga predložiti vladajućoj eliti. Proces ćemo istražiti
analizom svjedočenja koja su iz prve ruke ostavili M. H. Ćeman, E. Imamović
15 O tome vidjeti: Filipović, “Grb i zastava Bosne i Hercegovine ...”, 115–19. i tamo navedenu literaturu.
16 “Važno je pomoći komunistima da siđu s vlasti, a narodi će se poslije dogovoriti”, bila je jedna od pre-
dizbornih krilatica Alije Izetbegovića.” – Tarik Haverić, Ethnos i demokratija - Slučaj Bosne i Hercegovine drugo
izdanje (Sarajevo: Fondacija Centar za javno pravo, 2016), 139, nap. 13.
17 “SDA se zalaže za prirodan oblik vlasti u BiH, što podrazumijeva da sva tri naroda u BiH izaberu svoje
predstavnike u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti; državom Bosnom i Hercegovinom treba dakle da
vlada muslimansko–srpsko–hrvatska koalicija.” – Džemaludin Latić, “Prirodan oblik vlasti,” Muslimanski
glas 1/1990, 15; dato prema: Sabina Veladžić, “Kretanje ka nultoj tačci – politički narativ SDA 1990–1992.
kao temelj kulture sjećanja Bošnjaka,” u Kultura sjećanja: 1991. – povijesni lomovi i svladavanje prošlosti, ur.
Tihomir Cipek (Zagreb: Disput, 2011), 309, nap. 28. Kako je pojam Republika nespojiv s SDA–ovim prirodnim
oblikom vlasti jasno je zašto Dž. Latić još 1990. koristi izraz Država, što će za BiH i zvanično postati realnost
šest godina kasnije s Daytonskim sporazumom.
18 Odluka S broj 27 od 27. februara 1991, Član I, Službeni list Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine
7/91, 4. marta 1991, 225. Ovom skupštinskom odlukom je iz naziva države izbrisan pojam Socijalistička iako
je zvanična promjena naziva uslijedila tek 8. aprila 1992. Uredbom Predsjedništva SRBiH koja glasi: “Mijenja
se naziv Socijalističke republike Bosne i Hercegovine i glasi “REPUBLIKA BOSNA I HERCEGOVINA”. – Broj 01-
011-302/92 od 8. aprila 1992, Član 1., Službeni list Republike Bosne i Hercegovine 1/92, 9. aprila 1992, 1.
19 Mirza Hasan Ćeman, “Grb i zastava Republike Bosne i Hercegovine,” Muslimanski glas 25.8.1992; dato
prema: Safet Halilović, Restitucija bosanske državnosti (izbor priloga i dokumenata) (Zenica: Centar za bosanske
studije KDM “Preporod” Zenica, 1993), 133.
20 Isti sastav Stručne grupe, navodeći sebe kao organizatora, daje E. Imamović dok M. H. Ćeman ne navo-
deći niti jedno ime govori o predstavnicima sva tri konstitutivna naroda.
81
i Z. Bebek.21 Potom ćemo vidjeti kako je njihovo rješenje u prvim godinama
korišteno na notafilijskom i numizmatičkom materijalu na kojem, zahvaljujući
drugim, na svu sreću nije bilo i jedino.
Prvi i drugi pravac rada je Stručna grupa s razlogom odbacila, a usvojila četvrti.
Osim pogreške pri definiranju hrvatskog postupka (Hrvatska nije redizajnirala
grb SRH nego se vratila na povijesni grb), argumentacija za odbacivanje trećeg
pravca, jer bi se njegovom primjenom “stvorila neadekvatna slika o nama”, je
diskutabilna, jer poređenja radi nije jasno kako silueta Triglava na tada već
usvojenom grbu Slovenije (koju je u doba oslobodilačkog rata i revolucije
koristila Osvobodilna fronta) može svojom simbolikom dati adekvatnu sliku o
Sloveniji, a silueta (naravno redizajnirana) herceškog, kraljevskog i avnojevskog
grada Jajca svojom “nesimbolikom” daje “neadekvatnu sliku” o BiH.
82
1) Izborni repertoar
Srednjovjekovni (i novovjekovni) bosanski heraldički repertoar je izuzetno
širok. Ograničimo li se samo na grbove (znači obavezno štit) koji su
pripisivani bosanskim vladarima (bez grbova Nikole Iločkog i onih tzv. Ilirske
provenijencije), uz razumnu mogućnost da zaboravimo navesti poneki, rezultat
je (uz navođenje samo glavne figure ili časnog dijela na štitu) sljedeći: a) domaći
izvori sfragističke i numizmatičke naravi: 1. orlovo krilo; 2. desna kosa greda
(bande); 3. nepotpuni escarboucle; 4. ljiljani i kosa greda (bande); 5. kruna; 6.
kruna s monogramom; b) strani grbovnici, te sfragistika i numizmatika: 1. zlato,
chef crveno zvijezda srebro; 2. ukrštena brvna s okrunjenim crnačkim glavama
(grb pripadnika flamanskog roda Moerianen porijeklom iz Moriane koja je
obuhvatala prostor BiH – kasnije grb bosanskog hercega); 3. ukrštena brvna; 4.
kralj i lijeva kosa greda (barre); 5. kruna; 6. kruna i konjanik; 7. ruka sa sabljom.
83
srcolikog (trokutastog) oblika sa desnom kosom gredom, te uobičajenom
dekoracijom. 2. Tvrtko Kotromanić (1353. – 1391.) u vrijeme kada vlada kao
ban preuzima isti grb i neznatno ga u detaljima mijenja. 3. Proglašenjem Bosne
za kraljevinu krunisanjem Tvrtka za kralja 1377. (od tada kao Tvrtko I) u
Mileševu ili Milima kod Visokoga (danas Arnautovići) za kralja “... Srbima i
Bosni ...” itd., na spomenutom grbu se pojavljuju 6 cvjetova ljiljana (krinova)
raspoređenih u dvije grupe od po tri ljiljana u dvjema polovinama korpusa štita.
... 6. I pored ove reforme grba i dalje se koristio spomenuti grb sa ljiljanima i
desnom kosom gredom i to kao grb obitelji (dinastije) Kotromanića.”25
84
pristupa i rada. Prema Imamoviću, Stručna grupa se susrela sa “znatnim
teškoćama” zbog raspoložive izvorne građe koja “ne daje u potpunosti sve
elemente”, a onda ista grupa “postiže zadovoljavajuće uspjehe”, jer ta ista građa,
sada “veoma bogata”, pruža “skoro sve potrebne podatke” za te uspjehe. Izgleda
da je sva ta građa samo sumarno pobrojana, ali da je korištena parcijalno i
to jako malo, što i ne bi bila velika šteta da su članovi Stručne grupe barem
konzultirali F. Račkog, koji je svu tu građu obradio sto godina ranije. Pri svome
radu F. Rački je koristio, uz sve domaće, i njemu tada dostupne strane izvore, pa
je naveo grbove bosanskih vladara koje je tamo našao.29 Zbog načina na koji je
strane grbovnike opisao danas ne možemo odrediti o kojima se tačno radi. Na
osnovu njegovih opisa napravio sam rekonstrukcije grbova pridružujući im i
grbove iz djela E. Laszowskog.30 [Slika 4] Podsjećanje na rad F. Račkog vrijedno
je i potrebno zbog njegovog zaključka preporuke i truda na utvrđivanju simbola
kojim su bosanski vladari u davno doba predstavljali sebe i putem kojih su ih
prepoznavali u inostranstvu.31
3) Kriteriji i argumenti
a) Državni grb
85
Janku Hunjadiju, međunarodni i oni dokumenti poslani u Dubrovnik, vrijedi
provjeriti kakvi su grbovi na pečatima kojima su bili ovjereni. Rezultat je da
većina tih grbova nije sa štitom u vidu ljiljana i kose grede, nego su to drugi
grbovi (štit s kosom gredom, krunom, krunom i monogramom), a također i
pečati bez grba,34 pa ni Imamovićeva argumentacija da se zbog toga radi o
državnom grbu ne može stajati.35 Kao dokaz Imamovićevog i Ćemanovog
pogrešnog razmišljanja i postupka poslužiće tri srednja pečata kraljeva Tvrtka I,
Dabiše i Ostoje s obodnom legendom ... D . G . REGI . RASIE . ƞ i grbovima
sa štitovima s ljiljanima i kosom gredom odnosno krunom.36 Slijedimo li
Imamovića i Ćemana jedini mogući zaključak je da se radi o državnim
grbovima Raške, što naravno nije tačno, jer su to vlastiti grbovi (bosanskih)
kraljeva i to kao kraljeva Raške.
b) Ostojina reforma
Ćeman poznaje godine Ostojina vladanja, ali ne zna ništa o Ostojinoj heraldici
i politici kralja Sigismunda, koja je istovremeno (1409.–1410.) rezultirala novim
grbovima kralja Ostoje, Hrvoja Vukčića Hrvatinića i još ponekog drugog,
te pojavom krune u grbu Karla II Kurjakovića Krbavskog.38 Kruna na štitu
Ostojinog grba oznaka je one krune koja se nalazila na Bobovcu; za kojom
je Sigismund tragao i na kraju je prepustio Ostoji kao svome vazalu. Značaj
te krune i za Bosnu i za Ugarsku je ogroman i očituje se i kasnije kada štit s
krunom na vladarskim pečatima od Matije Korvina do posljednjeg kralja iz
kuće Jagelović predstavlja Bosnu među grbovima zemalja Svete ugarske krune,
te je samo zbog toga to jedini grb bosanskih kraljeva koji je stekao pravo da se
naziva državnim, ne gubeći pri tome svojstvo vlastitog grba – npr. grb Matije
34 Analiza prema: Pavao Anđelić, Srednjovjekovni pečati iz Bosne i Hercegovine, (Sarajevo: ANUBiH, 1970)
35 Imamović također ne obrazlaže zašto su i kako grbovi na plaštu kojim je pokriven pokojnik dokaz da se
radi o državnom, a ne o vlastitom grbu pokojnika.
36 Anđelić, Srednjovjekovni pečati, 21, 33 i 36. – pečati br. 9, 11 i 14.
37 Ćeman, “Grb i zastava,” dato prema: Halilović, Restitucija, 133. §5. i 6.
38 O tome vidjeti: Amer Sulejmanagić, “Grbovi Vukčića Hrvatinića,” Povijesni prilozi 48 (2015): 62.; Isti,
Grb knezova Kurjakovića Krbavskih (Gospić: Državni arhiv u Gospiću, 2017), 36.; Isti, “Ikonografija, metro-
logija i grafija bosanskoga novca kovanoga između 1428. i 1443. godine (novac kralja Tvrtka II Tvrtkovića),”
Numizmatičke vijesti 70 (2017): 176–177.
86
Korvina kao kralja Bosne.39
c) Porodični grb
Zašto bi Tvrtko preuzimao obiteljski grb obitelji kojoj je i sam pripadao? Ili
je on preuzeo grb svoga strica kada ga je naslijedio i tada je to postao njegov
vlastiti grb. Poimanje grbova porodičnim, čemu sam ranije i sam bio podlegao,41
ili dinastičkim u našoj heraldičkoj i historijskoj nauci posljedica je nekritičkog
pristupa i davanja vjerodostojnosti opisima iz izvora drugog ili čak i trećeg
reda, tj. iz tzv. Ilirskih grbovnika. Svrha tih grbovnika bila je krivotvorenjem
dokazati starinsko porijeklo, međusobne veze i čistoću rodova, pa stoga oni
grbove pojedinaca nazivaju grbovima rodova predstavljajući rodove kao nositelje
grbova.42 Pojam porodičnog grba je odatle ušao u našu nauku i ustalio se. Osim
tzv. Ilirskih grbovnika drugi izvori ne daju uporište za naziv obiteljski, porodični
ili dinastički grb.43
d) Zastava
39 Grb je, dakle, uvijek vlastiti bez obzira na rang njegovog nosioca. Prelazio grb s jedne osobe na drugu
nasljeđivanjem, stvarnim ili fiktivnim preuzimanjem posjeda, ili na drugi način on uvijek predstavlja osobu
koja ga trenutno nosi, kao i osobe koje su ga nosile ranije. Ne postoje porodični, dinastički itd. grbovi, kao ni
državni grb Bosne sve dok onaj s krunom na štitu nije pripao Matiji Korvinu.
40 Ćeman, “Grb i zastava,” dato prema: Halilović, Restitucija, 133. §1. i 2.
41 Amer Sulejmanagić, “Novac Hrvoja Vukčića Hrvatinića,” Numizmatičke vijesti 65 (2012): 54– 85.
42 O tome vidjeti: Amer Sulejmanagić, “Ikonografija, metrologija i grafija bosanskoga novca kovanoga
između 1354. i 1418. godine,” Numizmatičke vijesti 68 (2015): 107, nap. 29
43 Čak ni tzv. Ilirski grbovnici ne daju osnova da se grb sa štitom s ljiljanima i kosom gredom nazove poro-
dičnim ili dinastičkim grbom Kotromanića. U njima je taj grb pripisan porodici Tv(a)rtkovića, tj. nasljednicima
kralja Tvrtka I, dok je grb porodice Kotroman(ov)ića onaj s lavom na štitu.
87
podataka koji bi poslužili da se ustanovi koje je boje bila. U određivanju
nove bosanskohercegovačke zastave stručni tim je na temelju izvorne građe,
veksiloloških pravila suvremene veksilološke prakse, predložio sljedeće rješenje:
da bude pravokutnog oblika i proporcija 5:3, i da njen glavni sadržaj bude gore
opisani grb, veličine 7:12 u odnosu na visinu zastave.”44
88
Pitanje nepostojećeg pečata nije od presudne važnosti za grb u vidu štita sa
ljiljanima i kosom gredom koji se prema Anđelićevoj kronologiji prvo javlja
na njemu, jer se takav štit u sklopu cjelovitog grba javlja 1385. i na srednjem
pečatu Tvrtka I i nema dvojbe da je to njegov vlastiti grb, nego za drugi grb na
njemu; onaj s dvoglavim orlom. Anđelić čak i nije izričit u pogledu pripadnosti
grba s dvoglavim orlom.49 Ono što je za Anđelića “općenito usvojeno mišljenje”
na osnovu kojega je “opravdano zaključivati” za M. Palametu, na primjer, je već
nepobitna činjenica.50 Mišljenje da se grb s dvoglavim orlom kao grb Srbije -
Raške javlja 1380. godine kao invencija kralja Tvrtka I je prilično starije i od
Anđelića i od Palamete, koji su ovdje uzeti kao paradigme ponešto opreznijeg,
odnosno nekritičkog preuzimanja koje nije strano ni najvećem broju autora
prije i poslije njih, pa ni članovima Stručne grupe. Uvođenjem u “kritički naučni
diskurs” pečata Marije od Helfensteina, srpski grb s dvoglavim orlom zadobija
gotovo mitsku starost, pri čemu u svjetsku javnost stupa najkasnije 1365.51 U
samoj Srbiji je stanje s dvoglavim orlom sasvim drukčije. Ne postoji niti jedan
dokaz o namjeri stavljanja ovog simbola na štit i time stvaranja grba; bez štita
nema ni grba.52 Taj simbol dolazeći na štit kao heraldička figura formira grb
najranije u doba despotovanja Stefana Lazarevića, dakle ne prije 1402. godine,
ne na pečatima, nego na novcu, ali i tu samo dva puta.53 Sljedeće pitanje koje
se postavlja je koliko je dvoglavi orao na štitu kao grb Srbije mogao biti poznat
na Zapadu, pa da se Marija od Helfensteina tamo njime može predstaviti
kao potomkinja Nemanjića. U Rimsko-njemačkom carstvu sigurno nisu znali
za raško-kosovske crkveno-manastirske priprate i freske gdje se tada takav
neheraldički prizor jedino nalazi.54 Ono što postoji je grb Rimsko-njemačkog
49 “Na aversu pečata, i to na štitu sa desne strane prijestolja nalazi se još jedan grb – dvoglavi orao po-
luraširenih krila – koji se ne susreće više nigdje u bosanskoj vladarskoj sfragistici, pa ni heraldici. Općenito
je usvojeno mišljenje da je grb sa dvoglavim orlom preuzet iz Srbije i da upravo simbolizira zemlju Srbiju,
koja se inače i nalazi na čelu zemalja što se nabrajaju u tituli bosanskih kraljeva. Opravdano je zaključivati da
je ovaj grb uveo Tvrtko I, koji je bio i protagonista koncepcije o srpsko–bosanskom kraljevstvu.” – Anđelić,
Srednjovjekovni pečati, 30.
50 “Na polju desnog štita, konstruiranog u tipičnoj gotičkoj maniri, dvoglavi je orao kao amblem Raške,
koja se i spominje u legendi, čijim se kraljem proglasio Tvrtko u Milama 1376.” – Miroslav Palameta, “Sred-
njovjekovni gotički pečati u Bosni i Humu,” Motrišta glasilo Matice hrvatske u Mostaru 28 (2003): 118.
51 Uporište grbu s dvoglavim orlom se traži u Nemanjićkim precima Marije Kotromanićke i Tvrtka
Kotromanića.
52 Dvoglavi orao se tamo javlja tek kao dekoracija priprata i haljina s kolastim azdijama na freskama crka-
va i manastira iz nemanjičkog perioda.
53 Stefan Lazarević ima dva novčića s orlom na štitu jednom jednoglavog, a drugi put dvoglavog – Miro-
slav Jovanović, Srpski srednjovekovni novac, (Beograd: Linea Art, 2001), 120 i 124. (kat. br. 23 i 52.) – pri čemu
je njihova datacija u najranije 1402. nepouzdana s obzirom na, prema istom autoru, domete srpske numiz-
matike: “Domaći novac naši istoričari koriste samo kao slikovnu ilustraciju. Dinar, jedan od retkih domaćih
pisanih izvora, da bi bio iskorišćen u istoriografiji, potrebno ga je precizno klasifikovati u granicama mogućeg
i poznatog. Nažalost naša numizmatika nije još na tom nivou. Nekoliko ponuđenih klasifikacija imaju u sebi
puno nedorečenog i proizvoljnog, pa samim tim su na dobrom delu materijala međusobno suprotstavljene.”.
– Miroslav Jovanović, “O kraljevskom krunisanju Stefana Prvovenčanog,” dinar 29 (2007): 21.
54 Srpski novac na kojem će orao biti stavljen na štit pojavit će se tek za 40 godina, a prva predstava tog
89
carstva s istim orlom, car Karlo IV koji je posredovao u Marijinom vjenčanju
i Karlova žena carica Ana od Švidnice imenovana kao Anna de Bosna de Regno
Dalmatie ... upravo u vrijeme Tvrtkovog kraljevanja što je u Bosni Tvrtkovog i
Dabišinog doba bilo poznato, jer nije bila izolirana poput domaće historiografije
koja se Bosnom ne umije baviti u kontekstu ondašnjeg rangiranja država:
Carstvo-Ugarska-Dalmacija-Bosna i ostale zemlje.55 Da mi se ne bi mogla
pripisati pristranost i zlonamjernost pri spominjanju priprata i kolastih azdija
koje u nauci o grbovima nisu ništa drugo do kompenzacija za nepostojeću srpsku
srednjovjekovnu heraldiku pustit ću da ovdje o njoj progovori srbijanska nauka
kroz usta Z. V. Mladićevića,56 D. M. Acovića, čija knjiga materijal koji nedostaje
Srbiji izdašno nadoknađuje evropskim, a najviše onim iz Bosne, Hrvatske, pa
čak i Slovenije sve to proglašavajući srpskom heraldičkom baštinom,57 te V.
Ivaniševića.58 Kao i članovi naše Stručne grupe V. Ivanišević se kreće u horizontu
državnih simbola, srednjovjekovnih nacionalnih obilježja koja imaju poseban
zadatak da stvore jedinstveni grb i porodične heraldike.59 Srbijanska heraldička
akrobatika na kraju doživljava svojevrsnu apoteozu pri analizi prvog prikaza grba
u srednjovjekovnoj Srbiji.60 Hvala Bogu da je srpski naučnik ustvrdio da je najveći
srpski vladar grb preuzeo od jednog stranog plaćenika, jer da je to učinio neko
drugi smatralo bi se uvredom nacionalnog ponosa.61
grba kao grba srpskog despota na Zapadu doći će tek za 100 do 120 godina s rukopisnim i štampanim primjer-
cima von Richentalove Kronike Sabora u Konstanzu.
55 O Ani od Švidnice vidjeti: Amer Sulejmanagić, “Anna de Bosna de Regno Dalmatie” – Ana od Švidnice
(1339–1362),” Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu XVII/3 (2014): 131–40.
56 “Za razliku od Zapadne Evrope, na Istoku – u Vizantiji i zemljama pod njenim neposrednim uticajem,
heraldika se zbog drugačije prirode feudalnih odnosa i karakteristične carske ideologije još dugo vremena nije
počela razvijati. Prvo se počela javljati na zapadu Balkana i to pod uticajem već izgrađene nemačke, ugarske
i italijanske heraldike, dok se u samoj srednjevekovnoj Srbiji javila i počela ozbiljnije razvijati tek nešto kasni-
je – tokom XIV veka, ali i tada ne sa uobičajenom zapadnom simbolikom i značenjem.” – Zlatko V. Mladićević,
Simboli srpske državnosti (Kragujevac: izdanje autora, 1994), 21–22.
57 “Heraldika je u Vizantiju ulazila nasilno i primana je kao gorki napitak, neizbežan kada je Carstvo bilo
ugroženo, ignorisan kada bi se osetilo osnaženim. Nedostatak heraldike Vizantija je nadoknađivala razvijenom
amblematikom.” – Dragomir M. Acović, Heraldika i Srbi (Beograd: Zavod za udžbenike, 2008): 31.
58 Vujadin Ivanišević, “Razvoj heraldike u srednjovekovnoj Srbiji,” Zbornik radova Vizantološkog instituta XLI,
(2004): 213–34.
59 Prema Ivaniševiću nacionalni simbol (i to u srednjem vijeku) je ideja koja oslikava ideal srpske državnosti
i povezana je “sa amblemom dvoglavog orla “državnim simbolom” i heraldičkim znamenjima – obeležjima
vizantijskog, evropskog, ali i srpskog nasleđa.” – Isto, 231–32. Ivaniševićevo povezivanje amblema dvoglavog
orla sa priprata i kolastih azdija (što je neheraldički znak) kao “državnog simbola” s heraldičkih znamenja (kao
evropskim nasljeđem) treba premostiti tu zjapeću prazninu srpske srednjovjekovne heraldike i pronaći u njoj
nacionalna obilježja koja evropska heraldika tada ne poznaje.
60 “Prvi prikaz grba nalazimo na novcu kralja Stefana Dušana, na kome je na aversu predstavljen Hrist na
prestolju, a na reversu štit sa slikom “točka”, šlem, jastuče, rozeta i perjanica. Kovanje ove emisije može se
samo okvirno datovati, zbog nepostojanja čvršćih repera, u širi hronološki raspon od 1335. do 1345. godine.”
– Isto, 214.
61 “Tako predstava štita sa slikom “točka”, šlemom, jastučetom, rozetom i perjanicom na dinaru kralja Duša-
na predstavlja kombinaciju grbova Milnera (Mülner) sa slikom “točka” na štitu, šlema i čelenkama u vidu jastu-
četa i “točka” i Fridingena (Friedingen) sa grbom sastavljenim od štita, šlema i čelenki u vidu jastučeta, rozete i
90
I na kraju ovog odjeljka treba postaviti još neka pitanja. Zašto bosanski
kralj ima potrebu definirati grb samo jedne (osim Bosne) svoje zemlje, a ne i
neke od ostalih (ili svih) navedenih u obodnim legendama toga pečata? Kako
protumačiti činjenicu da se na svim srednjim pečatima (tri ista srednja pečata)
bosanskih kraljeva do Tvrtka II (tj. kraljeva Tvrtka I, Dabiše i Ostoje) s grbom
i obodnom legendom navodi samo Raška, a da je grb sa štitom u vidu ljiljana i
kose grede odnosno krune, dok sva četiri srednja pečata Tvrtka II sadrže samo
ime Bosne? Kako protumačiti činjenicu da novac bosanskih vladara kovan za
Kotor ima u legendama na prvom mjestu Rašku, a na drugom Bosnu dok onaj
kovan za Bosnu ima na prvom Bosnu s Raškom na drugom mjestu ili bez nje
uopće?
4) Definicija rješenja
E. Imamović: “GRB Ima oblik srcolikog štita s plavom podlogom. Preko njega
se pruža desna kosa greda srebrene boje, čija širina iznosi sedminu širine štita.
U polju štita smješteno je šest ljiljanovih cvjetova u ovom rasporedu: u gornjem
polju tri su trokutasto postavljena, a u donjem tri u kosom nizu. Boja ljiljana je
zlatnožuta, kako to inače nalažu heraldički principi.”62
perjanice. Identični amblemi prikazani su i na drugim grbovima Ciriškog grbovnika. Osnovno pitanje koje ove
i druge analogije sa predstavama na dinarima kralja Dušana, ali i na drugim spomenicima srpskog srednjeg
veka, postavljaju odnosi se na puteve uticaja i prožimanja. ... Verujemo da je značajni prodor viteških shva-
tanja i germanske heraldike mogao biti podstaknut dolaskom nemačkih ritera i najamnika na čelu sa vitezom
Palmanom (Palmannus de Letinberch, miles domini regis Rasie), znamenitom ličnošću na Dušanovom dvoru od
1333. do 1355. godine, u Srbiju.” – Isto, 216–217.
62 Imamović, Korijeni Bosne i bosanstva, 364.
63 Ćeman, “Grb i zastava,” dato prema: Halilović, Restitucija, 133. §3. i 134. §8.
64 Uredba sa zakonskom snagom o utvrđivanju privremenog grba i zastave Republike Bosne i Hercegovi-
ne – broj 02-011-343/92 od 4. maja 1992, Član 1., Službeni list Republike Bosne i Hercegovine 4/92, 20. maja
1992. godine, 141. Član 2. ove odluke definira zastavu: “Zastava Republike Bosne i Hercegovine je pravo-
ugaonog oblika sa grbom Republike Bosne i Hercegovine u sredini na bijeloj podlozi. Odnos širine i dužine
zastave je jedan prema dva.”.
91
Desna kosa greda (bande) je časni dio (pièce honorable). Heraldička nauka
smatra da se časnim dijelovima štit ne dijeli na polja, nego da se oni nalaze
preko štita kao gornji sloj. U slučaju grba kralja Tvrtka I kosa greda se nalazi
preko štita s figurama u vidu 6 ljiljana u rasporedu 3 – 2 – 1.65 [Slika 5 – shema
grba prema heraldičkoj teoriji] Ispravan heraldički opis (blazon) Tvrtkovog grba
- pri čemu se nalaže prvo definicija štita (u ovom slučaju samo njegova boja),
potom figure na štitu i na kraju časnog dijela - je prilično jednostavan: plavo
sa šest ljiljana zlato, bande srebro,66 za razliku od opisa E. Imamovića i M. H.
Ćemana, te zakonske definicije.
Štit ne može imati podlogu. Kako smo vidjeli Tvrtkov štit nije podijeljen ni na
polja; posebno ne na gornje i donje; a ni sam štit nije polje. Sam pojam bande
(desna kosa greda) je dovoljno definiran i ne određuje se njena širina. Heraldika
ne poznaje pojam zlatnožuto, postoje samo srebro i zlato što nisu boje, nego
metali.67 Stručna grupa je štitu dala obrub koji je kasnijom intervencijom
promijenio “boju” iz “srebrene u zlatnožutu”;68 te time nesvjesno znatno uticala
na značenje, jer je u stvari uvela na grb novi časni dio drugog reda – borduru.69
65 Postavljenje uske kose grede (cotice) preko tako postavljenih figura ne zahtijeva intervenciju u njiho-
vom rasporedu. Pomicanje figura na štitu poduzima se u slučaju kose grede normalne širine (bande), pri
čemu se lijeva (heraldički desna) figura iz prvog i drugog reda spuštaju prema dole; desna (heraldički lijeva)
figura se vodoravno pomiče prema kraju štita i poravnava s krajnjom figurom iz reda iznad, dok figura u
trećem redu zadržava svoje mjesto. Heraldički primjer ovoga postupka je mijena grba Gotfrida V. od Anžua
(vojvoda Normandije i osnivač dinastije Plantagenet, 1113. – 1151.) u grb Henrika od Bohuna (1176. – 1220.)
preko daljih rodbinskih veza.
66 Na blazonu heraldika staje i dalje nastupa umjetnička sloboda u oslikavanju ovako opisanog grba. Ta
sloboda nije dokinuta ni kada su u drugoj polovini XX vijeka brojne zemlje uvele grafički standard (etalon)
kao grafički prilog zakonu o grbu (i zastavi).
67 Metali ne gube to svojstvo ni kada se koristi mogućnost njihovog prikazivanja bijelom odnosno žutom
bojom.
68 Imamović, Korijeni Bosne i bosanstva, 370.
69 Bordura - pièce (honorable) de second ordre - je izvorno označavala pripadnika mlađe grane jednog
roda ili pravo nezakonitog djeteta na modificirani grb roditelja, a ne nezakonito rođenje. Kasnije je postala
razlikovni znak (mark of difference) da bi se spriječila istovjetnost grbova na području pod istom heraldičkom
administracijom. O tome vidjeti: Jacqueline Fearn, Discovering Heraldry (Buckinghamshire: Shire Publicati-
ons, 1995), 57.; Stephen Friar, Heraldry (London: Grange Books, 1997), 209.; Amer Sulejmanagić, “Grb Za-
gorja i njegov odnos s grbom Dalmacije,” Bosna Franciscana 46 (2017): 229.
70 “Tom prilikom autor je priložio rekonstrukciju potpunog izgleda starobosanskog grba (grb s ljiljanima i
kosom gredom – prim. A.S.), s namjerom da u javnosti podstakne ideju da se za nova državna obilježja uzme
povijesna podloga, to jest obilježja koja su bila u upotrebi u doba srednjovjekovne Bosanske države. Ideja
nije ostala bez odjeka.” – Imamović, Korijeni Bosne i bosanstva, 361.; “To je zastava Republike Bosne i Herce-
92
što svjedoci pokušavaju dočarati privid ozbiljnog posla radi se o formalnom
izboru unaprijed određenog rješenja, pri čemu se sav rad Stručne grupe sveo na
dizajniranje zadane teme što je u stvari obavio samo jedan član, tj. Z. Bebek.
Privid ozbiljnog posla trebao je skriti svu površnost kojom su državni organi,
članovi Stručne grupe i nacionalnih kulturnih društava pristupili ovom zadatku,
jer je pravo usaglašavanje volje narodâ obavljeno s heraldičko–veksilološkim
ekspertima nacionalnih kulturnih društava Preporod, Napredak, Prosvjeta i
La Benevolencija.71 Najveći dio ovdje navedenih podataka bio je dostupan u
raznorodnim izvorima i literaturi pa im je, kao ekspertima, trebao biti poznat.
Njihov se postupak ne može nazvati reduktivnim. Oni su unaprijed odredili grb,
a niti jedan od ostalih historijskih grbova nisu razmatrali, da bi ga s bilo kakvim
argumentima eliminirali.
govine, jer smo grb i zastavu stvarali u Središnjici HKD “Napredak” kao predložak za grb i zastavu Republike
Bosne i Hercegovine.” Vidi: Ivan Markešić, Cerićeva otimačina državne zastave (januar 2013.): http://www.
prometej.ba/clanak/osvrti/ivan-markesic-cericeva-otimacina-drzavne-zastave-922 (pristupljeno: 7. 12.
2018.); “Naime, prvi je suvereni bosanski grb bio prihvaćen 1991., na prijedlog Hrvatskoga kulturnog društva
Napredak, ...” – Miljenko Jergović, “Roll over Beethoven,” Feral Tribune, 9. februar 1998.
71 E. Imamović usaglašavanje s nacionalnim društvima o rješenju grba i zastave naziva javnom raspravom
i tvrdi da je održana tokom novembra i decembra 1991. godine i to nakon što je Stručna grupa završila svoj
posao. – Imamović, Korijeni Bosne i bosanstva, 368.
Z. Bebek kaže da su članovima nacionalnih kulturnih društava prezentirane tek prve skice, te da su tada
članovi tih društava, i to “najbolji poznavaoci srednjovjekovnog perioda” uključeni u rad. – https://www.
azra.ba/intervju/722/zvonimir-bebek-grb-i-zastavu-s-ljiljanima-radio-sam-s-puno-ljubavi/ (pristupljeno 4. 11.
2018.)
M. H. Ćeman ne navodi trenutak uključenja nacionalnih kulturnih društava u raspravu o rješenjima, nego
spominje da im je ponuđen prijedlog. – Ćeman, “Grb i zastava,” dato prema: Halilović, Restitucija, 133.
72 Novčanicu je izradio i u kolekcionarski promet pustio Slobodan pl. Pukanić preko svoje firme Andavto-
nia Antiqva iz Velike Gorice. Na licu novčanice prikazani su portret Maka Dizdara, stećak, mapa BiH s dva
grba (heraldički desno grb s ljljanima i kosom gredom kao simbol Bosne; a heraldički lijevo grb Stjepana Vuk-
čića Kosače, prepravljen u XX stoljeću iz ideoloških razloga, kao simbol Huma–Hercegovine), te strana velikog
bosanskog četverostrukog dukata na kojoj je grb s ljiljanima i kosom gredom. Radi se o jednoj od brojnih
propagandnih novčanica izdatih u to vrijeme u svim jugoslavenskim republikama i pokrajini Kosovo. Do tada
je Slovenija već uvela u opticaj svoj regularni novac, a Hrvatska novoodštampane novčanice čuvala u trezoru.
73 Autorstvo novčanica kulina je definirano ovako: “Ideja i realizacija: Hasib Salkić, ZODIS, Zvonimir Mar-
kešić i Liberalna stranka BiH.” – Amer Sulejmanagić, “Kulini – fantazijski papirni novac Bosne i Hercegovine,”
93
gredom nalazio su se na naličju novčanice od 1000 [Slika 7], a Stari most na 50
kulina. Grb i mostarski Stari most će uskoro postati jedini simbolički elementi
na svim novčanicama u izdanju Narodne banke BiH od 1992. do 1994. i na
kovanom novcu izdatom u ime BiH u Engleskoj od 1993. do 1999.
94
definirane Odlukama Narodne banke BiH.77 Na novčanicama vrijednosti 10,
50 i 1.000 dinara prikazan je Stari most u Mostaru, a na onim od 25, 100 i 500
dinara grb Odlukom opisan kao “jedan od bosanskih grbova na kom se nalazi
desna ruka čovjeka koji drži sablju okrenutu prema gore”. Isti se grb nalazi
i na prvoizrađenim novčanicama iz Engleske na kojima je i jedan ljiljan kao
sigurnosni element za provjeru idealnog preklapanja obje strane novčanice.78
[Slika 9]
Novčanice s grbom u vidu štita s rukom sa sabljom i Starim mostom nisu zbog
opsade mogle biti dopremljene u Sarajevo, pa je Narodna banka BiH za glavni
grad izdala bonove izrađene u sarajevskoj štmpariji OKO.80 Izdani su bonovi
u vrijednosti od 10 do 5.000 dinara s datumom 1. avgust 1992.,81 a tokom
iduće godine ta je serija zbog inflacije nadopunjena višim apoenima od 10.000
do 1.000.000 dinara. Na sarajevskim bonovima s datumom 1. avgust 1992. se
prvi puta javljaju, i na licu i na naličju, kako grb RBiH u vidu štita s ljiljanima
i kosom gredom tako i ljiljan kao samostalan simbol unutar geometrijske šare
pozadinske štampe: “... grb Republike Bosne i Hercegovine.; ... pravougaonik ...,
čija je unutrašnjost ispunjena geometrijskom šarom unutar koje su raspoređeni
ljiljani ...”.82 Na područjima pod kontrolom legalne vlasti RBiH izvan Sarajeva
77 Odluka o izdavanju novčanica i temeljnim obilježjima novčanica – Broj G5/92 od 13. avgusta 1992,
Službeni list Republike Bosne i Hercegovine 13/92, 16. avgusta 1992., 338–40.; Odluka o puštanju u opticaj
novčanica i povlačenju novčanica iz opticaja – Broj G6/92 od 13. avgusta 1992., Službeni list Republike Bosne i
Hercegovine 13/92, 16. avgusta 1992., 340–41.
78 O novčanicama iz Engleske vidjeti: Amer Sulejmanagić, “Bosanskohercegovačke novčanice tiskane u
Engleskoj,” Obol 57 (2005): 44–47.
79 Ako ništa drugo ovakav ishod daje barem maglovite predstave o bogatstvu naše heraldičke baštine
(iako većina starih grbova i dalje ostaje potpuno nepoznata široj javnosti) i što je još važnije anticipira stavo-
ve jednog kasnijeg savremenog međunarodnog heraldičkog pokreta koji, upravo da bi spriječio naknadno
učitavanje značenja u prethodne simbole, teži tome da sav heraldički repertoar pojedinih zemalja postane
zvaničan i podložan istovremenoj službenoj, javnoj i privatnoj upotrebi u izvornom značenju i izgledu.
80 Sarajevske bonove su dizajnirali Alija Hafizović i Darko Skert.
81 Odluka o izdavanju novčanih bonova i temeljnim obilježjima novčanih bonova – G broj 11/92 od 20.
avgusta 1992., odluka samostalno neobjavljena nego je Odlukom o dopuni odluke o puštanju u opticaj nov-
čanica i povlačenju novčanica iz opticaja – Broj G12/92 od 20. avgusta 1992, Službeni list Republike Bosne i
Hercegovine 15/92, 5. septembra 1992., 405., kao stavovi 2. i 3. dodana tački 1. Odluke o puštanju u opticaj
novčanica i povlačenju novčanica iz opticaja – Broj G6/92 od 13. avgusta 1992.
82 Odluka o izdavanju novčanog bona i osnovnim obilježjima novčanog bona u apoenu od 10.000 dinara
– G broj 9/93 od 6. aprila 1993., Službeni list Republike Bosne i Hercegovine 12/93, 15. maja 1993., 305–06.
Vidjeti i odluke G broj 16/93 od 1. maja 1993. i G broj 26/93 od 29. jula 1993., Službeni list Republike Bosne i
Hercegovine 18/93, 1. septembra 1993., 448–49.; te odluke G broj 45/93 od 1. decembra 1993. i G broj 50/93
95
se novac s grbom RBiH u vidu štita s ljiljanima i kosom gredom pojavio na
novčanim bonovima u vrijednosti od 5.000 i 10.0000 dinara izrađenim u Domu
štampe Zenica koji nose datum 25. januar 1993.,83 a također se trebao naći i
na neizdatim novčanim bonovima od 50.000 i 100.000 dinara predviđenim za
mjesec septembar 1993.84 Na sljedećoj seriji novčanica, zadnjoj koju je izdala
Narodna banka BiH i štampao Dom štampe u Zenici, s datumom 15. avgust
1994. nalaze se grb RBiH u vidu štita s ljiljanima i kosom gredom (apoeni
od 1, 10, 50 i 500 dinara) i mostarski Stari most (apoeni od 5, 20, 100 i 1.000
dinara); te na svakom apoenu po jedan “crtež stilizovanog ljiljana” na obje strane
i grb RBiH u vidu štita s ljiljanima i kosom gredom kao sigurnosni element na
naličju.85 [Slika 10] S ovim novčanicama je Bosna i Hercegovina dočekala kraj
rata, dejtonski mir i nestanak Republike iz njenog naziva.
96
unutarbosanske razmirice, na njima se našao grb s orlom i ljiljanima, ali bez
krune u skladu s dobrom tradicijom heraldičkog prikazivanja republikanizma.
Kasnije je grb na novčanicama prilagođen stvarnosti pa je izgubio ljiljane i
dobio krunu. [Slika 12]
Bosna i Hercegovina se šest godina iza trećeg našla pred četvrtim izborom
simbola.91 Problem nemogućnosti usaglašavanja narodâ je ovaj puta zakonom
riješio Visoki predstavnik Carlos Westendorp prvo određivanjem zastave.92
Prema grafičkom standardu zastave priloženom Zakonu raspored zvijezda po
kosini odozgo prema dole je pola zvijezde – 7 cijelih zvijezda – pola zvijezde.
Uz novu ovako definiranu zastavu je još naredna tri i pol mjeseca kao zvaničan
bio korišten grb Bosne i Hercegovine u vidu štita sa šest ljiljana i kosom
87 Zakon o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine, Službeni list Bosne i Hercegovine 12/97 od 15. jula 1997.
88 Zakonom je predviđeno da se na novčanicama nalazi tekst “Kupon – Donosiocu ovog Kupona Centralna
banka Bosne i Hercegovine na zahtjev isplaćuje (...) Konvertibilnih maraka”; kao i da “Kuponi imaju zajednič-
ke elemente dizajna kao i različite elementa dizajna za Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku.”,
kao i “Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska će svaka imati vlastiti dizajn Kupona”. – Isto, Član
42.
89 Na austrijskim prijedlozima je grb RS preuzet sa prvih novčanica Narodne banke Srpske Republike BiH i
na njemu se nalaze ljiljani.
90 O tome vidjeti: Amer Sulejmanagić, “Predlozi za novčanice BiH u periodu od 1994. do 1998. godine,”
dinar 28 (2007): 38–39.
91 O tome vidjeti: Filipović, Grb i zastava Bosne i Hercegovine, 119–125. i tamo navedenu literaturu.
92 “U skladu sa mojim ovlaštenjima prema Aneksu 10 Mirovnog sporazuma i članu XI Bonskog dokumen-
ta, odlučujem da Zakon o zastavi Bosne i Hercegovine ovim stupa na snagu na privremenim osnovama, dok
Parlamentarna skupština ne usvoji ovaj zakon u odgovarajućoj formi. ... Zastava Bosne i Hercegovine je plave
boje. Desno od centra nalazi se trougao žute boje. Paralelno lijevoj strani trougla, od gornjeg ruba zastave
do donjeg ruba, proteže se red bijelih petokrakih zvijezda. Zastava je pravougaonog oblika. Odnos između
dužine i širine zastave je 1:2.” – Broj 01/98 od 4. februara 1998., Preambula i Član 3., Službeni glasnik Bosne i
Hercegovine 1/98, 11. februara 1998., 2.
97
gredom. Njega je visoki predstavnik izmijenio 18. maja.93 Aneks Zakonu je
grafički standard grba prema kojem je raspored zvijezda po kosini odozgo
prema dole pola zvijezde – 5 cijelih zvijezda – pola zvijezde.
93 “U skladu sa mojim ovlaštenjima prema Aneksu 10 Mirovnog sporazuma i članu XI Bonskog dokumen-
ta, odlučujem da Zakon o grbu Bosne i Hercegovine ovim stupa na snagu na privremenim osnovama, dok
Parlamentarna skupština ne usvoji ovaj zakon u odgovarajućoj formi. ... Grb Bosne i Hercegovine je plave
boje i u obliku štita sa zašiljenim završetkom. U gornjem desnom uglu štita nalazi se trokut žute boje. Pa-
ralelno lijevoj strani ovog trokuta proteže se red bijelih zvijezda petokraka.” – Bez broja od 18. maja 1998.,
Preambula i Član 4., Službeni glasnik Bosne i Hercegovine 8/98, 25. maja 1998., 351.
94 Odluka Upravnog vijeća Centralne banke Bosne i Hercegovine – UV broj 11/98 od 28. maja 1998.,
Službeni glasnik Bosne i Hercegovine 10/98, 19. juna 1998., 384–85.
