Brown DA VINCIJEV KOD ZAHVALNICA Prvo i najvanije, zahvaljujem svom prijatelju i uredniku, Dejsonu Kofmanu, zato to je toliko naporno

radio na ovom projektu i zato to je istinski razumio o emu se zapravo radi u ovoj knjizi. Takoer, jedinstvenoj Hajdi Lang - neumornom borcu za Da Vinciev kod, izuzetnom agentu i odanom prijatelju. Ne mogu dovoljno da izrazim svoju zahvalnost izuzetnom timu u Dabldeju, na njihovoj velikodunosti, vjeri i izuzetnom vodstvu. Naroito sam zahvalan Bilu Tomasu i tivu Rubinu, koji su od samog poetka vjerovali u ovu knjigu. Moja zahvalnost takoer i originalnoj postavi prvih domaih navijaa, koje predvode Majki Palgon, Suzana Herc, Danel Moburg, Deki Everli i Adrien Sparks, nadarenim ljudima u timu prodaje Dabldeja, kao i Michaelu Vindzoru za nevjerojatnu opremu knjige. elio bih da zahvalim, na velikodunoj pomoi u istraivanju za ovu knjigu, Muzeju Luvr, Francuskom ministarstvu kulture, Projektu Gutenberg, Nacionalnoj biblioteci, Biblioteci drutva gnostika, Slubi za istraivanje i dokumentaciju Odjeljenja slikarstva Muzeja u Luvru, Katolikim svjetskim vijestima, Kraljevskoj opservatoriji Grini, Londonskom drutvu za ouvanje podataka, Arhivi dokumenata u Vestminsterskoj opatiji, Donu Pajku i Federaciji amerikih znanstvenika, kao i petorici lanova organizacije Opus Dei(od kojih su trojica sadanji, a dvojica bivi lanovi) koji su ispriali svoje prie, kako pozitivne tako i negativne, o svom iskustvu unutar organizacije Opus Dei. Zahvalnost takoer dugujem i knjiari Voter street, zato to su pronali toliko knjiga tokom mog istraivanja, svom ocu Richardu Braunu - nastavniku matematike i piscu - na njegovoj pomoi oko Boanske proporcije i Fibonucievog niza, Stijenu Plantonu, Silvi Bodlok, Piteru Makgviganu, Fransisu Makinerniju, Mardi Vohtel, Andreu Verneu, Kenu

Keleheru iz Anhorbal web media, Curry Sotak, Karin Popam, Ester Sung, Mirijam Abramovic, Vilijamu Tanstol-Pido i Grifinu Vuden Braunu. I naposljetku, u jednom romanu koji se toliko bavi svetim enskim principom, bio bih nemaran kada ne bih spomenuo dvije izuzetne ene koje su obiljeile moj ivot. Prvo, svoju majku, Koni Braun - kolegu pisca, hranioca, muziara i uzora. I svoju suprugu, Blade povjesniarku umjetnosti, slikaricu, urednicu i bez sumnje najdarovitiju enu koju sam ikada upoznao. INJENICE Sionski priorat - europsko tajno drutvo osnovano 1099. godine - stvarna je organizacija. Godine 1975. Nacionalna biblioteka u Parizu otkrila je spise poznate pod imenom Tajni dosjei, u kojima se navode mnogobrojni lanovi Sionskog priorata, meu kojima su i sir Isak Newton, Boticeli, Viktor Igo i Leonardo da Vinci. Vatikanska prelatura poznata kao Opus Dei izuzetno je pobona katolika sekta koja je nedavno bila predmet polemike povodom izvjetaja o ispiranjima mozga, prinudi i opasnom ritualu znanom kao "tjelesno samomuenje". Opus Dei je upravo priveo kraju izgradnju Nacionalnog stoera vrijednog 47 milijuna dolara, smjetenog u Aveniji Leksington 243 u New Yorku. Svi opisi umjetnikih djela, arhitekture i dokumenata, kao i tajnih rituala u ovom romanu su vjerni. PROLOG Muzej Louvre, Pariz 22:46 Ugledni kustos Jacques Sonijer posrnu kroz zasvoen ulaz u Veliku galeriju Muzeja. Pohrli ka najblioj slici koju je vidio, jednom Karavau. Grabei pozlaeni okvir, sedamdesetestogodinji ovjek podie remek-djelo i povue ga ka sebi tako da se ono odvoji od zida. Sonijer se srui na lea, pokriven platnom. Kao to je i oekivao, gvozdena kapija u blizini

padne uz zagluujui tresak, zatvarajui ulaz u krilo. Parket na podu se zatrese. U daljini, oglasi se alarm. Kustos je leao za trenutak, borei se za dah, procjenjujui situaciju. Jo sam iv. Ispuzao je ispod platna i pogledom pretraivao prazan prostor u potrazi za sklonitem. Zau se glas, toliko blizu da se zaledio: "Ne mrdaj." Na rukama i koljenima, kustos se ukipi, polako okreui glavu. Svega pet metara daleko, sa vanjske strane zatvorene kapije, silueta njegovog napadaa, velika poput planine, zurila je u njega kroz gvozdene reetke. Bio je irok i visok, avetinjski blijede koe i ve prorijeene bijele kose. Duice su mu bile ruiaste sa tamnocrvenim zjenicama. Albino je izvukao pitolj iz kaputa i proturio cijev kroz reetke, uperivi je pravo u kustosa. "Nije trebalo da bjei." Nije bilo lako odrediti njegov akcent. "A sada mi reci gdje je." "Ve sam vam rekao", kustos promuca, kleei bespomono na podu galerije. "Nemam predstavu o emu govorite." "Lae." ovjek je piljio u njega, potpuno nepomian. Jedino mu je u avetinjskim oima titrao bljesak. "Ti i tvoja braa imate neto to vam ne pripada." Kustos osjeti nalet adrenalina. Kako je mogao da zna? "Veeras e to biti vraeno pravim starateljima. Reci mi gdje je sakriven, i ostati e iv." ovjek podie pitolj u ravan sa Sonijerovom glavom. "Jesi li spreman da umre za tu tajnu?" Sonijer je gubio dah. ovjek nakrivi glavu, gledajui niz cijev pitolja. Sonijer podie ruke u obrani. "ekajte", lagano izusti. "Rei u vam ono to elite." Rijei koje su uslijedile kustos je izgovorio veoma paljivo. Tu la je esto uvjebavao... svaki put se molei da je nikada ne upotrijebi. Kada kustos zavri, njegov napada se samozadovoljno osmjehnu. "Da. Upravo to su mi rekli i ostali."

Sonijer ustuknu. Ostali? "I njih sam pronaao", krupni ovjek se rugao. "Svi troje. Potvrdili su ovo to si ti sada rekao." To nije mogue! Kustosov pravi identitet, kao i identiteti trojice njegovih senechaux, bio je svetinja gotovo koliko i drevna tajna koju su uvali. Sonijeru sada postade jasno da su i njegovi senechaivc, sljedei strogu proceduru, izgovorili istu la prije no to ih je sustigla smrt. Bio je to dio protokola. Napada ponovno uperi pitolj u njega. "Kada ti umre, ja u ostati jedini koji zna istinu." Istinu. U sekundi, kustos shvati svu bezizglednost situacije. Ako ja umrem, istina e biti zauvijek izgubljena. Instinktivno, on pokua da se doepa zaklona. Pitolj zagrmi, i kustos osjeti otru vrelinu kad mu se metak zarije u stomak. Pao je licem prema podu... borei se protiv bola. Polako, Sonijer se prevrnu i zagleda se kroz reetke u svog napadaa. Pitolj je sada bio uperen u Sonijerovu glavu. Sonijer zatvori oi, a misli mu bijahu vrtlog straha i aljenja. kljocaj praznog pitolja odjeknu kroz hodnik. Kustos naglo otvori oi. Napada spusti pogled na oruje. Izgledalo je kao da ga sve to zabavlja. Posegnu za drugim arerom, ali tada zastade kao da se predomilja, mirno se iscerivi pri pogledu na Sonijerovu utrobu. "Moj posao ovdje je zavren." Kustos pogleda nanie i vide rupu od metka na svojoj bijeloj lanenoj koulji. Bila je obrubljena malim krugom krvi moda desetak centimetara ispod grudne kosti. Moj stomak. Gotovo surovo, metak je promaio srce. Kao veteran la Guerre d'Algerie, kustos je ranije imao prilike da bude svjedok ovakve uasne, spore smrti. Preivjet e petnaest minuta, dok mu eluane kiseline cure u grudnu upljinu, polako ga trujui iznutra. "Bol je dobra, monsinjor", ree ovjek.

Potom ode. Ostavi sam, Jacques Sonijer ponovno upravi pogled ka gvozdenoj kapiji. Bio je zarobljen, a vrata se nisu mogla ponovno otvoriti barem jo dvadeset minuta. Dok netko stigne do njega, on e ve biti mrtav. Ipak, strah koji ga je sada obuzimao bio je daleko vei od straha za vlastiti ivot. Moram prenijeti tajnu. Posrui u nastojanju da se osovi na noge, on pomisli na trojicu svoje ubijene brae. Pomisli na generacije prije njih... na misiju koja im svima bijae povjerena. Neprekinut lanac znanja. Iznenada, sada, usprkos svoj predostronosti... usprkos svim sigurnosnim mjerama... Jacques Sonijer bio je jedina preostala karika, posljednji uvar jedne od najmonijih tajni ikada uvanih. Drhtei, podie se na noge. Moram pronai neki nain ... Bio je zarobljen unutar Velike galerije, a postojala je samo jedna osoba na svijetu kojoj je mogao predati baklju. Sonijer podie pogled ka zidovima svoje raskone tamnice. inilo se da mu se zbirka svjetski poznatih slika smijei kao starom prijatelju. Previjajui se od bola, on prikupi sve svoje moi i snagu. Oajniki zadatak koji je imao pred sobom, znao je, zahtjevat e svaku preostalu sekundu njegovog ivota. POGLAVLJE 1 Robert Langdon se polako probudi. Telefon je zvonio u tami - slabaan, nepoznat zvuk. Posegnu ka nonoj lampi i upali svetio. Pogledavi oko sebe mirkavim pogledom, on ugleda plianu renesansnu spavau sobu sa namjetajem iz doba Luia XVI, rukom oslikane zidove i ogroman krevet od mahagonija sa baldahinom. Gdje se do avola nalazim? Na ogrtau od akarda koji je visio najednom od stupova kreveta stajao je monogram: HOTEL Ric PARIZ. Polako, izmaglica poe da se razilazi.

Langdon podie slualicu: "Halo?" "Monsinjor Langdon?" ree muki glas. "Nadam se da vas nisam probudio?" Oamuen, Langdon pogleda na sat pored kreveta. Bilo je 12:32 poslije ponoi. Spavao je svega sat vremena, ali osjeao se kao mrtav. "Recepcionar je ovdje, monsinjor. Ispriavam se to vas uznemiravam, ali imate posjetioca. Tvrdi da je hitno." U Langdonovoj svijesti i dalje je vladala pometnja. Posjetilac? Pogled mu se sada usredotoi na zguvani reklamni letak na nonom stoliu. AMERIKI FAKULTET U PARIZU s ponosom predstavlja VEER SA ROBERTOM LANGDONOM PROFESOROM RELIGIJSKE SIMBOLOGIJE NA FAKULTETU HARWARD Langdon zaguna. Veeranje predavanje - prezentacija poganskog simbolizma skrivenog u kamenu katedrale u Sartru - vjerojatno je uzburkalo neke konzervativne vode u publici. Najvjerojatnije ga je neki religiozni student pratio kui kako bi zapodenuo svau. "ao mi je", ree Langdon, "ali veoma sam umoran i..." "Mais, monsieur", navaljivao je recepcionar, sniavajui glas do hitrog apta. "Va gost je vana linost." Langdon nije sumnjao u to. Njegove knjige o religioznim slikama i simbologiji kulta pretvorile su ga protiv njegove volje u slavnu linost u svijetu umjetnosti, a prole je godine Langdonova popularnost porasla stotinu puta nakon njegove umijeanosti u dogaaj u Vatikanu koji je privukao veliku pozornost javnosti. Od tada, bujica umiljenih povjesniara i ljubitelja umjetnosti koji su mu dolazili na vrata kao da nije imala kraja. "Ako biste bili tako ljubazni", ree Langdon, dajui sve od sebe da ostane utiv, "da li biste mogli da uzmete ime i broj telefona tog ovjeka, i da mu kaete da u pokuati da mu se javim prije nego to odem iz Pariza u utorak? Hvala vam." Spustio je slualicu prije nego to je

recepcionar stigao da se usprotivi. Sada uspravljen u krevetu, Langdon se namrti u pravcu Prirunika za odnose sa gostima ija se naslovna strana hvalisala: SPAVAJTE POPUT BEBE U GRADU SVJETLOSTI. NOITE U PARIKOM HOTELU RIC. Okrenu se i umorno baci pogled ka velikom ogledalu na drugoj strani sobe. ovjek koji mu je uzvratio pogled bio je stranac - raupan i umoran. Potreban ti je odmor, Roberte. Prola godina bila je teka za njega, nije mu bio potreban dokaz u ogledalu. Obino izrazito plave oi noas su mu izgledale mutno i umorno. Tamna strnjika brade zasjenila je njegovu jaku vilicu i bradu sa jamicom. Sijede oko sljepoonica bile su sve uoljivije, prodirui duboko u gustu i otru tamnu kosu. Iako su njegove kolegice uporno tvrdile da sijede samo naglaavaju njegovu privlanost intelektualca, Langdon se nije slagao. Kada bi Bostonski magazin mogao sada da me vidi. Prolog mjeseca, na Langdonovu sramotu, Bostonski magazin ga je uvrstio meu deset najintrigantnijih ljudi tog grada to je ast sumnjive vrijednosti koja ga je uinila metom beskrajnog zadirkivanja kolega sa Harvarda. Veeras, etiri tisue osamsto kilometara od kue, to laskanje je ponovno izronilo na povrinu kako bi ga proganjalo na predavanju koje je odrao. "Dame i gospodo..." hostesa se obraala punoj sali Paviljona Dofen Amerikog fakulteta u Parizu. "Naeg veeranjeg gosta ne treba predstavljati. Autor je brojnih knjiga: Sinbiologija tajnih sekti, Umjetnost Prosvijetljenih, Izgubljeni jezik ideograma, a kada kaem da je napisao knjigu o Religijskoj ikonografiji, to mislim doslovno. Mnogi od vas koriste njegove udbenike na predavanjima." Studenti u publici oduevljeno su potvrivali. "Planirala sam da ga veeras predstavim kroz njegovu impresivnu biografiju. Meutim..." Vragolasto je pogledala Langdona, koji je sjedio na pozornici. "Jedna osoba iz publike mi je upravo osigurala legitimaciju mnogo, recimo, intrigantniju."

Podigla je primjerak Bostonskog magazina. Langdon se zgri. Odakle joj do avola to? Hostesa pone da ita odabrane odlomke iz priglupog lanka, i Langdon osjeti kako sve vie i vie tone u stolici. Trideset sekundi kasnije, publika se cerila a ena nije pokazivala namjeru da odustane. "A odbijanje gospodina Langdona da javno govori o svojoj neuobiajenoj ulozi u prologodinjoj konferenciji u Vatikanu sasvim sigurno mu garantira dodatne poene na naem origo-metru." Hostesa je podbadala publiku. "elite li da ujete jo?" Neka je netko zaustavi, molio se Langdon dok je ponovno zaranjala u lanak. "Iako se profesor Langdon ne bi mogao nazvati zgodnim komadom poput nekih naih mlaih odabranika, ovaj znanstvenik od svojih etrdeset-i-neto godina ima vie uenjake privlanosti nego stoje uobiajeno. Njegova upeatljiva pojava naglaena je neobino dubokim baritonom, koji njegove studentice opisuju kao 'okoladu za ui'." Smijeh se prolomi salom. Langdon se prisili da se osmehne. Znao je to slijedi - neka smijena primedba o "Harisonu Fordu u tvidu" a budui da je ba te veeri mislio da je konano sigurno ponovno nositi tvid i rolku, odlui da neto poduzme. "Hvala, Monik", ree Langdon, prerano ustajui i izgurujui je sa podija. "Bostonski magazin oito ima dara za izmiljanje." Okrete se ka publici uz uzdah posramljenosti. "A ukoliko otkrijem koje od vas donio taj lanak, naloit u konzulatu da ga deportira." Publika se nasmijala. "Pa, narode, kao to svi znate, veeras sam ovdje da bih priao o moi simbola..." Zvonjava Langdonovog hotelskog telefona ponovno prekide tiinu. Gunajui u nevjerici, on podie slualicu. "Da?" Kao to je oekivao, bio je to recepcionar. "Gospodine Langdon, ponovno se ispriavam. Zovem da vas obavijestim da je va

gost upravo na putu ka vaoj sobi. Mislio sam da treba da vas upozorim." Langdon je sada bio potpuno budan. "Poslali ste nekoga u moju sobu. "Ispriavam se, monsinjor, ali takav ovjek... nisam mogao ni da pomislim da ga zaustavim." "Tko je on u stvari?" Ali recepcionar spusti slualicu. Gotovo istog trenutka, teka pesnica zalupa po Langdonovim vratima. U nedoumici, Langdon skliznu sa kreveta, oseajui kako mu noni prsti uranjaju u savonniere tepih. Navue hotelski ogrta i krenu ka vratima. "Tko je?" "Gospodine Langdon? Moram da razgovaram sa vama." ovjek je govorio engleski sa osjetnim naglaskom. "Ja sam porunik Zerom Kole. Centralna direkcija Sudske policije." Langdon zastade. Sudska policija? CDSP bila je priblini ekvivalent amerikog Federalnog istranog biroa. Ne sklanjajui sigurnosni lanac sa vrata, Langdon ih otvori desetak centimetara. Lice koje mu je uzvratilo pogled bilo je mravo i ispijeno. ovjek je bio izuzetno mrav, obuen u plavu odoru koja je djelovala zvanino. "Mogu li da uem?" upita agent. Langdon je oklijevao, osjeajui se nesigurno pod pogledom blijedoutih oiju nepoznatog. "O emu se radi?" "Mom kapetanu je potrebna vaa strunost u jednoj privatnoj stvari." "Sada?" Langdon procijedi. "Prola je pono." "Da li je tono da ste imali zakazan sastanak sa kustosom Luvra za veeras?" Langdon odjednom osjeti kako ga preplavljuje val nelagodnosti. On i cijenjeni kustos ak Sonijer su se dogovorili da se nau na piu poslije Langdonovog veeranjeg predavanja, ali Sonijer se nije pojavio. "Da. Kako ste znali?" "Pronali smo vae ime u njegovom planeru." "Nadam se da je sve u redu?"

Agent ozbiljno uzdahnu i proturi polaroid snimak kroz uzan otvor. Langdon pogleda fotografiju i itavo mu se tijelo ukruti. "Ova je fotografija snimljena prije manje od sat vremena. U Luvru." Dok je Langdon netremice promatrao bizaran prizor, prvobitna munina i ok ustupie mjesto iznenadnom naletu gnjeva. "Tko bi ovo napravio!" "Nadali smo se da biste nam vi mogli pomoi da odgovorimo upravo na to pitanje, s obzirom na vae poznavanje simbologije i vae namjere da se susretnete sa kustosom." Langdon je zurio u sliku, a uas se sada sjedinio sa strahom. Prizor je bio muan i izuzetno udan, i neodreeno ga je podsjeao na neto ve vieno. Prije malo vie od godinu dana, Langdon bese dobio fotografiju lea i slinu molbu za pomo. Dvadeset etiri trena kasnije, umalo je izgubio ivot u Vatikanu. Ova fotografija je bila potpuno drugaija, ali mu se neto u itavom scenariju inilo uznemirujue poznatim. Agent pogleda na sat. "Moj kapetan eka, gospodine." Langdon jedva da gaje uo. Oi su mu jo uvijek bile prikovane za fotografiju. "Ovaj simbol ovdje, i nain na koji mu je tijelo tako udno..." "Postavljeno?" natuknu agent. Langdon klimnu, osjeajui marce kad podie pogled. "Ne mogu da zamislim tko bi nekome uinio tako neto." Agent se smrknu. "Ne razumijete, gospodine Langdon. Ovo to vidite na fotografiji..." On zastade. " ...monsinjor Sonijer je napravio sam sebi." Kilometar i po odatle, nezgrapni albino po imenu Sajlas hramajui je proao kroz ulaznu kapiju luksuzne rezidencije od smeeg kamena u ulici La Brijer. Nazubljeni pojas od kostrijeti koji je nosio oko butine usjecao mu se u meso, no ipak mu je srce pjevalo od zadovoljstva zbog sluenja Gospodu. Bolje dobar.

Crvene oi su mu pretraivale hol kada je uao u rezidenciju. Prazan. Uz stepenice se popeo tiho, ne elei da probudi nikog od svojih sustanara. Vrata njegove spavae sobe bila su otkljuana; brave su ovdje bile zabranjene. On ue, zatvarajui vrata za sobom. Soba je bila spartanska - pod od grubih dasaka, ormari od borovine, madrac u uglu umjesto kreveta. Ove nedjelje je bio gost u ovoj rezidenciji, a ve godinama je ivio u slinom utoitu u New Yorku. Gospod mi je pruio sklonite i svrhu mog ivota. Veeras je, konano, Sajlas osjeao da je poeo da otplauje svoj dug. urno prie ormariu, pronae mobilni telefon skriven u posljednjoj ladici i okrene broj. "Da?" javi se muki glas. "Uitelju, vratio sam se." "Govori", naredi glas, zadovoljan to ga uje. "Sva etvorica su gotova. Tri senechaux... i sam Veliki majstor." Nastade trenutak pauze, kao za molitvu. "U tom sluaju, pretpostavljam da posjeduje informaciju?" "Sva etvorica su potvrdila. Nezavisno jedan od drugog." "I ti si im povjerovao?" "Suvie su se slagali da bi to bila sluajnost." Uzbuen uzdah. "Odlino. Plaio sam se da e prevagnuti tajanstvenost po kojoj je bratstvo poznato." "Suoavanje sa smru je snaan podstrijek." "Dakle, uenice moj, reci mi ono to moram da znam." Sajlas je znao da e informacija koju je iznudio od svojih rtava predstavljati ok. "Uitelju, sva etvorica su potvrdila da clef de voute postoji... legendarni kljuni kamen." Sa druge strane se zauo otar uzdah. Mogao je da osjeti uzbuenje Uitelja. "Kljuni kamen. Ba kao to smo pretpostavljali." Prema predanju, bratstvo bese napravilo kamenu mapu def de voute...ili kljuni kamen - isklesanu plou koja je otkrivala posljednje prebivalite najvee tajne bratstva... to je bila informacija

toliko mona daje upravo njena zatita inila razlog postojanja bratstva. "Kada budemo imali kljuni kamen", ree Uitelj, "dijelit e nas samo jedan korak." "Blie smo nego to mislite. Nalazi se ovdje, u Parizu." "U Parizu? Nevjerojatno. Gotovo daje suvie lako." Sajlas mu ispria prethodne dogaaje te veeri... kako su sva etvorica njegovih rtava, nekoliko trenutaka pred smrt, oajniki pokuali da otkupe svoje bezbonike ivote tako to su odali tajnu. Svaki od njih rekao je Sajlasu istu stvar - daje kamen bio genijalno sakriven na precizno odreenoj lokaciju unutar jedne od starih parikih crkava Eglise de Saint-Sulpice. "Unutar Boje kue", uzviknu Uitelj. "Kako nam se smiju!" "Kao to su to radili vjekovima." Uitelj uuta, kao da puta da se osjeaj trijumfa koji je nosio taj trenutak slegne u njemu. Naposljetku progovori. "Uinio si veliku uslugu Bogu. Vjekovima smo ekali na ovo. Mora povratiti kamen za mene. Smjesta. Veeras. Shvaa koliki je ulog." Sajlas je znao da su ulozi nemjerljivi. Usprkos tome, ono stoje Uitelj sada nareivao izgledalo mu je nemogue. "Ali crkva... to je tvrava. Naroito nou. Kako da uem?" Nepokolebljivim tonom ovjeka od ogromnog utjecaja, Uitelj objasni to mu je initi. Kada je Sajlas spustio slualicu, koa gaje peckala od nestrpljivosti. Jedan sat, rekao je sam sebi, zahvalan to mu je Uitelj ostavio vremena da se pokaje, stoje bilo neophodno prije no to ue u Boju kuu. Moram svoju duu oistiti od dananjih grijeha. Grijesi koje je tog dana poinio bili su sveti po svojoj svrsi. Rat protiv neprijatelja

Boga vodio se vjekovima. Oprost je bio zagarantirani. Usprkos tome, Sajlas je znao, oprost je zahtijevao rtvu. Navlaei zastore, on se svue i kleknu u sredite prostorije. Oborenog pogleda, on ispita nazubljeni pojas od kostreti stegnut oko butine. Svi pravi sljedbenici Puta nosili su ovu napravu - koni remen sa otrim metalnim bodljama koje su se usecale u meso kao stalno podsjeanje na Kristove patnje. Bol koji je ova naprava nanosila takoer je pomagao da se suprotstavi eljama tijela. Iako je Sajlas tog dana ve nosio svoj pojas vie od propisana dva sata, znao je da nije u pitanju obian dan. Hvatajui se za kopu, on stegnu remen za jo jednu rupicu, trgnuvi se kad se bodlje zaboe dublje u meso. Polako izdiui, uivao je u bolu kao ritualu proienja. Bolje dobar, aputao je Sajlas, ponavljajui svijetu mantru oca Hozea Marije Eskrive - Uitelja svih Uitelja. Iako je sam Eskriva umro 1975. godine, njegova je mudrost nastavila da ivi, a njegove su reci aputale tisue njegovih vjernih sljedbenika irom svijeta, kleei na podu i izvodei sveti ritual poznat kao "tjelesno samomuenje". Sajlas sada usmjeri pozornost na teak konopac sa vorovima uredno savijen na podu pored njega. Stega. Na vorovima se bese skorila krv. eljan proienja kao posljedice vlastite agonije, Sajlas na brzinu izgovori molitvu. Potom, zgrabivi jedan kraj konopca, sklopi oi i snano ga zavitla preko ramena, osjeajui kako mu vorovi udaraju o lea. Ponovno ga zabaci preko ramena, udarajui vlastito meso. ibao je ponovno i ponovno. Castigo corpus meum.

Naposljetku, osjeti kako krv poinje da curi. Otar travanjski zrak ibao je kroz otvoren prozor sitroena Zx dok su prolazili du june strane Opere i prelazili preko trga Vendom. Na suvozakom sjeditu, Robert Langdon je osjeao kako grad promie pored njega dok pokuava da razbistri misli. Tuiranje i brijanje koje je obavio na brzinu uinili su da izgleda dosta pristojno, ali nisu stiali njegovu napetost. Zastraujui prizor kustosovog tijela ostao mu je urezan u sjeanju. Jacques Sonijer je mrtav. Osjeaj gubitka koji se u Langdonu javio u vezi sa kustosovom smru bio je neminovan. Usprkos Sonijerovoj reputaciji samotnjaka, ugled koji je uivao zbog svoje predanosti umjetnosti inio gaje ovjekom od potovanja. Njegove knjige o tajnim kodovima na slikama Pusena i Tenirsa nalazile su se meu Langdonovim omiljenim udbenicima. Veeranji susret je Langdon sa nestrpljenjem iekivao, razoaravi se kada se kustos nije pojavio. Prizor kustosovog tijela ponovno iskrsnu u njegovim mislima. Jacques Sonijer je tako neto sam sebi napravio ? Langdon okrenu glavu i zagleda se kroz prozor, protjerujui prizor iz sjeanja. Vani, grad se tek sada smirivao - ulini prodavci gurali su kolica sa ueerenim amandes, konobari su iznosili vree sa smeem na plonik, dvoje zakasnelih ljubavnika priljubili su se jedno uz drugo kako bi se ugrejali na vjetra koji je mirisao na jasmin. Sitroen se autoritativno kretao kroz taj kaos, dok je njegova disonantna dvotonska sirena poput noa razdvajala promet. "Kapetan je bio zadovoljan kada je saznao da ste i veeras u Parizu", ree agent, progovorivi po prvi put od kako su napustili

hotel. "Sretna sluajnost." Langdon se ponajmanje osjeao sretnim, a sluajnost je predstavljala koncept u koji nije sasvim povjerovao. Kao netko koje proveo itav ivot prouavajui skrivenu povezanost naizgled nepodudarnih simbola i ideologija, Langdon je svijet promatrao kao mreu duboko isprepletenih predanja, povijest i dogaaja. Veze mogu biti nevidljive, esto je govorio na predavanjima iz simbologije na Harvardu, ali su uvijek tu, pohranjene tik ispod povrine. "Pretpostavljam", ree Langdon, "da vam je Ameriki fakultet u Parizu rekao gdje sam odsjeo?" Voza odmahnu glavom. "Interpol." Interpol, pomisli Langdon. Pa naravno. Zaboravio je daje naizgled bezazlen zahtjev svih evropskih hotela da se prikae paso prilikom prijavljivanja bio vie od puke formalnosti - bio je to zakon. Svake noi, irom Europe, slubenici Interpola su sa sigurnou mogli da kau tko gdje spava. Vjerojatno im je trebalo itavih pet sekundi da otkriju daje Langdon odsjeo u Ricu. Dok je sitroen ubrzavao ka junom djelu grada, osvetljeni profil Ajfelove kule pojavi se u daljini, sa desne strane, izvijajui se put neba. Spazivi ga, Langdon pomisli na Vitoriju i sjeti se obeanja koje su, napola u ali, jedno drugom dali prije godinu dana - da e se, svakih est mjeseci, ponovno sastajati na razliitim romantinim mjestima irom svijeta. Eiffelova kula bi se, mislio je Langdon, sigurno nala na njihovom spisku. Na alost, Vitoriju je posljednji put poljubio na bunom aerodromu u Rimu prije vie od godinu dana. "Jeste li bili na njoj?" upita agent, osvrui se. Langdon podie pogled, uvjeren da nije dobro razumio. "Molim?" "Divna je, zar ne?" Kroz prednje staklo kola, agent

je pokazivao na Ajfelovu kulu. "Jeste li bili na njoj?" Langdon prevrnu oima. "Ne, nisam se penjao na kulu." "Onaje simbol Francuske. Mislim daje savrena." Langdon odsutno klimnu glavom. Simbolozi su esto primeivali da Francuska - zemlja poznata po maizmu, valeranju i sitnim nesigurim voama poput Napoleona i Pipina Malog - nije mogla odabrati adekvatniji nacionalni simbol nego stoje to bio 300 metara visok falus. Kada su stigli do raskrsnice u ulici Rivoli, semafor je pokazivao crveno, uli sitroen nije usporio. Agent projuri kroz raskrsnicu i ubrza ka djelu ulice Kastiljone oivienom drvoredom, koji je sluio kao sjeverni ulaz u uveni Tiljeri park - pariku verziju Central parka. Veina turista je pogreno prevodila da se Jardins des Tuileries odnose na tisue lala koje su tu cvetale, ni i Tuileries se zapravo bukvalno odnosilo na neto daleko manje romantino. ()vaj park je nekada bio ogromna, zagaena iskopinska jama iz koje su pariki graditelji vadili glinu za proizvodnju uvenog parikog crvenog krovnog crepa - ili tuiles. Kad su uli u naputeni park, agent zavue ruku ispod komandne table i iskljui sirenu. Langdon odahnu, uivajui u iznenadnoj tiini. Izvan kola, bludi snop halogenih farova padao je na ljunkovitu prilaznu stazu koja je vodila do parkinga. Hrapavo struganje guma po ljunku intoniralo je hipnotizirajui ritam. Za Langdona, Tiljeri je oduvijek predstavljao sveto tlo. Bio je to park u kojem je Kl od Mone eksperimentirao sa bojom i oblikom, pokrenuvi raanje impresionizma. Veeras, meutim, mjesto je zrailo neobinom aurom zloslutnosti. Citroen sada skrene nalijevo, skreui pod otrim uglom ka zapadu, na glavni bulevar parka. Savijajui oko krunog jezera, voza

presijee naputenu aveniju, izlazei na iroko kvadratno dvorite iza nje. Langdon ugleda zavretak parka Tiljeri, obcleen ogromnim kamenim lukom. Are du Carrousel. Usprkos orgijskim ritualima koji su se nekada odravali na Karuselu, poklonici umjetnosti potovali su ovo mjesto iz sasvim drugog razloga. Sa esplanade na kraju Tiljerija, mogla su se vidjeti etiri najbolja muzeja umjetnosti na svijetu... po jedan na svakoj strani svijeta. Kroz prozor na desnoj strani kola, juno preko Sene i Keja Volter, Langdon je vidio dramatino osvetljenu fasadu stare eljeznike stanice - sada ugledni muzej Orsej. Pogledavi nalijevo, razaznao je vrh ultramodernog centra Pompidu, u koji je smjeten Muzej moderne umjetnosti. Iza njega, na zapadu, znao je Langdon, drevni obelisk Ramzesa izdizao se iznad drvea, obeleavajui muzej Jeu de Paume. Ali upravo ispred sebe, na istoku, kroz luk, Langdonov pogled otkrio je monolitsku renesansnu palau pretvorenu u najuveniji muzej umjetnosti na svijetu. Luvr. Langdona prooe poznati marci divljenja dok su mu oi uzalud pokuavale da obuhvate itavu masu zdanja. Na zapanjujue irokom trgu nametljiva fasada Luvra uzdizala se poput tvrave naspram parikog neba. Izgraen u obliku ogromne potkovice, Luvr je predstavljao najduu zgradu u Europi, koja se protezala dalje od tri Ajfelove kule poloene u nizu, jedna iza druge. ak ni 93.000 kvadratnih metara otvorenog trga izmeu krila muzeja nisu mogli baciti u zasenak velianstvenu irinu fasade. Langdon je jednom opkoraao itav obim Luvra, prelazei put od neverovatnih etiri tisue osamsto metara. Usprkos procjeni da bi posetiocima bilo potrebno pet nedjelja da na odgovarajui nain uivaju u 65.300

umetnikih dijela u ovoj zgradi, veina turista birala je skraenu verziju doivljaja, koje je Langdon nazivao "Luvr na brzaka" - pravi sprint kroz muzej kako bi se vidjela tri najpoznatija dijela: Mona Liza, Miloska Venera i Nike sa Samotrake. Art Bakvold se jednom prilikom hvalio kako je sva tri remek-dijela vidio u roku od pet minuta i pedeset i est sekundi. Voza izvadi runi voki-toki i objavi na brzom francuskom: "Monsieur Langdon est arrive. Deux minutes." Nerazumljiva potvrda zapucketala je u znak odgovora. Agent odloi ureaj i okrenu se prema Langdonu. "Kapetan e vas doekati na glavnom ulazu." Voza zanemari znakove koji su zabranjivali kolski promet na trgu. Broj obrta motora se povea i sitroen jurnu preko ivinjaka. Glavni ulaz u Luvr sada se drsko izdizao u daljini, okruen sa sedam trouglastih jezeraca iz kojih su ikljale osvetljene fontane. La Pyramide. Novi ulaz u pariki Luvr postao je gotovo jednako popularan kao i sam muzej. Kontroverzna neomoderna staklena piramida koju je dizajnirao ameriki arhitekta roen u Kini I. M. Pei jo uvijek je izazivala prezir tradicionalista koji su smatrali da naruava dostojanstvo renesansnog dvorita. I dok je Gete opisivao arhitekturu kao zamrznutu glazbu, kritiari su ovu piramidu opisivali kao kripanje noktiju po kolskoj tabli. Napredne pristalice, meutim, slavile su providnu piramidu visoku 21 metar kao nevjerojatnu simbiozu drevne strukture i moderne metode - simbolinu vezu starog i novog - koja pomae prelazak Luvra u novi milenijum. "Da li vam se svia naa piramida?" upita agent. Langdon se namrti. Francuzi su, inilo se, voljeli da postavljaju ovo pitanje Amerikancima. Bilo je to

pitanje sa skrivenim namjerama, naravno. Ukoliko priznate da vam se piramida svia, bili ste Amerikanac bez ukusa - ako pak izrazite svoje neodobravanje, uvrijedili ste Francuze. "Miteran je bio smio ovjek", odgovori Langdon, opredelivi se za kompromis. Za pokojnog francuskog predsjednika koji je naruio izgradnju piramide govorilo se da pati od "faraonskog kompleksa". Nosei samostalnu odgovornost za to to je Pariz bio ispunjen egipatskim obeliscima, umjetnou i umjetnikim predmetima, Fransoa Miteran imao je afinitet prema egipatskoj kulturi, toliko sveobuhvatan da su Francuzi o njemu jo uvijek govorili kao o Sfingi. "Kako se zove kapetan?" upita Langdon, mjenjajui temu. "Bezu Fa", ree voza, pribliavajui se glavnom ulazu u piramidu. "Mi ga zovemo le Taureau." Langdon ga ovla pogleda, pitajui se da li svaki Francuz ima misteriozan ivotinjski epitet. "Svog kapetana zovete BIKT ovjek podie obrve. "Govorite francuski bolje nego to priznajete, monsinjor Langdon." Govorim francuski oajno, pomisli Langdon, ali zato sa zodijakom ikonografijom stojim dobro. Taurus je oduvijek bio bik. Astrologija je predstavljala simboliku konstantu irom svijeta. Agent zaustavi kola i pokaza, izmeu dvije fontane, na velika vrata na jednoj od stranica piramide. "Tamo je ulaz. Sa sreom, gospodine." "Vi ne idete?" "Moja nareenja glase da vas ostavim ovdje. Moram da se postaram za neto drugo." Langdon uzdahnu i izae iz kola. To je va cirkus. Agent nagazi na plin i odjuri. Dok je stajao sam i promatrao zadnja svjetla automobila kako se udaljavaju, Langdon pomisli kako bi lako mogao da se predomisli, izae iz dvorita,

uhvati taksi i zaputi se kui, ka krevetu. Neto mu je govorilo da je to vjerojatno loa ideja. Dok se pribliavao izmaglici fontana, Langdona je pratio nelagodan osjeaj preko imaginarnog, koji ga je dijelio od drugog svijeta. Kao u snu. Prije svega dvadeset minuta spavao je u svojoj hotelskoj sobi. Sada je stajao ispred providne piramide koju je podigao Sfinga, i ekao policajca koga su zvali Bik. Zatoen sam u slici Salvadora Dalia, pomislio je. Langdon krenu ka glavnom ulazu - ogromnim okretnim vratima. Foaje koji se iza njih vidio bio je osvijetljen mutnom svjetlou i potpuno prazan. Da li da pokucam ? Langdon se pitao da li je ikada ijedan od cijenjenih egiptologa sa Harvarda pokucao na prednja vrata piramide, oekujui odgovor. Podie ruku da zalupa na staklo, ali iz tame ispod njega pojavi se figura koja se penjala krunim stepenicama. ovjek je bio zdepast i crn, gotovo neandertalac, obuen u tamno odijelo na dvoredno kopanje koje se napelo kako bi pokrilo njegova iroka ramena. Prilazio je sa nepogreivim autoritetom na stubastim, snanim nogama. Razgovarao je preko mobilnog telefona ali zavri razgovor kad se priblii. Pokretom ruke pokaza Langdonu da ue. "Ja sam Bezu Fa", objavi on kad se Langdon probi kroz okretna vrata. "Kapetan Centralne direkcije Sudske policije." Ton mu bese odgovarajui grlena grmljavina... poput nagovjetaja oluje. Faov ogromni dlan obavio se oko Langdonovog sa silinom koja je pretila da ga smrvi. "Vidio sam fotografiju", ree Langdon. "Va agent kae da je ak Sonnier sam..." "Gospodine Langdon", Faove oi kao od abonosa netremice su ga promatrale, prikivajui ga za mjesto. "To to ste vidjeli na fotografiji samo je nagovjetaj onoga to je Sonijer napravio." Kapetan Bezu Fa je koraao poput gnjevnog vola, irokih ramena

zabaenih unatrag i brade vrsto priljubljene uz grudi. Tamna mu je kosa bila uljem zalizana, to je naglaavalo korijen kose koji mu se strelovito sputao niz sredinu ispupenog ela i koji je iao ispred njega poput pramca borbenog broda. Dok se kretao, tamne oi kao da su prile zemlju pred njim, sijajui vatrenom jasnoom koja je nagovjetavala reputaciju neumitne strogosti. Langdon je sledio kapetana niz uvene mramorne stepenice do atrija zaronjenog ispod staklene piramide. Dok su silazili, prooe izmeu dva naoruana straara Sudske policije koji su drali strojnice. Poruka je bila jasna: nitko veeras ne ulazi niti izlazi bez blagoslova kapetana Faa. Sputajui se ispod nivoa zemlje, Langdon se borio sa rastuom nelagodom. Faovo prisustvo ponajmanje se moglo opisati kao dobrodolica, a sam Luvr u to doba je bio obavijen gotovo grobnom aurom. Stepenice su, poput prolaza u zamraenoj kino-sali, bile osvjetljene priguenim podnim svijetlom ugraenim u svaki stepenik. Langdon je uo vlastite korake kako odzvanjaju na staklu iznad njih. Kad podie pogled, ugleda blijedo osvjetljene snopove izmaglice sa fontana kako postaju sve bljei sa druge strane providnog krova. "Odobravate li?" upita Fa, pokazujui svojom irokom bradom navie. Langdon uzdahnu, suvie umoran da bi igrao igre. "Da, vaa piramida je prekrasna." Fa zaguna. "Oiljak na licu Pariza." Jedan - nula. Langdon osjeti daje njegov domain ovjek kome je teko ugoditi. Pitao se da li je Fau uope poznato daje ova piramida, na izriit zahtjev predsjednika Miterana, konstruirana od tono 666 okana stakla - neobian zahtjev koji je oduvijek

bio vrela tema meu zagovornicima teorije za vjere koji su tvrdili daje 666 sotonski broj. Langdon odlui da to ne spominje. Dok su ponirali sve dublje u podzemni foaje, zjapei prostor polako izroni iz sjene. Izgraeno 17 metara ispod nivoa zemlje, novokonstruirano predvorje Luvra od 6.300 kvadratnih metara irilo se poput beskrajne peine. Izgraen od toplog oker mramora kako bi se slagao sa nadzemnom kamenom fasadom boje meda, podzemni hol je obino vrvio od turista, ispunjen svjetlocu. Te noi je, meutim, predvorje bilo pusto i mrano, dajui itavom prostoru hladnu grobnu atmosferu. "A to je sa redovnim osiguranjem muzeja?" upita Langdon. "En quarantaine", odsjee Fa, kao daje Langdon dovodio u sumnju integritet njegove ekipe. "Oigledno je veeras uao netko tko nije smio. Svi noni uvari Luvra su u krilu Sali, na sasluanju. Moji osobni agenti preuzeli su osiguranje muzeja za noas." Langdon klimnu glavom, kreui se brzo kako bi odrao korak sa Faom. "Koliko ste dobro poznavali Jacquesa Sonijera?" upita kapetan. "U stvari, uope ga nisam poznavao. Nikada se nismo sreli." Fa je izgledao iznenaeno. "Va prvi susret je trebalo da bude veeras?" "Da. Planirali smo da se susretnemo na Amerikom fakultetu, na prijemu nakon mog predavanja, ali se on nije pojavio." Fa navrlja nekoliko napomena u malu biljenicu. Dok su ili, Langdon krajikom oka spazi manje poznatu piramidu Luvra - La Fyranu de Inversee- ogroman obrnuti svetlarnik koji je visio sa tavanice poput stalaktita u pridruenom djelu mezanina. Fa povede Langdona uz kratak niz stepenica do ulaza u zasvoeni tunel, iznad kojeg je stajao natpis: DENON. Krilo Denon je najpoznatije od tri glavna dijela Luvra.

"Koje zahtijevao da se veeras susretnete?" iznenada upita Fa. "Vi ili on?" Pitanje se inilo neobinim. "Gospodin Sonijer", odgovori Langdon kad uoe u tunel. "Njegova sekretarica me je kontaktirala prije nekoliko nedjelja putem e-maila. Rekla je da je kustos uo da u odrati predavanje u Parizu ovog mjeseca i da eli o neemu da razgovara sa mnom dok sam ovdje." "Da razgovara o emu?" "Ne znam. O umjetnosti, pretpostavljam. Imamo ista interesiranja." Fa je bio skeptian. "Nemate uope nikakvu ideju o tome ega bi se mogao ticati va sastanak?" Langdon nije imao. U to vrijeme je i sam bio radoznao, ali bilo mu je neugodno da se raspituje o detaljima. Potovani ak Sonijer bio je poznat po svojoj zatvorenosti i izbjegavao je sastanke; Langdon se radovao to e imati barem priliku da ga upozna. "Gospodine Langdon, moete li da pretpostavite o emu je gospodin Sonijer elio da razgovara sa vama u noi kada je ubijen? Moglo bi biti od koristi." Otar ton pitanja uinio je da Langdon osjeti nelagodu. "Zaista ne mogu ni da pretpostavim. Nisam pitao. Bila mi je ast to me je uope kontaktirao. Potovalac sam rada gospodina Sonijera. esto na svojim predavanjima koristim njegove tekstove." Fa u svojoj biljenici zabiljei i tu injenicu. Dva ovjeka su se sada nalazila na pola puta kroz ulazni tunel koji je vodio do krila Denon, i Langdon je vidio dva niza pokretnih stepenica na drugom kraju tunela. Oba nepomina. "Dakle, imali ste ista interesiranja?" upita Fa. "Da. Zapravo, vei dio protekle godine proveo sam radei na projektu koji se bavi primarnom strunom oblau gospodina Sonijera. Radovao sam se

to u mu malo proakati mozak." Fa podie pogled. "Molim?" Fa oigledno nije razumio idiom. "Radovao sam se to u saznati to on misli o datoj temi." "Shvaam. A koja je tema?" Langdon je oklijevao, ne znajui kako tono da se izrazi. "U osnovi, rukopis se tie ikonografije oboavanja boginje - koncepta svetog enskog principa, kao i umjetnosti i simbola povezanih s tim." Fa proe mesnatom rukom preko kose. "A Sonijer se razumio u to?" "Nitko se nije razumio vie od njega." "Shvaam." Langdon je nasluivao da Fa uope nije shvatio. Jacquesa Sonijera su smatrali najboljim ikonografom kulta boginje na svijetu. Ne samo da je Sonijer gajio osobno zanimanje za relikvije koje se tiu plodnosti, kultova boginje, kulta Vike i enskog boanstva, ve je i tokom dvadeset i etiri godine koje je ovdje proveo kao kustos pomogao Luvru da sakupi najveu svjetsku kolekciju umjetnina vezanih za boginju - labris sjekire iz najstarijeg grkog hrama posveenog boginjama u Delfima, zlatne Kaducejeve palice, stotine egipatskih ank krstova nalik malim uspravnim anelima, sistrum udaraljke koje su upotrebljavane u starom Egiptu kako bi se odagnali zli duhovi, kao i zapanjujui niz statua koje prikazuju Horusa koga njeguje boginja Izida. "Moda je Jacques Sonijer znao za va rukopis?" nabadao je Fa. "I moda vas je pozvao na sastanak kako bi vam ponudio pomo oko knjige." Langdon odmahnu glavom. "U stvari, nitko ne zna za moj rukopis. Jo uvijek je u radnoj verziji, i pokazao sam ga samo svom uredniku." Fa zauti. Langdon nije dodao razlog zbog kojeg nikome drugom nije pokazao rukopis. Tri stotine stranica - sa

radnim naslovom Simboli izgubljenog enskog boanstva - nudile su neke veoma nekonvencionalne interpretacije zvanine religiozne ikonografije, koje e sasvim sigurno izazvati mnoge polemike. Sada, dok se pribliavao nepominim liftovima, Langdon zastade, shvativi da se Fa vie ne nalazi pored njega. Okrenuvi se, ugleda ga kako sloj i nekoliko metara iza, pored slubenog lifta. "Ii emo liftom", ree Fa dok su se vrata lifta otvarala. "Kao to vam je bez sumnje poznato, galerija je prilino udaljena ako idete pjeice." lako je Langdon znao da e dizalo ubrzati dvokatno penjanje do krila Denon, ostao je nepomian. "Neto nije u redu?" Fa je nestrpljivo zadravao vrata. Langdon udahne, bacajui eznutljiv pogled iza sebe, ka liftovima. Sve je u potpunom redu, slae samome sebi, krenuvi natrag ka liftu. Kao djeak, Langdon je pao u naputeni bunar i umalo nije umro trupkajui po vodi u skuenom prostoru nekoliko sati, prije nego to su ga spasili. Otuda je poticala njegova fobija od zatvorenog prostora liftova, podzemne eljeznice, terena za skvo. Dizalo je potpuno sigurna naprava, neprestano je ponavljao samome sebi, nikada ne povjerovavi u to. Siuna metalna kutija koja visi u zatvorenom vertikalnom oknu! Zadravajui dah, on kroi u dizalo, osjeajui poznat nalet adrenalina dok su se vrata zatvarala. Dva kata. Deset sekundi. "Vi i gospodin Sonijer", ponovno ree Fa kad dizalo poe da se kree, "uope nikada niste razgovarali? Nikada se niste dopisivali? Nikada nita jedan drugom niste slali potom?" Jo jedno neobino pitanje. Langdon odmahnu. "Ne. Nikada." Fa nakrivi glavu, kao da u pamenju pravi mjesta za

tu injenicu. Ne govorei nita, zurio je ravno ispred sebe u kromirana vrata. Dok su se uspinjali, Langdon pokua da se usredotoi na neto to nisu etiri zida koja su ga okruivala. U odrazu na sjajnim vratima lifta vidio je kapetanovu kopu za kravatu - srebrno raspee sa trinaest umetnutih komadia crnog oniksa. Iz nekog neodreenog razloga, smatrao je daje to neobino. Simbol je bio poznat kao crux gemmata - kri sa trinaest dragulja - kranski ideogram za Krista i njegovih dvanaest apostola. Iz nekog razloga, Langdon nije oekivao da e kapetan francuske policije na tako oigledan nain demonstrirati svoju vjeru. S druge strane, ovo je Francuska; kranstvo ovdje nije toliko religija koliko pravo po roenju. "To je crux gemmata", iznenada ree Fa. Trgnuvi se, Langdon podie pogled i vide na sebi Faove oi koje su ga posmatrale u odrazu. Dizalo se uz trzaj zaustavi i vrata se otvorie. Langdon brzo iskorai u hodnik, eljan osjeaja otvorenog prostora koji su pruale uvene visoke tavanice galerija u Luvru. Svijet u koji bese zakoraio, meutim, ne bese uope onakav kakav je oekivao da e biti. Iznenaen, Langdon se ukopa u mjestu. Fa ga ovla pogleda. "Rekao bih, gospodine Langdon, da nikada niste vidjeli Luvr nakon radnog vremena?" Mislim da nisam, pomisli Langdon, pokuavajui da se sabere. Obino besprijekorno osvijetljene, galerije Luvra veeras su bile zapanjujue mrane. Umjesto uobiajenog bijelog svjetla koje je dopiralo od gore, inilo se da mutan crveni sjaj izbija iz podnih dasaka i ija navie - isprekidani pramenovi crvene svjetlosti koji se prosipaju po parketu. Dok je gledao niz tamni hodnik, Langdon shvati daje trebalo da oekuje ovakav prizor. Bukvalno sve velike galerije nou su

koristile crveno osvijetljenje- strateki rasporeeno i nisko postavljeno, neupadljivo svetio koje je omoguavalo osoblju da se kree kroz hodnike istovremeno ostavljajui slike u relativnoj tami kako bi se usporio efekt njihovog izbljeivanja uslijed pretjerane izloenosti svjetlosti. Veeras, muzej je odisao gotovo sumornom atmosferom. Duge sjene pruale su se svuda, a obino zasljepljujue zasvoene tavanice izgledale su kao niske, crne praznine. "Ovuda", ree Fa, skreui naglo nadesno i zaputivi se kroz niz meusobno povezanih galerija. Langdon gaje sledio dok mu se vid postepeno navikavao na tamu. Svuda okolo, ulja na platnu velikih formata poinjala su da se materijalizira poput fotografija u ogromnoj mranoj komori... Njihove oi su ga pratile dok se kretao kroz prostorije. Mogao je da osjeti poznat, otar miris muzejskog zraka - suh, deionizirani miris koji je nosio prigueni nagovjetaj ugljika - produkta ugljinih filtera na ureajima za smanjivanje vlanosti zraka, koji su non-stop radili kako bi neutralizirali korozivni ugljik-dioksid koji su izdisali posjetioci. Postavljene visoko na zidovima, vidljive sigurnosne kamere slale su nedvosmislenu poruku posjetiocima: Vidimo vas. Ne dirajte nita. "Da li je neka od njih prava?" upita Langdon, pokazujui na kamere. Fa odmahnu glavom. "Naravno da nije." Langdon nije bio iznenaen. Video-nadzor u muzeju ove veliine bio je veoma skup i neefikasan. Uz itave hektare galerija koje je trebalo nadzirali, Luvru bi bilo potrebno nekoliko stotina tehniara samo da prate snimke. Veina velikih muzeja sada je koristila osiguranje zatvaranjem. Zaboravite na pokuaje da sprijeite lopove da uu. Sprijeite ih da izau. Mehanizam za zatvaranje aktivirao se nakon radnog vremena i ukoliko bi uljez pomakao neku od umjetnina, izlazi oko te galerije bi se

blokirali i lopov bi se naao iza reetaka ak i prije nego to bi policija stigla. Niz mramorni hodnik koji se nalazio ispred njih odzvanjali su glasovi. inilo se da buka dolazi iz velikog skrovitog udubljenja, sa desne strane. Jasno svetio razlijevalo se ka hodniku. "Kustosova ured", ree kapetan. Dok su prilazili udubljenju, Langdon baci pogled niz kratak hodnik, u Sonijerovu luksuznu radnu sobu toplo drvo, slike starih majstora i ogroman antikni radni stol na kojem je stajao model viteza pod punim oklopom, visok pola metra. Nekoliko policijskih agenata muvalo se po prostoriji, razgovarajui telefonom i hvatajui biljeke. Jedan od njih sjedio je za Sonijerovim slolom, kuckajui po tastaturi laptopa. inilo se daje kustosova ured le noi pretvorena u komandnu stanicu Sudske policije. "Messieurs", pozva ih Fa, i ljudi se okrenue. "Ne nous derangez. Pas sons (imun pret'textc. Entendu?" Svi u uredu kimnue u znak razumijevanja. Langdon je do tada okaio dovoljno znakova NE UZNEMIRAVAJ na vratima hotelskih soba daje mogao da shvati sutinu kapetanovog nareenja. Faa i Langdona nije trebalo uznemiravati ni pod kojim okolnostima. Ostavljajui malu grupu agenata, Fa povede Langdona dalje niz zamraeni hodnik. Tridesetak metara ispred otvarao se prolaz ka najpopularnijem odjeljku Luvra - la Grande Galerie - naizgled beskrajnom hodniku u kojem su se nalazile najvrednije slike talijanskih majstora koje je Luvr posjedovao. Langdon je ve zakljuio daje ovo mjesto na kojem se nalazilo Sonijerovo tijelo; uveni parket na podu Velike galerije jasno se vidio na polaroid snimku. Dok su se pribliavali, Langdon primijeti daje ulaz blokiran ogromnom elinom reetkom kakva se viala na srednjovekovnim zamkovima.

"Osiguranje zatvaranjem", ree Fa kad se pribliie reetki. ak i u tami, barikada je izgledala kao da bi mogla zaustaviti tenk. Stigavi pred nju, Langdon proviri kroz reetke ka slabo osvjetljenom peinolikom prostoru Velike galerije. "Poslije vas, gospodine Langdon", ree Fa. Langdon se okrenu. Poslije mene, kuda? Fa pokaza na pod, na dno reetke. Langdon pogleda nanie. U mraku, ne bese ni primijetio. Barikada je bila podignuta oko pola metra, formirajui na taj nain neobian otvor sa donje strane. "Ova oblast je jo uvijek zatvorena za osiguranje Luvra", ree Fa. "Moj tim iz Police technlque et scientifique je upravo zavrio svoju istragu." Pokaza na otvor. "Molim vas provucite se ispod." Langdon je zurio u uzan prostor za provlaenje, a potom u masivnu elinu reetku. ali se, zar ne? Barikada je izgledala kao giljotina koja samo eka da smrvi uljeze. Fa proguna neto na francuskom i pogleda na sat. Potom se spusti na koljena i provue svoje krupno tijelo ispod reetke. Na drugoj strani se uspravi i kroz reetke pogleda u Langdona. Langdon uzdahnu. Poloivi dlanove na uglaani parket, lee na stomak i provue se. Dok je klizio, zadnji dio okovratnika njegovog sakoa od tvida zakaio se o dno reetke, i on ogrebe potiljak o eljezo. Veoma spretno, Roberte, pomisli. Ustajui, Langdon poe da nasluuje da e ovo biti veoma duga no. Rezidencija na Mari Hilu - novi Nacionalni stoer organizacije Opus Dei i centar za konferencije - smjetena je na Aveniji Leksington broj 243 u gradu New Yorku. Procijenjena na neto vie od 47

milijuna dolara, ova kula od blizu 12.000 kvadratnih metara bila je odjevena u crvenu ciglu i krenjak iz Indijane. Zgrada, koju su projektirali Mej i Plinska, obuhvata preko stotinu spavaih soba, est blagovaona, biblioteke, dnevne sobe, sale za sastanke i kancelarije. Na drugom, osmom i esnaestom katu nalaze se kapele, ukraene stolarijom i mramorom. Sedamnaesti kat je u potpunosti stambeni. Mukarci su u zgradu ulazili kroz glavni ulaz sa Avenije Leksington. ene su ulazile iz sporedne ulice i bile su "zvuno i vizualno odvojene" od mukaraca u svakom trenutku svog boravka unutar zgrade. Ranije te veeri, u svetilitu koje je predstavljao njegov stan u potkrovlju, biskup Manuel Aringarosa spakirao je malu putnu torbu i obukao tradicionalnu crnu mantiju. Oko pojasa bi obino omotavao purpurni pojas. Veeras je, meutim, trebalo da se kree u javnosti - a biskup nije elio da privlai pozornost na svoj visoki rang. Jedino su otrooki mogli zapaziti njegov biskupski prsten od etrnaestokaratnog zlata sa purpurnim ametistom, velikim dijamantima i runo raenom aplikacijom biskupskog tapa i mitre. Prebacivi putnu torbu preko ramena, on izgovori kratku molitvu i izae iz stana, silazei u predvorje gdje gaje voza ekao da ga odveze na aerodrom. Sada, sjedei u poslovnom zrakoplovu na putu za Rim, Aringarosa je kroz prozor promatrao mrani Atlantik. Iako je sunce ve bilo zalo, Aringarosa je znao daje njegova zvijezda u usponu. Veeras e bitka biti dobivena, mislio je, zauen to se prije samo nekoliko mjeseci osjeao nemonim protiv ruku koje su pretile da unite njegovo carstvo. Kao predsjednik oganizacije Opus Dei, biskup Aringarosa je posljednju deceniju svog ivota proveo irei poruku "Bojeg dijela" - bukvalno, Opus

Pri. Kongregacija koju je 1928. osnovao panjolski sveenika Hoze Marija, propovijedala je povratak konzervativnim katolikim vrijednostima i ohrabrivala svoje sljedbenike na izuzetne rtve u svakodnevnom ivotu u cilju obavljanja Bojeg dijela. Tradicionalistika filozofija sekte Opus Dei svoje prvobitne korijene imala je ii panjolskoj prije Frankovog reima, ali sa objavljivanjem spiritualne knjige Hose Marija Eskrivc 1934. godine, pod nazivom Put 999 toaka meditacije za obavljanje Bojeg dijela u ivotu pojedinca - Eskrivina poruka eksplodirala je irom svijeta. Sada, sa tiraom od preko etiri milijuna primjeraka Puta na etrdeset i dva jezika, Opus Dei je predstavljao globalnu silu. Njegove stambene rezidencije, obrazovni centri pa ak i univerziteti mogli su se pronai u gotovo svakoj svjetskoj metropoli. Opus Dei je bila najprogresivnija i financijski najosiguranija katolika organizacija na svijetu. Aringarosa je znao da su na nesreu, u doba religijskog cinizma, kultova i tele-evanelista, rastue bogatstvo i mo organizacije Opus Dei magnet koji privlai podozrenje. "Mnogi organizaciju Opus Dei nazivaju kultom za ispiranje mozga", reporteri su ga esto izazivali. "Drugi vas nazivaju ultrakonzervativnim kranskim tajnim drutvom. to ste od toga?" "Opus Dei nije nijedno", odgovarao bi strpljivo biskup. "Mi smo Katolika crkva. Mi smo kongregacija katolika koji su kao svoj prioritet odabrali da slijede katoliku doktrinu onoliko rigorozno koliko je to u naim dananjim ivotima mogue." "Da li Boje djelo neizostavno podrazumijeva zavjete nevinosti, zavjetanje novca i okajanje grijeha kroz samobievanje i noenje pojasa od kostreti?" "Vi opisujete samo mali dio populacije koju obuhvata

Opus Dei", ree Aringarosa. "Postoje mnogi nivoi sljedbenitva. Tisue lanova organizacije Opus Dei ive u brakovima, imaju obitelji i obavljaju Boje djelo u svojim zajednicama. Drugi su odabrali asketske ivote unutar naih stambenih rezidencija manastirskog tipa. Ti izbori su osobna stvar, ali svi u organizaciji Opus Dei imaju zajedniki cilj: poboljavanje svijeta kroz obavljanje Bojeg dijela. Ovo je zasigurno pohod vrijedan hvale." Razum je, ipak, rijetko djelovao. Mediji su uvijek naginjali ka skandalu, a Opus Dei je, poput veine velikih organizacija, meu svojim lanovima imao i nekoliko zabludjelih dua. Prije dva mjeseca, jedna grupa lanova organizacije Opus Dei na fakultetu amerikog srednjeg Zapada uhvaena je kako drogira nove regrute meskalinom u pokuaju da izazove euforino stanje koje bi novajlije doivjele kao religiozno iskustvo. Student na nekom drugom fakultetu nosio je svoj iani pojas od kostreti due od preporuenih dva puta dnevno i tako sebi nanio smrtonosnu infekciju. U Bostonu, ne tako davno, razoarani mladi bankar prepisao je itavu ivotnu uteevinu organizaciji Opus Dei prije nego stoje pokuao samoubojstvo. Zabludjele ovce, pomisli Aringarosa dok mu je srce suosjealo sa njima. Naravno, najveu sramotu predstavljalo je suenje pijunu FBI-ja, Robertu Hansenu, koje je privlailo veliku pozornost javnosti. Pored toga to je bio istaknuti lan sekte Opus Dei, ispostavilo se daje Hansen i seksualni razvratnik, a na suenju se dokazalo daje u svojoj spavaoj sobi postavio skrivene namjere kako bi prijatelji mogli da ga gledaju dok vodi ljubav sa suprugom. "Teko daje to razonoda dostojna istinskog katolika", primijetio je sudi ja. Na alost, svi ovi dogaaji doveli su do pojave nove

nadzorne grupe, poznate kao Mrea za istinu o sekti Opus Dei (ODAN) . Popularni web-site ove grupe - www.odan.org - prenosio je zastraujue prie bivih lanova organizacije Opus Dei, koji su upozoravali na opasnosti pristupanja ovoj sekti. Mediji su o sekti Opus Dei poeli da govore kao o "Bojoj mafiji" i "Kristovom kultu". Plaimo se onoga to ne shvaamo, mislio je Aringarosa, pitajui se da li su ti kritiari barem nasluivali koliko je ivota Opus Dei obogatio. Grupa je imala punu podrku i blagoslov Vatikana. Opus Dei je osobna prelatura samog pape. Nedavno je, meutim, Opus Dei otkrio da mu prijeti sila znatno monija od medija... neoekivani neprijatelj od kojeg se Aringarosa nikako nije mogao sakriti. Prije pet mjeseci, kaleidoskop moi bio je uzdrman, a Aringarosa se jo uvijek oporavljao od udarca. "Ne znaju kakav su rat zapoeli", proapta Aringarosa sebi u bradu, zurei kroz prozor aviona u tamu oceana ispod. Za trenutak, pogled mu promjeni odredite, zadravajui se na odrazu njegovog neobinog lica - tamnog i pravokutnog, kojim je dominirao spljoten, kriv nos koji je razbila jedna pesnica u panjolskoj u vrijeme kada je jo bio mladi misionar. Ta fizika mana sada je bila jedva primjetna. Aringarosin svijet bio je svijet duhovnog, ne tjelesnog. Dok je mlanjak prelijetao iznad obale Portugalije, mobilni telefon u Aringarosinoj mantiji neujno poe da vibrira. Usprkos pravilima aviokompanije koja su zabranjivala upotrebu mobilnih telefona za vrijeme leta, Aringarosa je znao da se radi o pozivu koji nije smio propustiti. Samo je jednom ovjeku bio poznat taj broj - ovjeku koji je Aringarosi poslao telefon. Uzbuen, biskup se tiho javi. "Da?" "Sajlas je otkrio gdje se nalazi kljuni kamen", ree

ovjek. "U Parizu je. U crkvi Sen-Sulpis." Biskup Aringarosa se osmjehnu. "U tom sluaju, blizu smo." "Moemo smjesta doi do njega. Meutim, potreban nam je va utjecaj." "Naravno. Recite mi to treba da uradim." Kada je Aringarosa iskljuio telefon, srce mu je uzbueno tuklo. Jo jednom pogleda u prazninu noi, osjeajui se siunim u odnosu na dogaaje koje je pokrenuo. Osam stotina kilometara odatle, albino po imenu Sajlas stajao je nad malim lavorom vode i otirao krv sa lea, promatrajui crvene oblike kako se vrte po vodi. Proisti me miloduhom i biu ist, molio se, citirajui psalme. Operi me, i biu belji od snijega. Sajlas je bio u stanju napetog iekivanja koje ne bese osjetio jo od svog prethodnog ivota. Ovo ga je i iznenadilo i uznemirilo. Tokom posljednje decenije, sledio je Put, proiavajui se od grijehova... ponovno izgraujui svoj ivot... briui nasilje iz prolosti. Veeras se, meutim, sve vratilo. Mrnja, koju se toliko naporno borio da sahrani, pozvana je natrag. Prepalo ga je koliko je brzo izronila na povrinu njegova prolost. A sa njom, naravno, dole su i njegove vjetine. Zarale ali upotrebljive. Poruka Isusa je poruka mira... nenasilja... ljubavi. To bese poruka koju je Sajlas na poetku nauio, poruka koju je nosio u srcu. Ipak, to je poruka koju su neprijatelji Krista sada pretili da unite. Oni koji prijete Bogu silom bie doekani silom. Nepokolebljivom i postojanom. Tokom dva milenija, kranski su vojnici branili svoju vjeru od onih koji su pokuavali daje nadvladaju. Veeras, Sajlas je bio pozvan u boj.

Osuivi rane, on nabaci svoju odoru sa kapuljaom, duine do lanaka. Bila je to jednostavna haljina, nainjena od tamne vune koja je naglaavala bjelinu njegove koe i kose. Zategnuo je konopac oko struka i podigao kapuljau na glavu, doputajui svojim crvenim oima da se dive odrazu u ogledalu. Tokici su pokrenuti. POGLAVLJE 6 Jedva se provukavi ispod sigurnosne kapije, Robert Langdon je stajao tik J unutar prolaza koji je vodio u Veliku galeriju. Netremice je zurio u grotlo dugog, dubokog kanjona. Na svakoj strani galerije izdizali su se goli zidovi visoki devet metara, isparavajui u tamu povie njih. Crvenkasti sjaj osvjetIjenja presijavao se navie, inei da impresivna kolekcija Da Vincia, Ticijana i Karavaa, objeena o kablove koji su se sputali sa tavanice, izgleda kao da neprirodno tinja. Mrtve prirode, religijske scene i pejzai stajali su rame uz rame sa portretima plemstva i politiara. Iako su se u Velikoj galeriji nalazila najpoznatija dijela talijanske umjetnosti koja je Luvr posjedovao, mnogi posjetioci su smatrali daje najupeatljiviji prizor koji ovo krilo nudi zapravo uveni parket na podu. Sloen od dijagonalno poredanih hrastovih daica u zadivljujuoj geometrijskoj intarziji, pod je stvarao privremenu optiku varku - multidimenzionalnu mreu koja je posjetiocima pruala osjeaj da lebde kroz galeriju na povrini koja se kree sa njima. Dok mu je pogled kruio po obrascu parketa, Langdonove oi se iznenada zaustavie na neoekivanom predmetu na podu, svega nekoliko metara sa njegove lijeve strane, ograenom policijskom trakom. Okrete se ka Fau. "Da li je to... Karavao na podu?"

Fa klimnu a da ak i ne pogleda. Slika je, pretpostavljao je Langdon, vrijedila preko dva milijuna dolara, pa je ipak leala na podu poput odbaenog postera. "Kog avola trai na podu!" Fa ga Ijutito pogleda. Prizor ga oigledno nije potresao. "Ovo je mjesto zloina, gospodine Langdon. Nita nismo dirali. Platno je strgnuo sa zida Hum kustos. Na taj nainje aktivirao alarm." Langdon se osvrte ka kapiji, pokuavajui sebi da predstavi to se dogodilo. "Kustos je napadnut u svojoj uredu, pobjegao je u Veliku galeriju i aktivirao sigurnosnu kapiju tako to je strgnuo sliku sa zida. Kapija je istog trenutka pala, blokirajui pristup. To su jedina vrata koja vode u galeriju ili iz nje." Langdon je bio zbunjen. "Znai da je kustos zapravo zarobio svog napadaa unutar Velike galerije?" Fa odmahnu glavom. "Sigurnosna kapija je razdvojila Sonijera od njegovog napadaa. Ubojica je bio sa druge strane, u hodniku, i pucao je u Sonijera kroz ovu kapiju." Fa pokaza na naranastu cedulju koja je visila na jednoj reetki. "Ekipa kriminalistike tehnike pronala je tragove metaka. Sonijer je umro ovdje, sam." Langdon se sjeti fotografije Sonijerovog tijela. Rekli su da je to sam sebi napravio. Usmjeri pogled ka ogromnom hodniku koji se pruao ispred njih. "Pa gdje je onda njegovo tijelo?" Fa ispravi svoju kopu za kravatu u obliku raspea i poe da koraa. "Kao to vam je vjerojatno poznato, Velika galerija je prilino dugaka." Tona duina je, ukoliko se Langdon ispravno sjeao, iznosila oko 450 metara, stoje duina tri spomenika Washingtonu poloena jedan iza drugog.

Jednako zapanjujua bila je i irina hodnika, u koji se veoma lako moglo smjestiti par putnikih vlakova. Sredinji dio hodnika bio je istokan ponekom statuom ili velikom porculanskom vazom, koje su sluile da na ukusan nain razdvoje kolone koje su se kretale du jednog i drugog zida. Fa je utio, otro koraajui desnom stranom hodnika, pogleda uprtog ispred sebe. Langdon je osjeao da jurnjava pored svih tih remek-dijela bez zastajanja predstavljala gotovo grijeh. Istina, nita naroito se i nije moglo vidjeti pod ovim svijetlom, pomisli. Na nesreu, zamueno grimizno svetio prizivalo je sjeanja na Langdonovo posljednje iskustvo pod slinim osvjetljenjem, u Vatikanskoj tajnoj arhivi. Ovo je bila druga uznemirujua paralela koju je veeras uspostavio sa dogaajima u Rimu, kada je za dlaku izbjegao smrt. Ponovno se sjeti Vitorije. Ve mjesecima je nije bilo u njegovim snovima. Langdon nije mogao da vjerue da ga je od Rima dijelilo svega godinu dana; inilo se da su prole decenije. Drugi ivot. Posljednje pismo od Vitorije dobio je u prosincu - razglednicu na kojoj je pisalo da ide na Javansko more kako bi nastavila svoje istraivanje iz primijenjene fizike... neto oko upotrebe satelita u praenju migracija mantaraa. Langdon se nikada nije zavaravao da bi ena kakva je Vitorija Vjetra mogla sa njim sretno ivjeti u studentskom gradu meutim, njihov susret u Rimu je u njemu pokrenuo enju za koju nikada nije ni pomislio da bi ga mogla spopasti. Sklonost ka samakom ivotu koju je gajio itavog svog ivota i jednostavnim slobodama koje je takav ivot omoguavao nekako je bila uzdrmana... zamijenjena neoekivanim osjeajem praznine za koji se inilo da raste tokom prethodne godine. Nastavie otro da koraaju, pa ipak Langdon jo

uvijek nije vidio le. "Jacques Sonijer je otiao ovoliko daleko?" "Gospodin Sonijer je primio metak u stomak. Umirao je veoma sporo. Moda petnaest ili dvadeset minuta. Oigledno je bio ovjek velike snage." Langdon se okrenu, zaprepaten. "Sigurnosti je bilo potrebno petnaest minuta da stigne?" "Naravno da ne. Osiguranje Luvra je reagiralo istog momenta kada se oglasio alarm i otkrilo da je Velika galerija zapeaena. Kroz kapiju, uli su kako se netko kree na drugom kraju hodnika, ali nisu mogli vidjeti tko. Vikali su, ali nitko nije odgovarao. Pretpostavljajui da to moe biti samo kriminalac, sledili su procedura i pozvali Sudsku policiju. Zauzeli smo pozicije u roku od petnaest minuta. Kada smo stigli, podigli smo barikadu dovoljno da se provuemo ispod, i poslali tuce naoruanih agenata unutra. Proeljali su galeriju itavom duinom kako bi uljeza stjerali u tjesnac." "I?" "I unutra nisu nali nikoga. Osim..." Pokaza dalje niz hodnik. "Njega." Langdonov pogled pratio je Faov isprueni prst. Isprva mu se uini da Fa pokazuje na veliku mramornu skulpturu nasred hodnika. Meutim, iza skulpture, tridesetak metara niz hodnik, jedan jedini snop svjetlosti na pokretnom stubu obasjavao je pod, stvarajui golo otok bijele svjetlosti u tamnogrimiznoj galeriji. U sreditu svjetlosnog snopa, poput insekta pod mikroskopom, le kustosa leao je nag na podu. "Vidjeli ste fotografiju", ree Fa, "stoga ovo ne bi trebalo da predstavlja iznenaenje." Langdona proe duboka jeza dok su se pribliavali tijelu. Pred njim se

nalazio jedan od najneobinijih prizora koji je ikada vidio. Blijedi le Jacquesa Sonijera na parketu izgledao je ba kao na fotografiji. Dok je stajao nad tijelom i mirkao pod otrim svijetlom, Langdon se sa uenjem sjeti daje Sonijer proveo posljednje minute svog ivota namjetajui tijelo u ovako neobian poloaj. Sonijer je bio u izuzetnoj formi za svoje godine... i svi miii jasno mu se oitavali. Bese skinuo svaki djeli odjee, uredno je sloio na pod i legao na leda u sreditu irokog hodnika, savreno u ravni sa uzdunom osom prostorije. Ruke i noge su mu bile irom rairene, poput ovjeka ije tijelo tegli i erei neka nevidljiva sila. Ba ispod Sonijerove grudne kosti, krvava mrlja oznaavala je mjesto gdje je metak uao u tijelo. Rana je krvarila iznenaujue malo, ostavljajui samo lokvicu potamnjele krvi. Kaiprst lijeve ruke takoer mu je bio krvav, jer gaje oigledno bio umoio u ranu kako bi uinio ono stoje najvie uznemiravalo na itavoj ovoj sumornoj samrtnoj postelji; koristei osobnu krv kao mastilo a svoj vlastiti nagi stomak kao platno, Sonijer je nacrtao jednostavan simbol na svome tijelu - pet pravih linija koje se sijeku kako bi formirale petokraku zvijezdu. Pentagram. Krvava zvijezda, ije je sredite predstavljao Sonijerov pupak, itav le je obavijala aurom izrazite morbidnosti. Fotografija koju je Langdon vidio bila je dovoljna da zaledi krv u njemu, ali sada, kada je vidio prizor uivo, osjeao je duboki nemir. Sam sebi je to napravio. "Gospodine Langdon?" Faove tamne oi ponovno se usredotoe na njega. "To je pentagram", ree Langdon dok mu je glas uplje

odzvanjao u ogromnom prostoru. "Jedan od najstarijih simbola na zemlji. Koristio se i etiri tisue godina prije nae ere." "A to on znai?" Langdon je uvijek oklijevao kada bi mu postavili ovo pitanje. Rei nekome to simbol "znai" bilo je kao rei nekome kako bi trebalo da doivi pjesmu. Bijela kapuljaa Klu kluks klana prizivala je slike mrnje i rasizma u Sjedinjenim Dravama, a ipak je isti kostim imao znaenje duboke religiozne vjere u panjolskoj. "Simboli imaju razliita znaenja u razliitim kontekstima", ree Langdon. "U osnovi, pentagram predstavlja poganski religiozni simbol." Fa klimnu glavom. "Kult avola." "Ne", ispravi ga Langdon, istog trenutka shvativi da je morao bolje odabrati rijei. Danas je termin poganski postao gotovo sinonim za oboavanje avola - to je ogromna zabluda. Korijeni te reci zapravo su dosezali do latinskog paganus, to je termin koji se odnosio na stanovnike sela. "Pogani" su bukvalno predstavljali neindoktrinirano seosko stanovnitvo koje se dralo starih, ruralnih religija oboavanja prirode. Zapravo, toliko je snaan bio strah Crkve od onih koji su ivjeli u ruralnim villes daje nekada bezopasna rije za "seljanina" - villain - dobila novo znaenje zle due. "Pentagram", razjasni Langdon, "jeste pretkranski simbol povezan sa oboavanjem prirode. Drevni ljudi su zamiljali daje njihov svijet podjeljen na dvije polovine - muku i ensku. Njihovi bogovi i boginje radili su kako bi ouvali ravnoteu snaga. Jin i jang. Kada su se enski i muki princip nalazili u ravnotei, na svijetu je vladala harmonija. Kada bi se ta ravnotea poremetila, nastupao je kaos." Langdon pokaza na Sonijerov stomak. "Ovaj pentagram predstavlja ensku

polovinu svih stvari na svijetu - to je koncept koji povjesniari religije nazivaju 'svetim enskim principom' ili 'enskim boanstvom' . Sonijer bi, bolje od drugih, ovo svakako znao." "Sonijer je na svom stomaku nacrtao simbol boginje" Langdon je morao da prizna da to izgleda udno. "U najuoj interpretaciji, pentagram predstavlja simbol Venere - boginje enske seksualne ljepote i ljubavi." Fa je promatrao nagog ovjeka, potom zaguna. "Svaka religija je zasnovana na boanskom poretku u prirodi. Boginja Venera i planeta Venera bile su jedno ilo. Boginja je imala svoje mjesto na nonom nebu i bila je poznata kao - Venera, Istona zvijezda, Itar, Astarte -to su sve moni enski koncepti povezani sa Prirodom i Majkom Zemljom." Fa je bio uznemireniji nego na poetku - kao da mu se na neki nain vie dopadala ideja o oboavanju avola. Langdon odlui da mu ne pria o onome stoje ljude najvie zaprepatavalo kada je rije o pentagramu - o grafikom poreklu njegove povezanosti sa Venerom. Kao mlad student astronomije, Langdon je bio zapanjen kada je otkrio da kretanje planete Venere iscrtava savren pentagram na ekliptinom nebu svakih osam godina. U antiko doba, ljudi su bili toliko zapanjeni kada su otkrili ovaj fenomen, da su Venera i njen pentagram postali simboli savrenstva, ljepote i ciklinih svojstava seksualne ljubavi. U ast magije Venere, Grci su prema njenom osmogodinjem ciklusu organizirali svoje Olimpijske igre. Danas malo ljudi zna da moderne Olimpijade jo uvijek slijede obrazac Venerinog poluciklusa. Jo su malobrojniji oni koji znaju da je petokraka zvijezda umalo postala zvanini olimpijski simbol, da u posljednjem trenutku - pet krakova zvijezde nisu zamjenjeni sa pet krugova koji se meusobno presijecaju kako bi na bolji nain odrazili duh meusobne povezanosti

i harmonije ovih igara. "Gospodine Langdon", naglo ree Fa. "Oigledno je da se ovaj pentagram takoer mora odnositi i na avola. Vai ameriki horor filmovi to veoma jasno stavljaju do znanja." Langdon se namrti. Hvala Hollywoodu. Petokraka zvijezda je sada bukvalno bila kliej u filmovima o sotonskim serijskim ubojicama, i nalazila se obino navrljana na zidu stana nekog sotoniste, zajedno sa drugim navodno demonskim simbolima. Langdona je uvijek nerviralo kada bi vidio simbol u tom kontekstu; pravo poreklo pentagrama bilo je zapravo izrazito boansko. "Uvjeravam vas da je", ree Langdon, "usprkos tome to vidite na filmovima, demonska interpretacija pentagrama povijesni netona. Prvobitno znaenje enskog principa jeste ispravno znaenje - meutim, simbolizam pentagrama iskrivljen je kroz vjekove. U ovom sluaju, kroz krvoprolie." "Nisam siguran da vas pratim." Langdon baci pogled na raspee koje je Fa nosio, ne znajui kako da sroi ono to je imao da kae. "Crkva, gospodine. Simboli su veoma otporni, ali pentagram je promijenjen od strane rane Rimske katolike crkve. U okviru kampanje Vatikana da istrijebi sve poganske religije i mase preobrati u kranslvo, Crkva je blatila poganske bogove i boginje, a njihov boanski simbol preobraen je u simbol zla." "Nastavite." "Ovo je veoma uobiajena aktivnost u vremenima prevrata", nastavi Langdon. "Sila koja dolazi na vlast e zadrati postojee simbole i vremenom ih degradirati u pokuaji) da izbrie njihovo znaenje. U borbi izmeu papinskih i kranskih simbola, pogani su izgubili; Posejdonov trozubac pretvoren je u avolje vile, iljasti eir mudrih ena postao je simbol vjetice, dok je Venerin pentagram postao znak avola." Langdon zastade. "Na alost, vojska Sjedinjenih Drava takoer je

izopaila znaenje pentagrama; sada je to na najistaknutiji simbol rata. Slikamo ga po naim borbenim zrakoplovima i stavljamo na ramena naih generala." Toliko o boginji ljubavi i ljepote. "Zanimljivo." Fa pokaza glavom na le rairenih ruku i nogu. "A poloaj tijela? to zakljuujete na osnovu toga?" Langdon slee ramenima. "Poloaj jednostavno dodatno istie pentagram i ensko boanstvo." Fa se namrti. "Molim?" "Dupliranje. Ponavljanje simbola je najjednostavniji nain da se njegovo znaenje pojaa. Jacques Sonijer se postavio u oblik petokrake zvijezde." Ukoliko je jedan pentagram dobar, dva su jo bolja. Faov pogled je sledio pet kraka koje su inili Sonijerove rake, noge i glava, ponovno prelazei rukom preko zalizane kose. "Zanimljiva analiza." Zastade. "A nagost" On zaguna dok je izgovarao tu rije, zgaen nad prizorom ostarjelog mukog tijela. "Zato je skinuo svu odjeu?" Prokleto dobro pitanje, pomisli Langdon. Upravo isto se i sam pitao od kako je prvi put vidio polaroidni snimak. Najbolja pretpostavka koju je imao bila je daje nago ljudsko oblije jo jedno pozivanje na Veneru - kao simbol boanske prirode ljudske seksualnosti. Iako je moderna kultura izbrisala mnoge oblike povezanosti Venere sa mukim i enskim telesnim sjedinjavanjem, otro etimoloko oko jo uvijek je moglo da primijeti ostatke originalnog znaenja Venere u reci "venerino". Langdon odlui da ne zalazi u to. "Gospodine Fa, oigledno ne mogu da vam kaem zastoje gospodin Sonijer nacrtao taj znak na sebi, niti zastoje zauzeo takav poloaj, ali ono to mogu da vam kaem jeste to da bi ovjek poput aka Sonijera pentagram smatrao simbolom enskog boanstva. Korelacija izmeu ovog simbola i

svetog enskog principa povjesniarima umjetnosti i simbolozima veoma je poznata." "U redu. A to to je osobnu krv upotrijebio umjesto mastila?" "Oito je da nije imao nita drugo ime bi pisao." Fa zauti za trenutak. "Zapravo, mislim da je upotrijebio krv da bi policija sledila odreene forenzike procedure." "Molim?" "Pogledajte mu lijevu raku." Langdon je pogledom pratio kustosove blijede rake, ali nita ne primijeti. Potom obie oko lesa, sagnu se, i tek tada zapazi, na svoje iznenaenje, da je kustos u ruci imao veliki marker. "Sonijer gaje drao kada smo ga pronali", ree Fa, ostavljajui Langdona i odlazei do pokretnog stola udaljenog nekoliko metara, zatrpanog oruem koje se koristilo u istrazi, kablovima i raznom elektronskom opremom. "Kao to sam vam napomenuo", ree, preturajui po stolu, "nita nismo dirali. Da li vam je poznata ta vrsta markera?" Langdon klee kako bi pogledao naljepnicu na markeru. STYLO DE LUMIERE NOIRE. Iznenaen, podie pogled. Crno-bijela olovka ili penkala sa vodenim mastilom predstavljali su specijalizirani marker koji su prvobitno napravili muzeji, restauratori i policija koja se bavila falsifikatima kako bi stavljali nevidljive oznake na predmete. Marker je pisao nehrajuim fluorescentnim mastilom sa alkoholnom osnovom, koje je bilo vidljivo iskljuivo pod takozvanim crnim svijetlom. Danas, osoblje odravanja muzeja nosilo je ove markere prilikom svojih dnevnih obilazaka kako bi stavljali nevidljive oznake na okvire slika koje je trebalo restaurirati. Kad se Langdon uspravi, Fa doe do snopa svjetlosti i ugasi ga. Galerija zaroni u iznenadni mrak.

Privremeno zaslijepljen, Langdon osjeti kako u njemu raste nesigurnost. Potom silueta Faa izroni iz tame, osvijetljena jasnom purpurnom svjetlou. On prie, nosei pokretni izvor svjetlosti koji gaje obavijao ljubiastom izmaglicom. "Kao to vam je moda poznato", ree Fa, dok su mu oi svijetlile u ljubiastom odsjaju, "policija koristi osvjetljenje crnim svijetlom kako bi pregledala mjesta zloina u potrazi za tragovima krvi i ostalim forenzikim dokazima. Stoga moete zamisliti nae iznenaenje..." Naglo i bez upozorenja, on usmjeri svetio na le. Langdon pogleda nanie i odskoi u oku. Srce mu je tuklo dok je promatrao bizaran prizor na parketu koji je sada sijao pred njim. Posljednje kustosove reci purpurno su sijale. Dok je netremice gledao u svjetlucavi tekst, Langdon osjeti kako magla koja je obavijala itavo to veer postaje gua. Langdon ponovno proita poruku i pogleda Faa. "to, do avola, to znai?" Faove oi su svijetlile bijelo. "Upravo to je, gospodine, pitanje na koje vi treba da odgovorite." Nedaleko odatle, u Sonijerovoj uredu, porunik Kole koji se vratio u Luvr sjedio je nagnut nad audio-konzolom postavljenom na kustosovom ogromnom radnom stolu. Ako bi se izuzela jeziva lutka srednjovjekovnog viteza nalik robotu koji je, kako mu se inilo, zurio u njega sa ugla Sonijerovog stola, Koleu je bilo udobno. On namjesti svoje AKG slualice i provjeri nivo ulaza na sistemu za snimanje na hard disk. Sve je funkcioniralo kako treba. Mikrofoni su besprijekorno radili, a zvuk je bio kristalno ist. Le trenutak de verite, pomisli. Smijeei se, on sklopi oi i spremi se da uiva u ostatku razgovora iz Velike galerije koji se sada

snimao. 0groman stan u crkvi Sen-Sulpis nalazio se na drugom katu same crkve, sa lijeve strane korskog balkona. Dvosobni stan sa kamenim podom i najnunijim namjetajem bio je dom sestre Sandrin Bijel ve due od decenije. Ukoliko bi netko pitao, njeno formalno prebivalite nalazilo se u oblinjem manastira, ali sestra je vie voljela tiinu crkve. Sa krevetom, telefonom i reoom, smjetaj koji je imala na katu crkve bio je prilino komforan. Kao crkvena conservatrice d'affaires, sestra Sandrin bila je odgovorna za nadgledanje svih nereligijskih aspekata crkvenih djelovanja - ope odravanje, unajmljivanje osoblja i vodia, osiguravanje zgrade nakon radnog vremena i naruivanje isporuka poput vina i kruha za priest. Veeras ju je, usnulu u svom malom krevetu, probudio rezak zvuk telefona. Umorno je podigla slualicu. "Soeur Sandrine, Eglise Saint-Sulpice." "Zdravo, sestro", ree glas na francuskom. Sestra Sandrin se uspravi u krevetu. Koliko je sati? Iako je prepoznala svog nadreenog, nikada je za petnaest godina nije probudio. Opat je bio izuzetno poboan ovjek koji je odmah nakon mise odlazio kui, na spavanje. "Ispriavam se ukoliko sam vas probudio, sestro", ree opat, pospanim i nervoznim glasom. "Moram da vas zamolim za uslugu. Upravo sam primio poziv od utjecajnog amerikog biskupa. Moda ga znate? Manuel Aringarosa?" "Glava sekte Opus Dei?" Naravno da ga znam. Tko ga u Crkvi ne zna? Aringarosina konzervativna prelatura postala je mona tokom posljednjih godina. Njihovo stupanje u milost ubrzano je 1982. godine, kada ih je papa Ivan Pavao II neoekivano proglasio za "osobnu papinu prelatura", zvanino

podravajui sve njihove aktivnosti. Sumnjivo je bilo to to se uspon Opus Dei sekte dogodio iste godine kada je ova bogata organizacija navodno prebacila gotovo milijun dolara na raun Vatikanskog instituta za religiozna dijela - poznatijeg pod nazivom Vatikanska banka spaavajui ih na taj nain sramotnog bankrota. Drugim postupkom koji je doveo do podozrivog podizanja obrva, papa je osnivaa sekte Opus Dei stavio na uspinjau koja je vodila ka statusu sveca, skraujui tako period ekanja koji je esto trajao itav vijek na svega dvadeset godina. Sestra Sandrin nije mogla a da ne misli kako je blagonaklonost koju je sekta Opus Dei dobijala u Rimu u najmanju ruku sumnjiva, ali sa Svijetom stolicom se ne raspravlja. "Biskup Aringarosa me je pozvao da zatrai uslugu", ree joj opat, nervoznim glasom. "Jedan od lanova njegove organizacije veeras se nalazi u Parizu..." Dok je sluala neobian zahtjev koji joj je upuen, sestra Sandrin je postajala sve zbunjenija. "Oprostite, hoete da kaete da taj posjetilac, ne moe da prieka do jutra?" "Plaim se da ne. Zrakoplov mu polijee veoma rano. Uvijek je sanjao da vidi Sen-Sulpis." "Ali crkva je mnogo zanimljivija po danu. Sunevi zraci koji prolaze kroz okulus, nijansirane sjene na gnomonu, to je ono to crkvu Sen-Sulpis ini jedinstvenom." "Sestro, ja se slaem sa vama, pa ipak, ukoliko biste ga pustili u crkvu veeras, smatrao bih to osobnom uslugom. Moe da bude tamo u... recimo, jedan sat? To je za dvadeset minuta." Sestra Sandrin se namrti. "Naravno. Bie mi zadovoljstvo." Opat joj zahvali i spusti slualicu. Zbunjena, sestra Sandrin se jo jedan trenutak zadra

u toplini svog kreveta, pokuavajui da rastera pospanost. Njeno ezdesetogodinje tijelo nije se budilo brzo kao ranije, premda joj je veeranji poziv sasvim sigurno razbudio ula. Opus Dei je oduvijek inio da se osjea nelagodno. Pored toga to se prelatura pridravala tajanstvenih rituala tjelesnog samomuenja, stavovi koje su imali prema enama bili su u najmanju ruku srednjovjekovni. okirala se kada je saznala da su lanice organizacije Opus Dei primorane da spremaju sobe mukih lanova dok su ovi na misi, bez ikakve novane nadoknade; da su ene spavale na podovima od tvrdog drveta dok su mukarci imali slamnate madrace; i da su ene morale da trpe dodatne oblike tjelesnog samokanjavanja... a sve to kao iskupljenje zbog prvobitnog grijeha. inilo se da je Evin zalogaj jabuke znanja bio dug koji su ene bile osuene vjeno da otplauju. Na alost, dok se najvei dio Katolike crkve postepeno kretao u pravom smjeru u pogledu prava ena, Opus Dei je prijetio da ugrozi taj napredak. Ipak, sestra Sandrin je dobila nareenja. Izbacivi noge iz kreveta, ona se polako uspravi, rashlaena dodirom hladnog kamena i golih tabana. Dok joj se hladnoa irila tijelom, ona iznenada postade veoma zabrinuta. enska intuicija? Sljedbenik Boga, sestra Sandrin je nauila da pronae mir u glasovima vlastite due. Veeras, ti glasovi bili su nijemi poput prazne crkve oko nje. Langdon nije mogao da odvoji pogled od svjetleeg purpurnog teksta napisanog na parketu. Posljednja poruka Jacquesa Sonijera bila je najnevjerojatnija posljednja poruka koju je Langdon mogao da zamisli. Glasila je: 13-3-2-21-1-1-8-5 O, rana davi, Al' demon zlo ini! Iako nije imao nikakvu predstavu o tome to poruka znai, Langdon je

sada razumio zato je Fa instinktivno pomislio da pentagram stoji u nekakvoj vezi sa oboavanjem avola. Ali demon zlo ini! avola je Sonijer izriito spomenuo. Jednako neobian bio je i niz brojeva. "Jednim dijelom slii na numeriku ifru." "Da", potvrdi Fa. "Nai ifranti ve rade na tome. Vjerujemo da ovi brojevi mogu ukazati na ubojicu. Moda telefonski broj ili neka vrsta socijalne identifikacije. Da li za vas imaju ikakvo simboliko znaenje?" Langdon ponovno pogleda brojke, osjeajui da bi mu bili potrebni sati da iz njih izvue nekakvo simboliko znaenje. Ako je Sonijer uope tako neto i imao na umu. Langdonu se inilo da su brojevi potpuno nasumino odabrani. Navikao je na simbolike progresije koje su izgledale kao da imaju nekog smisla, ali sve to se ovdje nalazilo pentagram, tekst, brojevi - izgledalo je nepovezano ak i na najosnovnijem nivou. "Ranije ste pretpostavljali", ree Fa, "da su svi Sonijerovi postupci imali za cilj da se neto saopi... oboavanje boginje ili neto u tom smislu? Kako se ova poruka tu uklapa?" Langdon je znao daje pitanje retoriko. Sonijerov bizarni amanet se oigledno nikako nije uklapao u Langdonov scenarij oboavanja boginje. O, rana davi, al' demon zlo ini? Fa ree: "Ovaj tekst izgleda kao neka vrsta optube. Slaete li se?" Langdon pokua sebi da predoi kustosove posljednje minute koje je proveo sam, zatoen u Velikoj galeriju, znajui da e umrijeti. inilo se loginim. "Imalo bi smisla daje optuio svog ubojicu, pretpostavljam." "Moj zadatak je, naravno, da otkrijem ime le osobe. Da vas pitam neto, gospodine Langdon. to je po vama, pored brojeva, neobino u vezi sa ovom porukom?"

Najneobinije? ovjek koji umire zabarikadirao se u galeriji, nacrtao pentagram na sebi i napisao misterioznu optubu na podu. to u tom scenariju nije bilo neobino? "Reci 'rana davi'?" natuknu Langdon, nudei prvu stvar koja mu je pala na pamet. Langdon je bio prilino siguran da pomisao na rane koje dave nije uobiajena misao za umirueg ovjeka. "ini se daje 'rana davi, al' demon zlo ini' neobian izbor reci." "Davi?" Faov glas sada je sadrao notu nestrpljivosti. "Rijei koje je Sonijer odabrao teko da su od primarnog znaaja ovdje." Langdon nije bio siguran koji je to znaaj Fa imao na umu, ali je poinjao da vjeruje da bi se Fa i demon slagali sasvim dobro. "Sonijer je bio Francuz", odsjee Fa. "ivio je u Parizu. Ipak, za posljednje reci je odabrao..." "Engleski", ree Langdon, tek sada uviajui na to kapetan cilja. Fa klimnu. "Precisement. to mislite, zato?" Langdon je znao da je Sonijer besprijekorno govorio engleski, pa ipak nije shvaao zato ba engleski. Slegnu ramenima. Fa ponovno pokaza na pentagram nacrtan na Sonijerovom stomaku. "Nema nikakve veze sa oboavanjem avola? Jo uvijek ste sigurni?" Langdon vie ni u to nije bio siguran. "ini se da se simbologija i tekst ne poklapaju. Zao mije to nisam od vee pomoi." "Moda e ovo razjasniti stvari." Fa se odmaknu od tijela i ponovno podie crno svetio, putajui da snop svjetlosti ovaj put obasja iru povrinu. "A sada?" Na Langdonovo zaprepatenje, oko kustosovog tijela zasjao je primitivni krug. Sonijer je oigledno bio legao i ocrtao svoje tijelo sa nekoliko dugih lukova, upisujui se unutar kruga. Iste sekunde, znaenje postade jasno.

"Skica po Vitruviju", promuca Langdon. Sonijer je od sebe nainio repliku najpoznatijeg crtea Leonarda da Vincija u prirodnoj veliini. Da Vincijeva Skica po Vitruviju, koja se do dananjeg dana smatra anatomski najpreciznijim crteom, postala je moderna kulturna ikona koja se pojavljuje na posterima, podlogama za mia i majicama irom svijeta. Slavni crte sastoji se od savrenog kruga unutar kojeg je ucrtan nag ovjek... irom rairenih ruku i nogu. Da Vini. Langdon osjeti kako ga od zadivljenosti prolaze marci. Jasnoa Sonijerove namjere nije se mogla porei. U posljednjim trenucima ivota kustos je skinuo svu odjeu sa sebe i postavio tijelo tako da predstavlja jasnu repliku Skice po Vitruviju Leonarda da Vincija. Krug je bio kljuni kamen koji je nedostajao. enski simbol zatite, krug oko nagog tijela ovjeka dopunio je poruku koju je Leonardo da Vinci imao na umu - harmonija enskog i mukog principa. Meutim, pitanje koje se sada postavljalo bilo je zato je Sonijer imitirao poznati crte. "Gospodine Langdon", ree Fa, "ovjek poput vas sigurno zna da je Leonardo da Vinci naginjao mranim vjetinama." Langdona iznenadi koliko Fa zna o Da Vinciju. To poznavanje je, u velikoj mjeri, objanjavalo zastoje kapetan sumnjao na oboavanje avola. Da Vinci je za povjesniare oduvijek predstavljao delikatnu temu, naroito u kranskoj tradiciji. Usprkos svojoj genijalnosti, ovaj vizionar je bio neskriveni homoseksualac i oboavalac boanskog poretka u Prirodi, zahvaljujui emu je stalno iznova inio grijeh prema Bogu. tovie, jezive ekscentrinosti umjetnik davale su mu izrazito demonsku auru: Da Vinci je ekshumirao leeve kako bi prouavao anatomiju ljudskog tijela; vodio je tajanstvene dnevnike pisane nerazumljivim obrnutim rukopisom; vjerovao je

da posjeduje mo alkemiara da pretvori olovo u zlato, pa ak i prevari samog Boga tako to e napraviti eliksir za odlaganje smrti; a njegovi su pronalasci ukljuivali i jeziva, dotle nezamisliva oruja za rat i muenje. Nerazumijevanje stvara nepovjerenje, pomisli Langdon. ak je i znatan broj Da Vincijevih velianstvenih dijela koja su spadala u kransku umjetnost samo pojaao reputaciju duhovnog licemjerja umjetnik. Prihvatajui stotine unosnih narudbi Vatikana, Da Vini je slikao kranske teme ne kao izraz vlastitog vjerovanja, nego kao komercijalni poduhvat - sredstvo da se financira luksuzan nain ivota. Na nesreu, Da Vinci je bio aljivdija koji se esto zabavljao tako to je ispotiha grizao ruku koja ga je hranila. U mnoge svoje kranske slike ubacio je skrivenu simboliku koja je bila sve samo ne kranska - oma osobnim vjerovanjima i suptilno izraavanje prezira i podsmijeha upuenog Crkvi. Langdon je ak, jednom prilikom, u Nacionalnoj galeriji odrao predavanje pod nazivom: "Tajni ivot Leonarda: Poganska simbolika u kranskoj umjetnosti." "Razumijem vau zabrinutost", ree Langdon, "ali Da Vinci se nikada nije bavio crnom magijom. Bio je izuzetno duhovan ovjek, iako u stalnom sukobu sa Crkvom." Dok je ovo govorio, javi mu se udna misao. Ponovno baci pogled na poruku na podu. O, rana davi, al' demon zlo ini! "Da?" upita Fa. Langdon paljivo odmjeri rijei. "Upravo mi je palo na pamet da je Sonijer donio mnoge duhovne ideologije sa Da Vincijem, ukljuujui i brigu o tome da e Crkva ukloniti ensko boanstvo iz moderne religije. Moda je, podraavajui uveni Da Vincijev crte, Sonijer jednostavno izraavao zajedniko nezadovoljstvo zbog sotoniziranja boginje od strane

Crkve." Faov se pogled smrkne. "Mislite da Sonijer Crkvu naziva ranom koja davi i demonom koji ini zlo?" Langdon je morao da prizna da je tumaenje nategnuto - s druge strane, ipak se inilo da pentagram donekle potvruje tu ideju. "Sve to pokuavam da kaem jeste daje gospodin Sonijer posvetio svoj ivot prouavanju povijesti boginje, a nitko nije vie radio na brisanju te povijesti od Katolike crkve. ini se loginim daje Sonijer oprotajno izrazio svoje razoarenje." "Razoarenje?" upita Fa, sada otvoreno neprijateljski. "Ova poruka vie zvui kao gnjev nego kao razoarenje, ne ini li vam se?" Langdonovo strpljenje je dostiglo krajnje granice. "Kapetane, pitali ste to, po mom miljenju, Sonijer pokuava ovdje da kae, i upravo to sam vam objasnio." "Da se radi o osudi Crkve?" Faova vilica se stegnu dok je cijedio rijei kroz stisnute zube. "Gospodine Langdon, u svom poslu sam se nagledao mnogih ubojstava, i dajte da vam neto kaem. Kada jedan ovjek ubije drugog ovjeka, ne vjerujem da su njegove posljednje misli okrenute ispisivanju nejasnog duhovnog stava koji nitko nee razumjeti. Vjerujem da tada misli samo na jednu stvar." Faov prigueni glas sjekao je zrak. "Lm vengeance. Vjerujem daje Sonijer ostavio ovu poruku kako bi nam rekao tko gaje ubio." Langdon je zurio. "Ali to uope nema smisla." "Nema?" "Nema", odvrati on, umoran i iznerviran. "Rekli ste mi da je Sonijera u njegovoj uredu napao netko koga je, kako izgleda, pustio unutra."

"Da." "Stoga je logian zakljuak daje kustos poznavao svog napadaa." FA klimnu. "Nastavite." "Dakle, ako je Sonijer poznavao osobu koja gaje ubila, kakva je to optuba?" On pokaza na pod. "Numerike ifre? Rane koje dave? Demoni koji ine zlo? Pentragrami na stomaku? Suvie ifrirano." Fa se namrti, kao da mu takva ideja ranije nije pala na pamet. "U pravu ste." "S obzirom na okolnosti", ree Langdon, "bilo bi oekivano da je Sonijer, ukoliko je elio da nam porui tko gaje ubio, napisao neije ime." Dok je Langdon izgovarao ove reci, lukav osmjeh razli se Faovim licem po prvi put te noi. "Precisement", ree Fa. "Precisement." Pratim rad majstora, divio se porunik Kole dok je stiskao slualice i upijao Faov glas koji je iz njih dopirao. Agent superieur je znao da su upravo ovakvi trenuci uzdigli kapetana do samog vrha francuskih snaga reda. Fa e uraditi ono to se nitko drugi ne bi usudio da uradi. U suvremenoj policiji, delikatna umjetnost cajolera bila je izgubljena vjetina - vjetina koja je zahtijevala izuzetnu pribranost i postojanost pod pritiskom. Malo je ljudi posjedovalo hladnokrvnost neophodnu za tu vrstu operacija, ali Fa je, inilo se, roen za to. Njegovu suzdranost i strpljenje imali su samo roboti. Snana odlunost kao da je jedina emocija koju je Fa te noi pokazivao. inilo se daje ovo uhienje za njega od linog znaaja. Upute koja je Fa dao svojim agentima sat vremena ranije bila su neuobiajeno jezgrovita i samouvjerena. Znam koje ubio Jacquesa Sonijera, rekao je Fa. Znate to treba

da radite. Veeras nema greaka. I nijedna greka jo ne bese poinjena. Koleu nisu bili poznati dokazi koji su uvrstili Faovo uvjerenje da je osumnjieni zaista kriv, ali nije se usudio da dovodi u pitanje instinkte Bika. Faova intuicija se ponekad inila gotovo natprirodnom. Bog mu apue na uho, tvrdio je jedan agent nakon naroito impresivne demonstracije Faovog estog ula. Kole je morao da prizna da je Fa, ukoliko je Bog postojao, svakako na njegovoj listi omiljenih ljudi. Kapetan je odlazio na misu i redovno se ispovedao - daleko ee od ostalih 'uglednika' koji su to inili o praznicima, zarad dobrih odnosa sa javnou. Kada je, prije nekoliko godina, papa bio u posjeti Parizu, Fa se svim silama potrudio i izborio je audijenciju. Fotografija Faa sa papom sada je visila u njegovoj uredu. Papinski Bik, agenti su u potaji nazvali fotografiju. Kole je mislio daje ironino to je jedno od rijetkih Faovih javnih istupanja posljednjih godina bila njegova otvorena reakcija na skandal sa katolikom pedofilijom. Te bi sveenike trebalo objesiti dvaput! izjavio je Fa. Jednom zbog njihovih zloina prema djeci. Drugi put zbog sramoenja Katolike crkve. Kole je imao udan osjeaj daje ovo drugo vie razbjesnilo Faa. Okreui se monitoru laptopa, Kole se pobrinu za drugi dio svojih veeranjih zaduenja - GPS sistem praenja. Slika na ekranu prikazivala je detaljan plan krila Denon, strukturalnu shemu dobijenu od Odjeljenja sigurnosti Luvra. Putajui da mu se pogled kree po labirintu galerija i hodnika, Kole otkrije ono to je traio. Duboko u srcu Velike galerije treptala je siuna crvena toka. La maraue. Fa je svoj noanji plijen drao na veoma kratkoj uzdi. I bilo je to mudro Od njega. Robert Langdon se pokazao kao veoma hladnokrvan tip.

POGLAVLJE Kako bi osigurao da njegov razgovor sa gospodinom Langdonom proe bez ometanja, Bezu Fa bjee iskljuio mobilni telefon. Na nesreu, bio je to skup model opremljen dvosmjernim radio-ureajem koji je, suprotno njegovim nareenjima, sada koristio jedan od agenata kako bi stupio u kontakt sa njim. "Capitaine?" zapucketao je telefon poput voki-tokija. Fa osjeti kako mu se zubi steu od gnjeva. Nije mogao da se sjeti niega dovoljno vanog zbog ega bi Kole prekinuo survelllance cachee - naroito u ovom kritinom trenutku. On uputi Langdonu miran pogled izvinjenja. "Trenutak, molim." Izvukao je telefon iz pojasa i pritisnuo dugme za radioprijenos. "Oui?" "Capitaine, un agent du Departement de Cryptographie est arrive." Istog trenutka, Faov gnjev popusti. ifrant? Usprkos loe odabranom trenutku, vjerojatno se radilo o dobroj vijesti. Nakon to je pronaao Sonijerov ifrirani tekst na podu, Fa je fotografije itavog mjesta zloina proslijedio Odjeljenju kriptografije u nadi da e netko odatle moi da mu objasni to je to, do avola, Sonijer pokuavao da kae. Ako je ifrant sada stigao, to je najvjerojatnije znailo daje netko deifrirao Sonijerovu poruku. "Trenutno sam zauzet", odvrati Fa preko radija, svojim tonom jasno stavljajui do znanja da je mjera prevrena. "Zamolite ifranta da prieka na komandnom mjestu. Razgovarat u sa njim im zavrim." "Sa njom", ispravi ga glas. "To je agent Nevo." Svakim trenutkom ovaj razgovor je sve manje zabavljao Faa. Sofi Nevo je jedna od najveih greaka Sudske policije. Mlada

Parianka, dechiffreuse, koja je kriptografiju studirala u Engleskoj na Rojal Holoveju, bila je nametnuta Fau prije dvije godine u okviru pokuaja Ministarstva da ukljui vie ena u policijske redove. Stalna briga Ministarstva oko politike ispravnosti, smatrao je Fa, slabila je odjeljenje. enama ne samo da je nedostajala fizika snaga neophodna za policijski posao, ve je i samo njihovo prisustvo predstavljalo opasnu smetnju po mukarce. Kao to se Fa pribojavao, pokazalo se daje Sofi Nevo vea smetnja od drugih. Sa svoje trideset i dvije godine, bila je toliko uporna i odluna da se to graniilo sa tvrdoglavou. Njeno predano zagovaranje britanske nove kriptografske metodologije konstantno je izluivalo njene nadreene, veterane francuske kriptografije. Meutim, ono stoje Faa najvie uznemiravalo bila je neizbjena, univerzalna istina po kojoj privlana mlada ena u uredu punoj sredovjenih mukaraca uvijek te iste odvlai od posla. Glas preko radija ree: "Agent Nevo je insistirala da odmah govori sa vama, kapetane. Pokuao sam daje zaustavim, ali ona je ve na putu do galerije." "Ovo je nedopustivo! Veoma sam jasno stavio do znanja..." poeo je Fa u nevjerici. Za trenutak je Robert Langdon mislio da Bezu Fa preivljava modani udar. Kapetanu je vilica usred reenice prestala da se pomjera, a oi mu se iskolaile. inilo se da mu je uareni pogled uperen u neto preko Langdonovog ramena. Prije nego to je stigao da se okrene i vidi o emu se radi, Langdon zau zvonak enski glas iza sebe. "Excuse-moi, messieurs." Okrene se i ugleda mladu enu koja im je prilazila. Kretala se kroz hodnik prema njima dugim, lakim koracima... upeatljivo samouvjerenog dranja. Obuena leerno u be demper do koljena i uske crne hlae, bila je privlana i inilo se da ima oko

trideset godina. Gusta kosa boje mahagonija padala joj je slobodno na ramena, uokvirujui toplinu njenog lica. Za razliku od slatkastih plavua koje su krasile zidove spavaonica na Harwardu, ova ena je posjedovala zdravu, prirodnu ljepotu i jedinstvenost iz koje je zrailo primjetno samopouzdanje. Na Langdonovo iznenaenje, ena mu prie i utivo prui ruku. "Gospodine Langdon, ja sam agent Nevo iz Kriptografskog odjeljenja Sudske policije." Reci su joj se bogato uvijale oko priguenog anglo-francuskog akcenta. "Drago mi je to sam vas upoznala." Langdon prihvati njen meki dlan i osjeti kako gaje istog trenutka obuhvatio njen snaan pogled. Oi su joj bile maslinastozelene - prodorne i jasne. Kljuajui u sebi Fa duboko udahnu, oigledno se pripremajui da pone predbacivati. "Kapetane", ree ona, urno se okreui ka njemu, preduhitrivi ga, "molim vas da me oprostite zbog ometanja, ali..." "Ce n'est pas le trenutak!" prasnu Fa. "Pokuala sam da vas nazovem", nastavi Sofi na engleskom, iz obzira prema Langdonu. "Ali mobilni telefon vam je iskljuen." "Iskljuio sam ga sa razlogom", prosikta Fa. "Razgovaram sa gospodinom Langdonom." "Deifrirala sam numeriku ifru", ree ona mirno. Langdon osjeti nalet uzbuenja. Ona je deifrirala poruku? Fa nije znao kako da reagira. "Prije no to objasnim", ree Sofi, "imam hitnu poruku za gospodina Langdona." Faov izraz lica poprimi izgled zabrinutosti koja se pojaavala. "Za gospodina Langdona?" Ona klimnu, okreui se ponovno ka Langdonu. "Morate da se javite u Ameriku ambasadu, gospodine Langdon. Imaju poruku za vas iz Sjedinjenih Drava." Langdon se iznenadi, a uzbuenje zbog deifrirane

poruke poe da ustupa mjesto iznenadnom naletu zabrinutosti. Poruka iz Sjedinjenih Drava? Pokuavao je da zamisli tko bi to pokuavao da stupi u kontakt sa njim. Samo je nekoliko njegovih kolega znalo daje u Parizu. Faova iroka vilica se stegnu na ove vijesti. "Amerika ambasada?" upita sumnjiavo. "A kako bi oni znali da je gospodin Langdon ovdje. Sofi slegnu ramenima. "Izgleda da su zvali hotel gospodina Langdona, i da im je recepcionar rekao daje otiao sa agentom Sudske policije." Fa je bio zbunjen. "I ambasada je stupila u kontakt sa odjeljenjem kriptografije. "Ne, gospodine", ree Sofi, odlunim tonom. "Kada sam pozvala centralu Sudske policije u pokuaju da stupim u kontakt sa vama, oni su imali poruku za gospodina Langdona i zamolili su me daje prenesem ukoliko doem do vas." Faovo elo se nabora u oiglednoj zbunjenosti. Otvori usta da progovori, ali se Sofi ve bese okrenula ka Langdonu. "Gospodine Langdon", ree ona, vadei komad papira iz depa, "ovo je broj slube za poruke vae ambasade. Traili su da ih nazovete to je prije mogue." Predala mu je papir, gledajui ga uporno. "Dok ja budem objanjavala ifru kapetanu Fau, vi ih pozovite." Langdon pogleda ceduljicu. Bio je to broj telefona u Parizu, sa brojem lokala. "Hvala vam", ree on, sada zabrinut. "Gdje da pronaem telefon?" Sofi poe da vadi mobilni telefon iz depa svog dempera, ali je Fa zaustavi pokretom ruke. Sada je izgledao kao Vezuv pred erupciju. Ne skidajui pogled sa Sofi, on izvadi svoj telefon i prui ga Langdonu. "Ova linija je sigurna, gospodine Langdon. Moete se posluiti." Langdona je zbunjivao Faov gnjev usmjeren prema

mladoj eni. Osjeajui se nelagodno, prihvatio je kapetanov telefon. Istog trenutka, Fa odvue Sofi nekoliko koraka dalje i poe da joj dri lekciju priguenim glasom. Kapetan mu se sve manje i manje sviao. Odvraajui pogled od neobinog sukoba, Langdon ukljui mobilni telefon. Gledajui u papiri koji mu je Sofi dala, Langdon ukuca broj. Poe da zvoni. Jedno zvono... dva zvona... tri zvona... Konano se veza uspostavi. Langdon je oekivao telefonistu na centrali Ambasade, ali otkri da umjesto toga slua telefonsku sekretaricu. Zaudo, glas na traci bio je poznat. Glas Sofi Nevo. "Bonjour, vous etes bien chez Sophie Neveu", govorio je enski glas, "Je suis absente pour le trenutak, mais..." Zbunjen, Langdon se okrete ka Sofi. "Ispriavam se, gospoice Nevo, ali mislim da ste mi dali..." "Ne, to je pravi broj", brzo ga prekide Sofi, kao da je oekivala takvo pitanje. "Ambasada ima automatski sistem za poruke. Treba da ukucate pristupni broj kako biste uli svoju." Langdon je zurio. "Ali..." "Na papiru koji sam vam dala je trocifrena ifra." Langdon otvori usta da razjasni udnu zbrku, ali Sofi mu uputi uutkujui pogled koji je trajao svega tren. Njene zelene oi su slale kristalno jasnu poruku. Ne postavljaj pitanja. Samo to uradi. Zbunjen, Langdon ukuca broj lokala sa papira: 454. Sofina izlazna poruka istog trenutka prestane, i Langdon zau elektronski glas koji je na francuskom objavio: "Imate jednu novu poruku." Oigledno, 454 je Sofina ifra za sluanje poruka kada nije kod kue. Ja sluam poruke ove ene?