95 Odluka Upravnog vijeća Centralne banke Bosne i Hercegovine – UV broj 23/98 od 18. i 19. novembra
1998., Službeni glasnik Bosne i Hercegovine 24/98, 30. novembra 1998., 720–21.
96 Odluka Upravnog vijeća Centralne banke Bosne i Hercegovine – UV broj 157/05 od 22. decembra
2005., Službeni glasnik Bosne i Hercegovine 92/05, 28. decembra 2005., 8170–71.
99
na kovanici u vrijednosti 1 konvertibilne marke.97
Prvi put se novi grb Bosne i Hercegovine našao na papirnom novcu 2002.
na novčanici od 200 konvertibilnih maraka,98 ali u Odluci Upravnog vijeća
nije izrijekom naveden nego je svrstan među sigurnosne elemente.99 Tu je grb
otisnut polovično na licu i naličju radi provjere idealnog preklapanja obje strane
novčanice.
Pri odabiru i uspostavljanju grba i zastave kao simbola građanske religije u BiH
u posljednjih 30-ak godina nisu korišteni argumenti nauke i struke. S ciljem
kreiranja novih poželjnih kolektivnih identiteta određivala ih je društvena elita
(prvo domaća, a potom međunarodna) izrasla iz uništenog građanskog društva
i obnovljenog palanačkog duha kao očekivanih rezultata uspostave prirodnog
oblika vlasti triju konstitutivnih i suverenih naroda.
97 “5. Izgled s naličja apoena kovanog novca iz tačke 1. ove odluke je sljedeći: 1) kod apoena od 1 KM u
sredini je grb Bosne i Hercegovine, ...” – Odluka Upravnog vijeća Centralne banke Bosne i Hercegovine – UV
broj 12/00 od 23. i 28. juna 2000., Službeni glasnik Bosne i Hercegovine 20/00, 25. jula 2000., 452–53.
98 Novčanicu je dizajnirao Robert Kalina, a izradila Oesterreichische Banknoten– und Sicherheitsdruck
GmbH (OeBS).
99 “5. Na licu novčanice su: ... Dizajn i sigurnosni elementi koji poboljšavaju umjetnički dojam i sigurnost
novčanice. ... 6. Na naličju novčanice su: ... Dizajn i sigurnosni elementi koji poboljšavaju umjetnički dojam i
sigurnost novčanice.”. – Odluka Upravnog vijeća Centralne banke Bosne i Hercegovine – UV broj 30/02 od 8.
maja 2002., Službeni glasnik Bosne i Hercegovine 11/02, 30. maja 2002., 276.
100 “Tako u intervjuu zagrebačkom “Večernjem listu” prof. Ejup Ganić izjavljuje da mu nije jasno zašto se Hrvati bune
protiv bosanske zastave kada je ona pripadala bosanskim kraljevima koji su bili Hrvati.” – Tarik Kulenović,
“Prisvajanje i otuđivanje bosanskog srednjovjekovlja” u Grupa autora, Bosanska srednjovjekovna država i suvremenost
(Zbornika radova), (Sarajevo: Fakultet političkih nauka u Sarajevu, 1996.), 152.
100
potvrđivali identitet Bosne i Hercegovine”101 elite triju naroda, upravo zbog
njihove konstitutivnosti i suverenosti, su revitalizirajući turski sistem mileta u doba
demokracije i slobode to i potvrdile. Ne tražeći unutrašnji sadržaj starog grba,
nego njegovo moguće savremeno političko značenje (koje nisu mogli pronaći ni
u jednom drugom starom bosanskom grbu) predstavnici elite nam razotkrivaju
zašto je morao biti upravo taj simbol i zašto je cijeli proces morao biti baš takav.
LITERATURA:
101
Isti, “O kraljevskom krunisanju Stefana Prvovenčanog.” dinar 29 (2007): 19–21.
Kulenović, Tarik, “Prisvajanje i otuđivanje bosanskog srednjovjekovlja”u Grupa autora,
Bosanska srednjovjekovna država i suvremenost (Zbornika radova), 146–53. Sarajevo:
Fakultet političkih nauka u Sarajevu, 1996.
Laszowski, Emilij, “Stari grbovi zemalja Nezavisne države Hrvatske.” Vjesnik
Arheološkog muzeja u Zagrebu vol. 22–23 – 1 (siječanj 1942): 207–21.
Mirnik, Ivan, Zbirka medalja Berislava Kopača, Zagreb: Arheološki muzej u Zagrebu,
2005.
Mladićević, Zlatko V., Simboli srpske državnosti, Kragujevac: izdanje autora, 1994.
Palameta, Miroslav, “Srednjovjekovni gotički pečati u Bosni i Humu.” Motrišta glasilo
Matice hrvatske u Mostaru 28 (2003): 107–30.
Perica, Vjekoslav, Balkanski idoli – religija i nacionalizam u jugoslovenskim državama I,
Beograd: Biblioteka XX vek–Knjižara Krug, 2006.
Perović, Latinka, Dominantna i neželjena elita II izdanje, Beograd–Novi Sad: Dan
Graf–JMU “RTV Vojvodine”, 2016.
Rački, Franjo, “Stari grb bosanski.” Rad JAZU CI.–XXX, (1890): 127–69.
Službeni glasnik Bosne i Hercegovine 1/98, 8/98, 10/98, 24/98, 20/00, 11/02, 92/05
Službeni list Bosne i Hercegovine 12/97
Službeni list Republike Bosne i Hercegovine 1/92, 4/92, 8/92, 13/92, 15/92, 1/93, 12/93,
18/93, 25/93, 29/94
Službeni list Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine 7/91
Solovjev, A., “Prinosi za bosansku i ilirsku heraldiku.” GZM Arheologija n.s.IX (1954):
87–135.
Sulejmanagić, Amer, “Novčane prilike u Bosni i Hercegovini u periodu od početka
1992. do uvođenja konvertibilne marke.” dinar 22 (2004): 64–68.
Isti, “Bosanskohercegovačke novčanice tiskane u Engleskoj.” Obol 57 (2005): 44–47.
Isti, “Pobjoy izdanja kovanica Bosne i Hercegovine.” dinar 26 (2006): 35–38.
Isti, “Kulini – fantazijski papirni novac Bosne i Hercegovine.” Obol 60 (2008): 36–39.
Isti, “”Anna de Bosna de Regno Dalmatie” – Ana od Švidnice (1339–1362).” Radovi
Filozofskog fakulteta u Sarajevu XVII/3 (2014): 131–40.
Isti, “Grbovi Vukčića Hrvatinića.” Povijesni prilozi 48 (2015): 33–70.
Isti, Grb knezova Kurjakovića Krbavskih, Gospić: Državni arhiv u Gospiću, 2017.
Isti, “Ikonografija, metrologija i grafija bosanskoga novca kovanoga između 1428.
i 1443. godine (novac kralja Tvrtka II Tvrtkovića).” Numizmatičke vijesti 70 (2017):
175–216.
Veladžić, Sabina, “Kretanje ka nultoj tačci – politički narativ SDA 1990–1992.
kao temelj kulture sjećanja Bošnjaka.” u Kultura sjećanja: 1991. – povijesni lomovi i
svladavanje prošlosti, uredio Tihomir Cipek, 299–312. Zagreb: Disput, 2011.
https://www.azra.ba/intervju/722/zvonimir-bebek-grb-i-zastavu-s-ljiljanima-radio-
sam-s-puno-ljubavi/ (pristupljeno 4. 11. 2018.)
http://www.prometej.ba/clanak/osvrti/ivan-markesic-cericeva-otimacina-drzavne-
zastave-922 (pristupljeno: 7. 12. 2018.)
102
The Symbols of the Civil Religion – how they are determined
and used – the Case of Bosnia and Herzegovina
Abstract: Within a hundred years, from the end of 19th century to the end of 20th century,
Bosnia and Herzegovina had four different emblems and flags as the matter of supreme
sovereignty in newly established social relations. In this paper, the third such process
is analysed through the prism of symbols of a civic religion everyone identified with,
although they did not take part in their selection. Unlike in other countries, the emblem
and flag of BiH assigned at the third selection are not sacralised and totemised only
through national rituals of commemorations, sports and representation, but primarily
through a bloody war, destruction and genocide, wherefore the discussion on them
is unrewarding and sensitive, which should not refer to the study of method of their
attainment. The use of emblem is also analysed through examples of notaphily and
numismatics, as the most frequent official graphics, used to symbolically transfer political
and ideological messages to domestic and international public. Such messages are almost
everywhere simple, unambiguous and in compliance with statutory solutions, and analysis
of banknote material shows what they were like in BiH.
Key words: Civic religion, ethnocracy, emblem, flag, banknotes, lily, Tvrtko I
103
Enes Škrgo
Spomenici narodnooslobodilačke
borbe u travničkom kraju
- prakse destrukcije i zaborava -
Istoga aprilskog dana 2017. godine u jednome razgovoru s autorom ovog teksta
i gospođom Snježanom Köpruner, direktoricom GS-Tvornice mašina Travnik,
Lovrenović je pokazao interesovanje o pokretanju aktivnosti za revitalizacijom
ovog memorijalnog mjesta, koje bi sadržavale umjetničke performanse i
kulturne akcije. Književnikov poticaj bio je dovoljno znakovit da kao muzejski
104
kustos pokrenem proces sagledavanja stanja spomenika i spomen-obilježja
koja tematiziraju događaje i ličnosti iz NOB u travničkom kraju. Uz pratnju
Slobodana Ličanina, vanjskog saradnika-fotodokumentariste Zavičajnog
muzeja Travnik, tokom jula i augusta 2017. godine obišao sam 32 spomenička
lokaliteta. Sumarni pogled na zatečeno stanje odaje katastrofalnu sliku: tri
spomenika su u dobrom stanju, ostali su uništeni ili oštećeni.
Termin neželjena baština vjerno odslikava društveni odnos prema ovoj vrsti
spomeničkog naslijeđa, to je vidno ne samo iz efekata destrukcije i vandalizma,
uočava se i u odsustvu sistematske skrbi i zaštite. Temeljno je pitanje: kome
ovi spomenici pripadaju, odnosno u čijoj je nadležnosti staranje o njihovom
održavanju. Muzejima? Kantonalnim Zavodima za zaštitu kulturno-historij-
skog i prirodnog naslijeđa? Opštinskim organima vlasti? Udruženjima građana,
kao što su antifašističke organizacije?
Ustaški režim NDH je 1941. godine na mjestu poznatom kao Smrike izvršio
streljanje oko 700 civila srpske nacionalnosti iz Srednje Bosne. Prvi spomenik
na stratištu podignut je 1960. godine kao „konvencionalno organizovana i
nefunkcionalna grobnica“1. Danas mu traga nalazimo samo u fotografskom
snimku reproduciranom u knjizi „Travnik u NOB“.2
1 Tihić, Smail. Aktuelni problemi sanacije, rekonstrukcije i prezentacije postojećih i organizacije i izgradnje
novih spomen-obilježja i istorijskih prostora i lokaliteta NOR-a i revolucije na području opštine Travnik. str.
16.
2 Kazazović, Ćamil. Travnik u Narodnooslobodilačkom ratu. str. 78.
105
Prema umjetničkoj zamisli arhitekte Bogdana Bogdanovića iz Beograda
podignut je 1975. godine novi spomenik, 12 megalita klesanih u kamenu
bihacitu s bogatom ornamentikom zagonetnih simboličkih značenja. Spomenik
pripada njegovom stvaralačkom ciklusu od 22 monumentalna djela, postavljena
uglavnom na gubilištima civilnih žrtava u svim republikama bivše Jugoslavije,
izuzev Slovenije. Kao i drugi njegovi radovi, i ovaj se odlikuje izostavljanjem
ideoloških simbola i patetičkog odnosa prema žrtvama.
106
veliko i danas aktivno javno smetljište. Slika koju svaki građanin na ovom putu
prema grobnici doživljava u susretu sa ovim đubrištem, po kome vršljaju svinje
i sakupljači otpadaka, gdje je na mnogim mjestima stalno prisutan dim i gdje se
vide brojna zgarišta i raznovrsni otpaci, veoma je neprijatna i ružna“.
107
napravljen od bijelog vapnenca iz kamenoloma u Hreši, koje po formi i namjeni
podsjeća na srednjovjekovne bilige. Nadgrobni spomenik sadrži samo osnovne
podatke, ime i prezime, godina rođenja i smrti. Ne postoji nikakvo objašnjenje
o dr Jambrišaku, odnosno osnovni biografski podaci, niti je naznačena okolnost
njegove smrti na Vlašiću, kako bi se objasnilo zašto je sahranjen na tom mjestu.
Spomen grobnica palih boraca NOR u Turbetu sadrži posmrtne ostatke oko
četiri stotine boraca Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije poginulih u širem
području ovog naselja.
108
kule sadrži posmrtne ostatke 94 poginula partizana. Predstavlja samo prvi
dio projektovanog spomen-parka koji je trebao biti izgrađen prema nacrtima
i studiji arhitekte prof. Juraja Neidharta. Na površini grobnice izvajana je
skulptura Zdenka Grgića, umjetnika iz Sarajeva. Skulptura predstavlja figuralni
prikaz žene koja simbolizira majku palog borca, i Travničani je kolokvijalno
zovu „Majka“.
U martu 1993. godine nepoznato lice ili više njih je upotrebom eksploziva
uništilo glavu skulpture „Majka“. U ratnoj policijskoj arhivi nije ni registrovan
ovaj vandalski čin.10
109
godine navedeno je da se u naselju Kalibunar „grobnica nalazi u zavučenom
prostoru i malo je vidljiva, a nema ni putokaza za prolaznike“.12 Okolina
spomenika u ljeto 2017. godine obrasla je samoniklom vegetacijom i učinila ga
potpuno nevidljivim. Prilazna staza nije se održavala dugi niz godina.
12 Stanje spomenika i spomen obilježja NOR i revolucije na području Opštine Travnik. Izvještaj Komisije
Skupštine opštine Travnik. str. 7.
13 Danas pripada entitetu Republika Srpska.
14 Zahvaljujući Andrew Lawleru, saznao sam da je američki avijatičar identificiran kao Willard Konyndyk,
kopilot aviona B-24. On je poginuo 19.1.1945. prilikom ateriranja padobranom na planinu Vlašić.
https://www.459bg.org/konyndyk_willard_k6851_459bg.cfm 3.12.2018. 22:10
110
Centralnom gradskom trgu postavljeno na veliki granitni postament.
Tokom ratnih dejstava 1992. godine nepoznata lica u dva navrata pokušala su
upotrebom eksploziva uništiti skulpturu, što je dovelo do velikih oštećenja na
poprsju i postamentu.
Zbog svoje masivnosti skulptura nije bila uništena, samo djelimično oštećena,
i u neposrednoj blizini policijske stanice uslijedio je drugi pokušaj rušenja
Radovanijevog umjetničkog djela. Pod rednim brojem 538 policajci su u Knjigu
uviđaja zapisali:
111
Travnika. Po svojim dimenzijama je znatno manja od Šošinog spomenika i u
vizuelnom smislu doima se karikaturalno, odnosno postavljanjem na tu lokaciju
dato joj je drugačije značenje.
Još jedna skulptura Koste Angeli Radovanija u Travniku bila je oštećena, ovaj
put upotrebom drevnih alatki i fizičke snage. U bijelom mramoru izrađeno
puno poprsje Antuna Mavraka, komuniste i revolucionara iz Doca kod
Travnika, nestalog u Staljinovim čistkama 1937. godine u SSSR-u, ostalo je bez
nosa na skulpturi. Počinitelj, ili počinitelji, ostali su nepoznati.
Na mjestu gdje 14. maja 1942. padoše od četničke ruke Hamdo Begovac, Sunkula
Kalderon, Rašela Baruh, Ibrahim Lolić, Omer Lolić, Ejub Ejubić, Rizah Pašalić
i Salih Pašić iz Travničke partizanske čete podignuto je 1985. godine spomen-
obilježje na planini Vlašić, mikrolokalitet Perla. Ploča s tekstom je ispucala
112
i oštećenja su nastala vjerovatno upotrebom vatrenog oružja, jedan dio ploče
nedostaje.
Spomenik narodnim herojima Josipu Mažaru Šoši, Petru Mećavi, Lazi Marinu
i drugovima ima formu obeliska. Postavljen je 29.11.1946. u vojnoj kasarni i
predstavlja najstariji travnički spomenik o partizanskoj borbi. Usljed djelovanja
atmosferilija i namjernog mehaničkog oštećenja upotrebom tupog predmeta
natpis, nevješto izveden u ćirilićnom pismu, je dosta nečitak. Na vrhu granitnog
obeliska vidi se željezna armatura na kojoj je vjerovatno bila zvijezda petokraka.
17 Tihić, Smail. Aktuelni problemi sanacije, rekonstrukcije i prezentacije postojećih i organizacije i izgrad-
nje novih spomen-obilježja i istorijskih prostora i lokaliteta NOR-a i revolucije na području opštine Travnik.
str. 25.
113
Spomenik posvećen partizanskom pokretu, kojemu trenutno ne znamo zvanični
naziv, niti podatke o autoru, najočitiji je primjer neželjenosti u jednoj lokalnoj
sredini. Na ulazu u selo Vitovlje na planini Vlašić, uz Osnovnu školu, 1988.
godine smješten je spomenik skoro monumentalnih dimenzija, umjetnički
veoma zanimljivo koncipiran, bez spomeničke patetike. U jednom slobodnom
tumačenju može se navesti da spomenik predstavlja kolonu partizana u pokretu,
koja prolazi kroz kamenu kapiju ili slavoluk pobjede. Osim uklonjene ploče s
epigrafskim tekstom18, nije pretrpio namjerna oštećenja. No, spomenički okoliš
se nalazi u veoma lošem i žalosnom stanju. Uz samoniklu vegetaciju prisutna je
odbačena drvena građa, druge vrste otpadaka, nedostaju elementi koji su činili
kamenu ogradu, a neki od njih su oboreni i nalaze se uz spomenik, odnosno put
koji vodi u središte Vitovlja. Uz spomenik se odlažu drveni trupci lokalne drvne
kompanije, kao na šumskom radilištu vide se ostaci kore stabala. Težak i mučan
dojam dodatno je pojačan neposrednom blizinom osnovne škole. Trenutno
stanje spomenika je pokazni primjer opšte nebrige u BiH prema simbolima
antifašističke borbe u Drugom svjetskom ratu.
18 Tekst je osmislila Fatima Maslić kao kustos Zavičajnog muzeja Travnik.
19 U ulici Konatur postojala je zgrada Radničkog doma, a danas na tom mjestu postoji stambena zgrada.
Spomen ploča sadržavala je memoriju na istorijsku važnost ove građevine i ilegalnu djelatnost Mjesnog
komiteta Komunističke partije Jugoslavije.
20 U ulici Varoš iz 1951. godine označava da je na tom mjestu, gdje je postojala bosanska kafana, 16. III
1942. godine održan sastanak MKKPJ Travnik na kome je donesena odluka da se formira Travnički partizanski
odred; u tvrđavi Stari grad prvi put postavljena je 1984. godine, i označava da su po presudi ustaškog prije-
kog suda jula 1941. godine zbog pjevanja revolucionarnih pjesama na tom mjestu streljani građani Travnika
Esed Talam, Savo Kostić i Milko Žolja: u mahali Zulići, na privatnoj kući porodice Švrakić, od 22. oktobra 1954.
godine obilježava da je tu bilo zborno mjesto prvoboraca Travnika odakle su krenuli na dizanje ustanka protiv
okupatora i domaćih izdajnika.
114
Jablanici, Donjim Barama, Pašinom Konaku.21 U Turbetu je postavljena na
prednju fasadu zgrade bivše Željezničke stanice, zapuštenog objekta izloženog
propadanju, zbog čega spomen ploča djeluje nezapaženo.
115
IZVORI I LITERATURA:
116
Monuments of the National Liberation War in
the Travnik area - practices of destruction and
forgetting -
117
Razgovor
Was ist Kunst? BiH
/ Šta je umjetnost,
Bosno i
Hercegovino?
118
rovogzaR
Kakav je, prema Vašem filda i drugih). Duchampov koncept
ready madea je aproprijacijski princip
mišljenju, karakter postavio kao konceptualnu platformu
umjetničkog postupka za rad umetnika. Umetnik preuzima
predmet nastao u specifičnom vanu-
aproprijacije portreta metničkom kontekstu i postavlja ga u
narodnih heroja koji je kontekstu umetnosti bez intervencija
i sa intervencijama kao umetničko
napravila grupa Irwin? delo: točak bicikla, pisoar, lopata
za čišćenje snega, sušilica za flaše.
Duchampov koncept ready madea.
Koncept ‘dišanovske tradicije’ kao
jedne anti-tradicije u odnosu na ve-
liki, utopijski i herojski modernizam
(tradicija: Cézannea, Matisse, Pi-
cassoa, Mondriana, Wolsa, Pollocka,
Miško Rothka, Newman i dr.) prepoznali
Šuvaković: su sasvim različiti umetnici od Johna
Cagea u međuprostorima muzike i
Postupak ”aproprijacije” ima dugu tekstualnosti, Jaspera Johnsa u ok-
istoriju, sada već preko stotinu go- virima kritičnog slikarstva ili Josepha
dina u umetnosti Zapada. Prapočeci Kosutha u tumačenjima konceptualne
aproprijacije su u imitacijama drugih umetnosti. Duchampovi uticaji se
umetničkih dela u evropskim klasi- mogu prepoznati u vizuelnim umet-
cizmima i neoklasicizmima, doslovnim nostima, performance art-u, muzici,
ili nedoslovnim citatima iz drugih teatru, poeziji, filmu, videu, a i u ra-
umetničkih dela, zatim, u kolažima zličitim postmodernim produkcijama
(Picasso, Braque) ili montažama (od od sedamdesetih godina, odnosno, u
Eisensteina, Vertova, Pudovkina do savremenoj umetnosti. Vremenom se
Hausmanna, Hannah Höch, Heart- koncept ready madea primenjivao ne
119
samo na predmete tj. proizvode, već onizme ili fantazmatske konstrukcije,
rovogzaR
Grupa IRWIN je u svom radu, tokom 1 Miško Šuvaković, ”Critical Phenomenology of the
poslednjih trideset i pet godina, rea- State”, iz Aleš Erjavec, Aesthetic Revolutions, Duke
govala na političku situaciju, društvene University Press, Durham, London, 2015., 223.
2 Videti katalog: Irwin, Was Ist Kunst Bosnia and
odnose, kulturalne i političke antag- Herzegovina - Heroji / Heroes 1941-1945, MSU RS,
Banjaluka, 2018.
122
brend grupe IRWIN, tako da je bilo Balla koju je, na jednoj fotografiji,
Razgovor
koja uramljena slika dobijala direktnu držao vladika Metodij Zlatanov,
identifikaciju kao ”novo delo” grupe mitropolit makedonske pravo-
IRWIN. Radeći na antilogici disimi- slavne crkve.
nacije - istovremenog raspršivanja i
fokusiranja afekta i značenja umetničk- Naslov izložbe IRWIN: Was ist Kunst
og dela - oni su uramljivali originalna Bosnia and Herzegovina (Heroes 1941-
dela različitih umetnika stvarajući para- 1945) je višeznačan i može značiti
lelne serije, koje su zatim zamenjivane pitanje upućeno državi BiH: ”Šta je
sa fotografijama tih istih dela: umetnost Bosno i Hercegovino za
tebe?”, ali može biti i indeksna nazna-
− Was ist Kunst Slovenia? (1999.- ka da je u BiH stigao projektni brend
2001.) sa dvanaest dela slove- grupe IRWIN koji iz Muzeja revolu-
načke modernističke umetnosti cije BiH tj. Historijskog muzeja BiH
iz kolekcije Moderne Galerije u u Sarajevu preuzima dela, portrete
Ljubljani; narodnih heroja NOB-a, preuramljuje
ih i uvodi na izložbu grupe IRWIN u
− Was ist Kunst Frank Stella? Muzeju savremene umjetnosti Repub-
(2002.) sa dve slike američkog like Srpske u Banjaluci.
minimaliste Franka Stelle iz
kolekcije Essl u Beču; Naslov IRWIN: Was ist Kunst Bosnia
and Herzegovina (Heroes 1941-1945)
− Was ist Kunst Germany? / Was ukazuje da postoji neizvestan problem
ist Kunst: Gerhard Richter, Zaro sa kulturalnim identitetom Bosne i
Rakete (1966., 2002.); Hercegovine, tranzicijskim krizama i
lokalnim društvenim procesuiranjima,
− Was ist Kunst Jugoslavija? ali i temeljno estetskim pitanjem o
(2004.) sa dvanaest dela jugoslov- prirodi moderne i savremene bosans-
enskih modernih i savremenih kohercegovačke umetnosti. U vreme
umetnika iz kolekcije Muzeja Drugog svetskog rata, NOB-a, Bosna
savremene umetnosti u Beogradu; i Hercegovina je bila teritorija na ko-
joj se vodio središnji partizanski rat
− Was ist Kunst Makedonija? nakon pada Užičke republike u Srbiji.
(2008.-2010.) sa dvanaest make- U BiH su se odigrale slavne bitke,
donskih pravoslavnih ikona; marševi i ofanzive NOB-a: Igmanski
− Was ist Kunst Hugo Ball? marš (1942.), borbe na Kozari (1942.),
(2008.-2010.) sa četiri make- spašavanje ranjenika na Neretvi
donske pravoslavne ikone; te (1943.), proboj na Sutjesci (1943.), de-
uramljenom fotografijom Huga sant na Drvar (1944.). Svaka od ovih
123
ratnih operacija između partizanskog su iz socijalističkog realizma prešli u
rovogzaR
124
Kakva je uloga umjetnosti
Razgovor
u propitivanju prošlosti i u
stvaranju kritičkog
Danis Fejzić: dijaloga u društvu?
125
rovogzaR
realizma, kasne četrdesete i pedesete
godine 20. veka, socijalistički realizam
je doživljavan kao oruđe revolucije i
emancipacije, ali i kao oblik destruk-
cije umetničkih sloboda i ideala mod-
ernističke autonomije umetnosti. Taj Danis
odnos i ta razlika je bitna za razume- Fejzić:
vanje umetnosti, a ne pokušaj odgov-
ara koja platforma je istinita, ispravna Umjetnost, kao
ili pogrešna. Dugo je socijalistički najuzvišeniji vid kreativnog ispolja-
realizam smatran antimodernizmom i vanja – djelovanja slobodnog čovjeka,
radikalnim izrazom represivne politike svakako predstavlja krucijalni faktor
partije i države u odnosu na građans- pri propitivanju svakojakih okolno-
ko ili nacionalno nasleđe. Danas se sti koje nam tvore sadašnjicu, te na
socijalistički realizam vidi, identifi- osnovu kojih i gradimo sretniju/zlo-
kuje i teorijski konstruiše kao jedno sretniju budućnost. Samim time, sve
moguće lice modernizma različito od navedeno se mora promatrati i kroz
autonomnog građanskog modernizma. prizmu propitivanja prošlosti. Ovakvi
Zato je potreban dijalog i rasprava. stavovi pogotovo dobivaju na težini i
značaju uzmemo li u obzir tragičnu
Represivna društva, a postjugoslovens- skoriju prošlost ovih prostora. Ta i
ka nacionalna društva su traumatično takva prošlost (još uvijek nedovoljno i
represivna, ne dozvoljavaju dijalog, adekvatno rastumačena i globalno pri-
isključuju ili, u najtežim slučajevima, hvaćena) neminovno mora biti pred-
doslovno ili nedoslovno osuđuju nei- metom iscrpne analize, te objektivnog
stomišljenike. Zato polemički, trans- sučeljavanja nepobitnih činjenica sa
gresivni i izazovni projekt grupe Irwin obrazovnim te sociološko-kultur-
nije podsmeh prošlim stilovima već ološkim faktorom u BiH.
konstruisana situacija simptoma koji
remeti naša/vaša/njihova utočišta u
sigurnom pogledu na svoju istinu.
126
Ministarstvo prosvjete socijalizma, reč je o umetnosti koja je
Razgovor
bitna za državni i društveni poredak.
NRBIH je 1948. godine Danas - za savremene države - umet-
povjerilo Udruženju nost nije bitno polje interesovanja, reč
je o sasvim marginalizovanim oblici-
likovnih umjetnika BiH ma delovanja koji se razumeju kao deo
izradu portreta. društvenog ”folklora” ili kulturalnog
spektakla u populističkom društvu.
Možete li, molim Vas, Povremeno u društvima koja rekon-
prokomentarisati odnos struišu jak nacionalni identitet, umet-
nost izgleda bitna kao rekonstrukcija
zvanične politike prema romantičarskog nacionalističkog izra-
kulturi i umjetnosti za, ali samo u dnevnoj upotrebi.
u socijalizmu i danas? Nasuprot ”državnim interesima”, koji
ne moraju biti i interesi društva, svet
umetnosti je divergentno razuđen
u polju komercijalnih produkcija i
njihovih varijanti koje se samoiden-
tifikuju kao kulturalne industrije,
apologetske romantičarske umetnosti,
Miško veoma razuđenih tokova i evolucija
Šuvaković:
modernizama i postmodernizma, te
To je veliko pitanje - zahtevalo bi savremenih tendencija. U savremenim
brojna istraživanja, izložbe, teorijske tendencijama ili umetničkim ten-
i istoriografske studije. U kratkim dencijama koje se samoidentifikuju
crtama! Komunistička partija Jugo- kao tendencije ”savremene umetnosti”
slavije, kao i većina socijalističkih i postoji jak impuls politizacije. Neki
komunističkih partija širom sveta teoretičari umetnosti ove tendencije
od boljševičke revolucije do pada vide kao tendencije gde sam život i
Berlinskog zida, kulturu, umetnost društvenost postaju medijum umet-
i školstvo je videla kao važno polje nosti, a drugi teoretičari umetnosti
društvene kohezije, emancipacije, ali ove tendencije vide kao polje u koje se
i nadzora i kontrole. Bilo da je reč o smešta politika nakon što je proterana
socijalističkom realizmu kao apolo- iz društvene stvarnosti. Ova kontra-
getskoj partijski motivisanoj umetno- verza je bitna za razmišljanje.
sti, ili o socijalističkom modernizmu
Moj stav bi bio možda sledeći.
kao ostvarenju autonomije umetnosti
u uslovima realnog ili samoupravnog
127
rovogzaR
Zanimaju me odnosi politike i umet- Estetskom revolucijom se nazivaju
nosti tj. zanima me mnogostrukost mnogostruke strategije i taktike ko-
odnosa umetnosti i politike, odnos jima se društveni, politički, kultur-
koji se metaforično može izreći alni i umetnički događaji kojima se
sledećim rečima: ostvaruju „nagle“ i „velike“ promene
zatečenih uslova i okolnosti pokazuju
(umetnost ne) odraža- individualno ili/i kolektivno vidljivi5.
va društveni sadržaj Pojam estetske revolucije treba shvatiti
putem tematike, nego u postšilerovskom i posthegelovs-
neposredno, u organi- kom kontekstu mišljenja Jacquesa
zaciji same označitel- Rancièrea:
jske ekonomije, čiji je
tek sekundarni učinak Ovo je precizno ono
tematika.3 što sam nazvao estets-
kom revolucijom: kraj
Odnosno, po Walteru Benjaminu u jednog poretka odnosa
okviru velikih istorijskih perioda men- između onoga što može
ja se, sa celokupnim načinom života biti viđeno i što može
ljudskih kolektiva, i način čulnog biti izrečeno, znanja
opažanja društva.4 Umetnost je složeni i akcije, aktivnosti i
skup instrumenata kojima se, istovre- pasivnosti.6
meno, izvode i indeksiraju modaliteti
čulnog opažanja sa svim konkretnim Radikalni kraj jednog društvenog por-
funkcijama ili antagonističkim zahte- etka odigrava se složenim prožiman-
vima unutar jednog istorijskog društ- jem umetnosti, kulture i društva.
va. Označen je kao totalna revolucija tj.
„prelom“ ili „preorijentacija“ unutar
Ili, sa stanovišta koncepta “estetskih čulnih režima i referenci čulnih režima
revolucija“ odnos umetnosti, kulture, ka epistemološkim i životnim efekti-
društva i ljudskih oblika života može ma čulne prezentnosti ljudskog indi-
biti protumačen ulogom promene vidualnog i kolektivnog života.
sfere čulnosti u vremenu socijalizma i
u vremenu tranzicijskog nacionalnog
kapitalizma! 5 Ovako postavljen opšti pojam „vidljivo“, pre-
uzeo sam iz kritičke rasprave o pojmu „spektakl“
3 Redakcijski uvodnik: Mladen Dolar, Danijel kod Gi Debora i Mišela Fukoa u spisu: Jonathan
Levski, Jure Mikuž, Rastko Močnik i Slavoj Žižek, Crary, „Modernity and the Problem of Attention“,
”Umetnost, družba/tekst”, Razprave Problemi št. iz Suspension of Perception – Attention, Spectacle,
3-5 (147-149), Ljubljana, 1975, 1-10. and Modern Culture. The MIT Press, Cambridge Ma,
4 Walter Benjamin, ”Umetničko delo u veku svoje 1999, 72–79.
tehničke reprodukcije”, Eseji, Nolit, Beograd, 1974, 6 Jacques Rancière, The Aesthetic Unconscious,
120. Polity, Oxford, 2010, str. 21.
128
Razgovor
Pri tome, „estetska revolucija“ nije povezana samo sa umetničkim, već i sa
doslovno ili direktno ogledanje, tj. svakim kulturalnim i društvenim čul-
umetničko ili medijsko prikazivanje nim režimom. Estetska revolucija se
društvenih revolucionarnih promena, razlikuje i od „kulturalne revolucije“,
već pre konstrukcija i izvođenje uslova koja se ostvaruje radikalnim prome-
u kojima se individualni ili kolektivni nama uslova i okolnosti svakodnevnog
subjekti prepoznaju kao čulni učesnici života, od privatnosti do javnih ob-
i saučesnici društvenih revoluciona- lika života, po tome što je iskustveno
rnih događaja. Estetska revolucija politički u relaciji sa širim uslovima
nije sam optički i akustički, tj. čul- i okolnostima od svakodnevice, te se
ni događaj opažanja ili opažajnog odnosi kako na umetnost, tako i na
prikazivanja borbi za obrt od jedne pojavnosti društva u najrazličitijim
konstelacije moći u drugu. Estetska oblicima. „Estetska revolucija“ se suš-
revolucija je saučestvovanje čulnog tinski razlikuje od „spektakla“. Spek-
režima prikazivanja, identifikovanja takl je akumulacija, na primer, kapi-
i transformisanja u konstruisanju i tala u čulnom koja vodi ka otuđenju
konstituisanju, odnosno, proživlja- i razdvajanju individuuma unutar
vanju novog revolucijom ostvarenog kolektiva, tj. društvene zajednice.
društvenog aparatusa.7 Društveni Estetska revolucija se odigrava kao
aparatus nije „estetska revolucija“, već stvaranje zajednice i intersubjektivnog
nešto što se iz revolucije na izuzetno odnosa koje je izvedeno kao promena
složeni način pojavljuje i čije se čulno, aparatusa, tj. kao smeša heterogenih
a to znači telesno pojavljivanje poka- potencijalnosti jezičkog, čulnog, insti-
zuje u suštinskim promenama odnosa tucionalnog, telesnog, zakonodavnog,
vidljivog i nevidljivog, odnosno, čin- antizakonskog, ekscesnog itd.8
jeničnog i fikcionalnog, institucional-
nog i delatnog, odnosno, diskurzivnog Na primer, slovenački estetičar Aleš
i nediskurzivnog u složenom odnosu Erjavec je reinterpretirao pojam “es-
umetnosti, kulture i društva. tetske revolucije“ Jacquesa Rancièrea,
te njegovih referenci i referenci ka
„Esteteska revolucija“ se razlikuje od Schillerovoj viziji o ujedinjenju „lepe
umetničke revolucije, koja je zasnovana umetnosti“ i „umetnosti života“:
na radikalnoj promeni pojavnosti i „Čovek se igra kada je u potpunom
jezika umetnosti unutar autonomija, smislu ljudsko stvorenje, čovek je pot-
tj. modernističkih imanencija umet-
ničkog stvaranja, po tome što nije 8 O uživanju u revoluciji: „A revolutionary proce-
ss never ends: Sylvere Lotringer talks with Antonio
7 Giorgio Agamben, What is an Aparatus? – And Negri”, Artforum, May 2008, http://findarticles.
Other Essays, Stanford University Press, Stanford CA, com/p/articles/mi_m0268/is_9_46/ai_n31609061/
2009, 2–3. pg_4/?tag=content;col1.
129
puno ljudsko stvorenje kada se igra“.9
rovogzaR
130
ZVANIČNO SAOPŠTENJE ZA MEDIJE ULUPUBIH I ULUBIH
POVODOM IZLOŽBE „WAS IST KUNST BOSNIA AND HERZGOVINA /
HEROJI 1941-1945“
SAOPŠTENJE za medije
Povod za ovo reagovanje i primjer flagrantnog kršenja prava regulisanih zakonom je slučaj
zloupotrebe slika iz kolekcije Heroji, nastalih od 1948. do 1953. godine. Slike su bile čuvane u depou
Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine. Ovaj muzej i Muzej savremene umjetnosti Republike
Srpske, gdje se izložba održava, ustupili su ih grupi Irwin za izložbu „Was ist kunst Bosnia and
Herzegovina / Heroji 1941–1945“. Zbog toga je zaslužni član ULUPUBIH-a Ismar Mujezinović
odlučio prekinuti bilo kakvu saradnju sa institucijama kulture i umjetnosti BiH i istupio iz članstva
Udruženja. Ipak, na njegovo traženje, grupa Irwin je iz konačne postavke izostavila slike Ismarovog
oca Ismeta Mujezinovića na izložbi u Banjaluci.
Želimo naglasiti da oba likovna udruženja podržavaju odbranu zakonitih autorskih prava svojih
članova i članica, kao i svih drugih stvaralaca i umjetnika u Bosni i Hercegovini. Napominjemo da ni
na koji način ne snosimo odgovornost, te da se ograđujemo od postupaka institucija koje su dovele
do nedozvoljenog korišćenja autorskih prava umjetnika i njihovih naslijednika.
Pozivamo i druge strukovne organizacije i institucije iz oblasti kulture da osude povrede autorskih
prava i time daju svoj doprinos položaju umjetnika i važnosti ovog instituta u Bosni i Hercegovini.
Građa
Građa Historijskog muzeja BiH, raspoređena u nekoliko zbirki i fondova,
svakodnevno prolazi kroz procese muzeološke obrade, digitalizacije,
konzervacije i restauracije – a značajan proces predstavlja istraživanje i
naučna interpretacija muzejskih eksponata. Pored muzejskih kustosa, na
ovom polju rade i istraživači različitih profesionalnih profila. Jedan od njih
je Xavier Bougarel, historičar i istraživač, koji je dao značajan doprinos ne
samo valorizaciji muzejske građe, već i njenom naučnom tumačenju.
133
ZA DIN, I ZA PLIJEN?
MUSLIMANSKE MILICIJE U DRUGOM SVJETSKOM RATU
1 Adnan Jahić, Muslimanske formacije tuzlanskog kraja u drugom svjetskom ratu, Tuzla: KDB Preporod, 1995.;
Esad Tihić, „Jedinice domobranske dobrovoljačke pukovnije (DOMDO) na teritoriji Trebave, Ratiša i Posavine
(1942-1943)”, Gračanički glasnik, god. 1, br. 2, novembar 1996., str. 32-58; Merisa Karović, „Muslimanske
milicije u Bosni i Hercegovini 1941-1945”, Glasnik rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, god. 68, br.
11-12, novembar 2006., str. 1120-1034 i god. 69, br. 1-2, januar 2007., str. 54-73.
2 Zahvaljujemo se Amaru Karapušu iz Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine na transkripciji dokumena-
ta. Citati namerno uključuju pravopisne i štamparske greške prisutne u originalnim dokumentima.
134
različitih službi NDH: velikih župa, domobranstva, oružništva, redarstva,
itd. Bogatstvo ovog fonda omogućava nam da temi pristupimo iz nove
perspektive i da predložimo nijansiranu sliku pojedinih fenomena rata. Pri
odabiru dokumenata trudili smo se da pokrijemo čitav period od 1942. do
1944. godine i da obezbjedimo raznolikost aktera čija svjedočenja analiziramo.
Uključili smo političke i vojne zvaničnike NDH, ali i, u manjoj mjeri,
partizane i vođe samih muslimanskih jedinica. Kada je riječ o oblasti koju
analiziramo, koncentrisali smo se na sjeverno-istočnu Bosnu, jer je taj kraj
bio kolijevka dvaju najznačajnijih muslimanskih milicija iz Drugog svjetskog
rata. Riječ je o Dobrovoljačkoj domobranskoj pukovniji (DOMDO), zvanično
osnovanoj u julu 1942. godine pod komandom Muhameda Hadžiefendića
i o Domobransko-dobrovoljačkoj pukovniji bosanskih planinaca, poznatijoj
kao „Zeleni kadar”, osnovanoj u januaru 1944. godine pod komandom Nešeta
Topčića. Ovaj se dosje dakle ne bavi muslimanskim milicijama aktivnim u istom
periodu u Hercegovini i u zapadnoj Bosni.
Dok je moguće odrediti neke tipične odlike vođa muslimanskih jedinica, znatno
je teže istražiti ko su bili njihovi obični pripadnici. Svakako je očigledno da
se u ove jedinice najčešće regrutuju ljudi sa sela. Prema nekim službenicima
NDH, one često okupljaju dezertere, koji su izbjegli mobilizaciju u hrvatsko
domobranstvo: ovoj grupi angažman u miliciji omogućava da ostanu blizu svog
sela i porodice (dokumenti 1, 4 i 7). Pojedine vođe čak od dezertera uzimaju
mito u zamjenu za primanje u jedinicu, što je, prema svjedočenju doušnika
pod pseudonimom „Mujo”, slučaj Smaila Arifagića u Maglaju (dokumenti
11 i 14). Drugi službenici NDH u svojim dopisima insistiraju na nedostatku
morala, kriminalnoj prošlosti i zlodjelima pripadnika milicija. Doušnik
„Krešimir 955” u svom izvještaju opisuje ubistvo srpskog seljaka Rajka Lazića
koga su kladanjski legionari zaklali i bacili u kamenjar, nazivajući ih zbog toga
„naoružanom gomilom divljaka” (dokument 4). Regionalni šef policije u Tuzli
detaljno iznosi svoje optužbe protiv, kako kaže, onih „koji su zaslužili vješala ili
u najboljem slučaju tešku tamnicu” (dokument 1). On u svom izvještaju navodi
čitavu listu zločina koje su počinili pripadnici milicija, uključujući zastrašivanja,
pljačke, ubistva, kao i zlostavljanje žena i djece (dokument 1). Predstavnici
NDH su jednoglasni u osudi razuzdanosti i nasilja muslimanskih boraca, koji
takvim svojim ponašanjem dodatno motivišu Srbe da se priključe ustanicima.
Oni ujedno i traže integraciju ovih Muslimana u hrvatsko domobranstvo
(dokumenti 1, 4, 7 i 11).
Drugi svjetski rat u Jugoslaviji zaista može djelovati kao sukob svih sa svima
i teško je odrediti tačne motive vođa i pripadnika milicija za učešće u ratu.