Langdon je mogao da uje kako se traka premotava. Konano se zaustavi i stroj se pokrenu. Sluao je. Ponovno Sofin glas. "Gospodine Langdon", poruka je poinjala zastraenim apatom. "Nemojte reagirati na ovu poruku. Samo mirno sluajte. Trenutno ste u opasnosti. Paljivo pratite moje upute." Poglavlje10 Sajlas je sjedio za upravljaem crnog audija koji mu Uitelj bese osigurao, i promatrao velianstvenu crkvu Sen-Sulpis. Osvijetljena sa donje strane reflektorskim snopovima, dva crkvena zvonika izdizala su se nad dugim tijelom crkve poput neustraivih straara. Sa obje strane se po jedan senoviti red glatkog potpornog zida pruao poput rebara neke predivne zvijeri. Nevjernici su iskoristili Boju kuu kao skrovite za kljuni kamen. Ponovno je bratstvo potvrdilo svoju legendarnu reputaciju obmanjivaa i prevaranata. Sajlas nije mogao da doeka da pronae kljuni kamen i preda ga Uitelju, kako bi mogli da povrate ono stoje bratstvo jo davno ukralo od vjernih. Koliko e to monim uiniti Opus Dei! Parkiravi audi na naputenom trgu Sen-Sulpis, Sajlas uzdahnu, podstiui samog sebe da razbistri um zbog predstojeeg zadatka. iroka lea jo uvijek su ga boljela od samomuenja koje je ranije tog dana podnio, pa ipak je bol bio beznaajan u usporedbi sa njegovom patnjom prije nego to ga je Opus Dei spasio. Ipak, sjeanja su mu proganjala duu. Oslobodi se mrnje, Sajlas je nareivao sebi. Oprosti onima koji su se ogrijeili o tebe. Podiui pogled ka kamenim tornjevima crkve SenSulpis, Sajlas se borio

protiv one poznate podmukle struje... one sile koja je njegov um vukla unatrag kroz vrijeme, ponovno ga vraajui u zatvor koji je u mladosti bio njegov svijet. Sjeanja na istilite dola su kao i uvijek, poput bure koja napada njegova ula... zaudaranje kupusa koji truli, zadah smrti, ljudske mokrae i fekalija. Krici beznaa naspram urlajueg vjetra sa Pirineja i tihi jecaji zaboravljenih ljudi. Andora, mislio je, osjeajui kako mu se miii zateu. Bilo je sasvim nevjerojatno, ali upravo u tom ogoljelom i zaboravljenom kutku izmeu panjolske i Francuske, drhtei u svojoj kamenoj eliji, Sajlas je bio spaen. Tada to nije shvaao. Svetlost je dola dugo nakon grmljavine. Tada se nije zvao Sajlas, mada je zaboravio ime koje su mu roditelji nadjenuli. Otiao je od kue sa sedam godina. Otac pijanica, krupni luki radnik, gnjevan zbog roenja albino sina, redovno je tukao majku, krivei je za sramotni izgled djeaka. Kada bi pokuao daje brani, i sam bi dobio gadne batine. Jedne veeri izbila je uasna svaa, i majka se vie nikada nije podigla. Djeak je stajao iznad njenog beivotnog tijela i osjeao nepodnoljivo nadiranje krivice jer je dopustio da se to dogodi. Ja sam kriv za ovo! Kao daje nekakav demon kontrolirao njegovo tijelo, otiao je do kuhinje i zgrabio mesarski no. Kao hipnotiziran, kretao se ka spavaoj sobi gdje je otac pijan spavao na krevetu. Bez reci, djeak mu je zabio no u lea. Otac je vrisnuo od bola i pokuao da se prevrne, ali sin ponovno zarije no, ubadajui ga sve dok krkljanje ne utihnu. Pobjegao je od kue, ali ulice Marseja bile su jednako neprijateljske. Zbog svoje neobine pojave nije se uklapao meu druge mlade bjegunce od kue, i bio je primoran da ivi sam u podrumu oronule

fabrike, hranei se ukradenim voem i sirovom ribom sa dokova. Jedino drutvo pravili su mu isparani asopisi koje je pronalazio na smetlitu, a koje je sam nauio da ita. S vremenom je ojaao. Kada je napunio dvanaest godina, jedna lutalica - djevojka dvaput starija od njega - ismijavala ga je na ulicama i pokuala da mu ukrade hranu. Prebio ju je skoro na smrt. Kada su ga vlasti mukom odvojile od nje, dali su mu ultimatum - da napusti Marsej ili da ide u maloljetniki zatvor. Djeak se preselio nie niz obalu, u Tulon. Vremenom su se pogledi puni saaljenja koje su mu ljudi u prolazu upuivali pretvorili u poglede pune straha. Djeak je izrastao u snanog mladia. Mogao je da uje kako se doaptavaju kada bi prolazili pored njega. Duh, govorili bi, oiju irom rairenih od straha dok su zurili u njegovu bijelu kou. Duh sa oima avola! I osjeao se kao duh... providan... koji luta od jedne do druge luke. Izgledalo je da ljudi gledaju pravo kroz njega. Kad mu je bilo osamnaest, u jednom lukom gradu, dok je pokuavao da ukrade sanduk dimljene unke sa nekog teretnjaka, uhvatila su ga dva lana posade. Dva mornara koja poee da ga tuku zaudarala su na pivo, ba kao njegov otac. Sjeanja na strah i mrnju izronila su na povrinu poput udovita iz dubina. Jednom mornaru je golim rukama slomio vrat, a drugog je spasio dolazak policije. Dva mjeseca kasnije, okovan, stigao je u zatvor u Andori. Bijeli si kao duh, ismijavali su ga zatvorenici dok su ga straari sprovodili, golog i smrznutog. Mira el espectro! Moda e duh proi pravo kroz ove zidove! Dvanaest godina su mu tijelo i dua venuli, sve dok

nije postao proziran. Ja sam duh. Ja nemam teinu. Yo soy uri espectro... pdlido como unfantasma... caminando este mundo e solas. Jedne noi su duha probudili vrisci drugih zatvorenika. Nije znao kakva nevidljiva sila mrda pod na kojem je spavao, niti koja mona ruka trese zidove njegove kamene elije, ali kad je skoio na noge veliki kamen se obrui upravo na mjesto gdje je dotle spavao. Podiui pogled da vidi odakle se survao kamen, on ugleda rupu u zidu koji je podrhtavao, a iza nje, prizor koji ne bese vidio preko deset godina. Mjesec. Dok se zemlja jo uvijek tresla, duh se uspentrao kroz uzani tunel, izaao posrui na istinu, i survao se niz ogoljelu planinsku padinu u umu. Trao je itave noi, uvijek nizbrdo, u deliriju od gladi i iscrpljenosti. Na ivici svijesti, u zoru se naao na eljeznikim inama to su presijecale put kroz umu. Sljedei ih, kretao se kao u snu. Ugledavi prazan teretni vagon, uspuzao se u njega traei sklonite i odmorite. Kada se probudio, vlak se kretao. Koliko dugo? Koliko daleko? Bolje rastao u njegovoj utrobi. Da li umirem? Ponovno je zaspao. Sljedei put su ga probudili vika i udarci. Izbacili su ga iz teretnog vagona. Krvav, lutao je obodom malog sela, uzalud traei hranu. Naposljetku, tijela suvie slabog da bi napravilo ijedan korak vie, legao je pored puta i kliznuo u nesvijest. Svetio se pojavilo polako, i duh se pitao koliko je dugo mrtav. Jedan dan? Tri dana? Nije bilo vano. Krevet mu je bio mekan poput oblaka, a zrak oko njega mirisao je slatko od sveca. Isus je bio tamo, gledajui nanie u njega. Ovdje sam, rekao je Isus. Ploa je pomaknuta u stranu i ponovno si roen.

Spavao je i budio se. Izmaglica mu je zaklanjala misli. Nikada nije vjerovao u raj, pa ipak gaje Isus pazio. Hrana se pojavljivala kraj njegovog uzglavlja i duh ju je jeo, gotovo sposoban da osjeti kako se meso materijalizira na njegovim kostima. Ponovno je spavao. Kada se budio, Isus se jo uvijek smjeio na njega, obraajui mu se. Spaen si, sine moj. Blagoslovljeni su oni koji idu mojim putem. Ponovno je spavao. Vrisak bola trgao je duha iz sna. Tijelo mu je poskoilo iz kreveta, steturalo se niz hodnik ka povicima. Uao je u kuhinju i vidio velikog ovjeka kako tue manjeg ovjeka. Ne znajui zato, duh je zgrabio velikog ovjeka i zavitlao ga na zid. Ovaj je pobjegao, a duh ostao da stoji nad tijelom mladia u sveenikoj odori. Sveeniku bese gadno razbijen nos. Podiui ga tako krvavog, duh gaje odnio do kaua. "Hvala ti, prijatelju", ree sveenika na udnom francuskom. "Crkveni prilozi su lopovima veoma privlani. U snu govori francuski. Govori li takoer i panjolski?" Duh odmahnu glavom. "Kako se zove?" nastavi on na nepravilnom francuskom. Duh se nije mogao sjetiti imena koje su mu roditelji dali. Sve to je sluao bili su podsmjesi zatvorskih straara. Sveenika se nasmjeio. "No hay problema. Ja sam Manuel Aringarosa. Misionar sam iz Madrida. Poslat sam ovdje kako bih izgradio crkvu za Obra de Dios." "Gdje se nalazim?" Glas mu je zvuao uplje. "Ovijedo. Na sjeveru panjolske." "Kako sam dospio ovamo?" "Netko te je ostavio na mom pragu. Bio si bolestan. Ja sam te nahranio. Ovdje si ve mnogo dana." Duh je prouavao svog mladog staratelja. Prole su

godine od kako mu je netko ukazao bilo kakvu ljubaznost. "Hvala vam, oe." Sveenika dotae raskrvavljenu usnu. "Ne, ja sam zahvalan, prijatelju." Kada se duh ujutro probudio, njegov svijet mu je izgledao jasnije. Podigao je pogled ka raspeu na zidu iznad kreveta. Iako mu se vie nije obraao, pruao mu je utjehu. Uspravljajui se u krevetu, sa iznenaenjem vide isjeak iz novina ostavljen na nonom stoliu. lanak je bio na francuskom, star nedjelju dana. Kada je proitao priu, ispunio gaje strah. Govorilo se o zemljotresu u planinama koji je unitio zatvor i oslobodio mnoge opasne kriminalce. Srce poe luaki da mu udara. Sveenika zna tko sam! Osjetio je neto to nije ve dugo vremena. Sram. Krivicu. Pratio ih je strah da e ga uhvatiti. Skoi iz kreveta. Kuda da pobjegnem? "Dijela apostolska", zau se glas sa vrata. Duh se okrenu, preplaen. Dok je ulazio u sobu, mladi sveenika se smjeio. Na nosu mu se nalazio udan zavoj, a u ruci je drao staru Bibliju. "Naao sam ti jednu na francuskom. Obiljeio sam ti poglavlje." Nesiguran, duh uze Bibliju i pogleda poglavlje koje sveenika bese obiljeio. Glava 16. Stihovi su govorili o zatvoreniku po imenu Sajlas koji je leao nag i pretuen u svojoj eliji, pjevajui u slavu Boga. Kada je doao do stiha 26, ukoi se od oka. "...A ujedanput tako se vrlo zatrese zemlja da se pomesti temelj tamniki; i odmah se otvorie sva vrata i svima spadoe okovi." Podie pogled ka sveeniku. Sveenika se toplo smjeio. "Od sada, prijatelju, ako nema drugo ime, zvat u te Sajlas."

Duh klimnu odsutno. Sajlas. Dobio je tijelo. Zovem se Sajlas. "Vrijeme je za doruak", nastavi sveenika. "Bie ti potrebna snaga ukoliko e mi pomagati da izgradim ovu crkvu." est tisua metara iznad Mediterana, zrakoplov Alitalije na letu broj 1618 poskakivao je od turbulencije, to je putnike tjeralo na nervozno mekoljenje. Biskup Aringarosa jedva da je to primjeivao. Misli su mu bile okrenute ka budunosti sekte Opus Dei. Nestrpljiv da sazna kako se odvijaju planovi u Parizu, poelio je da nazove Sajlasa. Ali nije mogao. Uitelj se pobrinuo za to. "To je zbog vae osobne sigurnosti", objasnio je Uitelj, govorei engleski sa francuskim akcentom. "Znam dovoljno o elektronskoj komunikaciji, prislukivanju i presretanju. Posljedice bi mogle biti pogubne po vas." Aringarosa je znao daje u pravu. Uitelj se inio kao izuzetno oprezan ovjek. Aringarosi nije otkrio svoj identitet, a ipak se pokazao kao ovjek koga je vrijedilo sluati. Naposljetku, nekako je dolazio do veoma povjerljivih informacija. Imena etiri najvia lana bratstva! To je jedan od podviga koji je uvjerio biskupa daje Uitelj zaista sposoban. "Biskupe", rekao mu je Uitelj, "sve sam sredio. Da bi moj plan uspio, morate dopustiti Sajlasu da odgovara samo meni tokom nekoliko dana. Vas dvojica neete razgovarati. Komunicirat u sa njim preko povjerljivih kanala." "Odnosit ete se prema njemu sa potovanjem?" "ovjek od vjere zasluuje najvie potovanje." "Odlino. U tom sluaju, razumijem. Sajlas i ja neemo razgovarati dok se sve ne okona." "To inim kako bih zatitio va identitet, Sajlasov identitet i vlastiti

ulog." "Va ulog?" "Biskupe, ukoliko vas vaa udnja da budete u toku odvede u zatvor, neete moi da mi platite moju cijenu." Biskup se nasmijei. "Dobro reeno. Nae su elje usuglaene. Neka vam je Bog u pomoi." Dvadeset milijuna eura, mislio je biskup, gledajui sada kroz prozor aviona. Priblino isto toliko u amerikim dolarima. Sitnica u usporedbi sa neim toliko monim. Ponovno je bio siguran da Sajlas i Uitelj nee podbaciti. Novac i vjera bili su snana motivacija. POGLAVLJE 11 5) 17 ne plaisanterie numerique?" Bezu Fa bio je crven od bijesa, zurei u Sofi Nevo u nevjerici. Numerika ala? "Vaa profesionalna procjena Sonijerove ifre jeste da je to neka vrsta matematike poalice?" Fa nije shvaao drskost ove ene. Ne samo daje upala bez doputenja, nego je sada jo i pokuavala da ga uvjeri da je Sonijer, u posljednjim trenucima svog ivota, bio inspiriran da napravi matematiki tos? "Ova ifra", objasni Sofi na brzom francuskom, "jednostavna je do apsurda. Jacques Sonijer je morao znati da emo je odmah prozreti." Ona izvue komadi papira iz depa dempera i predade ga Fau. "Ovo je rjeenje." Fa pogleda karticu. 1-1-2-3-5-8-13-21 "To je to?" prasnu on. "Samo ste poredali brojeve od manjih ka veim!" Sofi je imala jo i drskosti da mu uputi samozadovoljan osmjeh. "Upravo tako." Faov glas se snizi do grlenog rezanja. "Agente Nevo, nemam predstavu

to do avola ovim namjeravate da postignete, ali vam savjetujem da to postignete to prije." On baci nestrpljiv pogled na Langdona, koji je stajao u blizini, telefona pritisnutog na uho. Oigledno je jo uvijek sluao telefonsku poruku iz ambasade Sjedinjenih Drava. Na osnovu Langdonovog preblijedjelog lica, Fa je znao da su vijesti loe. "Kapetane", ree Sofi, opasno prkosnim tonom, "slijed brojeva koji imate u ruci sluajno predstavlja jednu od najpoznatijih matematikih progresija u povijesti." Fa nije ni znao daje postojala neka poznata matematika progresija, ali je bio sasvim siguran da mu se Sofin leeran ton ne svia. "Ovo je Fibonacijev niz", objasni ona, pokazujui glavom na komad papira u Faovoj ruci. "Progresija u kojoj je svaki lan jednak zbiru prethodna dva lana." Fa je prouavao brojeve. Svaki lan je zaista bio zbir prethodna dva, pa ipak nije mogao ni da pretpostavi od kakve je vanosti sve to za Sonijerov sluaj. "Matematiar Leonardo Fibonaci doao je do ovog niza brojeva u trinaestom vijeku. Oigledno ne moe biti sluajnost da svi brojevi koje je Sonijer napisao na podu pripadaju Fibonacijevom uvenom nizu." Fa je nekoliko trenutaka zurio u mladu enu. "Dobro, ukoliko to nije sluajnost, da li biste mi rekli zalo je Sonijer lo napravio. to je elio da kae? to to znai?' Ona slegnu ramenima. "Apsolutno nita. U tome je poanta. To je jednostavna kriptografska ala. Kao da uzimate reci iz uvene pjesme i nasumice ih redate da biste vidjeli da li e itko prepoznati to odabrane reci imaju zajedniko." Fa pretei koraknu ka njoj, tako da mu se lice nalo

na samo nekoliko centimetara od njenog. "Iskreno se nadam da imate mnogo bolje objanjenje od tog" Sofine njene crte postadoe zapanjujue otre kad se nagnula ka njemu. "Kapetane, imajui na umu to riskirate veeras, mislila sam da ete cijeniti saznanje da se ak Sonijer moda igra sa vama. Oigledno to nije sluaj. Obavijestit u direktora Kriptografije da vam vie nisu potrebne nae usluge." Rekavi to, ona se okrenu na petama i marirajui ode putem kojim je dola. Zaprepaten, Fa je promatrao kako nestaje u tami. Je li ona poludjela? Sofi Nevo je upravo postavila novu definiciju profesionalnog samoubojstva. Fa se okrenu ka Langdonu koji je jo telefonirao, zabrinutiji nego maloas. Ambasada Sjedinjenih Drava. Bezu Fa je prezirao mnoge stvari... ali malo ih je izazivalo vei gnjev od ambasade Sjedinjenih Drava. Fa i ambasador su ukrtali rogove redovno oko zajednikih poslova drave - njihovo najee bojno polje bilo je provoenje zakona prema Amerikancima u posjeti. Gotovo svakodnevno je Sudska policija hapsila amerike studente na razmjeni zbog posjedovanja droga, amerike poslovne ljude zbog unajmljivanja maloljetnih prostitutki, amerike turiste zbog krae ili unitavanja imovine. Po zakonu, Amerika ambasada je mogla da intervenira i izrui okrivljene graane Sjedinjenim Dravama, gdje ne bi dobili vie od nekoliko packi. I ambasada je bez izuzetka upravo to i radila. U emasculation de la Police Judiciaire, tako je to Fa nazivao. Pari Match je u skorije vrijeme objavio strip koji je prikazivao Faa kao policijskog psa koji pokuava da ugrize amerikog kriminalca, ali ne moe da ga

dohvati jer je vezan za Ameriku ambasadu. Ne veeras, Fa je rekao sam sebi. Suvie se toga riskira. Kad je Robert Langdon prekinuo vezu, izgledao je bolesno. "Da li je sve u redu?" upita Fa. Langdon slabano odmahnu glavom. Loe vijesti od kue, osjeti Fa, primjeujui, dok je uzimao telefon, da se Langdon preznojio. "Nesrea", promuca Langdon, gledajui Faa sa udnim izrazom na licu. "Prijatelj..." Oklijevao je. "Morat u da otputujem kui odmah ujutro." Fa nije sumnjao da je ok na Langdonovom licu iskren, pa ipak je osjetio jo neto, kao da udaljeni strah iznenada poinje da svjetluca u oima Amerikanca. "ao mi je to to ujem", ree Fa, pomno promatrajui Langdona. "elite li da sjednete?" Pokaza na jednu od klupa za posjetioce galerije. Langdon odsutno klimnu glavom i naini nekoliko koraka ka klupi. Zastade, svakog trenutka sve zbunjeniji. "U stvari, mislim da bih da odem do toaleta." Fa se u sebi namrti zbog odlaganja. "Toalet. Naravno. Hajde da napravimo stanku od nekoliko minuta." On pokaza niz dug hodnik u pravcu iz kojeg su doli. "Toaleti su tamo, u pravcu kustosove kancelarije." Langdon je oklijevao, okreui se u suprotnom smjeru, ka drugom kraju hodnika Velike galerije. "Mislim da se tamo nalazi mnogo blii toalet." Fa uvide daje Langdon u pravu. Bili su na dvije treine puta niz hodnik, i Velika galerija se zavravala parom toaleta. "Da poem sa vama?" Langdon odmahnu glavom, ve zalazei dublje u galeriju. "Nema potrebe. elio bih da budem sam nekoliko trenutaka." Faa nije oduevljavala pomisao da Langdon sam luta

hodnikom, ali ga je teilo to stoje znao daje Velika galerija lepa ulica iji se jedini izlaz nalazio na drugom kraju - kapija ispod koje su uli. Iako su francuska protupoarna pravila nalagala nekoliko poarnih stepenica za sluaj opasnosti za ovako velik prostor, te su poarne stepenice bile automatski blokirane kada je Sonijer aktivirao sigurnosni sistem. Istina, taj sistem je sada poniten, to je otkljualo poarne stepenice, ali to nije imalo znaaja - vanjska vrata bi, ukoliko bi se otvorila, aktivirala protupoarni alarm. Pored toga, vani su ekali agenti Sudske policije. Langdon nije nikuda mogao bez Faovog doputenja. "Moram da se vratim do kancelarije gospodina Sonijera za trenutak", ree Fa. "Molim vas da odmah doete do mene, gospodine Langdon. O mnogo emu moramo da razgovaramo." Langdon mahnu bez reci dok je nestajao u tami. Okreui se, Fa ljutito odmarira u suprotnom smjeru. Kada je doao do kapije, provukao se ispod, izaao iz Velike galerije, odmakao niz hodnik i uletio u komandni centar u Sonijerovoj uredu. "Tko je dao odobrenje da se Sofi Nevo pusti u ovu zgradu!" urlao je Fa. Kole je odgovorio prvi. "Rekla je straarima vani da je rijeila ifru." Fa se osvrte oko sebe. "Je li otila?" "Nije sa vama?" "Otila je." Fa baci pogled na zamraeni hodnik. Oigledno, Sofi nije bila raspoloena da zastane i popria sa drugim slubenicima dok je naputala zgradu. Za trenutak, Fa pomisli da radiom pozove uvare na meukatu i kae im da zaustave Sofi i dovukli je natrag prije nego to stigne da napusti zgradu. Potom malo bolje razmisli. To je govorio samo njegov

ponos... htio je da njegova bude posljednja. Dovoljno mu je ometanja za noas Pozabavi se agentom Nevo kasnije, rekao je sam sebi, unaprijed se radujui to e je otpustiti. Potiskujui Sofi s uma, Fa se za trenutak zagleda u minijaturnog viteza na Sonijerovom radnom stolu. Potom se ponovno okrete ka Koleu. "Imate li ga?" Kole kratko klimnu i okrenu laptop ka Fau. Crvena toka se jasno vidjela na planu Muzeja, trepui ravnomjerno u prostoriji obiljeenoj kao TOILETTES PUBLIQUES. "Dobro", ree Fa, palei cigaretu i odlazei u hodnik. "Moram da telefoniram. Pazite prokleto dobro da Langdon ne ode dalje od toaleta." POGLAVLJE Robert Langdon je zbunjeno koraao ka kraju Velike galerije. Iznova i iznova mu se u sjeanju vrtjela Sofina telefonska poruka. Na kraju hodnika, osvijetljeni znai sa meunarodno prepoznatljivim figurama - naljepnicama za toalete, vodili su u labirint pregradaka. Pronaavi vrata mukog toaleta, Langdon ue i pritisnu prekida za svjetlo. Prostorija je bila prazna. Priavi lavabou, ispljuska se hladnom vodom po licu i pokua da se razbudi. Otra fluorescentna svjetla odbljeskivala su od golih ploica, a itava prostorija imala je miris amonijaka. Dok se brisao runikom, vrata toaleta iza njega se uz kripu otvorie. Okrene se. Sofi Nevo ula je u prostoriju, zelenih oiju ispunjenih strahom. "Hvala bogu da ste doli. Nemamo mnogo vremena." Langdon je stajao pored lavaboa, zurei u nevjerici u ifranta Sudske policije, Sofi Nevo. Samo nekoliko minuta ranije, Langdon je sluao njenu telefonsku poruku i mislio kako je ifrantkinja vjerojatno luda. Ipak, to je

vie sluao, vie je osjeao da Sofi Nevo govori iskreno. Nemojte reagirati na ovu poruku. Samo mirno sluajte. Trenutno ste u opasnosti. Paljivo pratite moja upute. Ispunjen nesigurnou, Langdon je odluio da uini upravo onako kako mu je Sofi savjetovala. Rekao je Fau da se telefonska poruka odnosila na povrijeenog prijatelja kod kue. Potom je zatraio da ode do toaleta na kraju Velike galerije. Sofi je sada stajala ispred njega, jo uvijek pokuavajui da doe do daha. Pod fluorescentnim svijetlom Langdon sa iznenaenjem otkri da se iza njenog strogog izgleda kriju neoekivano blage crte lica. Jedino joj je pogled bio otar, a takva je jukstapozicija u njegovom sjeanju prizivala prizore vieslojnog Renoarovog portreta... zamagljenog ali jasnog, sa smjelou koja je zadravala svoj pokrov misterije. "eljela sam da vas upozorim, gospodine Langdon..." poe Sofi, jo uvijek udno hvatajui zrak, "da se nalazite sous surveillance cachee. Pod prismotrom." Dok je govorila, njen engleski sa akcentom odzvanjao je, pa joj je glas dobijao izvjesnu upljinu. "Ali... zato?" upita Langdon. Sofi mu je ve objasnila preko telefona, ali je potvrdu elio sa njenih usana. "Zato to ste", ree ona, koraknuvi ka njemu, "vi Faov glavni osumnjieni za ovaj zloin." Langdon bjee pripremljen na te rijei, pa ipak su mu sada zvuale jo besmislenije. Prema onome to je Sofi rekla, Langdon nije bio pozvan u Luvr te noi kao simbolog, nego kao osumnjieni, i trenutno je bio, ne znajui, meta jedne od omiljenih metoda ispitivanja Sudske policije - surveillance cachee- vjete obmane pri kojoj bi policija mirno pozvala osumnjienog na mjesto zloina i ispitala ga u nadi da e postati nervozan i grekom se odati.

"Pogledajte u lijevi dep sakoa", ree Sofi. "Pronai ete dokaz da vas dre na oku." Langdon osjeti kako oprez u njemu raste. Da pogledam u dep? Zvualo je kao neki jeftin trik. "Samo pogledajte." Zbunjen, Langdon posegnu u lijevi dep svog sakoa od tvida - onaj koji nikada nije upotrebljavao. Pipajui, nije pronaao nita. to si zaboga oekivao? Poeo je da se pita da li je, moda, Sofi ipak luda. Tada mu se prsti oeae o neto. Malo i vrsto. Hvatajui siuni predmet prstima, Langdon ga izvue i zaprepateno pogleda. Bio je to metalni disk u obliku dugmeta, veliine baterije za runi sat. Nikada ga prije nije vidio. "to..." "GPS ureaj", objasni Sofi. "Javlja svoju lokaciju satelitu globalnog sistema za pozicioniranje koji nadgleda Sudska policija. Koristimo ih za praenje. Precizan je do u pola metra bilo gdje na kugli zemaljskoj. Imaju vas na elektronskom povocu. Agent koji je doao po vas u hotel ubacio vam ga je u dep prije nego to ste izali iz sobe." Langdon se u mislima vrati u hotelsku sobu... tuiranje na brzinu, oblaenje, agent Sudske policije koji mu ljubazno pridrava sako dok naputaju sobu. Unutra je svjee, gospodine Langdon, rekao je agent. Proljee u Parizu nije sasvim onakvo kakvim ga vaa pjesma predstavlja. Langdon mu je zahvalio i ogrnuo sako. Pogled Sofinih maslinastih oiju bio je pronicljiv. "Nisam vam ranije rekla za 'bubicu' jer nisam htjela da provjerite dep pred Faom. On ne smije znati da ste je pronali." Langdon nije imao predstavu to da kae na to. "Obiljeili su vas zato to su mislili da biste mogli pobjei." Ona zastade. "Zapravo, nadali su se da ete pobjei; to bi samo potvrdilo vau krivicu." "Zato bih bjeao!" uzviknu Langdon. "Nevin sam!" "Fa ne misli tako."

Ljutito, Langdon odmarira do korpe za otpatke u namjeri da baci bubicu za praenje. "Ne!" Sofi ga zgrabi za ruku i zaustavi ga. "Ostavite je u depu. Ako je bacite, signal e prestati da se kree i znati e da ste je pronali. Jedini razlog to vas je Fa pustio samog jeste taj to zna gdje ste. Ako pomisli da ste otkrili..." Sofi nije zavrila reenicu. Umjesto toga, istrgnu mali disk iz Langdonove ruke i ubaci ga natrag u dep njegovog sakoa od tvida. "Bubica ostaje uz vas. Barem za sada." Langdon bese izgubljen. "Do avola, na osnovu ega Fa vjeruje da sam ja ubio aka Sonijera!" "Ima prilino uvjerljive razloge." Sofino lice bese smrknuto. "Postoji dokaz koji jo niste vidjeli. Fa gaje dobro sakrio od vas." Langdon je mogao jedino da zuri u nju. "Sjeate li se tri reda teksta koji je Sonijer ispisao na podu?" Langdon klimnu. Te brojke i reci su mu se urezali u sjeanje. Sofin glas se pretvori u apat. "Na alost, to to ste vidjeli nije ela poruka. Postojao je i etvrti red koji je Fa fotografirao i potom obrisao prije nego to ste vi stigli." Iako je znao da se rastvorljivo mastilo vodenog markera veoma lako moe izbrisati, nije mogao ni da pretpostavi zato bi Fa to uinio. "Posljednji red", ree Sofi, "bilo je neto to Fa nije elio da vidite." Ona zastade. "Barem dok ne zavri sa vama." Sofi izvadi iz depa svog dempera kompjuterski odtampanu fotografiju i poe daje ispravlja. "Fa je snimke sa mjesta zloina poslao veeras u OdjeIjenje za kriptologiju u nadi da emo otkriti to Sonijerova poruka znai. Ovo je fotografija kompletne poruke." Pruila je stranicu

Langdonu. Zbunjen, Langdon pogleda snimak. Fotografija je u krupnom planu prikazivala svijetleu poruku na parketu poda. Posljednji red poruke pogodio je Langdona poput udarca u stomak. 13-3-2-21-1-1-8-5 O, rana davi, Al' demon zlo ini! P.S. Pronai Roberta Langdona POGLAVLJE 13 Nekoliko sekundi Langdon je u udu zurio u fotografiju Sonijerovog post-skriptuma. P.S. Pronai Roberta Langdona. Izgledalo mu je da se pod pomie pod nogama. Sonijer je ostavio postskriptum sa mojim imenom? Ni u najluim snovima Langdon se tome ne bi nadao. "Da li sada razumijete", upita Sofi, dok joj se u oima itala urba, "zato je Fa naredio da vas veeras dovedu ovamo, i zato ste vi glavni osumnjieni?" Jedino to je Langdon tog trenutka razumio jeste razlog Faovog samozadovoljstva kada je Langdon pretpostavio da bi Sonijer optuio svog ubojicu po imenu. Pronai Roberta Langdona. "Zato bi Sonijer napisao tako neto?" upita Langdon, dok mu se zbunjenost pretvarala u gnjev. "Zato bih ja ubio aka Sonijera?" "Fa tek treba da otkrije motiv, ali snimao je itav razgovor sa vama veeras nadajui se da biste mu ga vi mogli otkriti." Langdon zausti, ali ipak ne ree nita. "Nosi minijaturni mikrofon", objasni Sofi. "On je povezan sa predajnikom u njegovom depu koji alje signal u komandni centar." "To nije mogue", promuca Langdon. "Ja imam alibi. Poslije predavanja sam otiao pravo u hotel. Moete provjeriti na recepciji." "Fa je ve provjerio. Njegov izvjetaj kae da ste zatraili klju od recepcionera u deset i trideset.

Na nesreu, ubojstvo se dogodilo neto malo prije jedanaest. Lako ste mogli neopaeno izai iz sobe." "To je ludost! Fa nema nikakvih dokaza!" Sofine oi se razrogaie kao da govore: Nema dokaza? "Gospodine Langdon, vae ime je ispisano na podu pored lesa, a Sonijerov planer pokazuje da ste bili sa njim nekako ba u vrijeme ubojstva." Ona zastade. "Fa ima vie nego dovoljno dokaza da vas privede radi ispitivanja." Langdon iznenada pomisli da mu treba odvjetnik. "Ja to nisam napravio." Sofi uzdahnu. "Ovo nije amerika televizija, gospodine Langdon. U Francuskoj, zakoni tite policiju, a ne kriminalce. Na nesreu, u ovom sluaju, treba uzeti u obzir i medije. Jacques Sonijer je bio veoma istaknuta i omiljena linost u Parizu, i njegovo ubojstvo e biti glavna vijest ujutro. Fa e se nai pod stalnim pritiskom da da izjavu, a mnogo bolje e izgledati ako bude imao osumnjienog u pritvoru. Bili krivi ili ne, Sudska policija e vas sasvim sigurno zadrati dok ne razjasne to se zapravo dogodilo." Langdon se osjeao popni ivotinje u kavezu. "Zato mi sve ovo govorile?" "Zato to, gospodine Langdon, ja vjerujem da ste nevini." Sofi za trenutak odvrati pogled, a potom ga ponovno pogleda u oi. "I zato to sam dijelom ja kriva to ste u nevolji." "Molim? Vaa je krivica to je Sonijer pokuao da mi smjesti?" "Sonijer nije pokuao da vam smjesti. To je greka. Poruka sa poda namijenjena je meni." Langdonu je trebao minut da to svari. "Molim?" "Ta poruka nije namijenjena policiji. Napisao ju je za mene. Sve je napravio na brzinu i jednostavno nije shvatio kako e to izgledati policiji." Ona zastade. "Numerika ifra je besmislena. Sonijer ju je napisao kako bi bio siguran da e se u istragu ukljuiti kriptografi, i kako bih

ja odmah znala to mu se dogodilo." Langdonu su stvari postajale sve manje jasne. Da lije ili ne Sofi Nevo sila sa uma bilo je ovog trenutka otvoreno pitanje, ali je sada barem razumio zato je pokuavala da mu pomogne. P.S. Pronai Roberta Langdona. Oigledno je vjerovala da joj je kustos ostavio ifrirani postskriputum da bi pronala Langdona. "Ali zato mislite daje poruka namijenjena vama?" "Skica po Vitruviju", odgovori jednostavno. "Taj crte je oduvijek bio moje omiljeno Da Vincijevo djelo. Veeras gaje Sonijer upotrijebio da privue moju pozornost." "ekajte. Kaete daje kustos znao koje je vae omiljeno umjetniko djelo?" Ona klimnu glavom. "Oprostite. Sve ovo vam govorim bez reda. ak Sonijer i ja..." Sofin glas utihnu i Langdon primijeti u njemu iznenadnu tugu, bolnu prolost, kako promie ispod povrine. Sofi i ak Sonijer su oigledno bili u nekoj posebnoj vezi. Langdon je promatrao lijepu enu pred sobom, u potpunosti svjestan injenice da su stariji ljudi u Francuskoj esto imali mlade ljubavnice. Ipak, Sofi Nevo nekako nije liila na "metresu". "Prije deset godina smo se razili", ree Sofi, sada apatom. "Od tada jedva da smo progovorili. Noas, kada je Kriptologija primila vijest da je ubijen i kada sam vidjela snimke njegovog tijela i tekst na podu, shvatila sam da je pokuavao da mi poalje poruku." Zbog Skice po Vitruviju. "Da. I zbog slova P.S." Postskriptum Ona odmahnu glavom. "P.S. su moji inicijali." "Ali vi se zovete Sofi Nevo." Ona skrenu pogled. "P.S. je nadimak koji mi je dao kada sam ivjela sa njim." Ona pocrvene. "To je skraeno od Princeza Sofi."

Langdon ne odgovori. "Smijeno, znam", ree ona. "Ali to se dogaalo prije mnogo godina. Kada sam bila mala." Poznavali ste ga kada ste bili dijete "Jako dobro", ree ona, dok su joj se oi punile suzama. "Jacques Sonijer mi je bio djed," POGLAVLJE 14 Gdje je Langdon?" upita Fa, izbacujui posljednji dim cigarete dok je ulazio u komandni centar. "Jo uvijek u toaletu, gospodine." Porunik Kole je oekivao to pitanje. Fa zaguna. "Vidim da mu se ne uri." Kapetan je promatrao GPS toku preko Koleovog ramena, i Kole je gotovo mogao uti kako se tokici okreu. Fa se opirao porivu da ode i provjeri Langdona. U idealnim uvjetima, subjektu praenja se omoguavalo maksimalno vrijeme i sloboda, kako bi se uljuljkao u lani osjeaj sigurnosti. Langdon se mora vratiti vlastitom voljom. Ipak, prolo je ve gotovo deset minuta. Suvie vremena. "Ima li anse da nas je otkrio?" upita Fa. Kole odmahnu glavom. "Jo uvijek vidimo male pokrete u toaletu, bubica je oito jo uvijek na njemu. Moda mu nije dobro? Da nas je razotkrio otarasio bi se bubice i pokuao da pobjegne." Fa pogleda na sat. "Dobro." Ipak je bio zabrinut. itavo veer je Kole osjeao daje kapetan neuobiajeno napet. Uvijek smiren i postojan pod pritiskom, Fa kao da je te noi dopustio emocijama da se umeaju. Ne udi me, mislio je Kole. Fauje oajniki potrebno ovo uhienje. Nedavno su Vlada i mediji otvoreno kritizirali Faovu agresivnu taktiku, njegove sukobe sa stranim ambasadama i preveliki budet za najnoviju tehnologiju. Noanje uhienje Amerikanca u velikom stilu zasigurno bi uutkao one koji su ga kritizirali, pomaui mu tako da osigura svoj poloaj za nekoliko narednih godina, sve

dok ne bude mogao da se povue sa pozamanom penzijom. Bog zna da mu je penzija potrebna, mislio je Kole. Faova predanost tehnologiji naudila mu je kako poslovno tako i privatno. Prialo sr da je prije nekoliko godina Fa investirao itavu svoju uteevinu u neku tehnoloku novotariju i daje izgubio i koulju sa lea. A Fa je ovjek koji nosi samo najfinije koulje. Noas je jo uvijek bilo vremena. Neobino uplitanje Sofi Nevo, iako nesretno, samo ga je okrznulo. Ona je otila, a Fa je jo uvijek imao karte u ruci. Tok je trebalo da obavijesti Langdona daje njegovo ime bilo napisano na podu pored rtve. P.S. Pronai Roberta Langdona. Reakcija Amerikanca na taj mali dokaz zaista e mnogo otkriti. "Kapetane?" zvao ga je jedan od agenata Sudske policije sa drugog kraja kancelarije. "Mislim daje bolje da preuzmete ovaj poziv." Pruao mu je slualicu, zabrinutog izraza. "Tko je to?" upita Fa. Agent se namrti. "Direktor Odjeljenja kriptografije." "I?" "Radi se o Sofi Nevo, gospodine. Neto nije u redu." Bilo je vrijeme. Sajlas se osjeao jakim dok je izlazio iz crnog audija, a noni povjetarac se igrao njegovom irokom odorom. Vjetrovi promjene osjete se u zraku. Znao je da e zadatak koji gaje ekao zahtijevati vie umjenosti nego snage, i stoga pitolj bese ostavio u kolima. Hekler i koh USP 40 sa trinaest metaka dobio je od Uitelja. Oruju smrti nije mjesto u Bojoj kui. Trg Sen-Sulpis ispred velike crkve bio je prazan u ovo doba, a jedine vidljive due na drugom kraju trga bile su dvije maloljetne prostitutke koje su se nudile zakanjelim turistima. Njihova privlana

tijela izazivala su poznatu udnju u Sajlasovim bedrima. Butine mu se instinktivno zgrie i bodljikavi pojas od kostreti bolno mu se usjee u meso. Pohota istog trenutka ispari. Ve godinama se Sajlas predano odricao seksualnih uivanja. Bio je to Put. Znao je da mnogo toga rtvuje za Opus Dei, ali je mnogo vie dobio za uzvrat. Zavjet na celibat i odricanje od osobnih dobara teko da su bili rtva. Imajui u vidu siromatvo iz kojeg je potekao i seksualne uase koje je izdrao u zatvoru, celibat je bio dobrodola promjena. Sada, vrativi se u Francusku po prvi put od kako su ga uhitili i otpremili u zatvor u Andori, Sajlas je osjeao kako ga domovina iskuava, izvlaei nasilna sjeanja iz njegove due koja se bese iskupila. Ponovno si roen, podsjeti samoga sebe. Njegova dananja sluba Bogu zahtijevala je grijeh ubojstva, rtva koju e morati zauvijek da zadri u sebi. Mjera tvoje vjere je mjera bola koji moe da izdri, rekao mu je Uitelj. Sajlasu bol nije bio stran i gorio je od nestrpljenja da se dokae pred Uiteljem, onim koji gaje uvjerio da se upravlja prema nalozima vie sile. "Hago la obra de Dios", proapta Sajlas, kreui se ka ulazu u crkvu. Zastajui u sjenci masivnih vrata, on duboko uzdahnu. Sve do tog trenutka nije u potpunosti shvaao to se sprema da uradi i to ga eka unutra. Kljuni kamen. On e nas dovesti do naeg konanog cilja. Podie avetinjski blijedu aku i zalupa tri puta po vratima. Nekoliko trenutaka kasnije, zasuni na ogromnom drvenom portalu poee da se pomiu. POGLAVLJE 16 Sofi nije tono znala koliko e trebati Fau da shvati da nije napustila zgradu. Vidjevi da je Langdon oigledno suvie uzbuen, Sofi se pitala da li je uinila pravu stvar kada ga je satjerala ovdje u toalet.

to sam drugo mogla da radim ? Sjetila se tijela svog djeda, nagog i sa irom rairenim nogama i rukama na podu. Postojalo je vrijeme kada joj je znaio sve na svijetu - pa ipak se noas iznenadila to ga gotovo i nije alila. Jacques Sonijer je u stvari za nju bio stranac. Njihova veza je pukla u sekundi, jedne martovske veeri kada su joj bile dvadeset i dvije godine. Prije deset godina. Sofi se bese vratila nekoliko dana ranije sa poslediplomskih studija u Engleskoj i grekom zatekla djeda u neemu to oigledno nije trebalo da vidi. Bio je to prizor u koji jedva da je i danas vjerovala. Da nisam vidjela osobnim oima... Suvie se stidjela i suvie je bila zapanjena da bi izdrala djedine mune pokuaje da objasni. Smjesta se odselila, uzevi uteeni novac i iznajmila mali stan sa cimerima. Zaklela se da nikada nikome nee rei staje vidjela. Dedaje oajniki pokuavao da dopre do nje, slao joj poruke i pisma, preklinjui je da se sastanu kako bi joj objasnio. Kako da joj objasni!? Sofi je odgovorila samo jednom - da mu zabrani daje ikada vie pozove ili pokua da se nae sa njom u javnosti. Plaila se da bi njegovo objanjenje bilo uasnije od samog dogaaja. Nevjerojatno, ali Sonijer nikada nije odustao. Deset godina joj je pisao uporno i sada su ta pisma stajala neotvorena u ladici njenog toaletnog stola. Djedu je sluilo na ast to se nikada nije ogluio o njenu zabranu i nazvao je. Sve do danas poslijepodne. "Sofi?" Glas mu je zvuao zapanjujue umorno na njenoj sekretarici. "Postupao sam u skladu sa tvojom eljom toliko dugo... i boli me to te zovem, ali moram da razgovaram sa tobom. Neto strano se dogodilo." Stojei u kuhinji svog parikog stana, Sofi prooe

marci kad gaje ponovno ula, nakon svih tih godina. Njegov njean glas vratio je itavu plimu uspomena iz djetinjstva. "Sofi, molim te sasluaj me." Govorio joj je na engleskom, kao to je uvijek radio kada je bila mala. Vjebaj francuski u koli. Vjebaj engleski kod kue. "Ne moe se zauvijek ljutiti na mene. Zar nisi proitala pisma koja sam ti slao svih ovih godina? Zar ne razumije?" On zastade. "Moramo smjesta da razgovaramo. Molim te ispuni svom djedu ovu jednu elju. Pozovi me u Luvr. Odmah. Vjerujem da smo ti i ja u velikoj opasnosti." Sofi je zurila u telefonsku sekretaricu. U opasnosti? O emu je on priao? "Princezo..." Djedov glas se guio od osjeanja koja Sofi nije mogla da odredi. "Znam da sam krio stvari od tebe i znam da me je to kotalo tvoje ljubavi. Ali bilo je to radi tvoje sigurnosti. Sada mora da sazna istinu. Molim te, moram da ti kaem istinu o tvojoj obitelji." Iznenada, Sofi je mogla da uje otkucaje vlastitog srca. O mojoj obitelji? Sofini roditelji su poginuli kada je imala svega etiri godine. Kola su im sletela sa mosta u brzu rijeku. Njena baka i mlai brat takoer su bili u kolima, i u samo jednom trenutku izbrisana je itava Sofina obitelj. Imala je isjeke iz novina koji su to potvrivali. Njegove reci su uinile da bolni nalet enje jurne kroz njene kosti. Moja obitelj! U tom dijelit u sekunde. Sofi je vidjela prizore iz sna iz kojeg se bezbroj puta budila kao mala: Moja obitelj je iva! Vraaju se kui! Ali, ba kao u njenom snu, slike nestae. Tvoja obitelj je mrtva, Sofi. Nee se vratiti kui. "Sofi..." govorio je djede sa telefonske sekretarice. "Godinama sam ekao da ti kaem. ekao sam pravi trenutak, ali sada nema

vie vremena. Nazovi me u Luvr. im ovo uje. ekat u ovdje itave noi. Plaim se da smo oboje u opasnosti. Ima toliko toga to treba da zna." Poruka se zavrila. U tiini, Sofi je stajala drhtei. inilo se da su proli minuti. Dok je razmiljala o djedinoj poruci, samo jedna mogunost je imala smisla, i ona shvati njegovu pravu namjeru. Bio je to mamac. Oigledno, njen djede je oajniki elio daje vidi. Sve bi pokuao. Gaenje koje je osjeala prema njemu se produbi. Sofi se pitala da nije moda obolio od smrtonosne bolesti i odluio da pokua sve ega bi mogao da se sjeti ne bi li je natjerao da ga posljednji put posjeti. Ako je bilo tako, mudro je odabrao. Moju obitelj. Sada, dok je stajala u mraku toaleta u Luvru, Sofi je mogla da uje odjek telefonske poruke od tog poslijepodneva. Sofi, moda smo oboje u opasnosti. Pozovi me. Nije ga pozvala. Niti je planirala da to uradi. Sada, meutim, njen skepticizam bio je pred iskuenjem. Njen djede je leao ubijen u svom vlastitom muzeju. I napisao je ifru na podu. ifru za nju. U to je bila sigurna. Iako nije razumjela znaenje poruke, Sofi je znala daje kodirana priroda poruke dodatni dokaz da su reci namijenjene njoj. Sofina strast prema kripto- vjetini koju je posjedovala bili su rezultat odrastanja sa Jacquesom Sonijerom - koji je i sam bio fanatik za ifre, igre reci i zagonetke. Koliko smo samo nedjelja proveli rjeavajui kriptograme i ukrtene reci u novinama? Kada joj je bilo dvanaest, Sofi je mogla da resi ukrtene reci u Mondu bez iije pomoi, a djede ju je usavrio u ukrtenim recima na engleskom,

matematikim zagonetkama i zamjeni brojeva. Sofi ih je gutala. Naposljetku je svoju strast pretvorila u profesiju postavi ifrant za Sudsku policiju. Noas, kriptograf u njoj bio je primoran da se divi efikasnosti kojom je njen djede upotrijebio jednostavnu ifru da spoji dva potpuna stranca - Sofi Nevo i Roberta Langdona. Pitanje je zato? Na nesreu, iz zbunjenog pogleda u Langdonovim oima Sofi je vidjela da Amerikanac nema nita bolju ideju o tome od nje. Sofi ponovno krenu u napad. "Vi i moj djede ste planirali da se naete veeras. Zbog ega?" Langdon je izgledao iskreno zbunjen. "Njegova sekretarica je zakazala sastanak i nije navela nikakve posebne razloge, a ja nisam pitao. Pretpostavio sam daje uo da u drati predavanje o poganskoj ikonografiji u francuskim katedralama, da se interesirao za temu i mislio da bi bilo zabavno da se naemo na piu." Sofi nije povjerovala u to. Veza je bila labava. Njen djede je znao vie o poganskoj ikonografiji od bilo koga na svijetu. Kao izuzetno povuen ovjek, ne bi ba uivao u askanju sa nekim amerikim profesorima ako za to nema jako vaan razlog. Sofi duboko uzdahnu i ponovno poe. "Danas poslijepodne me je djede nazvao i rekao mi je da smo on i ja u ozbiljnoj opasnosti. Da li vam to neto govori?" Langdonove plave oi se sada smrknue od zabrinutosti. "Ne, ali s obzirom na to to se upravo dogodilo..." Sofi klimnu. Imajui u vidu veeranje dogaaje, bila bi luda kada se ne bi uplaila. Osjeajui se iscrpljeno, ona ode do malog prozora na drugom kraju kupatila i bez reci pogleda kroz mreu alarm-ice usaene u staklo. Bili

su visoko - najmanje dvanaest metara. Uzdahnuvi, ona podie pogled ka oaravajuoj panorami Pariza. Sa njene lijeve strane, preko Seine, osvijetljena Eiffelova kula. Pravo naprijed, Trijumfalna kapija. A desno, visoko na valovitoj padini Monmartra, elegantna arabeskna kupola Svetog Srca, iji je uglaani kamen sijao bijelo poput sjajnog svetilita. Ovdje, u najzapadnijem kraju krila Denon, prostrana ulica ka Trgu Karusel, postavljena u pravcu sjeverjug, pruala se gotovo uz zgradu, a samo ju je jedan uzani ivinjak razdvajao od vanjskog zida Luvra. Daleko ispod, uobiajeni karavan gradskih kamiona none dostave lijeno je stajao, ekajui da se promjeni svetio na semaforu. "Ne znam...", ree Langdon, prilazei joj. "Va djed oigledno neto pokuava da nam kae. ao mije to sam od tako male pomoi." Sofi se okrete od prozora, osjeajui iskreno aljenje u Langdonovom dubokom glasu. ak i uz svu nevolju koja gaje snala, oigledno je elio da joj pomogne. Uitelj u njemu, pomisli ona, poto bese proitala podatke koje je Sudska policija imala o osumnjienom. Znanstvenik koga je oito ljutilo to neto ne razumije. To nam je zajedniko, pomisli Sofi. Kao ifrantkinja, Sofi je zaraivala za ivot tako to je pronalazila smisao u naizgled besmislenim podacima. Noas je najbolja pretpostavka koju je smislila bila ta da Robert Langdon, znao on to ili ne, posjeduje informacije koje su njoj oajniki potrebne. Princezo Sofi, pronai Roberta Langdona. Koliko je jasnija mogla da bude poruka njenog dpde? Bilo joj je potrebno vie vremena sa Langdonom. Vremena da misli. Vremena da zajedno rese

ovu misteriju. Na nesreu, vrijeme im je isticalo. Gledajui u Langdona, Sofi se odlui na jedini mogui korak. "Bezu Fa e vas staviti u pritvor svakog trenutka. Mogu da vas izvedem iz ovog muzeja, ali moramo odmah da djelujemo." Langdonove oi se razrogaie. "Hoete da pobjegnem" "To je najpametnije to moete da napravite. Ako dopustite da vas Fa pritvori, provest ete nedjelje u francuskom zatvoru dok se Sudska policija i Amerika ambasada budu borile za pravo da vam sude. Ali ako vas izvedemo odavde i stignemo do ambasade, tada e vaa vlada zatititi vaa prava dok ne dokaemo da nemate nikakve veze sa ovim ubojstvom." Langdon nije bio ni izdaleka uvjeren. "Zaboravite! Fa ima naoruane uvare na svakom izlazu! ak i ako pobjegnem, bjeanje e me uiniti jo sumnjivijim. Morate rei Fau daje poruka na podu namijenjena vama, i da moje ime ne znai da sam ubojica." "To u uraditi", ree Sofi brzo, "ali tek kad budete na sigurnom, u Amerikoj ambasadi. Ona je samo na oko kilometar i po odavde, a moja kola su parkirana ispred muzeja. Baviti se Faom odavde je suvie veliki rizik. Zar ne shvaate? Fa se veeras posvetio dokazivanju vae krivice. Jedini razlog odlaganja vaeg hapenja jeste to to se nadao da ete rei ili uiniti neto to e potvrditi njegove sumnje." "Upravo tako! Na primjer, da pobjegnem" Mobilni telefon u depu Sofinog dempera iznenada poe da zvoni. Vjerojatno Fa. Ona gurnu ruku u dep i iskljui telefon. "Gospodine Langdon", ree ona brzo, "moram da vam postavim posljednje pitanje." I moda itava vaa budunost zavisi od njega. "Poruka na podu sasvim sigurno nije dokaz vae krivice, pa ipak je Fa rekao naem timu da je

siguran da ste vi njegov ovjek. Moete li se sjetiti bilo kog drugog razloga zbog kojeg bi on bio uvjeren da ste vi krivi?" Langdon je utio nekoliko trenutaka. "Apsolutno nijednog." Sofi uzdahnu. to znai da Fa lae. Zato, Sofi nije mogla ni da zamisli, ali to nije bilo bitno ovog trenutka. Ostajala je injenica daje Bezu Fa odluio da strpa Roberta Langdona iza reetaka i to noas, po svaku cijenu. Sofi je eljela Langdona za sebe, i zato se nametalo samo jedno rjeenje. Moram da odvedeni Langdona u Ameriku ambasadu. Okreui se ka prozoru, Sofi pogleda kroz alarmnu icu umetnutu u prozorsko staklo, niz vrtoglavih dvanaest metara do plonika ispod. Skok sa ove visine bi Langdonu slomio noge. U najboljem sluaju. Ipak, Sofi donese odluku. Robert Langdon mora da pobjegne iz Luvra, htio to ili ne. Kako to mislite - ne javlja se?" Fa je bio u nevjerici. "Zovete je na mobilni, zar ne? Znam da ga nosi sa sobom." Kole je ve nekoliko puta pokuavao da dobije Sofi. "Moda joj se ispraznila baterija. Ili ga je iskljuila." Fa je bio uznemiren jo od telefonskog razgovora sa direktorom Kriptografije. Nakon stoje spustio slualicu, odmarirao je do Kolea i zahtijevao da mu telefonom pozovu agenta Nevo. Kole nije uspio, i Fa se osjeao kao lav u kavezu. "Zato su zvali sa Kriptografije?" usudi se Kole da upita. Fa se okrete. "Da nam kau da nisu pronali nita na to bi se rana koja davi i demon koji ini zlo mogli odnositi." "I to je sve?" "Ne, identificirali su brojeve kao Fibonacijev niz,

ali sumnjaju da je to beznaajno." Kole je bio zbunjen. "Poslali su agenta Nevo da nam to kae." Fa odmahnu glavom. "Nisu poslali Sofi Nevo." "Molim?" "Direktor kae daje, u skladu sa mojim nareenjem, okupio itav tim da pogleda slike koje sam im poslao. Kada je agent Nevo stigla, bacila je jedan pogled na fotografije Sonijera i ifre i bez reci izala iz kancelarije. Direktor nije bio iznenaen njenim postupkom jer je razumljivo zato su je fotografije potresle." "Potresle? Nikada ranije nije na slici vidjela mrtvog ovjeka?" Fa za trenutak nita ne odgovori. "Nisam to znao, a izgleda da nije ni direktor sve dok ga kolega nije obavijestio, ali ini se daje Sofi Nevo unuka Jacquesa Sonijera." Kole je ostao bez reci. "Direktoru nikada nije spomenula Sonijera, a on misli daje to zato to nije htjela nikakav povlaten poloaj zbog poznatog djeda." Nije ni udo to su je fotografije potresle. Kole jedva daje mogao da zamisli veu ironiju sudbine od ove koja je snala mladu deifrantkinju. Ipak, njeni postupci nisu imali smisla. "Ali ona je oigledno prepoznala brojeve kao Fibonaijev niz jer je dola ovamo i rekla nam to. Ne razumijem zato bi napustila kancelariju a da nikome ne otkrije daje provalila ifru." Kolcu je padao na um samo jedan scenarij koji bi objasnio ovakav razvoj dogaaja: Sonier je napisao numeriku ifru na podu u nadi da e Fa ukljuiti kriptografe u istragu, a time i njegovu unuku. to se ostatka poruke tie, da li je Sonijer na neki nain komunicirao sa svojom unukom? Ako jeste, da li joj je ta poruka neto govorila? I kako se u sve to uklapao Langdon?

Prije nego to je Kole stigao da o tome dalje razmilja, tiinu naputenog muzeja razbio je alarm. Zvuk je dolazio iz Velike galerije. "Alarm!" povika jedan od agenata, promatrajui podatke koji su mu stizali iz sigurnosnog centra Luvra. "Grande Galerie! Toilettes Messieurs!" Fa se okrete ka Koleu. "Gdje je Langdon?" "Jo uvijek u toaletu!" Kole pokaza na trepuu crvenu toku na laptopu. "Mora daje razbio prozor!" Kole je znao da Langdon nee daleko stii. Iako su poarni propisi u Parizu nalagali da se prozori iznad petnaest metara visine na javnim zgradama mogu razbiti u sluaju poara, izai sa drugog kata Luvra bez ljestava i kuke bilo bi ravno samoubojstvu. Takoer, na zapadnom kraju krila Denon nije bilo ni drvea ni trave koji bi ublaili pad. Ispod prozora toaleta Trg Karusel se protezao u dvije trake na svega pola metra od vanjskog zida. "Oh, boe", uzviknu Kole, promatrajui monitor. "Langdon ide ka ispustu prozora!" Ali Fa je ve bio u akciji. Istrgnuvi revolver manurin MR-93 iz futrole pod pazuhom, kapetan je izjurio iz kancelarije. Kole je u nevjerici pratio na ekranu kako trepua toka izlazi na prozorski sims i potom ini neto potpuno neoekivano. Toka se pomjerila izvan kruga zgrade. to se dogaa? pitao se. Da li je Langdon vani na simsu ili... "Isuse!" Kole skoi na noge kada se toka otisnu dalje od zida. inilo se da signal za trenutak podrhtava, a potom se trepua toka naglo zaustavi oko devet metara izvan kruga zgrade. Petljajui sa kontrolnim ureajima, Kole na ekranu izbaci plan Pariza i ponovno prilagodi GPS. Zumirajui, sada je mogao da vidi toan poloaj s kojeg

je dopirao signal. Vie se nije kretao. Leao je nepomian nasred Trga Karusel. Langdon je skoio. POGLAVLJE 18 Fa se sjurio u Veliku galeriju dok je Koleov radioprijemnik jeao da nadjaa udaljeni zvuk alarma. "Skoio je!" urlao je Kole. "Vidim signal vani, na Trgu Karusel! Izvan prozora toaleta! I uope se ne kree! Isuse, mislim da se Langdon upravo ubio!" Fa je uo reci, ali one nisu imale smisla. Nastavio je da tri. inilo se da hodnik nema kraja. Dok je trao pored Sonijerovog tijela, usmjeri pogled na pregrade na udaljenom kraju krila Denon. Alarm je sada postajao glasniji. "ekajte!" Koleov glas ponovno zajea preko radija. "Pomjera se! Boe, iv je! Langdon se kree!" Fa je i dalje trao, proklinjui duinu hodnika sa svakim korakom. "Langdon se bre kree!" Kole je jo uvijek urlao preko radija. "Tri niz Karusel. ekajte... poveava brzinu. Kree se suvie brzo!" Stigavi do pregrada, Fa se provue izmeu njih, vide vrata toaleta i jurnu. Voki-toki se sada jedva uo zbog alarma. "Mora daje u kolima! Mislim da je u kolima! Ne mogu da..." Koleove reci je zagluio alarm kad Fa konano provali u muki toalet sa uperenim revolverom. Mrtei se zbog piska koji je parao ui, on pretrai prostoriju. Kabine su bile prazne. Kupatilo takoer. Faov pogled se istog trenutka usmjeri ka razbijenom prozoru na drugom kraju prostorije. On potra ka otvoru i pogleda preko ivice. Nigdje nije vidio Langdona. Fa nije mogao da

zamisli da netko riskira vratolomiju poput ove. Ako je skoio, mora da je teko povrijeen. Alarm konano prestane, i Koleov glas se ponovno zau preko voki-tokija. "...kree se ka jugu... bre... prelazi Seinu preko mosta Karusel!" Fa se okrene nalijevo. Jedino vozilo na mostu Karusel bio je ogroman dostavni kamion sa duplom prikolicom koji se udaljavao iz pravca Luvra ka jugu. Otvorena prikolica kamiona bila je prekrivena ceradom od vinila nalik ogromnoj viseoj lealjci. Faa proe drhtaj kada shvati. Taj kamion je vjerojatno stajao na semaforu upravo ispod prozora toaleta. Sulud rizik, ree Fa za sebe. Langdon nije mogao znati to kamion prenosi ispod cerade. to ako je prevozio elik? Ili cement? Ili ak otpad? Skok sa dvanaest metara? Ludost. "Toka se okree!" ree Kole. "Skree desno ka mostu Sen-Per!" I zaista, kamion koji bese preao preko mosta usporavao je i skretao desno, ka mostu Sen-Per. Dakle tako, pomisli Fa. Zapanjen, promatrao je kako kamion nestaje iza ugla. Kole je ve radiom pozvao agente vani, aljui ih u potjeru. Patrolna kola su krenula, sve vrijeme izvjetavana o lokaciji kamiona. Gotovo je, znao je Fa. Njegovi ljudi e opkoliti kamion za nekoliko minuta. Langdon nije imao kud. Vraajui revolver u futrolu, Fa izae iz toaleta i pozva radiom Kolea. "Dovezi mi kola. Hou da budem tamo kada ga budemo hapsili." Dok je trao natrag Velikom galerijom, pitao se da lije Langdon preivio pad. Mada to nije bilo vano. Langdon je pobjegao. Kriv po svim takama optunice. Svega trinaest metara od toaleta, Langdon i Sofi su stajali u tami Velike

galerije, lea priljubljenih uz jednu od velikih pregrada koje su zaklanjale toalete od pogleda iz galerije. Jedva su uspjeli da se sakriju prije nego to je Fa projurio pored njih, sa isukanim orujem, i nestao u kupatilu. Posljednjih ezdeset sekundi proteklo je kao u snu. Langdon je stajao u toaletu odbijajui da bjei zbog zloina koji nije poinio, kada je Sofi poela da prouava staklo prozora i icu alarma koja je prolazila kroz njega. Potom je provirila na ulicu, kao da mjeri visinu. "Uz malo ciljanja, moete pobjei odavde", rekla je. Ciljanja? Osjeajui se nelagodno, i on proviri kroz prozor toaleta. Na gornjem kraju ulice, ogroman kamion sa duplom prikolicom kretao se ka semaforu ispod prozora. Plava cerada od vinila bila je rasprostrta preko ogromnog prostora za tovar, pokrivajui teret. Langdon se nadao da Sofi ne misli ono stoje izgledalo da misli. "Sofi, nema anse da skoim..." "Izvadite ureaj za praenje." Zbunjen, Langdon je petljao po depu sve dok nije pronaao siuni metalni disk. Sofi ga uze i istog trenutka ode do umivaonika. Zgrabi vei komad sapuna, postavi bubicu za praenje povrh njega i potom palcem jako pritisnu kako bi ugurala disk u sapun. Kada je disk utonio u meku povrinu, ona zatvori nastalu rupu. Predajui sapun Langdonu, Sofi izvadi teku, cilindrinu kantu za otpatke koja se nalazila ispod umivaonika. Prije nego stoje Langdon stigao da se pobuni. Sofi se zatra ka prozoru, drei kantu za otpatke ispred sebe kao bojnog ovna. Dno kante razbi staklo. Alarm se oglasi jainom koja je parala ui. "Dajte mi sapun!" nadvikivala se Sofi sa alarmom. Langdon gurnu sapun u njenu aku. Drei ga na dlanu, ona baci pogled kroz razbijeni

prozor na ogroman osamnaestotoka koji je ekao ispod. Meta je bila dovoljno velika - iroka, nepomina cerada - i manje od tri metra udaljena od zgrade. Kad svetio na semaforu poe da se mijenja, Sofi duboko uzdahnu i zavitla sapun u no. Sapun pade na ivicu cerade, kliznuvi unutar prostora za tovar ba kad se svetio na semaforu promjenilo u zeleno. "estitam", ree Sofi, povukavi ga ka podu. "Upravo ste pobjegli iz Luvra." Bjeei iz mukog toaleta, kliznue u sjenu taman kada Fa projuri pored njih. Sada, kada je poarni alarm utihnuo, Langdon je uo zvuke policijskih sirena kako se udaljavaju od Luvra. Policijski egzodus. Fa je takoer odjurio. Velika galerija je ostala pusta. "Postoji stepenite za sluaj opasnosti na oko pedeset metara odavde, u Velikoj galeriji", ree Sofi. "Sada moemo da izaemo odavde." Langdon je odluio da ne progovori vie ni jednu jedinu rije te veeri. Sofi Nevo je bila avolski pametnija od njega. POGLAVLJE 19 Crkva Sen-Sulpis, pria se, ima najekscentriniju povijest od svih zgrada u Parizu. Izgraena na ruevinama drevnog hrama posveenog egipatskoj boginji Izidi, imala je arhitektonsku osnovu koja se do u centimetar poklapala sa osnovom Notr Dama. Na ovom svijetom mjestu krten je Markiz de Sad i Bodler, dok se Viktor Igo vjenao u njoj. Sjemenite pri crkvi imalo je dugu povijest neortodoksnosti i bilo je sastajalite brojnih tajnih drutava. Veeras, u peinolikom brodu crkve Sen-Sulpis bilo je tiho kao u grobu,

dok je jedino slabi miris tamjana koji se zadrao od mise odrane ranije te veeri, nagovjetavao ivot. U ponaanju sestre Sandrin, dok gaje uvodila u crkvu, Sajlas je osjeao nelagodu. To ga nije iznenadilo. Bio je naviknut da je ljudima neprijatno u njegovom prisustvu. "Vi ste Amerikanac", rekla je. "Francuz porijeklom", odgovori Sajlas. "Imao sam poloaj u panjolskoj, a sada uim u Americi." Sestra Sandrin klimnu. Bila je mala ena, mirnih oiju. "I nikada ranije niste bili u Sen-Sulpis?" "Shvaam da je to samo po sebi grijeh." "Mnogo je ljepa po danu." "Siguran sam u to. Ipak, zahvalan sam vam to ste mi pruili priliku da je vidim noas." "Otac je tako zahtijevao. Oigledno je da imate mone prijatelje." M ne znate koliko, pomisli Sajlas. Dok je iao za sestrom Sandrin niz glavni prolaz izmeu redova klupa, Sajlasa je iznenadila pusto crkve. Za razliku od Notr Damovih raznobojnih freski, pozlaenih ukrasa na oltaru i toplog drveta, Sen-Sulpis je bila gola i hladna, nalik asketskim katedralama u Spaniji. Nedostatak dekora inio je da izgleda prostranijom nego to jeste, i dok je podizao pogled ka zjapeoj rebrastoj lunoj tavanici, zamiljao je da stoji ispod trupa ogromnog prevrnutog broda. Odgovarajui prizor, pomislio je. Brod bratstva imao je da bude zauvijek prevrnut. Nestrpljiv da se baci na posao, Sajlas poele da ga sestra Sandrin ostavi samog. Bila je sitna ena koju je Sajlas veoma lako mogao savladati, ali zakleo se da nee primjenjivati silu ukoliko to ne bude zaista neophodno.

Ona je ena odore, i nije kriva to je bratstvo izabralo njenu crkvu za skrovite kljunog kamena. Nije je trebalo kazniti za tue grijehe. "Neprijatno mije, sestro, to su vas zbog mene probudili." "Nita zato. U Parizu ste u prolazu. Treba da vidite Sen-Sulpis. Da li je vae zanimanje za crkvu arhitektonske ili povijesne prirode?" "Zapravo, moje zanimanje je duhovne prirode." Ona se prijatno nasmija. "To se podrazumijeva. Samo sam se pitala odakle da ponemo obilazak." Sajlas osjeti kako mu se pogled usredotouje na oltar. "Obilazak nije potreban. Bili ste vie nego ljubazni. Mogu sam da proem okolo." "Uope mi nije teko", ree ona. "Na kraju krajeva kad sam ve budna..." Sajlas se zaustavi. Stigli su do prednjeg reda, i oltar se nalazio na svega trinaest metara. Okrenu se svojim ogromnim tijelom sasvim prema sitnoj eni i osjeti kako je ustuknula pogledavi u njegove crvene oi. "Ne bih da zvuim neutivo, sestro, ali nisam navikao da samo uetam u Boju kuu i krenem u obilazak. Da li bi vam smetalo da me ostavite samog kako bih se pomolio prije nego to obiem crkvu?" Sestra Sandrin je oklijevala. "Oh, naravno. Saekat u vas u stranjem djelu crkve." Sajlas spusti njenu ali teku ruku na njeno rame i pogleda je sa visine. "Sestro, osjeam se dovoljno krivim ve zbog toga to sam vas probudio. Zahtijevati da ostanete budni bilo bi suvie. Molim vas, vratite se u krevet. Mogu da uivam u vaoj crkvi i potom sam da izaem." Nije bila uvjerena. "Jeste li sigurni da se neete osjeati naputeno?" "Uope ne. Molitva je usamljeniko uivanje."

"Kako elite." Sajlas skloni ruku sa njenog ramena. "Lijepo spavajte, sestro. Neka je mir Gospodnji sa vama." "I sa vama." Sestra Sandrin se uputi ka stepenicama. "Molim vas, zatvorite dobro vrata kada budete izlazili." "Sigurno hou." Sajlas ju je promatrao kako odlazi. Potom se okrete i klee, oseajui kako mu se pojas od kostreti usijeca u nogu. Dragi Boe, nudim ti posao koji danas obavljam... uei u sjenci horskog balkona visoko iznad oltara, sestra Sandrin je kroz ogradu nijemo promatrala monaha u ogrtau koji je kleao. U dui je osjetila iznenadni uas koji ju je sputao. U dijelit u sekunde se zapitala da nije moda ovaj misteriozni posjetilac neprijatelj na koga su je upozorili. Pitala se da li e veeras morati da izvri nareenje koje je imala svih ovih godina. Odluila je da ostane tamo, skrivena u tami, i prati svaki njegov pokret. POGLAVLJE 2O Izronivi iz sjene, Langdon i Sofi neujno krenue naputenim hodnikom Velike galerije ka poarnim stepenicama. Dok se kretao, Langdon je imao osjeaj da sastavlja slagalicu u mraku. Najnoviji aspekt ove misterije duboko gaje uznemirio: Kapetan Sudske policije pokuava da mi namjesti ubojstvo. "Mislite li daje moda", proapta on, "Fa napisao poruku na podu?" Sofi se nije ak ni okrenula. "Nemogue." Langdon nije bio toliko siguran. "ini se da mu je prilino stalo da ja izgledam kao krivac. Moda je mislio da e, ukoliko napie moje ime na podu, pojaati optubu protiv mene?" "Fibonaijev niz? P.S.? Sva simbolika koja se odnosi

na Da Vinija i boginju? To je sigurno bio moj djede." Langdon je znao da je ona u pravu. Simbolizam tragova uklapao se previe savreno - pentagram, Skica po Vitruviju, Da Vini, boginja, pa ak i Fibonaijevi brojevi. Koherentan set simbola, tako bi ga ikonografi nazvali. Svi elementi neodvojivo povezani. "I djedin posljepodnevni telefonski poziv", doda Sofi. "Rekao je da mora neto da mi kae. Sigurna sam da je poruka u Luvru njegov posljednji pokuaj da mi kae neto bitno, neto za to je mislio da ete mi vi pomoi da shvatim." Langdon se namrti. O, rana davi, al' demon zlo ini! elio je da shvati ovu poruku, i zbog Sofi i zbog sebe. Stvari su se definitivno pogorale od kako je prvi put ugledao ifrirani tekst. "Skok" kroz prozor toaleta nee ba umilostiviti Faa. Iz nekog je razloga sumnjao da e kapetan francuske policije imati smisla za humor kada shvati daje proganjao i uhapsio jedan sapun. "Vrata nisu daleko odavde", ree Sofi. "Mislite li da postoji mogunost da se u brojevima vaeg djeda nalazi klju za razumijevanje ostatka ifre?" Langdon je jednom radio na seriji Bekonovskih rukopisa koji su sadrali epigrafske ifre u kojima odreeni redovi predstavljaju klju za deifriranje drugih redova. "Razmiljala sam o tim brojevima itavo veer. Zbir, rezultati dijeljenja, rezultati mnoenja. Nita ne vidim u tome. Matematiki, poredani su nasumice. Kriptografska poalica." "Ipak, svi su oni dio Fibonaijevog niza. To ne moe biti sluajnost." "I nije sluajnost. To stoje upotrijebio Fibonaijeve brojeve bio je nain da naroito skrene moju pozornost. Kao i to stoje napisao poruku na engleskom, i postavio se u onaj poloaj, ili to je nacrtao

pentagram na sebi. Sve to je napravio da bi privukao moju pozornost." "Pentagram vama neto znai?" "Da. Nisam stigla da vam kaem, ali pentagram je simbol od posebnog znaaja za mene i djedu iz vremena mog odrastanja. Iz zabave smo otvarali tarot karte, i moja indikator-karta je uvijek bila pentagram. Sigurna sam da je namjetao karte, ali pentagrami su postali naa mala ala." Langdona prooe marci. Otvarali su tarot? Ova srednjovjekovna talijanska igra kartama bila je prepuna skrivenih heretikih simbola, u tolikoj mjeri da je Langdon posvetio posebno poglavlje svog novog rukopisa upravo tarotu. Dvadeset i dvije karte nosile su imena poput Prvosvetenice, Carice, Zvijezde. Tarot je zapravo i nastao kao tajni nain prenoenja ideologija koje je Crkva zabranjivala. Danas, mistiku tarota i dalje su prenosile moderne proroice. Indikator boja u tarotu za ensko boanstvo jesu pentagrami, mislio je Langdon, shvaajui da su, ukoliko je Sonijer namjetao karte iz zabave, pentagrami zapravo bili skrivena ala. Stigli su do poarnih stepenica i Sofi paljivo otvori vrata. Alarm se nije oglasio. Samo su izlazna vrata bila povezana sa alarmom. Sofi povede Langdona niz cik-ak stepenice ka donjem nivou, pourujui ga. "Kada vam je va djede govorio o pentagramu", ree Langdon, urei za njom, "da li vam je spominjao oboavanje boginje ili neke zamjerke upuene Katolikoj crkvi?" Sofi odmahnu glavom. "Vie me je zanimala matematika strana toga Boanska proporcija, PHI, Fibonaijevi brojevi, takve stvari."

Langdon je bio iznenaen. "Djede vas je nauio staje broj PHI?" "Naravno. Boanska proporcija." Lice joj poprimi blag izraz. "Zapravo, alio se da sam ja napola boanska... znate, zbog slova u mom imenu." Langdon razmisli o tome jedan trenutak, a potom shvati. s-o-PHI-e Dok su silazili, Langdon se usredotoi na broj PHI. Tragovi koje je Sonijer ostavio bili su dosljedniji nego to je isprva mislio. Da Vini... Fibonaijevi brojevi... pentagram. Nevjerojatno, ali sve te stvari bile su povezane konceptom toliko znaajnim za povijest umjetnosti da mu je Langdon uvijek posveivao nekoliko sati predavanja. PHI. Iznenada kao da se vratio na Harvard, ispred studenata koji sluaju njegova predavanja iz "Simbolizma u umjetnosti", i kao da je ispisivao svoj omiljeni broj na tabli. 1,61 H Langdon se okrenu da pogleda more svojih studenata. "Tko moe da mi kae koji je ovo broj?" Dugonogi student matematike u posljednjem redu podie ruku. "To je broj PHI." Izgovorio ga je kao faj. "Dobro je, Stetneru", ree Langdon. "Narode, upoznajte PHI." "Ne treba ga mijeati sa PI", doda Stetner, cerei se. "Kao to mi matematiari volimo da kaemo: PHI je zajedno H bolje od PI." Langdon se nasmija, ali se inilo da nitko drugi nije shvatio alu. Stetner se pokunji. "Ovaj broj PHI", nastavi Langdon, "jedan zarez est jedan osam, veoma je vaan broj u umjetnosti. Tko moe da mi kae zato?" Stetner pokua da se iskupi. "Zato to je toliko

zgodan?" Svi se nasmijae. "Zapravo", ree Langdon, "Stetner je ponovno u pravu. PHI se smatra najlepim brojem na itavom svijetu." Smijeh naglo prestade, a Stetner je likovao. Dok je pripremao projektor, Langdon je objasnio daje broj PHI izveden iz Fibonaijevog niza - progresije poznate ne samo po tome stoje svaki naredni lan niza jednak zbiru prethodna dva, ve i po tome to se kolinik susjednih lanova zapanjujue pribliava broju 1,618 - PHI! Usprkos naizgled misterioznom matematikom porijeklu broja PHI, objasnio je Langdon, ono to je zaista zapanjujue u vezi sa brojem PHI bila je njegova uloga osnovnog elementa kompozicije prirode. Odnosi mjera kod biljaka, ivotinja, pa ak i ljudskih bia sa zapanjujuom preciznou su se pribliavali odnosu PHI prema 1. "To to je PHI svuda prisutan u prirodi", ree Langdon, gasei svjetla, "nipoto nije sluajnost, i stoga su u antikom svijetu smatrali daje broj PHI odredio sam Tvorac univerzuma. Rani znanstvenici su proglasili jedan-zarez-est-jedan-osam za Boansku proporciju." "ekajte", ree djevojka iz prvog reda. "Ja sam student biologije i nikada nisam vidjela ovu Boansku proporciju u prirodi." "Ne?" Langdon se naceri. "Jeste li ikada prouavali odnos enki i mujaka u pelinjoj zajednici?" "Naravno. Uvijek ima vie enki nego mujaka." "Tono. A jeste li znali da, ukoliko podijelite broj enki sa brojem mujaka u bilo kojoj konici na svijetu, uvijek dobijate isti broj." "Stvarno?" "Da. Broj PHI." Djevojka je gledala u nevjerici. "NEMOGUE!" "Mogue!" odvrati Langdon, smjeei se dok je prikazivao slajd spiralne

koljke. "Prepoznajete li ovo?" "To je nautilus", ree studentica biologije. "Cefalopodni mekuac koji ubacuje plin u svoju komorastu koljku kako bi se osposobio za plutanje." "Tono. A moete li da pogodite koji je odnos svakog spiralnog promjera prema sljedeem?" Djevojka je izgledala nesigurno dok je promatrala koncentrine lukove spiralnog nautilusa. Langdon klimnu. "PHI. Boanska proporcija. Jedanzarez-est-jedan-osam." Djevojku je to zabavljalo. Langdon pree na sljedei slajd - krupni plan glavice suncokreta. "Sjeme suncokreta raste u suprotnim spiralama. Moete li da pogodite meusobni odnos promjera rotacije?" "PHI?" pitali su studenti. "Tono." Langdon poe da nie slajdove ubrzano spiralne latice iarke, raspored listova na stabljikama biljaka, segmentacija kukaca - u svemu se vidjela zapanjujua doslednost Boanske proporcije. "Ovo je nevjerojatno!" nekoje po vikao. "Da", ree netko drugi, "ali kakve to veze ima sa umjetnou" "Aha!" ree Langdon. "Drago mi je to ste pitali." On izvue naredni slajd - blijedouti pergament sa uvenim mukim aktom Leonarda da VincijaSkicom po Vitruviju - nazvan po Markusu Vitruvijusu, izuzetnom rimskom arhitekti koji je hvalio Boansku proporciju u svom tekstu De Architectura. "Nitko bolje od Da Vinija nije razumio boansku strukturu ljudskog tijela. Da Vini je iskopavao leeve kako bi mjerio toan odnos kostiju u ljudskom skeletu. Bio je prvi koji je pokazao daje ljudsko

tijelo bukvalno sastavljeno od graevinskih blokova iji je proporcionalni odnos uvijek jednak broju PHI." Svi na predavanju ga sumnjiavo pogledae. "Ne vjerujete mi?" izazivao ih je Langdon. "Sljedei put kada se budete tuirali, ponesite metar sa sobom." Dvojica ragbista se zakikotae. "Ne samo vi nesigurni sportisti", Langdon ih bonu. "Svi vi. Momci i djevojke. Probajte. Izmjerite rastojanje od vrha glave do poda. Potom taj broj podijelite rastojanjem od pupka do poda. Pogodite koji ete broj dobiti." "Ne PHI!" jedan od sporta ree u nevjerici. "Da, PHI", odgovori Langdon. "Jedan-zarez-est-jedanosam. Hoete jo jedan primjer? Izmjerite rastojanje od ramena do vrhova prstiju na ruci, i potom ga podijelite sa rastojanjem od lakta do vrhova prstiju. Ponovno PHI. Jo jedan? Rastojanje od kuka do poda podijeljeno sa rastojanjem od koljena do poda. Ponovno PHI. Zglobovi prstiju. Prsti na nogama. Spiralna podjela. PHI. PHI. PHI. Dragi moji, svatko od vas je hodajui primjer Boanske proporcije." ak i u mraku, Langdon je mogao da vidi da su svi zapanjeni. Iznutra ga ispuni poznata toplina. Evo zbog ega je predavao. "Dragi moji, kao to moete da se uvjerite, u kaosu ovoga svijeta postoji neki dubinski red. Kada su u antikom svijetu otkrili PHI, bili su sigurni da su naili na graevinski blok od kojeg je sainjen itav svijet, i zbog toga su potovali Prirodu. A moete i da razumijete zato. Boja ruka je primjetna u Prirodi, i ak do danas postoje poganske religije koje slave Majku Zemlju. Mnogi od nas slave prirodu na isti nain na koji su to radili pogani, a da to ak i

ne znaju. Prvi svibanj je savren primjer, proslava proljea... zemlja koja se vraa u ivot da podari svoje plodove. Misteriozna magija koja se nalazi u korijenu Boanske proporcije stara je koliko i samo vrijeme. ovjek jednostavno postupa po pravilima Prirode, a budui daje umjetnost pokuaj ovjeka da oponaa ljepotu koju je stvorila ruka Tvorca, pretpostavljate da emo ovog semestra vidjeti mnogo primjera Boanske proporcije u umjetnosti." Tokom narednih pola sata, Langdon im je pokazivao slajdove umjetnikih dijela Mikelanela, Albrehta Direra, Da Vinija i mnogih drugih, pokazujui kod svakog umjetnik svjesno i dosljedno potovanje Boanske proporcije u nacrtu njihovih kompozicija. Langdon im je otkrio PHI u arhitektonskim dimenzijama grkog Partenona, piramida u Egiptu, pa ak i zgrade Ujedinjenih nacija u New Yorku. PHI se pojavio i u organizacionoj strukturi Mocartovih sonata, Betovenove Pete simfonije, kao i u djelima Bartoka, Debisija i uberta. Broj PHI, kako im je Langdon rekao, koristio je ak i Stradivari kako bi izraunao tono mjesto f-rupa pri konstruiranju svojih uvenih violina. "U zakljuku", rekao je Langdon, prilazei tabli, "vraamo se simbolima." Povukao je pet linija koje su se meusobno presijecale i tako formirale petokraku zvijezdu. "Ovaj simbol je jedan od najmonijih prizora koje ete vidjeti ovog semestra. Formalno poznat kao petokraka zvijezda - ili pentagram, kako su ga ljudi u antiko doba zvali - ovaj simbol se smatra i boanskim i maginim u mnogim kulturama. Moe li netko da kae zastoje to tako?" Stetner, student matematike, podie ruku. "Zato to, ako nacrtate pentagram, linije automatski dijele jedna drugu na dijelove prema principu Boanske proporcije."

Langdon ponosno potvrdi. "Odlino. Da, odnosi dijelova linija u pentagramu su svi jednaki broju PHI, to ovaj simbol ini vrhunskim simbolom ljepote i savrenstva koje se povezuju sa boginjom i svetim enskim principom." Djevojke su ponosno blistale. "Jedna napomena, narode. Danas smo se jedva dotakli Da Vinija, ali ovog semestra emo se njime baviti mnogo vie. Leonardo je bio osvjedoeni posveenik drevnih poimanja boginje. Sutra u vam pokazati njegovu zidnu sliku Tajna veera, koja je jedan od najupeatljivijih omaa enskom boanstvu koje ete ikada vidjeti." * May day - Praznik proljea (prim. prev.). "alite se, zar ne?" netko ree. "Mislio sam da se na Tajnoj veeri radi o Isusu!" Langdon namignu. "Ne moete ni da zamislite na kojim se sve mjestima nalaze skriveni simboli." "Hajde", proapta Sofi. "to nije u redu? Skoro smo stigli. Pourite!" Langdon podie pogled, vrativi se iz udaljenih sjeanja. Shvati da se ukopao u mjestu, na stepenicama, paralisan iznenadnim otkriem. O, rana davi, al' demon zlo ini! Sofi gaje promatrala. Nemogue da je toliko jednostavno, mislio je Langdon. Ali, naravno, znao je da jeste. Tamo u utrobi Luvra... uz broj PHI i Da Vinija koji su mu se vrtjeli po mislima, Robert Langdon je iznenada i sasvim neoekivano deifrirao Sonijerovu ifru. "O, rana davi, al' demon zlo ini!" ree on. "To je najjednostavnija vrsta ifre!" Sofi zastade na stepenicama ispod njega, gledajui u nevjerici. ifra? Mislila je o recima itave noi i nije vidjela ifru. Naroito ne jednostavnu ifru.

"Sami ste to rekli!" Langdonov glas podrhtavao je od uzbuenja. "Fibonaijevi brojevi imaju znaenje samo ukoliko se niu pravim redosijledom. Inae su matematika besmislica." Sofi nije imala pojma o emu on pria. Fibonaijevi brojevi? Bila je sigurna da oni nisu imali nikakvu drugu svrhu do da ukljue Odjeljenje kriptografije u noanju istragu. Imaju i drugu svrhu? Ona gurnu ruku u dep i izvue odtampani snimak. Ponovno poe da prouava djedinu poruku. 13-3-2-21-1-1-8-5 O, rana davi, Al' demon zlo ini! to u vezi sa brojevima ? "Ispremjetan Fibonaijev niz je rjeenje", ree Langdon, uzimajui snimak. "Brojevi su nagovjetaj kako treba deifrirati ostatak poruke. Napisao je takav niz kako bi nam rekao da isti koncept primijenimo i na tekst. O, rana davi, ali demon zlo ini? To nita ne znai. To su jednostavno slova napisana pogrenim redoslijedom." Sofi je bio potreban samo trenutak da shvati na to cilja Langdon. Izgledalo je smijeno jednostavno. "Vi mislite daje ova poruka... jedan anagram?" Zurila je u njega. "Poput slova isjeenih iz novina?" Langdon je vidio nevjericu na njenom licu i sasvim je dobro razumio. Ljudi nisu znali da su anagrami, pored toga to predstavljaju modernu razbibrigu, imali bogatu povijest svetog simbolizma. Mistina uenja Kabale veoma su se mnogo oslanjala na anagrame premjetajui slova u recima na hebrejskom dobijali su nova znaenja. Francuski kraljevi su, tokom renesanse, bili toliko uvjereni da anagrami sadre maginu mo da su imenovali kraljevske anagramiste koji su im pomagali da donesu bolje odluke tako to su analizirali reci u vanim dokumentima. Rimljani su o prouavanju anagrama govorili kao o ars

magna - "velikoj umjetnosti". Langdon je sada netremice promatrao Sofi. "Ono to je va djede htio da kae sve vrijeme nam se nalazilo pred nosom, a ostavio je vie nego dovoljno znakova da bismo to vidjeli." Bez dalje prie, Langdon izvadi olovku iz depa i presloi slova u dva reda. O, rana davi, Al' demon zlo ini! bio je savren anagram za... Leonardo da Vini, Mona Liza! Mona Liza. Za trenutak, stojei na poarnim stepenicama, Sofi je zaboravila da pokuava da pobjegne iz Luvra. Sa okom koji je uslijedio kada je shvatila da se radi o anagramu mogla se mjeriti jedino posramljenost to sama nije deifrirala poruku. Bila je strunjak za kompleksnu kriptoanalizu, pa je stoga previdjela jednostavne igre recima. Ipak, trebalo je da shvati. Naposljetku, anagrami joj nisu bili strani - naroito na engleskom. Djed je esto koristio anagrame da bi usavrio njen engleski. Jednom prilikom, napisao je englesku rije "planete" i rekao joj da se ak devedeset i dvije druge rijei, razliite duine, mogu napraviti od tih istih slova. Sofi je provela tri dana sa rjenikom engleskog dok ih nije sve pronala. "Ne mogu ni da zamislim", ree Langdon, zurei u odtampani primjerak, "kako je va djede smislio tako kompliciran anagram svega nekoliko minuta prije nego stoje umro."

Sofije imala objanjenje i zbog toga se osjeala jo gore. Trebalo je da shvatim! Sjetila se da se njen djed - ljubitelj igara rijei i umjetnosti - kao mlad zabavljao tako to je smiljao anagrame za poznata umjetnika djela. Zbog jednog od svojih anagrama je, ak, dospio u nevolju kada je Sofi bila mala. U intervjuu za jedan ameriki asopis, Sonijer je izrazio svoj prezir prema modernistikom kubistikom pokretu zapaajui da se za Pikasovo remek-djelo Gospoice iz Avinjona na engleskom jeziku mogao napraviti savren anagram sa znaenjem besmislene vrljotine. Ljubiteljima Pikasa to nije bilo zabavno. "Djed je anagram za Mona Lizu vjerojatno smislio mnogo ranije", ree Sofi, pogledavi Langdona. A veeras je bio primoran da ga iskoristi kao zamjenu za ifru. Djedov glas ju je dozivao sa onog svijeta toliko jasno da joj se ledila krv u ilama. Leonardo da Vinci! Mona Liza! Nije znala zato su se njegove posljednje rijei odnosile ba na uvenu sliku, ali je pretpostavljala da postoji samo jedna mogunost. Mogunost koja ju je uznemirila. To nisu bile njegove posljednje rijei... Da li je trebalo da ode i vidi Mona Lizu? Da li joj je djed tamo ostavio poruku? Ideja se inila savreno moguom. Naposljetku, poznata slika je visila u Salle des Etats - skrovitoj prostoriji u koju se moglo ui jedino iz Velike galerije. Zapravo, Sofi je tek sada shvaala, vrata koja su vodila u ovu prostoriju nalazila su se svega dvadeset metara od mjesta na kojem je njen djed pronaen mrtav. Lako je mogao da ode do Mona Lize prije nego to je umro. Rastrzana izmeu dvije mogunosti, Sofi baci pogled unatrag, na poarne

stepenice. Znala je da bi trebalo da odmah izvede Langdona iz muzeja, pa ipak, instinkt ju je tjerao da postupi drugaije. Dok se prisjeala svojih djetinjih posjeta krilu Denon, shvatila je da bi, ukoliko je djeda elio da joj saopi tajnu, nije na zemlji bilo boljeg mjesta za rendezvous od Da Vincieve Mona Lize. "Samo jo malo", aputao je djed, drei Sofinu ruicu dok ju je vodio kroz pusti muzej nakon radnog vremena. Sofi je imala svega est godina. Osjeala se malom i beznaajnom dok je gledala ka ogromnim tavanicama i du poda od kojeg joj se vrtjelo u glavi. Prazan muzej ju je plaio, iako nije htjela da djeda to primijeti. Isturi vilicu i pusti njegovu ruku. "Pravo naprijed je Salle des Etats", rekao je kada su se pribliili najpoznatijoj prostoriji u Luvru. Usprkos njegovom oiglednom uzbuenju, Sofi je eljela da se vrati kui. Vidjela je fotografije Mona Lize u knjigama i uope joj se nije svidjela. Nije mogla da shvati zato su svi pravili toliko frku oko te slike. "C'est ennuyeux", gunala je Sofi. "Dosadno", ispravi je on. "Francuski u koli. Engleski kod kue." "Le Louvre, c'est pas chez moi!" izazivala gaje. Umorno se nasmijao. "U pravu si. Ako je ve tako, hajde da priamo na engleskom iz zabave." Sofi napui usta i nastavi da hoda. Kad uoe u Salle des Etats, ona prijee pogledom po uskoj prostoriji i zaustavi se na oigledno poasnom mjestu - sredini desnog zida, gdje je usamljeni portret visio iza zatitnog zida od pleksiglasa. Djeda zastade na pragu i pokaza ka slici. "Hajde, Sofi. Nema mnogo ljudi koji imaju priliku da je posjete sami." Progutavi nervozu, Sofi polako poe ka slici. Nakon svega stoje ula o Mona Lizi, imala je osjeaj kao da prilazi osobi kraljevskog roda. Stigavi pred

zatitni pleksiglas, Sofi zadra dah i podie pogled, obuhvaajui cijelu sliku. Nije bila sigurna to je oekivala da osjeti. Ni oka ni zadivljenosti. Nije se osjeala kao da se dogodilo udo. uveno lice je izgledalo kao u knjigama. Stajala je bez rijei, inilo joj se itavu vjenost, ekajui da se neto dogodi. "Dakle, kako ti se ini?" proapta djed, doavi iza nje. "Divna je, zar ne?" "Tako je mala." Sonijer se nasmijei. "Ti si mala, pa ipak si divna." Ja nisam divna, mislila je. Sofije mrzila svoju riu kosu i pjegice. Pored loga, bila je via od svih djeaka u razredu. Ponovno pogleda Mona Lizu i odmahnu glavom. "Jo je runija nego u knjigama. Lice joj je... brumeux." "Maglovito", podui je djeda. "Maglovito", ponovi Sofi, znajui da se razgovor nee nastaviti sve dok ne ponovi novu rije. "To se zove sfumato stil slikanja", objasni djeda, "i veoma ga je teko postii. Leonardu Da Vinciu je to bolje polazilo za ruko nego bilo kome drugom." Sofi se jo uvijek nije sviala slika. "Izgleda kao da zna neto... kao kad djeca u koli imaju tajne." Djeda se nasmije. "Dijelom je ba zbog toga poznata. Ljudi vole da pogaaju zato se osmjehuje." "Da li ti zna zato se osmjehuje?" "Moda." Djeda joj namignu. "Jednog u ti dana ispriati sve o tome." Sofi lupi nogom o pod. "Rekla sam ti da ne volim tajne!" "Princezo", nasmjeio se, "ivot je pun tajni. Ne moe ih sve odjednom otkriti." "Vraam se gore", izusti Sofi. Glas joj je odzvanjao na stepenicama.

"Do Mona Lize" ustuknu Langdon. "Sada?" Sofi razmisli o riziku u koji se uputa. "Ja nisam osumnjiena za ubojstvo. Riskirat u. Moram da shvatim to je djed pokuavao da mi kae." "A staje sa ambasadom?" Sofi se osjeti krivom to je Langdona prvo natjerala da pobjegne a sada ga naputala, ali nije vidjela drugu mogunost. Sofi pokaza niz stepenice, ka vratima. "Proite kroz ta vrata i pratite svjetlee znake koji vode do izlaza. Djeda me je dovodio ovdje. Znakovi e vas odvesti do sigurnosne rampe. Rampa se okree samo u jednom smjeru i vodi vani." Dade Langdonu kljueve od auta. "Moj auto je crveni smart na parkingu za zaposlene. Pravo ispred ovog zida. Znate li kako da doete do ambasade?" Langdon klimnu glavom, gledajui u kljueve u svojoj ruci. "ujte", ree Sofi, sada njenije. "Mislim da mi je djed moda ostavio poruku kod Mona Lize - neki nagovjetaj o tome tko ga je ubio. Ili zato sam ja u opasnosti." to se dogodilo sa mojom porodicom. "Moram da idem i vidim." "Ali ako je htio da vam kae zato ste u opasnosti, zato to nije jednostavno napisao na podu, tamo gdje je umro. emu ova komplicirana igra rijei?" "to god da je djed pokuavao da mi kae, ne vjerujem da je elio da to uje bilo tko drugi. ak ni policija." Jasno je da je njen djeda uinio sve to je bilo u njegovoj moi da povjerljivu poruku poalje izravno njoj. Napisao ju je u ifri, ukljuio njene tajne inicijale i rekao joj da pronae Roberta Langdona - to se ispostavilo kao mudro uputstvo. "Koliko god to udno zvualo", ree Sofi, "mislim da eli da stignem do Mona Lie prije nekog drugog." "Idem i ja." "Ne! Ne znamo koliko e dugo Velika galerija biti prazna. Vi morate da

odete odavde." Izgledalo je da Langdon oklijeva, kao da njegova profesionalna radoznalost prijeti da prevagne nad zdravim razumom i odvede ga pravo u Faove ruke. "Idite. Odmah." Sofi mu se zahvalno osmjehnu. "Vidimo se u ambasadi, gospodine Langdon." Langdon nije bio zadovoljan. "Vidjet emo se tamo pod jednim uvjetom", odgovori on, odlunim glasom. Ona zastane, iznenaena. "Pod kojim?" "Da prestanete da me zovete gospodin Langdon." Sofi otkrije slabaan nagovjetaj osmjeha na njegovom licu, i osjeti kako se i sama osmjehuje. "Sretno, Roberte." Kada je stigao do odmorita na dnu stepenica, nezamjenljivi miris lanenog ulja i gipsane praine napade mu nosnice. Ispred njega, na svijetleem znaku SORTIE/EXIT nalazila se strelica koja je pokazivala niz dug hodnik. Langdon zakorai u prolaz. Sa desne strane, zjapio je mraan atelje za restauraciju iz kojeg se promaljala vojska kipova u razliitom stadiju popravka. Sa lijeve strane, Langdon ugleda niz ateljea koji su nalikovali uionicama za studente umjetnosti na Harwardu redovi tafelaja, slika, paleta, alatki za uramljivanje proizvodna traka umjetnosti. Krenuvi niz hodnik, Langdon se pitao da li e se, svakog trenutka, trgnuti iz sna u svom krevetu u Cambridgeu. itavo veer je izgledalo kao bizaran san. Upravo se spremam da uteknem iz Luvra... bjegunac. Jo uvijek mu je na pameti bila Sonijerova domiljata anagramska poruka. Pitao se to li e Sofi pronai kad stigne do Mona Lie... ako uope ita pronae. Bila je uvjerena da je njen djeda htio jo jednom da je odvede do uvene slike. Koliko god to imalo smisla, Langdona je progonio jedan paradoks. P.S. Pronai Roberta Langdona. Sonijer je napisao Langdonovo ime na podu, nalaui

Sofi da ga pronae. Ali zato? Samo da bi joj pomogao da rijei anagram? Bilo je teko povjerovati u to. Naposlijetku, Sonijer nije imao razloga da vjeruje u Langdonovu vjetinu sa anagramima. Nikada se ak nismo ni upoznali. Mnogo je vanije, meutim, bilo to to je Sofi jasno rekla kako je ona sama trebalo da rijei anagram. Upravo ona je zapazila Fibonacijeve brojeve i bez sumnje bi, da je imala malo vie vremena, deifrirala poruku bez Langdonove pomoi. Sofi je trebalo sama da rijei taj anagram. Langdon iznenada postade sigurniji u to. Meutim, taj zakljuak je dovodio u pitanje loginost Sonijerovih postupaka. Zato ja? pitao se Langdon, idui niz hodnik. Zato je posljednja Sonijerova elja bila da unuka sa kojom je izgubio kontakt pronae ba mene? to je to Sonijer mislio da ja znam ? Iznenada se trgnuvi, Langdon stade u mjestu. irom otvorenih oiju, on posegnu u dep i izvue kompjuterski snimak. Zurio je u posljednji red poruke. P.S. Pronai Roberta Langdona. Usredotoio se na dva slova. P.S. U tom trenutku, Langdon osjeti kako mu je Sonijerova zbunjujua mjeavina simbola odjednom postala kristalno jasna. Poput udara groma, itava karijera izgraena na simbologiji i povijesti ruila se oko njega. Sve to je Jacques Sonijer napravio te noi odjednom je dobilo potpuni smisao. Langdonove misli su se nizale munjevitom brzinom dok je pokuavao da sagleda sva znaenja dogaaja. Okreui se, zagleda se u pravcu iz kojeg je doao. Ima li vremena ? Znao je da to nije vano. Bez oklijevanja, Langdon se dade u trk natrag, ka stepenicama.

Kleei u prvom redu, Sajlas se pretvarao da se moli dok je pogledom pretraivao crkvu. Sen-Sulpis je, poput veine crkava, bila sagraena u obliku ogromnog rimskog kria. Njen dugi sredinji dio - brod - vodio je direktno do glavnog oltara, gdje gaje popreno presijecao krai dio, zvani transept. Mjesto presjeka broda i transepta ispod glavne kupole smatralo se srcem crkve... njenom najsvetijom i najtajnovitijom tokom. veeras, mislio je Sajlas. Sen-Sulpis svoje tajne krije na drugom mjestu. glavu na desnu stranu, on pogleda ka junom transeptu, ka nezaklonjenom prostoru poda gdje su se zavravale klupe. Ka predmetu koji su njegove rtve opisale. je. u sivom granitnom podu, tanka uglaana bakarna traka svijetlu- je u kamenu... zlatna krivudava linija poda. Na sebi je nosila graduirane oznake, poput lenjira. Bio je to gnomon, Sajlasu je reeno, pogansko astronomsko sredstvo nalik sunanom satu. Turisti, znanstvenici, povjesniari i pogani iz itavog svijeta dolazili su u Sen-Sulpis da se dive ovoj uvenoj liniji. linija., Sajlas je pogledom prelazio po putanji bakarne trake, koja du poda sa njegove desne strane ka lijevoj, krivei se pred udnim uglom, potpuno neusklaeno sa simetrijom crkve. Presijecajui i sam glavni oltar, linija se Sajlasu inila poput oiljka na prekrasnom licu. je dijelila dio za priee na dva dijela i potom prelazila itavu irinu,, naposljetku stigavi do ugla sjevernog transepta, gdje je dospijevala u i podnoje strukture koju tu nitko nije oekivao. egipatskog obeliska. je zlatasta Ruina linija pod uglom od devedeset stupnjeva i nastavljala pravo uz prednju stranu obeliska, penjui se deset metara do samog zavretka piramidalnog vrha, gdje se konano zaustavila. linija, mislio je Sajlas. Bratstvo je kljuni kamen sakrilo na Ruinoj liniji. te veeri, kada je saopio Uitelju daje kljuni kamen u crkvi Sen-Sulpis, Uitelj nije bio uvjeren. Kada je, meutim, dodao da su sva braa sasvim precizno opisala lokaciju u odnosu na bakarnu traku koja prolazi kroz crkvu, Uitelj je, shvaajui, uzviknuo: -Govori o Ruinoj liniji! brzinu je ispriao Sajlasu

o uvenoj arhitektonskoj neobinosti -Sulpis - o bakarnoj traci koja ovo sveto mjesto dijeli du savrene -jug. Bila je to neka vrsta drevnog sunanog sata, ostatak poganskog hrama koji se nekada nalazio na istom mjestu. Sunevi zraci, koji sjaju kroz okulus na junom zidu, svaki dan se pomjeraju dalje niz liniju, pokazujui proticanje vremena od jedne do druge ravnodnevnice. koja se protee od sjevera ka jugu poznata je pod nazivom . Vjekovima se simbol rue povezivao sa geografskim kartama i upuivanjem dua u pravom smjeru. Rua kompasa - nacrtana na gotovo svakoj karti - pokazivala je sjever, istok, jug i zapad. U poetku poznata kao Rua vjetrova, oznaavala je pravac kretanja trideset i dva vjetra, koja puu iz pravca osam glavnih vjetrova, osam poluvjetrova i esnaest etvrtvjetrova. se predstave u krugu, ova trideset i dva pravca kompasa savreno odgovaraju tradicionalnom cvijetu od trideset i dvije latice. Do danas je ovo osnovno sredstvo navigacije poznato kao Rua kompasa, iji je najsjeverniji pravac jo uvijek obiljeen strelicom... ili, ee, simbolom ljiljana. globusu je Ruina linija- takoer poznata kao meridijan ili - bila zamiljena linija povuena od Sjevernog pola ka Junom polu. Postoji, naravno, neogranien broj Ruinih linija jer se kroz svaku toku na globusu moe povui longituda koja povezuje Sjeverni i Juni pol. Pitanje kojim su se rani moreplovci bavili bilo je koja se od ovih linija moe smatrati glavnom Ruinom linijom - nultim meridijanom - linijom od koje e zapoeti mjerenje svih ostalih longituda na zemlji. ta linija prolazi kroz Grini u Engleskoj., nije oduvijek bilo tako. prije nego stoje Grini odreen za glavni meridijan, nulta longituda itavog svijeta prolazila je upravo kroz Pariz, kroz crkvu Sen-Sulpis. Bakarna oznaka u crkvi Sen-Sulpis bila je podsjeanje na prvi meridijan svijeta i mada je Grini liio Pariz te poasti 1888. godine, originalna Ruina linija je ostala."I tako dakle, legenda je istinita", rekao je Uitelj Sajlasu. "Prialo se kamen Priorata lei 'ispod ruinog znaka'." uvijek na koljenima, Sajlas je gledao oko sebe i oslukivao ne bi li da je sam.

Za trenutak, uinilo mu se da uje utanje na . Okrenu se i podie pogled na nekoliko sekundi. Nita. sam. se, okrete se prema oltaru i nakloni se tri puta. Potom nalijevo i poe du bakarne linije ka sjeveru i obelisku. trenutka, na Meunarodnom aerodromu Leonardo da Vinci u Rimu, tokova koji dodirnue pistu prenuo je biskupa Aringarosu iz drijemea. sam, pomislio je, zadivljen stoje bio dovoljno oputen da zaspi."Benvenuto a Roma", zaulo se preko razglasa. se u sjeditu, Aringarosa ispravi svoju crnu mantiju i rijedak osmjeh. Na ovo putovanje je rado poao. Suvie dugo sam se povlaio. Veeras, meutim, pravila su se promijenila. Koliko prije pet mjeseci, Aringarosa je strepeo za budunost Vjere. Sada, kao Bojom voljom, rjeenje se samo nametnulo. uplitanje. se veeras u Parizu sve bude odvijalo po planu, u e se uskoro nalaziti neto to e ga uiniti najmonijim ovjekom u kranskom svijetu. je bez daha stigla pred velika drvena vrata Salle des Etats - kojoj se nalazila Mona Liza. Prije nego to je ula, nevoljko je hodnik, dvadesetak metara dalje, ka mjestu na kojem je jo uvijek njenog djeda osvjetljeno reflektorskim snopom. koje je obuze bilo je snano i iznenadno duboka tuga krivicom. Pokuavao je da dopre do nje toliko puta tokom proteklih deset godina, a Sofi je ipak ostala neumoljiva. Njegova neotvorena pisma i pakete pohranjivala je u posljednjoj ladici. Lagao me je! uvao odvratne tajne! to sam mogla da uradim? I tako gaje izbrisala iz svog ivota. U potpunosti. sada, djede je bio mrtav i obraao joj se sa druge strane groba. Liza. za ogromnim drvenim vratima i gurnu ih. Ulaz je zjapio . Za trenutak je zastala na pragu, prelazei pogledom po velikoj pravougaonoj prostoriji pred sobom. I ona je bila okupana priguenim crvenim svjetlom. Salle des Etats je jedan od rijetkih culs-de-sac ovog muzeja slijepa ulica i jedina prostorija na sredini Velike galerije. Zidom naspram vrata koja su predstavljala jedini ulaz u prostoriju dominirala je Botielijeva slika visoka 4,5 metra. Ispod nje, na podu, ogroman osmougaoni divan sluio je kao neka vrsta dobrodolog odmorita

tisuama turista koji su ovdje mogli da predahnu dok se dive najdragocjenijoj imovini Luvra., ak i prije nego to je ula, Sofi je znala da joj neto nedostaje. svetio. Pogledala je niz hodnik, ka djedu koji je osvjetljen leao u daljini, okruen elektronskom opremom. Ako je neto napisao u ovoj prostoriji, gotovo sigurno je to uinio vodenim markerom. uzdahnuvi, Sofi pouri niz hodnik do dobro osvetljenog . Nije bila u stanju da pogleda dedu. Umjesto toga, usredotoila se na alatke koje je koristila ekipa kriminalistike tehnike. Pronaavi malu ultraIjubiastu lampu veliine penkala, gurnu je u dep i pouri natrag uz hodnik, ka otvorenim vratima Salle des Etats. je za ugao i prekoraila prag. Na ulazu ju je, meutim, doekao neoekivani zvuk treih koraka koji su joj se pribliavali iz unutranjosti prostorije. Netko je ovdje! Avetinjska figura iznenada izroni iz crvenkaste izmaglice. Sofi odskoi unatrag."Tu si!" Langdonov promukli apat presjekao je zrak kad je doklizila do nje i zaustavila se. trenutka, Sofi osjeti olakanje. "Roberte, rekla sam ti da ode odavde! Ako Fa...""Gdje si bila?""Morala sam da nabavim ultraljubiasto svetio", proapta ona, . "Ako mi je djede ostavio poruku...""Sofi, sluaj me." Langdon doe do daha, a njegove plave oi je promatrale. "Slova P.S. Da li ti ona jo neto znae? Bilo to?" se da bi njihovi glasovi mogli odzvanjati niz hodnik. Sofi ga povue u salu i tiho zatvori ogromna dupla vrata, zakljuavajui ih iznutra."Rekla sam ti, ti inicijali znae Princeza Sofi.""Znam, ali jesi li ih ikada vidjela negdje drugo. Da li je tvoj djed koristio P.S. na neki drugi nain? Kao monogram, ili moda na papiru ili nekom osobnom predmetu?" ju je zaprepastilo. Kako bi Robert mogao da zna za to? Sofije je vidjela inicijale P.S. jednom prilikom, ranije, u nekoj vrsti monograma. je to dan prije njenog devetog roendana. Kriom je proeljavala kuu, traei skrivene roendanske poklone. Ni tada nije podnosila da se tajne kriju od nje. to mije djede kupio ove godine? Prekopavala je po komodama i ladicama. Lutku koju sam htjela? Gdje bi je mogao

sakriti? pronaavi nita u itavoj kui, Sofije skupila svu svoju hrabrost i uulja se u djedinu spavau sobu. Ta soba je za nju bila zabranjeno podruje ali djede je drijemao u prizemlju. u da provirim na brzinu! je na prstima preko kriputavog drvenog poda do ormara i na police, traei iza djedove odjee. Nita. Potom pogleda ispod kreveta. Opet nita. Otiavi do njegovog radnog stola, poela je da otvara ladice jednu za drugom i da paljivo pretura po njima. Mora da se ovdje nalazi neto za mene! Kada je stigla do posljednje ladice, od lutke jo uvijek ni traga., otvori posljednju ladicu i skloni u stranu nekakvu crnu odjeu u kojoj nikada nije vidjela djeda. Ba se spremala da zatvori ladicu, kada joj pogled naie na bljesak zlata u dubini ladice. Izgledalo je kao lanac depnog sata, ali ona je znala da djede ne nosi takav sat. Srce poe ubrzano da joj tue kada shvati to to mora biti. paljivo izvue lanac iz ladice. Na svoje iznenaenje otkrila je da kraju nalazio sjajan zlatni klju. Teak i svjetlucav. Zaarana, ona ga podie. Nije bio nalik nijednom kljuu koji je do tada vidjela. Veina kljueva bila je ravna, sa otrim zupcima, ali ovaj je imao trouglasti stupac sa malim zarezima svuda po njemu. Velika zlatna glava bila je u obliku kria, ali kria. Ovaj je kri imao jednake krake i liio na znak sabiranja u matematici. U sreditu kria nalazio se ugraviran neobian simbol - dva slova isprepletena sa nekakvim cvjetnim uzorkom."P.S.", proapta ona, mrtei se dok je itala slova. to li je ovo "Sofi?" obratio joj se djede sa vrata., ona se okrete, isputajui klju koji pade na pod uz . Plaila se da pogleda u djedino lice. "Ja... traila sam svoj roendan- poklon", rekla je, pognute glave, znajui daje iznevjerila njegovo povjerenje. je bez reci stajao na vratima. itavu vjenost, inilo joj se. Naposljetku ispusti dug i teak uzdah. "Podigni klju, Sofi." ga podie. je u sobu. "Sofi, mora potovati privatnost drugih ljudi." kleknuo i uzeo klju. "Ovaj klju je veoma poseban. Da si ga izgubila..." djedin glas je inio da se osjea jo gore. "Oprosti, deko. Stvarno

oprosti.". "Mislila sam da je to ogrlica za moj roendan." sekundi ju je promatrao. "Rei u ti ovo jo jednom, Sofi, vano. Mora da naui da potuje tuu privatnost.""Da, deko.""Razgovarat emo o ovome neki drugi put. Sada treba oplijeviti vrt." pouri van, da obavi svoj zadatak. jutra, Sofi nije dobila roendanski poklon od djeda. Nije ga - ne nakon onoga stoje napravila. itavog dana joj nije ak ni estitao roendan. Te veeri je tuna otila na spavanje. Meutim, kada se spremala da legne, na jastuku je otkrila karticu. Na njoj je bila ispisana jednostavna zagonetka. ak i prije no to ju je resila, Sofi se smjekala. Znam to je ovo! Djede je to izveo i na jutro posljednjeg Boia. na blago! je itala zagonetku sve dok je nije resila. Rjeenje ju je usmjeri na drugi dio kue, gdje je pronala jo jednu karticu i jo jednu zagonetku. I nju je resila. Otrala je ka sljedeoj kartici. Sumanuto trei, jurcala je tamo-ovamo po kui, od traga do traga, sve dok naposljetku nije pronala trag koji ju je poslao natrag u njenu sobu. Sofi je jurnula uz stepenice, utrala u sobu i zastala kao ukopana. Nasred sobe stajao je sjajni crveni bicikl sa manom vezanom za korman. Sofi ciknu od sree."Znam da si traila lutku", ree djede, smjeei se u uglu sobe. "Mislio e ti se ovo moda vie svidjeti." dana djede ju je nauio da vozi bicikl, trei pored nje po stazi. je krenula po gustom travnjaku i izgubila ravnoteu, oboje su se skotrljali na travu, prevrui se i smijui se."Deko", ree Sofi, grlei ga. "Stvarno mi je ao zbog kljua.""Znam, duo. Oproteno ti je. Ne mogu dugo da se ljutim na tebe. unuke uvijek oprataju jedni drugima." je znala da ne bi trebalo da pita, ali nije mogla da odoli. "to taj ? Nikada nisam vidjela takav klju. Jako je lijep." je dugo utio i Sofi je vidjela da nije siguran kako da joj odgovori.-pere nikada ne lae. "On otvara kutiju", naposljetku ree. "Kutiju uvam mnoge tajne." napui usta. "Mrzim tajne!""Znam, ali ovo su vane tajne. I jednog dana e nauiti da ih cijeni koliko i ja.""Na kljuu sam vidjela slova i cvijet.""Da, to je moj omiljeni cvijet. Zove sefleur-de-lis. Imamo ih u

bati. oni bijeli. Na engleskom se to cvijee zove ljiljan.""Znam! To je i moje omiljeno cvijee!""U tom sluaju, dogovorit emo se neto." Obrve mu se podigoe kao kada se spremao da joj uputi izazov. "Ako bude uvala tajnu o mom kljuu i nikada vie ne bude priala o njemu, meni ili bilo kome drugom, jednog dana u ti ga dati." nije mogla da povjeruje osobnim uima. "Hoe?""Obeavam. Kada doe vrijeme, klju e biti tvoj. Tvoje ime je na njemu." se namrti. "Nije. Na njemu pie P.S. Moje ime nije P.S.!" snizi glas i pogleda okolo, kao da se uvjerava da ih nitko ne slua."U redu, Sofi, ako ba mora da zna, P.S. je ifra. To su tvoji tajni inicijali." joj se irom otvorie. "Ja imam tajne inicijale?""Naravno. Unuke uvijek imaju tajne inicijale koje znaju jedino .""P.S.?" je zagolica. "Princesse Sophie." se zakikota. "Ja nisam princeza!" joj namignu. "Za mene jesi." toga dana, nikada vie nisu razgovarali o kljuu. I postala je Sofi. Salle des Etats Sofije bez reci stajala dok su je probadale aoke sjeanja."Inicijali", proapta Langdon, udno je gledajui. "Jesi li ih vidjela ranije?" osjeti da joj dedin glas apue kroz hodnike muzeja. Nikada ne priaj o ovom kljuu, Sofi. Ni meni niti bilo kome drugom. Znala je da gaje iznevjerila kada se radilo o opratanju, i pitala se da li moe ponovno da izigra njegovo povjerenje. P.S. Pronai Roberta Langdona. Njen djede je elio da joj Langdon pomogne. Sofi klimnu. "Da, jednom sam vidjela inicijale P.S. sam bila veoma mala.""Gdje?" oklijevala. "Na neemu to mu je bilo izuzetno vano." nije sputao pogled. "Sofi, ovo je od kljune vanosti. Moe rei da li su inicijali stajali zajedno sa simbolom? Fleur-delis?" ustuknu od oka. "Ali... kako je mogue da ti to zna!" uzdahnu i snizi glas. "Prilino sam siguran daje tvoj djede jednog tajnog drutva. Veoma starog tajnog bratstva." osjeti kako joj se eludac stee u vor. I ona je bila sigurna u to. Deset godina je pokuavala da zaboravi neprijatan dogaaj koji joj je potvrdio tu uasnu injenicu. Bila je svjedok neega nezamislivog. Neoprostivog."Ljiljan", ree Langdon, "u kombinaciji sa inicijalima P.S. - to je bratstva.