Pojedini predstavnici NDH sebe ubjeđuju da je glavna motivacija Muslimana
njihova vjera i tvrde da su oni „samo muslimani, pa danas nose polumjesec
i zvijezdu kao znak panislamskog pokreta” (dokument 6), ili da im je cilj
„autonomija Bosne i Hercegovine pod zelenom zastavom” (dokument 8). Ali,
te tvrdnje su nedovoljno kredibilne: muslimanske milicije koriste islamske
simbole – fes, zvijezdu i polumjesec i ratni poklič „Za din!” – kao znak etničke
pripadnosti, a ne kao politički program. Njihove vođe ne održavaju redovne
veze sa sarajevskim političarima i ulemama koji se bore za autonomnu Bosnu i
Hercegovinu pod njemačkim protektoratom. U maju 1944. godine, zapovjednik
Topčić se otvoreno deklariše protiv jednog takvog projekta autonomije.3 Mnogo
više nego svojom vjerom, muslimanske milicije zapravo se bave ovozemaljskim
pitanjima i pokušavaju da zaštite svoja sela, kuće i porodice. O tome svjedoči
stalno ponavljanje riječi „selo”, „dom”, „ognjište” u dokumentaciji koju ovde
prezentujemo. Taj fokus na lokalno, koji je prisutan kod muslimanskih milicija,
jasno je uočljiv ako uporedimo letak Šeste partizanske brigade sa letkom
3 Vidi letak „Autonomija” u: Zbirka dokumenata o genocidu nad Bošnjacima u Drugom svjetskom ratu, koja
se nalazi u Bošnjačkom institutu u Sarajevu. Za kontekst u kome je objavljen ovaj letak, vidi: Arhiv oružanih
snaga Srbije, fond NDH, kutija 153B, fasc. 8, dok. 37 i kutija 153C, fasc. 4, dok. 30.
138
Zelenog kadra: dok prvi odnose između partizana i muslimanskih seljaka oko
Kalesije posmatra u opštem kontekstu Drugog svjetskog rata i antifašističke
borbe jugoslovenskih naroda (dokument 2), drugi je fokusiran na lokalne ratne
okolnosti i proklamuje jedino da „sve naše stanovništvo mora biti organizirano
i s puškom braniti svoje ognjište” (dokument 9). Ovaj lokalizam i nedostatak
političke vizije objašnjava zašto muslimanske milicije nerado napuštaju svoja
sela i zašto pokazuju slabu borbenost spram četnika i partizana (dokumenti 1, 6,
7).
Bez obzira na to što joj je prioritet profit, čak i pljačka ima svoja (etnička)
pravila: prema šefu regionalne policije u Tuzli, milicije DOMDO pustoše
uglavnom srpska sela (dokument 1), dok prema velikom županu iz Usora i
Soli, četnici napadaju prvenstveno muslimanska i katolička sela (dokument 3).
Smail Arifagić konfiskuje hranu iz katoličkih sela, a muslimanska sela ostavlja
na miru (dokument 11). Nameće se stoga pitanje, imamo li, umjesto rata svih
sa svima, radije posla sa etničkim i vjerskim ratom? Ovdje je opet neophodno
biti oprezan. Kao što smo vidjeli, etnička pripadnost često nema nikakvu ulogu
u konfliktu, kada je riječ na primjer o trgovini oružjem i hranom. Pritom, svaka
etnička zajednica ima svoje interne podjele: ne podržavaju svi Hrvati ustaše, kao
što nisu ni svi Srbi u četnicima, niti svi Muslimani u muslimanskim jedinicama.
Pritom, brojni Muslimani se otvoreno izjašnjavaju protiv zločina koje vrše
muslimanske milicije (dokumenti 1 i 4), dok zapovjednik Nešet Topčić oštro
osuđuje pasivnost i „kukavičluk” muslimanskog življa (dokument 9). Generalno
gledano, utisak koji se stiče iz ovih dokumenata je manje onaj o trajnoj
međuetničkoj mržnji, koliko utisak o poljuljanom povjerenju kao posljedici
rata. Regionalni šef policije u Tuzli tako prepričava prijetnje koje pripadnici
139
DOMDO-a upućuju katolicima i pravoslavcima, tvrdeći da one kod njih
izazivaju strah od muslimanskih milicija (dokument 1). Slično, doušnik UNS
„Domagoj 951” u dokumentu broj 6 govori o nepovjerenju Muslimana prema
„Vlasima” (pravoslavcima) i „Šokcima” (katolicima).
U toj krizi povjerenja koja prožima bosansko društvo, veliki pokolji su prije
izuzetak nego pravilo. Šef regionalne policije u Tuzli kratko spominje pokolj u
Jeginom Lugu iz aprila 1942. godine (dokument 1), tokom koga je DOMDO
pobila oko 150 srpskih seljaka.4 Uprkos tome, ubistva su najčešće individualna
i nerijetko u vezi sa pljačkaškim pohodima.5 Isto tako, periodi iščekivanja i
krhkog mira su češći nego otvoreni sukobi, a sukoba sa malim brojem žrtava
ili čak onih koji su iscenirani ne manjka, kako između muslimanskih milicija i
partizana (dokument 5), tako i između četnika i partizana (dokument 3). Ali,
kako protumačiti učestalo ponavljanje, u ovdje predstavljenim dokumentima,
poziva na osvetu? Avdaga Hasić najavljuje „mi moramo sebi namiriti štetu”
(dokument 4), a Šukrija Izetbegović prijeti da će svako zlo ustašama dvostruko
vratiti (dokument 12). Ideja osvete nije strana ni partizanima. Šesta partizanska
brigada prijeti: „mi ćemo se skupo osvetiti, pa makar to bilo i kroz deset
godina”, naglašavajući da je skupa partizanska krv (dokument 2). Ali, partizani
su jedini koji imaju granica kada je riječ o osveti – oni pale kuće, ali ne ubijaju
njihove stanovnike. Partizani su takođe jedini koji svojim neprijateljima pružaju
jasan izbor: sloboda prolaza za partizane ili uništavanje sela (dokument 2). Ta
obnova minimalnih pravila rata i samim tim osnovne bezbjednosti od strane
partizanskog pokreta, jedan je od lokalnih faktora koji objašnjava postepeno
priključivanje Muslimana iz istočne Bosne narodno-oslobodilačkom pokretu.
Jedan oficir ministarstva unutrašnjih poslova NDH primjećuje:
„[Muslimanima] je izlaz jedino u redovima onih formacija, koje ne pale i
ne uništavaju otvoreno njihov živalj i njihovu imovinu, a to su bili upravo
partizani. Komunistički prvaci izpravno i na vrieme su opazili i shvatili
problem, koga hrvatske vlasti nisu bile u stanju i mogućnosti likvidirati. Oni
su vidjeli da četnici pale muslimanska sela, da kolju muslimanske žene i djecu,
a oni su takodjer vidili krajnju nesposobnost hrvatskih oružanih snaga, koje
nisu bile u mogućnosti da zaprieče provalu velikosrbske tiranije.” (dokument
8)
140
interesa određene etničke grupe ili, poput partizana, za pobjedu nadnacionalnog
ideološkog projekta, čini se da su interesi i motivi muslimanskih milicija
bili lokalnog karaktera. Sa harizmatičnim, ali nedovoljno organizovanim ili
motivisanim vođama, njihovi odnosi sa većinom drugih oružanih formacija
aktivnim u Bosni i Hercegovini u tom periodu, bili su ambivalentni.
Nesposobnost ovih jedinica da osiguraju bezbjednost muslimanskog
stanovništva i da obnove povjerenje između tri konstitutivne etničke grupe
bosanskog društva, jedan su od faktora koji je doprinio njihovoj postepenoj
marginalizaciji i pobjedi partizana. Konačno, slučaj muslimanskih milicija
potvrđuje važnost ekonomskih faktora u ratu: dok se veći dio stanovništva
grčevito borio za goli opstanak, posebna grupa, u kojoj je, čini se, bilo najmanje
etničkih podjela, bili su ratni profiteri. S tim u vezi, iako učestalost lopovluka i
šverca može dodatno osnažiti ideju o Drugom svjetskom ratu kao o konfliktu
u kome su svi u ratu sa svima, nameće se zaključak da onda isto tako treba
analizirati ovaj rat i kroz prizmu saradnje i trgovine svih sa svima.
141
Dokument 1: građa UNS, kutija 02,
inv. broj 0306
Tuzla, dne 26
travnja 1942.
V.T. br: 17/42.
Predmet: Izvještaj o radu
dobrovoljačke legije Narodnog
ustanka.
USTAŠKA NADZORNA
SLUŽBA
MINISTARSTVU UNUTARNJIH POSLOVA
MINISTARSTVU DOMOBRANSTVA
Ured Vojskovodje
GLAVNI STAN POGLAVNIKA
ZAGREB
142
brda z dola ne ispitujući uobće njihov predživot te su
primljeni i takvi, koji su zaslužili vješala ili u najboljem
slučaju tešku tamnicu, a ima i takvih, koji su radi raniih
zločina odležali po nekoliko godina u tamnicama. Kakvi će
takvi ljudi biti, kada im je dano oružje i municija i oni
prepušteni sami sebi bez jakog zapovjednika nije pottrebno
naglašavati i posebno isticati. To se vidi iz mnogih tužbi i
žalbi, koje skoro svakodnevno pristižu svim vlastima na ovom
području. Pojedini zapovjednici odreda pa i sami legionari
toliko su se već osilili, da ne priznaju više nikakovu vlast
i otvoreno govore, da će poubijati sve časnike, koji vodu
izvide o njihovim nedjelima, da bi ih priveli zakonskoj
odgovornosti.
Ovakva i slična nedjela omogućena su u glavnom radi
toga, jer legionari nisu redovito zaposleni borbom odnosno
uobće akcijama čišćenja, nego se zadržavaju na pojedinim
uporištima radi čuvanja i osiguranja. Potpuno je razumljivo,
da će pojedinci skloni zlu u besposlici činiti razna ne
dopuštena djela i zavesti i one, koji to sami ne bi počinili.
To im je omogućeno radi raštrkanosti pojedinih uporišta i
slabog nadzora od strane zapovjednika. Radi izvanrednih i
nesredjenih prilika, u kojima živimo i koje su naročito
pojačane na ovome području, jasno je, da će negativne
sklonosti pojedinaca doći do osobitog izražaja.
O štetnom radu i raznim nedjelima pripadnika legije
bilo pojedinaca bilo u skupinama stižu svim vlastima skoro
svaki dan pritužbe sa svih strana, a da područne vlasti
protiv tome zlu ne mogu ništa preduzeti. Radi ilustracije
navesti ću samo neka nedjela, koja su potpuno dokazana:
1/ 13. ožujka o.g. upalo je 10-12 legionara pod
zapovjedništvom Hariza H. Mehmedovića u Požarnicu, te su
opljačkali Ostojić Petra i Ostoju iz Kukovine kod Požarnice.
Otjerali su tri krave i odnijeli neke druge pokretnine.
Utvrdjeno je, da su pod vodsvom Omera Požegića, a po
zapovjedi H. Mehmedovića vršili pretrese kuća i tom prilikom
otjerali veći broj stoke koju su medju sobom podielili.
2/ Drugoga travnja izvršili su pljačku u kući Mihajla
Džurića iz Kolimera, od kojega su odnijeli sve pokretnine,
čija vriednost iznaša skoro 100.000 [Kn.]. Istog dana
prilikom zauzimanja Busije pokupili su oko 50 komada goveda
i isto toliko ovaca i to medjusobno podielili.
3/ U siječnju opljačkali su kuću Jove Džurića iz
Kolimera - šteta iznaša oko 80.000 Kn. sve pokretnine ili su
odnijeli ili poništili.
4/ Nišić Avdo iz Hrasna kao vodnik legionara sa
143
svojima opljačkao sela Dubnicu, Kolimer i Patraši. Dogoni
sebi stoku, hranu, pokućstvo i sve drugo, što se uobće može
ponieti. Kuda on sa svojim legionarima prodje ostaje sve
pusto, kuće potpuno opljačkane i puste golih zidova. Prema
prikupljenim podatcima, opljačkane stvari dijelili svojim
legionarima, koji ih odnose kućama i preprodaju. Odobrio je
i drugim seljanima iz Hrasna i Seljublja da vrše pljačku
time, da plien dijele s njime upola. S naoružanim legionarima
zaposio je puteve, pa ako bi se koji usprotivio prepustit
mu odredjeni dio pliena, oduzimao bi od toga, sve što bi
kod njega našao. Oružničtvo je protiv njemu nemoćno, jer
su njegovi svi pod oružjem, a na sve opomene i upozorenja
izjavljuje, da je njima Hadžiefendić dozvolio da rade što
hoće i da za njih kao legionare nema suda.
5/ Dok nije osnovana legija i dok se članovi iste
nijesu toliko raspustili, nitko se iz Požarnice, Kolimera,
Cviljevine i susjednih sela nije odmetnuo. 8 veljače pod
vodstvom Begana Ferhatovića i Salke Kulanića ubili su
legionari Vojka Petkovića iz Cviljevine, a kuću mu potpuno
opljačkali. Pored toga opljačkali su 7 krava i nešto sitne
stoke iz Požarnice i Kolimera. Osim toga vršili su i razna
druga nasilja u tim selima, pa su neki od straha pobjegli u
šumu, da spase živote, a neki se sklonili po drugim selima
i potražili zaštitu oružničtva ili domobranstva.
6/ 8 ožujka vršeći operacije prema Busiji osim
ubijanja mirnih ljudi izvršili su na više mjesta pljačku i
to naročito goveda, konje, ovce i raznu hranu i to sve javno
tjerali svojim kućama.
Toga dana postavili su legionari brzoglasnu liniju
prema Busiji i odredili Dragića Peru, Milorada, Jovu, Stevu
i Vasilija da tu liniju čuvaju. Oni su to i učinili ,
a na večer kada su legionari podigli postavljenu liniju,
poubijali su navedene čuvare. Tom prilikom skinuli su Stevi
Dragiću opanke i čarape s nogu. Naglašujem, da toga dana u
selu Požarnici nije vršena nikakva akcija, a svi ubijeni su
iz Požarnice.
Seljaci iz Požarnice i susjednih sela traže zaštitu od
nasilja koja nad njima vrše legionari, te prijeti opasnost
ako im se ta zaštita ne pruži, da će svi pobjeći iz sela i
priključiti se pobunjenicima.
7/ U selu Lupoglavu prije tri mjeseca pohapsili su
legionari sve muškarce i predali ih domobranstvu radi odpreme
u logore. 8-15 dana nakon toga započeli su sa pljačkom u
ovome selu. Najprije su otjerali blago, zatim hranu i druge
pokretnine, pa na koncu namještaj i posteljinu. S kuća su
144
skidali prozore i vrata tako da su kuće ostale podpuno golih
zidova. Zlostavljali su žene i djecu te su se razbježali po
susjednim selima a naročito u Živinice i Brnjicu. Ovo selo
postalo je potpuno pusto.
8/ Mustafa Muratović, legionar, bivši kažnjenik u
Zenici, prodaje javno u Slavinovićima janjeće meso a od
zarade priredjuje pijanke i čini izgrede. Tako je 11 travnja
u gostioni pucao iz puške i bacio bombu u ćošak, ali pukim
slučajem nitko nije povredjen, premda je u gostioni bilo
svijeta.
U selu Dubravama spremili su legionari radi rasprodaje
nekih 80 krmača kod nekog seljaka Bone.
9/ U selu Tupkovićima članovi legije vršili su pljačku
i razna nasilja. Opljačkano je sve što god se je moglo
odnieti, te su u kućama ostali samo goli zidovi. Kad je
redovita oružnička ophodnja pošla u to selo da izvrši izvide,
pucao je stražar-legionar na oružničku ophodnju, prema su
mu se oružnici javili. Zapovjednik legije u Tupkovićima
Džafer Hodžić uobće ne dozvoljava oružnicima uredovanje na
području, gdje se oni nalaze. Prijeti opasnost da dodje do
otvorenog sukoba izmedju oružnika i legionara, jer oružnici
ne dozvoljavaju pljačku i bilo kakva nasilja, a legionari ne
dozvoljavaju oružnicima uredovanje.
U Tupkovićima izvršena je pljačka nakon 22 ožujka,
kada su po nalogu Velikog župana svi odrasli muškarci grko-
istočne vjere odpremljeni iz sela u Tuzlu, da bi im se
onemogućilo održavanje veze i pomaganje odmetnika.
10/ U selu Puračiću i okolici kod osnivanja legije ljudi
su dobili oružje i municiju, ali nijesu imali zapovjednika
niti su dobili bilo kakav zadatak ili bar upute o njihovom
radu i držanju, te su počeli napadati i pljačkati do tada
mirna sela: Poljice, Babice, Treštenicu i Jaruške. Radi
toga mnogi su se ljudi iz tih sela odmetnuli. Neki su se
prijavili oružnicima i dobili od njih propusnice, ali su
noću po legionarima odvodjeni od svojih kuća i poubijani. Sva
imovina je u tim selima opljačkana. Ljudi su se razbježali
te se ne smiju povratiti svojim kućama, jer su legionari
poubijali i one koji su se njima predali.
11/ U selu Jasenicama i okolnim selima vršili su
razna nasilja i pljačkali. Pod izlikom da vrše pretrese kuća
otvarali su sve kućne prostorije i odnosili sve, što bi im
se svidilo. Ako bi tko prigovorio, odvodili bi ga sa sobom i
taj se više nije povratio. Prijetili su se ljudima, ako ih
prijave vlastima, da ći ih sve poubijati.
Isto je tako bilo i u mnogim drugim mjestima, koja
145
drže legionari kao svoja uporišta. Na pokušaje uredovanja
redovitih organa vlasti bilo oružnika ili domobrana prijete
se oružanim odporom.
12/ U selima Kalesiji, Dublici i Raincima vršili su
ista nedjela kao i na drugim mjestima te o tome prilažem
priepis izvještaja pravosudnog izvjestitelja 3. pješačke
divizije u Tuzli g. Jankijevića, koji je o tim stvarima
provadjao izvide na licu mjesta.
Ovakvo stanje u legiji narodnoga ustanka može dovesti
do vrlo teških posljedica, ako se odmah ne poduzmu potrebne
mjere. Vodstvo odnosno zapovjedničtvo legije nije tome
doraslo, jer u stožeru legije sjede ljudi, kojima je sve
drugo preče, nego li rad na sredjivanju prilika u ovome
kraju. O ljudima iz stožera Hadžiefendićeve legije i njigovom
radu prilažem posebni izvještaj prema do sada prikupljenim
podatcima.
Kakvih sve ljudi imade u legiji pa i medju
zapovjednicima, neka bude dokazom ovaj primjer:
U selu Tupkovićima legionar-zapovjednik odreda hodža
Bajro Jusić dobio je od komuniste Ibre Kunosića slijedeće
pismo:
“Primili smo jedan sanduk municije i 4 puške od Himze
Mušanovića, koje si nam poslao na Grabiću kod Bijelog Polja,
za iste smo ti unaprijed platili.
Što je sa soli, što nam ne šalješ. Izgleda da je
prodaješ za skuplje pare.
Maksuz selam od druga:
Ibro Kunosić, v.r.”
Pismo je pisano pisaćim strojem, ćirilicom, a navedeni
tekst je točan priepisu toga pisma.
Hodža Bajro Jusić je zapovjednik 10. sata legije u
Tupkovićima. Bavi se trgovinom i provjerom je ustanovljeno,
da dobavlja raznu robu odmetnicima.
Himzo Mušanović je legionar, inače dobar prijatelj i
suradnik Bajre Jusića. Sada se nalazi u Zagrebu u Domobranskoj
bolnici.
13/ Nakon napadaja sa strane komunista na Tupkoviće
počela je legija u društvu sa drugim seljacima napadaje na
selo Jegin Lug. Skoro sve stanovnike u tom selu su poubijali,
svu imovinu opljačkali, a selo zapalili. Točnih podataka o
tome još nemamo, ali navedeno je sve istinito.
Iz ovog kratkog prikaza rada propadnika legije narodnoga
ustanka i njezinih zapovjednika vidi se, da je svrha koja
se imala postići organizacijom ove dobrovoljačke legije
potpuno promašena. Mjesto da smiruje i suzbija napadaje
146
odmetnika legija se je prometnula skoro u čistu razuzdanu
pljačkašku bandu. Nijesu svi pripadnici legije takvi, ali je
žalosno da u njoj skoro na svim mjestima vodeću riječ imadu
negativni i destruktivni tipovi. Ova i ovakva legija ne
smije više postojati, jer će se prilike još više pogoršati.
Stanovništvo je ogorčeno i traži, da se ovakav rad što prije
suzbije i onemogući. Ako u legiji ostane i na dalje ovakovo
stanje, prijeti opasnost, da će nakon izvršene pljačke u
grko-istočnim selima početi pljačkati i dalje. Dokle bi to
dovelo, nije potrebno naročito naglašavati.
Ovom prilikom moram istaknuti jednu vrlo žalasnu ali
značajnu činjenicu. Pojedini ne savjesni i razvorni tipovi
pripadnici legije, po vjero-ispovijesti muslimani, po selima
medju sobom i medju pučanstvom katoličke vjeroispovijesti
pričaju takove stvari, koje bi mogle dovesti do vrlo teških
posljedica. Spomenuću samo neke značajnije rečenice:
“Vaše bilo i prošlo, sad je naše /misle na Srbe/.”
“Katolike ćemo puštati u miru, ali oni neće imati
nikakva prava.”
Grko-istočnjacima govore: “Vi ste se mislili zakloniti
za katolike, ali i njih ćemo urediti kao i vas. Uredili smo
jedan krst, pa ćemo i drugi, a naše će ostati vječno.”
Ovo sam naveo samo radi primjera, a imade još i više
takvih i sličnih izreka. Potpuno je razumljivo, da ovo čine
ne odgovorni, a možda i zlonamjerni elementi. Medju tim ovo
sve ima vrlo neugodno djelovanje medju pučanstvom katoličke
i grko-istočne vjere, a i medju mnogim muslimanima, koji
takodjer žele, da se ovo stanje što prije popravi. Svijet
je vrlo uzbudjen i boji se, da bi pojedini legionari ili
njihove oružane skupine mogle izvršiti kakva druga nasilja.
Radi toga je hitno potrebno što prije riešiti pitanje
opstanka legije odnosno uvodjenja željezne stege u njezinim
redovima. Za uredjenje tog pitanja sa strane ove oblasti
predlaže se slijedeće:
Medju pripadnicima legije imade ljudi, koji su
sposobni za domobransku službu i podliježu obvezi služenja
u domobranstvu. U legiju su se prijavili radi toga, da
izbjegnu služenju u domobranstvu. Sve ove trebalo bi pozvati
u domobranske jedinice bez obzira na službu u legiji pa bi
ih se na taj način podvrglo i domobranskoj stegi. U koliko
pojedinci ne bi došli u obzir za službu u domobranstvu, moglo
bi ih se dodijeliti oružničtvu, te bi i na taj način bili
podvrgnuti vojnoj stegi. Sve ostale trebalo bi razoružati i
uputiti ih da obavljaju svoje redovite poslove.
To bi bilo potrebno učiniti što prije, da se sprieči
147
daljnja zloupotreba oružja i daljnja zlodjela od pripadnika
legije i da se prilike na ovom području što prije srede.
Kad budu pojedini pripadnici legije preuzeti u domobranstvo,
njihovi zapovjednici preuzetće odgovornost za njihov rad i
stegu. Osim toga služeći u domobranstvu živjet će u vojarnama
pod vojnom stegom, daleko od svojih kuća, pa neće moći
vršiti nikakva nedjela makar i htjeli.
Ovo je potrebno izvršiti odmah, da ne bi bilo kasno.
Molim, da se ovaj izvještaj uzme na znanje.
ZA DOM SPREMNI!
Redarstveni upravitelj:
[potpis
nečitljiv]
148
što je muslimansko. I to je rađeno po naređenju Hitlerovom.
On je gladovni neprijatelj Srba i Muslimana kao i ostalih
naroda koje je pokorio. Vi sigurno znate da danas protiv
njega ratuju tri največe države svieta, Rusija Engleska i
Amerika. Baš posljednjih nedjelja Rusija goni Hitlerovu
vojsku na Istočnu frontu i neda joj oka otvoriti. Hitler
nije mogao da zauzme Staljingrad. Naprotiv Ruska vojska je
kod Staljingrada opkolila i uništila šestu Njemačku armiju
koja je brojila 33.000 ljudi. To je bila Hitlerova odabrana
vojska. Od Staljingrada potjerali su Rusi Hitlerovu vojsku
nazad čitavih 50 km. Ona je istjerala Njemce iz Kavkaza i
danas se borbe vode oko Rostova i Harkova. Same Njemačke
novine pišu da je Rusija najmočnija u ljudstvu i materijalu.
Zašto ratuju Rusija Engleska i Amerika? Oni ratuju za
to da svaki narod na svietu dobije svoju slobodu, da svaki
narod živi u miru da se svim narodima omogući svestrani
razvitak jednom rieči da na ovom svietu bude mira, sloboda i
hljeba za sve poštene ljude bez razlike. Mi partizani vodimo
borbu za istu stvar. Mi smo u našoj zemlji vojska saveznika
t.j. Rusije, Engleske i Amerike. Mi svojim djelima i svojim
odnosom prema muslimanima dokazali smo da se borimo za pravdu
i da nemamo ništa zajednički sa četničkim krvolovcima, koji
su iste kao i Pavelićeve Ustaše i jedni i drugi su Hitlerove
sluge. Hitler se služi čas s jednim čas s drugim, već kako mu
je zgodnije. Vi čete se sigurno pitati. Pa zašto partizani
popališe Kalesiju?
Evo zašto: Naša brigada pošla je na izvršenje jednog
vojničkog zadatka na Majevicu 12. septembra 1942. godine.
Kod sela Prnjavora bile su njene jedinice napadnute od
muslimanske legije koju su predvodili žandari sa stanice
Prnjavor. Njima se poslie pridružila legija iz sela Hrasna
i Seljuba. Borba se je vodila nekoliko sati. 18. decembra
1942. godine naša brigada krenula je u Šeikovića. Na Jelici
nju je opet napala legija iz sela vaših. 27. januara 1943.
godine jedna grupa partizana otišla je na Majevicu. Legija
iz Medjedje napala je na tu grupu i ubila tri čovjeka.
Što znače ovi svi napadi? ona znači da legija iz
Vaših sela brani ne samo kuće od četničkih bandita, taj je
sluga Hitlerov to je naš zakleti neprijatelj. Nikada mi bez
povoda nismo napali ni na jedno muslimansko selo a prošli
smo kroz mnogo muslimanskih sela istočne bosne. U mnogima
su nas dočekali kao braču, a Vaša sela dočekali su nas kao
neprijatelje, i ako se mi borimo za bolju budučnost i Vaše
djece. Sve naše poruke koje smo Vam slali, Vi ste smatrali
kao šalu. Vi ste nam psovali vlašku majku i Staljina misleči
149
valjda da nas time zaplašite. Ali znajte da na ništa zaplašiti
ne može, i da čemo mi prelaz iz Majevice u Šeikoviće učiniti
slobodnim. Mi nečemo trpiti da nam legija ometa prelaz iz
jednog kraja u drugi, pa makar bi to koštalo mnogo krvi.
Ili čete vi prestati braniti Hitlera i Pavelićevu Ustašku
Državu, ili još sad gledajte kuda ćete se izseliti iz Vaših
sela. Vi ste nam objavili rat. E pa liepo imate rat i to
rat o kome če se dugo pričati oko Prnjavora i Kalesije. Mi
ipak mislimo da će za Vas biti pametnije da se manete čorava
posla, niko od vas ne traži oružje, Vi branite svoje kuće
od četničkih bandita, čak čemo Vam i mi sami pomoći, da se
od njih odbranite. Ali ne napadajte na partizansku vojsku,
jer če to značiti vašu propast. Ono što se je dogodilo na
Kalesiji to je samo opomena svim ostalima, jer Vi opomene
druge vrste niste razumili. Bili smo prinuždeni da Vas na
ovaj način učinimo pametnima, prema onoj narodnoj izreci:
“Kome neče pamet kroz glavu, hoče kroz neko drugo mjesto.”
Sad osjetite sami dali je za Vas bolje da branite Pavelićevu
Državu od partizana i da to plačate svojom krvlju, ili da
živite u slozi sa partizanima, koji u tome slučaju neče
dirati u Vaša sela.
Zar nije krajnje vrieme da uvidite da ste vi puko oružje
u rukama Ustaša. Prije nekoliko dana legija iz Hajvaza borila
se zajedno sa četnicima DUŠANA KOVAČEVIĆA protiv partizanske
vojske. Što to znači? To znači da je Hitleru i Paveliću
stalo samo do toga, da što je moguće više odloži svoju
propast, a da im je sve jedno tko će braniti njihovu vlast,
dali muslimanska legija ili srbski četnici. Vama je Pavelić
govorio kako ste vi muslimani “Ovijač Hrvatskoga naroda.”
Vi dobro znate što su četnici radili od mirnih muslimana, pa
ipak Paveliću ništa ne smeta, da tim istim četnicima daju
municiju i oružje za borbu protiv partizana. Što Paveliću
ne smeta to nam je manje čudo. Čudno nam je da muslimanska
legija može sada zajedno sa četnicima krvolovcima u borbu
protiv nas. Nema izgleda da muslimanskom legijom iz Vaših
sela rukovodi ljudi koji su se zaglibili u Ustaško blato,
koji sada vide da će Pavelić i njegov goso Hitler da propadnu
da će propasti i oni sami pa sad guraju u propast i Vas i
Vašu djecu. Nije mjesto Vaše sa Ustaškim banditima. Vaše je
mjesto sa borcima za bolju budučnost i srečniji život. Ako
nemate snagu za tu borbu a Vi bar ne smetajte nama koji ćemo
tu borbu nastaviti i u njoj nemilosrdno uništavati sve one
koji nam se usprotive.
Vama mora biti jasno da ćemo mi svi izvojevati slobodan
prolaz na Majevicu bez obzira na žrtve. Ugledajte se na
150
muslimansku legiju u srezu Bijeljinskom i Brčanskom kao i
drugim selima oko Majevice. Neka Vam oni legionari s kojima
smo prolazeči razgovarali kroz ta sela kažu, dali im je od
partizanske strane učinjeno što na žao. Kao što mrzimo i
uništavamo svoje neprijatelje tako isto poštujemo i čuvamo
svoje prijatelje.
MUSLIMANI IZ PRNJAVORA; KALESIJE; BULATOVCA I DRUGIH
SELA OKO DRUMA ZVORNIKA-TUZLA NA VAMA JE DA BIRATE: ILI
DA PRESTANE SA VAŠIM NAPADIMA NA PARTIZANSKU VOJSKU ILI
DA BUDETE UNIŠTENI. MI SMO VAM POKAZALI NOĆU IZMEĐU 11/12
FEBRUARA DA ŠALE BITI NEĆE. AKO VAM OPOMENA NE BUDE DOVOLJNA
ONDA ZNAJTE DA ĆE OD DANAS NA MJESEC DANA MJESTO VAŠIH SELA
BITI SAMO ZGARIŠTE. MI TO NE VOLIMO MI NE ŽELIMO DA BUDEMO
PALIKUĆE, ALI NEČEMO DOZVOLITI DA SVAKI PUT PRILIKOM PRELAZA
PARTIZANSKE VOJSKE PADNE PO NEKA PARTIZANSKA GLAVA. ZNAJTE
DA JE SKUPA PARTIZANSKA KRV I TEŠKO ONOME KO JE PROLIJE.
Njemu čemo se mi skupo osvetiti pa makar to bilo i kroz 10
godina.
Štab VI.
Partizanske brigade.
Brod
na Savi
151
Savezno Vašem nalogu Taj. broj:139/43. od 27. veljače
1943. dostavlja se sliedeće tjedno izvješće:
152
Velika Župa, kao ni ostale pozvane vojno-gradjanske
vlasti do danas nisu dobile nikakovu službenu obaviest od
svojih nadredjenih o ovoj akciji osim što je sve ustmeno
obaviestio za ovu svrhu Opunomoćenik Državne vlade g. ŠULJAK.
Danas je Župa primila po tekliću dopis Opunomočenika Državne
vlade g. Šuljaka o postrojavanju Hrvatske dobrovoljačke SS
divizije sa promičbenim plakatima i letacima te blokovima
za upisivanje dobrovoljaca radi dostave područnim kotarskim
oblastima i gradskom poglavarstvu u svrhu proglašivanja i
upisivanja dobrovoljaca. Ovaj material isti da je odpremljen
područnim kotarskim oblastima..
Opunomoćenik g. Šuljak poslie boravka u Tuzli i
dolaženja u dodir sa svim mjerodavnim vojnim i gradjanskim
vlastima bio je sa pratnjom u istoj svrhi u Živinicama,
kotar Tuzla, i u Gračanici a po tome je odputovao u Travnik
radi obilaska srednjeg diela Bosne. Poslie obilazka župa
Lašva i Glaž, te Vrhbosna isti će se navodno opet vratiti u
Tuzlu radi nastavka provodjanja ove akcije.
I pored potežkoća u kojima narod živi, te ugrožavanja
ovoga kraja od strane odmetnika pučanstvo je sa najvećim marom
pristupilo obradi zemljišta svim raspoloživim sredstvima i
svih zemljišta podnesenih za obradjivanje. Do sada je prema
ranijim godinama u ovom pogledu mnogo više učinjeno nego li
prije i ako odobrena sjemena sva na vrieme stignu i stave
se na razpolaganje težacima ovogodišnja proljetna sjetva,
zahvaljujući liepom vremenu i požrtvovanošću pučanstva, bit
će najpovoljnije zvršena.
Partizani
U prošlom tjednu partizani nisu vodili velikih akcija
na području ove Župe, ali se iz njihova rada i kretanja
vidi, da vrše veća okupljanja i da se pripremaju za nove
akcije.
U zadnje vrieme najviše se trude oko prebacivanja
hrane iz Posavine putem Majevice, u Šejkoviće, pa obzirom
na ponovna prebacivanja partizana iz Slavonije preko Save
u ovaj kraj iztočne Bosne i obzirom na nadiranja partizana
preko Kalinovika i Foče u pravcu sjevernog diela iztočne
Bosne predmnieva se, da bi se u ovim krajevima u skorije
vrieme mogle okupiti velike snage partizana i svoje rušilaćke
djelatnosti prenieti u ovaj kraj.
U njihovim akcijama i pokretima u prošlom tjednu iztiče
se sliedeće:
Dne 30. ožujka u 2 sata oko 500 partizana prebacilo se
je iz planine Jelice-Majevica, kotar Zvornik preko državne
153
ceste Tuzla-Zvornik, na područje koje drži šejkovička
partizanska brigada. Za ovo prebacivanje naše snage su kasno
saznale i nije došlo ni do kakvih sukoba.
Dne 31. ožujka u 10 sati partizani su nepoznate jakosti
sukobili se sa četnicima nepoznate jačine kod sela Osmaka,
kotar Zvornik-na državnom putu Tuzla-Zvornik i od četnika
bili potisnuti nekoliko kilometara, ali poslie dobivene
pomoći odbili su četnike i ponovno se vratili na ranije
držane položaje.
Dne 1. travnja u 1 sat oko 200 partizana sa 50 konja
od sela Osmaka prebacila se je preko puta Tuzla-Zvornik u
planinu Jelicu-Majevica u svrhu prenosa živežnih namirnica.
1. travnja u 21,15 sati partizani su napali naša
uporišta kod sela Lipovice i sela Hrasno, kotar Tuzla, ali
su od dobrovoljaca oružničkih legionara odbijeni.
Dne 5. travnja u 6,30 sati oko 2.000 naoružanih
komunista sa 14 zapregnutih konjskih kola prevozili su
brašno i so kraj željezničke postaje Bosut /3. km. sz.
Sremske Rače/ prema Domunskeli /22. km. jušno od Šida/ gdje
se namjeravaju preko Save prebaciti u Bosnu, a po tome preko
Majevice u Šejkoviće, njihov poznati logor.
O pokretu ove grupe partizana pravodobno su oabaviešteni
od oružničkog krila vukovar II. domobranski zbor i pješačke
pukovnije u Brčkom i Bijeljini radi preuzimanja potrebnih
mjera opreznosti.
Drugih akcija i pokreta partizanskih nije bilo.
Četnici
Četnici nisu pravili nikakovih otvorenih napada na naše
oružane snage i pučanstvo, ali su se u prošlom tjednu prema
svome sistematskom planu pljačkali naše pučanstvo gdje god
im se je prilika za to ukazala u svrhu osiromaćenja hrvatskog
naroda, pokolebanja njegove borbenosti i odlučnosti da se u
ovim težkim danima svjestno i požrtvovno do kraja izvršuje
svoje nacionalne i gradjanske dužnosti, te da ometaju
sredjenje unutarnjih prilika i obnavljanje popaljenih i
uništenih kuća hrvatskih ognjišta od njih.
Dok se četnici svuda izdaju kao naši suborci, a kao takvi
napose predstavljaju kod naših saveznika Njemaca, najvećim
dijelom izbjegavaju otvorenu i jaču borbu sa partizanima
jedino radi toga što ih veže zajednička neprijateljska
mržnja prema hrvatskom narodu i Ustaškoj Hrvatskoj, a drugo
zato što i četnike i partizanske skupine sačinjavaju preko
90% Srba pravoslavnih, pa ne će jedni protiv drugih da se
bore i da se medju sobno uništavaju, već to na svaki način
154
izbjegavaju. U koliko medju njima i dodje do sukoba ti
sukobi redovito prodju sa malim žrtvama, a plod su više
osobne borbe zapovjednika sukobljenih grupa, nego političke
naravi.
Ovakovo držanje naročito je izpoljeno kod poznate
pljačkaške četničke skupine NEDE NEDIĆA sa područja kotareva
Teslić, Tešanj, koji se predstavlja kao suborac protiv
partizana, a borbu s njima vlo vješto izbjegava uklanjajući
se pred njima od sela do sela pljačkajući istodobno hrvatsko
pučanstvo, predstavljajući se nekad kao partizan, a nekad
kao suborac koji progoni partizane. Dok na jednoj strani
ovako radi i nanosi jada našem svietu isto toliko koliko i
partizani na drugoj strani radi tobože borbe sa partizanima
od naših vojnih i gradjanskih vlasti streljivo traži i
monopolizirane artikle.
Ovakav rad i držanje četnika politički veoma utiče
na naše pučanstvo i isti ga teže podnose nego otvorenu
partizansku borbu, jer dok nam se predstavljaju prijateljima
i suborcima dotle nam žele i rade isto ono što i partizani s
tom razlikom, da se protiv partizana možemo otvoreno boriti,
a protiv četnika nesmijemo, jer su nam to bože prijatelji i
suborci. Čine nam ista zla kao i partizani, žele nam isto
kao i partizani, a dajemo im streljivo, živežne namirnice i
podpore dočim oni niti plaćaju poreza, niti predaju viškove
živežnih namirnica, niti služe domobranstvo, niti pak našim
vlastima dozvoljavaju prelaz na njihovo taktičko područje.
Jednom riječju čine se prijateljske akte protiv hrvatskog
naroda, uživaju sva gradjanska prava, ne vrše nikakovih
gradjanskih dužnosti, a uz to se još od nas snabdjevaju i
streljivom koje upotrebljavaju protiv našeg svieta. Dokle
god se i s njima podpuno ne likvidira a Srbi sposobni za
oružje ne odvedu na rad u Njemačku ili na drugu stranu dotle
neće biti niti će se partizani moći podpuno uništiti, jer
se ovi iz njihovih redova regrutuju, snadbievaju i na svaki
način pomažu.
Od posebnih četničkih zlodjela i njihovih akcija prema
najnovijim i naknadno primljenim podatcima dostavlja se
sliedeće:
Dne 17. ožujka četnici vlaičke čete, kotar Teslić,
MIHAJLOVIĆ VELJA i ČAUŠAC NIKOLA SIMIN, napali su RAKIĆA
MUSTAFU iz Gomjenice, kotar Teslić, tukli su ga i sa tri
pušćana naboja pokušali ubiti, ali je uspio pobječi.
Dne 19. ožujka četnici-pljačkaši MILIĆ MIRKO, MILIĆ
MIHAJLO, DJEDANOVIĆ DUŠAN i STARČEVIĆ UROŠ iz Brezovih
Dana, kotar Teslić napali su Kopice sa 15-20 naoružanih
155
drugova i otjerali 20 volova, 7 krava, 6 konja, 100 kg.
suhih šljiva i 300 kg. kukuruza.
Dne 21. ožujka četnici pljačkaši iz okolice Tešanj i
Malgaja u jačini od 16 ljudi naoružanih puškama i bombama
upali su u selo Kosovo, Trbuk, kotar Teslić i opljačkali
seljaka HUSU SMAJIĆA, SALIHA MATKOVIĆA, SULJU HASANOVIĆA,
HUSEINA SALKANOVIĆA, SALKU SULJIĆA i SEJFU KUNŠKA. Visina
štete nije poznata.
Dana 23. ožujka četnici valjičke čete, kotar Teslić,
opljačkali su IVANA ILIĆA iz Komušine dvoje goveda, a od
FEHIMA HAMZIĆA iz Kamenice obuću.
Dana 23. ožujka kod banje Vručice /3.km. od Teslića/
četnici su iza leđa napali pukovnika MIFEKA, zapovjednika 8.
p.p. iz Teslića koji se je uspio sretno izvući.
Dana 24. ožujka 4 nepoznata četnika otjerali su konje
HASANA REDŽIĆA iz Osivice, MUSTAFE REDŽIĆA i ALAGE BEGOVIĆA,
predstavljajući se hrvatskom vojskom i izgovarajući se da
konje uzimaju za potrebe vojske.
Dne 24. ožujka druga grupa četnika u selu Vručici-
Priština, kotar Teslić, opljačkali su gotov novac i životne
namirnice od ANTE ĆOSIĆA, PEJE GRGIĆA, PAVLE ĆOSIĆA i FRANJE
ĆOSIĆA.
Dne 25. ožujka oko 30 naoružanih četnika iz grupe RAJKA
ČELONJE upali su u zaseok Česmeroviće, obćine Paljevići,
kotar Srebrenica i opljačkali sve živežne namirnice koje su
u tom selu našli.
Istog dana iz iste grupe 10 naoružanih četnika upali
su u selo Mandiće i iz istog sela opljačkali sve živežne
namirnice.
Dne 4. travnja u 1,30 sati oružnička obhodnja postaje
Dragalovac, kotar Teslić, jačine 8 momaka pronašla je 3
naoružana četnika grupe zloglasnog pljačkaša NEDE NEDIĆA
u kući PERE NESTOROVIĆA u selu Rosulje /5.km. s. Tešnja/
koje po nalogu 8. p.p. u Tesliću imala uhititi. Četnici
su otvorili puščanu vatru na oružnike te je u ovoj borbi
poginuo vlastnik kuće, a dvoje djece ranjeno, 2 četnika
i stražar izpred kuće uhvaćeni i uhićeni dočim je trećem
četniku uspjelo pobjeći. Istodobno su oružnici zaplienili
2 pužke, 2 bombe i 120 puščanih naboja. Uhićeni četnici
predati su 8. p.p.
Dne 4. travnja u 4 sata četnici su grupe SAVE DERIKONJE
upali u selo Kičevci, kotar Srebrenica /km. Srebrenica/.
Ustaške postrojbe u Srebrenici pravodobno obavieštene stigle
su u selo i odbili četnike, a tom prilikom zarobili 3
četnika, 2 puške i 50 naboja. U ovoj borbi ubijen je jedna
156
žena a jedna ranjena.
Drugih četničkih zlodjela nije bilo.
Javna sigurnost
Javna sigurnost nije dobra, jer se skoro sva pravoslavna
sela iz kojih odmetnici ugrožavaju čitav ovaj kraj, a napose
hrvatska sela pljačkajući ih svakosnevno i vršeći pojedinačna
ubijstva kako je to vidljivo iz gornjeg i ranijih tjednih
izvještaja.
Dolazkom djelova “Vražije Divizije” u Tuzlu, Doboj i
Maglaj obća sigurnost većih mjesta i glavnih komunikacija
povećana je, ali sigurnost težaka i sela ne dobiva na to
ništa pošto ista od pojedinih akcija odmetničkih na koje
naše, a naročito njemačke vojne snage ne reagiraju. Obzirom
na veliki broj slučajeva pojedinačnih napadaja i pljačkanja
po našim selima ova su u velikoj mjeri ugrožena, a napose
ona u kojima nema milicijskih postrojbi. Od ovakovog načina
uništavanja naša sela se mogu zaštiti samo dobrovoljcima
milicijskim postrojbama od strane seljaka, koji će sa
najvećom budnošću, samopriegorom i krajnim zalaganjem
čuvati svoja sela i odbijati svaki neprijateljski napadaj
manjih razmjera, a u većim akcijama veoma dobro i koristno
postupiti našim redovnim i oružanim snagama.
Jače obhodnje jedinica “Vražje Divizije” smještene
u Maglaju vrše nasilna izvidjanja i na četničkom području
u pravcu Ozrena što su četnici nerado i sa suztezanjem
primili, radi čega je medju njima primjećena uznemirenost i
bojazan.
Zapovjednici jedinica “Vražje Divizije” u Doboju i
zapovjednici naših i ostalih njemačkih jedinica održali su
sastanak sa komandantima trebavskog i ozrenskog četničkog
područja, ali svrha i uspjeh toga sastanka nije poznata.
Po nalogu njemačke komande u Doboju obćinsko redarstvo
izdalo je svemu pučanstvu izkaznice-Ausweis i naredila, da
svaka kuća obitelj u Doboju mora imati potvrdu o broju osoba
obitelji pričvršćene na unutarnjoj strani vrata.
157
suzbijanju pjegavca ništa i ne radi, te izmedju izbjeglica,
koji žive pod najnepovoljnjim uvjetima. Ovo stanje pogoršava
upućivanje ovog broja izbjeglica na područje ove Župe koja
su pretrpana izbjeglicama i medju kojima već hara zaraza
tifusa.
U proteklom tjednu povećao se je broj gripoznih
oboljenja.
Drugih zaraznih bolesti u znatnoj mjeri nije bilo.
Stanje prehrane
Pitanje prehrane na području Velike Župe najteže je i
najbolnije, jer obskrbni uredi ne dobivaju nikakovu količinu
živežnih namirnica i ne mogu ih dijeliti ni u propisanim
malim minimalnim količinama, a ovdašnje zalihe živežnih
namirnica obzirom na područje koje drže četnici i partizani
tako su neznatne da ne mogu biti voljne ni za sjemena.
Prehrana izbjeglica veoma zabrinjuje, jer je na sva
traženja ove Župe svim mogućim načinima nitko ništa ne
odgovara, pa ne samo da im se ne šalju nikakove živežne
namirnice, nego ni odobrena navjera od 5.000.000 Kn. koja je
odobrena još krajem 1942. god. nije do danas ni u najmanjem
iznosu izplaćena, prem da na području ove Župe danas ima
preko 20.000 izbjeglica.
Dobiva se utisak da o izbjeglicama nitko ne vodi računa
i da su prepušteni sami sebi , a obzirom na obće prilike i
nemogućnosti pristojnog smještaja, zaposlenja i zarade od
vlastitog izdržavanja prieti opasnost da će najveći broj
izbjegličkih pučanstva prije ili kasnije propasti.
Ostali dogadjaji
Dne 1. travnja u 11,30 sati u sjeveroiztočnom dielu grada
Doboja u ulici Harmačeka pao je jedan naš zrakoplov u vrt
MEHMEDALIĆA SULEJMANA. Zrakoplov je nosio oznake F.T. broj
2 zrakoplovne luke Rajlovac, a pripadao je 5. jatu Rajlovac.
U ovoj nesreći lakše je ozleđen izvidjač poručnik
PATARČEK MIHAJLO, a teže je povrjedjen vodnik GREŠ JOSIP,
koji se nalazi na liečenju u bolnici Doboj.
Prilikom pada zrakoplova u gradu nije bilo nikakvih
materijalnih ni ljudskih žrtava.
Uzrok pada zrakoplova nije poznat.
O ovom slučaju podnieto je brzoglasno izviešće 1.
travnja pod Taj. broj 977/43.
Drugo ništa naročito nije bilo.
ZA DOM SPREMNI !
158
V E L I K I
ŽUPAN:
Dr. Kadić
v,r.
Dostavljeno:
1/ Uredu Poglavnika N.D.H.
2/ Ministarstvu unutarnjih poslova / Ured ministra
3/ Opunomoćeniku Državne vlade / G. Dr. Caniku - Sarajevo
4/ Ministarstvu unutarnjih poslova / Glavno ravnateljstvo
za javni red i sigurnost - Zagreb
6. kolovoza
1943.
Kladanjska legija.
159
domobranske postrojbe. U legiji se kriju ljudi da ne moraju
poći u domobranstvo, jer tu može raditi što hoće, pošto
legija slići kao naoružana gomila divljaka.
Krešimir
955
II-B/IV.
“Bosanac” dostavlja:
dana 17. kolovoza 1943.
160
kod Redarstva u Tuzli, onemogućen je rad izvidnika na taj
način, što kad isti uhite nekog komunistu moraju ga pustiti
po nalogu njihovih predpostavljenih u koliko je uhićenik
musliman.
PREDLAŽE SE DOSTAVITI PODATKE VOJNE NARAVI REDARSTVU
ORUŽANIH SNAGA, DA IZVRŠI NADZOR NAD SPOMENUTOM LEGIJOM I
SATNIKOM HASIĆEM.
“Bosanac”
II. B - Pododsjek 3
1 8 .
kolovoza 1943
161
Domagoj 951.
162
pa i dan danas, jer ona prima i danas u svoje redove sve
one, koji hoće da izbjegnu vojnoj dužnosti. Kao jedan od
mnogih primjera, iznosimo slučaj sa pričuvnikom Nalićem
Husejinom iz Tuzle. Ovaj je prije desetak dana, dobio poziv
za domobranstvo, i ne zna se čijim je zagovorom pristupio
u ovu pukovniju. Takovih ima još mnogo, nije ih potrebno
navadjati, već samo uzeti spisak tih ljudi, pa će se vidjeti
tko su sve ti njeni pripadnici. Najčudnije je to, što cielo
ovo društvo složno radi protiv Države. Iz tog društva,
vjerovatno i za račun toga društva, dnevno se proizvode
partizani, bilo iz gradjanstva, bilo iz njenih samih redova,
i šalju u šumu.
Suradnja sa partizanima je sve očitija, a kako i neće,
kada većinu partizana sačinjavaju pripadnici ove družbe.
Da je ovo točno, najbolje pokazuju gornje činjenice i još
mnoge druge, da nigdje neće da stupe u borbu sa partizanima.
Ovome bi trebalo stati na put i ukinuti ovu pukovniju, te
je staviti u sklop koje druge domobranske jedinice, jer
svako popuštanje u njenu korist, znači sve veću opasnost za
probitke države i njene obstojnosti.
Izvještaj je točan i provjeren sa više strana.
163
onog tko osobno sve ovo nije vidio i doživio - stopostotni
politički preokret u našim masama. Samo vrieme, pametna i
trezvena politika naše vlade i svih naših vlasti moći će
izgladiti najkatastrofalniji politički udarac našoj Državi
od početka njenog obstanka.
Partizansko vodstvo u 39 dana svoje vlasti u Tuzli
i njenoj okolici u radiusu 50 i više kilometara uzpjelo
je tako rekuć preko noći zbrisati svaki osjećaj dužnosti
i poštovanja prema Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, njenom
vodstvu i današnjem poredku od strane svakog po prilici
5 Hrvata. Iz Tuzle, koja broji sa predgradjima /radničkim
naseljem Krekom 24. 000 stanovnika, otišlo je sa partizanima
preko 4.000 gradjana i radnika. Od ovih 4.000 nalazi se u
partizanskim jedinicama u glavnom u novoosnovanoj “Tuzlanskoj
muslimanskoj brigadi” 3.000 partizanskih boraca, najvećim
djelom muslimana. Oko 1.000 žena, djevojaka i djece izpod 10
godina, kao i staraca i civila raznih zvanja, napustilo je
Tuzlu sa zadnjim partizanskim povlačenjem 9. studenog 1943.
u 20. sati u pravcu jugozpada.
Na dan oslobodjenja, u momentu upada njemačkih trupa
u Tuzlu, dao sam njemačkom generalu točan pravac i sela u
kojima se nalazi ovo pučanstvo. Učinio sam to u namjeri,
da se ovo stanovničtvo odmah spasi i privede svojim kućama,
medjutim njemačka vojska još do danas nije ništa preduzela
u ovom pravcu, te se ovo pučanstvo postepeno razpršuje
i pretrpljuje najmučnija stradanja po šumama u kojima se
vodi djelomična oštra gerilska borba izmedju četnika zelenog
kadra /ODREDI BOSANSKIH GORSKIH PLANINACA - kao je službeni
naziv tzv. “ZELENOG KADERA”/ i partizana.
Grad Tuzla je prilično dobro osiguran po jakim njemačkim
postrojbama, koja posjeduju težku artiljeriju i oklopnu
motorizaciju. Medju ovom nalazi se u okolici Tuzle nekoliko
“TIGER” tenkova i modernih nekoliko “OKLOPNIH KOLA”. Od
hrvatske vojske nalazi se jedna satnija domobrana, koja je
u pozadini, budući da su njemačke vlasti otvoreno izjavile,
da u hrvatsko domobranstvo nemaju uobće nikakovo povjerenje
i da je to vojska, koja službeno izvršuje predaju oružja
partizanima. Medjutim osniva se domaća ustaška milicija,
koju Njemci naoružavaju i daju istoj najveće povjerenje i
značaj.
Ova ustaška milicija već sudjeluje u borbi sa
partizanima neposredno u okolici Tuzle i čuva sa Njemcima
prednje položaje.
U samome gradu osjeća se postepeno smirivanje na kome
rade sve hrvatske vlasti, medjutim strah od odmazde koga
164
unose medju pučanstvo komunisti još uviek traje. Izgledi su
povoljni, da će ova promičba i namjerno unešena panika, medju
stanovničtvo biti uskoro povoljno i pametno likvidirana.
Državni uredi počeli su polako funkcionirati, a i u
istima, nema dovoljno osoblja, koje je u šumi, a osim toga
uredi su podpuno i temeljno opljačkani.
Bit će potrebna najuža suradnja svih mjerodavnih u
Zagrebu, da se učini sve u pogledu nabavke potrebnog tehničkog
materijala, kao bi se ovaj najvažniji industrijski centar
Nezavisne Države Hrvatske u najkraćem vremenu osposobio za
normalan razvoj i rad.
165
skupine. Glavni štab ovih jedinica u Tuzli i okolici, nalazi
se u selu Gračanici /u kući Muje Mahmutovića/. Položaji
“Hrvatske Brigade” koju vode domobranski časnici iz Tuzle
nalaze se od 234 kote “CILJUGE” do zaključno pred selom
Svojatom. Ova brigade prema tome vrši nadzor nad industrijskom
željezničkom prugom iz Živinica u pravcu Krivača u pravcu
rieke Spreče. Jačina Hrvatske brigade iznosi oko 250 ljudi,
dok se broj od /nešto preko 400/ predao njemačkim vlastima
i razpao. Brigada još ima podpun I. bataljon, dok su se II.
i III. u glavnom razsuli. Vodstvo hrvatske brigade ima u
rukama poznati komunista iz Tuzle Franjo ERLJEVIĆ, koji je
1941. godine otišao u šumu. Politički komesar iste brigade je
Mirko Filipović iz Bijeljine, dok načelnik štaba i istodobno
vodeća ličnost Hrvatske brigade je Dušan Lazić Srbijanac. U
štabu ove brigade nalaze se i dva Hrvatska pukovnika Emanuel
MAŠEK i ARBANAS, medjutim prema njapouzdanijim podatcima
ovi su kao ostali hrvatski častnici zapravo jedna vrsta
taoca, budući da samo izvršuju naloge svojih političkih
partizanskih komesara i partizanskog vodstva.
Prema podatcima dobivenim danas, svi hrvatski
častnici zajedno sa svim pripadnicima “Hrvatske brigade”
žele povratiti se u hrvatske jedinice i predati se njemačkim
vlastima. Medjutim to je nemoguće radi stalne i budne paske
od partizanskog vodstva, kome ovo nije interes. Jedan naš
teklić, koji je uspio doći do pukovnika MAŠEKA izvjestio me
je večeras, da je pukovnik Mašek plakao kao malo diete i da
je nesretan za sudbinu koja ga je tako gorko pogodila.
Ovaj priča, da su tri stražara noćas po nalogu Mašeka
pobjegla sa čuvarskih mjesta i da se kriju dok ne dobiju
njemačke propustnice za Tuzlu. Ja sam odmah stupio u kontakt
sa njemačkim vojnim zapovjedničtvom i obavjestio ga o
polažaju i željama Hrvatske brigade. Ovo mi je obećalo
napisati na hrvatskom i njemačkom jeziku garantno pismo, za
one koji se žele vratiti i predati našim vlastima. Nadam
se, da ćemo uzpjeti pronaći pouzdane ljude za izpunjenje
ovog delikatnog i težkog zadatka, koji se mora izvršiti i
u momentu, kada partizani ne budu ni slutili za namjere
nekoliko stotina Hrvata, koji su prisilno pod pritiskom
partizanskog duhovnog terora otjerali naš element u šumu.
166
izvješćima još pred godinu dana dao proročanstva, da će se
pretopiti u partizanske jedinice. Na žalost, moja zapažanja
su bila zaista točna i mi danas svu tu muslimansku legiju pod
vodstvom bivšeg njenog vodje i osnivača pok. HADŽIEFENDIĆA,
raznih OMERA GLUHIĆA, ESREPA PRCIĆA, ESADA TELALBAŠIĆA, raznih
ZILIĆA i ostalih propalih begova, bežića i degeneriranih
muslimanskih aristokracija vidimo u fesovima sa petokrakom
zviezdom. Istina, spada u drugo pitanje u koje se ovdje
neću mješati ako takodjer moram ustvrditi, da je ta ista
legija u večini slučajeva pred dvie i pol godine na svojim
fesovima znala nositi ustaško slovo “U” i bila zaista pravi
i energični branioc domova, imanja i časti hrvatskog naroda.
Bilo bi i suviše tragično, ako bi mi i ovoga puta olako
shvatili ovo naglo i rapidno organiziranje muslimanskih masa
i to u momentu dok se i problem Bosne u očima samih Njemaca
nalazi u posebnom svjetlu. Mi moramo zaista biti spremni na
sve, što bi se moglo dogoditi u ovom dielu Hrvatske države u
koliko vlastitom organizacijom i vojskom ne budemo u stanju
očuvati iztočnu granicu.
Meni osobno je jasno, da su samo najordinarnije
izmišljotine i velikosrbska promičba, misli unešene zadnjih
dana u našoj masi, da će iztočna Bosna biti pripojena
Srbiji. Tim više moramo predati punu pažnju ovim lažima, i
energično ih spriečavati, budući da istim nasjedaju i sami
predstavnici njemačke oružane sile, koji se tu i tamo o ovom
zanimljivom pitanju otvoreno izražavaju.
Ali bez obzira na sve ovo, jasno je, da ove viesti
utječu strahovito na hrvatske mase, posebno na muslimanske,
koje se upravo rado čule ovih pitanja i ubrzano organiziraju
i naoružavaju nehtijući i ne želeći, da ih preteknu
dogadjaji. Svima nama mora biti jednom jasno za uviek, da su
muslimani počeli vrdati sa linije izpravne državne politike
onog prvog časa, kada je Hrvatska državna vlast, sklopila
pakt sa četnicima i iste službeno priznala i ako šutke,
kao saveznike, te onog momenta kada su muslimanske mase
uvidile da tu rabotu hrvatskih vojnih naročito hrvatskih
domobranskih vlasti podržava njemačka oružana sila.
Vrhunac ovoga svega dostigao je najuži sporazum i
suradnja njemačke policije i Gestapo-a sa četnicima. Ovo
je bilo otvorena varnica koja je zapalila ogorčene i
potištene gomile muslimanskih masa, koje su tražile svoj
spas van okvira hrvatske državne politike, a to riešenje
bilo je u prvom zamahu u organiziranju muslimanskih masa
u “HADŽIEFENDIĆEVOJ LEGIJI” zvanoj “DOMDO” pukovnija, a u
drugom zamahu u transformaciji ove legije u partizanske
167
redove, koje su nastali u času, kad su muslimani jasno i
otvoreno vidjeli, da im je izlaz jedino u redovima onih
formacija, koje ne pale i ne uništavaju otvoreno njihov
živalj i njihovu imovinu, a to su bili upravo partizani.
Komunistički prvaci izpravno i na vrieme su opazili i shvatili
problem, koga hrvatske vlasti nisu bile u stanju i mogućnosti
likvidirati. Oni su vidjeli da četnici pale muslimanska
sela, da kolju muslimanske žene i djecu, a oni su takodjer
vidili krajnju nesposobnost hrvatskih oružanih snaga, koje
nisu bile u mogućnosti da zaprieče provalu velikosrbske
tiranije. Dovoljna je bila i najmanja komunistička rabota u
ovim širokim masama koje su se izgubile u sveobćem metežu i
neredu u našim organizacijama da se dodje do cilja.
“ZELENI KADER” osnovan je pred 3 mjeseca sa prvom
jedinicom od oko 150 ljudi u kotaru Zvornik. Vodja ove prve
grupe je osnivač “ZELENOG KADERA” učitelj iz Zvornika TOPČIĆ.
Ovaj je svojevremeno bio vrlo dobar hrvatski nacionalista i
ustaša te dužnostnik ustaškog pokreta u Zvorniku. On sam i
danas tvrdi, da je i danas Hrvat i da mu je samo jedini cilj
UNIŠTENJE ČETNIKA I PARTIZANA. Prema dosadašnjim rezultatima
borbe njegovih jedinica mogu se smatrati konzekventnim
njegove izjave, ali nesmijemo staviti van opreza misao, da
se iz svega ovoga krije prava zadaća ove organizacije, koja
ide izključivo tragovima čiste islamske politike i njenog
stvarnog ostvarenja u cilju AUTONOMIJE BOSNE I HERCEGOVINE
pod ZELENIM BARJAKOM.
168
FRANCETIĆ sa svojom crnom legijom uviek postoji kod ovog
svieta. Razumljivo, da kod masa, koje više gravitiraju samoj
Tuzli i unutrašnjosti, ovo ne postoji i te mase možemo sa
absolutnom sigurnošću smatrati 90% anacionalnima zato su
ove i prihvatile partizansku pušku i ako bi bilo i smiešno
smatrati, da su to partizani.
169
željeznička pruga Doboj-Tuzla, te je danas stigao prvi vlak
u Tuzlu.
U cilju pravljenje vojnih objekata i podizanja rudne
industrije, danas je u Tuzlu dopremljeno 900 talijanskih
zarobljenika.
Struja će takodjer biti uvedena od nekoliko agregata,
koji su sačuvani.
Prema informacijama sa njemačke strane industrijski
bazen u Kreki, Lukavcu i Tuzli biti će podpuno za nekoliko
mjeseci obnovljen. Njemci tvrde, da će postrojenja fabrike
u Lukavcu biti dovršena i prenešena iz ostalih europskih
tvornica SOLVAY za 4 mjeseca.
Dostavlja se prednje s molbom na znanje.
ZA DOM SPREMNI!
PROGLAS
170
su mi odmah, a mnogi sjede i danas mirno gledajući mirne
savjesti kako naša braća umiru za slobodu i daju sve što im
je najsvetije. Na njih ne djeluju stradanja, patnje i muke
njihove braće i sestara. Njima je glavni cilj bogaćenje,
pljačkanje, šverc i udobnost uz ženu i rakiju. Dok naša
braća, goli bosi i gladni daju živote i brane ognjišta, dotle
klika švercera, po cijele dane sjede po kafanama, kartaju
se pijući akšamluke uz razna mezeta, izbjegavajući vojne
obaveze i službu u šumskoj organizaciji. Raznim izgovorima
ove narodne izdajice opravdavaju svoja izdajnička djela
spram rođene grude.
Kukavičluk je ušao u ove dembele i gotovane. Oni traže
vojsku da ih čuva, a oni da sjede u toplim sobama. Ima li
većeg srama i stida za cijeli naš narod? Zar može biti većeg
bezobrazluka, nego tražiti da taj narod daje svoje vojnike
na sva ratišta Evrope? Zar se može zahtjevati od tih ljudi,
koji su ostavili sve svoje i prebijaju se po raznim zemljama
da za naše gotovane liju krv? Njima samo možemo zahvaliti na
pomoći koju nam ukazuju.
Skrajnje je vrijeme da svi naši ljudi dodju pameti
i smjesta se jave u organizaciju “BOSANSKIH PLANINACA”.
Organizacija je počela sa radom i ona će nastaviti sa radom.
Sve naše stanovništvo mora biti organizirano i s puškom u
ruci braniti svoje ognjište.
Da bi se to moglo sprovesti što bolje pristupam
organiziranju udarne brigade, kojoj će biti zadatak
uništavanje naših neprijatelja u šumi. Svaki naš život biti
će skupo plaćen. Nećemo imati nikakvih obzira ni spram koga.
Gotovane ćemo smatrati isto našim neprijateljima.
Svaki naš čovjek od 15 do 50 godina može biti primljen.
Pristup nemaju:
1. pljačkaroši
2. pijanice
3. kockari
Za te ljude naći ćemo mjesta na prisilnom radu.
Svi očevidci, koji su posjetili Tuzlu i Vlasenicu
nakon “oslobodilačkog režima “ znati će najbolje kakvo je
blagostanje isti ostavio. Treba proći i vidjeti kako su
ostavljene bivše radnje. A naročito treba vidjeti čije su
radnje opljačkane i kakav je cilj narodnog oslobođenja bio.
Naročito bi nam mogli reći oni koji su iskusili “narodno-
oslobodilačke” ciljeve na vlastitoj koži.
Moja je organizacija priznata od svih postojećih
vlasti i prema tome svatko smije pristupiti bez bojazni za
posljedice.
171
Borba je u toku i pristupajte dok je vremena da radi
čekanja ne izgubimo najdragocjenije vrijeme.
17.XII.1943. Štambilj:
Zapovjednik:
Nezavisna Država Hrvatska
Nešet Topčić s.r.
Gorsko Zapovjedničtvo
“BOSANSKIH PLANINACA”
172
smo se morali povući prema Zvorniku, a sa sobom smo poveli
oko 300 dobrovoljaca za 1. jurišnu bojnu. Kada smo bili u
selu Križevcima, kotar Zvornik, dobili smo dva pismena poziva
od “Komandanta Majevičkog četničkog korpusa” kapetana zv.
LEKE, u kome je pozivao na sastanak mene i Ferhata Nakičevića
predstavnika i vodju teočanskih muslimana 1. jurišne bojne.
Mi nismo otišli u njegovo selo nego smo rekli, neka on dodje
do nas što je i učinio t.j. došao je u selo Petkovice gdje
smo se sa njime sastali. On nam je na tom sastanku u glavnom
govorio o sliedećem. Prve su mu rieči bile, da Njemačka
propada i da mora propasti, da će Engleska u najskorije
vrieme sa svojim oružanim jedinicama pregaziti Njemačku.
Pozivao nas je da mi postanemo muslimanski odmetnici i da
mi zastupamo muslimanski sviet “u Jugoslavenskoj vojsci”.
Pozivao nas je da se sjedinimo pod vodstvom njegovog vodje
Draže Mihajlovića. Obećao nam je, da ako se sjedinimo, da
će nam Engleski avioni donieti sve što nam je potrebno,
t.j. oružje, streljivo, opremu i sve što nam je potrebno.
Nudio nam je novca koliko nam je potrebno i koliko hoćemo
i obećao nam je dati radio stanicu. Osim toga pozvao nas
je da zajedno sa 3000 njegovih četnika napravimo akciju na
Semberiju, a tada je rekao da, ako nas ima malo, da će on
uzeti 1000 fesova i nabiti na četnike, pa da tako odemo
u Semberiju, protiv partizana i tako da očistimo teren,
a ujedno da se sjedine muslimani i srbi i da bude teren
velik kako bi mogli dolaziti Engleski avioni i donositi
streljivo i za borbu potrebne stvari. Ja sam mu u početku
sve odobravao i pozorno ga slušao kako bih od njega što
više doznao, šta namjerava i kako bih ustanovio njegovo
opredieljenje. Rekao nam je, da Engleska od nas ne traži
puno n.p. u prašini na cesti postaviti daske sa klinima, da
bi se gume Njemačkim kamionima, koje budu naišle probile, te
tako bi Njemci zakasnili na odredjeni cilj. Ili netko bi od
nas n.p. trebao otići u kino kada bude predstava za vojsku
i tamo prosuti Kihavac prašak, te omesti predstavu. Rekao
nam je sa naročitim naglaskom, da za to Englezi daju novac i
materijal. U toku svoje priče rekao nam je, da on Njemcima
govori, da nije zapovjedničtvo Draže Mihajlovića, a da u
stvari jeste njegov vrhovni zapovjednik Draža Mihajlović,
kojega on smatra herojem i spasiteljem srpskog naroda, a da
Nedića prezire i smatra izdajnikom. Pošto je bila večer, mi
smo našli razlog da prekinemo sastanak i otišli da ljudstvo
razporedimo, a on nam je rekao, da ćemo sutra nastaviti
sastanak. Osim mene ovo su sve čuli Ferhat Nakičević, učitelj
iz Kozluka, Mustafa Nikšić, 2 četnika, koji su bili sa
173
njime, Abdulgafar Nakičević, te nešto pripadnika 1. jurišne
bojne, zatim Mustafa Muratbegović i Haso Muratbegović obadva
iz Bijeljine, pripadnici 1. sata 1. jurišne bojne, koji su
bili jedno vrieme u sobi gdje smo razgovarali, te su kasnije
otišli.
Ja, kao učitelj iz Kozluka, i svi ovi moji ljudi, koji
su bili prisutni, sve smo mu odobravali, kao bi što više od
njega izvukli. U jutru smo odatle otišli, a da se s njime
nismo ni vidjeli. Ovo se dogodilo dana 8. ožujka. Kada sam
stigao u Tuzlu 11. ožujka o svemu sam izviestio zapovjednika
Domdo pukovnije, te je on odmah uzeo na saslušanje ostale, a
vjerovatno će uzeti i mene kada se povratim iz Brčkog, gdje
sam došao službenim poslom.
Ovdje sam iznio sve što smatram važnim i što sam
zapamtio i molim, da se ova moja izjava dostavi na sva
nadležna mjesta kao i Njemačkim oružanim jedinicama u ovome
kraju, kako bi se poduzele mjere, za uništavanje ove grupe
četnika čiji je glavni zapovjednik Draža Mihajlović, a koga
je Njemačka oružana sila ucijenila STO tisuća Reichsmaraka
u zlatu.
Na rečeno se mogu prisegnuti.
Izjavio:
Alija Muratbegović, v.r.
Prisutni svjedoci:
Poručnik Čandić Abdulah
Narednik Hasanefendić Ahmet
Vodnik Muharem Cifrić
Saslušao:
zapovjednik nadporučnik
/Jerković Hifzija/
/M.Ž./
.............
Da je priepis suglasan sa svojim izvornikom tvrdi
Tuzla, 27. ožujka 1944.
Kotarski predstojnik pri vel. župi:
/Š. Bećirović
174
Dokument 11: građa UNS, kutija 14, inv. broj 3409
175
ga usjevom. Kada je usjev sazrio, Arifagić je sve prodao,
a milicioneri nisu dobili ništa. Samo za dinje i lubenice
dobio je Arifagić preko pola milijuna kuna. Tako se to
ponavlja svake godine, da Arifagić prodaje prihod sa tog
državnog zemljišta, a novac ostavlja sebi.
Godine 1942 sjekao je on sa svojim milicionerima državnu
šumu kod Maglaja, a drva je prodavao kotarskoj oblasti.
Pošto on znade da to ne smije načiniti, dao je da mjesto
njega ugovor o prodaji drva podpiše neka druga osoba. Za ovo
je znao tadašnji kotarski predstojnik u Maglaju PAMIĆ TOMO,
koji je sada podžupan u Tuzli, a inače je veliki Arifagićev
prijatelj. On je pod zaštitom tog kotarskog predstojnika
mogao raditi u Maglaju što god je htio.
Arifagić je po katoličkim selima i okolici Maglaja
rekvirirao živežne namirnice, stoku i stočnu hranu i govorio
da to sve ide za njemačku vojsku. Sve je ovo plaćeno po
najnižoj cieni, seljake su čak varali i na vagi. K tome
je samo mali dio toga išao za njemačku vojsku, dok je sve
ostalo Arifagić upotriebio za svoje posebničke svrhe. O
ovome treba izpitati seoske starješine iz katoličkih sela u
okolici Maglaja, te vodnika MUSTAFU PAŠIĆA, koji vodi sve
nezakonite Arifagićeve poslove. U muslimanskim selima nije
Arifagić seljacima ništa oduzimao.
Sa četnicima je Arifagić održavao veze. Oni su mu uz
niske ciene dobavljali živežne namirnice, koje su nosili
njegovi milicioneri i prodavali u Sarajevu. Za uzvrat je on
četnicima nosio streljivo i to na taj način da je isti nosio
na konjima u košarama za gnoj i ostavljao na ugovorenom
mjestu na svojoj njivi. Kad je njemu nestalo streljiva da
opravda nestanak istog naredio je svojim milicionerima da
pucaju sa postava, a on je tada zapovjedničtvu u Trbuku i
to svojim prijateljima pukovniku Mravincu i podpukovniku
HINKU KAROL, podnio izvješće o velikoj borbi sa četnicima
samo da dobije novo streljivo. Njemu se vjerovalo, te nitko
nije niti posumnjao u iztinitost njegovih navoda. O ovome
može dati još bolje podatke SMAJO ŠEHIĆ, bivši pripadnik
maglajske milicije a sada na dužnosti u njemačkoj vojsci u
Sarajevu, Feldpost No. 39398 i ustaški vodnik OMER IDRIZOVIĆ,
na vojnoj dužnosti u VII. ustaškoj bojni u Doboju.
Arifagić je osnovao i seoske milicije u selima
Ševarlije, Moševac, Misurući, Ravno i Novi Šeher kod Maglaja.
U ove jedinice primao je uz mito vojne bjegunce i ljude
mladjih godišta. Tako su primljeni u miliciju:
Vodnik JUSUFOVIĆ HAZIM, rodjen 1912, iz Maglaja, vojni
bjegunac iz 9. pješačke pukovnije.
176
MULALIĆ SALIH, rodjen 1917.
DELIĆ SALIH, iz Moševca kod Maglaja, dao je Arifagiću
20 komada ovaca da ostane u miliciji u svom selu, te se još
i sada nalazi u istoj.
AVIĆ HASAN, iz Moševca, pobjegao je iz 9. pješ.
pukovnije i uz mito je primljen u miliciju u svom selu.
MALIĆ-BEGOVIĆ iz Begovog Hana, kotar Žepče dobio je
uz mito osobnu izkaznicu kao da je pripadnik milicije u
Maglaju, te na taj način izbjegava vojnu dužnost, a uobće
ne vrši nikakovu dužnost u miliciji nego se bavi svojim
posebničkim poslovima.
Razvodnik SPAHIĆ SULJO, rodjen 1913. primljen je
protuzakonito u miliciju, a bavi se krijumčarenjem. On je
glavni nabavljač poručnika Arifagića. Već je zaradio mnogo
novaca za koji kupuje zemljište, tako da se je obogatio.
On je ubio 18. IX. 1941. godine ARIFA MULIĆA i pomoću veza
oslobodjen je odgovornosti i zatvora.
SMAILAGIĆ AVDO, obćinski redar, rodjen 1898 upisan je
u miliciju, te prima plaću kao vodnik i obiteljske doplatke,
te hranu za ženu i djecu, a na dužnosti je u redarstvu.
SPAHIĆ MEHMED, rodjen 1890, kovač, Arifagićev rodjak
upisan je u miliciju samo da prima plaću i obiteljsku
podporu. Isti nije nikada na dužnosti, nego se bavi svojim
posebničkim poslovima.
RUVIĆ SMAJO, rodjen 1907, gostioničar u Maglaju upisan
je u miliciju samo zato da na taj način izbjegne vojnu
dužnost. Bavi se svojim posebničkim poslovima. Podmitio je
poručnika Arifagića, a svakodnevno ga časti pićem u svojoj
gostionici.
Domobran MULALIĆ SULEJMAN , rodjen 1916, pobjegao je
iz druge obkoparske bojne u Brčkom, te je dugo vremena bio
u Maglaju kao vojni bjegunac. Kada je isti saznao, da će ga
kotarski izvjestitelj uhititi, dao je Arifagiću 50.000 kuna
da ga primi u miliciju, našto je isti pristao. Ova pogodba
sklopljena pred dva tjedna, Mulalić je odmah Arifagiću
izplatio 15.000 kuna, dok će ostatak platiti kasnije, dok
se prestane govoriti o tom slučaju.
Arifagić je prodao domobranski izkazni list TOMIĆ
STJEPANU, rodjenom 1910 u Ljubatovićima, kotar Maglaj,
da je isti služio u miliciji godinu dana, dok nije uobće
bio član milicije. Ovaj slučaj prijavljen je popunidbenom
zapovjedničtvu u Travniku i to pukovniku JURAJU BUBLE, ali
isti nije ništa protiv toga poduzeo, jer je Arifagićev
prijatelj, a vjerovatno je od njega primio mito.
Arifagić je 1943. godine ubio AHMU MULALIĆA, iz
177
Maglaja, činovnika našeg poslanstva u Rimu, koji je bio
kod kuće na dopustu. Ovo ubojstvo izvršeno je pod sumnjivim
okolnostima, a govori se po Maglaju da ga je namjerno ubio
zato jer je isti znao sve njegove nezakonite poslove, te je
to bio najbolji način, da se rieši nepoželjnog svjedoka.
Za ovo djelo je Arifagić navodno bio osudjen na nekoliko
mjeseci zatvora, ali nije niti ovu kaznu izdržao, jer se
spasio pomuću svojih dobrih veza.
HUSANOVIĆ MEHMED iz Moševca, dobio je od poručnika
Arifagića otvorenu zapovjed da ide u Visoko po posebničkom
poslu premda ovaj uobće nije vojnik, niti je pripadnik
milicije. I inače isti izdaje otvorene zapovjedi bez ikakvog
nadzora i po svojoj volji.
U mjesecu studenom 1943 godine došao je poručnik Arifagić
u kuću katolika MARKA MRKONJIĆA u Goliješnici, Kotar Žepče,
te je naredio istom da mora dati za njemačku vojsku 1.000
kg. slame, 2.000 kg. siena i jednu najbolju kravu. Mrkonjić
je izvršio nalog, samo nije dotjerao u Maglaj najbolju
kravu, nego jednu nešto mršaviju. Arifagić je radi toga
uhitio, zatvorio i tukao njegovog sina, te tražio da dovede
najbolju kravu. Nakon tri mjeseca došao je Marko Mrkonjić
u Žepče na sajam, te je na svoje iznenadjenje opazio kako
njegovu kravu prodaju dva milicionera i traže za nju 85.000
kuna. Mrkonjić je otišao ovaj slučaj prijaviti njemačkim
vojnim vlastima, koji su vojnike milicionere uhitile i kravu
vratile vlastniku. Sieno i slama nije Mrkonjiću do danas
plaćeno. Ovu kravu poslao je na prodaju poručnik ARIFAGIĆ
kod kojeg je ista bila sakrivena tri mjeseca. Tužba Marka
Mrkonjića zavedena je kod kotarske oblasti u Žepču pod
brojem 370/44. Arifagiću se nije ništa dogodilo jer ga je
kod njemačkih vojnih vlasti štitio pukovnik Hinko Karol,
koji samovozom često dolazi u goste u Arifagićevu kuću.
Svjedoci za ovaj slučaj su: Marko Mrkonjić iz Goliješnice,
kotar Žepče, TOMAC NIKO i TOPIĆ MATO iz Ljubatovića, te
MARINČIĆ LUKA iz sela Čustobrda, kotar Maglaj.
Isto tako više podataka o poručniku Arifagiću imade
Franjo Vidović, seljak iz sela Ljubatovića.
U kolovozu 1943 godine napali su partizani Maglaj.
Milicioneri se uobće nisu borili protiv partizana, nego su
svaki pobjegli svojoj kući, a najviše je tome kriv zapovjednik
milicije Arifagić. Ova predaja Maglaja bila je sa partizanima
dogovorena, tako da se niti jednom milicioneru nije ništa
dogodilo.
Za svoju miliciju prima Arifagić hranu od Njemaca u
Žepču i od naših vojnih vlasti u Tesliću. On prima hrane
178
koliko hoće, jer se u ovoj miliciji nikada ne vodi računa
o brojnom stanju ljudstva. Iz skladišta ove milicije kradu
se živežne namirnice, a da nitko o tome ne vodi računa.
Najviše to izkorištava za sebe sam zapovjednik, a podređeni
se ne smiju protiviti, jer se boje da će ih isti iztjerati
iz milicije, pošto on prima i tjera iz milicije, po svojoj
volji.
Dana 16.V. o.g. nosio je milicioner IVAN VUKŠIĆ iz
vojnog skladišta u stan OMER SOFTIĆA, kotarskog suca u
Maglaju veću količinu maslaca i drugih živežnih namirnica.
Poručnik Smail Arifagić radi svojih protudržavnih
djela trebao je biti već davno izbačen iz redova hrvatskih
častnika, a ne da mu se povjerava tako važna i odgovorna
služba.
Potrebno je ovo uzeti u postupak, te sve mladje ljude
iz Maglajske milicije poslati u redovnu vojsku, pošto su svi
oni došli u miliciju pomoću veza i mita, te izbjegavaju na
taj način od vojne dužnosti na terenu.
Potrebno je da se iztraga povjeri pouzdanim ljudima,
jer je Arifagić prijatelj svih uglednih i utjecajnih
ličnosti, pa i samog velikog župana FARIZBEGOVIĆA u Tuzli i
svih viših častnika na ovom području, te će predmet i opet
biti zabačen, ako se ne povjeri na iztragu nepristranim
ljudima.”
179
načine da si osigura dobre veze i zaledje kod svojih
predpostavljenih, te ih u tu svrhu i časti na razne načine.
Tako je na 4.VI. o.g. došao u Maglaj zapovjednik
I. lovačkog zdruga general g. FRANJO NIKOLIĆ, kojega je
poručnik Arifagić odmah pozvao sebi i počastio, a zatim su
se zajedno odvezli sa samovozom u Doboj.
Poručnika Arifagića trebalo bi radi ovakovog njegovog
rada pozvati na odgovornost, i to bez obzira, tko ga štiti
ili bar premjesti iz Maglaja, da se sprieči ovakav njegov
daljnji rad, koji je samo na štetu i protiv probitaka N.D.H.”
dopunjuje se sliedećim:
“Kotarski domobranski izvjestitelj u Maglaju doznao
je, da se pričuvni domobran BERBIĆ SPAHO, sin Mustafin, rodjen
1909 godine u selu Misurići, obćina i kotar Maglaj, nalazi
već 5 mjeseci kod svoje kuće i izbjegava vojnu dužnost. Radi
toga je izdao nalog oružničkoj postaji u Maglaju pod brojem
3806 od 7.V. o.m. da se pričuvnik Berbić uhiti. Kada je
isti uhićen izjavio je da je na dopustu radi obrade zemlje,
a dopust da mu je dodielio zapovjednik milicije u Maglaju
poručnik Arifagić. Berbić nije imao otvorene zapovjedi,
nego samo osobnu izkaznicu, koja je izdana od poručnika
Arifagića, a obućen je bio u gradjansko odielo. Budući, da
je spomenuti Berbić veoma bogat to je za veću svotu novaca
kupio spomenutu izkaznicu od poručnika Arifagića da na taj
način izbjegava vojnu dužnost.
Kada je domobranski izvjestitelj naredio da se Berbić
sprovede u Popunidbeno zapovjedničtvo radi nastupa vojne
dužnosti, poručnik Arifagić je u dogovoru sa zapovjenikom
oružničke postaje u Maglaju uredio tako, da je napisao jedan
službeni spis zapovjedniku oružničke postaje u kojem je
naveo da je spomenuti Berbić njegov vojnik i da ga se pusti
kući. Kada je kotarski predstojnik, koji je veliki prijatelj
poručnika Arifagića, dobio taj spis naredio je domobranskom
izvestitelju, da Berbića pusti kući što je ovaj i učinio.
Berbić se i dalje nalazi kod kuće i izbjegava vojnu dužnost,
i javno govori neka se oni bore za probitke N.D.H. koji
nemaju novca da se izvuku iz vojske.
Domobran MULALIĆ SULEJMAN, sin Mahmuda /zvani “Koštro”/
pobjegao je prije dva mjeseca iz II. opkoparske bojne,
te se već dva mjeseca nesmetano šeta po Maglaju i bavi
krijumčarenjem.
Kada je spomenuti domobran Mulalić doznao da ga
kotarski vojni izvjestitelj namjerava dati uhititi, te je
u tu svrhu i poslao dopis oružničkoj postaji pod brojem
4007 od 13.V. o.g. Mulalić se brzo dao upisati u miliciju
180
poručnika Arifagića, da na taj način sprieči svoje uhićenje.
On je poručniku Arifagiću zato što ga je upisao u miliciju
dao 50.000 Kn. Domobran Mulalić do danas nije uhićen, a niti
je dopis koji je domobranski izvjestitelj poslao radi toga
na oružničku postaju natrag njemu povraćen.
Za ovo leži krivnja i na zapovjedniku oružničke postaje
Maglaj BAŠIĆ ABDULAHU, koji u tome radi u zajednici sa
kotarskim predstojnikom iz Maglaja i poručnikom Arifagićem.”
Broj: 111/44
181
Ako mislite da ste u stanju boriti se i ako to hočete,
izvolite izabrati mjesto gdje to želite.
Za Poglavnika i Dom spremni!
Zapoviednik poručnik:
/ Izetbegović /
Izetbegović v.r.
B-II-D-BH
Djelovanje “Bos. Planinaca” u Bos. Šamcu i Orašju n/s.
182
U istom smislu nastoji djelovati “Zeleni kadar” u
Brčkom, kojemu je zapovjednik nadporučnik JERKOVIĆ, bivši
jugoslovenski djelatni častnik, samo što je rad ovih
dosta skučen i ograničen budući u Brčkom postoji mjestno
zapovjedničtvo Hrvatskog domobranstva, ustaške postrojbe i
odredi njemačke oružane snage. Sve vojne bjegunce upućuje
JERKOVIĆ u Orašje tamošnjem zapovjedniku “zelenog kadra”.
Dana 22. srpnja ove godine zaustavio je u Orašju
zapovjednik “zelenog kadra” NURIJA TVICA, poznatog i uglednog
domaćina i osjednika iz Orašja SULJIĆ ŠEFRAGU kada se ovaj
vraćao svojoj kući, zabranivši mu prolaz pored nastamba
“zelenog kadra”.
NURIJA TVICA, dao je SULJIĆ ŠEFRAGU uhititi i pod
pratnjom dvaju “planinaca” sprovesti u Brčko, nedozvolivši
mu da ponese sa sobom niti najnužnije stvari.