Njihov grb. Njihov logo.""Kako ti to zna?" Sofi se iskreno nadala da joj nee rei da je i sam lan."Pisao sam o ovom bratstvu", rekao je, dok mu je glas podrhtavao od uz-. "Istraivanje simbola tajnih drutava moja je specijalnost. Nazivaju se Prieure de Sion - Sionski priorat. Baza im je ovdje u Francuskoj a privlae Evrope. Zapravo, oni su jedno od najstarijih tajnih drutava na svijetu." nikada nije ula za njih. je sada priao brzo i nezaustavljivo. "lanstvo Priorata ukljuivalo je neke od najobrazovanijih ljudi u povijesti, poput Botielija, sir Isaka Njutna, Viktora Igoa." On zastade, dok mu je glas bio pun akademskog poleta. "I, Leonarda da Vinija." zurila. "Da Vini je bio lan tajnog drutva?""Kao Veliki majstor, Da Vini je upravljao Prioratom od 1510. do 1519. - to bi moglo objasniti strast koju je tvoj djede gajio prema njegovim djelima. Njih dvojica su povezani povijesnom, bratskom vezom. U sve se to uklapa i njihova fasciniranost ikonologijom boginje, paganizmom, enskim boanstvima i prezirom prema Crkvi. Priorat ima povijesni potkrijepljenu tradiciju potovanja enskog boanstva.""Hoe da kae da su od onih koji njeguju jedan od poganskih ?""Prije e biti jedini poganski kult boginje. Ali, ono to je najvanije su poznati kao uvari drevne tajne. Tajne koja ih je uinila nezamislivo monima." potpunoj uvjerenosti koju je vidjela u Langdonovim oima, je reagirao. Tajni poganski kult? Na ijem je elu nekada bio Leonardo da Vini? Sve je zvualo krajnje apsurdno. Ipak, iako je odbacivala tu ideju, misli su joj se vraale deset godina unatrag - na ono veer kada je grekom iznenadila djeda i vidjela neto to nije mogla da prihvati. Da li bi to moglo da objasni..."Identiteti ivih lanova Priorata uvaju se kao izuzetno velika tajna", Langdon, "ali inicijali P.S. i ljiljan koje si vidjela kao dijete predstavljaju dokaz. To se moe odnositi jedino na Priorat." je sada shvaala da Langdon zna daleko vie o njenom djedu nego ranije mislila. Ovaj Amerikanac je oito mogao svata da joj ispria, nije bilo pogodno mjesto. "Ne smijem da dopustim da te uhvate,

Roberte. svaemu treba da razgovaramo. Mora da ide!" Langdona je njen glas predstavljao samo nejasni amor. Nije namjeravao da ide bilo kuda. Trenutno je bio zarobljen na drugom mjestu. Mjestu na kojem drevne tajne isplivavaju na povrinu. Mjestu na kojem zaboravljene prie izranjaju iz sjenki., kao da se kree pod vodom, Langdon okrete glavu i pogleda izmaglicu ka Mona Lizi.-de-Hs... Lizin cvijet... Mona Liza. je bilo povezano u tihu simfoniju koja je odjekivala najveim tajnama Sionskog priorata i Leonarda da Vinija. Kilometar odatle, na obali rijeke iza Invalidskog doma, zbunjeni voza kamiona sa duplom prikolicom stajao je pred uperenim orujem i promatrao kako kapetan Sudske policije isputa grlene zvuke gnjeva bacajui jedan sapun u pravcu nabujale Seine. podie oi ka obelisku crkve Sen-Sulpis, obuhvatajui pogledom itavu duinu ovog masivnog mramornog stuba. Osjeao je kako mu se tetive zateu od uzbuenja. Jo jednom je preao pogledom po crkvi da se uvjeri da je sam. Potom je kleknuo u podnoje obeliska, ne iz potovanja ve iz potrebe. kamenje sakriven ispod Ruine linije. podnoju obeliska. tome su se sva braa sloila. koljenima, Sajlas pree dlanom po kamenom podu. Nije vidio nikakve pukotine niti obiljeja koja bi ukazala na pominu ploicu. Poe tiho da lupka zglobovima prstiju po podu. Sljedei bakarnu liniju blie obelisku, je po svakoj ploici uz liniju. Konano, jedna od njih zazvui neobino. poda se nalazi upljina! se nasmijei. Njegove rtve su govorile istinu. se, poe po crkvi da trai neto ime bi razbio ploicu na podu. iznad Sajlasa, na balkonu, sestra Sandrin zatomi uzdah. slutnje upravo su se obistinile. Posjetilac nije bio onaj za koga . Misteriozni monah sekte Opus Dei doao je u crkvu Sen-Sulpis iz potpuno drugog razloga. razloga. ti jedini sa tajnama, pomislila je. Sandrin Bijel bila je vie od uvara ove crkve. Bila je branilac. tokici su noas pokrenuti. Dolazak stranca do podnoja obeliska bio je signal. je to nijemi poziv u pomo. Sjedinjenih Amerikih Drava u Parizu

jedinstven je kompleks na Aveniji Gabrijel, sjeverno od anzelizea. Teren od tri ara smatra se amerikom teritorijom, to znai da su svi oni koji na njoj stoje podloni istim zakonima i zatitama na koje bi imali pravo da se nalaze u Sjedinjenim Dravama. nona telefonistkinja u ambasadi itala je meunarodni Time kada je prekide telefonsko zvono."Amerika ambasada", javila se."Dobro veer." Engleski sa francuskim naglaskom. "Potrebna mi je pomo." Usprkos utivosti u recima, glas je zvuao grubo i zvanino. "Reeno mi je da imate telefonsku poruku za mene na vaem automatskom sistemu. se Langdon. Na alost, zaboravio sam trocifrenu ifru za pristup porukama. Ako biste mi mogli pomoi, bio bih vam veoma zahvalan.", telefonistkinja je utjela. "Zao mi je, gospodine, vaa daje prilino stara. Taj sistem je uklonjen prije dvije godine iz sigurnosnih razloga. Pored toga, sve pristupne ifre su bile petocifrene. Tko vam je rekao da imamo poruku za vas?""Nemate automatski telefonski sistem?""Ne, gospodine. Svaka poruka upuena vama bila bi zapisana u . Kako ste rekli da se zovete?" slualica je ve sputena. Fa se osjeao obamrlo dok je koraao obalom Sene. Bio je vidio kako Langdon bira lokalni broj, ukucava trocifrenu ifru, a potom slua poruku. Ako Langdon nije nazvao ambasadu, koga je, do vraga onda zvao ? u tom trenutku Fa, promatrajui svoj mobilni telefon, shvati da lee na dlanu. Langdon je telefonirao sa mog telefona. u meni svog mobilnog telefona, Fa doe do liste posljednjih po- brojeva i pronae Langdonov. broj, iza kojeg je sledila trocifrena ifra 454. je broj i ekao dok je telefon zvonio. je odgovorio enski glas. "Bonjour, vous etes bien chez ", objavio je snimak. "Je suis absente pour le trenutak, mais..." krv je kljuala dok je ukucavao brojeve 4... 5... 4. reputaciji velikog djela, Mona Liza je sa svojih 80 centimetara sa 53 centimetra - bila manja ak i od reprodukcija na posterima koji su se prodavali u trgovini suvenira u Luvru. Visila je na sjeverozapadnom zidu Salle des Etats, iza pet centimetara debelog pleksiglasa. Naslikana na ploi od drveta topole, njena nestvarna

atmosfera ispunjena izmaglicom pripisivala se Da Vinijevom majstorstvu sfumato stila, u kojem se ini da oblici nestaju jedan u drugom. kada je pohranjena u Luvru, Mona Liza - ili La Joconde, kako je zovu ukradena je dva puta, posljednji put 1911. godine kada je nestala iz "salle impenetrable" u Luvru - iz Le Salon Carre. Pariani su plakali na ulicama i pisali novinske lanke u kojima su molili lopove da vrate sliku. Dvije godine kasnije, Mona Liza je otkrivena na lanom dnu jednog kovega u hotelskoj sobi u Firenci. stoje Sofi jasno stavio do znanja da ne namjerava da ode, zajedno sa njom preao preko Salle des Etats. Sofi je ukljuila ultraljubiasto svetio, Mona Liza se nalazila na osamnaest metara ispred njih. Plaviasti polumjesec lampe padao je na pod. Pokretala je zrak naprijed-natrag po podu, kao ista mina, u potrazi za bilo kakvim nagovjetajem svjetleeg mastila. pored nje, Langdon je ve osjeao golicajue iekivanje pratilo sva njegova sueljavanja uivo sa velikim umjetnikim djelima. Naprezao se da vidi dalje od ahure purpurnog svjetla koje je isticalo iz lampe u Sofinoj ruci. Sa lijeve strane izronio je osmokutni divan, poput tamnog otoka u praznom moru parketa. je sada mogao da vidi plou od tamnog stakla na zidu. Iza nje, osami, nalazila se najuvenija slika na svijetu. je znao da status najpoznatijeg umjetnikog dijela Mona Liza svom zagonetnom osmjehu. Niti misterioznim tumaenjima mnogih povjesniara, umjetnik i zagovornika teorija zavjere. Jednostavno - Mona Liza je bila poznata jer je Leonardo da Vini tvrdio daje ona najsavrenije dostignue. Nosio je sliku sa sobom kad god je putovao i, ako bi ga pitali zato, odgovarao bi da mu je teko da se odvoji od svog najuzvienijeg izraza enske ljepote., mnogi povjesniari umjetnosti su sumnjali da potovanje koje je Da Vini gajio prema svom djelu nema nikakve veze sa umjetnikim majstorstvom. Zapravo, slika je bila zauujue obian sfumato portrcl. Da Vinijeva slabost prema ovom djelu, mnogi su tvrdili, poticala je od neeg mnogo dubljeg: skrivene u slojevima slike. Mona Liza je, u stvari, predstavljala internu alu o kojoj se

najvie pisalo. O kolau dvostrukih znaenja i aljivih aluzija ove slike nairoko se raspravljalo u veini knjiga iz povijesti umjetnosti. tome, javnost je jo uvijek najveom misterijom smatrala njen osmjeh. tu nikakve misterije, mislio je Langdon, prilazei i obris slike koji je poinjao da dobija oblik. Uope nema misterije. Mona Lie Langdon je nedavno podijelio sa - desetinom zatvorenika u Kaznioni oblasti Eseks. seminar bio je dio Harvardovog vanjskog programa sa obrazovanja u zatvorski sistem. Kultura za osuenike, kako kolege voljele da zovu ovaj program. pored grafoskopa u zatamnjenoj biblioteci kaznione, Langdon Mona Lize izloio zatvorenicima koji su pokazivali iznenaujue zanimanje. Grubo, ali inteligentno. "Primjetit ete", rekao im je Langdon, prilazei slici Mona Liza projektiranoj na zidu biblioteke, "da je pozadina iza njenog lica ne stoji u istoj ravni." Langdon im pokaza oigledno neslaganje."Da Vini je naslikao liniju horizonta sa lijeve strane znatno nie nego na desnoj strani.""Zeznuo je?" upitao je jedan od zatvorenika. se nasmija. "Nije. Da Vini nije to ba esto radio. Zapravo, o malom triku koji je Da Vini izveo. Sputanjem pozadine na lijevoj strani, Da Vini je uinio da Mona Liza izgleda mnogo vea ako se gleda sa lijeve strane nego sa desne strane. Mala Da Vinijeva interna ala. Povijesni gledano, koncepti mukog i enskog imaju svoje strane - lijeva strana je enska, muka. Postoje Da Vini bio veliki oboavalac enskog principa, uinio je da Mona Liza izgleda znatno impozantnije sa lijeve strane nego sa desne.""Ja sam uo daje bio peder", ubacio je mali ovjek sa kozjom bradicom. ustuknu. "Povjesniari obino ne koriste isti izraz, ali da, Da bio homoseksualac.""Je li zbog toga bio toliko zaluen za itavu tu ensku stvar?""Zapravo, Da Vini se zalagao za ravnoteu enskog i mukog principa. je da ljudska dua ne moe biti prosvijeena ukoliko ne sadri i enske i muke elemente.""Misli kao ribe sa kitama?" upita netko. je izazvalo salve smijeha. Langdon je pomislio da im izloi etimoloko porijeklo rijei hermafrodit i njene veze sa Hermesom i Afroditom, ali

mu je neto govorilo da to ne bi vrijedilo."Hej, gospodine Langford", ree jedan snagator. "Je li tono daje slika Da Vinija u enskim krpama? Ja sam uo daje tako.""To je vrlo mogue", ree Langdon. "Da Vini je bio aljivdija, a kompjuterska analiza Mona Lie i Da Vinijevih autoportreta potvruje zaista zapanjujue podudaranje njihovih lica. to god da je Da Vini bio namjerio", ree Langdon, "njegova Mona Liza nije ni muko ni ensko. Ona nosi dubinsku poruku androginije. To je mjeavina oba pola.""Jesi li siguran da to nije samo neki glupi harvardski nain da se kae Mona Liza jedna runa riba." se Langdon nasmijao. "Moda ste u pravu. Ali Da Vini je veoma veliki nagovataj koji ukazuje na to da slika treba da . Da lije netko od vas uo za egipatskog boga po imenu Amon?""Pa naravno!" krupni momak ree. "Bog muke plodnosti!" je bio zapanjen."Tako pie na svakom pakovanju 'amon' kondoma." Miiavko se iroko isceri. "Napredje nacrtan tip sa glavom ovna i kae daje on egipatski ." dotina marka nije bila poznata, ali mu bi drago da su proizvoai profilaktika potrefili hijeroglife. "Odlino. Amon se zaista predstavlja kao ovjek sa glavom ovna, a njegov promiskuitet i zakrivljeni rogovi to je u vezi sa dananjim seksualnim slengom.""Bez zezanja!""Bez zezanja", ree Langdon. "A znate li koje bio Amonov pandan? Egi- boginja plodnosti?" je nailo na nekoliko sekundi utnje."Bila je to Izida", ree im Langdon, uzimajui marker. "Dakle, boga, Amona." On zapisa. "I ensku boginju, Iziu, iji je bio poznat kao L'ISA." zavri pisanje i odmaknu se od grafoskopa. L'"Slii vam na neto?""Mona Liza... zaboga", ree netko. klimnu glavom. "Gospodo, ne samo da lice Mona Lie , nego je i njeno ime anagram boanske unije - spoja mukog principa. A to, dragi moji, jeste Da Vinijeva mala tajna, kao i razlog zbog kojeg se Mona Liza tako znalaki osmehuje.""Moj djede je bio ovdje", ree Sofi, iznenada se sputajui na koljena, tri metra od Mona Lie. Crnim svijetlom pokaza toku na parketu. Langdon nije nita vidio. Potom, kada klee pored nje, ugleda sitnu kapljicu sasuene tekuine koja je svjetlucala.

Mastilo? Iznenada upita-za to se zapravo crno svjetlo koristi. Krv. ula mu se izotrie. Sofi je bila u pravu. Jacques Sonijer je zaista posjetio Mona Lizu prije nego to je umro."Ne bi doao ovamo bez razloga", proapta Sofi, ustajui. "Znam da je ovdje ostavio poruku." Brzo prelazei preostalo rastojanje do Mona Lize, ona osvijetli pod ispred slike. Mahala je crnim svijetlom naprijed i natrag iznad golog parketa."Ovdje nema niega!" tom trenutku, Langdon ugleda slabaan purpurni odsjaj na ispred Mona Lize. Posegnuvi nadolje, uhvati Sofi za runi zglob pree svijetlom po samoj slici. se ukopae na mjestu. staklu, est reci napisanih upravo preko Mona Lizinog lica purpurnim sjajem. za Sonijerovim radnim stolom, porunik Kole je u neverici pritiskao slualicu na uho. Jesam li dobro razumio Faa? "Jedan sapun? Ali kako je Langdon mogao znati za GSP ureaj za praenje?""Sofi Nevo", odgovori Fa. "Ona mu je rekla.""to! Zato?""Prokleto dobro pitanje. Upravo sam uo snimak koji potvruje da ona dojavila." ostade bez teksta. to lije Nevo mislila? Fa je imao dokaze da umijeala u tajnu operaciju Sudske policije? Ne samo da e Sofi otkaz, nego e zavriti u zatvoru. "Ali, kapetane... gdje je, u tom sluaju, Langdon sada?""Da li se ukljuio neki od poarnih alarma tamo?""Ne, gospodine.""I nitko drugi nije izaao kroz kapiju Velike galerije?""Ne. Na kapiji se nalazi jedan od uvara Luvra. Kao to ste zahtijevali.""U redu, onda je Langdon jo uvijek u Velikoj galeriji.""Unutra? Ali to tamo radi?""Da lije uvar Luvra naoruan?""Da, gospodine. To je vii uvar.""Poalji ga unutra", zapovjedi Fa. "Moji ljudi jo nekoliko minuta da stignu do zgrade, a ne elim da Langdon pobjegne." Fa zastade. "I bolje recite uvaru daje agent Nevo vjerojatno unutra sa njim.""Agent Nevo je otila, mislim.""Da li ste je vidjeli da odlazi?""Ne, gospodine, ali...""Nitko drugi u krugu zgrade je nije vidio da odlazi. Samo da ulazi." je bio zapanjeni hrabrou Sofi Nevo. Jo uvijek je u zgradi?"Pobrinite se za to", naredi Fa. "elim da Langdon i Nevo budu na nianu dok se ne vratim." je kamion

sa duplom prikolicom odlazio, kapetan Fa je ljude. Robert Langdon se noas pokazao kao neuhvatljiv plijen, a budui da mu agent Nevo pomae, moda e ga biti mnogo tee satjerati u oak nego to je oekivao. je odluio da ne riskira. rizik od neuspjeha, Fa naredi polovini svojih ljudi da se vrate u krug Luvra. Drugu polovinu poslao je da uva jedino mjesto u Parizu na kojem bi Robert Langdon mogao pronai utoite. Salle des Etats, Langdon je sa nevjericom zurio u est reci koje su sijale na pleksiglasu. Izgledalo je da natpis lebdi u prostoru, bacajui iskrzanu sjenu na Mona Lizin misteriozni osmjeh."Priorat", proapta Langdon. "Ovo je dokaz daje tvoj djede bio lan!" ga zbunjeno pogleda. "Ti ovo razumije."Besprijekorno je", ree Langdon, klimajui glavom dok su mu se . "To je jedna od najosnovnijih filozofija priorata!" je izgubljeno gledala u sjaj poruke napisane preko Mona I CAR OBMANE S TUGOM "Sofi", poe da joj objanjava Langdon, "injenica daje Priorat kulta boginje ima svoje uporite u vjerovanju da su moni ljudi kranskoj crkvi 'obmanuli' svijet tako to su propagirali lai koje su obezvrijedile enu i pokrenule tas na vagi u korist mukaraca." i dalje utjela, zurei u rijei."Priorat vjeruje da su Konstantin i njegovi muki nasljednici uspjeno prije- svijet iz poganskog matrijarhata u kranski patrijarhat, tako to 'propagandnu kampanju' koja je sotonizirala ensko boanstvo i sveti enski princip, zauvijek prognavi boginju iz suvremene religije." i dalje nije bila uvjerena. "Djede me je poslao ovamo da . Mora daje pokuavao da kae i vie od toga." je razumio na to misli. Misli da je ovo jo jedna ifra. nije bio siguran da li postoji netko skriveno znaenje ili ne. Misli su mu se jo uvijek borile sa otvorenom jasnoom znaenja Sonijerove poruke, onakvom kakvom se inila na prvi pogled. i car obmane s tugom doe, mislio je. 5 tugom zaista. bilo mogue porei znaajna dobra koja je suvremena Crkva dananjem napaenom svijetu, no ipak je povijest Crkve bila puna prijevara i nasilja. Surovi krstaki rat je voen tri vijeka kako bi se "preispitali"

sljedbenici poganskih religija. inkvizicija objavila je knjigu koja gotovo da se moe izdanjem u ljudskoj povijesti. Malleus Maleficarum - ili Vjetiji eki - upozoravao je svijet na "opasnosti od ena koje slobodno misle" i uputio sveenstvo kako da pronae, mui i uniti takve ene. Medu, "vjeticama" nalazile su se obrazovane ene, sveenice, ciganke, ene mistici, ene oboavatelji prirode, sakupljaice bilja i sve ostale koje su "sumnjivo naginjale svijetu prirode". Babice su takoer bile ubijane, i to zbog svoje heretike upotrebe medicinskog znanja za olakavanje bola pri poroajima - to je bila patnja koja je, kako je Crkva tvrdila, zasluena Boja kazna zbog Evinog grijeha. Tokom tri stotine godina lova na vjetice, Crkva je na lomai spalila pet milijuna ena. i krvoprolie su bili efikasni. svijet je ivi dokaz za to., koje su nekada slavljene kao neophodna polovina duhovnog prosvjetljenja, prognane su iz hramova irom svijeta. Nije bilo ena ortodoksnih rabina, katolikih niti islamskih sveenica. Nekada sveti in Hieros Gamos-prirodno seksualno sjedinjenje mukarca i ene kroz koje svatko od njih postaje duhovna cjelina - odbaeno je kao sraman in. Sveti ljudi kojima je nekada seksualno spajanje sa svojim enskim, drugim polovinama bilo neophodno kako bi komunicirali sa Bogom, sada su se plaili vlastitih prirodnih seksualnih nagona kao avolje rabote. Pri tome, avo je suraivao sa svojim omiljenim pomonikom... enom. ni povezanost ene sa lijevom stranom tijela nije mogla izbjei . U Francuskoj i Italiji, reci koje znae "lijevo" - gauche i sinistra - dobile su izrazito negativan prizvuk, dok su njihovi desni pandani imali znaenja ispravnosti, desniarstva i pravednosti. Do danas je ostalo da se radikalne ideje smatraju ljevicom a sve stoje loe, neim lijevim. boginje bili su zavreni. Klatno se zanjihalo. Majka Zemlja muki svijet a bogovi destrukcije i rata uzimali su svoj danak. Muki proveo dva milenijuma jurcajui okolo bez kontrole svog enskog pandana. Sionski priorat je vjerovao daje upravo ovakvo brisanje svetog enskog principa iz suvremenog ivota

dovelo do onoga to su Hopi Indijanci oznaavali terminom koyanisquatsi - "ivot bez ravnotee" - do nestabilne situacije koju karakteriziraju ratovi natopljeni testosteronom, obilje mizoginistikih drutava i rastue nepotivanje prema Majci Zemlji."Roberte!" ree Sofi, a njen ga apat tre iz razmiljanja. "Netko dolazi!" hodniku su se uli koraci koji su se pribliavali."Ovuda!" Sofi ugasi crno svetio i kao da ispari pred Langdonovim oima. trenutak je bio potpuno osljepio. Kuda? Kada mu se vid povratio, on ugleda Sofinu siluetu kako juri ka sreditu prostorije i nestaje iza osmokutne klupe. Taman se spremao da jurne za njom kada ga duboki glas prikova u mostu."Arretez, naredi ovjek sa praga. Luvra ulazio je u Salle des Etats nianei pitoljem u osjeti kako mu se ruke instinktivno podiu ka tavanici."Couchez-vous!" naredio je uvar. "Lezi na pod!" svega sekundu, Langdon se nae na podu, licem nadole. uvar mu urno prie i utnu mu noge tako da se razdvoje."Mauvaise idee, Monsieur Langdon", rekao je, uperivi mu pitolj u lea."Mauvaise idee." na parketu licem nadole, ruku i nogu irom rairenim, da pronae ironiju zbog poloaja u kojem se naao. Skica po Vitruviju, je. Licem nadole. crkvi SenSulpis, Sajlas je iao od oltara do obeliska sa tekim gvozdenim svijenjakom u rukama. Posluit e sasvim dobro kao bojni ovan. Promatrajui sivu mramornu plou koja je, kako je izgledalo, prekrivala upljinu u podu, shvati da ne moe nikako da je razbije a da ne naini znatnu buku. o mramor. Odzvanjat e.Da li e ga opatica uti? Trebalo bi da je do sada ve zaspala. Ipak, vie volio da ne riskira. Pretraujui okolinu u potrazi za krpom koju bi obmotao oko vrha gvozdene ipke, nije vidio nita osim prekrivaa za oltar, ali nije htio da ga oskrnavi. Moj ogrta, pomislio je. Znajui daje sam u ovoj ogromnoj crkvi, Sajlas odveza i skinu ogrta. Dok gaje skidao, osjeti otar bol kad je strgnuo vunena vlakna prilijepljena za svjee rane na njegovim leima. nag, pokriven jedino povezom oko bedara, Sajlas omota jednog kraja gvozdene ipke. Potom, ciljajui u sredite ploice, u nju.

Prigueni udar. Kamen se nije razbio. Ponovno zarije ipku. Ponovno tup udar, ali ovog puta praen pucanjem. Pod treim udarcem ploica se konano slomi, a djelii kamena padoe u upljinu ispod poda. vadei krhotine iz otvora, Sajlas pogleda unutra. U glavi mu je bubnjalo kad klekne ispred rupe. Podiui svoju blijedu ruku, posegnu unutra. nije nita napipao. Pod komore bio je od golog, glatkog kamena,, gurnuvi ruku dublje, posegnuvi pod Ruinu liniju, osjeti neto pod prstima! Debela kamena ploa. Obuhvativi prstima ivicu, on je zgrabi i polako izvadi van. Dok je stajao i prouavao svoje otkrie, shvati da dri grubo obraenu kamenu tablicu sa uklesanim recima. Za trenutak se osjeao kao suvremeni Mojsije. je uslijedilo kada je proitao reci na tablici. Oekivao je da kamen biti mapa, ili sloeni niz uputa, moda ak i ifriranih, kamenje, meutim, nosio najjednostavniji natpis..lov 38: stih? Sajlasa je zaprepastila takva avolja jednostavnost. Tajnu lokaciju onoga to su traili otkriva biblijski stih? Bratstvo nije imalo granice kada se radilo o ismijavanju pravednih!.lov. Glava trideset i osma. Stih jedanaesti. Sajlas nije tono znao kako glasi jedanaesti stih, znao je da Knjiga pria o ovjeku ija je vjera u Boga nadjaala brojna iskuenja. Prikladno, mislio je, jedva u stanju da suspregne svoje uzbuenje. preko ramena, pogleda niz svjetlucavu Ruini liniju i ne se ne nasmijei. Tamo, na glavnom oltaru, otvorena na zlatnom knjige, stajala je ogromna, koom povezana Biblija. balkonu, sestra Sandrin je drhtala. Prije nekoliko trenutaka, da jurne i izvri svoj zadatak, ali tada se ovjek u prizemlju iznenada razgolitio. Kada je vidjela njegovo tijelo bijelo poput alabastera, uasnula se. Njegova iroka, blijeda lea bila su izbrazdana krvavocrvenim oiljcima. ak i sa svog mjesta mogla je da vidi svjee rane. su ovjeka bievali bez milosti! je vidjela i krvavi pojas od kostrijeti oko njegove butine, a iz kapala je krv. Kakav bi to Bog elio tijelo kanjeno na ovaj nain? Rituali sekte Opus Dei, znala je to sestra Sandrin, bili su neto to nikada nee razumjeti. Ali brinulo ju je neto

drugo. Opus Dei traga za kljunim kamenom. su saznali za njega, ona nije mogla ni da zamisli. Pored toga, znala je da vremena za razmiljanje nema. monah je sada u tiini ponovno oblaio svoj ogrta. , drei plijen u rukama, zaputio se ka oltaru, ka Bibliji. rijei i bez daha, sestra Sandrin napusti balkon i otra niz hodnik odaja. Sputajui se na ruke i koljena, ona posegnu ispod drvenog okvira kreveta i izvadi zapeaenu omotnicu koju tamo bese sakrila prije mnogo godina. je, ona pronae etiri telefonska broja u Parizu., poe da ih okree. prizemlju, Sajlas je poloio kamenu tablicu na oltar i nestrpljivo ka Bibliji u konom povezu. Dugi bijeli prsti znojili su mu se dok je okretao stranice. Listajui Stari zavjet, pronae Knjigu o Jobu. Stie do poglavlja trideset i osmog. Dok je prstom povlaio preko teksta, nagaao je na kakve e reci naii. e me povesti dalje! stih jedanaesti, Sajlas ga proita. Sadrao je svega est rijei. , on ih ponovno proita, osjeajui daje neto polo naopako. Stih je jednostavno glasio: E DOLAZITI, A IZA PRONAI. Luvra Klod Gruar kiptio je od bijesa dok je stajao iznad svog zarobljenika koji je niice leao ispred Mona Lize. Ovaj gad je ubio Jacquesa Sonijera! Sonijer je Gruaru i njegovoj ekipi uvara bio poput oca. nije elio nita drugo do da povue obara i srui metak u Langdona. Kao vii uvar, Gruar je bio jedan od nekolicine koji su zapravo nosili napunjeno oruje. Podsjetio je sebe, meutim, da bi to bila blaga sudbina u usporedbi sa onim to e mu prirediti Bezu Fa. izvue voki-toki iz pojasa i pokua da radiom zatrai pojaanje., ulo se samo utanje. Dodatno elektronsko osiguranje ove prostorije oduvijek je onemoguavalo komunikaciju sigurnosti. Moram da se pomjerim do vrata. Jo uvijek nianei u Langdona, Gruar poe polako da se povlai ka ulazu. Pri treem koraku, opazi neto zbog ega zastade u mjestu. je, do avola, to? prikaza se materijalizirala u blizini sredita prostorije. Silueta. Jo nekoje bio tu? ena se kretala kroz mrak, otro koraajui ka udaljenom zidu na lijevoj

strani. Ispred nje, purpurni zrak svjetlosti njihao se tamo-ovamo po podu, kao da neto trai baterijskom lampom u boji."Qui est la?" upita Gruar, osjeajui nalet adrenalina po drugi put za po- trideset sekundi. Odjednom nije znao kuda da uperi pitolj, niti pravcu da poe."Kriminalistiko-istraivaka tehnika", odgovori ena mirno, jo pod svojom lampom. Technique et Scientifique. Gruar se sada znojio. Mislio sam da agenti otili! Sada je shvatio da ultraljubiastu svjetlost koristi ekipa kriminalistike tehnike, pa ipak mu nije bilo jasno zato bi Sudska policija tragala za dokazima u ovoj prostoriji."Votre nom!" povika Gruar. Instinkt mu je govorio da neto nije u redu."Repondez!""C'est moi", odgovori mirno glas na francuskom. "Sophie Neveu." u zabaenim dijelovima Gruarovog sjeanja, ime je zvualo poznato. Neveu? Tako se zvala Sonijerova unuka, zar ne? Dolazila je ovamo sa njim kao dijete ali bilo je to prije mnogo godina. Nije mogue da je to ona! ak i da jeste, to teko daje bio razlog da joj vjeruje; Gruar je uo glasine o bolnom razlazu izmeu Sonijera i njegove unuke."Vi me poznajete", ree ena. "A Robert Langdon nije ubio mog djeda." Gruar nije elio da nasjedne na njene reci. Potrebno mi je pojaanje! Pokuavi ponovno sa voki-tokijem, uo je jedino um. Ulaz je jo uvijek bio na dobrih dvadesetak metara iza njega, i Gruar poe polako da se povlai, odluivi da na nianu zadri ovjeka na podu. Dok je uzmicao, vidio je kako ena na drugom kraju prostorije podie svoju ultraljubiastu lampu i prouava veliku sliku na drugom kraju Salle des Etats, ba nasuprot Mona Lizi. Gruar uzdahnu, shvativi o kojoj se slici radi. to, zaboga, ona radi ? drugoj strani prostorije, Sofi Nevo je osjeala kako joj elo oblijeva hladan znoj. Langdon je jo uvijek leao na podu. Dri se, Roberte. Skoro sam tu. Znajui da uvar nee nipoto pucati ni na jedno od njih dvoje. Sofi sada ponovno usmjeri pozornost na ono to ju je muilo. Pretraivala je prostor naroito oko jednog posebnog remek-dijela - jo jednog Da Vincija. Meutim, ultraljubiasta svjetlost nije otkrila nita neobino. Ni na podu, ni na

zidovima, ak ni na samom platnu. da ovdje ima neega! je bila sasvim uvjerena da je tono razumjela djedine namjere. to bi drugo mogao imati na umu ?djelo bilo je platno visoko metar i po. Bizarni prizor koji je naslikao prikazivao je neobino posaenu Djevicu Mariju kako s malim Isusom, Ivanom Krstiteljem i anelom Arijelom na opasnim stijenama. Kada je bila mala, nijedna posjeta Mona Lizi ne bi se zavrila dok je djede ne bi odvukao na drugi kraj prostorije da vidi i ovu sliku.-pere, ovdje sam, ali ne vidim nita! sebe, ula je kako uvar ponovno pokuava da zatrai pomo je sebi poruku napisanu na zatitnom staklu Mona Lize. A obmane s tugom doe. Slika koja se pred njom nalazila nije imala zatitno staklo na kojem bi se mogla napisati poruka, a Sofi je znala da djede ne bi nikada oskrvnuo ovo remekdjelo piui po njemu. Ona zastade. Barem ne sa prednje strane. Pogled joj sijevnu navie, uz duge kablove koji su visili sa tavanice i drali platno. li to - to? Grabei lijevu stranu izrezbarenog drvenog okvira, ona ka sebi. Slika je bila velika pozadina joj se iskrivi kad je Sofi za- i odvoji od zida. Sofi provue glavu i ramena iza slike i podie da istrai poleinu. joj je samo nekoliko sekundi da shvati daje podbacila. bila je blijeda i prazna. Nikakvog purpurnog teksta, samo muzgava smea poleina ostarjelog platna i... pogled se prikova uz neuobiajeni odblesak sjajnog metala smjetenog blizu ivice drvene armature okvira. Predmet je bio malen, djelomino gurnut u prorez gdje se platno spajalo sa ramom. Blistavi zlatni lanac visio je sa njega. Sofino zaprepatenje, lanac je bio privren za poznati zlatni klju., izlivenu glavu u obliku kria, sa ugraviranim peatom nije svoje devete godine. Ljiljan sa inicijalima P.S. Tog trenutka, Sofi svog djeda kako joj apue u uho. Kada doe tren, klju e pripasti tebi. joj se stegnu kada shvati daje, ak i poslije smrti, djede odrao obeanje. klju otvara kutiju, govorio je njegov glas, u kojoj uvam mnoge tajne. veeranja igra recima imala je za svrhu da je dovede do . Djede gaje drao kod sebe kada je bio ubijen. Ne elei da padne ruke, sakrio ga je iza

ove slike. Potom je smislio ovaj pametan lov na blago kako bi se osigurao da e ga jedino Sofi pronai."Au secours!" povikao je uvar. trgnu klju, odvajajui ga od pozadine slike, i gurnu ga duboko zajedno sa ultraljubiastom lampom. Provirujui iza platna, vidjela uvar jo uvijek oajniki pokuava da dozove nekoga preko voki-tokija. se ka ulazu, pitolja jo uvijek odluno uperenog u Langdona."Au secours!" ponovno se preko radija proderao uvar. domet, Sofi se sjeti kako su se nervirali turisti sa mobilnim telefoni- pokuavajui da nazovu kui i pohvale se kako upravo gledaju Mona Lizu. instalacije za nadzor gotovo su potpuno blokirale domet. Jedino rjeenje je bilo iskoraiti u hodnik. uvar se polako povlaio ka uzlazu, i Sofi je znala da mora da djeluje istog trenutka. pogled uz stranju stranu velike slike iza koje je bila , Sofi shvati da e Leonardo da Vini, po drugi put te veeri, biti od pomoi. samo nekoliko metara, Gruar je govorio sam sebi, drei uperen pitolj."Arretez! Ou je la detruis!" odjeknuo je enin glas sa druge strane prostorije. pogleda ka njoj i stade u mjestu. "Mon dieu, non!" crvenkastu izmaglicu vidio je daje skinula veliku sliku sa i drala je uspravno, naslonjenu na pod. Visoka metar i po, slika je gotovo potpuno skrivala njeno tijelo. Gruarova prva misao bila je kako to da skidanje slike nije aktiviralo alarm, ali shvati da su kablovski senzori za umjetnika dijela morali ponovno da se podese veeras. to to ona radi! je shvatio, krv u ilama mu se zaledila. sredini platna raslo je ispupenje, a krhki oblici Djevice Marije, i Jovana Krstitelja poee da se iskrivljuju."Non!" viknuo je Gruar, zaleen od uasa dok je promatrao rastezanje slike od neprocjenjive vrijednosti. ena je straga koljenom udubljivala sredite platna. "NON!" se okrete i uperi pitolj u nju ali istog momenta shvati da se radi prijetnji. Slika je bila neprobojni tit od est milijuna dolara. mogu da ispalim metak u jednog Da Vinija!"Spustite pitolj i radio", ree ena mirno, na francuskom, "ili u ovu sliku. Znate to bi moj djede mislio o tome." osjeti da mu se vrti u glavi.

"Molim vas... nemojte. To je Bogorodica meu stijenama!" On poloi pitolj i odloi radio, podiui ruke iznad glave."Hvala vam", ree ena. "A sada postupite tono onako kako vam , i sve e se dobro zavriti." trenutaka kasnije, Langdonovo srce je jo uvijek ubrzano udaralo dok je pored Sofi trao niz poarne stepenice ka prizemlju. Nitko od bese izustio ni rije od kako su nesretnog uvara Luvra ostavili na des Etats. uvarev pitolj sada je vrsto drao Langdon, koji je jedva ekao da ga se oslobodi. Oruje je predstavljalo teku i opasnu nepoznanicu za njega. po dvije stepenice, Langdon se pitao da lije Sofi uope slike koju umalo da uniti. Djelo je bilo u jezovitom skladu sa veeranjom avanturom. Ta Da Vinijeva slika, slino Mona Lizi, bila je zloglasna meu povjesniarima umjetnosti po obilju skrivenog poganskog simbolizma."Odabrala si vrijednog taoca", ree on dok su trali."Bogorodicu meu stijenama", odgovori ona. "Ali nisam je odabrala ja, moj djede. Ostavio mi je neto iza slike." joj uputi preneraen pogled. "Molim!? Ali kako si znala slike? Zato ba Bogorodica meu stijenama."A i car obmane s tugom doe." Ona mu uputi trijumfalan osmjeh. "Propustila sam prva dva anagrama, Roberte. Nisam imala namjeru da propustim i trei." su mrtvi!" uasnuto je promucala sestra Sandrin u svojim odajama Sen-Sulpis, drei u ruci telefonsku slualicu. Ostavljala je poruku na telefonskoj sekretarici. "Molim vas javite se! Svi su mrtvi!" tri telefonska broja sa spiska dovela su je do oajanja - , detektiv koji je do kasno radio na mjestu zloina i tmuran sveenika koji je tjeio oaloenu obitelj. A sada, dok je zvala etvrti i posljednji broj - broj koji je smjela da zove tek ukoliko na prva tri nitko ne javi - dobila je telefonsku sekretaricu. Mogla je samo da ostavi poruku."Podna ploica je razbijena!" govorila je kao da moli. "Ostalih troje !" Sandrin nije znala tko su etvoro ljudi koje je titila, ali njihove pri- telefonske brojeve smjela je da okrene samo pod jednim uvjetom. ta podna ploica ikada bude razbijena, rekao joj je ovjek ije vidjela, znai daje gornji ealon otkriven. Jednom od nas je bilo

zaprijeeno smru i bio je primoran da izree oajniku la. Pozovite ove brojeve. Upozorite ostale. Nemojte nas iznevjeriti u ovome. je to nijemi alarm. Toliko jednostavno da nije moglo da omane. Kada je prvi put ula plan, bila je zadivljena. Ako identitet nekoga od brae bude otkriven, mogao je da izree la koja bi pokrenula mehanizam upozoravanja ostalih. Veeras, meutim, izgledalo je daje otkriveno vie od jednog identiteta."Molim vas javite se", aputala je prestraeno. "Gdje ste?""Spustite slualicu", duboki glas ree sa praga. se, uasnuta, ugledala je ogromnog monaha. Drao je svijenjak. Drhtei, ona vrati slualicu na mjesto."Mrtvi su", ree monah. "Sva etvorica. I izigrali su me. Recite mi nalazi kljuni kamen.""Ne znam!" ree sestra Sandrin iskreno. "Tu tajnu uvaju drugi." su mrtvi! joj prie, bijelih prstiju koji su grevito stezali gvozdeno postolje."Vi ste sestra Crkve, pa ipak sluite njima?""Isus je imao samo jednu pravu poruku", ree prkosno sestra Sandrin."Tu poruku ne vidim u sekti Opus Dei." provala gnjeva sevnu u monahovim oima. On nasrnu, zamahnuvi svijenjakom kao palicom. Dok je padala, posljednje to je preplavi bio je zloslutni osjeaj. etvorica su mrtvi. istina je zauvijek izgubljena. su Langdon i Sofi istrali u pariku no, sigurnosni alarm koji se oglasio u zapadnom djelu krila Denon rastjerao je golubove u oblinjem parku Tiljeri. Dok su trali preko trga ka Sofinim kolima, Langdon je uo policijske sirene kako zavijaju u daljini."Tamo je", ree Sofi, pokazujui ka crvenom zatupastom dvosedu parkiranom na trgu. se, zar ne? Vozilo je sasvim sigurno bilo najmanje koje je vidio."Smart", ree ona. "Litar na sto kilometara." jedva daje stigao da se baci na suvozako sjedite prije nego to pokrenula kola, natjeravi ga na ivinjak a potom preko njega na ljunanu stazu. Langdon se panino uhvati za komandnu tablu kad kola jurnue preko trotoara a potom odskoie natrag u mali kruni tok na Karuselu. trenutak, inilo se da Sofi razmilja o preici tako to e krenuti , kroz obod od ivice u centru krunog toka, i presjei veliki travnati krug

u sreditu na dva dijela."Ne!" povika Langdon, znajui da su ivice oko Karusela tu da ponor u sreditu La Pyramide Inversee svjetlarnik u obliku obrnute piramide koji je ranije vidio iz unutranjosti muzeja. Bio je dovoljno velik da proguta njihov smart u jednom jedinom zalogaju. Na sreu, Sofi se odlui za konvencionalniju putanju, trgnuvi volan snano udesno, kruei propisno sve dok nije izala iz krunog toka. Potom presijee na lijevu stranu i skrenu u ulicu koja je ila ka sjeveru, ubrzavajui ka ulici Rivoli. policijska sirena zaurlala je glasnije iza njih, i Langdon uglepolicijska svjetla u retrovizora sa desne strane. Motor kola zaurla iz protesta kad ga Sofi potjera bre, udaljavajui se od Luvra. Pedeset metara ispred njih, na semaforu na Rivoliju ukljuilo se crveno svetio. Sofi opsuje i nastavi da juri ka njemu. Langdon osjeti kako mu se miii zateu."Sofi?" su se pribliili krianju, Sofi za nijansu smanji brzinu, ablendujui i bacajui po jedan pogled na svaku stranu. Potom je do kraja plina i naglo skrenula nalijevo, u Rivoli, prelazei preko puste raskrsnice. Brzajui ka zapadu oko etiri stotine metara, Sofi krenu lijevo oko velikog krunog toka. Uskoro su jurili drugom stranom ka irokoj aveniji anzelize. su ispravili pravac, Langdon se okrete na svom sjeditu, kako bi pogledao kroz zadnje staklo ka Luvru. Izgledalo je da ih policija ne juri. More plavih svjetala skupljalo se ispred muzeja. mu se srani ritam konano uspori, Langdon se ponovno okrete naprijed. "Ovo je bilo zanimljivo." kao da ga nije ula. Pogled joj je ostao prikovan za prometni anzelize - tri kilometra dug niz luksuznih izloga prodavaonica zbog kojeg su ga esto nazivali Petom avenijom Pariza. Ambasada se nalazila na svega kilometar i po odatle, i Langdon utonu u svoje sjedite. i car obmane s tugom doe. brzo razmiljala i to ga je impresioniralo. meu stijenama. je rekla da joj je djede neto ostavio iza slike. Posljednju poruku? nije mogao a da se ne divi genijalnom skrovitu koje je ; Bogorodica meu stijenama bila je jo jedna karika u meusobno povezanih simbola.

Sonijer je, kako se inilo, na svakom koraku ponovno isticao svoje divljenje mranoj i humornoj strani Leonarda da Vinija. je Da Vini narudbu za Bogorodicu meu stijenama primio poznate pod nazivom Sestrinstvo bezgrenog zaea, kojem je slika bila potrebna za sredinji dio oltarskog triptiha u njihovoj crkvi svetog Franeska u Milanu. Opatice su Leonardu dale precizne dimenzije i eljenu temu slike - Djevica Marija, mali Ivan Krstitelj, Arijel i mali Isus u sklonitu u peini. Iako je Da Vini postupio u skladu sa njihovim eljama, kada im je isporuio djelo naruioci su reagirali sa zgraanjem. Ispunio je sliku eksplozivnim i uznemirujuim detaljima. je prikazivala Djevicu Mariju u plavoj haljini kako sjedi i grli dijete, malog Isusa. Preko puta nje sjedila je Arijel, takoer sa djetetom, malim Jovanom Krstiteljem. Ono to je bilo udno jeste da je, uobiajenog scenarija po kojem Isus blagosilja Jovana, ovdje je Ivan blagosiljao Isusa... a Isus se pokorio njegovom autoritetu! Ono to je jo vie uznemiravalo, bilo je to stoje Marija jednu ruku drala visoko iznad glave malog Ivana, kao u prijeteem gestu prsti su joj liili na orlove kande koje grabe nevidljivu glavu. Naposljetku, sledio je i najblasfemniji prizor: ba ispod Marijinih zgrenih prstiju, Arijel je rukom nainila pokret sjeenja - kao da sjee vrat nevidljive glave koju je grevito drala Marijina orlovska ruka. studente je uvijek zabavljalo da uju daje Da Vini naposljetku umirio opatice tako to im je naslikao drugu, "razblaenu" verziju Bogorodice meu stijenama na kojoj su svi prikazani na prihvatljiviji nain. Ova druga verzija je sada visila u Londonskoj nacionalnoj galeriji pod nazivom Bogorodica meu stijenama. Samom Langdonu je uvijek bio miliji intrigantni original koji se nalazio u Luvru. Sofi potjera kola uz anzelize, Langdon joj se obrati: "Slika. to iza nje?" su joj i dalje bile prikovane za kolovoz. "Pokazat u ti kad do ambasade.""Pokazat e mi?" iznenaeno upita Langdon. "Ostavio ti je nekakav predmet?" kratko klimnu glavom. "Sa ugraviranim ljiljanom i inicijalima P.S." nije

vjerovao svojim uima. emo, mislila je Sofi dok je savijala volan nadesno, otro luksuznog Hotel de Crillon i uletjevi u diplomatski kraj Pariza karakteristian po svojim drvoredima. Ambasada se sada nalazila na manje od kilometar i po. Konano je osjeala da ponovno moe normalno da die. i dok je vozila, misli su joj i dalje bile usredotoene na klju koji nalazio u depu. Mislila je na uspomene vezane za njega od prije mnogo godina, zlatnu glavu oblikovanu u vidu jednokrakog kria, trouglast oblik njegovog dugog sredinjeg dijela, zareze, ugravirani cvjetni peat i slova P.S. teko daje uope i pomislila na klju tokom svih tih godina, rad krugovima nauio ju je dosta toga o sigurnosnim sistemima. klju joj sada vie nije izgledao toliko tajanstveno. Laserski narezana matrica. Nemogue je napraviti njegovu kopiju. Umjesto zubaca koji bi pomjerali zupanik, sloenu seriju laserski urezanih oznaka na ovom kljuu ispitivalo je elektrino oko. Ukoliko bi oko utvrdilo da se heksagonalne oznake nalaze na tonom rastojanju, tono rasporeene i rotirane, brava bi se otvorila. nije mogla ni da zamisli staje klju poput ovoga otvarao, ali je osjeala da e to Robert moi da joj kae. Naposljetku, opisao je ugravirani peat na kljuu a da ga nikada nije vidio. Kri na vrhu ukazivao je na to da klju pripada nekakvoj kranskoj organizaciji, pa ipak Sofi nije znala ni za jednu crkvu koja je upotrebljavala laserski narezane kljueve sa matricom. toga, djede nije bio kranin... za to je vidjela svojim oima, prije deset godina. Ironino je bilo je jedan drugi klju - mnogo uobiajeniji otkrio Sofi dedinu pravu prirodu. je bilo toplo kada je sletjela na aerodrom Sari de Gol i uhvatila taksi. Grand-pere e se iznenaditi to me vidi, mislila je. Dolazei sa poslijediplomskih studija u Engleskoj na proljetni praznike nekoliko dana ranije, Sofi je jedva ekala da ga vidi i ispria mu sve o metodama ifrovanja o kojima je uila., kada je stigla u njihov pariki dom, djede nije bio tamo. Razoarana, znala je da je nije oekivao i da vjerojatno radi u Luvru. Ali nedjelja poslijepodne je, shvatila je.

Rijetko radi vikendom. Vikendom je obino... osmeha, Sofi otra do garae. Sigurno nema ni auta. Vikend je. Sonijer je prezirao gradsku vonju i koristio je auto samo zbog jednog odredita svog dvorca u Normandiji, sjeverno od Pariza. Sofi je, nakon mjeseci provedenih u zatoenitvu Londona, bila eljna mirisa prirode. eljela je da odmah zapone odmor. Jo uvijek je bilo rano veer i ona odlui da krene istog trenutka i iznenadi ga. Posudila je auto od prijatelja i zaputila se ka sjeveru, krivudajui kroz pusta, mjeseinom obasjana brda u blizini Krelija. je malo poslije deset, skrenuvi na privatni prilaz djedinom imanju, vie od kilometar i po dug. Kua je poela da se promalja kroz drvee mamutski, stari zamak ugnijezdio se u umi na padini brda. oekivala da djede u ovo doba spava. Meutim, sa uzbuenjem da kua treperi od svjetala. Njeno oduevljenje se, meutim, pretvorilo u iznenaenje kada je otkrila da je parking ispunjen kolima - sve sami mercedesi, audiji, jedan rols-rojs. je zurila za trenutak, a potom prasnu u smijeh. Moj deka, uveni usamljenik! Zak Sonijer, inilo se, vie se pretvarao nego stoje zaista uivao u samoi. Oigledno je prireivao zabavu dok je Sofi bila u koli, a po izgledu automobila zakljuila je da su prisutni neki od najutjecajnijih ljudi Pariza. Nestrpljiva da ga iznenadi, ona pouri do glavnih vrata. Kada je stigla do njih, otkrila je da su zakljuana. Pokucala je. Nitko nije odgovorio. Zbunjena, ona krenu oko kue i pokua da ue na stranja vrata. I ona behu zakljuana. Nije bilo odgovora., stajala je za trenutak i oslukivala. Jedini zvuk koji je ula cviljenje svjeeg normandijskog zraka dok se kovitlao dolinom. muzike. glasova. tiini ume, Sofi pouri ka bonoj strani kue i uspentra se, priljubljujui lice uz prozor dnevne sobe. Ono stoje vidjela unutra nije imalo nikakvog smisla."Ovdje nema nikoga!" su svi ti ljudi ? joj je srce tuklo, Sofije otrala do kolibe i uzela rezervne je njen djede drao skrivene ispod korpe sa drvima za potpalu. Potrala je ka glavnim vratima i ula u kuu. Kad je kroila u prazan foaje, kontrolna

tabla sigurnosnog sistema je poela da trepe crveno - upozorenje da onaj tko je uao ima deset sekundi da ukuca tonu ifru prije nego to se oglasi alarm. mu je ukljuen tokom zabave? brzo ukuca ifru i iskljui sistem. prizemlju ne bese nikoga. Ni na katu. Dok je silazila niz stepenice, je za trenutak u tiini, pitajui se to se to dogaa. je ula. glasove. Izgledalo je da dolaze odnekud ispod nje. Sofi ni da zamisli odakle. unuvi, prislonila je uho na pod i osluhnula., zvuk je sasvim sigurno dolazio iz zemlje. ulo se pjevanje, ili... pojanje? se. Jezivije od svega je bilo to to kua nije imala podrum. ga ja nisam vidjela. se i prelazei pogledom po dnevnoj sobi, Sofi se zaustavi predmetu u itavoj kui koji nije bio na svom mjestu - antikvitetu, irokoj Aubusson tapiseriji. Obino je visila na istonom zidu, pored kamina - meutim, veeras je bila sklonjena u stranu na bakarnoj ipki na kojoj je visila, otkrivajui zid koji se nalazio iza nje. ka golom drvenom zidu, Sofi je ula kako pojanje postaje glasnije. Oklijevajui, ona prisloni uho na drvo. Glasovi su sada bili jasniji i definitivno su pojali... reci koje Sofi nije razabirala. iza ovog zida je upalj! prstima po ivicama drvenih obloga, Sofi je otkrila udubljenje. je diskretno i umeno napravljeno. Pokretna vrata. Dok joj je srce tuklo, stavila je prst u udubljenje i povukla ga. Uz beumnu preciznost, teki zid kliznuo je u stranu. Iz tame koja se nalazila ispod, glasovi su odzvanjali navie. se provue kroz vrata i nae se na grubo klesanim kamenim stupnjeva- koje su se spiralno sputale. Dolazila je u ovu kuu od malena pa ipak nije imala pojma da ove stepenice uope postoje! je silazila, zrak je postajao svjeiji a glasovi jasniji. Muki i en-. Vidno polje joj je ograniavala spirala stepenica, ali posljednji stepenik se nazirao. Iza njega, ugledala je mali kameni dio poda podruma, osvijetljen treperavim naranastim odsjajem vatre. dah, Sofi se spustila niz jo nekoliko stepenika, osmotri. Trebalo joj je nekoliko sekundi da shvati to vidi. je bila nalik peini - gruba komora kao udubljena u . Jedino svetio dolazilo je od baklji

koje su se nalazile na zidovima. U sjaju njihovog plamena, tridesetak ljudi stajalo je u krugu u sreditu prostorije. da sanjam, Sofi je rekla sebi. San. to bi drugo ovo moglo da bude? u prostoriji nosili su maske. ene odjevene u bijele pauinaste su zlatne cipele. Maske su im bile bijele, a u rukama su drale . Mukarci su nosili crne tunike i crne maske. Izgledali su kao ahovskog kompleta. Svi u krugu su se njihali naprijed-natrag, pojui u znak potovanja prema neemu to se nalazilo na podu ispred njih... neemu to Sofi nije mogla da vidi. ponovno postade glasno. Ubrzavalo se. Sada je grmjelo. Bre. Uesnici su koraknuli unaprijed i kleknuli. Tog trenutka, Sofi je konano ugledala ono to su promatrali. Jo dok je uzmicala u uasu, osjeala je kako joj se prizor zauvijek urezuje u sjeanje. Savladana muninom, Sofi se okrete, hvatajui se za kamene zidove dok se penjala uz stepenice. Zatvorivi vrata, izletjela je iz naputene kue i obnevidela od suza, vratila se u Pariz. noi, razoarana i izdana, spakirala je svoje stvari i otila od kue. u blagovaoni ostavila je poruku. SAM TAMO. NEMOJ POKUAVATI DA ME NAE. poruke, poloila je stari rezervni klju iz kolibe."Sofi!" misli joj prekide Langdonov glas. "Stani! Stani!" iz sjeanja, Sofi pritisnu konicu, zaustavivi se uz kripu. je? to se dogodilo?!" je pokazivao niz dugu ulicu ispred njih. joj se zaledila. Stotinjak metara ispred njih raskrsnicu je blokiralo parkiranih kola Sudske policije. Njihova je namjera bila oigledna. su Aveniju Gabrijel! tmurno uzdahnu. "Dakle, ambasada je noas nedostupna?" niz ulicu, dvojica slubenika Sudske policije koji su stajali zurili su u njihovom pravcu, oigledno radoznali. redu. Sofi, okreni kola veoma polako. u rikverc, ona izvede pribrano okretanje u tri faze i krene smjeru. Dok je odlazila, zaula se kripa guma iza njih. Sirene., Sofi nagazi na plin. smart jurio je kroz diplomatsku etvrt, pored ambasada i konzulata., izletjee iz sporedne ulice i skrenue nadesno, zaputivi se natrag ka ogromnoj glavnoj ulici anzelizea.

suvozakom sjeditu, Langdon je sjedio stisnutih pesnica, stalno . Iznenada je poelio da nije pobjegao. Pa i nisi, podsjetio je samog sebe. Sofi je odluila da baci bubicu za praenje kroz prozor toaleta. Sada, dok su se jurei udaljavali od ambasade, izvodei slalom kroz rijedak promet na anzelizeu, Langdon osjeti kako mu se mogunost izbora suava. Iako je izgledalo da se Sofi otresla policije, barem privremeno, Langdon je sumnjao da e njihova srea potrajati. upravljaa, Sofi je pretraivala dep svog dempera. Izvadila je predmet i pruila mu ga. "Roberte, bolje da pogleda ovo. To je ono to mi je djede ostavio iza Bogorodice meu stijenama." iekivanja prostruji njegovim tijelom. Langdon uze predmet i proui ga. Bio je teak, u obliku kria. Prva asocijacija je bila da u rukama dri pogrebni pieu - minijaturnu verziju klina koji se pobada u zemlju pored groba. Potom primjeti da dio koji izlazi iz kria ima oblik prizme i trougla. Takoer bio je obiljeen sa nekoliko stotina estougaonika koji su, kako je izgledalo, paljivo urezani i nasumice rasporeeni."To je laserski isjeen klju", ree mu Sofi. "Te heksagone ita ."? Langdon nikada ne bese vidio nita nalik tome."Pogledaj drugu stranu", ree ona, prestrojavajui se i prolazei kroz raskrsnicu. je okrenuo klju, vilica mu se opustila. Tamo, raskono ugraviran kria, nalazio se stilizirani cvjetni simbol sa inicijalima P.S.! "Sofi", on, "ovo je peat o kojem sam ti govorio! Zvanini peat Sionskog priorata." klimnu. "Kao to sam ti rekla, jo davno sam vidjela taj klju. Rekao mi je da ga vie nikada ne spominjem." pogled je jo uvijek bio prikovan za gravirani klju. izrada i drevni simbolizam stvarali su jezivu i modernog svijeta."Rekao mi je da klju otvara kutiju u kojoj uva mnoge tajne." proe jeza kada pokua da zamisli kakve je sve tajne Jacquesa Sonijera mogao uvati. Nije imao predstavu o lome kako je jedno drevno bratstvo dolo do ovako futuristikog kljua. Jedina svrha postojanja Priorata bilo je ouvanje tajne. Tajne koja je nosila nevjerojatnu mo. li je mogue da je ovaj klju u

nekakvoj vezi sa tim? Misao ga je oduevila. "Zna li to otvara ovaj klju?" bila razoarana. "Nadala sam se da ti zna." je utio dok je prevrtao kri u ruci, prouavajui ga."Izgleda kranski", navaljivala je Sofi. nije bio ba uvjeren u to. Za razliku od kranskog, kri je - sa etiri kraka jednake duine - kakav je postojao tisuu i godina prije kranstva. Ova vrsta kria nije imala kranske konotacije raspea, rimskog sredstva za muenje. Langdona je uvijek iznenaivalo koliko je malo krana koji su pri pogledu na "raspee" bili svjesni povijesti njihovog simbola, odraene u samom njegovom imenu. "Kri" i "raspee" poticali su od latinskog glagola cruciare - muiti."Sofi", rekao je, "sve to mogu dati kaem jeste da se jednokraki ovog smatraju miroljubivim krstovima. Njihova etvrtatost ini ih nepraktinima za raspinjanje, a njihovi identini krakovi, vertikalni i horizontalni, oznaavaju prirodno jedinstvo ene i mukarca, inei ih simboliki dosljednima filozofiji Priorata." ga zabrinuto pogleda. "Nema pojma, zar ne?" se namrti. "Ni najmanje.""U redu, moramo da se sklonimo sa puta." Sofi pogleda u retrovizor."Treba nam netko sigurno mjesto da otkrijemo to klju otvara." sa enjom pomisli na svoju udobnu sobu u Ricu. Oigledno, nije dolazilo u obzir. "A moji domaini na Amerikom fakultetu u-Parizu?""Suvie oigledno. Fa e ih provjeriti.""Mora da ti poznaje nekoga. ivi ovdje.""Fa e pretraiti moje telefonske i e-mail podatke, razgovarati sa . Moji kontakti su kompromitirani, a hoteli ne dolaze u obzir jer e nam traiti osobnu kartu." se ponovno zapitao da li bi mu bilo bolje daje riskirao i dopustio da ga Fa uhapsi u Luvru. "Hajde da nazovemo Ambasadu. Mogu da im objasnim o emu se radi pa neka poalju nekoga da se negdje nae sa nama.""Da se nae sa nama?" Sofi se okrete i pogleda ga kao daje poludio. "Rolierlo, ti sanja. Tvoja ambasada ima ogranienu nadlenost. Ako bi poslali nekoga, smatralo bi se da pomau bjeguncu koga goni francuska policija. anse. Ako ueta u svoju ambasadu i zatrai privremeni azil, to stvar, ali da trai od njih da se suprotstave francuskim

snagama zakona?" Ona odmahnu glavom. "Nazovi svoju ambasadu i oni e ti rei da se preda Fuu i izbjegne dalje komplikacije. Potom e obeati da e preko svih moguih diplomatskih kanala pokuati da ti osiguraju poteno suenje." Pogledala je niz elegantnih izloga na anzelizeu. "Koliko gotovine ima?" pogleda u novanik. "Sto dolara. Nekoliko eura. Zato?""A kreditne kartice?""Naravno." je Sofi ubrzavala, Langdon je znao da pravi plan. Ispred njih, anzelizea, stajala je Trijumfalna kapija -Napoleonov oma vlastitoj vojnoj moi, visok pedeset metara - okruen najveom krunom raskrsnicom u Francuskoj, gigantom od devet traka. su prilazili krunom toku, Sofin je pogled ponovno bio prikovan . "Trenutno smo im pobjegli", ree ona, "ali neemo izdrati ni narednih pet minuta ako ostanemo u ovim kolima." hajde da ukrademo neka druga, mislio je Langdon, sada kada kriminalci. "to e uraditi?" se zaputi u kruni tok. "Vjeruj mi." nije odgovorio. Povjerenje ga nije daleko dovelo veeras. Sklanjajui rukav sakoa, pogleda na sat - rijetkost, kolekcionarska serija runih satova sa likom Mikija Mausa, poklon od roditelja za deseti roendan. Iako je njegov djeaki izgled esto nailazio na zauene poglede, Langdon nikada nije imao nijedan drugi sat. Diznijeve animacije su predstavljale njegov prvi susret sa magijom oblika i boje, a Miki je sada sluio kao stalno podsjeanje da treba ostati mlad u srcu. Tog trenutka, meutim, Mikijeve ruke su bile rairene pod neobinim uglom, pokazujui jednako neobino vrijeme.:51 ujutro."Zanimljiv sat", ree Sofi, bacajui pogled na njegovu ruku i usmeravakola kroz iroki kruni tok u smjeru obrnutom od smjera kazaljke na satu."Duga pria", odgovori Langdon, ponovno navlaei rukav."Pretpostavljam da bi morala biti." Kratko se osmjehnu i izae iz , kreui ka sjeveru, udaljavajui se od centra grada. Jedva stiui na dva zelena svjetla, doli su do tree raskrsnice i skrenuli desno, na Bulevar Maleerb. Napustili su bogate, drveem oivene ulice diplomatskog kraja i zaronili u sumorniji radniki kraj. Sofi brzo skrenu lijevo, i trenutak kasnije,

Langdon shvati gdje su se nalazili. stanica SenLazar. njih, stanica sa staklenim krovom liila je na pastore i staklenika. Europske stanice nikada nisu spavale. ak i u to doba, pola tuceta taksista besposleno je stajalo pred glavnim ulazom. Prodavai sa svojim kolicima sa sendviima i mineralnom vodom, namrteni klinci sa ruksacima izlazili su iz stanice, trljajui oi i pokuavajui da shvate u kojem su to sada gradu. Gore uz ulicu, dvojica policajaca upuivali su zbunjene turiste u kom pravcu treba da krenu. zaustavi smart iza niza taksija u zabranjenoj zoni usprkos tome bilo dovoljno mjesta za parkiranje preko puta. Prije nego to je stigao da je pita to se dogaa, Sofi je izala iz kola. urno je prila taksiju ispred njih i poela da razgovara sa vozaem. je izaao iz kola, Langdon vide kako Sofi prua taksisti novanica. Taksista klimnu i potom, na Langdonovo zaprepatenje, odjuri bez njih."to se dogodilo?" upita Langdon, pridruujui se Sofi na ivinjaku taksi nestajao u daljini. ve kretala ka ulazu u eljezniku stanicu. "Pouri. Kupujemo za prvi sljedei vlak koji odlazi iz Pariza." je ubrzao korak. Ono stoje poelo kao jurnjava od kilometar do Amerike ambasade sada se pretvorilo u pravu evakuaciju iz Pariza. se ta ideja sve manje dopadala. koji je saekao biskupa Aringarosu na Meunarodnom Leonardo da Vini zaustavio je mali, neugledni crni fiat sedan. Aringarosa se sjeao vremena kada su sva vozila Vatikana bila velika i luksuzna sa grbom i zastavicama sa znakom Svete stolice. Ti dani su proli. Auto Vatikana sada je bio nepretenciozan i gotovo uvijek neobiljeen. Vatikan je tvrdio da je to zbog smanjenja trokova - kako bi se bolje sluilo pastvi, ali Aringarosa je sumnjao da se radi o sigurnosnim mjerama. Svijet je poludio, a u mnogim dijelovima Evrope pokazivanje ljubavi prema Isusu Kristu bilo je isto kao da ste nacrtali metu na krovu svojih kola. svoju crnu mantiju oko sebe, Aringarosa se smjesti na zadnje sjedite i pripremi za dugu vonju do zamka Gandolfo. Bie to ista putanja kao i prije pet mjeseci. put u Rim, uzdahnuo je. Najdua no u mom ivotu. pet mjeseci, Vatikan ga je nazvao

da se momentalno pojavi u Rimu. dali nikakvo objanjenje. Vae karte su na aerodromu. Svijeta veo misterije, ak i kada je njeno najvie sveenstvo u pitanju. je pretpostavljao da ga zovu zbog slikanja jer su papa i Vatikana htjeli da iskoriste nedavni javni uspjeh sekte Opus - zavretak gradnje njihovog Nacionalnog stoera u New Yorku. je zgradu sekte Opus Dei proglasio za "sjajni svjetionik katolianstva suptilno utopljen u suvremeno okruenje", a u posljednje vrijeme se inilo da Vatikan privlai sve to ukljuuje rije "suvremeno". nije imao dragog izbora do da prihvati poziv, iako nevoljko. da nije bio potovalac trenutne papske administracije, Aringarosa je, poput veine konzervativnog sveenstva, sa tekom zabrinutou promatrao stupanje pape u prvu godinu svoje slube. Liberal bez premca, Njegova svetost je osigurala papsko mjesto preko jedne od najkontroverznijih i najneobinijih konklava u povijesti Vatikana. Sada, umjesto da bude ponizan zbog svog neoekivanog stupanja na vlast, Sveti otac nije gubio vrijeme. Oslanjajui se na neiscrpni val liberalne podrke unutar Savjeta kardinala, papa je svojom papskom misijom proglasio "podmlaivanje vatikanske doktrine i osuvremenjivanje katolicizma za novi milenijum." prijevodu to je znailo, plaio se Aringarosa, da je zapravo bio i pomislio kako mu se moe da mijenja Boje zakone i povrati srca onih koji su smatrali da su naela pravog katolicizma previe zahtjevna za dananje vrijeme. je koristio sav svoj politiki utjecaj - koji nije bio se uzmu u obzir broj lanova organizacije Opus Dei ali i njihovi bankovni rauni da uvjeri papu i njegove savjetnike da smekavanje crkvenih zakona ne samo daje bezboniko i kukaviko djelo, nego i politiko samoubojstvo. Podsjetio ih je daje prethodno petljanje sa crkvenim zakonom fijasko Vatikana - ostavilo uasno nasljee: posjete crkvi su sada spale na najnie grane, donacije su presuivale, a katolikih sveenika nije bilo dovoljno ni za crkvenu slubu. je od Crkve potrebno ustrojstvo i usmjerenje, insistirao je Aringarosa, a ne dodvoravanje i poputanje! noi, prije nekoliko

mjeseci, kada je fiat krenuo sa aerodroma, Aringarosa se iznenadio to se uputio ne prema Vatikanu nego ka istoku, uz opasnu planinsku cestu. "Kuda idemo?" upitao je vozaa."Olbanska brda", odgovorio je ovjek. "Va sastanak je u zamku Gandolfo." ljetnjoj rezidenciji? Aringarosa tamo nikada nije bio, niti je daje vidi. U ovoj citadeli iz esnaestog vijeka nalazila se i - Vatikanska opservatorija -jedna od najopremljenijih astronomskih opservatorija u Europi. Aringarosa se nikada nije slagao sa vjenom potrebom Vatikana da se petlja u nauku. Koji je smisao mijeanja znanosti i vjere? naukom se nikako nije mogao baviti ovjek koji vjeruje u Boga. druge strane, religija nije poivala na naunim dokazima., evo ga, pomisli on kad ugleda zamak Gandolfo kako se izdie nebu ispunjenom zvijezdama. Sa prilaznog puta, Gandolfo je liio na veliko kameno udovite koje se sprema na samoubilaki skok. Smjeten na samoj ivici stijene, zamak se nadnosio nad kolevkom talijanske civilizacije - dolinom gdje su se Rimljani borili sa ilirskim plemenom Albana. je i silueta zamka Gandolfo bila prizor koji se pamti - kaskadne, odbrambene arhitekture, graevina koja odraava dramatinog poloaja na liticama. Aringarosa je sa tugom gledao dvije ogromne aluminijumske teleskopske kupole na krovu, zbog ega je ova nekada dostojanstvena graevina izgledala poput ponosnog ratnika koji nosi dva lakrdijaka eira. je izaao iz kola, mladi jezuitski sveenika pouri da ga doeka."Biskupe, dobrodoli. Ja sam otac Mangano. Astronom." tebi. Aringarosa zaguna u znak pozdrava i poe za holu zamka - velikom otvorenom prostoru iji je dekor inila umjetnosti i prizora iz astronomije. Sljedei svog vodia uz iroke mramorne stepenice, Aringarosa ugleda znakove koji su upuivali ka konferencijskim centrima, naunim amfiteatrima i turistikim informativnim slubama. udilo gaje kako Vatikan ni najednom koraku nije uspijevao da prui jasne, dosledne smernice za duhovni razvitak, pa ipak je nekako nalazio vremena da turistima dri predavanja iz astrofizike."Kaite mi", obrati se Aringarosa mladom sveeniku, "od kada to rep psa?"

ga zaueno pogleda. "Molim?" odmahnu rukom, odluivi da se te veeri ne uputa isti napad. Vatikan je poludio. Poput lenjog roditelja kome je lake da se povinuje hirovima razmaenog djeteta nego da ostane nepokolebljiv i okrene ga ka pravim vrijednostima, Crkva je sve vie smekavala, pokuavajui da sama sebe ponovno izmisli kako bi ugodila zabludeloj svjetini. na posljednjem katu bio je irok, luksuzno opremljen, i vodio u jednom pravcu - ka ogromnim duplim vratima na kojima je ploica. bjee uo za ovo mjesto - vatikanska Astronomska - za koju se prialo da sadri vie od dvadeset i pet tisua naslova, su se nalazila i dijela Kopernika, Galileja, Keplera, Njutna i Sekija., ovo je takoer i mjesto na kojem su najvii papini slubenici odravali privatne sastanke... se vratima, biskup Aringarosa nije mogao ni da zamisli kakva ga okantna vijest unutra eka, kao ni smrtonosni niz dogaaja koje e ona pokrenuti. Tek sat vremena kasnije, kada je teturajui se izaao sa sastanka, shvatio je uasne implikacije te vijesti. Za est mjeseci od danas! mislio je. nam je Bog u pomoi!, sjedei u fijatu, biskup Aringarosa shvati da mu se na samu pomisao o tom sastanku ake steu u pesnice. Opustio je stisak i natjerao da polako udahne, oputajui miie. e biti u redu, pomislio je dok je fiat zavijao navie, ka planinama., poelio je da njegov mobilni telefon zazvoni. Zato me Uitelj ? Trebalo bi daje kljuni kamen sada ve kod Sajlasa. da smiri nerve, biskup se usredsredi na ljubiasti svom prstenu. Oseajui teksturu runo raene aplikacije mitre i biskupskog tapa, kao i ploice dijamanta, podsjeti se da je taj prsten bio simbol moi mnogo manje od one koju e uskoro stei. stanice Sen-Lazar bila je nalik svakoj drugoj eljeznikoj stanici u Europi, zjapea otvorenozatvorena peina proarana uobiajenim inventarom beskunicima koji su drali kartonske natpise, grupom stude- nata sa podonjacima koji su spavali na ruksacima uz svoje portabl MP3 plejere, i gomilom nosaa prtljaga obuenih u plavo koji su puili. podie pogled ka ogromnoj tabli poiazaka. Crne i

bijele ploice zauzee novi poloaj, okreui se nadole dok se informacija mijenjala. Kada je obavjetenje bilo ispisano, Langdon pogleda to se nudi. Stavka na vrhu je glasila: - RAPIDE - 3:"Kad bi bar ranije kretao", ree Sofi, "ali morat emo sa tim da se zadovoljimo."? Langdon pogleda na sat. 2:59. Vlak je polazio za sedam jo uvijek nisu bili ni karte kupili. ga povede ka alteru i ree: "Kupi nam dvije karte kreditnom karticom.""Zar se upotreba kreditnih kartica ne moe pratiti...""Upravo tako." odlui da vie nita ne pita Sofi Nevo. Koristei viza karticu, je dvije karte do Lila i predao ih Sofi. ga sada povede van, ka peronima, gdje se zauo poznati ton i glas koji je pozivao posljednje putnike za Lil da se ukrcaju. esnaest koloseka prualo se ispred njih. U daljini, sa desne strane, na peronu tri, vlak za Lil pitao je i isputao paru spremajui se za polazak, ali Sofina ruka je ve bila provuena ispod Langdonove dok gaje vodila ba u suprotnom smjeru. Pourie kroz sporedni hol, pored non-stop otvorenog kafea, i konano kroz sporedni ulaz izaoe na mirnu ulicu na zapadnoj strani stanice. taksi stajao je pored ulaza. je spazio Sofi i farovima dao signal. uskoi na zadnje sjedite. Langdon takoer. se taksi udaljavao od stanice, Sofi izvadi njihove upravo i iscepa ih. udahnu. Dobro potroenih sedamdeset dolara. kad je taksi uhvatio monoton ritam kretanja ka sjevera ulicom Klii, je osjetio da su zaista pobjegli. Kroz prozor sa desne strane vidio je Monmartr i prelijepu kupolu Svetog Srca. Prizor je kvario blesak policijskih svjetala koja su proletjela pored njih, u suprotnom smjeru. i Sofi se sagnue dok su se sirene gubile u daljini. rekla vozau da se jednostavno zaputi van grada, a po njenoj vilici Langdon je znao da smilja sljedei potez. ponovno proui klju u obliku kria, promatrajui ga , prinosei ga blie oima u pokuaju da pronae bilo kakvu bi otkrila gdje je klju napravljen. Pod sporadinim svijetlom prolazeih kola vidio je samo peat Priorata."To nema smisla", naposljetku ree."Koji dio?""To to se tvoj djede toliko namuio zbog kljua sa kojim ne zna

to .""Slaem se.""Jesi li sigurna da nije napisao nita drugo na poleini slike?""Pregledala sam itavu povrinu. Ovo je sve to se tamo nalazilo. Klju, iza slike. Vidjela sam peat Priorata, strpala klju u dep, i potom smo otili." se namrti, gledajui u tupi kraj trouglastog kljua. Nita. Napreui oi, prineo je klju blie i pregledao ivicu glave kljua. Ni tamo nije bilo niega. "Mislim daje ovaj klju nedavno oien.""Zato?""Mirie na alkohol za ienje." se okrete. "Molim?""Mirie kao da ga je netko izglancao sredstvom za ienje." klju nosu i omirisa ga. "Miris je jai sa druge strane." Ponovno . "Da, osnova mirisa je alkohol, kao daje trljan sredstvom za ie- ili..." Langdon zastade."to je bilo?" nakrivi klju na svijetlu i pogleda glatku povrinu irokog kraka kria. se da na pojedinim mjestima svjetluca... kao daje bio mokar. "Koliko si dobro pregledala poleinu ovog kljua prije nego to si ga stavila i dep?""Molim? Ne dobro. Bila sam u urbi." se okrete ka njoj. "Ima li jo uvijek crno svetio?" posegnu u dep i izvadi ultraljubiastu lampu. Langdon je uze i ukljui, usmeravajui svjetlost ka poleini kljua. trenutka, poleina zasja. Na njoj se nalazio natpis. Rukopis je ukazivao na brzinu, ali je ipak bio itak."Pa", ree Langdon, smeei se. "Mislim da znamo otkud miris alkohola." je zapanjeno zurila u ljubiasti natpis na poleini kljua. Hakso 24.! Djede je zapisao adresu! se to nalazi?" pitao je Langdon. nije imala pojma. Nagnula se naprijed i uzbueno upita vozaa:"Connaissez-vous la Rue Haxo?" razmisli trenutak i potom klimnu glavom. Ree daje to blizu teniskih terena u zapadnom predgrau Pariza. Zatraila je da ih odmah odveze tamo."Najbri put vodi kroz Bulonjsku umu", ree joj voza na francuskom."Je li to u redu?" se namrti. Mogla je da smisli manje skandalozne putanje, ali bila probirljiva. "Da." Moemo ba i da okiramo Amerikanca u posjeti. ponovno pogleda klju i zapita se to bi to moglo da se nalazi u ulici Hakso broj 24. Crkva? Neka vrsta sjedita Priorata? joj se ponovno ispunie prizorima tajnog rituala kojem je

prisustvovala u podzemnoj peini prije deset godina, i ona duboko uzdahnu. "Roberte, moram mnogo toga da ti ispriam." Zastade, gledajui ga u oi dok je taksi jurio ka zapadu. "Ali prije toga hou da me upozna sa svim to zna o tom Sionskom prioratu." Salle des Etats, Bezu Fa se puio od gnjeva dok je uvar Luvra Gruar objanjavao kako su ga Sofi i Langdon razoruali. Zato jednostavno nisi pucao kroz prokletu sliku?"Kapetane?" Porunik Kole dolazio je ka njima iz pravca . "Kapetane, upravo su javili. Pronali su kola agenta Nevo.""Je li stigla do ambasade?""Ne. Do eljeznike stanice. Kupili su dvije karte. Vlak je upravo krenuo." otpusti uvara Gruara i povede Kolea ka najblioj nii, se priguenim glasom. "Koje je odredite?""Lil.""Vjerojatno je zamka." Fa uzdahnu, smiljajui plan. "U redu, obavijestite narednu stanicu, zaustavite vlak i pretraite ga, za svaki sluaj. Ostavite njena kola tamo gdje jesu i neka policajci u civilu motre na njih u sluaju da se vrate. Poalji ljude da pretrae ulice oko stanice, moda su pobjegli pjeke. li autobusi sa stanice?""Ne u ovo doba, gospodine. Jedino taksiji.""Dobro. Ispitajte taksiste. Provjerite jesu li neto vidjeli. Potom kontaktirajte dispeere taksi udruenja i dajte im njihove opise. Ja u pozvati Interpol." je bio iznenaen. "Izdaete potjernicu?" je alio zbog potencijalne sramote, ali nije imao izbora. mreu, i to vrsto. sat je bio kljuan. U toku tog prvog sata, bjegunci su predvidljivi. su im potrebne iste stvari. Putovanje. Smjetaj. Novac. Sveto trojstvo. je imao mo da uini da sva tri nestanu za tren oka. Ako poalje faksom fotografije Langdona i Sofi parikim putnim vlastima, hotelima i bankama, jer Interpol nita ne preputa sluaju - nema naina da napuste grad, nema mjesta na kojem bi se mogli sakriti i nema naina da podignu gotovinu a da ih ne prepoznaju. Obino bi se bjegunci uspaniili na ulici i uinili neto nepromiljeno. Ukrali kola. Opljakali prodavaonicu. U oaju upotrebili kreditnu karticu. Koju god greku da poine, brzo bi lokalnim vlastima otkrili gdje se nalaze."Samo za Langdona, zar ne?"

Kole ree. "Neete raspisati potjernicu Nevo. Ona je na agent.""Naravno da u izdati potjernicu i za njom!" brecnu se Fa. "Kakva je svrha da se izda poternica za njim ako e ona obavljati sav prljav posao umjesto njega? Planiram da provjerim njen dosje - prijatelje, obitelj, osobne kontakte- svakoga kome bi se mogla obratiti za pomo. Ne znam to misli da radi, ali to e je kotati mnogo vie od gubitka posla!""elite da budem na telefonima ili na terenu?""Na terenu. Idi na elezniku stanicu i upravljaj ekipom. Uzde su u tvojim rukama, ali nemoj uiniti nijedan korak a da se ne konzultira sa mnom.""Da, gospodine." Kole istra. je ukoeno stajao u nii. Kroz prozor je vidio kako staklena piramida sjaji, dok je njen odraz podrhtavao na talasima koje je vjetar pokretao . Iskliznuli su mi kroz prste. Sam sebi naredi da se opusti. bi i iskusni terenski agent teko izdrao pritisak koji se Interpol spremao da primjeni. i nastavnik? izdrati ni do zore. poumljen park poznat kao Bulonjska uma nazivali su mnogim imenima, ali za poznavaoce Pariza on je bio "Vrt zemaljskih zadovoljstava". epitet se, usprkos tome stoje zvuao veoma laskavo, odnosio upravo na suprotno. Svatko tko je vidio okantnu Boovu sliku istog naziva shvaao je aluziju; slika je, poput ume, bila mrana i izopaena- istilite za udake i fetiiste. Nou su krivudave staze ume bivale oiviene stotinama svetlucavih tijela za iznajmljivanje, koja su mogla zadovoljiti i najskrivenije, neizgovorene elje - mukaraca, ena i onih izmeu. je Langdon sabirao misli da zapone priu o Sionskom prioratu, taksi je proao kroz umoviti ulaz u park i na krianju skrenuo ka zapadu. Langdonu nije bilo lako da se skoncentrie; grupice nonih stanovnika parka ve su poinjale da izranjaju iz sjenki i pokazuju svoju robu pri svjetlosti farova. Ispred njih, dvije tinejderke u toplesu vatreno su piljile u unutranjost njihovih kola. Iza njih, dobro nauljeni crnac u tangama okrenuo se i pokazivao stranjicu. Iza njega, predivna plavua zadigla je mini suknju, otkrivajui da, zapravo, i nije ena.! Langdon je odvratio pogled

i duboko uzdahnuo."Priaj mi o Sionskom prioratu", rekla je Sofi. klimnu, pomislivi kako nema manje prikladne pozadine za legendu koju se spremao da ispria. Pitao se odakle da pone. Povijest bratstva protezala se na vie od jednog milenijuma... predstavljajui zapanjujuu hroniku tajni, uena, izdaje, pa ak i brutalnih muenja od strane razgnevljenog pape."Sionski priorat", poeo je on, "osnovao je 1099. godine u kralj Godfroa Bujonski, neposredno nakon osvajanja grada." klimnu, pogleda prikovanog za njega."Kralj Godfroa navodno je uvao izuzetno monu tajnu - tajnu koja se obitelji nalazila jo od vremena Krista. Plaei se da se tajna nakon njegove smrti, osnovao je tajno bratstvo - Sionski priorat - ih da uvaju njegovu tajnu tako to e je prenositi sa koljena na koljeno. Tokom godina provedenih u Jeruzalemu, Priorat je saznao za tajne dokumente zakopane pod ruevinama Irodovog hrama, koji je bio izgraen na ostacima Solomonovog hrama. Ovi dokumenti su, vjerovao je Priorat, potvrivali istinitost mone tajne koju je uvao kralj Godfroa Bujonski i bili su toliko opasni da Crkva ne bi prezala ni od ega u pokuajima da ih se domogne." je bila zbunjena."Priorat se zakleo da, bez obzira na potrebno vrijeme, ti dokumenti moraju biti izvaeni ispod ruevina hrama i zauvijek zatieni, kako se istina ne izgubila. Da bi doli do tog cilja, Priorat je osnovao vojno krilo - grupu od devet vitezova nazvanih Siromani vitezovi Isusa Krista i Solomonovog hrama." Langdon zastade. "Poznatijih kao vitezovi templari." iznenaeno podie pogled, pokazujui daje za njih ula. je dovoljno esto predavao o vitezovima templarima pa je su gotovo svi na planeti uli za njih. Za znanstvenike, povijest templara predstavljala je nesigurni teren u kojem su se injenice, predanja i pogrene informacije preplitale u tolikoj mjeri daje bilo nemogue dopreti do prave istine. je kad god je mogao izbegavao da pomene templare jer je to izazivalo bujicu komplikovanih pitanja koja su se ticala raznih teorija zavjere. je ve izgledala zbunjeno. "Hoe da kae da je Sionski red vitezova templara kako bi

povratio zbirku tajnih dokumenata? sam mislila da su templari osnovani kako bi titili Svijetu zemlju.""To je esta zabluda. Ideja zatite hodoasnika bila je maska pod templari obavljali svoju misiju. Njihov istinski cilj u Svetoj zemlji bili su dokumenti ispod ruevina hrama.""I jesu li ih pronali?" se naceri. "Nitko to ne zna zasigurno. Meutim, oko jedne svi znanstvenici slau: vitezovi su otkrili neto dolje ispod ruevina... ega su postali nezamislivo bogati i moni." joj na brzinu prui standardni znanstveni pregled zvanine templara, objanjavajui kako su oni u Svetoj zemlji boravili Drugog krstakog rata rekavi kralju Baldvinu II da su tamo zbog zatite kranskih hodoasnika na putevima. Iako nisu bili plaeni i iako su se zavjetovali na siromatvo, vitezovi su rekli kralju da im je potrebno osnovno sklonite, zatraivi od njega dozvolu da se smjeste u talama u ruevinama lirama. Kralj Baldvin je odobrio ovaj zahtjev. neobian izbor smetaja, objasnio je Langdon, bio je sve samo . Vitezovi su vjerovali da su dokumenti koje je Priorat traio zakopani duboko ispod ruevina - ispod Svetinje nad svetinjama, svete prostorije za koju se verovalo daje u njoj boravio sam Bog. Bukvalno, ispod samog srca jevrejske vjere. Gotovo deset godina je devet vitezova ivjelo u ruevinama, prokopavajui vrste stijene u potpunoj tajnosti. ga pogleda. "I kae da su neto otkrili?""Sasvim sigurno jesu", ree Langdon, objanjavajui kako im je zato devet godina, ali da su konano pronali ono za im su tragali. Od- 1101. su blago iz hrama i otputovali u Europu, gdje se njihov utjecaj, kako se inilo, uvrstio preko noi. nije zasigurno znao da li su vitezovi ucenili Vatikan ili je pokuala da kupi utnja vitezova, ali papa Inocentije II je istog trenutka izdao papski dekret bez presedana na osnovu kojeg su vitezovi dobili neogranienu mo, i budui iznad zakona, proglaeni su za vojsku nezavisnu od bilo kakvog uplitanja kraljeva i prelata, kako religioznih tako i politikih. ovu carte blanche koju su dobili od Vatikana, vitezovi templari su zapanjujuom brzinom,

kako brojano tako i u smislu politikog utjecaja, gomilajui ogromna imanja u preko deset zemalja. Poeli su da daju kredite bankrotiranom plemstvu i naplauju kamatu, udarajui na taj nain temelje savremenom bankarstvu i jo vie poveavajui svoje bogatstvo i utjecaj. 1300-ih, zahvaljujui podrci Vatikana, vitezovi su stekli toliku papa Kliment V odluio da se neto mora poduzeti. U dosluhu sa francuskim kraljem Filipom IV, papa je osmislio genijalnu tajnu operaciju koja je imala za cilj da se templari unite a njihovo bogatstvo prigrabi, i tako stekne kontrola nad tajnama od kojih je Vatikan oigledno zazirao. U vojnom manevru dostojnom CIA, papa Kliment izdao je tajna zapeaena nareenja koja je trebalo da njegovi vojnici irom Evrope otvore u isto vrijeme, u petak, 13. oktobra 1307. godine. zoru trinaestog, nareenja su otpeaena. U papinom pismu se papa osobno imao viziju u kojoj ga Bog upozorava da su vitezovi templari heretici krivi za oboavanje avola, homoseksualizam, oskrnavljenje kria, sodomiju i to sve ne. Bog je od pape Klimenta zatraio da oisti zemlju tako to e pohvatati sve vitezove i muiti ih dok ne priznaju sve svoje zloine protiv Boga. Klimentova makijavelistika operacija izvedena je sa vrhunskom preciznou. Toga dana su brojni vitezovi zarobljeni, mueni bez milosti spaljeni na lomai kao heretici. Odjei te tragedije jo uvijek se pronalaze u savremenoj kulturi; do danas se petak trinaesti smatra nesretnim danom. je bila zbunjena. "Vitezovi templari su istrebljeni? Mislila sam templara i danas postoje.""I postoje, pod razliitim nazivima. Usprkos Klimentovim lanim optubama i svesrdnim upinjanjem da se vitezovi unite, templari su imali mone saveznike. Neki od njih su uspjeli da izbjegnu istku Vatikana. Prava Klimentova meta, moni koveg sa blagom odnosno dokumenti koji su oigledno predstavljali izvor moi templara, iskliznuo mu je. Od tog trenutka su dokumenti povereni Sionskom prioratu. Veo tajnovitosti uvao ih je na sigurnom, van dometa Vatikana. Priorat je dokumente uvane u Parizu pod okriljem noi prokrijumario do

templarskih brodova u La Roelu.""Kuda su dokumenti poslani?" slee ramenima. "Odgovor na to pitanje poznat je jedino Sionskom redu. Zahvaljujui tome to su ovi dokumenti i danas meta stalnog istraivanja i nagaanja, vjeruje se da su premetani i ponovno sakrivani nekoliko puta. Trenutna nagaanja kau da se nalaze negdje u Ujedinjenom kraljevstvu." je bila zbunjena."Tisuu godina su se", nastavio je Langdon, "legende o ovoj tajni prenosile sa koljena na koljeno. itava zbirka dokumenata, njena mo i tajna koju ona krije postali su poznati pod jednim imenom Sangreal. Stotine knjiga napisane su na tu temu, i malo je misterija koje su izazvale toliko zanimanje meu istoriarima kao Sangreal.""Sangreal? Ima li ta rije ikakve veze sa francuskom reci sang ili panjolskom sangre - to znai 'krv'?" klimnu. Krv se nalazila svuda oko Sangreala, pa ipak ne na nain koji je Sofi imala na umu. "Legenda je sloena, ali vano je upamtiti da Priorat uva dokaz i navodno eka pravi povijesni trenutak da otkrije istinu.""Kakvu istinu? Koja bi tajna mogla biti toliko mona?" duboko uzdahnu i pogleda kroz prozor, u podzemlje Pariza vrebalo u senkama. "Sofi, rije sangreal je stara rije. Tokom godina je prerasla u drugi termin... savremenije ime." Zastade. "Kada ti kaem savremeni naziv, vidjet e da ve zna mnogo o tome. U stvari, gotovo svi na svijetu su uli za priu o Sangrealu." bila skeptina. "Ja nisam nikada ula za nju.""Naravno da jesi." Langdon se nasmeio. "Samo si navikla da je imenom 'Sveti gral'." zadnjem sjeditu taksija, Sofi je zurila u Langdona. Mora da se ali."Sveti gral?" klimnu glavom, ozbiljnog lica. "Sveti gral je bukvalno znae- termina Sangreal. Izraz potie od francuskog sangraal, to se razvilo u Sangreal, i naposljetku podjeljeno na dvije reci, San Greal." gral. Sofi se postidela to nije odmah uoila etimoloke veze. Ipak, tvrdnja za nju jo uvijek nije imala smisla. "Mislila sam da gral putir. Upravo si mi rekao daje Sangreal zbirka dokumenata neku mranu tajnu.""Da, ali dokumenti ine samo polovinu blaga Svetog grala. Oni su zakopani zajedno sa samim Gralom... i otkrivaju njegovo pravo znaenje.

Dokumenti su vitezovima templarima dali toliku mo upravo zato to otkrivaju pravu prirodu Grala." prirodu Grala? Sofi tek sada nije nita shvatala. Mislila je da gral bio putir iz kojeg je Isus pio na Tajnoj veeri i u koju je iz Arimateje uhvatio Hristovu krv na raspeu. "Sveti gral je ", ree ona. "Moe li biti jednostavnije?""Sofi", proaputa Langdon, naginjui se ka njoj, "prema Sionskom priora-, Sveti gral uope nije putir. Oni tvrde da je legenda o Svijetom gralu kao o putim zapravo genijalno osmiljena alegorija. Odnosno, da pria o Svijetom gralu koristi putir kao metaforu za neto drugo, neto daleko monije." zastade. "Neto to se savreno uklapa u sve to je tvoj djed da nam kae ukljuujui i simbolike reference na sveti enski princip." uvijek nije shvatala. U Langdonovom strpljivom osmehu je vidjela sa njenom zbunjenou, a u njegovim oima da vjeruje u ono to govori. "Ali ako Sveti gral nije putir", upita ona, "staje?" je znao da ovo pitanje slijedi, no ipak nije bio siguran kako da . Ukoliko priu ne smjesti u odgovarajui povijesni kontekst, se zbuniti - upravo kao i Langdonov urednik prije nekoliko mjeseci je predao radnu verziju rukopisa."Ovaj rukopis tvrdi tal" zagrcnuo se njegov urednik, sputajui au na sto i zurei u njega preko napola pojedenog ruka. "Nije mogue da si ozbiljan.""Dovoljno ozbiljan da provedem godinu dana u istraivanju." njujorki urednik Donas Fokman nervozno je gladio bradicu. je, bez sumnje, u toku svoje bogate karijere uo dovoljno besmislenih ideja, no ova gaje, inilo se, ostavila bez teksta."Roberte", naposljetku ree, "nemoj me pogreno shvatiti. Oboavam radi i bilo je zabavno suraivati sa tobom - ali ako pristanem da objavim jednu ovakvu ideju, ljudi e mi mjesecima demonstrirati ispred kancelarije. toga, to e unititi tvoju reputaciju. Ti si povjesniar sa Harvarda, za ime boga, a ne netko popularno arlatansko piskaralo koje eli da zaradi na brzinu. Gdje si zaboga mogao nabaviti dovoljno verodostojnih dokaza koji podravaju jednu takvu teoriju?" nijemi osmjeh Langdon izvue list papira iz depa svog sakoa

od predade ga Fokmanu. Na stranici se nalazila bibliografija od preko pedeset naslova - knjiga dobro poznatih povijesniara, nekih savremenih, nekih vjekovima starih - od kojih su mnoge bili akademski bestseleri. Svi naslovi navodili su istu premisu koju je Langdon upravo iznio. Dok je prolazio kroz listu, Fokman je izgledao poput ovjeka koji je upravo otkrio da je zemlja zapravo ravna. "Znam neke od ovih autora. Oni su... pravi povijesniari!" se naceri. "Kao to vidi, Donas, nije to samo moja teorija. je prisutna ve dugo. Ja se jednostavno nadovezujem na nju. jo nije istraivala legendu o Svijetom gralu iz simbolikog ugla. Ikonografski dokazi koje sam pronaao kako bih potkrepio ovu teoriju su, pa da kaem, zapanjujue ubedljivi." je jo uvijek zurio u spisak. "Boe, jednu od ovih knjiga je napisao sir Li Tibing - britanski kraljevski povjesniar.""Tibing je veliki dio svog ivota posvetio prouavanju Svetog grala. se sa njim. On mi je, zapravo, pruio znaajan dio inspiracije. On vjeruje, Donas, kao i ostali sa tog spiska.""Hoe da kae da svi ovi povijesniari zapravo vjeruju..." Fokner zauta, ne mogavi da izgovori te reci. se ponovno naceri. "Sveti gral je vjerojatno najtraenije blago ovjeanstva. Gral je pokrenuo mnoge legende, ratove i potrage duge itav ivot. Da li bi sve to imalo smisla da se radi samo o putim? Ako je tako, tada bi sasvim sigurno i druge relikvije trebalo da izazivaju jednako ili ak vee zanimanje - kruna od trnja, pravi kri na kojem je Isus razapet, titulus - pa ipak, to nije sluaj. Kroz itavu povijest Sveti gral je bio neto posebno." Langdon se nasmijei. "Sada zna i zato." je jo uvijek vrtio glavom. "Ali ako su sve ove knjige napisane , zato sama teorija nije poznatija?""Ove knjige se nipoto ne mogu nadmetati sa vjekovima zvanine povijesti, naroito zato to tu povijest podrava vrhunski bestseler svih vremena." oi se razrogaie. "Nemoj mi rei daje Hari Poter o Svijetom gralu.""Mislio sam na Bibliju." se tre. "Znao sam to.""Laissez-le!" Sofin povik zaparao je zrak unutar taksija. "Spusti to!" se Sofi nagnula

naprijed preko sjedita i viknula na taksistu, Langdon se trgao. Potom je vidio da taksista dri radio-predajnik i neto njega. se okrete i zavue ruku u dep Langdonovog sakoa od tvida. Prije nego to je Langdon postao svjestan to se dogaa, izvadila je pitolj, okrenula se i prislonila ga taksisti na potiljak. Istog trenutka, voza ispusti radio, podiui jednu slobodnu ruku iznad glave."Sofi!" zagrcnu se Langdon. "to zaboga...""Arretez!" zapovedi Sofi vozau., taksista ju je posluao, zaustavljajui kola i parkirajui ih. tada je Langdon zauo metalni glas dispeera taksi udruenja "...agent po imenu Sofi Nevo..." pucketao je radio. "Ijedan Amerikanac, Robert Langdon..." miii se stegnue. Ve su nas pronali?"Descendez", zahtijevala je Sofi., voza je drao ruke iznad glave dok je izlazio iz svog taksija se nekoliko koraka dalje. je spustila prozor i kroz njega uperila pitolj u zapanjenog taksistu."Roberte", tiho je rekla, "preuzmi volan. Ti e voziti." nije elio da se raspravlja sa enom koja mae pitoljem. iz kola i ponovno uao i sjeo na vozako mjesto. Taksista je psovao, raku jo uvijek podignutih iznad glave."Roberte", rekla je Sofi sa zadnjeg sjedita, "vjerujem da ti je bilo nae magine ume?" klimnu. I previe."Dobro. Odvezi nas odavde.", Langdon pogleda u upravljaki mehanizam automobila. Sranje. je pipao je u potrazi za menjaem i kvailom. "Sofi? Moda bi ti...""Krei!" povikala je. prostitutki prilazilo je da vide to se dogaa. Jedna ena je okretala broj na mobilnom. Langdon pritisnu kvailo i pokrenu menja, nadajui se da je ubacio u prvu brzinu. Pritisnu papuicu za plin, kao da je testira. otpusti kvailo. Gume zakripae kada je taksi jurnuo naprijed, mahnito krivudajui, i bukvalno razgrnuvi okupljenu gomilu. ena sa mobilnim odskoila je ka umi, za dlaku izbegavi da je pregaze."Doucement!" povika Sofi kad se kola zanee na putu. "to to radi?""Pokuao sam da te upozorim", vikao je da nadjaa zvuk nasilnog mijenjanja brzina. "Ja vozim kola sa automatskim menjaem!" je spartanska soba u zgradi od crvenkaste opeke u ulici La Brijer mnogih

patnji, Sajlas je sumnjao da se neto moglo porediti sa bolom koji je zahvatao njegovo blijedo tijelo. Prevaren sam. Sve je izgubljeno. je bio nasamaren. Braa su lagala, izabravi da umru umjesto svoju tajnu. Sajlas nije imao snage da nazove Uitelja. Ne samo da je ubio jedinih etvoro ljudi koji su znali gdje je kljuni kamen sakriven, nego je ubio i opaticu u crkvi Sen-Sulpis. Radila je protiv Boga! Prezrela je rad sekte Opus Dei! zloin u afektu, znatno je komplikovao stvari. Biskup Aringarosa telefonskim razgovorom sredio da Sajlas ue u crkvu Sen-Sulpis; e opat misliti kada otkrije da je sestra mrtva? Poloio ju je natrag u krevet, Rana na njenoj glavi je zjapila. Pokuao je da vrati na mjesto polomljene ploe na podu crkve, ali i taje teta bila nepopravljiva. je planirao da e ga sekta Opus Dei sakriti kada obavi zadatak. Aringarosa e me zatititi. Nije mogao da zamisli od ivota ispunjenog meditacijom i molitvom duboko sjedita sekte Opus Dei u New Yorku. Nikada vie nee kroiti van. to mu je potrebno nalazilo se tamo. Nikome neu nedostajati. Istaknuti ovjek poput biskupa Aringarose, znao je Sajlas, na alost nije mogao tako lako nestati. sam u opasnost biskupa. Tupo je gledao u pod i razmiljao da ivot. Naposljetku, upravo je Aringarosa Sajlasa vratio u ivot... maloj svetenikoj kui u Spaniji, obrazujui ga, dajui mu smisao."Prijatelju moj", rekao mu je Aringarosa, "roen si kao albino. drugima da te poniavaju zbog toga. Zar ne razumije koliko posebnim te to ini? Zar nisi znao daje i sam Noje bio albino?""Noje sa Nojeve barke?" Sajlas to ne bese nikada ranije uo. se smeio. "Da, Noje sa Nojeve barke. Albino. Poput tvoje, je koa bila bijela poput aneoske. Razmisli o tome. Noje je spasio ivot na ovoj planeti. Predodreen si za velike stvari, Sajlase. Gospod te je oslobodio sa razlogom. Ima svoj poziv. Gospodu je potrebna tvoja pomo da obavi svoj zadatak." vremenom je Sajlas nauio da sebe promatra u drugaijem svijetlu. ist. Bijeli. Divan. Poput anela. trenutka, meutim, razoarani glas njegovog oca apatom mu se obratio iz prolosti. es un desastre.