Budući je SULJIĆ ŠAFRAGA poznat kao iztaknuti ustaša
još iz ranijih godina, te se za njega zauze Ustaški logor u
Brčkom kao i sve mjestne hrv. vlasti.
Općenito je uvjerenje da je ŠEFRAGA SULJIĆ uhićen po
pripadnicima “zelenog kadra” što se je uvjek izticao kao
Hrvat i nepomirljivi ustaša, što nikako nije u skladu sa
načelima “zelenokadrovaca” koji šuruju i sa četnicima i sa
partizanima.
Nakon oštrog nastupa pripadnika Hrvatskog domobranstva
i ustaškog pokreta pušten je SULJIĆ ŠEFRAGA na slobodu.
Zapovjednik NURIJA TVICA, neprestano je izbjegavao
svaki dodir sa Hrvatskim vlastima, već je održavao tiesne
veze sa istomišljenicima pripadnicima SS postrojbi.
Zapovjednik “zelenog kadra” u Orašju zaprietio se
smrću ustaškom taborniku BEĆIRU BEŠIREVIĆU, a osim toga
zabranio mu svako kretanje noći po Orašju jer da će u
protivnom slučaju dati nalog straži da na njega puca.
DOSTAVLA NA ZNANJE “X-OJ-16”
183
SMAIL, sliedeći vojni obveznici:
SALKANOVIĆ MEHMED, sin Huseina, rodjen 1918 ili 1819
godine u selu Kosova, kotar Tešanj. On je platio poručniku
Arifagiću za to što ga je primio u miliciju 60.000. kuna
LJIHIĆ RAMO, sin Mustafe, rodjen 1926 u Jablanici,
kotar Tešanj, platio je poručniku Arifagiću za upis u
miliciju 63.000 kuna.
HAJDIĆ IBRAHIM, sin Hasana, rodjen 1924 godine u
Oruče, kotar Tešanj, platio je poručniku Arifagiću za upis
60.000 kuna.
HAJDIĆ /ime nepoznato/ sin Bege, rodjen 1926 godine u
Oruču, kotar Tešanj, platio je poručniku Arifagiću za upis
u miliciju takodjer 60.000 kuna.
Iz Broda na Savi pobjegao je novak BRAVO MEHMED,
rodjen 1917 godine u Sarajevu. On stanuje kod svojih rodjaka
u selu Moševcu, te se upisao u miliciju poručnika Arifagića,
plativši mu zato 50.000 kuna.
Svi napred spomenuti upisani su u sustav Moševačke
milicije, a nalaze se kod svojih kuća i obavljaju posebničke
poslove. Poručnik Arifagić prima hranu i plaću kod obskrbnika
stožera 6. posadnog zdruga u Doboju za 412 osoba, od kojih se
mnogi nalaze kod svojih kuća gdje se i hrane. Što poručnik
Arifagić radi sa primljenom hranom nije poznato, jer nitko
nad njim ne vodi nikakav nadzor. Njegova satnija brojčano
je jaka kao bojna, ali on sa njom ne vodi nikakve podhvate
protiv odmetnika.
Podatci su točni.
Veza: Dnevno izvješće broj 168 od 7. VIII. 1944.
godine.
184
From the Treasury of the History Museum of
Bosnia and Herzegovina
For faith, and for Loot? Muslim Militias in World
War II
This file includes fourteen documents from the archives of the History
Museum of Bosnia and Herzegovina on the Muslim militias active in
the World War II in the north-east Bosnia. Little written record is left
of these Muslim militias. However, we can reconstruct their activities
owing to documents from numerous other sources, including the archive
materials of NDH and the People’s Liberation Movement. They give the
impression that these units were primarily local, and organised around
charismatic leaders, such as Muhamed Hadžiefendić or Nešet Topčić.
Their main purpose is to protect Muslim villages. But they also serve
as a refuge for deserters from the regular Croatian army, and they often
resort to plunder and murder themselves (see e.g. the massacre at Jeginov
Lug). Furthermore, they maintain complex and volatile relationships
with NDH, the Partisan movement, and even with the chetniks. Due to
all contradictions, in the end they fail to fulfil their primary mission and
protect the Muslim community.
Key words: World War II, Independent State of Croatia, Muslim militias,
international relations, plundering, Muhamed Hadžiefendić, Nešet Topčić
185
Historijski muzej BiH, nekadašnji Muzej revolucije
BiH, je u periodu prije rata 1992. – 1995. njegovao
saradnju sa srodnim institucijama, a naročito
memorijalnim muzejima Drugog svjetskog
rata. Tokom rata i u poslijeratnom periodu
je saradnja bila prekinuta. Danas se, s
ciljem razvijanja muzeologije, ponovo
okrećemo jačanju i uspostavljanju
muzejskih partnerstava. Tako je
2014. godine zvanično potpisan
protokol o saradnji Historijskog
muzeja BiH i Spomen-područja
Jasenovac, što je potaklo
međusobnu razmjenu ideja,
razvijanje zajedničkih projekata
i olakšalo pristup muzejskoj
građi našim istraživačima.
Rezultat saradnje je izložba
Sarajevski vlak bez voznog reda,
predstavljena u Historijskom
muzeju BiH u novembru 2018.
godine. Autor izložbe, Đorđe
Mihovilović, je ovu izložbu, koja
govori o stradanju sarajevskih
radnika Glavne željezničke
radionice u koncentracionom logoru
Jasenovac za vrijeme Drugog svjetskog
rata, napravio na osnovu građe iz
Historijskog muzeja BiH (Fond Vaso
Miskin Crni). Mihovilović je također dao
doprinos u proučavanju građe iz Zbirke
fotografija Historijskog muzeja BiH tekstom
kojeg predstavljamo u nastavku ovoga, 13. Zbornika.
186
Đorđe Mihovilović
187
UVOD u Jasenovcu, Krapje, Bročice, Ušticu,
Staru Gradišku i Dubičke krečane
Memorijalni muzej Spomen- kod Hrvatske Dubice) nalazio na
područja Jasenovac osnovan je 1968. lijevoj obali rijeke Save, presudni
godine s ciljem očuvanja trajnog utjecaj oko osnivanja i djelokruga
sjećanja na žrtve koncentracijskog rada Spomen-područja Jasenovac
logora Jasenovac. Njegovi zadaci su imale su institucije i organi SRH, a
prikupljanje, obrada i prezentacija inicijatori osnivanja bila su niža tijela
muzejskih predmeta posvećenih Republičkog odbora Saveza udruženja
tematici stradanja u logorima, boraca narodnooslobodilačkog rata
ekonomijama i stratištima, koje je u (dalje: SUBNOR). U prvoj fazi to se
vrijeme postojanja Nezavisne Države ogledalo kroz formiranje udruženja
Hrvatske (dalje: NDH) organizirao bivših zatočenika i inicijativu za
i vodio ustaški režim. Lokaliteti izgradnju spomenika Cvijet autora
koncentracijskog logora Jasenovac Bogdana Bogdanovića (1966. godine).
bili su smješteni duž lijeve i desne Za mjesto spomenika i Memorijalnog
obale rijeka Save i Une u dužini od muzeja tj. uprave Spomen-područja
oko 40 km. Radilo se o prostoru koji Jasenovac izabrano je područje bivšeg
je u vrijeme uspostave memorijala logora Ciglana, najvećeg i centralnog
obuhvatio područja Socijalističke logora u sistemu koncentracijskog
Republike Bosne i Hercegovine logora Jasenovac, koji je bio smješten
(dalje SRBiH) i Socijalističke na lijevoj obali Save na istočnom
Republike Hrvatske (dalje SRH).1 ulazu u mjesto Jasenovac. S druge
Kako se najveći broj lokaliteta, što strane na teritoriju BiH također
je uključivalo mjesta svih sedam se nalazilo veliko područje, koje se
jasenovačkih logora (Ciglanu i Kožaru prostiralo na sjevernim dijelovima
1 Pod pojmom Jasenovca podrazumijevamo “stra- općina Bosanska Dubica i Bosanska
tišta ustaško-fašističkih koncentracionih logora Jase- Gradiška. Ondje u vrijeme postojanja
novac i Stara Gradiška” tj. logore iz sistema ustaškog
koncentracijskog logora Jasenovac koji su djelovali u logora nije bilo značajnijih logorskih
razdoblju između 19. (21.) avgusta 1941. i 24. aprila objekata. Radilo se o prostoru koji
1945. godine. Sistem su činile logorske jedinice u je najvećim dijelom korišten kao
Bročicama, Dubičkim krečanama, Jasenovcu, Krapju,
Staroj Gradišci i Uštici, logorske ekonomije u Bistrici, mjesto logorskih ekonomija. One su
Drakseniću, Međeđi, Jablancu, Mlaki, Vojnovića formirane u napuštenim potkozarskim
salašu (Gređanima), Lonji i Feričancima, te mjesta
masovnih pogubljenja u Donjoj Gradini, Limanima,
selima, poput Bistrice, Međeđe i
Jablancu, Međustrugovima, Uskočkoj šumi itd. Na- Draksenića, čije je stanovništvo uoči
vedeni lokaliteti koncentracijskog logora Jasenovac i za vrijeme ofanzive na Kozaru
bili su razasuti na površini od oko 210 km.² Detaljni-
je: Zakon o Spomen-području Jasenovac, Narodne likvidirano ili otjerano u logore. U
novine, 15/1990; Zakon o izmjenama i dopunama vrijeme sezonskih poljoprivrednih
Zakona o Spomen-području Jasenovac, Narodne radova ondje su dovođeni zatočenici
novine, 22/2001.
188
jasenovačkih logora koji su nakon je pripadalo regiji Potkozarja, koje je
završetka poslova, najčešće u bilo najpogođenije deportacijama u
jesenskim mjesecima, likvidirani. Na jasenovačke logore,4 što je u slučaju
bosanskoj strani Save jedini lokalitet urbanih tj. gradskih sredina bilo
s potencijalom prerastanja u bazu područje Grada Sarajeva.5
Spomen – područja bila je Donja
Gradina, najveće jasenovačko stratište Sukladno takvoj politici odvijala
tj. mjesto pogubljenja najvećeg broja se i djelatnost tadašnjeg Muzeja
zatočenika. Bilo je to zapravo groblje revolucije Bosne i Hercegovine,
i integralni dio logora Ciglana, koji koji kao jedna od najznačajnijih
je u vrijeme formiranja memorijala u 4 Na području Potkozarja do danas su prikupljeni
potpunosti zanemaren. Donja Gradina podaci o 17.862 žrtve ustaškog koncentracijskog
logora Jasenovac. One čine 21,31% svih evidentira-
će sa svojih 105 utvrđenih masovnih nih žrtava u Poimeničnom popisu Spomen-područja
grobnica tek sredinom 1980-ih Jasenovac, tj. ¼ svih osoba koje su s tog područja
godina biti stvarno inkorporirana u deportirane u neki od logora iz sistema ustaškog
koncentracijskog logora Jasenovac. Gledano prema
sastav Spomen-područja Jasenovac.2 mjestu rođenja, broj prikupljenih podataka o žrtva-
„Krivicu“ za to dijelom snose i ma je sljedeći: Općina Bosanska Gradiška (danas
Gradiška) – 8.933 žrtve, Općina Bosanska Dubica
republički organi i SUBNOR SRBiH, (danas Kozarska Dubica) – 6.093 žrtve, Općina Bo-
odakle sve do sredine 1970-ih nije sanska Kostajnica (danas Kostajnica) – 351 žrtva, Op-
pokazivan prevelik interes za uređenje/ ćina Bosanski Novi (danas Novi Grad) – 825 žrtava,
Općina Prijedor – 996 žrtava i Općina Laktaši – 664
organiziranje tog dijela bivšeg žrtve. Detaljne podatke o žrtvama vidi na službenim
logorskog kompleksa.3 Takav pristup stranicama Spomen-područja Jasenovac http://
je u potpunosti nerazumljiv s obzirom www.jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=7618
5 Prema podacima koje je 1981. godine prikupio
na saznanja o stradanjima stanovništva i obradio Gradski odbor SUBNOR-a, u periodu Dru-
Bosne i Hercegovine u jasenovačkim gog svjetskog rata život je izgubilo 10.961 građana
Sarajeva. Od toga 9.071 kao žrtve fašističkog terora
logorima. Žrtve sa područja BiH i 1.890 kao pali borci NOR-a, što čini 12,9% prijerat-
činile su oko 40 % svih procijenjenih nih stanovnika Sarajeva. Za 6.813 osoba utvrđeno
i imenom identificiranih jasenovačkih je mjesto stradanja u logorima na području NDH. U
Poimeničnom popisu Spomen-područja Jasenovac
žrtava, odnosno preko 33.000 prikupljeni su podaci za 5.423 osobe s područja koja
od 83.811 koliko ih je do danas obuhvaćaju današnji Kanton Sarajevo (gradske Op-
prikupljeno u Poimeničnom popisu ćine Centar, Novi Grad, Stari Grad i Novo Sarajevo,
te prigradske Općine Hadžići, Ilidža, Ilijaš, Vogošća i
žrtava koncentracijskog logora Jasenovac. Trnovo) i područje Istočnog Sarajeva (Općine Istočna
Osim toga bosanskodubičko i Ilidža, Istočni Stari Grad, Istočno Novo Sarajevo,
Istočno Trnovo, Pale i Sokolac). Među njima je
bosanskogradiško područje geografski 4.359 Židova, 639 Srba, 276 Bošnjaka, 110 Hrvata
i 40 pripadnika drugih etničkih skupina. Detaljnije:
2 Iako od sredine 1990-ih djeluje kao zasebno Madžar, Božo, “Ljudske i materijalne žrtve Sarajeva
Spomen-područje, Donja Gradina se i danas bori u toku drugog svjetskog rata” u: Sarajevo u revo-
s izlaskom iz sjene Spomen-područja Jasenovac i luciji, U borbi do punog oslobođenja (novembar
pozicioniranjem na mapi svjetkih memorijala geno- 1943. – april 1945.), tom IV, Sarajevo, 1981., str.
cida i holokausta. 660-663; http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.
3 Službeni list SR BiH, br. 13/1975 aspx?sid=7618
189
bosanskohercegovačkih kulturnih i Vukosavcima.7 Da su mogućnosti
ustanova nije imao značajnijeg utjecaja i kapaciteti te muzejske ustanove
na rad Spomen-područja Jasenovac, bili u okvirima onog što smatramo
iako je djelokrug rada obuhvatio druge značajnim za proučavanje historijata
memorijale na području i van BiH.6 koncentracijskog logora Jasenovac
Samo u razdoblju do 1992. godine svjedoči i njegov fundus (danas sa
Muzej revolucije izradio je niz stalnih oko 400.000 prikupljenih predmeta)
postavki, od kojih su najznačajnije one koji je stvoren zahvaljujući velikom
Muzeja narodnooslobodilačke borbe u zalaganju stručnog i tehničkog osoblja
Foči, Muzeja “Kozara” na Mrakovici, Muzeja, njegovih povjerenika, članova
Muzeju “Bitka na Neretvi” u Jablanici, SUBNOR-a i sudionika NOR-a.8
Spomen doma “ZAVNOBiH-a”
u Mrkonjić Gradu, Muzeja “25. Nakon uspostave Spomen-
Maj” u Drvaru, kao i u muzejima i područja Jasenovac, kao naoko
spomen-sobama u Bihaću, Foči, Jajcu, 7 Šezdeset i pet godina Historijskog muzeja Bosne
Jasenici, Livnu, Mostaru, Stolicama i Hercegovine, Sarajevo, 2010., str. 63.
8 Alma Leka, „65 godina Historijskog muzeja
6 Suradnja se jedino odnosila na izradu reprodu- Bosne i Hercegovine“ u: 1945.-2010; Šezdeset i pet
ciranih pozitiva i negativa fotografija o čemu više u godina Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine,
nastavku teksta. Sarajevo, 2010., str. 8.
190
nezavisne muzejske ustanove sa strane centralnih muzejskih i arhivskih
vlastitim stručnim i tehničkim ustanova na području BiH, Hrvatske
odjelom, direktorom, kustosima, i Srbije. Ta praksa je nastavljena
računovodstvom, te vodičkom i i nakon osnivanja Spomen-
pravnom službom, u organizaciji područja Jasenovac s obzirom da su
rada je aktivno sudjelovao zagrebački memorijal ubrzo preplavile stotine
Muzej revolucije naroda Hrvatske. hiljada posjetilaca iz svih dijelova
Jedan dio djelatnosti odvijao se pod Jugoslavije. Tako se djelatnost
okriljem tog Muzeja (prikupljanje ustanove prvenstveno fokusirala na
predmeta, izrada stalnog postava i sl.), rad s posjetiteljima, te dijelom na
tako da je ondje prikupljena građa izdavačku djelatnost i antropološka
po značaju puno veća od onoga čime istraživanja, koja su povremeno
danas raspolaže Spomen-područje vršena u pojedinim dijelovima bivšeg
Jasenovac. Na to je utjecalo i vrijeme logorskog kompleksa. U takvim
osnivanja Spomen-područja Jasenovac, okolnostima je Spomen-područje
jer je 1968. godine tj. 23 godine po zatekla 1991. godina i sedmogodišnji
završetku Drugog svjetskog rata, prekid rada. Raspad Jugoslavije i
većina građe i predmeta već bila promjena političkog sistema imala je
predana, prikupljena ili preuzeta od za posljedicu slabljenje i gubitak moći
191
boračkih organizacija i integraciju Vojnovića, bonovi za hranu Fahrudina
zagrebačkog Muzeja revolucije Mahića itd.10 Tu je i najveći dio
u sastav Hrvatskog povijesnog predmeta nekadašnjeg Muzeja Fabrike
muzeja, čime je Spomen-područje željezničkih vozila “Vaso Miskin Crni”
Jasenovac trajno izgubilo dva čvrsta kojom sam se služio prilikom izrade
oslonca, a da pri tome nije doživjelo knjige posvećene radnicima sarajevske
transformaciju koja bi vodila njegovoj Glavne željezničke radionice (njih
„samoodrživosti“. Usprkos svim 150) koji su deportirani u Jasenovac.11
problemima Spomen-područje Zbirka umjetničkih djela, između
Jasenovac posljednjih godina nastoji ostalog, raspolaže skulpturama i
ispuniti svoje zakonske obaveze koje akvarelima Slavka Brila i Daniela
se između ostalog ogledaju kroz Ozme, bosanskohercegovačkih
održavanje međunarodne suradnje i umjetnika koji su umoreni u logorima
kontakata s muzejskim ustanovama iz sistema ustaškog koncentracijskog
na području regije i svijeta. Među logora Jasenovac,12 dok se u Zbirci
njima posebno mjesto zauzima trodimenzionalnih predmeta također
uspostava kontakata sa Historijskim čuva značajan broj predmeta. Tu su
muzejom Bosne i Hercegovine, koja je između ostalog okovi proizvedeni
rezultirala organizacijom zajedničkih u pogonu lančare logora Ciglana
izložbi, te potpisivanjem ugovora o u Jasenovcu. Oni su služili za
suradnji 2014. godine.9 Na taj način ograničavanje kretanja zarobljenika, a
je Spomen-područje Jasenovac dobilo poklon su bivšeg zatočenika dr. Nikola
priliku stjecanja uvida u stanje zbirki Nikolića.13 Isti zatočenik je 1960.
Historijskog muzeja BiH i korištenja godine Historijskom muzeju BiH
predmeta za potrebe vlastitih darovao i drvenu oznaku liječnika,
projekata. koju je nosio za vrijeme svog boravka
u logoru.14 U ovoj Zbirci mogu se
Zbirke Historijskog muzeja BiH pronaći drvene tabakere, koje su
sadrže značajan broj predmeta, koji
10 Muhiba Kaljanac, „Zbirka arhivalija Historijskog
su direktno ili indirektno povezani s muzeja Bosne i Hercegovine“ u: 1945.-2010.; Šezde-
tematikom ustaškog koncentracijskog set i pet godina Historijskog muzeja Bosne i Herce-
logora Jasenovac. Tako se u Zbirci govine, str. 24. i 26.
11 Đorđe Mihovilović, Željezničari u koncentracij-
arhivalija (dokumenata) čuvaju na skom logoru Jasenovac, knjiga II, Glavna željeznička
stotine dokumenata o logorima radionica Sarajevo, Jasenovac, 2018., str. 543.
12 Svjetlana Hadžirović, „Zbirka umjetničkih djela
u Jasenovcu i Staroj Gradišci, Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine“ u: 1945.-
među kojima dopisnice zatočenika 2010.; Šezdeset i pet godina Historijskog muzeja
Vladimira Kumerlea i Branka Bosne i Hercegovine, str. 37./39./68.
13 HMBiH, Zbirka trodimenzionalnih predmeta,
9 Radi se o mojim autorskim izložbama Kraj lo- inv. br. 1546
gora Jasenovac (2014.) i Sarajevski vlak bez voznog 14 HMBiH, Zbirka trodimenzionalnih predmeta,
reda (2018.) inv. br. 907 (1547)
192
pripadale zatočenicima Muminu poklonima, kupovinom, razmjenama,
Bešliću, Mustafi Kurti, Nikoli terenskim radom, organiziranjem
Pejnoviću itd.15 akcija prikupljanja itd.), najčešće
putem regionalne suradnje sa
Historijski muzej Bosne i ustanovama u BiH, Hrvatskoj i
Hercegovine imao je i jednu od Srbiji (muzejima, Agencijom za
najrazvijenijih foto-službi na području foto-dokumentaciju, Komisijom za
SFR Jugoslavije, koja je od 1950. ratne zločine, udruženjima boraca
godine do danas stvorila zavidnu NOR-a) i pojedincima (terenskim
zbirku sa preko 100.000 fotografija. prikupljanjem, kontaktima sa
Nekoliko generacija marljivih kustosa sakupljačima, pozivima građana preko
i tehničara odradili su ogroman posao sredstava javnog informiranja i sl.).16
na prikupljanju, izradi i klasificiranju Veliki dio njih ima izuzetan značaj za
fotografija. Zbirku čine originali i kontekstualizaciju priče o Jasenovcu,
reprodukcije vezani za djelovanje tako da i one fotografije koje direktno
radničkog pokreta u međuratnom nisu vezane za historijat samog logora
razdoblju, te materijali iz perioda za predstavljaju nezaobilazan izvor za
vrijeme i nakon Drugog svjetskog različite oblike prezentacije. Tematske
rata. Zbirka podijeljena na tri fonda: cjeline čini određeni broj izvornih
Fond radnički pokret (FRP) sa oko fotografija, kao i reprodukcije koje se
16.000 fotografija i negativa, Fond mogu pronaći u drugim muzejskim
narodnooslobodilačka borba (FNOB) i arhivskim ustanovama. Neke su
sa oko 52.000 fotografija i negativa izlučene iz postojećih fondova i
i Fond oslobođenje i socijalistička zbirki te poklonjene muzeju, druge
izgradnja (FOSI), s otprilike 20.000 su reproducirane, dok su neke, kao
fotografija i negativa). Unutar svakog i u slučaju zagrebačkog Muzeja
od fondova izvršena je klasifkacija revolucije, poklonjene direktno od
na negative i pozitive. Izrađene su strane Sekretarijata unutarnjih poslova
tematske i kronološke kartoteke ili Agencije za foto-dokumentaciju.
koje su posebno značajne zbog svoje Sve fotografije unutar Zbirke (bile one
preglednosti. Tako tematska kartoteka reprodukcije ili originali) tretirane su
fonda NOB ima ukupno 52 tematske kao važan izvor i ravnopravan su dio
cjeline. Sadržajno radi se o materijalu Zbirke fotografija.
ustaške, domobranske, četničke,
partizanske i nacističko-fašističke Unutar kartoteke FNOB-a fotografije
provenijencije, koji je prikupljen
na različite načine (otkupom, 16 Alma Leka, „Godina 1941. na fotografijama
Zbirke fotografija Historijskog muzeja Bosne i
Hercegovine“ u: Bosna i Hercegovina 1941: novi
15 HMBiH, Zbirka trodimenzionalnih predmeta, pogledi, Zbornik Radova, Sarajevo, 2012., str. 249-
inv. br. 412 (189); 397 (801); 1056 (1971) 257.
193
Jasenovca nisu istaknute kao posebna lančare20, ciglane21, električne
tematska odrednica. Najčešće ih centrale22,
pronalazimo u grupama „Teror i stolarije23 i drugih logorskih objekata,
zločini“, „Ustaše“, „Likovi boraca“ i kao i stanje lokaliteta u Donjoj
„Logori i zatvori“, uz naznaku da su Gradini24 i Staroj Gradišci25, te
1980-ih godina Spomen-području ekshumacije na lokalitetu Uskočka
Jasenovac poklonjene 482 fotografije šuma 1946. godine.26 Ovu tematsku
(i isti toliki broj negativa), koje danas cjelinu čini ukupno 86 fotografija
čine integralni dio Zbirke fotografija koje su poklonjene Spomen-području
jasenovačkog Memorijalnog Jasenovac 1983. godine. Pregledavajući
muzeja. Unutar jasenovačke Zbirke, tematsku kartoteku Historijskog
reprodukcije iz Historijskog muzeja muzeja BiH 2016. godine pronašao
BiH možemo svrstati u nekoliko sam još 17 pripadajućih fotografija
tematskih cjelina. Prvu čine fotografije koje su reproducirane i priložene
nastale u maju i junu 1945. godine Zbirci digitalnih i magnetskih zapisa
prilikom posjeta različitih Komisija za Spomen-područja Jasenovac.
utvrđivanje ratnih zločina okupatora
i njihovih pomagača17 ili u okviru Drugu značajnu i ujedno najbrojniju
djelatnosti foto-filmskih sekcija koje
su se tokom 1943. i 1944. godine 20 HMBiH, Zbirka fotografija, inv. br. FNOB 2167,
2209, 2486, 23837 ; JUSP Jasenovac, Zbirka fotogra-
počele uspostavljati pri propagandnim fija, inv. br. 745:JSV-120/05 FR; 140/05 FR; 619/05
odsjecima partizanskih štabova i FR; 624/05 FR
brigada.18 Na njima su najvećim 21 HMBiH, Zbirka fotografija, inv. br. FNOB 23816,
23845,23851, 23854; JUSP Jasenovac, Zbirka fo-
dijelom prikazane ruševine logora tografija, inv. br. 745:JSV-112/05 FR; 608/05 FR;
Ciglana tj. ruševine glavnog skladišta19, 625/05 FR
22 HMBiH, Zbirka fotografija, inv. br. FNOB 23810,
17 HMBiH, Zbirka fotografija, inv. br. FNOB 2166- 23830, 23877; JUSP Jasenovac, Zbirka fotografija,
2167, 2206, 2208-2209, 2248-2250, 2328, 2343, inv. br. 745:JSV-95/05 FR; 124/05 FR; 631/05 FR
2351, 2486, 2501, 2572, 6733-6736, 22631/16, 23 HMBiH, Zbirka fotografija, inv. br. FNOB
22631/27, 22631/28, 22631/43, 22631/51, 2166,22631/51, 23807, 23809, 23818, 23819,
22631/58, 22631/66, 22631/72, 23807, 23809, 23849, 23827; JUSP Jasenovac, Zbirka fotografija,
23811-23814, 23817-23820, 23822-23824, 23826, inv. br. 745:JSV-114/05 FR; 127/05 FR; 128/05 FR;
23829-23838, 23840-23844, 23846, 23848-23849, 129/05 FR; 153/05 FR; 623/05 FR; 633/05 FR
23850-23852, 23854-23857, 23859-23861, 23863- 24 HMBiH, Zbirka fotografija, inv. br. FNOB 6734,
23872, 23874-23875, 23877; JUSP Jasenovac, Zbirka 6735; JUSP Jasenovac, Zbirka fotografija, inv. br.
fotografija, inv. br. 745:JSV-3/05 FR; 95-96/05 FR; 745:JSV-230/08 FR; 231/08 FR
110-129/05 FR; 136/05 FR; 140-144/05 FR; 147/05 25 HMBiH, Zbirka fotografija, inv. br. FNOB 2328,
FR; 151-162/05 FR; 198/05 FR; 200/05 FR; 227/08 2343, 2351, 2468, 23864; JUSP Jasenovac, Zbirka
FR; 230-232/08 FR; 240/08 FR; 249-251/08 FR; fotografija, inv. br. 745:JSV-143/05 FR; 144/05 FR;
258/08 FR; 600-615/05 FR; 617-633/05 FR 147/05 FR; 1301/08 FR
18 Đorđe Mihovilović, Jasenovac 1945.-1947., 26 HMBiH, Zbirka fotografija, inv. br. FNOB 2243,
Fotomonografija, Jasenovac, 2016, str. 336. 2248, 2250, 23861, 23865, 23866, 23868-23872,
19 HMBiH, Zbirka fotografija, inv. br. FNOB 2208, 23874, 23875; JUSP Jasenovac, Zbirka fotografija,
23852 ; JUSP Jasenovac, Zbirka fotografija, inv. br. inv. br. 745:JSV-240/08; 249/08 FR; 250/08; 251/08;
745:JSV-618/05 FR; 621/05 FR FR 258/08 FR; 601/05; 609/05-614/05 FR; 615/05
194
grupu čini 298 osobnih fotografija načine bile povezane sa radničkim
bivših jasenovačkih zatočenika, i antifašističkim poktetom. Bilo
najvećim dijelom pogubljenih u kroz ilegalne akcije, članstvo u KPJ,
samom logoru.27 Radi se o osobama SKOJ-u, sindikalnim organizacijama i
najvećim dijelom sa područja Bosne sl. Od toga je najveći broj onih koji su
i Hercegovine koje su na različite po rođenju ili jednim dijelom života
bili vezani za Sarajevo. To su portretne
27 HMBiH, Zbirka fotografija, inv. br. FNOB 1632,
1665, 1667, 1720, 1760, 2643, 3335, 3339, 3349, fotografije Danijela-Salamona i
3351, 3396, 3406, 3455, 4654, 4660-4662, 4665, Izraela-Joela Abinuna, Avrama-
4672, 4691, 4711, 4713-4714, 5980, 6687, 7071,
7076, 7124, 7323, 7433, 7944, 7946-7947, 7955,
Haima Albaharija, Lunčike Alkalaj,
7965, 7965a, 7976, 7982, 8013, 8082, 8159, 8164, Benjamina-Izidora i Salamona-
8326, 8337, 8352, 8365, 8367, 8419, 8422-8423, Avrama Altarca, Bajre Avdića,
8435, 8444, 8464, 8474, 8743, 8799, 8851, 8884,
8938, 8974, 9123, 9367a, 9406, 9444, 9459, 9469, Božidara Babića, Vladimira Bajevića,
9575, 9593-9594, 9602, 9801, 10571, 10643, 10803, Milke Balaban, Srđana Barbića,
10807, 10818, 10821, 10851, 10942, 10978, 10992, Seife Behlulovića, Grete Berkštajn,
14746, 14756, 14783-14784, 14797-14799, 14819,
14823,14825, 14827, 14839, 14843, 14849, 14857, Ivana Bilasa, Sabita Bilića, Grozdane
14877, 14879, 14882, 14893, 14895, 14919, 14922, Blagovčanin, Joce Bošnjakovića,
14924, 14926, 14929, 14930, 14934, 14936, 14939,
14940, 14942, 14944-14946, 14949, 14951, 14954,
Zlate Brajić, Vojislava Bričića, Salema
14970, 14979, 14991, 14993, 15001, 15012, 15014, Brutusa, Georgine Bujić, Stjepana
20392, 20933, 22170, 22582, 22585, 22601, 22748, Burića, Muhameda Cerića, Drage
23163, 23165, 23171, 23181, 23183-23184, 23186,
23188, 23190, 23375, 23378, 23380, 23382, 23388- Cvijanovića, Mirka Cvitkovića, Mitra
23390, 23394, 23396, 23398, 23402, 23406, 23409, Čavčara, Vladimira Čebašeka, Aziza
23462, 23488, 23490, 23493, 23510, 23512, 23515, Čengića, Franje i Zorice Čerkez,
23536-23537, 23555-23556, 23564, 23575-23576,
23592, 23598. 23603, 23605, 23607-23609, 23619, Raše Čičića, Magdalene Čivić,
23626-23627, 23629, 23636, 23638, 23646, 23648- Dušana Čoje, Branka i Kristine
23649, 23651, 23656, 23664, 23669, 23673, 23679,
23680, 23687-23688, 23706, 23723, 23732, 23734,
Ćećez, Voje Ćućuza, Milorada
23736-23737, 23741, 23747, 23749, 23750, 23787, Damjanovića, Šaloma Danitija, Đorđa
23789, 23887, 23901, 23908, 23910, 23918-23920, Dimitrijevića, Angeline, Borke i
23922-23923, 23937, 23942, 23945, 23949, 23952,
23966, 24109, 24123, 24128, 24131-24132, 24134, Miroslave Ditrih, Zije Dizdarevića,
24136, 24144, 24146, 24174, 24216-24217, 24219, Ivice Đermanovića, Osmana
24223, 24226, 24227, 24231, 24254, 24259, 24270, Đumhura, Erne Elazar, Marka
24282-24283, 24764, 24766-24767, 24768, 24774,
24777-24778, 24782, 24788, 24792-24793, 24796- Ergarca, Estere i Izidora Eskenazija,
24799, 25443-25446, 25450-25451, 25454-25455, Mehmeda Fejzagića, Rabije Fejzo,
25459-25461, 25464, 25468, 25472, 25474-25475,
25478, 25480, 25484, 25487, 25571-25574, 25576,
Boleslava Felčara, Heinricha Fertiga,
25580-25581, 25583-25584, 25586-25588, 25593, Vlatka Fohta, Nade Frančišković,
25596-25598; JUSP Jasenovac, Zbirka fotografija, Berte i Vladimira Frkovića, Stevana
inv. br. 745:JSV-10/05 FR; 27/05 FR; 49/05 FR;
60/05 FR; 62-65/05 FR; 70-72/05 FR; 74-76/05 FR; Galogaže, Muhameda Gandure,
83-85/05 FR; 93/05 FR; 163-197/05 FR; 257/08 FR; Nikole Georgijevića, Hamdije i Seada
259-265/08 FR; 429-436/09 FR; 440-441/09 FR; Gigovića, Mustafe Glinca, Nade
692-916/05 FR
195
Grujić, Bećira Hadžifejzovića, Habibe Maestra, Dževada Maglajlića, Svete
Hadžiomerović, Ahmeda Halilovića, Majstorovića, Radojke Maline, Naila
Alije Hodžića, Seada Husike, Vojislava Malovića, Branka Manjića, Nasihe
Ivanovića, Žarka Ivetića, Olge Mehmedbašić, Rudolfa Mešega,
Ivković, Alberta Izraela, Murise Jahić, Branislava i Stele-Ljerke Mihić,
Đorđa Javorca, Boška Jovanovića, Milivoja Miladinovića, Milivoja
Jovana Jovića, Milana Jožića, Dragice Miletića, Ruže Miličević, Dušana
Jungić, Grete Miloševića,
Kačmarčik- Mirjane Mirić,
Časar, Hajrije Radomira
Kadribegović, Mirkovića,
Ladislava Kaisa, Mare i Mustafe
Salamona Misirlića, Milene
Kamposa, Mirze i Riste Mitrovića,
Kapetanovića, Bogdana
Bosiljke Kapor, Mladenice,
Đure Karmelića, Branka
Nade Kasik, Močevića, Mirka
Olivere Katić, Mucića, Dauta
Josipa Kaukala, Musabegovića,
Lunčike Kaveson, Rafaela, Rudija
Aleksandra i Salamona
i Stjepana Musafije, Hasana
Kneževića, Nalčadžića,
Mehmeda Cvijete
Kolasovića, Nikolić, Vase
Tereze Komac, Ninkovića, Jelisija
Nade Konjić, Novakovića,
Dragana Kordića, Branka Kosovca, Fatime i Zakire Novalija, Voje
Slavka Kovača, Vase Kovačevića, Numovića, Jove i Marka Obradovića,
Vladimira Kravića, Nike Kreštalice, Olge Odić, Ota Operhala, Anđele,
Stake Krnete, Safeta Krupića, Marženke, Stjepana i Verice Ornek,
Hikmeta i Irfana Kučukalića, Dragiše Vejsila Oručevića, Danijela Ozme,
i Jove Kurilića, Bernarda Landaua, Barkohbe i Jozefa Pape, Alberta-
Enke i Morica Lerera, Elizara, Isaka, Avrama, Jakova-Alberta i Rifke
Isaka-Hajima, Jakova-Hajima i Jude- Pardo, Mihovila Pavleka Miškine,
Isaka Levija, Vida Lučića, Ismeta Milene i Momira Peček, Ratomira
Ljubovića, Ahmeda Ljubunčića, Perendije, Leona-Jakice i Sade
Ilije Macanovića, Morica-Alberta Perere, Milke Perić, Aleksandra
196
Perišića, Majde Perić, Franje Perke, Jozefa Vaserštajna, Dese Vasić,
Vojislava Petkovića, Branka Petrovića, Pere Vasiljevića, Besima Vejzagića,
Bogoljuba, Jelene, Milke, Mire, Ranke, Aleksandra Veselinovića, Elze i Ivice
Rose i Vojina Popovića, Vojislava Vidović, Jelene Vitas, Oskara Vizlera,
Prodanovića, Nusreta Prohića, Slavka Vrge, Olge Vučetić, Nedeljka
Nevenke Pudarić, Bogdana Radonje, Učukala, Emila Uherke, Melite Ungar,
Lazara Radosavljevića, Jelene Rajlić, Danice i Rade Uzelac, Eminbega
Dragana Rakca, i Mustafe
Milana Rašete, Zaimovića,
Milene Rebić, Đorđije
Stjepana Regje, Zirojevića,
Leopolda- Rudolfa Žagovca
Alfreda i Slobodana
Salcbergera, Žerajića. Na
Safeta taj je način
Salihodžića, Historijski muzej
Hajima i Izidora postao jedan od
Samokovlije, najznačajnijih
Drage Savarića, imatelja takve
Aleksandra, vrste predmeta,
Čedomira, što predstavlja
Dušana i neku vrstu
Miroslava izuzetka s
Savića, Uzeira obzirom da
Seferovića, je tadašnji
Radmile Simić, odnos prema
Muhameda žrtvama utapao
Sirbubala, pojedinačne
Mahmuta Smake, Ivana Smojvera, sudbine u širi kontekst brojčanih
Save Sofronića, Ljubomira Soknića, pokazatelja o ukupnim stradanjima u
Danila Sparavala, Branka Stanića, Drugom svjetskom ratu. S obzirom
Save Stojakovića, Jove Stojanovića, na sadašnji angažman jasenovačkog
Slavka Stolića, Rašide Sukić, Hamdije Memorijalnog muzeja koji putem
Šerifovića, Strahinje Šimšića, imenične identifikacije i prikupljanja
Sigmunda-Josipa Šterna, Asima i osobnih podataka nastoji svakoj
Džemala Tanovića, Milana Tintara, pojedinoj žrtvi vratiti oteti identitet,
Jove Todorovića, Đure Topića, Milojke ova skupina fotografija danas
i Miloša Tošića, Strahinje Tošovića, predstavlja jedan od najznačajnijih
Ksenije Trebić, Mustafe Tukulije, dijelova Zbirke fotografija Spomen-
197
područja. Posebno iz razloga jer je logoru, kao i za potrebe članaka koji
vizualizacija jedan od konačnih i su u to vrijeme objavljeni u ustaškoj
najviših ciljeva memorijalizacije žrtava. štampi.30 Bez obzira na njihovo
propagadno značenje ove fotografije
Treću skupina čine reprodukcije predstavljaju važan izvor te mogu
ustaških propagandnih fotografija poslužiti u rekonstrukciji vanjskog i
koje su nastale u vrijeme postojanja unutarnjeg izgleda pojedinih dijelova
samog logora.28 Tu se nalazi ukupno logora tj. logorskih objekata. Posebno
50 fotografija koje se u obliku mogu iz razloga što ustaška uprava tokom
pronaći u nizu muzejskih i arhivskih ratnih godina, osim u izuzetnim
zbirki u Beogradu, Sarajevu i Zagrebu, prilikama posjeta određenih komisija
dok se izvorni film danas čuva u (poput one Crvenog križa 1944.), nije
Hrvatskom povijesnom muzeju u dozvoljavala fotografiranja na širem
Zagrebu.29 Na njemu se nalaze ukupno logorskom prostoru.
42 fotografije, čiji je autor Edmund
Störger. Kadrovi jasenovačkog logora Uz navedene, Spomen-područje
koje je snimio u augustu 1942. godine Jasenovac je iz Sarajeva preuzelo još
prikazuju zatočenike u različitim 47 fotografija koje ne možemo svrstati
pogonima i na različitim poslovima niti u jednu od ranije navedenih
u logoru. Od proizvodnje crijepa, skupina. Među njima su i fotografije
radova u pogonu lančare, krojačnici, koje su u popratnim opisima krivo
logorskoj kuhinji, remenariji, stolariji vezane za Jasenovac. To su fotografije
itd. Fotografije su nastale s ciljem prikupljanja leševa, koje su snimljene
kako bi se javnosti prikazao način na obali Save u Sisku neposredno
na koji je Jasenovac organiziran kao po završetku rata (6 komada)31,
radni logor u kojem su zatočenici fotografije poslijeratnih ekshumacija
privedeni konstruktivnom radu i unutar bivšeg logora u Lepoglavi (7
političkom preodgoju. U tom je cilju komada)32, kao i pojedine fotografije
na Zagrebačkom zboru (velesajmu) snimljene u nacističkim logorima.33
u jesen iste godine organizirana i 30 Hrvatski narod, 9.9.1942.
propagandna izložba Godinu dana 31 HMBiH, Zbirka fotografija, inv. br. FNOB 2499,
rada sabirnih i radnih logora ustaške 2550, 2568, 22772-22773; JUSP Jasenovac, Zbirka
fotografija, inv. br. 745:JSV-137-138/05 FR; 253-
obrane, a navedene fotografije 254/08 FR; 616/05 FR; Mataušić, Nataša, Koncen-
trebale su poslužiti kao ilustracija tracioni logor Jasenovac, fotomonografija, Zagreb,
2008., str. 20-25.
predstavljenih proizvoda nastalih u 32 HMBiH, Zbirka fotografija, inv. br. FNOB 1512,
2357, 2456, 2502-2503, 2513, 22774; JUSP Jase-
28 HMBiH, Zbirka fotografija, inv. br. FNOB 2022- novac, Zbirka fotografija, inv. br. 745:JSV-1/05 FR;
2030, 2032-2072; JUSP Jasenovac, Zbirka fotografija, 224-226/08 FR; 228-229/08 FR; 256/08 FR
inv. br. 745:JSV-19/05 FR; 57/05 FR; 634-662/05 FR; 33 HMBiH, Zbirka fotografija, inv. br. FNOB 2472,
671-676/05 FR; 677-690/05 FR 2588, 2589; JUSP Jasenovac, Zbirka fotografija, inv.
29 HPM/MRNH 12738 (12736) br. 745:JSV-664-666/05 FR
198
Značajnu skupinu čine i fotografije ustaških ratnih zločinaca, među kojima su
one Stanka Bebeka, Jove Čvrgića, Vjekoslava Luburića i Ljube Miloša.34 Tu su
i fotografije pljačke zatočenika u logoru Bročice (3 komada) koje su snimljene
1941. godine,35 te fotografije prvog označavanja prostora bivšeg logora Ciglana
pedesetih godina prošlog stoljeća (5 komada).36 Od fotografija vezanih za
stradanje stanovništva s Kozare Spomen-područje Jasenovac posjeduje tek 6
reprodukcija.37
34 HMBiH, Zbirka fotografija, inv. br. FNOB 925, 1013, 11694, 11696, 11713, 11937, 11956-11957, 11983;
JUSP Jasenovac, Zbirka fotografija, inv. br. 745:JSV-233-239/08 FR; 241/08 FR; 266-267/08 FR
35 HMBiH, Zbirka fotografija, inv. br. FNOB 2440, 2563; JUSP Jasenovac, Zbirka fotografija, inv. br. 745:JSV-
18/05 FR; 23/05 FR; 670/05 FR
36 HMBiH, Zbirka fotografija, inv. br. FNOB 3903-3906, 3911; JUSP Jasenovac, Zbirka fotografija, inv. br.
745:JSV-245-248/08 FR; 252/08 FR
37 HMBiH, Zbirka fotografija, inv. br. FNOB 2065, 2130, 20651, 20631, 20657, 24028; JUSP Jasenovac,
Zbirka fotografija, inv. br. 745:JSV-48/05 FR; 56/05 FR; 58-59/05 FR; 242/08 FR; 255/08 FR
199
IZVORI:
LITERATURA:
200
The Jasenovac concentration
camp in The Collection of
Photographs of History
Museum of Bosnia and
Herzegovina
201
Amar Karapuš
Ordenje i medalje
Drugog svjetskog rata iz
Zbirke predmeta
Historijskog muzeja BiH
Sažetak: Rad prezentira dvadeset ORDENJE I MEDALJE DRUGOG
tipova ordenja i medalja koji su SVJETSKOG RATA
se dodjeljivali tijekom Drugog
svjetskog rata, a nalaze se u fundusu Odlikovanja su znak priznanja
Historijskog muzeja Bosne i zajednice za istaknute zasluge.
Hercegovine. Pomenuti materijal je Odlikovani mogu biti: pojedinci,
klasificiran u tri skupine: Ordenje i ustanove, vojne jedinice, društva i
medalje Nezavisne države Hrvatske organizacije. Neka odlikovanja donose
(NDH), ordenje i medaljeTrećeg posebne povlastice. Ona se dodjeljuju
rajha, te ordenje i medalje partizanske na velikim svečanostima kako bi se
provinencije. Pored detaljnog opisa istaklo značenje tog čina. I medalje
sa fotografijama u radu se nalazi i koje dobivaju sportaši svojevrsna su
pojašnjenje koje kriterije je morao odlikovanja. Za prvo mjesto se dobiva
ispunjavati dobitnik/ca ovih prestižnih zlatna, za drugo srebrna, a za treće
nagrada. brončana medalja. Najstarija su se
odlikovanja dijelila za vojne zasluge,
Ključne riječi: ordenje, medalje, još prije više od tri tisućljeća. Bile su
Nezavisna država Hrvatska (NDH), to rimske falere - metalne pločice
Treći rajh, Njemačka, partizani, koje su se nosile na prsima. Mnogo
Historijski muzej Bosne i Hercegovine, kasnije, u 15. stoljeću odlikovanja
Zbirka trodimenzionalnih predmeta se pojavljuju u današnjem obliku,
a dijele ih zapadnoeuropski vladari
nižerangiranim velikašima koji su ih
bilo čim obavezali1.
202
Historijski muzej Bosne i ORDENJE I MEDALJE
Hercegovine u sklopu Zbirke PARTIZANSKE PROVINENCIJE
trodimenzionalnih predmeta posjeduje
impozantan fond od 243 medalje Odlikovanja Socijalističke Federativne
i ordenja iz različitih perioda naše Republike Jugoslavije nastala su u
historije, od austrougarskog perioda tijeku narodnooslobodilačke borbe
do 90-tih godina prošlog stoljeća. i kroz postojanje Druge Jugoslavije.
Način prikupljanja i stvaranja fonda Ustanovljena su zakonima i drugim
se ne razlikuje od načina stvaranja propisima iz vremena različitih
cjelokupnog muzejskoga fundusa južnoslavenskih državnih zajednica.
muzeja. To su mahom darovnice, Dana 15. kolovoza 1943. prva
otkupi i istraživačko-prikupljačka ustanovljena odlikovanja bila su:
aktivnost uposlenika muzeja. Orden narodnoga heroja, Orden
Cjelokupan fond se može razvrstati narodnoga oslobođenja, Orden
u tri skupine po periodu nastanka partizanske zvijezde u tri stupnja,
i provinencije. Prvu skupinu bi Orden bratstva i jedinstva, Orden za
činilo ordenje i medalje Austro- hrabrost i Medalja za hrabrost. Do
Ugarske provinencije, potom 1960. broj odlikovanja povećao se na
fašističke provinencije, te partizanske ukupno 42 (35 ordena, 6 medalja i 1
provinencije. Prva skupina ordenja spomenica, koja je prema Zakonu iz
je vezana za period 1889. – 1918. 1945. bila uvrštena u odlikovanja i to
godine i kao što je već istaknuto na posljednjem mjestu2).
riječ je o ordenju Austro-Ugarske
provinencije, koje je za različite vidove
zasluga izdavala pomenuta monarhija.
Druga skupina jeste vezana za period
od 1919. - 1945. godine i može se
razvrstati u tri podskupine, a to su
ordenje i medalje Nezavisne države
Hrvatske, Trećeg rajha i Kraljevine
Italije. Treću skupinu čine medalje i
ordenja izdavana u periodu od 1943. –
1990. godine od strane Demokratske
Federativne Jugoslavije, Federativne
Narodne Republike Jugoslavije,
Socijalističke Federativne Republike
Jugoslavije. Ordenja i medalje
Drugog svjetskog rata biti će u fokusu
istraživanja ovog članka.
2 Ratković (1981.)
203
Partizanska spomenica 1941.
godina
204
Medalja za hrabrost drugog
reda, metal pozlata 9,6x4 s
lentom 4,2 cm bez 695/1233
205
Vojnički red
željeznog trolista
trećeg stupnja
Emajlirani Malteški
križ srebro 5 x 4,9
cm
Revers: Centralna
lenta križa nosi
natpis „ZA DOM
SPREMNI“
206
“za ratna djela, ostvarena osobnom je poglavnik dr Ante Pavelić, a red
pobudom, zalaganjem i smišljenim 1. stupnja dodijeljen je samo dvojici
vodstvom u pothvatima, koji su imali hrvatskih visokih časnika, od kojih
izuzetan uspjeh protiv neprijatelja.” je jedan i vojskovođa, bivši austrijs-
Red je imao četiri stupnja, od kojih ki pukovnik Slavko Kvaternik. Ovo
se 1. stupanj nosio na vrpci oko vrata, odlikovanje je veoma cijenjeno među
2. stupanj bez vrpce na lijevoj strani kolekcionarima, što zbog slabe brojno-
grudi, 3. stupanj na vrpci koja visi sti, što zbog kakvoće izrade6. Orden je
iz zapučka, a 4. stupanj na trokutas- ustanovljen 27. 12. 1941. godine.
toj vrpci na lijevoj strani grudi. Za
izuzetne zasluge dodjeljivao se red
s hrastovim grančicama. Nositelji 1.
i 2. stupnja imali su pravo na naslov
“Vitez”. Vojnički red željeznog trolista
nije se dodjeljivao olako. Jedini nositelj
1. stupnja s hrastovim grančicama bio
6 Adanić 1996.
207
Orden reda za zasluge
drugog stupnja bronza,
emajl 3,5 cm 570/1034
208
Orden reda za zasluge
drugog stupnja bronza,
emajl 3,5 cm 570/1034
7 Prister 1997.
209
ORDEN RED KRUNE KRALJA zasluge “u neprijateljskoj vatri” ordeni
ZVONIMIRA TREĆEG STUPNJA s hrastovim grančicama. Orden krune
kralja Zvonimira izrađen je prema
Orden Red krune kralja Zvonimira nacrtu zrakoplovnog pukovnika Jako-
osnovan je “kao vidljiv znak odliko- ba Machieda. Orden je ustanovljen 17.
vanja za zasluge u miru ili ratu, 05. 1941. godine8.
stečene za hrvatski narod i Nezavisnu
Državu Hrvatsku”. Orden Red krune
kralja Zvonimira imao je sljedeće
stupnjeve: Velered s Danicom, Red 1.
stupnja sa zvijezdom, Red 2. stupnja
i Red 3. stupnja. Nositelji Velere-
da s Danicom i Reda 1. stupnja sa
zvijezdom imali su pravo na naslov
“ Vitez “. Za zasluge u ratu dodjel-
jivali su se ordeni sa mačevima, a za 8 Adanić 1996.
210
Red krune kralja
Zvonimira trećeg stupnja
211
Kolajna krune kralja
Zvonimira, tombak
presvučen srebrom 4 cm
287-622
9 Adanić 1996.
212
Revers: Obrub ukrašen
natpisom ZA ZASLUGE
1941. Godine, ispod nat-
pisa vijenac koji se proteže
iz žira na kom je utisnut
datum osnutka Nezavisne
države Hrvatske 10. IV.
Iznad vijenca nalazi se
slovo U. Unutar vijenca
kružni natpis BOG I
HRVATI, koji uokviruje
centralnu
figuru ordena štit sa
šahovnicom.
213
Srebrna kolajna za
hrabrost Ante Pavelića
Srebro prečnika 3 cm
288/623
214
Revers: Rub medalje
uokviruje pletenica uz
koju se pruža natpis u
kružnom smjeru iznad
ZA DOM SPREMNI,
ispod ZA HRABROST,
natpis razdvaja godina
uspostave Nezavisne
države Hrvatske 19 s
jedne strane i 41. s druge
strane centralne figure
koja predstavlja slovo U,
unutar kojeg se nalazi
štit sa šahovnicom, iznad
koje se vije plamen koji
razdvaja dan i mjesec us-
postave Nezavisne države
Hrvatske 10. IV.
215
Željezna Ranjenička
kolajna metal sa lentom
7,5x5,1 cm 289/624
216
Revers: Obrub ukrašen
pletenicom ispod koje
se proteže natpis
PRIZNANJE DOMOV-
INE 1942, centralnu
figuru ordena predstavlja
štit ukrašen šahovnicom
iznad koje se pruža
plamen.
Orden je u obliku
malteškog križa s orlovi-
ma koji nose svastiku u
svakom uglu. Za voj-
no osoblje odlikovanje
je imalo i prekrižene
mačeve. Izgled i naziv
odlikovanja je imitacija
pruskoga Reda crnoga orla
i Reda crvenoga orla.
218
Slika 10
219
Križ za ratne zasluge
drugog reda 570/1034
Brončani osmokra-
ki malteški križ s
ukriženim mačevima
između krakova. 4,5 x
4,5 x 0.5 cm
Revers: U središnjem
dijelu križa utisnut je
datum osnutka ordena
1939. godina
220
Slika 12a, 12b, 12c
221
Slika 12a, 12b, 12c OPŠTA JURIŠNA ZNAČKA
Znak rane u srebru (NJEMAČKI: GENERAL AS-
405/811 4,1 x 3,4 x 0,6 SAULT BADGE)
cm
Medalja je dodjeljivana kao dekora-
Eliptičnog oblika, rub tivni element njemačkim pomoćnim
je uokviren vijencem, pješadijskim trupama koje zvanično
centralna figura je šljem nisu bile u sastavu pješaštva, ali su
sa svastikom okrenut na djelovale kao ispomoć djelovanja
lijevo, šljem prekriva njemačke pješadije. To su mogli biti
ukrštanje mačeva koji se inženjerci, artiljerci (protuoklopnoj,
nalaze unutar vijenca. ali i protuzrakoplovnoj), tj. jedinicama
koje su podržavale pješaštvo u napa-
du. Od marta 1942. se dodjeljivala i
za samostalno uništenje 8 tenkova ili
oklopnih vozila. Oznaku je ustanovio
222
Jurišna značka 5,3 4,2
cm, metal
general Walther von Brauchitsch go- ana. Tako je od 6. juna 1943. uvedeno
dine 1940. Značku je dizajnirala firma još četiri stepena značke18.
Ernsta Pikhausa iz Berlina. Specifični
kriterij za dodjelu značke: 1. primalac
ne smije da bude kandidat za dobivan-
je Pješastvene jurišne značke, 2. da je
primalac sudjelovao u tri indirektna
napada u tri različita dana, 3. da je pri-
malac sudjelovao u tri pješaštvena ili
oklopna napada u tri različita dana, 4.
da je ranjen dok je ispunjavao drugi ili
treći uslov za dodjelu ove značke. Кako
je rat odmicao, njemačko komandiran-
je je zaključilo da postoji potreba za
višim stupnjem ove značke, koja bi se 18 Angolia 1987. 92, 93, 96.
dodjeljivala narastajućem broju veter-
223
Medalja istočnog fronta
kružnog oblika cink,
obojen bojom oružja 3,6
cm, 1428/821
Revers: „Winterschlacht
im Osten 1941/1942“,
sa ukrštenom grančicom
i mačem. Staza koja
je pratila medalju bila
je crvena, bijela i crna
(simboli krvi, snijega i
smrti).
224
je bio SS-Unterscharführer E. Kraus, Adolf Hitlera. Ukupno 8 577 vojnika
a medalja je uvažavana u svim rodovi- je dobilo pomenuto priznanje, koje je
ma Vermahta. Preko 3.000.000 ovih dodijelio general Eduard Dietl, zapov-
medalja je napravljeno u 26 ovlaštenih jednik vojne grupe Narvik. Pomenuti
kompanija. amblem je zaplijenjen kao trofej od
strane partizanskih jedinica. Štit je
NARVIČKI ŠTIT (NJEMAČKI: izrađen u dvije verzije; srebrno-siva
ÄRMELSCHILD NARVIK) verzije za vojsku i Luftwaffe, te (zlatna
boja) verzija za Kriegsmarine21. Štit
Narvički štit je priznanje Drugog je dizajnirao profesor Richard Klein.
svjetskog rata. Njemačka vojska je Nosio se priključen na uniformi po-
odlučila dodijeliti svim njemačkim moću platnene podloge, koja je izdana
snagama koje su sudjelovale u bitka- u različitim bojama određenim po
ma Narvik između 9. aprila i 8. juna jedinicama:
1940. godine. Priznanje je pokrenuto
19. kolovoza 1940. godine od strane
21 Angolia 1987.
225
Narvički štit
tehnika kucanja
aluminij, čelik, cink, 9,7 x 5
cm, 819/1426
226
IZVORI:
Reichsgesetzblatt Nr. 1 vom 5. Januar 1944 Satzung des Verdienstordens vom
Deutschen Adler vom 27. Dezember 1943, Artikel 4 Punkt 6 der Satzung
RGBl. 1939, I, v. 24. Oktober 1939, S. 2069 ff.
Kurt-Gerhard Klietmann: Deutsche Auszeichnungen – Eine Geschichte der Ehrenze-
ichen und Medaillen, Erinnerungs- und Verdienstabzeichen des. Deutschen Reiches,
der deutschen Staaten sowie staatlicher Dienststellen, Organisationen, Verb. usw. vom
18. – 20. Jahrhundert. In Zusammenarbeit mit der Internationalen Gesellschaft für
Wissenschaftliche Ordenskunde e. V Band 2: Deutsches Reich. 1871–1945. Die Or-
dens-Sammlung, Berlin 1971.
LITERATURA:
Adanić, Stjepan Hrvatska odlikovanja. Narodne novine, Zagreb, 1996.
Angolia, John, For Führer and Fatherland, Military Awards of the Third Reich. R. James
Bender Publishing, San Jose 1987.
Beevor, Antony, The Second World War, Little, Brown New York 2012.
Gažević, Nikola , Vojna enciklopedija, Redakcija Vojne enciklopedije, Beograd: 1975.
Prister, Boris, Odlikovanja Nezavisne Države Hevatske, Povjesni muzej, Zagreb, 1997.
Prister, Boris, Odlikovanja, Povijesni muzej Hrvatske, Zagreb, 1984.
Ratković, Borislav, Vojni leksikon, Vojno izdavački zavod, Beograd, 1981.
Šentija, Josip, Opća enciklopedija,, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1980.
Key words: Badges, medals, Independent State of Croatia (NDH), Third Reich,
Germany, partisans, History Museum of Bosnia and Herzegovina, Collection of
three-dimensional items
227
PRIKAZI I OSVRTI
NSK DRŽAVA
SARAJEVO
„U ovoj klaonici ste mogli postati zombiji“ – rekao je Peter Mlakar Sarajlijama
na otvorenju NSK države u opkoljenom Sarajevu. U nedostatku svega, Sarajlije
su se održavale u životu izložbama, koncertima i predstavama organiziranim na
različitim lokacijama po gradu: od haustora do javnih prostora. Značaj umjetnosti
postaje mnogo snažniji od pukog medija komunikacije. Umjetnošću se jačao duh,
istrajavalo, saopštavalo, čuvao zdrav razum, pružao otpor ništavilu.
Više od dvije decenije nakon „historijskog koncerta“ Historijski muzej BiH izložbom
„NSK država Sarajevo“ otvara još jednu priču o kulturi i umjetnosti pod opsadom,
događajem koji je u hronološkom smislu zaključio opsadu. Ova priča je predočena kroz
fotografske zapise Zorana Kanlića i svjedočanstva građana Sarajeva. Izložba NSK
država Sarajevo, predstavljena 29. marta 2018. godine pred članovima Laibacha i
građanima Sarajeva, nam služi kao podsjetnik na snagu i moć umjetnosti, koju danas
često koristimo u Historijskom muzeju BiH da ogovorimo.
Jasmin Hasanović
“
Sarajevo je grad u kome je kobni hitac potjerao Europu u svjetski
rat koji je završio doba velikog carstva i uspostavio novi svjetski
poredak. Na tom mjestu europska politička historija traumatično
čisti svoje simptome (...) To je zato jer je istina Europe zlo samo.
231
Ostvarenje NSK Države u vremenu događa se u periodu u kojem su
postmoderne iluzije poslije kraha komunizma i stvaranja transnacionalne
i bezgranične Europske unije u Maastrichtu postale novi narativ Zapada.
On, istovremeno, biva propitivan kroz buđenje historije stvaranjem novih
nacionalnih država izronjenih iz zakašnjele jugoslovenske moderne. NSK
Država bila je država između disolucije Jugoslavije i transnacionalnih
integracija. Kao NSK Država u vremenu (NSK Država v času) ona je u svoje
sopstveno postojanje spajala apsurdnost obje nove ideje koje su se međusobno
isključivale. Kao prostor isključivanja, NSK Država u vremenu funkcionira
poput postmoderne konstrukcije koja ne daje odgovor – već propituje stvarnost.
232
Slowenische Kunst zajedno sa vizuelnim umjetnicima Irwin-om i Novim
kolektivizmom, pozorišnom grupom Gledališče sester Scipion Nasice i Odjelom za
čistu praktičnu filozofiju nastojao je propitati totalitarnu prirodu svakog sistema,
pa i onog u kojem je primarno djelovao – u sistemu raspadajućeg socijalističkog
programa u Jugoslaviji. Govoreći kroz ironične imitacije totalitarnih rituala, oni
uspijevaju razotkriti ono što Slavoj Žižek (1993) naziva „opscenim super egom
njihovog viška“. Da bi delegitimirali Jugoslaviju kao politički projekt, njihovi su
totalitarni rituali osvijetlili različite oblike kolaboracionističkih ideologija koje
su bile skrivene unutar antikomunističkih nacionalizama na čijem je porazu
izgrađena Jugoslavija. Koristeći se oblikom države kao prostornog artefakta par
excellence u globaliziranom svijetu „bez država“, NSK nastoji locirati konačno
odredište u koje je vodio raspadajući socijalistički program u Jugoslaviji.
233
Po čemu pamtim jesen u Sarajevu mnom, ne znam kakva je bila bina, rasv-
jeta, ništa. Samo se sjećam tog ogromnog
1995. godine? Po prestanku rata i po uzbuđenja, dok čekam da koncert počne.
koncertu Laibacha. Dolazi Laibach, u Ne mogu da vjerujem da sam tu, osjećam
Sarajevo, nemoguće!? Znala sam da se kako mi srce nenormalno tuče. Pa neću
moram naći među tim ljudima koji će valjda preživjeti rat i odapet na koncer-
tog novembarskog dana ući u Narodno tu!? Čovječe, koja sam ja sretnica, živa
pozorište. Jednostavno moram. Te 1995. sam i slušam Laibach...
godine sam se već pomirila da rat nikada
neće prestati, da ću cijeli život provesti uz Danima poslije bila sam ošamućena od
zvukove granata i snajpera, šta se može, svega doživljenog. Kažu taj dan potpisan
takva mi sudbina, valjda - pa i u svijetu lju- Dejton. Super. Kažu te jeseni stao rat
di svoj vijek provedu u ratu, pa opet žive... i održan koncert Laibacha u Sarajevu.
Dolazi Laibach. Puno ranije sam došla is- Znam. Znam za Laibach, za rat ne znam.
pred zgrade Pozorišta. Što je sigurno-sig-
urno, neće me niko spriječiti da uđem. Lidija Mayer
Tako i bi. Ničeg se ne sjećam. Nemam
pojma kakvo je bilo vrijeme tog dana, šta
sam obukla, ko je sve bio u društvu sa
Te davne i ratne 1995. godine koncert bude kao i koncert u Londonu. Pitali su
imamo li pozorište – imamo, ali pozorište
Laibacha je bio veliki kulturološki događaj je pod stalnim okom snajpera. Ne znam
i neplanirano se poklopilo potpisivanje odakle nam struja, a oprema je došla iz
Dejtonskog mirovnog sporazuma sa da- Zagreba (i to je bila avantura). Prije toga
tumom njihovog nastupa u Sarajevu. Bila su oni bili u Berlinu, proglašavali svoje
je to na neki način i naša pobjeda. Kad teritorije, izdavali pasoše. Doveli su sa
kažem naša - mislim na građane koji su sobom kompletnu infrastrukturu. Čovjek
živjeli u opkoljenom i blokiranom Saraje- koji je izdavao pasoše je bio sekretar nji-
vu. Laibach je te godine izdao LP pod na- hove države - tu je bila mašina, naprave
zivom NATO. Njihova turneja je bila pod odmah pasoš odmah... Narodno pozo-
istim nazivom, tako da je i u tom kon- rište ima ogroman luster. Svjetlo i zvuk su
tekstu Dejton-NATO bilo dosta simbolike. sastavni elementi Laibachovog nastupa,
Sa ove vremenske distance se pitam kako a taj luster je počeo da se pomjera od
se sve to uopšte uspjelo napraviti. „Oba- vibracija kada smo sve postavili. Luster
la Art centar“ je radila i prije rata, a u se nije mogao skinuti, a mi svakako nis-
ratu smo nastavili svoje aktivnosti. Mi se mo mogli napraviti ništa po tom pitanju,
nismo privatno znali s članovima grupe, jer nismo imali gotovo ništa – osim volje!
ali smo poznavali njihov rad i znali jedni
za druge. Komunikacija se odvijala putem
satelitskog telefona. Kako naći razglas u Dževad Mujan, organizator /
ratu? Kako osigurati struju? Prostor? Oni Obala Art Centar
su tražili da koncert u Sarajevu bude
minimaliziran, da ne bude humanitarni
koncert – htjeli su da koncert u Sarajevu
Koncert Laibacha u Sarajevu je za mene bio oficijelni kraj rata u BiH, jer se
na taj dan zvanično i potpisao Dejtonski sporazum. Interesovanje za koncert je bilo
toliko da je bočni ulaz u Narodno pozorište bio provaljen, jer su ljudi koji nisu uspjeli
nabaviti kartu na taj način pokušali prisustvovati ovom događaju. Sjećam se dobro da
su i neki generali Armije BiH kontaktirali organizatore (ja sam bio jedan od njih ispred
„Radija Zid“), a kako bi pokušali nabaviti karte za
svoju najbližu rodbinu.
238
To mi je bio prvi ozbiljan
koncert u životu. Rano smo
počeli. Čim bi granatiranje malo
stalo, već smo sjedili po parku,
pili pivu i, umjesto sladoleda,
kupovali polovne ploče Doors-a,
Cure-a, Clash-a po ulicama.
Družila sam se sa malo stari-
jom ekipom, pa sam s njima i
stajala u redu taj dan za kartu
i pasoš. Rekli su da sam prem-
lada. Imala sam 12 i po. Drug
kaže da smo ponovo stali u red
i da mi je on glumio starijeg bra-
ta, pa su mi dali i kartu i pasoš.
Ne sjećam se svega, al’ znam
da smo te noći k’o popišani i
u nevjerici stajali ispred Narod-
nog pozorišta, jer je unutra bilo
toliko krcato, da ni s kartama
nisu dali uć’. Drug, njegova cura,
moj momak - Nera i ja. Kad
je postalo jasno da se situacija
ne mijenja i da ćemo propustiti
svirku, neko od nas se dosjetio
rješenja: prišli smo Pozorištu s
bočne strane, popeli se uz step-
enice, zatim na kamenu ogradu,
klizavu od leda, snijega, zime,
jedan korak udesno na veliki prozor zatvoren UNHCR folijom, umjesto staklom, pod-
erali foliju i unutra. Dole, iza nas se stvorio red ljudi koji su čekali da naprave isto.
Nažalost, obezbjeđenje je ubrzo otkrilo novi prolaz i zaustavilo ljude. A mi, nas četvero,
mi smo bili unutra. Nikad neću zaboraviti moment kad sam na bini ugledala i čula
Laibach. Stajala sam potpuno blokirana, sleđena od njihovih vojnih uniformi, vojničkih
pokreta, militarističkog ritma doboša....Fašizam koji smo već treću godinu živjeli u op-
koljenom gradu, tako performiran na sceni, performiran za nas, bio je još veći i užasniji.
Adela Jušić
239
Laibach u Sarajevu 1995. godine za
mene simboliše mentalnu i duhovnu utjehu u
tadašnjoj ratnoj stvarnosti. Sjećam se sklada te-
atralnosti njihovog nastupa sa ambijentom Narod-
nog pozorišta.
Jasmina Topčagić
240
Za mene je koncert Laibacha najvažniji zbog
činjenice da je tog dana zvanično završen rat u
Sarajevu i BiH. To je za mene kao dvadesetogo-
dišnjaka bila najvažnija stvar tada.
Asmir Demir
241
Laibach mi se nikad nije sviđao. S iznimkom gitariste Ota
Rimelea, taj me bend ostavljao ravnodušnom dovoljno da se u mo-
joj kolekciji ploča, kaseta i diskova nikada nije našao njegov nosač
zvuka. Možda mi je jedino bio zanimljiv kao kulturološki fenomen.
Ali koncem 1995. svi smo u Sarajevu bili toliko željni, ne samo kul-
turnih, nego bilo kakvih mirnodopskih dešavanja da je manifestacija
“NSK država Sarajevo” izazvala nezapamćeno zanimanje. Posebna
je pomama vladala za NSK pasošima. Valjda su stvarali privid pro-
zora u svijet. Bosanskohercegovački pasoš bilo je preteško i pre-
242
komplicirano izvaditi, izlazak iz zemlje još uvijek je
bio ravan podvigu, pa su zelene knjižice na koje se
satima čekalo pružale utjehu. Mnogima su bile prvi
putni dokument nakon bivših, crvenih. Kasnije se saz-
nalo, mislim da je Adi Sarajlić prvi probao upotrijebiti
NSK pasoš onako kako se pasoši koriste, da su nade
bile lažne. Graničari su se ovom pasošu smijali kao
lošoj šali i tražili “pravi”. Osobno mi je najteže bilo
nabaviti fotografiju. Imala sam samo dvije fotografije
iz perioda 1992-95, jednu sa prijateljima, a drugu sa
djecom iz savjetovališta u kojem sam radila, a one
niti su bile prikladne za dokumente, niti sam ih htjela
uništiti. U pomoć je priskočio Senad Gubelić, moj drug
i fotoreporter. Sreli smo se u krugu bolnice “Koševo”,
pronašli sivi zid, čiji dio nije bio prošaran gelerima
za pozadinu, ja se našminkala, on škljocnuo - i got-
ovo. Slike mi je poslao po susjedu koji je radio sa
njegovom mamom, taman na vrijeme da ih odnesem
u Narodno pozorište i priložim popunjenom obrascu.
Po pasoše je trebalo doći na Radio Zid. Neki su ih
podigli, neki ne. Ko zna gdje su zavšili oni po koje
niko nije došao. Dugo su se povlačili po prašnjavim
budžacima i nervirali tete koje su čistile prostorije na
Ciglanama.
Marinela Domančić
243
244
Neću pretjerati ako kažem da je to
i dalje jedan od najznačajnijih događaja u
mom životu! Emocije su toliko jake, da ih
jedva prenosim na papir. Svjesna sam da
doživljaj ne bi bio tako snažan da se kon-
cert desio u nekom drugom vremenu, ali
eto, desio se onda kada je nama (meni) bio
najpotrebniji.
Emilija Domačinović
245
246
Jedno od mojih sjećanja na gostovanje
NSK i Laibacha u Sarajevu 1995. godine se
odnosi na opkladu vezanu za diplomatski
pasoš NSK. Naime, snimatelj Dinno Kasalo
je već imao odranije taj pasoš. Dobio ga je
u vrijeme kada je radio jedan muzički spot
za Laibach. U jednom razgovoru sa Dinnom,
moj prijatelj, rahmetli Enes Čengić je rekao
da će i on dobiti takav diplomatski pasoš. I
tako je pala opklada sa Dinnom u karton
„dalmatinke“. Bila su ostala još samo tri tak-
va pasoša, od kojih je jedan već bio namjen-
jen za Ibrahima Spahića, direktora festivala
„Sarajevska zima“. Rekli su nam da možemo
dobiti samo jedan pasoš, jer ovaj treći trebaju
imati u rezervi ako neko dođe nenajavljen.
247
STARE ZBIRKE,
nove muzejske
prakse
Dina Memić
250
muzeja BiH. Na osnovu uvida u građu muzejskoj dokumentaciji1, s ciljem
Dokumentacionog centra, čiji je cilj njenog unaprjeđenja u teoriji i
bio utvrđivanje njene stvarne tematske praksi, potrebu za objedinjavanjem
prirode, procjena njene očuvanosti, ukupne muzejske djelatnosti
kao i sređenosti za potrebe istraživanja izrazile su pojedine muzeološke
i korištenja, te eventualne elektronske zajednice u Jugoslaviji, a jedna od
obrade i digitalizacije, nastalo je njih realizovana je 1955. godine kao
ovo istraživanje kao doprinos za Muzejski dokumentacijski centar
proučavanje ove jedinstvene muzejske u Zagrebu, koji i danas predstavlja
zbirke u Bosni i Hercegovini, koja dokumentacijsku, informacijsku i
svjedoči o plodonosnom muzejskom, komunikacijsku tačku hrvatske mreže
stručnom i naučnom radu druge muzeja2. Ideja o formiranju ove službe
polovine 20. stoljeća na tlu Bosne i za potrebe mreže memorijalnih
Hercegovine. muzeja, ali i ostalih muzeja u Bosni
i Hercegovini, sazrijevala je tokom
Ključne riječi: Dokumentacioni sedamdestih godina 20. stoljeća,
centar, matična služba, Muzej kristalizirajući ciljeve i zadatke, koji će
revolucije BiH, Historijski muzej BiH, kasnije biti realizirani kroz osnivanje
memorijalni muzeji, mreža muzeja Dokumentacionog centra u Muzeju
narodnooslobodilačke borbe i revolucije revolucije BiH. Osnivanje ovog
jedinstvenog specijaliziranog centra
za potrebe bosanskohercegovačke
muzejske zajednice, koji danas djeluje
IDEJA O DOKUMENTACIONOM kao zbirka Historijskog muzeja
CENTRU I PRVE INICIJATIVE ZA BiH, svojevremeno je predstavljalo
OSNIVANJE izvjesni novitet, koji i danas intrigira,
1 Međunarodna razmatranja o muzejskoj doku-
mentaciji koordiniraju se preko ICOM-UNESCO-vog
Razvojem i ekspanzijom modernih Dokumentacionog centra u Parizu, osnovanog 1947.
oblika muzeja, koja će se kod nas godine, u okviru kojeg radi i Međunarodni komitet
i u Evropi desiti u drugoj polovini za dokumentaciju – CIDOC. CIDOC je osnovan sa
zadatkom unaprjeđenja muzejske dokumentacije
20. stoljeća sa ciljem izgradnje i na međunarodnom nivou, te pruža aktivnu podršku
očuvanja nacionalnih i kulturnih stvaranju nacionalnih dokumentacionih komiteta.
identiteta, paralelno će se javiti 2 Muzejski dokumentacijski centar osnovan je
1955. godine na inicijativu dr. Antuna Bauera, kolek-
zahtjevi i razvijati potrebe novog, cionara, muzeologa i utemeljitelja brojnih muzeja i
drugačijeg organizovanja muzejskog zbirki u Hrvatskoj. Danas je MDC centralna informa-
rada i djelovanja koji će moći cijsko-dokumentacijska i komunikacijska tačka hrvat-
ske muzejske zajednice, koordinator Mreže muzeja,
pratiti takvu tendenciju muzejskog mjesto inicijativa, učenja i razmjene znanja i isku-
i muzeološkog razvoja. U skladu sa stva, osobito na području muzejske dokumentacije,
međunarodnim razmatranjima o informatizacije i zaštite građe. (http://hvm.mdc.hr/
muzejski-dokumentacijski-centar,1.59:ZAG/hr/info/.
Zadnji put pristupljeno 7.01.2019.godine).
251
a kojem do sada nije posvećena njegovog osnivanja kao zasebnog
ozbiljnija studija, koja bi osvijetlila odjeljenja u Muzeju revolucije BiH.
povod i sve procese koji su doveli Također, kao građa u radu korišteni
do toga da danas u sebi objedinjava su opći akti i korespondencija
dokumentaciju iz stručnih i naučnih Muzeja revolucije BiH sa tadašnjim
procesa rada memorijalnih muzeja republičkim organima koji su
Bosne i Hercegovine, ali i onih muzeja uređivali pitanja kulture, kao i brojni
koji svojom tematikom nisu obrađivali elaborati, separati i referati koji
narodnooslobodilačku borbu, potpuno ili djelimično obrađuju
revoluciju. Upravo zbog toga, prilikom nastanak i razvoj ovog centra.
sređivanja građe Dokumentacionog Da je postojanje Muzejskog
centra, čiji je cilj bio uvid u njenu dokumentacijskog centra u
stvarnu tematsku prirodu, procjenu Zagrebu utjecalo na osnivanje
njene očuvanosti, kao i sređenosti Dokumentacionog centra u
za potrebe istraživanja i korištenja, Muzeju revolucije BiH možemo
te eventualne elektronske obrade i pretpostaviti na osnovu toga što su
digitalizacije, nastalo je istraživanje Dušan Otašević i Dušan Kojović,
kao doprinos za proučavanje ove viši kustosi Muzeja revolucije BiH,
jedinstvene muzejske zbirke u Bosni početkom sedamdesetih godina 20.
i Hercegovini. Polaznu osnovu, stoljeća bili studenti postdiplomskog
odnosno građu u ovom istraživanju, studija muzeologije pri Hrvatskom
činili su Izvještaji o radu i Planovi sveučilištu u Zagrebu. Voditelj studija
rada Muzeja revolucije BiH, koji muzeologije bio je profesor dr. Antun
hronološki i u kontinuitetu daju Bauer (inicijator osnivanja Muzejskog
pregled razvoja zbirki, službi i svih dokumentacijskog centra u Zagrebu),
ostalih djelatnosti ove institucije koji je ujedno bio mentor na izradi
gotovo od njenog osnivanja. Prilikom njihovih magistarskih radova, te je
analize ovih akata primjetno je da se vjerovatno svojim promišljanjima i
Dokumentacioni centar kao matična stavovima utjecao na to da Otašević
služba memorijalnih muzeja u vidu i Kojović postanu nosioci ideje i
ideje, koja se u narednim godinama pokretačka snaga na formiranju
detaljno oblikovala i definisala, Mreže memorijalnih muzeja u BiH i
prvi put pominje u Planu rada za Dokumentacionog centra, kao što je to
1978. godinu3. Od tada u ovim bio dr. Bauer u Hrvatskoj4. Stručnu i
aktima Dokumentacioni centar kao naučnu suradnju viših kustosa Muzeja
koncept možemo pratiti do početka revolucije BiH, Otaševića i Kojovića,
osamdesetih godina, kada dolazi do sa Muzejskim dokumentacijskim
centrom u Zagrebu bilježimo 1971.
3 Muzej Revolucije BiH, Plan rada za 1978. godinu godine na savjetovanju predstavnika
(Sarajevo, 1977.), 3.
4 Muzej Revolucije BiH, Izvještaj o radu Muzeja
revolucije za 1971. godinu (Sarajevo 1972.), 15.
252
muzeja iz cijele Jugoslavije, ali i Muzeju revolucije BiH razvijala
godinu ranije kada je u organizaciji su se paralelno sa jednim drugim
Muzejskog dokumentacijskog centra, konceptom, procesom osnivanja mreže
a pod rukovodstvom prof. dr Bauera, memorijalnih muzeja u BiH. Stoga je
organizovano studijsko putovanje gotovo nemoguće promatrati razvoj
muzejskih radnika u Italiju5. Može se Dokumentacionog centra odvojeno
zaključiti da je postojanje Muzejskog od procesa integracije memorijalnih
dokumentacijskog centra u Zagrebu muzeja u BiH7, jer će se on pojaviti
utjecalo na osnivanje ovakvog oblika kao potreba i jedna od inicijativa
djelatnosti za potrebe bh. muzejske da se pored integracije muzeja u
zajednice, koji će kasnije, kao jedna formalnom smislu i obliku, na jednom
od starijih institucija ovakve vrste u mjestu integrišu i ukupni stručni i
svijetu, poslužiti kao adekvatan model naučni dometi svih memorijalnih
za ustrojstvo pri Muzeju revolucije muzeja u BiH, kako bi se obezbijedili
BiH. i unaprijedili što povoljniji uslovi za
Prvi zvanični zahtjev za osnivanje razvoj opće muzeološke djelatnosti u
dokumentacionog centra za potrebe BiH.8
muzeološke djelatnosti u Bosni i
Hercegovini iznijelo je Muzejsko 7 Integracija memorijalnih muzeja u BiH predstav-
društvo BiH, na 7. kongresu lja jednu od važnijih tema za muzeološku muzejsku
zajednicu BiH. Kompletan pregled aktivnosti na
muzejskih radnika Jugoslavije u integraciji memorijalnih muzeja do 1984. godine dat
Ljubljani 1971. godine.6 Muzejski je u radu Vladana Savića. Vladan Savić, „Dosadašnje
dokumentacioni centar BiH bio aktivnosti na udruživanju memorijalnih muzeja revo-
je zamišljen kao institucija od lucije u SRBiH“, Zbornik radova br. 8, (ured. Ahmed
Hadžirović, Sarajevo: Muzej revolucije BiH, memori-
republičkog značaja i utjecaja, jalni muzeji i nacionalni parkovi, 1984.), 197-209.
sposobna da u svakom trenutku 8 Dušan Otašević, Dušan Kojović, „Muzeji novije
pruži pomoć muzejima u skladu sa istorije“ (Sarajevo: Muzej revolucije BiH, memorijalni
muzeji i nacionalni parkovi Bosne i Hercegovine,
suvremenim dostignućima muzeološke 1987.), 157. U daljem tekstu Otašević, Kojović,
nauke, ali nažalost ovakva koncepcija „Muzeji novije istorije“. O Dokumentacionom centru
nije podržana od strane meritornih Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine, u posli-
jeratnom periodu pisala je Alma Bejdić, kustosica i
društvenih i političkih struktura, te dugogodišnja uposlenica Historijskog muzeja BiH.
će na svoju realizaciju u drugačijem Alma Bejdić, „Dokumentacioni centar u Historijskom
konceptu čekati puno desetljeće. muzeju BiH“, u Članci i građa za kulturnu historiju
istočne Bosne, knjiga 19, ured. Vesna Isabegović
Nova promišljaja o osnivanju (Tuzla: Muzej istočne Bosne u Tuzli, 2006.), 9. U da-
Dokumentacionog centra u ljem tekstu A. Bejdić, Dokumentacioni centar. Alma
Bejdić je od kraja 80-tih godina bila raspoređena na
5 Muzej Revolucije BiH, Izvještaj o radu Muzeja poslove stručnog saradnika u Dokumentacionom
revolucije za 1970. godinu (Sarajevo, 1971.), 16. centru u Muzeju, gdje je (sa prekidom 1992. –
6 Dušan Otašević, „Dokumentacioni centar Muzeja 1996.) radila do penzionisanja 2014. godine. Muzej
revolucije BiH“, u Zbornik radova br. 11, (ured. dr Revolucije BiH, Plan rada Muzeja revolucije za 1990.
Ahmed Hadžirović, Sarajevo: Muzej revolucije BiH, godinu (Sarajevo, 1990.), 8. Muzej Revolucije BiH,
memorijalni muzeji i nacionalni parkovi, 1990.), 120. Plan rada Muzeja revolucije za 1991. godinu (Saraje-
U daljem tekstu D. Otašević, Dokumentacioni centar. vo, 1991.), 10.
253
Fotografija 1: Stručni kolegij u Muzeju revolucije BiH. Fotografija iz Zbirke
fotografija Historijskog muzeja BiH. Dr sci Dušan Otašević, prvi s lijeva. Cijeli svoj
radni vijek od 1961. do 1996. godine proveo je u Muzeju revolucije BiH, najprije
kao stručni saradnik u Zbirci fotografija, kustos, te pomoćnik direktora za muzejsku
djelatnost. Jedan od prvih doktora muzeologije u Jugoslaviji. Vizionar, koji je svojim
promišljanjima i stavovima utjecao na razvoj i oblikovanje Muzeja revolucije BiH,
ali i svojih kolega u široj muzejskoj zajednici. Nosilac ideje i pokretačka snaga na
realizaciji Mreže memorijalnih muzeja i Dokumentacionog centra u Historijskom
muzeju BiH. Jedan od autora Generalne koncepcije mreže muzeja NOB-a i
Revolucije u BiH. Moni Finci, prvi s desna, direktor Muzeja revolucije BiH od
1957.-1972. godine. Njegovim imenovanjem nastupa novo doba ove institucije.