Un spectre. na drvenom podu, Sajlas se molio za oprotaj. Potom, , ponovno posegnu za "disciplinom". se sa menjaem, Langdon je uspio da doveze oteti taksi do udaljenog kraja Bulonjske ume uz samo dva gaenja motora. Na nesreu, sve to je u toj situaciji bilo smijeno iezlo je pred sjenom injenice da je dispeer taksi udruenja stalno ponavljao poziv taksisti da se javi preko radija."Voiture cinq-six-trois. Oii etes-vous? Repondez!" su stigli do izlaza iz parka, Langdon proguta sav maizam i . "Bolje da ti vozi." kao da je laknulo kada je sela za volan. Nekoliko sekundi kasnije, su glatko klizila ka zapadu du Aleje de Longam, ostavljajui Vrt zemaljskih zadovoljstava iza sebe."Na kojoj se strani nalazi ulica Hakso?" upita Langdon, promatrajui kako kazaljka brzinometra prelazi sto kilometara na sat. pogled ostao je prikovan za put. "Taksista je rekao da je to terena Rolan Garos. Znam taj kraj." ponovno izvue teak klju iz dapa, merei njegovu teinu . Osjeao je daje to predmet od neprocjenjive vanosti. Moda slobode., dok je priao Sofi o vitezovima templarima, Langdon je ovaj klju, pored ugraviranog peata Priorata, jo neto dovodi u vezu sa ovim bratstvom, i to na jedan suptilniji, diskretniji nain. Jednakokraki kri bio je simbol ravnotee i harmonije - ali i vitezova templara. Svima su bile poznate slike na kojima vitezovi templari nose bijele tunike sa crvenim jednakokrakim kriem. Istina, kraci kria templara bili su malo proireni na krajevima, ali ipak jednake duine. kri. Ba kao ovaj na kljuu. osjeti kako mu mata divlja dok je zamiljao to bi mogli kljuu. Sveti gral. Gotovo se naglas nasmijao apsurdnosti svoje pomisli. Verovalo se da se Gral nalazi negdje u Engleskoj, zakopan u nekoj skrivenoj komori ispod jedne od mnogih crkava templara, gdje je sakriven najmanje od 1500. godine. Velikog majstora Da Vinija. je, kako bi sauvao svoje mone dokumente na sigurnom, da ih tokom prvih vjekova mnogo puta premeta. Povijesniari su vjerovali da je Gral premjetan ak est puta od kako je iz Jeruzalema stigao u Europu. Posljednji put je Gral "vien" 1447.

godine, kada su brojni svjedoci opisali poar koji je izbio i gotovo progutao dokumenta prije nego to su, u etiri ogromna kovega oko kojih su morali da zapnu po estorica ljudi, odneta na sigurno mjesto. Nakon toga, nitko vie nikada nije tvrdio da je vidio Sveti gral. Sve to se od tada ulo bile su povremene glasine o tome da je sakriven u Velikoj Britaniji, zemlji kralja Artura i vitezova okruglog stola. god da se nalazio, dvije vane injenice su opstajale: je znao gdje se Gral nalazio za njegova ivota. skrovite se vjerojatno nije promijenilo do dananjeg dana. ovog razloga su tragaoci za Gralom jo uvijek paljivo prouavali dijela i dnevnike u nadi da e otkriti skrivene tragove koji e do Grala. Neki su tvrdili da planinska pozadina na slici Bogorodica meu stijenama odgovara topografiji brdskog masiva punog peina u kotskoj. Drugi su tvrdili daje neobian raspored apostola na Tajnoj veeri neka vrsta ifre. Bilo ih je koji su tvrdili da rendgenski zraci na Mona Lizi otkrivaju daje originalno bila naslikana sa priveskom od kamena lapis lazuli koji prikazuje Iziu - deta!j koji je Da Vini navodno kasnije odluio da prefarba. nikada nije vidio dokaze da je privezak zaista bio naslikan, niti je mogao da zamisli kako bi ovaj podatak uope otkrio gdje se nalazi Sveti gral, no ipak su fanatini tragaoci za Gralom jo uvijek o tome do besvesti raspravljali na Internetu. voli dobru zavjeru. zavjere su se stalno pojavljivale. Najnovija je, naravno, otkriem daje Da Vinijeva uvena slika Poklonjenje mudraca krila mranu tajnu ispod slojeva boje. Talijanski dijagnostiar umjetnosti, Mauricio Seracini, otkrio je uznemirujuu istinu, koju je New York tajms magazin uoljivo prenio u lanku pod naslovom "Zatakivanje Leonarda". je sivo-zelena skica ispod slike Poklonjenje mudraca zaista bila djelo, Seracini je otkrio da sama slika, bez sumnje, to nije. Istina je bila da je neki anonimni slikar, kao u bojanci, bojom ispunjavao Da Vinijeve skice godinama nakon njegove smrti. Daleko je vie uznemiravalo ono to se nalazilo ispod boje. Snimci dobijeni infracrvenom reflektografijom i rendgenskim

zracima pokazuju da je taj slikar - aljivdija, dok je ispunjavao Da Vinijeve skice, sumnjivo odstupao od osnovnog crtea... kao da eli da iskrivi Da Vinijeve prave namjere. Kakva god bila prava priroda crtea ispod slike, jo uvijek nije obelodanjena. Ipak, osramoeni zvaninici galeri- Ufici u Firenci smjesta su sliku otpremili u skladite sa druge strane ulice. Leonardove prostorije u Galeriji sada nailaze na zbunjujuu ploicu na mjestu gdje je nekada visilo Poklonjenje mudraca. DJELO PROLAZI KROZ U PRIPREMI ZA RESTAURACIJU. bizarnom podzemnom svijetu savremenih tragalaca za Gralom, Leonardo da Vini je i dalje predstavljao veliku nepoznanicu itave potrage. inilo se da njegova umetnika dijela umiru od elje da otkriju tajnu, no ipak, kakva god da je ta tajna bila, ostala je skrivena - moda ispod slojeva boje, moda ifrirana na samoj povrini, a moda je nigdje nije ni bilo. Moda je obilje Da Vinijevih nagovjetaja samo prazno obeanje ostavljeno kako bi muilo radoznale i nabacilo podrugljivi osmejak na lice njegove Mona Lie."Da li je mogue", upita Sofi, vraajui Langdona u sadanjost, "da dri otkljuava skrovite na kojem se nalazi Sveti gral?" smjeli zvuao je usiljeno, ak i njemu samom. "Zaista ne vjerujem. Pored toga, kau daje Gral sakriven negdje u Ujedinjenom kraljevstvu, a ne u Francuskoj", uputio ju je na brzinu."Ali ini se da je Gral jedini logini zakljuak", insistirala je. " siguran klju, obiljeen peatom Sionskog priorata, koji nam je ostavio sam lan Sionskog priorata bratstva koje, upravo si mi rekao, uva Sveti gral." je znao da su njeni argumenti logini, pa ipak ih intuitivno nikako nije mogao prihvatiti. Postojale su glasine da se Priorat zakleo da e jednog dana Gral vratiti u Francusku, na njegovo konano odredite, ali sasvim sigurno nisu postojali nikakvi povijesni dokazi da se to zaista dogodilo. Sve i da je Priorat uspio da Gral vrati u Francusku, adresa u ulici Hakso broj 24, terena, teko daje zvuala kao otmjeno i prikladno mjesto. "Sofi, zaista ne vidim kako bi ovaj klju bio u nekoj vezi sa Gralom.""Zato to bi trebalo daje

Gral u Engleskoj?""Ne samo zato. Mjesto na kojem se nalazi Sveti gral je jedna od tajni u povijesti. lanovi Priorata ekaju desetljeima, dokazujui dovoljno povjerljivi, prije nego to budu unapreeni u najvie ealone bratstva i saznaju gdje se nalazi Gral. Tu tajnu titi komplikovani sistem podeljenog znanja, i iako je bratstvo Priorata izuzetno veliko, samo etiri lana u odreeno vrijeme znaju gdje je Gral sakriven - Veliki majstor i njegova tri senechaux. Vjerojatnost da je tvoj djede bio jedan od etvorice vrhovnika veoma je mala." djede jeste bio jedan od njih, mislila je Sofi, pritiskajui plin. U sjeanju joj je ostao urezan prizor koji je bez ikakve sumnje potvrivao status njenog djeda u bratstvu."A ak i da tvoj djede jeste bio u gornjem ealonu, nikada mu ne bi da neto otkrije nekome tko ne pripada bratstvu. Nezamislivo je da bi tebe uveo u taj uski krug." sam bila tamo, mislila je Sofi, prizvavi ritual iz podruma. Pitala li je to pravi trenutak da ispria Langdonu emu je prisustvovala one noi u zamku u Normandiji. Ve deset godina ju je stid spreavao da se nekome ispovjedi. Stresla bi se na samu pomisao o tome. Negdje u daljini zaule su se sirene, i ona osjeti kako je obuzima sve vei umor."Tamo!" ree Langdon, uzbuen stoje ugledao ogroman kompleks teniskih terena Rolan Garos kako se pomalja ispred njih. se provue do terena. Nakon to su ga nekoliko puta promaili, na- su otkrili ukrtanje sa ulicom Hakso i skrenuli u nju, vozei se malih brojeva. Ulica je postajala sve vie industrijska. nam je broj dvadeset i etiri, Langdon ree sam sebi, svaajui da u potaji trai crkvene tornjeve. Ne budi smesan. Zaboravljena u ovom kraju ?"Eno ga", uzviknu Sofi, pokazujui. oi pratile su Sofinu ispruenu ruku do graevine pred njima., zaboga?... je bila moderna. Zdepasto utvrenje sa ogromnim neonskim jednakokrakim krstom koji je sijao sa vrha fasade. Ispod kria nalazio se natpis: DEPOZITNA je bio sretan to se nije izlanuo da je oekivao crkvu templara. po karijeru simbologa leala je u njihovoj sklonosti da skrivena znaenja pronalaze u situacijama kada ih nema. U ovom sluaju,

Langdon bjee potpuno zaboravio dajejednakokraki kri simbol na zastavi neutralne vicarske. je ta misterija rijeena. i Langdon imali su klju od pretinca u vicarskoj banci. zamka Gandolfo, val planinskog zraka jurnuo je preko vrha litice i visoke zaravni, izazivajui jezu u biskupu Aringarosi kad je iskoraio iz fijata. Trebalo je bolje da se obuem, mislio je, opirui se refleksu da se strese. Posljednji utisak koji je trebalo veeras da ostavi bila je slabost ili strah. je bio u mraku, izuzev prozora na samom vrhu zgrade, koji svetleli. Biblioteka, mislio je Aringarosa. Budni su i ekaju. Pognuo je glavu da se odupre vjetru, grabei naprijed a da kupole opservatorije nije udostojio ni pogleda. koji gaje doekao na vratima izgledao je pospano. Isti onaj sve- koji bese doekao Aringarosu prije pet mjeseci. Meutim, veeras je to uinio sa mnogo manje gostoljubivosti. "Zabrinuli smo se za vas, biskupe", rekao je sveenika gledajui na sat, a Aringarosi je izgledao vie ozlojeen nego zabrinut."Ispriavam se. Zrakoplovne linije su tako nepouzdane ovih dana." promrmlja neto nerazumljivo i potom ree: "ekaju vas gore. u vas." je bila prostrana etvrtasta prostorija obloena tamnim drve- od poda do tavanice. Na svakoj strani nalazile su se visoke police prepune knjiga. Pod je bio od smeeg mramora sa ivicom od crnog bazalta - prikladno podseanje na to daje zgrada nekada bila palata."Dobrodoli, biskupe", obrati mu se glas sa druge strane prostorije. pokua da vidi tko mu se obraa, ali svjetla su bila - mnogo vie nego za vrijeme njegove prve posjete, kada je sve bletalo. No surovog buenja. Veeras, ovi ljudi su sjedili u senkama, kao da se pomalo stide onoga to treba da se dogodi. ue polako, ak kraljevski dostojanstveno. Vidio je mukaraca za dugim stolom na drugom kraju prostorije. Siluetu ovjeka u sredini prepoznao je istog trenutka - debeli Secretarius Vaticana, vrhovni arbitar za sva pravna pitanja u Vatikanu. Druga dvojica bili su talijanski kardinali na visokim poloajima. je koraao bibliotekom, prilazei im. "Ispriavam se to kasnim. U razliitim smo vremenskim zonama. Mora da ste umorni.""Nita

zato", ree dravni sekretar Vatikana, ruku skrtenih na . "Zahvalni smo vam to ste potegli ak ovamo. Najmanje to moemo da uradimo jeste da vas budni doekamo. Moemo li vam ponuditi kavu ili netko osvjeenje?""Volio bih da se ne pretvaramo da je ovo kurtoazna posjeta. Moram na jo jedan zrakoplov. Da prijeemo na posao?""Naravno", ree dravni sekretar Vatikana. "Delali ste bre nego to .""Jesam li?""Imate jo mjesec dana.""Vi ste vau zabrinutost iskazali jo prije pet mjeseci", ree Aringarosa. "Zato bih ja ekao?""U pravu ste. Veoma smo zadovoljni vaom ekspeditivnou." pogled pree du dugog stola, do velike crne aktovke."Je li to ono to sam traio?""Jeste." Dravni sekretar je zvuao zabrinuto. "Mada, moram da priznam, nas taj zahtjev. Izgleda prilino...""Opasno", dovri jedan od kardinala. "Jeste li sigurni da ga ne nekuda? Suma je van svake pameti." je skupa. "Ne brinem se za svoju sigurnost. Bog je uz mene." je da sumnjaju u to."Onoliko koliko sam zahtijevao?" sekretar klimnu. "Obveznice Vatikanske banke velikih glase na donosioca. Svugdje u svijetu prihvaaju se kao gotovina." Aringarosa prie kraju stola i otvori aktovku. Dva debela svenja obveznica nalazila su se unutra, svaki sa peatom Vatikana i natpisom PORTATORE to je znailo da obveznice moe da unovi onaj tko ih posjeduje. je izgledao napeto. "Moram da kaem, biskupe, svi bismo osjeali daje ovo gotovina." bih mogao ni da podignem toliko mnogo novanica, mislio je Aringarosa, zatvarajui aktovku. "Obveznice vrijede koliko i novac. Sami ste tako rekli." u nelagodi razmenie poglede. Naposljetku, jedan od njih ree:"Da, ali ove obveznice potiu iz Vatikanske banke." se nasmijei za sebe. Upravo zato je Uitelj predloio da Aringarosa uzme novac u obveznicama Vatikanske banke. Sluilo je to kao osiguranje. Sada smo u ovome svi zajedno. "Ovo je savreno legalna transakcija", ustade u obranu Aringarosa. "Opus Dei je osobna prelatura Vatikana, a Njegova svetost moe da raspolae ovim sredstvima kako smatra za shodno. Nikakav zakon se ne kri.""Istina, pa ipak..." Dravni sekretar se nae

naprijed i stolica zakripe teinom. "Nije nam poznato to namjeravate da napravite sa tim novcem, a ako je to na bilo koji nain nelegalno...""Imajui na umu to traite od mene", suprotstavi se Aringarosa, "to ra- sa ovim novcem uoptc vas se ne tie." duga tiina. da sam u pravu, mislio je Aringarosa. "A sada, pretpostavljam neto da potpiem?" skoie, spremno mu gurajui papir, kao da samo ele da ode. je promatrao papir pred sobom. Nosio je papski peat. " identino kopiji koju ste mi poslali?""Doslovce." je bio iznenaen zbog toga to nita nije osjeao dok je potpisivao dokument. inilo se da su trojica ljudi, meutim, odahnuli sa olakanjem."Hvala vam, biskupe", ree dravni sekretar. "Vaa sluba Crkvi biti zaboravljena." podie aktovku. etvorica dostojanstvenika se pogledae kao da postoji jo neto to treba rei, ali oigledno ne bese. Aringarosa se okrete i zaputi se ka vratima."Biskupe?" pozva ga jedan od kardinala kad stie do praga. zastade, okreui se. "Da?""Koji vam je sljedei potez?" je osjeao daje pitanje vie duhovne nego geografske prirode, ipak nije imao namjeru da raspravlja o moralnosti u ovo doba. "Pariz",, i izae. depozitna banka bila je Geldschrank 0-24 h banka sa paletom savremenih anonimnih usluga u tradiciji vajcarskih bankovnih rauna obeleenih brojevima. Sa filijalama u Cirihu, Kuala Lumpuru, New Yorku i Parizu, banka je posljednjih godina proirila svoje usluge tako da je sada nudila i pohranjivanje pomou kompjuterizovane anonimne ifre. njenog delovanja bila je uvjerljivo najstarija i - anonyme Lager - usluge deponovanja na nevieno, takoer poznate i kao 'anonimni sefovi'. Klijenti koji su eljeli da pohrane bilo to, od potvrda o obveznicama do vrednih slika, mogli su anonimno deponovati svoju imovinu, a isto je tako i svakog trenutka podii, prolazei kroz postupak koji je za cilj imao da stvori itav niz visokotehnolokih velova privatnosti. je Sofi zaustavljala taksi ispred njihovog odredita, Langdon je promatrao doslednu arhitekturu zgrade, oseajui daje Cirika depozitna banka kompanija sa malo smisla za humor. Zgrada je

bila pravougaonik bez prozora koji je izgledao kao daje u potpunosti iskovan od elika bez sjaja. Nalik ogromnoj metalnoj cigli, utvrenje je bilo uvueno u odnosu na ulicu, a etiri i po metra visok neonski jednakokraki kri sijao je na fasadi. poverljivosti bankarskog poslovanja koju je Svajcarska je jedan od najunosnijih izvoznih proizvoda ove drave. Poduzea poput ovog postala su zloglasna u svijetu umjetnosti jer su pruala savreno mjesto na kojem su kradljivci umetnikih dijela mogli da kriju ukradene predmete, godinama ukoliko je to potrebno, sve dok se praina ne slegne. Depoziti su zakonima o privatnosti bili zatieni od policijskog istraivanja. Pored toga, bili su povezani sa bankovnim raunima obiljeenim brojevima, bez imena. Kradljivci su stoga mogli da se opuste, znajui da su pokradeni predmeti na sigurnom i da ih nikada ne mogu povezati sa njima. zaustavi vozilo ispred impozantne kapije koja je zaklanjala do banke - cementom oivienu stazu koja se sputala ispod zgrade. Vidio kamera iznad kapije bila je uperena direktno u njih i Langdon je imao osjeaj daje ova kamera, za razliku od onih u Luvru, prava. spusti prozor i pogleda elektronsku tablu sa vozaeve strane. sadrao je uputstva na sedam jezika. Na vrhu liste nalazio se engleski. KLJU. izvadi zlatni laserski narezan klju iz depa i usmjeri pozornost tablu. Ispod ekrana se nalazila trouglasta rupa."Neto mi govori da e odgovarati", ree Langdon. postavi trouglasti klju u istu ravan sa otvorom i ubaci ga, unutra sve dok itav klju nije uao. Oigledno nije bilo potrebno okretati ga. Istog trenutka, kapija poe da se otvara. Sofi skinu nogu sa konice i kola kliznue do sljedee kapije i table. Iza njih, prva se kapija zatvorila, uhvativi ih u zamku poput broda u prevodnici. se nije sviao osjeaj zatoenosti. Nadajmo se da i ova radi. druga je tabla sadrala poznato uputstvo. KLJU. je Sofi upravo to i uinila, druga se kapija istog trenutka otvori. trenutaka kasnije, silazili su krivudavom stazom koja se sputala ka unutranjosti graevine. garaa bila je mala i slabo osvijetljena, sa mjestima

za desetak kola. njenom udaljenom kraju Langdon spazi glavni ulaz u zgradu. Crveni tepih se protezao preko cementnog poda, vodei posjetioce do velikih vrata za koja se inilo da su iskovana od vrstog metala. o nejasnim porukama, pomisli Langdon. Dobrodoli i drite parkira taksi u blizini ulaza i ugasi motor. "Bolje da ostavi ." zadovoljstvom, pomisli Langdon, gurnuvi pitolj ispod sjedita. su iz kola i hodajui crvenim tepihom stigli do eline ploe . Na njima nije bilo nikakve drke, ali se na zidu pored nalazila trouglasta rupa. Ovog puta, nije bilo uputstava."Dri podalje one koji sporo ue", ree Langdon. se nervozno nasmeja. "Idemo." Gurnu klju u rupu i vrata se uz otvorie ka unutra. Razmenivi poglede, Sofi i Langdon uoe. Iza njih, vrata se uz tup udar zatvorie. Cirike depozitne banke bio je napadno dekorisan, kao nijedan do tada bese vidio. Dok se veina banaka zadovoljavala uobiajenim mermerom i granitom, ova se opredelila za metal i zakivke od jednog do drugog zida. li im je dekorater? pitao se Langdon. Metaloprodukt? je pogledom prelazila preko hola, Sofije izgledala jednako uplaeno. metal se nalazio svuda - na podu, zidovima, vratima - ak je izgledalo da su i stolice u holu napravljene od livenog metala. Ipak, efekt je bio impresivan. Poruka je bila jasna: ulazite u sef. su uli, krupni ovjek iza pulta podie pogled. Iskljuio je mali koji je do tada gledao i doekao ih prijatnim osmijehom. Usprkos ogromnim miiima i vidljivom naoruanju, govorio je sa uglaenom utivou vicarskog potrka."Bonsoir", ree. "Izvolite?" na dva jezika bio je najnoviji trik gostoljubivosti evropskih domaina. Nisu pravili nikakve pretpostavke i omoguavali su gostu da odgovori na kojem god jeziku mu se prohte. ne odgovori ni najednom. Jednostavno je poloila klju na pult ispred ovjeka. pogleda nanie i istog trenutka se ispravi. "Naravno. Va dizalo se nalazi na kraju hodnika. Obavijestit u nekoga da dolazite." klimnu i uze klju. "Koji kat?" je udno pogleda. "Va klju daje uputstvo liftu na koji kat ." se osmehnu. "Ah, da." je promatrao novopridolice kako

idu ka liftu, ubacuju klju, nestaju. im su se vrata za njima zatvorila, on zgrabi telefon. Nikoga nije obavetavao da stiu; nije bilo potrebe za tim. uvar sefova ih je spremno ekao otkad su ubacili klju na ulaznoj kapiji. toga, zvao je deurnog ravnatelja banke. Dok je telefon zvonio, ponovno ukljui televizor i zagleda se u njega. Vijesti koje je gledao upravo su se zavravale. Uspio je da ponovno vidi dva lica na ekranu. se javi. "Oui?""Imamo izvesnu situaciju ovdje dolje.""to se dogaa?" upitao je ravnatelj."Francuska policija noas traga za dvoje bjegunaca.""Pa?""Oboje su upravo uli u nau banku." tiho opsova. "U redu. Smjesta u pozvati gospodina Vernea." potom spusti slualicu i okrete drugi broj. Ovoga puta, zvao je Interpol. je bio iznenaen kada je osjetio da se dizalo sputa, umjesto da . Nije imao predstavu o tome za koliko su katova skliznuli ispod nivoa prije nego to su se vrata konano otvorila. Nije vano. Bio je sretan to je izaao iz lifta. aurnost koja je ostavljala utisak, domain ih je ve ekao. Ponlariji i prijatan, obuen u briljivo ispeglano flanelsko odijelo zbog kojeg je izgledao kao da tu ne pripada bankar starog kova u modernom svijetu visoke tehnologije."Bonsoir", ree ovjek. "Dobro veer. Budite ljubazni i poite za mnom,'il vous plait." Ne ekajui odgovor, okrete se na peti i hitro krenu niz uski metalni hodnik. i Sofi su ga pratili niz hodnike, prolazei pored velikih prosto- ispunjenih kompjuterima koji su treptali."Voici", ree njihov domain, zaustavljajui se ispred elinih vrata ih. "Evo nas." i Sofi zakoraie u drugi svijet. Mala prostorija pred njima izgledala je kao otmena dnevna soba nekog dobrog hotela. Metal i zakivci behu nestali. Zamijenili su ih orijentalni ilimi, namjetaj od tamne hrastovine i meke fotelje. Na irokom stolu na sredini prostorije dvije kristalne ae stajale su pored otvorene flae perijea, iji su mjehurii jo uvijek uborili. Posuda od kalaja sa kavom puila se pored njega. sat, mislio je Langdon. Prepustite sve Svajcarcima. se uviavno osmehnu. "Rekao bih da je ovo vaa prva posjeta naoj banci?"

je oklevala, potom klimnu."Razumijem. Kljuevi se esto ostavljaju u nasljedstvo i posjetioci koji put ovdje gotovo po pravilu nisu upoznati sa procedurom." Pokaza sa piem. "Ova prostorija vam je na raspolaganju koliko god je potrebno.""Kaete da se kljuevi ponekad nasleuju?" upita Sofi."Tono. Va klju je poput vajcarskih rauna obeleenih brojem, esto zavetavaju iz generacije u generaciju. Za nae zlatne raune, najmanji period zakupa sefa iznosi pedeset godina. Plaeno unaprijed. Dakle, viamo dosta generacija jedne obitelji." je zurio. "Jeste li rekli pedeset godina."Najmanje", odgovori njihov domain. "Naravno, moete odabrati mnogo dui period zakupa, ali ukoliko ne doe do daljih dogovora, i nita se sa raunom pedeset godina, sadraj tog sefa se automatski unitava. Da vas provedem kroz proces pristupa vaem sefu?" klimnu. "Molim vas." domain rukom pokaza po luksuznom salonu. "Ovo je vaa privatna soba. Kada izaem iz nje, moete ovdje provesti koliko god vremena elite pregledajui i mjenjajui sadraj vaeg sefa, koji e stii... ovdje." Odvede ih do udaljenog zida gdje je iroka prijenosna traka uz graciozno u prostoriju, pomalo nalik pokretnoj traci za prtljag. "Klju ubacujete u otvor tamo..." ovjek pokaza na veliku elektronsku tablu naspram pokretne trake. Na tabli se nalazio poznati trouglasti otvor. "Kada kompjuter potvrdi oznake na vaem kljuu, ukucavate broj rauna i vaa sef-kutija e automatski stii iz donjeg glavnog sefa do vas. Kada zavrite, kutiju stavite natrag na pokretnu traku, ponovno ubacujete klju i proces tee obratno. Zahvaljujui tome to se sve odvija automatski, vaa privatnost je zagarantovana, ak i u odnosu na osoblje ove banke. Ukoliko vam je bilo to potrebno, jednostavno pritisnite usluno dugme na stolu u sreditu prostorije." se spremala da postavi pitanje kad je telefon zazvonio. ovjek je i izgledalo je da mu je neprijatno. "Molim vas, oprostite me." Prie telefonu, koji se nalazio na stolu pored kave i perijea."Oui?" javio se. mu se naboralo dok je sluao glas sa druge strane. "Oui... oui...'accord." Spustio je slualicu i izvetaeno im

se nasmeio. "Ispriavam se, sada u morati da vas napustim. Osjeajte se kao kod kue." Brzo poe ka vratima."Oprostite", pozva ga Sofi. "Da li biste mogli neto da mi razjasnite to odete? Spomenuli ste da treba da ukucam broj rauna!" zastade na vratima. Bio je bled. "Naravno. Poput veine vajcarskih banaka, nai sefovi su povezani sa brojem, a ne sa imenom. Vi imate klju i osobni broj rauna poznat samo vama. Va klju je polovina vae identifikacije. Osobni broj rauna je druga polovina. Inae, ukoliko izgubite klju, svatko bi ga mogao upotrijebiti." oklevala. "A to ako mi moj dobroinitelj nije ostavio broj rauna?" srce zalupa. U tom sluaju oigledno nemate to da . Smireno im se osmehnu. "Poslat u nekoga da vam pomogne. Uskoro e stii.", bankar zatvori vrata iza sebe i okrete teku bravu, zakljuavajui ih unutra. drugom kraju grada, Kole je stajao na koloseku eljeznike du Nor kada mu je telefon zazvonio. je to Fa. "Interpol je dobio dojavu", rekao je. "Pusti vlakove. Lang- i Nevo su upravo uetali u pariku filijalu Cirike depozitne banke. Hou da nai ljudi smjesta budu tamo.""Ima li nagovestaja o tome to je Sonijer pokuavao da saopti i Robertu Langdonu?" glas bio je hladan. "Ako ih uhapsite, porunice Kole, moi u ih pitam." je shvatio poruku. "Ulica Hakso broj dvadeset etiri. Odmah, kapetane." slualicu i pozva svoje ljude preko radija. Vjerne - predsjednik parikog ogranka Cirike depozitne banke - ivio je u otmenom stanu iznad banke. Usprkos udobnom smetaju, oduvijek je sanjao da ima stan na reci na L'il Sen-Lui, gdje je mogao ivjeti rame uz rame sa pravim cognoscenti, umjesto ovdje, gdje se susretao samo sa nezgrapno bogatima. se umirovim, govorio je Vjerne sam sebi, ispuniupodrum , ukrasiti salon Fragonarom i moda Bueom, a dane u provoditi u potrazi za antikvitetnim nametajem i rijetkim knjigama u Latinskoj etvrti. noi, Vjerne je bio budan tek est i po minuta. Ipak, dok je urio hodnik banke, izgledao je kao da su ga njegov osobni kroja i frizer uglancali do savrenstva. Besprekorno odeven u

svileno odijelo, Vjerne pricnu u usta malo spreja i popravi kravatu u hodu. Nije mu bilo prvi put da ga probude kako bi se pobrinuo za klijente koji su stizali iz razliitih vremenskih zona. Iz tog razloga, svoje navike spavanja je razvio po uzoru na Masai ratnike - afriko pleme ratnika uvenih po svojoj sposobnosti da se probude iz najdubljeg sna i za svega nekoliko sekundi budu pripravni za borbu. boj spreman, pomisli Vjerne, plaei se da bi se usporeenje ove pokazati kao neobino tono. Dolazak klijenta sa zlatnim je zahtijevao dodatnu pozornost, ali dolazak klijenta sa zlatnim kljuem za kojim je Sudska policija izdala potjernicu bie izuzetno delikatna stvar. je imala dovoljno sukoba sa silama zakona oko prava na klijenata i bez dokaza da su neki od njih kriminalci. minuta, rekao je Vjerne sam sebi. Ti ljudi moraju da napuste prije nego to policija stigne. bude brzo delao, katastrofa moe biti izbegnuta. Vjerne e rei poli- da su dotini bjegunci zaista uli u njegovu banku, kao to je javljeno, da su odbijeni budui da nisu imali broj rauna. Da barem prokleti uvar nije pozvao Interpol. Diskrecija oigledno nije rije koju je uvar od 15 eura na sat imao u svom rjeniku. se na pragu, on duboko uzdahnu i opusti miie. Potom, 'srdaan' osmjeh, otkljua vrata i ulete u prostoriju poput toplog povetarca."Dobro veer", rekao je, gledajui ka klijentima. "Ja sam Andre Vjerne. vam mogu biti na us..." Ostatak reenice zastao je negdje ispod njegove Adamove jabuice. ena pred njim bila je posjetilac koga je najmanje oekivao."Oprostite, da li se poznajemo?" upita Sofi. Bankar je za trenutak da je vidio duha."Ne...", promrmlja predsjednik banke. "Ne vjerujem... Ovdje se sve anonimnosti." On uzdahnu i usiljeno se osmehnu. "Pomonik mi je rekao da imate zlatan klju, ali da nemate broj rauna. Mogu li da pitam kako ste doli do ovog kljua?""Moj djede mi ga je dao", odgovori mu Sofi, pomno ga promatrajui. Njegova nelagoda sada je bila jo uoljivija."Zaista? Djede vam je dao klju, ali ne i broj rauna?""Nije imao vremena", ree Sofi. "Ubijen je veeras." njene reci bankar se zatetura unatrag.

"Jacques Sonijer je mrtav?" upita, su mu se oi ispunjavale uasom. "Ali... kako?!" je Sofi ustuknula, nema od oka. "Vi ste poznavali mog dedu?" Andre Vjerne izgledao je jednako zaprepaten. Pokuao je da tako to se oslonio o sto. "Jacques i ja smo bili bliski prijatelji. Kada se to dogodilo?""Veeras. U Luvru." ode do duboke kone fotelje i utonu u nju. "Moram oboma da izuzetno vano pitanje." Podie pogled ka Langdonu, pa ga ponovno usmjeri ka Sofi. "Da li je netko od vas dvoje umijean u njegovu smrt?""Ne!" ree Sofi. "Naravno da ne." izraz bio je smrknut i on zastade, razmiljajui. "Vae slike razaslao svuda. Tako sam vas prepoznao. Trae vas zbog ubojstva." klonu. Faje ve obavijestio Interpol? Izgledalo je da je kapetan motivisaniji nego stoje Sofi oekivala. Brzo objasni Verneu tko je Langdon i to se te noi odigralo unutar Luvra. je bio zapanjen. "I dok je va djede umirao, ostavio vam je pronaete gospodina Langdona?""Da. I ovaj klju." Sofi poloi zlatni klju na sto sa kavom ispred Vernea, ga tako da je peat Priorata ostao sa donje strane. pogleda klju ali ga ne dotaknu. "Ostavio vam je samo ovaj klju? drugo? Nikakvo komad papira?" je znala da je u Luvru urila, ali je bila sigurna da nita drago iza Bogorodice meu stijenama. "Ne. Samo klju." beznadno uzdahnu. "Bojim se daje svaki klju elektronski posa desetocifrenim brojem rauna koji funkcionira kao ifra. Bez broja, va klju je bezvrijedan." cifara. Sofi je nevoljno izraunala kriptografsku vjerovatnou. De- milijardi moguih rjeenja. ak i kada bi mogla uposliti najmonije kompjuter paralelnog procesiranja koje je Sudska policija imala, jo uvijek bi joj bili potrebni tjedni da otkrije ifru. "Sigurno nam, gospodine, sa obzirom na okolnosti, moete pomoi.""ao mi je. Zaista ne mogu nita da uinim. Klijenti sami biraju svoj preko posebnog terminala, to znai da je broj rauna poznat i kompjuteru. To je jedan nain da se osigura anonimnost. Kao i sigurnost naih zaposlenih." je shvatala. Supermarketi su postupali na isti nain. KLJUEVE OD SEFA. Ova banka oigledno nije eljela da

riskira da netko ukrade klju i potom, uzevi zaposlenog za taoca, sazna broj rauna. sijede pored Langdona, pogleda klju, potom Vernea. "Imate li o tome staje moj djede ostavio u vaoj banci?""Ba nikakvu. To je princip Geldschrank banke.""Gospodine Vjerne", insistirala je, "imamo veoma malo vremena noas. veoma direktna, ako dopustite." Posegnu za zlatnim kljuem i okrete ga, gledajui bankara u oi dok ga je suoavala sa peatom Sionskog priorata. "Da li vam simbol na ovom kljuu neto znai?" pogleda ljiljan bez ikakve reakcije."Ne, ali mnogi nai klijenti ugraviraju znak kompanije ili inicijale kljueve." uzdahnu, jo uvijek ga paljivo promatrajui. "Ovaj peat je drutva poznatog kao Sionski priorat." ponovno nije pokazao nikakvu reakciju. "O tome nita ne znam. mi je bio prijatelj, ali razgovarali smo uglavnom o poslu." ovjek namesti kravatu, sada ve nervozan."Gospodine Vjerne", insistirala je Sofi, odlunim tonom. "Moj djede nazvao veeras i rekao mi da smo on i ja u velikoj opasnosti. Rekao je da mora neto da mi da. Dao mi je klju vae banke. A sada je mrtav. Sve to moete da nam kaete bie od pomoi." se znojio. "Moramo da izaemo iz zgrade. Plaim se da e stii. Moj uvar je obavijestio Interpol." se toga i plaila. Pokua posljednji put. "Moj djede je rekao da mi kae istinu o mojoj obitelji. Da li vam to ita govori?""Gospoice, vaa obitelj je nastradala u automobilskoj nesrei kada mladi. ao mi je. Znam da vas je djede veoma volio. Nekoliko puta mi je spomenuo kako ga boli to se ne viate." nije znala to da odgovori. upita: "Da li sadraj ovog sefa ima ikakve veze sa Sangrealom?" ga udno pogleda. "Ne znam to je to." Upravo tada, telefon zazvoni i on ga tre sa pojasa. "Oui?" Sluao je za trenutak, iznenaenog i sve zabrinutijeg izraza lica. "La police? Si rapidement?" Opsova, izdade bre zapovijedi na francuskom i ree da e biti u holu za minut. vezu, okrenuo se ka Sofi. "Policija je reagirala mnogo inae. Stiu ovog trena." nije nameravala da ode praznih ruku. "Recite im da smo doli i . Ako ele da pretrae banku, zahtevajte

nalog za pretres. To e im oduzeti vrijeme.""ujte", ree Vjerne, "Jacques je bio moj prijatelj a ni moja banka ne vrste tlaka, pa iz ta dva razloga, ne namjeravam da vas prepustim policiji. Dajte mi minut i smislit u kako da neopaeno napustite banku. Vie ne smijem da se mijeam." On ustade i pouri ka vratima. "Ostanite ovdje. Sredit u sve i potom u se vratiti.""Ali to je sa sefom", upita Sofi. "Ne moemo samo tako da odemo.""Tu ne mogu nita da uradim", ree Vjerne, izlazei brzo. "ao mije." je za trenutak gledala za njim, pitajui se da li je broj rauna zako- negdje u bezbrojnim pismima i paketima koje joj je djede slao a koje nije otvarala. iznenada ustade i Sofi primjeti neoekivani sjaj zadovoljstva oima."Roberte? Smije se.""Tvoj djede je bio genije.""Molim?""Deset cifara?" nije imala pojma o emu govori."Broj rauna", ree on, dok mu se licem irio poznati iskrivljeni osmjeh."Prilino sam siguran da nam gaje ipak ostavio.""Gdje?" izvadi snimak mjesta zloina i ispravi ga na stoiu sa kavom. trebalo samo da proita prvi red i shvati daje Langdon u pravu.-3-221-1-1-8-, rana davi,' demon zlo ini!.S. Pronai Roberta cifri, ree Sofi, a kriptografski marci je prooe dok je prouavala snimak.-3-2-21-1-1-8- je napisao broj svog rauna na podu Luvra! je prvi put ugledala Fibonaijeve brojeve napisane na parketu, pret- je daje njihova jedina svrha da navedu Sudsku policiju da pozove kriptografe i tako ukljue Sofi u istragu. Kasnije, shvatila je da su brojevi takoer i klju za deifrovanje ostalih redova - niz bez reda... numeriki anagram. Sada, krajnje zadivljena, otkrila je da brojevi imaju jo vanije znaenje. Gotovo sigurno su otvarali misteriozni sef njenog djeda."Bio je majstor igre rijei", ree Sofi, okreui se ka Langdonu. "Oboavao je viestruke slojeve znaenja. ifre unutar ifri." je ve poao ka elektronskoj tabli pored prenosne trake. snimak i pouri za njim. je imala tastaturu slinu onoj na aparatima za podizanje bankama. Na monitoru je stajao logo banke u obliku kria. Pored tastature nalazio se trouglasti otvor. Sofi pouri da ubaci

klju u njega. na monitoru se istog trenutka promjeni: RAUNA: je treptao. I ekao. cifara. Sofi proita brojeve sa snimka, a Langdon ih ukuca. RAUNA: je ukucao posljednju cifru, stanje na monitoru se ponovno promjeni. se poruka na nekoliko jezika. Sa engleskim na samom vrhu. nego to pritisnete 'ENTER', molimo provjerite tonost Vaeg broja rauna. Vae vlastite sigurnosti, ako kompjuter ne Vaeg rauna, sistem e se automatski iskljuiti."Fonction terminer", ree Sofi, mrtei se. "Izgleda da imamo samo ." Standardni automati za podizanje gotovine omoguavali su korisniku tri pokuaja da ukuca ispravan PIN kod prije nego to bi zaplenili njegovu kreditnu karticu. Ovo oigledno nije bio obian automat za gotovinu."Cifre su u redu", potvrdi Langdon, paljivo poredei ono to su brojevima na snimku. Potom pokaza na 'ENTER' tipku. "Hajde." Sofi isprui kaiprst ka tastaturi, ali zastade. Neobina misao joj se javi."Hajde", pourivao ju je Langdon. "Vjerne e se uskoro vratiti.""Ne." Ona povue ruku. "Ovo nije ispravan broj rauna." "Naravno da jeste! Deset cifara. to bi drugo moglo biti?" "Suvie je nasumino." nasumino? Langdon se uope nije slagao. Svaka je banka save- svojim klijentima da nasumice odaberu PIN kod kako ga nitko ne pogoditi. Klijenti ove banke sasvim su sigurno dobili isti savjet broja rauna. obrisa sve to su ukucali i samouvereno pogleda Langdona. " velika sluajnost to se cifre u ovom navodno nasuminom broju rauna mogu poredati u Fibonaijev niz." shvati daje u pravu. Ranije te veeri, Sofije pretumbala u Fibonaijev niz. je ponovno bila ispred tastature, ovaj put unosei drugi broj, napamet. "tovie, imajui na umu daje moj djede oboavao simboliku i ifre, da odatle slijedi da bi za broj rauna odabrao neto to mu znai, neto to bi lako mogao da zapamti." Zavrila je ukucavanje i lukavo se nasmeila. "Neto to izgleda nasumino... ali zapravo nije." pogleda monitor. RAUNA: mu je potreban trenutak, ali kada je shvatio, znao je daje u pravu. niz.-1-2*3-5-8-13- se Fibonaijev niz stopi u desetocifreni broj, postajao

je . Lako za pamenje, a ipak naizgled nasumino. ifra koju Sonijer nikada ne bi zaboravio. tovie, bilo je objanjenje zato se broj navrljan na podu Luvra mogao transformisati u uvenu matematiku progresiju. se nagnu i pritisnu tipku 'ENTER'. se ne dogodi. nita to bi oni mogli vidjeti. trenutka, ispod njih, u peinolikom podzemnom sefu banke, se pokrenula. Klizei po dvosmernom transportnom sistemu prikaenom za tavanicu, kanda potrai odgovarajue koordinate. Na cementnom podu ispod nje, stotine identinih plastinih sanduia lealo je poredano na ogromnoj reetki... poput nizova malih kovega u podzemnoj kripti. se zaustavi i spusti, i elektrino oko potvrdi ispravnost bar kutiji. Potom, sa kompjuterskom preciznou, kada zgrabi teku drku i trgnu kovei navie. Nove se komande pokrenue i kanda prenese kutiju do drugog kraja sefa, zaustavljajui se ispred nepokretnog prenosnog pojasa. sasvim paljivo, ruica poloi koveg i odmaknu se. je kutija poloena, prenosili pojas zabruja... katova iznad, Sofi i Langdon sa olakanjem odahnue pojas poe da se kree. Stojei pored trake, osjeali su se kao iscrpljeni putnici koji ekaju misteriozni prtljag iji im sadraj nije bio poznat. traka ue u prostoriju sa desne strane, kroz uzani prorez vrata. Metalna vrata kliznue navie i velika plastina kutija izroni iz dubina na krunoj prenosnoj traci. Kutija je bila crna, od teke livene plastike, i daleko vea nego stoje Sofi oekivala. Izgledala je poput kovega za zrakoplovni transport kunih ljubimaca, samo bez ikakvih otvora. se zaustavi upravo ispred njih. i Sofi nemo su zurili u misteriozni koveg. i sve ostalo u vezi sa ovom bankom, i koveg je bio industrijski - zatvarai, naljepnica sa bar kodom na vrhu, izlivena izdrljiva drka. pomisli da slii na ogromnu kutiju za alat. gubei vrijeme, Sofi podie dvije kope okrenute ka njoj. Potom na Langdona. Zajedno, podigoe teki poklopac i pustie ga da na suprotnu stranu. se, zavirie u sanduk. prvi pogled, Sofi je pomislila daje sanduk prazan. Potom neto ugle-. Na dnu kovega. Usamljeni predmet. drvena kutija bila je

otprilike veliine kutije za cipele i arke. Drvo je bilo bogato tamnopurpurno, sa jasnim arama. drvo, shvati Sofi. Omiljeno drvo njenog djeda. Na poklopcu se nalazila prekrasna intarzija rue. Sofi i Langdon razmenie zbunjene poglede. se nagnu i zgrabi kutiju, vadei je van., kako je teka! ju je prenela do velikog stola. Langdon je stajao pored nje. Oboje su zurili u mali koveg sa blagom po koje ih je oito poslao njen djede. je netremice promatrao runo urezanu sliku na poklopcu - pet latica. Mnogo puta je vidio takvu ruu. "Rua sa pet latica", proaputao je, "predstavlja simbol Priorata za Sveti gral." Sofi se okrete i pogleda ga. Langdon je znao o emu razmilja. I sam tome razmiljao. inilo se da dimenzije kutije, teina njenog sadraja Priorata za Gral upuuju samo na jedno. Hristov putir nalazi se drvenoj kutiji. Langdon ponovno ree sam sebi da to nije mogue."Savrene je veliine", proaputa Sofi, "da se u nju smjesti... putir." daje to putir. privue kutiju preko stola ka sebi, spremajui se daje otvori. Meu-, dok ju je vukla, dogodi se neto neoekivano. Iz kutije dopre neobian, uborei zvuk. sa zakanjenjem shvati. Unutra se nalazi tekuina? je izgledala jednako zbunjeno. "Jesi li uo?..." klimnu, izgubljen. "Tekuina." se naprijed, Sofi polako pomaknu kopu i podie poklopac. unutra nije nalikovao niemu to bi Langdon oekivao. Meutim, jedna stvar im je oboma odmah postala jasna. Ovo definitivno nije Hristov putir. je blokirala ulicu", ree Andre Vjerne, ulazei u ekaonicu. "Bit e teko izvesti vas odavde." Kad je za sobom zatvorio vrata, Vjerne ugleda teki plastini sanduk na prenosnoj traci i ukopa se u mjestu. Boe! Pristupili su Sonijerovom raunu? i Langdon bili su za stolom, priljubljeni jedno uz drago i neim stoje liilo na veliku drvenu kutiju za nakit. Sofi istog poklopac i podie pogled. "Ipak smo znali broj rauna", ree. je ostao bez teksta. Ovo je sve mijenjalo. On sa respektom od kutije i pokua da smisli svoj sljedei potez. Moram da ih izvedeni iz banke! Ali kako je policija ve postavila barikade, Vjerne je mogao da smisli samo jedan nain da to izvede. "Gospoice

Nevo, ako vas sigurno izvedem iz banke, hoete li predmet ponijeti sa sobom ili ga vraate u sef prije nego to krenete?" pogleda Langdona, a potom Vernea. "Moramo da ga ponesemo." klimnu. "U redu. U tom sluaju, to god daje u pitanju, predlaem da ga zamotate u jaknu dok budemo prolazili hodnikom. Ne bih elio da ga bilo tko dragi vidi." je Langdon skidao sako, Vjerne pouri do prenosne trake, prazan koveg i ukuca niz jednostavnih komandi. Prijenosna traka pone ponovno da se kree, odnosei plastini sanduk natrag u sef. Vadei zlatni klju iz otvora pored komandne table, predade ga Sofi."Ovuda. Pourimo." stigoe do stranje platforme za utovar, Vjerne ugleda blesak policijskih svetaia koji je dopirao iz podzemne garae. Namrti se. Vjerojatno su blokirali rampu. Zaista u probati ovo da izvedem? Sada se preznojavao. pokaza na jedan od baninih malih oklopnih kamiona. bila je jo jedna usluga koju je Cirika depozitna banka nudila. "Uite u prostor za prtljag", ree, otvarajui teka zadnja vrata i pokazujui na odjeljak od blistavog elika. "Odmah se vraam." su se Sofi i Langdon penjali u kamion, Vjerne pouri preko platfor- za utovar do kontrolorove kancelarije, ue unutra, pokupi kljueve i pronae vozaevu odoru i kaket. Skidajui svoj sako i kravatu, poe da oblai vozaku jaknu. Predomiljajui se, stavi opasa sa futrolom za pitolj ispod odore. Dok je izlazio, zgrabio je vozaev pitolj sa police, ubacio spremnik i gurnuo ga za pojas, zakopavajui odoru preko njega. se do kamiona, Vjerne natue vozaku kapu nisko na elo i baci pogled na Sofi i Langdona, koji su stajali unutar prazne eline kabine."Bie vam potrebno ovo", ree Vjerne, posegnuvi unutra i prekida kako bi upalio jedinu sijalicu na tavanici spremita. "I bolje je da sjednete. Ni zvuka dok ne proemo kroz kapiju." i Langdon sedoe na metalni pod. Langdon je drao blago umotano sako od tvida. Zalupivi teka vrata, Vjerne ih zakljua. Potom se smjesti iza upravljaa i pokrenu motor. se oklopno vozilo kloparajui kretalo ka gornjem djelu spusta, osjeao kako mu se znoj ve skuplja ispod vozake kape. Vidio

je da nalazi mnogo vie policijskih svjetala nego to je zamiljao. Dok penjao uz uspon, unutranja kapija se otvori ka unutra kako bi . Vjerne proe i prieka da se kapija iza njega zatvori prije nego to je krenuo naprijed, ka sljedeem senzoru. Druga kapija se takoer otvori. Ostao je jo samo ulaz. i policijska kola koja su blokirala vrh uspona. otre znoj sa ela i produi. policajac izae iz kola i mahnu mu da se zaustavi nekoliko metara od barikade. etvoro patrolnih kola bilo je parkirano vani. se zaustavi. Navlaei vozaku kapu dublje na elo, nabaci onoliko grub izraz lica koliko su mu to njegova kultura i obrazovanje doputali. se sa vozakog sjedita, on otvori vrata i pogleda nanie ka agentu, ije je lice bilo ozbiljno i ukasto."Qu 'est-e qui se passe ?" Vjerne grubo upita."Je suis Jerome Collet", ree agent. "Lieutenant Police Judiciaire." Pokaza na teretni prostor kamiona. "Qu'est-e qu'il y a la-dedans?""Otkud, kog avola, ja da znam", odgovori Vjerne na prostom francuskom. "Ja sam samo voza." nije bio impresioniran. "Traimo dvoje kriminalaca." se nasmeja. "Onda ste doli na pravo mjesto. Neki od ovih koje vozim imaju toliko novca da mora da su kriminalci." podie sliku iz pasoa Roberta Langdona. "Da li je ovaj ovjek vaoj banci veeras?" slegnu ramenima. "Nemam pojma. Ja sam radnik na utovaru. putaju ni blizu klijentima. Mora da ue i pita na recepciji.""Vaa banka zahtijeva nalog za pretres prije nego to nas pusti unutra." nabaci zgaen izraz. "Administracija. Nemoj me vui za jezik.""Otvorite kamion, molim vas." Kole pokaza ka teretnom djelu. je zurio u agenta, usiljeno se nasmejavi. "Da otvorim kamion? da ja imam kljueve? Misli da nama vjeruju? Treba da vidi koju dobijam." nakrivi glavu na jednu stranu, oigledno mu ne vjerujui. " kaete da nemate kljueve od vlastitog kamiona?" odmahnu glavom. "Ne od teretnog dijela. Samo od kabine. Ove kamione zapeati nadzornik na platformi za utovar. Onda kamion eka dok netko ne odnese kljueve od teretnog dijela do odredita. Kad ujemo da su kljuev i kod primaoca, tada dobijamo odobrenje da vozimo. Ni

sekundu ranije. Nikada ne znam to kog avola teglim.""Kada je ovaj kamion zapeaen?""Mora da je to bilo prije nekoliko sati. Veeras vozim skroz do St. od teretnog dijela su ve tamo." gaje promatrao kao da pokuava da mu proita misli, agent odgovarao. znoja se spremala da kapne niz Verneov nos. "Dozvoljava", briui nos rukavom i pokazujui na policijska kola koja su mu blokirala put. "Jako urim.""Da li svi vozai nose rolekse?" upita agent, pokazujui na spusti pogled i vide svjetlucavi kai svog apsurdno skupog sata kako izviruje ispod rukava njegove jakne. Merde. "Ovo smee? Kupio sam ga za dvadeset evra na ulici od nekog Tajvanca, na Sen ermen de Preu. Prodat u ti ga za etrdeset." je utio, i naposljetku se skloni. "Ne, hvala. Sigurno putujte." se nije usudio da die sve dok kamion nije odmakao dobrih pedeset metara niz ulicu. A sada je imao drugi problem. Svoj tovar. Kuda da ih vozim? je leao potrbuke na madracu u svojoj sobi, putajui da se krv od bievanja na njegovim leima zgrua na zraku. serija druenja sa "disciplinom" donijela mu je nesvesticu i slabost. Jo uvijek nije uklonio pojas od kostreti i osjeao je kako mu krv curi niz unutranju stranu butine. Ipak, nije mogao pred sobom da opravda skidanje pojasa. sam Crkvu. gore, iznevjerio sam biskupa. je trebalo da bude spasenje biskupa Aringarose. Prije pet mjeseci, se bio vratio sa sastanka u Vatikanskoj opservatoriji, gdje je to ga je duboko promijenilo. Nedjeljama je bio potiten, da bi naposljetku podijelio brigu sa Sajlasom."Ali to je nemogue!" Sajlas je uzviknuo. "Ne mogu to da prihvatim!""Istina je", rekao je Aringarosa. "Nezamislivo, ali istinito. Za samo ." reci su prestravile Sajlasa. Molio se za spasenje, pa ak i u takvim mranim danima njegova vjera u Boga i Put nije poputala. Tek mjesec dana kasnije oblaci se volebno razioe i svetio nade poe da se pomalja. uplitanje, tako je to nazvao Aringarosa. prvi put je izgledalo da biskup gaji nadu. "Sajlase", proaputao je,"Bog nam je pruio priliku da zatitimo Put. Naa borba e, kao i sve borbe, zahtijevati rtve. Hoe li da bude Boji vojnik?" je pao na koljena pred biskupom

Aringarosom - ovjekom koji dao novi ivot - i rekao: "Ja sam janje Gospodnje. Raspolaite mnome, kao pastir, kako vae srce nalae." mu je Aringarosa izloio mogunost koja im se ukazala, Sajlas da u pitanju moe biti samo Boja ruka na djelu. Volebna sudbina! je Sajlasa povezao sa ovjekom koji je predloio plan - ovjekom koji se nazivao Uiteljem. Iako se Uitelj i Sajlas nikada ne behu sreli licem u lice, svaki put kada su razgovarali telefonom Sajlas je bio ispunjen strahopotovanjem, kako zbog dubine Uiteljeve vjere tako i zbog raspona njegove moi. Izgledalo je da Uitelj sve zna, da ima oi i ui na svim mjestima. Kako je Uitelj dolazio do svojih informacija Sajlas nije znao, ali Aringarosa je predano vjerovao Uitelju i Sajlasu je rekao da ini isto. "Radi kako i Uitelj govori", rekao je Sajlasu biskup, "i izai emo kao pobjednici.". Sajlas je sada zurio u goli pod i plaio se da im je pobjeda izmakla. Uitelj je prevaren. Kljuni kamenje bio varljivi orsokak. A sa prevarom, sva nada je iezla. je elio da nazove biskupa Aringarosu i upozori ga, ali Uitelj prekinuo sve njihove kanale komunikacije. Radi nae sigurnosti., prevazilazei ogroman strah, Sajlas se uspuza na noge i pronae svoj ogrta, koji je leao na podu. Iz depa uze mobilni telefon. Pognuvi glavu od srama, okrenu broj."Uitelju", proaputao je, "sve je izgubljeno." Sajlas iskreno ispria prevaren."Suvie brzo gubi vjeru", odgovori Uitelj. "Upravo sam primio vijesti. oekivane, ali izuzetno dobrodole. Tajna je u ivotu. Jacques Sonijer je prenio ono to je trebalo prije nego to je umro. Uskoro u te pozvati. noanji posao jo uvijek nije okonan." u slabo osvetljenom teretnom djelu oklopnog kamiona bila je poput vonje u eliji. Langdon se borio protiv dobro mu poznate nervoze koja ga je muila u zatvorenom prostoru. Vjerne je rekao da e nas odvesti na sigurnu udaljenost od grada. Kuda? Koliko daleko? su se noge ukoile od sjedenja po turski na metalnom podu i poloaj, trgnuvi se kada krv ponovno potee donjim dijelom njegovog tijela. U rukama je jo uvijek stezao neobino blago koje su iznijeli iz

banke."Mislim da smo sada na autoputu", proaputa Sofi. je osjeao isto to. Kamion je, nakon zaustavljanja na kapiji banke, krenuo naprijed, skreui i lijevo i desno netko vrijeme, i sada je ubrzavao do, kako se inilo, najvee brzine. Ispod njih, gume otporne na metke tutnjale su po glatkom asfaltu. Usredsreujui se na dragocjeni smotuljak u rukama, Langdon ga poloi na pod, odmota sako i izvadi kutiju, povlaei je ka sebi. se premjesti tako da su sjedili jedno pored drugog. Langdonu je izgledalo kao da su dvoje djece koja su se zbila nad boinim poklonom. toplim bojama kutije od ruinog drveta, intarzija u obliku je nainjena od blijedog drveta, vjerojatno jelovine, koje je jasno slabim svijetlom. Rua. itave armije i religije izgraene su oko . Kao i tajna drutva. Rozenkrojceri. Vitezovi Ruinog kria."Hajde", ree Sofi. "Otvori je." duboko uzdahnu. Poseui za poklopcem, baci jo jedan divljenja na komplikovanu intarziju i potom, otkaivi kopu, i otkri tajanstveni predmet u kutiji. je gajio nekoliko fantazija u vezi sa onim to bi mogli otkriti , ali svaka od njih bese pogrena. Udobno uukan u grimiznu svilu leao je predmet koji Langdon ni izbliza nije shvaao. od uglaanog bijelog mramora, bio je to kameni cilindar tube sa teniskim lopticama. Meutim, cilindar je bio znatno kompliciraniji od jednostavnog kamenog valjka i inilo se da je sastavljen od mnogo dijelova. Pet mermernih diskova veliine krafne bili su poredani i privreni jedan uz drugi unutar delikatnog bakarnog okvira. Liilo je to na neku vrstu kaleidoskopa u obliku valjka sastavljenog od vie tokica. Svaki kraj cilindra privrivala je po jedna kapica, takoer mermerna, tako da nije bilo mogue zavirili u njegovu unutranjost. S obzirom na to da se ulo bukanje, Langdon je pretpostavljao da je cilindar upalj. zbunjujua kao i konstrukcija cilindra, meutim, bila su i pismena svuda po njegovoj povrini, to je prvenstveno privlailo Langdonovu pozornost. Na svakom od pet diskova paljivo je ugravirana ista nevjerojatna serija slova - itava abeceda. Cilindar je podseao Langdona na jednu od

njegovih igraaka iz djetinjstva - drku sa ispisanim pokretnim dijelovima, koji su se mogli okretati kako bi se stvorile razliite rijei."Nevjerojatno, zar ne?" proaputala je Sofi. podie pogled. "Ne znam. Staje, do avola, to?" blesak u Sofinim oima. "Moj djede je to pravio iz hobija. Izumio ih je Leonardo da Vini." i pod priguenim svijetlom Sofi je primijetila Langdonovo iznenaenje."Da Vini?" promrmljao je, ponovno gledajui predmet."Da. Zove se kripteks. Prema mom djedu, nacrt je potekao iz jednog Vinijevih tajnih dnevnika.""emu slui?" na umu veeranje dogaaje, Sofi je znala da bi odgovor na mogao nositi neke zanimljive implikacije. "To je sef, ree ona. "Za pohranjivanje tajnih informacija." oi se jo vie razrogaie. mu objasni daje jedan od omiljenih hobija njenog djeda bilo prav- modela Da Vinijevih pronalazaka. Talentirani zanatlija koji je sate provodio u svojoj radionici za metal i drvo, Jacques Sonijer je uivao da stvara po uzoru na velike majstore - Faberea, mnoge specijaliste za gravuru i daleko praktinijeg, Leonarda da Vinija. i letimino pregledanje Da Vinijevih dnevnika otkrivalo je pronalazaka koje nikada nije realizovao. Jedna od omiljenih razbibriga Jacquesa Sonijera bilo je oivljavanje Da Vinijevih manje poznatih ideja- sprava za mjerenje vremena, pumpi za vodu, kripteksa, pa ak i detaljno razraenog modela srednjovekovnog francuskog viteza, koji je sada ponosno stajao na radnom stolu u njegovoj uredu. Kao rezultat prouavanja iz anatomije i kineziologije, Da Vini je 1495. napravio nacrt unutranjeg mehanizma robota-viteza koji je imao sve zglobove i tetive, i bio osmiljen tako da moe da ustane, mae rukama i pomjera glavu zahvaljujui fleksibilnom vratu dok otvara i zatvara anatomski uverljivu vilicu. Taj vitez u oklopu, oduvijek je vjerovala Sofi, bio je najdivnija stvar koji je njen djede ikada napravio..., sve dok nije vidjela kripteks u ovoj kutiji od ruinog drveta."Napravio mi je jedan ovakav kripteks kada sam bila mala", rekla je."Ali nikada nisam vidjela neki ovako ukraen i ovako velik." nije skidao pogled sa kutije. "Nikada nisam uo za

kripteks." nije bila iznenaena. Veina Leonardovih nerealizovanih pronalazaka nikada nije prouavana, niti je imala ime. Bilo je mogue da je termin kripteks pronalasku dao njen djede, io je odgovarajui naziv za spravu koja se koristila kriptografijom kako bi zatitila informacije napisane na svitku u unutranjosti, ili kodeksu. Vini je bio pionir kriptografije, znala je Sofi, iako mu je to rijetko priznavano. Sofini predavai na fakultetu su, predstavljajui kompjuterske metode obezbeivanja podataka, hvalili moderne kriptografe poput Zimermana i Snajera, ali nisu spominjali da je upravo Leonardo prije mnogo vjekova izumio jedan od prvih osnovnih oblika enkripcije javnim kljuem. Sofin djede joj je, naravno, ispriao sve o tome. je njihov oklopni kamion tutnjao autoputem, Sofi je Langdonu objasnila da je kripteks predstavljao Da Vinijevo rjeenje dileme kako poslati poverljive poruke na velike daljine. U eri bez telefona ili elektronske pote, jedini izbor su bili potonoe. Na nesreu, ako bi potonoa posumnjao da pismo sadri vrijedne informacije, mogao je vie da zaradi ako ih proda neprijateljima nego ako isporui pismo kome je namijenjeno. Mnogi veliki umovi u prolosti pronalazili su kriptografska rjeenja kako bi zatitili podatke: Julije Cezar je razvio shemu pisanja u iframa poznatu kao Cezarova kutija; Marija, kraljica kotske, smislila je ifru supstitucije i tako je slala tajna nareenja iz zatvora; dok je genijalni arapski znanstvenik Abu Jusuf Ismail al-Kindi titio svoje tajne zahvaljujui genijalno zamiljenoj ifri polialfabetske supstitucije. Vini je, meutim, zamijenio matematiku i kriptografiju . Kripteksom. Prenosnom kutijom u koju su se mogla pisma, karte, dijagrami, bilo to. Kada bi informacija bila zapeaena unutar kripteksa, samo je onaj koji je posjedovao odgovarajuu ifru mogao da joj prie."Potrebna nam je ifra", ree Sofi, pokazujui na brojanike sa slovima."Kripteks funkcionira nalik bravi sa kombinacijama za bicikle. Ako poreda brojanike pravilno, brava se otvara.

Ovaj kripteks ima pet brojanika. Ako ih poreda kako treba, lebovi se unutra dovedu u isti niz i itav cilindar se otvori.""A onda?""Kada se cilindar otvori, pristupa upljem sredinjem djelu u koji se moe smjestiti mali svitak." nije mogao da vjeruje. "I kae da ti je djede to pravio kada mala?""Neke, da. Za roendan bi mi poklonio kripteks i rekao bi mi zagonetku. zagonetke je bila ifra za kripteks, i kada bih ga otkrila, mogla sam da ga otvorim i pronaem roendansku estitku.""Mnogo truda oko estitke.""Ne, na estitki bi se uvijek nalazila druga zagonetka ili putokaz. Djede da smilja komplikovani lov na blago koji je vodio po itavoj kui, koji bi me naposljetku doveo tlo mog pravog poklona. Svaki je lov na blago bio provjera karaktera ili zasluge, kako bi se proverilo da li nagradu. A provjere nikada nisu bile jednostavne." ponovno pogleda napravu, jo uvijek skeptian. "Ali zato ga na silu? Ili ga razbiti? Metal izgleda krhko, a mramor je meki kamen." se nasmeila. "Zato to je Da Vini bio suvie pametan da to ne . Osmislio je kripteks tako da se, ukoliko proba da ga otvori na silu svitak automatski uniti. Gledaj." Sofi posegnu u kutiju i paljivo izvadi cilindar. "Svaka poruka koja se ubacuje unutra prvo se napie na svitku papirusa.""A ne na paretu koe?" odmahnu glavom. "Na papirusu. Znam daje ovija koa bila mnogo izdrljivija i ea u to doba, ali morao je to biti papirus. to tanji to bolji." "U redu." "Prije nego to se papirus ubaci u odjeljak u kripteksu, omota se oko krhkog stakalca."Ona nakrivi kripteks i tekuina u njemu zaklokota. "Staklo sa tenou.""Sa kakvom tenou?" se nasmijei. "Sa octom." je oklijevao za trenutak, a potom poe da klima glavom. "Genijalno." i papirus, mislila je Sofi. Ako bi netko pokuao da na silu otvori kripteks, staklena cijev bi se razbila i sirce bi brzo unitilo papirus. Prije nego to bi netko stigao da izvadi svitak, on bi se pretvorio u kau."Kao to vidi", ree mu Sofi, "jedini nain da se doe do poruke ifra od pet slova. A ako imamo pet

brojanika, svaki sa po slova, to je dvadeset est na peti stupanj." Brzo je procenila broj permutacija. "Priblino dvanaest milijuna mogunosti.""Ako ti tako kae", ree Langdon, izgledajui kao da mu kroz priblino dvanaest milijuna pitanja. "to misli, kakva se informacija nalazi unutra?""to god da je u pitanju, djede je oigledno oajniki elio da to ." Zastade, sputajui poklopac kutije i promatrajui intarziju u obliku rue sa pet latica na njoj. Neto ju je muilo. "Jesi li rekao, ranije, da je rua simbol Grala?""Upravo tako. U simbolizmu Priorata, rua i Gral su sinonimi." nabra elo. "To je udno, jer mi je djede uvijek govorio da rua . Imao je obiaj da okai ruu na vrata svoje kancelarije kod kue kada je obavljao neki povjerljivi razgovor telefonom ili kada nije elio da ga uznemiravam. Podsticao me je da i ja tako radim." Sreo, govorio joj je djede, umjesto da se zakljuavamo jedno od drugog, moemo da okaimo ruu - lafleur des secrets - na vrata kada nanije potrebna privatnost. Na taj emo nain nauiti da potujemo jedno drugo i da vjerujemo jedno drugom. Starije rimski obiaj da se okai rua."Sub rosa", ree Langdon. "Rimljani bi okaili ruu za vrijeme bi naznaili daje sastanak povjerljiv. Oni koji su prisustvovali da to god daje reeno pod ruom - ili sub rosa - mora da ostane tajna." joj na brzinu objasni da tajanstvenost koju rua predstavlja razlog to ju je Priorat koristio kao simbol Grala. Rosa rugosa, jedna od najstarijih vrsta rue, imala je pet latica i pentagonalnu simetriju, ba poput zvijezde vodilje Venere, stoje ruu ikonografski snano povezivalo za enskou. Pored toga, rua je stajala u dubokoj vezi sa konceptom "pravog pravca" i navigacije. Rua kompasa pomagala je putnicima pri navigaciji, kao i Ruine linije, longitudinalne linije na kartama. Iz ovog razloga, rua je bila simbol koji je oznaavao Gral na mnogim nivoima - tajnovitost, enskost i vodstvo enski putir i zvijezda vodilja koja je upuivala na skrivenu istinu. je zavrio priu, izgledalo je da su mu se miii lica iznenada stegnuli."Roberte? Jesi li dobro?" su mu bile prikovane za kutiju od ruinog

drveta. "Sub... rosa", promucao je, dok mu se oprezno oduevljenje irilo licem. "Nije mogue.""to?" polako podie pogled. "Ispod znaka rue", proaputa on. "... mislim da znam to je to." je jedva mogao da povjeruje u svoju pretpostavku, pa ipak, na umu tko im je dao taj kameni cilindar, kako im ga je dao, i sada, intarziju rue na poklopcu, odgonetka se prosto nametala. rukama im je kljuni kamen Priorata. je bila izriita. kamenje ifrirani kamen koji lei pod znakom rue."Roberte?" Sofi ga je promatrala. "to se dogaa?" je bio potreban trenutak da sabere misli. "Da li ti je djede o neemu to se naziva la clef de voutel""Klju od sefa?" prevede Sofi."Ne, to je bukvalan prijevod. Clef de voute je est arhitektonski termin. Voute se ne odnosi na sef u banci, nego na svod luka. Poput zasvoene tavanice.""Ali zasvoene tavanice nemaju kljueve.""Zapravo, imaju. Svaki kameni luk mora da ima centralni kamen u na vrhu koji povezuje dijelove i nosi svu teinu. Taj kamenje, u arhitektonskom smislu, klju luka. Na engleskom ga zovemo kljuni kamen." ju je gledao u oi, oekujui bilo kakvu varnicu prisjeanja. slee ramenima, sputajui pogled ka kripteksu. "Ali ovo kljuni kamen." nije znao odakle da krene. Masonska tehnika graenja sa kljunim kamenom bila je jedna od najbolje sauvanih tajni ranog masonskog bratstva. etvrti stupanj masona. Arhitektura. Kljuni kamen. Sve je bilo povezano. Tajno znanje o tome kako koristiti kljuni kamen da bi se izgradio luni svod dio je mudrosti koji je od masona nainio tako bogate zanatlije, i tu tajnu su paljivo uvali. Kljuni kamen je obavijala tradicionalna tajnovitost. Ipak, kameni cilindar koji se nalazio u kutiji od ruinog drveta bio je oigledno neto potpuno drugaije. Kljuni kamen Priorata -ukoliko im se zaista on nalazio u rukama uope nije bio ono to je Langdon zamiljao da jeste."Kljuni kamen Priorata nije moja specijalnost", priznao je Langdon."Moje zanimanje za Sveti gral prvenstveno je simboliko, tako da se trudim da ignoriram obilje predanja koja upuuju kako doi do njega." obrve se izvie. "Pronai Sveti

gral?" s nelagodom potvrdi glavom, veoma paljivo odmerivi e izrei. "Sofi, prema predan ju Priorata, kljuni kamenje ... mapa koja otkriva skrovite Svetog grala." je bila potpuno zbunjena. "I ti misli daje to ovo?" nije znao to da kae. ak je i njemu samom sve zvualo nevjerojatno, pa ipak logino. ifrirani kamen, skriven ispod znaka rue. daje kripteks osmislio Leonardo da Vini - raniji Veliki priorata - jo je jedan primamljivi pokazatelj da se zaista radi kamenu Priorata. Nacrt ranijeg Velikog majstora... koji je mnogo vjekova kasnije oivio takoer jedan lan Priorata. Veza suvie opipljiva da bi se zanemarila. posljednje decenije, povijesniari su za kljunim kamenom tragali crkvama. Oni koji su tragali za Gralom, a kojima je bila poznata povijest ifrovanih dvosmislenosti Priorata, zakljuili su daje la clef de voute bukvalno kljuni kamen - arhitektonski kamen - gravirani, ifrirani kamen, umetnut u luni prolaz u nekoj crkvi. Ispod znaka rue. U arhitekturi, rue nisu nedostajale. Rozete kao prozori. Rozetni reljefi. I, naravno, mnotvo petolista - ukrasnih cvetova sa pet latica koji su se esto nalazili na vrhovima lukova, ba iznad samih kljunih kamenova. Izgledalo je da je skrovite avolski jednostavno. Mapa koja vodi do Svetog grala smjetena visoko u vrhu nekog luka neke zaboravljene crkve, podsmijava se slepim posetiocima koji prolaze ispod nje."Ovaj kripteks ne moe biti kljuni kamen", prepirala se Sofi. "Nije dovoljno star. Sigurna sam da je ovo napravio moj djede. Ne moe biti dio neke drevne legende o Gralu.""Zapravo", odgovori Langdon, oseajui kako ga prolaze marci uzbu-, "vjeruje se daje kljuni kamen stvorio Priorat u posljednjih ." Sofinim oima blesnu neverica. "Ali ako ovaj kripteks otkriva skrovite Svetog grala, zato bi ga moj djede ostavio meni? Ja nemam pojma ga otvorim, niti to sa njim da radim. Ja ak i ne znam to je Sveti gral!" shvati daje ona u pravu. Jo uvijek joj nije objasnio pravu grala. Taje pria morala da prieka. U ovom trenutku, bili su usredotoeni na kljuni kamen. ovaj kripteks zaista to jeste... brujanje guma otpornih na

metke, Langdon na brzinu objasni Sofi uo o kljunom kamenu. Vjekovima, navodno, najvea tajna - lokacija na kojoj se nalazi Sveti gral - nije bila zapisana. Radi sigurnosti, prenosila se na svakog novog senechala u usponu usmenim putem, na tajnoj ceremoniji. Meutim, negdje tokom prolog vijeka, poela su govorkanja da se pravilo Priorata izmenilo. Moda zbog novih elektronskih mogunosti prislukivanja. U svakom sluaju Priorat se zavjetovao da vie nikada ne izgovori lokaciju svetog skrovita."Ali kako su onda mogli da prenose tajnu?" upita Sofi."Tu dolazimo do kljunog kamena", objasni Langdon. "Kada jedan vrhovna lana umre, preostala tri sljedeeg kandidata biraju iz , i on postaje senichal. Umjesto da novom senichalu kau gdje je sakriven Sveti gral, stavili bi ga pred provjeru tokom koje dokazuje da je dostojan tajne." kao da se uznemirila kad je to ula, i Langdon se iznenada sjeti kako joj je djede prireivao igre lova na blago - preuves de mirite., kljuni kamenje predstavljao slian koncept. S druge strane, provjere poput ove bile su izuzetno este u tajnim drutvima. Najpoznatije su bile masonske, pri emu su lanovi bivali uzdizani na vie stupnjeve tako to su dokazivali da znaju da uvaju tajnu i tako to su prolazili kroz rituale i brojne testove zasluge tokom mnogih godina. Zadaci su postajali progresivno tei, sve dok ne bi kulminirali proglaenjem uspjenog kandidata za masona trideset i drugog stupnja."Dakle, kljuni kamen je preuve de mirite", ree Sofi. "Ukoliko potencijalni senechal zna da ga otvori, dokazuje daje dostojan informacije koja se u njemu krije." klimnu. "Zaboravio sam da si imala iskustva sa tim.""Ne samo sa djedom. U kriptografiji, to se zove 'samoovlaujui jezik'., ukoliko si dovoljno pametan da ga proita, dozvoljeno ti je to pie." je oklijevao za trenutak. "Sofi, jasno ti je da, ukoliko je ovo zaista kljuni kamen, to pokazuje daje tvoj djede bio izuzetno moan lan Sionskog priorata. Jedan od etiri vrhovna lana." uzdahnu. "Jeste bio izuzetno moan u nekom tajnom drutvu. U sigurna. Mogu samo da pretpostavim da se radi o Prioratu." se

zbuni. "Ti si znala daje u nekom tajnom drutvu?""Vidjela sam neke stvari koje nije trebalo da vidim, prije deset godina. nismo razgovarali." Ona zastade. "Moj djede nije bio samo jedan lanova grupe... Vjerujem daje bio vrhovni lan." nije mogao da vjeruje u ono stoje uo. "Veliki majstor? Ali... naina da ti to zna!""Radije ne bih o tome." Sofi odvrati pogled, izraza odlunog koliko je sjedio zapanjen, bez reci. Zak Sonijer? Veliki majstor? Usprkos zapanjujuim posljedicama do kojih bi dolo ukoliko je to tono, Langdon je imao jeziv osjeaj da se sve u tom sluaju gotovo savreno uklapalo., prethodni Veliki majstori Priorata takoer su bili istaknute javne linosti sa umjetnikim sklonostima. Dokaz za tu injenicu objelodanjen je prije dosta godina, u parikoj Bibliotheaue Nationale, u dokumentima koji su postali poznati pod nazivom Les Dossiers Secrets. povjesniar Priorata i svatko tko se interesirao za Gral proitao . Autentinost ovih spisa, koji su katalogizovani pod brojem 4 lm1249, dokazali su mnogi strunjaci, potvrdivi na taj nain ono to su povijesniari sumnjali ve dugo vremena: u Velike majstore Priorata spadali su Leonardo da Vini, Botieli, sir Isak Njutn, Viktor Igo i, u skorije vrijeme, an Kokto, uveni pariki umjetnik. ne Jacques Sonijer? neverica se poveala kada je shvatio daje trebalo da se sretne sa Sonijerom te veeri. Veliki majstor Priorata zakazao je sastanak sa mnom. Zato? Da aska o umjetnosti? Iznenada se to inilo malo vjerojatnim. Naposljetku, ako je Langdonov instinkt dobar, Veliki majstor Sionskog priorata upravo je prenio legendarni kljuni kamen bratstva na svoju unuku i pri tome je uputio da pronae Roberta Langdona. mata nije mogla da zasmisli skup okolnosti koje bi objasnile ovakvo Sonijerovo ponaanje. ak i da se Sonijer plaio za vlastiti ivot, postojala su jo tri senechaux koja su takoer znala tajnu i stoga garantovala sigurnost Priorata. Zato bi Sonijer toliko riskirao da svojoj unuci ostavi kljuni kamen, naroito ako se ima na umu da se njih dvoje nisu slagali? I zato umijeati Langdona... potpunog stranca? ove slagalice

nedostaje, mislio je Langdon. su, oigledno, morali da saekaju. Zvuk motora koji je oboje da podignu pogled. ljunak je zakripao pod gumama. Zato ve staje? Langdon se pitao. Vjerne im je rekao da e ih odvesti daleko izvan grada, na sigurno. Kamion smanji brzinu i poe da mili preko neoekivano neravnog terena. Sofi dobaci Langdonu pogled pun strepnje, brzo zatvarajui kutiju sa kripteksom i zakopavajui je. Langdon je ponovno pokri sakoom. se zaustavio, a motor je i dalje radio kada stranja vrata se otvaraju. Langdon sa iznenaenjem vide da su parkirani u umovitom kraju, daleko od puta. Ugledae Vernea, koji ih je drao na nianu."ao mi je zbog ovoga", ree on. "Zaista nemam izbora." pitolj nije pristajao, ali su mu oi sijale odlunou koju, Langdon, nije bilo mudro testirati."Plaim se da moram da insistiram", ree Vjerne, sa uperenim pitoljem. kamiona jo uvijek je radio. "Spustite kutiju na pod." zagrli kutiju. "Rekli ste da ste vi i moj djede bili prijatelji.""Dunost mije da zatitim imovinu vaeg djeda", odgovori Vjerne. "I upravo to i inim. A sada spustite kutiju na pod.""Moj djede je ovo povjerio meni!" ree Sofi."Uinite kako kaem", naredi Vjerne, podiui pitolj. poloi kutiju kraj svojih nogu. je promatrao kako se pitolj sada okree u njegovom pravcu."Gospodine Langdon", ree Vjerne, "vi ete mi donijeti kutiju. I imajte da to traim od vas jer se vas neu ustezati da ubijem." je u neverici zurio u bankara. "Zato ovo radite?""to mislite, zato?" brecnu se Vjerne, a njegov engleski sa snanim ak- postao je grub. "Da zatitim imovinu svog klijenta.""Mi smo sada vai klijenti", ree Sofi. Verneov izraz postade ledeno hladan, jezivo izoblien. "Gospoice Nevo, ne znam kako ste doli do tog kljua i broja rauna veeras, ali oigledno ne na poten nain. Da sam znao razmere vaih zloina, nikada vam ne bih pomogao da napustite banku.""Rekla sam vam", ree Sofi, "mi nismo umijeani u ubojstvo mog djeda!" pogleda Langdona. "Ipak se preko radija tvrdi da vas trae ubojstva?""Molim!" Langdon je bio zapanjen. Jo tri ubojstva? Broj gaje vie nego injenica daje glavni osumnjieni. Bilo je suvie

nevjerojatno da se radi o sluajnosti. Troje senechaux? Langdonov pogled se spusti na kutiju od ruinog drveta. Ako su svi senechaivc ubijeni, Sonijer nije imao izbora. Morao je kljuni kamen prenijeti na nekoga."Policija e to razjasniti kada vas predam njima", ree Vjerne. "Ve umijeao svoju banku u to." je ljutito gledala Vernea. "Oigledno nemate namjeru da nas . Daje tako, odvezli biste nas natrag u banku. Umjesto toga, nas ovdje i drite nas na nianu.""Va djede me je angairao iz jednog razloga - da njegova imovina ostane sigurna i privatna. to god da se nalazi u ovoj kutiji, neu dopustiti da to bude zavedeno kao dokazni materijal u policijskoj istrazi. Gospodine Langdon, donesite mi kutiju." odmahnu glavom. "Nemoj." zagrme, i metak se abi u zid kabine iznad njega. Odjek dio kamiona a prazna ahura pade na pod.! Langdon se ukipi. progovori sa vie samopouzdanja. "Gospodine Langdon, ." podie kutiju."A sada je donesite do mene." Vjerne ga je drao na nianu, stojei iza zadnjeg branika, dok mu je pitolj bio u prostoru teretnog kutijom u ruci, Langdon se kretao preko teretnog odeljka ka neto da uradim! mislio je Langdon. Spremam se da kamen Priorata! Dok je prilazio otvorenim vratima, injenica da se nalazi na viem terenu od onog na kojem je stajao Vjerne postade mu oiglednija, i poe da razmilja kako to da upotrijebi u svoju korist. Verneov pitolj, iako podignut, bio je u nivou Langdonovog koljena. Moda precizan ut? Na nesreu, dok se Langdon pribliavao, Vjerne kao da je predosetio opasnost. Povukao se nekoliko koraka unatrag, zaustavljajui se na oko metar dalje. Daleko van Langdonovog domaaja. zapovedi: "Poloite kutiju pored vrata." vidjevi drugu mogunost, Langdon kleknu i poloi kutiju od na ivicu teretnog dijela, ba ispred samih otvorenih vrata."Sada ustanite." poe da se uspravlja ali zastade, spazivi malu, praznu podu pored praga vrata."Ustanite i udaljite se od kutije." prieka jo trenutak, promatrajui metalni prag. Potom se uspra-. Dok je to radio, neprimetno gurnu auru preko ivice, na uski ispust koji je inio donji prag vrata.

Potpuno se uspravivi, Langdon se odmaknu unatrag."Vratite se do zadnjeg zida i okrenite se." poslua. je osjeao kako mu srce luaki tue. Drei pitolj u desnoj ruci, posegnu ka drvenoj kutiji. Olkri daje suvie teka. Potrebne su ruke. Vraajui pogled na svoje zarobljenike, prorauna rizik. Oboje su bili dobrih pet metara udaljeni, na drugom kraju teretnog dijela kamiona, okrenuti leima. Vjerne donese odluku. Brzo poloi pitolj na branik, objema rukama podie kutiju i spusti je na zemlju, smjesta ponovno grabei pitolj, uperivi ga ka unutranjosti kamiona. Nitko se nije ni pomakao.. Sada mu je preostalo samo da zatvori i zabravi vrata. Za trenutak ostavljajui kutiju na zemlji, uhvati metalna vrata i poe da ih zatvara. su vrata klizila pored njega, Vjerne posegnu za rezom koju je na mjesto. Vrata se uz tresak zatvorie, i Vjerne zgrabi rezu, povlaei je nalijevo. Reza se pomaknu nekoliko centimetara i iznenada zaustavi, ne doseui do dijela kojim ju je trebalo uvrstiti. to se dogaa? Vjerne ponovno povue, ali reza se nije zatvarala. Mehanizam nije bio u istoj ravni. Vrata nisu sasvim zatvorena! U naletu panike, Vjerne snano pritisnu vrata sa vanjske strane, ali se ona i dalje nisu zatvarala. Neto im smeta! Vjerne se okrenu kako bi ramenom gurnuo vrata, ali ovog puta ona poletee ka njemu, udarajui ga u lice i odbacujui ga na zemlju, razbijenog nosa. Pitolj je odletio dok je Vjerne podizao ruke ka licu, osetivi toplu krv kako mu se sliva niz nos. Langdon skoi na zemlju a Vjerne pokua da se uspravi, ali vidio. Vid mu se pomutio i ponovno se srui unatrag. Sofi Nevo je vikala. Nekoliko trenutaka kasnije, Vjerne osjeti kako ga prekriva oblak praine i izduvnih plinova. uo je kako gume kripe po ljunku i uspravio se ba na vrijeme da uoi kako dugaki kamion ne uspijeva da skrene gdje je trebalo. Kada je prednji branik zakaio drvo, zauo se udar. Motor je zaurlao i drvo se savilo. Naposljetku, branik popusti, pucajui napola. Oklopno vozilo je tutnjei krivudalo dok mu se prednji branik vukao po zemlji. Kada je kamion stigao do asfaltiranog prilaznog puta, kia

varnica osvijetli no, vukui se za kamionom koji se, ubrzavajui, udaljavao. ponovno pogleda na zemlju gdje je kamion bio parkiran. ak i svjetlosti meseine vidio je da tamo nieg nema. kutija bese nestala. fiat sedan je, naputajui zamak Gandolfo, krivudao kroz brda Olban, ka dolini. Na zadnjem sjeditu, biskup Aringarosa se osmehivao, oseajui teinu obveznica u akten torbi koja mu je leala na krilu, pitajui se koliko e vremena proi prije nego to on i Uitelj obave razmjenu. milijuna eura. suma e Aringarosi kupiti mo mnogo vredniju od samog iznosa. su kola jurila natrag ka Rimu, Aringarosa se ponovno pitao zato Uitelj jo nije javio. Izvlaei mobilni telefon iz depa mantije, provjeri da li je dostupan. Signal je bio izuzetno slab."Mobilna mrea se prekida ovdje u brdima", ree voza, bacivi njega u retrovizoru. "Za oko pet minuta izai emo iz planina i mrea e se popraviti.""Hvala vam." Aringarosa osjeti kako ga preplavljuje iznenadni val zabrinutosti. Nije bio dostupan u planinama? Moda je Uitelj pokuavao da ga nazove sve ovo vrijeme. Moda je neto polo naopako. brzinu, Aringarosa provjeri glasovnu potu. Nita. Mada, shvatio je, mu nikada ne bi ostavio snimljenu poruku; bio je to ovjek koji je vodio izuzetnu brigu o svemu. Nitko bolje od Uitelja nije shvaao opasnosti slobodnog razgovora u dananjem modernom svijetu. Elektronsko prislukivanje odigralo je glavnu ulogu u njegovom prikupljanju nevjerojatne koliine tajnih informacija. tog razloga, on preduzima dodatne mjere opreza. nesreu, Uiteljev sigurnosni protokol podrazumevao je i to nije ostavio nikakav broj telefona. Ja u osobno inicirati kontakt, obavijestio ga je Uitelj. Stoga drite telefon uz sebe. Sada kada je Aringarosa shvatio da mu telefon nije radio, plaio se staje Uitelj mogao pomisliti ukoliko gaje iznova zvao bez rezultata. da neto nije u redu. da nisam uspio da uzmem obveznice. poe da se preznojava. jo gore... da sam uzeo novac i pobjegao! i uz skromnih ezdeset kilometara na sat, napola otkinuti prednji branik oklopnog kamiona strugao je po naputenom drumu u predgrau,

proizvodei uasnu kripu i bacajui varnice na haubu. da siemo sa puta, mislio je Langdon. daje vidio u kom smjeru se kreu. Jedini far kamiona koji je je udaren tako da je bacao iskrivljeni snop svjetlosti postrance u umu, puta. Oigledno se "oklop" na ovom oklopnom vozilu odnosio samo na teretni, a ne i na prednji dio kamiona. je sjedila na suvozakom sjeditu, tupo zurei u kutiju od koju je drala u krilu."Jesi li dobro?" upita je Langdon. je izgledala potreseno. "Da li mu ti vjeruje?""Jo tri ubojstva? Sasvim. To mnoge stvari objanjava oajniku djeda da nekome preda kljuni kamen, kao i predanost sa kojom me Fa goni.""Ne, mislila sam na to da Vjerne samo pokuava da zatiti svoju banku." je pogleda. "Ili?""Ili pokuava da uzme kljuni kamen za sebe." na to nije ni pomislio. "Kako bi uope mogao da zna to se nalazi u ovoj kutiji?""Njegova banka ju je uvala. Poznavao je mog dedu. Moda je bio upoznat sa stvarima. Moda je elio Gral za sebe." odmahnu glavom. Teko. "Moje iskustvo je pokazalo da dva razloga zbog kojih ljudi trae Gral. Ili su naivni i vjeruju da tragaju za davno izgubljenim Hristovim putirom...""Ili?""Ili znaju istinu i ona ih na neki nain ugroava. Mnogi su kroz da unite Gral." koja je izmeu njih nastupila naglaavala je zvuk struganja koji branik. Sada su se vozili ve nekoliko kilometara, i dok je promatrao kaskadu varnica sa prednjeg dijela kamiona, Langdon se pitao da li je opasna. U svakom sluaju, kada bi naili na neka kola, svakako bi privukli pozornost. Langdon donese odluku."Idem da vidim da li mogu da vratim branik u prvobitni poloaj." na proirenje uz put, on zaustavi kamion. tiina. je iao ka prednjem djelu kamiona, bio je neobino oprezan. To drugi put te noi suoio sa uperenim pitoljem dalo mu je dodatnu snagu. je udahnuo noni zrak i pokuao da se sabere. Pored sve teine poloaja progonjenog ovjeka, Langdon je poinjao da osjea i teak teret odgovornosti koji je nametala mogunost da on i Sofi posjeduju ifrirani niz uputstava za rjeenje jedne od najpostojanijih misterija svih vremena. da mu njegov vlastiti teret nije bio dovoljan, Langdon je

da je svaka ansa da pronau nain da kljuni kamen vrate Prioratu upravo iezla. Netko se ubacio u Priorat. Priorat je kompromitiran. Bratstvo je oigledno pod prismotrom, ili se u njegovim redovima nalazio uljez. se da to objanjava zato bi Sonijer prenio kljuni kamen na Sofi - ljude izvan bratstva, ljude za koje je znao da nisu kompromitovani. Ne moemo samo tako vratiti kljuni kamen bratstvu. ak i daje Langdon imao bilo kakvu predstavu o tome kako da pronae nekog lana Priorata, bile su velike anse daje onaj tko bi doao po kljuni kamen zapravo neprijatelj osobno. Kljuni kamen je, barem za sada, u rukama Sofi i Langdona- svidjelo se to njima ili ne. dio kamiona bio je u gorem stanju nego to je Langdon pretpostavljao. Lijevi far bese otpao, a desni je liio na onu jabuicu koja se klati visei iz one duplje. Langdon ga ispravi i on ponovno ispade. Jedina dobra vijest bila je to stoje prednji branik gotovo potpuno odlomljen. Langdon ga snano utnu, oseajui da bi mogao sasvim da ga se resi. Dok je utirao iskrivljeni metal, Langdon se sjeti svog ranijeg razgovora sa Sofi. Djede mije ostavio poruku na sekretarici. Rekao je da mora da mi kae istinu o mojoj obitelji. Tada mu to nije nita znailo, ali sada, znajui daje Sionski priorat umijean, Langdon osjeti kako izranja zapanjujua nova mogunost. tresak, branik se iznenada odlomi. Langdon zastade da doe do daha. kamion vie nee izgledati kao velika prskalica poput onih za . Zgrabio je branik i poeo da ga odvlai u umu, sklanjajui ga od moguih pogleda sa puta, pitajui se kuda dalje da pou. Nisu imali pojma kako da otvore kripteks, niti zato gaje Sonijer njima dao. Na nesreu, izgledalo je da njihov opstanak te noi zavisi upravo od pronalaenja odgovora na ova pitanja. nam je pomo, odluio je Langdon. Profesionalna pomo. svijetu Svetog grala i Sionskog priorata, to je upuivalo samo na . Izazov e, naravno, biti uvjeriti Sofi da pristane. oklopnom vozilu, dok je ekala da se Langdon vrati, Sofi je na teinu kutije od ruinog drveta i to joj se nije dopadalo. Zato ju je dao ba meni? Nije imala ni

najmanju predstavu to da uradi sa njom.

Misli, Sofi! Upotrijebi glavu. Grand-pere pokuava neto da ti kae! Otvarajui kutiju, ugledala je brojanike kripteksa. Dokaz zasluge. Osjeala je da je to dedino djelo. Kljuni kamenje mapa koju mogu da prate samo dostojni. Do sri je to liilo na njenog dedu. Vadei kripteks iz kutije, Sodi pree prstima preko brojanika. Pet slova. Okretala je brojanike jedan po jedan. Poredala je diskove tako da su se odabrana slova nizala izmeu dvije bakarne strelice vodilje, koje su stajale na svakom kraju cilindra. Brojanici su sada ispisivali rije za koju je Sofi znala da je apsurdno oigledna. G-R-A-A-L Paljivo, ona uhvati krajeve cilindra i povue ih, polako pritiskajui. Kripteks se nije ni pomakao. ula je kako sirce u njemu buka i prestade da vue. Potom pokua ponovno. V-I-N-C-I Ponovno, ni makac. V-O-U-T-E Nita. Kripteks je i dalje bio vrsto zakljuan. Mrtei se, ona ga vrati u kutiju od ruinog drveta i spusti poklopac. Posmatrajui Langdona kroz prozor, Sofi je bila zahvalna to je sa njom te noi. P.S. Pronai Roberta Langdona. Logika po kojoj gaje njen djede ukljuio u sve ovo sada joj se inila jasnom. Sofi ne bi mogla da razumije dedine namjere, tako da joj je on dodijelio Roberta Langdona za vodia. Mentor koji e nadgledati njeno obrazovanje. Na nesreu po Langdona, ispostavilo se da je on veeras mnogo vie od mentora. Postao je meta Bezua Faa... i neke nevidljive sile odlune da se domogne Svetog grala. Sto god da se ispostavi da Gral jeste. Sofi se pitala da li je to saznanje vrijedno njenog ivota.

Dok je oklopni kamion ponovno ubrzavao, Langdon je sa zadovoljstvom uvideo da sada sasvim glatko ide. "Zna li kako da doemo do Versaja?" Sofi ga pogleda. "Idemo u razgledanje grada?" "Ne, imam plan. Poznajem jednog povijesniara religije koji ivi pored Versaja. Ne mogu da se sjetim tono gdje, ali moemo ga potraiti. Bio sam nekoliko puta na njegovom imanju. Zove se Li Tibing. On je bivi britanski kraljevski povjesniar." "I ivi u Parizu?" "Tibingova ivotna strast je Gral. Kada su se prije petnaestak godina ula govorkanja o kljunom kamenu Priorata, preselio se u Francusku u nadi da e ga pronai. Napisao je nekoliko knjigu o kljunom kamenu i Gralu. Moda bi mogao da nam pomogne da smislimo kako da Otvorimo kripteks i to da radimo sa njim." U Sofinom pogledu vidio se oprez. "Ima li povjerenja u njega?" "U kom smislu? Da nas nee pokrasti?" "1 da nas nee prijaviti policiji." "Ne namjeravam da mu kaem da nas trai policija. Nadam se da e nas I Ugostiti dok ne sredimo ovu zbrku." "Roberte, da li ti je palo na pamet da se svaka televizijska stanica u Francuskoj vjerojatno sprema da objavi nae fotografije? Bezu Fa uvijek koristi medije. Onemoguit e nam da se kreemo okolo." Sjajno, pomisli Langdon. Moje prvo pojavljivanje na francuskoj televiziji biti e u "Najtraenijim kriminalcima u Parizu". Barem e Donas Fokman biti zadovoljan; svaki put kada bi se Langdon pojavio na vijestima, prodaja knjiga bi skoila. Je li ti taj ovjek dovoljno dobar prijatelj?" pitala je Sofi. Langdon je sumnjao da je Tibing netko tko gleda televiziju, naroito u ovo doba, ali ipak je pitanje zasluivalo da se o njemu razmisli. Instinkt je Langdonu govorio da se Tibingu

moe potpuno vjerovati. Idealno sklonite. S obzirom na okolnosti, Tibing bi vjerojatno dao sve od sebe da im pomogne koliko god moe. Ne samo da je Langdonu dugovao uslugu, nego je i istraivao Gral, a Sofi je tvrdila da je njen djede bio sam Veliki majstor Sionskog protektata. Kada bi to uo, Tibingu bi pola voda na usta pri pomisli da im pomoi da razrijee situaciju. Tibing bi se sada mogao pokazati kao moan saveznik", ree Langdon. U ovisnosti od toga koliko elimo da mu kaemo. Fa e vjerojatno ponuditi novanu nagradu." Langdon se nasmeja. "Vjeruj mi, novac je posljednja stvar koja je ovom tipu potrebna. Li Tibing je posjedovao bogatstvo kakve manje drave. Potomak britanskog prvog vojvode od Lankastera, Tibing je do svog novca doao na staromodan nain - naslijedio ga je. Njegovo imanje pored Pariza bila je vila iz sedamnaestog vijeka sa dva privatna jezera. Langdon je upoznao Tibinga prije nekoliko godina preko BBC-ja. Tibing mu se obratio sa prijedlogom da snime povijesni dokumentarac u kojem e on otkriti eksplozivnu povijest Svetog grala obinoj televizijskoj publici. Produnici BBC-ja se svidjela Tibingova revolucionarna ideja, njegovo istraivanje i njegovo poreklo, ali su se plaili da je ideja toliko okantna i teko provjerljiva da bi mrea mogla naposljetku pokvariti svoju reputaciju steenu novinarskim poslom. Na Tibingov prijedlog, BBC je rijeio svoje nedoumice tako to su pozvali trojicu najcjenjenijih povijesniara iz itavog svijeta,a svi su potvrdili zapanjujuu prirodu tajne Svetog grala. Langdon se naao meu odabranima. BBC je doveo Langdona na Tibingovo pariko imanje zbog snimanja. Sjedio je ispred kamera u Tibingovom luksuznom salonu i priao svoju priu, priznajui daje i sam bio skeptian kada je prvi put uo drugu verziju predanja o Svijetom gralu. Potom je opisao kako su ga godine istraivanja ubedile u tonost prie. Naposljetku,

Langdon je iznio i neka svoja istraivanja -seriju simbolokih veza koje su jasno potkrepljivale naizgled kontroverzne tvrdnje. Kada je program emitovan u Britaniji, usprkos odabranom sastavu i dobro potkrepljenim dokazima, ideja se toliko kosila sa zvaninom popularnom hrianskom misli daje istog trenutka naila na vatreno neodobravanje. Emisija nikada nije prikazana u Sjedinjenim Dravama, ali odjei su se prenijeli i preko Atlantika. Uskoro potom, Langdon je primio dopisnicu od starog prijatelja - katolikog biskupa iz Filadelfvje. Na njoj je jednostavno pisalo: Et tu, Robert? "Roberte", pitala je Sofi, "siguran si da moemo vjerovati tom ovjeku?" "Sto posto. Kolege smo, novac mu nije potreban, a sluajno znam i da prezire francuske vlasti. Francuska vlada mu odreuje apsurdne stope poreza jer je kupio povijesni spomenik. Nee uriti da surauje sa Faom." Sofije zurila u mrani put. "Ako odemo do njega, koliko e ga uputiti?" Izgledalo je da Langdona to nije brinulo. "Vjeruj mi, Li Tibing zna mnogo vie o Sionskom prioratu i Svijetom gralu nego bilo tko drugi na svijetu." Sofi ga je promatrala. "Vie od mog djeda?" "Mislio sam vie od bilo koga tko nije u bratstvu." "Kako zna da Tibing nije lan bratstva?" "Tibing je proveo itav ivot pokuavajui da rairi istinu o Svijetom Gralu. Priorat se, s druge strane, zavjetovao da e njegovu pravu prirodu skrivati." "To mi zvui kao sukob interesa." Langdon je razumio na to misli. Sonijer je kripteks ostavio upravo Sofi, iako nije znala to se u njemu nalazi ili to bi trebalo sa njim da radi, oklevala je da ukljui u priu potpunog stranca. Imajui na umu to se moglo nalaziti u kripteksu, njen oprez je vjerojatno bio opravdan. "Ne moramo odmah rei Tibingu za kljuni kamen. ak mu uope ne moramo rei za njega.

Njegova kua e nam posluiti kao mjesto gdje emo se sakriti i razmisliti, a moda e, kada budemo sa njim razgovarali o Gralu, poeti da shvaa zato je tvoj djede ba tebi ostavio kutiju." "Nama", podsjeti ga Sofi. Langdon osjeti skromni ponos i ponovno se zapita zato je Sonijer ukljuio i njega. "Zna li barem otprilike gdje gospodin Tibing ivi?" upita Sofi. "Njegovo imanje se zove Chateau Villette." Sofi se okrenu i pogleda ga sa nevericom. "uveni zamak Vilet?" "Ba taj." "Fini prijatelji." "Zna za to imanje?" "Prolazila sam pored njega. Nalazi se u oblasti zamkova. Na dvadeset minuta odavde." Langdon se namrti. "Toliko daleko?" "Da, i to e ti dati dovoljno vremena da mi kae staje Sveti gral zapravo." Langdon je utio. "Rei u ti kad stignemo do Tibinga. On i ja smo strunjaci za razliite dijelove te legende, tako da emo ti, zajedno, moi izloiti itavu priu." Langdon se nasmijei. "Pored toga, Gral je Tibingov ivot, a uti priu o Svijetom gralu od Lija Tibinga bie kao da uje teoriju relativiteta od samog Ajntajna." "Nadajmo se da Tibing nema nita protiv zakasnelih posjetilaca." "Samo da se zna, on je serLi." Langdon je samo jednom nainio tu greku. "Tibing je prilino ivopisan lik. Kraljica gaje proglasila za viteza prije nekoliko godina, nakon stoje napisao iscrpnu povijest Kue Jorka." Sofi ga pogleda. "ali se, zar ne? Idemo da posjetimo vitezal" Langdon se udno nasmijei. "U potrazi smo za Gralom, Sofi. Tko e nam u tome vie pomoi od jednog viteza?" POGLAVLJE

Prostrano imanje Vilet, od svojih 185 ari, nalazilo se na dvadeset pet minuta vonje sjeverozapadno od Pariza, u okolini Versaja. Ovaj povijesni zamak, jedan od najznaajnijih u Parizu, projektirao je 1668. godine Fransoa Mansar za grofa od Ofleja. Zajedno sa dva pravougaona jezera i vrtovima koje je dizajnirao Le Notr, ato Vilet prije je bio skromniji zamak nego obino zdanje. itavo imanje je od milote postalo poznato kao la Petite Versailles. Langdon naglo zaustavi oklopni kamion na poetku prilaznog puta dugakog kilometar i pol. Iza nametljive sigurnosne kapije, rezidencija sir Lija Tibinga izdizala se na proplanku u daljini. Natpis na kapiji bio je na engleskom: PRIVATNI POSJED. ZABRANJEN PROLAZ. Kao da je vlastiti dom proglasio za britansku teritoriju, Tibing ne samo da je isticao natpise na engleskom, ve je i interfon na kapiji postavio sa desne strane - suvozake strane svuda u Europi, izuzev u Engleskoj. Sofi zbunjeno pogleda interfon na pogrenoj strani. "A to ako se netko vozi bez suvozaa?" "Ne pitaj." Langdon je o tome ve razgovarao sa Tibingom. "Voli da su stvari onakve kakve su kod kue." Sofi spusti prozor. "Roberte, bolje da ti pria." Langdon se pomjeri, naginjui se preko Sofi da pritisne dugme interfona. Dok se naginjao, primamljivi miris Sofinog parfema ispuni mu nosnice, i on shvati koliko su blizu. ekao je, udno ispruen. Potom je, preko malog zvunika, uo kako telefon zvoni. Konano, interfon zakra i ljutiti glas sa francuskim akcentom progovori. "Chdteau Villette. Tko je?" "Ovdje Robert Langdon", ree Langdon, ispruen preko Sofinog krila. "Ja sam prijatelj sir Lija Tibinga. Potrebna mi je njegova pomo."

"Gazda spava. I ja sam spavao. Kakvog posla imate sa njim?" "U pitanju je privatna stvar. Koja ga izuzetno zanima." "U tom sluaju, siguran sam da e vas rado primiti ujutro." Langdon prebaci teinu. "Veoma je vano." "Kao i san Sir Lija. Ako ste mu prijatelj, znate daje loeg zdravlja." Sir Li Tibing je kao dijete bolovao od deje paralize, a sada je nosio proteze za noge i hodao uz pomo taka. Meutim, na Langdona je, prilikom njegove posljednje posjete, ostavio utisak toliko ivahnog i ivopisnog ovjeka da se to teko inilo kao nedostatak. "Ako biste bili ljubazni, molio bih vas da mu kaete da imam nove informacije o Gralu. Informacije koje ne mogu da ekaju do jutra." Nastade duga pauza. Langdon i Sofi su ekali, a motor kamiona glasno je radio. Proao je itav minut. Naposljetku, netko progovori. "Dobri moj prijatelju, rekao bih da si jo uvijek na harvardskom srednjem vremenu." Glas je bio ivahan i veseo. Langdon se naceri, prepoznajui snaan britanski akcent. "Li, ispriavam se to te budim u ovo nepristojno doba." "Sluga mi kae da spominje Gral." "Mislio sam da bi te to moglo izvui iz kreveta." "I jeste." "Ima li anse da otvori kapiju starom prijatelju?" "Oni koji tragaju za istinom vie su od prijatelja. Oni su braa." Langdon zakoluta oima u Sofinom pravcu, naviknut na Tibingovu sklonost ka dramatici. "Zaista u otvoriti kapiju", objavi Tibing, "ali prvo moram da provjerim da li si istog srca. Provjera tvoje asti. Odgovorie na tri pitanja."

Langdon zaguna, apnuvi Sofi: "Imaj strpljenja. Kao to sam rekao, on je prilino upeatljiv lik." "Prvo pitanje", objavi Tibing, herkulovskim tonom. "Da li da te posluim kavom ili ajem?" Langdon je znao to Tibing misli o amerikom fenomenu kave. "aj", odgovori on. "Eri Grej." "Odlino. Drugo pitanje. Sa mlijekom ili eerom?" Langdon je oklijevao. "Sa mlijekom", apnu mu Sofi. "Mislim da ga Britanci piju sa mlijekom." "Sa mlijekom", ree Langdon. Tiina. "Sa eerom?" Tibing nije odgovarao. ekaj! Langdon se sada sjeao gorkog napitka kojim je bio posluen prilikom svoje posljednje posjete i shvati da je to trik pitanje. "Sa limunom!" ree on. "Eri Grej sa limunom." "Upravo tako." Zvualo je kao da se Tibing sada izvrsno zabavlja. "I naposljetku, moram ti postaviti najozbiljnije od svih pitanja." Tibing zastade, pa potom progovori sveanim tonom. "Koje godine je harvardski kolarac posljednji put u veslanju pobijedio studenta sa Oksfordau Henliju?" Langdon nije imao pojma, ali znao je samo jedan razlog zbog kojeg je postavljeno to pitanje. "Takva se nepodoptina sasvim sigurno nikada nije dogodila." Kapija se otvori. "Tvoje srce je isto, prijatelju moj. Moe proi." POGLAVLJE 53 Gospodine Vjerne!" Deurni ravnatelj Cirike depozitne banke sa olakanjem je odahnuo kada je uo glas predsjednika banke preko telefona. "Kuda ste otili, gospodine? Policija je ovdje, svi vas ekaju!" "Imam mali problem", ree predsjednik banke uznemireno. "Smjesta mi

je potrebna vaa pomo." Ima ti vie od malog problema, pomislio je ravnatelj. Policija je sasvim opkolila banku, pretei da e se kapetan Sudske policije osobno pojaviti sa nalogom koji je banka zahtijevala. "Kako vam mogu pomoi, gospodine?" "Oklopni kamion broj tri. Moram da ga pronaem." Zbunjen, ravnatelj pogleda svoj raspored poiljki. "Ovdje je. Dolje na platformi za utovar." "Zapravo, nije tamo. Kamion je ukralo dvoje ljudi za kojima policija traga." "Molim? Kako su se izvezli odavde?" "Ne mogu da ulazim u detalje preko telefona, ali imamo situaciju koja bi mogla biti izuzetno neprijatna po banku." "to elite da ja uinim, gospodine?" "Hou da aktivirate ureaj za praenje kamiona." Pogled nonog uvara poe ka kontrolnoj tabli na drugom kraju prostorije. Kao i mnoga oklopna vozila, svaki od kamiona banke bio je opremljen ureajem za navoenje, koji se mogao aktivirati na daljinu, iz banke. Ravnatelj je ovaj sistem za hitne sluajeve upotrijebio samo jednom, nakon otmice, i radio je besprekorno locirao je kamion i automatski prenio koordinate policiji. Noas je, meutim, ravnatelj imao utisak da direktor oekuje malo vie mudrosti. "Gospodine, svjesni ste da e, ako aktiviram ovaj sistem, odailja istog trenutka obavijestiti policiju da imamo problem?" Vjerne je utio nekoliko sekundi. "Da, znam. Svejedno, uinite to. Kamion broj tri. Ostat u na vezi. Moram da znam tonu lokaciju tog kamiona iste sekunde kad je dobijete." "Odmah, gospodine." Trideset sekundi kasnije i etrdeset kilometara odatle, skriven u karoseriji oklopnog kamiona, siuni odailja poe da trepe. POGLAVLJE 54 Dok su se Langdon i Sofi u oklopnom kamionu

pribliavali krivudavim prilaznim putem oivienim topolama, Sofije ve osjeala kako joj se miii oputaju. Bilo je olakanje skloniti se sa puta. Pored toga, znala je da je ovo privatno, ograeno imanje dobroudnog stranca sigurnije od mnogih mjesta na kojima su se mogli odmoriti. Skrenuli su na iroki kruni prilazni put, i sa desne strane ugledae zamak Vilet. Visoko tri kata i najmanje ezdeset metara dugo, zdanje je imalo fasadu od sivih kamenih blokova, izvana osvetljenu reflektorima. Gruba fasada bila je suta suprotnost besprekorno oblikovanom i ureenom vrtu i staklastom jezeru. Svjetla u zgradi su se tek sada upalila. Umjesto da se doveze do glavnih vrata, Langdon je skrenuo na parking uukan u zimzelenom drveu. "Neemo riskirati da nas netko primijeti sa puta", ree. "Ili da se Li zapita zato smo stigli slupanim oklopnim kamionom." Sofi klimnu. "to emo sa kripteksom? Vjerojatno ne bi trebalo da ga ostavimo ovdje, ali ako ga Li vidi, sigurno e eljeti da zna staje to." "Nema brige", ree Langdon, skidajui sako od tvida dok je izlazio iz kamiona. Umotao je kutiju u njega i drao je u naruju, kako bebu. Sofije djelovala sumnjiavo. "Diskretno." "Tibing nikada ne otvara vrata osobno; vie voli da se teatralno pojavi. Pronai u unutra netko mjesto da sakrijem ovo prije nego to nam se pridrui." Langdon zastade. "Zapravo, vjerojatno bi trebalo da te upozorim prije nego to ga upozna. Sir Li ima smisao za humor koji ljudima esto izgleda malo... neobian." Sofi je sumnjala da joj ita te noi moe izgledati neobino. Staza koja je vodila do glavnog ulaza bila je

poploana runo poredanom kaldrmom. Krivudala je do vrata od izrezbarene hrastovine i trenjevog drveta sa bakarnim zvekirom veliine grejpfruta. Prije nego stoje Sofi stigla da podigne zvekir, vrata se irom otvorie. Utogljen i elegantan batler stajao je pred njima, popravljajui bijelu manu i smoking koje oigledno bese upravo obukao. Izgledalo je da mu je oko pedeset godina, i imao je odluan i strog izraz lica koji nije ostavljao mjesta sumnji to misli o njihovom dolasku. "Sir Li e odmah sii", objavio je, sa grubim francuskim naglaskom. "Oblai se. Drae mu je da ne pozdravi posjetioce u nonoj koulji. Mogu li uzeti va kaput?" Namrtio se na prizor smotanog sakoa od tvida u Langdonovim rukama. "Hvala, ne treba." "U redu. Ovuda, molim vas." Proveo ih je kroz luksuzni mermerni hol i uveo u luksuzno dekorisan salon, blago osvetljen viktorijanskim lampama sa resama. Zrak je mirisao prepotopski, nekako drevno, kraljevski, ispunjen tragovima duhana za lule, listova aja, kuvanog serija i zemljane arome zdanja od kamena. Na suprotnom zidu, uglavljen izmeu dva sjajna metalna oklopa, nalazio se grubo klesani kamin dovoljno velik da se u njemu ispee vol. Prilazei ognjitu, batler klekne i prinese ibicu pripremljenoj hrpi hrastovih oblica i granica za potpalu. Vatra brzo zapucketa. Batler se podie, zateui sako. "Njegovo gospodstvo zahtijeva da se osjeate kao kod kue." Rekavi to, on ode iz prostorije, ostavljajui Langdona i Sofi same. Sofi se pitala na koji bi od antikviteta pored kamina trebalo da sjedne renesansni somotski divan, rustinu stolicu za ljuljanje sa orlovskim kandama, ili na par kamenih klupa koje kao da su bile iznijete iz nekog bizantijskog hrama. Langdon odmota kripteks, prie somotskom divanu i

gurnu drvenu kutiju duboko ispod njega, dobro je sakrivi od pogleda. Potom ponovno obue sako, prethodno ga pretresavi, zagladi revere i osmehnu se Sofi dok je sedao ba iznad skrivenog blaga. U redu, onda na divan, pomisli Sofi, sedajui pored njega. Dok je zurila u vatru koja se rasplamsavala, uivajui u toplini, Sofi osjeti da bi se djedu svidjela ova soba. Lamperija od tamnog drveta bila je prekrivena slikama starih majstora, od kojih je Sofi prepoznala Pusena, drugog dedinog omiljenog slikara. Na kaminu, bista Izie izraena od alabastera dominirala je prostorijom. Ispod egipatske boginje, u kaminu, dva kamena gargojla sluila su kao podupirai, zjapeih usta koja su otkrivala njihova opasna uplja grla. Gargojli su uvijek plaili Sofi kad je bila dijete; odnosno, sve dok je djede nije izlijeio od tog straha tako to ju je poveo na vrh katedrale Notr Dam usred oluje sa mnogo kie. "Princezo, pogledaj ova smijena stvorenja", rekao joj je, pokazujui na gargojle iz ijih je usta kuljala voda. "uje li taj smijean zvuk u njihovim grlima?" Sofi klimnu, morajui da se nasmijei na zvuk ubora. "Oni grgou", ree joj djede. "Grgotala! Eto odakle im tako smijeno ime, gargojli." Sofi se vie nikada nije plaila. Nakon sjeanja koje ju je ispunilo toplinom, tuga je otro probode kad ponovno postade svjesna okrutne stvarnosti. Nema vie djeda. Pomisli na kripteks ispod divana i zapita se da li Li Tibing ima neku predstavu o tome kako da ga otvore. , da li bi uope trebali da to pitamo. Dedine posljednje rijei uputile su je da pronae Roberta Langdona. Nije spominjao da treba ukljuiti jo nekoga. Bilo nam je potrebno mjesto da se sakrijemo, odlui Sofi da ima povjerenja u Robertov sud. "Sir Roberte!" zabruja glas odnekud iza njih. "Vidim da putujete sa damom." Langdon ustade. Sofi takoer skoi na noge. Glas je

dolazio sa vrha spiralnih stepenica koje su gmizale ka senkama drugog kata. Na vrhu stepenica, nekakvo oblije se pokrenulo u sjenci. Mogli su da vide samo njegovu siluetu. "Dobro veer", ree Langdon. "Sir Li, dopusti da ti predstavim Sofi Nevo." "ast mi je." Tibing stupi na svjetlo. "Hvala vam to ste nas primili", ree Sofi. Sada je vidjela metalne proteze i take. Sir Li silazio je jednu po jednu stepenicu. "Znam daje prilino kasno." "Toliko je kasno, draga moja, daje rano." Nasmeja se. "Vous n'etes pas Americaine?" Sofi odmahnu glavom. "Parisienne." "Engleski govorite izvrsno." "Hvala vam. Studirala sam na Rojal Holoveju." "Dakle, eto objanjenja." Tibing se polako sputao kroz sjene. "Moda vam je Robert rekao da sam predavao ba malo dalje niz ulicu u Oksfordu." Tibing vragolasto pogleda Roberta. "Naravno, prijavio sam se i na Harvard, za svaki sluaj." Njihov domain stie do podnoja stepenica, i na Sofi ostavi utisak viteza koliko i sir Elton John. Krupan i crvenog lica, Sir Li Tibing imao je upavu riu kosu i vesele oi boje lenika koje kao da su svjetlucale dok je govorio. Nosio je hlae sa faltama i iroku svilenu koulju ispod prsluka sa kamirskom arom. Usprkos aluminijumskim protezama na nogama, imao je uspravan, dostojanstven stav koji je djelovao vie kao posljedica plemenitog porekla nego svesnog napora. Tibing stie do njih i prui ruku Langdonu. "Roberte, izgubio si neto od svoje teine." Langdon se naceri. "A ti sije pronaao." Tibing se od srca nasmeja, potapavi se po ispupenom stomaku. "Jedan-nula. Izgleda daje hrana moje jedino telesno zadovoljstvo ovih dana." Okreui se ka Sofi, on joj paljivo uze ruku, lagano se povijajui, i za trenutak diui iznad njenih

prstiju. "Gospo." Sofi pogleda Langdona, ne znajui da li se vratila kroz vrijeme ili je kroila u ludnicu. Batler je uao nosei servis za aj, koji je spustio na sto ispred kamina. "Ovo je Remi Legaludek", ree Tibing, "moj sluga." Vitki batler ukoeno klimnu glavom i jo jednom nestade. "Remi je Lyonnais", proaputa Tibing, kao da se radi o kakvoj nesrenoj bolesti. "Ali umake pravi zaista izvrsno." Langdon kao da se zabavljao. "Pomislio bih da si uvezao i englesku poslugu?" "Zaboga, ne! Kuhara Engleza ne bih poelio nikome osim francuskim poreznicima." On pogleda Sofi. "Pardonnez-moi, gospoice Nevo. Molim vas budite sigurni da moja netrpeljivost prema Francuzima see najdalje do politike i fudbalskog terena. Vaa vlada krade moj novac, a va nogometni tim nas je nedavno ponizio." Sofi se slabano osmehnu. Tibing ju je promatrao za trenutak, a potom pogleda Langdona. "Neto se dogodilo. Oboje izgledate potreseno." Langdon klimnu. "Imali smo zanimljivo veer, Li." "Bez sumnje. Stiete na moj prag nenajavljeni usred noi s priom o Gralu. Kai mi, radi li se zaista o Gralu ili si to rekao samo zato to zna da je to jedina tema zbog koje bih ustao u ovo gluvo doba?" Pomalo od oboje, pomisli Sofi, pomiljajui na kripteks skriven ispod kaua. "Li", ree Langdon, "htjeli bismo da sa tobom razgovaramo o Sionskom prioratu." Tibingove upave obrve se izvie u znak zainteresovanosti. "uvari. Dakle, zaista se radi o Gralu. Kae da dolazite sa informacijama? Neto novo, Roberte?" "Moda. Nismo sigurni. Moda bismo imali bolju predstavu ako prvo od tebe dobijemo neke podatke."

Tibing zaprijeti prstom. "Uvijek lukavi Amerikanac. Igra quid pro quo. U redu. Na usluzi sam vam. to da vam ispriam?" Langdon uzdahnu. "Nadao sam se da e biti ljubazan da gospoici Nevo objasni pravu prirodu Svetog grala." Tibing je bio zaprepaten. "Ona ne zna?" Langdon odmahnu glavom. Osmjeh koji se irio Tibingovim licem bio je gotovo opscen. "Roberte, doveo si mi djevicu. Langdon ustuknu, okreui se ka Sofi. "Djevica je termin koji tragai za Gralom koriste za nekoga tko nikada nije uo pravu priu o njemu." Tibing se nestrpljivo okrete ka Sofi. "Koliko znate, draga moja?" Sofi brzo prepria ono to joj je Langdon ranije objasnio - Sionski priorat, vitezovi templari, dokumenti o Sangrealu, i naposljetku Sveti gral, za koji su mnogi tvrdili da nije putir... nego neto daleko monije. "I to je sve?" Tibing uputi zgroeni pogled ka Langdonu. "Roberte, mislio sam da si dentlmen. Uskratio si joj vrhunac!" "Znam, mislio sam da bismo moda ti i ja mogli..." Langdon je oigledno shvatio daje neprikladna metafora otila dovoljno daleko. Tibing je ve zarobio Sofi svojim svetlucavim pogledom. "Vi ste djevica Grala, draga moja. I vjerujte mi, nikada neete zaboraviti prvi put." POGLAVLJE 55 Sjedei na divanu pored Langdona, Sofi je pila aj i jela kola, oseajui blagotvorne efekte kofeina i hrane. Sir Li Tibing je sijao od zadovoljstva dok je koraao udnim koracima ispred kamina, a proteze su mu odzvanjale o kameni pod. "Sveti gral", ree Tibing, glasom kao na propovijedi.

"Veina ljudi me pita samo gdje se on nalazi. Plaim se daje to pitanje na koje moda nikada neu odgovoriti." Okrenu se i pogleda Sofi pravo u oi. "Meutim... mnogo vanije je sljedee pitanje: Staje Sveti gral?" Sofi je osjeala kako kod oba njena sagovornika nadire val akademskog interesiranja. "Da bismo potpuno shvatili Gral", nastavi Tibing, "prvo moramo razumjeti Bibliju. Koliko dobro poznajete Novi zavjet?" Sofi slegnu ramenima. "Zapravo, ne znam ga uope. Odrasla sam uz ovjeka koji je oboavao Leonarda da Vinija." Tibing je u isto vrijeme izgledao i zapanjeno i oduevljeno. "Prosveena dua. Izvrsno! U tom poznato vam je da je Leonardo bio jedan od uvara tajne o Svijetom gralu. A putokaze je sakrio u svojim umjetnikim djelima." "Robert mi je rekao, da." "A Da Vinijevi pogledi na Novi zavjet?" "Nemam predstavu o tome." Tibingov pogled se ispuni radou dok je pokazivao na policu sa knjigama na drugom kraju prostorije. "Roberte, budi ljubazan. Na donjoj polici. La Storia di Leonardo." Langdon pree preko prostorije, pronae veliku knjigu i donese je natrag, poloivi je na sto izmeu njih. Okreui knjigu prema Sofi, Tibing podie teke korice i pokaza na unutranju stranu zadnje korice, na niz citata. "Iz Da Vinijevih beleaka o polemici i spekulaciji", ree Tibing, pokazujui naroito na jedan citat. "Mislim da ete uoiti zastoje to znaajno za nau priu." Sofi proita rijei. Mnogi su od obmana i lanih uda napravili zanat, varajui glupu gomilu. LEONARDO DA VINI "Evo jo jednog", ree Tibing, pokazujui im drugi citat.

Zaslepljujue neznanje vodi nas krivim putem. 0 Smrtnici jadnici, otvorite oi! LEONARDO DA VINI Sofi osjeti kako je podilaze marci. "Da Vini misli na Bibliju?" Tibing klimnu. "Leonardovo miljenje o Bibliji u direktnoj je vezi sa Svetim gralom. Zapravo, Da Vini je naslikao istinski Gral, koji u vam odmah i pokazati, ali prvo moramo da razgovaramo o Bibliji." Tibing se nasmijei. "A sve to treba da znate o Bibliji moe se svijesti na sjajnu mudrost poznavaoca kanona Martina Persija." Tibing proisti grlo i objavi: "Biblija nije stigla faksom sa neba." "Molim?" "Biblija je tvorevina ovjeka, draga moja. Ne Boga. Biblija nije volebno pala iz oblaka. ovjek ju je stvorio kao povijesno svedoanstvo burnih vremena, a nastala je kroz bezbrojne prevode, dodatke i revizije. Povijest nikada nije imala konanu verziju knjige." "U redu." "Isus Krist je povijesna linost od neverovatnog utjecaja, moda najzagonetniji i najinspirativniji voa koga je svijet ikada vidio. Kao Mesija koga je najavilo proroanstvo, Isus je svrgavao kraljeve, pokrenuo milijune ljudi i osnovao nove filozofije. Kao potomak loze kralja Solomona i kralja Davida, Isus je polagao puno pravo na prijesto kralja idova. Razumljivo je da su njegov ivot zabeleile tisue sljedbenika irom zemlje." Tibing zastade da bi gucnuo aj, potom vrati solju na kamin. "Vie od osamdeset jevanelja razmatrano je pri sastavljanju Novog zavjeta, pa ipak je relativno mali broj odabran da bude ukljuen - meu njima ona po Mateju, Marku, Luki i Ivanu." "Tko je odabrao ba ta evanelja?" upita Sofi. "Aha!" viknu Tibing od uzbuenja. "Osnovna ironija kranstva! Bibliju je, u onom obliku u kojem nam je danas poznata, kompletirao paganski imperator Rima, Konstantin Veliki."

"Mislila sam daje Konstantin bio kranin", ree Sofi. "Teko", podsmehnu se Tibing. "itavog svog ivota bio je poganin koji je krten na samrtnom odra, suvie slab da bi se usprotivio. Za vrijeme Konstantina, zvanina religija Rima bilo je oboavanje Sunca - kult Sol Invictus, ili Nepobedivog Sunca - a Konstantin je bio njegov vrhovni sveenika. Na nesreu po njega, rastui religiozni prevrat zahvatao je Rim. Tri vijeka nakon raspea Isusa Krista, broj Hristovih sljedbenika drastino se poveao. Krani i pogani doli su u sukob, a konflikt je dostigao takve razmere da je prijetio da podijeli Rim na dva dijela. Konstantin je odluio da se neto mora uraditi. Godine 325. odluio je da ujedini Rim pod jednom religijom. Hrianstvom." Sofije bila iznenaena. "Zato bi paganski imperator odabrao hrianstvo za zvaninu religiju?" Tibing se zakikota. "Konstantin je bio izuzetno vijest poslovni ovjek. Vidio je daje hrianstvo u usponu, i jednostavno je podrao konja koji dobija trku. Povijesniari se jo uvijek ude genijalnosti pomou koje je Konstantin preobratio pagane koji su oboavali Sunce u krane. Spojivi paganske simbole, datume i rituale sa hrianskom tradicijom, stvorio je neku vrstu hibridne religije prihvatljive objema stranama." "Groteskna transformacija", ubaci Langdon. "Ostaci paganske religije se ne mogu porei u hrianskoj simbologiji. Piktogrami na kojima Izida hrani svog volebno zaetog sina Horusa posluili su kao osnov za nae moderne predstave o Djevici Mariji koja doji malog Isusa. Pored toga, bukvalno svi elementi katolikih obreda mitra koju nosi papa, oltar, doksologija i priee, in 'hranjenja Bogom' - preuzeti su direktno iz ranijih paganskih misterioznih religija." Tibing zaguna. "Nemoj da simbolog pone da ti objanjava hrianske ikone. Nita u hrianstvu nije originalno.

Prethrianski bog Mitra zvani Boji Sin i Svjetlost Svijeta - roen je 25. prosinca, umro je, bio sahranjen u kamenoj grobnici, i potom za tri dana vaskrsnuo. Inae, 25. prosinac je takoer i roendan Ozirisa, Adonisa i Dionisa. Novoroeni Krina darivanje zlatom i mirisnim smolama mirom i olibnumom. ak je i nedjelja kao kranski sveti dan ukradena od pogana." "Kako to mislite?" "Prvobitno je", ree Langdon, "hrianstvo slavilo idovski sabat subotom, ali ga je Konstantin pomakao tako da se poklapa sa paganskim danom slavljenja Sunca." On zastade, cerei se. "Do dananjeg dana, veina onih koji redovno odlaze u crkvu pohaaju slubu nedjeljom ujutro nemajui pojma da se tu nalaze zbog toga to je nedjelja bila dan kada su pogani odavali poast Suncu - Sunev dan." Sofi je osjeala kako joj bruji u glavi. "I sve ovo ima nekakve veze sa Gralom?" "Zaista", ree Tibing. "Pratite me. Tokom ovog meanja religija, Konstantin je morao da ojaa novu hriansku tradiciju, i stoga je odrao uveno ekumensko okupljanje poznato kao Nikejski sabor." Sofije o njemu bila ula jedino kao o mjestu na kojem je nastao Nikejski kanon. "Na tom skupu se", ree Tibing, "raspravljalo i glasalo o mnogim aspektima kranstva - o datumu Uskrsa, ulozi biskupa, raspodeli sakramenata i, naravno, boanskom statusu Isusa." "Ne pratim vas. O njegovom boanskom statusu?" "Draga moja", ree Tibing, "sve do tog trenutka u povijesti, Isusa su njegovi sljedbenici smatrali smrtnim prorokom... velikim i monim ovjekom, ali ipak samo ovjekom. Smrtnikom." "A ne Bojim sinom?" "Tono tako", ree Tibing. "Proglaavanje Isusa za 'Sina Bojeg' bilo je zvanino predloeno na Nikejskom saboru, gdje se o tome i glasalo." "Samo malo. Hoete da kaete da je boanski status Isusa bio rezultat

glasanja!" "I to veoma tesnog glasanja", doda Tibing. "Ipak, uspostavljanje boanskog statusa Isusa bilo je kljuno za dalje ujedinjenje Rimske imperije i za stvaranje novog uporita moi Vatikana. Zvaninim prihvatanjem Isusa kao Bojeg sina Konstantin je pretvorio Isusa u boanstvo koje je postojalo izvan granica svijeta ovjeka, entitet ija je mo iznad svega. Ovo ne samo da je onemoguilo dalje pogansko ugroavanje kranstva, nego su i sljedbenici Krista mogli da se iskupe jedino preko uspostavljenog svetog posrednika - Rimske katolike crkve." Sofi pogleda Langdona, i on blagim klimanjem potvrdi. "Sve je to bilo iskljuivo zbog moi", nastavi Tibing. "Krist kao Mesija bio je kljuan za funkcioniranje Crkve i drave. Mnogi znanstvenici tvrde da je rana Crkva bukvalno ukrala Isusa od njegovih prvobitnih sljedbenika, otimajui njegovu ljudsku poruku, ogrnuvi je neprobojnim plastom boanstva i upotrebivi je u cilju proirenja vlastite moi. Napisao sam nekoliko knjiga na tu temu." "I pretpostavljam da vam kranski vernici alju pisma puna mrnje svaki dan?" "Zato bi?" suprotstavi se Tibing. "Velika veina obrazovanih krana zna povijest svoje vjere. Isus je zaista bio veliki i moan ovjek. Konstantinovi podmukli politiki manevri ne umanjuju veliinu Hristovog ivota. Nitko ne kae daje Krist bio varalica, niti porie daje hodao zemljom i podstaknuo milijune ljudi na bolji ivot. Jedino tvrdimo daje Konstantin iskoristio Hristov izuzetan utjecaj i znaaj. Tim je postupkom hrianstvu dao formu u kojem nam je ono danas poznato." Sofi baci pogled na knjigu o umjetnosti koja se nalazila pred njom, eljna da krenu dalje i vidi Da Vinijevu sliku Svetog grala. "Zakoljica je, meutim, u sljedeem", ree Tibing ubrzavajui. "Budui

da je Konstantin podigao Isusa na vii stupanj gotovo etiri vijeka nakon njegove smrti, ve je postojalo na tisue dokumenata koji su beleili ivot Isusa kao smrtnog ovjeka. Konstantin je znao da e mu biti potreban hrabar potez kojim bi preinaio povijest. Iz ovog se rodio najdublji trenutak u povijesti kranstva." Tibing zastade, promatrajui Sofi. "Konstantin je naruio i finansirao pisanje nove Biblije, iz koje su izostavljena sva ona evanelja koja su govorila o Hristovim ljudskim odlikama a u koju su ubaena evandelja koja su ga inila boanstvom. Ranija jevanelja su zabranjena, sakupljena i spaljena." "Jedna zanimljiva primedba", doda Langdon. "Svatko tko bi se opredelio za zabranjena jevandelja umjesto za Konstantinovu verziju, bio je proglaen za jeretika. Rejeretik vodi poreklo iz tog perioda. Latinska rije haereticus znaila je 'izbor'. Oni koji su 'birali' originalnu povijest Krista bili su prvi heretici." "Na sreu po istoriare", ree Tibing, "neka od jevanelja Konstantin nije uspio da uniti. Svici s Mrtvog mora pronaeni su pedesetih godina dvadesetog vijeka, skriveni u peini blizu Kumrana u Judejskoj pustinji. Naravno, tu su i Koptski svici pronaeni 1945. godine u Nag Hamadiju. Pored toga to priaju istinitu priu o Gralu, ovi dokumenti govore o Hristovom djelu sluei se veoma ljudskim izrazima. Naravno, Vatikan je, drei se svoje tradicije dezinformisanja, svim silama pokuao da sprijei objavljivanje ovih svitaka. A kako i ne bi? Zahvaljujui ovim spisima u oi upadaju izrazita povijesna nepodudaranja i izmiljotine, ime se jasno potvruje da su modernu Bibliju sastavili i uredili ljudi koji su imali politiki cilj - da promoviu boanski status ovjeka Isusa Krista i iskoriste njegov utjecaj kako bi uvrstili osobnu mo." "Ipak", suprotstavi se Langdon, "vano je upamtiti da elja moderne Crkve da zabrani te dokumente potie od iskrenog vjerovanja u njihovo uvreeno vienje Krista. Vatikan

ine duboko poboni ljudi koji iskreno vjeruju da su ti protivreni dokumenti lana svedoanstva." Tibing se zakikota dok se sputao u stolicu naspram Sofi. "Kao to vidite, na profesor je mnogo blagonakloniji prema Rimu od mene. Svejedno, u pravu je kada kae da suvremeno sveenstvo vjeruje da su ovakva svedoanstva zaista lana. To je razumljivo. Konstantinova Biblija je ve vjekovima njihova istina. Nitko nije indoktrinisaniji od samog indoktrinatora." "eli da kae", ree Langdon, "da mi oboavamo bogove naih predaka." "elim da kaem", suprotstavi se Tibing, "da je gotovo sve to su nas nai preci nauili o Hristu neistinito. Kao i prie o Svijetom gralu." Sofi ponovno pogleda citat Da Vinija ispred sebe. Zaslepljujue neznanje navodi nas na krivi put. O! Jadni smrtnici, otvorite oi! Tibing posegnu za knjigom i poe da lista stranice. "I konano, prije nego to vam pokaem Da Vinijev Sveti gral, elio bih da na brzinu pogledate ovo." Otvori knjigu na stranici sa ivopisnom slikom koja se protezala na itave dvije stranice. "Pretpostavljam da prepoznajete ovu zidnu sliku?" Mora da se ali. Sofi je zurila u najpoznatiju zidnu sliku svih vremena Tajnu veeru - Da Vinijevu legendarnu sliku sa zida crkve Santa Maria delle Grazie u blizini Milana. Zidna slika koja je propadala prikazivala je Isusa i njegove apostole u trenutku kada je Isus objavio da e ga jedan od njih izdati. "Da, poznata mi je ta slika." "U tom sluaju, moda ete mi uiniti zadovoljstvo da odigramo malu igru? Budite ljubazni, zamurite." Nesigurna, Sofi zatvori oi. "Gdje sjedi Isus?" upita Tibing. "U sredini." "Dobro. A to on i njegovi apostoli lome i jedu?"

"Kruh." Oigledno. "Odlino. A to piju?" "Vino. Piju vino." "Sjajno. I posljednje pitanje. Koliko se aa nalazi na stolu?" Sofi zastade, svaajui da je to trik pitanje. A nakon veere, Isus uze au vina, podelivi je sa svojim apostolima. "Jedna aa", ree. "Putir." Hristov putir. Sveti gral. "Isus je sa njima podijelio jedan putir vina, ba kao to ine dananji krani pri prieu." Tibing uzdahnu. "Otvorite oi." Ona ih otvori. Tibing se samozadovoljno cerio. Sofi spusti pogled na sliku, i vide, na svoje zaprepaenje, da se ispred svih na stolu nalazila po aa vina, ukljuujui i Krista. Trinaest aa. tovie, ae su bile male, bez noica, i od stakla. Nije bilo putira na slici. Nije bilo Svetog grala. Tibingove oi su svjetlucale. "Malo udno, zar ne biste rekli, s obzirom na to da i Biblija i naa standardna legenda o Gralu slave ovaj trenutak kao definitivnu pojavu Svetog grala. Zaudo, ini se daje Da Vini zaboravio da naslika Hristov putir." "Povijesniari umjetnosti su to morali primijetiti." "Zapanjiete se kad ujete kakve je sve anomalije Da Vini ovdje unio, a koje veina strunjaka ili nije vidjela ili je jednostavno odabrala da zanemari. Ova zidna slika, zapravo, predstavlja klju misterije o Svijetom gralu. Da Vini je sve lijepo izloio na Tajnoj veeri." Sofi je nestrpljivo razgledala sliku. "Da li nam ova zidna slika govori to je Gral zapravo?" "Ne to je Gral", proaputa Tibing. "Nego tko je Gral. Sveti gral nije predmet. On je, u stvari... osoba." POGLAVLJE Nekoliko sekundi Sofi je zurila u Tibinga, a potom se okrete ka Langdonu. "Sveti gral je osoba?"

Langdon potvrdi. "Zapravo, ena." Po zbunjenom izrazu Sofinog lica Langdon je znao da ih teko prati. Sjeao se da se i sam slino osjeao kada je prvi put uo istu tvrdnju. Tek kada je shvatio simbologiju Grala postala mu je jasna veza sa enom. Tibigu se oigledno javila ista misao. "Roberte, moda je sada trenutak da simbolog pojasni stvari?" On ode do stola na kraju prostorije, pronae list papira i poloi ga ispred Langdona. Langdon izvadi penkalo iz depa. "Sofi, da li su ti poznati moderni simboli za muko i ensko?" Nacrtao je uobiajeni muki simbol S i enski simbol 9. "Naravno", ree ona. "Ovo nisu", ree on tiho, "originalni simboli za muko i ensko. Mnogi ljudi pogreno pretpostavljaju daje muki simbol izveden iz tita i koplja, a da enski predstavlja ogledalo u kojem se ogleda ljepota. Zapravo, ovi simboli su nastali kao drevni astronomski simboli za planetu-boga Mars i planetu-boginju Veneru. Prvobitni simboli su daleko jednostavniji." Langdon nacrta jo jedan simbol na papiru. "Ovo je originalni simbol za mukarca", ree joj. "Rudimentarni falus." "Ba tako", ree Sofi. "Kako se ini", dodade Tibing. Langdon nastavi. "Ovaj znak je poznat kao otrica, i predstavlja agresiju i mukost. Zapravo, ba ovaj simbol falusa se i danas koristi na savremenim vojnim odorama da oznai in." "Zaista", naceri se Tibing. "to vie penisa ima, ima vii in. Djeaci su uvijek djeaci." Langdon ustuknu. "Da krenemo dalje - enski simbol, kao to moe da pretpostavi, upravo je suprotan." Nacrtao je sljedei simbol na listu papira. "On se zove putir."

Iznenaena, Sofi podie pogled. Langdon je vidio daje povezala stvari. "Putir", ree on, "predstavlja au ili posudu, i stoje vanije, ima oblik maternice. Ovaj simbol oznaava enskost, enstvenost i plodnost." Langdon je sada pogleda pravo u oi. "Sofi, legenda nam govori daje Sveti gral putir aa. Meutim, opis Grala kao putira zapravo je alegorija, iji je cilj bio da se zatiti prava priroda Svetog grala. Odnosno, legenda koristi putir kao metaforu za neto daleko vanije." "Za enu", ree Sofi. "Upravo tako." Langdon se nasmijei. "Gral je bukvalno drevni simbol za enskost, a Sveti gral predstavlja sveti enski princip i boginju, to je sada naravno izgubljeno, bukvalno eliminisano od strane Crkve. Mo ene i njena sposobnost da stvori ivot nekada su smatrani svetinjama - meutim, predstavljale su prijetnju usponu prevashodno muke Crkve, tako daje sveti enski princip satanizovan i proglaen neistim. ovekje, a ne Bog, stvorio koncept 'prvobitnog grijeha', po kojem je Eva probala jabuku i prouzroila propast ljudske rase. ena, nekada sveti davalac ivota, postala je sada neprijatelj." "Trebalo bi da dodam", ubaci se Tibing, "daje ovaj koncept ene kao one koja donosi ivot bio osnova drevne religije. Roenje djeteta bilo je mistino i mono. Na alost, kranska filozofija je odluila da eni ukrade stvaralaku mo tako to e ignorirati bioloku injenicu i mukarca nainiti Tvorcem. Postanje nam govori daje Eva nastala od Adamovog rebra. ena je postala izdanak mukarca. I to grean izdanak. Postanje je bilo poetak kraja boginje." "Gral je", ree Langdon, "simbol izgubljene boginje. Kada se pojavilo hrianstvo, stare paganske religije se nisu lako predavale. Legende o vitekom traganju za izgubljenim Gralom bile su zapravo prie o zabranjenim potragama za izgubljenom enom. Vitezovi koji su tvrdili da

"tragaju za putirom" govorili su ifrirano kako bi se zatitili od Crkve koja je potinila ene, prognala Boginju, spaljivala nevernike i zabranila pogansko potovanje enskog boanstva." Sofi odmahnu glavom. "ao mije, kada ste rekli daje Sveti gral osoba, mislila sam da mislite na neku odreenu osobu." "I jeste u pitanju odreena osoba", ree Langdon. "I to ne bilo koja osoba", provali iz Tibinga, koji se uzbueno i nespretno podie na noge. "Nego ena koja je nosila tajnu toliko monu da je, ukoliko bude otkrivena, pretila da uniti samu osnovu kranstva!" Sofi je bila oduevljena. "Da li je ta ena poznata u povijesti?" "Prilino." Tibing uze svoje take i pokaza niz hodnik. "I ukoliko odemo do radne sobe, prijatelji moji, bie ini ast da vam je pokaem na Da Vinijevoj slici." Dvije sobe dalje, u kuhinji, sluga Remi Legaludek u tiini je stajao ispred televizora. Na vijestima su prikazivali fotografije mukarca i ene... istih onih ljudi koje je Remi upravo posluio ajem. Stojei pored barikade ispred Cirike depozitne banke, porunik Kole se pitao zato Fau treba toliko vremena da se pojavi sa nalogom za pretres. Bankari su oigledno neto skrivali. Tvrdili su da su Langdon i Nevo stigli ranije te noi i da ih nisu primili u banku zato to nisu imali dokaz o raunu. Zato onda nee da nas puste unutra, da pogledamo? Konano, Koleov mobilni telefon se oglasi. Zvali su iz komandne stanice u Luvru. "Imamo li nalog za pretres?" upita Kole. "Zaboravite na banku, porunice", ree mu agent. "Upravo smo dobili dojavu. Imamo tonu lokaciju na kojoj se kriju Langdon i Nevo." Kole se uz tresak spusti na haubu svojih kola. "alite se."

"Imam adresu u predgrau. Negdje u blizini Versaja." "Da li kapetan Fa zna?" "Ne jo. Zauzet je vanim razgovorom." "Krenuo sam. Neka me nazove im bude mogao." Kole zapisa adresu i uskoi u kola. Dok se jurei udaljavao od banke, Kole shvati daje zaboravio da pita tko je Sudskoj policiji dojavio Langdonovu lokaciju. Mada to nije bilo vano. Kole je bio blagoslovljen ansom da se iskupi za svoj skepticizam i ranije greke. Upravo je trebalo da izvri najvee uhienje u svojoj karijeri. Kole pozva preko radija petoro kola koja su ga pratila. "Bez sirena, momci. Langdon ne srne da zna da dolazimo." etrdeset kilometara odatle, crni audi skrenuo je sa seoskog puta i parkirao se u senkama na ivici poljane. Sajlas je izaao i provirio kroz ipke na ogradi od kovanog gvozda koja je okruivala prostrano imanje. Pogledao je uz dugu meseinom obasjanu padinu koja je vodila do zamka u daljini. Svjetla u prizemlju bila su upaljena. udno za ovo doba, pomisli Sajlas, osmehujui se. Informacija koju mu je Uitelj dao oigledno je bila tona. Ne naputam ovu kuu bez kljunog kamena, zakleo se. Neu iznevjeriti biskupa i Uitelja. Proverivi spremnik od trinaest metaka u svom heklerkohu, Sajlas ga progura kroz reetke i pusti da padne na mahovinasto tlo unutar imanja. Potom, hvatajui se za vrh ograde, prebaci se preko, spretno se doekavi na noge. Ignoriui bolno urezivanje pojasa od kostreti, Sajlas podie oruje i zaputi se dugim travnatim usponom. POGLAVLJE 58 Tibingova 'radna soba' nije bila nalik nijednoj radnoj sobi koju je Sofi ikada vidjela. est ili sedam puta vei od veine najluksuznijih kancelarijskih prostora, vitezov cabinet de travail nalikovao je neobinom hibridu znanstvene laboratorije, arhivske biblioteke i buvlje pijace pod krovom. Osvetljen pomou tri visea lustera,

nepregledan poploani pod bio je istakan zbijenim ostrvima od radnih stolova zakopanih pod knjigama, umjetnikim djelima, predmetima i iznenaujuom koliinom elektronske opreme kompjuterima, projektorima, mikroskopima, kopi-aparatima i skenerima. "Preuredio sam balsku dvoranu", stidljivo ree Tibing dok je ulazio u prostoriju. "Nemam mnogo prilike za ples." Sofi se osjeala kao daje itavo veer postalo neka vrsta zone sumraka u kojoj nita nije onako kako ona oekuje. "Sve ovo vam slui za rad?" "Saznavanje istine je postalo ljubav mog ivota", ree Tibing. "A Sangreal je moja omiljena ljubavnica." Sveti gral je ena, mislila je Sofi, dok su joj misli bile kola ideja koje, kako se inilo, nisu imale smisla. "Rekli ste da imate sliku te ene za koju tvrdite daje Sveti gral." "Da, ali ne tvrdim ja daje ona Gral. Sam Krist je izrekao tu tvrdnju." "Koja je to slika?" upita Sofi, pretraujui pogledom zidove. "Hramra..." Tibing je izvodio predstavu, pravei se daje zaboravio. "Sveti Gral. Sangreal. Putir." Iznenada se okrete i pokaza na naspramni zid. Na njemu je visila dva i po metra dugaka reprodukcija Tajne veere, iste slike koju je Sofi malo prije toga promatrala. "Eno je!" Sofi je bila sigurna da joj je neto promaklo. "To je slika koju ste mi upravo pokazali." On namignu. "Znam, ali uveana verzija je mnogo uzbudljivija. Zar ne?" Sofi se okrete Langdonu, traei pomo. "Nita ne shvaam." Langdon se nasmijei. "Kako se ispostavilo, Sveti gral se zaista pojavljuje na Tajnoj veeri. Leonardo ju je stavio na upeatljivo mjesto."

"ekaj malo", ree Sofi. "Rekli ste mi daje Sveti gral ena. Tajna veera je slika na kojoj je trinaest mukaraca." "Da lije?" Tibing podie obrve. "Pogledajte malo bolje." Nesigurna, Sofi prie blie slici, prouavajui trinaest likova - Isusa Krista u sredini, est apostola sa njegove lijeve strane i est sa desne. "Svi su mukarci", potvrdi ona. "Zar?" ree Tibing. "to je sa onim koji sjedi na poasnom mjestu, sa Gospodove desne strane?" Sofi je prouavala figuru odmah uz Isusa, sa desne strane, unosei se u sliku. Dok se zagledala u lice i tijelo, val zaprepatenja je preplavi. Osoba je imala talasastu crvenu kosu, njeno skrtene ruke i nagovetaj grudi. Bila je to, bez sumnje... ena. "To je ena!" uzviknu Sofi. Tibing se smijao. "Kakvog li iznenaenja. Vjerujte mi, nije nikakva greka. Leonardo je bio vijest u slikanju razlika izmeu polova." Sofi nije mogla da skine pogled sa ene pored Krista. Tajna veera bi trebalo da predstavlja trinaest mukaraca. Koje ova ena? Iako je Sofi vidjela ovu klasinu sliku mnogo puta, nijednom nije primijetila oigledno neslaganje. "Svima promakne", ree Tibing. "Nae predubeenje u vezi sa ovom slikom toliko je jako da pobjeuje nae oi." "Ovaj fenomen se naziva skotom", dodade Langdon. "Mozak to ponekad radi kada su u pitanju snani simboli." "Jo jedan razlog to ste previdjeli enu", ree Tibing, "jeste taj to su mnoge reprodukcije po knjigama snimljene prije 1954. godine, kada su detalji jo uvijek bili skriveni ispod naslaga praine i nekoliko nevetih restauracija u osamnaestom vijeku. Sada je, napokon, zidna slika oiena i dovedena do Da Vinijevog originalnog sloja boje." On pokaza na fotografiju. "Et voila!" Sofi prie jo blie slici. ena sa Isusove desne

strane bila je mlada i izgledala je pobono. Imala je stidljivo lice, prekrasnu crvenu kosu i ruke mirno prekrtene. Ovo je ena koja je mogla smrviti Crkvu bez iije pomoi? "Tko je ona?" upita Sofi. "To je, draga moja", odgovori Tibing, "Marija Magdalena." Sofi se okrete. "Prostitutka?" Tibing otro uzdahnu, kao da ga je ta rije osobno uvredila. "Magdalena nije bila nita slino. Ta nesretna zabluda nasljee je smiljenog blaenja od strane Crkve. Crkva je morala da obeasti Mariju Magdalenu kako bi prikrila njenu opasnu tajnu - njenu ulogu Svetog grala." "Njenu ulogu" "Kao to sam rekao", objasni Tibing, "rana Crkva je morala da uvjeri svijet da je smrtni prorok Isus zapravo boansko bie. Stoga je svatko evanelje koje je opisivalo zemaljske aspekte Isusovog ivota bilo izostavljeno iz Biblije. Na nesreu po rane urednike, jedna naroito uznemirujua tema stalno se ponavljala u jevaneljima. Marija Magdalena." On zastade. "Preciznije, njen brak sa Isusom Hristom." "Molim?" Sofin pogled pree na Langdona, a potom se vrati na Tibinga. "To je stvar istorijskih podataka", ree Tibing, "i Da Vini je sasvim sigurno bio svjestan te injenice. Tajna veera praktino vie posmatrau da su Isus i Magdalena par." Sofi ponovno pogleda sliku. "Primjetit ete da su Isus i Magdalena obueni kao odraz onog drugog u ogledalu." Tibing pokaza na dvije osobe u sreditu slike. Sofije bila zapanjena. Sasvim oigledno, njihova odjea je bila obrnutih boja. Isus je nosio crvenu haljinu i plavi ogrta; Magdalena plavu haljinu i crveni ogrta. Jin i jang. "Da zaemo u jo neobinije podruje", ree Tibing. "Primetiete da izgleda da su Isus i njegova nevjesta spojeni u kuku i da se naginju na suprotne strane kao

da obeleavaju ovaj jasno oivien prazan prostor izmeu njih." ak i prije nego to joj je Tibing pokazao konture, Sofije vidjela - neporecivi oblik "V u sreditu slike. Bio je to isti simbol koji je Langdon ranije nacrtao za Gral, putir i matericu ene. "Konano", ree Tibing, "ako promatrate Isusa i Magdalenu kao elemente kompozicije, a ne kao ljude, primetiete kako isplivava jo jedan oigledan oblik." On zastade. "Jedno slovo abecede." Sofi ga uoi istog trenutka. Rei da joj je slovo upalo u oi nije dovoljno. Slovo je iznenada bilo sve to je Sofi mogla da vidi. Sljatei usred slike, bez ikakve sumnje, stajao je oblik ogromnog, besprekorno oblikovanog slova M. "Suvie savreno za sluajnost, ne mislite li?" upita Tibing. Sofi je bila zapanjena. "Zato je tu?" Tibing slegnu ramenima. "Teoretiari zavjere e vam rei da ono predstavlja Matriinonio ili Mariju Magdalenu. Iskreno reeno, nitko nije siguran. Jedino je sigurno da skriveno M nije nikakva greka. Brojna dijela povezana sa Gralom sadre skrivena slova M - bilo kao vodene igove, sloj boje u podlozi, ili kompozicione aluzije. Najupadljivije M je, naravno, ono na oltaru Gospe od Pariza u Londonu, koji je dizajnirao bivi Veliki majstor Sionskog priorata, an Kokto." Sofi razmisli o toj informaciji. "Priznajem, skrivena slova M jesu intrigantna, iako pretpostavljam da nitko ne tvrdi da su ona dokaz Isusovog braka sa Magdalenom." "Ne, ne", ree Tibing, prilazei oblinjem stolu sa knjigama. "Kao to sam ranije rekao, brak Isusa i Marije Magdalene je povijesni podatak." Poe da prekopava po knjigama. "Stavie, vienje Isusa kao oenjenog ovjeka ima daleko vie smisla od nae standardne biblijske predstave o Isusu kao neenji." "Zato?" upita Sofi. "Zato stoje Isus bio idov", ree Langdon, preuzimajui priu dok je

Tibing tragao za svojom knjigom, "a drutvena pravila tog vremena bukvalno su zabranjivala idovima da ostanu neoenjeni. Prema jevrejskim obiajima, celibat je bio osuivan, a obaveza svakog jevrejskog oca bila je da pronae odgovarajuu enu za svog sina. Da Isus nije bio oenjen, barem jedno biblijsko jevanelje bi lo pomenulo i pruilo netko objanjenje." Tibing pronae ogromnu knjigu i povue je ka sebi preko stola. Izdanje u konom povezu bilo je veliine postera, nalik ogromnom atlasu. Na koricama je pisalo: Gnostikaj evanelja. Tibing ga iz zaleta otvori, i Langdon i Sofi mu se pridruie. Sofi je vidjela da knjiga sadri fotografije neega to je liilo na uveane odlomke iz drevnih dokumenata - na iscepan papirus sa rukom pisanim tekstom. Nije prepoznavala drevni jezik, ali se na suprotnim stranama nalazio tipkani prijevod. "Ovo su fotokopije svitaka iz Nag Hamadija i sa Mrtvog mora, koje sam ranije spomenuo", ree Tibing. "Najstarija kranska svedoanstva. Ono to uznemirava jeste to to se ne podudaraju sajevaneljima u Bibliji." Listajui ka sredini knjige, Tibing pokaza na jedan odlomak. "Uvijek je dobro poeti od Evanelja po Filipu." Sofi proita odlomak: A drubenica Spasitelja je Marija Magdalena. Krist ju je volio vie od svih svojih apostola i esto ju je ljubio u usta. Ostali apostoli su bilo uvrijeeni time i izrazili su svoje neodobravanje. Rekoe mu: "Zato nju voli vie nego sve nas? " Rijei su iznenadile Sofi, pa ipak teko da su dokazivale neto. "Ne pie nita o braku." "Au contraire." Tibing se nasmijei, pokazujui na prvi red. "Kao to e vam svaki poznavalac aramejskog rei, rije drubenica je, u to vrijeme, bukvalno znaila supruga."

Langdon potvrdi klimanjem glave. Sofi ponovno proita prvi red. A drubenica Spasitelja je Marija Magdalena. Tibing je listao knjigu, pokazujui joj jo nekoliko odlomaka koji su, na njeno iznenaenje, jasno sugerisali da su Magdalena i Isus bili u romantinoj vezi. Dok je itala odlomke, Sofi se sjetila ljutitog sveenika koji je zalupao na vrata njenog djeda kada je jo bila u osnovnoj koli. "Je li ovo dom Jacquesa Sonijera?" upitao je sveenika, zurei nanie u malu Sofi kada je otvorila vrata. "elim da sa njim razgovaram o lanku koji je napisao." Sveenika podie novine. Sofi je pozvala dedu, i njih dvojica nestali su u pravcu radne sobe, zatvarajui vrata. Djede je napisao neto za novine? Sofi je smjesta otrala u kuhinju i poela da lista novine od tog jutra. Pronala je dedino ime ispod jednog lanka na drugoj strani. Proitala gaje. Nije razumjela sve to je napisano, ali je zvualo kao da se francuska vlada, pod pritiskom sveenika, sloila da zabrani ameriki film pod nazivom Posljednje Kristovo iskuenje, film o Isusu koji vodi ljubav sa Marijom Magdalenom. lanak njenog djeda tvrdio je da je Crkva arogantna i da nije u pravu to zabranjuje film. Nije ni udo to je sveenika ljut, pomislila je Sofi. "To je pornografija! Svetogre!" urlao je sveenika, izlazei iz radne sobe i jurei ka ulaznim vratima. "Kako samo moete to da podravate! Taj Amerikanac Martin Skorseze je poinio svetogre, i Crkva mu nee dopustiti da ima propovedaonicu u Francuskoj!" Sveenika je zalupio vratima iza sebe. Kada je djede uao u kuhinju, vidio je Sofi sa novinama i namrtio se. "Brza si." Sofi ree: "Ti misli da je Isus Krist imao djevojku?" "Ne, duo, ja sam rekao da Crkvi ne treba dopustiti da nam govori to

treba a to ne treba da mislimo." "Da li je Isus imao djevojku?" Djede je nekoliko trenutaka utio. "Da li bi bilo toliko loe da jeste?" Sofi razmisli o tome i potom slegnu ramenima. "Meni ne bi smetalo." Sir Li Tibing je jo uvijek govorio. "Neu vas zamarati bezbrojnim referencama na zajednicu Isusa i Magdalene. To su ad nauseum istraili savremeni povijesniari. Meutim, elio bih neto da istaknem." On pokaza na jo jedan odlomak. "Ovo je izjevanelja po Mariji Magdaleni." Sofi nije znala za jevanelje same Marije Magdalene. Ona proita tekst: A Petar ree: "Da lije Spasitelj zaista govorio sa enom bez naeg znanja? Hoemo li se svi okrenuti i sluati je ? Da li mu je ona bila draa od nas?" A Lev odgovori: "Petre, uvijek si bio burne naravi. Sada te gledam kako se nadmee sa enom kao neprijateljem. Ako ju je Spasitelj uinio dostojnom, tko si ti daje odbacuje? Spasitelj mora daje dobro poznaje. Zato ju je volio vie od nas." "ena o kojoj govore", objasni Tibing, "jeste Marija Magdalena. Petar je ljubomoran na nju." "Zato to je Isusu bila draa Marija?" "Ne samo zato. Radilo se o mnogo veim ulozima od samih osjeanja. U toj fazi jevanelja, Isus sumnja da e uskoro biti zarobljen i razapet. Stoga Mariji Magdaleni daje uputstva kako da dalje vodi njegovu Crkvu kada njega vie ne bude. Posljedica je ta da Petar izraava svoje nezadovoljstvo time to je druga violina u odnosu na enu. Rekao bih da je Petar bio pomalo seksista." Sofi se trudila da ga prati. "Govorimo o svijetom Petru. Stijeni na kojoj je Isus izgradio svoju Crkvu."

"Upravo o njemu, samo to tu postoji jedna caka. Prema ovim evaneljima, Krist nije Petru dao uputstva kako da osnuje hriansku crkvu. Dao ih je Mariji Magdaleni." Sofi ga pogleda. "Hoete da kaete da je hriansku crkvu trebalo da vodi ena" "Takav je bio plan. Isus je bio pravi feminista. Po njegovoj zamisli, budunost njegove Crkve trebalo je da lei u rukama Marije Magdalene." "A Petru je to smetalo", ree Langdon, pokazujui na Tajnu veeru. "Ono tamo je Petar. Moe da vidi daje Da Vini znao staje Petar mislio o Mariji Magdaleni." Ponovno Sofi ostade bez teksta. Na slici, Petar se pretei naginjao ka Mariji Magdaleni i prelazio svojom rukom nalik otrici preko njenog vrata. Isti pretei gest kao i na Bogorodici meu stenamal "I ovdje takoer", ree Langdon, pokazujui na grupu apostola pored Petra. "Malo zlosutno, zar ne?" Sofi zakilji i vidi ruku koja se pojavljuje iz grupe apostola. "Je li to bode u toj ruci?" "Da. to je jo udnije, ukoliko prebroji ruke, uverie se da ova ruka... ne pripada ba nikome. Ona je bez tijela. Anonimna." Sofije poinjala da se osjea izgubljenom. "ao mije, ali jo uvijek ne vidim kako sve ovo Mariju Magdalenu ini Svetim gralom." "Aha!" Tibing ponovno uzviknu. "Tu lei zec!" Okrete se ponovno ka stolu i izvue veliku mapu koju rairi ispred Sofi. Bila je to sloena genealogija. "Malo ljudi zna daje Marija Magdalena, nezavisno od toga stoje bila Hristova desna ruka, bila mona ena." Sofi sada ugleda naslov iznad obiteljskog stabla. PLEME VENIJAMINOVO "Marija Magdalena je ovdje", ree Tibing, pokazujui blizu samog vrha genealokog stabla. Sofije bila iznenaena. "Ona je iz kue Venijamina?"

"Upravo tako", ree Tibing. "Marija Magdalena je kraljevskog porekla." "Ali ja sam mislila da je Magdalena bila siromana." Tibing odmahnu glavom. "Magdalena je proglaena za prostitutku kako bi se uklonili dokazi o njenim monim porodinim vezama." Sofi pogleda u Langdona, koji i to potvrdi. Potom se opet okrenu ka Tibingu. "Ali zato bi Crkvu brinulo da lije Magdalena kraljevske krvi?" Britanac se nasmijei. "Drago moje dijete, nije Crkvu toliko brinula kraljevska krv Marije Magdalene, koliko njen brak sa Hristom, koji je takoer bio kraljevske krvi. Kao to znale, Jevandelje po Mateju nam kae da je Isus iz plemena Davidovog. Potomak kralja Solomona - kralja idova. Oenivi se enom iz monog plemena Venijamina, Isus je spojio dvije kraljevske loze, stvarajui tako monu politiku zajednicu sa potencijalom da legitimno pretendira na prijestolje i ponovno uspostavi kraljevsku lozu, kao u vrijeme Solomona." Sofije osjeala da napokon stiu do poente. Tibing je sada izgledao uzbueno. "Legenda o Svijetom gralu je legenda o kraljevskoj krvi. Kada se u legendi o Gralu govori o 'putiru u kojem se nalazila Hristova krv'... govori se, zapravo, o Mariji Magdaleni - enskoj maternici koja je nosila Isusovu kraljevsku lozu." Izgledalo je da reci odjekuju preko balske dvorane, prije nego to ih je Sofi sasvim shvatila. Marija Magdalena je nosila kraljevsku lozu Isusa Krista ? "Ali kako bi Isus mogao da ima lozu osim?..." Ona zastade i pogleda Langdona. Langdon se blago nasmijei. "Osim ako su imali dijete." Sofi je stajala u oku. "Eto vam najveeg zatakavanja u povijesti ovjeanstva", objavi Tibing. "Ne samo daje Isus bio oenjen, nego je bio i otac. Draga moja, Marija Magdalena je bila Svijeta zdjela.

Bila je putir koji je nosio kraljevsku lozu Isusa Krista. Bila je materica koja je nosila potomstvo, i loza od koje se granalo sveto voe!" Sofi osjeti kako joj se dlaice na rukama podiu. "Ali kako se o toliko velikoj tajni moglo utati sve ove godine?" "Nebesa!" ree Tibing. "Radilo se sve samo se nije utalol Kraljevska loza Isusa Krista izvor je najotpomije legende svih vremena - legende o Svijetom gralu. Magdalenina pria se uzvikuje na sve strane ve vjekovima preko svih vrsta metafora i na svim jezicima. Njenu priu vidite svuda, jednom kada progledate." "A spisi Sangreala?" upita Sofi. "Oni navodno sadre dokaz da je Isus imao svoju kraljevsku lozu?" "Ba tako." "Dakle, itava legenda o Svijetom gralu zapravo je o kraljevskoj krvi?" "I to prilino bukvalno", ree Tibing. "Rije Sangreal dolazi od San Greal - ili Sveti gral. Ali u svom najstarijem obliku, rije Sangreal se dijelila na drugom mjestu." Tibing je zapisa na paretu papira i prui joj ga. Proitala je to je napisao. Sang Real Istog trenutka, Sofi je prepoznala prijevod. Sang Real je bukvalno znailo kraljevska krv. POGLAVLJE Recepcionar u foajeu sjedita sekte Opus Dei na Aveniji Leksington u New Yorku bio je iznenaen kada je sa druge strane slualice zauo glas biskupa Aringarose. "Dobro veer, gospodine." "Da li ima poruka za mene?" pitao je biskup, neuobiajeno napet. "Da, gospodine. Drago mi je to ste nazvali. Nisam mogao da vas pronaem u vaem apartmanu. Imali ste hitan telefonski poziv prije oko pola sata." "Da?" Te vijesti kao da su mu donele olakanje. "Da li znate tko je zvao?" "Ne, gospodine, nije ostavio ime. Samo broj."

Telefonistkinja javi broj. "Pozivni trideset tri? To je Francuska, zar ne?" "Da, gospodine. Pariz. Rekao je da je izuzetno vano da mu se odmah javite." "Hvala vam. ekao sam taj poziv." Aringarosa brzo prekide vezu. Dok je sputao slualicu, recepcionar se pitao zato je veza biskupa Aringarose toliko pucketala. Po dnevnom rasporedu, biskup je ovog vikenda trebalo da bude u New Yorku, pa ipak, zvualo je kao da zove sa drugog kraja svijeta. Recepcionar slee ramenima. Biskup Aringarosa se posljednjih nekoliko mjeseci ponaao veoma udno. Mora da mobilni telefon nije bio dostupan, mislio je Aringarosa dok se fiat pribliavao izlazu za rimski arter aerodrom. Uitelj je pokuavao da me dobije. Usprkos tome to je bio zabrinut zbog proputenog poziva, Aringarosu je ohrabrila injenica daje Uitelj imao dovoljno samopouzdanja da nazove direktno sjedite organizacije Opus Dei. Mora da su se stvari dobro odvijale veeras u Parizu. Dok je birao broj, Aringarosa je osjeao uzbuenje to e uskoro biti u Parizu. Slijetet emo prije zore. Aringarosu je na aerodromu ekao turbo helikopter za kratki arter let do Francuske. Komercijalne linije nisu dolazile u obzir u ovo doba, naroito imajui u vidu sadraj njegove aktovke. Telefon poe da zvoni. Javio se enski glas. "Direction Centrale Police Judiciaire." Aringarosa je oklijevao. Ovo nije oekivao. "Ah, da... Rekli su mi da nazovem ovaj broj." "Qui eles-vousT ree ena. "Vae ime?" Aringarosa nije bio siguran da li da odgovori. Francuska Sudska policija? "Vae ime, gospodine?" insistirala je ena. "Biskup Manuel Aringarosa." "Samo trenutak ." Zau se zvuk prebacivanja veze.

Nakon podue pauze, javi se grub i zabrinut muki glas. "Biskupe, drago mi je da sam konano doao do vas. Vi i ja treba da razgovaramo o mnogo emu." POGLAVLJE 60 Sangreal... Sang Real... San Greal... Kraljevska krv... Sveti gral. Sve je bilo povezano. Sveti gral je Marija Magdalena... majka kraljevske loze Isusa Krista. Sofi osjeti kako je preplavljuje novi val zbunjenosti dok je stajala u tiini balske dvorane i zurila u Roberta Langdona. to su vie delia slagalice Langdon i Tibing poloili na sto te noi, sama slagalica postajala je sve nepredvidljivija. "Kao to vidite, draga moja", ree Tibing, trupkajui ka polici sa knjigama, "Leonardo nije jedini koji je pokuavao da svijetu saopti istinu o Svijetom gralu. Kraljevsku lozu Isusa Krista zabeleile su na desetine povijesniara do najsitnijih detalja." On pree prstom preko niza od nekoliko desetina knjiga. Sofi nakrivi glavu i proe pogledom po naslovima: OTKROVENJE TEMPLARA: Tajni uvari istinskog Hristovog identiteta ENA SA POSUDOM OD ALABASTERA: Marija Magdalena i Sveti gral BOGINJA U EVANELJIMA: Ponovno uspostavljanje svetog enskog principa "Ovo je moda najpoznatiji naslov", ree Tibing, izvlaei iz gomile knjigu iskrzanih korica i pruajui joj je. Na koricama je pisalo: SVIJETA KRV, SVETI GRAL: Svjetski bestseler Sofi podie pogled. "Svjetski bestseler? Nikada nisam ula za njega." "Bili ste mladi. Ova knjiga je poprilino podigla prainu osamdesetih godina dvadesetog vijeka. Autori su iznijeli neke, za moj ukus isuvie sumnjive hipoteze u svojim analizama, ali osnovna ideja stoji." Na ast im slui to to su konano uinili da ideja o Hristovoj lozi bude prihvaena."

"Kakva je bila reakcija Crkve na knjigu?" "Loa, naravno. Ali to se oekivalo. Naposlijetku, tu tajnu je Vatikan pokuavao zakopati jo u etvrtom vijeku. Uzrok je Krstakih ratova. Prijetnja koju je Marija Magdalena predstavljala mukoj Crkvi bila je potencijalno katastrofalna. Ne samo daje Isus povjerio zadatak osnivanja Crkve eni, nego je ona ugroavala predstavu Kristove boanske prirode. Crkva ju je, kako bi se zatitila, proglasila za bludnicu i unitila dokaze o braku, na taj nain predupreujui sve mogue tvrdnje da je Krist imao ive naslednike i bio smrtni prorok." Sofi pogleda Langdona, koji klimnu glavom. "Sofi, povijesni dokazi koji ovo potkrepljuju su brojni." "Priznajem", ree Tibing, "da su ovo smele tvrdnje, ali morate razumjeti da je Crkva imala snanu motivaciju da izvede takvo zatakavanje. Nikako ne bi mogli opstati kad bi javnost saznala za Kristovo potomstvo. Isusovo dijete bi potamnelo Hristovu boansku prirodu a time i hriansku crkvu, koja se proglasila za jedinog posrednika do kraljevstva nebeskog." "Rua sa pet latica", ree Sofi, pokazujui iznenada na jednu od Tibingovih knjiga. Isti simbol kao i na kutiji od ruinog drveta. Tibing baci pogled ka Langdonu i naceri se. "Ima otro oko." Ponovno se okrete ka Sofi. "To je simbol koji Priorat koristi za Gral. Marija Magdalena. Budui da je njeno ime Crkva proklela, Marija Magdalena je postala poznata pod mnogim pseudonimima - Putir, Sveti gral i Rua." Zastade. "Rua je povezana sa Venerinim petokrakim pentagramom i vodiljom, Ruom kompasa. Uzgred, reeno rua je identina u engleskom, francuskom, njemakom i mnogim drugim jezicima." "Rua je na engleskom", doda Langdon, "takoer i anagram Erosa, grkog boga seksualne ljubavi." Sofi ga iznenaeno pogleda dok je Tibing uranjao u dalje objanjavanje. "Rua je oduvijek glavni simbol enske seksualnosti.

U primitivnim kultovima boginje, pet latica je predstavljalo pet faza ivota ene - roenje, menstruaciju, majinstvo, menopauzu i smrt. A u moderna vremena, veze rue koja cvjeta sa enskou su vie vizuelne prirode." On pogleda Roberta. "Moda bi simbolog mogao da objasni?" Robert je oklijevao. Za trenutak predugo. "Oh, zaboga!" zaguna Tibing. "Vi Amerikanci ste takvi istunci." Ponovno pogleda Sofi. " To oko ega se Robert spetljao jeste injenica da cvijet koji cvjeta nalikuje enskim genitalijama, nenom cvijetu iz kojeg itavo ovjeanstvo stupa na ovaj svijet. I ako ste ikada vidjeli neku od slika Dorde O'Kif, znate tono na to mislim." "Ono to je ovdje vano", ree Langdon, pokazujui ponovno na policu sa knjigama, "jeste to da sve ove knjige potvruju istu povijesnu injenicu." "Daje Isus imao potomstvo." Sofi jo uvijek nije bila uvjerena. "Da", ree Tibing. "I daje Marija Magdalena materica koja je nosila njegovu kraljevsku lozu. Sionski priorat, do dananjeg dana, jo uvijek oboava Mariju Magdalenu kao boginju, Sveti gral. Ruu i Veliku majku." U Sofinoj svijesti se ponovno javi prizor rituala iz podruma. "Prema Prioratu", nastavi Tibing, "Marija Magdalena je bila trudna u vrijeme Hristovog razapinjanja. Radi sigurnosti Hristovog neroenog djeteta, nije imala dragog izbora osim da pobjegne iz Svete zemlje. Uz pomo Isusovog pouzdanog ujaka, Josifa iz Arimateje, Marija Magdalena je tajno otputovala u Francusku, tada poznatu kao Galija. Tamo je pronala sigurno skrovite u okvira jevrejske zajednice. Upravo ovdje, u Francuskoj, rodila je svoju kerku. Zvala se Sara." Sofi podie pogled. "Stvarno vam je poznato ime djeteta?" "I vie od toga. Magdalenin i Sarin ivot paljivo su beleili njihovi idovski zatitnici. Sjetite se daje Magdalenino dijete pripadalo lozi jevrejskih kraljeva

- Davida i Solomona. Iz ovog razloga su idovi u Francuskoj Magdalenu smatrali za svijetu kraljevsku linost i potovali su je kao zaetnicu kraljevske loze. Brojni znanstvenici tog vremena beleili su podatke o Magdaleninim danima u Francuskoj, ukljuujui i roenje Sare i obiteljsko stablo koje se potom razvilo." Sofije bila zateena. "Postoji obiteljsko stablo Isusa Krista?" "Ba tako. I ono je jedan od kamena temeljaca spisa Sangreala. Kompletna genealogija ranih potomaka Krista." "Ali kakva korist od zabeleene genealogije Kristove loze?" upita Sofi. "To nije dokaz. Povijesniari sasvim sigurno ne mogu potvrditi autentinost genealogije." Tibing se zakikota. "Nita vie nego to mogu potvrditi autentinost Biblije." "to znai?" "to znai da su povijest oduvijek pisali pobjednici. Kada bi se dvije kulture sukobile, gubitnici su bili brisani iz povijesti, dok su pobjednici pisali svoje povijesne udbenike - knjige u kojima su se veliali njihovi razlozi i ciljevi a pobjeeni neprijatelj bivao ocrnjen. Kao to je Napoleon jednom rekao: 'to je povijest, nego pria koja je opstala?'" On se nasmijei. "Po samoj svojoj prirodi, povijest je uvijek jednostrani prikaz." Sofi nikada o tome nije razmiljala na taj nain. "Spisi Sangreala nam jednostavno saoptavaju drugu stranu prie o Hristu. Naposljetku, u koju stranu prie vjerujete stvar je vjere i linog istraivanja, ali barem su informacije preivjele. Spisi o Sangrealu obuhvataju desetine tisua stranica. Svjedoenja onih koji su vidjeli blago Sangreala opisuju da se prenosilo u etiri ogromna kovega. Vjeruje se da se u tim kovezima nalaze Puristiki spisi - tisue stranica originalnih dokumenata iz vremena prije Konstantina, koje su napisali rani sljedbenici Isusa i koji su ga potovali kao uitelja od krvi i mesa i proroka. Takoer se pria da je dio

tog blaga i legendarni "Q"-dokument - rukopis za koji ak i Vatikan priznaje da moda postoji. Navodno, to je knjiga Isusovih uenja koju je, mogue je, napisao on osobno." "Rukopis koji je sam Krist napisao?" "Naravno", ree Tibing. "Zato ne bi Isus beleio svoja dijela? Veina ljudi je to radila u ono vrijeme. Jo jedan eksplozivan dokument za koji se vjeruje da je u tom blagu je i rukopis poznat kao Magdalenini dnevnici - osobne biljeke Marije Magdalene o njenoj vezi sa Hristom, o njegovom razapinjanju i vremenu koje je provela u Francuskoj." Sofi je dugo utjela. "I ta etiri kovega dokumenata su blago koje su vitezovi templari otkrili ispod Solomonovog hrama?" "Upravo tako. Dokumenti koji su vitezove uinili toliko monima. Dokumenti koji su bili predmet bezbrojnih potraga za Gralom kroz povijest." "Ali rekli ste da je Sveti gral Marija Magdalena. Ako ljudi tragaju za dokumentima, zato se to zove potraga za Svetim gralom?" Tibing ju je promatrao, dok mu je izraz lica postajao blai. "Zato to mjesto na kojem je Sveti gral sakriven ukljuuje i sarkofag." Vani, vjetar je urlao u kronjama drvea. Tibing je sada govorio tie. "Potraga za Svetim gralom bukvalno jeste pohod koji za cilj ima da se klekne pred kostima Marije Magdalene. Putovanje sa ciljem da se pomolimo pred nogama prognanog, izgubljenog enskog boanstva." Sofi osjeti neoekivano uenje. "Skrovite Svetog grala je zapravo... grobnica?' Tibingove oi boje lenika se zamutie. "Jeste. Grobnica u kojoj se nalazi tijelo Marije Magdalene, kao i dokumenti koji priaju istinitu priu o njenom ivotu. U sutini, potraga za Svetim gralom je uvijek bila potraga za Magdalenom kraljicom o koju su se ogreili, sahranjenom zajedno sa dokazima o legalnim pretenzijama njene obitelji na

vlast." Sofi je saekala trenutak da se Tibing sabere. Toliko toga u vezi sa njenim djedom jo uvijek nije imalo smisla. "lanovi Priorata su", naposljetku ona ree, "svih ovih godina izvravali svoju dunost i uvali spise Sangreala i grobnicu Marije Magdalene?" "Da, ali bratstvo je imalo jo jednu, daleko vaniju, dunost da zatite samu lozu. Kristovo potomstvo nalazilo se u stalnoj opasnosti. Rana Crkva se plaila da e, ukoliko se loza bude razvijala, tajna o Isusu i Magdaleni naposlijetku izbiti na vidjelo i dovesti u opasnost osnovnu katoliku doktrinu onu o boanskom Mesiji koji nije optio sa enama niti ulazio u brane zajednice." On zastade. "Ipak, Hristova loza je u potaji opstajala u Francuskoj, sve dok nije nainila hrabar potez u petom vijeku i pomijeala se sa francuskom kraljevskom lozom, na taj nain stvorivi lozu Merovinga." Ove novosti su iznenadile Sofi. Za Merovinge su uli svi uenici u Fracuskoj. "Merovinzi su osnovali Pariz." "Da. To je jedan od razloga stoje legenda o Gralu toliko prisutna u Francuskoj . Mnogi od vatikanskih pohoda na Sveti gral sprovedenih ovdje bile su zapravo tajne misije sa ciljem da se uklone pripadnici kraljevske loze. Jeste li uli za kralja Dagoberta?" Sofi se nejasno seala imena iz neke uasne prie sa trena povijesti. "Dagobert je bio kralj iz dinastije Merovinga, zar ne? Proboden kroz oko na spavanju?" "Tono tako. Ubio gaje Vatikan u suradnji sa Pipinom od Heristala. Kraj sedmog vijeka. Sa Dagobertovim ubojstvom loza Merovinga je gotovo ugaena. Na sreu, Dagobertov sin, Sigisbert, uspio je da se spase i produi lozu, kojoj je kasnije pripadao i Godfroa Bujonski osniva Sionskog priorata." "Isti ovjek", ree Langdon, "koji je naredio vitezovima templarima da povrate spise Sangreala pohranjene ispod Solomonovog

hrama i tako osigurao Merovinzima dokaz njihovih naslednih veza sa Isusom Hristom." Tibing klimnu, duboko uzdahnuvi. "Savremeni Sionski priorat ima izuzetno znaajan zadatak. Trostruki zadatak. Bratstvo mora da titi spise Sangreala. Moraju da tite grob Marije Magdalene. I, naravno, moraju da neguju i tite Hristovu lozu onih nekoliko lanova kraljevske loze Merovinga koji su preivjeli do dananjih dana." Reci su visile u ogromnom prostoru, i Sofi osjeti udnu vibraciju - kao da joj u kostima odzvanja neka nova vrsta istine. Potomci Isusa Krista koji su preivjeli do dananjih dana. Dedin glas joj je ponovno aputao u uho. Princezo, moram da ti kaem istinu o tvojoj obitelji. Hladni marci joj prostrujae kroz tijelo. Kraljevska krv. Nije mogla da vjeruje. Princeza Sofi. "Sir Li?" Reci sluge zapucketae preko interfona na zidu i Sofi poskoi. "Da li biste mi se mogli pridruiti u kuhinji za trenutak?" Tibing se namrti zbog ometanja u nezgodno vrijeme. Ode do interfona i pritisnu dugme. "Remi, kao to zna, imam goste. Ako nam jo neto bude bilo potrebno iz kuhinje noas, sami emo se posluiti. Hvala ti i laku no." "Samo rije sa vama prije nego to se povuem, gospodine, ako dopustite." Tibing zaguna i pritisnu dugme. "Samo brzo, Remi." "Tie se domainstva, gospodine, to nije ba za goste." Tibing nije mogao da vjeruje. "I ne moe da prieka do jutra?" "Ne, gospodine. Moje pitanje vam nee oduzeti ni minut." Tibing zakoluta oima i pogleda Langdona i Sofi. "Ponekad se pitam tko koga slui?" Ponovno pritisnu dugme. "Stiem, Remi. Mogu li ti neto donijeti kad ve dolazim?"

"Samo slobodu od ugnjetavanja, gospodine." "Remi, jasno ti je da je tvoj steak au poivre jedini razlog to jo uvijek radi za mene?" "Rekli ste mi, gospodine. Rekli ste mi." POGLAVLJE 61 Princeza Sofi. Sofi su misli bile prazne dok se klopotanje Tibingovih taka gubilo niz hodnik. Obamrla, okrenu se i pogleda Langdona. Ve je odmahivao glavom, kao da joj ita misli. "Ne, Sofi", proaputa, razuveravajui je pogledom. "Ista ideja je i meni pala na pamet kada sam shvatio da ti je djede bio u Prioratu, i kada si rekla da je htio da ti kae nekakvu tajnu o tvojoj obitelji. Ali to nije mogue." Langdon zastade. "Sonijer nije merovinko prezime." Sofi nije bila sigurna da li treba da osjea olakanje ili razoarenje. Ranije, Langdon joj je, onako usput, postavio neobino pitanje o devojakom prezimenu njene majke. ovel. Sada je to pitanje dobilo svoj smisao. "A ovel?" upita ona nestrpljivo. Ponovno je odmahnuo glavom. "ao mije. Znam da bi ti to pruilo odgovore na mnoga pitanja. Ostale su samo dvije direktne loze potomaka Merovinga. Njihova prezimena su Plantar i Sen-Kler. Obje obitelji se kriju, i vjerojatno ih titi Priorat." Sofi polako ponovi prezimena u sebi i potom odmahnu glavom. Nitko u njenoj obitelji se nije preivao Plantar niti SenKler. Zabrinuto shvati da sada nije nita blie istini koju je djede elio da joj otkrije nego tamo u Luvru. Da djede barem uope nije spomenuo njenu obitelj tog popodneva! Otvorio je stare rane koje su bile jednako bolne kao i uvijek. Mrtvi su, Sofi. Nee se vratiti. Pomislila je na majku, kako je uveer uspavljuje pjevanjem, na oca koji je nosi na ramenima, na baku i mlaeg brata koji joj se osmehuju vatrenim zelenim oima. I sve je to ukradeno od nje. Ostao joj je samo djede. A sada nema ni njega. Sama sam.

Sofi se bez reci okrete natrag ka Tajnoj veeri i pogleda dugu crvenu kosu i mirne oi Marije Magdalene. Bilo je neega u njenom izrazu lica to je ukazivalo na gubitak voljene osobe. Sofi je to mogla da osjeti. "Roberte?" pozva ga tiho. On joj prie blie. "Znam da je Li rekao da se pria o Gralu nalazi svuda oko nas, ali ja sam prvi put veeras ula neto od ovoga." Langdon je izgledao kao da bi je rado zagrlio i uteio, ali se uzdrao. "ula si njenu priu ranije, Sofi. Svakoje uo. Samo to je ne prepoznajemo kad je ujemo." "Ne razumijem." "Pria o Gralu se nalazi svuda, samo stoje sakrivena. Kada je Crkva prognala Mariju Magdalenu, njena pria morala se prenositi diskretnijim kanalima... kanalima od metafora i simbola." "Naravno. Umjetnost." Langdon pokaza na Tajnu veeru. "Savren primjer. Neka od dananjih najtrajnijih dijela slikarstva, knjievnosti i muzike u potaji priaju priu o Mariji Magdaleni i Isusu." Langdon joj ukratko ispria o djelima Da Vinija, Botielija, Pusena, Berninija, Mozarta i Viktora Igoa, koja su sva alegorijski govorila o pohodu sa ciljem da se povrati prognano ensko boanstvo. Postojane legende poput one o sir Gavenu i Zelenom vitezu, kralju Arturu i Uspavanoj lepotici bile su alegorije Grala. Zvonar Bogorodiine crkve Viktora Igoa i Mocartova arobna frula bili su puni masonskog simbolizma i tajni o Gralu. "Jednom kada otvori oi za Sveti gral", ree Langdon, "vidi ga svuda. U slikarstvu. Muzici. Knjigama. Pa ak i u crtanim filmovima, luna parkovima i popularnim filmovima." Langdon joj pokaza svoj sat sa Mikijem Mausom i objasni kako je Volt Dizni odluio da cilj njegovog povuenog ivota bude da priu o Gralu prenese buduim generacijama. Tokom

itavog svog ivota, Diznija su slavili kao "savremenog Leonarda da Vinija". Obojica su bili ispred svog vremena, jedinstveno nadareni umjestnici, lanovi tajnih drutava i, stoje najuoljivije, aljivdije bez presedana. Poput Leonarda, Volt Dizni je volio da ubacuje skrivene poruke i simbolizam u svoju umjetnost. Kada gleda rane Diznijeve filmove, profesionalni simbolog se osjea kao da ga bombardiraju bujicom aluzija i metafora. Veina Diznijevih skrivenih poruka ticala se religije, paganskih mitova i pria o potinjenoj boginji. Nije sluajno Dizni ponovno ispriao bajke poput Pepeljuge, Uspavane ljepotice i Sneane i sedam patuljaka - koje se sve bave temom sputavanja enskog boanstva. Nije potrebno poznavanje simbologije da bi se razumjelo daje Sneana - princeza koja je pala u nemilost nakon to je zagrizla otrovnu jabuku - predstavljala jasnu aluziju na Evin pad iz Rajskog vrta. Ili daje princeza Aurora iz Uspavane ljepotice - koja pod imenom 'Ruica' ivi skrivena duboko u umi kako bi bila zatiena od kandi zle vjetice - pria o Gralu za djecu. Usprkos svom poslovnom imidu, Dizni je meu zaposlenima imao dovitljive i duhovite umjetnike koji su se zabavljali ubacivanjem skrivenog simbolizma u Diznijeve proizvode. Langdon nikada nee zaboraviti tren na kojem je jedan od njegovih studenata donio crtani film Kralj lavova i zaustavio ga na kadru u kojem je rije SEKS bila jasno vidljiva, ispisana tragovima dima iznad Simbine glave. Iako je Langdon pretpostavljao da je ovo prije brucoka ala crtaa nego prosvetljena aluzija na pagansku ljudsku seksualnost, nauio je da ne treba podcjenjivati Diznijeve domete kad je simbolika u pitanju. Mala sirena je arobna tapiserija duhovnih simbola koji stoje u toliko specifinoj vezi sa boginjom da se ne moe raditi o pukoj sluajnosti. Kada je prvi put gledao Malu sirenu, Langdon je skoro uzviknuo primetivi da je slika u Arijelinom podvodnom domu upravo slika Madona pokojnica slikara

iz sedamnaestog vijeka Zora de la Tura - uveni oma prognanoj Mariji Magdaleni - stoje sasvim prikladan dekor kada se zna daje film devedesetominutni kola oiglednih simbolikih aluzija na izgubljenu svetost boginje Izide, Evu, boginju riba Pisces i, naravno, Mariju Magdalenu. Ime Male sirene, Arijel, u vezi je sa enskim boanstvom a u Isaiji bilo je sinonim za "Sveti grad pod opsadom". Naravno, ni valovita crvena kosa Male sirene sasvim sigurno nije sluajnost. Metalni zvuk Tibingovih taka pribliavao se hodnikom, a korak mu je bio neobino otar. Strogog izraza na licu, uao je u radnu sobu. "Bolje da objasni, Roberte", hladno je rekao. "Nisi bio iskren prema meni." POGLAVLJE Namjeteno mi je, Li", ree Langdon, pokuavajui da ostane pribran. Zna me. Ja ne bih nikoga ubio. Tibingov glas nije postajao meki. "Roberte, ti si na televiziji, za ime boga. Zna li daje policija raspisala potjernicu za tobom?" "Da." "U tom sluaju, zloupotrebio si moje povjerenje. Zapanjen sam to si me izloio riziku tako to si doao ovamo i naveo me da brbljam o Gralu, kako bi se mogao sakriti u mojoj kui." "Nisam ubio nikoga." "Jacques Sonijer je mrtav, a policija kae da si ga ti ubio." Tibing je bio tuan. "ovjek koji je toliko doprineo umjetnosti..." "Gospodine?" Iza Tibinga se pojavio sluga, na pragu radne sobe, prekrtenih ruku. "Da li da ih izvedem van?" "Ja u." Tibing odepa preko radne sobe, otkljua iroki francuski prozor i irom ga otvori ka sporednom travnjaku. "Molim vas, pronaite svoja kola i idite." Sofi se ne pomaknu. "Imamo informaciju o def de voute. Kljunom kamenu Priorata."

Tibing je nekoliko sekundi zurio u nju, potom se prezrivo osmehnu. "Oajniki pokuaj. Robert zna koliko sam ga traio." "Ona govori istinu", ree Langdon. "To je razlog to smo noas doli k tebi. Da razgovaramo sa tobom o kljunom kamenu." Sluga se umea. "Odlazite, ili u pozvati policiju." "Li", proaputa Langdon, "znamo gdje se nalazi." inilo se da se Tibing koleba. Remi sada ukoeno pree preko prostorije. "Smjesta odlazite! Ili u vas na silu..." "Remi!" Tibing se okrete, brecnuvi se na svog slugu. "Ostavi nas za trenutak." Sluga se izbei. "Gospodine? Moram da se usprotivim. Ovi ljudi su..." "Ja u se postarati za ovo." Tibing pokaza ka hodniku. Nakon trenutka gluhe tiine, Remi ode podvijenog repa. Svje noni povjetarac dopirao je kroz otvoren prozor. Tibing se okrete natrag ka Sofi i Langdonu, jo uvijek neodlunog izraza. "Bolje da ovo bude neto dobro. to znate o kljunom kamenu?" U gustom bunju ispred Tibingove radne sobe, Sajlas je vrsto stezao pitolj i napeto gledao kroz staklena vrata. Prije svega nekoliko trenutaka, zaobiao je kuu i ugledao Langdona i enu kako priaju u velikoj uredu. Prije nego to je stigao da se umea, ovjek sa takama je uao, vikao na Langdona, irom otvorio francuski prozor i zahtijevao od gostiju da odu. Potom je ena spomenula kljuni kamen i sve se promijenilo. Vikanje se pretvorilo u aputanje. Strasti su se smirile. Staklena vrata su urno zatvorena. unjajui se u sjenci, Sajlas proviri kroz prozor. Kljuni kamen se nalazi negdje u kui. Sajlas je to osjeao. Drei se sjene, primaknuo se blie prozoru, eljan

da uje razgovor. Dat e im pet minuta. Ako za to vrijeme ne otkriju gdje kriju kljuni kamen, Sajlas e morati da ue i uvjeri ih silom. U radnoj sobi, Langdon je osjeao zaprepaenje njihovog domaina. "Veliki majstor?" Tibing promuca, promatrajui Sofi. "Jacques Sonijer?" Sofi klimnu, zapazivi nevericu u njegovim oima. "Ali nikako to ne moete znati!" "Jacques Sonijer je bio moj djede." Tibing posrnu unazad na takama, bacivi pogled ka Langdonu, koji potvrdi. Tibing se ponovno okrete ka Sofi. "Gospoice Nevo, nemam reci. Ako je to tono, iskreno mi je ao zbog vaeg gubitka. Moram priznati da sam, radi svog istraivanja, imao spisak ljudi u Parizu za koje sam mislio da bi mogli biti dobri kandidati za ulazak u Priorat. Jacques Sonijer se nalazio na tom dugom spisku, zajedno sa mnogim drugim ljudima. Ali Veliki majstor, kaete? Teko je povjerovati." Tibing je utio netko vrijeme, potom odmahnu glavom. "Ipak nema smisla. ak i daje va djede bio Veliki majstor Priorata i sam napravio kljuni kamen, nikada vam ne bi rekao kako da ga pronaete. Kljuni kamen otkriva put ka najveem blagu bratstva. Bili vi unuka ili ne, nemate prava na takvo znanje." "Gospodin Sonijer je umirao kada je prenio informaciju", ree Langdon. "Mogunosti su mu bile ograniene." "Nisu mu bile potrebne mogunosti", ree Tibing. "Postoje tri senechaux koji takoer znaju tajnu. U tome lei sva ljepota njihovog sistema. Jedan postaje Veliki majstor, dok narednog lana postavljaju za novog senechala i poveravaju mu tajnu kljunog kamena." "Pretpostavljam da niste odgledali itave vijesti", ree Sofi. "Pored mog djeda, jo trojica drugih istaknutih Pariana danas su ubijena. Svi na slian nain. Izgledalo je kao da su svi ispitivani prije nego to su ubijeni." Tibing zinu od iznenaenja. "I mislite da su bili..." "Senechaux", ree Langdon.

"Ali kako? Ubojica nikako nije mogao saznati imena sva etiri vrhovna lana Sionskog priorata! Pogledajte mene, ja istraujem Priorat ve desetljeima i ne mogu da imenujem nijednog lana Priorata. Nezamislivo je da sva tri senechaux i sam Veliki majstor budu otkriveni i ubijeni u istom danu." "Sumnjam da su do te informacije doli za jedan dan", ree Sofi. "Zvui kao dobro isplanirano decapiter. To je tehnika koju koristimo u borbi protiv organiziranih kriminalnih grupa. Ako Sudska policija eli da krene na odreenu grupu, mjesecima e ih kriom samo promatrati i prislukivati, identificirati sve glavne igrae, a potom se umijeati i istog trenutka ih sve pohvatati. Obezglavljivanje. Bez voa, grupa zapada u kaos i odaje ostale informacije. Mogue je daje netko strpljivo nadzirao Priorat i potom napao, nadajui se da e elni ljudi otkriti gdje se nalazi kljuni kamen." Tibing nije bio uvjeren. "Ali braa ne bi nikada progovorila. Zakleli su se na utnja. ak i pod pretnjom smru." "Upravo tako," ree Langdon. "to znai da nisu odali tajnu i bili su ubijeni..." Tibing shvati. "U tom sluaju bi lokacija kljunog kamena bila zauvijek izgubljena!" "A zajedno sa njom", ree Langdon, "i mjesto na kojem se nalazi Sveti gral." Tibingovo tijelo kao da se zaljuljalo od teine Langdonovih reci. Potom, kao daje suvie umoran, klonu u stolicu i zagleda se kroz prozor. Sofi mu prie i obazrivo progovori. "S obzirom na teku situaciju u kojoj se naao, ini se moguim da je moj djede, u potpunom oajanju, pokuao da prenese tajnu na nekoga izvan bratstva. Na nekoga kome je mislio da

moe da vjeruje. Na nekoga u svojoj obitelji." Tibing je bio bled. "Ali netko tko je sposoban da tako napadne... da toliko otkrije o bratstvu... "Zastade, sa novim strahovima. "To moe biti samo jedna sila. Ova vrsta infiltracije je mogla potei samo od najstarijeg neprijatelja Priorata." Langdon podie pogled. "Crkve." "Od koga drugog? Rim ve vjekovima traga za Gralom." Sofije bila skeptina. "Mislite daje Crkva ubila mog dedu?" Tibing odgovori: "Ne bi bilo prvi put u povijesti da je Crkva poinila ubojstvo kako bi sebe zatitila. Dokumenti koji idu uz Sveti gral veoma su opasni, a Crkva ve godinama eli da ih uniti." Langdon je teko prihvatao Tibingovu teoriju po kojoj bi Crkva hladnokrvno ubila ljude kako bi se domogla tih dokumenata. Budui da je upoznao novog papu i mnoge kardinale, Langdon je znao da su to duboko duhovni ljudi koji nikada ne bi odobrili ubojstvo. Bez obzira na ulog. Izgledalo je da Sofi misli isto. "Zar nije mogue da je ove lanove Priora ta ubio netko izvan Crkve? Netko tko nije shvatio to je Gral zapravo? Kristov putir bi, na kraju krajeva, bio sasvim primamljivo blago. Mora da su lovci na blago ubijali i za manje od toga." "Sudei po svom iskustvu", ree Tibing, "ljudi e mnogo dalje otii da bi izbjegli ono ega se plae nego da bi doli do onoga to ele. U ovom napadu na Priorat osjeam oajanje." "Li", ree Langdon, "ova rasprava nema smisla. Zato bi pripadnici katolikog svetenstva ubijali pripadnike Priorata da bi pronali i unitili dokumente za koje i ovako vjeruju da su lana svedoanstva?" Tibing se zakikota. "Harvardske kule od slonovae su te smekale, Roberte. Da, sveenstvo u Rimu je blagosloveno snanom vjerom, i zahvaljujui tome njihova uverenja mogu da izdre sva iskuenja - pa ak i dokumente koji protivree svemu to im je sveto. Ali, staje sa ostatkom svijeta?

to je sa onima koji nisu blagoslovljeni apsolutnom sigurnou? Staje sa onima koji gledaju surovost na ovom svijetu i pitaju se gdje je Bog danas? to je sa onima koji gledaju crkvene skandale i pitaju se tko li su ti ljudi koji tvrde da govore istinu o Hristu pa ipak lau kako bi prikrili seksualno zlostavljanje djece od strane njihovih vlastitih sveenika?" Tibing zastade. "to se dogaa sa tim ljudima, Roberte, ako se pojave ubedljivi znanstveni dokazi da crkvena verzija prie o Hristu nije tona, i da je najvea pria ikada ispriana zapravo najvea la ikada ispriana?" Langdon ne odgovori. "Da ti kaem to e se dogoditi ako dokumenti izau na vidjelo", nastavi Tibing. "Vatikan e se suoiti sa krizom vjere kakvu nije vidio tokom svoje povijesti duge dva milenijuma." Nakon due tiine, Sofi ree: "Ali ako Crkva jeste odgovorna za ovaj napad, zato bi djelovali ba sada? Nakon svih ovih godina? Priorat je sakrio spise Sangreala. Ne predstavljaju nikakvu neposrednu opasnost po Crkvu." Tibing duboko uzdahnu, zloslutno, potom pogleda Langdona. "Roberte, pretpostavljam da ti je poznat krajnji cilj Priorata?" Langdonu zastade dah od same pomisli. "Jeste." "Gospoice Nevo", ree Tibing, "godinama ve Crkva i Priorat imaju tajni sporazum. Odnosno, Crkva ne napada Priorat, a Priorat ne otkriva spise Sangreala." Zastade. "Meutim, u povijesti Priorata je uvijek postojao plan da se tajna otkrije. Kada doe odreeni datum u povijesti, bratstvo planira da prekine utnja i ostvari svoju konanu pobjedu tako to e svijetu otkriti spise Sangreala i na sve strane razglasiti istinitu priu o Isusu Kristu." Sofi je bez reci zurila u Tibinga. Naposljetku i sama sijede. "I Vi mislite da se taj datum pribliava? I da Crkva zna za to?" "Samo nagaam", ree Tibing, "ali to bi sasvim sigurno Crkvi pruilo

motiv za otvoreni napad kako bi se pronali dokumenti prije nego to bude prekasno." Langdon je sa nelagodom osjeao da to to Tibing govori ima smisla. "Misli li da bi Crkva zaista mogla da sazna datum koji je Priorat odredio?" "Zato da ne - ako pretpostavimo daje Crkva otkrila etvoricu vrhovnika Priorata, tada bi sasvim sigurno mogla da sazna i za njihove planove. A ak i ako nemaju toan datum, moda se rukovode svojim sujeverjem." "Sujeverjem?" upita Sofi. "Po proroanstu", ree Tibing, "trenutno se nalazimo u periodu velikih promjena. Milenijum samo stoje proao, a sa njim se okonalo i dvije tisue godina dugo Doba Riba - to je u isto vrijeme i znak Isusa. Kao to e vam svaki simbolista astrologije rei, ideal Riba jeste da ovjeku vie sile moraju rei kako da se ponaa zato to je sam nesposoban da misli svojom glavom. Meutim, sada ulazimo u Doba Vodolije - to znai da e ovjek saznati istinu i da e moi da misli svojom glavom. U pitanju je ogromna ideoloka promjena, koja se dogaa upravo sada." Langdona prooe marci. Nikada ga nisu posebno zanimala astroloka proroanstva, niti je vjerovao u njih, ali je znao da u Crkvi postoje oni koji su ih veoma pomno pratili. "Crkva ovaj prelazni period naziva Krajem dana." Sofi je bila nepoverljiva. "Misli, kao kraj svijeta? Apokalipsa?" "Ne", odgovori Langdon. "To je esta zabluda. Mnoge religije pominju Kraj dana. To se ne odnose na kraj svijeta, nego na zavretak perioda u kojem se trenutno nalazimo Riba, koji je poeo u vrijeme Hristovog roenja, trajao dvije tisue godina i okonao se sa prolaskom milenijuma. Sada kada smo preli u Doba Vodolije, Kraj dana je tu." "Mnogi povijesniari Grala", dodade Tibing, "vjeruju

da bi, ako Priorat zaista planira da otkrije istinu, ovo vrijeme bilo simboliki odgovarajue. Mnogi koji prouavaju Priorat, ukljuujui i mene, oekivali su da e se objavljivanje tajne poklopiti sa smenom dva milenijuma. Oigledno, to se nije dogodilo. Istina, rimski kalendar se ne poklapa u potpunosti da astrolokim markerima, tako da postoji izvjesna siva zona u predvianjima. Ne znam da li Crkva sada ima informacije iz prve ruke o tanom datumu obelodanjivanjatajne ili su samo postali nervozni zbog astrolokog proroanstva. U svakom sluaju, to nije ni vano. Oba scenarija objanjavaju to bi crkvu moglo potai da pokrene preventivni napad na Priorat." Tibing se namrti. "I vjerujte mi, ako Crkva pronae Sveti gral, unitit e ga. Kako dokumente, tako i relikvije blagoslovljene Marije Magdalene." Pogled mu postade ozbiljan. "Potom, draga moja, kad nestanu spisi Sangreala, izgubljeni su i svi dokazi. Crkva e biti pobjednik drevnog rata za ponovno pisanje povijesti. Prolost e biti zauvijek izbrisana." Polako, Sofi izvue klju sa krstom iz depa dempera i prui ga Tibingu. Tibing uze klju i poe da ga prouava. "Zaboga. Peat Priorata. Odakle vam ovo?" "Djede mi ga je ostavio veeras, prije nego stoje ubijen." Tibing pree prstima preko kria. "Klju od crkve?" Tibingov pogled polete navie, a lice mu se izoblii od neverice. "Nemogue! Koja mi je to crkva promakla? Pretraio sam svaku u Francuskoj!" "Ne nalazi se u crkvi", ree Sofi, "nego u Cirikoj depozitnoj banci." Tibingovo uzbuenje je iilelo. "Kljuni kamenje u banci?" "U sefu", objasni Langdon. "U sefu banke?" Tibing je odluno odmahivao glavom. "To je nemogue. Kljuni kamen bi trebalo daje sakriven ispod znaka Rue."

"I jeste", ree Langdon. "Nalazio se u kutiji od ruinog drveta sa intarzijom u obliku rue sa pet latica." Tibing je bio zapanjen. "Vi ste vidjeli kljuni kamen?" Sofi klimnu. "Bili smo u banci." Tibing im prie, oiju ispunjenih strahom. "Prijatelji moji, moramo neto uiniti. Kljuni kamen je u opasnosti! Naa je dunost da ga zatitimo. to ako postoje i drugi kljuevi? Moda su ih ukrali od ubijenih senechauxl Ako Crkva moe da ue u banku, kao to je vama uspjelo..." "U tom sluaju e stii kasno", ree Sofi. "Sklonili smo kljuni kamen." "to! Pomjerili ste kljuni kamen iz njegovog sklonita?" "Ne brini", ree Langdon. "Kljuni kamen je dobro sakriven." "Izuzetno dobro sakriven, nadam se!" "U stvari", ree Langdon, ne uspevajui da sakrije osmjeh, "to zavisi od toga koliko esto brie prainu ispod kaua." Ispred zamka Vilet, vjetar je jaao i Sajlasova mantija se uvijala oko njega dok je stajao pogrbljen pored prozora. Iako nije mogao da uje veliki dio razgovora, rije kljuni kamen doprla je do njega mnogo puta kroz staklo. Unutra je. Uiteljeve rijei su mu odzvanjale u glavi. Ui u zamak Vilet. Uzmi kljuni kamen. Nemoj nikoga povrijediti. Iznenada, Langdon i ostali zaputili su se ka drugoj prostoriji, gasei za sobom svjetla u radnoj sobi. Oseajui se poput pantera koji vreba svoj plijen, Sajlas se dounja do staklenih vrata. Otkrivi da nisu zakljuana, kliznu unutra i tiho ih zatvori za sobom. uo je priguene glasove koji su dopirali iz susjedne prostorije. Izvukao je pitolj iz depa, otkoio ga i polako krenuo niz hodnik.

POGLAVLJE 63 Porunik Kole stajao je sam na poetku prilaznog puta i promatrao ogromnu kuu sir Lija Tibinga. Izolovana. U mraku. Teren koji prua dobar zaklon. Desetak Koleovih agenata u tiini se rasporeivalo oko ograde. Mogli bi je preskoiti i opkoliti kuu za svega nekoliko sekundi. Langdon nije mogao da odabere idealnije mjesto na kojem bi ga zaskoili Koleovi ljudi. Kole se spremao da sam nazove Faa kada napokon njegov telefon poe da zvoni. Fa nije zvuao ni blizu onoliko oduevljen razvojem dogaaja koliko je Kole oekivao. "Zato mi nitko nije rekao da imamo trag?" "Telefonirali ste i..." "Gdje se tono nalazite, porunice Kole?" Kole mu dade adresu. "Imanje pripada Britancu po imenu Tibing. Langdon je preao prilinu razdaljinu da bi stigao ovdje. Vozilo se nalazi s one strane kapije. Nema znakova nasilnog ulaska, tako daje sva prilika da Langdon poznaje vlasnika." "Dolazim", ree Fa. "Ne preduzimajte nita. Osobno u voditi operaciju." Kole zinu od iznenaenja. "Ali, kapetane, udaljeni ste dvadeset minuta! Trebalo bi da djelujemo odmah. Moj je. Imam ukupno osam ljudi. etvorica su naoruana terenskim pukama, a ostali pitoljima." "ekajte me." "Kapetane, to ako Langdon dri taoca unutra? to ako nas primijeti i rijei da pobjegne pjeice? Moramo da krenemo odmahl Moji ljudi su na poloajima i spremni da krenu." "Porunice Kole, saekaete da stignem prije nego to preuzmete bilo kakvu akciju. To je nareenje." Fa spusti slualicu. Zapanjen, porunik Kole iskljui telefon. Zato kog avola Fa trai da ekam? Kole je znao odgovor. Fa je, iako poznat po svom instinktu, bio

ozloglaen zbog svog ponosa. Fa hoe da preuzme zasluge za uhienje. Nakon to je objavio fotografije Amerikanca na svim televizijama, elio je da bude siguran da e i on sam dobiti jednak publicitet. Koleov zadatak je jednostavno bio da osigura gazdi da ispadne junak. Dok je tako razmiljao, Koleu pade na um drugo mogue objanjenje ovog otezanja. Kontrola tete. U policiji, oklevalo se pri hapenju bijegu ne a jedino kada se sumnjalo u njegovu krivicu. Da li se Fa preilomilja oko Langdonove krivici'7 Misao je bila zastraujua. Kapelan Fa je veeras sve riskirao kako hi uhapsio Roberta. ak ni veliki Bezu Fa ne bi preivio politike posljedice ukoliko bi se ispostavilo daje grekom objavio fotografije istaknutog Amerikanca na svim francuskim televizijama, tvrdei daje ubojica. Ako je Fa sada shvatio daje pogrijeio, tada je nareenje Koleu da ne mrda imalo savrenog smisla. Posljednja stvar koja je Fau bila potrebna jeste da Kole uleti na imanje nedunog Britanca i uperi pitolj u Langdona. tovie, shvatio je Kole, ako je Langdon nevin, to je objanjavalo jedan od udnijih paradoksa ovog sluaja: Zato je Sofi Nevo, unuka rtve, pomagala navodnom ubojici da pobjegne? Osim ako je znala da je Langdon nevin. Fa je razmotrio sva mogua objanjenja veeras kako bi objasnio Sofino udno ponaanje, ukljuujui i ono daje Sofi, kao Sonijerov jedini nasljednik, uvjerila svog tajnog ljubavnika Roberta Langdona da ubije dedu kako bi dobila nasljedstvo. Sonijer je, ukoliko je na ovo sumnjao, policiji mogao ostaviti poruku P.S. Pronaite Roberta Langdona. Kole je bio prilino siguran da je ovdje neto drugo posredi. inilo se da je Sofi Nevo suvie pouzdana i stabilna linost da bi bila upletena u neto toliko gnusno. "Porunice?" Jedan od terenskih agenata mu pritra. "Pronali smo kola." Kole poe za agentom oko etrdeset pet metara dalje

od prilaza. Agent pokaza na iroki zaustavni dio na drugoj strani puta. Tamo, parkiran u bunju, gotovo skriven od pogleda, nalazio se crni audi. Kole pipnu haubu. Bila je jo uvijek topla. ak vrua. "Mora da se njime Langdon dovezao dovde", ree Kole. "Pozovite svaki rent-a-kar. Provjerite da nije ukraden." "Da, gospodine." Drugi agent mahnu i pozva Kolea natrag ka ogradi. "Porunice, pogledajte ovo." Pruio je Koleu dogled za nono promatranje. "Skupina drvea blizu vrha prilaznog puta." Kole uperi dogled uz brdo i izotri sliku. Polako, zelenkasti oblici postadoe jasniji. Ugledao je zavoj prilaznog puta i polako poeo da ga prati pogledom, stiui do skupine drvea. Sve stoje mogao da radi bilo je da zuri. Tamo, skriven u zelenilu, nalazio se oklopni kamion. Kamion identian onom kojem je Kole dopustio da napusti Ciriku depozitnu banku ranije te noi. Molio se daje u pitanju samo bizarna sluajnost, ali znao je da to ne moe biti. "Oigledno je", ree agent, "da su ovim kamionom Langdon i Nevo izali iz banke." Kole je ostao bez teksta. Sjetio se vozaa oklopnog kamiona koga je zaustavio pred barikadama. Roleks. Nestrpljivost da krene. Nisam provjerio teretni dio. Zapanjen, Kole shvati da je netko iz banke zapravo lagao Sudskoj policiji za Soli i Langdona, a polom ini pomogao da pobjegnu. Ali tko? I zato? Kole se pitao da nije to razlog to im je Fa rekao da jo ne preduzima nita. Moda je Fa shvatio daje u noanje dogaaje umijeano vie ljudi, ne samo Langdon i Sofi. A ako su Langdon i Nevo stigli oklopnim kamionom, tko je onda dovezao audi? Stotinama kilometara juno, bikraft baron 58 na arter letu kretao se ka sjeveru preko Tirenskog mora. Iako je nebo bilo vedro, biskup Aringarosa je u rukama stezao vreicu za povraanje, siguran da bi moglo da mu pozli svakog

trenutka. Razgovor koji je imao sa Parizom nije nimalo nalikovao onome to je oekivao. Samu maloj kabini, Aringarosa je okretao svoj zlatni prsten i pokuavao da pobjedi osjeaj straha i oaja koji gaje obuzimao. U Parizu je sve polo naopako. Zatvarajui oi, Aringarosa se pomoli da Bezu Fa sve uspjeno sredi. POGLAVLJE 64 Tibing sijede na divan, drei drvenu kutiju na krilu i divei se sloenoj intarziji rue na poklopcu. Ova no je postala najudnija i najmaginija no itavog mog ivota. "Podignite poklopac", proaputa Sofi, stojei iznad njega, pored Langdona. Tibing se nasmijei. Nemojte me pourivati. Nakon to je proveo vie od decenije tragajui za kljunim kamenom, elio je da uiva u svakoj milisekundi ovog trenutka. Preao je dlanom preko drvenog poklopca, oseajui pod koom teksturu intarziranog cvjeta. "Rua", proaputao je. Rua je Magdalena a Magdalena je Sveti gral. Rua je kompas koji pokazuje pravi put. Tibing se osjeao budalasto. Godinama je obilazio katedrale i crkve irom Francuske, plaajui poseban ulaz, istraujui stotine lukova pod rozetama, tragajui za ifrovanim kljunim kamenom. La def de voute - kameni klju ispod znaka Rue. Tibing polako otkai kopu i podie poklopac. Kad muje pogled konano pao na sadraj kutije, znao je iste sekunde da ovo moe biti jedino kljuni kamen. Zurio je u kameni cilindar, nainjen od meusobno povezanih brojanika sa slovima. Naprava mu je izgledala iznenaujue poznato. "Dizajniran prema Da Vinijevim dnevnicima", ree Sofi. "Moj djede ih je pravio iz hobija." Naravno, shvati Tibing. Vidio je skice i nacrte. Klju za pronalaenje

Svetog grala lei unutar ovog kamena. Tibing izvadi teki kripteks iz kutije, drei ga paljivo. Iako nije imao predstavu kako da otvori cilindar, osjeao je da njegova osobna sudbina lei unutra. U trenucima neuspjeha, Tibing se pitao da li e njegova ivotna potraga ikada biti nagraena. Sada su te sumnje zauvijek nestale. Mogao je uti drevne reci... osnovu legende o Gralu: Vous ne trouvezpas le Saint-Graal, c'est le SaintGraal qui vous trouve. Ne pronalazite vi Gral, ve Gral pronalazi vas. I veeras, nevjerojatno, klju za pronalaenje Svetog grala uetao je pravo kod njega. Dok su Sofi i Tibing sjedili sa kripLoksom i razgovarali o siretu, brojanicima i moguoj ifri, I.angdon je odnio kutiju od ruinog drveta preko prostorije do dobro osvetljenog stola kako bi je bolje pogledao. Neto to je Tibing upravo rekao prolazilo mu je kroz glavu. Klju za pronalaenje Grala je sakriven ispod znaka Rue. Langdon podie drvenu kutiju naspram svjetla i pregleda umetnuti simbol rue. Iako njegovo poznavanje umjetnosti nije ukljuivalo stolariju niti intarzirani namjetaj, upravo se bio sjetio uvene poploane tavanice panjolskog manastira izvan Madrida, gdje su ploice sa tavanice poele da otpadaju tri vijeka nakon podizanja manastira, otkrivajui sveti tekst koji monasi behu ispisali na gipsu ispod ploica. Langdon ponovno pogleda Ruu. Ispod Rue. Sub Rosa. Tajna. Zvuk udara iz hodnika natjera ga da se okrene. Nije vidio nita osim sjenki. Mora da je Tibingov sluga prolazio hodnikom. Langdon se vrati kutiji. Pree prstom preko glatke ivice intarzije, pitajui se da li bi mogao da izvadi ruu, ali djelo majstora je bilo savreno. Sumnjao je da bi se ak i otrica ileta mogla umetnuti izmeu intarzije rue i

paljivo izrezbarenog udubljenja u koje je smjetena. Otvarajui kutiju, on pregleda unutranju stranu poklopca. Bila je glatka. Dok se pomerao, meutim, svetio pade na neto to je izgledalo kao mala rupa, smjetena u samom sreditu. Langdon spusti poklopac i pregleda intarziju od gore. Nema rupe. Ne providi se. Sputajui kutiju na sto, on pree pogledom po prostoriji i spazi hrpu papira spojenih spajalicom. Uzimajui spajalicu, vrati se do kutije, otvori je i ponovno pregleda rupu. Paljivo ispravi spajalicu i umetnu jedan njen kraj u rupu. Njeno je gurnu. Gotovo da nije bio potreban nikakav napor. uo je kako je neto tiho zazvealo po stolu. Langdon zatvori poklopac i pogleda. Bio je to mali komad drveta, poput dijela slagalice. Drvena rua ispala je iz poklopca i pala na stol. Sasvim nijem, Langdon je zurio u golo mjesto na poklopcu gdje se nalazila Rua. Tamo, izrezbarena u drvetu, ispisana preciznom rukom, stajala su etiri reda teksta na jeziku koji nikada ne bese vidio. Slova izgledaju pomalo nalik semitskim, mislio je Langdon u sebi, pa ipak ne prepoznajem jezik! Iznenadan pokret iza njega privue mu pozornost. Dolazei niotkuda, snaan udarac u glavu obori Langdona na koljena. Dok je padao, za trenutak mu se uinilo da vidi blijedog duha kako lebdi nad njim, steui pitolj. Potoni se sve zacrni. POGLAVLJE 63 Iako je radila u policiji, Sofi Nevo se nikada do te noi nije nala pred uperenim pitoljem. Gotovo nezamislivo, pitolj u koji je sada zurila stezala je blijeda ruka ogromnog albina duge bijele kose. Gledao ju je crvenim oima iz kojih je zrailo neto zastraujue i nepoznato. Odeven u vuneni ogrta koji

je drao svezan konopac, liio je na srednjovekovnog sveenika. Sofi nije imala pojma tko je, pa ipak je iznenada poela da uvaava Tibingove sumnje da iza svega stoji Crkva. "Znate po to sam doao", ree monah upljim glasom. Sofi i Tibing sjedili su na divanu, uvis podignutih raku. Langdon je, stenjui, leao na podu. Monahov pogled istog trenutka pade na kljuni kamen na Tibingovom krilu. Tibingov glas bio je izazivaki. "Neete umeti da ga otvorite." "Moj Uitelj je veoma mudar", odgovori monah prilazei blie, naizmence uperujui pitolj u Tibinga i Sofi. Sofi se pitala gdje je Tibingov sluga. Zar nije uo kako je Robert pao? "Tko je va uitelj?" upita Tibing. "Moda moemo da se dogovorimo o cijeni." "Gral nema cijenu." Priao im je jo blie. "Krvarite", Tibing primijeti mirno, pokazujui glavom na monahov desni lanak gdje mu je mlaz krvi tekao niz nogu. "I hramljete." "Kao i vi", odgovori monah, pokazujui na metalne take naslonjene pored Tibinga. "A sada mi dajte kljuni kamen." "Vi znate za kljuni kamen?" ree Tibing, iznenaen. "Nije vano staja znam. Polako ustanite i dajte mi ga." "Teko mi ide ustajanje." "Samo polako. Bez brzih pokreta." Tibing provue desnu ruku kroz jednu taku i uhvati kljuni kamen lijevom. Teturajui se, podie se na noge i uspravi, drei teki cilindar na dlanu lijeve ruke, nestabilno se oslanjajui na taku desnom. Monah se priblii na svega metar, sa pitoljem uperenim pravo u Tibingovu glavu. Sofije bespomono promatrala kako monah posee za cilindrom. "Neete uspjeti", ree Tibing. "Jedino dostojni mogu otkljuati ovaj cilindar."

Jedino Bog prosuuje Tko je dostojan, pomisli Sajlas. "Prilino je teak", ree Tibing. Ruka mu je sada podrhtavala. "Ako ga brzo ne uzmete, plaim se da u ga ispustiti!" Opasno se njihao. Sajlas brzo zakorai naprijed da uzme cilindar, i upravo tada, ovjek na takama izgubi ravnoteu. taka mu iskliznu i on poe da pada postrance, udesno. Ne! Sajlas jurnu da spase cilindar, isputajui oruje. Ali kljuni kamen mu je izmicao. Dok je Tibing padao, lijevu ruku isprui unatrag, i cilindar se skotrlja na kau. Istog trenutka, metalna taka koja je iskliznula ispod njega kao da dobi ubrzanje, opisujui irok luk prema Sajlasovoj nozi. aoke bola jurnue Sajlasovim tijelom kad taka pogodi pojas od kostreti, zaranjajui bodlje dublje u njegovo ve raskrvavljeno meso. Posrui, Sajlas se srui na koljena, zbog ega mu se pojas usee jo dublje. Pitolj opali uz zagluujui prasak i metak se zari u daske na podu dok je Sajlas padao. Prije nego to je stigao da podigne pitolj i ponovno opali, ena ga pogodi nogom pravo ispod vilice. Na poetku prilaznog puta, Kole je uo pucanj. Prigueni prasak ga uspanii. Sada dok se ekao Fa, Kole ve bese izgubio svaku nadu da e biti osobno zasluan za veeranje pronalaenje Langdona. Ali neka je Kole proklet ako dopusti da ga Faov ego odvede pred komisiju pri Ministarstvu zbog zanemarivanja policijske procedure. Oruje je opalilo u privatnoj kui! A vi ste ekali na poetku prilaznog puta ? Kole je znao daje prilika za prikradanje davno izgubljena. Takoer je znao da e, ako bude dokono stajao jo makar sekundu, itava njegova karijera do ujutro biti prolost. Promatrajui gvozdenu kapiju imanja, donese odluku. "Sruite je." U dalekim oblastima svog omamljenog mozga, Robert Langdon je zauo pucanj. Takoer je uo i bolni vrisak. Vlastiti?

Pneumatska builica buila je rupu u zadnjem djelu njegove lubanje. Negdje u blizini, ljudi su razgovarali. "Gdje si do avola bio?" urlao je Tibing. Sluga je utrao u sobu. "to se dogodilo? Oh, boe! Koje to? Zovem policiju!" "Do avola! Nemoj zvati policiju. Budi koristan i donesi nam neto ime emo obuzdati ovog monstruma." "I led!" viknu Sofi za njim. Langdon ponovno odluta. Jo glasova. Kretanje. Sada je sjedio na divanu. Sofije drala led na njegovoj glavi. Lubanja gaje bolela. Kad je vid poeo postepeno da mu se razbistrava, spazi tijelo na podu. Da li ja to haluciniram? Ogromni albino monah leao je zapuenih usta i vezan lepljivom trakom. Brada mu je bila raseena, a ogrta iznad desne butine natopljen krvlju. Izgledalo je da i on upravo dolazi k svijesti. Langdon se okrete ka Sofi. "Koje to? to se... dogodilo?" Tibing doepa do njega. "Spasio te je vitez koji je zamahnuo Ekskaliburom Acme Orthopedic." to? Langdon je pokuao da se uspravi. Sofin dodir bio je drhtav ali njean. "Odmori se minut, Roberte." "Plaim se", ree Tibing, "da sam tvojoj prijateljici upravo demonstrirao prednost mog alosnog stanja. ini se da nas svi potcenjuju." Sa svog mjesta na divanu, Langdon pogleda nanie u monaha i pokua da shvati to se dogodilo. "Nosio je pojas od kostreti", objasni Tibing. "to?" Tibing pokaza na krvavu traku nazubljene koe koja je leala na podu. "Kai 'discipline'. Nosio gaje na butini. Precizno sam naciljao." Langdon protrlja glavu. Znao je za pojaseve

"discipline". "Ali kako... si znao?" Tibing se naceri. "Hrianstvo je moja oblast, Roberte, a postoje organizacije koje su lake za prepoznavanje." Uperi taku u krv koja je natapala monahov ogrta. "Kao to se pokazalo." "Opus Dei", proaputa Langdon, sjeajui se nedavnog medijskog izvtaja o nekoliko istaknutih bostonskih poslovnih ljudi, lanova organizacije Opus Dei. Pronicljivi saradnici su lano i javno optuili te ljude da nose pojaseve "discipline" ispod trodelnih odijela. Zapravo, trojica ljudi nisu nosili nita slino. Poput mnogih lanova sekte Opus Dei, ti poslovni ljudi su bili pasivni lanovi i nisu upranjavali telesno samomuenje. Bili su poboni katolici, brini oevi i izrazito angaovani lanovi zajednice. Zato su mediji brzo prelina okantniju priu o predanijim 'aktivnim' lanovima sekte... lanovima poput monaha koji je sada leao na podu ispred Langdona. Tibing je paljivo prouavao krvavi pojas. "Ali zato bi sekta Opus Dei pokuavala da pronae Sveti gral?" Langdon je bio suvie omamljen da bi razmiljao o tome. "Roberte", ree Sofi, prilazei drvenoj kutiji. "to je ovo?" Drala je malu intarziju Rue koju je izvadio iz poklopca. "To je pokrivalo izrezbareni tekst na kutiji. Mislim da bi nam on mogao saopiti kako da otvorimo kljuni kamen." Prije nego to su Sofi i Tibing stigli da odgovore, more plavih policijskih svjetala i sirena izroni u podnoju brda i poe da gmie uz prilazni put dug osamsto metara. Tibing se namrti. "Prijatelji moji, izgleda da treba donijeti odluku. I bolje da to uradimo brzo." POGLAVLJE 66 Kole i njegovi agenti provalie na ulazna vrata rezidencije sir Lija Tibinga sa isukanim pitoljima.

Raspodelivi se, poee da pretrauju sve sobe u prizemlju. Otkrili su rupu od metka u podu salona, tragove borbe, malo krvi, neobian nazubljen koni remen i djelomino potroeni kolut lepljive trake. itavo prizemlje izgledalo je naputeno. Ba kad se Kole spremao da raspodeli svoje ljude kako bi pretraili podrum i teren iza kue, zau glasove na katu iznad. "Gore su!" Jurnuvi uz iroke stepenice, Kole i njegovi ljudi kretali su se od prostorije do prostorije kroz ogromnu kuu, proveravajui mrane spavae sobe i hodnike dok su se pribliavali glasovima. inilo se da zvuk dolazi iz posljednje spavae sobe na kraju izuzetno dugakog hodnika. Agenti su prilazili korak po korak niz hodnik, blokirajui mogue izlaze. Kada su se pribliili posljednjoj sobi, Kole primijeti da su vrata irom otvorena. Glasovi iznenada utihnue, i smjeni ih buka nalik zvuku motora. Podignutog pitolja, Kole da signal. U tiini, poseui rukom iza ragastova, on napipa prekida i upali svetio. Uleui u sobu praen svojim ljudima, Kole viknu i uperi pitolj... ni u to. Prazna gostinska soba. Spartanska. Buni zvuk automobilskog motora dolazio je sa crne elektronske table na zidu pored kreveta. Kole je vidio iste takve svuda po kui. Neka vrsta kunog interfona. Pritrao je. Ploa je imala desetak obeleenih dugmia: RADNA SOBA... KUHINJA... VEERAJ... PODRUM ... Odakle do avola ujem kola? GLAVNA SPAVAA SOBA... SUNANA SOBA... AMBAR... BIBLIOTEKA... Ambar! Kole je za nekoliko sekundi ve bio dolje i trao ka stranjim vratima, povevi usput jo jednog agenta. Pretrali su preko stranjeg travnjaka i bez daha stigli do oronulog sivog ambara. ak i prije nego to su uli, Kole zau zvuk motora koji se udaljava. Isuka oruje, uleti unutra i upali svjetla.

Desna strana ambara bila je primitivna radionica kosilice za travu, automatske alatke, batenske potreptine. Na zidu u blizini visila je poznata ploa interfona. Jedna od sklopki na njoj bila je sputena, oznaavajui prijenos. GOSTINSKASOBA II Kole se okrete dok je gnjev u njemu rastao. Namamili su nas na kat pomou interfona! Pretraivi drugu stranu ambara, on otkri dug niz konjskih boksova. Konja nije bilo. Oigledno, vlasniku je bila draa druga vrsta konjske snage; boksovi su preureeni u impresivan parking. Zadivljujua zbirka -rols rojs oldtajmer, aston martin sportski dvosed takoer oldtajmer, pore 356. Posljednji boks bio je prazan. Kole pritra i vide mrlje od ulja na tlu. Ne mogu otii sa imanja. Prilazni put i kapiju prepreila su dvoja patrolnih kola, upravo da sprijee neto ovako. "Gospodine?" Agent pokaza niz boksove. Stranja klizna vrata ambara bila su otvorena ka mranoj, blatnjavoj padini talasastih polja koja se protezae u no iza ambara. Kole pritra vratima, pokuavajui da neto razazna u mraku. Jedino to je mogao da vidi bili su nejasni obrisi ume u daljini. Ovu umovitu dolinu je vjerojatno presecalo na desetine puteljaka i lovakih staza kojih nije bilo na karti, ali je Kole bio siguran da njegov plijen nee stii do ume. "Poalji ljude tamo. Vjerojatno su se ve zaglavili negdje u blizini. Ti mekerski sportski automobili ne mogu da savladaju ovakav teren." "Hm, gospodine?" Agent je pokazivao na tablu s kljuevima od kola. Natpisi iznad zakaaljki nosili su poznata imena. DAJMLER... ROLS ROJS... ASTON MARTIN... PORE... Posljednja kvaica bila je prazna. Kada je proitao natpis iznad nje, Kole je znao da je u nevolji. POGLAVLJE Rend-rover je bio Java Black Pearl, sa pogonom na sva etiri toka, standardnim prenosnim sistemom,

polipropilenskim reflektorskim farovima izuzetne snage, zatienim stranjim svjetlima i upravljaem na desnoj strani. Langdonu je bilo drago to ne vozi on. Tibingov sluga Remi, po nareenju svog gospodara, impresivno je manevrisao vozilom preko meseinom osvetljenih polja iza zamka Vilet. Bez svjetala, preao je preko otvorenog breuljka i sada su se sputali niz dugu padinu, udaljavajui se sa imanja. Izgledalo je da ide ka iskrzanoj silueti umovitog terena u daljini. Langdon se, nosei kljuni kamen, okrenu na suvozakom sjeditu i pogleda Tibinga i Sofi na stranjem sjeditu kola. "Kako tvoja glava, Roberte?" upita Sofi zabrinuto. Langdon se na silu bolno osmehnu. "Bolje, hvala." Ubijala ga je. Pored nje, Tibing se osvrtao preko ramena na vezanog monaha zapuenih usta koji je leao u skuenom prostoru za prtljag iza zadnjeg sjedita. Tibing je drao monahov pitolj u krilu. Kao na nekoj staroj fotografiji, liio je na Britanca na safariju koji pozira pored svog ulova. "Ba mi je drago to si svratio noas, Roberte", ree Tibing, cerei se kao da se zabavlja po prvi put poslije tko zna koliko godina. "ao mi je to sam te umijeao u ovo, Li." "Oh, daj, ekao sam itavog svog ivota da budem umijean." Tibing pogleda pored Langdona kroz prednje staklo kola, ka dugom nizu bunja. Potapa Remija po ramenu. "Upamti, bez koenja - ne smiju da se vide svjetla. Koristi runu konicu ako ba mora. Hou da malo zaemo u umu. Nema razloga da riskiramo da nas primjete iz kue." Remi uspori i usmjeri vozilo ka otvoru u ivici. Kad je vozilo, drmusajui se, dolo do zarasle staze, gotovo istog trenutka drvee iznad njih ugui meseinu. Nita ne vidim, pomisli Langdon, upinjui se da razazna bilo kakav obris.

Bio je mrkli mrak. Grane su se eale o lijevu stranu vozila, i Remi malo ispravi pravac. Drei volan vie ili manje pravo, uveo ih je tridesetak metara dublje u umu. "Divno ti ide, Remi", ree Tibing. "Trebalo bi da je ovo dovoljno daleko. Roberte, molim te pritisni to malo plavo dugme ispod otvora za ventilaciju. Vidi li ga?" Langdon pronae dugine i prilisiiu ga. Zamuena uta svjetlost raspri se preko staze ispred njih, otkrivajui gusto rastinje sa obje strane staze. Svetici za maglu, shvati Robert. Taman dovoljno svjetla da se odre na stazi, a ipak nedovoljno da ih odaju. "Pa, Remi", veselo ree Tibing. "Svjetla su ukljuena. Nai ivoti su u tvojim rukama." "Kuda idemo?" upita Sofi. "Staza se nastavlja oko tri kilometra u umu", ree Tibing. "Ide preko imanja i potom savija ka sjeveru. Pod uvjetom da ne naletimo ni na kakvu baru ili oboreno stablo, trebalo bi da neozleeni izbijemo na zaustavnu traku autoputa broj pet." Neozleeni. Robertova glava se nije slagala. Obori pogled ka krilu, gdje se nalazio kljuni kamen, sigurno smjeten u drvenoj kutiji. Intarzirana Rua na poklopcu vraena je na mjesto, i iako mu se u glavi mantalo, Robert je bio nestrpljiv da ponovno ukloni intarziju i detaljnije proui tekst ispod nje. Otkai poklopac i poe da ga podie kada mu Tibing poloi ruku na rame straga. "Strpljenja, Roberte", ree Tibing. "Neravno je i mrano. Ne daj boe da neto razbijemo. Ako nisi prepoznao pismo pri svjetlosti, nita bolje nee proi ni po mraku. Usredsredimo se da stignemo u jednom komadu. Uskoro emo imati vremena i za to." Langdon je znao da je Tibing u pravu. Klimnu i vrati poklopac na mjesto, uvrstivi ga.