Energičnim zalaganjem, te organizacijskim promjenama u samim muzejskim
zbirkama, ali i stručnom muzejskom radu, usmjerio je razvoj Muzeja revolucije BiH
ka putu savremenih evropskih muzejskih institucija. Također, jedan je od autora
Generalne koncepcije mreže muzeja NOB-a i Revolucije u BiH. 9
9 Historijski muzej BiH, „Šezdeset i pet godina Historijskog muzeja BiH“ ( Sarajevo, 2010.), 64.
MUZEJ REVOLUCIJE BIH, Osnivanje Muzeja narodnog
TVORNICA ZA PROIZVODNJU oslobođenja u Sarajevu, kasnije
MUZEJA10 - DOPRINOS Muzeja revolucije BiH, predstavljalo
IZGRADNJI MREŽE MUZEJA je novi početak, platformu za
NOB-A I REVOLUCIJE pojavu i nastajanje potpuno novog
i drugačijeg tipa institucionalnog
kolektivnog pamćenja, koji će se
Budući da se na tlu Bosne i u Bosni i Hercegovini do kraja
Hercegovine u toku narodnooslobodi- osamdesetih godina javljati u vidu
lačke borbe i revolucije odigrao memorijalnih muzeja, spomen-
korjenit proces društvenog preobra- muzeja, spomen-kuća, spomen-
žaja i veliki broj događaja od soba, memorijalnih i muzejskih
općejugoslovenskog do lokalnog izložbi i sl, koje su obrađivale histo-
značaja, fenomen i pobjeda socijalis- riju revolucionarnog radničkog
tičke revolucije u BiH opravdano je pokreta, narodnooslobodilačkog
zaslužila opću naučnu i historijsko- rata i revolucije, a kasnije i tematiku
muzeološku obradu. Obilježavanje, novije savremene historije. Od
obrada, prezentacija, popularizacija svog osnivanja, a posebno nakon
i u konačnici muzealizacija historij- ostvarivanja povoljnijih uslova rada
skih događaja, koji su se u toku preseljenjem u novu zgradu, Muzej
narodnooslobodilačke borbe zbivali revolucije BiH postao je značajna
na prostoru Bosne i Hercegovine, naučna i kulturno-prosvjetna
kao i društvenih snaga koji su u institucija iz oblasti novije historije
njima učestvovale, bila je jedan od u BiH, objedinjujući u svom radu
imperativa poslijeratnog doba kako bi sve djelatnosti predviđene Zakonom
se afirmisale nove vrijednosti. Zakon o muzejskoj djelatnosti12, što se
o pribiranju, čuvanju i raspodjeli nije moglo reći za većinu tadašnjih
knjiga i drugih kulturno-naučnih memorijalnih muzeja i memorijalnih
i umjetničkih predmeta iz 1945. odjeljenja, čija se djelatnost uglavnom
godine, uredio je aktivnosti iz oblasti svodila na pedagoški rad.13
muzejske, arhivske i bibliotečke
20.03.2019.godine).
djelatnosti, te je predstavljao uporište 12 Muzej revolucije BiH, Dopis Republičkom
i za osnivanje Muzeja narodnog komitetu za obrazovanje, nauku, kulturu, i fizičku
oslobođenja u Sarajevu iste godine.11 kulturu, za pripremu Informacije o mjestu, ulozi i
položaju organizacija kulture od značaja za Republi-
10 Zbog svoje angažiranosti na izgradnji memo- ku (Sarajevo 1985.), 1.
rijalnih muzeja i izložbenih postavki u BiH, u planu 13 Djelatnost većine memorijalnih muzeja i
rada za 1978. Muzej je okarakterisan kao tvornica za muzejskih izložbi tada se svodila uglavnom na pe-
proizvodnju muzeja. Muzej Revolucije BiH, Plan rada dagoški rad (prijem posjetilaca, tumačenje izložbi),
za 1978. godinu (Sarajevo, 1977.), 3. a ostale poslove: istraživanje, prikupljanje, obradu,
11 Pavo Anđelić, „Zaštita spomenika kulture i čuvanje, zaštitu, proučavanje, izradu tematskog
narodni odbori”, Naše starine III, Sarajevo 1956, i ekspozicionog plana za njih je obavljao Muzej
217-220, (http://fmks.gov.ba/stara/download/ revolucije BiH (za muzej u Rudom, Vojni muzej iz
zzs/1956/14-1956.pdf. Zadnji put pristupljeno Beograda). SR BiH Republički sekretarijat za obra-
255
U tadašnjoj klasifikaciji muzeja u naizgled predimenzioniranoj mreži
Bosni i Hercegovini postojale su dvije memorijalnih muzeja u Bosni i
vrste muzeja, opći ili kompleksni sa Hercegovini trebalo je obezbijediti
više naučnih disciplina i posebni ili jedinstveni proces cjelokupnog
specijalni, samo za jednu disciplinu. stručnog rada i verifikaciju finalnih
U vidu administrativno - teritorijalne rezultata koji će biti usklađeni sa
podjele djelili su se na centralne, zahtjevima suvremenih muzejskih
regionalne, zavičajne i lokalne praksi i muzeološkom disciplinom.
(gradske) muzeje.14 Međutim, muzeje Muzej revolucije BiH, kao centralni
revolucije i memorijalne muzeje kao i jedini specijalizirani muzej za
specijalne tipove muzeja, kako po tematiku narodnooslobodilačkog rata i
karakteru i tematskom usmjerenju, revolucije u Bosni i Hercegovini, biće
tako po profilu, sadržaju i formi, inicijator i nositelj svih aktivnosti i
teško je bilo bukvalno podvrgnuti procesa, koji su imali za cilj uređenje
navedenoj teritorijalnoj klasifikaciji. i rješavanje naprijed navedenih, ali
Pored memorijalnih muzeja kao i svih ostalih aktuelnih pitanja i
specijalnih, muzeološkom obradom problema bosanskohercegovačkih
i prikazom novije historije bavili memorijalnih muzeja, kao i općih
su se i kompleksni ili opći muzeji muzeoloških zahtjeva.
koji su bili u procesu nastajanja, u Muzej revolucije BiH intenzivno je
okviru kojih su se formirala odjeljenja pružao stručnu pomoć regionalnim
narodnooslobodilačke borbe i i zavičajnim muzejima u BiH, ne
revolucije. Iz konstelacije stvorenih samo u odnosu na sadržaj i forme
muzejskih ustanova u drugoj polovini rada njihovih historijskih odjeljenja,
20. stoljeća koje su obrađivale i već i na njihovu ukupnu djelatnost.15
prezentirale narodnooslobodilački Ova suradnja nije bila kontinuirana i
rat i revoluciju, a potom i suvremenu uglavnom se odvijala na bazi ugovora
historiju, možemo zaključiti da i uz naknadu, iako je tematika koju
su stvarane dijelom na principu su obrađivali ovi muzeji, složenost
administrativno - teritorijalne poslova i njihove skromne kadrovske
podjele, te dijelom na osnovu mogućnosti, zahtjevali češće i čvršće
historijskih događaja ili društvenih forme povezivanja i suradnje.16
snaga koji su njima učestvovali, koji Osjećao se nedostatak jedne asocijacije
su uslovili osnivanje odgovarajuće – zajednice memorijalnih muzeja, koja
memorijalne muzejske institucije bi pored razmatranja i usklađivanja
ili jedinice. U ovako složenoj i programa rada, usavršavanja stručnih
zovanje nauku, kulturu i fizičku kulturu, Infomacija o 15 Muzej Revolucije BiH, Analiza rada Muzeja
memorijalnim muzejima u BiH ( Sarajevo, 1978.), 3. Revolucije za period 1977. – 1980. (Sarajevo 1980.),
14 Muzej Revolucije BiH (Moni Finci, Dušan Ota- 18.
šević, Branko Obućina), Generalna koncepcija mreže 16 SR BiH Republički sekretarijat za obrazovanje,
muzeja NOB-a i Revolucije u BiH, (Sarajevo, 1970.), nauku, kulturu i fizičku kulturu, Infomacija o memo-
4 i 7. rijalnim muzejima u BiH, ( Sarajevo, 1978.), 5.
256
kadrova, postavljanja i modernizacije najrazvijenija i centralna ustanova ove
muzejskih ekspozicija, djelovala i vrste u Republici, Muzej revolucije
na unaprjeđenju rada i užoj suradnji BiH preuzeo je i najveći dio poslova
ovih institucija. Potrebu za jednom oko realizacije Generalne koncepcije,
ovakvom asocijacijom, godinama tako da je to postalo drugo značajno
ranije, isticali su svi tadašnji muzeji područje njegovog ukupnog djelova-
pa se pristupilo njenom oblikovanju i nja.19 Rješavanje mreže memorijalnih
realizaciji.17 Na zahtjev Republičkog muzeja zahtjevalo je od Muzeja
sekretarijata za obrazovanje i kulturu, revolucije BiH studiozan rad na
1970. godine Muzej revolucije BiH idejno-historijskom i tematskom
izradio je Generalnu koncepciju koncipiranju osnovnog sadržaja,
fizionomije mreže muzeja NOB-a njegovoj historijsko-muzeološkoj
i revolucije u BiH, koja je dala dokumentaciji i materijalizaciji,
odgovarajuća rješenja za sve vrste dugoročnom planiranju kompleksa
muzejskih institucija koje obrađuju muzejskih djelatnosti, realizaciji
ovu tematiku.18 Po prirodi stvari, kao određenih publicističkih projekata,
izvedbeno-tehničkim rješenjima koja
17 SR BiH Republički sekretarijat za obrazovanje,
nauku, kulturu i fizičku kulturu, Infomacija o memo-
je trebalo prilagoditi ne samo
rijalnim muzejima u BiH, ( Sarajevo, 1978.),6. osnovnom tematu, već i arhitektonsko
18 U toku 1969. godine radilo se na izradi prve -prostornim mogućnostima i zahtje-
faze Generalne koncepcije fizionomije mreže mu-
zeja u BiH. Muzej Revolucije BiH, Izvještaj o radu
vima, i pomoć u nizu drugih pitanja iz
za 1969. godinu (Sarajevo, 1970.), 12. Generalna tekuće muzejske problematike.20
koncepcija rađena je postupno i svaka njena faza
bila je predmet razmatranja muzejskih radnika iz 19 Muzej Revolucije BiH, Analiza rada Muzeja
BiH, predstavnika društveno-političkih organizacija Revolucije za period 1977. - 1980, (Sarajevo 1980.),
i Republičkog sekretarijata za obrazovanje i kulturu. 7-8. Široke obaveze u radu na izgradnji pojedinačnih
Koncepcija je na oko 100 strana dala određeno rje- muzejskih objekata, kao i koordiniranju stručne
šenje za niz pitanja koja su od značaja za dalji razvoj aktivnosti u skladu sa prihvaćenom Generalnom
i funkcioniranje tretiranih muzejskih ustanova, kao koncepcijom mreže muzeja NOB i revolucije u BiH,
što su klasifikacija, kategorizacija, tipologija, lokacija, predstavljale su sastavni dio praktičnog rješavanja
teritorija, stručni muzejski kadrovi, obavezni procesi stavova utvrđenih u Generalnoj koncepciji. Muzej
rada na muzejskoj postavci, vidovi međumuzejske Revolucije BiH, Razvojni program Muzeja revolucije
stručne suradnje i integracije, kao i osnovni elemen- BiH, Muzeja „Bitka na Neretvi“ u Jablanici i Spome-
ti historijsko-tematske strukture. Predviđajući zna- nik na Makljenu, za period 1986. – 1990., (Sarajevo,
tan broj muzejskih ustanova, koncepcija je otvorila 1985.), 7.
jedan usaglašen, dugoročan program rada i razvitka 20 Potrebno je istaći da je rad uposlenika Muzeja
muzeoloških aktivnosti raznih kategorija, pri čemu je revolucije BiH na realizaciji mreže memorijalnih
vodila računa da na muzeološki način budu tretirani muzeja u BiH bio otežan i samom činjenicom što
najznačajniji događaji, institucije i ličnosti iz najnovi- su projektu najčešće morali prilaziti bez postojanja
je historije BiH, koji su ravnomjerno raspoređeni po bilo kakve prethodno istražene i sakupljene historij-
čitavoj teritoriji BiH, što je, ako se gleda sa pozicija sko-dokumentacione osnove u tim centrima. To je
općeg kulturnog razvitka Republike, od posebnog od njih iziskivalo posebne napore jer je istovremeno
značaja. Nakon pretresanja i usvajanja dobila je obi- trebalo raditi na konceptu istraživanja, prikuplja-
lježja dokumenta koji ima snagu obaveze, a ujedno nja, obrade i formiranja zbirki, na cjelokupnom
je postala i prvi dokument takve vrste u našoj zemlji. kompleksu stvaranja i realizacije stalne postavke i
Muzej Revolucije BiH, Izvještaj o radu za 1971. godi- na uspostavljanju funkcije muzeja nakon njegovog
nu (Sarajevo, 1972.), 7. otvorenja. Muzej Revolucije BiH, Izvještaj o radu za
257
Ovakav rad tokom sedamdesetih
i početkom osamdesetih godina Fotografija 2: Mapa mreže muzejskih
rezultirao je nizom uspjelih muzejskih ustanova NOB-a i revolucije u BiH.
postavki. Muzej je tako dao značajan Generalna koncepcija mreže muzeja
doprinos u sređivanju muzejskih NOB-a i revolucije u BiH definirala
ustanova, čime je opći nivo muzeološ- je i precizirala mnoga pitanja
ke službe u memorijalnim muzejima memorijalnih muzeja, a između
dobio jednu novu pozitivu dimenziju. ostalog, u vidu mape predstavila je
mrežu i kategorizaciju muzejskih
ustanova NOB-a i revolucije u
ARTIKULACIJA KONCEPCIJE BiH.23
DOKUMENTACIONOG CENTRA
Obzirom na postojeće stanje i
probleme memorijalnih muzeja, koji
U praktičnoj realizaciji integracije su se odnosili na njihovu kadrovsku
memorijalnih muzeja u BiH, u toku strukturu, smještaj, finansiranje,
1978. godine Muzej revolucije BiH međusobnu suradnju i status, od
je preuzeo još nekoliko konkretnih mogućih rješenja najprihvatljivija
akcija, koje su imale za cilj da se su bila da se na nivou Republike,
uspostavi što uža stručna suradnja u sastavu Muzeja revolucije BiH
među memorijalnim muzejima u BiH, organizuje poseban Dokumentacioni
odnosno da dođe do objedinjavanja centar sa stručnom matičnom
njihove stručne i naučne aktivnosti.21 službom, koji bi uz pomoć i suradnju
Intenzivno je rađeno na koncipiranju stručnih radnika memorijalnih muzeja
sasvim novih sadržaja koji će značiti obavljao istraživačke i prikupljačke
kvalitetan iskorak u unaprjeđenju poslove, zatim pružao stručne
muzeološke djelatnosti u BiH. Ukaza- informacije korisnicima, prije svega
no je na značaj i potrebu formiranja memorijalnim muzejima u BiH,
matične stručne i naučne jedinice, za a potom i ostaloj zainteresovanoj
potrebe muzejske mreže memorijalnih javnosti, prikazivao prikupljenu
muzeja, ali i ostalih muzeja u BiH.22 muzejsku građu i organizirao
1980. godinu (Sarajevo, 1980.), 9. Muzej Revolucije zajedničku izdavačku djelatnost.
BiH, Analiza rada Muzeja Revolucije za period 1977. Ovim bi se stvorila pretpostavka za
– 1980. (Sarajevo, 1980.), 7- 8.
21 Muzej Revolucije BiH, Izvještaj o radu za 1978.
objedinjen i jedinstven koordiniran
godinu (Sarajevo , 1978.), 10-11. stručni rad. Za djelatnost centra
22 Muzej Revolucije BiH, Plan rada za 1977. sredstva bi obezbijedila Republička
godinu (Sarajevo, 1976.), 17. Otašević, Kojović,
„Muzeji novije istorije“, 157. Ideje o matičnoj službi,
zajednica kulture u obimu postojećih
o naučnoj jedinici, o zajedničkim publikacijama, o
Dokumentacionom centru, o zajedničkim akcijama, 23 Muzej Revolucije BiH (Moni Finci, Dušan Ota-
u Planu rada za 1978. godinu nazivaju se „davnaš- šević, Branko Obućina), Generalna koncepcija mreže
njim“. Muzej Revolucije BiH, Plan rada za 1978. muzeja NOB-a i Revolucije u BiH, (Sarajevo, 1970.),
godinu (Sarajevo, 1977.), 3. između strane 23 i 24.
258
sredstava koji su koristili muzeji muzeološkog, publicističkog,27
za ovu djelatnost.24 U tom cilju naučnog, vaspitno-obrazovnog,
obavljena su potrebna istraživanja i ekspozicionog rada. Zamišljen
i konsultovanja na kompletiranju kao pokretač stručnog uzdizanja
dokumentacije koja će poslužiti kadrova, istovremeno je vršio i
kao osnova za izradu elaborata o stručno usmjeravanje u neposrednim
organizaciji i principima rada matične kontaktima sa memorijalnim
službe i Dokumentacionog centra.25 muzejima i nacionalnim parkovima,
Sadržaj njegovog rada podrazumijevao pravio analize o stručnim problemima
je: prikupljanje dokumentacije iz i davao prijedloge za njihovo
radnih procesa memorijalnih muzeja razrješavanje. Posebno je naglašena
u BiH, uspostavljanje centralnog njegova uloga koja je trebala
kataloga sadržaja muzejskih fondova obezbijediti povezanost stručnih
memorijalnih muzeja u BiH, napora i praćenje, koliko i u kom
istraživanje i sakupljanje stručne obliku muzeji ostvaruju svoju osnovnu
i naučne muzeološke literature u stručnu i društvenu ulogu, te što bi se
vezi sa teoretskom i praktičnom pozornije pratili savremeni principi
muzeološkom djelatnošću muzeja i dostignuća muzeologije u svijetu.
novije historije, istraživanje muzejskih Ovako koncipirana polazišta za
djelatnosti i problematike na osnovu osnivanje Dokumentacionog centra,
tako sakupljene dokumentacije i bila su izraz potrebe muzeološke
stvaranje novih uslova za formiranje stručne i naučne zajednice, koja je
naučne jedinice memorijalnih muzeja postala svjesna da svoje aktivnosti
u BiH.26 Također, imao bi obrazovno-
27 U pravcu ukupne integracije stručnih i nauč-
vaspitnu i kulturnu funkciju i radio nih djelatnosti memorijalnih muzeja u BiH, Muzej
bi na stalnom osposobljavanju revolucije BiH zagovarao je i potpunu integraciju
stručnih kadrova. Bio bi mjesto izdavačke djelatnosti. U tom smislu, istovremeno sa
inicijativom o osnivanju Dokumentacionog centra,
sticanja informacija, inicijativa na preduzeo je konkretne mjere da stalno stručno
stručnom planu, mjesto rasprave o glasilo Muzeja revolucije BiH – Zbornik radova - pre-
svim relevantnim pitanjima stručne raste u stručno glasilo svih memorijalnih muzeja u
BiH. Tim povodom formirana je zajednička redakcija,
aktivnosti memorijalnih muzeja i koja će pored uređivanja zajedničkog zbornika,
nacionalnih parkova, mjesto na kojem sačiniti i dugoročni program objedinjavanja, utvrđi-
bi se utvrđivali planovi stručno- vanja i redigovanja svih oblika izdavačke djelatnosti
memorijalnih muzeja u BiH. Muzej Revolucije BiH,
Analiza rada Muzeja Revolucije za period 1977. –
24 Muzej Revolucije BiH, Aktuelni problemi razvo- 1980. (Sarajevo, 1980.), 17. Od 1981. godine Zbornik
ja Muzeja Revolucije BiH – radna verzija (Sarajevo, radova Muzeja revolucije BiH izlazi kao glasilo Muze-
1980.), 9. ja revolucije BiH, memorijalnih muzeja i nacionalnih
25 Muzej Revolucije BiH, Izvještaj o radu za 1978. parkova BiH. Rad zajedničke izdavačke redakcije na
godinu (Sarajevo, 1978.), 10-11. Muzej Revolucije samom začetku svog djelovanja dao je evidentne
BiH, Izvještaj o radu za 1980. godinu (Sarajevo, rezultate, naročito u utvrđivanju tematike od općeg i
1980.), 13. posebnog značaja, kao prioriteta u izdavačkim pro-
26 Muzej Revolucije BiH, Izvještaj o radu za 1978. gramima. Muzej Revolucije BiH, Izvještaj o radu za
godinu (Sarajevo, 1978.), 10-11. 1981. godinu (Sarajevo, 1981.), 7.
260
u budućnosti neće moći uspješno Dokumentacionog centra30 i u okviru
obavljati bez temeljitog oslonca njega matične službe memorijalnih
i primjene metode naučno- muzeja, gdje su detaljno razrađene
istraživačkog rada u domenu svih njegove djelatnosti. Prva u nizu,
vidova svog stvaralaštva. Utemeljena možemo reći i preduslovna, bila
i objedinjena aktivnost, garantovala je vođenje registra memorijalnih
je unaprjeđenje svih oblika stručne muzeja i muzejskih zbirki, u vidu
djelatnosti memorijalnih muzeja.28 registarskog kartona i dokumentacije
o memorijalnim muzejima i zbirkama.
Potom vođenje registra muzejskih
radnika na stručnim muzejskim
OSNIVANJE poslovima, sa osnovnim podacima
DOKUMENTACIONOG CENTRA o profilu stručne spreme i detaljnim
I NJEGOVA PRIMJENA U PRVOM informacijama o stručnoj djelatnosti.
DESETLJEĆU U suradnji sa memorijalnim
muzejima, Dokumentacioni centar
trebao je pratiti i proučavati potrebe,
Osnivanje i formiranje jednog uslove smještaja, rada i razvoja svih
ovakvog centra bio je veoma složen memorijalnih muzeja, kao i uslove za
i dugotrajan proces, koji je trajao zaštitu i javno prikazivanje i izlaganje
gotovo čitavo desetljeće, ako uzmemo muzejskog materijala. Elaborat je
u obzir da prvobitni zahtjevi za predvidio da Dokumentacioni centar
osnivanjem ovakve službe i djelatnosti pruža stručnu pomoć u vršenju
datiraju još iz 1970. godine. Teško je muzejskih djelatnosti, te učestvuje
sa preciznošću utvrditi tačnu godinu u izradi i utvrđivanju programa
njegovog osnivanja, ali evidentno istraživanja muzejskog materijala
je da se Dokumentacioni centar u u zemlji, u cilju unaprijeđenja rada
Programima rada Muzeja revolucije memorijalnih muzeja u BiH. Također,
BiH od 1980. godine navodi kao predvidio je da Dokumentacioni
zasebna cjelina, tj. odjeljenje u Muzeju centar organizuje stručno usavršavanje
revolucije BiH.29 muzejskih radnika radi unaprjeđenja
U 1981. godini završen je u i općeg razvoja muzeologije. Za
definitivnoj verziji Elaborat o radu potrebe standardizacije i unificiranja
28 Muzej Revolucije BiH, Kulturno-obrazovna muzejske dokumentacije, bilo je
funkcija memorijalnih muzeja i spomen - kompleksa predviđeno utvrđivanje sadržaja
(Sarajevo, 1980.), 7. i načina vođenja inventarnih
29 U 1981. godini za Dokumentacioni centar se
kaže da je u fazi osnivanja. Muzej Revolucije BiH,
knjiga muzejskog materijala za sve
Plan rada Muzeja Revolucije BiH i Muzeja „Bitka na
Neretvi“ za 1982. godinu (Sarajevo, 1981.), 2. Alma 30 Muzej Revolucije BiH, Izvještaj o radu za 1981.
Bejdić u svome radu o Dokumentacionom centru godinu (Sarajevo, 1981.), 10. Muzej Revolucije BiH,
kao godinu njegovog osnivanja navodi 1987. A. Plan rada Muzeja Revolucije BiH i Muzeja „Bitka na
Bejdić, Dokumentacioni centar, 9. Neretvi“ za 1982. godinu (Sarajevo, 1981.), 13.
261
memorijalne muzeje u BiH,31 potom na ekspozicionu djelatnost.34 U cilju
njihovo kopiranje i deponovanje daljeg proširivanja dokumentacije,
kopija u Dokumentacionom kao i spoznaja o ekspozicionoj
centru. Elaboratom je predviđeno djelatnosti, trebalo je fotografisati
uspostavljanje centralne kartoteke muzejske zgrade, karakteristične
muzejskog materijala zbirki izložbene prostore, stalne muzejske
memorijalnih muzeja, kao vid izložbe, povremene i tematske izložbe
stručne dokumentacije o muzejskom i muzejske izložbe na otvorenom.
materijalu sa dokumentarističko- Elaborat je predvidio i osnivanje
informativnom svrhom, koju bi stručne muzeološke biblioteke, čiji bi
činili osnovni kartoni vođeni po fond značajnih muzeoloških izdanja u
vrstama muzejskog materijala.32 zemlji i inostranstvu (knjiga, časopisa,
Dokumentacioni centar imao je muzejskih i galerijskih kataloga,
zadatak da prikupi, sredi i deponuje vodiča, prospekata i dr.) stajao na
sve značajnije elaborate koji su raspolaganju muzejskim radnicima i
proizvod muzejske djelatnosti, a koji drugim korisnicima. U tom smjeru
se odnose na prikupljanje, istraživanje trebalo je uraditi bibliografiju knjiga
i zaštitu muzejskog materijala, kao i časopisa u zemlji, koje obrađuju
i onih elaborata koji se odnose na muzejsku problematiku i značajnijih
organizaciju i sistem rada muzejskih izdanja ove vrste objavljenih u
službi i zbirki.33 Isto se odnosilo i na poznatim inostranim muzeološkim
elaborate ekspozicione djelatnosti centrima. Planirano je formiranje
muzeja, kao što su: idejne koncepcije, posebne muzejsko-pedagoške
historijske osnove, tematske strukture, dokumentacije kao dokumentacije
tematsko-ekspozicioni planovi, špigle koja je proizašla iz tog vida
ekspozicija, idejne projekte, izvedbene djelatnosti.35 Ovako zamišljeno tijelo,
projekte, makete muzejskih izložbi i sa prilično opsežnim djelatnostima iz
ostalu dokumentaciju koja se odnosi muzeološkog domena, pretendovalo
je da postane značajan faktor
31 Bilo je predviđeno da u svim memorijalnim objedinjavanja svih stručnih
muzejima, muzejske knjige – inventarne, ulazne i
izlazne, moraju biti jednobrazno urađene prema funkcija memorijalnih muzeja u
odgovarajućim knjigama u matičnom muzeju – Mu- BiH i njihovog općenitog progresa.
zeju revolucije BiH. Dušan Kojović, Matična služba Pristupilo se istraživanju i prikupljanju
i dokumentacioni centar (Sarajevo), 2. U daljem
tekstu D.Kojović, Matična služba. radne ekspozicione dokumentacije
32 Osnovni karton muzejskog materijala (dimen- iz dotadašnje djelatnosti Muzeja
zija 23x23) izrađuje se prema obrascu, i vodi se za revolucije BiH, a istražena je i
svaki muzejski predmet na koji se upisuju podaci o
istom. Sadrži i fotografiju muzejskog predmeta. Vodi
prikupljena ona dokumentacija koja
se u dva primjerka od kojih jedan ostaje u kartoteci prati finalne muzejske proizvode,
muzejskog materijala muzeja iz kojeg potiče, a drugi nastala u dotadašnjem procesu
se dostavlja Dokumentacionom centru. D.Kojović,
Matična služba, 3. 34 Ibid.
33 Ibid, 4. 35 Ibid.
262
rada Muzeja, kao što su stručni i Paralelno sa osnivanjem Dokumenta-
tematski katalozi, vodiči, prospekti cionog centra u 1982. godini
i sl. U toku 1981. i 1982. godine nastavljene su aktivnosti na integraciji
izvršena je i popuna kadrovskih muzeja, pa je u skladu sa tim urađen
kapaciteta, u vidu dva saradnika - elaborat o društveno-ekonomskoj
pripravnika u Dokumentacionom opravdanosti integracije memorijalnih
centru kako bi se odgovorilo novim muzeja BiH.39 Koliku je važnost za
radnim zadacima, a predviđeno
39 Načelno je prihvaćeno stanovište da se udruži-
je zapošljavanje još tri stručna i vanje izvrši u obliku Radne organizacije sa osnovnim
pomoćna radnika.36 Na osnovu organizacijama udruženog rada i jedinicima udruže-
detaljno razrađenog „Elaborata o radu nog rada, kojim bi se postiglo funkcionalnije povezi-
vanje i obavljanje zakonom predviđenih djelatnosti.
Dokumentacionog centra“, izrađen Dotadašnja razmišljanja o načinima i oblicima tog
je „Elaborat o klasifikaciji, sistemu i povezivanja kretala su se u vrlo širokom rasponu
sadržajima rada Dokumentacionog – od zalaganja za potpunu integraciju svih funkcija
memorijalnih muzeja do integracije i usklađivanja
centra“ te je do tada prikupljeni i određenih oblika njihove aktivnosti, da bi opredje-
obrađeni dokumentacioni materijal ljenje o udruživanju memorijalih muzeja u radnu
klasificiran prema vrsti, srodnosti i organizaciju sa osnovnim organizacijama udruženog
rada bilo ocijenjeno kao najcjelishodnije i podržava-
temama od broja 1 do broja 26.37 Svi no stavovima Izvršnog vijeća Skupštine Socijalističke
materijali iz navedenih muzejskih Republike Bosne i Hercegovine. Iza svih ovih raz-
djelatnosti i aktivnosti, prilikom mišljanja nalazi se ubjeđenje da bi efikasno rješenje
ovog pitanja pozitivno utjecalo na unaprjeđenje
ulaska u Dokumentacioni centar kvaliteta rada memorijalnih muzeja kao cjelina, na
su se obrađivali pomoću inventarne racionalniju upotrebu sredstava, podizanje kvalitete
knjige. Paralelno sa tim vođena je i rada memorijalnih muzeja na viši nivo i osavremenji-
kartoteka sa kartotečkim listićima. Tek vanje njihove unutrašnje organizacije. Iako se razvoj
mreže memorijalnih muzeja u SR BiH u osnovi rea-
nakon obrade, materijal je numerisan lizovao prema Generalnoj koncepciji mreže muzeja
i klasificiran, te je sa upisanom NOB-a i revolucije u BiH iz 1971.godine, pokazalo
signaturom otpreman u košuljice, a se da je taj proces bio dosta ekstenzivan. Potreba
za izgradnjom cjelokupne infrastrukture u svim
potom u kutije koje su se čuvale u osnovnim organizacionim jedinicama predstavljale
vitrinama.38 su veliku prepreku za selektivan pristup razvoju i
jačanju pojedinih funkcija memorijalnih muzeja.
36 Muzej Revolucije BiH, Izvještaj o radu za 1981. Rastao je broj administrativno-tehničkih kadrova, a
godinu (Sarajevo, 1981.), 10. Muzej Revolucije BiH, smanjivala se realna i potencijalna kadrovska osnova
Plan rada Muzeja Revolucije BiH i Muzeja „Bitka na za realizaciju statutarnih i programskih zadataka
Neretvi“ za 1982. godinu (Sarajevo, 1981.), 13. memorijalnih muzeja. Ovaj proces je zaustavljen, ali
37 Muzej Revolucije BiH, Plan rada Muzeja Revo- su se posljedice osjećale i dalje. Uz određeni stepen
lucije BiH i Muzeja „Bitka na Neretvi“ za 1982. go- uopštavanja, može se reći da su svi memorijalni
dinu, (Sarajevo, 1981.), 11-12. Detaljna klasifikacija muzeji u BiH u suštini obavljali istu vrstu djelatnosti,
materijala i građe Dokumentacionog centra data je a da su glavne specifičnosti u tome što, za razliku od
u radu Dušana Otaševića, „Dokumentacioni centar Muzeja revolucije BiH koji tu tematiku obrađuje u
Muzeja revolucije BiH“, Zbornik radova br. 11 (Saraj- cjelini, drugi muzeji su obrađivali pojedine segmente
vo, 1990.), 121-126. zbivanja iz revolucije, ne prateći pri tome nastajanje
38 Muzej Revolucije BiH, Plan rada Muzeja Re- spomenika i druge građe o zbivanjima u sadašnjosti.
volucije BiH i Muzeja „Bitka na Neretvi“ za 1982. Iako su postojali određeni vidovi njihove suradnje,
godinu (Sarajevo, 1981.), 11-12. A. Bejdić, Doku- programi rada memorijalnih muzeja i dalje se nisu
mentacioni centar, 15. usklađivali međusobno, što je još više podcrtavalo
263
mrežu memorijalnih muzeja imao i praktičnih problema muzeologije
Dokumentacioni centar Muzeja novog doba, naročito u pogledu
revolucije BiH, govori i sama ujednačavanja metoda rada.42
činjenica da je on našao posebno Od 1983. godine započinje intenzivan
mjesto u navedenom elaboratu, i kontinuiran rad na istraživanju,
precizirao mnoge do tada istaknute prikupljanju, sređivanju i deponovanju
vrijednosti i važnosti postojanja dokumentacije koja se odnosila na
ovakvog centra, kao i njegove osnovne muzejske djelatnosti Muzeja
poslove, te upošljavanje stručnog revolucije BiH, memorijalnih muzeja
kadra koji bi obavljao djelatnosti i srodnih institucija i asocijacija
Dokumentacionog centra za potrebe u BiH, ali i šire.43 U istoj godini
memorijalnih muzeja u BiH.40 U ostvarena je i prva zvanična suradnja
elaboratu se navodi da su pokrenute između Dokumentacionog centra
inicijative, za čiju realizaciju su već Muzeja revolucije BiH i Muzejskog
ostvarene određene pretpostavke, da dokumentacijskog centra u Zagrebu,
Dokumentacioni centar pri Muzeju kada je na osnovu utvrđene
revolucije BiH preraste u posebnu strukture sadržaja dokumentacije
naučno-istraživačku jedinicu u okviru Dokumentacionog centra izvršen
Radne organizacije „Memorijalni odabir takvog materijala u Muzejskom
muzeji revolucije BiH“.41 Zamišljen dokumentacionom centru u Zagrebu
kao elastična organizaciona i ličnoj zbirci dr. Antuna Bauera,
forma, sposobna da uz nekoliko njegovog osnivača. Tom prilikom je
istraživača okupi veliki broj spoljnih izvršena selekcija i preuzeto je 300
saradnika na poslovima dugoročnih primjeraka raznih dokumentacionih
dokumentacionh, informacionih i priloga, koji su potom sređeni i
studijskih istraživanja, ova jedinica obrađeni kako bi se učinili dostupnim
bi podsticala i njihovo angažovanje za korištenje.44
na rješavanju specifičnih teoretskih Pored naučno-istraživačkog
rada, i aktivnosti na prikupljanju
neophodnost iznalaženja najpogodnijeg oblika dokumentacije u Dokumentacionom
njihove međusobne suradnje i koordinacije u pro-
gramiranju rada i u razvitku istraživačkih metoda, centru, na osnovu usvojenog Elaborata
ekspozicionih postupaka i sl. Nužnost osavremenji- „Tehnička oprema Dokumentacionog
vanja procesa rada u memorijalnim muzejima po-
vlačila je za sobom i neophodnost znatnih ulaganja 42 Ibid, 18.
u opremu koja omogućava efikasnu, brzu, potpunu 43 U Izvještaju o radu Muzeja revolucije BiH za
i sigurnu zaštitu i korištenje prikupljenih podataka. 1983. godinu evidentirano je da je Dokumentacioni
Savez zajednica kulture BiH, Muzej revolucije BiH, centar radio na odabiru dokumentacije koja prati
Republički komitet za obrazovanje, nauku, kulturu radne procese muzeja, pri čemu je prikupljeno 200,
i fizičku kulturu, Elaborat o udruživanju u radnu a evidentirano 90 priloga. Muzej Revolucije BiH, Iz-
organizaciju „Memorijalni muzeji Bosne i Hercego- vještaj o radu Muzeja revolucije BiH za 1983. godinu
vine“, (Sarajevo 1982.).U daljem tekstu Elaborat o (Sarajevo, 1984.), 5-6.
udruživanju muzeja. 44 Muzej Revolucije BiH, Izvještaj o radu Muzeja
40 Elaborat o udruživanju muzeja, 17. revolucije BiH za 1983. godinu (Sarajevo, 1984.), 6.
41 Ibid. A. Bejdić, Dokumentacioni centar, 16.
264
centra“ započelo se i sa radovima na mogućnost za pridodavanje novih
radnom i smještajnom prostoru centra, sadržaja ukoliko bi se do njih došlo
kao i tehničkoj opremi neophodnoj za novim zakonskim ili dogovorenim
njegovo neometano funkcionisanje.45 međusobnim obavezama.48 Tako
Od tada Dokumentacioni centar je Dokumentacioni centar postao
trajno je smješten u namjenski bazna jedinica za objedinjavanje
preuređen depo u suterenu zgrade dokumentacije i unaprjeđenje
Muzeja revolucije BiH, gdje su muzejske djelatnosti uopće, a
smještene i ostale zbirke Muzeja. posebno djelatnosti muzeja novije
Na osnovu usvojenih polazišta o historije. Samo u 1990. godini,
organizaciji i razvoju, sadržajima klasifikacijom, pripremom za obradu
i djelatnostima, Dokumentacioni i inventarisanjem, obuhvaćeno je bilo
centar će do početka 90-tih 2000 različitih sadržaja iz djelatnosti
godina već ustaljeno raditi na muzeja i muzejske struke u cjelini.49
istraživanju, prikupljanju i sređivanju Čak i u to vrijeme primjetne su
dokumentacije koja se odnosila na inicijative i napori muzejskih radnika
osnovne djelatnosti memorijalnih i muzejskih institucija na uključivanju
muzeja i muzejske struke uopće, kako bosanskohercegovačkih muzeja u
bi svojim bogatim dokumentacionim jugoslovenski i svjetski informativni
materijalom mogao odgovoriti sistem, odnosno na informatizaciji
potrebama zajedničke djelatnosti muzejske djelatnosti, kao jednom od
Muzeja revolucije BiH i memorijalnih uslova opstanka muzeja u narastajućim
muzeja u BiH. Kako nije došlo do suvremenim potrebama društva,
integracije muzeja novije historije obradi, pripremi i toku informacija.50
u BiH, Muzej revolucije BiH je 1977. godine.
Dokumentacioni centar koncepcijski 48 D. Otašević, Dokumentacioni centar, 120.
prilagodio postojećem stanju i 49 Muzej Revolucije BiH, Plan rada Muzeja revolu-
cije za 1990. godinu (Sarajevo, 1990.), 10.
međusobnim obavezama predviđenim 50 Radna grupa Društva muzejskih radnika BiH, u
Zakonom o muzejskoj djelatnosti kojoj je bila i saradnica Muzeja revolucije BiH Vesna
BiH46 i Zakona o Muzeju revolucije Kalezić, viši kustos, izložila je na Skupštini Društva
muzejskih radnika BiH, koja je održana 21. marta
BiH,47 te je ostavio prostor i 1990. godine, prijedlog o uključivanju muzeja u
MDA informativni sistem sa MODES programskim
45 Muzej Revolucije BiH, Izvještaj o radu Muzeja paketima. “Međutim i ovoga puta napori muzejskih
revolucije za 1985. godinu (Sarajevo, 1986.), 6. radnika i institucija na rješavanju ove izuzetno važne
Muzej Revolucije BiH, Plan rada Muzeja revolucije za problematike, nisu naišli na razumjevanje osnivača
1986. godinu (Sarajevo, 1985.), 5. i finansijera muzejske djelatnosti, jer iako su bili po-
46 Ikbal Cogo, “Muzejsko zakonodavstvo u Bosni zvani, nisu prisustvovali Skupštini DMR BiH.” Muzej
i Hercegovini od 1945. do 2012. godine” (Zenica: Revolucije BiH, Izvještaj o radu Muzeja revolucije za
Muzej grada Zenice, 2016.), 88 – 93. Zakon o muzej- 1990. godinu (Sarajevo, 1989.), 9. Svijest o potrebi
skoj djelatnosti iz 1976. godine. (http://www.icom- vođenja odgovarajuće dokumentacije i uvođenja
bih.org/site/files/Muzejsko%20zakonodavstvo%20 novih tehnoloških dostignuća u muzeje u Jugoslaviji
u%20BiH[2].pdf. Zadnji put pristupljeno 14.01.2019. se razvija početkom 70-tih godina. Prepoznaje se i
godine.) ističe potreba za jedinstvenim međunarodnim doku-
47 Ibid, 94. – 95. Zakon o Muzeju revoucije BiH iz mentacijskim i informacijskim sistemima. Na tragu
265
Nažalost, ti napori su do danas ostali DOKUMENTACIONI CENTAR
bez rezultata, jer u Dokumentacionom 1992. – STATUS QUO
centru još uvijek nije provedena
elektronska obrada podataka, niti je
centar uključen u informativni sistem. Djelimično realizovane planove o
razvoju Dokumentacionog centra i
tendenciju da preraste u centralno
mjesto prikupljanja, obrade i
distribuiranja naučnih i stručnih
informacija i spoznaja cjelokupne
muzejske djelatnosti u BiH,51
prekinula su ratna dešavanja. Kako
je na početku rata linija odbrane
rješavanja tog problema, opća inventarna kartica grada uspostavljena granicom
pripremljena na osnovu proširenog oblika kartice,
lokacije muzeja, zgrada i prateći
je usvojen i adaptiran sistem engleskog udruženja
za muzejsku dokumentaciju – MDA (Museum Docu- vanjski sadržaji pretpjeli su znatna
mentation Association). U primjeni je u nizu evropskih materijalna oštećenja i razaranja.52
zemalja, i u takvom proširenom obliku može se Požrtvovanim odnosom uposlenika,
koristiti i za manuelnu i digitalnu obradu podata-
ka. Kartica muzejskog predmeta je planirana i kao koji su u takvim okolnostima nastavili
polazište za sigurnosno mikrofilmovanje osnovnih raditi i djelovati preventivno u
podataka o predmetima, ali i digitalnu obradu po- cilju zaštite muzejskog materijala,
dataka. Kartica je prijedlog komunikacijskog formata
za razmjenu podataka o muzejskim predmetima. najveći dio građe Dokumentacionog
Podaci upisani na nju predstavljaju osnovni doku- centra je spašen. Tokom rata, sadržaj
ment za ujednačavanje dokumentacije u muzejima, Dokumentacionog centra je nekoliko
čija je primjena uveliko olakšala razvoj informacij-
skih i dokumentacijskih sistema. MODES (Museum puta premještan unutar zgrade
data object entry system) je namjenski software za Historijskog muzeja BiH, skupa
potrebe muzejskih informatičkih djelatnosti, Muzej- sa ostalim zbirkama, u sigurnije
skog dokumentacijskog udruženja Velike Britanije,
koji primjenjuje opću standardiziranu inventarnu
prostore i depoe. Zbog okolnosti
kraticu. MODES omogućava brojne funkcije muze- prisilnog neprimjerenog deponovanja
jima i galerijama: jednostavno unošenje podataka, i čuvanja, ali i nedostatka stručnog
skupina podataka, kataloga indeksa, izvještaja i dr.,
a omogućava i dodavanje novih podataka već po-
kadra, tada dolazi do gubitka dijela
stojećim. Pomoću njega korisnik može pretraživati ove građe od neprocjenjivog značaja
željenu materiju po naslovima i zaglavljima, ili samo
po određenim pojmovima ili frazama. Branka Šulc, 51 Historijski muzej BiH, Historijski muzej BiH
„Dokumentacijski i informacijski sistemi u muzejskoj u dugoročnom programu razvoja kulture u BiH za
djelatnosti Jugoslavije“,u Informatica museologica period 1991.-2000. godina (Sarajevo, 1991.), 2.
19, 3/4, (Zagreb, 1988.), 4-11 (file:///C:/Users/Inspi- 52 Objekat Historijskog muzeja BiH, sa pratećim
ron/Downloads/01_19_3_4_1988_Branka_Sulc%20 okolnim sadržajima, u toku rata pogođen je nekoliko
(1).pdf) / Ovakve inicijative muzejskih radnika po- stotina puta granatama različitog kalibra. Od toga
četkom 90-tih godina upućuju na potrebu koordini- krov Muzeja direktno je pogođen 23 puta, a 13
ranog razvoja budućeg online sistema u muzejskim i pogodaka je probilo nosivu armirano betonsku kon-
kulturnim djelatnostima, ali i primjenu jedinstvenog strukciju. Arhitektonski fakultet u Sarajevu, Sanaci-
standardizovanog komunikacijskog formata opće ona dokumentacija za hidroizolaciju ravnog krova
inventarne kartice. Historijskog muzeja u Sarajevu, (Sarajevo, 1994.).