Monah zajea, borei se sa remenima. Iznenada, poe divlje da se rita. Tibing se okrenu i preko sjedita uperi pitolj u njega. "Ne mogu da zamislim na to se alite, gospodine. Neovlateno ste uli na moj posjed i poteno odalamili mog prijatelja po glavi. Imao bih svatko pravo da vas istog trenutka ustrelim i ostavim da trunete u umi." Monah se umiri. "Jesi li siguran daje trebalo da ga povedemo?" upita Langdon. "Prokleto siguran!" uzviknu Tibing. "Trae te zbog ubojstva, Roberte. Ovaj skot je tvoja karta do slobode. Policija oigledno ezne za tobom im te je pratila do moje kue." "Ja sam kriva", ree Sofi. "Oklopno vozilo je vjerojatno imalo predajnik." "Ne radi se o tome", ree Tibing. "Nisam iznenaen to vas je policija pronala, ali jesam iznenaen to vas je pronala Opus Dei. Na osnovu svega to ste mi ispriali, ne mogu da zamislim kako je ovaj belko stigao do vas, ukoliko nije u kontaktu ili sa Sudskom policijom ili sa Cirikom depozitnom bankom." Langdon razmisli o tome. Bezu Fa je uporno traio rtveno janje za veeranja ubojstva. A i Vjerne se okrenuo protiv njih sasvim iznenada, iako je to bilo shvatljivo imajui na umu daje Langdon optuen za etiri ubojstva. "Ovaj monah nije sam, Roberte", ree Tibing, "i ako ne sazna tko stoj i iza svega, oboje ste u opasnosti. Dobre vijesti, prijatelju moj, su da sada ti dri konce u svojim rukama. Ovaj monstrum iza mene ima informaciju koja ti je potrebna, i gazda mu je sada sigurno prilino nervozan." Remi je ubrzavao, priviknuvi se na stazu. Proli su kroz baru, popeli se uz mali uspon i ponovno poeli da se sputaju. "Roberte, da li bi bio ljubazan da mi doda taj telefon?" Tibing je pokazivao na telefon u kolima,

ispred Langdonovog sjedita. Langdon mu ga prui, i Tibing okrete neki broj. ekao je veoma dugo, prije nego to se sa druge strane podigla slualica. "Richarde? Jesam li te probudio? Naravno da jesam. Glupo pitanje. Zao mi je. Imam mali problem. Ne osjeam se dobro. Remi i ja moramo da skoknemo do Otoka zbog mog lijeenja. Pa, odmah, u stvari. Ispriavam se stoje ovako na brzinu. Moe li Elizabet da bude spremna za dvadesetak minuta? Znam, uradi najbolje to moe. Vidimo se uskoro." Spustio je slualicu. "Elizabet?" upita Langdon. "Moj zrakoplov. Kotala me je avo i po." Langdon se okrete sasvim prema njemu i pogleda ga. "Staje bilo?" upita Tibing. "Vas dvoje ne moete ostatiti u Francuskoj sa itavom Sudskom policijom za vratom. Bie mnogo sigurnije u Londonu." I Sofi se bese okrenula ka Tibingu. "Mislite da pobjegnemo iz zemlje?" "Prijatelji moji, ja sam daleko uticajniji u civilizovanom svijetu nego ovdje. Pored toga, vjeruje se daje Gral u Velikoj Britaniji. Ako uspijemo da otvorimo kljuni kamen, siguran sam da emo otkriti mapu koja e pokazati da smo krenuli u pravom smjeru." "Mnogo riskirate", ree Sofi, "time to nam pomaete. Neete se ba sprijateljiti sa francuskom policijom." Tibing prezirno odmahnu rukom. "Zavrio sam sa Francuskom. Preselio sam se ovamo da bih pronaao kljuni kamen. Taj posao je sada okonan. Neu mariti ni ako nikada vie u ivotu ne vidim Vilet." Sofi nije bila uvjerena. "Kako emo proi pasoku kontrolu?" Tibing se zakikota. "Ja poleem sa Le Burea privrednog aerodroma nedaleko odavde. Francuski lijenici me ine nervoznim, tako da svake dvije nedjelje letim na sjever da primim terapiju u

Engleskoj. Sa obje strane plaam za odreene posebne povlastice. Kada budemo poletjeli, moete da odluite da li elite da nas doeka netko iz ambasade Sjedinjenih Drava, ili ne." Langdon odjednom nije elio da ima nikakve veze sa ambasadom. Jedino na staje mogao da misli bio je kljuni kamen, natpis, i da li e ih on odvesti do Grala. Pitao se da li je Tibing u pravu za Britaniju. Istina, veina savremenih legendi tvrdila je daje Gral negdje u Ujedinjenom kraljevstvu. ak se sada verovalo i da je mitsko otok kralja Artura, otok Avalon, nije nita drago do Glaslonberi u Engleskoj. Gdje god da se Gral nalazio, Langdon nikada nije ni zamiljao da e ga upravo on traiti. Spisi Sangreala. Istinita pria o Isusu Hristu. Grobnica Marije Magdalene. Iznenada se osjeao kao da te noi ivi u nekoj vrsti limba... u mehuriu u kojem ga stvaran svijet ne moe dotai. "Gospodine?" javi se Remi. "Da li zaista mislite da se zauvijek vratite u Englesku?" "Remi, ne treba da brine", uvjeri ga Tibing. "To to se vraam u kraljiino okrilje ne znai da u podvrgnuti svoje nepce kobasicama i kai do kraja ivota. Oekujem da mi se tamo trajno pridrui. Planiram da kupim jednu izvrsnu vilu u Devoniru, i sve tvoje stvari e nam tamo poslati istog trenutka. Avantura, Remi. Tako mi svega, avantura!" Langdon je morao da se nasmeje. Dok je Tibing nastavljao da melje o svojim planovima za trijumfalan povratak u Britaniju, Langdon je osjeao kako ga zahvata zarazni entuzijazam tog ovjeka. Langdon je odsutno promatrao kako drvee prolazi pored njih, jezivo blijedo pod utim svijetlom farova za maglu. Boni retrovizor je bio savijen ka unutra uslijed eanja o grane, i Langdon u njemu ugleda Sofi kako mirno sjedi na stranjem sjeditu. Dugo ju je tako gledao, i odjednom ga preplavi neoekivani val prijatnosti. Usprkos svim svojim nevoljama te noi, Langdon je bio zahvalan to se naao u tako dobrom drutvu.

Nakon nekoliko minuta, kao da je iznenada osjetila njegov pogled na sebi, Sofi se nagnu naprijed i stavi mu raku na rame, kratko ga stegnuvi. "Dobro si?" "Da", ree Langdon. "Nekako." Sofi se zavali natrag na sjedite, i Langdon vide kako joj se usne izvijaju u njeni osmjeh. Shvati da se i sam ceri. Skvren u stranjem djelu rend-rovera, Sajlas jedva daje mogao da die. Ruke su mu bile savijene unatrag i vrsto vezane za glenjeve kuhinjskim konopcem i lepljivom trakom. Pri svakoj neravnini na putu bol bi jurnuo njegovim istegnutim ramenima. Barem su uklonili pojas od kostreti. Nije mogao da die kroz traku preko usta, a nosnice mu je polako zaepljivala praina. Poe da kalje. "Mislim da se gui", ree Francuz, voza, zvuei zabrinuto. Britanac koji gaje bio udario takom sada se okrete i proviri preko naslona sjedita, hladno se mrtei na njega. "Na sreu po tebe, mi Britanci cijenimo pristojnost ovjeka ne prema saoseanju koje pokazuje prema prijateljima, nego saoseanju koje pokazuje prema neprijateljima." Britanac se nae prema njemu i zgrabi lepljivu traku na njegovim ustima. Strgnuo ju je jednim brzim potezom. Sajlasove usne kao da su se upravo zapalile, ali zrak koji puku Iju u njegova plua bio je dar od Boga. "Za koga radi?" upita ga Britanac. "Obavljam Boji posao", Sajlas odvrati, bolne vilice zbog Sofinog udarca. "Pripada sekti Opus Dei", ree Tibing. To nije bilo pitanje. "Vi ne znate nita o meni." "Zato Opus Dei eli kljuni kamen?" Sajlas nije imao namjeru da odgovori. Kljuni kamenje bio veza sa Svetim gralom, a Sveti gral je bio klju potreban da bi se zatitila vjera. Obavljam Boji posao. Put je u opasnosti.

Sada, u rend-roveru, sputan, Sajlas se plaio daje zauvijek iznevjerio Uitelja i biskupa. Nije bilo naina da stupi u kontakt sa njima i obavijesti ih o uasnom razvoju dogaaja. Oni koji su me zarobili imaju kljuni kamen! Doi e do Svetog grala prije nas! U zaguljivom mraku, Sajlas se molio. Pustio je svoj telesni bol da natopi molitvu. udo, Gospode. Potrebno mije udo. Sajlas nije mogao da zna da e za nekoliko sati upravo to i dobiti. "Roberte?" Sofi ga je jo uvijek promatrala. "Neobian izraz ti je upravo minuo licem." Langdon joj uzvrati pogled, svaajui da mu je vilica vrsto stisnuta i da mu srce tue kao ludo. Nevjerojatna misao mu bese pala na pamet. Da li je mogue daje objanjenje toliko jednostavno? "Moram da se posluim tvojim telefonom, Sofi." "Sada?" "Mislim da sam upravo neto shvatio." "to?" "Rei u ti za sekundu. Treba mi tvoj telefon." Sofije bila zabrinuta. "Sumnjam da ga Fa prati, ali za svaki sluaj neka traje manje od minut." Pruila mu je telefon. "Kako da pozovem Sjedinjene Drave?" "Morat e da zove na raun primaoca poziva. Moj raun ne pokriva prekooceanske razgovore." Langdon okrene nulu, svjestan da e narednih ezdeset sekundi dati odgovor na pitanje koje ga je muilo itave noi. POGLAVLJE 68 Newyorki urednik Donas Fokman upravo je legao da spava kada je telefon zazvonio. Malo je kasno za pozive, proguna, podiui slualicu. Glas telefonistkinje je pitao: "Prihvatate li poziv na va raun od Roberta Langdona?" Zbunjen, Donas upali svetio. "Uh... naravno, u redu."

Veza kliknu. "Donas?" "Roberte? Probudi me i jo mi to i naplati?" "Donas, oprosti", ree Langdon. "Veoma kratko u. Stvarno moram da znam. Rukopis koji sam ti dao. Da li si..." "Roberte, oprosti, znam da sam rekao da u ti poslati redakcije ove nedjelje ali pretrpan sam poslom. Sljedeeg ponedjeljka. Obeavam." "Ne brine me to. Moram da znam da li si nekome poslao kopije na itanje zbog komentara za korice a da mi nisi rekao?" Fokman je oklijevao. Langdonov najnoviji rukopis istraivanje povijesti kulta boginje - ukljuivao je nekoliko odeljaka o Mariji Magdaleni koji e naii na vatreno neodobravanje. Iako je materijal bio dobro potkrepljen i potvren od strane drugih autoriteta, Fokman nije imao namjeru da tisak ijedan primjerak Langdonove knjige a da prethodno ne osigura podrku ozbiljnih povijesniara i poznavaoca umjetnosti. Donas je odabrao deset poznatih imena iz svijeta umjetnosti i poslao im rukopis zajedno sa propratnim ljubaznim pismom u kojem ih je zamolio da napisu kratak komentar za korice. Fokmanovo iskustvo je pokazalo da veina ljudi rado grabi priliku da vidi svoje ime na knjizi. "Donas?" Langdon je insistirao. "Poslao si moj rukopis, zar ne?" Fokman se namrti, oseajui da Langdon nije sretan zbog toga. "Rukopis je ist, Roberte, i elio sam da te iznenadim sjajnim komentarima." Pauza. "Jesi li poslao jedan primjerak kustosu parikog Luvra?" "to misli? U svom rukopisu se nekoliko puta poziva na kolekciju Luvra, njegove knjige su u tvojoj bibliografiji, a ovjek se jo dobro prodaje u inostranstvu. Sonijer je logian izbor." Tiina na drugom kraju trajala je dugo. "Kada si ga poslao?" "Prije oko mjesec dana. Takoer sam spomenuo da e uskoro boraviti u Parizu i predloio da popriate. Je

li te ikada zvao da se sastanete?" Fokman zastane, trljajui oi. "ekaj malo, zar ti ne bi trebalo da si u Parizu ove nedjelje?" "Ja jesam u Parizu." Fokman se uspravi u krevetu. "Zove na moj raun iz Pariza" "Odbij mi to od honorara, Donas. Je li ti Sonijer neto odgovorio? to je rekao za rukopis?" "Ne znam. Nije mi se jo javio." "Pa, nemoj ga ni ekati. Moram da idem, ali ovo dosta toga objanjava. Hvala." "Roberte..." Ali Langdon nije vie bio na vezi. Fokman spusti slualicu, odmahujui glavom u neverici. Pisci, pomisli. ak i oni normalni su luaci. U rend-roveru, Li Tibing prsnu u smijeh. "Roberte, kae da ima rukopis o tajnim drutvima, i da ga je tvoj urednik poslao tom tajnom drutvu?" Langdon klonu. "Oigledno." "Surova podudarnost, prijatelju moj." Uope se ne radi o podudarnosti, znao je Langdon. Traiti od Jacquesa Sonijera da preporui rukopis o kultu boginje moglo se oekivati koliko i traiti od Tajgera Vudsa da preporui knjigu o golfu. tovie, bilo je gotovo zagarantovano da e se u svakoj knjizi koja se bavi ovom temom spomenuti Sionski priorat. "Evo pitanja za milijun dolara", ree Tibing, jo uvijek se cerekajui. "Da li je tvoj stav o Prioratu bio pozitivan ili negativan?" Langdon je sasvim jasno razumio na to Tibing zapravo cilja. Mnogi su se istoriali pitali zato Priorat jo uvijek krije spise Sangreala. Neki su smatrali da je sve davno trebalo podijeliti sa svijetom. "Nisam zauzeo nikakav stav u vezi sa postupkom Priorata." "Misli, nepostupkom." Langdon slegnu ramenima. Tibing je oigledno bio na

strani onih koji su smatrali da je dokumente trebalo objelodaniti. "Samo sam iznio povijesne injenice o bratstvu i opisao ih kao suvremeno drutvo oboavalaca boginje, uvare Grala, i zatitnike drevnih dokumenata." Sofi ga pogleda. "Da li si spomenuo kljuni kamen?" Langdon ustuknu. Spomenuo gaje. Mnogo puta. "Pisao sam o navodnom kljunom kamenu kako bih pokazao na to je sve Priorat spreman kako bi zatitio spise Sangreala." Sofi je bila zapanjena. "Mislim da to objanjava zato je pisalo P.S. Pronai Roberta Langdona." Langdon je sumnjao da je neto drugo u tom dokumentu potaklo Sonijerovo zanimanje, ali o toj temi bi razgovarao sa Sofi da su sami. "Molim?" upita Langdon. "Rekao si mu da nikada nisi imao kontakte sa mojim djedom." "I nisam! Moj urednik mu je poslao rukopis." "Razmisli malo, Roberte. Ako kapetan Fa nije pronaao kovertu u kojoj je tvoj urednik poslao rukopis, morao je da zakljui da si ga ti poslao." Sofi zastade. "Ili, jo gore, da si ga sam dostavio i potom lagao o tome." Kada je rend-rover stigao na aerodrom Le Burze, Remi ih odveze do malog hangara na udaljenom kraju piste. Dok su se pribliavali, neuredni ovjek u izguvanom kaki kombinezonu urno izae iz hangara, mahnu im, i otvori ogromna metalna klizna vrata, otkrivajui uglancani bijeli mlanjak. Langdon je zurio u svjetlucavi zrakoplov. "To je Elizabet?" Tibing se naceri. "Bra je od prokletog vlaka ispod Kanala." ovjek u kaki kombinezonu pouri ka njima, mirkajui naspram farova. "Gotovo smo spremni, gospodine", viknu, otkrivajui britanski akcent. "Ispriavam se zbog kanjenja, ali iznenadili ste me

i..." Zaustavi se upola reenice kad se grupa iskrcala iz kola. Gledao je u Sofi i Langdona, potom u Tibinga. Tibing ree: "Moji saradnici i ja imamo hitnog posla u Londonu. Nema vremena za gubljenje. Molim te spremi se da krenemo odmah." Dok je govorio, Tibing izvadi pitolj iz kola i predade ga Langdonu. Pilotove oi se iskolaie kad vide pitolj. Prie Tibingu i proaputa: "Gospodine, najiskrenije se ispriavam, ali moja dozvola za diplomatske letove odnosi se samo na vas i vaeg slugu. Ne mogu da povezem i vae goste." "Richarde", ree Tibing, toplo se osmehujui, "dvije tisue funti sterlinga i taj napunjeni pitolj kau da moe da primi i moje goste." Pokaza na rend-rover. "I tog nesretnika pozadi." POGLAVLJE 69 Dva garet TFE-731 motora mlanjaka hoker 731 zagrmee i zrakoplov se vinu ka oblacima poput brzo isukanog maa. Vani, aerodrom Le Burze gubio se zapanjujuom brzinom. Bjeim iz zemlje, pomisli Sofi, dok joj je tijelo bilo prilepljeno za kono sjedite. Sve do tog trenutka, vjerovala je da e igra make i mia, koju je igrala sa Faom, moi nekako da se opravda pred Ministarstvom odbrane. Pokuavala sam da zatitim nevinog ovjeka. Pokuavala sam da ispunim posljednju elju svog djeda. Ta mogunost opravdanja, Sofi je znala, upravo je nestala. Naputala je zemlju, bez dokumenata, pratei ovjeka za kojim je raspisana poternica, i vodei sa sobom vezanog taoca. Ukoliko je granica razuma ikada postojala, ona ju je upravo prela. Gotovo brzinom zvuka. Sofi je sjedila pored Langdona i Tibinga, blizu prednjeg dijela kabine Fan Jet Executive Elite Design, sudei po zlatnoj ploici na vratima. Pliane pokretne stolice bile su privrene za ine na podu i mogle su se pomjerati

oko pravougaonog stola od vrstog drveta. Minijaturna sala za sastanke. Otmjeno okruenje, meutim, nije uspijevalo da otmenom uini i scenu u stranjem djelu aviona gdje je, u odvojenom djelu za sjedenje pored toaleta, Tibingov sluga Remi sjedio sa pitoljem u ruci, nevoljko izvravajui Tibingova nareenja da uva krvavog monaha koji je leao pod njegovim nogama svezan i smotan poput nekakvog prtljaga. "Prije nego to posvetimo pozornost kljunom kamenu", ree Tibing, "pitam se da li biste mi dopustili nekoliko reci." Zvuao je zabrinuto, poput oca koji se sprema da svojoj djeci pria o pelama i cveu. "Prijatelji moji, shvaam da sam na ovom putovanju samo gost, i time sam poaen. Ipak, kao netko koje proveo itav svoj ivot u potrazi za Gralom, osjeam da mi je dunost da vas upozorim da ste na pragu da zakoraite na stazu sa koje, bez obzira na opasnosti, nema povratka." Okrete se ka Sofi. "Gospoice Nevo, va djede vam je dao ovaj kripteks u nadi da ete tajnu Svetog grala sauvati." "Jeste." "Razumije se, osjeate obavezu da pratite trag, kuda god on vodio." Sofi klimnu glavom, iako je imala jo jednu motivaciju. Istinu o svojoj obitelji. Usprkos Langdonovim uveravanjima da kljuni kamen nema nikakve veze sa njenom prolou, Sofi je jo uvijek osjeala daje neto duboko osobno upleteno u ovu misteriju - kao daje taj kripteks, koji je njen djede napravio osobnim rukama, pokuavao neto da joj kae. Da joj ponudi neku vrstu objanjenja praznine koja ju je proganjala svih ovih godina. "Va djede i trojica drugih ljudi stradali su veeras", nastavi Tibing, "i to da bi ovaj kljuni kamen sauvali od Crkve. Opus Dei je umalo doao u posjed kljunog kamena. Razumijete, nadam se, da vas to dovodi u izuzetno odgovoran poloaj. Predata vam je baklja. Plamen star dvije tisue godina koji ne smije da se ugasi. Ta baklja ne srne da padne u pogrene ruke." Zastade, gledajui u

kutiju od ruinog drveta. "Shvaam da vam nije pruena mogunost izbora, gospoice Nevo, ali imajui na umu ulog, morate u potpunosti prihvatiti tu odgovornost... ili je morate prenijeti na nekoga." "Djede je kripteks dao meni. Sigurna sam daje mislio da mogu da se nosim sa odgovornou." Tibing je izgledao ohrabreno, ali jo uvijek ne i ubeeno. "Dobro. Snana volja je neophodna. Ipak, zanima me da li razumijete da, ukoliko sa uspjehom otkljuate kljuni kamen, to e povui daleko vee iskuenje." "Kako to?" "Draga moja, zamislite da iznenada imate mapu koja otkriva mjesto na kojem se nalazi Sveti gral. U tom trenutku, u vaem e se posjedu nalaziti neto to zauvijek moe da izmjeni povijest. Bit ete uvar tajne za kojom je ovjek vjekovima tragao. Bit ete suoeni sa odgovornou otkrivanja istine svijetu. Onoga koji to uini mnogi e slaviti, ali e ga mnogi i prezirati. Pitanje je da li ete vi imati snagu potrebnu da se takav zadatak izvede." Sofije utjela. "Nisam sigurna daje na meni da donesem tu odluku." Tibingove obrve se izvie u luk. "Ne? Ukoliko to nije na onome tko posjeduje kljuni kamen, na kome je?" "Na bratstvu koje je uspjeno uvalo tajnu toliko dugo." "Priorat?" Tibing je bio skeptian. "Ali kako? Bratstvo je veeras razbijeno. Obezglavljeno, kao to ste i sami rekli. Nikada neemo znati da li ih je netko prislukivao ili se meu njih ubacio pijun, ali ostaje injenica da je netko razotkrio identitet etvorice glavnih lanova. Ne bih vjerovao nikome tko u ovom trenutku istupi iz bratstva." "Dakle, koji je tvoj prijedlog?" upita Langdon. "Roberte, ti zna kao i ja da Priorat nije titio istinu svih ovih godina da

bi ona skupljala prainu dovijeka. ekali su pravi povijesni trenutak da tajnu podjele sa svijetom. ekali su vrijeme kada e svijet biti spreman da podnese istinu." "I ti vjeruje daje taj trenutak doao?" upita Langdon. "U potpunosti. Ne bi moglo biti oiglednije. Svi povijesni znai nalaze se na mjestu, a pored toga, ako Priorat nije uskoro namjeravao da otkrije svoju tajnu, zato je Crkva napala ba sada?" Sofi ree: "Monah nam jo uvijek nije rekao zato je to napravio." "Monahov razlog je razlog Crkve", odgovori Tibing, "tenja da se unite dokumenti koji otkrivaju veliku prevaru. Crkva se veeras pribliila vie nego ikad, a Priorat je svoje povjerenje poklonio vama, gospoice Ncvo. Zadatak spaavanja Svetog grala jasno podrazumijeva da treba da sprovedete u djelo konanu elju Priorata da sopti istinu svijetu." Langdon se umea. "Li, koliko je umesno traiti od Sofi da donese tu odluku kada je tek prije sat vremena saznala da spisi Sangreala postoje." Tibing uzdahnu. "Ispriavam se ako vas pritiskam, gospoice Nevo. Oduvijek sam vjerovao da te dokumente treba objelodaniti, ali naposljetku, odluka je vaa. Ja jednostavno smatram daje vano da razmislite o onome to e se dogoditi ukoliko uspijemo da otvorimo kljuni kamen." "Gospodo", ree Sofi, odlunim glasom. "Da vas citiram, 'Ne pronalazite vi Gral, nego Gral pronalazi vas.' Odluila sam da vjerujem da me je Gral pronaao sa razlogom, i kada doe vrijeme, znat u to treba da radim." Obojica su bila zaprepatena. "U tom sluaju", ree ona, pokazujui na kutiju od ruinog drveta, "idemo dalje." POGLAVLJE Stojei u salonu zamka Vilet, porunik Kole je, obeshrabren, promatrao

vatru koja je zamirala. Kapetan Fa bese stigao nekoliko trenutaka ranije i sada se nalazio u susjednoj prostoriji, urlajui preko telefona, pokuavajui da upravlja neuspenim pokuajima da se pronae nestali rend-rover. Do sada je ve mogao stii bilo kuda, pomisli Kole. Nakon to se ogluio o Faovo izravno nareenje i po drugi put izgubio Langdona, Kole je bio zahvalan to je ekipa kriminalistiko-istraivake tehnike u podu otkrila rupu od metka, koja je barem potvrivala Koleove tvrdnje daje hitac ispaljen. Ipak, Fa je bio loe volje, i Kole je osjeao da e biti gadnih posljedica po njega kada se praina slegne. Na nesreu, tragovi na koje su ovdje nailazili nisu bacali nimalo svjetla na ono to se odigravalo, niti na to tko je umijean. Crni audi ispred bio je iznajmljen na lano ime i plaen lanom kreditnom karticom, a otisci pronaeni u kolima nisu se poklapali ni sa jednima u Interpolovoj bazi podataka. Jedan agent urno ue u dnevnu sobu, grozniavog pogleda. "Gdje je kapetan Fa?" Kole jedva daje podigao pogled satinjajueg ara. "Telefonira." "Zavrio sam", brecnu se Fa, ulazei u prostoriju. "to imate?" Drugi agent ree: "Gospodine, Centrala se upravo ula sa Andreom Verneom iz Cirike depozitne banke. eli da nasamo razgovara sa vama. Mijenja svoj iskaz." "Zar?" upita Fa. Kole sada podie pogled. "Vjerne priznaje da su Langdon i Nevo netko vrijeme bili u njegovoj banci veeras." "To smo shvatili", ree Fa. "Zastoje lagao o tome?" "Rekao je da e razgovarati samo sa vama, ali pristao je na punu suradnju." "U zamjenu za to?" "U zamjenu za to da se ime njegove banke ne spominje

u vijestima, kao i da mu pomognemo da povrati ukradenu imovinu. Zvui kao da su Langdon i Nevo ukrali neto iz Sonijerovog sefa." "to?" izlete Koleu. "Kako?" Pogleda prikovanog na drugog agenta, Fa se nije obazirao na Kolea. "to su to ukrali?" "Vjerne nije ulazio u detalje, ali zvui kao daje spreman da uini bilo to kako bi to povratio." Kole pokua da zamisli kako se tako neto moglo dogoditi. Moda su Langdon i Nevo uzeli bankarskog slubenika za taoca? Moda su primorali Vernea da otvori Sonijerov sef i omogui im da pobjegnu u oklopnom kamionu. Koliko god to zvualo izvodljivo, Kole teko daje mogao da zamisli da je Sofi Nevo umeana u tako neto. Iz kuhinje, jo jedan agent pozva Faa. "Kapetane? Provjeravam najvanije brojeve gospodina Tibinga i upravo razgovaram sa aerodromom Le Burze. Imam loe vijesti." Trideset sekundi kasnije, Fa se pakirao i pripremao da napusti zamak Vilet. Upravo je saznao da je Tibing u blizini imao privatni mlanjak, na aerodromu Le Burze, i daje isti zrakoplov poletio prije oko pola sata. Predstavnik aerodroma sa kojim je razgovarao tvrdio je da ne zna tko je u zrakoplovu, niti kuda se zrakoplov zaputio. Polijetanje nije ranije najavljeno, a plan leta nije priloen. Krajnje protivno zakonima, ak i za mali aerodrom. Fa je bio uvjeren da e, ukoliko primjeni prave mjere, dobiti odgovore koji su mu potrebni. "Porunice Kole", zaguna Fa, kreui ka vratima. "Nemam drugog izbora nego da vam povjerim istragu kriminalistike tehnike koja se ovdje vodi. Pokuajte da napravite neto kako valja, za promjenu." POGLAVLJE

Kada je zrakoplov stabilizivao visinu, usmeren ka Engleskoj, Langdon paljivo podie kutiju od ruinog drveta iz svog krila. Polaui je na sto, osjeao je sa koliko se iekivanja Sofi i Tibing naginju naprijed. Otkopavi i podigavi poklopac, Langdon je pozornost umjesto na brojanike sa slovima na kripteksu usredsredio na majunu rupu sa unutranje strane poklopca. Pomou vrha penkala paljivo skloni intarziju rue, otkrivajui tekst ispod nje. Sub Rosa, promrmlja, nadajui se da e mu novi pogled na tekst razjasniti stvari. Koncentriui se svim silama, Langdon je prouavao neobini tekst. avaujlkto kativs itsordum er anverd avu upuko an ucidorop utusar unejn i anejlvals aralpmet do anemak do avalg ej ujlk avirkto ibet unitsi ahta a Nakon nekoliko sekundi, osjetio je kako ga ponovno obuzima prvobitna nervoza. "Li, jednostavno ne mogu da ga odredim." Sa mjesta na kojem je sjedila, sa druge strane stola, Sofi jo uvijek nije mogla da vidi tekst, ali to to Langdon nije uspio istog trenutka da prepozna jezik iznenadilo ju je. Dedaje govorio jezik toliko nepoznat da ak ni simbolog ne moe da ga identificira? Brzo je shvatila da to ne bi trebalo da je udi. I mnoge druge tajne je Jacques Sonijer skrivao od svoje unuke. Preko puta Sofi, Li Tibing je osjeao da e se svakog trenutka raspui. Nestrpljiv da vidi tekst, drhtao je od uzbuenja, naginjui se, pokuavajui da proviri preko Langdona. "Ne znam", proaputa Langdon zaneto. "Prvo sam pomisli daje semitski, ali sada nisam ba siguran. Veina primarnih semitskih jezika podrazumijeva nekudot. Ovaj ga nema." "Vjerojatno je u pitanju drevni jezik", natuknu Tibing. "Nekudot?" upita Sofi. Tibing nije skidao pogled sa kutije. "Veina modernih

semitskih pisama nema vokale i koristi nekudot - siune tokice i crtice koje se piu ili ispod konsonanata ili u okviru njih - koji oznaavaju da uz njih stoji vokal. Povijesni gledano, nekudot je relativno savremeni dodatak jeziku." Langdon se jo uvijek nadnosio nad tekstom. "Sefardska transliteracija, moda?..." Tibing vie nije mogao da izdri. "Moda da ja samo..." Naginjui se, odvukao je kutiju od Langdona i primakao je k sebi. Nije bilo sumnje da je Langdon bio prilino dobro upoznat sa standardnim drevnim jezicima - poput grkog, latinskog, romanskih jezika - ali na osnovu letiminog pogleda na ovo; jezik, Tibing je mislio da izgleda specijalizovanije. Moda Rai pismo ili TO"M sa krunicama. Duboko uzdahnuvi, Tibing se naslaivao pogledom na urezani tekst. Nije progovarao veoma dugo. Svake sekunde osjeao je kako mu samopouzdanje opada. "Zapanjen sam", ree. "Ovaj jezik nije nalik nijednom koji sam ikada vidio!" Langdon klonu. "Mogu li ja da pogledam?" upita Sofi. Tibing se pravio daje nije uo. "Roberte, rekao si ranije da ti se uinilo da si i prije vidio neto nalik ovome?" Langdon je izgledao izmueno. "Mislio sam da jesam. Nisam siguran. Pismo izgleda nekako poznato." "Li?" ponovi Sofi, oito nezadovoljna stoje izostavljena iz razgovora. "Mogu li da pogledam kutiju koju je moj djede napravio?" "Naravno, duo", ree Tibing, gurnuvi kutiju ka njoj. Nije htio da zvui omalovaavajue, iako je ovo nadilazilo Sofi Nevo. Ako britanski kraljevski povjesniar i simbolog sa Harvarda nisu mogli da odrede ak ni koji je jezik u pitanju...

"Aah", ree Sofi, nekoliko sekundi kasnije. "Trebalo je da pogodim." Tibing i Langdon se istovremeno okrenue, zurei u nju. "Da pogodite to?" upita Tibing. Sofi slegnu ramenima. "Da pogodim da bi moj djede koristio ovaj jezik." "Hoete da kaete da vi umete da. proitate ovaj tekst?" uzviknu Tibing. "I to lako", odvrati Sofi, oigledno uivajui. "Djede me je nauio ovaj jezik kada sam imala samo est godina. Govorim ga teno." Nagnula se preko stola, netremice gledajui Tibinga znaajnim pogledom. "I iskreno, gospodine, s obzirom na vau odanost Kruni, iznenaena sam to ga vi niste prepoznali." Istog trenutka, Langdon je shvatio. Nije ni udo to je pismo izgledalo tako prokleto poznato! Prije nekoliko godina, Langdon je prisustvovao jednom dogaaju u harvardskom muzeju Fog. Bil Gejts, koji je odustao od studija na Harvardu, vratio se matinoj instituciji da prikae u muzeju jedan od svojih posjeda od neprocjenjive vredosti osamnaest listova papira koje je nedavno bio kupio na aukciji na imanju Armana Hamera. Ponuda koju je dao i koja je pobijedila - elegantnih 30,8 milijuna dolara. Autor - Leonardo da Vini. Osamnaest folija - sada poznatih kao Leonardov Kodeks Lester po njihovom uvenom vlasniku, erlu od Lestera - bilo je sve to je ostalo od jedne od Leonardovih najvelianstvenijih svezaka: eseji i crtei koji su prikazivali Da Vinijeve napredne teorije o astronomiji, geologiji, arheologiji i hidrologiji. Langdon nikada nee zaboraviti svoju reakciju nakon stoje ekao u redu i konano ugledao pergament od neprocjenjive vrijednosti. Krajnje razoaranje.

Stranice su bile neitljive. Usprkos tome to je bio divno ouvan i ispisan besprekorno urednim rukopisom - grimiznim mastilom na krem papiru - kodeks je izgledao kao gomila gluposti. Isprva je Langdon mislio da ne moe da ih proita jer je Da Vini koristio arhaini talijanski. Meutim, nakon to ih je paljivije prouio, shvatio je da ne moe da pronae ni jednu jedinu rije na talijanskom - niti jedno jedino slovo. "Probajte sa ovim, gospodine", proaputa asistent na tandu na kojem je rukopis bio izloen. Pokaza na malo ogledalo privreno za tand pomou lanca. Langdon ga uze i proui tekst u ogledalu. Istog trenutka, postao je jasan. Langdon je bio toliko nestrpljiv da proui neke od ideja velikog mislioca daje potpuno zaboravio na jedan od brojnih umetnikih talenata tog ovjeka - sposobnost da pie obrnutim pismom bukvalno neitkim za bilo koga osim za njega samog. Povijesniari su se jo uvijek raspravljali oko toga da li je Da Vini pisao na taj nain jednostavno da bi se zabavio, ili da mu ljudi ne bi virili preko ramena i krali ideje, ali to nije ni bilo vano. Da Vini je radio kako je elio. Sofi se nasmeja u sebi kad vide da je Robert shvatio na to je mislila. "Mogu da proitam prvih nekoliko reci", ree ona. "Na engleskom su." Tibing je jo uvijek bio van sebe. "to se dogaa?" "Tekst u ogledalu", ree Langdon. "Potrebno nam je ogledalo." "Nije nam potrebno", ree Sofi. "Kladim se da je ovaj furnir dovoljno tanak." Ona podie kutiju od rainog drveta, prinese je svetiljki na zidu i poe da prouava unutranju stranu poklopca. Njen djede nije zapravo mogao da pie obrnutim rukopisom, te je stoga uvijek varao tako to bi pisao normalno i potom okretao papir i pratio olovkom obrnuti tekst. Sofi je pretpostavljala da je spaljivanjem u drvetu otisnuo normalan tekst, a potom mirglao poleinu drveta dok nije postala

sasvim tanka, poput lista papira, i dok tekst nije mogao da se vidi kroz drvo. Potom je jednostavno okrenuo komad drveta, i umetnuo ga u poklopac. Kad je pribliila poklopac svijetlu, vidjela je daje u pravu. Jasni snop svjetlosti prosijavao je kroz tanak sloj drveta, i tekst se pojavio kao odraz na unutranjoj strani poklopca. Bio je itljiv istog trenutka. "Engleski", ree Tibing dubokim, grubim glasom, pognuvi glavu od srama. "Moj materinji jezik." U stranjem djelu aviona, Remi Legaludek se upinjao da uje glasove koje je zagluivala buka motora, ali razgovor koji se vodio naprijed nije se mogao razaznati. Remiju se nije svialo kako su tekli dogaaji te noi. Uope mi se nije svialo. Pogledao je vezanog monaha. Sada je leao potpuno nepomino, pomiren sa sudbinom, ili moda, u nemoj molitvi za osloboenje. POGLAVLJE etiri i po tisue metara iznad zemlje, Robert Langdon je osjeao kako fiziki svijet blijedi dok su se sve njegove misli usmeravale ka Sonijerovoj pjesmi u odrazu ogledala, koja je prosijavala kroz poklopac kutije. drevna rije mudrosti svitak otkljuava i njenu rasutu obitelj na okupu uva klju je glava od kamena od templara slavljena a atba istinu tebi otkriva. Sofi je brzo pronala komad papira i prepisala tekst pisanim rukopisom. Kada je zavrila, sve troje su poeli da ga naizmenino itaju. Bila je to neka vrsta arheolokih ukrtenih reci... zagonetka koja obeava da otkrije nain otvaranja kripteksa. Langdon polako proita stihove. Drevna rije mudrosti svitak otkljuava... i njenu rasutu obitelj na okupu uva... klju je glava od kamena od templara slavljena... a atba istinu tebi otkriva.

Prije nego to je mogao ak i da razmisli o tome kakvu su to drevnu lozinku stihovi otkrivali, Langdon je osjetio kako neto daleko fundamentalnije odzvanja u njemu - metar u kojem je napisana pjesma. Jampski pentametar. Veoma je esto nailazio na ovaj metar dok je prouavao tajna drutva irom Europe, a posljednji put je to bilo prole godine u Vatikanskoj tajnoj arhivi. Vjekovima je jampski pentametar bio omiljeni pesnini metar uenih ljudi irom svijeta, od antikog grkog pisca Aihiloha do Shakespearea, Millona, Chaussera i Voltera - hrabrih dua koje su verovale da ovaj metar posjeduje mistina svojstva. Koreni jampskog pentametra bili su duboko paganski. Jamb. Dva stoga sa suprotnim naglaskom. Naglaeni i nenaglaeni. Jin jang. Uravnoteeni par. U nizu od po pet. Pentametar. Pet za pentagram Venere i sveti enski princip. "To je pentametar!" uzviknu Tibing, okreui se ka Langdonu. "A stihovi su na engleskom! La lingua pura!" Langdon klimnu. Priorat je, poput mnogih evropskih tajnih drutava koja su bila u sukobu sa Crkvom, vjekovima smatrao engleski jedinim evropskim istim jezikom. Za razliku od francuskog, panjolskog i talijanskog, iji su se koreni nalazili u latinskom jeziku Vatikana engleski nije bio lingvistiki povezan sa rimskom propagandnom mainerijom i stoga je postao sveti, tajni jezik onih bratstava koja su bila dovoljno obrazovana da bi ga mogla nauiti. "Ova pjesma", provalilo je iz Tibinga, "ne samo da se poziva na Gral, nego i na vitezove templare i rasutu obitelj Marije Magdalene! to bismo jo mogli eljeti?" "ifru", ree Sofi, ponovno itajui pjesmu. "Zvui kao da nam je potrebna neka vrsta drevne reci mudrosti." "Abrakadabra?" predloi Tibing, dok su mu oi svjetlucale. Rije od pet slova, pomisli Langdon, razmatrajui

zapanjujui broj drevnih reci koje bi se mogle smatrati recima mudrosti izbor je dolazio iz mistinih napeva, astrolokih proroanstava, proglasa tajnih drutava, Vika inkantacija, egipatskih maginih aralica, paganskih mantri. Lista je bila beskonana. "ini se da ifra", ree Sofi, "ima nekakve veze sa templarima." Proita tekst naglas. "Klju je glava od kamena od templara slavljena." "Li", ree Langdon, "templari su tvoja specijalnost. Ima li nekakvu ideju?" Tibing je nekoliko sekundi utio, potom duboko uzdahnu. "Pa, glava od kamena je oito neka vrsta obeleja groba. Mogue je da se pjesma odnosi na nadgrobni spomenik koji su templari slavili kao Magdalenin grob, ali to nam ne pomae mnogo jer nemamo predstavu o tome gdje se grob nalazi." "Posljednji stih", ree Sofi, "kae da e Atba otkriti istinu. ula sam tu rije. Atba." "Ne udi me to", odgovori Langdon. "Vjerojatno si je ula na prvoj godini kriptografije. Atbaka ifra je jedan od najstarijih kodova poznatih ovjeku." Naravno! pomisli Sofi. uveni hebrejski sistem ifrovanja. Atba je zaista bio dio rane obuke koju je Sofi dobila iz oblasti kriptografije. ifra je datirala iz 500. godine prije nove ere, i sada se koristila kao tipian primjer osnovne eme rotacione supstitucije. esti oblik jevrejskih kriptograma, Atba je bila jednostavna ifra zamjene zasnovana na hebrejskom alfabetu od dvadeset dva slova. U Atbau, prvo slovo se zamenjivalo posljednjim slovom, drugo slovo pretposljednjim, i tako dalje. "Atba je sasvim prikladna ifra", ree Tibing. "Tekst koji je ifriran pomou Atbasa nalazi se svuda u Kabali, svicima sa Mrtvog mora, pa ak i u Starom zavetu. idovski znanstvenici i mistici jo uvijek pronalaze skrivena znaenja pomou Atbaa. Priorat bi

sasvim sigurno ukljuio Atba u svoja uenja." "Jedini problem", ree Langdon, "jeste to to mi nemamo nita na to bismo primenili ovaj sistem ifrovanja." Tibing uzdahnu. "Mora da se na nadgrobnoj ploi nalazi ifra. Moramo da pronaemo taj nadgrobni spomenik koji su slavili templari." Sofi je naslutila na osnovu mranog izraza na Langdonovom licu da pronalaenje nadgrobnog spomenika templara nee biti maji kaalj. Atba je klju, mislila je Sofi. Ali nemamo vrata. Tri minute kasnije, Tibing mueniki uzdahnu i zavrte glavom. "Prijatelji moji, potpuno sam zbunjen. Dopustite da malo razmislim o ovome dok nam donesem neke grickalice i obiem Remija i njegovog gosta." Ustade i zaputi se ka stranjem djelu aviona. Promatrajui kako se Tibing udaljava, Sofi osjeti umor. Vani, tama pred zora bila je potpuna. Sofi je imala utisak kao da je zavitlana kroz prostor bez ikakve predstave o tome gdje e prizemiti. Budui da je odrasla reavajui dedine zagonetke, upravo sada je imala nelagodni predosjeaj da pjesma pred njima sadri informaciju koju jo nisu uoili. Ovdje postoji jo neto, rekla je sama sebi. Genijalno skriveno... ali ipak prisutno. Pored toga, misli joj je ispunjavao i strah da to to e naposljetku pronai unutar kripteksa nee biti jednostavno poput "mape koja vodi do Svetog grala." Usprkos Tibingovom i Langdonovom uverenju da se istina nalazi ba unutar mermernog cilindra, Sofi je prola kroz dovoljno dedinih potraga za blagom da bi znala da Jacques Sonijer svoje tajne ne otkriva tako lako. POGLAVLJE Kontrolor leta u nonoj smjeni na aerodromu Le Burze drijemao je ispred radarskog ekrana na kojem nije bilo nieg, kada je kapetan Sudske policije praktino razvalio vrata.

"Tibingov mlanjak", grmeo je Bezu Fa, umariravi u mali toranj. "Kuda je otiao?" Prva reakcija kontrolora bio je smueni, slabi pokuaj da zatiti privatnost svog britanskog klijenta jedne od najcjenjenijih muterija aerodroma. Taj je pokuaj neslavno propao. "U redu", ree Fa, "hapsim vas zato to ste dozvolili da privatni zrakoplov poleti bez plana leta." Fa klimnu jednom agentu, koji prie sa lisicama, i ravnatelj leta osjeti kako ga preplavljuje uas. Pomisli na novinske lanke u kojima se raspravljalo da li je kapetan nacionalne policije heroj ili napast. To pitanje upravo je dobilo odgovor. "Stanite!" kontrolor leta uo je samog sebe kako jeca na prizor lisica. "Mogu da vam kaem samo ovo. Sir Li Tibing esto leti do Londona radi lekarskog lijeenja. Ima svoj hangar na aerodromu privredne namene Bigin Hil u Kentu. U okolini Londona." Fa mahnu ovjeku sa lisicama da se skloni. "Da li se i veeras zaputio ka Bigin Hilu?" "Ne znam", iskreno ree kontrolor leta. "Zrakoplov je odletio uobiajenom putanjom, a posljednje to je radar registrirao ukazuje na Ujedinjeno kraljevstvo. Najvjerojatnije je da ide na Bigin Hil." "Osim njega, da li se ukrcao jo netko?" "Kunem se, gospodine, da ja to nikako ne mogu da znam. Nai klijenti mogu da se dovezu ravno do svojih hangara i ukrcaju to god ele. Provjera putnika je odgovornost carinskih slubenika na odredinom aerodromu." Fa pogleda na sat, a potom na niz mlanjaka parkiranih ispred terminala. "Ukoliko idu na Bigin Hil, za koliko e sletjeti?" Kontrolor leta je petljao po svojim papirima. "Kratak

je to let. Njegov bi zrakoplov mogao da bude na zemlji do... est i trideset. Za petnaest minuta." Fa se namrti i okrenu se ka jednom od svojih ljudi. "Neka prijevoz doe po mene ovamo. Idem u London. I kontaktirajte lokalnu policiju u Kentu. Ne britanski MI5. Neu da se die buka oko ovoga. Lokalnu policiju Kenta. Recite im da hou da Tibingovom zrakoplovu bude dozvoljeno da sleti. Zatim elim da ga opkole na pisti. Nitko se nee iskrcati dok ja tamo ne stignem." POGLAVLJE " Sanjiva si", ree Langdon, gledajui u Sofi na drugom kraju kabine hokera. "Samo sam umorna", odgovori ona. "I ova pjesma. Ne znam." Langdon se i sam tako osjeao. um motora i njeno ljuljanje aviona djelovali su hipnotiki, a glava mu je jo pulsirala na mjestu gdje ga je monah udario. Tibing je i dalje bio u stranjem djelu aviona, i Langdon odlui da iskoristi trenutak nasamo sa Sofi da joj saopti neto to gaje muilo. "Mislim da dijelom znam zato je tvoj djede odluio da nas povee. Mislim da postoji neto to je elio da ti objasnim." "Povijest Svetog Grala i Marije Magdalene nije dosta?" Langdon nije bio siguran kako da nastavi. "Razdor izmeu vas. Razlog zbog kojeg deset godina nisi govorila sa njim. Mislim da se moda nadao da u ja to nekako ispraviti tako to u ti objasniti ono to vas je razdvojilo." Sofi se vrpoljila na sjeditu. "Nisam ti rekla to nas je razdvojilo." Langdon ju je paljivo promatrao. "Prisustvovala si seksualnom obredu. Zar ne?" Sofi ustuknu. "Kako zna?" "Sofi, rekla si mi da si prisustvovala neemu to te je uvjerilo u to daje

tvoj djede pripadnik tajnog drutva. I to god da si vidjela, uznemirilo te je dovoljno da sa njim ne progovori od onda. Znam dosta toga o tajnim drutvima. Nije mi potreban Da Vinijev mozak da shvatim to si vidjela." Sofi je zurila. "Je li to bilo u proljee?" upita Langdon. "Negdje u vrijeme ravnodnevnice? Sredina marta?" Sofi pogleda kroz prozor. "Bila sam na proljetnom raspustu na fakultetu. Dola sam kui nekoliko dana ranije." "Hoe li da mi pria o tome?" "Radije ne bih." Iznenada se okrete natrag ka Langdonu, dok su joj se oi punile suzama. "Ne znam to sam vidjela." "Jesu li bili prisutni i mukarci i ene?" Sekundu kasnije, ona klimnu glavom. "Obueni u bijelo i crno?" Ona obrisa oi i potom klimnu, kao da se pomalo otvara. "ene su bile u bijelim providnim odorama... sa zlatnim cipelama. Drale su zlatne sfere. Mukarci su nosili crne tunike i crne cipele." Langdon se upinjao da sakrije emocije, pa ipak nije mogao da povjeruje u ono to slua. Sofi Nevo je sluajno prisustvovala svetoj ceremoniji staroj dvije tisue godina. "Maske?" pitao je, trudei se da mu glas ostane miran. "Androgine maske?" "Da. Svi. Identine maske. Bijele na enama. Crne na mukarcima." Langdon je itao opise ove ceremonije i shvaao njene mistine korjene. "To se zove Hieros Gamos", ree on obazrivo. "Datira od prije vie od dvije tisue godina. Egipatski sveenici i svetenice su ga redovno izvodili u slavu reprodukcijske moi ene." Zastade, naginjui se ka njoj. "A ako si neupuena prisustvovala obredu Hieros Gamos, mogu da zamislim da je bilo prilino okantno."

Sofi je utjela. "Hieros Gamos na grkom", nastavi on, "znai sveti brak." "Ritual koji sam ja vidjela nije bio nikakav brak." "Brak je zajednica, Sofi." "Misli, kao u seksu." "Ne." "Ne?" ree ona, dok su ga njene maslinaste oi ispitivale. Langdon povue rije. "Pa... da, na neki nain, ali ne onako kako mi to danas shvaamo." Objasnio joj je da, iako je ono to je vidjela vjerojatno liilo na seksualni ritual, Hieros Gamos nije imao nikakve veze sa erotikom. Bio je to duhovni in. Povijesni posmatrano, seksualni in je bio in kroz koji su mukarac i ena spoznavali Boga. Nekada su ljudi vjerovali daje mukarac duhovno nepotpun sve dok telesno ne spozna sveti enski princip. Fiziko sjedinjenje sa enom ostao je jedini nain na koji mukarac moe da postane duhovno potpun i naposljetku dostigne gnosis - spoznaju boanskog. Jo od vremena Izie, seksualni obredi su se smatrali jedinim mostom ovjeka koji vodi od zemlje do neba. "Sjedinjenjem sa enom", ree Langdon, "mukarac bi dostigao klimaktini trenutak kada bi mu um postao potpuno prazan i kada bi mogao da vidi Boga." Sofi je bila skeptina. "Orgazam kao molitva?" Langdon neodreeno slegnu ramenima, iako je Sofi u sutini bila u pravu. Fizioloki govorei, muki klimaks je pratio djeli sekunde u kojem nije bilo nikakvih misli. Kratki mentalni vakuum. Trenutak jasnoe tokom kojeg se mogao spoznati Bog. Gurui meditacije dostizali su slina stanja odsustva misli bez seksa i esto opisivali Nirvanu kao duhovni orgazam bez kraja. "Sofi", ree Langdon tiho, "vano je da shvati daje pogled na seks koji su ljudi nekada imali potpuno drugaiji od onog koji mi danas imamo. Seks je zaetak novog ivota vrhovno udo - a uda je inio jedino Bog. Sposobnost ene da stvori novi ivot u svojoj maternici inio ju

je svijetom. Bogom. Seksualni in predstavljao je svijetu zajednicu dvije polovine ljudskog duha - muke i enske - kroz koju je muka polovina mogla da dostigne duhovnu cjelovitost i jedinstvo sa Bogom. To to si vidjela nije imalo veze sa seksom, nego sa duhovnou. Ritual Hieros Gamos nije perverzija. To je duboko svijeta ceremonija." Njegove reci kao da su pogodile ivac. itavo veer je Sofi bila izuzetno pribrana, ali sada, po prvi put, Langdon vide kako aura pribranosti poinje da puca. Suze se javie u njenim oima i ona ih obrisa rukavom. Pustio ju je da se smiri. Istina, ideja daje seks put ka Bogu isprva je bila okantna. Langdonovi studenti idovi uvijek su se zgraali kada bi im prvi put rekao da je rana jevrejska tradicija podrazumijevala ritualni seks. I to u Hramu, ni vie ni manje. Nekada su idovi vjerovali da se u Svetinji nad svetinjama u Solomonovom hramu nalazi ne samo Bog nego i njegov moni enski pandan, ekina. Mukarci koji su tragali za duhovnom celovitou dolazili bi u Hram da posjete sveenice - ili hijerodule - sa kojima bi vodili ljubav i iskusili boanstvo kroz fiziko sjedinjenje. idovski tetragramaton YHWH sveto ime Boga - zapravo je poticalo od Jehove, androginog fizikog spoja mukog Jah i prehebrejskog naziva za Evu, Havah. "Za ranu Crkvu", objasni Langdon njenim glasom, "upotreba seksa kao sredstva direktnog komuniciranja sa Bogom predstavljala je ozbiljnu prijetnju osnovi moi katolianstva. Ona je izostavljala Crkvu, ponitavajui njen samoproklamovani status jedinog puta ka Bogu. Iz oiglednih razloga, veoma su se trudili da demonizira seks i odbace ga kao ogavan i grean in. Ostale velike religije su uinile isto." Sofi je utjela, ali je Langdon osjeao daje poinjala bolje da razumije djeda. Bila je ironija stoje Langdon upravo isto predavanje

odrao studentima ranije tog semestra. "Da lije iznenaujue to se osjeamo konfliktno po pitanju seksa?" pitao je svoje studente. "Nae drevno nasljee i sama naa fiziologija nam govore da je seks prirodan - dragocjeni put ka duhovnom ispunjenju - dok ga suvremena religija odbacuje kao sraman in, uei nas da se plaimo svojih seksualnih elja kao avolje rabote." Langdon je odluio da ne okira svoje studente injenicom da vie od deset tajnih drutava irom svijeta - od kojih su mnoga prilino uticajna -jo uvijek izvode seksualne rituale, odravajui na taj nain drevne tradicije u ivotu. Lik koga glumi Tom Kruz u irom zatvorenih oiju ovo je otkrio na tei nain kada se uuljao na zatvoren skup elite sa Menhetna i prisustvovao Hieros Gamosu. Na alost, filmadije su veinu detalja pogreno prikazale, ali je sutina bila tu - tajno drutvo koje opi kako bi velialo magiju seksualnog sjedinjenja. "Profesore Langdon?" Student iz zadnjih redova podie ruku, pun nade. "Da li vi to govorite da umjesto to idemo u crkvu treba vie da se bavimo seksom?" Langdon se nasmije, odbijajui da zagrize mamac. Na osnovu onog to je uo o tulumima na Harvardu, ta djeca su se bavila seksom vie nego dovoljno. "Gospodo", ree, svjestan da se nalazi na kliskom tlu, "dopustite da vam svima iznesem jedan prijedlog. Nisam toliko hrabar da opravdavam seks prije braka, a nisam ni toliko naivan da pretpostavim da ste svi bezgreni aneli, pa u vam dati savjet u vezi sa vaim seksualnim ivotom." Svi mukarci u amfiteatru su se nagnuli naprijed, paljivo sluajui. "Kada se sljedei put naete sa enom, zagledajte se u svoje srce i vidite moete li da pristupite seksu kao mistinom, duhovnom inu. Iskuajte sebe i vidite da li moete da pronaete onu iskru boanskog koju mukarac moe da dostigne jedino kroz sjedinjenje sa svetim enskim

principom." Studentice su se nasmijeile sa razumijevanjem, klimajui potvrdno. Studenti su razmijenili dvosmisleno kikotanje i neumjesne ale. Langdon uzdahnu. Mukarci na fakultetu bili su jo djeaci. Sofi osjeti hladnou na elu kada je naslonila glavu na prozor aviona i tupo zurila u prazninu, pokuavajui da shvati ono to joj je Langdon upravo rekao. Osjeti kako se novo aljenje raa u njoj. Deset godina. Zamislila je gomilu neproitanih pisama koja joj je djede slao. Sve u ispriati Robertu. Ne okrenuvi se od prozora, Sofi poe da pria. Tiho. Plaljivo. Osjeti kako se vraa unatrag... i ponovno se nalazi u umarku ispred djedinog zamka u Normandiji... pretraujui praznu kuu, zbunjena... kako uje glasove odnekud ispod nje... i potom pronalazi skrivena vrata. Polako se sputala niz kamene stepenice, korak po korak, silazei u podrumsku peinu. Mogla je da osjeti zrak koji je mirisao na zemlju. Hladan i lagan. Bio je oujak. U sjenci svog skrovita na stepenicama, promatrala je kako se nepoznati ljudi njiu i pjevaju pri treperavoj svjetlosti naranastih sveca. Sanjam, rekla je samoj sebi. Ovo je san. to bi drugo moglo biti? ene i mukarci su stajali naizmjenino, crno, bijelo, crno, bijelo. Divne providne odore koje su ene nosile njihale su se kad su podigle ruke sa zlatnim kuglama i u isti glas izgovorile: "Bila sam s tobom na poetku, u vrijeme raanja svega stoje sveto, rodila sam te iz maternice prije poetka vremena." ene su spustile svoje kugle i svi su se njihali naprijed-natrag kao u transu. Slavili su neto u sreditu kruga. U to to gledaju ? Glasovi su se sada ubrzali. Glasnije. Bre.

"ena koju gleda je ljubav!" Vikale su ene, ponovno podiui kugle. Mukarci su odgovorili: "Njeno prebivalite je vjenost!" Pojanje se ponovno ustalilo. Ubrzalo. Sada je grmelo. Bre. Uesnici kroie unaprijed i kleknue. Tog trenutka, Sofi je konano mogla da vidi to su to svi promatrali. Na niskom, ukraenom oltaru u sreditu kruga leao je ovjek. Bio je nag, leao je na leima i nosio crnu masku. Sofi je istog trenutka prepoznala tijelo i beleg na ramenu. Gotovo je uzviknula. Grand-pere! I sam taj prizor bi je okirao, pa ipak, bilo je jo toga. Na njemu se nalazila naga ena sa bijelom maskom, a njena gusta srebrna kosa leprala je iza nje. Tijelo joj je bilo punako, daleko od savrenog, a njihala se u ritmu pojanja vodei ljubav sa Sofinim djedom. Sofije eljela da se okrene i pobjegne, ali nije mogla. Kameni zidovi peine zatoili su je dok je pojanje dostizalo grozniavi vrhunac. Krug uesnika sada kao da je pjevao, dok se buka u kreendu podizala do ludila. Uz iznenadan urlik, inilo se da itava prostorija dostie vrhunac. Sofi nije mogla da die. Iznenada je shvatila da tiho jeca. Okrenula se i bez glasa oteturala uz stepenice, iz kue, i drhtei se odvezla natrag u Pariz. POGLAVLJE Turboprop zrakoplov na arter letu upravo je prelijetao bljetava svjetla Monaka kad je Aringarosa po drugi put zavri razgovor sa Faom. Posegnuo je za vreicom za povraanje ali se osjeao suvie iscijeenim da bi jo neto izalo iz njega. Samo neka se zavri! Faovi najnoviji podaci inili su se besmislenima, pa ipak gotovo nita vie veeras nije imalo smisla. to se dogaa? Sve se divlje otimalo kontroli. U to sam to umijeao Sajlasa ? U to sam to umijeao sebe! Na nesigurnim nogama, Aringarosa ode do pilotske

kabine. "Moram da promijenim odredite." Pilot ga pogleda preko ramena i nasmija se. "alite se, zar ne?" "Ne. Moram smjesta da stignem u London." "Oe, ovo je arter let, a ne taksi." "Platit u vam dodatno, naravno. Koliko treba? London je samo sat vremena dalje na sjeveru i gotovo da ne zahtijeva promjenu smjera, tako da..." "Ne radi se o novcu, oe, nego o drugim pitanjima." "Deset tisua eura. Odmah." Pilot se okrete, oiju irom razrogaenih u oku. "Koliko? Kakav to sveenika nosi toliku koliinu gotovine?" Aringarosa se vrati do svoje aktovke, otvori je i izvadi jednu obveznicu koja je glasila na donosioca. Prui je pilotu. "to je ovo?" upita pilot. "Obveznica Vatikanske banke od deset tisua eura koja glasi na donosioca." Pilot je izgledao nepoverljivo. "To je isto kao gotovina." "Samo gotovina je gotovina", ree pilot, vraajui mu obveznicu. Aringarosa se osjeao slabim dok se pridravao za vrata pilotske kabine. "Ovo je pitanje ivota ili smrti. Morate mi pomoi. Moram da stignem u London." Pilot je promatrao biskupov zlatni prsten. "Pravi dijamanti?" Aringarosa pogleda prsten. "Nikako ne bih mogao da vam ga dam." Pilot slegnu ramenima, okreui se i ponovno se usredotoujui na vjetrobransko staklo. Aringarosa osjeti narastu juu tugu. Pogleda prsten. Sve stoje on predstavljao je ionako trebalo da izgubi. Nakon trenutka koji je trajao kao vjenost, on skine prsten sa prsta i poloi ga na komandnu tablu. Pokunjeno se povue iz kabine i ponovno sijede. Petnaest sekundi kasnije,

mogao je da osjeti kako pilot skree nekoliko stupnjeva ka sjeveru. Sve je poelo kao svijeta stvar. Genijalno zamiljen plan. Sada, poput kule od karata, sve se ruilo... a kraj nije bio ni na vidiku. POGLAVLJE Langdon je vidio da je Sofi jo uvijek potresena nakon to mu je ispriala svoje iskustvo sa Hieros Gamosom. Langdon je bio zapanjen. Ne samo da je Sofi prisustvovala itavom ritualu, nego je upravo njen djede bio sveenika rituala... Veliki majstor Sionskog priorata. Upeatljiva druina. Da Vini, Botieli, Isaknjutn, Viktor Igo, an Kokto... Zaksonijer. "Ne znam to jo da ti kaem", njeno ree Langdon. Sofine oi sada su bile tamnozelene, pune suza. "Othranio me je kao svoju ker." Langdon je prepoznao emociju koja je bujala u njenim oima. Bilo je to kajanje. Udaljeno i duboko. Sofi Nevo je odbacila svog djeda, a sada ga je vidjela u potpuno drugom svijetlu. Vani, zora je brzo stizala, u grimiznoj auri koja se skupljala sa desne strane aviona. Ispod njih, zemlja jo uvijek bese crna. "Hrana, dragi moji?" Tibing im se trijumfalno pridruio, nosei nekoliko limenki coca-cole i kutiju starih krekera. Nadugako se izvinjavao zbog ogranienog izbora namirnica. "Na prijatelj monah jo uvijek nije progovorio", zvonko je objavio, "ali dajte mu vremena." Zagrizao je kreker i pogledao pjesmu. "Dakle, mila moja, ima li napretka?" Gledao je Sofi. "to to va djede pokuava ovim da nam kae? Gdje se do avola nalazi ta nadgrobna ploa? Nadgrobni kamen koji su slavili templari." Sofi odmahnu glavom i nastavi da uti. Dok je Tibing ponovno zaranjao u stihove, Langdon otvori limenku Cole i

okrete se ka prozoru, misli preplavljenih prizorima tajnih rituala i nerijeenih ifri. Klju je glava od kamena od templara slavljena. Otpio je veliki gutljaj iz limenke. Nadgrobni kamen koji su slavili templari. Kola je bila topla. Veo noi nestajao je brzo, i dok je promatrao udesnu promjenu, Langdon ugleda svjetlucavi ocean kako se prostire ispod njih. Engleski kanal. Nema jo mnogo. Langdon je elio da svjetlost dana donese jo jedno prosvjetljenje, ali to je svjetlije postajalo vani, osjeao se udaljenijim od istine. uo je ritam jampskog pentametra i pojanje, Hieros Gamos i sveti obred, kako odzvanjaju uporedo sa umom aviona. Klju je glava od kamena od templara slavljena. Zrakoplov je ponovno letio iznad kopna kada ga pogodi munja prosvjetljenja. Langdon desnu praznu limenku kole o sto. "Neete vjerovati", ree, okreui se ka ostalima. "Nadgrobni kamen Templara - shvatio sam to je to." Tibingove oi se razrogaie i dostigoe veliinu tanjuria. "Zna gdje se nalazi nadgrobna ploa?" Langdon se nasmijei. "Ne gdje se nalazi. Nego to je to." Sofi se nagnu kako bi bolje ula. "Mislim da se glava od kamena odnosi bukvalno na sam kamen, na kamenu glavu", objasni Langdon, uivajui u poznatom uzbuenju naunog otkria. "Ne na obiljeje groba." "Na kamenu glavu?" upita Tibing. Sofije izgledala jednako zbunjeno. "Li", ree Langdon, okreui se. "Za vrijeme inkvizicije, Crkva je vitezove templare optuila za razna svetogra, zar ne?" "Tono. Izmislili su razne vrste optubi. Sodomija, uriniranje po krievima, oboavanje avola, pozamaan spisak." "I na tom spisku se nalazilo i oboavanje lanih idola, zar ne? Tonije, Crkva je optuila templare da tajno izvode rituale u

kojima se mole isklesanoj kamenoj glavi... poganskom bogu..." "Bafometu!" uzviknu Tibing. "Zaboga, Roberte, u pravu si! Kamena glava koju su slavili templari!" Langdon brzo objasni Sofi daje Bafomet bio poganski bog plodnosti koji je povezivan sa kreativnom moi reprodukcije. Bafometova glava predstavljala se kao glava ovna ili jarca, estog simbola razmnoavanja i plodnosti. Templari su slavili Bafometa tako to bi okruili kamenu repliku njegove glave i pojali molitve. "Bafomet", hihotao se Tibing. "Ceremonija je slavila kreativnu magiju seksualnog sjedinjenja, ali papa Kliment je uvjerio sve da je Bafometova glava u stvari glava avola. Papa je glavu Bafometa upotrijebio da zapeati svoju borbu protiv templara." Langdon potvrdi. Moderno vjerovanje u rogatog avola poznatog kao Satana imalo je korjene u Bafometu i pokuajima Crkve da odbace rogatog boga plodnosti kao simbol zla. Crkva je oigledno uspjela, iako ne sasvim. Na stolovima za tradicionalni ameriki praznik Dan zahvalnosti jo uvijek se nalaze poganski, rogati simboli plodnosti. "Rog izobilja" predstavljao je oma Bafometovoj plodnosti i vodio je poreklo od Zeusa koga je dojila koza iji se rog odlomio i nekom magijom ispunio voem. Bafomet se takoer javljao na grupnim fotografijama kada bi neki aljivdija podigao dva prsta iza glave svog prijatelja, nainivi slovo V kao simbol rogova; sigurno je da je malo aljivdija znalo daje njihova gesta zapravo reklama za broj spermatozoida njihove rtve. "Da, da", govorio je Tibing uzbueno. "Mora da se pjesma odnosi na Bafometa. Kamena glava koju su slavili templari." "U redu", ree Sofi, "ali ako je Bafomet kamena glava koju su slavili templari, imamo novu dilemu." Pokaza na brojanike kripteksa. "Bafomet

ima sedam slova. Mi imamo mjesta samo za pet." Tibing se iroko naceri. "Draga moja, tu na scenu stupa atbaka ifra." POGLAVLJE Langdon je bio zadivljen. Tibing je upravo zavrio ispisivanje hebrejskog Li alfabeta od dvadeset i dva slova alef-beit po sjeanju. Istina, koristio je rimske ekvivalente umjesto hebrejskih slova, ali ipak, sada ih je izgovarao bez greke. Abgdhvzchtyklmnsoptzqrshth "Alef, Bet, Gimel, Dalet, He, Vau, Zain, Ket, Tet, Jod, Kaf, Lamed, Mem, Nun, Samek, Ajin, Pe, Cadk, Kof, Re, Sin i Tau." Tibing dramatino obrisa elo i nastavi. "U formalnom hebrejskom pismu, samoglasnici se ne zapisuju. Stoga, kada piemo rije Bafomet - odnosno Baphomet pomou herejskog alfabeta, ona e izgubiti svoja tri samoglasnika, to nam ostavlja..." "Pet slova", ubaci Sofi. Tibing klimnu i poe ponovno da pie. "U redu, evo pravog naina pisanja Baphometa hebrejskim pismom. Ubacit u samoglasnike koji nedostaju radi jasnoe." B_a P V o M e Th "Imajte na umu, naravno", doda on, "da se hebrejski obino pie u suprotnom smjeru, ali moemo jednako koristiti Atba i ovako. Nadalje, sve to treba da uradimo jeste da napravimo nau shemu zamjene tako to emo prepisati itav alfabet obrnutim redoslijedom naspram originalnog alfabeta." "Postoji i laki nain", ree Sofi, uzimajui penkalu od Tibinga. "Vai za sve ifre zamjene koje idu u oba smjera, ukljuujui i Atba. Mali trik koji sam nauila na fakultetu." Sofi ispisa prvu polovinu alfabeta s lijeva nadesno, potom, ispod nje, drugu polovinu, zdesna nalijevo. "Kriptoanalitiari to nazivaju presavijanjem. Upola jednostavnije. Dvaput jasnije." A

B G D H V Z Ch T Y K Th Sh R Q Tz P O N M L Tibing je promatrao njeno djelo i hihotao se. "U pravu ste. Drago mi je da oni momci na Rojal Holoveju rade svoj posao." Gledajui Sofinu shemu zamjene, Langdon osjeti kako u njemu raste uzbuenje jednako onom, pretpostavljao je, koje su osjeali drevni znanstvenici kada su prvi put upotrijebili Atba da deifriraju sada uvenu Tajnu Seaka. Godinama je znanstvenike religije zbunjivalo spominjanje grada po imenu Seak u Bibliji. Grad se nije pojavljivao ni na jednoj karti niti u drugim spisima, pa ipak se konstantno spominjao u Knjizi proroka Jeremije - kralj eaka, grad Seak, narod Seaka. Naposljetku, jedan znanstvenik je primjenio Atba na ovu rije, i njegovo otkrie je bilo zapanjujue. Deifriranje je otkrilo danje eak zapravo bila ifra za jedan drugi veoma poznat grad. Proces deifriranja bio je jednostavan. eak se na hebrejskom pisao kao Sh-Sh-K. Sh-Sh-K je, kada se zamjeni po shemi zamjene, postajalo B-B-L. B-B-L je, na hebrejskom, davalo Babel. Babilon.

Misteriozni grad eak zapravo je bio grad Babilon. Usledilo je grozniavo prouavanje Biblije. U roku od nekoliko nedjelja, jo nekoliko reci ifriranih Atba ifrom pronaeno je u Starom zavetu, otkrivajui tisue novih znaenja za koje znanstvenici nisu ni pretpostavljali da se tu nalaze. "Blizu smo", proaputa Langdon, nesposoban da kontrolira svoje uzbuenje. "Centimetri, Roberte", ree Tibing. Baci pogled na Sofi i nasmijei se. "Spremni?" Ona klimnu. "U redu, Baphomet na hebrejskom bez samoglasnika glasi: B-P-V-M-Th. Sada jednostavno primjenimo vau shemu zamjene u Atbau da prevedemo ova slova u nau lozinku od pet slova." Langdonovo srce je tuklo. B-P-V-M-Th. Sunce je sada ulazilo kroz prozore. Gledao je u Sofinu shemu zamjene i polako poeo da zamenjuje slova. Bje Sh... Pje V... Tibing se cerio poput kolarca na Boi. "I Atba otkriva..." Zastade. "Blagi boe!" Lice mu poblijedi. Langdonova glava se munjevito podie. "to nije u redu?" upita Sofi. "Neete vjerovati." Tibing pogleda Sofi. "Naroito vi." "Kako to mislite?" "Ovo je... genijalno," proaputa. "Potpuno genijalno!" Tibing se ponovno prihvati papira. "Fanfare, molim. Evo vae lozinke." Pokaza im staje napisao. Sh-V-P-Y-A Sofi se namrti. "Staje to?" Ni Langdon je nije prepoznao. inilo se da Tibingov glas podrhtava od strahopotovanja. "Ovo je, prijatelji moji, zapravo drevna rije za mudrost." Langdon ponovno proita slova. Drevna rije mudrosti svitak otkljuava.

Trenutak kasnije, shvatio je. Ovo nije oekivao. "Drevna rije mudrosti!" Tibing se nasmije. "I to bukvalno!" Sofi je gledala rije, potom brojanike. Istog trenutka shvati da su i Langdon i Tibing napravili ozbiljan previd. "ekajte! Nije mogue da je ovo lozinka", ree ona. "Kripteks nema slovo Sh na brojaniku. Na njemu se nalazi tradicionalni rimski alfabet." "Proitaj rije", ponuka je Langdon. "Imaj na umu dvije stvari. Na hebrejskom, simbol za glas Sh se takoer moe izgovoriti kao S, u zavisnosti od akcenta. Kao to se i slovo P moe izgovoriti kao F." SVFYA? mislila je, zbunjena. "Genije!" dodade Tibing. "Slovo 'Vav' esto stoji umjesto samoglasnika O!" Sofi ponovno pogleda slova, pokuavajui da ih izgovori. "S...o...f...y...a." ula je svoj glas, pa ipak nije mogla da vjeruje staje upravo ula. "Sofija? Ovdje pie Sofija?" Langdon je oduevljeno klimao glavom. "Da! Sofija bukvalno znai mudrost na grkom. Korijen tvog imena, Sofi, bukvalno je rije mudrosti'." Sofi je iznenada uasno nedostajao djede. ifrirao je kljuni kamen Priorata mojim imenom. vor joj se zaveza u grlu. Sve se inilo tako savrenim. Meutim, dok je usmjeravala pogled ka pet brojanika na kripteksu, shvati da problem jo uvijek nije rijeen. "Ali ekajte... rije Sofija ima est slova." Tibingov osmjeh nije blijedio. "Pogledajte pjesmu ponovno. Va je djede napisao: 'Drevna rije mudrosti.'" "Pa?" Tibing namignu. "Na starogrkom, mudrost se pie S-OF-I-A." POGLAVLJE Sofi je osjeala divlje uzbuenje kad je uzela kripteks i poela da okree

brojanike sa slovima. Drevna rije mudrosti svitak otkljuava. Langdon i Tibing kao da su prestali da diu dok su promatrali to radi. S...O...F... "Paljivo", upozori je Tibing. "Jako paljivo." ...I... A. Sofi i posljednji brojanik dovede u istu ravan sa ostalima. "U redu", proaputa ona, podiui pogled ka ostalima. "Sada u ga otvoriti." "Imaj na umu sirce", proaputa Langdon plaljivo i uzbueno. "Samo polako." Ukoliko je ovaj kripteks bio poput onih koje je otvarala kao mala, Sofi je znala da treba samo da uhvati cilindar sa oba kraja, ba iza brojanika, i da povue, primenjujui lagan ali konstantan pritisak u suprotnim smerovima. Ako su brojanici pravilno poredani u odgovarajuu ifru, tada e jedan kraj skliznuti, poput poklopca za objektiv, i ona e moi da posegne unutra i izvadi svitak na papirusu, omotan oko staklene tubice sa octom. Meutim, ako je ifra koju su unijeli pogrena, pritisak na krajeve izvana prenio bi se na unutranju polugu koja bi se pokrenula ka upljini i pritiskala staklenu tubu sve dok je ne razbije ukoliko bi Sofi vukla suvie snano. Vuci njeno, rekla je sama sebi. Tibing i Langdon su se nagnuli naprijed kada je Sofi dlanovima uhvatila krajeve cilindra. Zbog uzbuenja, Sofi gotovo daje zaboravila to su oekivali da pronau unutra. Ovo je kljuni kamen Priorata. Kako je tvrdio Tibing, sadrao je mapu koja vodi do Svetog grala, i groba Marije Magdalene i blaga Sangreala... krajnjeg otkria skrivene istine. Drei vrsto kameni valjak, Sofi se jo jednom u veri da su sva slova dovedena u istu ravan sa markerom sa strane. Potom, polako, poe da vue. Nita se nije dogodilo. Povue malo snanije. Iznenada, kamen skliznu poput precizno izraenog

teleskopa. Teki krajnji dio se odvoji i ostade u njenoj ruci. Langdon i Tibing gotovo skoie na noge. Sofini otkucaji srca su se ubrzavali dok je polagala kameni poklopac na sto i okretala cilindar da vidi to se nalazi unutra. Svitak! Virei kroz upljinu savijenog papirusa. Sofi je vidjela daje omotan oko cilindrinog predmeta - staklene tube sa octom, pretpostavljala je. Zaudo, papirus oko octa nije bio uobiajeno tanak, nogo od fine koe. To je udno, pomislila je, sirce ne moe da razloi janjeu kou. Ponovno pogleda kroz upljinu svitka i shvati da predmet u sreditu uope nije staklo sa octom. Bilo je to neto potpuno drugaije. "to nije u redu?" upita Tibing. "Izvucite svitak." Mrtei se, Sofi uhvati smotano komad koe i predmet koji se nalazio u njemu, izvlaei ih zajedno. "To nije papirus", ree Tibing. "Suvie je teak." "Znam. To je omota." "Za to? Za staklenu tubu sa octom?" "Ne." Sofi odmota svitak i otkri ono to je bilo zamotano u njemu. "Za ovo." Kada Langdon ugleda predmet koji se nalazio u pergamentu, osjeti razoarenje. "Neka nam je Bog u pomoi", ree Tibing, klonuvi. "Va djede je bio nemilosrdan u svojim zamislima." Langdon je zurio, zapanjen. Sonijer oigledno nema namjeru da nam ovo olaka. Na stoluje leao jo jedan kripteks. Manji. Napravljen od crnog oniksa. Bio je smjeten unutar prvog. Sonijerova ljubav prema dualizmu. Dva kripteksa. Sve u parovima. Dvosmislenosti. Muko ensko. Crno smjeteno unutar bijelog. Langdon osjeti kako se mrea simbolizma protee u nedogled. Bijelo rada crno. Svaki ovjek je potekao od ene. Bijelo ensko.

Crno - muko. Naginjui se, Langdon uze manji kripteks. Bio je istovjetan kao i prvi, samo upola manji i crn. uo je poznati ubor. Oigledno, staklena tuba sa octom nalazila se u ovom manjem kripteksu. "Pa, Roberte", ree Tibing, gurnuvi komad koe ka njemu. "Bie ti drago da uje da barem letimo u pravom smjeru." Langdon pogleda debelu stranicu. Ponovno etiri stiha, ispisana krasnopisom. Ponovno u jampskom pentametru. Stihovi su bili ifrirani, ali je Robertu bio dovoljan samo prvi stih da shvati da e se Tibingov plan da odu u Britaniju isplatiti. U LONDONU LEI VITEZ KOGA JE PAPA POKOPAO. Ostatak pjesme jasno je ukazivao na to da ifru za otvaranje drugog kripteksa mogu pronai ukoliko posjete grob tog viteza, negdje u Londonu. Langdon se uzbueno okrenu ka Tibingu. "Ima li ikakvu predstavu na kog viteza se odnose ovi stihovi?" Tibing se naceri. "Ni najmanju. Ali zato tono znam u kojoj grobnici treba da traimo." Istog trenutka, dvadeset etiri kilometra ispred njih, estoro kola policije u Kentu jurilo je ulicama natopljenim kiom ka aerodromu Bigin Hil. POGLAVLJE Porunik Kole se posluio perijeom iz Tibingovog friidera i odetao iza kue, prolazei kroz salon. Umjesto daje zajedno sa Faom otiao u London, gdje se odigravala glavna akcija, on je izigravao bebisiterku ekipi kriminalistiko-istraivake tehnike koja se razmiljela po zamku Vilet. Do sada, dokazi koje su otkrili nisu bili od pomoi: jedan jedini metak zariven u podu; papir sa nekoliko simbola, nakrabanih, zajedno sa rijeima otrica i putir; i naposljetku, okrvavljeni nazubljeni remen za koji je ekipa kriminalistike tehnike rekla Koleu da ima veze sa konzervativnom katolikom sektom Opus Dei, koja je

nedavno izazvala pometnju kada su otkriveni njihovi agresivni naini regrutiranja lanova u Parizu. Kole uzdahnu. Neka nam je sa sreom da razjasnimo ovu papazjaniju. Prolazei kroz raskoan hodnik, Kole ue u prostranu balsku dvoranu kancelariju, u kojoj je glavni istraiva kriminalistiko-istraivake tehnike tragao za otiscima. Bio je to krupan ovjek u kombinezonu. "Ima li neega?" upita Kole, ulazei. Agent odmahnu glavom. "Nita novo. Vie otisaka koji se poklapaju sa onima u drugim dijelovima kue." "A otisci na pojasu od kostreti?" "Interpol jo uvijek radi na tome. Poslao sam im sve to smo pronali." Kole pokaza na dvije zapeaene kese sa dokazima na stolu. "A ovo?" ovjek slegnu ramenima. "Mo navike. Pakujem sve to izgleda neobino." Kole prie. Neobino? "Ovaj Britanac je neki udak", ree agent. "to kaete na ovo." Pregledao je kese sa dokazima i izvukao jednu, pruajui je Koleu. Na fotografiji se nalazio glavni ulaz u gotsku katedralu - tradicionalni, zasvoeni ulaz, koji se suavao preko brojnih slojeva rebrastih lukova ka malim ulaznim vratima. Kole proui fotografiju, potom se okrete. "Ovo je neobino?" "Okrenite je." Na poleini, Kole nae napomene na engleskom, koje su dug prazan crkveni brod katedrale predstavljali kao tajnu pogansku paralelu sa enskom maternicom. To jeste bilo udno. Zaprepastio ga je, meutim, opis ulaza u katedralu. "ekajte malo! On misli da ulaz u katedralu predstavlja ensku..." Istraiva klimnu. "Sa sve labijalnim brazdama koje se smanjuju i finim

malim petolisnim klitorisom iznad vrata." On uzdahnu. "Na neki nain, da poelite da se vratite Crkvi." Kole podie drugu kesu sa dokazima. Kroz plastiku, ugleda veliku sjajnu fotografiju neega stoje izgledalo kao stari spis. Naslov na vrhu je glasio: Les Dossiers Secrets Number 4 lm 249 "to je ovo?" upitao je Kole. "Nemam pojma. Kopije toga nalaze se svuda okolo, tako da sam i to spakirao." Kole je prouavao spis. PRIEURE DE SION - LES NAUTONIERS / VELIKI MAJSTORI andeizor 1188-1220 Mari de Sen-Kler 1220 - 1266 Gijom de izor 1266 - 1307 Eduardebar 1307-1336 anadebar 1336-1351 an de Sen-Kler 1351-1366 Blanka d'Evro 1366 - 1398 Nikola Flamel 1398-1418 Rened'Anu 1418-1480 Jolandadebar 1480-1483 Sandro Botieli 1483-1510 Leonardo da Vini 1510-1519 Konetabl de Bourbon 1519 - 1527 Ferdinand de Gonzak 1527 - 1575 Lujdenever 1575-1595 Robertflad 1595-1637 D. Valentin Andrea 1637 - 1654 Robertbojl 1654-1691 Isaknjutn 1691-1727 arlsradklif 1727-1746 arldeloren 1746-1780 Maksimilijan de Loren 1780 - 1801 arlnodije 1801-1844 Viktor Igo 1844-1885 Kloddebisi 1885-1918 ankokto 1918-1963 Prieure de Sion? pitao se Kole. "Porunie?" jedan agent promolio je glavu unutra. "Centrala ima hitan poziv za kapetana Faa, ali ne mogu da ga dobiju.

Hoete li ga vi preuzeti?" Kole se vrati u kuhinju i preuze poziv. Bio je to Andre Vjerne. Prefinjeni naglasak koji je bankar imao nije mogao da sakrije napetost u njegovom glasu. "Mislio sam da je kapetan Fa rekao da e me pozvati, ali mi se jo nije javio." "Kapetan je prilino zauzet", odgovori Kole. "Mogu li vam ja pomoi?" "Dobio sam uvjerenje da u biti informiran o napredovanju istrage noas." Za trenutak, Koleu se boja tog glasa uini poznatom, ali nije mogao da se sjeti odakle. "Gospodine Vjerne, ja sam trenutno zaduen za istragu u Parizu. Ja sam porunik Kole." Nastade duga pauza na liniji. "Porunice, imam drugi poziv. Molim vas oprostite. Pozvat u vas kasnije." Spustio je slualicu. Nekoliko sekundi Kole je stajao sa slualicom u ruci. Potom mu sinu. Sada sam prepoznao taj glas! Otkrie ga je ostavilo bez daha. Voza oklopnog kamiona. Sa lanim roleksom. Koleu bi jasno zato je bankar tako brzo prekinuo vezu. Vjerne se sjetio imena porunika Kolea - policajca koga je bezono lagao ranije te noi. Kole razmotri na to ukazuje ovaj neoekivani razvoj dogaaja. Vjerne je umijean. Instinktivno, znao je da bi trebalo da nazove Faa. Emocije su mu, pak, govorile da e ovaj sretni preokret biti njegova prilika da zablista. Smjesta je pozvao Interpol i zatraio svaku, pa i najsitniju informaciju do koje su mogli doi o Cirikoj depozitnoj banci i njenom predsjedniku, Andreu Verneu. POGLAVLJE Veite pojaseve, molim, objavi Tibingov pilot dok se hoker 731 sputao

u sumornu jutarnju sitnu kiu. "Slijetet emo za pet minuta." Kada je ugledao maglovita brda Kenta kako se iroko prostiru ispod aviona, Tibinga preplavi radost zbog povratka kui. Engleska je bila manje od sat vremena udaljena od Pariza, pa ipak, dijelio ih je itav svijet. Ovog jutra, vlane, proljetne livade njegove domovine kao da su mu eljele naroitu dobrodolicu. Vrijeme koje sam proveo u Francuskoj je okonano. Vraam se u Englesku kao pobjednik. Kljuni kamen je pronaen. I dalje se postavljalo pitanje, naravno, kuda e ih kljuni kamen naposljetku odvesti. Negdje u Ujedinjeno kraljevstvo. Kuda tono, Tibing nije imao predstavu, ali ve je mogao da osjeti ukus slave. Dok su Sofi i Langdon gledali kroz prozor, Tibing ustade i ode do drugog kraja kabine, potom gurnu kliznu zidnu pregradu i otkri diskretno skriven sef. Ukucao je kombinaciju, otvorio sef i izvadio dva pasoa. "Dokumenti za Remija i mene." Potom izvadi podeblji sveanj novanica od po pedeset funti. "I dokumenti za vas dvoje." Sofi ga poprijeko pogleda. "Mito?" "Kreativna diplomacija. Poslovni aerodromi doputaju izvjesne ustupke. Britanski carinik e nas doekati u mom hangaru i traiti da se popne u zrakoplov. Umjesto da mu dopustim da ue, rei u mu da putujem sa izvjesnom francuskom slavnom linou koja bi eljela da nitko ne zna da je u Engleskoj - tisak, znate - i ponudit u slubeniku carine ovu velikodunu napojnicu u znak zahvalnosti za diskreciju." Langdon je bio zapanjen. "I on e je prihvatiti?" "Ne od svakoga, naravno, ali svi me ti ljudi poznaju. Nisam krijumar oruja, zaboga. Ja sam vitez." Tibing se nasmijei. "Titula ima neke svoje privilegije." Remi je prilazio prolazom izmeu sjedita dok mu je hekler koh udobno leao u ruci. "Gospodine, moj zadatak?"

Tibing pogleda svog slugu. "elim da ostane u zrakoplovu sa naim gostom dok se mi ne vratimo. Pa ne moemo ga samo tako vodati po Londonu." Sofi nije bila uvjerena. "Li, ozbiljno sam mislila kada sam rekla da e francuska policija pronai va zrakoplov prije nego to se mi vratimo." Tibing se nasmija. "Da, zamislite koliko e se iznenaditi kad uu i nau Remija unutra." Sofi je udio njegov leerni stav. "Li, transportirali ste vezanog taoca preko meunarodne granice. To je ozbiljna stvar." "I moji advokati su ozbiljni." Mrko pogleda ka monahu u zadnjem djelu aviona. "Ta bitanga je provalila u moj dom i zamalo me ubila. To je injenica, i Remi e posvedoiti." "Ali ti si ga vezao i zrakoplovom prevezao u London!" ree Langdon. Tibing podie desnu ruku i odglumi zakletvu na sudu. "asni sude, oprostite ekscentrinom starom vitezu njegovu budalastu sklonost ka britanskom pravosudnom sistemu. Jasno mi je da je trebalo da se obratim francuskim vlastima, ali ja sam snob koji nema povjerenja u te laissez-faire Francuze i ne vjeruje da e suditi kako valja. Ovaj me je ovjek umalo ubio. Da, donio sam nepromiljenu odluku i primorao svog slugu da mi pomogne da ga dovedem u Englesku, ali bio sam pod velikim stresom. Mea culpa. Mea culpa." Langdon nije mogao da vjeruje. "Ako ti to kae, Li, jo bi moglo i da proe." "Gospodine?" pozva ga pilot. "Upravo su se javili iz komandnog tornja. Imaju nekakve tehnike probleme u blizini vaeg hangara, i trae da zrakoplov dovezem pravo do terminala." Tibing je letio do Bigin Hila vie od deset godina, i ovo je bilo prvi put

da se tako neto dogaa. "Jesu li rekli kakav je problem u pitanju?" "Kontrolor je bio neodreen. Neto kao curenje plina na pumpi. Traili su da parkiram ispred terminala i da se nitko ne iskrcava sve dok ne dobijemo dalja uputstva. Mjere opreza." Tibing je bio nepovjerljiv. Mora daje avolski veliko curenje. Pumpa je dobrih 800 metara udaljena od njegovog hangara. Remi je takoer bio zabrinut. "Gospodine, to zvui veoma sumnjivo." Tibing se okrete ka Sofi i Langdonu. "Prijatelji moji, gajim nelagodnu sumnju da emo imati odbor za doek." Langdon sumorno uzdahnu. "Izgleda da Fa jo uvijek misli da sam ja ovjek koga trai." "Ili to", ree Sofi, "ili se suvie zaglibio u sve ovo da bi priznao da je pogrijeio." Tibing ih nije sluao. Bez obzira na to staje Fau bilo na pameti, morali su neto brzo da poduzmu. Nemoj izgubiti iz. vida krajnji cilj. Gral. Toliko smo blizu. Ispod njih, toak za slijetanje izbaen je uz tup zvuk. "Li", ree Langdon, duboko pokajniki. "Trebalo bi da se predam i sve ovo resim po zakonu. Da tebe izostavim iz svega." "Oh, zaboga, Roberte!" Tibing odmahnu rukom. "Zar zaista misli da e nas ostale pustiti? Upravo sam te nelegalno prevezao preko granice. Gospoica Nevo ti je pomogla da pobjegne iz Luvra, a imamo i zarobljenog ovjeka pozadi. Pa dakle stvarno! Zajedno smo umijeani u ovo." "Moda da odemo na neki drugi aerodrom?" predloi Soli. Tibing odmahnu glavom. "Ako se sad okrenemo, dok ne uspijemo da dobijemo dozvolu za slijetanje negdje drugdje, na odbor e se pojaati vojnim tenkovima." Sofi klonu. Tibing je osjeao da ukoliko ele bilo kakvu ansu da

odloe susret sa britanskim snagama zakona, moraju da delaju hrabro. "Dajte mi minut", ree, epajui do pilotske kabine. "to radi?" upita Langdon. "Poslovni sastanak", ree Tibing, pitajui se koliko e ga kotati da uvjeri svog pilota da izvede jedan veoma neuobiajen manevar.

POGLAVLJE 81 Hoker se sprema da sleti, Simon Edvards - ravnatelj aerodroma Bigin Hil koraao je uzdu i poprijeko komandnim tornjem, kiljei nervozno u pravcu piste natopljene kiom. Nikada mu se nije svialo da ga probude u rano subotnje jutro, ali je naroito neukusno bilo pozvati ga da nadgleda uhienje jednog od njegovih najboljih klijenata. Sir Li Tibing je plaao Bigin Hil aerodromu ne samo privatni hangar nego i "taksu po slijetanju" zbog svojih estih dolazaka i odlazaka. Obino bi aerodrom unaprijed bio obavijeten o njegovom rasporedu kako bi mogao da potuje strogi protokol tokom njegovih dolazaka. Tibing je volio da stvari tako teku. Trebalo je natoiti pun rezervoar u dugaku jaguar limuzinu, posebno pravljenu za njega, koju je drao u svom hangaru, uglancati je, i rairiti London Times od tog dana na zadnjem sjeditu. Carinski slubenik je trebalo da sa?eka zrakoplov u hangaru, kako bi se ubrzala obavezna provjera dokumenata i prtljaga. Povremeno bi carinski slubenici dobijali velike napojnice od Tibinga ukoliko bi predvidjeli bezopasne namirnice koje je prenosio - uglavnom luksuzne namirnice - francuske pueve, posebno zreo nefermentirani rokfor, poneko voe. I onako su mnogi od carinskih zakona bili besmisleni, a ukoliko Bigin Hil ne bi udovoljavao svojim klijentima, neki od konkurentskih aerodroma sigurno bi. Tibing je na Bigin Hilu dobijao sve to je elio, a zaposleni su ubirali plodove.

Edvardsovi ivci su bili napeti dok je promatrao kako se mlanjak pribliava. Pitao se da li je Tibinga njegova sklonost ka rasipanju bogatstva nekako uvalila u nevolju; ?inilo se da su francuske vlasti veoma odlune da ga zadre. Edvardsu jo uvijek nije reeno kakva je optuba, ali oigledno je bila ozbiljna. Na zahtjev francuskih vlasti, policija Kenta je naredila kontroloru leta na aerodromu Bigin Hil da preko radija kontaktira pilota hokera i naloi mu da do?e direktno do terminala umjesto do hangara njihovog klijenta. Pilot je pristao, oigledno povjerovavi u nategnutu priu o curenju plina. Iako britanska policija u naelu nije nosila oruje, ozbiljnost situacije je dovela do toga da na teren izae naoruana ekipa za intervencije. Osam policajaca sa pitoljima stajalo je upravo ispred zgrade terminala, ekajui trenutak kada e motor aviona prestati da radi. Kada se to dogodi, slubenik na pisti e staviti sigurnosne klipove ispod tokova kako zrakoplov ne bi mogao dalje da se kree. Potom e nastupiti policija i zadrati putnike aviona sve dok ne stignu Francuzi da rese problem. Hoker je sada bio nisko na nebu, letei tik iznad kronji sa njihove desne strane. Simon Edvards sie niz stepenice kako bi u niovu piste promatrao slijetanje. Policija Kenta bila je u pripravnosti, skrivena od pogleda, a ovjek iz slube za odravanje ekao je sa sigurnosnim klipovima. Vani na pisti, kljun aviona se ispravi i to?kovi dotaknue tlo uz oblak dima. Zrakoplov pone da smanjuje brzinu, krivudajui lijevo-desno ispred terminala, dok mu se tijelo belasalo na vlanom vremenu. Meutim, umjesto da zakoi i okrene se ka terminalu, mlanjak mirno proe pored prilazne trake i produi ka Tibingovom hangaru koji se vidio u daljini. Svi policajci se okrenue i zabuljie u Edvardsa. "Mislili smo da ste rekli da e pilot pristao da doe do terminala!" Edvards je bio zapanjen. "I jeste pristao!" Nekoliko sekundi kasnije, Edvards je uguran u

policijska kola koja su jurila preko piste ka udaljenom hangaru. Policijski konvoj je jo uvijek bio dobrih 450 metara daleko kada Tibingov Hoker mirno uplovi u privatni hangar i nestade sa vidika. Kada kola kona?no stigoe i zaustavie se uz kripu konica ispred irom otvorenih vrata hangara, policajci pokuljae van, isukanih pitolja. Edvards takoer iskoi. Buka je bila zagluujua. Motori mlanjaka su jo uvijek brujali dok je dovravao svoj uobiajeni krug unutar hangara, postavljaju?i se kljunom prema van u pripremi za naredno polijetanje. Kad se zrakoplov okrenuo za 180 stupnjeva i doklizio do prednjeg dijela hangara, Edvards je mogao da vidi lice pilota, na kojem se, razumljivo, ogledalo iznenaenje i strah to vidi barikadu od policijskih kola. Pilot konano zaustavi zrakoplov i ugasi motore. Policija ulete u hangar, zauzimajui poloaje oko mlanjaka. Edvards se pridrui glavnom inspektoru policije Kenta, koji se oprezno kretao ka pokretnim stepenicama aviona. Nakon nekoliko sekundi, vrata se otvorie. Dok su se stepenice aviona polako sputale, Li Tibing se pojavi na vratima. Kad se na?e suo?en sa morem pitoljskih cijevi, osloni se na take i poea po glavi. "Sajmone, jesam li ja to osvojio glavnu premiju na policijskoj lutriji dok me nije bilo?" Zvuao je vie zbunjeno nego zabrinuto. Simon Edvards kroi naprijed, progutavi knedlu u grlu. "Dobro jutro, gospodine. Ispriavam se zbog zbrke. Dolo je do prskanja plinovoda i va je pilot rekao da e se uputiti do terminala." "Da, da, pa, ja sam mu rekao da umjesto toga doe ovamo. Kasnim na medicinski tretman. Ja plaam ovaj hangar, i ta besmislica oko napuklog plinovoda zvuala mi je pretjerano obazrivo." "Plaim se da nas je va dolazak zatekao nespremne, gospodine."

"Znam. Ovo nije po mom rasporedu, nimalo. Meu nama budi reeno, od tog novog lijeka trkam u kupatilo. Policajci su se zagledali a Edvards se zbuni. "Vrlo dobro, gospodine." "Gospodine", ree glavni inspektor policije Kenta, istupajui. "Moram da vas zamolim da ostanete u zrakoplovu tokom narednih pola sata." Tibing nije izgledao nimalo veselo dok je hramao niz stepenice. "Plaim se da to nije mogue. Imam zakazan lekarski pregled." Stigao je do tla. "Ne smijem da ga propustim." Glavni inspektor se postavi tako daje spreavao Tibinga da se udalji od aviona. "Ovdje sam po nareenju francuske Sudske policije. Oni tvrde da ste prevezli begunce ovim zrakoplovom." Tibing je dugo zurio u glavnog inspektora, a potom prsnu u smijeh. "Je li ovo neka od onih emisija skrivene kamere? Vraki dobro!" Glavni inspektor se nije dao zbuniti. "Ovo je ozbiljno, gospodine. Francuska policija tako?e tvrdi da moda imate i taoca u zrakoplovu." Tibingov sluga Remi se pojavi na vratima, na vrhu stepenica. "Ja se zaista osjeam kao talac, radei za sir Lija, ali me on uvjerava da mogu da odem kad god hou." Remi pogleda na sat. "Gospodine, zaista kasnimo." On pokaza glavom ka dugoj jaguar limuzini u udaljenom uglu hangara. Ogroman automobil bio je boje slonovae sa zatamljenim staklima i bijelim gumama. "Dovest u auto." Remi po?e da silazi niz stepenice. "Plaim se da vam ne moemo dopustiti da odete", ree glavni inspektor. "Molim vas da se vratite u zrakoplov. Obojica. Predstavnici francuske policije e uskoro sletjeti." Tibing je sada gledao u Sajmona Edvardsa. "Sajmone, za ime boga, ovo nema smisla! Nema nikoga drugog u zrakoplovu. Kao i obino - Remi, na pilot, i ja. Moda ti moe da posreduje? Idi i pogledaj u zrakoplov, i potvrdi da je prazan." Edvards je znao da je u zamci. "Da, gospodine. Mogu da pogledam."

" Vraga moete!" izjavi glavni inspektor policije Kenta, oigledno dovoljno dobro upuen u poslovanje privatnih aerodroma. Sumnjao je da bi Simon Edvards mogao i da slae za putnike u zrakoplovu kako bi zadrao muteriju kakva je Tibing na aerodromu Bigin Hil. "Sam u pogledati." Tibing odmahnu glavom. "Neete, inspektore. Ovo je privatno vlasnitvo i ako nemate nalog za pretres, drat ete se dalje od mog aviona. Nudim vam razumnu opciju. Gospodin Edvards moe da obavi pretragu." "Nema ni govora o tome." Tibingovo ponaanje postade ledeno. "Inspektore, plaim se da nemam vremena da se igram sa vama. Kasnim i odlazim. Ako vam je toliko bitno da me zaustavite, morat ete jednostavno da pucate." Rekavi to, Tibing i Remi zaobioe glavnog inspektora i uputie se preko hangara ka parkiranoj limuzini. Glavni inspektor Kenta osjeao je samo nenaklonost prema Liju Tibingu dok ga je ovaj, hramajui, prkosno zaobilazio. Privilegovani ljudi uvijek misle da su iznad zakona. E pa nisu. Glavni inspektor se okrenu i uperi pitolj u Tibingova lea. "Stanite! Pucat u!" "Samo naprijed", re?e Tibing ne zaustavljajui se, niti se okrenuvi. "Moji advokati e pojesti vae testise za doruak. A ukoliko se usudite da se popnete u moj zrakoplov bez naloga za pretres, isto e se dogoditi i vaoj jetri." Budui da mu odmeravanje snaga nije bilo strano, glavni inspektor je ostao hladnokrvan. Tehniki gledano, Tibing je bio u pravu i policija je zaista morala imati nalog da bi se popela u njegov zrakoplov. Meutim, budui da je let zapoet u Francuskoj i da je moni Bezu Fa dao ovlatenje, glavni inspektor policije Kenta bio je siguran da je za njegovu karijeru probitnije da otkrije to se to nalazi u Tibingovom zrakoplovu. "Zaustavite ih", naredi inspektor. "Pretrait u zrakoplov." Njegovi ljudi pritrae, uperenih pitolja, i

sprijeie Tibinga i njegovog slugu da dou do limuzine. Tibing se tada okrete. "Inspektore, ovo vam je posljednje upozorenje. Ni ne pomiljajte da se popnete u taj zrakoplov. Zaalit ete zbog toga." Ignorrajui prijetnju, glavni inspektor vrsto zgrabi pitolj i odluno se pope uz stepenice aviona. Stigavi na vrh, zaustavi se i proviri unutra. Trenutak kasnije, uao je u kabinu. to, do avola?... Osim prestraenog pilota u pilotskoj kabini, letjelica je bila prazna. Brzo pretraujui kupatilo, stolice, odjeljak za prtljagu, inspektor nije pronaao ni traga nekim ilegalnim putnicima. to je, kog avola, Bezu Fa mislio? inilo se da je Li Tibing govorio istinu. Glavni inspektor policije Kenta stajao je sam u naputenoj kabini i teko gutao. Sranje. Lice mu je buknulo, zakoraio je natrag na stepenice, i pogledao preko hangara u Lija Tibinga i njegovog slugu koje su sada drali na nianu pored limuzine. "Pustite ih da idu", naredi inspektor. "Dobili smo pogrenu dojavu." Tibingove oi pretei su ga gledale ak i preko hangara. "Oekujte poziv od mojih odvjetnika. I da se zna za ubudue - francuskoj policiji se ne moe vjerovati." Nakon to je to rekao, sluga mu otvori vrata zadnjeg dijela dugake limuzine. Pomogavsi svom ubogaljenom gospodaru da se smjesti na sjedite, sluga obie kola, sjedne za volan i upali motor. Policajci se razmaknue dok je jaguar jurei naputao hangar. "Dobro odigrano, dobri moj", zvonko ree Tibing sa zadnjeg skedita dok je limuzina ubrzavala udaljavajui se od aerodroma. Potom pogleda ka slabo osvetljenim prednjim dijelovima prostrane unutranjosti kola. "Je li svima udobno?" Langdon slabano klimnu glavom. On i Sofi su jo uvijek bili sklupani na podu pored vezanog albino monaha zapuenih usta. Prije toga, kad je hoker uklizio u prazni hangar, zrakoplov se zaustavio na pola svog okretanja i Remi

je spustio stepenice. Budui da se policija brzo pribliavala, Langdon i Sofi su odvukli monaha do zemlje i sklonili se van pogleda iza limuzine. Potom su se motori aviona ponovno ukljuili, zrakoplov se okrenuo i zavrio svoj polukrug ba kada su policijska kola stizala u hangar. Dok je limuzina jurila ka Kentu, Langdon i Sofi se uspentrae do zadnjeg dijela, ostavljajui vezanog monaha na podu. Smestie se na dugakom sjeditu naspram Tibinga. Britanac im se nestano nasmijei i otvori pregradu sa barom. "Mogu li vas ponuditi neim za pie? Grickalicama? ipsom? Kotunjavim voem? Mineralnom vodom?" Sofi i Langdon odmahnue glavama. Tibing se naceri i zatvori bar. "Pa dakle, to se tie tog groba viteza..." POGLAVLJE 59 ulica Flit?" upita Langdon, gledajui u Tibinga u zadnjem djelu limuzine. U Postoji podzemna grobnica u ulici Flit? Sve do sada, Li je aljivo izbegavao pitanja o tome gdje misli da bi mogli pronai "grobnicu viteza", koja e, sudei po stihovima, dati ifru za otvaranje manjeg kripteksa. Tibing se naceri i okrete ka Sofi. "Gospoice Nevo, dajte harvardskom deku da jo jednom pogleda stihove, hoete li?" Sofi posegnu u dep i izvue crni kripteks umotan u janjeu kou. Svi su se sloili da ostave kutiju od ruinog drveta i vei kripteks u sefu aviona, a da sa sobom ponesu samo ono to im je potrebno crni kripteks koji je mnogo neprimjetniji i laki za noenje. Sofi razmota komad koe i prui ga Langdonu. Iako je proitao stihove nekoliko puta dok su bili u zrakoplovu, Langdon nije mogao da otkrije nikakvu odreenu lokaciju. Sada, dok je ponovno itao, razmiljao je polako i paljivo, nadajui se da e mu

ritam pentametra jasnije otkriti znaenje stihova sada kada su na tlu. U Londonu lei vitez koga je papa pokopao. Plodove njegovog rada Sveti gnjev je snaao. Traite sferu koja bi trebalo da je na njegovom grobu. Ona govori o ruiastom mesu i osjemenjenoj maternici. Jezik je bio dovoljno jednostavan. U Londonu je bio sahranjen vitez. Vitez koji je radio na neemu to je razljutilo Crkvu. Vitez na ijem grobu nije bilo sfere koja bi trebalo da bude tamo. Posljednja aluzija u pjesmi ruiasto tijelo i osemenjena maternica jasna je aluzija na Mariju Magdalenu, Ruu koja je nosila Isusovo sjeme. Usprkos prividnoj jasnoi stihova, Langdon jo uvijek nije imao predstavu o tome tko je taj vitez niti gdje je sahranjen. tovie, kada jednom budu otkrili grob, izgledalo je da treba nai neto to nije tamo. Sfera koja bi trebalo da je na njegovom grobu? "Nema nikakvu ideju?" Tibing zacokta u znak razoarenja, iako je Langdon znao da kraljevski istori?ar uiva stoje korak ispred njega. "Gospoice Nevo?" Ona odmahnu glavom. "to biste vas dvoje bez mene?" ree Tibing. "Pa dobro, provest u vas kroz ovo. Zaista je veoma jednostavno. Prvi stih je rjeenje. Hoete li ga, molim vas, proitati?" Langdon proita naglas. "U Londonu lei vitez koga je papa pokopao." "Upravo tako. Vitez koga je papa pokopao." Promatrao je Langdona. "to vam to govori?" Langdon slegnu ramenima. "Vitez koga je papa sahranio?" Tibing se naglas nasmeja. "Oh, to je ba velikoduno. Uvijek optimista, Roberte. Pogledaj drugi stih. Taj vitez je oigledno napravio neto to je izazvalo Sveti gnjev Crkve. Razmisli ponovno. Uzmi u obzir odnos izmeu Crkve i

vitezova templara. Vitez koga je papa pokopao?" "Vitez koga je papa ubio, upita Sofi. Tibing se nasmijei i potapa je po koljenu. "Vrlo dobro, draga moja. Vitez koga je papa sahranio. Ili ubio." Langdon pomisli na zloglasno okupljanje templara 1307. godine nesretni petak trinaesti - kada je papa Kliment ubio i sahranio stotine vitezova templara. "Ali mora da postoje bezbrojni grobovi 'vitezova koje su ubile pape'." "Aha, ne ba!" ree Tibing. "Mnogi od njih su spaljeni na lomai i baeni bez posmrtnog obreda u rijeku Tibar. Ali ova se pjesma odnosi na grob. Grob u Londonu. A postoji veoma malo vitezova koji su sahranjeni u Londonu." On zastade, promatrajui Langdona kao da eka da zora svane. Naposljetku prasnu. "Roberte, za boga miloga! Crkva koju je u Londonu podigla militantna grana Priorata - sami vitezovi templari!" "Crkva hrama?" Langdon zapanjeno uzdahnu. "Ima grobnicu?" "Deset najstranijih grobova koje e ikada vidjeti." Langdon zapravo nikada nije posjetio Crkvu hrama, iako je naiao na nju mnogo puta tokom svog prouavanja Priorata. Nekada sredite svih aktivnosti templara i Priorata u Ujedinjenom kraljevstvu, Crkva hrama je bila tako nazvana u ast Solomonovog hrama, od kojeg potie i sam naziv vitezova templara, kao i spisi Sangreala koji su im dali sav utjecaj koji su u Rimu imali. Nizale su se pri?e o tome da vitezovi izvode udne, tajanstvene rituale u neobinom svetilitu Crkve hrama. "Crkva hrama se nalazi u ulici Flit?" "Zapravo, nalazi se ba pored nje, u Iner Templ Lejnu." U oima mu je igrao vragolast sjaj. "elio sam da vidim kako se jo malo znojite prije nego to vam odam rjeenje." "Hvala." "Nitko od vas nikada nije bio tamo?" Sofi i Langdon odmahnue glavama. "Ne ?udi me to", ree Tibing. "Crkva je sada skrivena iza mnogo viih zgrada. Malo ljudi zapravo i zna da

se tamo nalazi. Jezivo staro mjesto. Arhitektura je poganska do sri." Sofije bila iznenaena. "Poganska?" "Panteonski poganska!" uzviknu Tibing. "Crkva je okrugla. Templari su zanemarili tradicionalnu kransku osnovu kria i izgradili savreno krunu crkvu u ast Sunca." Obrve su mu vragolasto poigravale. "Ne ba suptilan pozdrav momcima iz Rima. Mogli su jednostavno i da uskrsnu Stounhend usred centra Londona." Sofi je promatrala Tibinga. "to je sa ostatkom pjesme?" Tibingovo veselo ponaanje ieznu. "Nisam siguran. Zbunjujue je. Morat emo da pregledamo svaki od deset grobova i to paljivo. Ako budemo imali sree, najednom od njih e upadljivo nedostajati sfera." Langdon shvati koliko su zapravo bili blizu. Ukoliko sfera koja nedostaje otkrije ifru, moi e da otvore drugi kripteks. Bilo mu je teko i da zamisli to bi mogli da nau u njemu. Langdon ponovno proita pjesmu. Bila je poput neke vrste primitivne zagonetke u ukrtenim recima. Rije od pet slova koja govori o Gralu? U zrakoplovu su ve bili pokuali sa svim oiglednim lozinkama - GRAIL, GRAAL, GREAL, VENUS, MARIA, JESUS, ARAH - ali cilindar nije poputao. Suvie oigledno. Izgleda da je postojala neka druga re? od pet slova koja se odnosila na oploenu maternicu Rue. injenica da je ta rije promakla ak i strunjaku kakav je bio Li Tibing, za Langdona je znaila da se ne radi o obinom pozivanju na Gral. "Gospodine Li?" pozva ga Remi preko ramena. Promatrao ih je u retrovizoru kroz sputenu pregradu izmeu vlaka?kog i putnikog dijela. "Rekli ste da je ulica Flit blizu Blekfrajars mosta?" "Da, idi kejom Viktorija." "Ispriavam se. Nisam siguran gdje se to nalazi. Obino idemo samo do bolnice." Tibing pogleda Sofi i Langdona, prevrnu oima i zaguna. "Kunem se, ponekad kao da sam bebisiterka.

Samo trenutak, molit u. Posluite se piem i ukusnim grickalicama." Ostavi ih, nespretno se kreui ka sputenoj pregradi kako bi razgovarao sa Remijem. Sofi se sada okrene ka Langdonu i tiho progovori. "Roberte, nitko ne zna da smo ti i ja u Engleskoj." Langdon shvati daje bila u pravu. Policija Kenta e rei Fau da je zrakoplov prazan i Fa e morati da pretpostavi da su jo uvijek u Francuskoj. Nevidljivi smo. Lijev mali poduhvat im je upravo osigurao mnogo vremena. "Fa nee tako lako odustati", ree Sofi. "Suvie se angairao na ovom hapenju." Langdon se trudio da ne misli o Fau. Sofi je obeala da e uiniti sve to je u njenoj moi da oslobodi Langdona odgovornosti kada sve proe, ali Langdon je poinjao da se plai da to moda nee imati nikakvog utjecaja. Fa bi veoma lako mogao biti dio ove zavjere. Iako Langdon nije mogao da zamisli Sudsku policiju upetljanu u potragu za Svetim gralom, suvie je bilo sluajnosti te noi da bi se odbacila mogunost da je Fa potencijalni suuesnik. Fa je religiozan, i odluio je da meni pripie ta ubojstva. A ipak, Sofi je tvrdila daje moda samo pretjerano eljan da nekoga uhapsi. Naposlijetku, dokazi protiv Langdona nisu bili zanemarljivi. Pored toga to je njegovo ime napisano na podu Luvra i u Sonijerovom registru sastanaka, sada se inilo i da je Langdon lagao o svom rukopisu i potom pobjegao. Na Sofin prijedlog. "Roberte, ao mi je to si toliko duboko umijean u sve ovo", ree Sofi, stavljajui mu ruku na koljeno. "Ali drago mi je to si ovdje." Njen komentar je zvuao vie pragmatino nego romantino, pa ipak Langdon osjeti neoekivanu iskricu privlanosti izmeu njih dvoje. Umorno joj se osmehnu. "Mnogo sam zabavniji kada sam ispavan." Sofi je nekoliko sekundi utila. "Djede je traio od

mene da ti vjerujem. Drago mi je to sam ga barem jednom posluala." "Tvoj djede me ak nije ni poznavao." "Ipak, ne mogu a da ne mislim da si uinio sve to bi on elio. Pomogao si mi da pronaem kljuni kamen, objasnio Sangreal, ispriao mi o ritualu u podrumu." Zastade. "Nekako se osjeam bliom djedu noas nego svih proteklih godina. Znam da bi bio sretan zbog toga." U daljini, obrisi Londona poee da se pomaljaju kroz tihu jutarnju kiu. Horizont kojim je nekada dominirao Big Ben i Tauer Brid, sada se klanjao Milenijumskom oku - kolosalnom, hipermodernom toku koji se podizao sto pedeset metara u visinu i sa kojeg se pruao pogled na grad od kojeg je zastajao dah. Langdon je jednom pokuao da se ukrca na njega, ali su ga 'kapsule za promatranje' podseale na sarkofage. Opredelio se da ostane vrsto nogama na zemlji i uiva u pogledu sa prostranih obala Temze. Langdon osjeti stiskanje koljena koje ga prizva natrag, i vide da Sofine zelene oi poivaju na njemu. Shvati da mu je neto govorila. "to ti misli da bi trebalo da radimo sa spisima Sangreala ako ih ikada pronaemo?" proaputala je. "to ja mislim nije bitno", ree Langdon. "Tvoj djede je kripteks dao tebi, i ti treba sa njim da radi ono to ti tvoji instinkti kau da bi on elio da se uradi." "Pitam te za miljenje. Oigledno je da si u svom rukopisu napisao neto zbog ega je djede vjerovao u tvoj sud. Zakazao je privatni sastanak sa tobom. To se rijetko dogaalo." "Moda je elio da mi kae da sam sve pogreno shvatio." "Zato bi mi rekao da pronaem tebe, osim ako su mu se dopadale tvoje ideje? Jesi li u svom rukopisu

zastupao ideju da spisi Sangreala treba da budu objavljeni ili da ostanu sauvani u tajnosti?" "Ni jedno ni drugo. Nisam se opredijelio ni za to od toga. Rukopis se bavi simbologijom enskog boanstva praenjem ikonografije boginje kroz povijest. Sasvim sigurno nisam raspravljao o tome gdje je Gral skriven niti da li ga treba otkriti." "Ipak pie knjigu o tome, tako da oigledno vjeruje da tu informaciju treba podijeliti sa drugima." "Postoji ogromna razlika izmeu hipotetikog razmatranja alternativne povijesti Krista, i..." Zastao je. "I ega?" "I otkrivanja tisua drevnih dokumenata koji bi predstavljali nau?ne dokaze daje Novi zavjet lano svedoanstvo." "Ali ti si mi rekao daje Novi zavjet zasnovan na izmiljotinama." Langdon se nasmijei. "Sofi, svaka je vjera na svijetu zasnovana na izmiljotinama. To je definicija vjere - prihvatanje onoga za to mislimo daje istina, ali to ne moemo dokazati. Svaka religija opisuje boga kroz metafore, alegorije i preterivanja, od ranih Egipana do savremenih nedeljnih kola. Metafore su nain da pomognemo naem umu da shvati neshvatljivo. Problemi se javljaju kada ponemo bukvalno da vjerujemo u vlastite metafore." "Dakle ti si za to da spisi Sangreala ostanu zauvijek zakopani?" "Ja sam istori?ar. Protivim se unitavanju dokumenata, i volio bih da vidim da povijesniari religije imaju vie informacija na osnovu kojih bi razmatrali izuzetan ivot Isusa Krista." "Iznosi argumente za obje strane mog pitanja." "Zar? Biblija predstavlja osnovni pokazatelj pravog puta za milijune ljudi na planeti, kao to i Kuran, Tora ili Pali kanon nude put ljudima drugih religija. Ako bismo ti

ili ja mogli iskopati dokumentaciju koja bi se suprotstavljala svetim priama islamskog vjerovanja, judaizma, budistikog vjerovanja, poganskog vjerovanja, da li bi to trebalo da uradimo? Da li bi trebalo da mahnemo zastavom i kaemo budistima da imamo dokaze da Buda nije potekao od lotosovog cvjeta? Ili da Isus nije doslovno bezgreno zaet? Oni koji zaista razumiju svoju vjeru razumiju i da su te prie metaforine." Sofi nije bila uvjerena. "Moji prijatelji krani vjeruju daje Krist doslovno hodao po vodi, bukvalno pretvarao vodu u vino i da je bio zaet bukvalno bezgreno." "Upravo to ti i govorim", ree Langdon. "Religijska alegorija je postala dio tkanja realnosti. I ivot u toj realnosti pomae milionima ljudi da se nose sa ivotom i da budu bolji ljudi." "Ali onda ispada daje realnost lana." Langdon se zacereka. "Nije nita vie lana nego realnost matematiarke kriptografkinje koja vjeruje u imaginarni broj 'f zato to joj on pomae da rastumai ifre." Sofi se namrti. "To nije fer." Proe trenutak. "to si me ono pitala?" "Ne sjeam se." On se nasmeja. "Djeluje svaki put." POGLAVLJE Langdonov runi sat sa Mikijem Mausom pokazivao je gotovo pola osam kada je izaao iz jaguara u Iner Templ Lejnu zajedno sa Sofi i Tibingom. Trojka je krivudala kroz lavirint zgrada do malog dvorita ispred Crkve hrama. Grubo klesani kamen svetlucao je na kii, a grlice su gugutale u arhitekturi iznad njih. Londonska stara Crkva hrama izgraena je u potpunosti od kanskog kamena. Upe?atljiva, kruna graevina sa zastraujuom fasadom, centralnim tornjem i crkvenim

brodom izboenim na jednoj strani, crkva je vie liila na vojno utvrenje nego na svetilite. Osvijetena 10. februara 1185. godine od strane Herakla, patrijarha jerusalimskog, Crkva hrama je preivjela osam vjekova politikih prevrata, Veliki poar u Londonu i Prvi svjetski rat, da bi je tek bombe Lujhvaffe teko otetile 1940. godine. Nakon rata, povraena joj je originalna, gola velianstvenost. Jednostavnost kruga, pomisli Langdon, divei se graevini po prvi put. Arhitektura je bila gruba i jednostavna, i vie je podseala na neuglaeni rimski Castel Sant'Angelo nego na profinjeni Panteon. Kockasti dodatak koji je trcao sa desne strane vrijeao je oko, iako nije bacao u zasenak originalni paganski oblik prvobitne strukture. "Rano je i subota je", ree Tibing, epajui ka ulazu, "pa pretpostavljam da neemo morati da se brinemo za slubu." U crkvu se ulazilo kroz uvuenu kamenu niu unutar koje su se nalazila velika drvena vrata. Sa lijeve strane vrata, kao da joj tu uope nije mjesto, visila je velika oglasna tabla prekrivena rasporedima koncerata i objavama crkvenih sluenja. Tibing se namrti dok je ?itao oglasnu tablu. "Ne otvaraju za posjetioce jo dva sata." Prie vratima i proba da ih otvori. Vrata nisu poputala. Prislanjaju?i uho na drvo, oslukivao je. Trenutak kasnije se odmakne, a lice mu poprimi prepreden izraz dok je pokazivao na oglasnu tablu. "Roberte, pogledaj raspored sluenja, hoe? Tko slui ove nedjelje?" Unutar crkve, ministrant je gotovo zavrio usisavanje dijela za priest kada zau kucanje na vratima svetilita. Ignorirao ga je. Otac Harvi Nouls je imao

vlastiti klju i nije trebao da stigne jo par sati. Vjerojatno je to neki radoznali turista ili prosjak. Ministrant nastavi usisavanje, ali kucanje nije prestajalo. Zar ne umete da itate? Natpis na vratima je jasno govorio da se crkva subotom ne otvara do pola deset. Ministrant nastavi da se dri svojih dunosti. Iznenada, kucanje se pretvori u snano lupanje, kao da netko udara po vratima metalnom ipkom. Mladi iskljui usisiva i ljutito odmarira do vrata. Otkljuavajui ih iznutra, irom ih otvori. Troje ljudi je stajalo na vratima. Turisti, progunao je. "Otvaramo u pola deset." Krupni ovjek, oigledno predvodnik, kroi naprijed na metalnim takama. "Ja sam sir Li Tibing", ree on visokoparnim saksonskim akcentom. "Kao to vam je bez sumnje poznato, pratim gospodina Kristofera Rena etvrtog i njegovu suprugu." Ue unutra, pokazujui na privlaan par iza njega. ena je imala blagi izraz lica i gustu kosu boje mahagonija. ovjek je bio visok, tamnokos i izgledao je neodreeno poznato. Ministrant nije imao pojma kako da odgovori. Sir Kristofer Ren bio je najpoznatiji dobroinitelj Crkve hrama. Omoguio je njenu kompletnu restauraciju nakon tete koju je uzrokovao Veliki poar. Takoer je bio mrtav jo od osamnaestog vijeka. "Um... ast mi je da sam vas upoznao." ovjek na takama se namrti. "Dobro je to se ne bavi prodajom, mladiu, nisi nimalo uvjerljiv. Gdje je otac Nouls?" "Subota je. Treba da stigne tek kasnije." Mrtenje ovjeka na takama se pojaa. "Eto ti zahvalnosti. Uveravao nas je da e biti ovdje, ali ini se da emo morati bez njega. Nee dugo trajati." Ministrant je i dalje stajao na ulazu u crkvu. "Ispriavam se, to to nee

trajati dugo?" Posetioev pogled sada postade otriji i on se nagnu naprijed, apui, kao da eli da sve prisutne potedi neprijatnosti. "Mladiu, oigledno ste novi ovdje. Svake godine potomci sir Kristofera Rena donose prstohvat njegovog pepela kako bi ga rasuli po svetilitu Crkve hrama. To je dio njegovog testamenta. Nikoga posebno ne veseli ovo putovanje, ali to moemo?" Ministrant je bio tu nekoliko godina ali nikada ne bese uo za ovaj obiaj. "Bilo bi bolje da saekate do pola deset. Crkva jo uvijek nije otvorena, i nisam zavrio usisavanje." ovjek na takama ljutito ga je gledao. "Mladiu, jedini razlog to je bilo to ostalo od ove zgrade da bi ti sada mogao da je usisava jeste gospodin u depu ove ene." "Molim?" "Gospoo Ren", ree ovjek na takama, "da li biste bili tako ljubazni da pokaete ovom drskom mladiu posudu sa pepelom?" ena je za trenutak oklevala i potom, kao da se budi iz sna, posegnu u dep svog dempera i izvue mali cilindar omotan zatitnom tkaninom. "Dakle, vidite li?" brecnu se ovjek na takama. "Sada, moete ili da potujete njegovu posljednju elju i pustite nas da raspemo njegov pepeo po svetilitu, ili u rei ocu Noulsu kako smo doekani ovdje." Ministrant je oklijevao, dobro znajui koliko je otac Nouls potovao crkvenu tradiciju... i, to je vanije, dobro znajui njegovu prijeku narav kada bi se ugrozio dobar glas ove crkve. Moda je otac Nouls jednostavno zaboravio da lanovi obitelji dolaze. U tom sluaju, mnogo je vei rizik bio da ih odbije nego da ih pusti unutra. Na kraju krajeva, rekli su da im treba samo minut. Kakva teta od toga ? Kada se ministrant povue u stranu da propusti troje ljudi, mogao se zakleti da su gospodin Ren i njegova supruga jednako zbunjeni svim ovim kao i on.

Nesiguran, mladi nastavi svoj posao, promatrajui ih krajikom oka. Langdon je morao da se nasmijei dok je trojka zalazila dublje u unutranjost crkve. "Li", proaputa on, "lae suvie dobro." Tibingove oi su se caklile. "Oksfordska dramska sekcija. Jo uvijek priaju o mom Juliju Cezaru. Siguran sam da nitko nije predanije odigrao prvu scenu treeg ina." Langdon ga pogleda. "Mislio sam da je Julije Cezar u toj sceni mrtav." Tibing se samozadovoljno osmehnu. "Da, ali moja toga se raskrilila dok sam padao i morao sam da leim na sceni pola sata sa visuljkom vani. Ipak, nisam ni trepnuo. Bio sam sjajan, kad vam kaem." Langdon ustuknu. ao mije to sam to propustio. Dok se grupa kretala kroz pravougaoni dozidani dio crkve ka lunom prolazu koji je vodio u glavni dio, Langdona su iznenadile ogolelost i hladnoa zidova. Iako je oltar nalikovao oltaru linearne kranske kapele, bio je neukraen i hladan, bez ijednog tradicionalnog ukrasa. "Sumorno", proaputa on. Tibing se nasmeja. "Engleska crkva. Anglikanci svoju religiju piju nerazblaenu. Nema niega to bi ih odvratilo od njihove patnje." Sofi pokaza na iroki prolaz koji je vodio do krunog dijela crkve. "Ovdje je kao u tvravi", proaputa. Langdon se slagao sa tim. ak i sa mjesta na kojem je stajao, vidio je da zidovi izgledaju neobi?no snano. "Vitezovi templari bili su ratnici", podsjeti ih Tibing, a zvuk njegovih aluminijumskih taka odzvanjao je u tom akusti?nom prostoru. "Religiozno-vojniko drutvo. Njihove crkve su bile njihova utvrenja i njihove banke." "Banke?" ponovi Sofi, upitno ga pogledavi. "Zaboga, da. Templari su izmislili koncept modernog bankarstva. Za europsko plemstvo bilo je veoma opasno putovati sa zlatom, tako da su im templari omoguavali da pohrane zlato u najblioj templarskoj

crkvi i potom ga podignu u bilo kojoj drugoj crkvi templara irom Europe. Bili su im potrebni samo odgovarajui papiri." Namignu. "I mala provizija. Oni su bili prvi bankomati." Tibing pokaza ka vitrau, gdje su se zraci sunca prelamali kroz prizor viteza obuenog u bijelo na konju ruiaste boje. "Alanus Marcel", ree Tibing, "gospodar Hrama poetkom trinaestog vijeka. On i njegovi nasljednici zauzimali su mjesto Primas Baro Angiae u Parlamentu." Langdon je bio iznenaen. "Mjesto Prvog barona kraljevstva?" Tibing klimnu. "Gospodar Hrama je, tvrde neki, bio uticajniji i od samog kralja." Kad stigoe do krune odaje, Tibing baci pogled preko ramena na ministranta, koji je u daljini i dalje usisavao. "Znate", proaputa Tibing Sofi, "pria se da je Sveti gral jednom bio pohranjem u ovoj crkvi, preko noi, dok su ga templari premjetali iz jednog skrovita u drugo. Zamislite samo etiri kovega spisa Sangreala kako stoje ovdje, zajedno sa sarkofagom Marije Magdalene! Jeim se i od same pomisli na to." Langdon se takoer najeio kada su kroili u krunu odaju. Pogledom je prelazio preko zidova od blijedog kamena, uklesanih gargojla, demona, udovita i izmuenih ljudskih lica, koja su sva zurila u unutranjost prostorije. Ispod crtea, jedna jedina kamena klupa prostirala se ukrug, itavim obimom prostorije. "Kazalite u krugu", proaputa Langdon. Tibing podie taku, pokazujui ka udaljenom lijevom kraju prostorije, zatim ka desnom kraju. Langdon ih je ve spazio. Deset kamenih vitezova. Pet na lijevoj strani. Pet na desnoj. Leei na tlu, isklesane figure u prirodnoj veliini poivale su u spokojnim poloajima. Vitezovi su prikazani pod punim oklopom, sa titovima i maevima, i grobovi su u Langdonu budili nelagodni osjeaj da se netko uuljao i prelio vitezove gipsom dok su spavali. Sve su figure bile oronule, pa ipak je i dalje svaka od njih odisala jedinstvenou - imale su

razliite dijelove oklopa, specifine poloaje nogu i ruku, izraze lica i obeleja na titovima. U Londonu lei vitez koga je papa pokopao. Langdon zadrhta kada kroi dublje u unutranjost krune odaje. Ovo je moralo biti mjesto koje su traili. POGLAVLJE U uliici punoj smea nedaleko od Crkve hrama, Remi Legaludek zaustavi jaguar iza niza kontejnera za industrijski otpad. Ugasivi motor, osmotri okolinu. Naputeno. Izaao je iz kola, otiao do stranjeg dijela i uao u dio limuzine u kojem se nalazio monah. Osetivi Remijevo prisustvo, monah se povrati iz transa nalik molitvi. Crvenim oima je gledao vie radoznalo nego uplaeno. itave noi Remi se divio sposobnosti vezanog ovjeka da ostane priseban i miran. Nakon to se isprva otimao u rend roveru, inilo se da je monah prihvatio stanje koje ga je snalo i prepustio se sudbini. Remi olabavi svoju leptir manu, otkopa visoku, utirkanu kragnu iljastih vrhova i po prvi put u posljednjih nekoliko godina osjeti da zaista moe da die. Ode do bara u limuzini i natoi sebi au smirnof votke. Ispi je u jednom gutljaju i nau jo jednu. Uskoro u biti slobodan ovjek. Pretraujui bar, Remi pronae obian otvara za flae sa dodacima i izvue otricu noa. No je obino sluio za skidanje folije sa pampura luksuznih flaa vina, ali tog jutra je imao da poslui jednoj mnogo dramatinijoj svrsi. Remi se okrete prema Sajlasu, drei no ija se otrica svetlucala. U crvenim oima se sada nazirao strah. Remi se nasmijei i krenu prema stranjem djelu limuzine. Monah ustuknu, borei se da olabavi spone kojima je bio vezan. "Budi miran", proaputa Remi, podiui otricu. Sajlas nije mogao da vjeruje da mu je Bog okrenuo

lea. ak je i bolno stezanje lepljive trake Sajlas pretvorio u duhovno iskuenje, elei da ga pulsiranje miia u koje nije dopirala krv podsjea na patnje koje je trpeo Isus. itave noi se molim za osloboenje. Sada, dok se no sputao ka njemu, Sajlas vrsto zatvori oi. Bol poput udarca biem ureza se u njegove lopatice. On uzviknu, ne mogavi da povjeruje da e umrijeti tu, u zadnjem djelu limuzine, nesposoban da se brani. Obavljao sam Boji zadatak. Uitelj je rekao da e me zatititi. Sajlas je osjeao kako se bolna toplina iri njegovim leima i ramenima. Mogao je da zamisli osobnu krv kako lipti preko mesa. Rezak bol sada mu se usecao u butine, i on osjeti nalet onog poznatog osjeaja dezorijentiranosti - obrambenog mehanizma kojim se tijelo suprotstavljalo bolu. Dok je bolna vrelina sada razarala sve njegove miie, Sajlas vre zatvori oi, odluan da posljednji prizor koji e vidjeti u ivotu ne bude prizor njegovog ubojice. Umjesto toga, prizva u sjeanje mladog biskupa Aringarosu, kako stoji ispred male crkve u panjolskoj... crkve koju su on i Sajlas podigli osobnim rukama. Poetak mog ivota. Kao da mu je itavo tijelo gorelo. "Uzmi pie", proaputa ovjek u smokingu. Imao je francuski naglasak. "Pospjeit e ti cirkulaciju." Sajlas iznena?eno razrogai oi. Nejasna prilika naginjala se nad njim, nudei mu au. Gomila iseene lepljive trake leala je na podu, pored noa na kojem nije bilo tragova krvi. "Popij ovo", ponovi ovjek. "Bol koji osjea je zbog krvi koja je potekla tvojim miiima." Vatreno udaranje bila sada se pretvaralo u peckave ubode. Votka je imala odvratan ukus ali ju je zahvalno popio. Sudbina je te noi Sajlasu dodijelila mnogo loe sree, ali Bog je sve resio jednim

udesnim obratom. Bog me se nije odrekao. Sajlas je znao kako bi to nazvao biskup Aringarosa. Boansko uplitanje. "elio sam da te oslobodim ranije", oprosti se sluga, "ali nije bilo mogue. S obzirom na to da je policija zauzela zamak Vilet, a potom aerodrom Bigin Hil. Ovo je prva prilika. Razumije, zar ne, Sajlase?" Sajlas ustuknu, prestravljen. "Znate moje ime?" Sluga se nasmijei. Sajlas se sada uspravi, trljajui ukoene miie. Bujica neverice, divljenja i zbunjenosti preplavila ga je. "Da li ste vi... Uitelj?" Remi odmahnu glavom, nasmejavi se na takvu ideju. "Volio bih da imam toliku mo. Ne, ja nisam Uitelj. Poput tebe, ja mu sluim. Ali Uitelj ima visoko miljenje o tebi. Ja sam Remi." Sajlas je bio zapanjen. "Ne razumijem. Ako vi radite za Uitelja, zato je Langdon donio kljuni kamen kod vas. "Nije ga donio kod mene. Donio ga je kod najpoznatijeg povijesniara Grala na svijetu, sir Lija Tibinga." "Ali vi tamo ivite. anse za to..." Remi se nasmijei, kao da ga uope ne udi stoje Langdon, naizgled sluajno, odabrao ba to utoite. "Sve je to bilo krajnje predvidljivo. Robert Langdon je posjedovao kljuni kamen, i trebala mu je pomo. Na koje bi loginije mjesto otiao nego u dom Lija Tibinga? To to ja sticajem okolnosti ivim tamo jeste razlog to mi se Uitelj obratio." On zastade. "to misli, kako to da Uitelj zna toliko mnogo o Gralu?" Sada mu je sinulo, i bio je zapanjen. Uitelj je pridobio slugu koji je imao pristup svim istraivanjima sir Lija Tibinga. Bio je to genijalan plan. "Mnogo toga treba da ti ispriani", ree Remi, dajui mu napunjeni hekler i koli. Potom isprui ruku kroz sputenu pregradu izmeu vozakog i putnikog dijela

limuzine i iz pretinca izvue mali revolver veliine dlana. "Meutim, prije toga, ti i ja moramo da obavimo jedan posao." Kapetan Fa je izlazio iz aviona na aerodromu Bigin Hil i sa nevericomsluao glavnog inspektora policije Kenta koji mu je prepriavao to se dogodilo u Tibingovom hangaru. "Osobno sam pretraio zrakoplov", naglaavao je inspektor, "i nikoga nije bilo u njemu." Potom s visoka izjavi: "I treba li da naglasim da u, ukoliko sir Li Tibing bude podneo tubu protiv mene..." "Jeste li ispitali pilota?" "Naravno da ne. On je Francuz, a naa nadlenost zahtijeva..." "Vodite me do aviona." Kada je stigao u hangar, Fau je trebalo svega ezdeset sekundi da otkrije mrlju krvi na ploniku blizu mjesta na kojem je bila parkirana limuzina. Fa prie zrakoplovu i buno zalupa po njemu. "Ovdje kapetan francuske Sudske policije. Otvorite vrata!" Prestravljeni pilot pokrenu vrata i spusti stepenice. Fa se pope. Tri minuta kasnije, uz pomo pitolja, dobio je puno priznanje, zajedno sa opisom zarobljenog albino monaha. Pored toga, saznao jeda je pilot vidio kako Langdon i Sofi neto ostavljaju u Tibingovom sefu,nekakvu drvenu kutiju. Iako je pilot poricao da zna to se nalazi u njoj, priznao je daje bila u centru Langdonove panje tokom leta do Londona. "Otvorite sef, naredi Fa. Pilot je bio prestraen. "Ne znam kombinaciju!" "teta. A lijepo bih vam omoguio da zadrite vau pilotsku dozvolu." Pilot je krio ruke. "Poznajem neke ljude koji rade na odravanju ovdje. Moda bi mogli da ga otvore pomou builice?" "Imate pola sata." Pilot se baci na radio. Fa ode do zadnjeg dijela aviona i natoi sebi pie.

Bilo je rano, a jo uvijek nije spavao, tako da se ovo teko raunalo kao pie prije podneva. Smetajui se u pliano sjedite, on zatvori oi, pokuavajui da dokui to se tu dogaalo. Mogla bi skupo da me kota ova greka policije Kenta. Bilo je izdato nareenje da se pronae crni jaguar. Faov telefon zazvoni i on poele da ima barem trenutak mira. "Allo?" "Na putu sam za London." Bio je to biskup Aringarosa. "Stiem za sat vremena." Fa se uspravi na sjeditu. "Mislio sam da idete u Pariz." "Veoma sam zabrinut. Promijenio sam planove." "Niste trebali." "Jeste li pronali Sajlasa?" "Ne. Oni koji su ga zarobili pobjegli su policiji prije nego to sam ja sletio." Aringarosin gnjev je prosto odzvanjao. "Uveravali ste me da ete zaustaviti taj zrakoplov!" Fa utia svoj glas. "Biskupe, imajui na umu situaciju u kojoj se nalazite, savjetujem vam da ne iskuavate moje strpljenje danas. Pronai u Sajlasa i ostale to prije budem mogao. Gdje ete sletjeti?" "Samo trenutak." Aringarosa pokri slualicu i potom se vrati. "Pilot pokuava da dobije dozvolu za slijetanje od Hitroa. Ja sam mu jedini putnik, ali nae skretanje sa putanje nije najavljeno." "Recite mu da leti na privredni aerodrom Bigin Hil u Kentu. Obezbedit u mu dozvolu za slijetanje. Ako ne budem ovdje kad sletite, uredit u da vas saekaju kola." "Hvala vam." "Kao to sam naglasio u naem prvom razgovoru, biskupe, upamtite da niste jedini koji riskira da izgubi sve." POGLAVLJE Tragate za sferom koja bi trebalo da se nalazi na njegovom grobu. Svaki od isklesanih vitezova u Crkvi hrama leao je

na leima, glave poloene na pravougani kameni jastuk. Sofi se strese. Spominjanje sfere u stihovima vratilo je sjeanje na prizore one noi u dedinom podrumu. Hieros Gamos. Kugle. Sofi se pitala da li se isti ritual izvodio i u ovom svetilitu. Kruna prostorija kao daje bila posebno izgraena za takve paganske obrede. Kamena klupa okruivala je goli prostrani pod u sredini. Kazalite u krugu, tako ga je Robert nazvao. Zamiljala je kako ista prostorija izgleda nou, puna ljudi sa maskama, koji poju uz svjetlost baklji, prisustvujui 'svijetom sjedinjenju' u sreditu prostorije. Potiskujui taj prizor iz svijesti, koraala je zajedno sa Langdonom i Tibingom ka prvoj grupi vitezova. Usprkos tome to je Tibing insistirao na strpljivoj istrazi, Sofi je ila ispred njih, na brzinu obiavi svih pet vitezova na lijevoj strani. Pregledajui prve grobove, Sofi uoi slinosti i razlike izmeu njih. Svaki vitez je leao na leima, ali trojica su imala ispruene noge, dok su kod dvojice one bile prekrtene. inilo se da ova nepravilnost nema nikakve veze sa sferom koja nedostaje. Ispitujui njihovu odjeu, Sofi primjeti da su dva viteza nosila tunike preko oklopa, dok su ostala tri nosila ogrtae do lanaka. Ponovno, nimalo od pomoi. Sofi usmjeri pozornost na jedinu preostalu oiglednu razliku - poloaj njihovih ruku. Dva viteza su drala maeve, dva su se molila, a jedan je ruke poloio uz tijelo. Nakon to je dugo promatrala njihove ruke, Sofi slegnu ramenima. Nigdje nije vidjela ni nagovetaj upadljivo odsutne sfere. Oseajui teinu kripteksa u depu svog dempera, Sofi pogleda Langdona i Tibinga. Mukarci su se polako kretali. Bili su tek kod treeg viteza. Izgledalo je da ni oni nisu imali sree. Ne elei da eka, Sofi se okrete od njih i poe ka drugoj grupi vitezova. Dok je prelazila preko praznog sredita odaje, u sebi je ponavljala stihove koje je proitala toliko puta da su sada odzvanjali u njenom sjeanju. U Londonu lei vitez koga je papa pokopao.

Plodove njegovog rada Sveti gnjev je snaao. Traite sferu koja bi trebalo daje na njegovom grobu. Ona govori o ruiastom mesu i osemenjenoj maternici. Kada stie do druge grupe vitezova, Sofi otkri da je slina prvoj. Svi su leali u donekle razliitim poloajima, nosei oklope i maeve. Odnosno, svi izuzev desetog, posljednjeg, viteza. urno mu prilazei, Sofi je zurila u njega. Nije bilo jastuka. Nije bilo oklopa. Nije bilo tunike. Nije bilo maa. "Roberte? Li?" pozvala ih je, a glas joj je odzvanjao po prostoriji. "Ovdje neto nedostaje." Obojica podigoe poglede i smjesta krenue ka njoj. "Sfera?" uzbueno ree Tibing. take su mu odzvanjale u brzom stakatu dok je urio preko prostorije. "Nedostaje li sfera?" "Ne ba", re?e Sofi, mrtei se na deseti grob. "ini se da nam nedostaje itav vitez." Kada stigoe do nje, obojica se zbunjeno zagledae u deseti grob. Umjesto viteza koji lei na otvorenom, vidjeli su grob nalik zatvorenom kamenom sanduku. Sanduk je bio trapezoidnog oblika, suavao se ka dnu a irio ka vrhu, sa poklopcem u obliku krova. "Zato se ovaj vitez ne vidi?" pitao je Langdon. "Fascinantno", ree Tibing, gladei bradu. "Zaboravio sam na ovu nepravilnost. Godinama nisam bio ovdje." "Ovaj koveg", ree Sofi, "izgleda kao da ga je isklesao isti majstor i to u isto vrijeme kao i ostalih devet grobova. Zato je onda ovaj vitez u kovegu a ne vani?" Tibing odmahnu glavom. "To je jedna od misterija ove crkve. Koliko ja znam, nikoje do sada nije resio." "Oprostite?" pozva ih ministrant, dolazei do njih uznemirenog izraza lica. "Oprostite ako zvuim nekulturno, ali rekli ste da elite da prospete pepeo, a izgleda kao da razgledate." Tibing se namrti na mladia i okrete se ka Langdonu. "Gospodine Ren, oigledno je da vam dobroinstvo vae obitelji vie ne dozvoljava da ostanete kao ranije, tako da bi moda bilo bolje da izvadimo pepeo i

obavimo to." Tibing se okrete ka Sofi. "Gospoo Ren?" Sofi prihvati igru i iz depa izvue kripteks omotan konim svitkom. "E pa sada", Tibing se brecnu na mladia, "da li biste nas ostavili nasamo?" Ministrant se ne pomjeri. Izbliza je promatrao Langdona. "Vi ste mi poznati." Tibing prasnu. "Moda zato to gospodin Ren dolazi ovamo svake godine!" A moda zato, plaila se sada Sofi, to je vidio Langdona na televizijskom prijenosu iz Vatikana prole godine. "Nikada nisam upoznao gospodina Rena", tvrdio je ministrant. "Grcite", u?tivo re?e Langdon. "Mislim da smo se vi i ja sreli u prolazu prole godine. Olac Nouls nas nije zvanino upoznao, ali prepoznao sam vas kada smo uli. Znam da smo se nametnuli, ali da li biste mi dali jo nekoliko minuta jer sam doputovao iz daleka kako bih razasuo pepeo meu ovim grobovima." Langdon je govorio sa ubedljivo?u dostojnom samog Tibinga. Izraz lica ministranta sada postade jo nepoverljiviji. "Ovo nisu grobovi." "Molim?" ree Langdon. "Naravno da jesu", ree Tibing. "to to govorite?" Ministrant odmahnu glavom. "U grobovima se nalaze tijela. Ovo su oblija, kameni kipovi. Ispod njih se ne nalaze tijela." "Ovo je grobnica!" uzviknu Tibing. "Samo ako sudite po zastarelim udbenicima povijesti. Verovalo se da je ovo grobnica ali se za vrijeme renoviranja pedesetih godina otkrilo da nije." Ponovno se okrete ka Langdonu. "I pretpostavljam da bi gospodin Ren to trebalo da zna, s obzirom daje njegova obitelj otkrila ovu injenicu." Nastade nelagodna tiina. Prekinuo ju je zvuk vrata koja su zalupila u dozidanom djelu crkve. "Mora da je to otac Nouls", ree Tibing. "Da odete da vidite?" Ministrant nije bio siguran to da radi, ali se ipak

vrati u proirenje crkve, ostavljajui Langdona, Sofi i Tibinga da se sumorno gledaju. "Li", proaputa Langdon. "Nema tijela? O emu on to pria?" Tibing je bio potpuno van sebe. "Ne znam. Uvijek sam mislio... ovo mora da je mjesto koje traimo. Ne vjerujem da on zna o emu pria. Nema nikakvog smisla!" "Mogu li ponovno da vidim stihove?" upita Langdon. Sofi iz depa izvue kripteks i paljivo ga predade Langdonu. Langdon odmota komad koe, drei kripteks u ruci dok je prouavao stihove. "Da, ova pjesma definitivno govori o grobu. Ne o kipovima." "Da li je mogue da stihovi grijee?" upita Tibing. "Da li je mogue da je Jacques Sonijer na?inio istu greku kao i mi?" Langdon razmisli o tome i odmahnu glavom. "Li, sam si rekao. Ovu su crkvu izgradili templari, vojni ogranak Priorata. Neto mi govori da bi Veliki majstor Priorata morao prilino dobro da zna da li su ovdje sahranjeni vitezovi." Tibing je bio zapanjen. "Ali ovo mjesto je savreno." Ponovno se okrenu ka vitezovima. "Mora da nam je neto promaklo!" Ulazei u dozidani dio, ministrant se iznenadi kad vide da je potpuno prazan. "Oe Nouls?" Znam da sam uo vrata, pomisli, koraajui ka prednjem djelu sve dok ne ugleda ulaz. Mrav ovjek u smokingu stajao je pored vrata, ekajui se po glavi. Izgledalo je da se izgubio. Ministrant nervozno uzdahnu, svaajui da je zaboravio da zakljua vrata kada je posjetioce pustio unutra. Sada je nekakav jadnik uetao unutra pravo sa ulice, krenuo ovjek na vjenanje, sudei po izgledu. "ao mi je", viknu on, prolazei pored velikog stuba, "zatvoreno je." Iza sebe je zauo utanje tkanine. Prije nego to je stigao da se okrene, glava mu polete unatrag i snana ruka se spusti preko njegovih usta, priguujui vrisak. Ruka je bila bijela kao snijeg i mirisala je na alkohol.

Vitki ovjek u smokingu leerno izvue veoma mali pitolj i uperi ga pravo u mladievo elo. Ministrant osjeti toplinu kako se razliva po njegovim preponama i shvati da se upikio od straha. "Dobro me sluaj", proaputa ovjek u smokingu. "Tiho e izai iz ovecrkve i trat e. Nee se zaustavljati. Je li jasno?" Mladi klimnu najbolje to je mogao sa rukom preko usta. "Ako pozove policiju..." ovjek u smokingu prisloni pitolj na njegovo elo. "Pronai u te." Sledee to mu je dolo do svijesti bilo je kako tri preko dvorita bez ikakve namjere da se zaustavi sve dok ga noge ne izdaju. POGLAVLJE Poput duha, Sajlas se tiho prikradao iza svoje mete. Sofi Nevo ga je osjetila suvie kasno. Prije nego to je stigla da se okrene, Sajlas uperi pitolj u njenu kraljenicu i snano je obgrli sa lea, privlaei je uz svoje ogromno tijelo. Viknula je od iznenaenja. Tibing i Langdon se okrenue, zapanjeni i preplaeni. "to?..." Tibing se zagrcnu. "to si napravio Remiju?!" "Jedino oko ?ega treba da se brinete jeste to", mirno ree Sajlas, "da odem odavde sa kljunim kamenom." Misija je, kako ju je Remi opisao, trebalo da bude jasna i jednostavna: Ui u crkvu, uzmi kljuni kamen, i izai van; bez ubijanja, bez borbe. vrsto drei Sofi, Sajlas spusti ruku sa njenih grudi na njen struk, a potom je gurne u duboke depove na demperu, pretraujui ih. Osjeti blagi miris njene kose. "Gdje je?" proaputao je. Kljuni kamen je ranije bio u depu njenog dempera. Gdje je sada? "Ovdje je", duboki Langdonov glas odjeknu sa drugog kraja prostorije. Sajlas se okrete i vide kako Langdon prua crni kripteks ispred sebe, njiui ga naprijed-natrag poput matadora koji mami glupu ivotinju.

"Spustite ga na pod", naredi Sajlas. "Neka Sofi i Li prvo izau iz crkve", odgovori Langdon. "Vi i ja moemo ovo sami da resimo." Sajlas odgurnu Sofi i uperi pitolj u Langdona, kreui se ka njemu. "Ni korak dalje", ree Langdon. "Ne dok oni ne izau." "Niste u poziciji da postavljate uvjete." "Ne bih se sloio." Langdon podie kripteks visoko iznad glave. "Bez oklevanja u ga tresnuti o pod i razbit u staklenu posudu unutra." Iako se Sajlas podrugljivo nasmeja na prijetnju, osjeti val straha. Ovo nije oekivao. Uperi pitolj u Langdonovu glavu i potrudi se da mu glas bude postojan kao ruka. "Nikada ne biste razbili kljuni kamen. elite da pronaete Gral koliko i ja." "Grijeite. Vi ga elite mnogo vie. Dokazali ste da ste spremni da ubijete zbog njega." Dvanaest metara odatle, virei iz dozidanog dijela crkve blizu lunog prolaza, Remija Legaludcka uhvati panika. Manevar nije iao po planu, i sa mjesta na kojem je stajao vidjelo se da Sajlas ne zna to dalje da radi. Po nareenju Uitelja, Remi je zabranio Sajlasu da puca. "Pustite ih da odu", ponovno zatrai Langdon, drei kripteks visoko iznad glave i zurei u Sajlasov pitolj. Monahove crvene oi se ispunie gnevom i nemoi, i Remi se ukoi od straha pri pomisli da bi Sajlas mogao da puca u Langdona dok ovaj dri kripteks. Kripteks ne smije da padne! Kripteks je trebalo da bude Remijeva karta do slobode i bogatstva. Prije neto vie od godinu dana, bio je samo pedesetpetogodinji sluga u zamku Vilet, udovoljavao hirovima nepodnoljivog bogalja sir Lija Tibinga. A tada mu je iznet nevjerojatan prijedlog. Remijeva povezanost sa sir Lijem Tibingom - najboljim poznavaocem povijesti Grala na svijetu - imala je da mu donese sve o emu je ikada sanjao u ivotu. Od tada, svaki trenutak koji je proveo u zamku Vilet

vodio ga je upravo dovde. Toliko sam blizu, rekao je sam sebi, zavirujui u svetilite Crkve hrama i gledajui u kljuni kamen u ruci Roberta Langdona. Ako ga Langdon ispusti, sve e biti izgubljeno. Da li sam spreman da se osobno pojavim? Uitelj je to izriito zabranio. Remi je jedini koji zna Uiteljev identitet. "Da li ste sigurni da elite da Sajlas izvri ovaj zadatak?" pitao je Remi Uitelja prije manje od pola sata, nakon stoje dobio nareenja da ukrade kljuni kamen. "I sam sam sposoban za to." Uitelj je bio odluan. "Sajlas nam je dobro posluio za etvoricu vrhovnika Priorata. On e povratiti kljuni kamen. Ti mora da ostane anoniman. Ako te ostali vide, morat emo da ih uklonimo, a ve je dovoljno ubojstava. Krij svoje lice." Moje e se lice promijeniti, pomisli Remi. Pomou one sume koju si mi obeao, postat u potpuno novi ovjek. Operacija je mogla da izmjeni ak i otiske prstiju, rekao mu je Uitelj. Uskoro e biti slobodan -jo jedno neprepoznatljivo, lijepo lice koje upija suneve zrake na plai. "Razumijem", rekao je Remi. "Pomagau Sajlasu iz sjene." "Meu nama, Remi", Uitelj mu je rekao, "grob koji traimo nije u Crkvi hrama. Stoga se nemoj plaiti. Na pogrenom su mjestu." Remi je bio zapanjen. "A vi znate gdje se nalazi grob?" "Naravno. Kasnije u ti rei. Za sada, mora da dela brzo. Ako se dosjete gdje je pravi grob i odu iz crkve prije nego to uzme kripteks, mogli bismo zauvijek izgubiti Gral." Remi nije davao ni pet para za Gral. Jedino ga se ticalo to stoje Uitelj odbijao da ga isplati prije nego to pronau Gral. Remiju bi se zavrtelo u glavi svaki put kada bi posmislio na novac koji e uskoro imati. Treina od dvadeset milijuna eura. Vie nego dovoljno da zauvijek nestanem. Zamiljao je gradie na Azurnoj

obali, gdje je planirao da ivi do kraja ivota sunajui se i putajui druge da ga slue, za promjenu. Ovog trenutka, meutim, u Crkvi hrama, uz Langdona koji je prijetio da e razbiti kljuni kamen, Remijeva budunost je bila ugroena. Nije mogao da podnese pomisao da je dospio ovoliko blizu da bi sada sve izgubio, i stoga donese odluku da reagira smjelo. Pitolj koji je drao u ruci bila je malokalibarska meduza koja se lako sakrije, ali veoma ubojita na maloj udaljenosti. Istupivi iz sjene, Remi ue u krunu odaju i uperi pitolj pravo u Tibingovu glavu. "Stari, dugo sam ekao da ovo uradim." Srce sir Lija Tibinga gotovo da je stalo kada ugleda Remija sa uperenim pitoljem. to on to radi! Tibing prepozna vlastiti siuni meduza pitolj kojeg je drao, zakljuanog, u pretincu u kolima radi samozatite. "Remi?" promuca Tibing u oku. "to se dogaa?" Langdon i Sofi izgledali su jednako okirano. Remi obie Tibinga i zari mu pitolj u lea, tono ispod srca. Tibing osjeti kako mu se miii gre od straha. "Remi, ja ne..." "Pojednostavit u", brecnu se Remi, promatrajui Langdona preko Tibingovog ramena. "Spustite klju?ni kamen na pod, ili u povui obara." Istog trenutka, Langdon kao da se paralisao. "Kljuni kamen za vas nema nikakvu vrijednost", promucao je. "Ne moete ga nikako otvoriti." "Uobraene budale", podsmehnu se Remi. "Zar niste primijetili da sam vas noas sluao dok ste razgovarali o stihovima? Sve to sam uo, podijelio sam sa ostalima. Sa ostalima koji znaju vie od vas. ak i ne traite na pravom mjestu. Grob za kojim tragate se nalazi na sasvim drugoj lokaciji!" Tibing osjeti kako ga obuzima panika. to on to govori! "Zato vi elite Gral?" upita Langdon. "Da biste ga unitili? Prije Kraja

dana?" Remi se obrati monahu. "Sajlase, uzmi kljuni kamen od gospodina Langdona." Kada monah krenu ka njemu, Langdon koraknu unatrag, podiui visoko kljuni kamen. Izgledalo je da je potpuno spreman da ga zavitla o pod. "Radije u ga razbiti", ree Langdon, "nego da ga vidim u pogrenim rukama." Tibinga preplavi val uasa. Njegovo ivotno djelo iezavalo je pred njegovim oima. Svi njegovi snovi samo to se nisu rasprili. "Roberte, ne!" uzviknu Tibing. "Nemoj! Dri Gral! Remi ne bi nikada pucao u mene. Znamo se deset..." Remi nacilja u tavanicu i povue obara. Za tako malo oruje pucanj je bio nevjerojatno glasan, odjekujui poput grmljavine unutar kamene komore. Svi se ukipie. "Ne alim se", ree Remi. "Sljedei ide u njegova lea. Predajte kljuni kamen Sajlasu." Langdon nevoljko prui kripteks. Sajlas koraknu ka njemu i uze ga, crvenih oiju uarenih od samozadovoljstva koje mu je pruala osveta. Spusti kljuni kamen u dep svoje mantije i odmaknu se, jo uvijek drei Langdona i Sofi na nianu. Tibing osjeti kako se Remijeva ruka vrsto stee oko njegovog vrata kad sluga poe da se povlai ka izlazu, vukui ga za sobom, pitolja jo uvijek vrsto prislonjenog na njegova lea. "Pustite ga", zatrai Langdon. "Vodimo gospodina Tibinga da se malo provoza", ree Remi, jo uvijek se povlaei. "Ako pozovete policiju, umrijet e. Ako se umeate na bilo koji nain, umrijet e. Jasno?" "Uzmite mene", ree Langdon, guei se od napetosti trenutka. "Pustite Lija." Remi se nasmeja. "Ne slaem se. On i ja smo mnogo toga lijepog proiveli zajedno. Pored toga, jo bi se mogao pokazati korisnim." Sajlas takoer poe da se povlai, drei Langdona i

Sofi na nianu dok je Remi odvlaio Tibinga ije su se take vukle za njim. Sofi upita, mirnim glasom: "Za koga radite?" Pitanje natjera Remija da se podrugljivo osmehne. "Iznenadili biste se, gospoice Nevo." POGLAVLJE Kamin u salonu zamka Vilet bio je hladan, ali Kole je ipak hodao naprijed-natrag ispred njega dok je itao izvjetaje koji su faksom stigli iz Interpola. Tako neto uope nije oekivao. Andre Vjerne je, sudei prema zvaninim podacima, bio uzoran graanin. Nije imao dosje u policiji - nije imao ak ni kaznu za parkiranje. kolovan u privatnoj koli i na Sorboni, stekao je diplomu cum laude iz meunarodnih financija. Interpol je tvrdio da se Verneovo ime pojavljivalo s vremena na vrijeme u novinama, ali uvijek u pozitivnom svijetlu. Kako su podaci govorili, sudjelovao je u osmiljavanju sigurnosnih mjera zbog kojih je Cirika depozitna banka prednjaila u hipermodernom svijetu elektronske sigurnosti. Podaci sa njegove kreditne kartice su ga prikazivali kao ljubitelja knjiga o umjetnosti, skupih vina i klasine muzike uglavnom Bramsa u kojoj je, kako je izgledalo, uivao na izuzetno modernom stereo sistemu koji je kupio prije nekoliko godina. Nita, uzdahnu Kole. Jedino upozorenje koje je stiglo iz Interpola te noi bili su otisci prstiju Tibingovog sluge. Glavni operativac ekipe kriminalistike tehnike itao je izvjetaj udobno zavaljen u stolici na drugom kraju prostorije. Kole ga pogleda. "Ima li neega?" ovjek slegnu ramenima. "Otisci pripadaju Remiju Legaludeku. Sitna riba. Nita ozbiljno. Izgleda daje bio izbaen sa fakulteta zato to je prespojio ice kako bi besplatno telefonirao... traen zbog kraa i provala.

Nije platio bolniki raun za hitnu traheotomiju." Podie pogled, hihoui se. "Alergian na kikiriki." Kole klimnu glavom, sjeajui se policijske istrage u restoranu koji na svom meniju nije napomenuo da se u iliju nalazi ulje kikirikija. Muterija je umrla za stolom od anafilakti?kog oka poslije samo jednog zalogaja. "Legaludek vjerojatno ivi ovdje kako ga ne bi uhitili." Izgledalo je da to zabavlja operativca. "Njegova sretna no." Kole uzdahnu. "U redu, bolje da prosledi ove informacije kapetanu Fau." Ovaj otie ba kad drugi agent ekipe kriminalistike tehnike ulete u prostoriju. "Porunie! Otkrili smo neto u ambaru." Sudei po zabrinutom izrazu na njegovom licu, porunik je mogao samo da nagaa. "Le." "Ne, gospodine. Neto manje..." oklijevao je, "oekivano." Trljajui oi, Kole poe za agentom do ambara. Kad uoe u zaguljiv, peinoliki prostor, agent pokaza ka sreditu prostorije, odakle su se drvene ljestve penjale visoko do krovnih greda, oslonjene o ivicu tavana za sijeno izdignutog visoko iznad tla. "Ljestve nisu ranije bile ovdje", ree Kole. "Nisu, gospodine. Ja sam ih postavio. Tragali smo za otiscima pored rolsa kada sam ugledao ljestve kako lee na tlu. Preke na njima su bile istroene i blatnjave. Ove ljestve se redovno koriste. Visina tavana za sijeno odgovarala je visini ljestava, pa sam ih podigao i popeo se da pogledam." Kole se zagleda prema tavanu. Netko se tamo penje redovno? Odozdo se inilo da je tavan prazna platforma, pa ipak njegov najvei dio nije se vidio. Stariji agent ekipe kriminalistike tehnike pojavi se na vrhu ljestava, gledajui nanie. "Ovo definitivno treba da vidite, porunice", ree on, maui rukom u gumenoj rukavici i pokazujui Koleu da se popne. Umorno klimnuvi, Kole prie ljestvama i uhvati se za

donje preke. Ljestve su bile stari model koji se suavao ka vrhu. Dok se penjao, noga mu umalo skliznu sa tanke preke. Ambar ispod njega se zavrte. Sada na oprezu, Kole nastavi, konano stigavi do vrha. Agent iznad njega se nagnu, nudei mu ruku. Kole je zgrabi i trapavo se prebaci na platformu. "Ovamo", ree agent ekipe kriminalistike tehnike, pokazujui ka udaljenom kraju besprekorno istog tavana. "Imamo samo jednu vrstu otisaka ovdje gore. Uskoro emo ih identificirati." Kole je kiljio pri slabom svijetlu ka udaljenom zidu. to, zaboga? Smjetena uz naspramni zid, gnezdila se sloena kompjuterska radna stanica -dva kuita, ravan monitor sa zvunicima, niz hard diskova i multikanalska audio konzola koja je, kako se inilo, imala sopstveno napajanje. Zato bi zaboga itko radio ak ovdje gore? Kole se priblii spravama. "Jeste li ispitali sistem?" "To je stanica za prislukivanje." Kole se okrete. "Prismotra?" Agent klimnu glavom. "Veoma napredna prismotra." Pokazao je na dugi montani sto pretrpan elektronskim dijelovima, priru?nicima, alatkama, icama, lemilicama i raznim sofisticiranim komponentama. "Netko oigledno zna to radi. Vei dio ove opreme je na nivou opreme koju mi koristimo. Minijaturni mikrofoni, fotoelektrine samonapajajue elije, RAM ip visokog kapaciteta. Ima ak i neke od onih novih nano-drajva." Kole je bio impresioniran. "A ovo je itav ureaj", ree agent, pruajui Koleu spravu ne mnogo veu od depnog digitrona. Sa nje je visila ica dugaka tridesetak centimetara, na ijem kraju se nalazio tanki komad folije veliine potanske marke. "Baza je sistem za snimanje zvuka sa hard diskom velikog kapaciteta, sa baterijom koja se puni. Taj komad folije na kraju ice jeste kombinacija mikrofona i fotoelektrine baterije."

Koleu su ovakvi ureaji bili dobro poznati. Takvi mikrofoni nalik foliji, sa fotoelijom, prije nekoliko godina su predstavljali udo tehnike. Hard disk koji slui za snimanje privrstio bi se iza lampe, na primjer, a njegov mikrofon nalik foliji bi se uklopio u stalak lampe i prebojao da se stopi sa podlogom. Dokle god je mikrofon bio postavljen tako da prima nekoliko sati suneve svjetlosti dnevno, fotoelije su iznova punile sistem. Takvi ureaji su omoguavali neprekidno prislukivanje. "Metoda prijema?" upita Kole. Agent pokaza na izolovanu icu koja se protezala iza kompjutera, uz zid, izlazei kroz rupu na krovu ambara. "Jednostavni radio-valovi. Mala antena nalazi se na krovu." Kole je znao da se ovakvi ureaji za prislukivanje obino postavljaju u uredima i da se aktiviraju na glas kako bi utedjeli prostor na hard disku. Tokom dana se snimaju razgovori dok se kompresovani audio fajlovi alju nou kako ne bi bili otkriveni. Nakon slanja, hard disk bi se automatski obrisao i bio spreman za istu proceduru narednog dana. Kole podie pogled ka polici na kojoj se nalazilo nekoliko stotina audio kaseta, obeleenih datumima i brojevima. Nekoje bio veoma zauzet. Ponovno se okrenu ka agentu. "Imate li ikakvu predstavu o tome koga su prislukivali?" "Pa, porunie", ree agent, prilazei kompjuteru i pokreui neki program. "To je najudnije od svega..." POGLAVLJE Langdon se osjeao potpuno iscrpljeno dok su on i Sofi preskakali preko rampe za ulazak na stanicu podzemne eljeznice kod Crkve hrama i trali sve dublje u prljavi labirint tunela i perona. Krivica ga je izjedala. Ja sam uvalio Lija u ovo, i sada je u ogromnoj opasnosti. To stoje Remi bio umijean, iako okantno, ipak je imalo smisla. Tko god da je tragao za Gralom, uklju? io je nekoga iznutra. Okrenuli su se Tibingovom domu

iz istog razloga kao i ja. Tokom itave povijesti, oni koji su posedovali znanje o Gralu uvijek su bili na meti i lopova i znanstvenika. injenica da su Tibinga sve vrijeme imali na oku trebalo je da smanji Langdonov osjeaj krivice. Nije pomoglo. Moramo da pronaemo Lija i da mu pomognemo. Odmah. Langdon je pratio Sofi do perona odakle je polazila kruna linija ka zapadu. Sofi pouri do govornice da pozove policiju, usprkos Remijevom upozorenju. Langdon sijede na prljavu klupu, ophrvan kajanjem. "Najbolji nain da pomognemo Liju", govorila je Sofi dok je birala broj, "jeste da odmah obavestimo londonsku policiju. Vjeruj mi." Langdon se isprva nije sloio sa ovom idejom, ali kada su poeli da razmatraju to im je dalje initi, Sofina ideja poela je da dobija na smislu. Tibing je za sada bio siguran. ak i ako su Remi i ostali znali gdje se nalazi grob viteza, jo uvijek bi im mogla zatrebati Tibingova pomo da otkriju na to sfera upuuje. Langdona je brinulo to e se dogoditi nakon to pronau mapu koja vodi do Grala. Li e postati ogromna smetnja. Ako je uope imao anse da pomogne Liju, ili da ikada ponovno ugleda kljuni kamen, Langdon je morao prvi da stigne do groba viteza. Na alost, Remi je bio u velikoj prednosti. Sofi je imala zadatak da uspori Remija. Langdon da pronae pravi grob. Sofi e Remiju i Sajlasu natovariti na vrat londonsku policiju, to e ih primorati da se kriju. Jo bolje bi bilo da ih uhite. Langdonov plan je bio manje izvjestan - odvesti se podzemnom eljeznicom do Kings koleda koji se nalazio u blizini, uven po svojoj elektronskoj bazi podataka iz oblasti teologije. Vrhunska istraivaka alatka, uo je Langdon. Trenutni odgovori na svatko pitanje iz oblasti religije. Pitao se to e baza podataka moi da im kae o 'vitezu koga je papa pokopao'. Ustade i pone nervozno da koraa, elei da vlak to prije stigne.

U govornici, Sofi konano uspije da stupi u vezu sa londonskom policijom. "Stanica Snou Hil", ree slubenik na centrali. "Kome da prosledim va poziv?" "elim da prijavim otmicu." Sofije umela da govori precizno i saeto. "Vae ime, molim?" Sofi zastade. "Agent Sofi Nevo iz francuske Sudske policije." Zvaninost je ostavila eljeni uinak. "Trenutak, gospoo. Samo da vas spojim sa detektivom." Dok je ekala, Sofi se pitala da li e policija uope povjerovati u njen opis Tibingovih otmiara. ovjek u smokingu. Ima li ita lake nego uhvatiti takvog osumnjienog? ak i ako se presvue, Remi ostaje u drutvu albino monaha. Nemogue ih je promaiti. tovie, imali su taoca i nisu mogli da se voze javnim prevozom. Pitala se koliko dugakih jaguara moe biti u Londonu. inilo se da je spajanje Sofi sa detektivom trajalo itavu vjenost. Hajde! ula je kako veza krka i zuji, kao da je prebacuju na drugi lokal. Prolo je petnaest sekundi. Konano se javi muki glas. "Agente Nevo?" Zapanjena, Sofije istog trenutka prepoznala taj osorni glas. "Agente Nevo", nastavi Bezu Fa, "Gdje se do avola nalazite?" Sofi je bila bez teksta. Kapetan Fa je oigledno zahtijevao od telefonske centrale londonske policije da ga obavijesti ako ih Sofi pozove. "Sluajte", Fa ree, obraajui joj se na francuskom, bez suvinih reci. "Noas sam nainio uasnu pogreku. Robert Langdon nije kriv. Sve optube protiv njega su odbaene. Ipak, oboje ste u opasnosti. Morate da se vratite." Sofi je zinula od iznenaenja. Nije imala pojma kako da odgovori. Fa nije ovjek koji se tek tako izvinjava. "Niste mi rekli", nastavi Fa, "da vam je Jacques

Sonijer djede. Potpuno sam spreman da preem preko vae nanje neposlunosti zbog emocionalnog stresa pod kojim mora da se nalazite. Meutim, vi i Langdon sada se obratite najblioj stanici policije u Londonu kako bi vam pruili utoite." On zna da sam u Londonu? to jo Fa zna? Sofi je u pozadini ula zvuke nalik buenju. Takoer je ula i neobino krckanje veze. "Da li pokuavate da odredite odakle dolazi ovaj poziv, kapetane?" Faov glas je sada bio otar. "Vi i ja moramo da suraujemo, agente Nevo. Oboje moemo mnogo da izgubimo. Ovo je nain da smanjimo tete. Napravio sam greku u prosuivanju sino i ukoliko ta greka bude za posledicu imala smrt amerikog profesora i kriptografa Sudske policije, moja karijera je okonana. Pokuavam da vas vratim na sigurno ve posljednjih nekoliko sati." Topao zrak se irio stanicom dok se vlak pribliavao uz priguenu buku. Sofi je nameravala da se ukrca. Langdon isto. "ovjek koga traite je Remi Legaludek", ree Sofi. "On je Tibingov sluga. Upravo je oteo Tibinga u Crkvi hrama i..." "Agente Nevo!" zaurla Fa dok je vlak tutnjei ulazio u stanicu. "O tome se ne raspravlja preko nezatiene linije. Vi i Langdon ete se odmah javiti policiji. Za svoje dobro! Ovo je direktno nareenje!" Sofi spusti slualicu i sa Langdonom jurnu ka vlaku. Besprekorno ista kabina Tibingovog hokera sada je bila prekrivena metalnim opiljcima i mirisala na kompresovani zrak i propan. Fa je sve ljude poslao van i sjedio sam sa svojim piem i tekom drvenom kutijom koju je pronaao u Tibingovom sefu. Preao je prstom preko intarzije u obliku rue i podigao ukraeni poklopac. Unutra je pronaao kameni cilindar sa brojanicima na kojima su se nalazila slova. Pet brojanika bilo je namjeteno da pokazuje rije SOFIA. Fa je dugo zurio u tu rije, a potom je podigao cilindar sa jastuka na kojem je leao i paljivo pregledao svaki njegov centimetar. Zatim, povlaei polako krajeve cilindra, skinu jedan dio.

Cilindar je bio prazan. Fa ga poloi natrag u kutiju i odsutno se zagleda kroz prozor mlanjaka, u unutranjost hangara, razmiljajui o svom kratkom razgovoru sa Sofi, kao i o informaciji koju je dobio od ekipe kriminalistike tehnike u zamku Vilet. Zvono telefona tre ga iz misli. Bila je to centrala Sudske policije. Slubenik se izvinjavao. Predsjednik Cirike depozitne banke stalno je zvao, i iako mu je nekoliko puta bilo reeno da je kapetan poslovno u Londonu, zvao je ponovno i ponovno. Nimalo oduevljen, Fa ree slubeniku da mu proslijedi poziv. "Gospodine Vjerne", ree Fa, prije nego to je ovaj stigao i da progovori, "ao mi je to vam se nisam ranije javio. Bio sam zauzet. Kao to sam obeao, ime vae banke nije se pojavilo u medijima. Dakle, to vas sada tono mui?" Vjerne zabrinuto ispria Fau kako su Langdon i Sofi iznijeli malu drvenu kutiju iz banke i potom ga primorali da im pomogne da pobjegnu. "Potom, kada sam na radiju uo da su kriminalci", govorio je Vjerne, "zaustavio sam vozilo i zahtijevao da mi vrate kutiju, ali su me oni napali i ukrali kamion." "Brinete se za drvenu kutiju", ree Fa, promatrajui intarziju rue na kutiji i ponovno paljivo podiui poklopac kako bi pogledao bijeli cilindar. "Moete li da mi kaete to se nalazilo u kutiji?" "Sadrina je nebitna", odvrati Vjerne. "Brine me reputacija moje banke. Nikada nismo imali pljaku. Nikada. Ako ne budem uspio da povratim imovinu u ime svog klijenta, to e nas unititi." "Rekli ste da su agent Nevo i Robert Langdon imali lozinku i klju. Zato kaete da su kutiju ukrali?" "Oni su veeras ubili ljude. Kao i dedu Sofi Nevo. Do kljua i lozinke su oigledno doli na nepoten nain." "Gospodine Vjerne, moji su ljudi provjerili vae poreklo i vaa interesiranja. Oito je da ste izuzetno kulturan i prefinjen ovjek. Pretpostavljam

da ste takoer i astan ovjek. Kao to sam i ja. S obzirom na to, dajem vam svoju rije komandanta Sudske policije da se vaa kutija, kao i reputacija vae banke, nalaze u sigurnim rukama." POGLAVLJE Visoko na tavanu za sijeno zamka Vilet, Kole je, zapanjen, zurio u monitor. "Ovaj sistem prislukuje sve ove lokacije?" "Da", ree agent. "Izgleda da su podaci prikupljani ve godinama." Kole ponovno proita spisak, bez rijei. KOLBER SOSTAK - Predsjednik Ustavnog savjeta AN SAF - Kustos, Muzej Jeu de Paume EDUAR DEROER - Vii arhivar, Biblioteka Miteran JACQUES SONIJER - Kustos, Muzej Luvr MICHEL BRETON - Predsjednik DA-a (francuske obavjetajne slube) Agent pokaza na ekran. "Broj etiri nas oigledno najvie zanima." Kole odsutno klimnu. I sam je to odmah primijetio. Jacquesa Sonijera su prislukivali. Ponovno pogleda ostatak liste. Kako je itko uope mogao da prislukuje sve te istaknute ljude? "Jeste li presluali neke od audio fajlova?" "Nekoliko. Ovo je jedan od posljednjih." Agent pritisnu nekoliko tipki na kompjuteru. Zvu?nici zapucketae i oivee. "Capitaine, un agent du Departement de Ctjptographie est arrive." Kole nije vjerovao svojim uima. "To sam ja! To je moj glas!" Potom se sjeti da je sjedio za Sonijerovim radnim stolom i da je pozvao Faa koji se nalazio u Velikoj galeriji kako bi ga upozorio da Sofi Nevo dolazi. Agent klimu glavom. "Veliki dio nae veeranje istrage u Luvru mogao je da se uje ukoliko je bilo zainteresiranih da sluaju." "Jeste li poslali nekoga da pronae prisluni ureaj?" "Nema potrebe. Znamo tono gdje se nalazi." Agent ode do gomile starih beleaka i nacrta na radnom stolu.

Odabra jednu stranicu i prui je Koleu. "Da li vam izgleda poznato?" Kole je bio zapanjen. Drao je fotokopiju starog ematskog dijagrama, koji je prikazivao primitivnu napravu. Nije mogao da proita rukom pisane oznake na talijanskom, pa ipak je znao u to gleda - u model potpuno razraenog srednjovekovnog francuskog viteza. Viteza koji je stajao na Sonijerovom stolu! Koleov pogled poe ka marginama fotokopije, na kojima je netko crvenim tankim markerom nakrabao napomene. Napomene su bile na francuskom i izgledalo je da govore o tome kako na najbolji nain ubaciti prisluni ureaj u viteza. POGLAVLJE Sajlas je sjedio na suvozakom sjeditu parkiranog jaguara, u blizini Crkve hrama. Ruka mu se znojila dok je drao kljuni kamen i ekao da Remi u stranjem djelu vee Tibinga konopcem koji su pronali u prtljaniku. Naposljetku, Remi se pojavi iz zadnjeg dijela, obie oko kola i kliznu na vozako sjedite pored Sajlasa. "Vezan?" upita Sajlas. Remi se zakikota, otresajui kapljice kie i bacajui pogled preko ramena, kroz sputenu pregradu, na sklupanog Lija Tibinga, koji se jedva vidio u tami stranjeg dijela. "Ne ide on nikuda." Sajlas u Tibingove priguene uzvike i shvati da je Remi upotrijebio staru lepljivu traku kako bi mu zapuio usta. "Ferme ta gueule!" viknu Remi preko ramena. Naginjui se ka komplikovanoj komandnoj tabli, Remi pritisnu dugme. Neprozirna pregrada se podie iza njih, odsecajui ih od zadnjeg dijela. Tibing nestade, a njegov glas bi uguen. Remi pogleda Sajlasa. "Dovoljno sam dugo sluao njegovo bijedno cviljenje." Nekoliko minuta kasnije, dok je dugaki jaguar klizio ulicama, Sajlasov mobilni telefon zazvoni. Uitelj. Uzbueno se javi. "Halo?"

"Sajlase", zau se poznati Uiteljev francuski naglasak, "laknulo mi je to ti ujem glas. To znai da si siguran." Sajlasu je takoer laknulo to uje Uitelja. Proli su sati i operacija je znatno skrenula sa kursa. Sada je, napokon, izgledalo da se vratila na pravi put. "Imam kljuni kamen." "To je odlina vijest", ree mu Uitelj. "Da li je Remi sa tobom?" Sajlas se iznenadi kad u da Uitelj oslovljava Remija po imenu. "Da. Remi me je oslobodio." "Kao to sam mu naredio. Jedino mi je ao to si toliko dugo morao da trpi zarobljenitvo." "Fizika neprijatnost nije od znaaja. Vano je daje kljuni kamen na." "Da. Smjesta moram da ga dobijem. Vrijeme je od presudnog znaaja." Sajlas je sa nestrpljenjem elio da se naposljetku i osobno susretne sa Uiteljem. "Da, gospodine, bie mi ast." "Sajlase, elio bih da mi ga Remi donese." Remi? Sajlas je bio kao pokisao. Nakon svega to je napravio za Uitelja, vjerovao je da e on biti taj koji e mu predati kljuni kamen. Uitelju je drai Remi? "Osjeam tvoje razoaranje", ree Uitelj, "to mi govori da ne shvaa moju namjeru." Snizi glas do apata. "Mora vjerovati da bih mnogo radije primio kljuni kamen od tebe Bojeg ovjeka a ne kriminalca - ali moram da se pozabavim Remijem. Ogluio se o moja nareenja i nainio teku pogreku koja je ugrozila itavu nau misiju." Sajlasa prooe marci i pogleda Remija. Otmica Tibinga nije bila dio plana, i bit e problem to sa njim. "Ti i ja smo Boji ljudi", aputao je Uitelj. "Ne smijemo skrenuti sa naeg puta." Nastade zlosutna pauza na drugoj strani. "Samo iz tog razloga u zatraiti od Remija da mi donese kljuni kamen. Da li

razumije?" Sajlas je osjeao gnjev u Uiteljevom glasu i bio je iznenaen to takav ovjek ne pokazuje vie razumijevanja. Nije se moglo izbjei da se on pojavi osobno, mislio je Sajlas. Remi je napravio ono to je morao. "Razumijem", uspije da prozbori. "Dobro. Radi vlastite sigurnosti, mora odmah da se skloni sa ulice. Policija e uskoro tragati za limuzinom, a ne elim da te uhvate. Opus Dei ima rezidenciju u Londonu, zar ne?" "Naravno." "I tamo si dobrodoao?" "Kao brat." "U tom sluaju, idi tamo i ostani sakriven. Pozvat u te onog trenutka kad budem dobio kljuni kamen i kad se budem pozabavio svojim trenutnim problemom." "Vi ste u Londonu?" "Uradi kako kaem, i sve e biti u redu." "Da, gospodine." Uitelj duboko uzdahnu, kao da je ono to mu predstoji bilo izuzetno neprijatno. "Vrijeme je da razgovaram sa Remijem." Sajlas prui telefon Remiju, slutei da je to moda posljednji poziv koji e Remi Legaludek ikada primiti. Dok je uzimao telefon, Remi je znao da ovaj jadni, uvrnuti monah nema pojma kakva ga je sudbina ekala sada, nakon to je posluio svojoj svrsi. Uitelj te je iskoristio, Sajlase. A tvoj biskup je samo pion. Remi se jo uvijek divio Uiteljevoj moi uvjeravanja. Biskup Aringarosa je u sve povjerovao. Zasljepilo ga je sopstveno oajanje. Aringarosa je suvie elio da vjeruje. Iako se Remiju nije naroito sviao Uitelj, osjeao je ponos to je uspio da zadobije njegovo povjerenje i toliko mu pomogne. Zasluio sam svoju plau. "Sluaj paljivo", ree Uitelj. "Odvezi Sajlasa do zgrade sekte Opus Dei i ostavi ga nekoliko ulica dalje. Potom se odvezi do parka svetog Jamesa.

On se nalazi pored Parlamenta i Big Bena. Moe da parkira limuzinu na Hors Gards Parejd. Tamo emo razgovarati." Rekavi to, prekinu vezu. POGLAVLJE Katedra za teologiju i studije religije Kings koleda, koji je 1829. godine osnovao kralj George IV, smetna je uz Parlament, na imanju koje im je u tu svrhu poklonila Kruna. Katedra za studije religije Kings koleda ne samo da je znamenita po svom 150godinjem iskustvu u nastavi i istraivakom radu, nego i po tome stoje 1982. godine osnovala Istraivaki institut za sistematsku teologiju, koji sadri jednu od najkompletnijih i elektronski najsavremenijih istraivakih biblioteka iz oblasti religije na svijetu. Langdon je jo uvijek bio potresen kada se zajedno sa Sofi sklonio sa kie i uao u biblioteku. Osnovna istraivaka biblioteka izgledala je upravo kao to ju je Tibing opisao - dramatina osmougaona prostorija kojom je dominirao ogroman okrugli sto za kojim bi se udobno mogli smjestiti kralj Artur i njegovi vitezovi, da na njemu nije bilo dvanaest kompjutera sa ravnim monitorima. Na drugom kraju prostorije, deurna bibliotekarka je upravo sebi sipala aj, zapoinjui svoj radni dan. "Prekrasno jutro", re?e ona veselim britaskim akcentom, ostavljajui aj i prilazei im. "Mogu li vam biti od pomoi?" "Hvala, da", odgovori Langdon. "Ja sam..." "Robert Langdon." Ona se prijatno nasmijei. "Znam tko ste." Za trenutak, Langdon se uplai da je Fa objavio potjernicu za njim i na engleskoj televiziji, ali bibliotekarkin osmjeh je govorio druga?ije. Langdon se jo uvijek ne bese navikao na ovakve trenutke neoekivane popularnosti. S druge strane, ukoliko bi bilo tko na itavoj kugli zemaljskoj mogao da ga prepozna, onda je to sigurno bibliotekarka u nekoj biblioteci za studije religije.

"Pamela Getum", predstavi se bibliotekarka, pruajui mu ruku. Imala je srdano, ueno lice i prijatan zvonak glas, naoale sa debelim staklima u ronatom okviru koje su joj visile oko vrata. "Drago mi je", re?e Langdon. "Ovo je moja prijateljica Sofi Nevo." Dvije ene se pozdravie, i Pamela Getum se istog trenutka ponovno okrenu ka Langdonu. "Nisam znala da ete doi." "Nismo ni mi. Ukoliko to nije problem, zaista bi nam trebala vaa pomo da doemo do odreenih informacija." Pamela Getum se premjesti sa noge na nogu. "Nae usluge su dostupne samo ukoliko se najavite i zatraite odobrenje, osim, naravno, ukoliko niste gost nekoga od predavaa na koledu." Langdon odmahnu glavom. "Plaim se da smo doli nenajavljeno. Moj prijatelj vas veoma cijeni. Sir Li Tibing." Langdon osjeti tugu dok je izgovarao ime. "Britanski kraljevski povjesniar." Bibliotekarka se razvedri, smejui se. "Zaboga, da. Kakva osoba. Fanatik! Svaki put kada doe, uvijek isti pravac istraivanja. Gral. Gral. Gral. Kunem se da e radije umrijeti nego odustati od svoje potrage." Ona namignu. "Vrijeme i novac doputaju tako divan luksuz, zar ne? Pravi Don Kihot." "Moete li nam ikako pomoi?" upita Sofi. "Veoma je vano." Pamela Getum pogleda po praznoj biblioteci i potom im oboma namignu. "Pa, ne mogu da tvrdim da sam previe zauzeta, zar ne? Ukoliko se prijavite, pretpostavljam da nitko ne? e imati nita protiv. to vas je zanimalo?" "Pokuavamo da pronaemo jedan grob u Londonu." Pamela Getum izgledala je zabrinuto. "Njih ima oko dvadeset tisua. Moete li da budete odreeniji?" "U pitanju je grob viteza. Nemamo njegovo ime." "Vitez. To je ve odreenije."

"Nemamo mnogo podataka o vitezu koga traimo", ree Sofi, "ali ovo je ono to znamo." Izvadi komad papira na kojem je zapisala prva dva stiha pjesme. Ne elei da pokau itavu pjesmu nekome nepoznatom, Langdon i Sofi su se odluili za prva dva stiha, koja su se odnosila na viteza. Deifrovanje u dijelovima, kako je to Sofi nazivala. Kada bi obavjetajna sluba presrela ifru sa poverljivim podacima, svaki kriptograf bi dobio po dio ifre. Na taj nain, kada bije deifrirali, nikome od njih ne bi bila poznata itava deifrovana poruka. U ovom sluaju, mjere opreza su vjerojatno bile pretjerane; ak i ukoliko bi bibliotekarka vidjela itavu pjesmu, pronala grob viteza i znala koja to sfera nedostaje, sve te informacije nisu vrijedile nita ukoliko nije imala kripteks. Pamela Getum je u oima uvenog amerikog znanstvenika primijetila koliko je stvar hitna, kao da mu je bilo od ivotne vanosti da pronae taj grob. Zelenooka ena sa njim takoer je izgledala nestrpljivo. Zbunjena, Pamela Getum stavi naoale i pogleda komad papira koje su joj upravo pruili. U Londonu lei vitez koga je papa pokopao. Plodove njegovog rada Sveti gnjev je snaao. Ona pogleda svoje posjetioce. "ta je ovo? Nekakva harvardska igra lova na blago?" Langdon se usiljeno nasmeja. "Da, neto slino." Bibliotekarka zaslade, osjeajui da joj nisu ispriali itavu priu. Ipak, zainteresirala se i uhvati sebe kako paljivo prouava slihove. "Sudei prema ovim stihovima, vitez je napravio neto to je razljutilo Boga, pa ipak je papa bio dovoljno milostiv da ga sahrani u Londonu." Langdon potvrdi. "Da li vas to asocira na neto?" Pamela Getum poe ka jednom od kompjutera. "Ne ovako napamet, ali hajde da vidimo to e nam baza podataka izbaciti." Tokom posljednje dvije decenije, Istraivaki institut za sistematsku teologiju Kings koleda koristio je softver za optiko prepoznavanje slova i

znakova zajedno sa ureajima za lingvistiko prevoenje, kako bi se digitalizovale i katalogizirale ogromne zbirke tekstova enciklopedije religija, religiozne biografije, sveti spisi na desetinama jezika, povijesti, pisma Vatikana, dnevnici klerika, bilo to to je potpadalo pod pisanija o ljudskoj duhovnosti. Zahvaljujui tome to se sada ta pozamana zbirka nalazila u obliku bitova i bajtova umjesto u vidu opipljivih stranica, bilo je daleko lake pristupiti podacima. Smetajui se za jedan od kompjutera, Pamela Getum pogleda komad papira i pe da kua. "Za poetak, idemo preko obine Bulove algebre sa nekoliko oiglednih kljunih rijei, da vidimo to emo dobiti." "Hvala vam," Bibliotekarka ukuca nekoliko reci: LONDON, VITEZ, PAPA Kliknuvi na opciju za pretraivanje, mogla je da uje zujanje masivne glavne stanice u prizemlju koja je pretraivala podatke brzinom od 500 megabajta u sekundi. "Traila sam od sistema da nam prikae sve dokumente u ijim se kompletnim tekstovima pojavljuju sve tri rijei. Dobit emo vie odrednica nego to nam je potrebno, ali to je dobro za poetak." Na ekranu su se ve ispisivale prve odrednice. Papa na slikama. Zbirka portreta sir Doue Rejnoldsa. London University Press. Bibliotekarka odmahnu glavom. "Oigledno to nije ono to traite." Spusti se do sljedee odrednice. Londonska dijela Aleksandera Poupa", D. Vilson Najt. Ponovno odmahnu glavom. Kako se sistem zahuktavao, odrednice su se pojavljivale bre nego obino. Dobili su na desetine tekstova od kojih su se mnogi odnosili na britanskog pisca iz osamnaestog vijeka, Aleksandera Poupa, u ijoj su se antireligioznoj, podsmeljivo-epskoj poeziji esto spominjali vitezovi i London.

Bibliotekarka baci brz pogled na polje sa brojkama u dnu ekrana. Ovaj kompjuter je, proraunavajui trenutni broj odrednica i mnoei ga sa procentualnim ostatkom baze podataka koji je jo trebalo pretraiti, izbacivao grubu procjenu broja informacija koje su se mogle oekivati. Izgledalo je da e pretraga izbaciti nevjerojatno veliku koliinu podataka. Procenjeni ukupni broj odrednica: 2.692 "Moramo blie da definiemo parametre", ree bibliotekarka, prekidajui pretragu. "Da li su ovo sve informacije koje imate u vezi sa grobom? Nemate vie nita na osnovu ega bismo mogli traiti?" Langdon pogleda Sofi, ne znajui to da radi. Ovo nije nikakva igra, pomisli bibliotekarka. Znala je za govorkanja koja su pratila prologodinje dogaaje u Rimu u kojima je Langdon sudjelovao. Ovom Amerikancu je odobren pristup najpoverljivijoj biblioteci na svijetu -Vatikanskoj tajnoj arhivi. Pitala se kakve li je sve tajne Robert Langdon otkrio tamo i da li njegova sadanja oajnika potraga za misterioznim londonskim grobom ima ikakve veze sa informacijama do kojih je doao u Vatikanu. Getumova je dovoljno dugo bila bibliotekarka i znala je najei razlog zbog kojeg ljudi dolaze u London da bi tragali za vitezovima. Gral. Bibliotekarka se nasmijei i bolje namesti naoale. "Prijatelji ste Lija Tibinga, nalazite se u Engleskoj i tragate za vitezom." Prekrsti ruke. "Mogu samo da zakljuim da se nalazite u pohodu na Gral." Langdon i Sofi razmenie zapanjene poglede. Pamela Getum se nasmeja. "Prijatelji moji, ova biblioteka je glavna baza onih koji tragaju za Gralom. Meu njima se nalazi i Li Tibing. Da sam bar dobila po iling svaki put kad sam pokrenula pretragu za Ruom, Marijom Magdalenom, Sangrealom, Merovinzima, Sionskim prioratom, i tako dalje, i tako dalje. Zavjere su neto to svi vole." Skide naoale i pogleda ih. "Potrebno mi je vie informacija." U tiini, Pamela Getum je osjeala kako nestrpljenje njenih gostiju da to prije dou do odgovora odnosi

prevagu nad njihovom obazrivou. "Evo", odjednom ree Sofi Nevo. "Ovo je sve to znamo." Uzimajui penkalu od Langdona, ispisa jo dva stiha na paretu papira i predade ga bibliotekarki. TRAITE SFERU KOJA BI TREBALO DA JE NA NJEGOVOM GROBU. ONA GOVORI O RUIASTOM MESU I OSEMENJENOJ MATERNICI. Bibliotekarka se nasmijei za sebe. Stvarno je Gral u pitanju, pomisli, zapadajui da se spominju Rua i njena oploena maternica. "Mogu da vani pomognem", ree, podiui pogled sa papira. "Smijem li da pitam odakle potiu ovi stihovi? I zato tragate za orbom?" "Moete da pitate", ree Langdon sa prijateljskim osmijehom, "ali to je duga pria a mi imamo veoma malo vremena." "Zvui kao da ste na utiv nain rekli 'gledaj svoja posla'." "Zauvijek emo biti vai dunici, Pamela", ree Langdon, "ako otkrijete koje taj vitez i gdje je sahranjen." "Dobro onda", ree bibliotekarka, ponovno tipkajui po tastaturi. "Prihvaam igru. Ako se ovo pitanje tie Grala, trebalo bi da ubacimo i kljune rijei koje se na njega odnose. Dodat u parametar meusobne udaljenosti rijei i iskljuiti opciju koja kae da moraju da se pominju u naslovu. Tako emo ograniiti nau pretragu samo na tekstove u kojima se nae kljune reci pojavljuju blizu rijei koje se odnose na Gral." Trai: VITEZ, LONDON, PAPA, GROB Do udaljenosti od 100 rijei od: GRAL, RUA, SANGREAL, PUTIR "Koliko e to dugo trajati?" upita Sofi. "Nekoliko stotina terabajta sa viestrukim paralelnim pretraivanjem?" U Pamelinim oima se javi blesak kad kliknu na opciju za pretraivanje. "Svega petnaest minuta." Langdon i Sofi nisu nita rekli, ali Pamela Getum je osjeala da im tih

petnaest minuta zvui kao itava vjenost. "Jeste li za aj?" upita, ustajui i odlazei ka ajniku. "Liju uvijek prija moj aj." POGLAVLJE Londonski stoer sekte Opus Dei jednostavna je zgrada od cigala na adresi Orm Kort 5, koja gleda na Nort Vok u ?etvrti Kensington Gardens. Sajlas nikada ranije nije bio ovdje, ali osjeti kako ga preplavljuje osjeaj spokojstva dok se pjeice pribliavao zgradi. Usprkos kii, Remi ga je ostavio malo dalje kako ne bi limuzinom izlazio na glavne ulice. Sajlasu nije smetalo da proeta. Kia ga je proiavala. Na Remijev prijedlog, Sajlas obrisa pitolj i baci ga kroz reetku kanalizacije. Bilo mu je drago to ga se reio. Osjeao se lake. Noge su ga jo uvijek bolele od vezavanja, ali Sajlas bjee izdrao daleko vee bolove. Pitao se, meutim, ta je sa Tibingom, koga je Remi ostavio vezanog u zadnjem djelu limuzine. Britanac je do sada morao poeti da pati od bolova. "ta e uraditi sa njim?" pitao je Remija dok su se vozili ka stoeru sekte Opus Dei. Remi slegnu ramenima. "Ta odluka je na Uitelju." U njegovom glasu ula se neobina konanost. Dok se pribliavao zgradi, kia je poela jae da pada, natapajui mu teki ogrta. Bio je spreman da ostavi za sobom grijehe koje je poinio u posljednja dvadeset i etiri trena i proisti svoju duu. Njegov posao je bio zavren. Prelazei preko malog dvorita ispred glavnog ulaza, Sajlas nije bio iznenaen kada je zatekao vrata otkljuana. Otvori ih i stupi u minijaturni hol. Prigueno zvono zau se na katu kad Sajlas zakorai na tepih. Zvono je bilo uobiajena pojava u ovakvim zgradama, iji su stanovnici provodili vei dio dana u molitvi, u svojim sobama. Sajlas je uo kako se

netko kree po kriputavim podnim daskama iznad njega. ovjek u mantiji sie u prizemlje. "Izvolite?" Imao je blage oi koje kao da nisu primeivale Sajlasov uasni fiziki izgled. "Hvala Vam. Ja sam Sajlas. lan sam organizacije Opus Dei." "Amerikanac?" Sajlas klimnu. "U Londonu sam na samo jedan dan. Mogu li se odmoriti ovdje?" "Ne morate ni da pitate. Na treem katu se nalaze dvije slobodne sobe. Da vam donesem aj i kruh?" "Hvala vam." Sajlas je skapavao od gladi. Sajlas se zaputi na kat, do skromne sobe sa prozorom, gdje skinu svoju mokru haljinu i kleknu da se pomoli u donjem veu. uo je svog domaina kako se penje i ostavlja posluavnik ispred njegovih vrata. Sajlas dovri molitvu, pojede svoj obrok i lee da spava. Tri kata nie, telefon je zvonio. Pripadnik sekte Opus Dei, koji bese primio Sajlasa, podie slualicu. "Ovdje policija Londona", ree glas. "Pokuavamo da pronaemo izvjesnog albino monaha. Imamo dojavu da bi mogao biti kod vas. Da li ste ga vidjeli?" ovjek se prepade. "Da, ovdje je. to nije u redu?" "Kod vas je sada "Da, na katu, moli se. O emu se radi?" "Ostavite ga tu gdje je", naredi slubenik. "Nikome nemojte govoriti ni rije. Odmah u poslati ljude." POGLAVLJE Park svetog Jamesa bio je more zelenila usred Londona, javni park koji se granii sa Vestminsterskom i Bakingeraskom palatom, kao i palatom svetog Jamesa. Nekada omeen od strane Henryja VIII i naseljen jelenima za lov, park svetog Jamesa sada je otvoren za javnost. Za vrijeme sunanih poslepodneva stanovnici Londona odlaze na piknike pod vrbama i hrane pelikane u jezeru. Prvi

pelikani su bili poklon ruskog ambasadora kralju Charlsu II. Uitelj danas nije vidio pelikane. Umjesto njih, olujno vrijeme je donijelo morske galebove sa oceana. Prekrili su travnjake stotine bijelih tijela okrenutih u istom smjeru, strpljivo su podnosili vlaan vjetar. Usprkos jutarnjoj magli, iz parka se pruao prekrasan pogled na Parlament i Big Ben. Zagledan preko talasastih travnjaka, pored jezera i nenih obrisa tunih vrba, Uitelj je vidio vrhove zgrade u kojoj se nalazio grob viteza - pravi razlog zbog kojeg je Remiju rekao da doe ovdje. Dok je Uitelj prilazio suvozakim vratima parkirane limuzine, Remi se nagnu i otvori vrata. Uitelj zastade, poteui konjak iz pljoske koju je nosio sa sobom. Potom, obrisavi usta, sijede pored Remija i zatvori vrata. Remi podie kljuni kamen kao da podie trofej. "Umalo da ga izgubimo." "Dobro si postupio", ree Uitelj. "Mi smo dobro postupili", odgovori Remi, polaui kljuni kamen u nestrpljive Uiteljeve ruke. Uitelj mu se dugo divio, smeei se. "A pitolj? Obrisao si otiske?" "Vratio sam ga u pretinac, gdje sam ga i pronaao." "Odlino." Uitelj otpi jo jedan gutljaj konjaka, potom prui pljosku Remiju. "Da nazdravimo naem uspjehu. Cilj je blizu." Remi zahvalno prihvati pljosku. Konjak je imao slan ukus, ali Remi nije mario. On i Uitelj su sada zaista bili partneri. Osjeao je kako se penje za jednu stepenicu u svom ivotu. Nikada vie neu biti sluga. Dok je gledao niz nasip ka jezeru, inilo se da ga od ivota u zamku Vilet dijeli itava vjenost. Nateui jo jedan gutljaj iz pljoske, Remi osjeti kako mu konjak zagrijava krv. Toplina u njegovom grlu, meutim, brzo se pretvarala u neprijatnu vrelinu. Olabavi leptir-manu i vrati pljosku Uitelju. "Vjerojatno sam suvie popio", uspije da procedi. Uzimajui pljosku, Uitelj ree: "Remi, kao to ti je

poznato, ti si jedina osoba koja zna tko sam ja. Pruio sam ti ogromno povjerenje." "Da", ree on, oseajui kako ga hvata groznica dok je jo vie oputao leptir-manu. "I va u identitet odnijeti sa sobom u grob." Uitelj je dugo utio. "Vjerujem ti." Sputajui u dep pljosku i kljuni kamen, Uitelj posegnu ka pretincu i izvadi mali meduza pitolj. Za trenutak, Remi osjeti strah, ali ga Uitelj jednostavno spusti u dep hlaa. to on to radi? Remi iznenada poe da se preznojava. "Znam da sam ti obeao slobodu", ree Uitelj, sada sa aljenjem u glasu. "Ali s obzirom na okolnosti, ovo je najbolje to mogu da uinim." Oticanje u Remijevom grlu nahrupi poput lave i on pade na upravlja, hvatajui se za vrat. Dunik mu se sve vie suavao. Prigueno uzviknu, nedovoljno glasno da bi ga uli izvan limuzine. Slani ukus konjaka mu postade jasan. U neverici, Remi se okrenu i vide Uitelja kako mirno sjedi pored njega, zurei pravo kroz vetrobransko staklo. Remijev pogled se zamuti. Borio se za dah. Sve sam mu omoguio! Kako je mogao ovo da uradi! Da li je Uitelj sve vrijeme namjeravao da ga ubije, ili je izgubio vjeru u njega zbog dogaaja u Crkvi hrama, Remi nikada nee saznati. Uas i gnjev jurili su mu kroz tijelo. Remi pokua da se baci ka Uitelju, ali jedva da se pomjeri. Vjerovao sam ti! Remi pokua da podigne stisnute pesnice i da pritisne sirenu, ali umjesto toga srui se na stranu i skotrlja na sjedite, leei na boku pored Uitelja, i drei se za vrat. Kia je jae padala. Remi vie nije mogao da vidi, ali naprezao se da zadri posljednje ostatke svijesti. Dok je njegov svijet polako obavijala tama, Remi Legaludek se mogao zakleti da je uo zvuke nenih valova sa rivijere. Uitelj izae iz limuzine, zadovoljan to nitko nije gledao u njegovom pravcu. Nisam imao izbora, ree sam za sebe, iznenaen koliko je malo alio zbog onog to je upravo uinio. Remi je sam zapeatio svoju sudbinu.

Uitelj se sve vrijeme plaio da e moda morati da ukloni Remija kada misija bude okonana. Smjelo se razotkrivi u Crkvi hrama, Remi je tu neophodnost dramatino ubrzao. Neoekivani dolazak Roberta Langdona u zamak Vilet donijela je Uitelju kako iznenadnu sreu tako i duboku dilemu. Langdon je kljuni kamen donio u samo srce operacije, to je bilo prijatno iznenaenje - meutim, sa sobom je dovukao i policiju. Remijevi su se otisci nalazili svuda po zamku Vilet, kao i oko stanice za prislukivanje u ambaru, gdje je sprovodio promatranje. Uitelj je bio sretan to se tako detaljno pobrinuo da ga ne povezu sa Remijem. Vie nije trebalo da ga brine hoe li Remi progovoriti. Jo jedan posao lijeka me ovdje, pomisli Ulitelj, pomerajui se do zadnjih vrata limuzine. Policija nee imati predstavu o tome to se dogodilo... a nee biti svjedoka da im pomognu. Pogledavi okolo, on otvori vrata i ue. Nekoliko minuta kasnije, Uitelj je prelazio preko parka svetog Jamesa. Sada ostaju jo samo dvoje. Langdon i Nevo. Sa njima e biti tee. Ali izvodIjivo. Tog trenutka, meutim, Uitelj je morao da se pozabavi kripteksom. Trijumfalno gledajui po parku, mogao je da vidi svoje odredite. U Londonu lei vitez koga je papa pokopao. im je uo stihove, Uitelj je znao rjeenje. Ipak, to to ga drugi nisu otkrili nije bilo nikakvo iznenaenje. U startnoj sam prednosti. Budui da je ve mjesecima prislukivao Sonijerove razgovore, Uitelj je uo Velikog majstora kako jednom prilikom spominje tog uvenog viteza, izraavajui mu divljenje gotovo ravno onom prema Da Vinciju. Aluzija u stihovima na tog viteza je surovo jednostavna jednom kada se uoi - priznanje Sonijerovoj dosetljivosti pa ipak, jo uvijek je bila nepoznanica na koji e tono nain njegov grob otkriti konanu ifru. Traite sferu koja bi trebalo da je na njegovom grobu. Uitelj se nejasno sjeti fotografija uvenog groba, a

naroito njegove najupeatljivije odlike. Velianstvene sfere. Postavljena povrh spomenika bila je velika koliko i sam spomenik. Prisustvo sfere istovremeno je i ohrabrivalo i zbunjivalo Uitelja. S jedne strane, delovalo je kao znak, a sa druge, prema stihovima, djeli zagonetke koji je nedostajao bila je sfera koja je trebalo da bude na spomeniku... a ne ona koja se na njemu ve nalazila. Nadao se da e mu pogled izbliza dati odgovor. Kia se sada jo jae sputala, i on gurnu kripteks duboko u svoj desni dep kako bi ga zatitio od vlage. U lijevom depu je drao mali meduza pitolj. Za nekoliko minuta je stupio u najvelianstveniju graevinu Londona staru devet stotina godina. Ba dok se Uitelj sklanjao sa kie, biskup Aringarosa je izlazio na nju. Siao je na mokru pistu privatnog aerodroma Bigin Hil iz skuenog aviona, vre se umotavajui u mantiju kako bi se zatitio od vlage i hladnoe. Nadao se da e ga doekati kapetan Fa - ali umjesto njega, prilazio mu je mladibritanski policajac sa kiobranom. "Biskup Aringarosa? Kapetan Fa je morao da ode. Zamolio me je da se postaram za Vas. Predloio je da vas odvedemo u Scotland yard. Mislio je da e to biti najsigurnije." Najsigurnije ? Aringarosa spusti pogled na teku akten torbu punu vatikanskih obveznica koju je stiskao u ruci. Gotovo da je zaboravio na nju. "Da, hvala vam." Aringarosa ue u policijska kola, pitajui se gdje bi Sajlas mogao biti. Nekoliko minuta kasnije, zapucketao je policijski radio, donosei odgovor. 5 Orme Court. Aringarosa je istog trenutka prepoznao adresu. Sjedite sekte Opus Dei u Londonu. Okrenuo se ka vozau. "Smjesta me odvezite tamo!" POGLAVLJE

Langdon nije skidao pogled sa monitora od kako je pretraga poela. Pet minuta. Samo dvije odrednice. Obje nevane. Poinjao je da se brine. Pamela Getum je bila u susjednoj prostoriji, spremajui im tople napitke. Langdon i Sofi su, ne razmiljajui, upitali da li moda ima kave, pored aja koji im je bibliotekarka ponudila. Po zvuku mikrotalasne koji je dopirao iz susjedne prostorije, Langdon zaklju?i da e njihov prohtev uskoro biti nagraen instant neskafom. Konano, kompjuter ispusti razdragan zvuk. "Zvui kao da ste dobili jo jednu odrednicu", ree bibliotekarka iz susjedne sobe. "Koji je naslov?" Langdon je gledao u ekran. Alegorija Grala u srednjovekovnoj knjievnosti: Traktat o sir Gavenu i Zelenom vitezu. "Alegorija u Zelenom vitezu", odvrati. "Ne valja", ree bibliotekarka. "Nema ba mnogo mitolokih zelenih dinova sahranjenih u Londonu." Langdon i Sofi su strpljivo sjedili ispred monitora, saekavi jo dvije sumnjive odrednice. Kada se kompjuter ponovno oglasi, meutim, pojavi se neto neoekivano. DIE OPERN VON RICHARD WAGNER "Vagnerove opere?" upitno ponovi Sofi. Pamela Getum promoli glavu u prostoriju, drei pakovanje instant kave. "Zvui kao neobino poklapanje. Da li je Vagner bio vitez?" "Nije", ree Langdon, iznenada zainteresiran. "Ali je bio poznati mason." Kao i Mozart, Betoven, Sekspir, Gervin, Houdini i Dizni. Silni su tekstovi ispisani o vezama izmeu masona i vitezova templara, Sionskog priorata i Svetog grala. "elio bih da pogledam ovo. Kako da dobijem kompletan tekst?" "Ne treba vam kompletan tekst", odgovori bibliotekarka. "Kliknite na podvueni naslov. Kompjuter e vam prikazati kljune rijei zajedno sa nekoliko podataka koji im prethode i koji slijede iza njih, kako biste stekli predstavu

o kontekslu." Langdon nije imao pojma to je rekla, ali svejedno kliknu. Iskoi novi prozor. ... mitoloki vitez po imenu Parsifal koji... ...metafora potrage za Gralom koja... ...Londonska filharmonija je 1855... ...Antologijska opera Rebeke Poup"Diva"... ... Vagnerov grob u Bajrojtu, Njemaka... "Pogreno", ree Langdon, razoaran. Ipak, divio se lakoi upotrebe ovog sistema pretraivanja. Kljune reci sa odgovarajuim kontekstom bile su dovoljne da ga podsete da je Vagnerova opera Parsifal zapravo oma Mariji Magdaleni i lozi Isusa Krista kroz priu mladog viteza koji se nalazi u potrazi za istinom. "Samo budite strpljivi", savjetovala ih je bibliotekarka. "To je igra brojeva. Pustite mainu da radi." U narednih nekoliko minuta, kompjuter izbaci jo nekoliko odrednica u vezi sa Gralom, ukljuujui i tekst o trubadurima - uvenim francuskim lutajuim minstrelima. Langdon je znao da rijei minstrel i ministrant nisu sluajno imale isti etimoloki korjen. Trubaduri su bili putujue sluge ili 'ministranti' crkve Marije Magdalene, koji su pomou muzike irili priu o enskom boanstvu meu prostim narodom. Do danas, trubaduri su pjevali pjesme u kojima su veliali vrline 'Gospe' - tajanstvene i lijepe ene kojoj su se zaklinjali na venu vjernost. Langdon nestrpljivo provjeri tekst, ali ne pronae nita. Kompjuter se ponovno oglasi. VITEZOVI, ANDARI, PAPE I PENTAGRAMI: POVIJEST SVETOG GRALA KROZ TAROT "Ne udi me", Langdon ree Sofi. "Neke od naih kljunih rijei zovu se isto kao i neke od karata u tarotu." Posegnu za miem i kliknu na naslov. "Ne znam da li ti je djede to ikada spomenuo kada ste igrali tarot, Sofi, ali ova igra je zapravo 'katehizam u kartama' koji uvodi u priu o

Izgubljenoj nevesti i Crkvi koja ju je podjarmila." Sofi ga je gledala sa nevericom. "Nisam to znala." "U tome je sutina. Pripovedajui kroz metaforinu igru, sljedbenici Grala su svoju poruku skrivali od budnog oka Crkve." Langdon se esto pitao koliko je savremenih kartaroa uope znalo da su etiri boje u kartama -list, srce, detelina i karo - zapravo simboli povezani sa Gralom koji potiu direktno od etiri boje tarot karata - maeva, pehara, tapova odnosno ezla i diskova odnosno pentagrama. Listovi su bili Maevi - Otrica. Mukarac. Srca Pehari - Putir. ena. Deteline ezla - Kraljevska loza. Grana koja cvjeta. Karo Pentagrami - Boginja. Sveti enski princip. etiri minute kasnije, ba kad je Langdon poinjao da se plai da nee pronai ono po to su doli, kompjuter izbaci jo jednu odrednicu. Ozbiljnost genija: Biografija savremenog viteza. "Ozbiljnost genija?" doviknu Langdon bibliotekarki. "Biografija savremenog viteza?" Bibliotekarka proturi glavu iza ugla. "Koliko savremenog? Molim vas nemojte mi rei da se radi o sir Rudiju ulijaniju. Osobno, smatram da je to malo neprikladno." Langdon je imao vlastite nedoumice o novoproglaenom vitezu sir Miku Degeru, ali teko da je bio trenutak za raspravu o modernom britanskom vitetvu. "Da pogledamo." Langdon zatrai kljune rijei u kontekstu. ... asni vitez, sir Isak Njutn... ...u Londonu, 1727 i... ...njegov grob u Vestminsterskoj opatiji... ...Aleksander Poup, prijatelj i kolega... "Pretpostavljam da je 'savremen' relativan pojam", ree Sofi bibliotekarki. "To je stara knjiga. O sir Isaku Njutnu." Bibliotekarka odmahnu glavom, stojei na vratima. "Ne valja. Njutn je bio sahranjen u Vestminsterskoj opatiji, sjeditu

engleskog protestantizma. Nema anse da je katoliki papa bio prisutan. Sa mlijekom i eerom?" Sofi klimnu. Bibliotekarka je ekala. "Roberte?" Langdonovo je srce tuklo kao ludo. Skinu pogled sa monitora i ustade. "Sir Isak Njutn je na vitez." Sofi ostade da sjedi. "to to govori?" "Njutn je sahranjen u Londonu", ree Langdon. "Njegovi su radovi izrodili novu nauku koja je izazvala gnjev Crkve. A bio je i Veliki majstor Sionskog priorata. to bismo jo htjeli?" "to jo?" Sofi pokaza na stihove. "Na primjer, viteza koga je papa pokopao? uo si to je rekla gospoa Getum. Newtona nije sahranio katoliki papa." Langdon prui ruku ka miu. "Tko je spominjao katolikog papu?" On kliknu Sahranu sir Isaka Njutna, kojoj su prisustvovali kraljevi i plemstvo, predvodio je Aleksander Poup, prijatelj i kolega, koji je odrao potresan posmrtni govor prije nego to je bacio zemlju na koveg. Langdon pogleda Sofi. "Dobili smo pravog Poupa jo u drugoj odrednici. Aleksandera." Zastade. "A. Poup. " U Londonu lei vitez koga je Poup pokopao. Zapanjena, Sofi ustade. Jacques Sonijer, majstor dvosmislenosti, jo jednom je dokazao da je bio zastraujue pametanovek. Eng. - a Pope (prim. prcv). POGLAVLJE Sajlas se trgao iz sna. Nije znao to ga je probudilo niti koliko je dugo spavao. Jesam li sanjao? Uspravljajui se na slamnatom madracu, sluao je tiho disanje rezidencije sekte Opus Dei, postojanost koju je prekidalo jedino tiho mrmljanje molitve u sobi ispod njegove. Bili su to poznati zvu?i koji su trebali da ga utee. Ipak, osjeao je iznenadnu i neobjanjivu

zabrinutost. listajui, samo u donjem veu, Sajlas prie prozoru. Jesu li me pratili? Dvorite ispod prozora bilo je prazno, ba kao kada je uao. Oslukivao je. Tiina. Pa zato sam onda nespokojan? Davno je Sajlas nauio da vjeruje svojoj intuiciji. Intuicija ga je odrala u ivotu jo dok je bio dijete na ulicama Marseja, davno prije zatvora - davno prije nego to mu je raka biskupa Aringarose pomogla da se ponovno rodi. Gledajui kroz prozor, iza ivice ugleda nejasne obrise kola. Na krovu se nalazila policijska sirena. Daska na podu u hodniku zakripa. Kvaka na vratima se pomjeri. Sajlas je reagirao instinktivno, jurnuvi preko prostorije i zaustavljajui se iza vrata ba kada se ona otvorie. Prvi policajac uleti unutra, uperi pitolj na lijevu, pa potom na desnu stranu, ali izgledalo je da je soba prazna. Prije nego to je uspio da shvati gdje se Sajlas nalazi, ovaj ramenom gurnu vrata, udarajui drugog policajca koji je ulazio. Dok se prvi policajac okretao da puca, Sajlas polete ka njegovim nogama. Pitolj opali i metak prolete iznad Sajlasove glave, ba kad se on sudario sa policajevim potkolenicama, obarajui ga tako da mu je glava udarila o pod. Drugi policajac, na vratima, sa mukom se osovi na noge i Sajlas mu zari koljeno u prepone. Potom prekorai tijelo koje se uvijalo i izae u hodnik. Gotovo nag, Sajlas jurnu niz stepenice. Znao je da su ga izdali, ali nije znao tko. Kada je stigao do hola, jo policajaca je naviralo kroz glavna vrata. Sajlas se okrete na drugu stranu i zae, trei, dublje u unutranjost zgrade. Ulaz za ene. Svaka zgrada sekte Opus Dei ga je imala. Krivudajui uskim hodnicima, Sajlas projuri kroz kuhinju, pored zaprepatenih radnika koji su se sklanjali sa puta golom albino mukarcu koji je obarao zdjele i srebrninu, izbijajui na mrani hodnik pored kotlarnice. Ugledao je vrata koja je traio.

Oznaka za izlaz svetlela je na kraju hodnika. Istravajui punom brzinom na kiu, Sajlas skoi sa niskog stepenika. Nije vidio policajca koji je dolazio sa druge strane sve dok nije bilo suvie kasno. Sajlas pade preko njega. Policajev pitolj opali i Sajlas u kako ljudi tre niz hodnik, urlajui. Okreui se, zgrabio je slobodni kraj pitolja ba kada se policajci pojavie. Pucanj odjeknu na stepenicama i Sajlas osjeti otar bol tik ispod rebara. Ispunjen gnevom, otvori vatru na svu trojicu policajaca. Krv je ikljala okolo. Tamna sjena pojavi se iza njega, niotkuda. Ljutite ruke koje ga zgrabie za gola ramena kao da je pokretala snaga samog avola. Netko je urlao na njegovo uho. SAJLASE, NEMOJ! Sajlas se okrenu i opali. Pogledi im se susretoe. Sajlas je ve vritao od uasa dok je biskup Aringarosa padao. POGLAVLJE Vie od tri tisue ljudi bilo je sahranjeno unutar Vestminsterske opatije. Kolosalna kamena unutranjost prepuna posmrtnih ostataka kraljeva, dravnika, znanstvenika, pjesnika i muziara. Njihove grobnice, koje su ispunjavale svaku niu i svaku lonicu, kretale su se po svojoj velianstvenosti od kraljevskog mauzoleja - onog kraljice Elizabete I, iji je sarkofag sa baldahinom bio smjeten u zasebnoj, apsidalnoj kapeli - pa sve do najskromnijih izgraviranih podnih ploica na kojima su se natpisi izlizali od silnih vjekova koraanja po njima, preputajui mati posjetilaca da pogodiiji to ostaci lee ispod ploice u podzemnoj grobnici. Osmiljena u stilu velikih katedrala u Amijenu, artru i Kenterberiju, Vestminsterska opatija se ne smatra ni katedralom niti parohijskom crkvom.

Ona nosi obiljeje iskljuivo kraljevske graevine, podreene jedino suverenu. Jo od kako je u njoj krunisan Vilijem Osvaja?, na Boi 1066. godine, ovo oaravajue svetilite je bilo svjedok beskrajnog niza kraljevskih ceremonija i dravnih poslova - od kanonizacije Edwarda Ispovednika, preko vjenanja princa Endrua i Sare Ferguson, do sahrana Henryja V, kraljice Elizabete I i Dajane, princeze od Walesa. Ipak, Roberta Langdona je trenutno od itave drevne povijesti opatije zanimao, iskljuivo jedan dogaaj sahrana britanskog viteza sir Isaka Njutna. U Londonu lei vitez koga je Poup pokopao. Nakon to su urno preli preko velikog trema na sjevernom transeptu graevine, Langdona i Sofi doekali su uvari koji su ih ljubazno proveli kroz najnoviji dodatak opatiji - veliki detektor metala kakav se sada nalazio u veini istorijskih zgrada u Londonu. Oboje su proli a da nisu aktivirali alarm. Nastavili su ka ulazu u opatiju. Stupajui preko praga Vestminsterske opatije, Langdon osjeti kako spoIjanji svijet iezava u iznenadnoj tiini. Nije bilo buke prometa. Ni utanja kie. Samo zagluujua tiina, koja kao da je odzvanjala kroz prostor. Kao da zgrada apue sama sebi. Pogledi gotovo svakog posjetioca se smjesta usmere ka tavanici, gdje se inilo da veliki ambis opatije eksplodira navie. Sivi kameni stubovi uspinjali su se poput visokog drvea ka tami, nadnosei se graciozno nad prostranstvom od kojeg se vrtelo u glavi, a potom se ponovno strmoglavljujui ka kamenom podu. Ispred njih, iroka aleja sjevernog transcepta pruala se poput dubokog kanjona ogranienog strmim lilicama vitraa. Za sunanih dana, pod opatije bio je iskrivljeni pavork svjetlosti. Danas, kia i tama davale su ovom ogromnom prostoru auru utvara... auru grobnice. "Gotovo je prazna", proaputa Sofi. Langdon je bio razoaran. Nadao se da e biti daleko vie ljudi. Daleko javnije mjesto. Langdon nije elio da se ponovi iskustvo kroz koje su upravo proli u praznoj Crkvi hrama. Od ovog popularnog turistikog odredita oekivao je izvjesni osjeaj sigurnosti,

ali sjeanje na amor gomile u dobro osvetjenoj opatiji odnosilo se na vrhunac ljetnje turistike sezone. Sada je bilo kino travanjsko jutro. Umjesto gomile posjetilaca i svetlucavih vitraa, sve to je Langdon vidio bili su hektari pustog poda i senovite, prazne lonice. "Mi smo proli kroz detektor metala", podsjeti ga Sofi, oigledno oseajui njegovu zabrinutost. "Ako je jo netko ovdje, sigurno nije naoruan." Langdon klimnu, ali je jo uvijek bio obazriv. Moramo da povratimo kripteks, insistirala je Sofi. On je klju svega. Bila je u pravu, naravno. Klju da vrate Lija ivog. Klju da pronau Sveti gral. Klju da saznaju tko stoji iza svega ovoga. Na nesreu, izgledalo je da je njihova jedina ansa da povrate kljuni kamen leala ovdje i sada... na grobu sir Isaka Njutna. Tko god da je imao kripteks, prvo je morao da posjeti grob kako bi otkrio posljednji trag. Sofi i Langdon su namjeravali da ga presretnu. Koraajui ka lijevom zidu kako bi se sklonili sa otvorenog prostora, zali su u mrani prolaz iza niza stupova. Langdon nije mogao da se oslobodi slike zarobljenog Lija Tibinga, vjerojatno vezanog u stranjem djelu vlastite limuzine. Tko god da je naredio da se ubiju vrhovnici Priorata ne bi oklijevao da ukloni i sve ostale koji bi mu stajali na putu. Surova ironija je bila to to je Tibing - savremeni britanski vitez - postao talac u potrazi za svojim zemljakom, sir Isakom Njutnom. "Na koju stranu?" upita Sofi, gledajui okolo. Grobnica. Langdon nije imao predstavu. "Trebalo bi da pronaemo vodia i da ga pitamo." Langdon je znao da nije mudro lutati unaokolo bez cilja. Vestminsterska opatija je zbrkana gomila mauzoleja, sporednih odaja i prolaznih nia za sahranjivanje. Poput Velike galerije Luvra, imala je samo jedan ulaz - vrata

kroz koja su upravo uli. Bilo je lako ui, ali nemogue izai. Zamka za turiste i to u bukvalnom smislu, tako ju je zvao jedan Langdonov kolega koji se tu izgubio. U skladu sa arhitektonskom tradicijom, opatija je imala osnovu u obliku ogromnog kria. Za razliku od ve?ine crkava, meutim, njen ulaz se nalazio sa strane umjesto na kraju crkve, kao to je uobiajeno, spojen sa donjim krajem crkvenog broda preko priprate. Stavie, opatiji je bio pridruen itav niz dugakih pokrivenih arkada. Jedan pogrean korak kroz pogrenu arkadu i posjetilac bi bio izgubljen u labirintu spoljanjih prolaza okruenih visokim zidovima. "Vodii nose grimizne mantije", ree Langdon, pribliavajui se sreditu crkve. Virei nakrivljen preko visokog pozlaenog oltara ka udaljenom kraju junog transepta, Langdon ugleda nekoliko ljudi kako puze na rukama i koljenima. Ovakvo puzee hodoae uobiajen je prizor u Poetskom djelu, daleko manje pobono nego to se inilo. Turisti koji preslikavaju natpise sa spomenika. "Ne vidim nijednog vodia", ree Sofi. "Moda moemo i sami da pronaemo grob?" Bez rijei, Langdon je povede jo nekoliko koraka ka sreditu opatije i pokaza nadesno. Sofi preplaeno uzdahnu dok je gledala niz brod opatije. Puna veliina graevine tek sada je postala uoljiva. "Aah", ree ona. "Hajde da pronaemo vodia." Tog trenutka, devedeset metara dalje niz brod crkve, skriven od pogleda iza horskog paravana, uzvieni grob sir Isaka Njutna imao je jedinog posjetioca. Uitelj je ve deset minuta pretraivao spomenik. Njutnov spomenik se sastojao od masivnog sarkofaga od crnog mramora, na kojem je poivalo izvajano oblije sir Isaka Njutna u klasinoj odori, ponosno naslanjenog na mnotvo svojih knjiga - Boanstvo, Hronologija, Optika, kao i Matematiki principi filozofije prirode. Uz Njutnove noge nalazila su se dvojica krilatih djeaka koja su drala svitak. Iza Njutnovog

leeeg tijela izdizala se stroga piramida. Iako je i sama piramida bila neuobiajena, ono to je najvie zainteresiralo Uitelja bio je ogromni oblik postavljen na pola puta ka vrhu piramide. Sfera. Uitelj je razmiljao o zbunjujuoj Sonijerovoj zagonetki. Traite sferu koja bi trebalo da se nalazi na njegovom grobu. Masivna sfera koja izlazi iz povrine piramide bila je u bareljefu raznih nebeskih tijela - sazvea, zodijaki znai, komete, zvijezde i planete. Iznad nje, nalazila se boginja astronomije ispod zvjezdanog neba. Bezbrojne sfere. Uitelj je bio uvjeren da e, jednom kada pronae grob, lako otkriti koja sfera nedostaje. Sada nije bio tako uvjeren u to. Zurio je u komplikovanu mapu neba. Da li je nedostajala neka planeta? Da li je neka astronomska kugla izostavljena iz sazvea? Nije imao pojma. Ipak, Uitelj je pretpostavljao da je rjeenje genijalno jasno i jednostavno poput 'viteza koga je papa pokopao.' Koju to sferu traim? Naravno, detaljno poznavanje astrofizike nije preduslov za pronalaenje Svetog grala, zar ne? On govori o ruiastom mesu i osemenjenoj utrobi. Uiteljevu koncentraciju razbilo je pribliavanje grupice turista. Gurnuo je kripteks natrag u dep i oprezno promatrao prilaenje uljeza oblinjem stolu, ostavljanje priloga i dodatno snabdjevanje besplatnim potreptinama za preslikavanje natpisa na grobovima. Naoruani novim ugljem i velikim listovima tekog papira, zaputie se vjerojatno ka prednjem popularnom Poetskom djelu opatije, kako bi odali potu ?oseru, Tenisonu i Dikensu tako to e mahnito preslikavati natpise sa njihovih spomenika. Ponovno sam, priao je blie spomeniku, pretraujui ga pogledom od podnoja do vrha. Po?eo je od postolja nalik apama ispod sarkofaga, preao na Njutna, zatim preko njegovih knjiga o naui i dva djeaka sa matematikim svitkom, uz prednju stranu piramide do

gigantske sfere sa sazveima, i naposljetku do baldahina punog zvijezda. Koja bi to sfera trebala da bude ovdje... a ipak nedostaje? Dotakao je kripteks u depu kao da bi mu sam Sonijerov obraeni mramor nekako mogao pruiti odgovor. Samo me pet slova dijeli od Grala. Prolazei pored ugla horskog paravana, duboko uzdahnu i pogleda uz dugi crkveni brod ka glavnom oltaru u daljini, a zatim na svetlogrimiznu odoru opatijskog vodia koga su mahanjem dozivale dvije veoma poznate osobe. Langdon i Sofi. Pribrano, Uitelj se pomjeri dva koraka unatrag, povlaei se iza horskog paravana. Bili su brzi. Oekivao je da Langdon i Sofi naposljetku odgonetnu znaenje stihova i dou do Njutnovog groba, ali to se dogodilo ranije nego to je predviao. Duboko uzdahnuvi, Uitelj razmisli to moe da uradi. Navikao se da izlazi na kraj sa iznenaenjima. Kripteks je kod mene. Sputajui ruku u dep, on dotakne drugi predmet koji mu je davao samopouzdanje: meduza pitolj. Kao to je oekivao, detektor metala na ulazu u opatiju zapitao je dok je prolazio kroz njega sa skrivenim orujem. Takoer je oekivao da e se straari istog trenutka povui kada ih ravnoduno pogleda i izvadi iskaznicu. Zvanini poloaj je uvijek donosio odgovarajue potovanje. Iako se u poetku nadao da e sam rijeiti zagonetku kripteksa i tako izbjei dalje komplikacije, Uitelj je sada gotovo obradovao dolasku Langdona i Sofi. Imajui na umu svoj neuspjeh u pronalaenju sfere koja nedostaje, moda bi mogao da se poslui njihovim znanjem. Naposljetku, ako je Langdon odgonetnuo stihove i pronaao grobnicu, postojale su razumne anse da zna i neto o sferi. A ako Langdon zna ifru, onda je sve samo pitanje primjene pravog tlaka. Ne ovdje, razumije se. Negdje gdje nema svijeta.