266
za domaću muzejsku zajednicu. U sa poslijeratnim promjenama koje
ratnom periodu, prostorija u suterenu će nastupiti po pitanju karaktera
zgrade tj. depo u kojoj je smješten i koncepcije Historijskog muzeja
Dokumentacioni centar, korišten BiH, Dokumentacioni centar danas
je kao prostor za okupljanje i rad djeluje kao jedna od kolekcija tj.
uposlenika Historijskog muzeja BiH, zbirki Historijskog muzeja BiH.
koji su odlučili djelovati uprkos ratnim Ova zbirka je nastavila sa svojim
okolnostima. radom, ali zbog nedostatka sredstava
U procesu oporavka od ratnih i stručnog kadra, ni približno u
posljedica sa jedne strane, te mjeri u kojoj je to činila u periodu
mukotrpnog procesa transformacije prije 1992. godine. U poslijeratnom
kulturnih, društvenih i političkih radu o Dokumentacionom centru
identiteta sa druge, Historijski muzej Historijskog muzeja BiH pisanom
BiH i sam je proživio određeni vid 2006. godine, zabilježeno je da
transformacije u postsocijalističkom zbirka broji 4.950 dokumenata koji
društvu, ne podliježući pri tome su obrađeni, klasificirani po temema
revizionističkom valu i ne odričući te pohranjeni u košuljice i potom u
se socijalističkog naslijeđa i prošlosti. kutije.53
Sve navedene okolnosti uveliko su U prilog činjenici da Dokumentacioni
se odrazile na postojanje i djelovanje centar Historijskog muzeja BiH
Dokumentacionog centra, u danas obiluje građom koja je
poslijeratnom periodu. Neriješen produkt teoretske i praktične
pravni status, nepostojanje mreže muzeološke djelatnosti muzeja
memorijalnih muzeja na nivou BiH, novije historije, a koja se odnosi na
nedostatak senzibiliteta i interesa za radne procese osnovnih aktivnosti
njegovanjem revolucionarne prošlosti nekadašnjeg Muzeja revolucije i
naše zemlje, a kamoli za građom ostalih memorijalnih muzeja BiH,
muzejskog naučnog i stručnog govori istraživanje koje je provedeno
dokumentovanja ove djelatnosti, u svrhu ovoga rada, koji je u svom
utjecali su na činjenicu da Historijski najvećem dijelu pisan upravo na
muzej BiH samostalno preuzme osnovu postojeće i dostupne građe
trajnu brigu i zaštitu ovog dijela građe Dokumentacionog centra. Uopćeno
kao kulturnog i naučnog naslijeđa analizirano, postojeća preostala građa
BiH. Iako prvobitno osnovan kao u Dokumentacionom centru najvećim
matična, stručna i naučna služba
memorijalnih muzeja BiH pri 53 A. Bejdić, Dokumentacioni centar, 9, 15. Nakon
uvida u depo i građu Dokumentacionog centra,
Muzeju revolucije BiH, sa ciljem da mišljena sam da se navedeni rad Alme Bejdić, kao
unaprijeđuje muzejsku djelatnost prikaz ove zbirke Historijskog muzeja BiH, najvećim
i razvija bosanskohercegovačku dijelom odnosi na stanje u kojem se Dokumentacio-
ni centar nalazio pred izbijanje rata u BiH, odnosno
muzeološku zajednicu u smjeru da ne odražava realno i objektivno stanje u kojem se
savremene muzeologije, u skladu Dokumentacioni centar nalazio 2006. godine.
267
dijelom se odnosi na dokumentaciju i dostupan za korištenje, dok dio
koja prati organizaciju muzeja, u građe, zbog posljedica zbivanja i
smislu vrste, tematske strukture i okolnosti, još uvijek čeka na sređivanje
organizacione podjele muzeja, zatim i obradu. Ovakvu situaciju dodatno
su tu opći akti o uređenju muzeja u otežava činjenica da Dokumentacioni
smislu statuta, pravilnika i poslovnika, centar kao zbirka, od 2014. godine,
kao i programi rada poput godišnjih nema stručno lice koje ga vodi, brine
i srednjoročnih, razvojni planovi, te o njegovom fondu, te ustupa građu na
godišnji izvještaji o radu i analitički korištenje. Unatoč svim navedenim
izvještaji. Dio građe odnosi se na problemima Dokumentacioni centar
valorizaciju i kategorizaciju muzejskog egzistira ravnopravno sa ostalim
materijala, kao i njegovu stručnu zbirkama Historijskog muzeja BiH,
i naučnu obradu. Najobimnija i te predstavlja utočište obimnoj
najsređenija je dokumentacija, dokumentaciji i građi, koja je rezultat
odnosno građa koja tretira stalne, ukupnog teoretskog i praktičnog
tematske i izložbe na otvorenom muzeološkog djelovanja memorijalnih
prostoru kroz tematske strukture, muzeja i muzeja novije historije
idejno-historijske koncepcije, BiH 20. stoljeća. Sređena građa
tematsko-ekspozicione planove, Dokumentacionog centra dostupna je
špigl izložbi, idejno-izvedbene istraživačima za korištenje.
projekte izložbi, likovno-tehničku
realizaciju i montažu, te prateće
sadržaje izložbi u vidu plakata,
kataloga, vodiča, brošura i sl. Iako DOKUMENTACIONI CENTAR U
prvobitno zamišljena kao stručna TRANZICIJSKOM PROCJEPU
muzeološka biblioteka, u klasifikaciji POTENCIJALI U SUVREMENOM
materijala Dokumentacionog centra MUZEJSKOM I KULTURNOM
označena je kao izdavačka djelatnost, KONTEKSTU
i obiluje velikim brojem domaćih
i inostranih muzeoloških časopisa,
kao i posebnim muzeološkim i Kako je osnivanje muzeja, između
muzejskim izdanjima. Primjetna je ostalog, uslovljeno društveno-
dokumentacija o međumuzejskoj političkim faktorom, pobjeda
suradnji, stručnoj i naučnoj, kako na narodnooslobodilačke borbe u Bosni
domaćem tako i na međunarodnom i Hercegovini opravdano je motivisala
nivou, kao i o muzejskim skupovima, nastanak i ekspanziju čitavog niza
dok se dio dokumentacije odnosi muzejskih ustanova memorijalnog
na muzejsku arhitekturu koju prati karaktera. Ekspanzija ovih oblika
foto-dokumentacija o muzejima i muzeja i muzejskih izložbi u Bosni
muzejskim djelatnostima. i Hercegovini bila je prisutna u toj
Fond ove Zbirke djelimično je sređen mjeri da osim Zemaljskog muzeja
268
Bosne i Hercegovine, rijetki su bili muzeologiji kao i ostalim disciplinama
muzeji čija se barem historijska u okviru općih kulturnih djelatnosti.
odjeljenja nisu bavila obradom i Formiran kao centar informacija,
prezentacijom narodnooslobodilačke inicijativa i rasprava o svim
borbe i revolucije. Ova tematika relevantnim pitanjima stručnih
nije ostala koncentrisana samo u aktivnosti memorijalnih muzeja, radio
specijalizovanim muzejima revolucije, je na standardizaciji i usklađivanju
već se proširila na čitavu mrežu stručno-muzeološkog, publicističkog,
muzejskih ustanova svih tipova. Iz naučnog, metodološkog, vaspitno-
takvog stanja možemo zaključiti da obrazovnog i ekspozicionog rada.
je ukupna mreža muzeja u drugoj Bio je mjesto analize stručnih
polovini 20. stoljeća u Bosni i problema i prijedloga za njihovo
Hercegovini najvećim dijelom bila razrješavanje, a istovremeno i
sačinjena upravo iz memorijalnih pokretač osposobljavanja i stručnog
muzeja, institucija ili muzejskih usavršavanja kadrova. Pored svih
jedinica, koje su obrađivale uloga Dokumentacionog centra,
tematiku narodnooslobodilačke koje su istaknute u ovom radu, sa
borbe i revolucije, a koje su se šireg društvenog aspekta razvio
javljale pod različitim nazivima. je određene oblike kritičkog
Opravdano predimenzionirana preispitivanja rezultata muzeološkog
mreža memorijalnih muzeja u Bosni rada i u izvjesnom smislu postao
i Hercegovini, sa neujednačnim koordinaciono tijelo za praćenje
formama, metodama, standardima ostvarivanja osnovnih stručnih i
i kapacitetima muzejskih jedinica, društvenih uloga muzeja novije
zahtjevala je svoju matičnu službu u historije.
vidu Dokumentacionog centra, koji Neuspjeh integracije memorijalnih
je trebao uređivati pitanja i zahtjeve muzeja u Bosni i Hercegovini, te
svih aktualnih muzeoloških potreba i novi društveno - politički sistemi
problema. i okviri, doveli su do toga da
Dokumentacioni centar osnovan je obimna prikupljena dokumentacija
kao matična, stručna i naučna jedinica i građa iz svih navedenih procesa
pri Muzeju revolucije BiH, sa ciljem bosanskohercegovačke muzejske
objedinjavanja ukupnih muzejskih djelatnosti druge polovine 20. stoljeća
djelatnosti i aktivnosti među danas egzistira kao zbirka Historijskog
memorijalnim muzejima i muzejima muzeja BiH. Narodnooslobodilačaka
novije historije, a u zajedničkom borba i revolucija u postsocijalističkom
interesu stvaranja što povoljnijih društvu latentno se potiskuju,
uslova za razvoj muzejske djelatnosti zanemaruju i poprimaju potpuno
BiH u skladu sa suvremenom nove konotacije, pa samim tim i
muzeologijom. Predstavljao je potpuni institucije kulture koje su osnovane
novitet u bosanskohercegovačkoj i djelovale na tim idejama. Muzeji
269
proživljavaju promjene suvremenog dosljedno dokumentovane građe
društva, kao i njihove zbirke, ali Dokumentacionog centra, danas
ipak ostaju instrument njegovog smo u prilici potpuno rekonstruisati
daljeg razvoja. Da li ćemo u takvim izložbu u povodu 15. godišnjice
društveno-političkim diskursima, oslobođenja Sarajeva iz 1960.
zanemariti i odbaciti ukupni stručni godine, koja je po svim kriterijima
i naučni rad muzejske zajednice izuzetan historijski izvor. „Aktualna
BiH, koja je od polovine 20. stoljeća pitanja materijalne kulture u BiH“,
najvećim dijelom bila sačinjena koja su 1978. godine obrađena na
upravo od memorijalnih i muzeja Savjetovanju održanom u Zenici
revolucije? Da li samo zbog toga što na Metalurškom fakultetu, mogu
je označena kao socijalistička možemo nam pomoći u obradi i tretiranju
zanemariti pola stoljeća muzejske i ovog pitanja danas. Brojna tehnička
muzeološke aktivnosti na tlu BiH? i ostala arhitektonsko-građevinska
No šta ukoliko građu ove zbirke dokumentacija u vidu idejnih rješenja
lišimo njene ideološke podloge te je i projekata, kao i dokumentacija
posmatramo kroz prizmu univerzalnih programa uređenja, ostavlja
naučnih i stručnih vrijednosti? nam mogućnost analize mnogih
Potencijal Dokumentacionog memorijalnih područja koja su i danas
centra danas je enorman, jer u sebi aktivna, poput Spomen - područja
objedinjuje građu koja dokumentuje Donja Gradina.
proces nastajanja i razvoja Iskustvo i spoznaje iz prošlosti
moderne bosanskohercegovačke itekako su dobra osnova, ali i izvjestan
muzeologije, ali i svih stručnih orijentir za pravce razvoja muzeja u
aspekata muzejske aktivnosti, koja budućnosti. Zbog toga je postojanje
mogu biti od krucijalnog značaja Dokumentacionog centra posebno
za njeno proučavanje. Mnoga značajno za obavljanje suvremenih
aktuelna muzeološka pitanja i muzejskih djelatnosti. Na osnovu
problemi mogu naći odgovor u građi temeljito pripremljenog oslonca i
sabranoj u ovom centru, te pomoći podloge, u vidu građe iz domena
boljem razumijevanju mjesta i svih muzeoloških i muzejskih
uloge muzeja danas. Obimna građa procesa rada, otvara se mogućnost
ove zbirke, koja prati nastanak i njenog unaprjeđenja u suvremenom
razvoj gotovo svih memorijalnih kulturnom životu. Njegova
muzeja narodnooslobodilačke dokumentacijska, komunikacijska i
borbe i revolucije u svim njihovim informacijska vrijednost zasigurno
segmentima, danas može poslužiti mogu pospiješiti kvalitet rada muzeja
kao metodološki obrazac za razvoj i galerija u teoretskom i praktičnom
novih memorijalnih muzeja koji smislu. Neuspjeh integracije
obrađuju tematiku posljednjeg rata memorijalnih muzeja BiH na kraju 20.
u Bosni i Hercegovini. Na osnovu stoljeća nije uslovio postojanje ovog
270
centra, koji se koncepcijski prilagodio
postojećem stanju, te u okviru
Muzeja revolucije BiH nastavio još
uspješnije da djeluje. Kompleksnost
i značaj muzejske djelatnosti tjeraju
muzeje da djeluju u koliko toliko
uravnoteženim i sistematski uređenim
cjelinama, a kako Dokumentacioni
centar Historijskog muzeja BiH u
svom naslijeđu baštini takvu djelatnost
i vrstu građe, možda upravo on
bude polazna tačka za reintegraciju
muzeja u BiH na nekim djelimično
ili potpuno novim osnovama i
konceptima. Do tada, otvoren je
za istraživače i svojom građom
može doprinijeti kvaliteti naučnog
i publicističkog rada iz domena
muzeologije i muzejske struke, ali
i općeg kulturnog života Bosne i
Hercegovine.
271
IZVORI I LITERATURA IZ DOKUMENTACIONOG CENTRA HISTORIJSKOG
MUZEJA BIH
272
Muzej Revolucije BiH, Analiza rada Muzeja Revolucije za period 1977. – 1980.
(Sarajevo 1980.).
Muzej Revolucije BiH, Aktuelni problemi razvoja Muzeja Revolucije BiH – radna
verzija (Sarajevo, 1980.).
Muzej Revolucije BiH, Kulturno-obrazovna funkcija memorijalnih muzeja i spomen
kompleksa (Sarajevo, 1980.).
Savez zajednica kulture BiH, Muzej revolucije BiH, Republički komitet za obrazovanje,
nauku, kulturu i fizičku kulturu, Elaborat o udruživanju u radnu organizaciju
„Memorijalni muzeji Bosne i Hercegovine“, (Sarajevo 1982.).
Muzej revolucije BiH, Dopis Republičkom komitetu za obrazovanje, nauku, kulturu, i
fizičku kulturu, za pripremu Informacije o mjestu, ulozi i položaju organizacija kulture
od značaja za Republiku (Sarajevo 1985.).
Muzej Revolucije BiH, Razvojni program Muzeja revolucije BiH, Muzeja „Bitka na
Neretvi“ u Jablanici i Spomenik na Makljenu, za period 1986. - 1990, (Sarajevo, 1985.).
Dušan Kojović, Matična služba i dokumentacioni centar (Sarajevo).
Historijski muzej BiH, Historijski muzej BiH u dugoročnom programu razvoja kulture
u BiH za period 1991.-2000.godina (Sarajevo, 1991.).
Arhitektonski fakultet u Sarajevu, Sanaciona dokumentacija za hidroizolaciju ravnog
krova Historijskog muzeja BiH u Sarajevu, (Sarajevo, 1994.).
LINKOVI:
http://fmks.gov.ba/stara/download/zzs/1956/14-1956.pdf
http://hvm.mdc.hr/muzejski-dokumentacijski-centar,1.59:ZAG/hr/info/
http://www.icombih.org/site/files/Muzejsko%20zakonodavstvo%20u%20BiH[2].pdf.
file:///C:/Users/Inspiron/Downloads/01_19_3_4_1988_Branka_Sulc%20(1).pdf
273
Documentation Center of History Museum of
Bosnia and Herzegovina
Depot of Bosnia and Herzegovina’s recent
museum history
274
digitalisation, this research was carried out as a contribution to the
study of this unique museum collection in Bosnia and Herzegovina,
witnessing fruitful expert and scientific museum work in the second
half of the 20th century in the territory of Bosnia and Herzegovina.
275
Azra Đelmo
277
Istovremeno sa izgradnjom memorijalnog kompleksa je izgrađen i Spomenik
na Makljenu. Spomenik je u narodu nosio naziv „Pesnica“, dok je autor, Boško
Kućanski, ovako definisao njegov simbolički značaj: „Prilikom rješavanja konkursnog
zadatka pošao sam od prastarog narodnog običaja da se na puteve heroja polaže cvijeće.
Zato se u tlocrtu mog rješenja nalazi vitalističko cvjetna forma vanzemaljskih dimenzija,
koja je upisana na poprištu bitke na Makljenu i u čijem se pupoljku nalazi omnifacijalni
skulpturalni oblik kao simbol bitke i trijumfa nepobjedivog života. Skulpturalni elementi
spomenika treba da asociraju na volumene okolnih stjenovitih brda, koje u prodoru sa sobom
nose spomeničku figuraciju vezanu za historijske događaje i treba da djeluju kao podsticaj
za dublju nadogradnju u gledočevoj imaginaciji.“
kompleks u Jablanici,2 u čijem sastavu se nalazi i muzej „Bitka na Neretvi“,
te Spomenik na Makljenu u Prozoru,
2 Idejnim projektom izgradnje memorijalnog
kompleksa autori su se odlučili na maksimalno nifestacionom prostoru izgrađeno je zborište, koje
respektovanje autentičnosti lokaliteta. Pored iz- je simbolično predstavljalo prostor na kome su se
gradnje zgrade muzeja i manifestacionog prostora, okupljali ranjenici i borci prije prelaska Neretve. U
centralno spomen obilježje datog prostora pripalo budućnosti je trebao postati zborno mjesto budućih
je srušenom željezničkom mostu – simbolu Bitke generacija, svih onih koji žele da prelaskom Neretve
na Neretvi, zajedno sa bunkerom u kojem su se u dožive značaj i poruke Bitke. Dunđerović, Ramić,
vrijeme operacije nalazile četničke snage. Na ma- Tadić, Idejni projekat:Spomen-kompleks Jablanica, 7.
278
Krajem oktobra 1978.
godine memorijalni
kompleks je, u okviru
prve zvanične posjete
Jugoslaviji, posjetio
princ Charles.
279
Josip Broz Tito na svečanom
otvorenju memorijalnog kustosica Muzeja revolucije Bosne i
kompleksa u Jablanici, 12.11.1978. Hercegovine, u čijem sastavu je
godine.
jablanički muzej djelovao do
1997. godine. Glavni sadržaj
Dunđerovića i Mustafe Ramića. muzeja predstavljala je centralna
Ukupna površina zgrade na tri postavka „Bitka na Neretvi“, koja
etaže iznosi 4.872 m2 sa velikom je dokumentima, fotografijama,
dvoranom za 500 mjesta, bibliotekom te trodimenzionalnim prikazima
i čitaonicom, radionicama i foto- rekonstruisala tok operacije, a na
labaratorijom. U vrijeme izgradnje izložbi su bile zastupljene i ostale
predstavljala je jedan od najvažnijih vojne i političke aktivnosti u
arhitektonskih projekata u zemlji. narodnooslobodilačkom ratu, koje su
realizirane u razdoblju od janura do
Stalna muzejska postavka otvorena maja 1943.5 Pored stalne postavke,
je 1983. godine, a autorica idejne muzej je organizovao i privremene
koncepcije i tematsko-ekspozicionog
plana izložbe bila je Nadija Deković, 5 Jokić, Neretva-Makljen. Prozor-Jablanica, 21-22.
280
izložbe. U muzeju su izlagali i poznati radu Jugoslavizacija muzejskog polja
jugoslovenski slikari poput Ismeta kada kaže da su „muzeji Drugog
Mujezinovića, Božidara Jakca, Branka svjetskog rata imali zadatak da istaknu
Šotre, Pive Karamatijevića i drugih.6 vizionarstvo KPJ-u u organizaciji
opštejugoslovenskog otpora, herojstvo
Muzej je imao sopstvene zbirke,7 zajedničke borbe partizana ‚kao
radionice i foto-laboratoriju, stručnu narodnog pokreta‘ i odavanje pošte
biblioteku, a bavio se i publicističkim svim jugoslovenskim žrtvama fašizma
radom. Izdao je publikacije: „Bitka i nacizma.“9 Imajući u vidu naprijed
na Neretvi“, „Makljen“, te vodič navedeno, jasno je da je nestanak
„Jablanica – Makljen“. Kao muzej koji zajedničke jugoslovenske države pred
je imao opštejugoslovenski značaj, muzej stavio brojne izazove kojima
u vrijeme Socijalističke Federativne na adekvatan način nije odgovoreno
Republike Jugoslavije, muzej je bio ni dan danas. Ti izazovi odnose se
izuzetno dobro posjećen. Zahvaljujući prije svega na promjenu muzeološke
tadašnjem poimanju muzeja, kao koncepcije u novim društveno-
mjesta koja imaju značajan vaspitno- političkim uslovima. No, najvažniji
obrazovni karakter, posjeta muzeju izazov u okolnostima koje su uslijedile
„Bitka na Neretvi“ Jablanica nalazila nestankom jugoslovenske države bio je
se u nastavnim programima škola sačuvati postojanje samog muzeja.
širom Jugoslavije. Razvijena pedagoška
služba sa raznovrsnim oblicima rada
(vođenja kroz izložbe, časovi historije,
filmske projekcije, razgovori sa RATNI PERIOD I TRANZICIJA
učesnicima rata, takmičenja u pozna-
vanju tematike narodnooslobodilačkog U ratnim okolnostima koje su
rata i drugo) privlačila je i do 300.000 nastupile početkom devedesetih
posjetilaca godišnje.8 godina dvadesetog stoljeća,
sjećanje na zajedničku prošlost
Kada se pogleda kontekst nastanka bosanskohercegovačkih naroda često
i djelovanja memorijalnog muzeja je bilo nepoželjno, a odnos društva
„Bitka na Neretvi“ vidljivo je da prema mjestima koja su bila simboli
je on bio neraskidivo vezan za te zajedničke prošlosti bio je rušilački.
postojanje jugoslovenske države. O Muzej u Jablanici je prebrodio taj
tome govori i Nataša Jagdhuhn u period, ali nije funkcionisao u skladu
sa svojom namjenom, a tokom ratnog
6 Radić, „Deset godina rada muzeja „Bitka na
Neretvi“ Jablanica i Spomenika na Makljenu“, 319. perioda i neposredno poslije rata
7 U 1984. godini muzej je imao Zbirku fotografija zgrada muzeja je služila za vojne
(400 fotografija), Zbirku arhivalija (300 dokume- potrebe.
nata) te Zbirku trodimenzionalnih predmeta (200
eksponata). 9 Nataša Jagdhuhn, „Jugoslavizacija muzejskog
8 Badžak „Ovjekovječenje čovjekoljublja“, Oslo- polja“, U: Zbornik radova Historijskog muzeja BiH,
bođenje, 12.09.1979., str. 5. br.12, Sarajevo, 2017., str. 13.
281
U julu 1992. godine tadašnji upravnik na Neretvi“ ostali su samo dijelovi.
muzeja obavijestio je zaposlenike Proces identifikacije nestalih predmeta
da je vojna policija preuzela zgradu nikada nije izvršen. Sam kompleks
muzeja, da je od tada ulaz civilnim je zapušten, a eksponati sa vanjskog
licima zabranjen, te da zaposlenici dijela su nestali. Historijski muzej
do daljnjeg ne dolaze na posao.10 U Bosne i Hercegovine, koji je i dalje
prostorijama muzeja tokom rata formalno bio osnivač ustanove, zbog
smještane su izbjeglice koje su, teškog stanja u kojem se i sam nalazio,
protjerane iz drugih dijelova Bosne i nije mogao voditi brigu o muzeju u
Hercegovine, spas nalazile u Jablanici, Jablanici.
a historija ovog perioda opterećena je
i optužbama o postojanju logora za Početak revitalizacije ove ustanove
Hrvate u zgradi muzeja. Kolekcija započeo je 1997. godine. Naime,
oružja koju je muzej posjedovao Opština Jablanica, prepoznajući
korištena je za potrebe odbrane značaj kompleksa je te godine odlučila
grada.11 Godine 1995. objektu je izdvojiti muzej iz Historijskog muzeja
zvanično promijenjen naziv u „Dom BiH i preuzeti osnivačka prava ove
Armije 4. Korpusa AR BiH“.12 ustanove, istovremeno preuzimajući
Iste godine, u velikom izložbenom i brigu o radnicima i kompleksu.13
prostoru muzeja, u kojem su se Od nekadašnjih sedamnaest radnika,
nalazili ostaci nekad monumentalne koliko ih je bilo zaposleno u muzeju,
izložbe „Bitka na Neretvi“, otvorena u ovom periodu u muzeju je ostalo
je postavka „4. Korpus AR BiH“, pet zaposlenika. Istovremeno sa
koja je ostala u muzeju sve do 2017. preuzimanjem osnivačkih prava,
godine. Ovom izložbom, muzej se muzeju je promijenjen naziv u
pridružio drugim muzejima NOB-a Javna Ustanova muzej „Sjeverne
na prostoru Bosne i Hercegovine, koji Hercegovine“, koji je trebao djelovati
su uz događaje iz Drugog svjetskog kao regionalna ustanova za područje
rata, kroz izložbe tematizirali i rat iz općina Jablanica, Konjic i Prozor.14
devedestih godina. Bio je to početak nove promjene
koncepcije muzeja.
Muzejske zbirke su tokom ratnog
perioda osiromašene, knjižni fond U ovom periodu osnovna djelatnost
biblioteke znatno je stradao, a sama ustanove bila je etnografsko
zgrada je doživjela devastaciju. Od istraživanje jablaničkog područja.15
nekada monumentalne izložbe „Bitka Prikupljen je jedan dio kućnih
predmeta i predmeta za rad koji
10 Obavijest zaposlenicima muzeja, 12.07.1992. 13 „Odluka o preuzimanju prava i obaveza osni-
godine, (dokument se nalazi u arhivi muzeja) vača muzeja u Jablanici“, 1.
11 Čukle, „Godišnjica MAD-a“, 1. 14 Elaborat o mogućnostima uređenja i namjene
12 Elaborat o mogućnostima uređenja i namjene Kompleksa muzeaj „Bitka na Neretvi“ Jablanica, .2.
Kompleksa muzeja „Bitka na Neretvi“ Jablanica, 2. 15 Isto, 3.
282
su, kao etnografski predmeti, imali muzeja u Jablanici. Za realizaciju ove
muzejsku vrijednost. Paradoksalno, izložbe u dijelu muzejskog hola je
ti predmeti izloženi su u izložbenom izgrađena etno kuća i vodenica, zbog
prostoru u kojem su se nalazili ostaci čega je ona u narednim godinama
stalne postavke „Bitka na Neretvi“ izazivala brojne prijepore i sukobljena
i postavka „4. Korpus AR BiH“. mišljenja, ali je kod posjetilaca muzeja
Tako su posjetioci muzeja u jednoj naišla na pozitivne utiske.
izložbenoj prostoriji mogli vidjeti,
jedan do drugog eksponate iz tri Nova promjena u koncepciji muzeja
tematski potpuno različite izložbe. mogla se naslutiti 2005. godine,
kada je muzeju ponovo promjenjen
Pored ostataka izložbe „Bitka naziv u JU muzej „Bitka na Neretvi“
na Neretvi“, veza sa prijeratnom Jablanica, a onda i u JU muzej „Bitka
namjenom muzeja sačuvana za ranjenike na Neretvi“ Jablanica.
je u dosljednom održavanju Međutim, promjena naziva nije
komemorativnih svečanosti prilikom značila i vraćanje memorijalnoj
obilježavanja godišnjice „Bitke koncepciji, što se vidi iz Pravila muzeja
na Neretvi“, koja se u organizaciji iz 2008. godine u kojima se kaže da
SABNOR-a BiH i Općine Jablanica muzej „sistemski istražuje, prikuplja
održava svake godine na platou i obrađuje muzejski materijal iz
muzeja u Jablanici.16 oblasti historije Bosne i Hercegovine
i kulturno-istorijsko naslijeđe Općine
Lutanje u definisanju osnovne Jablanica“.17 Ovako, tematski široko
koncepcije muzeja bio je rezultat i postavljena koncepcija muzeja, nije
osiromašenih muzejskih zbirki, ali i odgovarala ni karakteru već postojećih
nedostatak stručnog kadra. Iako se muzejskih zbirki, koje su uglavnom
uporno nastojala proširiti etnografska ostatak zbirki iz prijeratnog perioda,
zbirka muzeja, koja bi nadopunila a pogotovo ne sakupljačkoj aktivnosti,
sadržaj muzeja, muzej nikada nije koja se uglavnom zaustavila na
imao uposlenog kustosa etnologa, etnografskom materijalu.
koji bi bio stručan za ovakav vid
istraživačkog rada. Ipak, u narednim I pored toga, u godinama koje su
godinama u muzeju je zaista otvorena uslijedile, zahvaljujući finansijskoj
„Etnografska izložba jablaničkog podršci viših nivoa vlasti, urađeni su
kraja“, koja i danas čini stalni sadržaj značajni sanacioni i infrastrukturni
radovi koji su omogućili djelimičnu
16 Manifestacija obilježavanja godišnjice Bitke na revitalizaciju ustanove.18 Općina
Neretvi održava se početkom maja svake godine i
jedna je od najposjećenijih komemorativnih sveča- 17 Pravila Javne ustanove muzej „Bitka za ranjeni-
nosti posvećenih događajima iz narodnooslobodi- ke na Neretvi“ Jablanica, broj 01-22/08.
lačke borbe, na kojoj se okupi i do 5.000 posjetilaca 18 Neki od najznačajnijih projekata koji su realizo-
iz regije. Dreković, „Tito, refren od četiri slova“, str. vani su: sanacija ravnog krova u četiri faze, sanacija
30. fasade zgrade muzeja, sanacija dijela izložbenog
283
Jablanica je bila uključena u taj proces, Bosne i Hercegovine. U sastav
prepoznajući Memorijalni kompleks Nacionalnog spomenika ušli su svi
kao turističku šansu Općine.19 Od dijelovi kompleksa, uključujući zgradu
velikog značaja za očuvanje ovog muzeja sa pratećim sadržajima, ostatke
kompleksa bila je Odluka Komisije porušenog mosta, manifestacioni
za očuvanje nacionalnih spomenika prostor i zborište, te zgrada bunkera
Bosne i Hercegovine, kojom je na lijevoj obali Neretve. Ovom
Memorijalni kompleks u Jablanici Odlukom utvrđene su mjere zaštite
proglašen Nacionalnim spomenikom koje se imaju primjenivati na ovaj
Nacionalni spomenik, čime je
hola, te sanacija vanjske pozornice. spriječena bilo kakva prenamjena
19 Integralnom Strategijom razvoja Općine Jabla- ovog lokaliteta, a kompleks je dobio
nica 2014. – 2023. godine predviđena je realizacija
projekta „Revitalizacija zgrade i platoa muzeja „Bitka garanciju očuvanja za budućnost. 20
za ranjenike na Neretvi“ Jablanica, koji je do sada
djelimično realizovan. Dostupno na http://www. Za čitavo to vrijeme stalna postavka
jablanica.ba/ba/download-zona/integralna-strategi- „Bitka na Neretvi“ čekala je svoju
ja-razvoja.html.
284
obnovu. Taj proces je dovršen Dio stalne postavke
2013. godine, kada je izložba, iako JU Muzej „Bitka za ranjenike na
u umanjenom obimu, zahvaljujući Neretvi“ Jablanica, 2018. godina.
naporu tadašnjih zaposlenika,
obnovljena po tematsko-ekspozici-
onom planu izložbe iz 1983. godine. SADAŠNJOST I PERSPEKTIVA
Od tada se i broj posjetilaca počeo
Iz prethodnog presjeka djelovanja
povećavati,21 a sam kompleks je
muzeja, može se primjetiti da je muzej,
postao primjer očuvanja spomeničkog
od svog osnivanja prošao nekoliko
naslijeđa Socijalističke Federativne
transformacija koje su bile rezultat
Republike Jugoslavije.
promjene društveno-političkog
konteksta u kojem je djelovao, ali i
nedostatka dugoročne vizije razvoja i
plana upravljanja. Naravno, u skladu sa
finansijskim i kadrovskim rješenjima
21 U 2018. godini muzej je prodao 13.783 ulaz- sigurno je da je urađeno jako puno
nice, dok je taj broj u 2013.godini iznosio oko 7.000,
u: Izvještaji o radu muzeja za 2018. i 2013. godinu.
na revitalizaciji ustanove. Za razliku
285
od drugih mjesta sjećanja na borbu iz za HITNU SANACIJU kompletnog
Drugog svjetskog rata ovaj muzej nije objekta. (za ovo se moraju izdvojiti
prepušten zaboravu, niti je isključen iz sredstva!!!)“ Ljubica, iz Gradskog
savremenog života zajednice. Njegova muzeja Subotica je napisala: „Drage
osnovna funkcija - čuvanje sjećanja na kolege i mještani! Čuvajte ovo naslijeđe
jedan historijski događaj - danas nije na ponos svih nas koji smo svjesni
marginalizovana.22 Pokazuje to i broj značaja svega ovoga što se na ovom
posjetilaca koji iz godine u godinu području događalo, a na žalost ljudskog
raste, kao i činjenica da je muzej bića! Istrajte na očuvanju ove priče do
zastupljen u ponudama domaćih i vremena kada će društvo biti zrelije i
regionalnih turističkih agencija. Knjige kada će se podržati prezentacija onoga
utisaka pune su pozitivnih komentara, što ovo mjesto čuva.“
u kojima posjetioci najčešće iskazuju
vlastita osjećanja prema onome što U muzeološkom smislu, danas je
muzej predstavlja. Na ovom mjestu primjetno zaostajanje muzeja za
izdvajamo neke od komentara iz savremenom muzeološkom praksom.
Knjige utisaka za 2018. godinu. Izložbe, edukativni i kulturni
programi koji se realizuju u muzeju
Porodica Ilijavec iz Slovenije su rijetki i sporadični. Trenutni stalni
kaže:“Hvala da možemo istoriju sadržaj muzeja čini stalna postavka
pokazati i svojoj djeci. Ponosni da mogu „Bika na Neretvi“ i „Etnografska
vidjeti gdje se borio njihov pradjed izložba jablaničkog kraja“. Za bilo
Stipe Vuković“. Gospođa Mila je kakav ozbiljan istraživački i stručni
napisala:“ Kolosalno – svaka pohvala rad bit će potrebno najprije obnoviti
ljudima koji su sačuvali dio historije iz muzejske kolekcije, a zbog nedostatka
Drugog svjetskog rata koji svjedoči o stručnih zaposlenika i finansija taj
ljudima što su se borili protiv mržnje i proces ide sporo. Istraživački rad
fašizma“. S druge strane, jako je puno je neophodan i za realizaciju nove
komentara koji pozivaju na važnost stalne postavke koja u skladu sa
očuvanja ovog mjesta u kontekstu naučnim postulatima savremene
sadašnjeg vremena, pa je tako bračni historiografije i muzeologije mora,
par iz Brčkog u junu 2018. godine odbacujući historijski revizionizam,
ostavio sljedeći komentar: „Sačuvajte ali i jednostranost u interpretaciji,
ove lijepe uspomene i vrijeme kad se ponuditi drugačiju koncepciju od
živjelo zajedno i jedni za druge!!! Zbog one zasnovane na idejno-historijskoj
toga APELUJEMO na Upravne organe koncepciji izložbe iz 1983. godine.
Budući Plan upravljanja koji je
22 Zbog činjenice da se još od kraja osamdesetih
godina ne nalazi u sastavu kompleksa „Bitka na Ne-
potrebno izraditi u saradnji sa
retvi“, na ovom mjestu se ne uzima u obzir spome- relevantnim stručnjacima i Općinom
nik na Makljenu, koji je nakon devastacije iz 2000. Jablanica kao Osnivačem ustanove,
godine zastrašujući simbol vandalizma i uništavanja
spomeničkog naslijeđa.
mora definisati jasan koncept namjene
286
ove ustanove i njenu viziju razvoja.
Uprkos generalno lošoj situaciji u kojoj djeluje većina ustanova kulture u Bosni i
Hercegovini, bogata četrdesetogodišnja historija ustanove i rast broja posjetilaca
govori da ovaj muzej ima perspektivu i da može postati svijetli primjer
transformacije memorijalnih muzeja u Bosni i Hercegovini.
LITERATURA:
Badžak, Edhem. „Kolona kreće ispred Zemaljskog muzeja“, Oslobođenje, 11.11. 1978.
Badžak, Edhem. „Ovjekovječenje čovjekoljublja“, Oslobođenje, 12.09.1979.
Čukle, Mirsad. „Godišnjica MAD-a“. Novi vojnik, list Četvrtog korpusa Armije R BiH,
Jablanica, 07.08.1994.
Dreković, Dženat. „Tito, refren od četiri slova“. Magazin Dani, 02.05.2008.
Dunđerović Zdravko, Ramić Mustafa, Tadić Branko, Idejni projekat:Spomen-kompleks
Jablanica. Sarajevo: Institut za arhitekturu i urbanizam Arhitektonsko-urbanističkog
fakulteta Sarajevo, 1977.
Elaborat o mogućnostima uređenja i namjene Kompleksa „Muzej Bitka na Neretvi“
Jablanica, Komisija UO JU Muzej „Bitka na Neretvi“ za definisanje Kompleksa „Bitka
na Neretvi Jablanica“, 2006.
Informacija o obilježavanju istorijskih mjesta i događaja bitke za ranjenike na Neretvi,
mart 1978.
Izvještaj o radu Odbora za obilježavanje istorijskih mjesta i događaja Bitke za ranjenike
na Neretvi, januar 1980.
Jagdhuhn, Nataša. „Jugoslavizacija muzejskog polja“, 11-19. U: Zbornik radova
Historijskog muzeja - BiH, br.12, Sarajevo, 2017.
Jokić, Gojko. Neretva-Makljen. Prozor-Jablanica. Sarajevo, 1979.
Radić, Jerko. „Deset godina rada Muzeja „Bitka na Neretvi“ Jablanica i Spomenika na -
- Makljenu“, 309-321. U: Zbornik radova Muzeja revolucije BiH, br. 11, Sarajevo 1990.
Službeni glasnik BiH, broj 97/09.
http://www.jablanica.ba
287
Museums of the People‘s Liberation War in the
period of transition: Example of the Museum
„The Battle for wounded on the Neretva River“
Jablanica
Abstract: Memorial museums founded in the socialist Yugoslavia,
known as museums of the People’s Liberation War (NOB), had a special
significance in the formation of collective memories of the Second
World War in Yugoslavia. The expansion of museum network in Bosnia
and Herzegovina in the 1970s was organized by the Museum of the
Revolution of Bosnia and Herzegovina. Forming of the museum was
socially justified because of its educational role and the message that the
People’s Liberation War sends on to next generations. Forming of the
Museum “The Battle for the Wounded on the Neretva River” in Jablanica,
opened on 12 November 1978 by Josip Broz Tito in front of more than
one hundred thousand visitors, should be considered in this context. This
paper presents a cross-section of works and activities of this museum in
Yugoslav and post-Yugoslav period, attempting to offer answers on some
key issues of modern museum practice in Bosnia and Herzegovina. How
did memorial museums, founded with the aim of marking events of the
People’s Liberation War, experience social and political transformation
in the 1990s? How does today’s society in Bosnia and Herzegovina treat
these cultural institutions?
Key words: museums of People’s Liberation War, Battle on the Neretva River,
Jablanica, transformation
288
Xavier Bougarel radi u Centru za turske, osmanske,
Biografije autora balkanske i srednjeazijske studije (CETOBAC) u Parizu.
Bavi se jugoslovenskim ratovima iz 90-tih, historijom islama
na Balkanu i Drugim svjetskim ratom u jugoistočnoj Evropi.
Autor je, između ostalog, knjige Bosna, anatomija rata
(Sarajevo: University Press, 2018) i urednik, sa Hannesom
Granditsom i Marijom Vulesicom, knjige Local Dimensions
of the Second World War in Southeastern Europe (London:
Routledge, 2019).
289
koje kombiniraju političke teorije i filozofiju, odnose moći,
vlasti i dominacije, te političkim i društvenim pokretima.
Pored naučnih tekstova, objavljuje i kao izvršni urednik
međunarodnog časopisa za lijevu kritičku misao Novi
Plamen i kao redovni kolumnista na portalu Prometej.ba.
290
od Historijskog muzeja u Sarajevu, preko Muzeja
Savremene Umjetnosti u Zagrebu, Royal Institute of Arts u
Stockholmu, Fuori Visioni Festivala savremene umjetnosti
u Milanu, Museu do Oriente u Lisabonu, festivalima
savremene umjetnosti u Bambergu i Berlinu, te brojnim
galerijama i internacionalnim umjetničkim projektima.
291
-Dorđe Mihovilović od 2005. radi u Spomen
– području Jasenovac na mjestu kustosa-voditelja zbirke
fotografija. Od 2013. u zvanju višeg kustosa. Koautor je na
projektima „Poimenični popis žrtava koncentracijskog logora
Jasenovac“ i „Baza podataka stalnog muzejskog postava
Memorijalnog muzeja u Jasenovcu“ te voditelj projekta
snimanja preživjelih zatočenika kao projekta nadopune
stalnog muzejskog postava. Od 2007. član je „Povjerenstva za
izradu nastavnih materijala na temelju video iskaza fondacije
SHOAH iz Los Angelesa“ pri Ministarstvu znanosti,
obrazovanja i sporta Republike Hrvatske. Tokom 2015.
i 2016. bio je stručni suradnik na dokumentarnom filmu
„Jasenovački memento“ autora Bogdana Žižića. Autor je
više radova, izložbi i knjiga sa tematikom ustaškog logora u
Jasenovcu.
292
Amra Čusto je rođena u Sarajevu. Diplomirala
Redakcija
i magistrirala na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, na
Odsjeku za historiju. Istraživala i objavila radove na temu
memorijalne kulture, prateći značaj i ulogu spomenika u
kreiranju politika sjećanja u bosanskohercegovačkom društvu
od druge polovine XX stoljeća pa do danas. Također se bavi
istraživanjem urbanog razvoja Sarajeva, posebno u vrijeme
socijalizma. Zaposlena je u Kantonalnom zavodu za zaštitu
kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo.
293
Vjeran Pavlaković je vanredni profesor na
Odsjeku za kulturalne studije Sveučilišta u Rijeci. Doktorirao
je historiju 2005. godine u Washingtonu. Objavio je brojne
članke o kulturnoj memoriji, tranzicijskoj pravdi u bivšoj
Jugoslaviji i Španskom građanskom ratu. Neka od njegovih
nedavnih izdanja su: „Remembering War the European
Way: Croatia’s Commemorative Culture on the Eve of EU
Membership“, „The Battle for Spain Is Ours: Croatia and
the Spanish Civil War 1936-1939“ i „Symbols of the Culture
of Memory in Republika Srpska Krajina“. Također je voditelj
projekta „Konceptualiziranje nacije i kolektivnih identiteta
u Hrvatskoj: Politički rituali i kulturna memorija trauma 20.
stoljeća“ pod okriljem Hrvatske zaklade za znanost (HRZZ).
294
je 2005, za docenta 2009 a za vanrednog profesora za oblast
historija novog vijeka 2013. Član je redakcije Priloga Insti-
tuta za istoriju i Radova Filozofskog fakulteta u Sarajevu
(Historija,Historija umjetnosti, Arheologija).
295
296
297