Uitelj se sjeti malog obavjetenja koje bese vidio dok je ulazio u opatiju. Istog trenutka je znao savreno mjesto na koje e ih namamiti. Jedino pitanje sada bilo je... to iskoristiti kao mamac. Langdon i Sofi kretali su se polako niz sjeverni prolaz, drei se sjene U ogromnih stupova koji su razdvajali prolaz od otvorenog broda crkve. Iako su preli vie od pola njegove duine, jo uvijek nisu ugledali Njutnovu grobnicu. Sarkofag se nalazio u uvuenoj nii. "Barem nema nikoga osim nas", proaputa Sofi. Langdon klimnu sa olakanjem. itav dio crkve u kojem se nalazio Njutnov grob bio je pust. "Idem tamo", proaputa on. "Ti ostani sakrivena u sluaju da nas netko..." Sofi je ve izala iz sjene, zaputivi se preko nezaklonjenog prostora crkve. "...promatra." Langdon uzdahnu i pouri da je stigne. Langdonu i Sofi, dok su prelazili dijagonalno preko ogromnog crkvenog broda, komplikovana grobnica se prikazivala polako, dio po dio, kao da ih mui. Sarkofag od crnog mramora... statua Njutna u leeem poloaju... dvojica krilatih djeaka... ogromna piramida... i... ogromna sfera. "Jesi li znao da postoji sfera?" upita ga Sofi. Dok su se pribliavali nii, Langdona je polako obuzimalo razoarenje. Njutnov grob je bio prepun sfera - zvijezde, komete, planete. Tragate za sferom koja bi trebalo da je na njegovom grobu? Moglo je to da se pretvori u traganje za travkom nestalom na terenu za golf. "Astronomska tijela", ree Sofi. Izgledala je zabrinuto. "I to mnogo njih." Langdon nabra elo. Jedina veza koju je Langdon vidio izmeu planeta i Grala bio je Venerin pentagram. Meutim, sa tom ifrom je ve pokuao na putu ka Crkvi hrama. Sofi prie ravno sarkofagu dok je Langdon zaostajao

nekoliko koraka, pogledom prelazei preko opatije koja ih je okruivala. "Boanstvo", ree Sofi, nakrivljujui glavu i itajui natpise na knjigama o koje se Njutn oslanjao. "Hronologija. Optika. Matematiki principi filozofije prirode?" Okrete se ka njemu. "Zvui li ti poznato?" Langdon joj prie, razmiljajui. "Matematiki principi je, ako se sjeam, neto o gravitacionoj sili planeta... koje su, naravno, sfere, ali to je malo nategnuto." "A znai zodijaka?" upita Sofi, pokazujui na sazvee na sferi. "Spominjao si Ribe i Vodoliju ranije, zar ne?" Kraj dana, pomisli Langdon. "Kraj Doba Riba i poetak Doba Vodolije navodno je povijesni trenutak kada je Priorat planirao da svijetu objavi spise Sangreala." Ali smjena milenijuma je dola i prola bez objave, ostavljajui istoriare u nedoumici kada e se istina otkriti. "ini se moguim", ree Sofi, "da su planovi Priorata sa otkrivanjem istine u nekoj vezi sa posljednjim stihom pjesme." On govori o ruiastom mesu i osemenjenoj materici. Langdona proe drhtaj nade. Nije razmiljao o tom stihu na takav nain. "Rekao si mi ranije", ree ona, "da su planovi Priorata i otkrivanje istine o 'Rui' i njenoj oploenoj materici u direktnoj vezi sa poloajem planeta -sfera." Langdon klimnu, oseajui kako prvi slabani nagovetaji mogunosti postaju konkretniji. Ipak, intuicija mu je govorila da klju ne lei u astronomiji. Sva prethodna rjeenja zagonetki koje im je postavio Veliki majstor bila su od velikog i simbolinog znaaja - Mona Liza, Bogorodica meu stijenama, SOFIA. Takav veliki znaaj se sasvim sigurno nije nalazio u ideji o planetarna kao sferama i znacima zodijaka. Jacques Sonijer je genije ifara, i

Langdon nije mogao a da ne misli kako e se njegova posljednja ifra tih pet slova koja su klju vrhunske tajne Priorata - pokazati ne samo kao simboliki prikladna nego i kristalno jasna. Ako je ovo rjeenje imalo nalik ostalima, bit e toliko oigledno kada im se jednom ukae da nee vjerovati kako ga ranije nisu vidjeli. "Gledaj!" viknu Sofi, zgrabivi ga za ruku i trgnuvi ga iz razmiljanja. Zbog straha koji osjeti u njenom dodiru Langdon pomisli kako mora da netko dolazi ali tada, vide da ona prestraeno zuri u vrh sarkofaga od crnog mramora. "Netko je bio ovdje", proaputa ona, pokazujui na nekakvu toku na sarkofagu, pored Njutnovog desnog stopala. Langdon nije shvaao zato ju je to uznemirilo. Neki nemarni turista ostavio je ugljen za crtanje na poklopcu sarkofaga pored Njutnovog stopala. Nije to nita. Langdon se nae da pokupi ugljen, ali kad se pribliio sarkofagu, svjetlost se raspri po uglaanom crnom mermeru i Langdon se ukoi. Iznenada shvati ta je to uznemirilo Sofi. Jedva vidljiva poruka ispisana ugljem za crtanje svetlucala je na poklopcu sarkofaga, pored Njutnovog stopala: Ja drim Tibinga. Proite kroz Skuptinski dom, kroz juni izlaz, do javnog vrta. Langdon je dva puta proitao poruku, dok mu je srce divlje tuklo. Sofi se okrenu i pree pogledom preko crkvenog broda. Usprkos oblaku straha koji se nad njim nadneo, Langdon je ponavljao u sebi da su to dobre vijesti. Li je jo iv. Postojalo je jo neto. "Ni oni ne znaju ifru", proaputao je. Sofi klimnu. Zato bi im inae dali na znanje da su tu? "Moda ele da zamjene Lija za ifru." "Ili je zamka." Langdon odmahnu glavom. "Ne vjerujem. Vrt se nalazi izvan zidova opatije. To je veoma javno mjesto."

Langdon je jednom posjetio uveni vrt opatije - mali vonjak i vrt bilja - preostao iz vremena kada su monasi tu uzgajali prirodne lijekove. Vestminsterski vrt, koji se hvalio svojim najstarijim stablima voaka u Velikoj Britaniji, bio je popularno mjesto koje su turisti mogli posjetiti a da ne ulaze u opatiju. "Mislim daje to to nas alju van in povjerenja. Kako bismo se osjeali sigurnima." Sofi nije bila uvjerena. "Misli van, gdje nema detektora za metal?" Langdon se namrti. Bila je u pravu. Bacajui pogled unatrag, ka grobnici prepunoj sfera, Langdon je alio to nema nikakvu ideju o ifri kripteksa... neto sa ime bi mogao pregovarati. Ja sam umijeao Lija u ovo, i uinit u sve to je potrebno da mu pomognem. "U poruci stoji da proemo kroz Skuptinski dom ka junom izlazu", ree Sofi. "Moda ?emo odatle imati pogled na vrt? Tako bismo mogli procijeniti situaciju prije nego to uetamo tamo i izloimo se nekoj opasnosti." Ideja je bila dobra. Langdon se nejasno sjeao Skuptinskog doma kao ogromne osmougaone sale u kojoj je prvobitni Britanski parlament zasedao u vrijeme kada nije postojala moderna zgrada Parlamenta. Prole su godine od kada nije bio tamo, ali sjeao se da se do nje dolazilo kroz pokrivenu arkadu. Udaljivi se nekoliko koraka od grobnice, Langdon proviri iza horskog paravana nadesno, gledajui preko crkvenog broda ka strani suprotnoj od one kojom su doli. U blizini je zjapio zasvoeni prolaz sa velikim natpisom: OVUDA DO: POKRIVENIH ARKADA DEKANATA UNIVERZITETSKE SALE MUZEJA ODAJA DAROHRANILNICA KAPELE SVETE FEJE SKUPTINSKOG DOMA Langdon i Sofi su protrali ispod natpisa suvie brzo

da bi primijetili malo obavjetenje u kojem se izraavalo aljenje to su pojedini dijelovi zatvoreni zbog renoviranja. Gotovo istog trenutka, stigli su do otvorenog dvorita opasanog visokim zidinama. Padala je kia. Iznad njih, vjetar je zavijao uz priguenu huku, kao da netko pue u praznu flau. Sklanjajui se u uzane zasvoene bone prolaze koji su opasivali ?itavo dvorite, Langdon osjeti poznatu nelagodu koja ga je uvijek hvatala u zatvorenom prostoru. Ovi prolazi su bili poznati kao pokrivene arkade, a Langdon se ne osjeti nita bolje kada shvati da sasvim odgovaraju vezama koje su u latinskom jeziku imali sa reci klaustrofobian . Usmeravajui svu pozornost ka kraju tunela, Langdon je pratio znakove koji su vodili ka Skuptinskom domu. Poe da pljuti. U prolazu je bilo hladno i vlano od kinih naleta koji su dolazili kroz zid od stupova - jedini izvor svjetlosti u pokrivenim arkadama. Jedan par urno proe pored njih, idui u suprotnom smjeru i bjeei od nevremena. Pokrivene arkade, pod vjetrom i kiom najmanje privlani dio opatije, sada su izgledale pusto. Trideset est metara niz istonu pokrivenu arkadu, pojavi se luni prolaz sa njihove lijeve strane, otvarajui put ka jo jednom hodniku. Iako su taj ulaz traili, bio je ograen ukrasnim konopom i zvaninim obavetenjem. ZATVORENO ZBOG RENOVIRANJA ODAJA DAROHRANILNICA KAPELA SVETE FEJE ________SKUPTINSKI DOM________ Dug, prazan hodnik iza kanapa bio je pun dasaka od skela i plastinih pokrova. Odmah iza kanapa, Langdon vide ulaze u Odaju darohranilnica i Kapelu svete Feje, sa desne i lijeve strane. Ulaz u Skuptinski dom, meutim, nalazio se mnogo dalje, na udaljenom kraju dugakog hodnika. ak i sa mjesta na kojem je stajao, Langdon ugleda da su teka drvena vrata na ulazu irom otvorena, a prostrana osmougaona

unutranjost kupala se u sivkastom prirodnom svijetlu koje je dopiralo kroz ogromne prozore okrenute ka vrtu. Proite kroz Skuptinski dom, kroz juni prolaz, do javnog vrta, "Upravo smo doli iz istone pokrivene arkade", ree Langdon, "tako da juni izlaz ka vrtu mora da se nalazi sa desne strane." Sofije ve zakoraila preko kanapa i nastavila dalje. Dok su se urno kretali kroz mrani hodnik, zvui vjetra i kie iz otvorene arkade zamirali su iza njih. Skuptinski dom je bio neka vrsta pomone graevine - samostalni aneks na kraju dugog hodnika koji je zasedanjima Parlamenta obezbeivao privatnost. "Izgleda ogromno", proaputa Sofi kada su se pribliili. Langdon bese zaboravio kolika je zapravo ta prostorija. ak i kada je stajao ispred ulaza, gledao je preko irokog prostranstva poda ka prozorima na suprotnom zidu osmougaonika koji su oduzimali dah, uzdiui se pet spralova ka zasvoenoj tavanici. Odatle bi sasvim sigurno imali otvoren pogled na vrt. Prelazei preko praga, i Langdon i Sofi su morali da zamire. Nakon mranih pokrivenih arkada, Skuptinski dom je izgledao kao solarijum. Bili su uli ve dobra tri metra, pretraujui juni zid, kada otkrie da vrata koja bi trebalo da su tamo ne postoje. Stajali su u ogromnoj stupici. kripa masivnih arki iza njih nagna ih da se okrenu. Ba u tom trenutku, vrata se zatvorie uz zagluujui udar. Reza pade na svoje mjesto. ovjek koji je stajao ispred vrata izgledao je potpuno mirno kada je uperio mali pitolj u njih. Bio je krupan i oslanjao se o par aluminijskih taka. Za trenutak, Langdon je mislio da sanja.

Bio je to Li Tibing. POGLAVLJE Sir Li Tibing je alostivo gledao niz cijev svog meduza pitolja u Roberta Langdona i Sofi Nevo. "Prijatelji moji", rekao je, "od kako ste prole noi doli u moj dom, uinio sam sve to je bilo u mojoj moi da vas sauvam od zla. Meutim, vaa upornost me je sada stavila u teku poziciju." Vidio je izraz zapanjenosti na Sofinom i Langdonovom licu, pa ipak bio je uvjeren da ?e uskoro oboje razumjeti sled dogaaja koji ih je sve troje doveo do ovog neverovatnog raspleta. Ima toliko toga to treba da vam ispriam... toliko toga to jo uvijek ne shvaate. "Molim vas vjerujte mi", ree Tibing, "da nikada nisam imao namjeru da vas umjeam u sve ovo. Vi ste doli u moj dom. Vi ste potraili mene." "Li?" Langdon konano uspije da izusti. "to to do avola radi? Mislili smo da si u nevolji. Doli smo ovdje da ti pomognemo!" "I vjerovao sam da ete tako postupiti", ree on. "Treba da razgovaramo o mnogo emu." inilo se da Langdon i Sofi jo ne shvaaju da su pred uperenim pitoljem. "Tu je jednostavno da osigura vau punu pozornost", ree Tibing. "Da sam elio da vam naudim, do sada biste ve? bili mrtvi. Kada ste prole noi uli u moj dom, puno sam riskirao kako bih vam potedio ivote. Ja sam astan ovjek i u svojoj najdubljoj savjesti zakleo sam se da ?u rtvovati samo one koji su izdali Sangreal." "O emu to govori?" ree Langdon. "Izdali Sangreal?" "Otkrio sam uasnu istinu", ree Tibing, uzdahnuvi.

"Saznao sam zato spisi Sangreala nikada nisu otkriveni svijetu. Saznao sam daje Sionski priorat ipak odluio da ne objavi istinu. Zato je smjena milenijuma prola tiho, zato se nita nije dogodilo kad smo doli do Kraja dana." Langdon udahnu, spremajui se da se suprotstavi. "Prioratu je", nastavi Tibing, "poverena svijeta dunost - da podijeli istinu sa ostalima. Da objave spise Sangreala kada nastupi Kraj dana. Vjekovima su ljudi poput Da Vnicija, Botigelija i Njutna rizikovali sve kako bi zatitili spise i sproveli u djelo taj zavjet. A sada, kada je doao konani trenutak istine, Jacques Sonijer se predomislio. ovjek koji je poaen najveom odgovornou u povijesti kranstva izbjegao je svoju dunost. Odlu?io je da trenutak nije pogodan." Tibing se okrete ka Sofi. "Iznevjerio je Gral. Iznevjerio je Priorat. Iznevjerio je i sjeanje na sve generacije koje su delale kako bi omoguile laj trenutak." "Vi?" ree Sofi, podiui pogled. Njene zelene oi su gnevno streljale Tibinga. "Vi ste odgovorni za ubojstvo moga djeda?" Tibing se podsmehnu. "Va djede i njegovi senechaux izdali su Gral." Sofi osjeti kako bijes navire iz dubina njenog bia. Lae! Tibingov glas bio je neumoljiv. "Va djede se prodao Crkvi. Oigledno je da su ga primorali da ne objavi istinu." Sofi odmahnu glavom. "Crkva nije imala nikakvog utjecaja na njega!" Tibing se hladno nasmeja. "Draga moja, Crkva ima dvije tisue godina dugo iskustvo u uutkivanju onih koji prijete da e raskrinkati njene lai. Jo od Konstantinovih dana, Crkva je uspjeno skrivala istinu o Mariji Magdaleni i Isusu. Ne bi trebalo da nas udi to su sada, ponovno, pronali nain da zadre svijet u mraku. Crkva moda vie ne upoljava

krstae da kolju nevernike, ali njihov utjecaj nije nita manje snaan. Niti manje podmukao." Zastade, kao da eli da naglasi ono to e rei. "Gospoice Nevo, ve dugo je va djede elio da vam saopti istinu o vaoj obitelji." Saofi je bila zaprepatena. "Kako to znate?" "Moje metode nisu od znaaja. Ono to je vano jeste da upravo sada shvatite sljedee." Duboko uzdahnu. "Pogibija vae obitelji - majke, oca, bake i brata - nije bila sluajnost." Te reci u njoj pokrenue emocije. Zausti da kae neto, ali nije mogla. Langdon odmahnu glavom. "to pokuava da kae?" "Roberte, to sve objanjava. Svi delii se uklapaju. Povijest se ponavlja. Crkva iza sebe ima povijest ubojstava kada se radi o prikrivanju Sangreala. Kada je Kraj dana postao izvjestan, ubojstvo najbliih ?lanova obitelji Velikog majstora poslalo je veoma jasnu poruku. uti, ili ste ti i Sofi sljedei na redu." "To je bila prometna nesrea", promuca Sofi, oseajui kako bol iz djetinjstva buja u njoj. "Nesrea!" "To je pria za malu djecu koja je trebalo da sauva vau nevinost", ree Tibing. "Razmislite o tome zato dva ?lana obitelji nisu stradala - Veliki majstor Priorata i njegova jedina unuka - savren par koji ?e Crkvi osigurati kontrolu nad bratstvom. Mogu samo da zamislim teror koji je Crkva sprovodila nad vaim djedom proteklih godina, prijetei da e ubiti vas ako se usudi da objavi tajnu Sangreala, pretei da ?e dovriti zapoeti posao ako Sonijer ne utjee na Priorat da razmisli o drevnoj zakletvi." "Li", usprotivi se Langdon, sada oigledno razljuen, "nije mogue da ima dokaze o umeanosti Crkve u tu pogibiju, i uenu Priorata."

"Dokaze?" Tibing mu odvrati. "Potrebni su ti dokazi da su ucenili Priorat? Novi milenijum je doao, a svijet je ipak ostao u neznanju! Zar to nije dovoljan dokaz?" U odjeku Tibingovih reci, Sofije ula drugi glas koji joj se obraao. Sofi, moram da ti kaem istinu o tvojoj obitelji. Shvati da drhti. Da li je mogue Da Vincijev kod Da je ovo istina koju je djede elio da joj ree? To da je njena obitelj ubijena? to je zapravo znala o prometnoj nesrei koja joj je oduzela obitelj? Samo uoptenu priu. ak su i novine bile neodreene. Prometna nesrea? Pria za malu djecu? Sofi se iznenada sjeti dedinog pretjerano zatitnikog stava, sjeti se da nikada nije volio da je ostavlja samu kada je bila mala. ak i kada je odrasla i otila na studije, imala je osjeaj daje djede nadzire. Pitala se da li su lanovi Priorata uali u sjenci itavog njenog ivota, pazei je. "Sumnja da su ga izmanipulirali", ree Langdon, zurei u neverici u Tibinga. "Zato si ga ubio. "Nisam ja povukao obara", re?e Tibing. "Sonijer je umro prije mnogo godina, kada mu je Crkva oduzela obitelj. Bio je kompromitiran. Sada je osloboen tog bola, osloboen srama koji mu je nanela nesposobnost da sprovede u djelo svoju svijetu dunost. Razmislite o alternativi. Neto je moralo da se uini. Da li svijet zauvijek treba da ostane u neznanju? Da li Crkvi treba dopustiti da svoje lai utvrdi u naim povijesnim udbenicima za itavu vjenost? Da li Crkvi treba dopustiti da zauvijek zadri neogranien utjecaj zahvaljujui ubojstvima i ucenjivanju? Ne, neto je moralo da se uini! Sada smo u prilici da sprovedemo u djelo zavjet koji nam

je ostavio Sonijer i ispravimo uasnu greku." Zastao je. "Nas troje. Zajedno." Sofije osjeala jedino nevericu. "Kako uope moete da mislite da bismo vam pomogli?" "Zato to ste, draga moja, vi razlog to Priorat nije objavio dokumente. Ljubav vaeg djeda prema vama gaje sprijeila da se suprotstavi Crkvi. Strah od odmazde uperene protiv jedinog preostalog ?lana njegove obitelji gaje osujetio. Nikada nije imao priliku da vam kae istinu jer ste ga vi odbacili, vezujui mu ruke, tjerajui ga da eka. Sada svijetu dugujete istinu. Dugujete je sjeanju na svog dedu." Robert Langdon je odustao od pokuaja da se sabere. Usprkos bujici pitanja koja su mu prolazila kroz glavu, znao je da je sada bitno samo jedno izvesti Sofi odavde ivu. Sva krivica koju je Langdon ranije osjeao zbog uvlaenja Tibinga u sve ovo preusmerila se na Sofi. Ja sam je odveo u zamak Vilet. Ja sam odgovoran. Langdon nije mogao da pojmi da bi Tibing bio sposoban da ih hladnokrvno ubije tu, u Skuptinskom domu. Ipak, u svom zabludelom pohodu Tibing jeste bio umijean u ubojstva. Langdon je sumnjao da e itko uti pucnjeve u ovoj izdvojenoj odaji debelih zidova, naroito po toj kii. A upravo nam je priznao svoju krivicu. Langdon baci pogled prema Sofi, koja je izgledala potreseno. Crkva je ubila njenu obitelj kako bi uutkala Priorat? Langdon je bio siguran da moderna Crkva ne ubija ljude. Moralo je da postoji netko drugo objanjenje. "Pusti Sofi da ode", ree Langdon, netremice gledajui u Lija. "Ti i ja emo sve raspraviti nasamo." Tibing se neprirodno nasmeja. "Plaim se da je to jedino to ne mogu uiniti. Meutim, nudim vam ovo." Sasvim se oslonio na take, trapavo drei pitolj uperen u Sofi. Izvadio je kljuni kamen iz

depa. Zateturao se dok gaje pruao Langdonu... "Znamenje povjerenja, Roberte." Robert je bio na oprezu. Nije se ni pomakao. Li nam vraa kljuni kamen? "Uzmi ga", ree Tibing, nespretno ga nudei Langdonu. Langdonu je pao na pamet samo jedan razlog zbog kojeg bi im Tibing vratio kljuni kamen. "Ve si ga otvorio. Izvadio si mapu." Tibing odmahnu glavom. "Roberte, da sam rijeio tajnu kljunog kamena, nestao bih odavde i otiao da sam pronaem Gral. Ne bih vas mijeao. Ne, ne znam odgovor. I mogu to slobodno da priznam. Suoen sa Gralom, pravi vitez se ui poniznosti. Ui da potuje znakove koji su pred njega postavljeni. Kada sam vidio kako ulazite u opatiju, shvatio sam. Postojao je razlog to ste tu. Da mi pomognete. Ne traim slavu samo za sebe. Sluim daleko veem gospodaru nego stoje moj ponos. Sluim Istini. ovjeanstvo zasluuje da sazna tu istinu. Gral je pronaao sve nas, a sada nas moli da ga otkrijemo. Moramo da delamo zajedno. Usprkos Tibingovoj alosnoj iskrenosti, pitolj je i dalje bio uperen u Sofi dok mu je Langdon prilazio i prihvaao hladni mermerni cilindar. Sirce u njemu zabuktalo je kad Langdon koraknu unatrag. Brojanici su jo uvijek bili poredani bez ikakvog reda, a kripteks je i dalje bio zakljuan. Langdon je promatrao Tibinga. "Kako zna da ga neu odmah razbiti?" Tibingov smijeh ispuni jezivi prezir. "Trebalo je da shvatim da je tvoja prijetnja da e ga razbiti u Crkvi hrama prazna, Roberte. Robert Langdon ne bi nikada razbio kljuni kamen. Ti si povjesniar, Roberte. U ruci ti je klju za

dvije tisue godina povijesti - izgubljeni klju Sangreala. Moe da osjeti due svih vitezova koji su spaljeni na lomai da bi sauvali tajnu. eli li da ih opet osudi na smrt? Ne, ti e ih osvetiti. Pridruit e se velikim ljudima kojima se divi - Da Vinciju, Boticeliju, Njutnu - od kojih bi svaki bio poaen da se sada nalazi na tvom mjestu. Sadraj kljunog kamena nas sve doziva. udi da bude osloboen. Kucnuo je ?as. Sudbina nas je dovela do ovog trenutka." "Ne mogu ti pomoi, Li. Ne znam kako da ga otvorim. Vidio sam Njutnovu grobnicu samo na trenutak. A ak i kad bih znao ifru..." Langdon zastade, svaajui da je ve rekao suvie. "Ne bi mi rekao?" Tibing uzdahnu. "Razoaran sam i iznenaen, Roberte, to ne shvaa koliko mi duguje. Moj zadatak bi bio daleko jednostavniji da smo vas Remi i ja oboje eliminisali kada ste uetali u zamak Vilet. Umjesto toga, riskirao sam sve kako bih postupio na plemenitiji nain." "Ovo je plemenito!" upita Langdon, gledajui u pitolj. "Sonijerova krivica", odvrati Tibing. "On i njegovi senechaux slagali su Sajlasa. Da nisu, doao bih do kljunog kamena bez potekoa. Kako sam mogao i da pomislim da ?e Veliki majstor otii toliko daleko da me prevari i zaveta kljuni kamen otuenoj unuci?" Tibing pogleda Sofi sa puno prezira. "Njoj toliko neupuenoj da joj je bio potreban simbolog za bebisitera." Tibing ponovno pogleda Langdona. "Na sreu, Roberte, ispostavilo se daje prava blagodet to to si ti ukljuen u sve ovo. Umjesto da kljuni kamen ostane zauvijek zakljuan u Depozitnoj banci, ti si ga odatle izvadio i uetao u moj dom." Kuda bih inae pobjegao pomisli Langdon. Zajednica

povijesniara Grala je mala, a Tibing i ja se poznajemo od ranije. Tibing je izgledao samozadovoljno. "Kada sam saznao da vam je Sonijer ostavio poruku na samrti, mogao sam da pretpostavim da imate vrijedne informacije koje se tiu Priorata. Nisam bio siguran da li imate sam kljuni kamen ili znate gdje se on nalazi. Ali s obzirom na to da vam je policija bila za petama, imao sam neki osjeaj da biste se mogli pojaviti na mojim vratima." Langdon je bijesno zurio u njega. "A da se nismo pojavili?" "Kovao sam plan kako da vam pruim ruku pomoi. Na ovaj ili onaj nain, kljuni kamenje morao da doe u zamak Vilet. injenica da ste ga vi dopremili upravo u moje eljne ruke samo je dokaz da sam na pravom putu." "to!" Langdon je bio zgroen. "Trebalo je da Sajlas provali u zamak Vilet i ukrade vam kljuni kamen i tako vas ukloni a da vas ne povrijedi, a mene oslobodi svake sumnje o umeanosti. Meutim, kada sam uvideo sloenost Sonijerovih ifara, odluio sam da oboje ostanete jo malo ukljueni u moju potragu. Mogao sam da kaem Sajlasu da kasnije ukrade kljuni kamen, kada budem znao dovoljno da nastavim sam." "Crkva hrama", ree Sofi, a glas joj je bio preplavljen gnuanjem. Svjetlo se pomalja, pomisli Tibing. Crkva hrama bila je savreno mjesto da se kljuni kamen ukrade od Langdona i Sofi, a njena prividna povezanost sa pjesmom inila ju je odlinim mamcem. Remijeva nareenja su bila jasna - dri se podalje dok Sajlas ne povrati kljuni kamen. Na nesreu, Langdonova prijetnja da e razbiti kljuni kamen o pod kapele uspaniila je Remija. Da se. samo Remi nije pokazao, mislio je Tibing sa aljenjem, sjeajui se vlastite inscenirane otmice. Renti je bio jedina karika koja je vodila do mene, a

on se pokazao! Na sreu, Sajlas i dalje nije bio svjestan Tibingovog pravog identiteta i lako su ga prevarili. Odveo je Tibinga iz crkve i potom naivno promatrao kako Remi 'vezuje' taoca u stranjem djelu limuzine. Kada je pregrada u autu bila podignuta, Tibing je mogao da nazove Sajlasa, iskoristi Uiteljev lani francuski akcent, i uputi Sajlasa pravo u Opus Dei. Jednostavna anonimna dojava policiji Sajlasa je izbacila iz igre. Pobrinuo sam se za jedan kraj problema. Drugi je bio mnogo tei. Remi. Tibing je teko donio tu odluku, ali Remi se naposljetku pokazao kao smetnja. Svaka potraga za Gralom trai rtve. Najjednostavnije rjeenje nametnulo se Tibingu pri pogledu na mini-bar u limuzini - pljoska, malo konjaka i jedno pakovanje kikirikija. Prah na dnu kesice bio je dovoljan da pokrene Remijevu smrtonosnu alergiju. Kada je Remi parkirao limuzinu, Tibing je izaao iz stranjeg dijela, priao suvozakim vratima i sjeo naprijed, pored Remija. Nekoliko minuta kasnije, izaao je iz kola, ponovno se popeo u stranji dio, uklonio dokaze i naposljetku opet izaao kako bi izvrio posljednju fazu svoje misije. Do Vestminsterske opatije se stizalo kratkom etnjom, i iako su Tibingove proteze za noge, take i pitolj aktivirali detektor metala, iznajmljeni policajci nisu znali to da rade. Da li da traimo od njega da skine proteze? Da pretraimo bogalja? Tibing je zbunjenim uvarima pod nos turio graviranu karticu. Vitez Kraljevstva. Jadnici su se praktino saplitali jedan o drugog dok su ga proputali unutra. Sada, promatrajui svoje zbunjene prijatelje, Tibing se opirao nagonu da im otkrije kako je na genijalan nain umijeao Opus Dei u zavjeru koja e uskoro dovesti do propasti itave Crkve. To je moralo da prieka. Imao je neodloan posao.

"Mes amis", objavi Tibing na besprekornom francuskom, "vous ne trouvez pas le Saint-Graal, c'est le Saint-Graal qui vous trouve." Nasmeio se. "Ne moe biti jasnije da se pred nama nalazi zajedniki put. Gral nas je pronaao." Tiina. Potom im se obrati apatom. "Sluajte. ujete li? Gral nam govori kroz vjekove. Moli da bude spaen od ludosti Priorata. Molim vas oboje da uvidite ovu priliku. U ovom trenutku nema sposobnijih ljudi od nas koji bi otkrili kona?nu ifru i otvorili kripteks." Tibing zastade, uarenih oiju. "Moramo da se zakunemo. Zavjet vjere koji emo dati jedni drugima. Zakletva viteza da e otkriti istinu i objaviti je." Sofi se duboko zagledala u Tibingove oi i progovorila ledenim tonom. "Nikada neu izgovoriti zakletvu sa ubojicom. Jedino na to u se zakleti jeste da u se postarati da odete u zatvor." Tibing postade ozbiljan, potom mu licem pree izraz odlunosti. "ao mi je to tako mislite, gospoice." Okrete se i uperi pitolj u Langdona. "A ti, Roberte? Jesi li sa mnom, ili protiv mene?" PREDRAUN Tijelo biskupa Manuela Aringarose izdralo je mnoge vrste bola, pa ipak mu je osjeaj vreline od metka u grudima bio nepoznat. Duboka i teka rana. Ne tjelesna... nego rana blia dui. Otvorio je oi, ali kia mu je zamagljivala pogled. Gdje sam? Osjeao je kako ga dre snane ruke, kako nose njegovo mlitavo tijelo poput krpene lutke, dok mu je crna mantija lelujala okolo. Podiui umornu ruku, obrisao je oi i vidio daje ovjek koji ga nosi Sajlas. Veliki albino sa mukom se kretao maglovitim trotoarom, traei pomo, krikom agonije koji ledi srca. Crvene oi bile su mu

uperene ravno naprijed, a suze su mu tekle niz blijedo, krvlju isprskano lice. Sine moj, proaputa Aringarosa, povrijeen si. Sajlas spusti pogled, lica izoblienog od patnje. "Uasno mi je ao, oe." Izgledalo je da suvie pati da bi mogao da govori. "Ne, Sajlase", odgovori Aringarosa. "Meni je ao. Ja sam kriv za ovo." Uitelj mije obeao da nee biti ubijanja, i ja sam ti rekao da ga slua u potpunosti. "Bio sam suvie nestrpljiv. Suvie sam strahovao. Ti i ja smo obmanuti." Uitelj nikada nije namjeravao da nam da Sveti gral. Sklupan u naruju ovjeka koga je prigrlio prije toliko godina, biskup Aringarosa osjeti kako se vraa kroz vrijeme. U panjolsku. Do svojih skromnih poetaka, kada je podizao malu katoliku crkvu u Ovijedu, sa Sajlasom. 1 kasnije, do New Yorka, gdje je slavio Boga izgradivi impozantno sjedite organizacije Opus Dei u Aveniji Leksington. Prije pet mjeseci, Aringarosa je primio uasne vijesti. Njegovo ivotno djelo bilo je u opasnosti. Do najsitnijih detalja se sjeao sastanka u zamku Gandolfo koji mu je promijenio ivot... vijesti koje su pokrenule itavu ovu katastrofu. Aringarosa je uao u Astronomsku biblioteku Gandolfa visoko podignute glave, oekujui pohvale mnotva ljudi koji ?e mu iskazati dobrodolicu, nestrpljivi da ga potapu po leima zbog izuzetnog zastupanja katolicizma u Americi. Meutim, samo je troje ljudi bilo prisutno. Dravni sekretar Vatikana. Debeo. Hladan. Dvojica visokih talijanskih kardinala. Pritvorno poboni. Samozadovoljni. "Sekretaru?" ree Aringarosa, zbunjen. Okrugli nadzornik pravnih poslova rukovao se sa njim i pokazao na stolicu nasuprot sebi. "Molim vas, udobno se smjestite." Aringarosa je sjeo, oseajui da neto nije u redu.

"Nisam vjet u askanju, biskupe", ree sekretar, "te mi stoga dopustite da budem direktan u vezi sa razlozima vae posjete." "Molim vas, govorite otvoreno." Aringarosa pogleda dvojicu kardinala, koji su ga odmeravali u samozadovoljnom iekivanju. "Kao to vam je dobro poznato", ree sekretar, "Vatikan je u posljednje vrijeme bio zabrinut zbog afera vezanih za sektu Opus Dei." Aringarosa osjeti kako istog trenutka postaje napet. O tome je ve mnogo puta raspravljao sa novim papom za koga se, na Aringarosino veliko nezadovoljstvo, ispostavilo da uznemirujue briljivo podrava liberalne promjene u Crkvi. "elim da vas uvjerim", brzo dodade sekretar, "da Njegova svetost ne trai da mijenjajte ita u nainu na koji obavljate svoj sveeniki poziv." Iskreno se nadam! "Zato sam onda ovdje?" Ogromni ovjek uzdahnu. "Biskupe, ne znam kako da ovo kaem obazrivo, pa u rei direktno. Prije dva dana, Vijee sekretara jednoglasno je odluilo da se opozove podrka Vatikana sekti Opus Dei." Aringarosa je bio siguran da nije dobro uo. "Molim?" "Jednostavno reeno, za est mjeseci od danas, Opus Dei se vie nee smatrati prelaturom Vatikana. Bit ete crkva za sebe. Svijeta stolica e se distancirati od vas. Njegova svetost se sloila i uskoro ete sve dobiti i u pisanoj formi." "Ali... to nije mogue!" "Naprotiv, sasvim je mogue. I neophodno. Njegova svetost se ne slae sa vaim agresivnim merama regrutovanja novih ?lanova i upranjavanjem tjelesnog samomuenja." Zastao je. "Kao ni sa vaim stavovima prema enama. Iskreno, Opus Dei je postao teret i sramota." Biskup Aringarosa je bio zapanjen. "Sramota?" "Nije mogue da ste iznenaeni stoje dolo do ovoga." "Opus Dei je jedina katolika organizacija koja raste! Sada imamo preko jedanaest tisua sveenika!" "Istina. Uznemirujua injenica za sve nas." Aringarosa skoi na noge. "Pitajte Njegovu svetost da li je Opus Dei bio sramota 1982. kada smo pomogli

Banku Vatikana!" "Vatikan ?e uvijek biti zahvalan zbog toga", ree sekretar pomirljivim tonom, "pa ipak jo uvijek ima onih koji vjeruju da je vaa finansijska velikodunost iz 1982. jedini razlog to vam je uope i odobren status prelature." "To nije tono!" Ta insinuacija je duboko uvredila Aringarosu. "U svakom sluaju, namjeravamo da se ponesemo kako valja. Sastavljamo uvjete odvajanja koji e ukljuivati povrat tog novca. Bit e isplaen u pet rata." "Ispla?ujete me?" upita Aringarosa. "Plaate me da bih otiao u miru? A Opus Dei je jedini preostali glas razuma!" Jedan od kardinala podie pogled. "Izvinjavum se, jeste li rekli razuma?" Aringarosa se nagnu preko stola, pootravajui ton. "Zar se zaista pitate zato katolici naputaju Crkvu? Pogledajte oko sebe, kardinale. Ljudi su izgubili potovanje. Strogost vjere je nestala. Crkveno uenje je postalo red za samoposluivanje. Apstinencija, ispoved, priee, baptizam, misa - birajte - izaberite koju god hoete kombinaciju i zanemarite ostatak. Kakvo to religiozno usmerenje Crkva nudi?" "Zakoni iz treeg vijeka", ree drugi kardinal, "ne mogu se primenjivati na savremene Kristove sledbenike. Ta pravila ne mogu da vae u dananjem drutvu." "Pa, ?ini se da u Opus Dei vae!" "Biskupe Aringarosa", ree sekretar tonom koji je pokazivao daje razgovor zavren. "Iz potovanja prema odnosu koji je vaa organizacija imala sa prethodnim papom, Njegova svetost ?e vam dati est mjeseci da se dobrovoljno odvojite od Vatikana. Predlaem da objavite kako se ne slaete sa stavovima Svete stolice i osnujete osobnu kransku organizaciju." "Odbijam!" objavi Aringarosa. "I to ?u mu osobno rei." "Plaim se da Njegova svetost vie ne eli da se

sastaje sa vama." Aringarosa se uspravi. "Ne bi se usudio da ukine osobnu prelaturu prethodnog pape!" "ao mi je." Pogled sekretara nije ustuknuo. "Gospod daje i Gospod uzima." Arongarosa je teturajui se izaao sa tog sastanka, zaprepaten i uspanien. Vrativi se u New York, danima je zurio kroz prozor u obrise grada, ophrvan tugom zbog budunosti kranstva. Nekoliko tjedana kasnije primio je telefonski poziv koji je sve izmijenio. ovjek koji je zvao zvuao je kao Francuz i predstavio se kao Uitelj esta titula u prelaturi. Rekao je da zna za planove Vatikana da uskrati podrku organizaciji Opus Dei. Kako je mogao da zna? pitao se Aringarosa. Vjerovao je da samo nekolicina monika u Vatikanu zna to se sprema organizaciji Opus Dei. Oigledno, vijesti su se rairile. Kada se radilo o traevima, na svijetu nije bilo zidova koji su imali ui kao zidovi Vatikana. "Imam ui svuda, biskupe", proaputao je Uitelj, "a uz pomo tih uiju stekao sam izvesno znanje. Uz vau pomo, mogu da otkrijem skrovite svete relikvije koja e vam donijeti izuzetnu mo... dovoljno moi da natjerate Vatikan da vam se klanja. Dovoljno moi da spasite Vjeru." Zastade. "Ne samo radi sekte Opus Dei. Nego radi svih nas." Gospod uzima... i Gospod daje. Aringarosa osjeti velianstveni zrak nade. "Izloite mi svoj plan." Biskup Aringarosa bio je bez svijesti kada se vrata Bolnice svete Marije otvorie uz utanje. Sajlas se utetura u ulazni hodnik, u deliriju od iscrpljenosti. Padajui na koljena na poploani pod, pozvao je u pomo. Svi na prijemnom odjeljenju zurili su sa zaprepatenjem u polugolog albina sa krvavim sveenikom u naruju. Doktor koji je pomogao Sajlasu da biskupa stave na

nosila smrknuo se kada je biskupu opipao puls. "Izgubio je mnogo krvi. Ne gajim nadu." Aringarosini kapci zadrhtae i on se na trenutak povrati. Pogled mu se zaustavi na Sajlasu. "Dijete moje..." U Sajlasovoj dui je tutnjalo od kajanja i gnjeva. "Oe, pronai u onog tko nas je obmanuo i ubit u ga, pa makar mi za to trebao itav ivot." Aringarosa odmahnu glavom, dok su se spremali da ga odvezu. "Sajlase... ako si ita nauio od mene, molim te... naui ovo." Uze Sajlasovu ruku i snano je stegnu. "Oprotaj je najvei Boji dar." "Ali oe..." Aringarosa sklopi oi. "Sajlase, mora da se pomoli." POGLAVLJE 101 Robert Langdon je stajao ispod visoke kupole naputenog Skuptinskog doma i zurio u cijev pitolja koji je drao Li Tibing. Roberte, jesi li sa mnom, ili protiv mene? Reci kraljevskog povijesniara odzvanjale su u tiini Langdonove svijesti. Nije postojao ispravan odgovor, znao je Langdon. Ukoliko odgovori da, izdaz e Sofi. Ukoliko odgovori ne, Tibing nee imati drugog izbora do da ih oboje ubije. Godine koje je proveo u uionici nisu u njemu razvile nijednu vjetinu koja bi mu koristila pri suoavanju sa uperenim pitoljem. Meutim, uionica ga jeste nauila neemu kada je u pitanju odgovaranje na paradoksalna pitanja. Kada na pitanje ne postoji toan odgovor, postoji samo jedan nain da se iskreno odgovori. Siva zona izmeu "da" i "ne". Gutanje. Zurei u kripteks u svojoj ruci, Langdon je odluio da jednostavno ode. Koraknuo je unatrag a da nije ni podigao pogled, stupajui u ogromno prostranstvo prostorije. Niija zemlja. Nadao se da ?e njegova zaokupljenost

kripteksom Tibingu nagovestiti da je suradnja mogua opcija, kao i da e njegova utnja Sofi pokazati da je nije napustio. Kupujem vrijeme za razmiljanje. Upravo je to Tibing i elio od njega, pogaao je Langdon - da razmilja. Zato mi je predao kripteks. Da bih mogao da osjetim teinu svoje odluke. Britanski povjesniar se nadao da ?e dodir kripteksa Velikog majstora natjerati Langdona da u potpunosti shvati veliinu njegovog sadraja, mamei akademsku radoznalost da nadvlada sve ostalo i tjerajui ga da shvati da bi neuspjeh u otvaranju kljunog kamena znaio gubitak same povijesti. Dok je Sofi i dalje stajala na nianu na drugom kraju prostorije, Langdon se plaio da je jedina nada koja mu je preostala bila da resi tajnu kripteksa. Ako uspijem da otkljuam mapu, Tibing e pristati na pregovore. Usredotouju se na zadatak pred sobom, Langdon se polako kretao ka udaljenim prozorima... doputaju?i svojim mislima da se ispune bezbrojnim astronomskim prizorima na Njutnovoj grobnici. Traite sferu koja bi trebalo da se nalazi na njegovom grobu. Ona govori o ruiastom mesu i osemenjenoj materici. Okrenuvi le?a ostalima, koraao je ka visokim prozorima, traei na njihovim mozaicima od obojenog stakla neki poticaj. Nije ga bilo. Stavi se u Sonijerov um, tjerao je sebe, gledajui kroz prozor ka vrtu. Koja bi to sfera, po njegovom miljenju, trebalo da se nalazi na Njutnovoj grobnici? Prizori zvijezda, kometa i planeta svjetlucali su pod kiom, ali Langdon ih je zanemario. Sonijer nije bio ovjek od znanosti. Bio je humanista, zaljubljenik u umjetnost, povijest. Sveti enski princip... putir... Rua... prognana Marija Magdalena... pad boginje... Sveti gral. Legenda je uvijek prikazivala Gral kao okrutnu ljubavnicu koja plee u senkama tik izvan vidnog polja, koja apue na uho, mami jo korak dalje a

potom iezava u izmaglici. Odsutno gledajui u drvee ije je lie treperilo u vrtu, Langdon je osjeao njeno nestano prisustvo. Znakovi su se nalazili posvuda. Poput siluete koja vam se raga i koja izranja iz magle, grane najstarijeg drveta jabuke u Britaniji cvetale su cvjetovima sa pet latica koje su blistale poput Venere. Boginja je bila u vrtu. Plesala je na kii, pevajui pjesmu vjekova, virei kroz grane prepune pupoljaka, kao da eli da podsjeti Langdona da jabuka znanja raste tik izvan njegovog domaaja. Na drugom kraju prostorije, Tibing je spokojno promatrao Langdona, zagledanog kroz prozor kao da je zaaran. Upravo kao to sam se nadao, mislio je Tibing. Opametite se. Ve netko vrijeme Tibing je sumnjao da bi Langdon mogao posedovati klju pronalaska Grala. Nije bila sluajnost stoje Tibing poeo ostvarivanje svog plana iste noi kada je Langdon imao zakazan susret sa Jacquesom Sonijerom. Budui da je prislukivao kustosa, Tibing je bio siguran da to to s nestrpljenjem oekuje susret sa Langdonom moe da znai samo jedno. Langdonov tajanstveni rukopis pogodio je Prior at u ivac. Langdon je natrapao na istinu, a Sonijer se plai njenog otkrivanja. Tibing je bio siguran da je Veliki majstor pozvao Langdona kako bi ga uutkao. Dovoljno dugo je istina bila uutkivana! Tibing je znao da mora brzo da djeluje. Sajlasov napad imao je dva cilja. Sprijeio bi Sonijera da uvjeri Langdona da uti, a takoer bi se postarao da Langdon bude u Parizu kada se kljuni kamen konano nae u Tibingovim rukama, za sluaj da mu bude potreban. Bilo je gotovo previe jednostavno udesiti fatalni susret izmeu Sonijera i Sajlasa. Imao sam pouzdane

informacije o Sonijerovim najdubljim strepnjama. Prethodnog dana, Sajlas je nazvao kustosa i predstavio se kao zabrinuti sveenik. "Gospodine Sonijer, oprostite, moram smjesta da razgovaram sa vama. Nikada ne bih prekrio svetinju ispovijesti, ali u ovom sluaju osjeam da moram. Upravo mi se ispovedio ovjek koji tvrdi da je ubio lanove vae obitelji." U Sonijerovom odgovoru bilo je zapanjenosti, ali i opreza. "Moja obitelj je poginula u nesrei. Policijski izvjetaj nije ostavljao mjesta sumnji." "Da, u prometnoj nesrei", rekao je Sajlas, cimajui udicu. "ovjek sa kojim sam razgovarao rekao je da je izgurao njihova kola sa puta u rijeku." Sonijer je utio. "Gospodine Sonijer, nikada ne bih nazvao direktno vas, da taj ovjek nije rekao neto zbog ?ega sam zabrinut za vau sigurnost." Zastao je. "Takoer je spomenuo vau unuku, Sofi." Spomen Sofinog imena bio je odluujui udarac. Kustos je predloio Sajlasu da ga odmah posjeti, na najsigurnijem mjestu koje je Sonijer znao - u njegovoj uredu u Luvru. Potom je nazvao Sofi kako bi je upozorio na moguu opasnost. Sastanak sa Robertom Langdonom istog trenutka je pao u zaborav. Sada kada je Langdon bio na drugom kraju prostorije, odvojen od Sofi, Tibingje osjeao daje konano otuio dvoje suputnika. Sofi Nevo i dalje je bila prkosna, ali Langdon je oigledno sagledao situaciju iz ireg ugla. Pokuavao je da otkrije ifru. On shvaa koliko je vano da pronaemo Gral i,oslobodimo ga stega. "Nee vam ga otvoriti", hladno ree Sofi. "ak i da moe." Tibingje bacao poglede ka Langdonu dok je Sofi i dalje drao na nianu. Sada je bio prilino uvjeren da e morati da ga upotrijebi. Iako ga je ta ideja uznemiravala, znao je da nee oklevati ukoliko do toga doe. Pruio sam joj priliku da uini ono to je ispravno. Gral je vaniji i vei od svakog od nas. Tog trenutka, Langdon se okrenu od prozora.

"Grobnica..." iznenada ree, gledajui ih dok mu je slabani traak nade svetlucao u oima. "Znam gdje treba traiti na Njutnovom grobu. Da, mislim da mogu da pronaem ifru!" Tibingu poskoi srce. "Gdje, Roberte? Reci mi!" Sofi je zvu?ala zaprepateno. "Roberte, nemoj! Nee mu pomoi, zar ne?" Langdon im prie odlunim, krupnim koracima, drei kripteks ispred sebe. "Ne", rekao je, a pogled mu postade tvr?i kada se okrenu ka Liju. "Neu dok tebe ne pusti." Tibingov optimizam se pomuti. "Toliko smo blizu, Roberte. Nemoj da se igra sa mnom!" "Ne igram se", ree Langdon. "Pusti je. Potom ?u te odvesti do Njutnove grobnice. Zajedno emo otvoriti kripteks." "Nikuda ja ne idem", odluno ree Sofi, dok su joj se oi skupljale od bijesa. "Taj kripteks je meni dao moj djede. Nije va i nije na vama da ga otvorite." Langdon se okrete, zabrinutog izraza. "Sofi, molim te! U opasnosti si. Pokuavam da ti pomognem!" "Kako? Tako to e razotkriti tajnu zbog koje je moj djede umro, pokuavajui daje sauva? Vjerovao ti je, Roberte. Ja sam ti vjerovala!" U Langdonovim plavim oima se sada vidjela panika. Tibing nije mogao a da se ne nasmeje promatrajui ih kako rade jedno protiv drugog. Langdonovi kavalirski pokuaji bili su patetini. Na rubu otkrivanja jedne od najveih tajni u povijesti, on se bake sa enom koja je dokazala da nije dostojna ovog pohoda. "Sofi", molio ju je Langdon. "Molim te... mora otii." Odmahnula je glavom. "Neu, sve dok kripteks ili ne preda meni ili razbije o pod." "Molim?" Langdon nije mogao da vjeruje. "Roberte, moj djede bi vie volio da njegova tajna bude zauvijek izgubljena nego daje vidi u rukama ubojice." Sofine oi izgledale su kao da e se svakog trena napuniti suzama, ali to se nije dogodilo.

Zurila je pravo u Tibinga. "Ubijte me ako morate. Nemam namjeru da ostavim zavetanje svog djeda u vaim rukama." Pa dobro. Tibing nacilja. "Ne!" Langdon viknu, podiui ruku tako da se kripteks nesigurno zaljuljao iznad kamenog poda. "Li, ako makar i pomisli na to, ispustit u ga." Tibing se nasmijao. "Taj blef je upalio kod Reinija. Kod mene nee. Poznajem te malo bolje." "Jesi li siguran, Li?" Jesam. Mora da poradi na svom pokerakom izrazu lica, prijatelju moj. Trebalo mije nekoliko sekundi, ali sada vidim da lae. Nema pojma gdje se na Njutnovom grobu nalazi odgovor. "Iskreno, Roberte? Zna li gdje treba traiti na Njutnovom grobu?" "Znam." Neodlunost u Langdonovim oima javi se samo na tren, ali Tibing ju je spazio. Bila je to la. Oajnika, bijedna la da bi spasio Sofi. Tibinga je Robert Langdon duboko razoarao. Ja sam usamljeni vitez, okruen bezvrednim duama. Morat u sam da odgonetnem kljuni kamen. Langdon i Nevo su sada predstavljali opasnost po Tibinga... i po Gral. Koliko god daje odluka bila bolna, znao je da e je sprovesti u djelo mirne savjesti. Jedini izazov bit e uvjeriti Langdona da spusti kljuni kamen kako bi Tibing mogao sigurno da okona itavu ovu aradu. "in povjerenja", ree Tibing, sputajui pitolj. "Spusti kljuni kamen i moemo da razgovaramo." Langdon je znao da la nije upalila. Vidio je zloslutnu odlunost na Tibingovom licu i znao je da im je kucnuo tren. Kada ga spustim, oboje e nas ubiti. ak i ne pogledavi Sofi, mogao je da uje kako ga njeno srce preklinje u nemom oaju. Roberte, ovaj ovjek nije dostojan Grala. Molim te, nemoj ga staviti u njegove ruke. Po bilo koju cijenu. Langdon je jo prije nekoliko minuta donio odluku, dok je stajao sam pored prozora sa pogledom na vrt.

Zatiti Sofi. Zatiti Gral. Langdon gotovo viknu od oaja. Ali ne vidim kako! Goli trenuci bez iluzija donijeli su sa sobom jasnou uvida kakvu nikada ranije nije osjetio. Istina ti je pred oima, Roberte. Nije znao odakle je dola ta epifanija. Gral ti se ne ruga, Gral poziva duu koja ga je dostojna. Sada, klanjajui se kao suanj nekoliko metara pred Lijem Tibingom, Langdon je spustio kripteks na desetak centimetara od kamenog poda. "Tako, Roberte", proaputa Tibing, uperivi pitolj ka njemu. "Spusti ga." Langdonov pogled se usmjeri navie, ka zjapeoj praznini kupole Skuptinskog doma. Savijajui se jo nie, spazi Tibingov pitolj, uperen pravo u njega. "ao mi je, Li." U jednom pokretu, Langdon se pridie, zamahnuvi rukom ka nebu, i lansirajui kripteks ka kupoli iznad njih. Li Tibing nije osjetio da povlai obara, ali meduza je opalila uz zagluujuu buku. Langdonovo pognuto tijelo jo je bilo u zraku, i metak se zari ispred njegovih stopala. Polovinom svog mozga Tibing je pokuavao da ponovno nacilja i ponovno opali, ali ona snanija polovina vukla je njegov pogled navie, ka kupoli. Kljuni kamen! Vrijeme kao da je stalo, pretopivi se u usporeni san dok se itav Tibingov svijet pretvarao u kljuni kamen koji leti kroz zrak. Gledao je kako stie do najvie toke... za trenutak lebdi u praznini... i potom se sunovrauje, okreui se u zraku, natrag ka kamenom podu. Sve Tibingove nade i svi njegovi snovi munjevito su padali ka tlu. Ne smije da udari o pod! Mogu da ga uhvatim! Tibingovo tijelo reagovalo je instinktivno. Pustio je pitolj i bacio se naprijed, oslobaajui se taka dok je posezao za kripteksom. Isteui ruke i prste, zgrabio je kljuni kamen u zraku. Posrui sa kljunim kamenom stegnutim u akama, Tibing je znao da pada suvie brzo. Nije bilo niega

da ublai pad. Tlo je dodirnuo ispruenim rukama i kripteks udari o pod. Staklo se mrvilo unutar kripteksa uz muan zvuk. itav sekundu, Tibing se nije usuivao da die. Leei ispruen na hladnom podu, zurei niz ispruene ruke u mermerni cilindar u svojim golim akama, preklinjao je stakalce sa octom da izdri. Potom kiseli reski miris octa zapara zrak i Tibing osjeti kako hladna tekuina curi kroz brojanike na njegov dlan. Uhvatila ga je divlja panika. NE! Ocat je sada teklo u mlazu i Tibing je zamiljao papirus kako se unutra raspada. Roberte, budalo jedna! Tajna je izgubljena! Tibing nekontrolirano zajeca. Gral je izgubljen. Sve je uniteno. Snano drhtei u neverici, Tibing pokua da na silu razdvoji cilindar, udei da makar na tren vidi povijest prije nego to se zauvijek rastvori. Na njegovo zaprepatenje, kad je povukao krajeve kljunog kamena, cilindar se otvorio. Zaustavio je dah i provirio unutra. Bio je prazan, sa izuzetkom ostataka mokrog stakla. Nije bilo papirusa koji se rastvara. Tibing se okrenu i pogleda navie, u Langdona. Sofi je stajala pored njega, drei Tibinga na nianu. Zbunjen, Tibing ponovno pogleda u kljuni kamen i shvati. Brojanici vie nisu bili nasumino poredani. Ispisivali su ifru: JABUKA . "Sfera koju je Eva probala", mirno ree Langdon, "izazivajui sveti gnjev Boji. Prvobitni grijeh. Simbol pada svete ene." Tibing osjeti kako se istina hladno i bolno sruila na njega. Sfera koja bi trebalo da se nalazi na Njutnovom grobu nije mogla biti nita drugo do ruiasta jabuka koja je pala sa nebesa, pogodivi Njutna u glavu i inspiriui nastanak njegovog ivotnog dijela. Plod njegovog rada! Ruiasto meso sa osemenjenom matericom! "Roberte", promuca Tibing, zapanjen. "Otvorio si ga. Gdje je... gdje je mapa?" Ne trepnuvi, Langdon posegnu u gornji dep svog sakoa od tvida i paljivo izvue njeni svitak papirusa. Samo nekoliko metara od mjesta na kojem

je Tibing leao, Langdon odmota svitak i pogleda ga. Nakon trenutka koji je trajao itavu vjenost, osmjeh razumijevanja rairi se Langdonovim licem. On zna! Tibingovo srce udelo je za tim znanjem. Njegov ivotni san nalazio se pred njim. "Reci mi!" zahtijevao je Tibing. "Molim te! Oh, boe, molim te! Jo nije suvie kasno!" Dok je zvuk tekih koraka tutnjao niz hodnik ka Skuptinskom domu, Langdon bez rijei smota papirus i gurnu ga natrag u dep. "Ne!" viknu Tibing, uzalud pokuavajui da se podigne. Kada se vrata sa treskom otvorie, Bezu Fa ulete poput bika u arenu, divljim oima pretraujui prostor. Svoju metu Lia Tibinga vidio je kako bespomono lei na podu. Uzdahnuvi sa olakanjem, Fa vrati u futrolu manurin i okrete sa ka Sofi. "Agente Nevo, laknulo mi je to vidim da ste vi i gospodin Langdon sigurni. Trebalo je da se predate kada sam to od vas traio." Britanska policija ulete za Faom, zgrabi izmuenog bogalja i stavi mu lisice. Sofi je zapanjeno gledala Faa. "Kako ste nas pronali?" Fa pokaza na Tibinga. "Pogrijeio je to je pokazao svoju identifikaciju kada je uao u opatiju, uvari su znali da ga traimo." "U Langdonovom je depu!" urlao je Tibing poput luaka. "Mapa Svetog grala!" Dok su Tibinga iznosili van, zabacio je glavu unatrag i urlao. "Roberte! Reci mi gdje se krije!" Dok je prolazio, Langdon ga pogleda u oi. "Samo dostojni pronau Gral, Li. Ti si me tome nauio." POGLAVLJE 10Z Izmaglica se nisko spustila nad etvrt Kensington Gardens kada je Sajlas doao, epajui, do istine skrivene od pogleda. Kleknuvi na mokru travu, mogao je da osjeti topli mlaz krvi kako tee iz rane od

metka tik ispod rebara. Ipak, gledao je pravo ispred sebe. Magla je uinila da prizor dobije nebesku dimenziju. Podiui krvave ruke da se pomoli, promatrao je kapljice kie kako mu miluju prste, ponovno ih izbelevi. Mogao je da osjeti kako mu se tijelo raspada, dio po dio, u izmaglici. Ja sam duh. Povjetarac zahuja pored njega, nosei vlaan, zemaljski miris novog ivota. Svakom ivom elijom u svom slomljenom tijelu, Sajlas se molio. Molio se za oprotaj. Molio se za milost. Iznad svega, molio se za svog uitelja... biskupa Aringarosu... da ga Gospod ne odvede prije vremena. Ostalo mu je jo toliko mnogo posla. Magla se sada pretvarala u kovitlac oko njega, i Sajlas se osjeti toliko lakim da je bio siguran da bi ga i slamke mogle podii. Zatvarajui oi, izgovorio je posljednju molitvu. Odnekud u magli, glas Manuela Aringarose aputao mu je. Na Gospod je dobar i milosrdan Bog. Sajlasov bol konano poe da iezava. Znao je da je biskup u pravu. POGLAVLJE 103 Bilo je kasno popodne kada se londonsko sunce probilo kroz oblake i grad poeo da se sui. Bezu Fa osjeao se umorno dok je izlazio iz sobe za ispitivanje i pozivao taksi. Sir Li Tibing buno je protestirao govorei da je nevin. Ipak, na osnovu njegovog nepovezanog buncanja o Svijetom gralu, tajnim spisima i misterioznim bratstvima, Fa je posumnjao da prepredeni povjesniar priprema teren za svoje odvjetnike i obranu na osnovu neuraunljivosti. Ba, pomislio je. Lud. Tibing je pokazao genijalnu preciznost u kovanju plana koji je na svakom koraku titio njegovu nevinost. Iskoristio je i Vatikan i Opus Dei. Njegov prljavi posao obavljali su, ne znajui, monah - fanatik i oajni biskup. to je bilo jo pametnije, Tibing je svoju elektronsku stanicu za

prislukivanje smjestio na jedino mjesto do kojeg paralizovani ovjek nikako ne moe doi. Samo prislukivanje izvodio je njegov sluga, Remi- jedina osoba kojoj je pravi Tibingov identitet bio poznat a koji je sada, ba zgodno, bio mrtav zbog alergijske reakcije. Teko da je to djelo nekoga kome nedostaju mentalne sposobnosti, mislio je Fa. Informacije koje je Kole poslao iz zamka Vilet nagovetavale su daje Tibingova prepredenost ila toliko daleko da je ak i sam Fa mogao poneto od njega da naui. Da bi uspjeno sakrio bubice za prislukivanje u nekim od najmonijih ured Pariza, Tibing se okrenuo Grcima. Trojanski konji. Neke od Tibingovih rtava primile su vrijedne poklone u vidu umetnikih dijela, drugi su se, ne sumnjajui, nadmetali na aukcijama na kojima je Tibing postavio naroite mamce. U Sonijerovom sluaju, kustos je primio poziv za veeru u zamku Vilet, kako bi razgovarali o mogunosti da Tibing financira novo Da Vincijevo krilo u Luvru. Poziv Sonijeru sadrao je neupadljivi postskriptum u kojem je Tibing izrazio svoju fasciniranost vitezom-robotom za kojeg se prialo da ga je Sonijer napravio. Dovedite ga na veeru, predloio je Tibing. Sonijer je, oigledno, upravo to i uinio - i ostavio viteza bez nadzora dovoljno dugo da bi Remi Legaludek na njemu napravio jedan neupadljivi dodatak. Sada, sjedei na zadnjem sjeditu taksija, Fa zatvori oi. Jo jedna stvar kojom moram da se pozabavim prije nego to se vratim u Pariz. Soba za oporavak u Bolnici svijeta Marija bila je okupana suncem. "Sve ste nas zadivili", ree sestra, osmehujui mu se. "Pravo udo." Biskup Aringarosa joj uputi slabaan osmjeh. "Uvijek sam bio blagoslovljen." Sestra dovri svoj posao i ostavi ga samog. Sa zadovoljstvom je osjeao toplu sunevu svjetlost na svom licu. Prola no bila je najmranija no u njegovom ivotu.

Obeshrabreno pomisli na Sajlasa, ije tijelo je pronaeno u parku. Molim te oprosti mi, sine moj. Aringarosa je udeo da Sajlas bude dio njegovog velianstvenog plana. Prole noi, meutim, Aringarosa je primio poziv od Bezu Faa, koji ga je ispitivao o njegovoj navodnoj povezanosti sa opaticom ubijenom u crkvi Sen-Sulpis. Aringarosa shvati da je veer polo uasno naopako. Vijesti o jo etiri ubojstva pretvorile su njegov uas u agoniju. Sajlase, to si to uinio! Ne uspevi da stupi u kontakt sa Uiteljem, biskup je znao daje preputen sam sebi. Iskoriten. Jedini nain da zaustavi krvavi lanac dogaaja ije je pokretanje pomogao bio je da sve prizna Fau. Od tog trenutka, Aringarosa i Fa jurili su da dou do Sajlasa prije nego to ga Uitelj uvjeri da ponovno ubije. Krajnje iscrpljen, Aringarosa je sklopio oi i sluao televizijski izvjetaj o hapenju istaknutog britanskog viteza, sir Lia Tibinga. Uitelj je razotkriven. Tibing je uo za planove Vatikana da se ogradi od organizacije Opus Dei. Odabrao je Aringarosu kao savrenog piona za svoj plan. Naposljetku, tko bi radije slijepo poao za Svetim gralom od ovjeka poput mene koji moe sve da izgubi? Gral bi donio ogromnu mo onome tko ga posjeduje. Li Tibing je lukavo titio svoj identitet - pretvarao se da ima francuski naglasak i pobono srce, i zahtijevao je da bude isplaen jedinom stvari koja mu nije bila potrebna - novcem. Aringarosa je bio suvie eljan da bi posumnjao. Cijena od dvadeset milijuna eura bila je sitnica u usporedbi sa Gralom, a s obzirom na to da je Vatikan platio odvajanje od organizacije Opus Dei, financijski dio je tekao glatko. Slijepi vide ono to ele da vide. Tibingova vrhunska uvreda, naravno, bila je ta to je zahtijevao da bude isplaen obveznicama Vatikana kako bi istraga, ukoliko bilo to po?e po zlu, vodila do Rima.

"Drago mi je to vidim da ste dobro, ekselencijo." Aringarosa je prepoznao grubi glas koji mu se obraao sa praga, ali nije oekivao takvo lice - otre, mone crte, zalizanu kosu i iroki vrat koji se napinjao iz tamnog odijela. "Kapetan Fa?" upitao je Aringarosa. Samilost i briga koje je kapetan pokazao za Aringarosinu sinonu muku navele su biskupa da zamisli daleko neniji izgled. Kapetan prie krevetu i podie poznatu, teku crnu aktovku na stolicu. "Vjerujem da je ovo vae." Aringarosa pogleda torbu punu obveznica i istog trenutka se posrami. "Da... hvala vam." Zastade dok je prelazio prstima preko ava arava, a potom nastavi. "Kapetane, dobro sam razmislio o ovome, i moram da vas zamolim za uslugu." "Naravno." "Obitelji onih u Parizu koje je Sajlas..." Zastao je, izborivi se sa emocijama. "Jasno mije da nikakva suma ni u kom sluaju ne moe da nadoknadi izgubljene ivote, pa ipak, ako biste bili ljubazni da podijelite sadraj ove aktovke... porodicama rtava." Faove tamne oi dugo su ga posmatrale. "estit gest, ekselencijo. Postarat u se da vae elje budu sprovedene u djelo." Meu njima nastade teka tiina. Na televiziji, mravi francuski policajac drao je konferenciju za tisak ispred velelepnog zdanja. Fa vide o kome se radi i svu pozornost usmjeri ka ekranu. "Porunie Kole", poe reporter BBC-ja, optuujuim tonom. "Prole noi je va kapetan javno optuio dvoje nevinih ljudi za ubojstvo. Da li e Robert Langdon i Sofi Nevo traiti da vae odjeljenje prizna odgovornost? Da li e to kapetana Faa kotati posla?" Osmjeh porunika Kolea bio je umoran ali miran. "Moje iskustvo je pokazalo da kapetan Bezu Fa rijetko pravi greke. Jo uvijek nisam sa njim razgovarao o ovome, ali znajui kako on radi, vjerujem da je njegova javna potjera

za agentom Nevo i gospodinom Langdonom bila dio strategije sa ciljem da se namami pravi ubojica." Reporteri razmenie iznenaene poglede. Kole nastavi. "Da li su gospodin Langdon i agent Nevo bili dobrovoljni uesnici ove zamke, ne znam. Kapetan Fa ima obiaj da detalje svojih kreativnih metoda uva za sebe. Sve to za sada mogu da potvrdim jeste da je kapetan uhapsio krivca i da su i gospodin Langdon i agent Nevo na sigurnom." Fau je na usnama igrao slabaan osmjeh kada se okrenuo natrag ka Aringarosi. "Dobar ovjek, taj Kole." Prolo je nekoliko trenutaka. Naposljetku, Fa pree rukom preko ela, zagladivi kosu dok je gledao u Aringarosu. "Ekselencijo, prije nego to se vratim u Pariz, elio bih da razgovaramo o jo samo jednoj stvari - vaem nepromiljenom letu za London. Podmitili ste pilota da promjeni kurs. Na taj nain ste prekrili itav niz meunarodnih zakona." Aringarosa klonu. "Bio sam oajan." "Da. A oajan je bio i pilot kada su ga moji ljudi ispitivali." Fa posegnu u dep i izvadi prsten sa ljubiastim ametistom i poznatom runo raenom aplikacijom mitre i biskupske palice. Aringarosi navree suze dok je prihvatao prsten i ponovno ga stavljao na prst. "Bili ste toliko ljubazni." Isprui ruku i stegnu Faovu. "Hvala vam." Fa odmahnu, odlazei do prozora i pogledavi grad pred sobom, oigledno zadubljen u misli. Kada se okrenuo, bilo je neeg nesigurnog u njemu. "Ekselencijo, koji je va naredni potez?" Aringarosi je isto pitanje postavljeno prethodne noi, dok je naputao zamak Gandolfo. "Mislim da je moj put neizvestan, kao i va." "Da." Fa zastade. "Mislim da u se penzionirati prije vremena." Aringarosa se osmehnu. "Malo vjere moe da uini uda, kapetane. Malo vjere." POGLAVLJE 104

Kapela Roslin - esto nazivana Katedralom kodova nalazi se jedanaest kilometara juno od Edinburga u kotskoj, na mjestu drevnog hrama posveenog bogu Mitri. Kapela, koju su 1446. godine podigli vitezovi templari, obiljeena je nizom simbola koji zbunjuju mnoge umove a koji vode porijeklo iz jevrejske, hrianske, egipatske, masonske i paganske tradicije. Geografske koordinate kapele tono se poklapaju sa sjevero-junim meridijanom koji prolazi kroz Glastonberi. Ova longitudinalna Ruina linija predstavlja tradicionalno obiljeje otoka Avalon kralja Artura i smatra se sredinjim stubom svete geometrije Britanije. Upravo po ovoj blagoslovenoj Ruinoj liniji Roslin je dobio ime. Neuglaeni tornjevi Roslina bacali su duge veernje sjene kada su Robert Langdon i Sofi Nevo zaustavili iznajmljena kola na travnatom parkingu u podnoju strmine na kojoj se uzdizala kapela. Njihov kratak let od Londona do Edinburga predstavljao je odmor, iako nijedno od njih dvoje nije spavalo u oekivanju onoga to se nalazilo pred njima. Podiui pogled ka goloj graevini ocrtanoj naspram neba prekrivenog oblacima, Langdon se osjeti poput Alise koja strmoglavce pada u zeju rupu. Mora da je ovo san. Ipak, znao je da tekst Sonijerove posljednje poruke nije mogao biti odreeniji. Sveti gral eka ispod drevnog Roslina. Langdon je matao da e Sonijerova "mapa Grala" biti dijagram crte na kojem krii oznaava traeno mjesto - pa ipak je posljednja tajna Priorata otkrivena na isti nain na koji im se Sonijer od poetka obraao. Jednostavnim stihovima. etiri precizna stiha koja su bez sumnje ukazivala upravo na ovo mjesto. Pored toga to se u njima Roslin spominjao po imenu, stihovi nisu zaobili i nekoliko poznatih arhitektonskih obeleja te kapele. Usprkos jasnoi Sonijerovog posljednjeg uputstva, Langdon se osjeao vie izbaenim iz koloseka nego prosvetljenim. Za njega, kapela Roslin se inila

suvie oiglednom lokacijom. Vjekovima je ta kamena kapela odzvanjala glasinama o domu Svetog grala. Ta su se aputanja pretvorila u povike tokom posljednjih decenija kada je specijalni radar otkrio postojanje nevjerojatne graevine ispod same kapele velike podzemne komore. Ne samo daje kapela iznad ovog dubokog podruma izgledala kao kepec u odnosu na njega, nego se inilo da nema ni ulaza u tu komoru, niti izlaza iz nje. Arheolozi su zahtijevali da ponu miniranje kamenitog tla kako bi doli do tajanstvene odaje, ali zadubina Roslin je izriito zabranila bilo kakva iskopavanja na ovom svijetom mjestu. Naravno, to je samo dolilo ulje na vatru nagaanja. to je to zadubina Roslin pokuavala da sakrije? Roslin je sada postao mjesto hodoaa svih onih koji su tragali za misterijom. Neki su tvrdili da ih je tamo dovelo snano magnetno polje koje je neobjanjivo delovalo na tim koordinatama, neki su tvrdili da su doli kako bi tragali za skrivenim ulazom u podzemnu prostoriju. Meutim, veina je priznavala da su doli jednostavno da bi tumarali okolo i upijali predanje o Svijetom gralu. Iako Langdon nikada ranije nije posjetio Roslin, uvijek bi se nasmijao u sebi kada bi uo da kapelu opisuju kao dom Svetog grala. Istina, Roslin je moda nekada i bio dom Grala, davno... ali sasvim sigurno to vie nije. Suvie je panje skrenuto na Roslin tokom posljednjih decenija, a prije ili kasnije netko bi pronaao na?in da provali u podzemnu komoru. Pravi povijesniari Grala su se slagali da je Roslin mamac - jedan od sporednih orsokaka koje je Priorat tako uvjerljivo smislio. Veeras, meutim, kada je kljuni kamen Priorata stihovima direktno ukazivao upravo na ovo mjesto, Langdon vie nije bio tako samouvjeren. Zbunjujue pitanje prolazilo mu je kroz glavu itavog dana: Zato bi se Sonijer toliko namuio da nas dovede do tako oiglednog mjesta ?

Nametao se samo jedan logian odgovor. Postoji neto u vezi sa Roslinom to tek treba da shvatimo. "Roberte?" Sofije ve stajala izvan kola, osvrui se ka njemu. "Ide li?" U rukama je drala kutiju od ruinog drveta koju im je kapetan Fa vratio. U njoj su se nalazila oba kripteksa, ponovno sastavljena i pohranjena onako kako su ih nali. Papirus sa stihovima bio je sigurno zakljuan u njihovom sreditu - samo nije bilo razbijenog stakalca sa octom. Dok su se kretali dugom ljunkovitom stazom, Langdon i Sofi prooe pored uvenog zapadnog zida kapele. Neupueni posjetioci su pretpostavljali daje taj zid, neobino izboen, predstavljao nezavreni dio kapele. Istina je, sjeao se Langdon, bila daleko zanimljivija. Zapadni zid Solomonovog hrama. Vitezovi templari su osmislili kapelu Roslin kao arhitektonsku kopiju Solomonovog hrama u Jeruzalemu zajedno sa zapadnim zidom, uskim pravougaonim sanktuarijumom i podzemnim trezorom nalik Svetinji nad svetinjama, u kojoj su prvobitnih devet vitezova prvi put iskopali svoje neprocjenjivo blago. Langdon je morao da prizna da je u ideji templara da za Gral izgrade moderni dom, repliku starog postojala indigantna simetrija. Ulaz u kapelu Roslin bio je skromniji nego io je Langdon oekivao. Mala drvena vrata imala su dvije gvozdene arke i jednostavan natpis od hrastovine. ROSLIN Ovaj drevni nain pisanja imena kapele, objasnio je Langdon Sofi, vodio je poreklo od meridijana Ruine linije na kojem se kapela nalazila; ili, kako su povijesniara Grala vie voljeli da vjeruju, od "Linije Rue" obiteljske loze Marije Magdalene. Kapela se uskoro zatvarala. Kada je Langdon povukao i otvorio vrata,

zapahnu ih topao val zraka - kao da drevna graevina umorno uzdie na kraju dugog dana. Ulazni lukovi obilovali su uklesanim petolistima. Rue. Materica boginje. Ulazei sa Sofi, Langdon pogledom pree preko uvenog svetilita, upijajui svaki detalj. Iako je itao opise zapanjujue komplikovanih radova u kamenu u Roslinu, vidjeti ih uivo predstavljalo je upeatljiv susret. Raj za simbologe, tako gaje nazvao jedan Langdonov kolega. Na svakoj povrini u kapeli bili su isklesani simboli - kranska raspea, jevrejske zvijezde, masonski peati, krstovi templara, rogovi izobilja, piramide, astroloki znakovi, biljke, povre, pentagrami i rue. Vitezovi templari bili su vrsni zidari i klesari koji su podizali templarske crkve irom Evrope. Meutim, Roslin je smatran za njihovo najuzvienije djelo ljubavi i potovanja. Vrhunski zidari nijedan kamen nisu ostavili neisklesanim. Kapela Roslin bila je hram svih vjera... svih tradicija... i, iznad svega, hram prirode i boginje. Svetilite je bilo prazno, izuzev aice posjetilaca koji su sluali mladia koji je vodio posljednji obilazak tog dana. Vodio ih je du uvene putanje na podu - nevidljive staze koja je povezivala est kljunih arhitektonskih toaka unutar svetilita. Generacije posjetilaca koraale su ovim pravim linijama, povezujui toke, a njihovi bezbrojni koraci ucrtali su ogroman simbol na podu. Davidova zvijezda, pomisli Langdon. Tu nema sluajnosti. Takoer poznat kao Solomonov peat, ovaj heksagram je nekada bio tajni simbol sveenika zvjezdoznalaca, a kasnije je usvojen od strane izraelitskih kraljeva - Davida i Solomona. Vodi je vidio Langdona i Sofi da ulaze, i iako je bilo vrijeme zatvaranja, prijatno im se osrnehnuo i pokazao im da slobodno razgledaju kapelu. Langdon zahvali klimnuvi glavom i poe dublje u

unutranjost svetilita. Sofi je, meutim, stajala prikovana na ulazu, zbunjenog izraza na licu. "to je bilo?" upita Langdon. Sofi je zurila po kapeli. "Mislim... da sam bila ovdje." Langdon je bio iznenaen. "Ali rekla si da nikada nisi ak ni ula za Roslin." "I nisam..." Prelazila je nesigurno pogledom preko svetilita. "Mora da me je djede doveo ovdje kao sasvim malu. Ne znam. Izgleda poznato." Dok se osvrtala, poela je sve sigurnije da klima glavom. "Da." Pokazala je ka prednjem djelu svetilita. "Ona dva stuba... Ve sam ih vidjela." Langdon pogleda par majstorski izvajanih stupova na drugom kraju svetilita. inilo se da njihova bijela kamena ipka tinja rumenim sjajem pod posljednjim zracima sunca koji su ulazili kroz zapadni prozor. Stubo vi postavljeni tamo gdje bi se uobiajeno nalazio oltar bili su neobian par. Lijevi isklesan jednostavnim, vertikalnim linijama, dok je desni stup bio ukraen kitnjastom, cvetnom spiralom. Sofi se ve kretala ka njima. Langdon pouri za njom. Kad stigoe do stupova, Sofi klimnu glavom u neverici. "Da, sigurno sam ih vidjela!" "Ne sumnjam da si ih vidjela", re?e Langdon, "ali ne mora nuno da znai da je to bilo ovdje." Ona se okrete. "Kako to misli?" "Ova dva stuba su najee kopirane arhitektonske strukture u povijesti. Njihove replike postoje irom svijeta." "Replike Roslina?" Bila je skeptina. "Ne. Replike stupova. Sjea li se da sam ti ranije spomenuo da je i sam Roslin replika Solomonovog hrama? Ova dva stuba izgledaju isto kao i dva stuba u proelju Solomonovog hrama." Langdon pokaza na stup sa lijeve strane. "Ovaj se zove Boas - ili Majstorski stup. Drugi se zove Jakin - ili Pripravniki stup." Zastao je. "Zapravo, bukvalno svaki masonski hram na svijetu ima dva ovakva stuba."

Langdon joj je ve bio objasnio snane povijesne veze templara i modernih masonskih tajnih drutava, ija tri osnovna stupnjeva - Pripravnik slobodni mason, Zanatlija slobodni mason i Majstor slobodni mason seu do ranih dana templara. Posljednji stihovi Sofinog djeda izriito su se pozivali na Majstore slobodne masone koji su ukrasili Roslin prinosei na taj nain svoje 'umjetnike rtve'. Takoer se spominjala i centralna tavanica Roslina, prekrivena isklesanim zvijezdama i planetama. "Nikada nisam bila u nekom masonskom hramu", ree Sofi, jo uvijek promatrajui stubove. "Gotovo sam sigurna da sam ih vidjela ovdje." Okrete se natrag ka unutranjosti kapele, kao da trai jo neto to bi joj podstaklo sjeanje. Ostali posjetioci sada su odlazili, i mladi vodi? se zaputi preko kapele, pribliavajui im se sa prijatnim osmjehom. Bio je to zgodan mladi? u kasnim dvadesetim, sa kolskim naglaskom i rie-plavom kosom. "Spremam se da zatvorim za danas. Mogu li vam pomoi nekako?" Kako bi bilo oko Svetog Grala? htio je da kae "Kod", izlete Sofi, iznenada se setivi. "Ovdje postoji kod!" Vodia je obradovao njen entuzijazam. "Jeste, gospoice." "Nalazi se na tavanici", ree ona, okreui se ka desnom zidu. "Negdje...tamo." On se nasmijei. "Niste prvi put u Roslinu, vidim." Kod, mislio je Langdon. Bio je zaboravio taj dijeli? predanja. Meu bezbrojnim tajnama koje je Roslin krio nalazio se i nadsvoeni prolaz iz kojeg je virilo na stotine kamenih blokova, strei nanie i formirajui neobinu povrinu sastavljenu iz vie ravni. Svaki blok je na sebi nosio isklesani simbol, naizgled nasumian, to je stvaralo ifru nezamislivih proporcija. Neki su vjerovali da ifra otkriva ulaz u komoru ispod kapele. Dragi su vjerovali da otkriva pravu legendu o Gralu. Nije ni bilo vano - kriptografi su vjekovima pokuavali da odgonetnu njeno znaenje. I danas je zadubina Roslin

nudila velikodunu nagradu onome tko uspije da otkrije njeno tajno znaenje, ali ifra je ostala misterija. "Rado bih vam pokazao..." Vodiev glas se izgubio. Moja prva ifra, mislila je Sofi, koraajui sama, u transu, ka ifrovanom luku. Budui da je kutiju od rainog drveta predala Langdonu, istog trenutka zaboravila je sve o Svijetom gralu, Sionskom prioratu i svim misterij ama prethodnog dana. Kada je stigla ispod ifrovanog svoda i ugledala simbole iznad sebe, sjeanja su po?ela da naviru. Seala se svoje prve posjete Roslinu, i zaudo, sjeanja su donijela i neoekivanu tugu. Bila je mala... otprilike godinu dana nakon pogibije obitelji. Djede ju je doveo u kotsku na kratak odmor. Doli su da vide kapelu Roslin prije nego to se vrate u Pariz. Bilo je kasno uveer i kapela je bila zatvorena. Meutim, oni su jo uvijek bili unutra. "Moemo li da idemo kui, Grand-pere" molila ga je Sofi, umorna. "Uskoro, duo, vrlo uskoro." Glas mu je bio melanholian. "Moram ovdje da uradim jo jednu, posljednju, stvar. Hoe li da me saeka u kolima?" "Opet radi neto za neku vanu osobu?" On klimnu. "Brzo ?u. Obeavam." "Mogu li opet da probam ifru u luku? To je zabavno." "Ne znam. Moram da izaem. Nee se plaiti da ostane sama ovdje?" "Naravno da neu!" ree ona diui nosi?. "ak jo nije ni mrak!" On se nasmijei. "U redu onda." Doveo ju je do luka koji joj je ranije pokazao. Sofi se istog trenutka spusti na kameni pod, lee na lea i zagleda se u kola od djelia slagalice iznad sebe. "Resicu ovu ifru dok se ti ne vrati!" "Onda, trkamo se." Sagnuo se, poljubio je u elo i otiao do oblinjih sporednih vrata. "Bit u tu ispred. Ostavit u otvorena vrata. Ako ti zatrebam, samo vikni." Izaao je na blago veernje svetio.

Sofije leala na podu, zurei u ifru. Oi su joj bile pospane. Nakon nekoliko minuta, simboli su postali nejasni. A potom nestadoe. Kada se probudila, pod je bio hladan. "Grand-pere?" Nije bilo odgovora. Ustajui, otresla je haljinu. Sporedna vrata su jo uvijek bila otvorena. Izala je van i vidjela dedu kako stoji na tremu oblinje kamene kue ba iza crkve. Djede je tiho razgovarao sa osobom koja se jedva vidjela iza vrata sa komarnikom. "Grand-pere?" pozvala ga je. Djede se okrenuo i mahnuo joj, pokazujui joj da prieka jo trenutak. Potom se, polako, oprostio od zagonetne osobe u kui i poslao poljubac ka vratima. Vratio se do nje oiju punih suza. "Zato plae, Grand-pereT' Podigao ju je i privio uz sebe. "Oh, Sofi, ti i ja smo se oprostili od mnogo ljudi ove godine. Teko je to." Sofi pomisli na nesreu, na to to se oprostila od mame i tate, bake i malog brata. "Jesi li se opratao od jo jedne osobe?" "Od dragog prijatelja koga veoma volim", odgovorio joj je napuklim glasom. "I plaim se da ga neu ponovno vidjeti veoma dugo." Stojei sa mladiem, Langdon je promatrao zidove kapele sve zabrinutiji i uvereniji da su u orsokaku. Sofi je odlutala da pogleda ifru i ostavila Langdona sa kutijom od ruinog drveta, u kojoj se nalazila mapa Grala, za koju se sada inilo daje beskorisna. Iako su Sonijerovi stihovi jasno ukazivali na Roslin, Langdon nije bio siguran to da radi sada kada su stigli. Stihovi su spominjali "otricu i putir", koje Langdon nigdje nije vidio. Sveti gral eka ispod drevnog Roslina. Njegove kapije uvaju putir i otrica. Postoji neki djeli misterije koji nisu otkrili.

"Mrzim da zabadam nos", ree voi?, promatrajui kutiju od ruinog drveta u Langdonovim rukama. "Ali ova kutija... mogu li da pitam odakle vam?" Langdon se umorno nasmeja. "To je izuzetno duga pria." Mladi je oklijevao, pogleda prikovanog za kutiju. "Veoma je udno moja baka je imala ba takvu kutiju - kutiju za nakit. Istovetno uglaano ruino drvo, ista intarzija rue, ak i arke izgledaju isto." Langdon je znao da mladi? sigurno grijei. Ako je ikada ijedna kutija bila jedinstvena, onda je to ova - kutija naroito napravljena za kljuni kamen Priorata. "Dvije kutije mogu biti sline ali..." Sporedna vrata se buno zatvorie, privlaei njihove poglede. Sofi bjee izala bez riji i sada je ila niz strminu ka kamenoj kui pored kapele. Langdon je zurio za njom. Kuda ide? Od kako su uli u zgradu, ponaala se udno. Okrenuo se ka vodiu. "Znate li kakva je to kua?" On klimnu, takoer zbunjen to je Sofi silazila ka njoj. "To je upni dvor. Nadzornica kapele ivi u njemu. Ona je takoer i direktor zadubine Roslin." Zastade. "I moja baka." "Vaa baka je na elu zadubine Roslin?" Mladi klimnu. "Ja ivim sa njom u upnom dvoru, pomaem da se ouva kapela i vodim obilaske." On slegnu ramenima. "ivio sam ovdje itavog svog ivota. Baka me je othranila u toj kui." Zabrinut za Sofi, Langdon pree preko kapele ka vratima da bi je pozvao. Bio je tek na pola puta kada se zaustavi u mjestu. Neto to je mladi? Rekao tek sada mu je doprlo do svijesti. Baka me je othranila. Langdon pogleda ka Sofi koja je bila na strmini, potom na kutiju od ruinog drveta u svojim rukama. Nemogue. Polako, Langdon se okrete ka mladiu. "Kaete da vaa baka ima ovakvu kutiju?" "Gotovo identinu."

"Odakle joj?" "Moj djede ju je napravio za nju. Umro je kada sam bio beba, ali moja baka jo pria o njemu. Kae da je imao genijalne ruke. Pravio je razne stvari." Langdon krajikom oka primjeti kako na povrinu isplivava nezamisliva mrea veza. "Kaete da vas je othranila baka. Smijem li da pitam to se dogodilo sa vaim roditeljima?" Mladi je bio iznenaen. "Umrli su kada sam bio mali." Zastade. "Istog dana kada i moj djede." Langdonovo srce je tuklo. "U prometnoj nesrei?" Mladi ustuknu, a pogled zaprepatenosti mu se javi u maslinastozelenim oima. "Da. U prometnoj nesrei. itava moja obitelj umrla je tog dana. Izgubio sam dedu, roditelje, i..." Oklijevao je, gledajui u pod. "I sestru", ree Langdon. Vani na strmini, kua od neobraenog kamena bila je tono onakva kakvom ju je Sofi pamtila. No se sputala i kua je odavala toplu auru dobrodolice. Miris kruha provejavao je kroz otvorena vrata sa komarnikom, a zlatno svetio sijalo je u prozorima. Dok se pribliavala, Sofije ula kako netko unutra tiho jeca. Kroz vrata, Sofi ugleda stariju enu u hodniku. Leima je bila okrenuta vratima, ali Sofi je mogla da vidi da plae. ena je imala dugu, bujnu srebrnu kosu koja prizva neoekivani traak sjeanja. Oseajui kako je neto privlai, Sofi stupi na stepenice trema. ena je stezala uramljenu fotografiju ovjeka i prstima prelazila preko njegovog lica sa tugom punom ljubavi. Bilo je to lice koje je Sofi dobro poznavala. Grand-pere. ena je oigledno ula tunu vijest o njegovoj smrti. Daska zakripa pod Sofinim nogama i ena se polako okrenu. Tunim oima pogleda Sofi. Sofije eljela da pobjegne, ali je umjesto toga stajala kao opinjena. ena nije skidala sa nje svoj uareni pogled dok je sputala fotografiju i prilazila vratima sa

komarnikom. inilo se da je prola itava vjenost dok su dvije ene zurile jedna u drugu kroz tanku mreu. Potom, poput nabujalog valova oceana koji se polako nadima, izraz na eninom licu pretvarao se od nesigurnosti... do neverice... do nade... i naposljetku, do vrhunske radosti. Gurnuvi vrata, ona izae, pruajui njene ruke ka Sofi, dotiui joj zaprepateno lice. "Oh, drago dijete... vidi je!" Iako je Sofi nije prepoznavala, znala je tko je ta ena. Pokuala je da govori, ali otkri da ak ne moe ni da die. "Sofi", zajeca ena, ljubei je u elo. Sofine rijei behu apat guenja. "Ali... Grand-pere je rekao da si..." "Znam." ena spusti svoje njene ruke na Sofina ramena i zagleda se u nju poznatim oima. "Tvoj djede i ja smo bili primorani da kaemo mnogo toga. Uinili smo ono to smo mislili da je ispravno. Tako mi je ao. Bilo je to radi tvoje sigurnosti, princezo." Sofi je ula njenu posljednju rije i istog trenutka pomislila na dedu, koji ju je toliko godina zvao princezom. Zvuk njegovog glasa kao daje sada odjekivao u drevnom kamenu Roslina, sputajui se kroz zemlju i odzvanjajui u nepoznatim dubinama. ena zagrli Sofi, dok su joj suze nekontrolisano tekle. "Tvoj djede je toliko elio da ti sve kae. Ali stvari su loe stajale izmeu vas. Toliko se trudio. Mnogo toga treba objasniti." Ponovno poljubi Sofi u elo, potom joj proaputa na uho. "Nema vie tajni, princezo. Vrijeme je da sazna istinu o svojoj obitelji." Sofi i njena baka sedele su na stepenicama trema, zagrljene i uplakane, kada mladi vodi dotra preko travnjaka. Oi su mu sijale u nadi i neverici. "Sofi?" Kroz suze, Sofi klimnu, ustajui. Nije poznavala

mladievo lice, ali kada se zagrlie, osjeti snagu krvi koja tee kroz njegove vene... krvi za koju je sada znala da im je zajednika. Kada je Langdon doao preko travnjaka da im se pridrui, Sofi nije mogla da zamisli da se koliko juer osjeala najusamljenijom na svijetu. A sada, nekako, na ovom stranom mjestu, u drutvu troje ljudi koje jedva da je poznavala, konano je osjeala da je kod kue. POGLAVLJE No se spustila na Roslin. Robert Langdon stajao je sam na tremu kue od neobraenog kamena, uivajui u smehu koji je dopirao kroz vrata sa komarnikom. alica snane brazilske kave koju je drao u ruci pomogla mu je da se malo okrepi, ipak samo nakratko. Umor u njegovom tijelu sezao je do sri. "Tiho ste se iskrali", rekao je glas iza njega. Okrenuo se. Sofina baka je stajala iza njega, srebrne kose koja je svetlucala u noi. Njeno ime, barem tokom posljednjih dvadeset osam godina, bilo je Mari Sovel. Langdon se umorno osmehnu. "elio sam da vau obitelj ostavim nasamo netko vrijeme." Kroz prozor, vidio je Sofi kako razgovara sa bratom. Mari mu prie i stade pored njega. "Gospodine Langdon, kada sam ula Da je Jacques ubijen, bila sam prestravljena zbog Sofi. Ve?eras, kada sam je ugledala kako stoji na pragu, osjetila sam najvee olakanje u svom ivotu. Ne mogu vam dovoljno zahvaliti." Langdon nije imao pojma kako da odgovori. Iako je htio da Sofi i njenu baku ostavi same da razgovaraju, Mari ga je zamolila da u?e i slua. Moj suprug vam je oigledno vjerovao, gospodine Langdon, pa vam vjerujem i ja. I tako je Langdon ostao, stojei pored Sofi i sluajui sa nemim zaprepatenjem priu o Sofinim pokojnim roditeljima. Bilo je nevjerojatno, ali oboje

su poticali iz merovinkih obitelj - direktnih potomaka Marije Magdalene i Isusa Krista. Sofini roditelji i preci su, radi sigurnosti, promijenili prezimena Plantar i Sen-Kler. Njihova djeca su nastavljala kraljevsku lozu i stoga ih je Priorat predano uvao. Kada su Sofini roditelji poginuli u prometnoj nesrei iji uzrok nije utvren, Priorat se uplaio da je identitet ?lanova kraljevske loze otkriven. "Tvoj djede i ja smo", objanjavala je Mari glasom koji se guio od bola, "morali da donesemo teku odluku tog trenutka kada smo primili telefonski poziv. Auto tvojih roditelja je upravo bio pronaen u reci." Obrisala je suze u oima. "Nas estoro - ukljuujui i vas dvoje unuadi - trebalo je da zajedno budemo u tim kolima. Na sreu, u posljednjem trenutku smo promijenili planove, i tvoji roditelji su otputovali sami. Kada smo ?uli za nesreu, Jacques i ja nikako nismo mogli da znamo to se zaista dogodilo... niti da li se radilo o nesrei." Mari pogleds Soli. "Znali smo da moramo da zatitimo svoju unuad, i uinili smo ono to smo smatrali da je najbolje. Potom smo tvoj brat i ja poeli da se skrivamo pod zatitom Priorata. Jacques, budui da je bio istaknuta linost, nije mogao sebi dopustiti luksuz da nestane. inilo se loginim da Sofi, budui starija, ostane u Parizu, blizu sredita Priorata i pod akovom zatitom." Glas joj se pretvori u apat. "To to smo razdvojili obitelj bila je najtea odluka koju smo ikada morali da donesemo. Jacques i ja smo se viali veoma rijetko, i to uvijek na najtajnijim mjestima...pod budnim okom Priorata. Postoje odreene ceremonije kojima bratstvo uvijek ostaje verno." Langdon je znao da ima jo mnogo toga da se ispria, ali je takoer znao i da to ne treba da uje. Stoga je izaao. Sada, gledajui navie ka tornjevima Roslina, Langdon nije mogao da se otme mislima o nereenoj misteriji Roslina. Da lije Gral zaista ovdje, u Roslinu? I ako

jeste, gdje se nalaze otrica i putir koje je Sonijer spominjao u svojim stihovima? "Ja ?u to uzeti", ree Mari, pokazujui na Langdonovu ruku. "Oh, hvala vam." Langdon joj prui praznu alicu. Zurila je u njega. "Mislila sam na vau drugu ruku, gospodine Langdon." Langdon spusti pogled i shvati da u ruci dri Sonijerov papirus. Ponovno ga je izvadio iz kripteksa u nadi da e uoiti neto to mu je ranije promaklo. "Naravno, ispriavam se." Mari kao da se zabavljala kada je uzela svitak. "Znam ovjeka u jednoj parikoj banci koji vjerojatno veoma nestrpljivo oekuje povratak kutije od ruinog drveta. Andre Vjerne je bio privreni Jacquesov prijatelj, i Jacques mu je bezgrani?no vjerovao. Andre bi uinio sve da postupi u skladu sa akovim zahtevom da vodi rauna o ovoj kutiji." Pa bi me ak i ubio, sjeti se Langdon, odluivi da ne spomene kako je vjerojatno sirotom ovjeku razbio nos. Setivi se Pariza, Langdon se sjeti i trojice senechaux ubijenih prethodne noi. "A Priorat? to e se sada dogoditi?" "Tokii su ve pokrenuti, gospodine Langdon. Bratstvo je opstajalo vjekovima, pa e i ovo preivjeti. Uvijek postoje oni koji ekaju da budu unapreeni i da unaprijede bratstvo." itave veeri je Langdon sumnjao da je Sofina baka usko povezana sa delovanjem Priorata. Naposljetku, Priorat je uvijek imao i ene u svojim redovima. etiri Velika majstora su bile ene. Senechaux su po tradiciji bili mukarci - uvari - pa ipak su ene zauzimale daleko vie poloaje u Prioratu i mogle su se uzdii do najvie pozicije. Langdon pomisli na Lija Tibinga i Vestminstersku opatiju. inilo se da je od onda proao itav jedan ivot. "Da li je Crkva pritiskala vaeg supruga da ne objavi spise Sangreala kad nastupi Kraj dana?" "Zaboga, ne. Kraj dana je legenda koju su smislili paranoini mozgovi.

U uenju Priorata ne postoji nita to bi ukazivalo na datum kada bi trebalo otkriti Gral. Zapravo, Priorat je oduvijek smatrao da Gral nikada ne treba otkriti." "Nikada?" Langdon je bio zapanjen. "Misterija i udo slue naim duama, a ne sam Gral. Ljepota Grala lei u njegovoj eterinoj prirodi." Mari Savel podie pogled ka Roslinu. "Za neke, Gral je putir koji e im donijeti vjeni ivot. Za druge, to je potraga za izgubljenim spisima i svijetom povijeu. A za veinu, vjerujem, Gral je jednostavno jedna velika ideja... velianstveno blago do kojeg se ne moe doi, ali koje nas, nekako, ak i u dananjem svijetu, inspirira i nadahnjuje." "Ali ako spisi Sangreala ostanu sakriveni, pria Marije Magdalene e zauvijek biti izgubljena", ree Langdon. "Zar? Pogledajte oko sebe. Njena pria je u slikarstvu, muzici i knjigama. I to svakim danom sve vie. Klatno se njie. Poinjemo da osjeamo opasnosti nae povijesti... i naih destruktivnih puteva. Poinjemo da osjeamo potrebu za povratkom enskog boanstva." Zastala je. "Spomenuli ste da radite na rukopisu o simbolima enskog boanstva, zar ne?" "Da." Nasmeila se. "Zavrite ga, gospodine Langdon. Pjevajte njenu pjesmu. Svijetu su potrebni moderni trubaduri." Langdon zauta, oseajui teinu njene poruke na sebi. Na otvorenom prostoru, pun mjesec se podizao iznad linije kronji drvea. Okreui pogled ka Roslinu, Langdona obuze udnja da sazna tajnu. Nemoj pitati, rekao je sam sebi. Ovo nije pravi trenutak. Pogleda na papirus u Marinoj ruci, a potom na Roslin. "Postavite pitanje, gospodine Langdon", ree Mari, kao daje to zabavlja. "Stekli ste to pravo." Langdonu krv navre u obraze.

"elite da znate da li je Gral ovdje, u Roslinu." "Moete li to da mi kaete?" Ona uzdahnu, glumei oaj. "Zato ljudi jednostavno ne mogu da ostave Gral na miru?" Nasmeja se, oigledno uivajui. "Zato mislite da je ovdje?" Langdon pokaza na papirus u njenoj ruci. "Stihovi vaeg supruga izriito govore o Roslinu, ali takoer pominju i otricu i putir koji uvaju Gral. Nisam vidio nijedan simbol otrice niti putira ovdje." "Otrica i putir?" upita Mari. "Kako oni to tono izgledaju?" Langdonu bi jasno da se igra sa njim, ali prihvatio je igru, brzo joj opisujui simbole. Licem joj pree izgled neodreenog prisjeanja. "Ah, da, naravno. Otrica predstavlja sve to je muko. Vjerujem da se crta ovako, zar ne?" Kaiprstom je povukla obrise oblika na svom dlanu. "Da", ree Langdon. Mari je nacrtala manje est, "zatvoren" oblik otrice, iako je Langdon viao simbol predstavljen na oba naina. "A obrnuti oblik", ree ona, ponovno crtajui na svom dlanu, "jeste putir, koji predstavlja sve stoje ensko." "Tono", ree Langdon. "I vi kaete da se, meu svim stotinama simbola koje imamo ovdje u kapeli Roslin, nigdje ne pojavljuju ova dva oblika?" "Ja ih nisam vidio." "A ako vam ih pokaem, hoete li pristati da se barem malo naspavate?" Prije nego to je stigao da odgovori, Mari avel sie sa trema i zaputi se ka kapeli. Langdon pouri za njom. Kada je ula u drevnu graevinu, Mari upali svjetla i pokaza na sredite poda svetilita. "Evo ih, gospodine Langdon. Otrica i putir." Langdon je zurio u kameni pod izlizan od bezbrojnih koraka. Bio je prazan. "Ovdje nema niega..." Mari uzdahnu i po?e da kora?a uvenom stazom na podu kapele upisanom

koracima, istom onom putanjom kojom su posjetioci, vidio je Langdon, ili ranije te veeri. Dok je pokuavao da sagleda ogromni oblik, jo uvijek se osjeao izgubljenim. "Ali Davidova zvijezda..." Langdon zastade u pola reci, nijem od zaprepatenja kada je shvatio. Otrica i putir. Stopljeni ujedno. Davidova zvijezda... savreno sjedinjenje mukog i enskog principa... Solomonov peat... koji oznaava Svetinju nad svetinjama, gdje se misli da muko i ensko boanstvo Jahve i Sekina prebivaju. Langdonu je trebao itav minut da do?e do reci. "Stihovi zaista ukazuju na Roslin. Potpuno. Savreno." Mari se nasmijei. "Oigledno." Od implikacija ovog otkria najeio se. "Dakle, Sveti gral se nalazi u komori ispod nas?" Ona se nasmeja. "Samo duhom. Jedno od najstarijih zavjeta Priorata bilo je da vrati Gral u njegovu domovinu, Francusku, gdje bi mogao vjeno da poiva. Vjekovima su ga vukli okolo kako bi bio siguran. Krajnje nedolino. Jacquesov zadatak, kada je postao Veliki majstor, bio je da mu povrati ast tako to e ga vratiti u Francusku i sagraditi mu dostojno prebivalite." "I uspio je u tome?" Sada joj lice poprimi ozbiljan izraz. "Gospodine Langdon, imaju?i u vidu sve to ste uinili za mene no?as, a i kao staratelj zadubine Roslin, mogu sa sigurnou da vam kaem da Gral vie nije ovdje." Langdon odlu?i da insistira. "Ali kljuni kamen bi trebalo da ukazuje na mjesto gdje je Sveti Gral sakriven sada. Zato onda ukazuje na Roslin?" "Moda pogreno tumaite njegovo znaenje. Sjetite se, Gral moe da vas

zavara. A mogao je i moj pokojni suprug." "Ali koliko jasnije moe biti?" upita on. "Stojimo nad podzemnim trezorom koji obeleavaju otrica i putir, ispod zvjezdane tavanice, okrueni umjetnou masona Majstora. Sve to ukazuje na Roslin." "Dobro, dajte da pogledam te tajnovite stihove." Ona odmota papirus i naglas proita pjesmu, odlunim tonom. Sveti gral eka ispod drevnog Roslina. Njegove kapije uvaju putir i otrica. Lei umjetnou majstora punom ljubavi ukraen. Kona?no ispod zvjezdanog neba poiva. Kada je zavrila, ostala je nepomina nekoliko sekundi, sve dok joj osmjeh razumijevanja ne pree licem. "Ah, Jacques." Langdon ju je promatrao, pun iekivanja. "Vi to razumetel" "Kao to ste vidjeli na primeru poda kapele, postoji mnogo naina da se sagledaju jednostavne stvari." Langdon se naprezao da shvati. inilo se da sve to se tie Jacquesa Sonijera ima dvostruko znaenje, pa ipak Langdon nita drugo nije mogao da vidi. Mari umorno zijevnu. "Gospodine Langdon, priznat u vam neto. Nikada zvanino nisam bila upoznata sa podatkom o mjestu na kojem se nalazi Sveti gral. Ali, naravno, jesam bila udata za osobu od ogromnog utjecaja... a i moja enska intuicija je veoma snana." Langdon zausti da neto kae, ali Mari nastavi. "ao mi je to ete, nakon vaeg napornog rada, napustiti Roslin bez pravih odgovora. Ipak, neto mi govori da ete naposljetku pronai to to traite. Jednog ?e vam se dana javiti." Nasmijei se. "A kada se to dogodi, vjerujem da ete umeti da uvate tajnu." Netko je stigao na prag. "Oboje ste nestali", ree Sofi.

"Upravo sam kretala", odgovori njena baka, prilaze?i Sofi na vratima. "Laku no?, princezo." Poljubila ju je u elo. "Nemoj suvie dugo drati gospodina Langdona vani." Langdon i Sofi su je posmntrali kako odlazi natrag ka kui od neobraenog kamena. Kada se okrenula ka njemu, oi su joj bile prepune dubokih osjeanja. "Nije ba kraj kakav sam oekivala." Onda nas je dvoje koji tako osjeamo, pomislio je. Langdon vide da je ophrvana emocijama. Sve to je veeras saznala promijenilo je njen ivot. "Jesi li dobro? Mnogo toga treba prihvatiti." Ona se tiho nasmeja. "Imam obitelj. Odatle u poeti. A tko smo i odakle smo potekli - za to e mi trebati netko vrijeme." Langdonje utio. "Hoe li ostati sa nama?" upita Sofi. "Barem nekoliko dana?" Langdon uzdahnu, ele?i to najvie na svijetu. "Mislim da sam trenutno suvian, Sofi. Ujutro se vraam za Pariz." Izgledala je razoarano, ali svjesna daje to ispravna odluka. Nitko od njih dugo nije progovorio. Naposljetku, Sofi se nagnu ka njemu i, uzevi ga za ruku, izvede ga iz kapele. Hodali su ka malom uzvienju na strmini. kotska priroda odatle se irila pred njima, okupana bledom meseinom koja je provejavala kroz udaljene oblake. Stajali su u tiini, dre?i se za ruke, borei se protiv vela iscrpljenosti koji ih je prekrivao. Zvijezde su se tek sada pojavljivale. Na zapadu, jedna toka je sijala sjajnije od ostalih. Langdon se nasmijei kada je ugleda. Bila je to Venera. Drevna boginja koja ih obasjava svojom postojanom svjetlou. No? je zahladnila. Otar povjetarac se podizao iz dolova. Nakon nekog vremena, Langdon pogleda Sofi. Oi joj behu sklopljene, usne oputene u zadovoljnom osmehu. I Langdonu kapci oteae.

Nevoljko, stegnu joj ruku. "Sofi?" Lagano, ona otvori o?i i okrete se ka njemu. Lice joj je bilo prelijepo na mjeseini. Pospano mu se osmehnu. "Zdravo." Langdon se neoekivano rastui kada shvati da se vraa u Pariz bez nje. "Moda u otii prije nego to se probudi." Zastade, dok mu se knedla zaustavljala u grlu. "ao mi je, ne idu mi dobro..." Sofi prui svoju nenu ruku i prisloni mu je uz lice. Potom, naginjui se naprijed, njeno ga poljubi u obraz. "Kada ?u te ponovno vidjeti?" Langdon se izgubi u njenim o?ima. "Kada?" Zastade, mislei da li je znala koliko se i sam to pitao. "Pa, zapravo, sljedeeg mjeseca drim predavanje na konferenciji u Firenci. Bit u tamo tjedan dana i neu imati ba nita da radim." "Da li je to poziv?" "ivjet emo luksuzno. Daju mi sobu u hotelu Bruneleski." Sofi se nestano nasmijei. "Mnogo toga podrazumijevate, gospodine Langdon." Ustuknu kada shvati kako je to zvualo. "Mislio sam..." "Nita ne bih voljela vie nego da se naem sa tobom u Firenci, Roberte. Ali pod jednim uvjetom." Glas joj postade ozbiljan. "Nema muzeja, crkava, grobnica, umetnikih dijela, relikvija." "U Firenci? Tjedan dana? Pa nema to drugo da se radi." Sofi se nagnu ka njemu i ponovno ga poljubi, ovoga puta u usta. Tijela im se priljubie, prvo bojaljivo, potom potpuno. Kada se odmaknula, oi su joj bile pune obeanja. "U redu", uspije da promuca Langdon. "Zakazali smo sastanak." Robert Langdon se iznenada probudi. Sanjao je. Na

ogrtau pored njegovog kreveta stajao je monogram HOTEL RIC PARIZ. Mutno svetio je provejavalo kroz roletne. Smrkava se ili svie? pitao se. Langdonovo tijelo bilo je toplo i veoma zadovoljno. Vei dio prethodna dva dana je prespavao. Polako se uspravljajui u krevetu, shvati to ga je to probudilo... najudnija misao. Danima je ve pokuavao da sredi poplavu informacija, ali sada je otkrio da je usredotoen na neto o emu ranije nije mislio. Da lije mogue? Dugo je ostao nepomian. Potom ustade iz kreveta i ode do mramorne tu-kabine. Uao je unutra i pustio snane mlazeve da mu masiraju ramena. Ipak, misao ga je omamila. Nemogue. Dvadeset minuta kasnije, Langdon je izaao iz hotela Ric na Trg Vendom. No se sputala. Dani spavanja uinili su da ne zna koje je doba... pa ipak, um mu je bio neobino bistar. Obeao je sebi da e se zaustaviti u holu hotela da popije kavu sa mlijekom i razbistri misli. Umjesto toga, noge su ga iznele pravo kroz glavni ulaz u pariku no koja se tek budila. Koraajui ka istoku, Langdon je osjeao kako uzbuenje u njemu raste. Skrenuo je ka jugu u ulicu Rielje, gdje je zrak postajao sladak od mirisa rascvetalog jasmina iz velelepnih vrtova Palais Rovala. Nastavio je ka jugu sve dok nije ugledao ono to je traio - uveno blistajue prostranstvo uglaanog crnog mramora. Stupajui na njega, Langdon pogledom pretrai povrinu pod svojim nogama. U roku od nekoliko sekundi, pronaao je ono to je znao da se tu nalazi nekoliko bronanih medaljona umetnutih u tlo u

savreno pravoj liniji. Svaki disk je bio promjera dvanaest centimetara, sa ugraviranim slovima N i S. Nord. Sud. Sjever. Jug. Okrenuo se ka jugu, pratei pogledom produenu liniju formiranu od medaljona. Ponovno poe da koraa, slijedei trag, promatrajui plonik. Dok je zalazio za ugao Komedi Fransez, jo jedan bronani medaljon proe ispod njegovih stopala. Da! Ulice Pariza, saznao je jo davno, bile su ukraene sa 135 ovakvih bronanih markera umetnutih u plonike, dvorita i ulice, du sjevero-june gradske ose. Jednom je pratio liniju od crkve Sveto Srce, sjeverno preko Sene i naposljetku do stare Parike opservatorije. Tamo je otkrio znaenje svete staze koju je sledio. Prvobitni meridijan zemlje. Prva nulta longituda svijeta. Parika drevna Ruina linija. Sada, dok je urio preko ulice Rivoli, mogao je da osjeti da mu je krajnje odredite na domaku. Manje od jednog bloka udaljeno. Sveti gral eka ispod drevnog Roslina. Otkrivenja su sada navirala u talasima. Sonijerov drevni nain pisanja Roslina... otrica i putir... grobnica ukraena djelima majstora. Je li zato Sonijer morao da razgovara sa mnom? Jesam li, nehotice, pogodio istinu ? Poe da tri, oseajui Ruinu liniju pod nogama, kako ga vodi, kako ga vue ka njegovom odreditu. Kad je uao u dugi tunel prolaza Rielje, najeio se od oekivanja. Znao je da se na kraju ovog tunela nalazi najtajanstveniji spomenik u Parizu - spomenik koji je zamislio i poruio osamdesetih Sfinga, Fransoa Miteran, ovjek za koga se prialo da se kree u tajnim krugovima. ovjek ije je zavetanje Parizu Langdon posjetio samo nekoliko dana ranije. U drugom ivotu. Posljednjim naletom energije, Langdon izlete iz prolaza i izbi na poznato dvorite. Zaustavio se. Bez

daha, podigao je pogled, polako, u neverici, ka blistavoj strukturi ispred sebe. Piramida Luvra. Svetlucala je u mraku. Divio joj se svega tren. Vie ga je zanimalo ono to je lealo sa njegove desne strane. Okreui se, ponovno osjeti kako mu noge slijede nevidljivu putanju Ruine linije, nosei ga preko dvorita do Karusela Luvra - ogromnog kruga trave okruenog uredno potkresanom ivicom nekada mjestu parikih drevnih festivala oboavanja prirode... radosnih obreda u slavu plodnosti i boginje. Kad je prekoraio bunje i stupio na travnati teren unutar kruga, Langdon osjeti kako prelazi u drugi svijet.?istinu je obeleavao jedan od najneobinijih gradskih spomenika. Tamo, u sreditu, zaranjajui u zemlju poput kristalnog ponora, zjapila je ogromna obrnuta piramida od stakla koju je vidio nekoliko noi ranije, kada je uao u podzemni mezanin Luvra. IM Pvramide Invcrsc. Drhtei, Langdon prie rubu u prozirni podzemni kompleks Luvra, osvjetljen svjetlou boje ilibarna. Pogled mu nije bio operen samo na ogromnu obrnulu piramidu, ve i na ono to se nalazilo ispod nje. Tamo, na podu podzemne prostorije, nalazila se najmanja od svih struktura...graevina koju je Langdon spomenuo u svom rukopisu. Sada je bio potpuno svjestan uzbuenja koje je poticalo od nepojmljive mogunosti. Podiui pogled ponovno ka Luvru, osjeao je kako ga obavijaju ogromna krila muzeja... hodnici puni velikana svjetske umjetnosti. Davinci... Boticeli... Lei umjetnou majstora punom ljubavi ukraen. Probuen i u udu, ponovno je netremice gledao kroz staklo u majunu graevinu. Moram da siem! Iskoraivi iz kruga, urio je preko dvorita natrag ka visokoj piramidi -ulazu u Luvr. Posljednji posjetioci toga dana isticali su poput rijeke iz muzeja.

Gurnuvi pokretna vrata, Langdon sie niz vijugave stepenice u piramidu. Zrak je postajao hladniji. Kada je stigao do dna, uao je u dugaak tunel koji se protezao ispod dvorita Luvra, natrag ka La Pyramide Inversee. Kraj tunela gaje doveo do velike prostorije. Pravo ispred njega, visei, sjajila se obrnuta piramida figura od stakla u obliku slova V od koje je zastajao dah. Putir. Langdonov pogled prelazio je preko piramidine naglavce postavljene osnove, ka samom vrhu, metar i osamdeset centimetara od tla. Tamo, tik ispod njega, nalazila se majuna struktura. Minijaturna piramida. Svega devedeset centimetara visoka. Jedini objekat u itavom ovom kolosalnom kompleksu izgraen u skromnim razmerama. U Langdonovom rukopisu, u kojem se opisivala Luvrova izuzetna zbirka numetnosti posveene boginji, usput je pomenuta i ova skromna piramida. "Sama minijaturna struktura prodire kroz pod kao da je vrh ledenog brega vrh ogromne, piramidalne komore, uronjene u tlo poput skrivene odaje" Osvetljene njenim svjetlima praznog mezanina, dvije su piramide pokazivale jedna na drugu, tijela poravnatih u savrenoj liniji, vrhova koji se gotovo dodiruju. Putir iznad. Otrica ispod. Njegove kapije uvaju putir i otrica. Langdon zau rijei Mari avel. Jednoga dana ete shvatiti. Stajao je ispod drevne Ruine linije, okruen djelima majstora. Na kojem, bi mjestu Sonijer bolje straario? Sada je, konano, osjeao da razumije pravo znaenje stihova Velikog majstora. Podiui pogled ka nebu, gledao je navie kroz staklo ka velianstvenoj noi ispunjenoj zvijezdama. Da Vinciev kod Konano ispod zvjezdanog neba poiva. Poput amora duhova iz tame, odjekivale su

zaboravljene rijei. Potraga za Svetim gralom je potraga iji je cilj da se poklonite pred kostima Marije Magdalene. Putovanje sa ciljem da se pomolite pod nogama prognanice. U naletu dubokog potovanja, Robert Langdon pade na koljena. Za trenutak, uinilo mu se da uje enski glas... mudrost vjekova... kako ape iz ponora zemlje.